Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Mogućnosti digitalne transformacije za maloprodajna poduzeća i njezine prednosti za europske potrošače”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 152/01)

Izvjestitelj:

Felipe MEDINA MARTÍN

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	18.11.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	9.12.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	565
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	190/1/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja činjenicu da se u reviziji europske industrijske strategije koju je Europska komisija (EK) nedavno predstavila maloprodajni sektor smatra strateškim ekosustavom za europski oporavak. EGSO smatra da pristup temeljen na ekosustavima osigurava prikladan okvir s obzirom na, s jedne strane, složenu međusobnu povezanost sektorâ i poduzećâ na jedinstvenom tržištu u određenim lancima vrijednosti i, s druge strane, potrebu da ih se podrži u uspješnom prihvaćanju digitalne tranzicije i tranzicije prema održivosti i pružanju doprinosa strategiji oporavka. EGSO ističe važnost, raznolikost i opseg inicijativa maloprodajnih poduzeća za potporu zelenoj i digitalnoj tranziciji ulaganjem u nove tehnologije kako bi odgovorila na nove zahtjeve potrošača i na njihove potrebe.

1.2.

Europski maloprodajni sektor, kao najveći privatni poslodavac u Europi, prolazi kroz digitalnu transformaciju koja je drastično ubrzana pandemijom bolesti COVID-19. Digitalna transformacija iz temelja mijenja maloprodajne poslovne modele, ali i interakciju s kupcima, a najuspješnija poduzeća neometano integriraju internetsko i izvanmrežno okruženje u višekanalne sustave. EGSO je utvrdio da dvije trećine trgovaca na malo nije poslovalo na internetu prije pojave COVID-a 19 i da je pandemija pokazala koliko je strategija koja obuhvaća više kanala važna za opstanak mnogih poduzeća, posebice (ali ne samo) MSP-ova.

1.3.

EGSO ističe da je jedan od glavnih izazova s kojima se maloprodajni sektor suočava nedostatak jednakih uvjeta na internetu u odnosu na trgovce iz trećih zemalja. Time se stvara nepošteno tržišno natjecanje za trgovce sa sjedištem u EU-u koji poštuju pravila EU-a kojima se zahtijeva da proizvodi koji se prodaju potrošačima budu sigurni i da se poštuju prava potrošača.

1.4.

EGSO se slaže da je u Europi potrebna čvrsta, ambiciozna digitalna politika za maloprodajni sektor kako bi se iskoristile mogućnosti koje digitalne inovacije nude za jačanje europske konkurentnosti. Prihvaćanje zelene tranzicije je istovremeno prilika za maloprodajni sektor da potrošačima pomogne donositi održivije odluke u potrošnji. EGSO naglašava činjenicu da će istinsko jedinstveno tržište te učinkovito i djelotvorno prekogranično zakonodavstvo maloprodajnom i veleprodajnom sektoru omogućiti da odgovore na zahtjeve potrošača i da se natječu u globalno konkurentnom digitalnijem okruženju.

1.5.

EGSO podržava zajedničku izjavu socijalnih partnera u maloprodajnom i veleprodajnom sektoru o europskom paktu za trgovinu u Europi s ciljem pružanja pomoći tome sektoru da poboljša svoju dugoročnu otpornost uvođenjem ciljanih mjera potpore i ubrzavanjem digitalne i zelene tranzicije te prepoznaje ulogu maloprodajnih trgovina u održavanju vitalnosti gradskih središta i ruralnih zajednica. EGSO poziva Komisiju da razmotri načine za stvaranje integrirane strategije za oporavak i industriju koja se temelji na planovima za oporavak i koja bi odražavala uloge usluga i proizvodnje, koje se međusobno nadopunjuju, u poticanju rasta i učinkovitog funkcioniranja gospodarstva EU-a i podržavanju digitalizacije maloprodaje, s posebnim naglaskom na MSP-ovima.

1.6.

EGSO potiče institucije EU-a i države članice da preoblikuju mjere za potporu zapošljavanju i vještinama te da ulažu u vještine budućih maloprodajnih radnika s pomoću poboljšanog strukovnog i obrazovnog osposobljavanja, individualnog učenja i podrške sektoru socijalne ekonomije te računa za učenje usmjerenih na nova radna mjesta, čime bi se poduzeća poduprlo da zadrže velik dio svoje radne snage njihovim osposobljavanjem za upotrebu digitalnih tehnologija, dok bi ostalima prekvalifikacija omogućila pristup zapošljavanju u drugim sektorima. EGSO se slaže da će se umjetna inteligencija i robotika proširiti i povećati učinak digitalizacije gospodarstva na tržišta rada te da mogu doprinijeti gospodarskom i društvenom napretku.

2.   Uvod

2.1.

Sektor maloprodaje, koji obuhvaća maloprodajne trgovine (B2C, „poduzeća potrošačima”) i veleprodajna poduzeća (B2B, „poduzeća poduzećima”), najveći je privatni poslodavac u Europi koji osigurava svako sedmo radno mjesto i uključuje svako četvrto europsko poduzeće. Trgovci na malo i trgovci na veliko poveznica su između proizvođača i 450 milijuna potrošača u Europskoj uniji.

2.2.

Maloprodaja je sektor koji se temelji na potražnji potrošača. Riječ je o raznolikom sektoru trgovina na internetu i tradicionalnih trgovina koje potrošačima prodaju prehrambene i neprehrambene proizvode i brzo se spajaju u višekanalni poslovni model za potrošače. 99 % poduzeća u tom sektoru čine MSP-ovi koji pokušavaju pronaći svoje mjesto na jedinstvenom tržištu, preživjeti na visoko konkurentnom tržištu, biti otvoreni za inovacije i eksperimentiranje te raditi ono u čemu su najbolji: pružati usluge svojim klijentima.

2.3.

Europski maloprodajni sektor usred je digitalne transformacije. Nju je pandemija bolesti COVID-19 znatno ubrzala. Brojni su potrošači morali kupovati neprehrambene proizvode na internetu jer su trgovine bile zatvorene. Prodavaonice hrane često su mogle ostati otvorene, ali su podlijegale strogim ograničenjima, što je dovelo do visokih troškova zbog potrebe da se zaštite potrošači i zaposlenici. Mnogi trgovci na malo koji prethodno nisu imali internetsku trgovinu morali su početi nuditi svoje proizvode na internetu kako bi mogli ponovno doći do klijenata tijekom zabrane kretanja. Internetska tržišta često su bila jedini način da MSP-ovi svoju ponudu brzo prenesu na internet, a očekuje se da će se ta praksa u bliskoj budućnosti proširiti.

2.4.

Istovremeno, prelazak na zeleno gospodarstvo prilika je za maloprodaju jer tom sektoru omogućuje da preispita poslovne modele, ponudi alternativne proizvode i potakne ljude na održiviji način života te da im pritom pruži podršku. Riječ je odgovoru na društvene promjene koji istovremeno doprinosi tim promjenama. Uz sve veću potražnju potrošača i regulatora za održivijim alternativama, prelazak na zeleno gospodarstvo prilika je za preispitivanje načina na koji društvo proizvodi, prodaje, upotrebljava i odbacuje proizvode.

3.   Digitalna transformacija

3.1.

Digitalna transformacija iz temelja mijenja maloprodajne poslovne modele: mijenja se interakcija s klijentima, marketing, sâm lanac opskrbe, informacije koje teku lancem opskrbe, i još mnogo toga. Radi se o sektoru u kojem se tradicionalno preprodavaju proizvodi, ali sve više postaje kombinacija usluga podrške u pogledu preprodaje, vodećeg tvorca podataka i izvršitelja njihove obrade te važnog korisnika umjetne inteligencije. To je od ključne važnosti kako bi se odgovorilo na potražnju potrošača i pružile relevantnije personalizirane ponude.

3.2.

Iako mnogi još uvijek govore o prodajnim kanalima na internetu i izvan njega, najuspješnija poduzeća neometano integriraju internetsko i izvanmrežno okruženje u višekanalne sustave, čime se potrošačima nudi jedinstveno iskustvo. Na taj se način doprinosi većoj konkurenciji među različitim poslovnim modelima te se stvara veći izbor i transparentnost za potrošače, radna mjesta i rast.

3.3.

Jedan od glavnih izazova s kojima se suočava maloprodajni sektor je nedostatak jednakih uvjeta na internetu u odnosu na trgovce iz trećih zemalja. Neka od tih pitanja već su obuhvaćena različitim inicijativama Komisije. U medijima se redovito izvješćuje da proizvodi koje trgovci iz trećih zemalja prodaju na internetu nisu u skladu s pravilima EU-a ili da se čak radi o nesigurnim ili opasnim proizvodima. Time se stvara nepošteno tržišno natjecanje za trgovce sa sjedištem u EU-u koji poštuju pravila EU-a kojima se zahtijeva da proizvodi koji se prodaju potrošačima budu sigurni i da se poštuju prava potrošača. Problem pogoršava neuspješan nadzor tržišta i nedovoljne carinske provjere, uz visoke troškove usklađivanja za trgovce koji poštuju zakone. Potrošačima je teško oduprijeti se iskušenju nižih cijena. Jedna studija iz 2020. upućuje na to da je gotovo 70 % potrošača u EU-u koji kupuju preko granice kupovalo proizvode koji se prodaju iz Kine, dok ih je u 2014. bilo oko 15 % (1).

3.4.

Veletrgovci i trgovci na malo uvode inovacije, prilagođavaju se i eksperimentiraju kako bi istražili nove proizvode, usluge i poslovne modele i držali korak s potražnjom kupaca. Više od dvije trećine trgovaca na malo nije poslovalo na internetu prije pojave COVID-a 19, a pandemija je pokazala koliko su višekanalni sustavi važni za opstanak mnogih poduzeća, posebice (ali ne samo) MSP-ova u sektoru veleprodaje i maloprodaje.

3.5.

Digitalne inovacije povećavaju globalnu konkurentnost Europe. Pola europskih potrošača već kupuje na internetu i troši 424 milijarde EUR godišnje (2), ali internetski udio kupnje znatno se razlikuje ovisno o vrsti proizvoda. Samo 15 % potrošača trenutačno kupuje preko granica, a samo 7 % MSP-ova prodaje izvan vlastite zemlje. U Europi je potrebna čvrsta i ambiciozna digitalna politika za taj sektor kako bi se iskoristile mogućnosti i osiguralo da su sva poduzeća uključena u taj proces, da se poboljšaju radni uvjeti njihovih radnika i da potrošači vide jasnu korist od procesa digitalizacije maloprodaje diljem Europe, uz održavanje visoke razine zaštite potrošača u svim prodajnim kanalima.

4.   Zelena tranzicija

4.1.

Kriza uzrokovana bolešću COVID-19 otkrila je povećanu potražnju potrošača za održivim proizvodima i načinima poslovanja. Trgovci na malo i veletrgovci ključni su za povezivanje s krajnjim potrošačima i imaju presudnu ulogu u predviđanju i poticanju potražnje za održivijim proizvodima i pakiranjem koji se mogu reciklirati i/ili ponovno upotrijebiti. Trgovci na malo i veletrgovci već su dugi niz godina aktivni u poticanju održive potrošnje i smanjenju emisija CO2 u svojem poslovanju i lancima opskrbe. Međutim, suočavaju se s izazovima pri pokretanju tog prijelaza u sektoru s visokim fiksnim troškovima i niskim maržama.

4.2.

Maloprodajni sektor znatno pridonosi prikupljanju i recikliranju otpada. Sustavi proširene odgovornosti proizvođača temelje se na količini određenog toka otpada koji poduzeće stavlja na tržište na kojem je prisutno. Ta odgovornost nije tako jasna u slučaju kada trgovci koji nemaju fizički nastan u EU-u proizvode stavljaju na tržište EU-a ili ako to čine potrošači izravnim uvozom. U tim slučajevima trošak recikliranja ili uklanjanja otpada od proizvoda koji ulazi u tok otpada snose europski trgovci na malo. To uključuje otpad koji su stvorili subjekti iz trećih zemalja koji ne plaćaju ništa. Potrebna je pojačana suradnja između sustavâ upravljanja električnim i elektroničkim otpadom i internetskih prodavača s poslovnim nastanom izvan EU-a, kao i koraci za informiranje tih poduzeća o njihovim obvezama u okviru sustavâ proširene odgovornosti proizvođača. Osviještenost potrošača o procesima i troškovima recikliranja također je ključna za veću transparentnost kupnje na internetu.

5.   Vještine

5.1.

EGSO podržava zajedničku izjavu od 8. travnja (3) o europskom paktu za trgovinu u Europi koju su potpisali socijalni partneri u maloprodajnom i veleprodajnom sektoru – UNI-Europa i EuroCommerce. Time je istaknut dosad neviđeni učinak krize uzrokovane bolešću COVID-19 na održivost trgovaca na malo i veletrgovaca te na otpornost njihove radne snage. Tradicija socijalnog partnerstva i raširenost prilagođenih radnih uvjeta u tom sektoru, često putem kolektivnih ugovora, omogućili su poduzećima da se učinkovito nose s iznenadnom i radikalnom prilagodbom „novom normalnom”. Socijalni partneri predložili su „Europski pakt za trgovinu” kako bi EU i državna tijela pomogli tom sektoru da poboljša svoju dugoročnu otpornost ciljanim mjerama potpore i ubrzavanjem digitalne i zelene tranzicije.

5.2.

Prema nedavnom izvješću koje je sastavio McKinsey Global Institute (4), COVID-19 i automatizacija zajedno ugrožavaju više od 5 milijuna radnih mjesta u maloprodaji i veleprodaji. Posljedice bi mogle snositi mnoge zaposlene žene i zaposleni mladi. Osim stabilizacije gospodarstva, EU i države članice moraju ulagati u vještine tih radnika, npr. poboljšanim strukovnim i obrazovnim osposobljavanjem, individualnim računima za učenje i prekvalifikacijama. Ciljano usavršavanje omogućilo bi tom sektoru da zadrži veći dio svoje radne snage njihovim osposobljavanjem za upotrebu digitalnih tehnologija, dok bi ostalima prekvalifikacija omogućila pristup zapošljavanju u drugim sektorima.

5.3.

Stoga je potrebno preoblikovati mjere EU-a za potporu zapošljavanju i vještinama kako bi se omogućio jednostavan i brz pristup financiranju restrukturiranja tog sektora i kako bi se odgovorilo na promjenjive potrebe za vještinama zbog ubrzanih promjena na tržištu uzrokovanih bolešću COVID-19. Planovi oporavka moraju se koristiti za poboljšanje vještina radnika u maloprodaji i veleprodaji na isti način kao i za radnike u javnom sektoru.

6.   Industrijska strategija – maloprodajni ekosustav

6.1.

U ažuriranoj industrijskoj strategiji koju je nedavno predstavila Europska komisija (5) novi naglasak stavljen je na ključne ekosustave, uključujući maloprodaju i poljoprivredno-prehrambene proizvode. Trgovci na malo i trgovci na veliko imaju ključnu ulogu u europskom gospodarstvu i funkcioniranju brojnih drugih ekosustava kao što je sektor logistike. Digitalna i zelena tranzicija moraju pomoći u poticanju oporavka nakon COVID-a 19, a trgovce na malo i trgovce na veliko treba prepoznati kao važan dio brojnih ekosustava, npr. internetske trgovine i logistike. Logistika je neophodan industrijski element za internetsku trgovinu i djeluje u simbiozi s tim sektorom jer nijedan od tih dvaju podsustava ne može obavljati svoje djelatnosti bez doprinosa drugog. Zbog toga je u općem interesu da sektor logistike raste u skladu s radnicima, potrošačima i okolišem.

6.2.

Europska komisija je prepoznala da je ekosustav maloprodaje i veleprodaje jedan od najteže pogođenih sektora te da se u smislu potreba za potporom ulaganjima nalazi na drugom mjestu. Trgovci na malo i trgovci na veliko posluju s velikim prometom, visokim fiksnim troškovima i niskim maržama (1–3 %), što znači da su posebno osjetljivi na manjak likvidnosti. U svibnju 2020. procijenjeni gubici povezani s prvim valom pandemije dosegnuli su 16–20 % godišnjeg prometa (250–320 milijardi EUR) u maloprodaji neprehrambenih proizvoda. Velik broj poduzeća u maloprodajnom i veleprodajnom ekosustavu pretrpio je izravno ili neizravno ogromne štete zbog državnih ograničenja, primjerice zbog toga što su njihovi klijenti prestali sa svojom djelatnošću ili su bili podvrgnuti drugim ograničenjima mobilnosti. Oni koji posluju na internetu uspjeli su ublažiti neke od gubitaka, ali samo u vrlo ograničenom opsegu. Online prodaja znatno je porasla i očekuje se da će i dalje rasti kako potrošači stječu iskustvo kupovine na internetu.

6.3.

Pristup temeljen na ekosustavima osigurava prikladan okvir s obzirom na složenu međusobnu povezanost sektorâ i poduzećâ na jedinstvenom tržištu u određenim lancima vrijednosti i potrebu da ih se podrži u uspješnom prihvaćanju digitalne tranzicije i tranzicije prema održivosti i pružanju doprinosa strategiji oporavka. Budući da privatna potrošnja čini više od 50 % BDP-a EU-a, trgovci na malo i trgovci na veliko osiguravaju pristup proizvođača potrošačkim i profesionalnim tržištima; kupci mogu kupiti ono što im je potrebno, a to čini kontinuiran i ključan opskrbni lanac.

7.   Uloga maloprodaje u očuvanju gradskih središta i ruralnih zajednica

7.1.

Trgovci na malo tijekom godina su stekli povjerenje europskih potrošača, kojima su na raspolaganje stavljali visokokvalitetne proizvode po konkurentnim cijenama, neprestano nastojeći povećati učinkovitost i prenijeti je kako bi se povećala kupovna moć potrošača. Trgovci na malo stvaraju proizvode prihvatljive za okoliš koji pomažu održivoj potrošnji, no potrebno je više.

7.2.

Trgovine na malo također su ključne za održavanje života u gradskim središtima i ruralnim zajednicama. To pokazuje i koliko su tradicionalne trgovine na malo važne za društvo te koliko će biti važne u budućnosti. Trgovine na malo mogu služiti kao poštanski uredi, banke i ljekarne te pomoći lokalnim zajednicama da ostanu dinamične. Prazni maloprodajni prostori u trgovačkim ulicama neumoljivo dovode do polaganog rasta vandalizma i kriminala, a postojanje seoske trgovine čini razliku između žive ruralne zajednice i one koju stanovništvo napušta.

7.3.

Kako bi ostali konkurentni, europski trgovci na malo moraju moći povećati i ubrzati svoja ulaganja u automatizaciju, potrošačko sučelje i umjetnu inteligenciju. Potpora za takva ulaganja i širenje online prodaje, a posebno pomoć malim i srednjim trgovcima na malo i malim poduzećima smještenima u centru grada u prelasku na online poslovanje, imali bi transformativni učinak kako na njihove lokalne zajednice tako i na opstanak i otpornost mnogih maloprodajnih poduzeća koja su suočena s intenzivnom i sve globalnijom konkurencijom.

8.   Jednaki uvjeti za maloprodaju u Europi

8.1.

Europska unija, s 450 milijuna potrošača, ima golem potencijal kao digitalno unutarnje tržište. Strategija jedinstvenog europskog digitalnog tržišta osmišljena je kako bi se potaknula prekogranična e-trgovina među državama članicama EU-a. Međutim, prekogranična e-trgovina unutar EU-a nije rasla toliko brzo kao e-trgovina iz trećih zemalja. Europsko tržište digitalnih usluga očito zaostaje za SAD-om i Kinom, posebno kada je riječ o prisutnosti na globalnom tržištu, što se i odražava u eksplozivnom rastu online prodaje europskim potrošačima iz nekih zemalja izvan EU-a, posebno iz Kine. Tijekom godina uočili smo da se ondje stvara sve više inovativnih digitalnih formata i tehnologija. EU i njegove države članice moraju pojačati svoje napore u stvaranju odgovarajućeg okvira u kojem se poduzeća mogu natjecati, uvoditi inovacije, služiti svojim kupcima i osigurati zaštitu potrošača. Najbolji način za to jest osigurati da ulaganja i poslovanje poduzeća budu privlačniji u EU-u nego drugdje u svijetu.

8.2.

Online prodaja najbrži je rastući dio maloprodajnog tržišta, a iako je i dalje relativno ograničena u usporedbi s prodajom izvan interneta, u nizu neprehrambenih sektora ona postaje vrlo značajna. Trgovci na malo više ne predstavljaju jedinu mogućnost pristupa potrošačima, a proizvođači također počinju koristiti e-trgovinu za prodaju i interakciju izravno s potrošačima. Ekonomija razmjera i opsežna mehanizacija procesa, zajedno s mrežnim učincima i mogućnošću ponude gotovo neograničenog asortimana proizvoda, išli su u korist velikih online igrača i platformi čiji rastući tržišni udjeli počinju preuzimati tradicionalnu ulogu čuvara koju su imale lokalne trgovine.

8.3.

Sva roba koja se prodaje u EU-u mora biti u skladu s pravilima EU-a, a svi trgovci koji prodaju potrošačima u EU-u to moraju osigurati. Izravan uvoz doveo je do novih izazova u pogledu usklađenosti sa zakonodavstvom EU-a, što predstavlja rizik za zdravlje i sigurnost europskih potrošača i izlaže trgovce iz EU-a nepoštenom tržišnom natjecanju. Poslana je snažna poruka da roba koja se prodaje unutar EU-a, neovisno o njezinoj vrijednosti, mora biti u skladu s pravilima, bez obzira na to gdje se nalazi poduzeće. Među ostalim, u tome će ključnu ulogu imati predloženi Akt o digitalnim uslugama, revizija Direktive o općoj sigurnosti proizvoda, pravilna provedba i izvršavanje Uredbe o nadzoru tržišta i drugog zakonodavstva EU-a.

8.4.

Ključno je da jedinstveno tržište i sektor pravilno funkcioniraju jer će omogućiti maloprodaji i veleprodaji da odgovore na zahtjeve potrošača i natječu se u globalno konkurentnom i digitalnijem okruženju. EGSO smatra da je djelovanje na razini EU-a iznimno važno kako bi se spriječila daljnja fragmentacija unutarnjeg tržišta i izbjeglo uvođenje novih, često protekcionističkih nacionalnih pravila za proizvode i usluge te kako bi se spriječili različita provedba i tumačenje prava EU-a.

9.   Umjetna inteligencija u maloprodaji i veleprodaji

9.1.

Trgovci na malo i trgovci na veliko već godinama upotrebljavaju automatizaciju u područjima kao što su prijevoz, naručivanje i upravljanje zalihama ili u interakciji s potrošačima. Umjetna inteligencija omogućila je da automatizacija postane mnogo sofisticiranija, što omogućuje bolje uvide i učinkovitost. Umjetna inteligencija na mnogo načina utječe na maloprodajni i veleprodajni sektor. To uključuje poboljšanje interakcije s kupcima, ubrzanje dostave paketa, predviđanje ponašanja potrošača, optimizaciju zaliha, otkrivanje prijevara i povećanje održivosti sektora.

9.2.

Svake godine došlo je do naglog povećanja primjene umjetne inteligencije u maloprodaji. Samo je 4 % trgovaca na malo 2016. upotrebljavalo tehnologije umjetne inteligencije, dok se 2017. taj broj povećao na 17 %, a 2018. narastao je na 28 %. Ne iznenađuje činjenica da je prihvaćenost najveća među velikim trgovcima na malo i trgovcima na veliko koji ostvaruju godišnji promet od 10 milijardi USD ili više. Umjetnu inteligenciju upotrebljavaju trgovci na malo u području automobilske industrije (19 %), električnih i kućanskih aparata(25 %), uređenja doma (26 %), prehrambenih namirnica (29 %), odjeće i obuće (33 %) i oni koji posluju u nekoliko grana (42 %).

9.3.

Kao što je EGSO naveo u svojem mišljenju o umjetnoj inteligenciji (6), umjetna inteligencija i robotika proširit će i povećati učinak digitalizacije gospodarstva na tržišta rada te doprinijeti gospodarskom i društvenom napretku. Posljednjih se godina umjetna inteligencija nalazi u središtu pozornosti poduzeća, donositelja odluka i društva. Umjetna inteligencija poduzećima u maloprodaji i veleprodaji nudi beskrajne mogućnosti za operativni rast, poboljšanje opskrbnih lanaca, pomoć pri donošenju odluka, razumijevanje potreba potrošača i poboljšanje iskustva kupaca. To su samo neki od mnogih razloga zbog kojih toliko trgovaca na malo i trgovaca na veliko istražuje mogućnosti koje nudi umjetna inteligencija i ulaže u nju.

9.4.

Mnoge primjene umjetne inteligencije nemaju utjecaja na pojedince. Umjetna inteligencija koja se upotrebljava za medicinsku dijagnozu i umjetna inteligencija koja se upotrebljava za skeniranje polica u skladištu mogu biti slične tehnologije, pri čemu se odluke donose na temelju složenih skupova podataka, ali uključuju bitno različite rizike i zahtijevaju različite zaštitne mjere. Za umjetnu inteligenciju potrebni su propisi koji se bave različitim razinama rizika povezanih s upotrebom sustava umjetne inteligencije, i koji će osigurati da su potrošači sigurni i da imaju povjerenja u sustave.

---

(1)  E-trgovina u Europi 2020.

(2)  https://www.eurocommerce.eu/about-us/the-narratives.aspx.

(3)  2020.04.08 – EuroCommerce_UniEuropa_statement.pdf.

(4)  Budućnost rada u Europi (mckinsey.com).

(5)  COM(2020) 102 final; communication-industrial-strategy-update-2020_en.pdf (europa.eu).

(6)  SL C 440, 6.12.2018., str. 1.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o mjerama koje idu korak dalje od BDP-a za uspješan oporavak i održivo i otporno gospodarstvo EU-a

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 152/02)

Izvjestitelj:

Petru Sorin DANDEA

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	23.11.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	8.12.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	565
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	209/2/7

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO smatra neizbježnim prelazak s gospodarskog sustava u kojem je glavni pokretač bio rast na model u kojem prevladava održivi razvoj. S obzirom na iznimnu složenost te transformacije i goleme izazove koje ona donosi, prijedlozi novih pokazatelja sadržani u ovom mišljenju samo su primjer mogućeg pristupa alatima za mjerenje u socijalnoj i gospodarskoj sferi i sferi okoliša.

1.2.

EGSO predlaže razvoj niza pokazatelja na temelju kojih će se oni koji odlučuju o javnim politikama bolje informirati i na taj način moći promicati politike za razvoj kružnoga gospodarstva. Na primjer, ako se za određene trajne proizvode za široku potrošnju navedu podaci o sadržaju materijala dobivenih iz prirodnih izvora zajedno s podacima o prosječnom trajanju njihove uporabe i mogućoj stopi oporabe navedenih materijala, oblikovatelji politika moći će dobiti informacije relevantne za donošenje odluka o ulaganjima u sektor recikliranja.

1.3.

Odbor smatra da bi trebalo sastaviti sažet pregled pokazatelja koji se ne temelje samo na BDP-u, koji bi se potom mogao uključiti u pregled pokazatelja koji se odnosi na europski zeleni plan. Za osmišljavanje tog pregleda mogao bi se iskoristiti model „ekonomije američke krafne za EU do 2030.”, koji je razvio njemački institut ZOE, koji bi se pak mogao iskoristiti u europskom procesu upravljanja jer bi pomogao u procjeni ostvarenog napretka i utvrđivanju mjera potrebnih za postizanje ciljeva europskog semestra. Odbor smatra da bi europski proces upravljanja trebao dobiti nov pristup usmjeren na dobrobit građana.

1.4.

EGSO smatra da bi države članice najprije trebale razmotriti neke od pokazatelja koje su predložili Ujedinjeni narodi, u skladu sa svojim nacionalnim posebnostima, i potiče ih da iskoriste prijedloge iz izvješća Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj o poboljšanju mjerenja dobrobiti i blagostanja.

1.5.

EGSO se slaže s mišljenjem koje su europski socijalni partneri iznijeli na sastanku na vrhu u Portu da je predloženih 14 pokazatelja prikladno za izradu tablice pokazatelja kao nadopuna BDP-u, koja se može upotrebljavati za osmišljavanje politika za potporu modelu održivog rasta.

1.6.

Ulaganje u društvenu koheziju, održivi razvoj, ljudski i društveni kapital te kvalitetu života bit će ključni za stvaranje prilika za moderna poduzeća, čime će se potaknuti buduće zapošljavanje, bogatstvo i održivi rast. Stoga EGSO smatra da bi pokazatelji koji idu korak dalje od BDP-a trebali postati instrumenti ne samo za praćenje i mjerenje već i za informiranje o razvoju politika, poboljšanje komunikacije i poticanje postavljanja ciljeva.

1.7.

Europska komisija nedavno je predstavila komunikaciju (1) čiji je cilj usmjeravanje financiranja prema održivim djelatnostima. EGSO se slaže s tom inicijativom Komisije i smatra da je potrebno razviti skup pokazatelja koji će omogućiti, s jedne strane, praćenje postupka „ozelenjivanja” financiranja i, s druge strane, utvrđivanje stupnja ozelenjivanja gospodarskih sektora. Ti bi pokazatelji oblikovateljima politika pružili bolje smjernice za planiranje javnih poticaja za održive djelatnosti. Osim toga, vladama država članica mogli bi poslužiti kao važan alat za praćenje. Takvo je praćenje potrebno jer valja nadzirati brzinu kojom usmjeravamo ulaganja prema održivim sektorima. Naime, ako ulažemo presporo, postoji rizik da će doći do iscrpljivanja dostupnih resursa prije nego što se pojave alternativna rješenja. Takva bi situacija dovela do naglog rasta cijena, što bi imalo dramatične posljedice za gospodarski sustav. S druge strane, ako ulažemo prebrzo, postoji rizik da će doći do uskraćivanja ulaganja brojnim sektorima, što bi usporilo gospodarski rast, koji stvara resurse potrebne za ulaganja.

1.8.

U području borbe protiv klimatskih promjena EGSO smatra i da je potrebno preispitati postojeće pokazatelje kako bi se omogućilo bolje praćenje napretka. Neki od njih ne uzimaju u potpunosti u obzir negativan utjecaj određenih gospodarskih djelatnosti na okoliš. Isto tako, neke bi druge pokazatelje trebalo prilagoditi kako bi se više vodilo računa o ciljevima Europske unije.

1.9.

Digitalizacija i ozelenjivanje gospodarskog sustava iziskuju znatno restrukturiranje različitih sektora. Kako bi se te promjene uvele uz najmanji mogući trošak za društvo, potrebno je donijeti politike zaštite radne snage da bi se srednjoročno i dugoročno osigurala pravedna raspodjela potrebnog rada među aktivnim stanovništvom. Usto, u skladu s prijedlogom europskih socijalnih partnera, EGSO smatra da je potrebno razviti skup pokazatelja povezanih s kolektivnim pregovaranjem koje općenito štiti radnike, ali bi se u okviru programa strukovnog osposobljavanja njime moglo i osigurati i promicati ključne mjere za osiguravanje mobilnosti radnika, što je nužno u kontekstu izazova koje donosi transformacija gospodarstva. Isto tako, pravedna raspodjela dostupnog rada u cijelom gospodarstvu može se postići primjenom pametnih programa organizacije radnog vremena, o kojima mogu pregovarati socijalni partneri.

1.10.

Značajna transformacija gospodarskog sustava bit će izvediva samo uz sudjelovanje cijeloga društva. EGSO smatra da je potrebno provesti nova istraživanja, kao što su istraživanja Eurobarometra, kako bi se moglo pratiti kakva je percepcija društva o promjeni gospodarskog modela.

1.11.

Države članice i Europska komisija također bi trebale podupirati i razvoj inicijativa za bolje mjerenje dobrobiti i analizu učinka gospodarskih djelatnosti na okoliš, kao što je ona njemačkog istraživačkog instituta ZOE, koji je razvio sustav pokazatelja poznat pod nazivom „ekonomija američke krafne”.

2.   Uvod

2.1.

Bruto domaći proizvod (BDP) i dalje je glavni makroekonomski pokazatelj koji se globalno upotrebljava za kvantifikaciju gospodarske djelatnosti. Međutim, prema široko rasprostranjenom mišljenju on ne odražava ni stvarnu razinu dobrobiti i razvoja društva ni negativne posljedice koje određene gospodarske djelatnosti imaju na okoliš.

2.2.

Stoga su, iako su tvorci koncepta BDP-a bili svjesni njegovih ograničenja, rasprave o temi „korak dalje od BDP-a” dobile na važnosti 90-ih godina prošlog stoljeća. Tako se pojavila potreba za odgovarajućim pokazateljima kojima se može odgovoriti na globalne izazove 21. stoljeća, kao što su klimatske promjene, siromaštvo, iscrpljivanje resursa, zdravlje i kvaliteta života. Važan korak prema pronalaženju pokazatelja koji su najprikladniji za mjerenje napretka i koji se najbolje mogu integrirati u postupak donošenja odluka i uključiti u javnu raspravu bila je konferencija na visokoj razini „Korak dalje od BDP-a” (2) održana 2007. godine, koju su organizirali Europska komisija, Europski parlament, Rimski klub, OECD i Svjetski fond za prirodu (WWF). Zatim je Komisija za mjerenje gospodarske uspješnosti i društvenog napretka (3), kojom predsjedaju Joseph E. Stiglitz, Amartya Sen i Jean-Paul Fitoussi, u svom završnom izvješću istaknula daljnja ograničenja BDP-a, odnosno dvojbe o tome kako se njime mjeri produktivnost i činjenicu da se ljudski kapital ne uzima u obzir.

2.3.

Posljednjih se godina pred europskim oblikovateljima politika pojavilo više novih prioriteta kao što su, na primjer, digitalna i zelena transformacija i sve veća usmjerenost na socijalna pitanja u širokom rasponu područja politika. Nadalje, iako će pandemija uzrokovana bolešću COVID-19 nedvojbeno imati duboke i negativne posljedice na europsko gospodarstvo, važno je da se ne zaboravi da nisu nestali drugi izazovi kao što su klimatske promjene, sve veće nejednakosti i spor rast produktivnosti. Ulaganje u društvenu koheziju, održivi razvoj, ljudski i društveni kapital te kvalitetu života bit će ključni za stvaranje prilika za moderna poduzeća, čime će se potaknuti buduće zapošljavanje, bogatstvo i održivi rast. Stoga bi pokazatelji koji idu korak dalje od BDP-a trebali postati instrumenti koji bi omogućili ne samo praćenje i mjerenje razvoja politika, već i informiranje o njihovu razvoju, poboljšanje komunikacije i poticanje postavljanja ciljeva.

2.4.

Ovim samoinicijativnim mišljenjem EGSO namjerava dati vrijedan doprinos radu u cilju utvrđivanja pokazatelja dobrobiti i razvoja koje bi trebalo uzeti u obzir kao dopunu klasičnim ekonomskim pokazateljima. U mišljenju se ističu i neispunjene potrebe za podacima i iznose se načini za bolju integraciju tih pokazatelja u postupak osmišljavanja politika na europskoj i nacionalnoj razini kako bi Europska unija iz trenutačne krize mogla izaći jača i kako bi bila otpornija na buduće šokove.

2.5.

Bez sumnje, nikada nije bila veća potreba za razvojem pokazatelja usmjerenih na oblikovanje i provedbu politika za razvoj globalnog modela održivog gospodarstva kojim bi se mogla osigurati dobrobit svih ljudi na planetu jer trenutačni gospodarski model, utemeljen na kontinuiranom rastu koji se smatra glavnim pokretačem stabilnosti sustava, planet s ograničenim resursima više ne može izdržati.

2.6.

Europska komisija objavila je u lipnju dokument za razmatranje (4) u kojem ponovno ističe potrebu za razvojem pokazatelja koji bi nadopunjavali BDP kako bi se mogla bolje pratiti transformacija koja se odvija u društvu i gospodarstvu zahvaljujući provedbi politika za promicanje europskog zelenog plana. U tom se dokumentu iznose i napori koje su posljednjih godina uložile neke države članice kako bi razvile dopunske alate za osiguravanje praćenja dobrobiti i učinka gospodarskih djelatnosti na okoliš.

2.7.

Na globalnoj razini postoji određeni broj inicijativa usmjerenih na razvoj pokazatelja koji, s jedne strane, oblikovateljima politika daju mogućnost za razvoj i provedbu politika za promicanje održivosti i, s druge strane, pružaju bolje informacije o procesu transformacije gospodarskog modela. Među tim inicijativama vrijedan pažnje je i model „ekonomije američke krafne za EU do 2030.” (5) – novi koncept koji je politička sinteza postojećih pregleda pokazatelja i 30 odabranih pokazatelja, kojim se nastoji promicati veća učinkovitost u oblikovanju politika, ali i bolje razumijevanje obveza povezanih s transformacijom gospodarskog sustava u javnosti.

3.   Opće i posebne napomene

3.1.

Rasprava o temi „Korak dalje od BDP-a” izazvala je velike reakcije institucija, istraživača i tvoraca politika. Stoga su, na razini OECD-a, UN-a, Europske komisije i Eurostata, izneseni prijedlozi pokazatelja za bolje mjerenje dobrobiti i blagostanja na individualnoj, kolektivnoj i nacionalnoj razini. UN je 2015. donio ciljeve održivog razvoja, za koje je utvrdio 169 ciljnih vrijednosti i 200 pokazatelja. Stručna skupina OECD-a na visokoj razini objavila je 2018. dva izvješća (6) u kojima preporučuje učinkovitije mjerenje dobrobiti poboljšanjem postojećih pokazatelja ili uvođenjem novih. EGSO smatra da bi države članice prvo trebale razmotriti neke od pokazatelja koje su predložili Ujedinjeni narodi, u skladu sa svojim nacionalnim posebnostima, i potiče ih da iskoriste prijedloge iz izvješća OECD-a o poboljšanju mjerenja dobrobiti i blagostanja.

3.2.

Nedavno su europski socijalni partneri, odnosno BussinessEurope, Europska konfederacija sindikata (ETUC), Europski centar poslodavaca i poduzeća koji pružaju javne usluge i usluge od općeg interesa (SGI Europe) i Europsko udruženje obrtnika, malih i srednjih poduzetnika (UEAPME) potpisali zajednički dokument (7) u kojem se preporučuje uporaba skupa pokazatelja koji nadopunjuju BDP u socijalnoj i gospodarskoj sferi i sferi okoliša. EGSO se slaže sa stajalištem europskih socijalnih partnera da je predloženih 14 pokazatelja prikladno za izradu tablice pokazatelja koja će nadopunjavati BDP i koja se može upotrebljavati za osmišljavanje politika kojima se podupire model održivog rasta.

3.3.

EGSO je već 2011. počeo sudjelovati u raspravi o temi „Korak dalje od BDP-a” na europskoj razini. Tako je sastavio niz mišljenja (8) u kojima predlaže nove pokazatelje za mjerenje dobrobiti i blagostanja i proveo istraživanja u svrhu boljeg utvrđivanja čimbenika koji europskim građanima daju osjećaj da vode kvalitetan i smislen život. EGSO smatra da je potrebno osmisliti nove pokazatelje kojima se ne mjeri samo gospodarska otpornost u smislu kapaciteta za prilagodbu i transformaciju već i uzima u obzir načelo da nitko ne smije biti zapostavljen.

3.4.

Kako bismo bili sigurni da budućim generacijama ostavljamo planet koji, u najmanju ruku, neće biti u lošijem stanju od današnjeg, moramo preispitati gospodarski model koji se temelji na nekontroliranom iskorištavanju prirodnih izvora. Sigurno je da kružno gospodarstvo, koje izaziva sve veći interes, jamči racionalniju uporabu prirodnih izvora. EGSO stoga predlaže razvoj skupa pokazatelja za bolje informiranje oblikovatelja politika, koji će tako moći promicati politike za razvoj tog sektora. Na primjer, ako se za određene trajne proizvode za široku potrošnju navede sadržaj materijala dobivenih iz prirodnih izvora zajedno s prosječnim trajanjem njihove uporabe i mogućom stopom oporabe navedenih materijala, oblikovatelji politika moći će dobiti informacije relevantne za donošenje odluka o ulaganjima u sektor recikliranja.

3.5.

Odbor smatra da bi trebalo sastaviti sažet pregled pokazatelja koji se ne temelje samo na BDP-u, koji bi se potom mogao uključiti u pregled pokazatelja koji se odnosi na europski zeleni plan. Za osmišljavanje tog pregleda mogao bi se iskoristiti model „ekonomije američke krafne za EU do 2030.”, koji je razvio njemački institut ZOE, koji bi se pak mogao iskoristiti u europskom procesu upravljanja jer bi pomogao u procjeni ostvarenog napretka i utvrđivanju mjera potrebnih za postizanje ciljeva europskog semestra. Odbor smatra da bi europski proces upravljanja trebao dobiti nov pristup usmjeren na dobrobit građana.

3.6.

EGSO preporučuje da Komisija i države članice odrede ciljeve za svaki od pokazatelja. Time bi se omogućilo korištenje pojma „udaljenosti od cilja” za bolje praćenje i razumijevanje napretka.

3.7.

Europska unija postavila si je u pogledu klimatskih promjena ambiciozan cilj da će do 2050. postići klimatsku neutralnost u smislu emisija ugljika u atmosferu. Konkretno, to znači da se ulaganja moraju preusmjeriti na gospodarske djelatnosti koje nemaju utjecaja na okoliš. Europska komisija nedavno je predstavila komunikaciju (9) čiji je cilj usmjeravanje financiranja prema održivim djelatnostima. EGSO se slaže s tom inicijativom Komisije i smatra da je potrebno razviti skup pokazatelja koji će omogućiti, s jedne strane, praćenje postupka „ozelenjivanja” financiranja i, s druge strane, utvrđivanje stupnja ozelenjivanja gospodarskih sektora. Ti bi pokazatelji oblikovateljima politika pružili bolje smjernice za planiranje javnih poticaja za održive djelatnosti. Osim toga, vladama država članica mogli bi poslužiti kao važan alat za praćenje. Takvo je praćenje potrebno jer valja nadzirati brzinu kojom usmjeravamo ulaganja prema održivim sektorima. Naime, ako ulažemo presporo, postoji rizik da će doći do iscrpljivanja dostupnih resursa prije nego što se pojave alternativna rješenja, a takva bi situacija dovela do naglog rasta cijena, što bi imalo dramatične učinke na gospodarski sustav. S druge strane, ako to činimo prebrzo, postoji rizik da će doći do uskraćivanja potrebnih ulaganja brojnim sektorima, što bi usporilo gospodarski rast, koji stvara resurse potrebne za ulaganja.

3.8.

U području borbe protiv klimatskih promjena EGSO smatra i da je potrebno preispitati postojeće pokazatelje kako bi se omogućilo bolje praćenje napretka. Jedan od primjera su emisije stakleničkih plinova. Emisije koje dolaze iz određenih sektora, kao što je zrakoplovstvo, nisu uključene u pokazatelj koji je izradio Eurostat. Isto tako, trebalo bi prilagoditi više pokazatelja kako bi se u većoj mjeri vodilo računa o ciljevima Europske unije.

3.9.

Digitalizacija i ozelenjivanje gospodarskog sustava iziskuju znatno restrukturiranje različitih sektora u pogledu njihova doprinosa BDP-u i zapošljavanju. Kako bi se te promjene uvele uz najmanji mogući trošak za društvo, potrebno je donijeti politike zaštite radne snage da bi se srednjoročno i dugoročno osigurala pravedna raspodjela potrebnog rada među aktivnim stanovništvom. Usto, u skladu s prijedlogom europskih socijalnih partnera, EGSO smatra da je potrebno razviti skup pokazatelja povezanih s kolektivnim pregovaranjem koje općenito štiti radnike, ali kojim bi se u okviru programa strukovnog osposobljavanja moglo i osigurati i promicati ključne mjere za osiguravanje mobilnosti radnika, što je nužno u kontekstu izazova koje donosi transformacija gospodarstva. Isto tako, pravedna raspodjela dostupnog rada u cijelom gospodarstvu može se postići primjenom pametnih programa organizacije radnog vremena, o kojima mogu pregovarati socijalni partneri.

3.10.

Značajna transformacija gospodarskog sustava bit će izvediva samo uz sudjelovanje cijeloga društva. Zbog toga je neophodno da tijekom cijelog tog zahtjevnog procesa oblikovatelji politika, osim statističkih pokazatelja, na raspolaganju imaju i ankete i statistička istraživanja koji omogućuju praćenje u kojoj mjeri društvo razumije i prihvaća promjene. EGSO smatra da je potrebno provesti nova istraživanja, kao što su istraživanja Eurobarometra, kako bi se moglo pratiti kakva je percepcija društva o promjeni gospodarskog modela. Države članice i Europska komisija trebale bi podupirati i razvoj inicijativa za bolje mjerenje dobrobiti i analizu učinka gospodarskih djelatnosti na okoliš, kao što je ona njemačkog istraživačkog instituta ZOE, koji je razvio sustav pokazatelja poznat pod nazivom model „ekonomije američke krafne za EU do 2030.” (10).

3.11.

EGSO smatra neizbježnim prelazak s gospodarskog sustava u kojem je glavni pokretač bio rast na model u kojem prevladava održivi razvoj. S obzirom na iznimnu složenost te transformacije i goleme izazove koje ona donosi, prijedlozi novih pokazatelja sadržani u ovom mišljenju su, naravno, samo primjer mogućeg pristupa alatima za mjerenje u socijalnoj i gospodarskoj sferi i sferi okoliša.

---

(1)  COM (2021) 188 final, Taksonomija EU-a, korporativno izvješćivanje o održivosti, preferencije u pogledu održivosti i fiducijarne obveze: usmjeravanje financiranja radi ostvarivanja Europskog zelenog plana (SL C 517, 22.12.2021., str. 72,).

(2)  Sažete bilješke s konferencije „Korak dalje od BDP-a”

https://ec.europa.eu/environment/beyond_gdp/proceedings/bgdp_proceedings_summary_notes.pdf (na engleskom jeziku).

(3)  Izvješće Komisije za mjerenje gospodarske uspješnosti i društvenog napretka

https://ec.europa.eu/eurostat/documents/8131721/8131772/Stiglitz-Sen-Fitoussi-Commission-report.pdf.

(4)  https://ec.europa.eu/info/publications/economic-policy-making-beyond-gdp-introduction_fr.

(5)  https://zoe-institut.de/en/publication/a-compass-towards-2030.

(6)  OECD (2018.), Beyond GDP: Measuring what counts for economic and social performance (Izvan okvira BDP-a: mjerenje onoga što doprinosi gospodarskom i socijalnom učinku), Izdavaštvo OECD-a, Pariz – https://doi.org/10.1787/9789264307292-en.

OECD (2018.), For Good Measure: Advancing Research on Well-Being Metrics Beyond GDP (Za dobro mjerenje: unapređenje istraživanja o metrici dobrobiti izvan okvira BDP-a), Naklada OECD-a, Pariz – https://www.oecd-ilibrary.org/fr/economics/for-good-measure_9789264307278-en.

(7)  https://est.etuc.org/wp-content/uploads/2021/05/FINAL-BEYOND-GDP-SOCIAL-PARTNERS-EU.pdf.

(8)  Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora „BDP i ostalo – sudjelovanje civilnog društva u odabiru dopunskih pokazatelja” (samoinicijativno mišljenje) (SL C 181, 21.6.2012., str. 14.).

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora „Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Poboljšanje koordinacije ekonomskih politika za stabilnost, rast i radna mjesta – Alati za bolje gospodarsko upravljanje EU-om”, COM(2010) 367 final (SL C 107, 6.4.2011., str. 7.).

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora „BDP i šire – mjerenje održivog razvoja” (SL C 100, 30.4.2009., str. 53.).

(9)  COM (2021) 188 final, Taksonomija EU-a, korporativno izvješćivanje o održivosti, preferencije u pogledu održivosti i fiducijarne obveze: usmjeravanje financiranja radi ostvarivanja Europskog zelenog plana (SL C 517, 22.12.2021., str. 72.).

(10)  Izvješće instituta ZOE: A Compass towards 2030 (Putokaz prema 2030.) (https://zoe-institut.de/en/publication/a-compass-towards-2030/).

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Utjecaj poreza na dobit trgovačkih društava na korporativno upravljanje”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 152/03)

Izvjestitelj:

Krister ANDERSSON

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
	rezolucija
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	23.11.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	8.12.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	565
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	223/4/11

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO smatra da će odgovor privatnog sektora na plan oporavka i instrument NextGenerationEU biti ključan da se postignu ciljevi i doista ostvari zelenije i digitalizirano gospodarstvo. Stoga se javnim politikama moraju osigurati odgovarajući poticaji. Ekonomske politike, a naročito porezne politike i politike koje utječu na korporativno upravljanje, moraju omogućiti učinkovit postupak donošenja odluka i učinkovitu raspodjelu resursa, uz promicanje postizanja socijalnih ciljeva.

1.2.

EGSO smatra da je radi ostvarivanja održivog zelenog i digitaliziranog gospodarstva u sustavu oporezivanja potrebno riješiti problem nejednakog postupanja u pogledu financiranja zaduživanjem i financiranja vlasničkim kapitalom.

1.3.

EGSO potiče države članice da povećaju neutralnost svojih poreznih sustava u pogledu financiranja zaduživanjem i financiranja vlasničkim kapitalom. Time bi se potaknula diversifikacija izvora financiranja i povećala otpornost europskog gospodarstva.

1.4.

EGSO pozdravlja inicijative koje je Europska komisija poduzela da do prvog tromjesečja 2022. predstavi mjere za rješavanje problema povlaštenog poreznog tretmana duga u odnosu na vlasnički kapital u sustavima oporezivanja poduzeća.

1.5.

EGSO naglašava da je za nova poduzeća i ulagače koji traže mogućnosti za zelenija i digitalizirana ulaganja od osnovne važnosti dobro funkcioniranje tržišta kapitala. Stoga poziva na poduzimanje daljnjih koraka za dovršenje unije tržišta kapitala.

1.6.

Ulaganje u novu, zelenu tehnologiju smatra se vrlo rizičnim, pa se često koristi financiranje vlasničkim kapitalom. Dividende pridonose povećanju likvidnosti na tržištu u tolikoj mjeri da ih je moguće smatrati previše kratkoročnima i važan su izvor financiranja.

1.7.

EGSO smatra da tržišta kapitala i privatni fondovi mogu imati ključnu ulogu u poticanju poduzeća da se usmjere prema održivom zelenijem i digitaliziranom gospodarstvu. Sve mjere politike europskih zakonodavaca koje se odnose na oporezivanje, pravo trgovačkih društava i korporativno upravljanje trebale bi ojačati tu ulogu.

1.8.

EGSO napominje da su pod utjecajem europskih direktiva i uredbi nacionalni zakoni o trgovačkim društvima sastavni dio pravosudnog sustava svake države članice te da prava i odgovornost pripisuju odgovarajućim razinama u pravnoj strukturi. Kad je riječ o sastavu upravnih odbora, pravila moraju biti specifična za svaku zemlju i odlučivanje ostaviti u rukama vlasnika.

1.9.

EGSO potiče Europsku komisiju da pokrene konkretne inicijative za uvođenje sličnih poreza na ugljik u državama članicama kako bi se uskladili napori za istinsko smanjenje razine CO2. Idealno bi rješenje na cijelom jedinstvenom tržištu EU-a dovelo do stvaranja jednakih uvjeta u pogledu emisija/smanjenja koje treba oporezivati te do uvođenja specifičnih metoda i poreznih stopa koje bi imale jednak učinak na razinu CO2 u atmosferi.

1.10.

EGSO ponavlja da bi države članice konkretno trebale usvojiti sveobuhvatnu i simetričnu politiku ekološkog oporezivanja za učinak CO2 na globalno zagrijavanje. Potrebno je uvesti poreze i s pozitivnim i s negativnim stopama. Prihodi od oporezivanja CO2 trebali bi se koristiti za financiranje poticaja namijenjenih tehnologijama za smanjenje CO2 na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.

1.11.

EGSO napominje da se prodaja šumskih proizvoda oporezuje kao dohodak vlasnika, dok bi zapravo trebalo uvažiti činjenicu da sadnja stabala i rast šuma smanjuju količinu CO2 u atmosferi te bi ih stoga u simetričnom poreznom pristupu globalnom zagrijavanju trebalo poticati uz pomoć negativnog poreza na CO2. To bi bila važna mjera za postizanje klimatskih ciljeva.

1.12.

EGSO naglašava potrebu za univerzalnim sporazumom o paketu mjera za oporezivanje OECD-a i skupine G20, kao i za njegovom koordiniranom provedbom na svjetskoj razini. Kako bi se promicala digitalizacija europskog gospodarstva, važno je da jednostrana pravila u Europi ne sprečavaju daljnju prilagodbu novih poslovnih modela.

2.   Uvod

2.1.

Pandemija COVID-a 19 u europskom je gospodarstvu prouzročila šok kako na strani ponude, jer je poremetila opskrbne lance, tako i na strani potražnje, zbog smanjenja potražnje od strane potrošača. Kao rezultat toga, tijekom pandemije ulaganja europskih poduzeća znatno su se smanjila, dok se ukupni iznos bankovnih depozita povećao.

2.2.

Međutim, oporavak dobiva sve veći zamah i dobro se razvija. Kako bi se europsko gospodarstvo preoblikovalo u skladu s ciljevima koje je Komisija postavila za postizanje održivijeg, zelenijeg i digitaliziranog gospodarstva, ulaganjima se moraju podupirati okolišni ciljevi, a digitalizacija pridonosi povećanju produktivnosti, uzimajući u obzir preobrazbu tržišta rada. Kako bismo ostvarili okolišne, gospodarske i socijalne ciljeve, potrebne su i privatne i javne inicijative.

2.3.

Dugoročni proračun EU-a, koji uključuje plan oporavka i instrument NextGenerationEU, osigurat će najveći paket javnih poticaja ikad financiran u Europi.

2.4.

Odgovor privatnog sektora bit će ključan za postizanje ciljeva i djelotvorno ostvarivanje zelenijeg i digitaliziranog gospodarstva. Stoga se javnim politikama moraju osigurati odgovarajući poticaji. Ekonomske politike, a naročito porezne politike i politike koje utječu na korporativno upravljanje, moraju omogućiti učinkovit postupak donošenja odluka i učinkovitu raspodjelu resursa.

2.4.1.

Kad je riječ o sredstvima dodijeljenima državama članicama kao odgovor na pandemiju COVID-a 19, moraju se odrediti ključni pokazatelji koji bi pokazali kako se uloženi novac troši u svakoj državi članici (1).

2.5.

Međunarodno porezno okruženje prolazi kroz najveće promjene u posljednjih stotinu godina. Oporeziva dobit nekih od najvećih poduzeća premjestit će se iz zemlje porezne rezidentnosti u zemlju u kojoj se odvija prodaja i u kojoj se proizvodi i usluge isporučuju. Nadalje, u sklopu Uključivog okvira OECD-a oko 136 zemalja dogovorilo se o minimalnoj efektivnoj stopi poreza na dobit od 15 %. Još jedna važna promjena jest da će se PDV u Europi naplaćivati u skladu s pristupom koji se temelji na odredištu.

3.   Važnost odgovarajućih poticaja

3.1.

Kako bi se postigli okolišni ciljevi, poduzećima, kućanstvima i ulagačima moraju se dati odgovarajući poticaji u obliku cijena koje odražavaju ograničenu dostupnost i vanjske učinke. Ekonomske politike kojima se utvrđuju gospodarski ili socijalni ciljevi trebaju se odražavati u cijenama na koje privatni i javni ulagači nailaze na tržištu.

3.2.

Međutim, sustavi poreza na dobit stavljaju financiranje zaduživanjem u povoljniji položaj od financiranja vlasničkim kapitalom jer se plaćanje kamata može – a trošak financiranja vlasničkim kapitalom ne može – odbiti od poreza. To dovodi do povećanja financijske poluge (razine duga), a time i do ranjivosti poduzeća u vrijeme ekonomskih previranja.

3.3.

U cilju ostvarivanja održivog zelenog i digitaliziranog gospodarstva treba riješiti problem nejednakog postupanja prema financiranju zaduživanjem i financiranju vlasničkim kapitalom. Dividende, na koje se primjenjuje dvostruko oporezivanje (prvo na razini poduzeća, a zatim na razini dioničara), važne su ne samo kao prihod umirovljenika i za financiranje istraživačkih institucija već, naročito, kao izvor financiranja tzv. greenfield ulaganja.

3.4.

Ulaganja u nove, zelenije investicijske projekte povezana su s visokom razinom rizika. Stoga se kao izvoru ulaganja prednost daje financiranju vlasničkim kapitalom. Ključno područje za povećanje sudjelovanja privatnog sektora u zelenim i digitalnim ulaganjima jest uklanjanje prepreka za izvore novog investicijskog kapitala.

3.5.

Za nova poduzeća i ulagače koji traže mogućnosti za zelenija i digitalizirana ulaganja od osnovne je važnosti dobro funkcioniranje tržišta kapitala. Dostupnost kapitala ključna je za uspješan ishod. Dividende pridonose povećanju likvidnosti na tržištu.

3.6.

Održivost je već postala tržišno uvjetovani čimbenik konkurentnosti koji je ključan za sposobnost poduzeća da privuku klijente, zaposlenike i ulagače. Razmatranje održivosti povoljno je za dugoročni opstanak poduzeća. Regulatorni alati moraju biti osmišljeni tako da podupiru ostvarivanje tih ciljeva u skladu s osnovnim načelima poslovanja poduzeća.

3.7.

Ne bi se smjelo uplitati u politike dividendi ili nepotrebno utjecati na sastav upravnih odbora ili provedbu odgovornosti direktora prema trgovačkom društvu, no, s druge strane, potrebni su odgovarajući poticaji za zelenije gospodarstvo. U upravljanju poduzećem moraju se uzimati u obzir društveno odgovorno poslovanje, relevantne europske direktive i smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća.

3.8.

Globalno zagrijavanje problem je koji se tiče svih nas, a poduzeća bi trebala plaćati odgovarajuću tržišnu cijenu za emisije i smanjivati količinu CO2 u atmosferi. To podrazumijeva ne samo porez na emisije CO2 nego i poticaje za aktivnosti kojima se smanjuje količina CO2 u atmosferi.

3.9.

Još jedno područje važno za postizanje ciljeva zelenijeg i digitaliziranog gospodarstva jest oporezivanje sve digitaliziranijih poduzeća. Potrebno je globalno, sporazumno rješenje i očekuje se da će se sveobuhvatni sporazum postići do kraja godine. Porezi na digitalne usluge ne bi smjeli štetiti inovacijama niti odvraćati od ulaganja u digitalne tehnologije.

4.   Povlašteni porezni tretman zaduživanja u odnosu na vlasnički kapital u oporezivanju dobiti trgovačkih društava

4.1.

Povlašteni porezni tretman zaduživanja u odnosu na vlasnički kapital u sustavima poreza na dobit utječe na socioekonomske troškove, kao i na financijsku polugu poduzeća i korporativno upravljanje. Prekomjerno oslanjanje na financiranje zaduživanjem može ugroziti postizanje ciljeva Europske komisije s obzirom na to da poduzeća postaju financijski ranjiva, a to će negativno utjecati na mogućnost pokretanja novih i rizičnih zelenih investicijskih projekata. Ograničit će se sposobnost isplate dividendi, koje ulagačima omogućuju da odluče hoće li ulagati u nove projekte.

4.2.

Prema postojećim poreznim pravilima, kamate koje se plaćaju na zajmove mogu se odbiti od porezne osnovice, ali isto ne važi za isplate iz vlasničkog kapitala. Isplate iz vlasničkog kapitala sastoje se od dva dijela: isplate dividendi i kapitalnih dobitaka. Zbog tih nacionalnih pravila financiranje zaduživanjem očigledno je povoljnije od financiranja vlasničkim kapitalom.

4.3.

Uvođenjem posebne olakšice – čija bi svrha bila poduzećima osigurati da se na ulaganja koja se financiraju vlasničkim kapitalom primjenjuje sličniji porezni tretman kao i na ulaganja koja se financiraju zaduživanjem – mogla bi se smanjiti osjetljivost poduzeća, što bi bio korisno sredstvo za promicanje održivih, zelenijih i digitalnih ulaganja.

4.4.

Valja napomenuti da će, ako se zakonske stope poreza na dobit povećaju, za trgovačka društva biti isplativije provoditi ulaganja koristeći zajmove, čime će se poduzeća poticati na to da se još više nego dosad okrenu financiranju zaduživanjem. Viša stopa inflacije i više kamatne stope imale bi sličan učinak, čime bi se povećali poticaji za ulaganje uz korištenje zajmova.

4.5.

EGSO potiče države članice da povećaju neutralnost svojih poreznih sustava u pogledu financiranja zaduživanjem i financiranja vlasničkim kapitalom. Time bi se potaknula diversifikacija izvora financiranja i povećala otpornost europskog gospodarstva.

4.6.

U predloženoj revidiranoj direktivi o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit iz 2016., u cilju smanjenja povlaštenog poreznog tretmana duga i promicanja ulaganja u istraživanje i razvoj, uvedena je olakšica za rast i ulaganja. Ta bi se olakšica ostvarivala tako da se omogući da se pod određenim uvjetima (2) povećanje vlasničkog kapitala odbije od porezne osnovice.

4.7.

Europska komisija najavila je da će u prvom tromjesečju 2022. biti predstavljen nacrt direktive o povlaštenom poreznom tretmanu duga u odnosu na vlasnički kapital (3). EGSO sa zanimanjem iščekuje detaljan prijedlog i priliku da ga komentira.

5.   Korporativno upravljanje u pravu trgovačkih društava

5.1.

Osim poreza, propisi mogu povećati ili smanjiti učinak poticaja stvorenih drugim sredstvima. Propisi kojima se izravno uređuje vlasništvo i mogućnost korištenja sredstava po želji ulagača i upravnih odbora mogu otežati poduzimanje koraka koji bi vodili k ostvarivanju nekih poželjnih ciljeva.

5.2.

Za gospodarstvo koje dobro funkcionira važno je da postoje odgovarajuća pravila i propisi koji utječu na funkcioniranje poduzeća i tržišta. Dioničari bi trebali pozivati upravu poduzeća na odgovornost ako se financijska sredstva koriste za osobnu korist, a ne za povećanje vrijednosti poduzeća (4). Prihvatljivo korporativno ponašanje u pogledu borbe protiv utaje poreza, izbjegavanja plaćanja poreza i pranja novca (5) uređuje niz zakona, kao i opsežni sporazumi o tržišnim kodeksima o korporativnom ponašanju u državama članicama. Kao što je najavljeno u europskom zelenom planu i komunikaciji Komisije o planu oporavka (nakon COVID-a 19), važno je da se održivost uključi u okvir korporativnog upravljanja. Komisija je objavila javno savjetovanje kako bi prikupila stajališta dionika o mogućoj inicijativi za održivo korporativno upravljanje (6).

5.3.

EGSO dijeli viziju budućeg zelenijeg, digitaliziranog europskog gospodarstva u kojem vladaju pravednost, rast i djelotvorno oporezivanje, čime se stvara okruženje pogodno za ulaganja i rast koji donosi velik broj radnih mjesta. Kako bi se preusmjerili tokovi ulaganja, od presudne je važnosti da kapital bude dostupan za novo zeleno gospodarstvo. Dostupnost sredstava za ulaganja, zajedno sa sigurnošću u pogledu pravila i poštovanja vladavine prava, važni su čimbenici za uspješnu tranziciju europskog gospodarstva.

5.4.

EGSO se slaže s Komisijom da bi poduzeća trebala doprinositi postizanju zelenijeg, održivog i digitaliziranog gospodarstva te se shodno tome usredotočiti na dugoročne ciljeve i pravednu raspodjelu među zemljama i građanima.

5.5.

EGSO čvrsto vjeruje da bi u konačnici kontrola nad aktivnostima poduzeća i odgovornost za te aktivnosti trebala biti u rukama dionika. Odgovornost trebaju snositi vlasnici trgovačkih društava. Postojeći sustav pravilnika o korporativnom upravljanju i zakona o trgovačkim društvima u državama članicama temelji se na dioničarima, koji su vlasnici poduzeća i koji u konačnici imaju kontrolu nad strategijama i prioritetima poduzeća kroz imenovanje upravnog odbora trgovačkog društva. Ta odgovornost znači da su dioničari odgovorni za financije i ponašanje trgovačkog društva te bi trebali izgubiti financijska sredstva ako društvo pretrpi gubitke. Takvo temeljno i čvrsto načelo ne bi se smjelo mijenjati ni dovoditi u pitanje.

5.6.

Naravno, trgovačka društva trebala bi u svojem svakodnevnom poslovanju i pri donošenju odluka o ulaganjima na odgovarajući način uzeti u obzir dugoročne ciljeve i pozitivne socijalne učinke. To sve više iziskuju tržišni standardi, sektorska pravila o proizvodnji i ulagači diljem svijeta, koji često zahtijevaju da poduzeća poštuju okolišne, socijalne i upravljačke standarde (7).

5.7.

Pod utjecajem europskih direktiva i uredbi, nacionalni zakoni o trgovačkim društvima sastavni su dio pravosudnog sustava svake države članice te prava i odgovornost pripisuju odgovarajućim razinama u pravnoj strukturi. Pravila moraju biti specifična za svaku zemlju i kad je riječ o sastavu upravnih odbora. Upravljanjem i preporukama EU-a treba osigurati pošteno tržišno natjecanje i poštene vrijednosti u pogledu postupanja poduzeća.

5.8.

Kako bi se olakšala uloga privatnih sredstava potrebna za prioritete Komisije, ključno je da kapital ne bude blokiran u poduzećima i da se sredstva mogu lako ulagati u ključne sektore koje odredi EU.

5.9.

Dobro funkcioniranje tržišta kapitala u EU-u ključno je naročito za nova ulaganja. EGSO stoga poziva na poduzimanje daljnjih koraka za dovršenje unije tržišta kapitala (8).

5.10.

Likvidnost tržišta kapitala važna je za ulaganja koja treba provesti. Isplate dividendi, čak i ako ih se smatra suviše usmjerenima na kratkoročne rezultate, doprinose skupu sredstava dostupnih za nova ulaganja u zeleni i digitalni sektor (9). One su stoga ključne za dobro funkcioniranje tržišta kapitala kada se ulažu, bilo u nove pothvate, bilo u poduzeće koje isplaćuje dividende. Ako se ulagaču isplate dividende, on uvijek može odlučiti ponovno ih uložiti u isto, ili neko drugo, trgovačko društvo. S druge strane, ako se dobit zadrži, ulagač mora prodati dionice kao jedini način ulaganja u nove pothvate. Ako zadržani kapital dobiva na vrijednosti, to može biti dobro za stara poduzeća i ulagače, ali time se neće staviti na raspolaganje nova sredstva za nove pothvate ili greenfield ulaganja.

5.11.

Isplate dividendi ulagačima omogućuju da kontinuirano unapređuju svoju strategiju ulaganja, doprinoseći zelenim, održivim, etičkim i digitalnim projektima. To je već mnogo puta zabilježeno na tržištima kapitala i u području privatnog vlasničkog kapitala (npr. ulaganje u proizvodnju baterija za električne automobile ili proizvodnju čelika bez ugljika).

5.12.

Novim trgovačkim društvima treba u potpunosti omogućiti da rastu i da se financiraju iz dividendi isplaćenih dioničarima u starim postojećim društvima, čime bi se omogućila nova raspodjela kapitala, u skladu s prioritetima Komisije. Mogla bi se razmotriti mogućnost uvođenja poreznih poticaja za nova zelena ulaganja.

5.13.

EGSO smatra da tržišta kapitala i privatni fondovi mogu imati ključnu ulogu u poticanju poduzeća da se usmjere prema održivom zelenijem i digitaliziranom gospodarstvu. Sve mjere politike europskih zakonodavaca koje se odnose na pravo trgovačkih društava i korporativno upravljanje trebale bi ojačati tu ulogu.

6.   Poticaji za smanjenje CO2

6.1.

Poreze treba koristiti da bi se poduprla preobrazba europskog gospodarstva i postigli klimatski ciljevi (10). Važno je da poduzeća i kućanstva imaju iste poticaje kako bi se smanjenje CO2 u atmosferi moglo postići uz što niže troškove.

6.2.

EGSO potiče Europsku komisiju da pokrene konkretne inicijative za uvođenje sličnih poreza na ugljik u državama članicama kako bi se uskladili napori za istinsko smanjenje razine CO2. Idealno bi rješenje na cijelom jedinstvenom tržištu EU-a dovelo do stvaranja jednakih uvjeta u pogledu emisija/smanjenja koje treba oporezivati te do uvođenja specifičnih metoda i poreznih stopa koje bi imale jednak učinak na razinu CO2 u atmosferi.

6.3.

Konkretnije, države članice trebale bi usvojiti sveobuhvatnu i simetričnu politiku ekološkog oporezivanja za učinak CO2 na globalno zagrijavanje. Potrebno je uvesti poreze i s pozitivnim i s negativnim stopama. Prihodi od oporezivanja CO2 trebali bi se koristiti za financiranje poticaja namijenjenih tehnologijama za smanjenje CO2 na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.

6.4.

Prodaja šumskih proizvoda oporezuje se kao dohodak vlasnika, međutim, trebalo bi uvažiti činjenicu da sadnja stabala i rast šuma smanjuju količinu CO2 u atmosferi te bi ih stoga u simetričnom poreznom pristupu globalnom zagrijavanju trebalo poticati uz pomoć negativnog poreza na CO2. To bi bila važna mjera za postizanje klimatskih ciljeva.

6.5.

Idealno bi rješenje trebalo u cijelom svijetu dovesti do stvaranja jednakih uvjeta u pogledu emisija/smanjenja koje treba oporezivati te do uvođenja specifičnih metoda i poreznih stopa koje bi imale jednak učinak na razinu CO2 u atmosferi.

7.   Izbjegavanje mjera koje odvraćaju od digitalizacije

7.1.

Zbog korištenja podataka i novih poslovnih modela potrebno je preispitati međunarodna porezna načela o raspodjeli poreznih prihoda među zemljama. Važno je postići konsenzus na svjetskoj razini i dogovoreno provesti (11).

7.2.

Paket mjera za oporezivanje uključuje prijedlog za konkretan minimalni porez na dobit od 15 %. Sporazumom OECD-a i skupine G20 nastoji se ograničiti porezno natjecanje, naročito od strane zemalja u kojima su porezne stope ispod tog praga, te se u njemu navodi da će se Multilateralnom konvencijom od svih stranaka zahtijevati da ukinu sve poreze na digitalne usluge i druge slične relevantne mjere u odnosu na sva poduzeća te da se obvežu da takve mjere neće uvoditi u budućnosti. Detaljna definicija relevantnih sličnih mjera bit će formulirana u okviru donošenja Multilateralne konvencije i njezinog obrazloženja (12).

7.3.

EGSO smatra da je važno uspostaviti odgovarajuća pravila za promicanje daljnje digitalizacije europskog gospodarstva kako bi se ostvario cilj zelenijeg i digitaliziranog gospodarstva.

---

(1)  Kako bi ta sredstva bila djelotvorna, novac se mora prikupiti na troškovno učinkovit način i države članice moraju ga potrošiti u dobre svrhe, dopunjujući ulaganja koja se bez tih sredstava ne bi provela.

(2)  Iznos jednak utvrđenom prinosu od povećanja osnovice vlasničkog kapitala olakšice za rast i razvoj mogao bi se odbiti od oporezive osnovice poreznog obveznika. Utvrđeni prinos bio bi jednak prinosu od 10-godišnjih referentnih državnih obveznica zemalja europodručja iz prosinca godine koja prethodi relevantnoj poreznoj godini, uvećano za premiju od dva postotna boda. Vidjeti Direktivu Vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit, COM(2016) 685 final, 2016/0337 (CNS) (2016).

(3)  Smanjenje povlaštenog poreznog tretmana duga (DEBRA), Komunikacija Oporezivanje poslovanja za 21. stoljeće, COM(2021) 251 final.

(4)  Mora biti zabranjeno da rukovodeće osoblje koristi financijska sredstva poduzeća za kupovinu luksuzne robe i usluga nepovezanih s poslovnim ciljevima.

(5)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Borba protiv utaje poreza, izbjegavanja plaćanja poreza i pranja novca” (SL C 429, 11.12.2020., str. 6.).

(6)  Savjetovanje o održivom korporativnom upravljanju, od 26. listopada 2020. do 8. veljače 2021.

(7)  Okolišni, socijalni i upravljački kriteriji odnose se na čimbenike u području okoliša, socijalnih pitanja i korporativnog upravljanja koji se uzimaju u obzir pri ulaganju u poduzeće. Iako su uvedeni prije nekoliko desetljeća, u novije vrijeme postali su referenca za društveno odgovorno ulaganje.

(8)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Unija tržišta kapitala za ljude i poduzeća (novi akcijski plan)” (SL C 155, 30.4.2021., str. 20.).

(9)  Brojni istraživači osporavaju tvrdnju da je politika dividendi usmjerena na kratkoročne rezultate, vidjeti na primjer Corporate Governance and Short-Termism: An in-depth Analysis of Swedish data (Korporativno upravljanje i politika kratkoročnih rezultata: podrobna analiza podataka iz Švedske), 2021., autori: Martin Carlsson-Wall et al., Stockholm School of Economics. U njihovim empirijskim zaključcima, koji se temelje na podacima o 786 pojedinačnih poduzeća u razdoblju od 2000. do 2019. godine i na 7389 godina poslovanja, nema konkretnih naznaka politike usredotočene na kratkoročne financijske rezultate.

(10)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Mehanizmi oporezivanja za smanjenje emisija CO2” (SL C 364, 28.10.2020., str. 21.).

(11)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Oporezivanje poslovanja za 21. stoljeće” (ECO/558).

(12)  Izjava o projektu OECD-a i skupine G20 za smanjenje porezne osnovice i premještanja dobiti: dvojako rješenje za svladavanje izazova u oporezivanju koji proizlaze iz digitalizacije gospodarstva, 8. listopada 2021., str. 7.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Volonteri – Građani grade budućnost Europe”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 152/04)

Izvjestitelj:

Krzysztof PATER

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	24.11.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	8.12.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	565
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	214/3/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO napominje da u raspravi o budućnosti Europe kreatori politika moraju biti svjesni da će budućnost Europe oblikovati ne samo političari i institucije, uključujući organizacije civilnog društva, nego i milijuni građana – volonteri koji svakodnevno troše svoje vrijeme i energiju radeći u solidarnosti za opće dobro u okviru organizacija civilnog društva i izvan njih.

1.2.

U Europskoj uniji volontiranjem se bave milijuni građana koji iz solidarnosti prema drugima djeluju pojedinačno ili u organiziranim strukturama (neformalnim i formalnim). Tom je pokretu potrebna sustavna i promišljena potpora, kako na razini EU-a tako i na razini država članica, jer je njegov učinak na društveni razvoj višestruko veći od potencijalnog troška. EGSO se nada da će u narednim godinama doći do pozitivne kvalitativne promjene te potpore kako bi bolje odražavala važnost volontera za budućnost Europe.

1.3.

EGSO poziva Europsku komisiju da poduzme mjere kako bi 2025. proglasila Europskom godinom volontera jer bi to predstavljalo: — način za odavanje priznanja milijunima volontera koji su pokazali da imaju značajnu društvenu ulogu, osobito posljednjih mjeseci zbog rada na borbi protiv učinaka pandemije, — način za daljnje promicanje ideje volonterskog rada u društvima država članica, čime se potiče više ljudi na volontiranje i pokazuje da je to uključiva i univerzalna aktivnost u kojoj sudjeluju ljudi iz svih skupina i sredina bez obzira na njihovu dob i mjesto u društvu, — priliku da tijela država članica razmijene iskustva i znanja o pravnim i političkim instrumentima kojima se može pomoći aktivnostima volontera, — poticaj Europskoj komisiji da proširi i izradi nove programe za volontere svih dobnih skupina, — način za promicanje razumijevanje ključnih projekata za budućnost Europe i njezinih građana i građanki pružanjem objektivnih podataka i činjenica te suzbijanjem lažnih i pristranih informacija.

1.4.

Aktivnost volontera ima stvarnu gospodarsku vrijednost (koja u brojnim zemljama iznosi više od 2 % BDP-a); u brojnim su društvenim sferama volonteri potrebni za ispunjavanje osnovnih potreba građana, uključujući sigurnost; volonteri imaju ključnu ulogu u provedbi ciljeva održivog razvoja UN-a i prisutni su u svakoj društvenoj i dobnoj skupini. EGSO stoga smatra da je nerazumno programe potpore volonterima koji se provode na razini EU-a i koje financira EU ograničavati samo na mlade.

1.5.

Nakon mišljenja iz 2013. (1) EGSO još jednom poziva Europsku komisiju da poduzme odlučne mjere za izradu detaljnih pravila kojima se omogućuje prikupljanje usporedivih podataka o volonterskim aktivnostima iz svih država članica i ističe da bez pouzdanih podataka nije moguće provoditi politiku u bilo kojem području.

2.   Koncept volontiranja

2.1.

Ne postoji službena EU-ova definicija pojma „volontiranje”, no općenito se smatra da obuhvaća sve oblike dobrovoljnih aktivnosti, formalne i neformalne, koje osoba svojevoljno obavlja bez razmišljanja o financijskoj koristi i koje doprinose općem dobru.

2.2.

Definicija volonterskog rada koju je 2011. objavila Međunarodna organizacija rada (ILO) u svojem Priručniku o mjerenju volontiranja u skladu je s uobičajenim poimanjem volontiranja. Prema toj je definiciji, volonterski je rad „neplaćeni neobavezni rad, tj. vrijeme koje pojedinci, a da za to nisu plaćeni, posvećuju aktivnostima koje provode bilo kroz neku organizaciju, bilo izravno u korist drugih osoba izvan vlastitog kućanstva” (2). Ta se definicija može upotrebljavati u međunarodnim komparativnim istraživanjima za mjerenje formalnog volontiranja (koje se često opisuje kao neizravni volonterski rad) i neformalnog volontiranja (koje ILO naziva izravni volonterski rad (3)) u različitim kulturološkim i pravnim sustavima. EGSO ističe da bi se „Rezolucijom o statistici rada, zaposlenosti i nedovoljnoj iskorištenosti radne snage” donesenom na 19. ILO-ovoj međunarodnoj konferenciji statističara rada u listopadu 2013. (4) (koja uključuje novu definiciju rada u kojoj se razlikuju plaćeni i neplaćeni rad te promjene u prikupljanju podataka koji se odnose na rad) trebala poboljšati mogućnost mjerenja volonterskog rada kao različitog od drugih oblika neplaćenog rada, kao što je skrb o osobama u vlastitom kućanstvu.

2.3.

Analize volonterskog rada vrlo se često temelje na razlikovanju formalnog i neformalnog volontiranja. Formalno volontiranje, odnosno aktivnosti u kontekstu organizacije, je volontiranje kojim se osobe bave u okviru organiziranih (strukturiranih) tijela, kao što su nevladine organizacije, klubovi ili javne ustanove. Neformalno volontiranje je neplaćena pomoć koju pojedinci pružaju drugim osobama izvan vlastitog kućanstva ili bliske obitelji, ali ne u kontekstu formalne organizacije. EGSO izražava žaljenje zbog toga što u nekim državama članicama EU-a osobe koje nude svoju pomoć, korisnici te pomoći ili pravni okviri za volontiranje često ne prepoznaju neformalno volontiranje kao volonterski rad. To je jedan od razloga zašto je uloga volontera trenutačno podcijenjena.

2.4.

Volontiranje može biti sporadično, povezano s određenim događajem ili pružanjem pomoći u slučaju katastrofa, npr. nakon požara ili poplave. Volontiranje može biti i dugotrajnija posvećenost. Može se odvijati u sektorima u čijem su središtu ljudi, primjerice socijalne usluge, zdravstvo, obrazovanje, sport itd., ili može biti povezano s ekološkim i infrastrukturnim projektima, kao što su zaštita i obnova prirodnih resursa ili održavanje javnih vrtova. Sporadičnog volontiranja može biti i u tim kontekstima, no ti se sektori temelje na redovitijem volonterskom radu.

2.5.

EGSO ističe da bi pravni okviri za volontiranje u Europi trebali podupirati i omogućavati kvalitetno volontiranje i da ne bi trebali stvarati nepotrebne prepreke volontiranju. Zahtjeve kao što su osiguranje volontera, ugovori o volontiranju i provjere kaznene evidencije trebalo bi provoditi pažljivo, a osnovna načela trebala bi biti kvaliteta i pristup.

2.6.

U svojem mišljenju iz 2013. EGSO je istaknuo: „Na temelju trenutno dostupnih podataka o volontiranju, nije moguće provesti analizu koja se zahtijeva u dokumentima EK-a, Parlamenta, Europskog vijeća i EGSO-a. Trenutno nije moguće pouzdano pratiti ekonomsku važnost volontiranja ili njegovog doprinosa politikama na razini EU-a. Nije moguće utvrditi ukupno vrijeme posvećeno volontiranju ili njegovu novčanu vrijednost te, stoga, ni ocijeniti koliko je opsežan u smislu univerzalnih gospodarskih pokazatelja, kao što su nacionalna zaposlenost (broj ljudi koji su zaposleni u nacionalnom gospodarstvu) ili BDP.” EGSO je pozvao i na pripremni rad koji bi na temelju okvirnog prijedloga ILO-a trebao rezultirati izradom detaljnih pravila za provedbu istraživanja u EU-u. EGSO izražava žaljenje zbog toga što od tada nije postignut napredak u uspostavi zajedničkog sustava za mjerenje vrijednosti volontiranja u Europi. Odbor stoga ponovo poziva Europsku komisiju da poduzme odlučne mjere za provedbu preporuka EGSO-a ističući da bez pouzdanih podataka nije moguće provoditi politiku u bilo kojem području.

2.6.1.

EGSO ističe da bi bolje prikupljanje podataka – koji bi osim podataka o BDP-u i gospodarskoj vrijednosti uključivali i, primjerice, vrijeme koje volonteri posvete volontiranju, njihovu dob, spol, područja djelovanja te općenitiju dodanu vrijednost za društvo, kao što su zdravlje i dobrobit, te pokazatelje kvalitete života i socijalne kohezije – bilo općenito korisno.

2.6.2.

Samo je nekoliko nacionalnih zavoda za statistiku započelo i provelo istraživanja o volonterskom radu na temelju metodologije ILO-a, a Poljska je jedina zemlja čiji je nacionalni zavod za statistiku proveo takvo istraživanje već dva puta, 2011. i 2016., i predvidio sljedeće istraživanje za početak 2022. U istraživanju iz 2011. izračunata je vrijednost volonterskog rada od otprilike 2,8 % BDP-a (5), dok je 2016. ta vrijednost iznosila otprilike 1,2 % BDP-a (6). Razlog za tu veliku razliku su određene promjene u metodologiji. Jedna od njih jest činjenica da su 2011. pitanja uključivala dobrovoljni rad koji su ispitanici obavljali za članove obitelji koji žive u drugom kućanstvu, dok se 2016. takav rad nije uzimao u obzir. Druga razlika odnosi se na činjenicu da se 2011. u obzir uzimao rad u cijeloj 2010., dok se 2016. u obzir uzimao volonterski rad tijekom četiriju tjedna u prvom tromjesečju neposredno prije provedbe istraživanja. Taj primjer jasno pokazuje da nije moguće dobiti usporedive podatke bez zajedničke metodologije na razini EU-a koju bi razvio Eurostat.

2.7.

Volontiranje kao jedan od najvidljivijih izraza solidarnosti važno je za pojedince, zajednice, okoliš, gospodarstvo i društvo u cjelini. Njime se promiče i olakšava društvena uključenost, gradi društveni kapital i utječe na preobrazbu društva. Razvoj uspješnog civilnog društva s angažiranim volonterima može rezultirati kreativnim i inovativnim rješenjima za zajedničke izazove. Volontiranje doprinosi gospodarskom rastu pa mu je stoga potrebno posebno i ciljano mjerenje u smislu gospodarskog i društvenog kapitala. Ima i sve veću ulogu u zaštiti okoliša i bitan je izvor učenja brojnim volonterima. U tom bi kontekstu javne politike trebale biti izravno usmjerene na pružanje potpore volonterima, ali i ukazati na činjenicu da su za volontiranje potrebna infrastrukturna podrška te dostatna i odgovarajuća sredstva za mjere potpore, kao što su osposobljavanje i troškovi osiguranja.

3.   Volonterske aktivnosti na razini EU-a

3.1.

EGSO izražava žaljenje zbog toga što je završetkom Europske godine volontiranja 2011. volontiranje počelo postupno nestajati s europskog dnevnog reda. U službenim se dokumentima pojavljivalo samo sporadično – pri uspostavi inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a i Europske snage solidarnosti te kao prioritetna tema u programu Europa za građane.

3.2.

EGSO ističe da su u državama članicama provedena malobrojna istraživanja o volontiranju. Ona su pokrila različite aspekte volontiranja (npr. razinu sudjelovanja u volonterskom radu, demografski profil uključenih i njihovu motivaciju). Nije ih moguće iskoristiti za analizu na razini EU-a zbog nedosljednosti metodoloških pristupa, uključujući i opseg definicije volontiranja te razlike u vremenu provedbe istraživanja. Izvješće koje je na zahtjev Europske komisije 2010. sastavila konzultantska tvrtka GHK (7) još je uvijek najnoviji raspoloživi sveobuhvatni i vrijedni izvor podataka unatoč ograničenjima u smislu usporedivosti podataka.

3.2.1.

Izvješće GHK-a pokazalo je da je od 22 % do 23 % građana EU-a starijih od 15 godina bilo uključeno u volontiranje koje je definirano kao aktivnost koju osoba obavlja svojevoljno u neprofitne svrhe, prvenstveno u okviru nevladine organizacije.

3.2.2.

U izvješću je istodobno navedeno da zbog metodoloških razlika odstupanje rezultata može iznositi čak 30 do 40 postotnih bodova.

3.3.

Ad hoc modul o socijalnom i kulturnom sudjelovanju i materijalnoj deprivaciji (8), dodan 2015. godišnjem Eurostatovom istraživanju o dohotku i životnim uvjetima, sadržavao je nekoliko pitanja o volonterskim aktivnostima. Na temelju podataka iz tog istraživanja, procjenjuje se da je oko 18,9 % građana EU-a sudjelovalo u formalnom i oko 22,5 % u neformalnom volontiranju, što je slična razina sudjelovanja građana EU kao ona navedena u izvješću GHK-a.

3.4.

Istraživanje Flash Eurobarometra o europskoj mladeži objavljeno u travnju 2015. (9) sadrži najnovije podatke o aktivnosti mladih građana EU-a u dobi od 15 do 30 godina. EGSO napominje da sličnosti podataka o mladima iz ovog istraživanja i podataka o svim odraslim građanima EU-a iz drugih istraživanja jasno pokazuju da sve dobne skupine podjednako sudjeluju u volontiranju.

3.4.1.

Prema istraživanju o mladima Europe, 25 % mladih u EU-u proteklih je 12 mjeseci sudjelovalo u nekoj organiziranoj volonterskoj aktivnosti, no taj se postotak znatno razlikuje među državama članicama (od 10 % do 42 %).

3.4.2.

U istom je istraživanju zaključeno i da „postoje dva glavna područja u kojima mladi obavljaju volonterske aktivnosti: humanitarna i razvojna pomoć (44 %) te obrazovanje, osposobljavanje i sport (40 %)”. To su ujedno i najčešće volonterske aktivnosti mladih u svakoj državi članici.

3.4.3.

Ukupno 93 % ispitanika navelo je da nikada nisu volontirali u inozemstvu.

3.4.4.

Nove Europske snage solidarnosti koje sada uključuju volontiranje u situacijama u kojima je potrebna humanitarna pomoć (koje su prije pokrivali Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a) trebale bi biti dovoljno jake i opsežne kako bi potaknule mlade na volontiranje, osobito u drugim zemljama, kako u okviru programa tako i izvan njega. Za postizanje tog cilja trebalo bi osigurati potrebne resurse. Trebalo bi istražiti i mogućnost proširenja programa kako bi se podržalo volontiranje osoba starijih od 30 godina ili osigurati dodatna sredstva EU-a za razvoj paralelnog programa u kojem nema dobnog ograničenja.

3.5.

U siječnju 2021. Europska komisija objavila je Zelenu knjigu o starenju u kojoj je istaknuto da veliki broj starijih osoba i dalje aktivno i korisno doprinosi društvu i gospodarstvu – 20 % osoba u dobi od 65 do 74 godine uključeno je u formalno volontiranje, a osobe starije od 75 godina sudjeluju onoliko koliko im zdravlje dozvoli.

3.6.

U rujnu 2020. Vijeće Europske unije objavilo je konačne zaključke o „ljudskim pravima, sudjelovanju i dobrobiti starijih osoba u dobu digitalizacije” (10) u kojima je, među ostalim, pozvalo Komisiju da razmotri uspostavu digitalne platforme posvećene „sudjelovanju i volontiranju nakon radnog vijeka”.

3.6.1.

Takva bi platforma mogla poslužiti za pružanje informacija starijim osobama o volontiranju u inozemstvu. Nadalje, mogla bi poslužiti za obavješćivanje lokalnih tijela i drugih dionika o tome kako uključiti starije osobe u volontiranje te za pružanje smjernica i informacija osobama zainteresiranima za pronalaženje mogućnosti volontiranja prikladnog za starije osobe u Europi.

3.6.2.

EGSO snažno podupire uspostavu takve platforme kojom bi se integrirale postojeće platforme i izbjeglo udvostručavanje napora te ističe da volontiranje starijih osoba ima važnu ulogu i za korisnike takve pomoći i za same volontere jer im omogućuje da ostanu aktivni i nakon radnog vijeka te ima značajan pozitivni učinak na njihovo mentalno i fizičko zdravlje.

3.6.3.

EGSO ističe da bi Europske snage solidarnosti za mlade i predložena platforma za potporu starijim volonterima trebali biti temelj sveobuhvatnijoj i međusektorskoj europskoj politici o volontiranju kojom se potiče solidarnost i odgovornost za ljude i među ljudima svih životnih dobi koji besplatno doprinose budućnosti Europe temeljenoj na solidarnosti i europskim vrijednostima.

3.6.4.

EGSO predlaže da ta platforma postupno uključi i šire dobne skupine volontera te da je prate veći napori u uklanjanju prepreka prekograničnom volontiranju, kao što su gubitak prava na javne povlastice i sustave potpore, prava na boravak te povezane pogodnosti kao što su sklapanje ugovora o korištenju usluga mobilne telefonije i interneta.

3.7.

Mnogi volonteri diljem Europe sudjeluju u aktivnostima koje su u skladu s dugoročnim projektima Europske komisije (od ključne važnosti za budućnost Europe, primjerice u pogledu cijepljenja, digitalizacije, klimatskih pitanja, financijskih reformi, rasprave o nuklearnoj energiji, reformi rada itd.). S obzirom na to da građani i građanke, prije nego što ih podrže, moraju ključne prijedloge institucija EU-a prvo razumjeti na temelju činjeničnih i nepristranih informacija, EGSO poziva Europsku komisiju da aktivno podrži one volonterske aktivnosti koje mogu pomoći u pridobivanju potpore građana i građanki za ključne projekte EU-a, među ostalim smanjenjem rizika od lažnih i pristranih informacija.

3.8.

Više paušalnog i jednokratnog financiranja projekata trebalo bi omogućiti da se doprinos volontera priznaje kao sufinanciranje za bespovratna sredstva EU-a. Međutim, to ne funkcionira dobro u praksi zbog činjenice da se vrijeme volontiranja uglavnom ne može proknjižiti u računima organizacije. Nadalje, mnoge agencije koje upravljaju bespovratnim sredstvima EU-a zahtijevaju da se potvrde o uplati dostave za čitav iznos paušalnih i jednokratnih plaćanja što je protivno namjeri i duhu pristupa financiranja kao metode izračuna. EGSO ponavlja svoje zahtjeve u tom pogledu utvrđene u mišljenjima iz 2006. (11) i 2013. (12) te izražava žaljenje što još nisu u potpunosti provedena. EGSO napominje da programi financiranja Vijeća Europe imaju mehanizam koji omogućuje priznavanje vremena volontiranja kao sufinanciranje njihovih bespovratnih sredstava.

3.9.

EGSO odlučno podupire natjecanje „Europska prijestolnica volonterstva” (13), koje je pokrenuo Europski volonterski centar 2013. kao dio nasljeđa Europske godine volontiranja 2011. i koje povezuje lokalne politike i prakse o volontiranju s europskim kontekstom i vrijednostima te okvirima politika. EGSO poziva sve institucije EU-a da potiču i podupiru tu inicijativu, ali da stave poseban naglasak i na podnacionalnu razinu u cilju zbližavanja građana i kreatora politika EU-a te da na razini EU-a pokažu potporu aktivnostima koje se temelje na solidarnosti i aktivnim građanima koji doprinose budućnosti Europe. EGSO poziva Europsku komisiju da aktivno podrži širenje dobrih praksi u javnim politikama kojima se podupiru volonterske aktivnosti na lokalnoj razini, uz posebno korištenje primjera iz općina koje su bile kandidati i pobjednici u natječaju „Europska prijestolnica volonterstva”.

4.   Trendovi u volontiranju

4.1.

EGSO ističe da će trenutačne demografske promjene utjecati na aktivnosti volontera u narednim godinama.

4.1.1.

Europa ima sve starije stanovništvo i niske stope nataliteta. To znači da je više sposobnih volontera na raspolaganju duže vremena, ali i da je više starijih osoba koje trebaju pomoć volontera budući da dulje žive. Međutim, s obzirom na pad nataliteta, možda neće biti mladih za volontiranje pa će biti potrebno više istorazinskih projekata za odrasle i starije volontere.

4.1.2.

Europa ima sve raznolikije stanovništvo koje se često seli te će trebati poduzeti više kako bi se osigurala društvena uključenost. Države članice ne mogu to sve pokriti javnim financiranjem, a i kad bi imale dovoljno sredstava, ne radi se samo o novcu. Istinska uključenost zahtijeva humaniji pristup temeljen na solidarnosti. Za to su potrebni volonteri koji rade iz solidarnosti prema drugima. Potrebno je uložiti veći napor u borbu protiv usamljenosti i osigurati socijalne usluge kada su obitelji raštrkane po zemljama i kontinentu. EGSO smatra da bi javna tijela na razini EU-a, država članica i na lokalnoj razini trebala biti spremna na to i smatra da taj proces mora uključivati stvaranje povoljnih uvjeta za širenje volonterskih aktivnosti.

4.1.3.

U državama članicama prikuplja se manje poreza i smanjuju se javni proračuni, a istodobno raste potražnja za uslugama. Zbog veće nejednakosti i siromaštva, među stanovništvom vlada veća potreba, a to je u suprotnosti sa sve manjim financiranjem organizacija civilnog društva koje bi, uz pomoć volontera, mogle učiniti puno za poboljšanje situacije pojedinačnih građana i obitelji. EGSO upozorava da se mora postići bolja ravnoteža.

4.2.

EGSO ističe da stalne promjene životnog stila i vrsta aktivnosti koje dovode do društvenog priznanja ili potrebe za razvojem novih vještina koje bi mogle biti profesionalno korisne mlađim generacijama mogu dovesti do raskoraka između interesa građana za volontiranje i stvarnih mogućnosti volontiranja, što bi moglo uzrokovati smanjenje razine volontiranja unatoč velikoj „ponudi i potražnji”. Potrebno je stalno pratiti taj fenomen radi pravodobne prilagodbe javnih politika.

4.3.

Posvuda se uočava prelazak s tradicionalnog, redovnog, dugoročnog volontiranja temeljenog na planiranoj i dugoročnoj posvećenosti na sporadično volontiranje. Mnogi volonteri spremni su na sporadično, čak i jednokratno, volontiranje, ali ne žele preuzeti nikakvu dugoročnu osobnu obavezu. Taj se trend odražava u porastu „volonturizma” kada ljudi putuju za određene potrebe volontiranja ili koriste priliku da volontiraju dok su na odmoru. Potrebno je jako paziti da se osigura da u središtu takve vrste volontiranja bude stvarna društvena potreba. Volontiranje treba zabraniti tamo gdje bi moglo prouzročiti više štete nego koristi, npr. u institucionalnim okruženjima s djecom ili drugim ranjivim skupinama (kao što su sirotišta).

4.4.

Još jedan trend uočen proteklih godina jest pojava posrednika, kao što su socijalne ili obrazovne ustanove, vjerske organizacije, organizatori obiteljskog volontiranja, lokalni volonterski centri ili volontiranje zaposlenika (korporativno volontiranje). Ta tijela pomažu volonterima da pronađu angažman tako što traže organizacije koje će ih izravno smjestiti. Time se pruža potpora osobama koje traže mogućnost za početak volontiranja. Međutim, postoji rizik da bi aktivnosti tih posrednika mogle imati negativan učinak na percepciju o volontiranju u društvu – osobito ako dođe do njihove komercijalizacije.

4.5.

Napredak internetskog kapaciteta i društvenih medija omogućuju građanima da se jednostavnije samoorganiziraju za ad hoc volontiranje. Zbog toga građani imaju izravniji pristup svim mogućnostima volontiranja, a internetske platforme usklađuju ponudu i potražnju. Brzi razvoj novih tehnologija omogućio je širenje novih oblika volontiranja, kao što je internetsko volontiranje, koje ne ovisi o određenom vremenu i lokaciji pa se može obavljati tamo gdje volonter ima mogućnost i uređaj za spajanje na internet.

4.5.1.

Međutim, EGSO ističe da treba paziti da iz volontiranja ne budu isključeni oni koji nemaju pristup internetu.

4.5.2.

EGSO naglašava da pravni okviri volontiranja u državama članicama moraju pratiti tu promjenu i osigurati, primjerice u pogledu zaštite podataka, da ranjive osobe budu i dalje zaštićene te da volonteri budu primjereno osposobljeni čak i kada se radi o neformalnom ili ad hoc volontiranju. Kreatori politika ne bi smjeli misliti da ne treba financirati organizacije koje osiguravaju potporu i infrastrukturu volontiranju kada se ljudi mogu samoorganizirati na internetu.

4.6.

EGSO smatra da je u okviru volontiranja zaposlenika potrebno više međusektorske suradnje među socijalnim partnerima. Za postizanje najvećeg učinka poslodavci i zaposlenici trebali bi surađivati s organizacijama civilnog društva koje su stručne za područje i/ili za pitanje koje žele podržati, a ne pokušavati sami provoditi programe volontiranja.

4.7.

EGSO priznaje da je „volonturizam” rastuća industrija u Europi koju bi trebalo regulirati u cilju zaštite integriteta volontiranja, potencijalnih volontera i lokalne zajednice.

4.8.

Ukupno 54 % mladih ispitanika u istraživanju Eurobarometra (14) izjavilo je da nisu imali nikakve troškove u sklopu svojih volonterskih aktivnosti, 28 % ih je navelo da su imali troškove, ali da nisu primili bilo kakav doprinos za njihovo pokrivanje, a 16 % da su imali troškove i da su primili doprinos za njihovo pokrivanje. Korisnici i koordinatori volonterskog rada moraju imati na umu te podatke kako troškovi ne bi postali prepreka za sudjelovanje mladih. EGSO ističe da je važno volonterima nadoknaditi i najmanje troškove i očekuje da nacionalna i lokalna tijela u državama članicama promoviraju i podupru taj pristup bez ikakvih nepovoljnih poreznih posljedica za volontere ili uključene organizacije.

4.9.

U Europi postoje nedosljednosti u pravnim okvirima te pravnim i sigurnosnim zahtjevima za volontere i korisnike njihovog rada. EGSO ističe da bi trebalo poduzeti korake kako bi se pojednostavnio sustav u korist i za sigurnost svih. Osiguranje od građanske odgovornosti za volontere trebalo bi biti dostupno na tržištu osiguranja u svim zemljama i trebalo bi uspostaviti potporu vlade i/ili zaklada za pokrivanje troškova. Potvrde o nekažnjavanju za volontere koji rade s djecom ili ranjivim osobama trebale bi biti obavezne u svim državama članicama te jednostavno i jeftino dostupne potencijalnim volonterima. EGSO poziva države članice da provedu ta rješenja i potiče Europsku komisiju da promiče primjere najbolje prakse u tom području. Takve aktivnosti potaknut će i prekogranično volontiranje.

4.10.

EGSO smatra da je, što je manja dob u kojoj se osobe mogu uključiti u volontiranje, to vjerojatnije da će postati društveno uključene i angažirane odrasle osobe koje daju svoj doprinos budućnosti Europe. Trebalo bi poticati inicijative kao što su školski programi učenja kroz pružanje usluga ili obiteljsko volontiranje. Po potrebi bi trebalo prilagoditi pravne okvire kako bi se volontiranje omogućilo i mlađim osobama i djeci. Organizacije mladih imaju vrlo važnu ulogu u tom procesu pa bi stoga trebale dobiti odgovarajuću i dostatnu potporu javnih tijela.

5.   Uloga volontera u zajednici

5.1.

Nedvojbeno je da volonteri stvaraju značajnu gospodarsku, ekološku i društvenu vrijednost. U neprofitnim organizacijama volonteri su često ključni za osiguravanje djelotvornog ispunjenja zadaća jer su jedan od najvažnijih resursa tih organizacija. Vanjski svijet često ih smatra simbolom aktivnosti tih subjekata. Volontiranje je mnogima, a osobito mladima, nešto posebno. To je često prva aktivnost u kojoj mogu odgovoriti na stvarne društvene potrebe i u kojoj mogu brzo vidjeti učinke svojeg angažiranog djelovanja kojim se znatno smanjuje rizik od društvene isključenosti.

5.2.

U mnogim slučajevima građanima postaje pravno sve teže organizirati se oko pitanja od zajedničkog interesa i angažirati osobe kao volontere koji doprinose društvu ne tražeći pritom financijsku korist. Organizacijama civilnog društva trebalo bi osigurati prava na udruživanje te javno financiranje i potporu. EGSO naglašava da javno financiranje organizacija civilnog društva znatno doprinosi ne samo njihovom funkcioniranju i njihovoj ulozi u društvu, nego i održavanju njihove neovisnosti i sposobnosti osiguravanja unutarnjih demokratskih postupaka kojima se omogućava prepoznavanje i zastupanje želja njihovih članova bez utjecaja izvana.

5.2.1.

Civilno društvo koje dobro funkcionira znak je zdrave demokracije i uvelike doprinosi kvaliteti života te miru i stabilnosti. Participativna demokracija dopuna je, a ne prijetnja predstavničkoj demokraciji.

5.2.2.

Kad su posrijedi organizacije koje koordiniraju aktivnosti volontera, javnim se financiranjem pomoću posebnog mehanizma poluge omogućavaju puno veće koristi za društvo, koristi koje imaju stvarnu gospodarsku vrijednost.

5.3.

Umjesto da se dugoročno posvete rješavanju utvrđene društvene potrebe, građani Europe sve se više posvećuju kratkoročnom volontiranju, često za jasnu osobnu korist, npr. volontiranje na festivalu ili koncertu. EGSO bi želio da kreatori politika ulože veće napore u promicanje dodane vrijednosti volontiranja kao društvenog kapitala, a ne samo kao osobne prilike ili mehanizma za uštedu na troškovima ljudskih resursa. Javna tijela moraju pomoći volonterima i organizacijama koje podupiru volonterske aktivnosti da bolje prikažu svoju vrijednost i učinak kako bi mogli i dalje privlačili volontere budući da građani na raspolaganju imaju sve veći izbor slobodnih aktivnosti.

5.4.

Tijekom pandemije bolesti COVID-19 mnogi su kreatori politika i obični građani mogli vidjeti osobiti potencijal i stvarni učinak volontiranja, kako strukturiranih aktivnosti u koordinaciji javne ustanove ili organizacije, tako i pojedinačnih ad hoc aktivnosti poduzetih spontano u želji da se pomogne drugima. EGSO je odao počast stotinama tisuća volontera diljem Europe koji su 2020. pomagali onima kojima je zbog pandemije bila potrebna pomoć dodjeljujući svoju Nagradu za građansku solidarnost (15) organizacijama i pojedincima koji su sudjelovali u volonterskim aktivnostima povezanima s učincima bolesti COVID-19.

5.5.

Radnicima s neredovnim radnim vremenom i nestabilnim radnim životom teže je dugoročno se posvetiti volontiranju. Na primjer, radnicima u trgovinama koje samo 24 sata unaprijed obavještavaju trebaju li raditi izuzetno je teško posvetiti se volontiranju. Isto vrijedi, primjerice, i za mnoge radnike koji rade na zahtjev. EGSO ističe da bi volonterskim organizacijama trebalo pružiti potporu u obliku znanja i iskustva, uključujući primjere dobre prakse, o izgradnji dodatnih kapaciteta kako bi se mogla nositi s takvom promjenjivom dostupnošću potencijalnih volontera i razviti nove načine upravljanja volonterima.

5.6.

Društveno liječenje (eng. social prescribing) (16) način je rješavanja zdravstvenih problema bez propisivanja lijekova ili uz lijekove. Volontiranje je postalo učinkovit i sve popularniji dio programa društvenog liječenja. Istraživanje je pokazalo da volontiranje ima pozitivan učinak na mentalno zdravlje i da je sudjelovanje u volonterskim aktivnostima u okviru društvenog liječenja korisno. EGSO smatra da bi volontiranje kao metodu društvenog liječenja trebalo još više primjenjivati u Europi u sklopu oporavka od bolesti COVID-19 i pažljivo pratiti njezin učinak. Trebalo bi osigurati da organizacije koje nude volonterske angažmane kao dio programa društvenog liječenja poštuju etička načela i smjernice o kvaliteti kako bi njihove aktivnosti imale snažan učinak, bile temeljene na potrebama, imale dodanu vrijednost i bile dobrovoljne.

5.7.

Imajući na umu pozitivne učinke Europske godine volontiranja 2011., veliku potrebu za stvaranjem pravnog i društvenog okvira za razvoj volontiranja te značajne promjene u ponašanju volontera i potencijalnih volontera, EGSO poziva Europsku komisiju da poduzme mjere kako bi 2025. proglasila Europskom godinom volontera.

5.7.1.

Proglašavanjem Europske godine volontera na odgovarajući bi se način odala počast radu i učinku svih volontera tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19 i istaknuo njihov učinak i važnost za oporavak i budućnost Europe temeljene na solidarnosti, poštovanju, jednakosti i zajedničkim vrijednostima.

5.7.2.

EGSO smatra da bi paket mjera koji bi koordinirala Europska komisija potaknuo države članice da pruže sveobuhvatnu potporu volonterskim aktivnostima, uzimajući u obzir prijedloge EGSO-a‚i da će pitanje aktivnosti koje provode volonteri biti trajan, a ne povremeni element europske politike.

---

(1)  ECO/343 – Statistički alati za mjerenje volontiranja (SL C 170, 5.6.2014., str. 11.).

(2)  Priručnik ILO-a o mjerenju volontiranja.

(3)  Opis pokazatelja: volonterski rad. ILO.

(4)  Rezolucija ILO-ove međunarodne konferencije statističara rada.

(5)  Statistički podaci za Poljsku – volonterski rad 2011.

(6)  Statistički podaci za Poljsku – volonterski rad 2016.

(7)  Izvješće GHK-a o volontiranju u Europskoj uniji, GHK, 2010.

(8)  Istraživanje EU-SILC 2015., modul o socijalnom i kulturnom sudjelovanju i materijalnoj deprivaciji.

(9)  Flash Eurobarometar 408 – Mladi Europe.

(10)  Zaključci Vijeća od 9. listopada 2020.

(11)  SOC/243 – Volonterska aktivnost: njezina uloga u europskom društvu i njezin utjecaj (SL C 325, 30.12.2006., str. 46.).

(12)  ECO/343 – Statistički alati za mjerenje volontiranja (SL C 170, 5.6.2014., str. 11.).

(13)  Europska prijestolnica volonterstva.

(14)  Flash Eurobarometar 408 – Europska mladež.

(15)  Nagrada EGSO-a za građansku solidarnost.

(16)  The Healing Power of Social Prescribing (Ljekovita moć društvenog liječenja) i Policy Statement on Volunteering & Social Prescribing – CEV 2019 (Politička izjava o volontiranju i društvenom liječenju – Europska prijestolnica volonterstva 2019.).

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Kako pravilnom izradom nacionalnih planova oporavka zajamčiti dostojanstven rad mladima i osigurati uključivanje mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih (NEET)”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 152/05)

Izvjestiteljica:

Nicoletta MERLO

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	24.11.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	8.12.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	565
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	152/13/48

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja nacionalne planove za oporavak i otpornost kao dosad nezapamćenu mogućnost za pokretanje promjena i ulaganja u rast i stvaranje radnih mjesta, koja se mora iskoristiti putem uključivog upravljanja koje zahtijeva dijalog, otvorenost i transparentnost.

1.2.

Odbor sa žaljenjem primjećuje da u nekim državama članicama tijekom izrade nacionalnih planova za oporavak i otpornost nije bilo smislenog i ciljanog savjetovanja sa socijalnim partnerima i dionicima i poziva Komisiju da donese mjere kojima će se zajamčiti strukturirano i konstruktivno sudjelovanje socijalnih partnera, organiziranog civilnog društva i organizacija mladih u provedbi i praćenju nacionalnih planova za oporavak i otpornost. Ključno je zaštititi i jačati socijalni dijalog na nacionalnoj razini kako bi se javna sredstva trošila na uključiv oporavak.

1.3.

EGSO predlaže da se evaluira i sistematizira skup najboljih praksi država članica u kojima je savjetovanje sa socijalnim partnerima i organizacijama mladih putem posebnih odbora i socijalnog dijaloga polučilo odlične rezultate za mlade kad su posrijedi njima namijenjene politike i mjere za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i mogućnosti za razvoj karijere.

1.4.

Odbor poziva države članice da svim mladim ljudima, a pogotovo onima s invaliditetom, već u ranim školskim danima osiguraju kvalitetno i uključivo usmjeravanje i savjetovanje kako bi im pružile više informacija o daljnjem obrazovanju, a potom i o mogućnostima za profesionalni razvoj u kontekstu zelene i digitalne tranzicije tržišta rada.

1.5.

EGSO pozdravlja mjere za promicanje i popularizaciju uloge i profila strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, kao pokretača inovacijskih praksi, vještina u području STEM-a, cjeloživotnog učenja i učinkovitog posredovanja pri zapošljavanju jer je to ključno za prevladavanje postojećeg nedostatka vještina. Također je važno poboljšati evaluaciju vještina kako bi se moglo proaktivno utvrditi koje će od njih biti potrebne na budućim tržištima rada. Odgovarajućim mjerama treba osigurati da i osobe s invaliditetom dobiju pristup strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, na temelju utvrđivanja individualnih sposobnosti. Time bi se svim građanima omogućilo stjecanje stručnih vještina korisnih za njihov osobni razvoj i istodobno zadovoljile posebne potrebe poduzeća u pogledu popunjavanja slobodnih radnih mjesta za kvalificirane radnike.

1.6.

EGSO preporučuje pružanje personalizirane potpore ciljanim skupinama, a posebno mladima koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih (NEET). Tom bi se potporom trebalo omogućiti cjelovito rješavanje svih perifernih pitanja povezanih s integracijom na tržište rada, poput stanovanja, smještaja, prijevoza i zdravstva.

1.7.

EGSO smatra da je prioritet zajamčiti učinkovitost i adekvatnost javnih službi za zapošljavanje – ključnih aktera u aktivnim politikama tržišta rada – što se može postići ciljanim ulaganjima i eventualnim reformama, kako bi one mogle pružiti podršku svim građanima koji su u potrazi za poslom ili su u procesu preorijentacije, počevši od onih najugroženijih i najudaljenijih od tržišta rada.

1.8.

EGSO izražava žaljenje zbog toga što potencijal Garancije za mlade kao glavnog političkog instrumenta za borbu protiv sve veće nezaposlenosti mladih nije u potpunosti ostvaren. EGSO poziva države članice da pojačaju nastojanja usmjerena na provedbu pojačane Garancije za mlade, uključujući kvalitetno osposobljavanje kojim se promiče uključivanje na tržište rada, te poziva Europsku komisiju da dostavi pregled mjera poduzetih za provedbu Preporuke Vijeća o jačanju Garancije za mlade na nacionalnoj razini i osigura djelotvornu sinergiju s nacionalnim planovima za oporavak i otpornost.

1.9.

EGSO pozdravlja odredbe nacionalnih planova za oporavak i otpornost kojima se podržava kvalitetno osposobljavanje, uključujući naukovanje ili pripravništvo, jer su to djelotvorni instrumenti za smanjenje stope ranog napuštanja školovanja kojima se može zajamčiti bolja integracija mladih (i drugih osoba) na tržište rada te poziva države članice da provedu Preporuku Vijeća o europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja (1). Međutim, poziva na zabranu neplaćenog pripravništva. U okviru predstojeće revizije Preporuke Vijeća o kvalitativnom okviru za stažiranje trebalo bi osigurati pristojnu plaću za sve pripravnike. EGSO također predlaže da se razvije europski okvir za kvalitetno pripravništvo kako bi se zajamčila obrazovna vrijednost takvog iskustva učenja.

1.10

EGSO potiče države članice da, tamo gdje je potrebno, sredstva iz fonda za oporavak ulože u otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i stjecanje dodatnih vještina za mlade uz poseban naglasak na ugovore na neodređeno vrijeme i dostojanstvene radne uvjete kojima se ograničava rizik od nesigurnosti zaposlenja. Usto naglašava i da je potrebno ukloniti razlike u sustavima socijalne sigurnosti i potiče države članice da na pravilan način provedu Preporuku Vijeća o pristupu socijalnoj zaštiti (2) i uvedu suvremeni sustav koji će biti prilagođen svim oblicima rada i kojim će se moći zajamčiti odgovarajući prihodi budućim umirovljenicima, posebno onima koji su izloženi prekidima u radnom stažu ili će im biti izloženi u budućnosti.

1.11.

EGSO smatra da je, kako bi se izbjeglo subvencioniranje nesigurnih radnih mjesta, nužno osigurati da subvencije za zapošljavanje budu uvjetovane ugovorima na neodređeno vrijeme ili stabilizacijskim programima. Poticaji za zapošljavanje mogu biti učinkoviti u stvaranju mogućnosti zapošljavanja za osobe koje traže posao, a nalaze se u nepovoljnom položaju i u preraspodjeli radnika koji su proglašeni viškom jer potiču njihov prelazak u nove sektore i zanimanja.

1.12.

EGSO smatra da bi posebnu pozornost trebalo posvećivati mentalnom zdravlju i psihosocijalnim poremećajima, posebno među mladima: s jedne strane prevencijom i podizanjem razine osviještenosti treba suzbijati stigmu koja okružuje s time povezana pitanja, što mora započeti već u školi, ali se proširiti i na poduzeća, a s druge strane pružateljima usluga i potpore u tom području treba osigurati odgovarajuće financiranje.

1.13.

EGSO napominje da su mlade žene zbog rodno uvjetovanih nejednakosti koje i dalje postoje u svijetu rada izloženije gospodarskim posljedicama pandemije bolesti COVID-19. Odbor pozdravlja mjere koje su neke države članice uvele za poticanje i promicanje ženskog poduzetništva i zapošljavanja žena, ulaganje u odgovarajuću socijalnu infrastrukturu i reformu sustava skrbi za djecu, a pogotovo predškolskog obrazovanja, te poziva da se ta dobra praksa proširi na razinu EU-a kako bi se podržalo potpuno zapošljavanje žena, a pogotovo mladih majki.

2.   Kontekst

2.1.

Pandemija bolesti COVID-19 u ogromnoj je mjeri utjecala i dalje utječe na naša društva i gospodarstva. Europska unija poduzela je značajne korake prema oporavku: države članice prvi su put umjesto štednje za suzbijanje krize odabrale europsku solidarnost i konvergenciju.

2.2.

Mehanizam za oporavak i otpornost (u daljnjem tekstu: Mehanizam), najveći dio instrumenta NextGeneration EU, državama članicama stavlja na raspolaganje zajmove i bespovratna sredstva u ukupnom iznosu od 672,5 milijardi EUR za potporu reformama i ulaganjima. Cilj tog dosad nezapamćenog iznosa je ublažiti gospodarske i socijalne posljedice pandemije bolesti COVID-19 i učiniti europska gospodarstva i društva održivijima, otpornijima i spremnijima na izazove i mogućnosti zelene i digitalne tranzicije.

2.3.

Dogovoreno je da bi najmanje 37 % rashoda u okviru nacionalnih planova za oporavak i otpornost trebalo biti namijenjeno potpori klimatskim ciljevima, a 20 % potpori digitalnoj tranziciji. Nadalje, pri svim ulaganjima i reformama mora se poštivati načelo „ne nanosi bitnu štetu” kako bi se zajamčilo da se ne nanosi znatna šteta okolišu. Osim toga, očekuje se da će nacionalni planovi za oporavak i otpornost učinkovito doprinijeti svladavanju relevantnih izazova utvrđenih u preporukama za pojedinu zemlju u okviru europskog semestra, ali ne postoji minimalni prag ili postupak za nadziranje sredstava koja se troše za različite prioritete poput mladih.

2.4.

Pravodobno i konstruktivno uključivanje socijalnih partnera u sve aspekte europskog semestra na različitim razinama i u svim područjima politike koja izravno ili neizravno utječu na zapošljavanje i tržišta rada ključno je za poboljšanje sudjelovanja u oblikovanju politika, među ostalim i mjera u okviru nacionalnih planova za oporavak i otpornost. Socijalni dijalog pokretač je uspješnog i pravednog oblikovanja politika pod uvjetom da se njime uspiju iznjedriti djelotvorna rješenja i da se u njemu prema potrebi odražavaju tekuće promjene politika i reforme kolektivnog pregovaranja.

2.5.

Mehanizmom se nadopunjuju druge aktivnosti usmjerene na mlade (3) i on je u velikoj mjeri usklađen s prioritetima Komisije za razdoblje 2019.–2024., u kojima se jasno navodi da EU mora stvoriti privlačnije okruženje za ulaganja i rast koje će dovesti do otvaranja kvalitetnih radnih mjesta, posebno za mlade i mala poduzeća (4). Program Europske komisije ALMA (eng. Aim, Learn, Master, Achieve) (5), novi program osposobljavanja po uzoru na Erasmus namijenjen NEET-ovima, kojim se mladim Europljanima u drugim državama članicama pruža kratkoročno radno iskustvo, može donijeti pozitivne rezultate ako se korisnicima osiguraju standardi kvalitete, uključujući socijalnu zaštitu, usmjeravanje i nadzor te pristojne plaće.

2.6.

Europska komisija objavila je 22. siječnja nove smjernice koje države članice moraju poštovati pri izradi nacionalnih planova za oporavak i otpornost kako bi imale pristup takozvanom fondu za oporavak, iz kojih proizlazi da javne politike za mlade više nisu samo „horizontalni” cilj planova, tj. aspekt koji se razmatra u ostvarenju drugih glavnih ciljeva, već su postale preduvjet i apsolutni prioritet instrumenta NextGeneration EU te se moraju uključiti kao cijeli stup, a ne samo kao međusektorski prioritet.

2.7.

Države članice trebale su svoje nacionalne planove za oporavak i otpornost službeno dostaviti do 30. travnja 2021. Međutim, Komisija je produljila taj rok i državama članicama dopustila da svoje planove dostave do sredine 2022. Do 15. listopada 2021. dostavljeno je ukupno 26 planova.

2.8.

Mehanizam je za države članice prilika kakva se pruža jednom u generaciji, ne samo za rješavanje javnozdravstvene krize, već i za ostvarenje dvostruke tranzicije na digitalno i niskougljično gospodarstvo, izgradnju snažnog sustava socijalne skrbi i poticanje kohezije. Ima stvaran potencijal za ostvarenje konkretnih promjena za mlade radnike kako ne bi postali „izgubljena” generacija bez jasne perspektive u Europi budućnosti, no postoji snažna potreba za uključivim upravljanjem na nacionalnoj i europskoj razini, pri čemu socijalni dijalog i suradnja s civilnim društvom imaju snažan i konstruktivan učinak.

2.9

Nejednakosti su se uslijed krize uzrokovane bolešću COVID-19 dodatno produbile, a radnici, i to posebno mladi radnici, našli su se u nepovoljnijem položaju. EGSO-a u ovom samoinicijativnom mišljenju namjerava na temelju analize generacijskih mjera iz nacionalnih planova za oporavak i otpornost koje su predstavile neke države članice utvrditi dobre prakse i slabosti te sastaviti preporuke o tome kako mladima zajamčiti dostojanstven rad i kako provedbom projekata zajamčiti uključivanje NEET-ova.

3.   Opće napomene

3.1.

Mladi u Europi jedna su od skupina najteže pogođenih pandemijom: zatvaranjem škola, sveučilišta i društvenih prostorija lišeni su obrazovanja, kulture i mogućnosti povezivanja, svaka šesta mlada osoba izgubila je posao zbog gospodarskih posljedica pandemije bolesti COVID-19 (6), stopa nezaposlenosti mladih u EU-u u kolovozu 2021. iznosila je 16,5 % (7), a mladi su posebno teško pogođeni u brojnim zemljama u kojima su stope nezaposlenosti naglo porasle – primjerice u Španjolskoj (40,5 %), Italiji (29,7 %), Bugarskoj (18,3 %) i Francuskoj (19,6 %). Osim toga, određeni postotak nezaposlenih mladih nije uključen u službene podatke jer se ne prijavljuju za naknade za nezaposlenost ili se ne registriraju pri agencijama za zapošljavanje, već zarađuju za život prividnim samozapošljavanjem na platformama ili sivoj ekonomiji. Stoga se može pretpostaviti da bi stvarne brojke mogle biti još gore od Eurostatovih.

3.2.

Položaj NEET-ova dodatno se pogoršao uslijed krize uzrokovane bolešću COVID-19. Broj NEET-ova u Europi, posebno u zemljama poput Italije, Grčke, Bugarske i Rumunjske, kritičan je i opet je u porastu zbog napuštanja školovanja, nedostatka odgovarajućeg usmjeravanja, gubitaka radnih mjesta i nedostatka mogućnosti za zapošljavanje. Ova kategorija ranjivih mladih ljudi izložena je većem riziku od marginalizacije, siromaštva i trajnog isključenja iz zapošljavanja.

3.3.

NEET-ovi su široka kategorija koja obuhvaća heterogenu populaciju, uključujući nezaposlene, osobe koje su napustile školovanje, sve obeshrabrene osobe s fakultetskom diplomom koje još nisu pronašle zaposlenje i druge mlade ljude koji iz raznih razloga nisu aktivni. Nezaposleni su samo podskupina šire kategorije NEET-ova, a preklapanje između te kategorije i NEET-ova razlikuje se ovisno o razdoblju i državi (8).

3.4.

Velik broj NEET-ova našem gospodarstvu i društvu nanosi veliki gubitak. Osjećaj razočaranja ili isključenosti takvih pojedinaca također predstavlja velik politički rizik za stabilnost naših demokratskih društava. Nesposobnost obrazovnih i socijalnih sustava da spriječe tu pojavu ili smanje broj NEET-ova ukazuje na neuspjeh u provedbi široko podržanih učinkovitih politika za promicanje jednakih mogućnosti diljem Europe.

3.5.

Kriza posebno pogađa radnike zaposlene u nestandardnim i raznolikim oblicima zapošljavanja (9) (povremeni rad, rad na osnovi vrijednosnih kupona, rad putem platformi, honorarni rad, suradničko zapošljavanje itd.) (10), a u tim oblicima rada nažalost prevladavaju mladi. Takvi poslovi mogu biti slabo plaćeni, radno je vrijeme neredovito, sigurnost radnog mjesta slaba, a socijalna zaštita (plaćeni dopust, mirovina, bolovanje itd.) ograničena ili nikakva. Osobe zaposlene u takvim oblicima rada često nemaju pravo na naknade za nezaposlenost ili programe skraćenog radnog vremena koje provode vlade (11). Ta vrsta poslova uglavnom se nalazi u sektorima i industrijama posebno pogođenima pandemijom bolesti COVID-19 kao što su turizam, trgovina na veliko, trgovina na malo, smještaj i prehrambeni sektor (12). S druge strane, novi oblici rada mogu biti prilika za mlade koji žive u ruralnim ili udaljenim područjima, za mlade osobe s invaliditetom, studente i mlade roditelje te su stoga pristojne plaće i socijalna sigurnost neizostavne.

3.6.

U nacionalnim planovima za oporavak i otpornost trebalo bi utvrditi i uzeti u obzir periferne prepreke zapošljavanju poput mobilnosti, digitalne pismenosti, zdravlja i nesigurnih životnih uvjeta, kao i nedostatka stambenog prostora ili socijalnog osiguranja. EGSO smatra da bi države članice mogle kvalitativno i kvantitativno pratiti te prepreke uključivanju mladih na tržište rada i u svojim nacionalnim planovima za oporavak i otpornost iznijeti konkretne prijedloge za njihovo uklanjanje.

4.   Posebne napomene

4.1.

Na oporavak nakon bolesti COVID-19 trebalo bi gledati kao na priliku. Gospodarstvo je uzdrmano, kao i tržište rada.

4.2.

Nacionalni planovi za oporavak i otpornost pružaju dosad nezapamćenu mogućnost za pokretanje i podržavanje promjena, koja se mora iskoristiti putem uključivog upravljanja koje zahtijeva dijalog, otvorenost i transparentnost. U mjere koje se financiraju u okviru nacionalnih planova za oporavak i otpornost trebalo bi uključiti lokalna tijela vlasti, socijalne partnere i civilno društvo, uključujući organizacije mladih, kako bi se uspostavilo participativno upravljanje kojim se mogu ostvariti konsenzus, povjerenje i osjećaj pravde u pogledu nacionalnih planova za oporavak i otpornost.

4.3.

EGSO smatra da bi države članice trebale jamčiti kontinuirano savjetovanje sa socijalnim partnerima, civilnim društvom, a posebno s organizacijama mladih, pri oblikovanju, provedbi i praćenju mjera namijenjenih mladim radnicima i NEET-ovima kako bi se iz perspektive mlađe generacije ocijenilo odgovaraju li, i u kojoj mjeri, politike njihovim izgledima za obrazovanje i karijeru te da li im osiguravaju nesmetani ulazak na tržište rada.

4.4.

EGSO pozdravlja inicijative koje su države članice dosada poduzele kako bi ocijenile generacijski učinak javnih politika. Primjerice, u Austriji je to Youth Check (13), zakon koji je na snazi od 2013. i prema kojem je obvezna ocjena potencijalnih utjecaja svih novih zakonodavnih i regulatornih prijedloga na djecu i mlade, u čemu sudjeluje Nacionalno vijeće mladih, a u Italiji COVIGE (14), odbor koji je nedavno formiralo Ministarstvo politike za mlade koji se sastoji od voditelja i predstavnika javne uprave, sveučilišnih profesora i stručnjaka za politike za mlade, uključujući Nacionalno vijeće mladih, i čiji je cilj ocijeniti ex ante i ex post generacijski učinak svih javnih politika na temelju posebnih pokazatelja i modela te usporedbe s najboljim praksama drugih država članica EU-a.

4.5.

EGSO preporučuje da države članice donesu slične mjere ili da djelotvorno i s generacijskog gledišta prate politike koje će se donijeti i koje su već odobrene te da pritom u savjetovanje na odgovarajući način uključe mlade ljude.

4.6.

U istraživanju (15) koje je proveo Cedefop predviđa se da će zbog pandemije bolesti COVID-19 do 2022. u EU-u biti izgubljeno ili neće biti otvoreno gotovo sedam milijuna radnih mjesta, dok će u nekim sektorima (16), primjerice u zdravstvu, znanosti i inovacijama, informatičkim tehnologijama i digitalnim komunikacijama, doći do znatnog rasta i potencijala za otvaranje radnih mjesta. Pandemija je pogodovala radnim mjestima u sektorima i zanimanjima koji su dovoljno fleksibilni da se prilagode novim normama ograničavanja socijalnih kontakata i rada na daljinu. Te će se norme zadržati i nakon pandemije i promijeniti prirodu rada, koji tradicionalno zahtijeva fizički prostor (17).

4.7.

Prema OECD-ovu izvješću (18) pandemija bi također mogla utjecati na stav djece i mladih prema učenju. Mnoga su djeca zbog prekida u redovnom školovanju ostvarila manji napredak u razvoju vještina od očekivanog. Pandemija bi kratkoročno mogla dovesti do povećane stope napuštanja školovanja, dok bi srednjoročno i dugoročno smanjeni angažman mogao dovesti do toga da trenutačna generacija učenika ne razvije pozitivne stavove prema učenju u vrijeme korjenitih strukturnih promjena koje će od pojedinaca zahtijevati da čitav život usavršavaju svoje vještine. Osim toga, u izvješću se utvrđuje mogući uzrok rodne nejednakosti u mogućnostima za obrazovanje. U izvješću se poziva na hitno povećanje ulaganja u cjeloživotno učenje kako bi se pojedincima pomoglo da se prilagode vanjskim šokovima i postanu otporni na njih.

4.8.

U svijetu rada koji se ubrzano mijenja i koji oblikuju globalizacija i posljedice pandemije bolesti COVID-19, EGSO smatra da je ključno spriječiti neusklađenost vještina, a to se postiže stavljanjem naglaska na kompetencije i „meke” vještine kroz ulaganje odgovarajućih sredstava u obrazovanje i usmjeravanje, u poticanje bolje povezanosti i prijelaza između svijeta obrazovanja i svijeta rada, među ostalim promicanjem instrumenata kao što su izmjenjivanje školovanja i rada, stažiranja i naukovanja, te u promicanje programa za cjeloživotno učenje, u što je potrebno uključiti sve ključne dionike i usmjeriti se na ugrožene skupine, i to posebno mlade, NEET-ove te osobe čiji su poslovi zbog transformacije izloženi najvećem riziku. Adekvatan odgovor politike jest integrirani paket aktivnih politika tržišta rada, povezan s javnim službama za zapošljavanje i sustavima osposobljavanja kako bi se promicao uključiv i održiv oporavak.

4.9.

Dionici se općenito slažu da profesionalno usmjeravanje nikad nije bilo važnije, posebno za mlade koji će vjerojatno tražiti posao čim napuste srednju školu. EGSO se pridružuje pozivima na velika ulaganja u profesionalno usmjeravanje (19), jer je dokazano da ono ima važnu ulogu u pripremanju učenika i studenata za tržište rada koje se ubrzano mijenja i koje možda neće ispuniti njihova očekivanja ili biti usklađeno s njihovim stečenim vještinama.

4.10.

U nacionalnim planovima za oporavak i otpornost mladi se spominju horizontalno u vezi sa strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem. Učenje i osposobljavanje kroz rad, primjerice naukovanje i pripravništvo, koje za mlade obično predstavlja ključne točke ulaska u svijet rada, također je znatno narušeno za vrijeme krize, iako se razmjeri te narušenosti uvelike razlikuju ovisno o sektoru i regiji. EGSO se već dugo zalaže za modernizaciju strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te u tom smislu pozdravlja nacionalna nastojanja za pronalaženje i promicanje alternativnih rješenja za stjecanje praktičnih vještina (npr. ugovora o osposobljavanju i učenju povezanom s radom) i širenje učenja na daljinu. Neke su države također donijele nove mjere politike kojima se jamči bolja spremnost sustavâ tehničkog i strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za buduće šokove (20).

4.11.

Strategije informiranja ključni su dijelovi planova za oporavak koji zahtijevaju ciljano ulaganje u pružatelje usluga za mlade i javne službe za zapošljavanje. Nedavni rezultati istraživanja pokazuju da gotovo polovica NEET-ova nije informirana o vladinim mjerama potpore koje su im dostupne (21).

4.12.

U okviru nacionalnih planova za oporavak i otpornost potrebno je ojačati ulaganja u pružatelje usluga za mlade i poticati horizontalnu suradnju između njih i javnih službi za zapošljavanje. Učinkovite i djelotvorne javne službe za zapošljavanje imaju važnu ulogu u pružanju potpore osobama koje se suočavaju s preprekama zapošljavanju i osiguravanju neometane promjene radnog mjesta, no da bi doprle do ranjivijih NEET-ova, morat će surađivati s raznim lokalnim akterima, od udruga i obrazovnih ustanova do specijaliziranih savjetnika osposobljenih za pitanja mentalnog zdravlja. To zahtjeva djelotvornu i odgovarajuću razmjenu informacija i podataka i znači da će javne službe za zapošljavanje i njihovi savjetnici morati posvetiti više vremena upravljanju tim partnerstvima (22).

4.13.

Garancija za mlade, koja se od nedavno financira iz fonda ESF+, uz obvezu potrošnje najmanje 12 % sredstava u državama članicama s višom stopom NEET-ova od prosjeka EU-a (23), i dalje je glavni alat za borbu protiv nezaposlenosti mladih u EU-u. Preporuka Vijeća za jačanje tog programa, usvojena u listopadu 2020. (24), sadrži popis mjera kojima se može zajamčiti kvaliteta ponude u okviru programa, poboljšati informiranje i ojačati praćenje ishoda radi bolje evaluacije programa. Nacionalni planovi provedbe Garancije za mlade stoga se moraju razmotriti u okviru nacionalnih planova za oporavak i otpornost i povezati s njima. U suprotnom će se prilike propustiti, a uspostavljenim mjerama neće se donijeti rješenja za NEET-ove.

4.14.

EGSO napominje da su nacionalni planovi provedbe Garancije za mlade posljednji put ažurirani 2014. i da ima država članica koje još nisu počele ažurirati svoje nacionalne strategije za mlade kako bi uzele u obzir u obzir pojačanu Garanciju za mlade (25). Da bi taj instrument bio istinski djelotvoran i funkcionalan, države članice moraju pojačati svoja nastojanja, integrirati stečena iskustva i strateški mobilizirati financijska sredstva EU-a.

4.15.

Moraju se razviti posebne mjere oporavka usmjerene na mlade radnike i namijenjene borbi protiv nezaposlenosti mladih i nesigurnog rada (26) među mladima otvaranjem kvalitetnih radnih mjesta, kao i mjere za zaštitu velikog broja radnika (27) koji nemaju odgovarajuće socijalno osiguranje. Osim toga, da bi se podržalo i povećalo poduzetništvo mladih, trebalo bi razmotriti posebne mjere za samozaposlene mlade osobe.

4.16.

Istraživanja (28) promjena koje su države članice EU-a uvele u svoje sustave socijalne zaštite tijekom pandemije pokazala su da je većina povećala dostupnost mjera dohodovne potpore za zaposlene poput programa skraćenog radnog vremena, naknada za nezaposlenost i sl., i to povećanjem iznosa, ublažavanjem uvjeta i produljenjem trajanja. Iako te mjere nisu posebno namijene njima, pružit će određenu podršku i mladima, koji imaju veće izglede za nezaposlenost i često su isključeni iz mjera socijalne zaštite kao što su naknade za nezaposlenost zbog manjka radnog staža.

4.17.

Iz tih razloga i uzimajući u obzir da su sve provedene promjene privremenog karaktera i da su mnoge od njih već istekle, a mladi opet suočeni s nedostacima u sustavu socijalne zaštite, EGSO smatra da je ključno da se oblikovatelji politika usmjere na izgradnju univerzalnog programa socijalne zaštite koji će u okviru socijalne zaštite jednako obuhvatiti sve radnike (standardne i nestandardne, mlade i odrasle). Otklanjanjem tih nedostataka mlade bi se zaštitilo od siromaštva i eventualnih budućih šokova na tržištu rada.

4.18.

EGSO smatra da je također važno mladima dati podršku u vidu socijalne sigurnosti te stoga potiče sve države članice da pravilno provedu Preporuku Vijeća o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti (29), u kojoj se preporučuje da države članice osiguraju pristup primjerenoj socijalnoj zaštiti zaposlenicima u svim oblicima rada.

4.19.

Potrebno je uložiti više napora u pronalaženje načinâ da se usklade sigurnost zaposlenja i kvaliteta radnih mjesta u okviru dinamičnog tržišta rada, a jačanje socijalnog dijaloga ključno je za pronalaženje djelotvornih mjera. Najbolje prakse mogu se pronaći u zemljama poput 1) Portugala, čija vlada održava redovne razgovore sa socijalnim partnerima i organizacijama mladih. Mjere kao što su kvote za NEET-ove u poduzećima s velikim brojem mjesta za stažiranje ili smanjene subvencije za zapošljavanje za kratkoročne ugovore (30) pridonijele su povećanju zaposlenosti mladih u toj zemlji; i 2) Španjolske, u kojoj zahvaljujući socijalnom dijalogu socijalno osiguranje obuhvaća i stažiranje (31).

4.20.

Nesigurnost, zabrinutost i tjeskoba, koje mogu dovesti do depresije među mladima porasle su na početku krize, a u nekim državama i dalje nastavljaju rasti. Privremeno zatvaranje obrazovnih ustanova i obustavljanje socijalnih, kulturnih i sportskih aktivnosti doveli su do slabljenja socijalnih veza koje pomažu u održavanju dobrog mentalnog zdravlja. U mnogim zemljama došlo je do ozbiljnih poremećaja u potpori mentalnom zdravlju koja se pruža u školama i na sveučilištima i mladi za potporu sve više koriste druge platforme kao što su telefonske linije i centri za mlade, a službe za mentalno zdravlje nude konzultacije i druge oblike skrbi na daljinu kako bi se održao kontinuitet usluga. Zabrane kretanja istodobno su u velikoj mjeri utjecale i na pružatelje tih usluga te mnogi od njih nisu mogli nastaviti sa svojim aktivnostima zbog nedostatka financijskih sredstava i osoblja. EGSO smatra da je tom sektoru, koji u velikoj mjeri ovisi o volontiranju i projektnom financiranju, neophodno pružiti podršku kroz održivije financiranje jer se on u krizi pokazao ključnim elementom našeg društvenog tkiva.

4.21.

U okviru nacionalnih planova za oporavak i otpornost može se više poraditi na pitanju rodne dimenzije, posebno među NEET-ovima, među kojima je općenito više žena nego muškaraca. Stopa mladih NEET žena 2020. je u prosjeku bila 1,3 puta veća nego stopa mladih NEET muškaraca, dok je stopa neaktivnih mladih NEET žena bila čak 1,7 puta viša. Taj je udio posebno visok u zemljama istočne Europe (Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Češka, Slovačka i Poljska) te u Italiji. (32) Većina NEET-ova iz tih država u toj je skupini zbog obiteljskih obveza ili invaliditeta. Veći udio mladih žena brine o djeci i drugim članovima obitelji. Mlade žene troše gotovo triput više vremena na neplaćenu skrb i kućanske poslove nego mladi muškarci. Odbor pozdravlja mjere koje su neke države članice uvele za poticanje i promicanje poduzetništva među ženama i zapošljavanja žena, ulaganje u odgovarajuću socijalnu infrastrukturu i reformu sustava skrbi za djecu, a pogotovo predškolskog obrazovanja, te poziva da se ta dobra praksa proširi na razinu EU-a kako bi se podržalo potpuno zapošljavanje žena, a pogotovo mladih majki; ujedno poziva na uspostavu stabilnog sustava za godišnje praćenje napretka i proračunskih sredstava koja se dodjeljuju i koriste za rodnu ravnopravnost u kontekstu RRF-a, uključujući relevantne pokazatelje.

---

(1)  Preporuka Vijeća o europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja od 15. ožujka 2018. (SL C 153, 2.5.2018., str. 1.).

(2)  Preporuka Vijeća o pristupu socijalnoj zaštiti – Kako socijalnu zaštitu prilagoditi budućim potrebama? (SL C 387, 15.11.2019., str. 1.).

(3)  Strategija EU-a za mlade (2018.) (SL C 456, 18.12.2018., str. 1); Paket mjera potpore za zapošljavanje mladih (2020.); Lakši prelazak u svijet rada – jačanje Garancije za mlade (2020.) (SL C 372, 4.11.2020., str. 1.); ALMA (2021.); Europska godina mladih (očekuje se 2022.).

(4)  https://ec.europa.eu/info/strategy/priorities-2019-2024_hr

(5)  https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=1549&langId=hr.

(6)  Mladi se obično definiraju kao osobe između 15 i 29 godina starosti.

(7)  Eurostat.

(8)  Konle-Seidl, R. i Picarella, F. (2021.), Youth in Europe: Effects of COVID-19 on their economic and social situation („Mladi u Europi: utjecaji pandemije bolesti COVID-19 na njihov gospodarski i socijalni položaj”), Europski parlament, Luxembourg.

(9)  https://www.eurofound.europa.eu/hr/topic/non-standard-employment.

(10)  https://www.eurofound.europa.eu/hr/publications/blog/new-forms-of-employment-in-europe-how-new-is-new.

(11)  Eurofound (2021.), COVID-19: Implications for employment and working life (COVID-19: Posljedice za zapošljavanje i poslovni život), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.

(12)  Spasova S., Bouget D., Ghailani, D. i Vanhercke B. (2017.), Access to social protection for people working on non-standard contracts and as self-employed in Europe (Pristup socijalnoj zaštiti osoba zaposlenih na temelju nestandardnih ugovora i samozaposlenih osoba u Europi).

(13)  https://national-policies.eacea.ec.europa.eu/youthwiki/chapters/austria/54-young-peoples-participation-in-policy-making.

(14)  https://www.giovani.gov.it/it/comunicazione/notizie/comitato-per-la-valutazione-dell-impatto-generazionale-delle-politiche-pubbliche/.

(15)  https://www.cedefop.europa.eu/en/news-and-press/news/coronavirus-impact-jobs-eu-sectors-and-occupations-skills-forecast-analysis.

(16)  https://ec.europa.eu/eures/public/four-job-sectors-high-demand-result-covid-19-pandemic-2021-02-19_en.

(17)  Predviđanja Cedefopa u pogledu vještina i radnih mjesta.

(18)  https://www.oecd.org/skills/covid-19-pandemic-highlights-urgent-need-to-scale-up-investment-in-lifelong-learning-for-all-says-oecd.htm.

(19)  https://www.oecd.org/education/career-readiness/Investing%20in%20Career%20Guidance_en.pdf.

(20)  Skills development in the time of COVID-19: Taking stock of the initial responses in technical and vocational education and training („Razvoj vještina u doba pandemije bolesti COVID-19: pregled početnih reakcija u tehničkom i strukovnom obrazovanju i osposobljavanju”), Međunarodna organizacija rada, Ženeva: ILO, 2021.

(21)  Moxon, D., Bacalso, C, i Șerban, A. (2021.), Beyond the pandemic: The impact of COVID-19 on young people in Europe (Nakon pandemije: utjecaj pandemije bolesti COVID-19 na mlade u Europi), Bruxelles, Europski forum mladih.

(22)  PES partnership management („Upravljanje partnerstvima javnih službi za zapošljavanje”), Eamonn Davern (rujan 2020.).

(23)  https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=1099&langId=hr.

(24)  Preporuka Vijeća o lakšem prelasku u svijet rada – jačanje Garancije za mlade te o zamjeni Preporuke Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi Garancije za mlade, (SL C 372, 4.11.2020., str. 1.).

(25)  Konle-Seidl, R. i Picarella, F. (2021.), Youth in Europe: Effects of COVID-19 on their economic and social situation, Europski parlament, Luxembourg.

(26)  Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o uvjetima rada i nesigurnosti radnih mjesta (2016/2221(INI)) (SL C 334, 19.9.2018., str. 88.).

(27)  Međunarodna organizacija rada. World Social Protection Report 2020–22: Social Protection at the Crossroads – in Pursuit of a Better Future (Svjetsko izvješće o socijalnoj zaštiti 2020.–2022.: Socijalna zaštita na raskrsnici – u potrazi za boljom budućnošću) Ženeva: ILO, 2021.

(28)  ETUI (2021.), Non-standard workers and the self-employed in the EU: Social protection during the -19 pandemic (Nestandardni radnici i samozaposlene osobe u EU-u: socijalna zaštita tijekom pandemije bolesti COVID-19).

(29)  Preporuka Vijeća od 8. studenoga 2019. o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti (SL C 387, 15.11.2019., str. 1.).

(30)  https://www.iefp.pt/apoios-a-contratacao.

(31)  121/000066 Proyecto de Ley de garantía del poder adquisitivo de las pensiones y de otras medidas de refuerzo de la sostenibilidad financiera y social del sistema público de pensiones (congreso.es) (Nacrt zakona kojim se jamči kupovna moć mirovina i druge mjere za jačanje financijske i socijalne održivosti javnog mirovinskog sustava).

(32)  https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Statistics_on_young_people_neither_in_employment_nor_in_education_or_training

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o nestandardnim oblicima zaposlenja i zadružnim platformama u digitalnoj transformaciji industrije

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 152/06)

Izvjestitelj:	Giuseppe GUERINI
Suizvjestitelj:	Erwin DE DEYN

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	Samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	10.11.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	8.12.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	565
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	219/0/10

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Ekonomija digitalnih platformi fenomen je u velikoj ekspanziji koji nadilazi granice Europske unije. Kako se ta pojava sve više širi, pojavilo se i više vrsta radnih odnosa osoba koje rade putem tih platformi: samozapošljavanje, povremena suradnja ili individualizirani ugovori zaposlenika o radu. U tom kontekstu zadruge koje osnivaju zaposleni mogu biti zanimljiv instrument za povećanje stabilnosti radnih odnosa uspostavljenih putem digitalnih platformi.

1.2.

S obzirom na razmjere tog fenomena, EGSO smatra da je korisno i potrebno da Europska unija i države članice koordiniraju provedbu odgovarajućih propisa kako bi se osigurala ravnoteža između potrebe za inovacijama i zaštite prava radnika digitalnih platformi, kao što to čine za potrošače i korisnike u nacrtima uredbi o Aktu o digitalnim uslugama i Aktu o digitalnim tržištima.

1.3.

Digitalne platforme pogoduju i razvoju novih oblika poduzeća kojima se mogu proširiti mogućnosti aktivnog sudjelovanja velikog broja ljudi na novim digitalnim tržištima. Među tim su oblicima poduzeća zadruge osobito privlačne za promicanje uključivog sudjelovanja u upravljanju digitalnim platformama.

1.4.

Naime, zadruge omogućuju razvoj poduzeća čiji su osnivači samozaposleni radnici čiji je cilj zadržati samostalnost i kreativnost, a istodobno poboljšati vlastite prihode, radne uvjete i pristup socijalnoj zaštiti te izbjeći nestandardne oblike rada.

1.5.

EGSO napominje da se zadružnim oblikom organizacije mogu kombinirati značajke digitalnih platformi s organizacijskim modelom udruženog rada, ali i, ako to zahtijevaju uvjeti, radnici koji rade putem platformi mogu zadržati status samozaposlenih osoba, no uz sve oblike zaštite predviđene za radnike u okviru kolektivnih ugovora o radu.

1.6.

EGSO potiče Europsku komisiju, države članice EU-a i dionike u socijalnom dijalogu da osmisle inicijative kojima bi se mogao potaknuti razvoj zadružnih platformi, koje zahvaljujući novim tehnologijama podupiru poduzetnički duh udruživanjem mladih radnika i poduzetnika u zadruge.

1.7.

Za učinkovitu provedbu tih inicijativa potrebno je sudjelovanje svih dionika. Za to socijalni dijalog može imati ključnu ulogu, a EGSO je u tom smislu spreman sudjelovati u promicanju zadružnih platformi.

1.8.

Digitalne platforme ne poznaju teritorijalne granice. Nadalje, na europskom teritoriju primjenjuje se načelo zemlje podrijetla. Uspjeh tih inicijativa ovisi o zajedničkom razumijevanju tih pitanja i njihovoj provedbi. EGSO poziva na to da se pozornost posveti riziku od rascjepkanosti unutarnjeg tržišta, čime bi negativnim posljedicama bile izvrgnute i platforme i njihovi zaposlenici.

1.9.

EGSO smatra da je za provedbu europske strategije za digitalnu tranziciju korisno uključiti inicijative za potporu stvaranju zadruga za upravljanje digitalnim platformama, među ostalim u cilju promicanja zajedničkog vlasništva nad digitalnim uslugama, podacima i tehnološkom infrastrukturom, čime bi se omogućila veća diversifikacija gospodarskog okruženja i poticanje ekonomske demokracije.

1.10.

EGSO napominje da zadruge, kao samostalne organizacije osoba koje su se dobrovoljno ujedinile kako bi zadovoljile vlastite zajedničke društvene, gospodarske i kulturne potrebe putem demokratske i participativne organizacije, nude zanimljivo rješenje upravo za probleme upravljanja digitalnim platformama i njihovu demokratsku kontrolu.

1.11.

EGSO traži od Europske komisije da prijedloge kojima se uređuje rad radnika putem platformi osmisli imajući posebno u vidu pristup otvoren za inovacije kako bi se potaknula konkurentnost poduzeća, a da se pritom ne izgubi iz vida zaštita prava radnika. Konkretno, treba se pobrinuti za da osobe koje rade za digitalne platforme budu osposobljene i obučene za bolje razumijevanje algoritama koji uređuju angažman radnika i kontrolu nad njihovom primjenom.

2.   Uvod i kontekst

2.1.

U procesu brze transformacije gospodarstva i poduzeća digitalizacija je preuzela ključnu stratešku ulogu, prodrla u sve sektore i obuhvatila cijeli lanac vrijednosti proizvoda i usluga, te uključuje velika, mala i mikropoduzeća. To je dovelo do znatnih posljedica za svijet rada, u smislu novih mogućnosti i izazova, i u pogledu sadržaja i u pogledu brzine promjena.

2.2.

Kao rezultat brze digitalne transformacije pojavljuju se novi načini rada i novi oblici organizacije poduzeća. Rad putem platformi, među ostalim, iziskuje nova i fleksibilna rješenja koja postojeći pravni okviri nisu uvijek u stanju regulirati.

2.3.

Trenutačna brza transformacija razotkrila je nedostatke u pogledu pravne sigurnosti, zbog čega su socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje važni kao okvir za pregovore o novim pravilima za rad na digitalnim platformama. Mnoge države članice poduzele su korake za pojašnjenje radnog statusa osobe koja radi putem digitalnih platformi. U tom bi se smislu regulatornim mjerama Europske komisije trebali poticati sporazumi koji se mogu prilagoditi promjenama na tržištu rada, a istodobno osigurati potrebne zaštitne mjere za socijalnu zaštitu radnika.

2.4.

Iako se pojava digitalnih platformi odnosi na širok raspon modela koji mogu uključivati društvene mreže, internetske stranice za e-trgovinu, financijsko posredovanje ili pristup resursima i podacima i upravljanje njima, u ovom ćemo mišljenju platforme razmotriti iz perspektive rada i posebno se osvrnuti na poduzeća koja posluju putem aplikacija ili internetskih stranica. Pritom ćemo posebno razmotriti specifičan vid digitalnih platformi u obliku zadruga.

2.5.

Slijedom savjetovanja koje je u prvoj fazi započelo 24. veljače, a čija je druga faza trajala od 15. lipnja do 15. rujna 2021., Europska komisija trenutačno razmatra koje su posljedice na radne uvjete radnika koji rade putem platformi. Komisija je u okviru tih savjetovanja od socijalnih partnera zatražila da se očituju o tome treba li poduzeti zakonodavne mjere. U savjetovanju je utvrđeno sedam područja djelovanja: 1. radni status, 2. radni uvjeti, 3. pristup socijalnoj zaštiti, 4. pristup zastupanju i kolektivnom pregovaranju, 5. prekogranična dimenzija, 6. algoritamsko upravljanje, 7. kontinuirano osposobljavanje i profesionalni razvoj osoba koje rade putem platformi.

2.6.

Digitalne platforme grade „virtualni prostor” u kojem se odvijaju interakcije i razmjene koje su mnogo više od jednostavnog odnosa ponude i potražnje jer mogu imati sve sofisticiraniju moć kontrole i utjecaja na radnike, pružatelje usluga i korisnike, pri čemu potrošačima nude nove usluge, ali i stvaraju nove mogućnosti zapošljavanja. To je moguće upotrebom sustava profiliranja i opsežne upotrebe podataka, primjenom sustava umjetne inteligencije i algoritama koje određuju oni koji upravljaju platformama.

2.7.

Zahvaljujući sofisticiranoj politici marketinga, zbog koje osobe aktivne na platformama često imaju iluziju da su protagonisti u horizontalnom i ravnopravnom procesu, platforme se prikazuju i same sebe definiraju kao prostori susreta za izravan odnos bez posrednika, no zapravo nikad nisu potpuno decentralizirane ni neutralne. Naprotiv, one su same aktivan subjekt posredovanja, s dobro utvrđenom hijerarhijom koja, međutim, često nije očigledna.

2.8.

Iako postoji sveobuhvatan korpus zakonodavstva EU-a i nacionalnog zakonodavstva kojim su obuhvaćeni različiti oblici radnih odnosa, platforme se ne mogu uvijek lako prilagoditi primjeni i provedbi tih regulatornih okvira. Trebalo bi poticati informiranje, socijalni dijalog i uzajamno učenje kako bi se olakšao i podupro snažan i održiv razvoj digitalnih platformi radi povećanja suradnje i povjerenja među akterima na digitalnom tržištu. Situacije koje se brzo mijenjaju mogu se bolje regulirati socijalnim dijalogom i kolektivnim pregovaranjem nego brzim donošenjem zakonodavstva koje bi moglo kočiti inovacije.

2.9.

U svakom slučaju, jasno je da dobrim zakonodavstvom treba stvoriti prostor za velike inovacije koje mogu proizaći iz digitalnih tehnologija i potrebe za priznavanjem prava radnika u tim novim oblicima organizacije rada. Interveniranje u promjene znači aktivno usmjeravanje razvojnog modela, koji, prema našem mišljenju, nužno mora biti usmjeren na okoliš i društvo.

2.10.

U kontekstu digitalne transformacije koja se odvija diljem svijeta treba uzeti u obzir odgovarajuće mjere na svim razinama kako bi se podržao razvoj održive digitalne tranzicije, uređene adekvatnim i jasnim europskim regulatornim okvirom za razne sudionike na digitalnom tržištu, posebno one koje predstavljaju platforme. Europske institucije počele su se baviti tim pitanjem iz raznih aspekata (1), a EGSO je već usvojio nekoliko mišljenja o poreznim pitanjima (2), reguliranju digitalnog tržišta (3) i pitanjima rada (4).

2.11.

U općem kontekstu transformacije uvjeta rada sve više ljudi može u svojstvu samozaposlenih pružati usluge putem digitalnih platformi, kako je istaknuto u procjeni učinka koju je Europska komisija objavila u siječnju 2021. (5). Zbog nedostatka odgovarajućeg regulatornog okvira postoji opasnost od pribjegavanja neprimjerenim oblicima samozapošljavanja, koje, da bi se takvim moglo smatrati, mora zadovoljavati kriterije kao što su samostalnost, slobodno izražena spremnost stranaka na sudjelovanje, samostalno određivanje vlastite organizacije rada i neovisnost.

2.12.

Analiza Europske komisije pokazuje da osobe koje rade putem platformi možda nemaju odgovarajuće informacije i razumijevanje o tome kako se algoritmi primjenjuju za donošenje određenih odluka koje bi mogle utjecati na njihove radne uvjete. Nedostatak razumijevanja i informacija može biti problematičan, posebno u kontekstu digitalnog nadzora i upravljanja podacima kada algoritamski dizajn i upravljanje utječu na radne uvjete. Zbog toga je socijalni dijalog od ključne važnosti.

2.13.

Poduzećima i radnicima potrebna je informiranost i pravna sigurnost u pogledu ugovora o radu koji se primjenjuju na radnike koji rade putem platformi i kojima se jamče pristojne plaće, pristup socijalnoj zaštiti i kolektivno pregovaranje. Ista potreba za jasnoćom postoji i u pogledu kriterija o statusu poduzetnika i samozaposlene osobe. EGSO se jasno očitovao o tim pitanjima u svom mišljenju SOC 645/2021 „Pošten rad u ekonomiji platformi”, koje je sastavio na zahtjev njemačkog predsjedništva Vijeća EU-a u drugoj polovici 2020.

2.14.

Kao što priznaje i sama Komisija, zadruge su u okviru ekonomije digitalnih platformi uspješno osmislile modele koji omogućuju uspješnu kombinaciju poduzetništva, socijalnih prava i odgovarajućih radnih uvjeta (6).

3.   Opće napomene

3.1.

Snažne i brze promjene povezane s digitalizacijom gospodarstva i društvenog života podrazumijevaju nove zahtjeve za fleksibilnošću i brzinom prilagodbe, čime se također proširuje mogućnost izbora autonomnih oblika rada, iako to ponekad dovodi do novih oblika fragmentacije i parcelizacije rada, ne samo kao procesa podijeljenog u faze (kao na klasičnim pokretnim trakama), već i raščlanjenoga na prostorne i vremenske aspekte, što često dovodi do brisanja razlike između radnog vremena i privatnog života osoba uključenih u neke faze u tim procesima.

3.2.

Ti su aspekti dio složene pojave koja uključuje i visokokvalificirana zanimanja kojima se određeni dijelovi proizvodnog procesa povjeravaju temeljem ugovora u svojstvu samozaposlenih osoba ili „slobodnih zanimanja”. Tu imamo na umu, primjerice, računalne programere, analitičare podataka i programere aplikacija odnosno sve pružatelje dodatnih usluga koje su sve više decentralizirane.

3.3.

Kriza uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19 pokazala je da pravilna primjena i provedba propisa EU-a i nacionalnih propisa, kojima se prepoznaje potreba za zaštitom radnika koji rade na osnovi takozvanih nestandardnih ugovora o radu (7), i dalje u mnogim državama članicama predstavlja izazov.

3.4.

Pojava digitalnih platformi kao instrumenta za zapošljavanje radnika u mnogim je slučajevima dovela do primjene ugovora o radu u vidu samozapošljavanja, čak i kad se poslovi nisu stvarno obavljali samostalno i neovisno. Osim toga, nije nedostajalo slučajeva u kojima je taj pristup više odgovarao potrebi za ograničavanjem troškova rada nego za optimizacijom autonomije u organizaciji rada. Tako smo svjedočili i povećanju broja pravnih sporova na sudovima u nekoliko europskih zemalja. S druge strane, jasno je da se takva pojava koja se brzo mijenja ne može riješiti pravosudnim putem i sudskim postupcima, već iziskuje pronalaženje izvedivih rješenja koja na odgovarajući način obuhvaćaju i tumače dubinske promjene koje su u tijeku.

3.5.

U svjetlu navedenoga, upravo zadruge omogućuju razvoj poduzeća samozaposlenih radnika (kao što su zadruge samozaposlenih radnika) čija je želja zadržati samostalnost i kreativnost uz istodobno poboljšanje vlastitih prihoda, radnih uvjeta i pristupa socijalnoj zaštiti. Osim toga, najklasičniji oblik zadruge (radnička zadruga) može kombinirati značajke digitalnih platformi s organizacijskim modelom udruženog rada, koji karakteriziraju demokratska struktura i mjere zaštite za zaposlenike predviđene nacionalnim ugovorima o radu.

3.6.

Zadružna platforma jest demokratski vođeno poduzeće uz sudjelovanje zainteresiranih dionika osnovano u formi zadruge koje organizira proizvodnju i razmjenu robe i usluga putem informatičke infrastrukture i protokola koji su u interakciji s različitim uređajima, i fiksnima i mobilnima.

3.7.

Kao i svaka zadruga, i zadružne platforme u vlasništvu su onih koji o njima najviše ovise i oni njima upravljaju, a to su, dakle, radnici, korisnici i drugi dionici. Naravno, pritom se vodi računa o odgovarajućim ugovornim odredbama za članove-radnike bez obzira na to rade li kao zaposlenici ili u statusu samozaposlenih osoba.

3.8.

Uz određivanje tipa društva i odnosa među dionicima, zadružni model ima odlučujući utjecaj na tokove donošenja odluka operativnog algoritma te je također prikladan kako bi se „bolje raspodijelile koristi među proizvođačima/pružateljima usluga te kako bi se građani/potrošači uključili u upravljanje, donošenje odluka i podjelu koristi”, kao što je nedavno navedeno u mišljenju EGSO-a NAT/794 (8).

3.9.

Imajući to na umu, poticanje stvaranja novih poduzeća u kojima se ti radnici udružuju u zadruge može pomoći u razvoju novih oblika poduzetništva. Udruživanje je korisno za one koji su uključeni u te aktivnosti i zbog širenja poslovnih prilika (među njima i prema van) i zbog objedinjavanja troškova i koristi. Kada je to dopušteno nacionalnim zakonodavstvom, takve zadruge često svojim samozaposlenim članovima omogućuju pristup postojećim sustavima socijalne zaštite.

3.10.

Iako su poduzetnički duh, poduzetničke vještine i samopoduzetništvo ključne poluge rasta, samostalno osnivanje poduzeća je teško, posebno mladima. Stoga je koristan razvoj tih oblika zadruga, koje zahvaljujući novim tehnologijama mogu potaknuti poduzetnički duh okupljanjem mladih radnika u zadruge bez obzira na njihov pravni status (zaposlenici ili samozaposlene osobe).

3.11.

Budući da su propisi o radu i sustavi socijalne sigurnosti razvijeni s obzirom na standardne oblike zaposlenja, oni sada ne mogu zadovoljiti potrebe radnika koji rade na osnovi nestandardnih ugovora o radu. Međutim, i njima su potrebni socijalna zaštita i odgovarajući oblici kolektivnog pregovaranja. Mnogi izazovi koje danas postavljaju transformacija rada i digitalizacija potaknuli su zadruge da odgovore na potrebe radnika koje ne zadovoljavaju postojeći institucijski aranžmani, a da istodobno nastoje povećati samoispunjenje radnika poticanjem sudjelovanja zaposlenika u vlasništvu.

3.12.

Kad je riječ o radnicima koji žele da im se zajamči samostalnost (pri čemu ovdje ne uzimamo u obzir fenomen „lažnih samozaposlenih”), nedavno su se pojavili novi modeli zadruga kao odgovor na znatno povećanje novih oblika rada. Ti novi oblici zadruga mogu biti izvrstan alat za poticanje boljeg širenja poduzetničkih vještina i objedinjavanja troškova i koristi. Konkretno, zahvaljujući novim tehnologijama neki bi oblik nove ekonomije, primjerice tzv. ekonomija platformi, mogao u zadrugama pronaći model da brojni samozaposleni radnici postanu vlasnici tih platformi i da se tako izbjegnu neke zlouporabe izazvane takozvanom atomizacijom zadaća (9).

3.13.

Osnovna ideja o zadružnim platformama je jasna: novi modeli poslovanja koji se temelje na internetu i platforme na internetu mogu se kombinirati sa zadružnim modelom i tako vlasništvo i kontrolu nad tim platformama dati osobama koje ih koriste i koje preko njih rade. Ti inovativni oblici poduzeća mogu povećati broj kvalitetnih radnih mjesta u ekonomiji platformi, a digitalno gospodarstvo učiniti participativnijim.

3.14.

Tako digitalne platforme u obliku zadruge stvaraju „poslovni model” koji koristi digitalne tehnologije, internetske stranice i rasprostranjene mobilne aplikacije, a njegovo se funkcioniranje temelji na demokratskom donošenju odluka i zajedničkom vlasništvu dionika.

3.15.

Na taj način pravni oblik zadruge, organiziran na digitalnim platformama, može također djelotvorno doprinijeti organizaciji agencija za razmjenu i dijeljenje podataka kojima bi se moglo koristiti sve više poduzeća, a posebno MSP-ovi, kojima je teže angažirati posrednike za upravljanje podacima i njihovu razmjenu. Na taj bi se način, na primjer, omogućilo MSP-ovima koji su članovi zadruge da zadrže upravljanje tim strukturama.

3.16.

Taj potencijal nije promaknuo Europskoj komisiji, koja u članku 9. Prijedloga uredbe o europskom upravljanju podacima (Akt o upravljanju podacima), objavljenom 25. studenog 2020., izričito predviđa mogućnost organiziranja „uslug[a] podatkovnih zadruga”, što je i EGSO istaknuo u svojem mišljenju INT/921 (10).

3.17.

Kad je riječ o demokratizaciji digitalnog gospodarstva koju zadruge mogu obavljati, važno upućivanje nalazi se i u Izvješću UN-a o digitalnom gospodarstvu za 2019. godinu (11), a zatim i u jednom novijem izvješću Međunarodne organizacije rada (12).

3.18.

Osobama koje rade putem platformi važno je pružiti alate za usmjeravanje karijera i pristup profesionalnom razvoju i razvoju vještina. Kao što je napomenula Komisija, bez obzira na radni status osoba koje rade i/ili pružaju usluge putem digitalnih platformi, trebalo bi im dati potporu kontinuiranim osposobljavanjem i prekvalifikacijom, kao i pristupom socijalnoj zaštiti, a posebno zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu.

3.19.

Model digitalnih platformi, među ostalim u obliku zadruga, može se primijeniti za razvoj i poboljšanje pristupačnosti ponuda učenja na daljinu, čime se može olakšati personalizirano učenje.

3.20.

Za opsežno širenje alata za digitalizaciju, ne samo radnih aktivnosti, već i mnogih aspekata svakodnevnog života, potrebna je sveobuhvatna mogućnost osposobljavanja u području osnovnih digitalnih vještina. Akteri socijalnog dijaloga i europske institucije trebali bi poticati razmjenu najboljih praksi u tom području radi promicanja uzajamnog učenja i podizanja razine svijesti o potencijalu digitalizacije gospodarstva. Poticanje kontinuiranog osposobljavanja zaposlenih mora biti prioritet socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja.

---

(1)  https://www.eurofound.europa.eu/hr/data/platform-economy/dossiers.

(2)  Mišljenje EGSO-a (dodatno mišljenje) (SL C 364, 28.10.2020, str. 62.).

(3)  Mišljenje EGSO-a o Aktu o digitalnim tržištima (SL C 286, 16.7.2021., str. 64.).

(4)  Mišljenje EGSO-a „Direktiva o radnim uvjetima” (SL C 283, 10.8.2018., str. 39.).

(5)  Početna procjena učinka Collective bargaining agreements for self-employed – scope of application of EU competition rules (Kolektivni ugovori za samozaposlene osobe – područje primjene pravila EU-a o tržišnom natjecanju), 6. siječnja 2021. Vidjeti: https://ec.europa.eu/info/law/better-regulation/have-your-say/initiatives/12483-Collective-bargaining-agreements-for-self-employed-scope-of-application-EU-competition-rules_hr.

(6)  Dobar primjer su zadruge uključene u savez CoopCycle. Riječ je o zadrugama dostavljača na biciklima koji su radnici u svojoj zadruzi i njezini članovi, koja pak s drugim zadrugama u drugim gradovima objedinjuje programsku podršku koja omogućuje transakcije i povezivanje radnika, dobavljača i korisnika: https://coopcycle.org/en/.

(7)  Nestandardni oblici zaposlenja koncept je koji je dobio sve veću političku pozornost, posebno posljednjih desetljeća. Vidjeti, primjerice, studiju All For One (Svi za jednoga): https://cecop.coop/works/cecop-report-all-for-one-reponse-of-worker-owned-cooperatives-to-non-standard-employment.

(8)  Mišljenje EGSO-a „Digitalizacija i održivost – trenutačno stanje i potreba za djelovanjem iz perspektive civilnog društva” (SL C 429, 11.12.2020., str. 187.).

(9)  https://cecop.coop/works/cecop-report-all-for-one-reponse-of-worker-owned-cooperatives-to-non-standard-employment.

(10)  Mišljenje EGSO-a o upravljanju podacima (SL C 286, 16.7.2021., str. 38.).

(11)  https://unctad.org/system/files/official-document/der2019_en.pdf.

(12)  https://www.ilo.org/global/research/global-reports/weso/2021/lang--en/index.htm.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Kako resursno i energetski intenzivne industrije mogu iskoristiti plan oporavka EU-a za društveno prihvatljiv prelazak na dekarbonizaciju i digitalizaciju”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 152/07)

Izvjestitelj:	Andrés BARCELÓ DELGADO
Suizvjestitelj:	Enrico GIBELLIERI

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	10.11.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	8.12.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	565
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	151/0/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Mehanizam za oporavak EU-a i s njime povezani nacionalni planovi za oporavak i otpornost moraju doprinijeti pravednoj tranziciji u resursno i energetski intenzivnim industrijama EU-a. Njima se mora dovesti do stvaranja i održavanja kvalitetnih radnih mjesta u tim industrijama, uključiti socijalne partnere u provedbu nacionalnih planova za oporavak i otpornost te pružiti podrška tranzicijama na tržištu rada kroz prekvalifikaciju i usavršavanje.

1.2.

EGSO potiče Komisiju i druge institucije EU-a da zajamče jednake uvjete na jedinstvenom tržištu s ciljem izbjegavanja neuravnoteženih prednosti za industriju koje ovise o pristupu pojedine države članice.

1.3.

EGSO vjeruje da se industrijska tranzicija neće postići ako se ne provede energetska tranzicija. Za to će od ključne važnosti biti dostupnost dostatnih, cjenovno pristupačnih niskougljičnih izvora energije koji omogućuju niskougljičnu industrijsku proizvodnju. Zakonodavci EU-a i države članice trebali bi uravnotežiti raspoloživost energetskih prijenosnika i njihove troškove te tako omogućiti resursno i energetski intenzivnim industrijama da provedu industrijsku tranziciju i da budu konkurentne na međunarodnom tržištu. Osim toga, tehnološka će neutralnost biti ključna za osiguravanje pravilne provedbe nacionalnih planova za oporavak i otpornost, u skladu s klimatskim ciljevima EU-a za 2030. i 2050. te UN-ovim ciljevima održivog razvoja.

1.4.

Automatizacija i digitalizacija u industrijskoj tranziciji među najvažnijim su temeljima ovog procesa transformacije. Međutim, ne smije se pogrešno shvatiti uloga digitalizacije u resursno i energetski intenzivnim industrijama: riječ je o alatu, a ne krajnjem cilju.

1.5.

EGSO pozdravlja sedam važnih područja koje je Komisija definirala u svojim smjernicama državama članicama u području nacionalnih planova za oporavak i otpornost i potrebu da se najmanje 37 % ukupnog proračuna izdvoji za aktivnosti u području ulaganja u klimatska pitanja i najmanje 20 % u području digitalizacije. Potiče institucije EU-a da pažljivo nadziru raspoređivanje dodijeljenih sredstava da bi se ti zahtjevi ispunili.

1.6.

Vrijeme koje je potrebno tvrtkama u resursno i energetski intenzivnim industrijama za industrijsku tranziciju bit će duže od trajanja mehanizma za oporavak i otpornost. EGSO potiče institucije EU-a da to uzmu u obzir i da uspostave nove i odgovarajuće financijske instrumente i propise s ciljem postizanja potpune tranzicije na niskougljičnu industriju nakon 2026.

1.7.

S obzirom na to da je tvrtkama u resursno i energetski intenzivnim industrijama potrebna posebna pažnja u pogledu aktivnosti u području istraživanja, razvoja i inovacija, EGSO potiče institucije EU-a da uvedu posebne mjere za rješavanje izazova s kojima se tvrtke u resursno i energetski intenzivnim industrijama suočavaju na svojem putu do ugljično neutralne industrije.

1.8.

Obnovom zgrada osigurat će se znatan udio energetske učinkovitosti potrebne za postizanje ugljično neutralnog društva 2050. EGSO pruža potporu radovima i projektima posvećenima poboljšanju energetske učinkovitosti u zgradama obnovom njihovog vanjskog dijela i instalacija.

1.9.

EGSO snažno brani razvoj vlastitog sustava oblaka EU-a koji EU-u donosi tehnološku neovisnost.

1.10.

Upravljanje talentima unutar industrije EU-a ključno je za postizanje uspješne industrijske transformacije. Komisija stoga mora pratiti hoće li programi i aktivnosti razvijeni za poboljšanje novih vještina pridonijeti uspješnoj transformaciji u tom pogledu.

2.   Kontekst

2.1.

Pandemija bolesti COVID-19 dovela je ne samo do zdravstvene krize na svjetskoj razini, već i do gospodarske i socijalne krize. Ta ozbiljna situacija nametnula je europskim oblikovateljima politika obvezu provedbe važnih mjera politika s ciljem stabilizacije gospodarstava svih europskih država članica.

2.2.

Europska unija uvela je nekoliko mehanizama u okviru instrumenta za oporavak Next Generation EU (NGEU) s ciljem pružanja potpore državama članicama da iz krize izađu jače zahvaljujući dosad najvećem paketu poticaja. Instrumentom će se osigurati iznos od 1,8 bilijuna EUR u dugoročnom proračunu koji će se rasporediti u različite instrumente usmjerene na modernizaciju, istraživanje, klimatsku tranziciju i socijalnu zaštitu.

2.3.

Jedan od instrumenta NGEU-a je i Mehanizam za oporavak i otpornost koji će se usredotočiti na saniranje neposredne gospodarske i socijalne štete koje je izazvala pandemija bolesti COVID-19 i kojim će se promicati „dvostruka tranzicija” na dekarbonizirano i digitalno društvo.

2.4.

Taj mehanizam raspolaže iznosom od ukupno 672,5 milijardi EUR, koji će se raspodijeliti u obliku zajmova (360 milijardi EUR) i bespovratnih sredstava (312,5 milijardi EUR), namijenjenih za potporu reformama i ulaganjima država članica s ciljem ostvarivanja održivog oporavka.

2.5.

Ta će se sredstva dodijeliti u okviru nacionalnih planova za oporavak i otpornost, koji će uključivati potrebne reforme i ulaganja te odražavati relevantne preporuke Vijeća za pojedinu zemlju kao dio okvira upravljanja u sklopu europskog semestra, s ciljem doprinosa EU Godišnjoj strategiji održivog rasta za 2021.

2.6.

Europska komisija definirala je važna područja u kojima svaka država članica treba definirati posebne smjerove djelovanja: 1. ENERGIJA – čiste tehnologije i obnovljivi izvori energije; 2. OBNOVA – energetska učinkovitost zgrada; 3. PUNJENJE – održivi prijevoz i postaje za punjenje; 4. POVEZIVANJE – uvođenje brzih širokopojasnih usluga; 5. MODERNIZACIJA – digitalizacija javne uprave; 6. EKSPANZIJA – kapaciteti podatkovnih oblaka i održivi procesori; 7. PREKVALIFIKACIJA i USAVRŠAVANJE – obrazovanje i osposobljavanje u cilju razvoja digitalnih vještina. Glavna područja definirana su da bi se omogućilo da se poduzetim mjerama znatno doprinese zelenoj i digitalnoj tranziciji EU-a. Mehanizmom za oporavak i otpornost će se, kroz razvojna područja koja promiču države članice i koja su u skladu s preporukama za pojedinu zemlju iz europskog semestra, dati prostora organizacijama koje su pogođene gospodarskom situacijom uzrokovanom pandemijom. Time će se posebice pomoći gospodarskim sektorima, kao što su resursno i energetski intenzivne industrije, koji su se već nalazili u teškoj situaciji (zbog velikog regulatornog opterećenja i nepoštenog tržišnog natjecanja iz nekih trećih zemalja) i koji su ozbiljno pogođeni trenutačnim okolnostima.

2.7.

Strategija oporavka, koja se temelji na industrijskoj strategiji EU-a i njezinoj ažuriranoj verziji iz 2021., doprinijet će postizanju ciljeva europskog zelenog plana, cilja klimatske neutralnosti do 2050. i revidiranog cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. Mehanizam za oporavak i otpornost igrat će ključnu ulogu u rješavanju pitanja velikih ulaganja koja resursno i energetski intenzivne industrije moraju provesti da bi se postigli navedeni ciljevi. Snažnim partnerstvima između EU-a, država članica, socijalnih partnera, industrije i drugih relevantnih dionika mora se pružiti potpora nastojanjima potrebnima za izgradnju jačeg jedinstvenog tržišta za oporavak EU-a. Strategijom oporavka ojačat će se i mehanizam za pravednu tranziciju, kojim se podupiru regije koje se oslanjaju na resursno i energetski intenzivne industrije i koje prolaze kroz strukturne promjene.

3.   Opće napomene

3.1.

U planu EU-a za oporavak sadržan je ključan aspekt u održivoj tranziciji prema dekarboniziranom i digitaliziranom gospodarstvu i naglašava se činjenica da dvostruka tranzicija EU-a zahtijeva političku odgovornost, uz političku predanost i/ili zlatna pravila. EGSO se slaže s predloženim glavnim područjima kojima će se ulaganja usmjeriti u neka od područja najvažnijih za ostvarenje ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, osiguravajući pritom postizanje klimatskih ciljeva utvrđenih zakonodavstvom EU-a za 2030. (smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % u usporedbi s 1990.) i za 2050. (nulta neto stopa emisija stakleničkih plinova).

3.2.

Uslijed pandemije stvorila se potreba za izgradnjom zajedničkog puta na kojemu se pravila globalno definiraju i ujednačeno primjenjuju u svim regijama, čime se uklanja potencijalni rizik od fragmentacije koji proizlazi iz različitog načina dodjeljivanja sredstava. Kriza koja je nastala zbog pandemije i potreba za tranzicijom na održivo, otporno i fleksibilno gospodarstvo mogle bi pružiti odličnu priliku za definiranje pravila kojima se jamče jednaki uvjeti u EU-u.

3.3.

U tu je svrhu potrebno na odgovarajući način ocijeniti trenutačnu nesigurnu situaciju resursno i energetski intenzivnih industrija, kao i učinak koji bi kontinuirani karakter tih uvjeta mogao imati na europsko gospodarstvo u cjelini. Valja imati na umu doprinos resursno i energetski intenzivnih industrija bruto domaćem proizvodu (BDP-u) Europske unije, kao i činjenicu da su te industrije predvodnici u inovaciji, da su odgovorne za stvaranje visokokvalitetnih radnih mjesta i da doprinose dugoročnoj dobrobiti za društvo u cjelini. Za snažnu javnu službu potreban je poticaj privatnog sektora. No EGSO je zabrinut zbog manjka preciznosti koju neki već odobreni nacionalni planovi za oporavak i otpornost pokazuju u pogledu resursno i energetski intenzivnih industrija s obzirom na to da se ulaganja ponekad preusmjeravaju u druge gospodarske sektore.

3.4.

Osim toga, potrebno je uzeti u obzir zamah koji resursno i energetski intenzivne industrije mogu pružiti u pogledu istraživanja i razvoja jer je riječ o ključnom području u kojem će se inovacije podići s laboratorijske na industrijsku razinu.

3.5.

Resursno i energetski intenzivne industrije potencijalno su jedne od najvećih doprinositelja industrijskoj tranziciji kojom će se osigurati niskougljična Europa. Industrija bi trebala pojačati svoje napore u razvoju i pokretanju niskougljičnih proizvodnih procesa i njihovu promicanju u složenim lancima opskrbe. Bez tih internih i eksternih aktivnosti bit će teško postići ključne, ali ambiciozne ciljeve definirane u Pariškom sporazumu i ciljeve koje je postavio EU.

3.6.

Automatizacija i digitalizacija igrat će ključnu ulogu u ostvarivanju te industrijske tranzicije. No koncepti se ne smiju miješati: transformacija je cilj, a digitalizacija alat. Provedbom digitalnih rješenja pojednostavnit će se način na koji ljudi razmišljaju, donose odluke i rade: iako digitalizacija treba predstavljati prioritet za Mehanizam za oporavak i otpornost, pažnja se treba usmjeriti na način na koji će ti alati omogućiti učinkovitiji pristup izazovima s kojima se suočavamo.

3.7.

Digitalna transformacija zahtijevat će razvoj tehnologija čija je učinkovitost dokazana u pilot ili laboratorijskoj fazi na industrijskoj razini. U tu svrhu, javna i privatna partnerstva trebaju biti usmjerena na istraživanje, razvoj i inovacije. Ulaganja bi se trebala usmjeriti na tehnologiju koja u ranoj fazi pokazuje dobre rezultate u pogledu prilagodljivosti, izvedivosti i pouzdanosti inovativnih rješenja u gornjim dijelovima lanaca vrijednosti, a istodobno je usklađena s ciljevima održivosti. Usto, bit će potrebno planirati prijelazno razdoblje tijekom kojeg se inovativna rješenja mogu primjereno proširiti na industrijske razmjere.

3.8.

Da bi se ta situacija mogla učinkovito svladati, tranzicijom se treba usredotočiti na stečeno znanje, već dostupne resurse i potencijalne sinergije koje mogu nastati. Transformacija uključuje inovacije, izume, projektiranje, izgradnju i, ustvari, razvoj, no to ne bi samo po sebi trebalo značiti stvaranje nečeg novog.

3.9.

EGSO je svjestan ulaganja koje će ta tranzicija zahtijevati. Mehanizam za oporavak i razvoj i NGEU ne trebaju se smatrati univerzalnim rješenjima. Za transformaciju resursno i energetski intenzivnih industrija kako bi se mogle nositi s dvostrukom tranzicijom bit će potreban golem plan ulaganja kojim će se mobilizirati brojni dodatni izvori financiranja (npr. državne potpore, važni projekti od zajedničkog europskog interesa, nova vlastita sredstva za proračun EU-a, budući prihodi iz ETS-a EU-a, privatna ulaganja itd.). U tu je svrhu nužno pomiriti industrijske i energetske politike s klimatskom politikom da bi se mobilizirala sva velika ulaganja koja su potrebna u tranziciji na gospodarski model s nultim stopama emisija ugljika.

3.10.

EGSO smatra da je potrebno uložiti napore da bi se potpora koja se pruža mehanizmom za oporavak i otpornost u svrhu transformacije resursno i energetski intenzivnih industrija uskladila s postojećim javno-privatnim programima financiranja, kao što su SPIRE ili Partnerstvo za čisti čelik. Industrijski savezi trebaju se upotrebljavati kao platforme za održavanje dugoročnih sinergija između projekata koji se financiraju iz mehanizma za oporavak i otpornosti i postojećih programa EU-a s ciljem poticanja transformacije resursno i energetski intenzivnih industrija.

3.11.

Utvrđena je potreba da se financijska potpora pružena u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost poprati ambicioznom poreznom reformom. To bi trebalo uskladiti sa sporazumom OECD-a kako bi se osiguralo da visokoprofitabilna poduzeća podliježu efektivnoj stopi poreza na dobit od 15 % počevši od 2023.

3.12.

Glavni cilj isplate bespovratnih sredstava poduzećima trebao bi biti održavanje međunarodne konkurentnosti industrije EU-a uz poštovanje socijalnih, gospodarskih i okolišnih standarda EU-a kako bi se osiguralo da dvostruka tranzicija bude na korist europskim građanima.

3.13.

Kao što je ranije navedeno, europski plan oporavka bit će ključan za transformaciju resursno i energetski intenzivnih industrija, a istodobno će pridonijeti preobrazbi drugih gospodarskih sektora u pogledu dvostruke tranzicije. Taj će prijelaz širokog raspona zahtijevati dugoročna razdoblja prilagodbe i prijelazna razdoblja, posebice u svim pitanjima vezanima uz ljudski kapital. EGSO snažno predlaže da se investicijski mehanizmi produže nakon 2026. i da se svaka od čvrstih i jasnih veza između mehanizama dobro definira.

4.   Posebne napomene

EGSO poziva države članice i industriju da iznesu ulaganja i reforme s najvećim transformacijskim učinkom u pogledu postizanja postavljenih konačnih ciljeva u glavnim područjima koje je definirala Komisija. Ne smije se zanemariti činjenica da troškovi uključeni u postizanje ciljeva povezanih s ovom dvostrukom tranzicijom moraju biti prihvatljivi za društvo u cjelini.

4.1.   ENERGIJA – čiste tehnologije i obnovljivi izvori energije

4.1.1.

Do industrijske tranzicije neće doći ako se ne provede energetska tranzicija. Dekarbonizacija industrije izravno će ovisiti o dostupnosti dostatnih, cjenovno pristupačnih niskougljičnih izvora energije koji omogućuju niskougljičnu industrijsku proizvodnju. Osiguravanje dovoljne količine dekarbonizirane energije na pouzdan način bit će ključno za postizanje klimatskih i digitalnih ciljeva. Slično tome, potrebna su velika ulaganja da bi se razvila ili stvorila infrastruktura potrebna za transport, skladištenje i distribuciju tih dosad neviđenih količina niskougljične energije. Provedba nacionalnih planova oporavka, a posebno predloženih reformi, trebala bi biti usmjerena na osiguravanje konkurentnih, stabilnih i predvidljivih cijena energije, ograničavanjem utjecaja visokih cijena energije na inflaciju, što može ugroziti oporavak resursno i energetski intenzivnih industrija i društva općenito.

4.1.2.

EGSO se slaže da se tehnološka neutralnost mora postići uz istovremenu provedbu nacionalnih planova za oporavak: sve niskougljične tehnologije (obnovljivi izvori energije, zeleni vodik, fuzijski reaktor itd.) moraju se uključiti u tu tranziciju pod uvjetom da su u skladu s klimatskim ciljevima za 2030. i 2050., kao i ciljevima održivog razvoja UN-a. Nijedna se tehnologija ne bi smjela preventivno ili proizvoljno isključiti. Kriteriji dodjele sredstava trebaju se usredotočiti na osiguravanje konkurentnih cijena energije za krajnje kupce neovisno o samoj tehnologiji.

4.1.3.

Za to će možda biti potrebno razmotriti ne samo kombiniranje različitih konkurentnih obnovljivih izvora energije, već i njihovo kombiniranje s tehnologijama hvatanja i skladištenja ugljika, imajući na umu ulogu koju će imati energetsko međupovezivanje između različitih država članica. Potrebno je uspostaviti dostatnu i ujednačenu regulativu da bi se stvorio poslovni model za ulaganja i omogućila primjena tih tehnologija.

4.1.4.

Osim raspoloživosti cjenovno pristupačne energije i tehnoloških rješenja, energetska učinkovitost mora se isto tako uzeti u obzir na odgovarajući način. Svi scenariji predviđeni strategijom EU-a za dugoročno smanjenje emisija u svrhu postizanja ciljeva klimatske neutralnosti do 2050. važnu ulogu daju uštedama energije (1). Prijelaz na gospodarstvo s izraženijom kružnom dimenzijom također ima važnu ulogu u smanjenju potrošnje energije i resursa u resursno i energetski intenzivnim industrijama.

4.1.5.

To se mora na ispravan način riješiti u okviru mehanizma za oporavak i otpornost u pogledu prethodno spomenutog rizika od nepoštenog tržišnog natjecanja i u cilju sprječavanja i ublažavanja rizika koje bi moglo uključivati curenje ugljika. Ne smiju se previdjeti mjere ili sustavi koji su djelovali u pogledu smanjenja emisija, već ih po potrebi ojačati dodatnim ili komplementarnim (ne alternativnim) mehanizmima.

4.1.6.

Nakon procjene svih potencijalnih ključnih čimbenika kojima će trebati rješavati u okviru vodećeg područja ENERGIJE, glavna je sumnja koja se javlja način na koji će EU moći isporučiti dosad nezabilježenu količinu energije koju društvo zahtijeva.

4.2.   OBNOVA – energetska učinkovitost zgrada

4.2.1.

Za poboljšanje energetske učinkovitosti postojećih i novih zgrada bit će potrebni pametni materijali i oprema, što će doprinijeti održivoj tranziciji. Smatramo da su pametni materijali zeleni materijali ili održivi proizvodni procesi za njihovo postizanje.

4.2.2.

EGSO vjeruje da će se, u svrhu sveobuhvatnog doprinosa ciljevima koja je utvrdila Europska komisija, pametni materijali (i s njima povezani održivi proizvodni procesi) promicati izvan okvira uobičajenog djelovanja. Ne smijemo zaboraviti opremu: energetska učinkovitost neće se postići ako se usredotočimo samo na vanjski dio zgrade; oprema i sustavi moraju se na ispravan način ocijeniti, obnoviti i međusobno povezati. To bi moglo dovesti do pokretanja tržišta pametnih materijala, pri čemu bi postupci javne nabave mogli biti praktično polazište.

4.3.   PUNJENJE – održivi prijevoz i postaje za punjenje

4.3.1.

Europskom se strategijom moraju uložiti veliki napori kako bi se utvrdio jasan plan djelovanja za dekarbonizaciju sektora koji se teško elektrificiraju (na duge udaljenosti i teški cestovni promet, zračni promet, pomorski promet itd.).

4.3.2.

Strategijom za obnovljiva goriva i niskougljična goriva te savez za vrijednosne lance obnovljivih i niskougljičnih goriva doprinijet će, među ostalim, dekarbonizaciji sektora zračnog i pomorskog prometa, dopunjujući napore za dekarbonizaciju cestovnog prometa elektrifikacijom. Na taj će se način svima zajamčiti pristup cjenovno pristupačnoj mobilnosti. Dekarbonizacija prometa provest će se na temelju procjene životnog ciklusa te troškova i koristi, čime će se u prvi mah zamijeniti načini prometa koji imaju najveći učinak, osiguravajući pritom dostatna prijelazna razdoblja za korisnike s niskim prihodima s pomoću niskougljičnih održivih goriva.

4.4.   POVEZIVANJE – uvođenje brzih širokopojasnih usluga

4.4.1.

EGSO je svjestan važnosti automatizacije i digitalizacije u industrijskoj tranziciji s kojom se suočavamo jer su one među najvažnijim temeljima ovog procesa transformacije.

4.4.2.

Industriji je potrebno osigurati dovoljno resursa kako bi se poboljšala automatizacija sustava. Kvalitetne informacije zatim se mogu pružiti s pomoću digitalnih alata kako bi postupci donošenja odluka bili učinkovitiji.

4.4.3.

Za to će biti potrebna ulaganja ne samo u tehnologiju, već i u osposobljavanje radnika i društva općenito u području digitalnih vještina, usvajanje razmišljanja na digitalno osviješten način i osiguravanje odgovarajućih propisa i alata kako bi se, među ostalim, zajamčila kibersigurnost.

4.5.   MODERNIZACIJA – digitalizacija javne uprave

4.5.1.

EGSO razumije važnost činjenice da digitalizacija javne uprave možda morati boriti protiv prekomjernih administrativnih opterećenja s kojima se industrija često suočava. Međutim, ta digitalna tranzicija treba se temeljiti na stvarnoj analizi troškova i koristi, pri čemu se sredstva pravilno dodjeljuju na temelju tehničkih kriterija (ta se analiza mora uzeti u obzir iznad samog cilja).

4.6.   EKSPANZIJA – kapaciteti podatkovnih oblaka i održivi procesori

4.6.1.

Propisno upravljanje podacima dovest će do prekretnice u ispravnom donošenju odluka, razvoju poslovne inteligencije, učinkovitom rješavanju problema i optimizaciji resursa, a sve je navedeno ključno u osiguravanju uspješne tranzicije. Potrebno je dodijeliti dovoljno sredstava kako bi se osiguralo sudjelovanje svih vrsta organizacija u provedbi ove inicijative, osiguravajući ravnopravne podatkovne resurse koji će dovesti do pravedne tranzicije.

4.6.2.

U pogledu strateške neovisnosti, EU bi trebao razviti vlastite kapacitete oblaka kojima se omogućuje tehnološki suverenitet i izbjegava tehnološka ovisnost o trećim zemljama.

4.7.   PREKVALIFIKACIJA i USAVRŠAVANJE – obrazovanje i osposobljavanje u cilju razvoja digitalnih vještina

4.7.1.

Tranzicija s kojom se suočavamo neće biti moguća ako nije utemeljena na potrebama i očekivanjima trenutačnog i budućeg društva te konceptu pravedne tranzicije.

4.7.2.

Glavna konkurentska prednost Europske unije je naš ljudski kapital. Europi nedostaju sirovine, naš životni standard najviši je u svijetu, a naš regulatorni okvir veoma je zahtjevan: to znači da je naša najveća prednost visoka produktivnost koju pokreću naš ljudski kapital i bogata raznolikost.

4.7.3.

Izgradnja kapaciteta i projekti kojima će se definirati ključne vještine bit će neophodni u osiguravanju učinkovite industrijske tranzicije koja je usmjerena na jednakost i kojom se nikoga ne zapostavlja. U tu je svrhu potrebno promicati osposobljavanje na svim razinama društva (od trenutačno aktivnih do budućih zaposlenika) za nove izazove koji će se pojaviti.

4.7.4.

Inovativno razmišljanje bit će ključno za buduće procese donošenja odluka. Te sposobnosti moraju biti dio programa osposobljavanja. Usto, u bliskoj će budućnosti postojati i velika potražnja za digitalnim vještinama. Ljudski resursi trebaju se usredotočiti na pokušaje popunjavanja tih praznina kako bi se osigurale konkurentne organizacije u kojima su zaposlene i osobe koje ispunjavaju svrhu organizacije.

---

(1)  https://knowledge4policy.ec.europa.eu/publication/depth-analysis-support-com2018-773-clean-planet-all-european-strategic-long-term-vision_en

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Predviđanje strukturnih i sektorskih promjena i preoblikovanje industrijske kulture – ususret novim granicama oporavka i otpornosti u raznim dijelovima Europe”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 152/08)

Izvjestitelj:	Norbert KLUGE
Suizvjestitelj:	Dirk JARRÉ

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	10.11.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	8.12.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	565
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	143/1/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Smanjenje emisija CO2 za najmanje 55 % do 2030. ambiciozan je i obvezujući cilj „pravedne tranzicije” koji su EU, države članice, kao i poduzeća u regijama u kojima europski građani žive i rade pozvani ostvariti. Kako bismo ostvarili taj cilj, sada moramo zajednički nastojati predvidjeti posljedice na gospodarski i društveni život i osmisliti odgovarajuće strategije i mjere.

1.2.

EGSO je uvjeren da će ažurirana industrijska strategija EU-a i paket mjera „Spremni za 55 %” koji je predstavila Europska komisija poduprijeti „pravednu tranziciju”. U tom pogledu pozdravlja novi Socijalni fond za klimatsku politiku kako bi se otklonile socijalne neravnoteže u okviru tog paketa. Pandemija COVID-a 19 ukazala je na potrebu za bržom tranzicijom na održiviji, digitalniji i snažniji socijalni, gospodarski i industrijski model. EGSO posebno napominje da pritom treba voditi računa o regionalnim razlikama i socijalnoj nejednakosti.

1.3.

Sva ta pitanja već su dio programa politika (npr. zeleni plan, kružno gospodarstvo, pravedna tranzicija, strukturni programi itd.), ali se njima ne bavi na integriran način. EGSO stoga preporučuje da se uzmu u obzir iskustva iz različitih područja politika, država i regija, pri čemu ih treba sagledavati u njihovim razlikama i specifičnostima.

1.4.

Preduvjet je stvaranje ravnopravnih uvjeta tržišnog natjecanja u gospodarstvu. Pritom je potrebno voditi računa o socijalnom dijalogu između socijalnih partnera i civilnom dijalogu radi zajedničkog stvaranja, što bi trebalo pogodovati stvaranju niza uspješnih poduzeća EU-a, čime bi se pak ojačala gospodarska suverenost EU-a.

1.5.

Zeleni plan ne može postojati bez integriranog socijalnog plana (1). EGSO se stoga zalaže za jačanje provedbe europskog stupa socijalnih prava (2), koji se smatra niti vodiljom EU-a i njegovih država članica za ublažavanje socijalnih posljedica industrijskih promjena. To se u osnovi temelji na socijalnom dijalogu i kolektivnim ugovorima, koji čine osnovu za odluke poduzeća o kojima su radnici primjereno informirani, a njihovi se interesi uzimaju u obzir putem savjetovanja i, prema potrebi, sudjelovanja u nadzoru i upravljanju poduzećem.

1.6

EGSO ističe da se gospodarski i ekološki uspjesi prije svega postižu i provode tamo gdje ljudi žive. Tamo se predviđaju i zajednički oblikuju izazovi povezani sa zaštitom klime. Tamo se pojavljuju nove ideje koje se industrijski pretvaraju u globalno konkurentne proizvode i usluge.

1.7.

„Načini tranzicije”, kako su konceptualizirani u ažuriranoj industrijskoj strategiji EU-a i o kojima se raspravljalo na industrijskom forumu EU-a, pružaju građanima i građankama EU-a potporu i smjernice. Međutim, konkretne polazne točke na regionalnoj razini uvelike se razlikuju te su za postizanje općeg cilja potrebne različite strategije. EGSO stoga poziva Europsku komisiju da pri određivanju okvira i utvrđivanju mjerila za industrijsku strategiju EU-a obrati posebnu pozornost na te različite zahtjeve kako bi mogla fleksibilno odgovoriti na regionalne i sektorske potrebe.

1.8.

Supsidijarnost se mora promatrati kao sposobnost za stvaranje snažnog resursa za „pravednu tranziciju”. Regije i velegradska područja najbolje poznaju vlastite probleme i mogućnosti. Zbog toga EGSO uviđa da bi obvezujuće ciljeve i načela europske industrijske politike koji su zajednički dogovoreni na razini EU-a trebalo jasno definirati. Važno je imati na umu da se provedba u regijama i velegradskim područjima mora temeljiti na načelu supsidijarnosti.

1.9.

Situacije i mogućnosti za ispunjavanje klimatskih, socijalnih i okolišnih ciljeva vrlo su različite. Neke industrije i poduzeća mogli bi cilj ostvariti jednostavnije, dok bi drugi mogli imati više poteškoća pri realizaciji. Slabijim je regijama i određenim industrijama stoga potrebna posebna pažnja i potpora. Budući da se opći cilj primjenjuje na čitav lanac vrijednosti, važno je ponajprije se usredotočiti na brže učinke i dalekosežnije promjene.

1.10.

EGSO napominje da je to načelo prema kojem poduzeća mogu ponovno zadobiti svoju gospodarsku i održivu konkurentnost uz pomoć odlučnih poduzetnika i menadžera te dobro osposobljenih i kvalificiranih radnika. Mala i srednja poduzeća pritom imaju važnu ulogu. Program za jačanje ljudskog kapitala preduvjet je uspješne tranzicije poduzeća.

1.11.

Države članice trebale bi uz logističku i financijsku potporu Europske unije ojačati strukturna i procesno usmjerena javna ulaganja putem usluga od općeg interesa usmjerenih na stalno poboljšanje povoljnih uvjeta za industrijski i društveni razvoj kojima se mogu povećati regionalni i lokalni kapaciteti radi djelotvornog rješavanja ekoloških, tehnoloških, gospodarskih i socijalnih problema.

1.12.

EGSO se zalaže za to da se industrijskom strategijom EU-a preduhitri i suzbije sve veće siromaštvo i nejednakost jer zeleni plan mora biti popraćen integriranim socijalnim planom. Stoga bi resurse trebalo usmjeriti tamo gdje su najpotrebniji. Sveobuhvatna politika EU-a o održivosti mora više pridonositi pravdi i sudjelovanju u gospodarstvu u korist ljudi i regija (3). Život i rad u Europi trebali bi biti u skladu sa zahtjevima o stvaranju održivosti na temelju uključivog i održivog rasta, dostojanstvenog rada i socijalne pravde (4).

1.13.

EGSO podržava tranziciju na kružno gospodarstvo kojim se sprečava rasipna upotreba neobnovljivih resursa i smanjuje ovisnost na međunarodnoj razini. To bi isto tako trebao biti važan dio industrijske strategije EU-a. Stoga bi trebalo izmijeniti okvirne uvjete kako bi se stvorila konkurentska prednost za poduzeća koja se pridržavaju načela kružnog gospodarstva.

2.   Pravedna tranzicija kao prilika za industrijski oporavak i rast

2.1.

Zelenim planom postavljen je jasan i politički obvezujući cilj: u Europi bi do 2030. trebalo biti postignuto ukupno smanjenje emisija stakleničkih plinova za 55 %. To je operacionalizirano mjerama u okviru paketa mjera „Spremni za 55 %” koji je Europska komisija predstavila u srpnju 2021. te više nema prostora za različita tumačenja. Pravednim sustavom međunarodne trgovine treba osigurati zadržavanje razine globalne konkurentnosti poduzeća i ostvarivanje ciljeva zelenog plana. To uključuje prekogranični i transkontinentalni sustav prilagodbe emisija ugljika. Time se potiču trgovinski partneri da se pridruže zemljama koje poštuju ograničenja našega planeta.

2.2.

Zemlje izvan EU-a sa slabim propisima o zaštiti okoliša povećavaju pritisak na EU, koji ima relativno stroge propise o zaštiti okoliša. Takve globalne interakcije ne smiju rezultirati ekološkim dampingom.

2.3.

Situacija u svijetu može potaknuti razvoj novih održivih tehnologija koje iskorištavaju jake strane Europe, primjerice njezinu sposobnost provedbe postupnih i radikalnih inovacija kako bi na svjetska tržišta plasirala proizvode koji se oslanjaju na tradicionalne kompetencije za suočavanje s novim izazovima. To zahtijeva pažljivo i vizionarsko predviđanje prirode i opsega promjena te značajno povećanje javnih i socijalnih usluga u cilju suzbijanja socijalnih problema kao što su moguće povećanje siromaštva, beskućništvo, isključenje osoba s invaliditetom i manjina, manje prilika za žene i manje osposobljavanja za olakšavanje ponovnog ulaska na tržište rada.

2.4.

Statična analiza mogla bi dovesti do zaključka da bi djelovanje u skladu s europskim zelenim planom omogućilo kratkoročnu prednost, kad je riječ o troškovima, konkurentima iz zemalja s manje ambicioznim klimatskim ciljevima u odnosu na europska poduzeća koja su već u tranziciji. Dinamična perspektiva ukazala bi na to da će poduzeća dobiti poticaje za postupne inovacije kojima će svoje proizvodne sustave učiniti energetski učinkovitijima, za prijelaz na obnovljive izvore energije i za primjenu odgovarajućih inovacija. Iako je EU očito predvodnik u nastojanjima da se djelotvorno suzbije klimatska kriza, brza uporaba obnovljivih materijala zahtijeva ambiciozniju provedbu kružnog gospodarstva i otpornost u području opskrbe sirovinama. Posljedična tranzicija bit će uspješna samo ako se dovoljno pažnje posveti socijalnoj dimenziji tog procesa. Načela pravedne tranzicije iz Pariškog klimatskog sporazuma i Smjernica Međunarodne organizacije rada za pravednu tranziciju (5) usmjeravaju djelovanje u tom pogledu. Stoga su načela pravedne tranzicije orijentir za mjere oporavka jer za sve dionike definiraju jasne odgovornosti poštovanja ljudskih i socijalnih prava, demokratskih vrijednosti i vladavine prava uz nastojanje da nitko ne ostane zanemaren.

2.5.

Naposljetku, takve promjene i iskustva stečena iz prošlih preobrazbi ukazuju na to da je potreban proces zajedničkog stvaranja koji uključuje političare, uprave, socijalne partnere, organizacije civilnog društva, poduzeća i građane na svim razinama upravljanja u EU-u i u poduzećima. Iskorištavanje još neiskorištene kreativnosti i inovacijskog potencijala stanovnika Europe rezultirat će rješenjima potrebnima za suočavanje s predstojećim izazovima. Raznolikost ideja neprocjenjiv je izvor inovacija u svim sektorima gospodarstva koji će znatno poboljšati tehnološko-znanstveni napredak.

2.6.

Iskustvo je pokazalo da najveća šansa za provedbu uspješnih i trajnih gospodarskih i socijalnih promjena postoji ako su ciljevi jasno definirani, ako su odgovornosti različitih aktera uključenih u proces preobrazbe određene preciznom strategijom i ako su čitav projekt dogovorile, odobrile i poduprle glavne sile u društvu. Stoga političke snage, gospodarski dionici i civilno društvo moraju djelovati zajedno u sustavu djelotvornog socijalnog dijaloga, kolektivnog pregovaranja i međusobne razmjene informacija, savjetovanja i stvarnog sudjelovanja u postupcima donošenja odluka i zajedničkog stvaranja.

2.7.

Socijalni dijalog socijalnih partnera i civilni dijalog dionika u društvu mogu igrati osobito važnu ulogu u projektima kojima je cilj uravnoteženje socijalnih, ekoloških i gospodarskih interesa. Stoga je neophodna konkretna provedba europskog stupa socijalnih prava.

3.   Regije su ključna mjesta za rad, život i predviđanje socioekonomskog razvoja, a ne samo ekosustavi

3.1.

Kao što Europska komisija priznaje u svojoj komunikaciji o novoj industrijskoj strategiji EU-a, pandemija bolesti COVID-19 različito je utjecala na različite sektore. Ubrzala je i postojeća kretanja prema digitalizaciji i dekarbonizaciji i povećala rizik od produbljivanja jaza među regijama zbog različitih razina gospodarskog bogatstva i resursa za ulaganje u preobrazbu industrija. Stoga je ključno da industrijski forum i predviđeni načini tranzicije uzmu u obzir te različite učinke.

3.2.

U interesu je europskog civilnog društva razvijati dobre izglede za zapošljavanje i prihode građana u regijama na koje utječe industrijska preobrazba. Za to moramo uzeti u obzir različita polazišta pojedinih regija i uvidjeti kako stvoriti pozitivne interakcije iz postojećih industrijskih kompetencija. Pri tome važnu ulogu igraju integracija u globalno značajne lance vrijednosti, a ponajprije različiti aspekti koji pridonose takvim lancima vrijednosti. Sektorski pristup Europske komisije temelji se na makropolitičkom pristupu kojim se klasificiraju sve industrije na globalnoj razini. Tim se pristupom ne uzimaju u obzir različite situacije ili međuovisnosti koje postoje u različitim sektorima. Ne uvažavaju se ni različiti zahtjevi u različitim regijama i mora mu se dodati regionalna politička perspektiva.

3.3.

Europska komisija trenutačno utvrđuje ključne pokazatelje uspješnosti koji bi trebali odražavati uspjeh industrijske strategije EU-a (6). Komisija je sada uglavnom usmjerena na gospodarski rast i zanemaruje ciljeve iz europskog zelenog plana, promjene koje su nužne za prijelaz na kružno gospodarstvo i socijalnu dimenziju procesa preobrazbe. Od ključne je važnosti da se u industrijskoj strategiji EU-a jasno prepozna i cijeni vrijednost regionalno dostupnih industrijskih vještina, potencijala i kompetencija. To također treba na odgovarajući način uzeti u obzir. Inače zbog usmjerenosti samo na gospodarski rast i s tim povezane mjere i instrumente može doći do neispunjavanja klimatskih ciljeva, propuštanja prilika povezanih s industrijskom preobrazbom i potkopavanja kružnog gospodarstva.

3.4.

Pri definiranju industrijske strategije i politike na tim temeljima u obzir se moraju uzeti nesigurnost i nepredvidljivost. Politike i različiti načini tranzicije prilagođeni pojedinačnim situacijama moraju biti fleksibilni i moraju se temeljiti na svim kompetencijama koje postoje u regiji ili koje su regiji dostupne u okviru razmjene s drugim regijama i zemljama. Potrebna je otvorenost kao strateški resurs kako bi se utvrdilo što nedostaje i što je hitno potrebno.

3.5.

Industrijske promjene u svrhu zaštite klime uzrokovat će ozbiljne socijalne probleme ako ciljeve zelenog plana bude trebalo ostvariti u kratkom vremenu koje nam preostaje. Potrošnja ekološki štetnih resursa pitanje je koje treba riješiti i istražiti kako bi se pronašlo socijalno i društveno pravedno rješenje.

3.6.

Kružno gospodarstvo pozitivno doprinosi industrijskim promjenama u regijama i duž lanaca opskrbe i vrijednosti. Iako je najveća dodana vrijednost u regijama s najnaprednijim industrijama, materijal koji se unosi u kružno gospodarstvo proizvodi se i obrađuje u mjestima gdje je gospodarstvo koje se temelji na znanju manje zastupljeno od gospodarstva visokog energetskog intenziteta. Slabije regije zasigurno mogu imati više koristi od kružnog gospodarstva i mogu postati glavni akteri u tom području.

3.7.

Usmjerenost na uspjeh industrijskih promjena na regionalnoj razini jasno upućuje na potrebu za snažnom međusobnom povezanošću, bliskom suradnjom i razmjenom kompetencija s drugim regijama, među ostalim i preko nacionalnih granica država članica EU-a. Postoji sveobuhvatni sustav interakcija u kojem su lokalna mala i srednja poduzeća u interakciji s prekograničnim poduzećima.

3.8.

Postojeće regionalne industrijske kompetencije same za sebe nisu potpuno djelotvorne u kontekstu socioekoloških promjena. Bez obzira na to, mora ih se i može dodatno razvijati ulaganjem u znanje, opremu i osoblje kako bi postale produktivne u promijenjenim okolnostima. To će omogućiti stvaranje novih proizvoda, usluga, tehnologija i prilika. Time će se pak u regijama osigurati gospodarski stabilna poduzeća s atraktivnim radnim mjestima. Upravo je to cilj koji europska industrijska strategija treba ostvariti.

3.9.

Regiju široko definiraju njezina struktura industrije, njezina poduzeća, radna snaga, kompetencije stanovnika, njezine mogućnosti u području istraživanja i razvoja te specifični proizvodi koje proizvode ili obrađuju njezina poduzeća. Industrijske kompetencije odražavaju velik raspon povijesnih posebnosti.

Lanci opskrbe i vrijednosti imaju vrlo različite regionalne učinke diljem Europe. Globalni kontekst važan je koliko i organizacija u Europi, no ima drugačije učinke. Industrija 4.0 i digitalizacija te informacijske i komunikacijske tehnologije imat će značajan, no vrlo različit utjecaj na europske industrije i gospodarstva općenito. U tom će smislu sredstva za inovacije i razvoj postati još važnija za ublažavanje regionalnih razlika.

3.10.

Subjekti koji omogućuju industrijske promjene, uključujući novoosnovana poduzeća te mala i srednja poduzeća, mogu biti povezani sa svojim klijentima čak i iz rubnih regija, a privlačna radna mjesta mogu se otvarati i tamo. Konkretno, poduzeća koja se temelje na znanju mogu pridonijeti lancima vrijednosti u velikoj mjeri neovisno o blizini klijentima. Nadalje, strojevima velikih tvornica često se može upravljati na daljinu.

3.11.

Sektorski pristup Europske komisije ne pokriva sve relevantne razine i aspekte. Njime se jasno ističe važnost sagledavanja tranzicijskih kretanja i iz regionalne perspektive i osiguravanja toga da poduzeća, uključujući poduzeća socijalne ekonomije, budu temelj čitavog političkog djelovanja. Važno je pokazati kako se to odnosi na lance vrijednosti i kako različiti dijelovi pojedinačnih sektora odgovaraju dijelovima drugih sektora.

4.   Opcije sveobuhvatnog pristupa tranziciji u cilju socioekonomskog industrijskog razvoja

4.1.

Iako su inovacije uvelike povezane s novim tehnologijama ili otkrićima znanstvenih istraživanja, postoje i mogućnosti primjene postojećih kompetencija kao temelja za bolje ili nove proizvode i usluge. Nove tehnologije isprepletene su s postojećim tradicionalnim tehnologijama. Ima još jasnih primjera te međusobne povezanosti ustaljenih tradicionalnih načina proizvodnje te postupnih inovacija i modernizacije industrija: uporaba novih i lakših materijala za zrakoplove u vozilima, uporaba lakših materijala u automobilskoj industriji ili primjena biotehnologije u dizajniranju novih medicinskih instrumenata ili usluga.

4.2.

Napredne infrastrukture informacijske i komunikacijske tehnologije pokretač su za uvođenje novih mogućnosti i pomoć u kreiranju inovativnih i održivih rješenja koja odgovaraju postojećim regionalnim specifičnostima. Na primjer, uporaba 3D pisača otvara mogućnost razvoja i dizajniranja proizvoda na jednom mjestu i njegove fizičke izrade na brojnim drugim mjestima gdje je to potrebno. To pomaže u smanjenju utjecaja prijevoza na okoliš.

4.3.

Koncepti socijalne ekonomije mogu imati važnu ulogu u socioekonomskim promjenama stvaranjem novih mogućnosti za učenje, život i zapošljavanje te alternativnih infrastruktura za usluge i potporu u lokalnim zajednicama, osobito za skupine u nepovoljnom položaju i ugrožene osobe. U kombinaciji s uslugama od općeg javnog interesa ti koncepti mogu kompetentno i djelotvorno pripremiti društvene i gospodarske aktere za preduvjete i posljedice inovacija i promjena, osobito na regionalnoj razini.

4.4.

Javne strukture imaju veliku odgovornost za stvaranje povoljnih uvjeta za promjenu i razvoj pružanjem usluga od općeg interesa koje su dostupne svim gospodarskim subjektima.

4.5.

To je i dio napretka koji je nužan u pogledu usluga od javnog interesa, primjerice organiziranje agencija za kontinuirano dodatno osposobljavanje za potrebno usavršavanje radne snage radi poboljšanja kompetencija radnika i pomoći poduzećima da se nose s inovacijama i promjenama. Kvalificirani radnici tako će postati više vezani za regiju i pridonijeti oblikovanju tekućih, među ostalim i ekoloških, strukturnih promjena.

4.6.

Za energetski intenzivne industrije postoje brojna zajednička rješenja za dekarbonizaciju, a samim time i mogućnosti zajedničkog ulaganja (npr. čisti vodik, ponovna uporaba uhvaćenog i uskladištenog ugljika). Veća kružnost i industrijska simbioza isto su tako važni aspekti u dekarbonizaciji industrije i pripremi za budućnost s uspješnim poduzećima visoke produktivnosti.

5.   Važno je da regionalna tržišta rada osiguraju dostojanstven rad u održivim proizvodnim i uslužnim poduzećima

5.1.

Regije, poduzeća i njihove gospodarske rezultate treba razumjeti i provesti podrobnu analizu s obzirom na njihove temeljne industrijske kompetencije i radnu snagu. To uključuje i infrastrukturu, položaj, raspodjelu resursa, poduzetnički duh i institucionalni ustroj. To je važno za omogućavanje visokokvalificirane radne snage i predviđanje budućih potreba za vještinama kako bi se izbjegao manjak kvalificirane radne snage (kao što su, primjerice, inženjeri).

5.2.

Suradnja sa sveučilištima, uključujući sveučilišta specijalizirana za primijenjene znanosti, i istraživačkim institutima može biti korisna za stvaranje novih industrijskih mogućnosti, što pak može rezultirati novim radnim mjestima u postojećim, multinacionalnim, malim i srednjim te novoosnovanim poduzećima.

5.3.

Na ljudskom planu, regije koje lako primaju i integriraju pridošlice u socioekonomske strukture koje dobro funkcioniraju u povoljnijem su položaju.

5.4.

U regijama u kojima je kvalificirana radna snaga duboko ukorijenjena u socioekonomske strukture i tu se osjeća dobro mogu se, na temelju djelotvornih mreža formalnih i neformalnih kompetencija, razviti i dinamične industrije i poduzeća s visokom dodanom vrijednošću. Radnici stoga znatno pridonose definiranju inovativnih industrijskih kompetencija regije i podupiranju procesa modernizacije i preobrazbe.

5.5.

Vještine i specifične kompetencije zaposlenika i njihovo trajno usavršavanje mogu biti osnova za restrukturiranje i promjenu poslovnih modela, uključujući budući rast i nova tržišta. Zanemarivanje i nekorištenje mogućnosti za regionalni razvoj često rezultira trajnim iseljavanjem radnika čime se uvijek slabe sposobnosti i kompetencije koje su regijama potrebne za razvoj i iskorištavanje mogućnosti koje nudi europski zeleni plan.

---

(1)  „Nema zelenog plana bez socijalnog plana”, mišljenje EGSO-a usvojeno 9.–10. lipnja 2021. (SL C 341, 24.8.2021., str. 23.).

(2)  Ovdje prije svega upućujemo na tri glavna cilja: najmanje 78 % stanovništva EU-a u dobi od 20 do 64 godine trebalo bi biti zaposleno, najmanje 60 % svih odraslih osoba trebalo bi svake godine sudjelovati u osposobljavanju, a broj ljudi izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti trebalo bi smanjiti barem za 15 milijuna.

(3)  Prijedlozi EGSO-a za obnovu i oporavak nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19, 11. lipnja 2020. (SL C 311, 18.9.2020., str. 1.).

(4)  Rezolucija EGSO-a o programu rada Europske komisije za 2022. godinu, 9. lipnja 2021. (SL C 341, 24.8.2021., str. 1.).

(5)  https://www.ilo.org/global/topics/green-jobs/publications/WCMS_432859/lang--en/index.htm.

(6)  Vidjeti mišljenje EGSO-a INT/935 (2021.) o novoj industrijskoj strategiji EU-a (još nije objavljeno u Službenom listu).

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Snažno transatlantsko partnerstvo temeljeno na zajedničkim vrijednostima demokracije i vladavine prava za rješavanje globalnih izazova i očuvanje međunarodnog poretka”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 152/09)

Izvjestitelj:	Christian MOOS
Suizvjestitelj:	Peter CLEVER

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Pravna osnova:	pravilo 35. Poslovnika
	(rezolucija)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za vanjske odnose
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	17.11.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	9.12.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	565
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	211/3/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Svjetski poredak temeljen na vladavini prava umjesto na pravu jačeg te demokracija i pravna država neraskidivo su međusobno povezani.

1.2.

Demokracija i pravna država nisu mogući bez sudjelovanja pluralističkog, neovisnog i dinamičnog civilnog društva, uključujući autonomne socijalne partnere. Zbog toga je toliko važno da se uvaže preporuke iz ovog mišljenja o transatlantskom civilnom društvu, posebno za promicanje transatlantske platforme.

1.3.

Demokratski temelji nekih članica u EU-u postali su nestabilniji

1.4.

Geopolitičke promjene u posljednja dva desetljeća teško su narušile multilateralni svjetski poredak i ozbiljno oslabile važne međunarodne organizacije. Prvenstveno iz Kine, ali i iz Rusije i, na regionalnoj razini, iz Turske dolaze posebni izazovi s kojima se Europa može suočiti samo u okviru ponovno osnaženog transatlantskog partnerstva, pri čemu i SAD ovisi o svojim demokratskim saveznicima u svijetu, a posebice u Europi.

1.5.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) podržava inicijativu za savez demokracija te, izražavajući samokritičnost, prepoznaje hitnu potrebu za većom predanošću obrani univerzalnih vrijednosti i prava. EU i SAD zajedno bi trebali biti uporište demokracije, mira i sigurnosti u svijetu, vladavine prava i ljudskih prava za sve.

1.6.

Prenagljeno povlačenje snaga SAD-a i njihovih saveznika iz Afganistana na strašan način pokazuje koliko je slobodan svijet ovisan o SAD-u za jamstvo sigurnosti.

1.7.

EU treba u vanjskoj i sigurnosnoj politici nastupati složno te preispitati svoj višeznačni koncept „strateške autonomije” u korist sposobnosti strateškog djelovanja.

1.8.

Ne smije postojati ekvidistanca Europe prema svjetskim velesilama. EU bi, zajedno sa SAD-om i u okviru saveza demokracija, trebao braniti liberalan svjetski poredak i posebice primjenjivati „strategiju kooperativnog obuzdavanja” prema Kini.

1.9.

OESS je jedan od stupova paneuropske sigurnosne strukture te bi ga kao takvog trebalo ojačati za dijalog s Rusijom. Projekt Sjeverni tok 2 treba staviti na čekanje sve dok Rusija krši međunarodno pravo u Ukrajini jer će se u protivnome Moskvi omogućiti vršenje pritiska nad istočnoeuropskim državama.

1.10.

Potrebno je ojačati europsku sigurnosnu strukturu zajedno s NATO-om; usto bi trebalo povesti dijalog o vrijednostima unutar NATO-a.

1.11.

Potrebno je dodatno ojačati transatlantsku suradnju civilnog društva. Posebno je važan zajednički dijalog o pravima građana, otpornosti na dezinformacije, slobodi medija, djelovanju u području klime, socijalnim pravima te zaštiti potrošača i potpori demokraciji, kako ga jamči EGSO u EU-u. Dugoročno, transatlantsko partnerstvo može prijeći u transatlantsku integraciju.

2.   Vladavina prava i slobodni svjetski poredak

2.1.

EGSO napominje da postoji neodvojiva povezanost između slobodnog svjetskog poretka i unutarnjeg poretka temeljenog na vladavini prava i demokraciji. Ako akteri čiji se poredak temelji na vladavini prava i demokraciji izgube moć djelovanja u odnosu na autoritarne ili totalitarne aktere, slobodni svjetski poredak neće se moći očuvati. Vrijedi i obrnuto: ako merkantilizam i protekcionizam zamijene slobodnu trgovinu temeljenu na pravilima, i na unutarnjem planu dobit će zamah one snage koje dovode u pitanje liberalnu demokraciju i vladavinu prava.

2.2.

EGSO smatra da je slobodni svjetski poredak preduvjet za pravednu i održivu trgovinu temeljenu na pravilima i postizanje klimatskih ciljeva iz Pariškog sporazuma te ciljeva održivog razvoja UN-a, socijalne pravednosti i jednakih mogućnosti, rodne ravnopravnosti i nediskriminacije. Svjetski poredak temeljen na pravu jačeg, izolaciji, nastojanjima za samodostatnošću i trgovinskim odnosima organiziranima u hijerarhije moći ne omogućuje ni nastanak ili jačanje kreativnog i inovativnog poduzetništva s održivim gospodarskim uspjehom ni ostvarenje ambicioznih ciljeva ekoloških i socijalnih politika.

2.3.

Stoga EGSO podržava jačanje temeljnih pravila suradnje država preko UN-a i njegovih specijaliziranih agencija te pozdravlja ideju saveza svih demokracija jer je samo zahvaljujući demokratskoj moći djelovanja SAD-a bilo uopće moguće uspostaviti međunarodne institucije nakon Drugog svjetskog rata, a samo sa otvorenim i demokratskim SAD-om one imaju i budućnost.

2.4.

EGSO, izražavajući samokritičnost, uviđa da su ne samo dionici europske politike nego i dionici europskog organiziranog civilnog društva nakon završetka hladnog rata predugo pretpostavljali da su univerzalne vrijednosti demokracije i vladavine prava trajno zajamčene. Međutim, u svijetu postoje moćni akteri koji su ih, iako ih te vrijednosti obvezuju u skladu s međunarodnim pravom, u praksi potpuno zanemarili. Očuvanje vlastitog vrijednosnog poretka ne treba uzimati zdravo za gotovo.

2.5.

Vrijednosti na kojima počivaju države i grupe država s poretkom temeljenim na demokraciji i vladavini prava obilježavaju multilateralni poredak kojemu je EU i dalje predan, iako s još uvijek ograničenom vlastitom moći djelovanja. Te vrijednosti vuku svoje korijene iz razdvajanja svjetovne i duhovne vlasti, Magne Charte, Habeasa Corpusa i Opće deklaracije o ljudskim pravima Glavne skupštine Ujedinjenih naroda. One su temeljni preduvjet za liberalnu demokraciju i vladavinu prava. EU i SAD te s njima prijateljski povezane liberalne demokracije dijele te vrijednosti. U članku 30. Opće deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima izričito se navodi: „Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili osobe da poduzmu bilo koju aktivnost ili izvrše bilo koji čin usmjeren na uništenje ovdje utvrđenog bilo kojeg prava i sloboda.”

2.6.

Liberalnim demokracijama zajedničko je to da je njihovo postojanje neodvojivo povezano s pluralističkim, neovisnim i dinamičnim civilnim društvom.

3.   Važnost transatlantskih odnosa za položaj Europe u svijetu

3.1.

Geopolitičke promjene u posljednja dva desetljeća teško su narušile slobodni svjetski poredak i ozbiljno oslabile važne međunarodne organizacije. Dominantne utjecajne silnice bile su sve agresivnije nastupanje elite moći u Narodnoj Republici Kini i opasno rastući izolacionizam SAD-a.

3.2.

Međutim, zbog vlastitih društvenih napetosti i globalne dimenzije izazova SAD ne može sam uspjeti u očuvanju slobodnog svjetskog poretka. Stanovništvo SAD-a sa skepsom promatra skupe vojne operacije u udaljenim dijelovima svijeta. Događaji u Afganistanu pokazali su na brutalan način koliko je hitno potrebna nova, vjerodostojna strategija liberalnih demokracija, a kako bi se SAD rasteretio, i veći europski angažman. On se ne smije ograničiti na vojne kapacitete, ali mora ih uključivati.

3.3.

SAD se 2011. razočarano okrenuo od destabiliziranog Bliskog istoka. U tako nastali vakuum prvo je prodrla „Islamska država”. Kada je ona u velikoj mjeri bila uništena u Iraku i Siriji, Rusija je preuzela njezino mjesto. Tijekom te epohalne godine tadašnja je državna tajnica SAD-a Hillary Clinton izjavila da se o budućnosti politike odlučuje u Aziji, a ne u Afganistanu ili Iraku. Europa i Bliski istok dospjeli su na periferiju američkog interesa i američke strategije. Kad je riječ o Afganistanu, čini se da se ta politika, koja je opasna za stabilnost i sigurnost Europe, nastavlja pod predsjedanjem predsjednika Bidena.

3.4.

Europa i dalje nije u središtu interesa vanjske politike SAD-a. SAD posvećuje punu pozornost i svoje resurse neometanom rastu Kine, koji je možda i ubrzan pandemijom. Osim toga, opet je vrlo teško stanje i u Latinskoj Americi, koje je obilježeno autoritarizmom i korupcijom ili čak potpunim zakazivanjem država. SAD-u je Latinska Amerika, već zbog tamošnjih izbjegličkih kretanja, bliža nego Europa ili pak Afrika. Supsaharska Afrika, koja ima najbrži rast stanovništva na svijetu, jedva da može privući američku pozornost, dok Europa unatoč svojoj zainteresiranosti nema nikakvu strategiju – za razliku od Kine, koja je vrlo aktivna u Africi.

3.5.

Kina je nastavila svoj brzi gospodarski rast koji je 1980-ih pokrenuo Deng Xiaoping i, otkad je na dužnost stupio Xi Jinping, sve samopouzdanije formulira novu pretenziju za globalnom moći. Od razvojne diktature koja izvana djeluje miroljubivo postala je na unutarnjem planu (opet) totalitarnom, posve policijskom državom, koja u Aziji nastupa vojno arogantno ili čak prijeteće. EU nema vidljivu strategiju za postupanje s Kinom te je tijekom njemačkog predsjedanja Vijećem politički potaknuo i progurao bilateralni sporazum o ulaganjima s Kinom koji tu zemlju premalo obvezuje, također u pogledu provedbe temeljnih prava kao što je pravo na kolektivno udruživanje, pri čemu taj ugovor donosi samo površne koristi za europske interese. EGSO je vrlo zabrinut zbog mogućih posljedica, osobito u pogledu dezinformiranja i utjecaja, s obzirom na to da se sporazumom kineskim ulaganjima otvaraju i sektori informiranja i zabave.

3.5.1.

Kina se masovno naoružava. Međutim, ta nova svjetska sila, koja je u međuvremenu postala otvoreno agresivnom, prijeti sve snažnije čak i scenarijem invazije Tajvana, traži kontrolu nad pomorskim trgovinskim putovima ključnima za svjetsko gospodarstvo, ruši demokraciju i slobodu u Hong Kongu kršeći sve obveze koje je sama preuzela u skladu s međunarodnim pravom, te masovno i uz nezamislivu brutalnost ugnjetava muslimansko stanovništvo u svojim sjeverozapadnim provincijama. A to nije spriječilo Komunističku partiju Kine u uspostavi dobrih odnosa s talibanima u trenutku pada Afganistana. Neuspjeh Zapada na Hindukušu osnažio je sklonost Komunističke partije Kine prema multilateralnom, ali neslobodnom svjetskom poretku. Koncept multilateralizma, koji je dosad imao pozitivnu konotaciju, sada se iznova definira.

3.5.2.

Kineski utjecaj u Europi postao je gospodarski i politički očitim čimbenikom. Peking ustrajno radi na svom dugogodišnjem projektu Puta svile, malo-pomalo zauzima strateške položaje te dovodi zemlje u Africi i Aziji u političku ovisnost nudeći im velike kredite koji se samo površnom promatraču čine velikodušnima, dok su u stvarnosti zapravo vrlo ograničavajući. Peking je već stekao kontrolu nad važnom infrastrukturom i u jugoistočnoj Europi. Primjeri za to su luka Pirej u Grčkoj, kao članici EU-a, i izgradnja autocesta u Crnoj Gori te mreže 5G.

3.5.3.

Dijelovi europskog gospodarstva, osobito njemački koncerni, u međuvremenu su u opasnoj mjeri postali ovisnima o kineskom tržištu, koje se prvo ponudilo europskoj industriji kao dodatna radionica, a da se nije stvarno otvorilo. Neki koncerni opravdano preispituju svoje lance opskrbe koji previše jednostrano ovise o kineskoj samovolji.

3.5.4.

Pristupi kineskim tržištima dosad su ostali teškima ili čak zatvorenima i nakon što je Kina pristupila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. U tom pogledu ni izdaleka ne može biti govora o pravednosti i uzajamnosti. Kina narušava globalno tržišno natjecanje subvencijama i upornim odbijanjem da ukloni višak kapaciteta. Ta država pod vlašću kineske Komunističke partije od samog je početka sustavno provodila industrijsku špijunažu te je putem zajedničkih pothvata iznuđivala prijenos znanja. U međuvremenu se Kina još otvara samo onim stranim ulagačima čije joj je znanje i iskustvo potrebno te nastavlja štititi kineska poduzeća od svakog rizika na način kojim se narušava tržišno natjecanje. Sve to nije spojivo s uzajamno otvorenom i poštenom organizacijom tržišta.

3.6.

Od znamenitog govora Vladimira Putina, održanog 2007. uoči Minhenske konferencije o sigurnosti, Rusija se, nažalost, sve većim koracima udaljavala od suradnje sa Zapadom. Moskva je već rano počela iskorištavati ovisnost svojih susjeda o isporukama prirodnog plina kao sredstvo pritiska. Kada to više nije bilo dovoljno i kada je približavanje EU-u, a time i Zapadu ili stremljenje za više samostalnosti u bivšim sovjetskim republikama postalo prevelikim, moskovsko vodstvo vodilo je na svojoj periferiji, odnosno u bivšoj sferi utjecaja Sovjetskog Saveza, prikrivene ili otvorene ratove te je, kršeći međunarodno pravo i vlastita ugovorna jamstva, pripojilo Krim, dio ukrajinskog državnog teritorija. Vlastodršci u Kremlju brutalno su u svoje svrhe zloupotrebljavali nestabilnost koja je uslijedila nakon kratkog Arapskog proljeća iz 2011. Povrh toga, vode kiberratove protiv liberalno-demokratskih država, provode ciljane kampanje dezinformiranja, podržavaju ekstremističke pokrete i stranke te dokazano utječu na izbore u tim državama, što je bilo osobito vidljivo u slučaju kampanje za Brexit i predsjedničkih izbora u SAD-u 2016. Oni prate svoje kritičare diljem svijeta i napadaju ih, među ostalim i u Europskoj uniji.

3.7.

Unatoč sporazumu o izbjeglicama, Turska se pod vladavinom Recepa Tayyipa Erdoğana politički ne samo mnogo udaljila od EU-a, nego se sve više udaljava i od temeljnog konsenzusa demokratskih zemalja, zbog čega postaje sve problematičnijim partnerom NATO-a. Ciljano izazivane napetosti u istočnom Sredozemlju oko grčkih otoka i bušenja pred obalom Cipra te turska uloga u područjima sjeverne Sirije naseljenima Kurdima, ali i u ratu u Libiji doveli su do sve većeg udaljavanja Turske od EU-a. Otkazivanje Istanbulske konvencije o zaštiti žena od nasilja zabrinjavajući je politički signal. Iako se pristupanje Turske EU-u, koje je ionako teško zamislivo i u najboljem se slučaju može uzeti u obzir u vrlo dugoročnom smislu, pomicalo u sve dalju budućnost, sada se opet ulažu napori kako bi se modernizirao carinski sporazum, svladali poznati ključni koraci kao preduvjet za liberalizaciju viznog režima, očuvala savjetovanja na visokoj razini i ojačali kontakti s civilnim društvom. Valja napomenuti da nedavna istraživanja pokazuju vrlo proeuropski način razmišljanja turske javnosti. Međutim, sve će to biti u zastoju sve dok tursko državno vodstvo želje za smirivanjem napetosti i približavanjem ne potkrijepi održivo učinkovitim djelima.

3.8.

Sva ta kretanja, koja su relevantna osobito za Europu, sve agresivniji revizionizam putinskog stila, odvraćanje turskog predsjednika zanesenoga neoosmanskim snovima od Europe, raspad poretka u velikim dijelovima Bliskog istoka i sve jednostranija gospodarska isprepletenost Europe s Kinom dogodili su se unutar malo više od jednog desetljeća. Odvijali su se istodobno s gubitkom značenja Europe za politiku SAD-a i s uzajamnim političkim otuđenjem koje je uslijedilo tijekom „rata protiv terorizma” počevši od 2002. Međutim, SAD i EU bili su u svakom trenutku te su još uvijek daleko najvažniji politički, kulturni i gospodarski partneri. EU ima mnogo toga za ponuditi u okviru tog transatlantskog partnerstva ključnog za slobodan svjetski poredak.

3.9.

SAD je do otprilike 2010. aktivno promicao demokraciju u novim državama članicama EU-a. Sa stajališta Sjedinjenih Američkih Država, oko 2010. činilo se da su se tranzicijske zemlje srednje i istočne Europe, posebice zemlje jugoistočne Europe, unatoč kontinuiranim problemima s korupcijom, razvile u stabilne demokracije s tržišnim gospodarstvom. Međutim, nakon povratka nekadašnjeg mađarskog premijera Viktora Orbána na vlast 2010., ondje je započeo proces prema „neliberalnoj demokraciji”. Mađarska je bila prva država članica EU-a koja je iz različitih razloga krenula tim smjerom. Nekoliko godina kasnije Poljska je također započela put prema autoritarnoj demokraciji, pri čemu su medijski pluralizam i sloboda te neovisnost pravosuđa zapostavljeni pod utjecajem vlade. Druge države članice EU-a pokazuju različite trendove u tom smjeru, što sve više dovodi do napetosti s SAD-om.

3.10.

Stabilnost demokratskog poretka trenutačno nije više osigurana u nekoliko država članica EU-a. Čini se da se pojedine vlade okreću prema autoritarnim modelima i metodama vladanja, koje ni u kojem slučaju nisu spojive s temeljnim vrijednostima EU-a. Usto postoje i masivni pokušaji izvršavanja utjecaja trećih zemalja koje nastoje destabilizirati Europu.

3.11.

Pojedine europske članice NATO-a, uključujući Njemačku kao najveću državu članicu EU-a po broju stanovnika i gospodarskoj snazi, već godinama nisu dovoljno ulagale u svoje obrambene sposobnosti, čime su propustile ispuniti svoje dogovorene savezničke obveze, dok su u Bruxellesu de facto podržavale kurs ekvidistance prema velesilama 21. stoljeća. Jasno je da „koncept” prema kojemu se SAD smatralo sigurnosnim partnerom, Rusiju izvorom sirovina, Kinu gospodarskim Eldoradom, a Europu moralnom supersilom, a da nije bilo nužno stvarno razvijati vlastite kapacitete vanjske i sigurnosne politike kako bi se bilo u stanju obraniti definirane interese i po potrebi snažno projicirati stabilnost, ne pruža ni moć djelovanja ni buduću održivost. Europa djelomično slabi samu sebe kada na podosta napada na slobodni svjetski poredak, demokraciju i vladavinu prava reagira s oklijevanjem umjesto s nužnom jasnoćom. Time ona postaje ranjivija i otvara prostor za utjecaj trećih zemalja, među ostalim i na zapadnom Balkanu, koji bi u budućnosti trebao biti sastavni dio EU-a.

3.12.

EU se pridržava koncepta razvijenog tijekom Trumpove ere koji se u Bruxellesu naziva „strateška autonomija” te je u najmanju ruku nejasan. Strateška autonomija u vanjskoj i sigurnosnoj politici nije u duhu snažnog transatlantskog partnerstva. Mnogi političari u EU-u i dalje sanjare o ekvidistanci koju bi trebalo zauzeti prema SAD-u, Rusiji i Kini. Opće raspoloženje među stanovništvom, uključujući u dijelovima organiziranog civilnog društva, slično je. Međutim, Europa je mnogo bliža SAD-u nego Kini ili Rusiji. Održavanje jednake distance od tih sila nije moguće.

3.13.

EU i SAD zajedno bi trebali biti uporište demokracije, mira i sigurnosti u svijetu, vladavine prava i ljudskih prava za sve. Međutim, u Afganistanu su potpuno zakazali. Prenagljeno povlačenje snaga SAD-a i njihovih europskih saveznika iz Afganistana na strašan način pokazuje koliko su slobodan svijet, a time i Europa, ovisni o američkoj projekciji moći. Takva situacija ukazuje na alarmantnu stratešku slabost EU-a i nedostatak zajedničke vanjske i sigurnosne politike.

4.   Preporuke za djelovanje

4.1.

EU bi trebao prihvatiti i podržati ponudu američkog predsjednika Bidena za osnivanje saveza demokracija i poduprijeti SAD u njegovoj ponovno odlučno izraženoj spremnosti da predvodi ostvarivanje ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije i vladavine prava.

4.2.

Preduvjet za sudjelovanje u tom savezu demokracija mora biti nepostojanje sumnje u to da se poredak njegovih članica temelji na vladavini prava i demokraciji.

4.3.

EU bi, rame uz rame sa svjetskim demokracijama i SAD-om kao snažnom i vjerodostojnom svjetskom silom, trebao provoditi „strategiju kooperativnog obuzdavanja” (1) prema Kini. Za razliku od „zadržavanja” (engl. containment) iz epohe hladnog rata, „kooperativno obuzdavanje” Kine znači da savez demokracija čuva i brani legitimne kineske interese, ali istodobno diplomatskom jasnoćom i strogošću reagira na ozbiljne povrede ljudskih prava, kao u slučaju Ujgura, ili čak kršenje vlastitih zaključenih međunarodnih ugovora, kao u slučaju Hong Konga. Te se vrijednosti moraju odražavati i u postupanju kod sklapanja sporazuma o ulaganju između EU-a i Kine, a EU bi trebao obustaviti sklapanje sporazuma sve dok i dalje postoje masovna kršenja ljudskih prava i dok se ne poštuju temeljna prava kao što je sloboda udruživanja.

4.4.

OESS je jedan od stupova paneuropske sigurnosne strukture. Trebalo bi ga ojačati posebno za dijalog s Rusijom kako bi se izbjegla daljnja eskalacija otvorenih i tinjajućih sukoba (kao što je sukob u Pridnjestrovlju) i postavili temelji za buduće ponovno približavanje pod uvjetom priznavanja međunarodnog pravnog poretka. Ne smiju se priznati rezultati politike moći koja krši međunarodno pravo – bilo da se radi o Ukrajini, Bjelarusu ili nekog drugoj zemlji. To treba biti sastavni dio zajedničke transatlantske strategije i politike saveza demokracija.

4.5.

EU bi trebao obustaviti gotovo dovršeni projekt Sjeverni tok 2 sve dok se ne pronađe rješenje za sukob u Ukrajini i sve dok postoje druga temeljna kršenja međunarodnog pravnog poretka, u kakve se ubraja npr. samovoljno ugnjetavanje demokratske oporbe progonima i pritvaranjima, kao u slučaju Navaljnog. Kad je riječ o opskrbi energijom, EU mora dosljedno provoditi ciljeve zelenog plana i pritom diversificirati svoje izvore energije. U pogledu ugovorâ o plinu s Rusijom moraju se u potpunosti uzeti u obzir legitimni interesi država članica EU-a koje se nalaze u bivšoj sovjetskoj sferi utjecaja.

4.6.

Točno je da NATO nije isto što i članstvo u Europskoj uniji. Međutim, to je vojni savez koji osigurava sigurnost demokracija u Sjevernoj Americi i Europi. Neutralnost je za europske države moguća samo u njegovoj sjeni, a time de facto i pod njegovim štitom. Stoga bi se države članice EU-a trebale dogovoriti o zajedničkim sigurnosnim strukturama koje su spojive s učvršćivanjem Sjevernoatlantskog saveza ili ga održivo jačaju.

4.7.

Države članice EU-a koje su i članice NATO-a moraju poštovati doprinose i aktivnosti dogovorene unutar tog saveza, dakle i konkretni cilj da se dva posto BDP-a izdvaja za obranu, koji je potvrđen na sastanku na vrhu NATO-a u Walesu 2014. NATO nije identičan sa željenim savezom demokracija, koji obuhvaća i pacifičku regiju. On ima, a oduvijek je i imao članice s nedemokratskim poretkom. Međutim, NATO također treba ojačati i pojasniti unutarnje rasprave o svojim vrijednostima. Nepoštovanje demokracije i vladavine prava ne smije biti bez posljedica ni u NATO-u. Sigurnosni rizici budućnosti ne proizlaze više samo iz prijetnji od terorističkih sila koje djeluju asimetrično, nego još i više iz dovođenja u pitanje međunarodnog pravnog poretka, koji je neodvojivo povezan s liberalno-demokratskim poretkom njegovih država sudionica.

4.8.

Henry Kissinger nije bez razloga tražio telefonski broj Europe. EU treba pomnije koordinirati svoju vanjsku i sigurnosnu politiku te odgovornost za tu politiku staviti u ruke Europskog parlamenta i izvršne vlasti koju nadzire i legitimira. U Vijeću se o pitanjima vanjske i sigurnosne politike mora odlučivati kvalificiranom većinom. Države članice EU-a moraju uvidjeti da svojom neslogom same sebi oduzimaju svaki potencijalno učinkoviti suverenitet. On se može postići samo udruživanjem suvereniteta i dijeljenjem instrumenata.

4.9.

EU mora preispitati svoj koncept „strateške autonomije”. On je u najmanju ruku nejasan. EU je i u političkom i u vojnom smislu vrlo daleko od autonomije. Ona nije ni poželjna u multilateralnom poretku temeljenom na slobodnoj, poštenoj i održivoj trgovini. Strateška autonomija ne može i ne smije se poistovjetiti s ekvidistancom prema drugim silama. SAD, čiji se poredak jasno temelji na demokraciji i vladavini prava, jest i ostaje nezaobilaznim gospodarskim i sigurnosnim partnerom Europe te, unatoč svim suprotstavljenim interesima u važnim detaljnim pitanjima, dijeli njezine temeljne vrijednosti. Dok Peking izričito pohvaljuje nedefiniran europski koncept strateške autonomije, reakcije mnogih transatlantskih partnera jasno pokazuju da ga odbijaju ili ga doživljavaju nejasnim. Međutim, dvosmislenost je otrov za strateško partnerstvo.

4.10.

Umjesto strateške autonomije EU bi trebao nastojati ostvariti cilj sposobnosti strateškog djelovanja (engl. strategic capacity). EU sada radi na konceptu „odlučnosti”, koji ide u tom smjeru. EU bi se trebao oprostiti od superlativa kakvi su obilježavali njegove desetogodišnje planove najkasnije od Lisabonske strategije. Od tih definiranih ciljeva EU do danas nije uspio ostvariti nijedan bitan. Preporučuje se više skromnosti uz istodobno odlučnije i proaktivnije djelovanje. Sposobnost za djelovanje i odlučnost nisu nešto što možemo samo objaviti ili o čemu možemo donijeti odluku. One proizlaze iz činjenica koje treba potvrditi.

4.11.

Smatra da bilateralni trgovinski sporazumi i sporazumi o ulaganjima moraju biti osmišljeni tako da se mogu integrirati u obnovljeni svjetski trgovinski režim. Ne smiju ometati slobodni multilateralni svjetski poredak, već ga jamčiti i promicati. Transatlantsko partnerstvo također mora biti temelj obnovljenog svjetskog trgovinskog poretka. EU i SAD moraju pokazati zajedničku odgovornost i vodstvo u WTO-u te zagovarati djelotvoran model multilateralnih odnosa s modernim trgovinskim programom, koji uključuje okolišne i socijalne aspekte.

4.12.

Pouzdano transatlantsko partnerstvo ključan je preduvjet za očuvanje međunarodnog pravnog i mirovnog poretka. Svaki pokušaj da se on brani bez uskog savezništva sa SAD-om osuđen je na propast jer sama Europa nema dovoljnu težinu za sprečavanje hijerarhijskog poretka moći u čijem bi središtu bila Kina.

4.13.

Zajedno sa SAD-om, Ujedinjenom Kraljevinom, Kanadom, Japanom, Južnom Korejom, Australijom i drugim liberalnim državama svijeta EU može osigurati i unutarnju demokraciju i vladavinu prava te pridonositi njihovoj ponovnoj uspostavi ondje gdje su narušene.

4.14.

EU bi trebao promicati i podržavati uspostavu transatlantske platforme organiziranog civilnog društva s kontaktnim točkama u Sjevernoj Americi i Europi, kakvu su nedavno pokrenuli članovi EGSO-a, a u koju bi trebalo uključiti i zemlje izvan EU-a, primjerice Ujedinjenu Kraljevinu. Naime, samo dinamično civilno društvo može dovesti do entuzijastičkog prihvaćanja i očuvanja zajedničkih vrijednosti.

4.14.1.

Trebalo bi što prije pokrenuti transatlantski forum za dijalog o budućnosti demokracije i zajednički dijalog o vladavini prava. Zajedničko promicanje demokracije u Europi, SAD-u i drugim prijateljskim državama mora biti na samom vrhu zajedničkog transatlantskog političkog programa.

4.14.2.

Transatlantsko civilno društvo trebalo bi otvoriti zajednički dijalog o građanskim pravima kako bi se izoštrila svijest o neželjenim pojavama i, uz oslanjanje na primjere iz najbolje prakse, utjecalo na politiku s obje strane Atlantika.

4.14.3.

Posebnu bi važnost trebalo pridavati transatlantskom dijalogu civilnog društva kako bi se povećala otpornost na dezinformacije. U vezi s time potrebno je uložiti zajedničke napore za obranu slobode medija u liberalnim demokracijama i njezino ponovno jačanje ondje gdje je iz bilo kojeg razloga narušena jer je ona jedan od stupova demokracije i vladavine prava te izravan izraz zajedničkih transatlantskih vrijednosti.

4.14.4.

Isto tako, zaštita klime i zajednički napori za usporavanje globalnog zatopljenja trebali bi biti predmetom transatlantskog dijaloga civilnog društva kako bi se zajedno pronašla održiva rješenja otvorena za tehnologije.

4.14.5.

Još jednu, nezaobilaznu temu za zajednički dijalog civilnih društva s obje strane Atlantika čini novo socijalno pitanje koje se postavlja u kontekstu klimatske politike i digitalizacije. Kako se mogu osigurati socijalna prava diljem svijeta te poboljšati mogućnosti i pristup, a prvenstveno prava nezavisnih poduzetnika i zaposlenika, pitanje je na koje su hitno potrebni zajednički odgovori, osobito iz perspektive budućnosti liberalnih institucija i stabilnosti slobodnog svjetskog poretka.

4.14.6.

S obzirom na buduće trgovinske sporazume i ostvarivanje jačeg multilateralnog poretka, postojeće transatlantske oblike dijaloga trebalo bi ojačati i, prema potrebi, pokrenuti nove. Nedavno osnovano Transatlantsko vijeće za trgovinu i tehnologiju od posebne je važnosti, međutim ono treba podlijegati načelima potpune transparentnosti.

4.15.

Europa će morati dati svoj doprinos, ponijeti više vlastitih tereta i pokazati vlastitu odgovornost. Kako bi to postigla, prvo mora prevladati svoju neslogu u vanjskoj i sigurnosnoj politici te napustiti svoje kolebanje između hipermoralnosti i oportunizma. Europska unija mora podržavati vladavinu prava u međunarodnim odnosima jasnom strategijom, složno nastupati u vanjskoj i sigurnosnoj politici te aktivno pridonositi stabilizaciji multilateralnog poretka.

4.16.

Dugoročno bi trebalo dodatno razviti transatlantsko partnerstvo u smjeru gospodarske integracije, uključujući Kanadu, Ujedinjenu Kraljevinu i druge europske zemlje koje nisu članice EU-a ili još nisu članice EU-a. U tome važnu ulogu igraju transatlantski forumi za dijalog s civilnim društvom u cijeloj njegovoj raznolikosti, primjer čega je EGSO u Europi, ali i poboljšani parlamentarni dijalog.

---

(1)  Christian Moos i Peter Clever: China „kooperativ eindämmen” („Kooperativno obuzdavanje” Kine), Frankfurter Allgemeine Zeitung, 30. travnja 2021.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Usklađivanje strategija i aktivnosti u poslovanju s hranom s ciljevima održivog razvoja za održiv oporavak nakon COVID-a 19”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 152/10)

Izvjestitelj:	Andreas THURNER
Suizvjestitelj:	Peter SCHMIDT

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	25.11.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	9.12.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	564
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	209/0/02

1.   Zaključci i preporuke

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO):

1.1.

priznaje da poduzeća u prehrambenom sektoru iz svih dijelova lanca opskrbe (uključujući europske poljoprivrednike i ribare, zadruge, poljoprivredno-prehrambena poduzeća, trgovce na malo i veliko i druge vrste poduzeća) već rade na postizanju napretka u pogledu održivosti i na tome da potrošačima ponude zdrave i održive proizvode u skladu s europskim zelenim planom. Međutim, za postizanje ciljeva održivog razvoja potrebno je učiniti više;

1.2.

ističe da je potreban poticajni okvir za inovacije kako bi se odgovarajućim alatima i rješenjima pomoglo poslovnim subjektima u prelasku na održivije poslovanje. Potrebno je ukloniti prepreke inovacijama;

1.3.

napominje da poslovni subjekti danas često doživljavaju zahtjeve u pogledu održivosti kao složeno opterećenje, a ne kao priliku, stoga predlaže uvođenje razumljivijeg jezika („leksikon održivosti”) kako bi se to promijenilo;

1.4.

smatra da su smanjenje gubitka i rasipanja hrane, održiva nabava, bolja ambalaža i logistički sustavi, kružni i resursno učinkoviti prehrambeni lanci, kao i biogospodarska rješenja dobre polazišne točke za veću održivost;

1.5.

ističe važnu ulogu potrošača u tom kontekstu. Mjere informiranja i obrazovanja u kombinaciji s transparentnim praksama označivanja hrane omogućit će potrošačima da odabiru održivije proizvode (1). Europska komisija također bi trebala uvesti mjere za podupiranje cjenovne pristupačnosti zdrave i održivo proizvedene, prerađene i distribuirane hrane;

1.6.

pozdravlja kodeks ponašanja EU-a za odgovorne poslovne i tržišne prakse. Većina uključenih strana općenito smatra da je izrada dobrovoljnog kodeksa koristan proces koji je zbližio partnere u lancu opskrbe hranom. Ta je inicijativa polazišna točka i trebala bi i dalje služiti kao platforma za suradnju u području odgovornih i održivih poslovnih praksi. Odbor naročito: — ističe ograničenja dobrovoljnog pristupa i poziva na usvajanje propisa i zakonodavstva kako bi se osigurao brz prelazak na održivost; — preporučuje postroženje kodeksa ponašanja kad je riječ o socijalnoj dimenziji, kolektivnom pregovaranju i socijalnoj zaštiti. Potrebno je uključiti socijalne partnere; — ističe potrebu za pouzdanim postupkom preispitivanja provedbe kodeksa ponašanja na terenu i praćenjem ispunjavanja pojedinačnih obveza i obećanja u pogledu željenih ciljeva jer iskustvo pokazuje da se obavi samo ono što se mjeri i prati. Općenito, veća uključenost civilnog društva i socijalni dijalog bit će isto tako ključ uspjeha; — prima na znanje da su do sada uglavnom veća i multinacionalna poduzeća prihvatila kodeks postupanja i ističe da je potrebno poticajno okruženje, osobito za mala i srednja poduzeća, kako bi se podržala i olakšala veća posvećenost postizanju ciljeva održivog razvoja. Veća poduzeća često imaju vlastite odjele koji se bave održivošću, dok se s druge strane čini da mala i srednja poduzeća imaju tek ograničene resurse i kapacitete za uključivanje održivosti u svoje poslovanje;

1.7.

ističe da je važno da države članice brzo provedu Direktivu EU-a o nepoštenim trgovačkim praksama i druge politike potpore kako bi se poticali održiviji i otporniji prehrambeni sustavi (2);

1.8.

pozdravlja inicijativu Komisije da razvije okvirno zakonodavstvo za održiv prehrambeni sustav EU-a i da uključi održivost u sve politike povezane s hranom (3). Očito postoji potreba za regulacijom i određenom razinom standardizacije i usklađivanja kako bi se osigurali vjerodostojnost i jednaki uvjeti;

1.9.

ponavlja zahtjev upućen Komisiji da osigura usklađenost politika među raznim sektorskim politikama (među ostalim, u području klime, okoliša, trgovine i tržišnog natjecanja) (4). Time bi se subjektima u poslovanju s hranom olakšalo donošenje održivih poslovnih odluka. Zakonodavnim okvirom trebali bi se zajamčiti istinski jednaki uvjeti za sve;

1.10.

ponavlja svoju preporuku o istraživanju mogućnosti osnivanja europskog vijeća za prehrambenu politiku s više dionika i više razina koje bi moglo, među ostalim, olakšati uključenost civilnog društva u praćenje kodeksa ponašanja;

1.11.

ističe da se održivost temelji na tri glavna stupa: gospodarskom, ekološkom i socijalnom. Trebamo biti svjesni da zbog različitih okvirnih uvjeta jedinstveni pristup koji bi odgovarao svima neće funkcionirati. Okvirno zakonodavstvo stoga bi trebalo omogućiti i olakšati prilagođena rješenja, npr. mehanizmima za samoprocjenu i vrednovanje;

1.12.

preporučuje lako razumljiv okvir koji se temelji na pravilima, smjernicama i poticajima. Zakonodavstvo o održivom financiranju (taksonomija), koje je u postupku oblikovanja, ne smije biti pretjerano složeno.

2.   Uvod

2.1.

Strategija „od polja do stola” (5) u središtu je europskog zelenog plana. Njome se na sveobuhvatan način odgovara na izazove održivih prehrambenih sustava te potvrđuje neraskidiva uzajamna veza između zdravih ljudi, zdravih društava i zdravog planeta. Ta je strategija ujedno ključan dio Komisijina programa za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda. EGSO već godinama ima vodeću ulogu u promicanju sveobuhvatne prehrambene politike EU-a. Bila je to prva europska institucija koja je pozvala na cjelovit pristup (6), čime je utrla put strategiji „od polja do stola”.

2.2.

Strategijom „od polja do stola” potvrđuje se da prerađivači hrane, pružatelji usluga prehrane i trgovci na malo oblikuju tržište i utječu na prehrambene odluke potrošača vrstom hrane koju proizvode, izborom dobavljača, metodama proizvodnje i pakiranjem, prijevozom te marketinškim praksama. Kako bi to promicala, Komisija je osmislila kodeks ponašanja EU-a za odgovorne poslovne i tržišne prakse (7), popraćen okvirom za praćenje, koji je pokrenut 5. srpnja 2021.

2.3.

Na međunarodnoj je razini važnost održivih prehrambenih sustava u nadolazećim godinama istaknuta na UN-ovom sastanku na vrhu o prehrambenim sustavima (8) koji je sazvao glavni tajnik UN-a u rujnu 2021. Cilj tog sastanka jest pokrenuti odvažne nove mjere za promjenu načina na koji svijet proizvodi i konzumira hranu.

2.4.

Poduzeća u prehrambenom sektoru mogu pružiti znatan doprinos održivijim, pravednijim i sigurnijim prehrambenim sustavima ako posluju u skladu s ciljevima održivog razvoja i Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama. Mnogi predvodnici u poslovanju s hranom već su poduzeli važne korake u tom smjeru, ali potrebno je učiniti još mnogo više. Potrebne promjene složene su i iziskivat će zajedničke, cjelovite i suradničke dugoročne strategije koje uključuju sve dionike u prehrambenom lancu, kao i pomoćne sektore.

2.5.

Europski ribari, poljoprivrednici i poljoprivredno-prehrambena poduzeća već rade na postizanju napretka u pogledu održivosti i na tome da potrošačima ponude proizvode koji doprinose zdravoj i održivoj prehrani u skladu s europskim zelenim planom. Taj prelazak iziskuje ulaganja i, u nekim slučajevima, vrijeme za postizanje rezultata. Kada su postavljeni ciljevi, poduzećima bi trebalo omogućiti fleksibilnost u postizanju tih ciljeva i ne dovoditi ih u pitanje. Nadalje, potrebna zelena tranzicija mora biti u skladu s gospodarskom situacijom u kojoj se nalaze europski građani, osobito nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19.

2.6.

U nedavno objavljenom izvješću Zajedničkog istraživačkog centra (9), zajedno s drugim recentnim studijama, zaključeno je da bi provedba ciljeva utvrđenih u strategiji „od polja do stola” imala znatan učinak na poljoprivrednu proizvodnju u EU-u. Ti rezultati naglašavaju potrebu za pouzdanim, znanstvenim ex ante procjenama učinka koje obuhvaćaju održivost iz gospodarske, socijalne i okolišne dimenzije kao dio svih zakonodavnih prijedloga u okviru strategije „od polja do stola”. Odgovarajući poticajni okvir (uključujući, među ostalim, pristup financiranju, inovacije i digitalizaciju) bit će ključan za potporu poljoprivrednicima kako bi se postigli ciljevi strategije „od polja do stola”.

3.   Ključna područja djelovanja

3.1.   Promicanje inovacija i jednostavniji pristup inovacijama za mala i srednja poduzeća

3.1.1.

Istraživanje i inovacije mogu biti korisni za postizanje održivije uporabe ulaznih materijala i sirovina (npr. primjenom precizne poljoprivrede, novih tehnika uzgoja i boljom primjenom agroekoloških praksi), za održivije unutarnje postupke (npr. uporaba obnovljive energije u proizvodnji, preradi i isporuci hrane) i za smanjenje vanjskih učinaka (npr. uporabom održive ambalaže). Inovacije su potrebne ne samo za pitanja okoliša nego i za socijalna pitanja (zdravlje, rodna pitanja, dječji i prisilni rad, zdravlje i sigurnost na radu, sloboda udruživanja i kolektivnog pregovaranja, plaća i dohodak koji su pravedni i dostatni za život). Potrebne su i kako bi se omogućila pravedna stopa povrata ulaganja u razumnom roku (10).

3.1.2.

Osim tehnoloških inovacija, organizacijske i socijalne inovacije također su iznimno važne za postizanje održivijih poduzeća (preoblikovanje organizacijskih struktura i unutarnjih postupaka, primjerice posvećivanjem veće pozornosti politikama borbe protiv diskriminacije i za uspostavu jednakosti) i za stvaranje novih odnosa s dionicima (npr. iskorištavanjem prednosti digitalnog marketinga). Za promicanje takvih inovacija u unutarnjoj su organizacijskoj kulturi ključni digitalizacija i rast. U organizacijske i upravljačke postupke potrebno je uključiti i održivost.

3.1.3.

Poduzeća u prehrambenom sektoru često su fragmentirana, mala te nisu horizontalno ni vertikalno integrirana. Stoga im je teško pristupiti inovacijskom ekosustavu. Javna ulaganja u vodnu, logističku i digitalnu infrastrukturu, uz više resursa za istraživanje i razvoj, potrebna su kako bi se omogućio taj pristup i omogućilo poduzećima, uključujući mala i srednja, da u potpunosti iskoriste inovacije.

3.1.4.

Nadalje, za olakšavanje odnosa između poduzeća i inovacijskih centara i za promicanje zajedničkog stvaranja ključni su novi mehanizmi (npr. živi laboratoriji i ogledni centri) i novi stručnjaci koji mogu djelovati kao veza između poduzeća te istraživačkih i inovacijskih centara (npr. inovacijski posrednici). Snažna korelacija između nacionalnih planova za oporavak i otpornost, pokazatelja europskih strukturnih i investicijskih fondova i pokazatelja ciljeva održivog razvoja ključna je za poticanje takvih ulaganja te bi također trebala biti prioritet u budućnosti.

3.1.5.

Partnerstva privatnog sektora, institucija, akademske zajednice i inovacijskih centara, više zajedničkog stvaranja i veća usredotočenost financijskih institucija mogu rezultirati plodnim inovacijskim ekosustavima. Takva partnerstva mogu biti korisna i za promicanje lokaliziranih inovacija koje su osobito obećavajuće u prehrambenim sustavima jer je usredotočenost potrošača na proizvodnju i preradu povezana s lokalnim kontekstom i kulturom. Inovativna, uspješna poduzeća mogu poslužiti kao primjer novih održivih rješenja i među subjektima potaknuti širenje primjera dobre prakse.

3.2.   Poticanje kružnih i resursno učinkovitih prehrambenih lanaca i jačanje biogospodarstva

3.2.1.

Optimizirani kružni i resursno učinkoviti prehrambeni lanci imat će glavnu ulogu u prelasku na održivije prehrambene sustave. Za to postoji mnogo polazišnih točaka, primjerice učinkovita uporaba prirodnih resursa, ograničavanje otpada, ambalaža koja se može reciklirati, ponovno upotrijebiti i kompostirati ili izbjegavanje plastike za jednokratnu upotrebu, da istaknemo samo nekoliko njih. Europska platforma dionika kružnog gospodarstva (11) dobra je mreža koja može ponuditi inspiraciju, inovativne ideje i rješenja u tom području.

3.2.2.

Kružno biogospodarstvo pristup je od kojeg svi imaju koristi (12). Oporaba i ponovna uporaba biomase povećavaju održivost proizvodnje i mogu dovesti do stvaranja novih poduzeća i prilika za ostvarivanje prihoda u poljoprivredi, ribarstvu i cijelom prehrambenom sustavu. Stoga je potrebno obratiti veću pažnju na čitav ciklus gospodarenja biomasom (proizvodnja, prerada, oporaba i ponovna uporaba, stvaranje lanaca koji proizvode više proizvoda povezanih s medicinom, materijalima, biorafinerijama i energijom, stvaranje tržišta za proizvode). To uključuje mnoge aktere, uključujući ne samo poljoprivrednike i ribare, prerađivače hrane i trgovce na malo već i građane, lokalna tijela, šumare, poduzeća za gospodarenje otpadom, poduzeća za kompostiranje, tehnologe, inovatore i energetska poduzeća.

3.3.   Održiva nabava

3.3.1.

Vodeći prehrambeni lanci trebali bi i dalje poticati dobavljače na uvođenje ekološki, socijalno i gospodarski održivih praksi. Za to može biti koristan pristup dužne pažnje. Vodeća poduzeća trebala bi biti predvodnici i preuzeti obvezu održive nabave te je integrirati u svoj sustav upravljanja (13). Trebala bi i procijeniti stvarni i mogući učinak svojeg lanca nabave i odrediti povezane ciljeve. U tu bi svrhu trebala uvesti metodologiju (uključujući pokazatelje, mjerila i ciljne vrijednosti) za mjerenje uspješnosti lanca vrijednosti i osigurati da je u skladu s međunarodno priznatim standardima. Trebala bi i na odgovarajući način objaviti planirane ciljne vrijednosti i postignute rezultate.

3.3.2.

Europska komisija obvezala se promicati održive prehrambene sustave u Europi i na međunarodnoj razini. To se može postići samo ako se zakonodavnim okvirom osiguraju istinski jednaki uvjeti za poduzeća iz EU-a koja proizvode održivu hranu i poduzeća iz trećih zemalja kako bi se omogućila snažna, otporna i održiva proizvodnja. Trgovinska politika EU-a mora osigurati da se uvoz odvija u skladu s visokim europskim standardima u pogledu socijalne i okolišne održivosti. Trgovinski sporazumi ključni su za osiguravanje jednakih uvjeta tržišnog natjecanja između unutarnjeg tržišta i uvoza, za očuvanje konkurentnosti (14) europskih proizvođača održive hrane i za jamčenje poštenog prihoda.

3.4.   Uloga dobro osmišljenih lanaca opskrbe: poboljšanje sustava pakiranja i logističkih sustava radi postizanja ciljeva klimatske neutralnosti

3.4.1.

U kontekstu uglavnom globalnih lanaca opskrbe, nabava od lokalnih izvora, među ostalim od diversificiranih dobavljača, važna je za smanjenje učinka prehrambenih lanaca vrijednosti na okoliš, ne samo u pogledu logistike, i njome se potiču lokalna gospodarstva. Zbog pandemije bolesti COVID-19, hrana iz lokalnih izvora sve se više smatra sinonimom za kvalitetu i potrošači obraćaju više pažnje tom aspektu. Nadalje, čini se da je dobra ravnoteža između uvezene i lokalno proizvedene hrane primjerena strategija za postizanje snažnijih i otpornijih prehrambenih sustava.

3.4.2.

Održiva ambalaža podrazumijeva uporabu biorazgradivih materijala i materijala koji se mogu ponovno upotrebljavati čime se kod potrošača potiče recikliranje. Nova otkrića kemijske industrije i uključivanje tih saznanja u poslovne prakse stvaraju inovativna rješenja za probleme u području okoliša. Asortiman potpuno biorazgradive plastike koja se može kompostirati i koja je dobivena iz poljoprivredne biomase već postoji, čime se postiže potpuna kružnost materijala. Biorazgradivi materijali ponekad doprinose i dužem roku trajanja pa tako i povećanju dodane vrijednosti.

3.4.3.

Smanjenje neizravnih emisija iz prehrambenog lanca može se postići i prelaskom na logistička vozila s niskim utjecajem na okoliš, razvojem učinkovitijih, bolje organiziranih i, prema potrebi, kraćih lanaca opskrbe, jačanjem lokalnih trgovina namirnicama, raširenijom digitalizacijom i poboljšanjem logističke infrastrukture.

3.5.   Promicanje edukacije i transparentnog označavanja

3.5.1.

Odgovornija potrošnja i usmjeravanje veće pozornosti javnih tijela, poduzeća i potrošača na održivu i zdravu prehranu, kao što je mediteranska prehrana, ključni su za postizanje održivijih prehrambenih sustava (15). Riječ je i o boljem razumijevanju ekoloških odnosa i „vrijednosti hrane”: posljedica gubitka i rasipanja hrane, uloge regionalnih gospodarskih krugova, prometne logistike, važnosti strateške prehrambene samodostatnosti itd.

3.5.2.

Obrazovni sustavi ključni su za promicanje takvih promjena (16). Važnu ulogu mogu imati i prehrambena poduzeća ako se posvete edukaciji potrošača, osobito djece, o važnosti održive proizvodnje i potrošnje hrane. Moraju nastaviti ulagati napore u postizanje održivijih i zdravijih proizvoda (17). Trebala bi donijeti i kodekse ponašanja za odgovorne tržišne prakse. Prehrambena poduzeća mogu promicati zdrave i održive životne stilove pomoću svojih oznaka, marketinških kampanja, društvenih medija, kantina i politika korporativne komunikacije. Praksama označivanja trebao bi se istaknuti doprinos svakog proizvoda zdravoj i održivoj prehrani. U tom bi se kontekstu transparentnim okvirom označivanja prehrambenih proizvoda potrošačima pomoglo u donošenju informiranih i održivijih odluka o kupnji.

3.6.   Preispitivanje financiranja

3.6.1.

Financijske institucije moraju analizirati prehrambene sustave iz perspektive koja je u skladu s posebnostima sektora. Poduzeća koja posluju s hranom ne mogu se tretirati na temelju istih kriterija koji se primjenjuju u drugim sektorima, kao što je to već dugo slučaj, jer pristup zajmovima i povrat ulaganja ne uzimaju u obzir kriterije dugoročne održivosti. To je još važnije ako se u obzir uzme prosječna veličina prehrambenih poduzeća i sve veći značaj održivosti. MSP-ovima je teže imati pristup financiranju i izvješćivati o postignućima u području održivosti.

3.6.2.

Kad je riječ o održivom financiranju za mala i srednja poduzeća, potrebno je istaknuti da bi se birokratski i složeni kriteriji tehničke provjere za taksonomiju mogli pokazati kao prepreka koja bi poduzećima, osobito malim i srednjim, stajala na početku puta prema održivosti ili sprečavala daljnje napredovanje tim putem.

3.7.   Usmjerenost na mala poduzeća

3.7.1.

Okviri odgovornosti i mehanizmi praćenja obično su prilagođeni velikim poduzećima. To je slučaj i kad je riječ o održivosti.

3.7.2.

Europski prehrambeni sustavi uglavnom se sastoje od malih i srednjih poduzeća. To znači da je potrebna ad hoc potpora kako bi se pomoglo prehrambenim poduzećima u prijelaznoj fazi. Potpora uključuje uvođenje alata za samoprocjenu, promicanje umrežavanja poduzeća, obrazovne programe o poduzetništvu i održivosti, osnivanje zajednica prakse, promicanje dobre prakse, jednostavniji pristup inovacijskim ekosustavima, fiskalne i financijske poticaje za rast te jednostavniji pristup tržištima i informacijama o tržištu.

3.7.3.

Pružanjem potpore i smjernica, među ostalim u pogledu IT hardvera i softverskih tehnologija, može se potaknuti razvoj i jačanje položaja MSP-ova u opskrbnom lancu te bolja integracija ciljeva održivog razvoja u njihove strategije.

3.8.   Vrednovanje: samoprocjena, praćenje, sudjelovanje, dijalog

3.8.1.

U cilju usklađenosti s Programom 2030., za bilo koje poduzeće ključni su alati za samoprocjenu. Takvi alati trebaju biti potpora poduzećima svih veličina bez sankcioniranja najmanjih poduzeća.

3.8.2.

Za veća su poduzeća potrebni sveobuhvatniji i standardiziraniji pristupi koji omogućavaju uspoređivanje. Za manja poduzeća potrebno je osigurati ad hoc potporu. S obzirom na posebnosti sektora, od presudne je važnosti uspostaviti bliski dijalog među različitim dionicima u prehrambenom sustavu (poduzeća, institucije, ulagači, potrošači, inovatori).

3.9.   Sudjelovanje građana

3.9.1.

S obzirom na socijalnu ulogu hrane i njezin učinak na ekološku i socijalnu održivost, pri definiranju europskih, nacionalnih i regionalnih politika te poslovnih strategija potrebno je savjetovati se s građanima. Sudjelovanje građana posebno je važno na lokalnoj razini kako bi se pitanje hrane blisko povezalo sa životom gradova i regija (18). U postizanju tog cilja pomažu i lokalne prehrambene politike jer omogućavaju cjelovit pristup hrani čime se iskorištavaju lokalne specifičnosti i potiču inicijative za zajedničko stvaranje.

3.9.2.

Primjer LEADER-a (19) pokazuje da lokalne akcijske grupe mogu učinkovito doprinijeti u tom pogledu. Osnivanje vijeća za prehrambenu politiku još je jedan primjer koji pokazuje da sudjelovanje građana rezultira održivijim rješenjima.

4.   „Leksikon održivosti” (20) – pronalaženje odgovarajućeg jezika za razgovor o održivosti pri provedbi ciljeva održivog razvoja u prehrambenoj industriji

4.1.

Potrošači, javno mnijenje, regulatori, ulagači, donositelji politika i civilno društvo traže od prehrambenih poduzeća da poboljšaju svoje rezultate u pogledu održivosti. Održivost je i dobra tržišna prilika za poduzeća. Stoga pitanje nije treba li nego kako uskladiti prehrambenu industriju s Programom 2030. i Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama.

4.2.

Međutim, rezultate nije jednostavno ocijeniti jer u prehrambenom sektoru ne postoji ni jedan jedini sveobuhvatni pokazatelj održivosti. Nadalje, jedinstveno rješenje ne odgovara svima jer postoje razlike među podsektorima i veličina poduzeća ima važnu ulogu u zauzimanju formalnog pristupa održivosti. Stoga manja poduzeća često promatraju održivost kao moguć izvor dodatnog administrativnog opterećenja, a ne kao priliku.

4.3.

S obzirom na poteškoće u pronalaženju odgovarajućih mjera za usklađivanje s ciljevima održivog razvoja, naglasak u sadašnjoj fazi ocjenjivanja je na sveobuhvatnosti postupaka koji se primjenjuju i na stupnju objavljivanja informacija, a ne na konkretnim rezultatima. U svakom slučaju, samoprocjena pomaže poduzećima u utvrđivanju područja u kojima bi mogli poboljšati usklađenost s ciljevima održivog razvoja i sustave planiranja. Pomaže i u širenju kulture održivosti unutar poduzeća.

4.4.

Nakon planiranja općih ciljeva poduzeća u prehrambenom sektoru trebala bi definirati dosljedne pokazatelje, mjerila i konkretne pojedinačne ciljeve održivosti koje treba postići u kratkoročnom i dugoročnom razdoblju te definirati postupke objave rezultata. Međutim, zbog razlika u okvirima odgovornosti još uvijek nije jednostavno uspoređivati postupke postavljanja ciljeva i povezana mjerenja.

4.5.

Kada je riječ konkretno o malim i srednjim poduzećima, samoprocjenu bi trebalo provoditi na konstruktivan način s ciljem upoznavanja ljudi s „leksikonom održivosti”, a ne postavljanjem referentnih vrijednosti.

4.6.

Poduzeća bi trebala integrirati i fleksibilna mjerila i ciljeve održivosti u svoje sustave vođenja i upravljanja. Bez upućivanja na ciljeve održivosti u proračunskim ciklusima, ključnih pokazatelja uspješnosti, mehanizama praćenja i profesionalnih mogućnosti, vrlo je teško poboljšati rezultate u pogledu održivosti. Takva integracija nije jednostavan zadatak, osobito za mala i srednja poduzeća. Istodobno je to prilika za preispitivanje i jačanje tih sustava.

4.7.

Poduzeća koja su uspješna u pogledu održivosti trebala bi promovirati svoju dobru praksu. Time se pokazuje da je održivost moguća i profitabilna prehrambenim poduzećima, osobito malim i srednjim, što bi moglo potaknuti ostala poduzeća da slijede njihov primjer. Istodobno to poduzećima može osigurati dobru vidljivost i korisne tržišne prilike.

4.8.

Nakon podrobne analize najraširenijih globalnih standarda održivosti, okvira i inicijativa, inicijativom „Prilagodba prehrambenog sektora” (21) u okviru Mreže za rješenja za održivi razvoj, utvrđen je okvir za analizu na temelju četiriju stupova usklađivanja s ciljevima održivog razvoja za neko poduzeće. Stupovi su: — proizvodi i strategije za promicanje zdrave i održive prehrane — održivo poslovanje i unutarnji postupci — održivi lanci opskrbe i vrijednosti — dobro korporativno građanstvo.

4.9.

Svaki stup podijeljen je u niz različitih tema. Te teme proizlaze iz iterativne metode koja uključuje istraživanja o izvješćima o održivosti velikih globalnih poduzeća u prehrambenom sektoru, višestruke interakcije s velikim, srednjim i malim poduzećima i udruženjima (u obliku intervjua, radionica i anketa) te analizu najboljih praksi u pogledu održivosti.

4.10.

Zbog tog je okvira kreiran alat za samoprocjenu i stavljen na raspolaganje poduzećima kako bi utvrdili područja koja treba poboljšati.

4.11.

Inicijativa „Prilagodba prehrambenog sektora” temelj je i digitalne platforme na kojoj su istaknuti primjeri dobre prakse. Okvir od četiri stupa uključuje konkretne primjere općih ciljeva, pojedinačnih ciljeva, pokazatelja i mjerila koji su odabrani posebno za prehrambena poduzeća i usklađeni s Programom 2030. Nadalje, može pomoći poduzećima u utvrđivanju ključnih pokazatelja uspješnosti, ulagačima u praćenju aktivnosti i napretka poduzeća u prehrambenom sektoru te nadležnim osobama u sastavljanju izvješća o održivosti. Uzimajući u obzir posebnosti određenih podsektora, okvir je prilagođen malim poljoprivrednim poduzećima, poduzećima koja se bave akvakulturom i proizvođačima vina.

5.   Okvir politike za usklađivanje poslovanja s hranom s ciljevima održivog razvoja

5.1.

EGSO pozdravlja Kodeks ponašanja EU-a za odgovorne poslovne i tržišne prakse kao važan element za provedbu strategije „od polja do stola”. Većina uključenih strana smatra da je izrada dobrovoljnog kodeksa općenito koristan proces koji je zbližio partnere u lancu opskrbe hranom. Ta je inicijativa polazište i trebala bi nastaviti služiti kao platforma za suradnju u pogledu odgovornog i održivog poslovanja.

5.2.

Međutim, i na temelju povratnih informacija od poduzeća i aktera, EGSO ističe ograničenja dobrovoljnog pristupa i potrebu za donošenjem propisa i zakonodavstva kako bi se osigurao brz prelazak na održivost. To uključuje i preispitivanje pravila o tržišnom natjecanju kako bi se dodatno poticala suradnja i održivost u cijelom lancu opskrbe.

5.3.

Nadalje, EGSO naglašava da je kodeks ponašanja manjkav kad je riječ o socijalnoj dimenziji te izražava žaljenje zbog toga što se ne spominje kolektivno pregovaranje. Socijalni dijalog vrlo je važan i socijalni partneri trebali bi biti uključeni u cijeli lanac. Put prema održivosti trebao bi pozitivno utjecati i na plaće i radne uvjete.

5.4.

Kodeks je manjkav i po pitanju mjera za povećanje cjenovne pristupačnosti zdrave i održive hrane. Cjenovna pristupačnost zdrave i održive hrane pomogla bi potrošačima u prelasku na zdravu i održivu prehranu.

5.5.

U kodeksu ponašanja ne postoji snažan mehanizam za praćenje kojim bi se ocjenjivala relevantnost, provedba i učinak obveza. Treba uvesti dobar postupak preispitivanja provedbe kodeksa ponašanja na terenu u cilju praćenja ispunjavanja pojedinačnih obveza i obećanja u pogledu željenih ciljeva. Iskustvo pokazuje da se obavi samo ono što se mjeri i prati. Općenito, veća uključenost civilnog društva (socijalni dijalog) isto će tako biti ključ uspjeha. Višerazinsko europsko vijeće za prehrambenu politiku koje uključuje više dionika, kao što je predložio EGSO u prethodnim mišljenjima (22), moglo bi, među ostalim, olakšati sudjelovanje civilnog društva u praćenju kodeksa ponašanja.

5.6.

Do sada su uglavnom veća i multinacionalna poduzeća prihvatila kodeks ponašanja. Potrebno je stvoriti poticajno okruženje kako bi se poduprla i olakšala veća uključenost u program ciljeva održivog razvoja kako bi MSP-ovi postali prioritet prehrambene politike EU-a. Veća poduzeća često imaju vlastite odjele koji se bave održivošću, dok se s druge strane čini da mala i srednja poduzeća imaju tek ograničene resurse i kapacitete za uključivanje održivosti u svoje poslovanje.

5.7.

EGSO upućuje na zaključke iz svojih prijašnjih mišljenja u kojima se poziva na pravedniji lanac opskrbe hranom i prepoznaje iznimno funkcioniranje lanca opskrbe hranom diljem Europe, kojim se svim građanima osigurava pristup visokokvalitetnoj hrani svaki dan. Za poticanje održivijih i otpornijih prehrambenih sustava potrebna je brza provedba direktive EU-a o nepoštenim trgovačkim praksama i drugih politika potpore u državama članicama (23).

5.8.

Europska komisija nedavno je donijela plan za izradu okvirnog zakonodavstva o održivom prehrambenom sustavu EU-a i uključivanju održivosti u sve politike povezane s hranom (24), kako je predviđeno strategijom „od polja do stola”. EGSO pozdravlja tu inicijativu kao korak naprijed jer očito postoji potreba za regulacijom i određenom razinom standardizacije i usklađivanja kako bi se osigurali vjerodostojnost i jednaki uvjeti te upućuje na svoju preporuku o poticanju sveobuhvatne prehrambene politike EU-a.

---

(1)  Mišljenje EGSO-a „Promicanje zdrave i održive prehrane u EU-u” (SL C 190, 5.6.2019., str. 9.).

(2)  Mišljenje EGSO-a „Ususret pravednom lancu opskrbe hranom” (SL C 517, 22.12.2021., str. 38.).

(3)  Održivi prehrambeni sustav EU-a – nova inicijativa.

(4)  Mišljenje EGSO-a „Ususret strategiji EU-a za održivu potrošnju” (SL C 429, 11.12.2020., str. 51.).

(5)  Strategija „od polja do stola”.

(6)  Mišljenje EGSO-a „Doprinos civilnog društva razvoju sveobuhvatne prehrambene politike u EU-u” (SL C 129, 11.4.2018., str. 18.).

(7)  Kodeks ponašanja za odgovorne poslovne i tržišne prakse.

(8)  UN-ov sastanak na vrhu o prehrambenim sustavima.

(9)  Izvješće Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije, Modelling environmental and climate ambition in the agricultural sector with the CAPRI model (Oblikovanje ciljeva u području okoliša i klime pomoću modela CAPRI).

(10)  Među primjerima dobre prakse navedimo: Irritec Corporate, jedan od svjetskih predvodnika u sektoru pametnog navodnjavanja; Micronizzazione innovativa SRL, inovativno start-up poduzeće koje je osmislilo inovativni proizvod kojim se pospješuje zadržavanje vode i brz rast biljaka; Igloo, inovativno start-up poduzeće koje se bavi razvojem novih tehnologija u području poljoprivrede (hidroponika); i Agrorobotica, koja se bavi preciznom poljoprivredom.

(11)  Europska platforma dionika kružnog gospodarstva.

(12)  Mišljenje EGSO-a o biogospodarstvu – doprinos ostvarenju klimatskih i energetskih ciljeva EU-a i UN-ovih ciljeva održivog razvoja (SL C 440, 6.12.2018., str. 45.).

(13)  Jedan je od primjera dobre prakse poduzeće Unilever, koje ima unutarnju politiku kojom jamči održivu nabavu od dobavljača.

(14)  „Kako bi sveobuhvatna europska prehrambena politika imala istinsku važnost za europske potrošače, nužno je da hrana proizvedena održivim metodama u EU-u bude konkurentna. To podrazumijeva sposobnost europskog poljoprivredno-prehrambenog sektora da osigurava hranu za potrošače po cijenama koje uključuju dodatne troškove prema kriterijima kao što su održivost, dobrobit životinja, sigurnost hrane i ishrana, ali i poštene prihode za poljoprivrednike, te da se pritom zajamči da velika većina potrošača prednost i dalje daje europskim proizvodima.” Mišljenje „Doprinos civilnog društva razvoju sveobuhvatne prehrambene politike u EU-u”, točka 5.8., (SL C 129, 11.4.2018., str. 18.).

(15)  Mišljenje EGSO-a „Promicanje zdrave i održive prehrane u EU-u” (SL C 190, 5.6.2019., str. 9.).

(16)  Mišljenje EGSO-a „Promicanje zdrave i održive prehrane u EU-u” (SL C 190, 5.6.2019., str. 9.).

(17)  Mišljenje EGSO-a „Promicanje zdrave i održive prehrane u EU-u” (SL C 190, 5.6.2019., str. 9.).

(18)  Mišljenje EGSO-a „Doprinos civilnog društva razvoju sveobuhvatne prehrambene politike u EU-u” (SL C 129, 11.4.2018., str. 18.) i mišljenje EGSO-a „Od polja do stola: strategija održive prehrane” (SL C 429, 11.12.2020., str. 268.).

(19)  https://enrd.ec.europa.eu/leader-clld_en

(20)  „Leksikon održivosti” pojam je koji je osmislio Elliot M. Tretter u svojoj knjizi Shadows of a Sunbelt City.

(21)  Fixing the business of food.

(22)  Mišljenje EGSO-a „Doprinos civilnog društva razvoju sveobuhvatne prehrambene politike u EU-u” (SL C 129, 11.4.2018., str. 18.) i mišljenje EGSO-a „Od polja do stola: strategija održive prehrane” (SL C 429, 11.12.2020., str. 268.).

(23)  Mišljenje EGSO-a „Ususret pravednom lancu opskrbe hranom” (SL C 517, 22.12.2021., str. 38.).

(24)  Održivi prehrambeni sustav EU-a – nova inicijativa.