24.3.2022

Službeni list Europske unije

C 132/2

P9_TA(2021)0404

Uloga razvojne politike u odgovoru na gubitak biološke raznolikosti u zemljama u razvoju u kontekstu ostvarenja ciljeva Programa 2030.

Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. o ulozi razvojne politike u odgovoru na gubitak biološke raznolikosti u zemljama u razvoju u kontekstu ostvarenja ciljeva Programa 2030. (2020/2274(INI))

(2022/C 132/01)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Međunarodnu uniju za očuvanje prirode,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o biološkoj raznolikosti iz 1992. i 15. sastanak Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15),

—	uzimajući u obzir Međunarodni ugovor o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu,

—	uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o pravima autohtonih naroda iz 2007.,

—	uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o pravima seljaka i ostalih osoba koje rade u ruralnim područjima iz 2018.,

—	uzimajući u obzir Posebno izvješće Međuvladinog panela UN-a za klimatske promjene (IPCC) o klimatskim promjenama i tlu iz 2019.,

—	uzimajući u obzir Posebno izvješće IPCC-a o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena iz 2019.,

—	uzimajući u obzir Izvješće o globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava koje je objavila Međuvladina znanstveno-politička platforma za biološku raznolikost i usluge ekosustava (IPBES) iz 2019.,

—	uzimajući u obzir izvješće s radionice IPBES-a o biološkoj raznolikosti i pandemiji od 29. listopada 2020.,

—	uzimajući u obzir izvješće Posebnog izvjestitelja UN-a o pravima autohtonih naroda, podneseno Općoj skupštini UN-a 2016.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju br. 169 Međunarodne organizacije rada (ILO) o autohtonim i plemenskim narodima iz 1989.,

—	uzimajući u obzir „Peto izdanje globalnog pregleda biološke raznolikosti” Tajništva Konvencije o biološkoj raznolikosti od 15. rujna 2020.,

—	uzimajući u obzir sastanak na vrhu UN-a o biološkoj raznolikosti od 30. rujna 2020.,

—	uzimajući u obzir Program UN-a za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

—	uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora,

—	uzimajući u obzir izjavu iz Cancuna o promicanju održivog stočarstva i uzgoja stoke u svrhu očuvanja biološke raznolikosti na travnjacima i pašnjacima sa sastanka COP13 u okviru Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti od 14. prosinca 2016.,

—

uzimajući u obzir izvješće panela stručnjaka na visokoj razini za sigurnost opskrbe hranom i prehranu Odbora za svjetsku sigurnost opskrbe hranom (CFS) iz srpnja 2019. naslovljeno „Agroekološki i ostali inovativni pristupi za održive poljoprivredne i prehrambene sustave kojima se unapređuje sigurnost opskrbe hranom i prehrana”,

—	uzimajući u obzir izvješće FAO-a o aktualnim znanjima o biološkoj raznolikosti tla – Stanje, izazovi i potencijali, objavljeno 2020.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) i Konvenciju o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (CMS),

—	uzimajući u obzir globalnu analizu organizacije Front Line Defenders za 2020.,

—	uzimajući u obzir pokazatelje bioraznolikosti (Streamlining European Biodiversity Indicators, SEBI) iz 2020. koje je izdala Europska agencija za okoliš,

—	uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 9. ožujka 2020. naslovljenu „Put prema sveobuhvatnoj strategiji s Afrikom” (JOIN(2020)0004),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. veljače 2021. naslovljenu „Stvaranje Europe otporne na klimatske promjene – nova strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” (COM(2021)0082),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenu „Strategija ‚od polja do stola’ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav” (COM(2020)0381),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. svibnja 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. – Vraćanje prirode u naše živote” (COM(2020)0380),

—	uzimajući u obzir Preporuku Komisije 2013/396/EU od 11. lipnja 2013. o zajedničkim načelima privremenih i nadoknađujućih mehanizama kolektivne pravne zaštite u državama članicama koji se odnose na kršenje prava zajamčenih pravom Unije (1),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 23. srpnja 2019. o pojačanju djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma (COM(2019)0352) i naknadne Zaključke Vijeća,

—	uzimajući u obzir Zaključke Vijeća o autohtonim narodima od 15. svibnja 2017.,

—	uzimajući u obzir novi Europski konsenzus o razvoju iz 2017.,

—	uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za izvršavanje zakonodavstva, upravljanje i trgovinu u području šuma, usvojen u studenome 2003.,

—	uzimajući u obzir dubinsku analizu u području trgovine i biološke raznolikosti koju je u lipnju 2020. objavila njegova Glavna uprava za vanjsku politiku (2),

—	uzimajući u obzir reviziju na sredini razdoblja provedbe strategije EU-a o bioraznolikosti (3),

—	uzimajući u obzir dubinsku analizu naslovljenu „Poveznica između gubitka biološke raznolikosti i povećanog širenja zoonotskih bolesti”, koju je u lipnju 2020. objavila njegova Glavna uprava za unutarnju politiku (4),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2018. o kršenju prava autohtonih naroda u svijetu, uključujući jagmu za zemljištem (5),

—	uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Autohtoni narodi, ekstraktivne industrije i ljudska prava”, koju je u rujnu 2014. objavila njegova Glavna uprava za vanjsku politiku (6),

—	uzimajući u obzir dubinsku analizu naslovljenu „Izazovi za prava u području okoliša i prava autohtonih naroda u Amazoniji”, koju je u lipnju 2020. objavila njegova Glavna uprava za vanjsku politiku (7),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2020. s preporukama Komisiji o pravnom okviru EU-a za zaustavljanje i poništavanje globalnog krčenja šuma koje je uzrokovao EU (8),

—	uzimajući u obzir europski zeleni plan,

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A9-0258/2021),

A.	budući da životni prihodi oko 70 % siromašnih ljudi na svijetu izravno ovise o biološkoj raznolikosti;

B.	budući da se gubitak biološke raznolikosti većinom događa u zemljama u razvoju;

C.	budući da je biološka raznolikost i dalje ključna za razvoj lijekova;

D.	budući da je iz najopsežnije globalne procjene razvidno da usluge ekosustava osiguravaju korist vrijednu 125-140 trilijuna američkih dolara godišnje, tj. više nego jedan i pol puta više od globalnog BDP-a (9);

E.	budući da je biološka raznolikost s jedne strane pod utjecajem klimatskih promjena, a s druge strane uvelike pridonosi ublažavanju i prilagodbi klimatskim promjenama kroz usluge ekosustava koje podržava;

F.	budući da se predviđa smanjenje biološke raznolikosti i usluga ekosustava u idućim desetljećima, kao i povećanje ponude i potražnje za materijalima dobivenima iz prirodnih izvora trenutačne tržišne vrijednosti (hrana, hrana za životinje, drvo i bioenergija);

budući da ključni pritisci na kopnenu, morsku i ostalu vodenu biološku raznolikost uključuju gubitak staništa i fragmentaciju (naročito zbog širenja i intenziviranja poljoprivrede), prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa (npr. ribe), onečišćenja, invazivnih stranih vrsta i klimatskih promjena;

H.	budući da, prema Izvješću IPBES-a o globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava, većina ciljeva u pogledu biološke raznolikosti iz Aichija za 2020. nije postignuta;

I.	budući da su u Globalnom izvješću o riziku Svjetskog gospodarskog foruma iz 2020. rizici za okoliš utvrđeni kao najveći sustavni rizici za naše globalno gospodarstvo;

budući da OECD procjenjuje da je vrijednost financijskih tokova koji bi mogli biti štetni za biološku raznolikost (bazirani na fosilnom gorivu i poljoprivrednim subvencijama) 500 milijardi američkih dolara godišnje, što je deset puta više od globalnih financijskih tokova za očuvanje biološke raznolikosti i održive upotrebe, i budući da su troškovi nedjelovanja u pogledu gubitka biološke raznolikosti visoki i da će prema predviđanjima rasti (10);

K.	budući da IPBES navodi da su prenamjena zemljišta, širenje poljoprivrede i urbanizacija odgovorni za više od 30 % novih pojava bolesti;

budući da je iz nedavnih ispitivanja vidljivo da u važnim svjetskim područjima očuvanja biološke raznolikosti živi između 1,65 i 1,87 milijardi autohtonih naroda, lokalnih zajednica i potomaka Afrikanaca; budući da je drugi nalaz pokazao da 56 % stanovnika područja važnih za očuvanje biološke raznolikosti živi u zemljama s niskim i srednjim dohotkom; budući da samo 9 % živi u zemljama s visokim dohotkom; budući da to naglašava nerazmjeran utjecaj očuvanja na južnoj polutci prema Inicijativi za prava i resurse;

M.	budući da postoje znanstveni dokazi o složenoj povezanosti između gubitka biološke raznolikosti i povećanog rizika od zoonotskih bolesti kao što je COVID-19;

budući da osnovne potrebe i životni prihodi autohtonih naroda i lokalnih zajednica uvelike ovise o zemlji, prirodnim resursima i ekosustavima, uzimajući u obzir činjenicu da njihov nizak životni standard i isključenost iz političkog i gospodarskog života može dovesti do presudnih sukoba zbog upotrebe prirodnih resursa i zemljišnih prava;

O.	budući da teritoriji koji tradicionalno pripadaju autohtonim narodima čine oko 22 % ukupne svjetske kopnene površine te se podudaraju s područjima na kojima se nalazi 80 % biološke raznolikosti našeg planeta;

P.	budući da zaštićena područja imaju potencijal za očuvanje biološke raznolikosti u korist cijelog čovječanstva, ali su u nekim slučajevima također povezana s masovnim kršenjima ljudskih prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica;

budući da su autohtoni narodi i dalje među najsiromašnijima od siromašnih, i budući da je jedna od glavnih poteškoća s kojom se autohtoni narodi suočavaju na globalnoj razini pravno priznanje kolektivnog vlasništva nad zemljištima njihovih predaka, osobito kad su ta zemljišta proglašena zaštićenim područjima;

R.	budući da se procjenjuje da je 50 % zaštićenih područja diljem svijeta utvrđeno na zemljištima koja su tradicionalno u posjedu i upotrebi autohtonih naroda, i budući da je taj udio najveći u Sjevernoj i Južnoj Americi, s time da u Središnjoj Americi može čak i premašiti 90 %;

S.	budući da zbog nepriznavanja običajnih zemljišnih prava autohtonih naroda i zajednica dolazi do rizika od jagme za zemljištem, a time i ugrožavanja njihovih životnih prihoda i njihove sposobnosti da reagiraju na klimatske promjene ili gubitak biološke raznolikosti;

T.	budući da je posebni izvjestitelj UN-a za autohtone narode ustanovio da su ekstraktivne industrije glavni izvor sukoba i nasilja na teritorijima autohtonih naroda;

U.	budući da je prema globalnoj analizi organizacije Global Line Defenders iz 2020. najmanje 331 borac za ljudska prava ubijen 2020., od čega se njih 69 % borilo u području zaštite okoliša, a 26 % je radilo posebno na pravima autohtonog stanovništva;

V.	budući da EU želi postići cilj zaštite najmanje 30 % biološke raznolikosti na temelju Konvencije o o biološkoj raznolikosti;

budući da sve veći broj istraživanja pokazuje da autohtoni narodi i lokalne zajednice posjeduju ključno znanje i imaju presudnu ulogu u održivom upravljanju prirodnim resursima i očuvanju biološke raznolikosti, kao i u poboljšanju životnih prihoda ruralnog stanovništva i jačanju otpornosti lokalnog stanovništva i zajednica; budući da nije moguće postići ciljeve biološke raznolikosti bez prepoznavanja i poštivanja prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica;

budući da je EU utvrdio snažne obveze i ciljeve zaštite okoliša u europskom zelenom planu, a ekološki otisak EU-a i dalje je visok, što negativno utječe na okoliš u zemljama u razvoju; budući da se strategijom EU-a o biološkoj raznolikosti želi postići situacija u kojoj su svi svjetski ekosustavi obnovljeni, otporni i na odgovarajući način zaštićeni do 2050., u skladu s Programom za održivi razvoj do 2030., te navodi posvećenost cilju okončanja istrebljivanja vrsta zbog ljudskog utjecaja do 2050., na temelju međugeneracijske odgovornosti i načela jednakosti, uključujući poštivanje prava te potpuno i učinkovito sudjelovanje autohtonih naroda i lokalnih zajednica; budući da bi strategija EU-a i njegovih država članica za potporu zemljama u razvoju trebala biti osmišljena kako bi se predvidjeli utjecaji klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti;

budući da je biološka raznolikost presudna za sigurnost opskrbe hranom, dobrobit ljudi i razvoj u cijelom svijetu; budući da koristi koje ljudi dobivaju iz ekosustava uključuju, između ostalog, pročišćavanje vode i zraka, suzbijanje štetočina i kontrolu bolesti, oprašivanje biljaka, plodnost tla, genetsku raznolikost, opskrbu pitkom vodom, zaštitu od poplava, sekvestraciju ugljika i otpornost na klimatske promjene; budući da su šume utočište za više od 75 % biološke raznolikosti na svjetskom kopnu i budući da životni prihodi više od 25 % svjetskog stanovništva ovise o šumskim resursima; budući da su zbog pandemije bolesti COVID-19 došla do izražaja područja nejednakosti različitih poljoprivredno-prehrambenih sustava kao i nužnost prilagodbe i poboljšanja održivosti proizvodnje malih zemljoposjednika u zemljama u razvoju, preobrazbe poljoprivredno-prehrambenih sustava i preusmjeravanja poljoprivrede prema klimatskoj održivosti;

Z.	budući da je iz Posebnog izvješća IPCC-a o klimatskim promjenama i zemljištu od 8. kolovoza 2019. razvidno da se autohtoni narodi već dugo prilagođavaju klimatskim promjenama koristeći se svojim tradicionalnim znanjem koje jača njihovu otpornost;

AA.	budući da Posebno izvješće IPCC-a o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena od 24. rujna 2019. jednako tako pruža dokaze o koristima kombiniranja znanstvenih spoznaja s lokalnim i autohtonim znanjem radi osiguravanja otpornosti;

AB.

budući da se člankom 8. točkom (j) Konvencije o biološkoj raznolikosti države stranke obvezuju na poštivanje i održavanje znanja, inovacija i praksi autohtonih i lokalnih zajednica koje su relevantne za očuvanje i održivu upotrebu biološke raznolikosti; budući da u Konvenciji o biološkoj raznolikosti ipak nisu izričito priznata ljudska prava autohtonih naroda;

AC.	budući da Organizacija UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO) procjenjuje da je širom svijeta izgubljeno oko 75 % genetske raznolikosti biljaka, dok se 75 % svjetske hrane proizvodi iz samo 12 biljaka i pet životinjskih vrsta, što predstavlja ozbiljan rizik za globalnu sigurnost opskrbe hranom;

AD.

budući da gubitak genetske raznolikosti, osobito zamjena lokalnih, dobro prilagođenih pasmina, povećava osjetljivost na štetočine, bolesti i promjene u okolišu, uključujući klimatske promjene; budući da tržišna globalizacija poljoprivrede dodatno pojačava gubitak biološke raznolikosti u poljoprivredi, što znači manje kapaciteta za inovacije i prilagodbu klimatskim promjenama;

AE.	budući da se procjenjuje da je međunarodna trgovina odgovorna za 30 % ugroženih vrsta na globalnoj razini;

AF.	budući da nezakonita trgovina divljom florom i faunom i nezakonita trgovina drvom i sirovinama mogu ubrzati degradaciju i uništenje biološke raznolikosti u zemljama sa slabim institucijama i propisima o zaštiti okoliša;

AG.

budući da su oceani veliki rezervoari biološke raznolikosti i primarni regulator globalne klime; budući da je njihovo očuvanje ključno za održivi razvoj i iskorjenjivanje siromaštva, osiguravanje održivih životnih prihoda i sigurnost opskrbe hranom za milijarde ljudi; budući da je onečišćenje morskih ekosustava plastikom i globalni i lokalni problem koji može imati ozbiljne posljedice za divlju floru i faunu, gospodarske djelatnosti i ljudsko zdravlje u zemljama u razvoju; budući da je razmjer ovog onečišćenja uvelike podcijenjen i budući da postoje nedostaju određena znanja, osobito o utjecaju na obalna zemljišta i zajednice; budući da prema nedavnom izvješću pod Programom UN-a za zaštitu okoliša „Zanemareni: utjecaji morskog otpada i onečišćenja plastikom na ekološku pravdu”, takav otpad i onečišćenje nerazmjerno utječu na ranjive ljude, ugrožavaju potpuno i učinkovito ostvarivanje ljudskih prava i predstavljaju značajne prepreke za postizanje ciljeva održivog razvoja;

AH.	budući da je strategija EU-a o biološkoj raznolikosti posvećena pravednoj raspodjeli dobrobiti koje proizlaze iz upotrebe genetskih resursa povezanih s biološkom raznolikosti te jačanju poticajnog okvira u kojem se koriste alati za istraživanje, inovacije i tehnologiju;

AI.	budući da kaznena djela protiv okoliša, a naročito ona u šumarstvu, čija je vrijednost prema Programu UN-a za zaštitu okoliša i Interpolu procijenjena na iznos dvostrukog globalnog proračuna za humanitarnu pomoć, ubrzavaju gubitak biološke raznolikosti i klimatske promjene;

AJ.	budući da postoje preklapanja između žarišta biološke raznolikosti i područja pogođenih siromaštvom, s obzirom na to da se većina žarišta očuvanja nalazi u zemljama visoke prevalencije siromaštva i nesigurnosti opskrbe hranom;

AK.	budući da je Republika Maldivi, u svojoj izjavi od 3. prosinca 2019., pozvala na izmjene i dopune Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda radi prepoznavanja kaznenih djela koja bi dovela do ekocida;

AL.	budući da IPBES izvještava o povećanju vrijednosti legalne međunarodne trgovine divljim životinjama od 500 % od 2005. i 2000 % od 1980-ih (11);

AM.	budući da je EU jedan od najvećih uvoznika divlje flore i faune i povezanih proizvoda na globalnoj razini;

AN.	budući da je globalna trgovina divljom florom i faunom jedan od najunosnijih oblika organizirane kriminalne prekogranične aktivnosti;

AO.

budući da se u scenariju bez uvođenja mjera očekuje da će se zbog klimatskih promjena riblja biomasa smanjiti za 30 do 40 % u određenim tropskim regijama do 2100. i budući da klimatske promjene snažno utječu na biološku raznolikost mora; budući da zemlje u tim zonama uvelike ovise o ribarstvu, ali im nedostaju socijalna i financijska sredstva da se prilagode i pripreme na budućnost;

AP.	budući da se Međunarodna unija za očuvanje prirode zalaže za pretvaranje najmanje 30 % svih morskih staništa do 2020. u mrežu zaštićenih morskih područja pod visokom zaštitom;

AQ.	budući da nezakonito, neprijavljeno i neregulirano ribarenje pridonosi prekomjernom iskorištavanju globalnih morskih resursa i time ugrožava njihovu održivost;

zabrinut je zbog činjenice da gubitak biološke raznolikosti i usluga ekosustava ugrožava napredak ka postizanju oko 80 % procijenjenih ciljeva održivog razvoja; poziva EU da nastavi ulagati napore u svrhu smanjenja svog otiska biološke raznolikosti na svjetskoj razini i njegova usklađivanja s mogućnostima planeta;

ističe da životni prihodi skoro polovice ljudskog stanovništva izravno ovise o prirodnim resursima, te da zadovoljavanje osnovnih dnevnih potreba mnogih najranjivijih i najsiromašnijih ljudi izravno ovisi o biološkoj raznolikosti; stoga naglašava da zbog gubitka bioraznolikosti može doći do intenziviranja nejednakosti i marginalizacije najranjivijih ljudi otežavanjem njihova pristupa zdravom životu i smanjenjem njihove slobode izbora i djelovanja; podsjeća na to da klimatske promjene ugrožavaju biološku raznolikost, što pak povećava ranjivost tih ljudi i ugrožava njihova temeljna prava i dostojanstvo; zauzima stav da zemlje u razvoju treba podržati kako bi razvijale i provodile učinkovite politike ublažavanja i prilagodbi klimatskim promjenama;

poziva EU na sveobuhvatno rješavanje temeljnih uzroka gubitka biološke raznolikosti i uključivanje obveza u pogledu očuvanja, održive upotrebe resursa i obnove ekosustava u njegovu vanjsku politiku suradnje i partnerstva radi razvoja, u skladu s načelom usklađenosti politika radi razvoja kako bi se smanjio pritisak na biološku raznolikost diljem svijeta;

podsjeća na to da je za održivi razvoj potrebno uspostaviti dobru ravnotežu između gospodarske, socijalne i ekološke dimenzije; također podsjeća na to da su očuvanje, održiva upotreba i obnova biološke raznolikosti presudni za postizanje mnogih ciljeva razvojne politike, uključujući zdravlje ljudi, ublažavanje i prilagodba klimatskim promjenama, rano upozoravanje, smanjenje rizika od katastrofe, sigurnosti opskrbe vodom, hranom i prehrane, ruralni razvoj i otvaranje radnih mjesta, održivu upotrebu šuma, ekosustave u poljoprivredi kao i stvaranje ili očuvanje otpornih prehrambenih sustava; podsjeća na to da štetne učinke degradacije ekosustava nerazmjerno snose siromašni, osobito žene i mladi, kao i autohtoni narodi i ostale zajednice koje ovise o prirodnim resursima;

naglašava da je EU odgovoran i za očuvanje globalne biološke raznolikosti i održivu upotrebu biološke raznolikosti; naglašava da se ciljevi i ciljne vrijednosti EU-a koje se odnose na biološku raznolikost trebaju temeljiti na dobrom poznavanju znanstvenih činjenica i biti u potpunosti integrirani u vanjsko djelovanje EU-a, naročito u području strategija i sporazuma o partnerstvu, uključujući sporazume o ribarstvu sa zemljama u razvoju, ustraje da treba intenzivirati nastojanja na očuvanju i obnovi u takvim zemljama, osobito na regionalnoj razini;

podsjeća na odgovornost EU-a i trećih razvijenih zemalja za gubitak biološke raznolikosti na globalnoj razini; poziva EU da uloži više truda u financijsku i tehničku podršku zemljama u razvoju diljem svijeta radi postizanja novih globalnih ciljeva, borbe protiv kaznenih djela protiv okoliša i suzbijanja uzroka gubitka biološke raznolikosti;

naglašava dužnost država da zaštite prirodne ekosustave i ekosustave bogate biološkom raznolikošću i njima upravljaju na održiv način te da zaštite ljudska prava i zemljišna prava autohtonih naroda, lokalnih zajednica i potomaka Afrikanaca čije preživljavanje ovisi o tim ekosustavima;

poziva EU i njegove države članice da dodaju priznavanje prava na siguran, čist, zdrav i održiv okoliš u Povelju o temeljnim pravima Europske unije, podrže globalno priznavanje tog prava kao ljudskog prava i podrže uključivanje sveobuhvatne zaštite i obrane prirode, biološke raznolikosti i ekosustava kao osnove za život, prepoznajući međuovisnost i pravo svih ljudi, uključujući budućih generacija, na prirodu, osobito provedbom strogih standarda transparentnosti, javnog sudjelovanja i pristupa pravosuđu u skladu s Aarhuškom konvencijom i međunarodnim pravom; u tom kontekstu, i s obzirom na činjenicu da se najteže posljedice za ekosustave javljaju u zemljama u razvoju, smatra nužnim boriti se protiv svih oblika ekološke štete na ekosustavima, uključujući u svim trećim zemljama s kojima surađuje EU i u okolišima o kojima ovise siromašni te istražiti prema potrebi relevantnost i interes za odobravanje prava na prirodu;

duboko je zabrinut zbog velikog nedostatka podataka, pokazatelja i financijskih sredstava potrebnih za zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti, kao i zbog nedosljednosti u izvještavanju i praćenju financijskih sredstava uloženih u biološku raznolikost; podsjeća na to da je uspostava posebnih, mjerljivih i kvantitativnih ciljnih vrijednosti i ciljeva za razdoblje nakon 2020. nužna za poboljšanje mogućnosti praćenja napretka;

10.

pozdravlja afričku inicijativu „Veliki zeleni zid” i poziva Komisiju da podrži taj projekt;

11.

poziva EU i njegove države članice da ulože više truda u bolju procjenu i vrednovanje biološke raznolikosti i usluga ekosustava te da uzmu u obzir te vrijednosti pri donošenju odluka;

12.

pozdravlja činjenicu da će Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI)-Globalna Europa pridonijeti općem cilju biološke raznolikosti temeljem višegodišnjeg financijskog okvira (VFO); ističe da su planiranje, nadzor i praćenje instrumenta NDICI-Globalna Europa ključni za ostvarivanje globalnih ciljeva EU-a u pogledu biološke raznolikosti; podsjeća na to da bi instrument NDICI-Globalna Europa trebao pridonijeti nastojanju da se 7,5 % godišnje potrošnje temeljem VFO-a odnosi na ciljeve biološke raznolikosti 2024., a 10 % godišnje potrošnje temeljem MFF-a ciljevima biološke raznolikosti od 2026. nadalje; poziva na učinkovitu primjenu načela nenanošenja znatne štete u rashodima i programima EU-a; poziva na unapređenje okvira izvještavanja i praćenja vanjske politike EU-a o biološkoj raznolikosti, među ostalim putem detaljnih odredbi o ciljevima i pokazateljima biološke raznolikosti; poziva, u širem smislu, EU i njegove države članice na promidžbu istraživanja i inovacija u pogledu očuvanja i zaštite biološke raznolikosti i poljoprivredno-prehrambenih rješenja za ostvarivanje ključnih dobrobiti za razvoj, čime pomaže u provedbi ciljeva održivog razvoja;

13.

žali zbog činjenice da je vanjski proračun EU-a za potporu biološke raznolikosti i dalje prilično malen u usporedbi s proračunom namijenjenim za politike u području klimatskih promjena; poziva na učinkovito povećanje sredstava za zaštitu biološke raznolikosti, u skladu s dogovorom o VFO-u, kao i na pružanje tehničke pomoći za razvoj dodatnih alata za mobilizaciju resursa radi odgovora na globalne obveze u pogledu biološke raznolikosti; naglašava potrebu za praćenjem, prijavljivanjem i postupnim ukidanjem subvencija štetnih za okoliš i njihova usmjeravanja prema aktivnostima prihvatljivima za okoliš, u skladu s Programom 2030. i odgovarajućim međunarodnim Konvencijama i obvezama; poziva da se značajni udio službene razvojne pomoći EU-a posvećene djelovanju u području klime usmjeri za podržavanje sporednih koristi od očuvanja biološke raznolikosti prilikom ublažavanja i prilagodbi klimatskim promjenama;

14.

poziva EU da donese zakonski propis o obveznoj dužnoj pažnji kako bi poduzeća i njihovi financijeri bili izravno odgovorni za to da njihov uvoz nije kompromitiran zloupotrebom ljudskih prava, kao što su otimanje zemljišta i degradacija okoliša (uključujući krčenje šuma i gubitak biološke raznolikosti); u širem smislu, poziva EU da od poduzeća i financijskih institucija zahtijeva da pojačaju svoju posvećenost biološkoj raznolikosti, na primjer kroz snažne i obvezne odredbe o procjeni učinka, upravljanju rizikom, otkrivanju i obvezama vanjskog izvještavanja; poziva OECD na razvoj niza praktičnih aktivnosti vezanih uz dubinsku analizu i biološku raznolikost kako bi podržao napore koje ulažu poduzetnici;

15.

pozdravlja predanost Komisije izradi zakonodavnog prijedloga o obveznoj dužnoj pažnji u pogledu ljudskih prava i okoliša za poduzeća u svojim lancima opskrbe; preporučuje da se tim zakonodavnim prijedlogom podrži i olakša razvoj zajedničkih metodologija za mjerenje učinaka klimatskih promjena i učinaka na okoliš; naglašava važnost učinkovitog, svrsishodnog i informiranog savjetovanja svih zahvaćenih ili potencijalno zahvaćenih dionika, kao što su borci za ljudska prava i zaštitu okoliša, civilno društvo, sindikati te autohtoni narodi i lokalne zajednice; žali što je provedba UN-ova okvira za zaštitu, poštovanje i pomoć te Vodećih načela o poslovanju i ljudskim pravima u vezi s pravima autohtonih naroda i zemljišnim pravima vrlo nedostatna; ponovno poziva EU da konstruktivno sudjeluje u radu Vijeća UN-a za ljudska prava o međunarodnom pravno obvezujućem instrumentu za uređivanje, u međunarodnom pravu ljudskih prava, aktivnosti transnacionalnih korporacija i drugih poslovnih poduzeća, koji bi trebao uključivati posebne standarde za zaštitu autohtonih naroda;

16.

ponavlja svoj zahtjev da Komisija hitno predstavi prijedlog pravnog okvira EU-a za zaustavljanje i poništavanje globalnog krčenja šuma koje je uzrokovao EU putem kojeg se poduzećima nameće obveza provedbe dubinske analize radi osiguravanja da proizvodi stavljeni na tržište nisu povezani s krčenjem šuma, konverzijom prirodnih ekosustava i kršenjem prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica;

Usklađenost politika radi razvoja

17.

podsjeća na to da djelotvornost vanjske politike EU-a za biološku raznolikost ovisi o usklađenosti politika za biološku raznolikost s drugim ključnim vanjskim politikama EU-a, kao što su trgovina i dogovori o ulaganju;

18.

primjećuje da su iz izvješća IPBES-a o globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava iz 2019. vidljive granice pristupa zaštiti biološke raznolikosti kroz prostorni razmjer zaštićenih područja na kopnu i moru, a koje objašnjavaju neke od malog broja djelomično postignutih ciljeva u pogledu biološke raznolikosti iz Aihija;

19.

naglašava činjenicu da je biološka raznolikost u središtu mnogih gospodarskih aktivnosti, naročito onih vezanih uz ratarstvo i stočarstvo, šumarstvo, ribarstvo i mnoge oblike turizma koji se izravno temelje na prirodi i zdravim ekosustavima; poziva EU da biološku raznolikost i usluge ekosustava uključi u sva povezana područja politike, točnije, poljoprivredu, ribarstvu, šumarstvo, energetiku, rudarstvo, trgovinu, turizam i klimatske promjene, kao i u politike i aktivnosti razvoja i smanjenja siromaštva, te da potiče inovativne i provedive načine rješavanja gubitka biološke raznolikosti uz istovremeno osiguravanje zdrave, sigurne, dostupne i cjenovno pristupačne hrane za sve;

20.

s dubokom zabrinutošću primjećuje da je potrošnja u Uniji odgovorna za oko 10 % svjetskog udjela krčenja šuma, osobito zbog ovisnosti o uvozu poljoprivrednih proizvoda kao što su palmino ulje, meso, soja, kakao, kava, kukuruz, drvne sirovine i guma; ponovno poziva Komisiju da 2021. podnese prijedlog pravnog okvira EU-a za zaustavljanje i preokretanje trenda globalnog krčenja šuma koje potiče EU tako što će se zajamčiti da obrasci tržišta i potrošnje EU-a ne utječu negativno na šume i biološku raznolikost u zemljama u razvoju, uzimajući u obzir lančani učinak navedenog na njihovo stanovništvo; poziva EU na podržavanje tih zemalja u provedbi održivosti prehrambenih sustava kroz stvaranje kratkih lanaca opskrbe, razvoj poljoprivredne ekologije, podržavanje malih poljoprivrednika, osiguravajući pritom prava na zemljište i prava lokalnih zajednica;

21.

poziva EU da promiče održive poljoprivredne prakse radi zaštite i obnove svjetskih šuma u okviru svoje međunarodne razvojne aktivnosti, naročito pazeći na održivo upravljanje vodenim resursima, obnovu degradiranog zemljišta i zaštitu i obnovu biološki raznolikih područja s velikim potencijalom usluga ekosustava i ublažavanja klimatskih promjena: poziva EU da uloži više truda u provedbu svojeg Akcijskog plana za izvršavanje zakonodavstva, upravljanje i trgovinu u području šuma (FLEGT), a naročito sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu, kako bi se smanjila potražnja za nezakonitim drvom i povezana trgovina, te da učvrsti prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica na koje utječe sječa šume;

22.

podsjeća na to da rastuća potražnja EU-a za drvom za upotrebu u materijalima, energetici i biogospodarstvu premašuje ograničenja u pogledu njegovih zaliha, čime se povećava rizik od uvoza povezanog s krčenjem šuma, jagme za zemljištem, prisilnog raseljavanja i kršenja prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica; ponavlja da politika EU-a o bioenergiji treba zadovoljavati stroge ekološke i socijalne kriterije;

23.

ističe da ulaganje u poljoprivredu, šumarstvo ili ribarstvo ili u pothvate koji utječu na tlo, pašnjake, šume, vodu ili more uz potporu EU-a mora biti u skladu s, među ostalim, Dobrovoljnim smjernicama o odgovornom upravljanju u poljodjelstvu, ribarstvu i šumarstvu u kontekstu nacionalne sigurnosti opskrbe hranom koje je izdao Odbor FAO-a za svjetsku sigurnost opskrbe hranom i Načelima za odgovorno ulaganje u poljoprivredu i prehrambene sustave Odbora FAO-a za svjetsku sigurnost opskrbe hranom radi zaštite ekosustava i sprečavanja gubitka biološke raznolikosti;

24.

poziva na to da u novom NDICI-ju zaštita i obnova šuma te obrana biološke raznolikosti budu prioriteti; naglašava da šume mogu razviti svoje potpune funkcije za klimu i okoliš ako se njima održivo upravlja;

25.

naglašava da se zaštita bioraznolikosti i ublažavanje klimatskih promjena međusobno automatski ne podržavaju; poziva na reviziju Direktive o uporabi energije iz obnovljivih izvora kako bi se uskladila s međunarodnim obvezama EU-a u okviru Programa održivog razvoja do 2030., Pariškog sporazuma i Konvencije o biološkoj raznolikosti koja, među ostalim, podrazumijeva uvođenje kriterija socijalne održivosti i uzimanje u obzir rizika od jagme za zemljištem; u tu svrhu naglašava da bi Direktiva o uporabi energije iz obnovljivih izvora trebala biti usklađena s međunarodnim standardima o pravu posjeda, tj. Konvencijom ILO-a br. 169 i Dobrovoljnim smjernicama o posjedu zemljišta i Načelima za odgovorno ulaganje u poljoprivredu i prehrambene sustave Odbora FAO-a za svjetsku sigurnost opskrbe hranom;

Poljoprivreda i ribarstvo

26.

podsjeća na to da poljoprivredno-prehrambeni sustavi i mali zemljoposjednici ovise o biološkoj raznolikosti i imaju značajan utjecaj na nju; naglašava da je za učinkovito uključivanje biološke raznolikosti u poljoprivredu potrebno osigurati financijske poticaje kao i dobrovoljne i regulatorne aktivnosti kojima se poljoprivrednike potiče na uvođenje i primjenu koristi od biološke raznolikosti i zaštite okoliša kroz edukacije, upotrebu tehnologija i inovacije, kao i dobre prakse održive poljoprivrede što podrazumijeva, među ostalim, obnovu ograničenih vodnih resursa i rješavanje problema degradacije i dezertifikacije zemljišta; naglašava da u skladu s načelom usklađenosti politika radi razvoja, treba utvrditi subvencije štetne za okoliš i postupno ih ukinuti u skladu s odlukama donesenima na razini EU-a; poziva na obvezne ex ante i ex post procjene utjecaja na okoliš povezanog ulaganja uz potporu EU-a; u tu svrhu poziva EU da pojača financijsku i tehničku podršku koju pruža zemljama u razvoju;

27.

podsjeća na činjenicu da je jedinstveni kapacitet agroekologije za uspostavu ravnoteže između gospodarske, ekološke i socijalne dimenzije održivosti prepoznat u ključnim izvješćima Međuvladinog panela za klimatske promjene i Međuvladine platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava, te u Međunarodnoj procjeni poljoprivredne znanosti i tehnologije za razvoj, koju su predvodile Svjetska banka i Organizacija UN-a za hranu i poljoprivredu; inzistira na tome da vanjsko financiranje EU-a za poljoprivredu treba biti u skladu s transformativnom prirodom Programa 2030., Pariškog klimatskog sporazuma i Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti; smatra da bi stoga trebalo dati prednost ulaganjima u usjeve koji su prilagođeni lokalnim uvjetima i koji osiguravaju učinkovitu upotrebu resursa, te u agroekologiju, agrošumarstvo i diversifikaciju usjeva;

28.

podsjeća na to da je upotreba genetički modificiranog sjemena obuhvaćena patentima zbog čega su ugrožena prava malih poljoprivrednika i autohtonih naroda na čuvanje, upotrebu, razmjenu i prodaju svojeg sjemena, što je uključeno u međunarodne sporazume kao što su Međunarodni ugovor o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu (ITPGRFA), Deklaracija UN-a o pravima autohtonih naroda (UNDRIP) i Deklaracija UN-a o pravima seljaka i ostalih osoba koje rade u ruralnim područjima (UNDROP); podsjeća na to da se genetski modificirani usjevi često povezuju s intenzivnom upotrebom herbicida; poziva Komisiju i države članice da uzmu u obzir obveze Unije temeljem međunarodnih sporazuma i da osiguraju da se razvojna pomoć ne upotrebljava za promidžbu tehnologija genetske modifikacije u zemljama u razvoju;

29.

podsjeća na to da je pospješivanje raznolikosti sjemenja i usjeva prelaskom na otporne vrste ključno za izgradnju otpornosti poljoprivrede, prilagodbu na promjenjive uvjete kao što su klimatske promjene, gubitak biološke raznolikosti, nove zoonotske bolesti, štetočine, suše ili poplave, uzimajući u obzir potražnju za hranom i sigurnost opskrbe hranom u zemljama u razvoju; poziva Komisiju da podrži, u djelokrugu svojih politika razvojne pomoći i trgovine i ulaganja, poljoprivredu koja je usklađena s odredbama ugovora ITPGRFA kojim se štite prava malih poljoprivrednika na održavanje, kontrolu, zaštitu i razvoj vlastitog sjemena i tradicionalnog znanja (uključujući financijski i tehnički u odnosu na osnivanje banki sjemena radi očuvanja i razmjene tradicionalnog sjemena, kao i u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini); naglašava da sustav Unije za zaštitu novih biljnih sorti (sustav UPOV) ne odgovara interesima zemalja u razvoju u kojima prevladavaju sustavi u kojima sjemenom upravljaju poljoprivrednici (sektor neslužbenog sjemena) i prakse čuvanja, upotrebe, razmjene i prodaje sjemena; apelira na EU da promiče sustav neslužbenog sjemena i reformira sustav UPOV na način koji bi malim zemljoposjednicima omogućio upotrebu sačuvanog sjemena i uvođenjem mehanizma pravedne podjele koristi; podsjeća na to da je Komisija posvećena davanju prednosti učinkovitom uvođenju Konvencije o biološkoj raznolikosti u sporazume o trgovini i ulaganju, te potiče EU da podrži razvoj vrsti sjemena koje su prilagođene lokalnim uvjetima i sjemena koje čuvaju poljoprivrednici, štiteći prava poljoprivrednika na održavanje genetskih resursa u svrhu sigurnosti opskrbe hranom i prilagodbe klimatskim promjenama;

30.

poziva EU da podrži sustave prava intelektualnog vlasništva kojima se unapređuje razvoj lokalno prilagođenih vrsta sjemena i sjemena koje su sačuvali poljoprivrednici;

31.

podsjeća na to da neodržive prakse u poljoprivredi i šumarstvu, kao što su prekomjerno povlačenje vode i onečišćenje opasnim kemikalijama, uzrokuju značajnu degradaciju okoliša i gubitak biološke raznolikosti; poziva EU da podrži zemlje u razvoju u njihovim nastojanjima da ojačaju propise o riziku od pesticida, ocijene i usklade svoje registracije pesticida s Međunarodnim kodeksom ponašanja pri upravljanju pesticidima, uključujući putem suradnje južnih zemalja, da intenzivira istraživanje i obrazovanje o alternativama pesticidima i pojača njihova ulaganja u poljoprivedno-ekološke i organske prakse i proizvodnju, uključujući održive prakse navodnjavanja i upravljanja vodom; osim toga, poziva EU da zaustavi izvoz svih proizvoda za zaštitu usjeva koji su zabranjeni u EU-u, u skladu s nastojanjem EU-a na usklađenosti politika radi razvoja, zelenim planom, načelom nenanošenja štete i Rotterdamskom konvencijom iz 1998.; poziva Komisiju na poduzimanje mjera u svrhu zabrane izvoza iz EU-a opasnih tvari koje su zabranjene u EU-u; poziva Komisiju da osigura da izvezeni proizvodi ispunjavaju iste standarde koje zahtijevaju europski proizvođači, izbjegavajući na taj način opasne tvari koje nisu dozvoljene u EU-u i osiguravajući jednake uvjete diljem svijeta;

32.

primjećuje da tehnologije genskog pogona, kao što je slučaj s genetski modificiranim komarcima za kontrolu vektorski prenosivih bolesti, predstavljaju ozbiljnu i novu prijetnju za okoliš i prirodu, uključujući ireverzibilne promjene u prehrambenim lancima i ekosustavima, kao i gubitak biološke raznolikosti o kojoj ovise životni prihodi najsiromašnijeg dijela svjetskog stanovništva; ponavlja svoju zabrinutost zbog novih pravnih, ekoloških, biosigurnosnih i upravljačkih izazova koji bi mogli proizaći iz ispuštanja genetski modificiranih organizama za pogon gena u okoliš, među ostalim u svrhu očuvanja prirode; ponavlja da je potrebno tražiti i dobiti slobodni, prethodni i informirani pristanak autohtonih naroda i lokalnih zajednica prije uvođenja novih tehnologija koje mogu utjecati na njihovo tradicionalno znanje, inovacije, prakse, životne prihode i upotrebu zemljišta, resursa i vode; naglašava da se to mora učiniti prije uvođenja novih tehnologija na participativan način koji uključuje sve zajednice na koje se to potencijalno odnosi; s obzirom na to da tehnologije genskog pogona uzrokuju zabrinutost zbog nepredvidivosti njihova ponašanja, i s obzirom na to da bi organizmi za pogon gena u okoliš mogli postati invazivne vrste sami po sebi, smatra da ne bi trebala biti dozvoljena nikakva ispuštanja genetski modificiranih organizama za pogon gena, uključujući u svrhu očuvanja prirode, u skladu s načelom opreznosti;

33.

podsjeća na to da je očuvanje, obnova i održivo upravljanje morskim ekosustavima ključno za strategije ublažavanja klimatskih promjena, uz osiguravanje poštivanja prava i životnih prihoda malih ribara i obalnih zajednica; naglašava da Posebno izvješće IPCC-a o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena pruža dokaze o koristima kombiniranja znanstvenih spoznaja s lokalnim i autohtonim znanjem radi jačanja otpornosti; apelira na EU da razvije pristup upravljanju oceanima temeljen na ljudskim pravima;

34.

naglašava da oko 3 milijarde ljudi diljem svijeta ovisi o ribarskim proizvodima kao primarnom izvoru proteina; naglašava da prekomjerni ribolovni kapacitet u okviru međunarodne trgovine ribom, kao što je slučaj sa žutoperajnom tunom u vodama Sejšela, ugrožava sigurnost opskrbe hranom obalnih zajednica i morskih ekosustava u zemljama u razvoju; podsjeća na posvećenost EU-a načelu usklađenosti politika radi razvoja i dobrog upravljanja; zauzima stav da sporazume o partnerstvu u održivom ribarstvu treba unaprijediti kako bi postali doista održivi, bili u skladu s najboljim dostupnim znanstvenim savjetima i uzimali u obzir kumulativne učinke različitih sporazuma o ribarstvu koji su na snazi; poziva EU da podrži aktivnosti održivog ribarstva u zemljama u razvoju u cilju obnove i zaštite morskih i obalnih ekosustava; naglašava važnost nastavljanja i intenziviranja borbe protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribarstva, povećanjem kazni za povezane kriminalne radnje i namijenjivanjem sredstava za tu svrhu;

35.

poziva Komisiju da podrži osnivanje globalnog programa za izgradnju kapaciteta za upotrebu i upravljanje biološkom raznolikošću tla i globalnog opservatorija za biološku raznolikost tla. poziva Komisiju da podrži stalna nastojanja Odbora FAO-a za genetske resurse za hranu i poljoprivredu u pogledu općeg akcijskog plana kojime se želi riješiti smanjenje biološke raznolikosti za hranu i poljoprivredu i poticati održivo upravljanje hranom i poljoprivredom;

36.

naglašava činjenicu da životni prihodi malih ribara izravno ovise o biološkoj raznolikosti obale i mora; naglašava da svjetske oceane i obale jako ugrožavaju, na primjer, neodržive ribarske prakse, brze klimatske promjene, onečišćenje s kopna koje dopire do mora i oceana, onečišćenje mora, degradacija oceana, eutrofikacija i zakiseljavanje; apelira na EU i njegove države članice da poduzmu sve potrebne mjere u svrhu holističkog rješavanja temeljenih uzroka onečišćenja mora i osiromašenja ribljih stokova zauzimanjem sveobuhvatnog i cjelovitog pristupa kojime se uzima u obzir vanjski utjecaj svih sektorskih politika EU-a, uključujući onečišćenje mora kao posljedica njegove poljoprivredne politike, radi učinkovitog odgovora na međunarodne obveze EU-a u pogledu biološke raznolikosti i klimatskih promjena;

37.

skreće pozornost na važnost morskih resursa za ispunjavanje osnovnih ljudskih potreba u zemljama u razvoju; poziva na priznavanje oceana kao globalnog zajedničkog resursa u cilju doprinosa ispunjavanju ciljeva održivog razvoja u zemljama u razvoju i osiguravanja učinkovite zaštite; poziva Komisiju da u skladu s time na međunarodnim multilateralnim forumima, kao što su regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom, zagovara ambiciozan model upravljanja biološkom raznolikošću mora i morskim genetskim resursima izvan nacionalne nadležnosti; osim toga, naglašava potrebu za uvođenjem cjelovitog pristupa temeljenog na ekosustavu u sve sektore plavog gospodarstva, na temelju znanosti; naglašava u skladu s time da su države dužne suzdržati se od poduzimanja mjera, uključujući velike razvojne projekte, koji bi mogli negativno utjecati na životne prihode, teritorije ili prava pristupa malih kopnenih i morskih ribara ako nisu dobile njihov slobodni, prethodni i informirani pristanak te osigurati da sudovi štite ta prava; naglašava da treba provoditi ex ante procjene projekata ekstraktivne industrije, naročito kako bi se procijenili mogući negativni utjecaji na ljudska prava lokalnih ribarskih zajednica;

Trgovina

38.

naglašava odgovornost EU-a da smanji neizravne uzroke gubitka biološke raznolikosti sustavnim uključivanjem biološke raznolikosti i zaštitnih mjera protiv otimanja zemljišta u trgovinske pregovore i dijaloge sa zemljama u razvoju;

39.

poziva Komisiju da na temelju sveobuhvatnih, pouzdanih znanstvenih podataka i metodologija evaluacije, uz pomoć procjenâ učinka na održivost, procijeni učinke trgovinskih sporazuma na krčenje šuma, gubitak biološke raznolikosti i ljudska prava;

40.

naglašava da se, prema FAO-u, izgubi ili baci oko trećine globalne hrane, pri čemu se oko trećine ubrane hrane izgubi ili tijekom prijevoza ili u lancu pretvorbe; poziva EU i njegove države članice da promiču prakse kojima se smanjuje globalni gubitak i bacanje hrane i da štite prava zemalja u razvoju na prehrambenu neovisnost kao način postizanja prehrambene sigurnosti, smanjenja siromaštva, te uključivih, održivih i pravednih lanaca opskrbe i lokalnih i regionalnih tržišta, posvećujući posebnu pažnju obiteljskoj poljoprivredi u cilju osiguravanja opskrbe cjenovno pristupačnom i dostupnom hranom; poziva, u skladu s time, na davanje prednosti lokalnoj proizvodnji i potrošnji kojima se podržavaju mali poljoprivrednici, osobito u korist žena i mladih, osigurava otvaranje novih radnih mjesta, jamče pravedne cijene za proizvođače i potrošače, te smanjuje ovisnost država o uvozu i osjetljivost, osobito zemalja u razvoju, na međunarodne fluktuacije cijena;

41.

primjećuje da poglavlja sporazuma o slobodnoj trgovini EU-a koja se odnose na održivi razvoj nisu učinkovito provediva; traži Komisiju da ojača poglavlja koja se odnose na održivi razvoj u kontekstu sporazuma o slobodnoj trgovini EU-a, osobito u pogledu odredbi u vezi s biološkom raznolikosti; naglašava da, kako bi bile učinkovito provedive, odredbe vezane uz biološku raznolikost i ciljevi vezani uz zaštitu okoliša iz sporazuma o slobodnoj trgovini EU-a moraju biti jasni i konkretni, a njihova provedba provjerljiva; poziva Komisiju da razmotri, u okviru predstojeće revizije akcijskog plana u 15 točaka, dodjelu dodatnih aktivnosti i resursa kako bi se omogućila učinkovita provedba poglavlja o održivom razvoju, primjenjujući načelo usklađenosti politika u interesu održivog razvoja;

42.

ističe da EU već uključuje odredbe koje su vezane uz biološku raznolikost, a nisu uz trgovinu, u trgovinske sporazume, uz napomenu da se mogu uzeti u obzir primjenjiva, mjerljiva i realistična jamstva;

43.

ističe da je zbog međunarodne trgovine smanjena biološka raznolikost kultiviranih usjeva i životinja iz uzgoja; poziva na cjelovitu procjenu izravnog i neizravnog učinka sporazuma EU-a o slobodnoj trgovini na biološku raznolikost;

44.

poziva Komisiju da pažljivo razmotri svoju trgovinsku politiku, naročito svoje sporazume o gospodarskom partnerstvu, kako bi bila sigurna da nije u suprotnosti s načelima usklađenosti politika radi razvoja, Pariškim sporazumom i zelenim planom; traži Komisiju i Vijeće da ne sklapaju nove sporazume o slobodnoj trgovini koji bi mogli pridonijeti intenziviranju krčenja šuma i gubitka biološke raznolikosti na svjetskoj razini;

Javno zdravlje

45.

naglašava da propadanje biološke raznolikosti i ekosustava ima i izravne i neizravne učinke na javno zdravlje;

46.

primjećuje da bi raznolika prehrana s globalnim usklađivanjem umjerenim razinama konzumacije kalorija i mesa poboljšala zdravlje i sigurnost opskrbe hranom u mnogim područjima i značajno smanjila utjecaje na biološku raznolikost;

47.

naglašava povezanost između gubitka biološke raznolikosti i porasta zoonotskih patogena; podsjeća na to da rizik od pandemije pogoršavaju antropogene promjene zbog kojih divlje životinje, stoka i ljudi dolaze u bliži kontakt, a to su primjerice promjene u upotrebi zemljišta, krčenje šuma, širenje i intenziviranje poljoprivrede, te zakonita i nezakonita trgovina i konzumacija divlje flore i faune, kao i demografski pritisak; podsjeća na to da je ekološka obnova ključna za provedbu pristupa „Jedno zdravlje”; naglašava, u širem smislu, da je pandemija bolesti COVID-19 ukazala na važnost prepoznavanja intrinzične povezanosti između ljudskog zdravlja, zdravlja životinja i biološke raznolikosti; naglašava u skladu s time važnost pristupa „Jedno zdravlje” i posljedičnu potrebu za stavljanjem snažnijeg naglaska na zdravstvenu skrb, sprečavanje bolesti i pristup lijekovima u zemljama u razvoju, osiguravajući usklađenost politika u pogledu trgovine, zdravlja, istraživanja i inovacija s ciljevima razvojne politike; poziva Komisiju, u suradnji s Europskim centrom za sprečavanje i kontrolu bolesti, da pojačaju aktivnosti EU-a protiv pandemije i drugih zdravstvenih prijetnji, uzimajući u obzir poveznice između pandemija zoonotskih bolesti i gubitka biološke raznolikosti, u skladu s novim prijedlogom Komisije o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju, nadovezujući se na suradnju s partnerskim zemljama EU-a radi smanjenja rizika od budućih pandemija zoonotskih bolesti, te da podrže izradu međunarodnog ugovora o pandemijama pod SZO-om;

48.

podsjeća na to da se većina lijekova koji se koriste za zdravstvenu skrb i prevenciju bolesti ne bi mogla proizvesti bez biološke raznolikosti, osobito biljaka iz cijelog svijeta, dok se mnogi važni terapeutici temelje na autohtonom znanju i tradicionalnoj medicini;

49.

upozorava na izazove koji se javljaju u zemljama u razvoju zbog prava intelektualnog vlasništva na genetske resurse i tradicionalno znanje u pogledu pristupa lijekovima, proizvodnje generičkih lijekova i pristupa poljoprivrednika sjemenu;

50.

ističe da treba osigurati pravednu i jednaku podjelu koristi od genetskih resursa prirode i naglašava potrebu za usklađenošću međunarodnih sporazuma u tom pogledu; naglašava da propisi usvojeni radi zaštite genetskih resursa i povezanog tradicionalnog znanja moraju biti u skladu s međunarodnim obvezama promidžbe i poštivanja prava autohtonih naroda, kako je sadržano u Deklaraciji UN-a o pravima autohtonih naroda iz 2007. i Konvenciji ILO-a br. 169 o autohtonim i plemenskim narodima iz 1989.; naglašava potrebu da se otkrije podrijetlo genetskih resursa tijekom patentnog postupka, ako je poznato, u skladu s Direktivom 98/44/EZ (12); poziva Komisiju da nastoji na izradi pravila SZO-a usklađenima s Protokolom iz Nagoye uz Konvenciju UN-a o biološkoj raznolikosti radi učinkovitog sprečavanja biopiratstva;

Autohtoni narodi i lokalne zajednice

51.

naglašava činjenicu da je u globalnoj procjeni IPBES-a istaknuta važnost autohtonih naroda i lokalnih zajednica za globalno očuvanje biološke raznolikosti i upravljanje ekosustavima; žali zbog činjenice da se autohtono znanje, unatoč velikom potencijalu, ne koristi učinkovito, a u pravne, političke i institucionalne okvire mnogih država još uvijek nije uključeno izričito priznavanje autohtonih i plemenskih naroda kao i njihovih prava, te je uvođenje autohtonog znanja i dalje veliki problem;

52.

naglašava da nomadski stočari i ostali korisnici zemljišta temeljeni na prirodi na pašnjacima i prirodnim travnjacima pridonose očuvanju održive upotrebe prirodne i domaće biološke raznolikosti;

53.

naglašava brojne optužbe za masovna kršenja prava autohtonih naroda u izvješćima posebnog izvjestitelja UN-a za prava autohtonih naroda, koja proizlaze iz, na primjer, povećanog vađenja minerala, razvoja projekata obnovljive energije, širenja agroposlovanja, razvoja mega infrastrukture i mjera očuvanja;

54.

poziva EU i njegove države članice da pojačaju nadzor nad projektima koje financira EU i trgovinskim sporazumima kako bi spriječili i otkrili zloupotrebu ljudskih prava i omogućili djelovanje protiv takvih zloupotreba, posvećujući posebnu pažnju onim projektima i sporazumima koji mogu utjecati na zemljišta, teritorije ili prirodne resurse autohtonih naroda i lokalnih zajednica, uključujući situacije u kojima je uključeno stvaranje zaštićenog područja ili širenje bilo kojeg takvog područja; naglašava da bi mehanizam održivog razvoja trebao biti usmjeren na financiranje projekata koji koriste onima koji su najosjetljiviji na učinke klimatskih promjena i gubitak biološke raznolikosti i koji bi trebali proći procjenu učinka na ljudska prava, s time da bi samo projekti s pozitivnim učincima ispunjavali uvjete za registraciju; ustraje u tome da sve aktivnosti financijskih institucija EU-a u zemljama u razvoju, posebno Europske investicijske banke i Europske banke za obnovu i razvoj moraju biti u skladu s klimatskim obvezama EU-a i primjenjivati pristup temeljen na pravima; poziva na ojačavanje i produbljenje mehanizama za podnošenje pritužbi predmetnih banaka za pojedince i skupine čija su prava možda povrijeđena takvim aktivnostima te koja mogu imati pravo na pravni lijek;

55.

podsjeća na dužnost država temeljem međunarodnog zakona da priznaju i zaštite prava autohtonih naroda na posjedovanje, izgradnju, kontrolu i upotrebu njihovih zajedničkih zemljišta i sudjelovanje u upravljanju i očuvanju njihovih prirodnih resursa; snažno potiče EU da se pobrine za primjenu pristupa temeljenog na pravima u svim projektima koji se financiraju u okviru službene razvojne pomoći s posebnim naglaskom na pravima nomadskih stočara, autohtonih naroda i lokalnih zajednica, uključujući priznavanje prava na samoodređenje i pristup zemljišnim pravima iz sporazuma o ljudskim pravima, posebice UNDRIP; naglašava potrebu za usklađenosti s načelom slobodnog, prethodnog i informiranog pristanka kako je navedeno u Konvenciji ILO-a br. 169 o autohtonim i plemenskim narodima iz 1989., uključujući u vezi sa svim odlukama koje se donose u vezi sa zaštićenim područjima kao i uspostavom mehanizama odgovornosti, pritužbi i pravne zaštite u slučaju kršenja prava autohtonih naroda, a posebice u kontekstu aktivnosti očuvanja; poziva države članice koje još nisu ratificirale Konvenciju ILO-a br. 169 da to učine; naglašava da Konvencija ILO-a br. 169 obvezuje sve države koje su je ratificirale na osmišljavanje usklađenog djelovanja radi zaštite prava autohtonih naroda;

56.

naglašava i brojne optužbe za masovna kršenja prava boraca za zaštitu okoliša u izvješćima posebnog izvjestitelja UN-a za situaciju boraca za ljudska prava koji je osudio rastući broj napada, prijetnji smrću i ubojstava počinjenih protiv njih; podsjeća na obvezu država da zaštite borce za zaštitu okoliša i njihove obitelji od uznemiravanja, zastrašivanja i nasilja, kako je navedeno u međunarodnom pravu o ljudskim pravima, te da jamče njihove temeljne slobode; poziva EU na daljnje ulaganje u i jačanje posebnih mehanizama i programa zaštite za borce za ljudska prava u području zaštite okoliša, kao i za autohtone narode i lokalne zajednice, uključujući nastavak projekata ProtectDefenders.eu; naglašava potrebu za priznavanjem njihovih prava, znanja i iskustava u borbi protiv gubitka biološke raznolikosti i degradacije okoliša;

57.

apelira na EU da osigura da se inicijativom NaturAfrica zaštite divlje životinje i s njima povezani ekosustavi u skladu s pristupom očuvanju utemeljenom na pravima koji zahtijeva slobodan, prethodni i informirani pristanak predmetnih autohtonih naroda i lokalnih zajednica, kao i organizacija civilnog društva koje ih podupiru; od EU-a traži pružanje tehničke i financijske pomoći u tom cilju;

58.

potiče EU i njegove države članice na podržavanje afričke upravljačke arhitekture, a naročito Afričkog suda za ljudska prava i prava naroda radi provedbe Političkog okvira Afričke unije za stočarstvo u Africi i, u širem smislu, priznavanje prava nomadskih stočara i autohtonih naroda;

59.

ističe da je osiguravanje prava posjeda preduvjet za djelotvorno uključivanje biološke raznolikosti u politike; međutim, primjećuje da je nepostojanje kolektivnih zemljišnih prava autohtonih naroda glavna prepreka za djelotvorno očuvanje koje se temelji na pravima;

60.

podsjeća na to da prelazak na zeleno i digitalno gospodarstvo ima snažne implikacije za sektor rudarstva, te da je sve veća zabrinutost da će se rudarenje proširiti na osjetljive šumske krajolike i pridonijeti krčenju i degradaciji šuma; podsjeća na to da se 80 % šuma diljem svijeta nalazi unutar tradicionalnih zemljišta i teritorija autohtonih naroda; poziva EU i njegove države članice da ulože veći trud u poticanje odgovornih i održivih praksi rudarenja i na taj način ubrzaju svoj prelazak na kružno gospodarstvo; poziva osobito EU da za cijelu regiju razvije okvir za ekstraktivne industrije koji bi omogućavao sankcioniranje poduzeća koja krše ljudska prava i pružao pravnu zaštitu autohtonim narodima čija su prava prekršena; naglašava potrebu da se zabrani istraživanje i iskorištavanje minerala u svim zaštićenim područjima, uključujući nacionalne parkove i svjetsku baštinu;

Kaznena djela protiv okoliša

61.

naglašava činjenicu da kaznena djela protiv okoliša predstavljaju globalnu prijetnju očuvanju prirode, održivom razvoju, stabilnosti i sigurnosti;

62.

naglašava da bi nezakonita trgovina divljom florom i faunom trebala biti klasificirana kao ozbiljan zločin u skladu s Konvencijom UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminala kako bi se olakšala međunarodna suradnja, osobito u kontekstu u kojem trgovina i konzumacija divlje flore i faune predstavljaju značajan rizik od budućih pandemija;

63.

poziva Komisiju da revidira Akcijski plan EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom florom i faunom radi suzbijanja nezakonite trgovine divljim vrstama; pozdravlja prijedlog mjera koje je objavila Komisija u cilju učinkovite zabrane trgovine slonovačom u EU-u; poziva Komisiju i države članice da u tom pogledu pokrenu međunarodne aktivnosti usmjerene na zaustavljanje potražnje za slonovačom i riješe temeljne uzroke krize krivolova, jačanjem suradnje s afričkim zemljama i njihove pomoći; poziva na reviziju Direktive o zaštiti okoliša putem kaznenog prava (13) širenjem njezina područja primjene i uvođenjem posebnih odredbi za sankcije kako bi se osiguralo da kaznena djela protiv okoliša, uključujući nezakonito ribarstvo, kaznena djela protiv divljih životinja i šuma, budu prepoznata kao ozbiljna kaznena djela i sankcionirana na odgovarajući način, osobito u kontekstu organiziranog zločina, stvarajući na taj način snažna sredstva odvraćanja;

64.

apelira na zemlje potražnje ili opskrbe ili tranzitne zemlje u nezakonitoj trgovini divljom florom i faunom da intenziviraju svoju suradnju radi suzbijanja takve trgovine u cijelom lancu; apelira posebice na vlade zemalja opskrbe: i) da poboljšaju vladavinu prava i stvore djelotvorna sredstva odvraćanja od te prakse jačanjem kriminalnih istraga, progona i kažnjavanja; ii) da donesu oštrije zakone u kojima se nezakonito trgovanje divljom faunom i florom određuje kao „ozbiljan zločin” koji zaslužuje jednak stupanj pozornosti kao drugi oblici transnacionalnoga organiziranoga kriminala; iii) da dodijele više sredstava za borbu protiv kriminala povezanoga s divljom faunom i florom, posebno kako bi se ojačalo provođenje zakona o divljoj fauni i flori, trgovinske kontrole, praćenje te carinsko otkrivanje i oduzimanje; iv) da se obvežu na politiku nulte tolerancije u pogledu korupcije;

65.

primjećuje da kaznena djela protiv okoliša ugrožavaju sigurnost ljudi nanošenjem štete resursima koji su nužni za životne prihode, i na taj način dovode do nasilja i sukoba, potiču korupciju i uzrokuju drugu vrstu štete; apelira na EU da borbu protiv kaznenih djela protiv okoliša proglasi glavnim strateškim političkim prioritetom u okviru međunarodne pravosudne suradnje te na multilateralnim forumima, u prvom redu promicanjem usklađenosti s multilateralnim sporazumima o okolišu na temelju donošenja sankcija kao i razmjenom najboljih praksi i promicanjem širenja opsega djelovanja Međunarodnog kaznenog suda kako bi se obuhvatila kaznena djela protiv okoliša; poziva Komisiju i države članice da dodijele odgovarajuće financijske i ljudske resurse za sprečavanje, istragu i kazneni progon kaznenih djela protiv okoliša;

66.

ističe da se međunarodno pravo razvilo na način da obuhvaća nove koncepte kao što su zajednička baština čovječanstva, održivi razvoj i buduće generacije, ali naglašava da ne postoji stalni međunarodni mehanizam za praćenje i pronalaženje rješenja za štete nastale u okolišu i njegovo uništenje koje mijenjaju globalna zajednička dobra ili usluge ekosustava; poziva EU i države članice da u tu svrhu podrže promjenu paradigme kako bi se ekocid i pravo budućih generacija uvrstili u međunarodno pravo u području okoliša;

o o

67.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiju.

(1) SL L 201, 26.7.2013., str. 60.

(2) https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/IDAN/2020/603494/EXPO_IDA (2020)603494_EN.pdf

(3) https://ec.europa.eu/info/sites/default/files/communication-annex-eu-biodiversity-strategy-2030_en.pdf and https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-8-2016-0034_EN.html

(4) https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/IDAN/2020/658217/IPOL_IDA (2020)658217_EN.pdf

(5) SL C 118, 8.4.2020., str. 15.

(6) https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2014/534980/EXPO_STU (2014)534980_EN.pdf

(7) https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/IDAN/2020/603488/EXPO_IDA (2020)603488_EN.pdf

(8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0285.

(9) Bioraznolikost: Finance and the Economic and Business Case for Action (Bioraznolikost: Financije te gospodarski i poslovni aspekt djelovanja). Sažetak i sinteza, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), svibanj 2019., str. 7.

(10) Bioraznolikost: Finance and the Economic and Business Case for Action (Bioraznolikost: Financije te gospodarski i poslovni aspekt djelovanja). Sažetak i sinteza, OECD, svibanj 2019.

(11) Radionica IPBES-a o biološkoj raznolikosti i pandemijama, Izvješće s radionice, 2020., str. 23.

(12) Direktiva 98/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 06. srpnja 1998. o pravnoj zaštiti biotehnoloških izuma (SL L 213, 30.7.1998., str. 13.).

(13) Direktiva 2008/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o zaštiti okoliša putem kaznenog prava (SL L 328, 6.12.2008., str. 28.).

24.3.2022

Službeni list Europske unije

C 132/17

P9_TA(2021)0405

Umjetna inteligencija u kaznenom pravu i njezina primjena od strane policije i pravosudnih tijela u kaznenim stvarima

Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. o umjetnoj inteligenciji u kaznenom pravu i njezinoj primjeni od strane policije i pravosudnih tijela u kaznenim stvarima (2020/2016(INI))

(2022/C 132/02)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegove članke 2. i 6., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 16.,

—	uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), a posebno njezine članke 6., 7., 8., 11., 12., 13., 20., 21., 24. i 47.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

—	uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe za zaštitu pojedinaca u vezi s automatskom obradom osobnih podataka (ETS 108) i njezin protokol o izmjeni (Konvencija 108+),

—	uzimajući u obzir Europsku etičku povelju Europske komisije za učinkovitost pravosuđa (CEPEJ) Vijeća Europe o upotrebi umjetne inteligencije u pravosudnim sustavima i povezanim područjima,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. travnja 2019. naslovljenu „Izgradnja povjerenja u antropocentričnu umjetnu inteligenciju” (COM(2019)0168),

—	uzimajući u obzir etičke smjernice za pouzdanu umjetnu inteligenciju koje je 8. travnja 2019. objavila Komisijina stručna skupina na visokoj razini za umjetnu inteligenciju,

—	uzimajući u obzir bijelu knjigu Europske komisije od 19. veljače 2020. naslovljenu „Umjetna inteligencija – europski pristup izvrsnosti i povjerenju” (COM(2020)0065),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. pod naslovom „Europska strategija za podatke” (COM(2020)0066),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (1),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (3),

—	uzimajući u obzir Direktivu 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija („Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama”) (4),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP (5),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. lipnja 2020. o prosvjedima protiv rasizma nakon smrti Georgea Floyda (6),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o utjecaju velikih podataka na temeljna prava: privatnost, zaštita podataka, nediskriminacija, sigurnost i kazneni progon (7),

—	uzimajući u obzir saslušanje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE) od 20. veljače 2020. o umjetnoj inteligenciji u kaznenom pravu i njezinoj upotrebi od strane policije i pravosudnih tijela u kaznenim stvarima,

—	uzimajući u obzir izvješće o službenom putovanju odbora LIBE u Sjedinjene Američke Države u veljači 2020.,

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te Odbora za pravna pitanja,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9-0232/2021),

budući da digitalne tehnologije općenito, a posebno širenje obrade i analize podataka koje omogućuje umjetna inteligencija, nude iznimna obećanja, ali donose i rizike; budući da je posljednjih godina zabilježen velik skok u razvoju umjetne inteligencije, koja je postala jedna od strateških tehnologija 21. stoljeća s potencijalom za stvaranje znatnih koristi u učinkovitosti, točnosti i prikladnosti, što donosi pozitivne promjene za europsko gospodarstvo i društvo, ali i goleme rizike za temeljna prava i demokracije zasnovane na vladavini prava; budući da umjetnu inteligenciju ne bi trebalo promatrati zasebno nego kao sredstvo koje treba služiti ljudima za ostvarenje krajnjeg cilja – povećanje dobrobiti ljudi, njihovih sposobnosti i njihove sigurnosti;

budući da, unatoč stalnom napretku u pogledu brzine računalne obrade i kapaciteta memorije, još ne postoje programi koji bi mogli zamijeniti ljudsku fleksibilnost u širim domenama ili u zadacima koji zahtijevaju razumijevanje konteksta ili kritičku analizu; budući da su neke primjene umjetne inteligencije postigle razinu učinkovitosti ljudskih stručnjaka i profesionalaca u obavljanju određenih zadaća (npr. pravna tehnologija) te da mogu polučiti rezultate drastično brže i u širem razmjeru;

budući da se neke zemlje, uključujući nekoliko država članica, u kaznenom progonu i pravosuđu više koriste primjenama umjetne inteligencije ili ugrađenim sustavima umjetne inteligencije od drugih, što je djelomično posljedica nedostatka propisa i regulatornih razlika kojima se omogućuje ili zabranjuje upotreba umjetne inteligencije u određene svrhe; budući da se umjetna inteligencija sve više upotrebljava u području kaznenog prava, u prvom redu zbog očekivanja da će se njome prorijediti određeni oblici kriminala i da će dovesti do objektivnijih odluka; budući da se ta očekivanja ne ostvare uvijek;

D.	budući da bi temeljna prava i slobode sadržane u Povelji trebalo zajamčiti tijekom cijelog životnog ciklusa umjetne inteligencije i povezanih tehnologija, posebno tijekom njihova osmišljavanja, razvoja, uvođenja i upotrebe, te da bi se trebali primjenjivati pri provedbi zakona u svim okolnostima;

budući da bi se tehnologija umjetne inteligencije trebala razvijati tako da ljudi budu u središtu pozornosti, da zaslužuje povjerenje javnosti i da uvijek bude u službi ljudi; budući da bi sustavi umjetne inteligencije trebali imati krajnje sigurnosno jamstvo u smislu da su dizajnirani tako da ih ljudski operater koji njima upravlja uvijek može isključiti;

budući da sustavi umjetne inteligencije trebaju biti dizajnirani za zaštitu i u korist svih članova društva (među ostalim, uzimanjem u obzir ranjivih, marginaliziranih grupa stanovništva prilikom dizajniranja), nediskriminirajući i sigurni, njihove odluke trebaju biti objašnjive i transparentne te trebaju poštovati ljudsku autonomiju i temeljna prava kako bi bili pouzdani, što je opisano u etičkim smjernicama Stručne skupine na visokoj razini za umjetnu inteligenciju;

budući da Unija zajedno s državama članicama snosi ključnu odgovornost za jamčenje da se odluke oko životnog ciklusa i upotrebe primjena umjetne inteligencije u području pravosuđa i kaznenog progona donose na transparentan način, da se njima u potpunosti štite temeljna prava, a posebno da se njima ne perpetuira postojeća diskriminacija, pristranost ili predrasude; budući da bi se relevantnim političkim odlukama trebala poštovati načela nužnosti i proporcionalnosti kako bi se zajamčila ustavnost te pravedan i human pravosudni sustav;

budući da primjene umjetne inteligencije mogu ponuditi sjajne prilike u području kaznenog progona, a osobito u poboljšanju metoda rada tijela za kazneni progon i pravosudnih tijela te u učinkovitijoj borbi protiv određenih oblika kriminala, osobito financijskog kriminala, pranja novca i financiranja terorizma, seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece na internetu, kao i određenih oblika kiberkriminaliteta, čime doprinose sigurnosti i zaštiti građana EU-a, dok u isto vrijeme mogu prouzročiti znatne rizike za temeljna prava ljudi; budući da bi bilo kakva opća primjena umjetne inteligencije u svrhu masovnog nadzora bila nerazmjerna;

budući da razvoj i rad sustava umjetne inteligencije za policiju i pravosudna tijela uključuje doprinos više pojedinaca, organizacija, strojnih komponenti, softverskih algoritama i ljudskih korisnika u često složenim i zahtjevnim okruženjima; budući da su primjene umjetne inteligencije u kaznenom progonu i pravosuđu u različitim fazama razvoja, od konceptualizacije preko izrade prototipa ili procjena do upotrebe nakon odobrenja; budući da bi se u budućnosti mogle pojaviti nove mogućnosti upotrebe jer tehnologije postaju zrelije zahvaljujući kontinuiranom znanstvenom istraživanju diljem svijeta;

budući da je jasan model raspodjele zakonske odgovornosti za potencijalno štetne učinke sustava umjetne inteligencije u području kaznenog prava od ključne važnosti; budući da se regulatornim odredbama u tom području uvijek treba zadržati ljudska odgovornost i da se njima prije svega mora nastojati izbjeći uzrokovanje bilo kakvih štetnih učinaka;

K.	budući da je u konačnici odgovornost država članica da zajamče potpuno poštovanje temeljnih prava kada se sustavi umjetne inteligencije upotrebljavaju u području kaznenog progona i pravosuđa;

budući da odnos između zaštite temeljnih prava i učinkovitog rada policije uvijek mora biti ključan element u raspravama o tome bi li se i na koji način sektor kaznenog progona trebao koristiti umjetnom inteligencijom s obzirom na to da odluke koje se donose u tom sektoru mogu imati dugotrajne posljedice za život i slobodu pojedinaca; budući da je to naročito važno jer umjetna inteligencija može biti trajni dio našeg kaznenopravnog ekosustava s obzirom na to da pruža istražnu analizu i pomoć;

budući da se tijela kaznenog progona koriste umjetnom inteligencijom u primjenama poput tehnologija prepoznavanja lica, npr. za pretraživanje baza podataka o sumnjivim osobama i utvrđivanje žrtava trgovanja ljudima ili seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja djece, automatizirano prepoznavanje registarskih tablica, prepoznavanje govornika, prepoznavanje govora, tehnologiju čitanja s usana, zvučni nadzor (tj. algoritmi prepoznavanja hitaca), autonomno istraživanje i analizu utvrđenih baza podataka, prognoziranje (prediktivno policijsko postupanje i analiza žarišta kriminala), alate za otkrivanje ponašanja, napredne virtualne alate za obdukciju koji pomažu u utvrđivanju uzroka smrti, autonomne alate za utvrđivanje financijske prijevare i financiranja terorista, praćenje društvenih medija (prikupljanje i ubiranje podataka za rudarenje veza) i automatizirane sustave nadzora koji objedinjuju različite sposobnosti otkrivanja (poput otkrivanja otkucaja srca i toplinskih kamera); budući da stupnjevi pouzdanosti i točnosti prethodno navedenih primjena, uz ostale potencijalne ili buduće primjene tehnologija umjetne inteligencije, mogu biti iznimno različiti i utjecati na zaštitu temeljnih prava i na dinamiku sustava kaznenog pravosuđa; budući da se mnogi od tih alata upotrebljavaju u zemljama izvan EU-a, dok bi u skladu s pravnom stečevinom i sudskom praksom Unije o zaštiti podataka bili nezakoniti; budući da rutinsko uvođenje algoritama, čak i uz malu stopu lažno pozitivnih rezultata, može dovesti do lažnih upozorenja koja znatno nadmašuju ispravna upozorenja;

budući da se alati i primjene umjetne inteligencije upotrebljavaju i u pravosuđu nekoliko zemalja diljem svijeta, među ostalim, za potkrepljivanje odluka o pritvoru prije suđenja, pri izricanju kazni, izračunu vjerojatnosti ponavljanja kaznenog djela i pri utvrđivanju probacije, rješavanju sporova putem interneta, upravljanju sudskom praksom i omogućavanju lakšeg pristupa pravosuđu; budući da je to dovelo do iskrivljenih i smanjenih mogućnosti za nebijelce i druge manjine; budući da je u EU-u njihova upotreba trenutno ograničena uglavnom na građanske stvari, uz iznimku nekih država članica;

budući da upotreba umjetne inteligencije u kaznenom progonu obuhvaća niz potencijalno visokih, a u nekim slučajevima neprihvatljivih rizika za zaštitu temeljnih prava pojedinaca, kao što su netransparentno donošenje odluka, različite vrste diskriminacije i pogreške svojstvene temeljnom algoritmu, koje se mogu povećati kanalima za povratne informacije, kao i rizici za zaštitu privatnosti i osobnih podataka, zaštitu slobode izražavanja i informacija, pretpostavku nedužnosti, pravo na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje, te rizici za slobodu i sigurnost pojedinaca;

budući da su sustavi umjetne inteligencije kojima se koriste tijela kaznenog progona i pravosuđe također podložni napadima na informacijske sustave koji su potpomognuti umjetnom inteligencijom ili onečišćenju podataka, pri čemu se namjerno uključuje pogrešan skup podataka kako bi se postigli pristrani rezultati; budući da je u takvim situacijama posljedična šteta potencijalno još značajnija i može rezultirati eksponencijalno većim štetama i za pojedince i za skupine;

budući da se uvođenje umjetne inteligencije u području kaznenog progona i pravosuđa ne bi smjelo smatrati isključivo tehničkim pitanjem, već političkom odlukom o osmišljavanju i ciljevima kaznenog progona i kaznenopravnih sustava; budući da se moderno kazneno pravo temelji na ideji da vlasti reagiraju na kazneno djelo nakon njegova počinjenja, ne pretpostavljajući pritom da su svi ljudi opasni i da ih je potrebno stalno nadzirati kako bi se spriječili mogući prijestupi; budući da tehnike nadzora koje se temelje na umjetnoj inteligenciji ozbiljno dovode u pitanje taj pristup, zbog čega zakonodavci diljem svijeta hitno trebaju temeljito procijeniti posljedice uvođenja tehnologija koje umanjuju ulogu ljudi u provedbi zakona i donošenju presuda;

ponovno ističe da se, s obzirom na to da se umjetna inteligencija temelji na obradi velikih količina osobnih podataka, pravo na zaštitu privatnog života i pravo na zaštitu osobnih podataka primjenjuju na sva područja umjetne inteligencije te da je potrebno u potpunosti se pridržavati pravnog okvira Unije za zaštitu podataka i privatnosti; stoga podsjeća da je EU već uspostavio standarde zaštite podataka za kazneni progon, koji čine temelj za sve buduće propise o umjetnoj inteligenciji koja se upotrebljava u kaznenom progonu i pravosuđu; podsjeća da bi obrada osobnih podataka trebala biti zakonita i pravedna, da bi svrhe obrade trebale biti jasno navedene, izričite i legitimne, da bi obrada trebala biti primjerena, relevantna i ne prekomjerna u odnosu na svrhu u koju se provodi, da bi trebala biti točna, ažurna i da bi se netočni podaci trebali ispraviti ili izbrisati osim ako se primjenjuju ograničenja, da se podaci ne bi smjeli čuvati dulje nego što je potrebno, da bi trebalo utvrditi jasne i primjerene rokove za brisanje ili periodično preispitivanje potrebe za pohranom takvih podataka te da bi ih trebalo obrađivati na siguran način; također ističe da bi trebalo spriječiti moguću identifikaciju pojedinaca primjenom umjetne inteligencije koja se koristi podacima koji su prethodno bili anonimizirani;

ponovno potvrđuje da sva rješenja umjetne inteligencije za tijela kaznenog progona i pravosuđe trebaju u potpunosti poštovati načela ljudskog dostojanstva, nediskriminacije, slobode kretanja, pretpostavku nedužnosti i pravo na obranu, uključujući pravo na šutnju, pravo na slobodu izražavanja i informacija, slobodu okupljanja i udruživanja, jednakost pred zakonom, načelo jednakosti procesnih sredstava te pravo na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje, u skladu s Poveljom i Europskom konvencijom o ljudskim pravima; naglašava da treba zabraniti primjene umjetne inteligencije ako su nespojive s temeljnim pravima;

priznaje da brzina razvoja primjena umjetne inteligencije diljem svijeta ne omogućuje iscrpno navođenje primjena, zbog čega je potreban jasan i dosljedan model upravljanja kojim se jamče i temeljna prava pojedinaca i pravna jasnoća za nositelje projekata s obzirom na kontinuirani razvoj tehnologije; međutim, s obzirom na ulogu i odgovornost policije i pravosudnih tijela te utjecaj njihovih odluka u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija, smatra da se upotreba primjena umjetne inteligencije mora kategorizirati kao visokorizična u slučajevima u kojima postoji mogućnost znatnog utjecaja na živote pojedinaca;

u tom smislu smatra da je minimalni uvjet da svi alati umjetne inteligencije koje razviju tijela kaznenog progona i pravosudna tijela ili kojima se ta tijela koriste budu sigurni, pouzdani i prilagođeni svrsi, poštuju načela pravednosti, smanjenja količine podataka, odgovornosti, transparentnosti, nediskriminacije i objašnjivosti te da njihov razvoj, uvođenje i upotreba podliježu procjeni rizika te strogom ispitivanju nužnosti i proporcionalnosti, a zaštitni mehanizmi trebaju biti razmjerni utvrđenim rizicima; ističe da je povjerenje građana u upotrebu umjetne inteligencije koja se razvija, uvodi i upotrebljava u EU-u uvjetovano potpunim ispunjavanjem tih kriterija;

uviđa pozitivan doprinos određenih vrsta primjena umjetne inteligencije na rad tijela kaznenog progona i pravosudnih tijela diljem Unije; kao primjer ističe poboljšano upravljanje sudskom praksom s pomoću alata kojima se omogućuju dodatne opcije pretraživanja; smatra da postoji niz drugih mogućih primjena umjetne inteligencije za kazneni progon i pravosuđe koje bi se mogle istražiti uzimajući u obzir pet načela Europske etičke povelje o upotrebi umjetne inteligencije u pravosudnim sustavima i povezanim područjima, koju je donijela Radna skupina Vijeća Europe za kvalitetu pravosuđa (CEPEJ), te obraćajući posebnu pozornost na „primjene koje treba razmotriti uz najveću moguću zadršku”, koje je utvrdio CEPEJ;

naglašava da se svaka tehnologija može prenamijeniti i stoga poziva na strogu demokratsku kontrolu i neovisni nadzor svih tehnologija omogućenih umjetnom inteligencijom kojima se koriste tijela kaznenog progona i pravosudna tijela, posebno onih koje se mogu prenamijeniti za masovni nadzor ili masovno profiliranje; stoga s velikom zabrinutošću primjećuje potencijal određenih tehnologija umjetne inteligencije koje se upotrebljavaju u sektoru kaznenog progona u svrhu masovnog nadzora; ističe pravnu obvezu sprečavanja masovnog nadzora s pomoću tehnologija umjetne inteligencije koje po definicije ne poštuju načela nužnosti i proporcionalnosti te zabrane upotrebe primjena koje bi mogle dovesti do toga;

naglašava da pristup koji se u nekim zemljama izvan EU-a zauzima u pogledu razvoja, uvođenja i upotrebe tehnologija masovnog nadzora nerazmjerno utječe na temeljna prava, zbog čega ga EU ne bi trebao primjenjivati; stoga ističe da mehanizmi zaštite od zlouporabe tehnologije umjetne inteligencije od strane tijela kaznenog progona i pravosudnih tijela također trebaju biti jednako regulirani u cijeloj Uniji;

naglašava potencijal za pristranost i diskriminaciju kao rezultat upotrebe primjena umjetne inteligencije kao što je strojno učenje, uključujući algoritme na kojima se takve primjene temelje; napominje da pristranosti mogu biti svojstvene temeljnim skupovima podataka, posebice kada se upotrebljavaju povijesni podaci koje su unijeli razvojni programeri algoritama ili koji se generiraju kad se sustavi implementiraju u okruženju stvarnog svijeta; ističe da na rezultate primjena umjetne inteligencije nužno utječe kvaliteta korištenih podataka te da su takve inherentne pristranosti sklone postupnom rastu, čime se nastavlja i povećava postojeća diskriminacija, posebno za osobe koje pripadaju određenim etničkim skupinama ili etniciziranim zajednicama;

ističe činjenicu da mnoge algoritamski pogonjene tehnologije identifikacije koje su trenutačno u upotrebi nerazmjerno pogrešno identificiraju i klasificiraju etnicizirane osobe, pojedince koji pripadaju određenim etničkim skupinama, LGBTI osobe, djecu i starije osobe te žene i time im nanose štetu; podsjeća da pojedinci nemaju samo pravo na ispravnu identifikaciju, već i pravo da ih se uopće ne identificira, osim ako je to zakonom propisano radi važnih i legitimnih javnih interesa; naglašava da predviđanja umjetne inteligencije koja se temelje na značajkama određene skupine osoba u konačnici pojačavaju i reproduciraju postojeće oblike diskriminacije; smatra da treba uložiti velike napore kako bi se izbjegla automatizirana diskriminacija i pristranost; poziva na uvođenje pouzdanih dodatnih zaštitnih mehanizama kada se sustavi umjetne inteligencije u kaznenom progonu ili pravosuđu upotrebljavaju na maloljetnicima ili u vezi s njima;

10.

ističe asimetriju moći između onih koji se koriste tehnologijama umjetne inteligencije i onih koji su im podložni; naglašava da je od ključne važnosti da upotreba alata umjetne inteligencije od strane tijela kaznenog progona i pravosudnih tijela ne postane čimbenik nejednakosti, društvenog raslojavanja ili isključenosti; ističe utjecaj upotrebe alata umjetne inteligencije na prava osumnjičenika na obranu, poteškoće u dobivanju smislenih informacija o njihovu funkcioniranju i posljedični problem osporavanja njihovih rezultata na sudu, posebno od strane pojedinaca pod istragom;

11.

svjestan je rizika, naročito onih povezanih s curenjem podataka, povredama sigurnosti podataka i neovlaštenim pristupom osobnim podacima i drugim informacijama, primjerice, onima koje su povezane s kaznenim istragama ili sudskim predmetima koje obrađuju sustavi umjetne inteligencije; naglašava da treba pozorno razmotriti aspekte zaštite i sigurnosti sustava umjetne inteligencije koji se upotrebljavaju u tijelima kaznenog progona i pravosudnim tijelima te da oni trebaju biti dovoljno pouzdani i otporni da spriječe potencijalno katastrofalne posljedice zlonamjernih napada na sustave umjetne inteligencije; naglašava važnost integrirane sigurnosti, kao i specifičnog ljudskog nadzora prije upotrebe određenih ključnih primjena te stoga poziva tijela kaznenog progona i pravosudna tijela da se koriste samo primjenama umjetne inteligencije koje su u skladu s načelom integrirane privatnosti i integrirane zaštite podataka kako bi se izbjeglo nekontrolirano širenje primjene;

12.

naglašava da se nijednom sustavu umjetne inteligencije koji se upotrebljava u kaznenom progonu ili pravosuđu ne bi smjelo omogućiti da nanosi štetu fizičkom integritetu ljudskih bića niti da dodjeljuje prava ili nameće pravne obveze pojedincima;

13.

svjestan je izazova točnog utvrđivanja pravne odgovornosti i preuzimanja obveze za moguću štetu s obzirom na složenost razvoja i rada sustava umjetne inteligencije; smatra da je nužno stvoriti jasan i pošten režim dodjeljivanja pravne odgovornosti i preuzimanja obveza za potencijalno štetne posljedice tih naprednih digitalnih tehnologija; međutim, naglašava da primarni cilj mora biti sprečavanje same pojave svih takvih posljedica; stoga poziva na primjenu načela predostrožnosti za sve primjene umjetne inteligencije u kontekstu kaznenog progona; ističe da pravnu odgovornost i obveze uvijek mora snositi fizička ili pravna osoba, koja se uvijek mora utvrditi kada se donose odluke uz potporu umjetne inteligencije; stoga naglašava da je potrebno zajamčiti transparentnost korporativnih struktura koje proizvode sustave umjetne inteligencije i upravljaju njima;

14.

smatra da je za učinkovitost ostvarivanja prava na obranu i za transparentnost nacionalnih kazneno-pravnih sustava ključno da se konkretnim, jasnim i preciznim pravnim okvirom reguliraju uvjeti, modaliteti i posljedice upotrebe alata umjetne inteligencije u području kaznenog progona i pravosuđa, kao i prava ciljanih osoba, uključujući djelotvorne i lako dostupne postupke podnošenja pritužbi i obeštećenja, uključujući sudsku zaštitu; ističe pravo stranaka u kaznenom postupku na pristup procesu prikupljanja podataka i povezanim procjenama koje su provedene ili dobivene upotrebom primjena umjetne inteligencije; naglašava potrebu da izvršna tijela koja sudjeluju u pravosudnoj suradnji pri odlučivanju o zahtjevu za izručenje (ili predaju) drugoj državi članici ili zemlji izvan EU-a procijene bi li upotreba alata umjetne inteligencije u zemlji koja je podnijela zahtjev mogla očito ugroziti temeljno pravo na pošteno suđenje; poziva Komisiju da izda smjernice o tome kako provesti takvu procjenu u kontekstu pravosudne suradnje u kaznenim stvarima; inzistira na tome da se države članice, u skladu s mjerodavnim zakonima, pobrinu za to da pojedinci budu obaviješteni kada podliježu upotrebi primjena umjetne inteligencije od strane tijela kaznenog progona ili pravosuđa;

15.

naglašava da ljudi neće moći provesti neovisnu procjenu ako se oslanjaju samo na podatke, profile i preporuke dobivene od strojeva; ističe da može doći do ozbiljnih i negativnih posljedica, osobito u području kaznenog progona i pravosuđa, u slučajevima kada pojedinci imaju previše povjerenja u naizgled objektivnu i znanstvenu prirodu alata umjetne inteligencije i ne uzimaju u obzir da rezultati tih alata mogu biti netočni, nepotpuni, nebitni ili diskriminirajući; naglašava da treba izbjegavati prekomjerno oslanjanje na rezultate sustava umjetne inteligencije i ističe da vlasti trebaju graditi povjerenje i znanje za preispitivanje ili poništavanje preporuka algoritama; smatra da je važno imati realna očekivanja u pogledu takvih tehnoloških rješenja, a ne obećavati savršena rješenja za kazneni progon i otkrivanje svih počinjenih kaznenih djela;

16.

ističe da u kontekstu pravosuđa i tijela kaznenog progona, odluku s pravnim ili sličnim učinkom uvijek treba donijeti čovjek kojeg se može smatrati odgovornim za donesene odluke; smatra da bi onima koji ovise o sustavima koji se temelje na umjetnoj inteligenciji trebalo omogućiti pravni lijek; podsjeća da, u okviru prava EU-a, osoba ima pravo da se na nju ne odnosi odluka koja se temelji isključivo na automatiziranoj obradi podataka, a koja proizvodi pravne učinke za nju ili značajno na nju utječe; nadalje ističe da se automatizirano pojedinačno donošenje odluka ne smije temeljiti na posebnim kategorijama osobnih podataka, osim ako su uspostavljene odgovarajuće mjere zaštite prava i sloboda te legitimnih interesa osobe čiji se podaci obrađuju; ističe da se pravom EU-a zabranjuje profiliranje koje dovodi do diskriminacije pojedinaca na temelju posebnih kategorija osobnih podataka; naglašava da su odluke u području provedbe zakona gotovo uvijek odluke koje zbog izvršne prirode tijela kaznenog progona i njihova djelovanja imaju pravni učinak na dotičnu osobu; prima na znanje da upotreba umjetne inteligencije može utjecati na ljudske odluke i na sve faze kaznenih postupaka; stoga smatra da tijela koja se koriste sustavima umjetne inteligencije moraju poštovati visoke pravne standarde i zajamčiti ljudsku intervenciju, posebno pri analizi podataka dobivenih iz tih sustava; zahtijeva stoga suvereno diskrecijsko pravo sudaca i donošenje odluka na pojedinačnoj osnovi; poziva na zabranu uporabe umjetne inteligencije i povezanih tehnologija pri donošenju sudskih odluka;

17.

poziva na algoritamsku objašnjivost, transparentnost, sljedivost i provjeru kako bi se osiguralo da su razvoj, uvođenje i upotreba sustava umjetne inteligencije u tijelima kaznenog progona i pravosuđu u skladu s temeljnim pravima te da im građani vjeruju, te kako bi se osiguralo da rezultati koje generiraju algoritmi umjetne inteligencije mogu biti razumljivi korisnicima i osobama koje o tim sustavima ovise i da postoji transparentnost izvornih podataka te načina na koji je sustav došao do određenog zaključka; ističe da bi, kako bi se zajamčila tehnička transparentnost, stabilnost i točnost, tijela kaznenog progona ili pravosudna tijela u Uniji trebala moći kupovati samo takve alate i sustave čiji algoritmi i logika podliježu reviziji te su dostupni barem policiji i pravosuđu te neovisnim revizorima, kako bi se omogućilo njihovo ocjenjivanje, revizija i provjera, a prodavači ih ne bi smjeli zatvarati niti označivati kao vlasništvo; nadalje ističe da bi trebalo osigurati dokumentaciju na jasnom i razumljivom jeziku o prirodi usluge, razvijenim alatima, izvedbi i uvjetima u kojima se može očekivati da će funkcionirati te rizicima koje bi mogli prouzročiti; stoga poziva pravosudna tijela i tijela kaznenog progona da osiguraju proaktivnu i potpunu transparentnost u pogledu privatnih poduzeća koja ih opremaju sustavima umjetne inteligencije za potrebe kaznenog progona i pravosuđa; s tim u skladu preporučuje upotrebu softvera otvorenog koda kada je to moguće;

18.

potiče tijela kaznenog progona i pravosudna tijela da utvrde i procijene područja u kojima bi neka prilagođena rješenja umjetne inteligencije mogla biti korisna te da razmjenjuju najbolje prakse o uvođenju umjetne inteligencije; poziva države članice i agencije EU-a da usvoje odgovarajuće postupke javne nabave za sustave umjetne inteligencije kada se koriste u okviru kaznenog progona ili u pravosudnom kontekstu kako bi se zajamčila njihova usklađenost s temeljnim pravima i mjerodavnim zakonodavstvom, uključujući jamstvo dostupnosti softverske dokumentacije i algoritama nadležnim i nadzornim tijelima u svrhu preispitivanja; posebno poziva na donošenje obvezujućih pravila kojima se propisuje javno objavljivanje javno-privatnih partnerstva, ugovora i preuzimanja te svrhe u koje se obrađuju; naglašava potrebu da se vlastima osiguraju potrebna financijska sredstva te da im se osigura potrebno stručno znanje kako bi se zajamčilo potpuno poštovanje etičkih, pravnih i tehničkih zahtjeva povezanih s uvođenjem umjetne inteligencije;

19.

poziva da se s pomoću obvezne dokumentacije osigura sljedivost sustava umjetne inteligencije i postupaka donošenja odluka kojima se definiraju sposobnosti i ograničenja sustava te kojima se prati izvor atributa koji su definirajući za odluku; ističe da je važno u potpunosti dokumentirati podatke koji se tiču osposobljavanja, njihov kontekst, svrhu, točnost i nuspojave, kao i način na koji ih obrađuju konstruktori i programeri algoritama te njihovu usklađenost s temeljnim pravima; ističe da uvijek treba biti moguće prevesti izračune sustava umjetne inteligencije u oblik razumljiv ljudima;

20.

poziva na obveznu procjenu učinka na ljudska prava prije implementacije ili uvođenja bilo kojeg sustava umjetne inteligencije u tijela kaznenog progona ili pravosuđe kako bi se procijenili svi potencijalni rizici za ljudska prava; podsjeća da je prethodna procjena učinka na zaštitu podataka obvezna za sve vrste obrade, posebno za upotrebu novih tehnologija, koja će vjerojatno predstavljati visok rizik za prava i slobode pojedinaca te smatra da je to slučaj s većinom tehnologija umjetne inteligencije u području kaznenog progona i pravosuđa; posebno ističe stručnost kojom tijela za zaštitu podataka i agencije za temeljna prava trebaju raspolagati prilikom procjene tih sustava; naglašava da bi te procjene učinka na temeljna prava trebalo provoditi na što otvoreniji način i uz aktivno sudjelovanje civilnog društva; zahtijeva da se u procjenama učinka jasno definiraju zaštitne mjere potrebne za rješavanje utvrđenih rizika te da se one u najvećoj mogućoj mjeri objave prije uvođenja bilo kakvog sustava umjetne inteligencije;

21.

naglašava da samo snažno europsko upravljanje umjetnom inteligencijom popraćeno neovisnom procjenom omogućuje potrebnu operacionalizaciju načela temeljnih prava; poziva da neovisno tijelo periodično provede obveznu reviziju svih sustava umjetne inteligencije koji se upotrebljavaju u tijelima kaznenog progona ili pravosudnim tijelima kako bi se ispitali i ocijenili kontekst, svrha, točnost, uspješnost i razmjeri algoritamskih sustava nakon što budu stavljeni u rad radi utvrđivanja, ispitivanja, dijagnosticiranja i ispravljanja svih neželjenih i štetnih učinaka i kako bi se osiguralo da sustavi umjetne inteligencije rade kako bi trebali; stoga poziva na uspostavu jasnog institucijskog okvira u tu svrhu, uključujući odgovarajući regulatorni i nadzorni pregled, kako bi se osigurala potpuna provedba i zajamčila potpuno utemeljena demokratska rasprava o nužnosti i proporcionalnosti umjetne inteligencije u području kaznenog prava; ističe da bi rezultati tih revizija trebali biti dostupni u javnim registrima kako bi građani znali primjenjuju li se sustavi umjetne inteligencije i koje se mjere poduzimaju kako bi se ispravilo svako kršenje temeljnih prava;

22.

naglašava da skupovi podataka i algoritamski sustavi koji se upotrebljavaju pri klasifikaciji, procjenama i predviđanjima u različitim fazama obrade podataka u razvoju umjetne inteligencije i povezanih tehnologija mogu dovesti i do različitog postupanja prema skupinama osoba sa sličnim obilježjima i njihove izravne i neizravne diskriminacije, naročito jer podaci koji se upotrebljavaju za učenje algoritama za predviđanje policijskog nadzora odražavaju sadašnje nadzorne prioritete te stoga mogu dovesti do reproduciranja i umnažanja postojećih pristranosti; naglašava stoga da tehnologija umjetne inteligencije, posebno kada se koristi u svrhu kaznenog progona i pravosuđa, iziskuje interdisciplinarna istraživanja i doprinos, uključujući znanstvene i tehnološke studije, ključne rasne studije, studije o invaliditetu i druge discipline prilagođene društvenom kontekstu, uključujući način nastanka razlika, klasifikacijski rad i njegove posljedice; stoga naglašava da je potrebno sustavno ulaganje u integraciju tih disciplina u studije i istraživanja umjetne inteligencije na svim razinama; naglašava da je također važno osigurati da timovi koji osmišljavaju, razvijaju, testiraju, održavaju, uvode i nabavljaju sustave umjetne inteligencije za tijela kaznenog progona i pravosudna tijela odražavaju, kada je to moguće, raznolikost društva općenito kao netehničkog načina za smanjenje rizika od diskriminacije;

23.

ističe nadalje da odgovarajuća odgovornost, osobna i pravna odgovornost zahtijevaju značajno specijalizirano osposobljavanje u pogledu etičkih odredbi, potencijalnih opasnosti, ograničenja i pravilne upotrebe tehnologije umjetne inteligencije, posebno za policijsko i pravosudno osoblje; naglašava da bi se odgovarajućim stručnim osposobljavanjem i kvalifikacijama trebalo osigurati da su donositelji odluka osposobljeni u pogledu potencijala za pristranost, budući da se skupovi podataka mogu temeljiti na diskrimirajućim podacima i podacima na koje utječu predrasude; podržava pokretanje inicijativa za podizanje razine osviještenosti i obrazovnih inicijativa kako bi se osiguralo da su pojedinci koji rade u tijelima kaznenog progona i pravosuđu svjesni i razumiju ograničenja, sposobnosti i rizike koji proizlaze iz upotrebe sustava umjetne inteligencije, uključujući rizik od pristranosti u automatizaciji; podsjeća da će uključivanje primjera rasističkog ponašanja policijskih snaga prilikom izvršavanja dužnosti u skupove podataka za obuku sustava umjetne inteligencije neizbježno dovesti do rasističke pristranosti u nalazima, rezultatima i preporukama dobivenima umjetnom inteligencijom; stoga ponavlja svoj poziv državama članicama da u policijskom i pravosudnom sustavu promiču politike za borbu protiv diskriminacije te da razvijaju nacionalne akcijske planove protiv rasizma;

24.

napominje da je prognostički rad policije među primjenama umjetne inteligencije koje se upotrebljavaju u području kaznenog progona, ali upozorava da, iako se prognostičkim policijskim aktivnostima mogu analizirati zadani skupovi podataka potrebni za utvrđivanje obrazaca i korelacija, njima se ne može odgovoriti na pitanje uzročnosti i ne može se pouzdano prognozirati individualno ponašanje te stoga ne mogu biti jedini temelj za intervenciju; ističe da je nekoliko gradova u Sjedinjenim Američkim Državama odustalo od svojih sustava predviđanja policijskog nadzora nakon revizije programa; podsjeća da su tijekom službenog putovanja odbora LIBE u Sjedinjene Američke Države u veljači 2020. policijske uprave grada New Yorka i Cambridgea, Massachusetts obavijestile zastupnike da su zbog nedostatka učinkovitosti, diskriminirajućeg učinka i neuspjeha u praksi postupno ukinule svoje programe predviđanja policijskog nadzora te su se umjesto toga okrenule radu policije u zajednici; prima na znanje da je to rezultiralo smanjenjem stope kriminala; protivi se tome da tijela kaznenog progona upotrebljavaju umjetnu inteligenciju za predviđanje ponašanja pojedinaca ili skupina na temelju arhivskih podataka i prošlog ponašanja, članstva u skupinama, lokacije ili drugih sličnih čimbenika, kojima se pokušava identificirati osobe za koje je vjerojatno da će počiniti kazneno djelo;

25.

prima na znanje različite vrste upotrebe prepoznavanja lica, kao što su, među ostalim, verifikacija/autentifikacija (tj. uspoređivanje lica s fotografijom u identifikacijskoj ispravi, npr. pametne granice), identifikacija (tj. uspoređivanje fotografije s određenom bazom fotografija) i otkrivanje (tj. otkrivanje lica u stvarnom vremenu iz izvora kao što su snimke CCTV-a i njihovo uspoređivanje s bazama podataka, npr. nadzorom u stvarnom vremenu), od kojih svaka ima različite učinke na zaštitu temeljnih prava; snažno vjeruje da bi se upotreba sustava za prepoznavanje lica u tijelima kaznenog progona trebala ograničiti na jasno opravdane svrhe uz puno poštovanje načela proporcionalnosti i nužnosti te mjerodavnog prava; ponovno potvrđuje da barem upotreba tehnologije za prepoznavanje lica mora biti u skladu sa zahtjevima smanjenja količine podataka, točnosti podataka, ograničenja pohrane, sigurnosti i odgovornosti podataka te da mora biti zakonita, pravedna i transparentna te u skladu s posebnom, eksplicitnom i legitimnom svrhom koja je jasno definirana u pravu država članica ili Unije; smatra da se sustavi za verifikaciju i autentifikaciju mogu i dalje uspješno uvoditi i upotrebljavati samo ako se njihovi štetni učinci mogu ublažiti i ako su prethodno navedeni kriteriji ispunjeni;

26.

nadalje poziva na trajnu zabranu korištenja automatskog analiziranja i/ili prepoznavanja ljudskih značajki u javnim prostorima primjerice hoda, otisaka prstiju, DNK, glasa i drugih biometrijskih i bihevioralnih signala;

27.

poziva međutim na moratorij na upotrebu sustava za prepoznavanje lica kojima je funkcija identifikacija u svrhu kaznenog progona, osim ako se ne koriste isključivo u svrhu identifikacije žrtava kaznenog djela, dok se tehnički standardi ne budu mogli smatrati potpuno usklađenima s temeljnim pravima, dok dobiveni rezultati ne budu nepristrani i nediskriminirajući, dok zakonski okvir ne bude davao jasne zaštitne mjere protiv zlouporabe i strogu demokratsku kontrolu i nadzor i dok ne bude empirijskih dokaza o nužnosti i proporcionalnosti upotrebe takvih tehnologija; napominje da se sustavi ne bi smjeli upotrebljavati ili uvoditi ako prethodno navedeni kriteriji nisu ispunjeni;

28.

izražava veliku zabrinutost zbog toga što akteri kaznenog progona i obavještajne službe upotrebljavaju privatne baze podataka za prepoznavanje lica, kao što je Clearview AI, baza podataka s više od tri milijarde fotografija nezakonito prikupljenih s društvenih mreža i drugih internetskih stranica, uključujući fotografije građana EU-a; poziva države članice da obvežu aktere kaznenog progona da otkriju upotrebljavaju li tehnologiju Clearview AI ili neku istovrijednu tehnologiju iz drugih izvora; podsjeća na mišljenje Europskog odbora za zaštitu podataka da uporaba usluge kao što je Clearview AI od strane tijela kaznenog progona u Europskoj uniji „vjerojatno nije u skladu s režimom EU-a za zaštitu podataka”; poziva da se tijelima kaznenog progona zabrani upotreba privatnih baza podataka za prepoznavanje lica;

29.

prima na znanje studiju izvedivosti Komisije o mogućim izmjenama odluke Prüm (8), uključujući u pogledu slika lica; prima na znanje ranije istraživanje da nijedan potencijalni novi identifikator, npr. šarenica ili prepoznavanje lica, ne bi bio jednako pouzdan u forenzičkom kontekstu kao DNK ili otisci prstiju; podsjeća Komisiju da se svaki zakonodavni prijedlog mora temeljiti na dokazima i poštovati načelo proporcionalnosti; poziva Komisiju da ne proširi okvir odluke Prüm osim ako za to ne postoje čvrsti znanstveni dokazi o pouzdanosti prepoznavanja lica u forenzičkom kontekstu u usporedbi s DNK ili otiscima prstiju, i to nakon što provede cjelovitu procjenu učinka, uzimajući u obzir preporuke Europskog nadzornika za zaštitu podataka i Europskog odbora za zaštitu podataka;

30.

ističe da je upotreba biometrijskih podataka u širem smislu povezana s načelom prava na ljudsko dostojanstvo, koje je osnova svih temeljnih prava koja su zajamčena Poveljom; smatra da upotreba i prikupljanje biometrijskih podataka za potrebe daljinske identifikacije, primjerice prepoznavanjem lica na javnim mjestima, kao i na izlazima za automatsku graničnu kontrolu koji se upotrebljavaju za granične kontrole u zračnim lukama, može predstavljati poseban rizik za temeljna prava čije se posljedice mogu značajno razlikovati ovisno o svrsi, kontekstu i području upotrebe; nadalje ističe spornu znanstvenu valjanost tehnologije prepoznavanja, kao što su kamere kojima se otkrivaju pokreti očiju i promjene u veličini zjenica, u području kaznenog progona; smatra da bi se upotreba biometrijske identifikacije u kontekstu kaznenog progona i pravosuđa uvijek trebala smatrati „visokorizičnom” i stoga podlijegati dodatnim zahtjevima, u skladu s preporukama Komisijine stručne skupine na visokoj razini za umjetnu inteligenciju;

31.

izražava duboku zabrinutost zbog istraživačkih projekata financiranih u okviru programa Obzor 2020. kojima se na vanjskim granicama uvodi umjetna inteligencija, kao što je projekt iBorderCtrl, „pametni sustav za otkrivanje laži” koji profilira putnika na temelju automatiziranog intervjua provedenog putem webcama prije putovanja i analize 38 mikropokreta temeljene na umjetnoj inteligenciji, koji je testiran u Mađarskoj, Latviji i Grčkoj; stoga poziva Komisiju da zakonodavnim i nezakonodavnim sredstvima te po potrebi postupcima zbog povrede prava provede zabranu svake biometrijske obrade podataka, uključujući slike lica, za potrebe kaznenog progona koji dovodi do masovnog nadzora u javno dostupnim prostorima; nadalje poziva Komisiju da prestane financirati biometrijska istraživanja, uvođenje biometrijske tehnologije ili biometrijske programe koji bi lako mogli doprinijeti neselektivnom masovnom nadzoru u javnim prostorima; u tom kontekstu ističe da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti upotrebi bespilotnih letjelica u policijskim operacijama te da bi se za njih trebao primjenjivati strog okvir;

32.

podržava preporuke stručne skupine Komisije na visokoj razini za umjetnu inteligenciju da se zabrani masovno vrednovanje pojedinaca putem umjetne inteligencije; smatra da se svakim oblikom normativnog vrednovanja građanina koji provode javna tijela, posebno u području kaznenog progona i pravosuđa, dovodi do gubitka autonomije, ugrožava načelo nediskriminacije te se ne može smatrati da je u skladu s temeljnim pravima, posebno ljudskim dostojanstvom, kako je kodificirano zakonom EU-a;

33.

poziva na veću opću transparentnost kako bi se uspostavio sveobuhvatan sporazum u pogledu upotrebe primjena umjetne inteligencije u Uniji; traži od država članica da daju sveobuhvatne informacije o alatima kojima se koriste njihova tijela kaznenog progona i sudska tijela, o vrsti alata u uporabi, o svrhama u koje se koriste, o vrstama kaznenih djela na koja se primjenjuju i o nazivima društava ili organizacija koje su razvile te alate; poziva tijela kaznenog progona i pravosuđa da informiraju javnost i osiguraju dovoljnu transparentnost u pogledu uporabe umjetne inteligencije i srodnih tehnologija pri provedbi svojih ovlasti, uključujući otkrivanje lažno pozitivnih i lažno negativnih stopa predmetne tehnologije; od Komisije traži da prikupi i ažurira informacije koje bi se onda nalazile na jednom mjestu; poziva Komisiju da objavi te da ažurira informacije o uporabi umjetne inteligencije u agencijama Unije nadležnima za provedbu zakona i za ispunjavanje pravosudnih zadaća; poziva Europski odbor za zaštitu podataka da ocijeni zakonitost tih tehnologija umjetne inteligencije i načina na koji ih primjenjuju tijela kaznenog progona i pravosudna tijela;

34.

podsjeća da se aplikacije umjetne inteligencije, uključujući one koje se upotrebljavaju u kontekstu kaznenog progona i pravosuđa, brzo razvijaju na globalnoj razini; potiče sve europske dionike, uključujući države članice i Komisiju, da u okviru međunarodne suradnje zajamče angažman partnera izvan EU-a kako bi se podigli standardi na međunarodnoj razini i pronašao zajednički i dopunski pravni i etički okvir za upotrebu umjetne inteligencije, posebno u području provedbe zakona i pravosuđa, kojim će se u potpunosti poštovati Povelja, europska pravna stečevina o zaštiti podataka i ljudska prava u širem smislu;

35.

poziva Agenciju EU-a za temeljna prava da u suradnji s Europskim odborom za zaštitu podataka i Europskim nadzornikom za zaštitu podataka izradi sveobuhvatne smjernice, preporuke i najbolje prakse kako bi se dodatno odredili kriteriji i uvjeti za razvoj, upotrebu i uvođenje aplikacija i rješenja umjetne inteligencije kojima se koriste tijela kaznenog progona i pravosudna tijela; obvezuje se provesti studiju o provedbi Direktive o izvršavanju zakonodavstva (9) kako bi se utvrdilo na koji su način tijela kaznenog progona i pravosudna tijela osigurala zaštitu osobnih podataka prilikom njihove obrade, posebno u razvoju ili uvođenju novih tehnologija; nadalje, poziva Komisiju da razmotri je li potrebno provesti konkretno zakonodavno djelovanje za dodatno određivanje kriterija i uvjeta za razvoj, upotrebu i uvođenje aplikacija i rješenja umjetne inteligencije kojima se koriste tijela kaznenog progona i pravosudna tijela;

36.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 119, 4.5.2016., str. 1.

(2) SL L 119, 4.5.2016., str. 89.

(3) SL L 295, 21.11.2018., str. 39.

(4) SL L 201, 31.7.2002., str. 37.

(5) SL L 135, 24.5.2016., str. 53.

(6) SL C 362, 8.9.2021., str. 63.

(7) SL C 263, 25.7.2018., str. 82.

(8) Odluka Vijeća 2008/615/PUP od 23. lipnja 2008. o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala. (SL L 210, 6.8.2008., str. 1.).

(9) Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP. (SL L 119, 4.5.2016., str. 89.).

24.3.2022

Službeni list Europske unije

C 132/27

P9_TA(2021)0406

Posljedice nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama i prava skrbništva po žene i djecu

Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. o posljedicama nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama i prava skrbništva po žene i djecu (2019/2166(INI))

(2022/C 132/03)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji te članke 6., 8. i 67. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela (Direktiva o pravima žrtava) (1),

—	uzimajući u obzir članke 21., 23., 24. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”),

—	uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), koja je stupila na snagu 1. kolovoza 2014.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20. studenoga 1989.,

—	uzimajući u obzir opću napomenu br. 13 Odbora za prava djeteta od 18. travnja 2011. o pravu djeteta na zaštitu od svih oblika nasilja,

—	uzimajući u obzir Hašku konvenciju od 25. listopada 1980. o građanskim aspektima međunarodne otmice djece,

—	uzimajući u obzir Hašku konvenciju od 29. svibnja 1993. o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem,

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/800 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima (2),

—	uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena od 18. prosinca 1979. i Opću preporuku br. 35 o rodno uvjetovanom nasilju nad ženama kojom se ažurira Opća preporuka br. 19 Odbora za iskorjenjivanje diskriminacije žena o nasilju nad ženama,

—	uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno njegovo načelo 2.,

—

uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030. koji je stupio na snagu 1. siječnja 2016., a posebno peti cilj održivog razvoja o rodnoj ravnopravnosti i drugi podcilj u okviru šesnaestog cilja o iskorjenjivanju zlostavljanja, iskorištavanja, trgovine te svih oblika nasilja nad djecom i mučenja djece,

—	uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog odluke Vijeća od 4. ožujka 2016. o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (COM(2016)0109),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija za rodnu ravnopravnost 2020.–2025.” (COM(2020)0152), a posebno njezin prvi cilj o iskorjenjivanju nasilja nad ženama i djevojčicama te povezanih stereotipova,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. studenoga 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija o ravnopravnosti LGBTIQ osoba 2020.–2025.” (COM(2020)0698),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. lipnja 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za prava žrtava (2020.–2025.)” (COM(2020)0258),

—	uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 6. ožujka 2019. naslovljen „Izvješće o ravnopravnosti žena i muškaraca 2019.” (SWD(2019)0101),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (3),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji i drugim mjerama za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja (4),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2020. o potrebi za posebnim sastavom Vijeća za rodnu ravnopravnost (5),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o rodnoj perspektivi tijekom i poslije razdoblja krize uzrokovane bolešću COVID-19 (6),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o Strategiji EU-a za rodnu ravnopravnost (7),

—	uzimajući u obzir Direktivu 2011/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o europskom nalogu za zaštitu (8),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 606/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima (9),

—	uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću (Uredba Bruxelles II.a) (10),

—	uzimajući u obzir Indeks rodne ravnopravnosti Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) za 2020.,

—	uzimajući u obzir studiju EIGE-a od 12. lipnja 2019. naslovljenu „Razumijevanje nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama u EU-u: uloga podataka”,

—	uzimajući u obzir studiju EIGE-a od 18. studenoga 2019. naslovljenu „Vodič za policiju u svrhu procjene rizika i upravljanja rizikom od nasilja koje u intimnim vezama nad ženama vrše partneri”,

—	uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) od 3. ožujka 2014. naslovljeno „Nasilje nad ženama: istraživanje provedeno diljem Europske unije”,

—	uzimajući u obzir Platformu neovisnih stručnjaka za borbu protiv diskriminacije i nasilja nad ženama (Platforma EDVAW) i njezinu izjavu od 31. svibnja 2019.„Nasilje koje u intimnim vezama nad ženama vrše partneri ključan je podatak koji treba uzeti u obzir pri određivanju skrbništva nad djecom”,

—

uzimajući u obzir izjavu Marceline Naudi, predsjednice Stručne skupine Vijeća Europe za borbu protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, od 24. ožujka 2020., naslovljenu „Za mnoge žene i djecu dom nije sigurno mjesto”, u kojoj se govori o nužnosti poštovanja standarda Istanbulske konvencije tijekom pandemije,

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za pravna pitanja i Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost u skladu s člankom 58. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost (A9-0254/2021),

budući da je rodna ravnopravnost temeljna vrijednost i temeljni cilj EU-a te da bi se trebala odražavati u svim politikama EU-a; budući da je pravo na jednako postupanje i nediskriminaciju temeljno pravo sadržano u Ugovorima (11) i Povelji (12) te da bi se trebalo u potpunosti poštovati; budući da rodno uvjetovano nasilje, u svim svojim oblicima, predstavlja ekstreman oblik diskriminacije i kršenje ljudskih prava ukorijenjeno u rodnoj neravnopravnosti koja se tako širi i jača; budući da ova vrsta nasilja proizlazi iz i pomaže u održavanju rodnih stereotipova o ulogama i sposobnostima žena i muškaraca te iz nejednakih odnosa moći u društvima; budući da je i dalje raširena pojava i da pogađa žene u svim društvenim slojevima, neovisno o dobi, obrazovanju, primanjima, društvenom položaju ili zemlji podrijetla ili prebivališta te budući da je jedna od najozbiljnijih prepreka postizanju rodne ravnopravnosti; budući da žene i djeca u EU-u nisu jednako zaštićeni od rodno uvjetovanog nasilja zbog različitih politika i zakonodavstva u državama članicama;

budući da, unatoč brojnim primjerima službenog uvažavanja rodne ravnopravnosti i napretka ostvarenog u tom području, i dalje postoji diskriminacija žena i da su one u nepovoljnom položaju te da i dalje postoje društvene, gospodarske i kulturne nejednakosti; budući da prema Indeksu rodne ravnopravnosti EIGE-a za 2020. ni jedna država članica EU-a još nije postigla potpunu ravnopravnost žena i muškaraca; budući da EU u području rodne ravnopravnosti i dalje sporo ostvaruje napredak, s obzirom na to da se indeks u prosjeku poboljšava za jedan bod svake dvije godine; budući da će tom brzinom EU-u trebati skoro 70 godina za postizanje rodne ravnopravnosti; budući da je Parlament već uputio poziv za uspostavu novog sastava Vijeća ministara i državnih tajnika zaduženih za rodnu ravnopravnost;

budući da različiti oblici ugnjetavanja ne postoje sami za sebe već se preklapaju i istodobno pogađaju pojedince, što dovodi do intersekcijskih oblika diskriminacije; budući da se diskriminacija na temelju roda često podudara s diskriminacijom na drugim osnovama, kao što su rasa, boja kože, etničko ili socijalno podrijetlo, genetske osobine, jezik, vjera ili uvjerenje, političko ili bilo kakvo drugo mišljenje, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje, invaliditet, dob i seksualna orijentacija;

D.	budući da u ovom desetljeću svjedočimo vidljivoj i organiziranoj ofenzivi na globalnoj razini i razini EU-a protiv rodne ravnopravnosti i prava žena, među ostalim i u EU-u;

E.	budući da je rodna ravnopravnost ključan uvjet za inovativno, konkurentno i prosperitetno gospodarstvo EU-a u kojem se otvaraju nova radna mjesta i povećava produktivnost, osobito u pogledu digitalizacije i prijelaza na zeleno gospodarstvo;

budući da se nasilje koje vrše partneri u intimnim vezama odnosi na svako fizičko, seksualno, psihološko ili financijsko nasilje koje se događa između bivših ili trenutačnih supružnika ili partnera, bez obzira na to ima li počinitelj ili je imao isto mjesto boravka kao i žrtva; budući da je nasilje koje vrše partneri u intimnim vezama jedan od najčešćih oblika rodno uvjetovanog nasilja, pri čemu se procjenjuje da su nad 22 % žena partneri vršili fizičko i/ili seksualno nasilje, dok su nad 43 % žena vršili psihološko nasilje (13); budući da su žene i djeca nerazmjerno pogođeni tom vrstom nasilja; budući da „nasilje u obitelji” označava sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji ili kućanstvu ili između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio prebivalište sa žrtvom (14); budući da je obiteljsko nasilje ozbiljan te često dugoročan i skriven društveni problem koji može uzrokovati sustavnu fizičku i/ili psihološku traumu s teškim posljedicama za žrtve i ozbiljnim učincima na emocionalnu, financijsku i društvenu dobrobit cijele obitelji, s obzirom na to da je počinitelj osoba u koju bi žrtva trebala moći imati povjerenja; budući da između 70 % i 85 % djece žrtava nasilja poznaje svojeg zlostavljača i budući da je velika većina te djece žrtva ljudi kojima vjeruju (15); budući da zlostavljači često žrtve podvrgavaju prisilnoj kontroli koja uključuje zastrašivanje, kontroliranje, izolaciju i zlostavljanje;

budući da su stope nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama u ruralnim i udaljenim zajednicama još veće nego one u urbanim područjima; budući da su stope nasilja nad ženama koje vrše partneri u intimnim vezama više i učestalije te je fizičko, psihološko i financijsko nasilje koje se vrši nad tim ženama ozbiljnije, čemu dodatno doprinosi činjenica da žive daleko od mjesta s dostupnim resursima i uslugama gdje bi mogle potražiti pomoć; budući da su znatan problem za osobe koje su preživjele nasilje partnera u intimnoj vezi predstavnici zdravstvenih, socijalnih i pravnih službi u ruralnim i udaljenim područjima koji slabo razumiju problem obiteljskog nasilja;

budući da na razini EU-a većinu kućanstava sa samohranim roditeljem vode samohrane majke koje su naročito izložene financijskim poteškoćama, osobito one s niskim plaćama, te je za njih vjerojatnije da će rano napustiti tržište rada kada postanu roditelji i stoga biti u nepovoljnom položaju kada pokušaju ponovno ući na tržište rada; budući da je u EU-u 2019. 40,3 % kućanstava sa samohranim roditeljem bilo izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti (16);

budući da je 30 % žena koje su bile žrtve seksualnog nasilja koje je nad njima vršio bivši ili trenutačni partner bilo izloženo seksualnom nasilju i u djetinjstvu te budući da 73 % majki koje su bile žrtve fizičkog i/ili seksualnog nasilja koje je nad njima vršio partner izjavljuje da je barem jedno od njihove djece bilo svjesno da se to nasilje događa (17);

budući da su u mnogim državama članicama mjere ograničavanja kretanja i ograničavanja društvenih kontakata tijekom pandemije bolesti COVID-19 povezane s eksponencijalnim povećanjem učestalosti i intenziteta slučajeva nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama, psihološkog nasilja, prisilne kontrole i kibernasilja, te sa 60 % porasta hitnih poziva koje su prijavile žrtve nasilja u obitelji (18); budući da su zahtjev za ostajanjem kod kuće i alarmantni porast tzv. „pandemije u sjeni” otežali ženama i djeci pristup učinkovitoj zaštiti, uslugama potpore i pravosuđu te ukazali na to da su resursi i strukture za potporu nedostatni i da su žrtve imale ograničen pristup uslugama potpore, što znači da su mnoge od njih ostale bez odgovarajuće i pravovremene zaštite; budući da bi države članice trebale razmjenjivati najbolje prakse u pogledu posebnih mjera za pružanje pravovremene i pristupačne pomoći žrtvama, uključujući uspostavljanje posebnih sustava za slanje tekstualnih poruka u hitnim slučajevima ili uspostavljanje kontaktnih točaka za pomoć u ljekarnama i supermarketima; budući da unatoč raširenosti te pojave žrtve, njihove obitelji, prijatelji, poznanici i susjedi iz različitih razloga nedovoljno prijavljuju nasilje koje nad ženama vrše partneri u intimnim vezama u EU-u, osobito tijekom pandemije bolesti COVID-19, te budući da postoji znatan nedostatak sveobuhvatnih, usporedivih podataka razvrstanih po rodu, što otežava potpunu procjenu utjecaja krize; budući da istraživanje o nasilju nad ženama koje provela Agencija EU-a za temeljna prava ukazuje na to da žrtve prijavljuju policiji samo najozbiljnije slučajeve nasilja koje su nad njima vršili intimni partneri, što čini 14 % slučajeva, te da dvije trećine žena koje su žrtve sustavno ne prijavljuju nasilje vlastima, ili zbog straha ili zbog nedostatka informacija o pravima koje imaju kao žrtva, ili zbog općenitog vjerovanja da je takvo nasilje privatna stvar o kojoj ne bi trebalo javno govoriti (19);

K.	budući da se obiteljsko i rodno uvjetovano nasilje povećalo zbog mjera ograničavanja kretanja koje su uvedene tijekom pandemije uzrokovane bolešću COVID-19 te budući da se prema podacima iz najnovijeg izvješća Europola (20) seksualno zlostavljanje djece na internetu u EU-u naglo povećalo;

L.	budući da je tijekom primjene mjera ograničavanja kretanja prijavljen znatni porast obiteljskog nasilja prema pripadnicima zajednice LGBTI+, osobito mladima;

budući da financijsko nasilje nad ženama u obliku oštećivanja imovine, ograničavanja pristupa financijskim resursima, obrazovanju ili tržištu rada, ili nepoštivanja financijskih obveza poput plaćanja naknade za uzdržavanje zavređuje potrebnu pozornost s obzirom na to da se ograničavanje financijske neovisnosti i obiteljskog bogatstva nadopunjuje s ostalim oblicima nasilja i predstavlja dodatne zamke za žrtve; budući da su žrtve koje nisu financijski neovisne često prisiljene ostati i dalje živjeti s počiniteljem kako bi izbjegle financijsku nesigurnost, beskućništvo ili siromaštvo te budući da se ta tendencija pogoršala zbog pandemije bolesti COVID-19; budući da su pravedna plaća i ekonomska neovisnost ključne za omogućavanje ženama da napuste nasilne odnose u kojima trpe zlostavljanje; budući da u nekim državama članicama provedba sudskih odluka povezanih s financijskom naknadom prisiljava žrtve da ostanu u kontaktu sa svojim zlostavljačem, čime ih se izlaže potencijalnom daljnjem fizičkom i emocionalnom zlostavljanju;

budući da djeca mogu trpiti nasilje samim svjedočenjem zlostavljanju (21) u obiteljskom domu i okruženju, u bilo kojem obliku fizičkog, verbalnog, psihološkog, seksualnog i financijskog nasilja nad njima bitnim osobama ili osobama kojima su emocionalno privržena; budući da takvo nasilje ima vrlo ozbiljne posljedice za psihološki i emocionalni razvoj djeteta i budući da je stoga ključno posvetiti dužnu pozornost toj vrsti nasilja u okviru postupaka razvoda i dogovorâ o roditeljskom skrbništvu jamčeći da je na prvom mjestu ono što je najbolje za dijete, posebno kako bi se odredilo skrbništvo i pravo na posjećivanje u slučajevima rastave; budući da svjedočenje nasilju nije uvijek lako prepoznati te budući da žene žrtve nasilja u obitelji žive u stanju napetosti i emocionalnih poteškoća; budući da se u slučajevima koji uključuju i nasilje u obitelji i pitanja zaštite djece sudovi trebaju obratiti stručnjacima koji imaju znanje i alate kako bi se izbjegle odluke protiv majke kojima se ne uzimaju u obzir sve okolnosti na odgovarajući način;

budući da obrazovanje ima ključnu ulogu u izgradnji vještina kod djece i mladih kako bi mogli lakše uspostavljati zdrave odnose, posebno kada ih se uči o rodnim normama, rodnoj ravnopravnosti, dinamici moći u vezama, pristanku i poštovanju granica, što pomaže u suzbijanju rodno uvjetovanog nasilja; budući da se u skladu s međunarodnim tehničkim smjernicama UNESCO-a o seksualnom odgoju nastavnim programima o sveobuhvatnom seksualnom odgoju djeci i mladima omogućuje usvajanje znanja, pozitivnih stavova i vještina u tom području, uključujući poštovanje ljudskih prava, rodnu ravnopravnost, pristanak i raznolikost, te budući da se na taj način osnažuju djeca i mladi;

budući da je za iskorjenjivanje rodno uvjetovanog nasilja nužno oslanjati se na dosljedne i usporedive administrativne podatke koji se dobivaju prikupljanjem u sklopu čvrstog i koordiniranog okvira; budući da trenutačno dostupni podaci koje su prikupila tijela kaznenog progona i pravosudna tijela država članica ne odražavaju u potpunosti razinu nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama i njegove posljedice i dugoročne učinke kako na žene tako i na djecu jer većina država članica ne prikuplja usporedive podatke o nasilju kategorizirane po rodu niti u okviru svojih pravnih sustava priznaje nasilje koje vrše partneri u intimnim vezama kao konkretno kazneno djelo, što dovodi do sive zone koja odražava činjenicu da su prava učestalost i broj slučajeva takvog nasilja nemjerljivi i nepoznati; budući da nedostaju podaci i o povećanim rizicima i učestalosti nasilja u obitelji i nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama za određene skupine, kao što su žene u nepovoljnom položaju ili diskriminirane žene;

budući da se u nekim državama članicama nasilje koje nad ženama vrše partneri u intimnim vezama često zanemaruje te se čini da prevladava općenito pravilo o zajedničkom skrbništvu ili roditeljskom pravu nad djecom pri donošenju aranžmana i odluka o dodjeli skrbništva, pristupu, kontaktu i posjetima; budući da ignoriranje takvog nasilja dovodi do teških posljedica za žene i djecu koje mogu eskalirati u ubojstva žena i/ili djece; budući da žrtve nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama trebaju posebne mjere zaštite; budući da se položaj žrtava znatno pogoršava ako ovise o počinitelju u financijskom ili društvenom pogledu; budući da je stoga ključno u potpunosti uzeti u obzir ovu vrstu nasilja pri donošenju odluka o rastavi i skrbništvu te riješiti optužbe za nasilje prije pitanja prava na skrbništvo i posjećivanje; budući da bi sudovi u državama članicama trebali osigurati sveobuhvatnu procjenu po načelu onoga što je u najboljem interesu djeteta pri odlučivanju o pravima na skrbništvo i posjećivanje, što uključuje saslušanje djeteta, uključivanje svih potrebnih službi, pružanje psihološke pomoći te uzimanje u obzir stručnosti svih uključenih stručnjaka;

R.	budući da tijela kaznenog progona u većini država članica kod procjene rizika ne uključuju sustavno informacije koje daju djeca o svojim iskustvima s nasiljem koje vrše partneri u intimnim vezama;

budući da najbolji interes djeteta uvijek treba prvo uzeti u obzir u svim odlukama koje se tiču djece, uključujući obiteljske sporove, i budući da bi stoga pravo svakog djeteta na održavanje kontakta s oba roditelja, koje proizlazi iz članka 8. Europske konvencije o ljudskim pravima i članka 9. Konvencije UN-a o pravima djeteta, trebalo biti ograničeno ako je u najboljem interesu djeteta;

budući da u skladu s člankom 12. Konvencije UN-a o pravima djeteta i člancima 4. i 16. Direktive (EU) 2016/800 djeca imaju pravo izraziti svoje stavove o svim stvarima koje se na njih odnose, među ostalim u sudskim i upravnim postupcima, na način prilagođen djeci, te budući da te njihove stavove treba uvijek prvo uzeti u obzir, u skladu s dobi i zrelošću djeteta;

budući da dvije najprestižnije institucije za mentalno zdravlje, Svjetska zdravstvena organizacija i Američka psihološka udruga, odbacuju upotrebu takozvanog sindroma otuđenja od roditelja te sličnih koncepata i termina, jer se mogu koristiti kao strategija protiv žrtava nasilja s obzirom na to da se njima dovode u pitanje roditeljske vještine žrtava, ignoriraju njihove izjave i zanemaruje nasilje kojem su djeca bila izložena; budući da prema preporuci Platforme EDVAW državne agencije i akteri, među ostalim oni koji odlučuju o skrbništvu nad djecom, moraju smatrati optužbe očeva zlostavljača o tome da majke od njih otuđuju djecu načinom održavanja moći i kontrole (22);

V.	budući da anonimne pritužbe i pritužbe koje žrtve naknadno povuku mogu omesti daljnju istragu vlasti i predstavljati prepreku sprečavanju daljnjeg nasilja;

budući da se kazneni postupci koji proizlaze iz prijava obiteljskog nasilja često obrađuju potpuno odvojeno od postupaka rastave i skrbništva; budući da to može značiti određivanje zajedničkog skrbništva nad djecom i/ili nametanje prava na posjećivanje kojima se ugrožavaju prava i sigurnost žrtve i djece; budući da to može imati nepovratne posljedice za mentalni i emocionalni razvoj djece, čime se zapravo ugrožavaju njihovi najbolji interesi; budući da stoga postoji potreba da države članice osiguraju da žrtve, u skladu s njihovim potrebama, imaju pristup besplatnim povjerljivim službama za podršku žrtvama, koje djeluju u interesu žrtava prije, tijekom i izvjesno vrijeme nakon kaznenog postupka, među ostalim s pomoću sustava psihosocijalne podrške, osobito tijekom i nakon postupaka ispitivanja, tijekom kojih se treba voditi računa o emocionalnim poteškoćama povezanima s okolnostima;

X.	budući da prema članku 67. UFEU-a „Unija predstavlja područje slobode, sigurnosti i pravde s poštovanjem temeljnih prava”, a za to je ključan nediskriminacijski pristup pravosuđu svima;

budući da je potrebno zajamčiti da se u postupcima u okviru obiteljskog prava daje prvenstvo sigurnosti i zaštiti žrtava te budući da u slučajevima gdje ima nasilja nad ženama i djecom ne bi trebalo koristiti alternativne metode za rješavanje sporova kao što je mirenje, ni prije ni tijekom sudskog postupka, kako bi se izbjeglo daljnje nanošenje štete žrtvama;

budući da se Istanbulskom konvencijom od stranaka zahtijeva donošenje zakonodavnih ili drugih potrebnih mjera kako bi se osiguralo da se slučajevi obiteljskog nasilja uzimaju u obzir pri određivanju prava na skrbništvo i posjećivanje djece te da ostvarivanje prava na posjećivanje ili skrbništvo ne ugrožava prava i sigurnost žrtve ili njezine djece (23); budući da osam godina nakon njezina stupanja na snagu Istanbulsku konvenciju još uvijek nije ratificiralo šest država članica, pa ni EU; budući da je Istanbulska konvencija najvažniji postojeći međunarodni okvir za sprečavanje i borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja;

AA.

budući da zajedničko skrbništvo u slučajevima nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama izlaže žene stalnom nasilju te ih se prisiljava da ostanu u blizini svojih zlostavljača i podvrgava daljnjem fizičkom i psihološkom nasilju, kao i emotivnom zlostavljanju, što može imati izravni ili neizravni učinak na njihovu djecu, a spomenuto se može spriječiti; budući da bi u slučajevima nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama pravo žena i djece na zaštitu i život bez fizičkog i psihološkog nasilja trebalo imati prednost pred preferiranim zajedničkim skrbništvom; budući da se zlostavljanje djece koje vrše partneri u intimnim vezama može koristiti za stjecanje moći nad majkom i vršenje nasilja nad njom, što je oblik rodno uvjetovanog nasilja koji je u nekim državama članicama poznat kao neizravno nasilje;

AB.	budući da su telefonske linije za pomoć ključne za dobivanje potpore, no budući da je tek 13 država članica uvelo telefonski broj EU-a 116 006 za sve žrtve nasilja te tek nekolicina država članica ima posebne telefonske linije za pomoć žrtvama nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama;

AC.

budući da je nasilje koje vrše partneri u intimnim vezama suštinski povezano s nasiljem nad djecom i zlostavljanjem djece; budući da se izlaganje djece obiteljskom nasilju treba smatrati nasiljem nad djecom; budući da djeca izložena obiteljskom nasilju trpe negativne posljedice po mentalno i/ili fizičko zdravlje koje bi mogle biti akutne i kronične prirode; budući da se viktimizacija djece u situacijama nasilja nad ženama može nastavljati i eskalirati tijekom spora o skrbništvu nad djetetom između roditelja; budući da su se mentalno zdravlje i dobrobit djece pogoršali zbog mjera ograničavanja uvedenih u cilju borbe protiv pandemije bolesti COVID-19; budući da se broj službi povezanih s mentalnim zdravljem djece znatno razlikuje među državama članicama te u mnogim državama članicama nije dostatan;

AD.

budući da odrastanje u nasilnom kućnom okruženju ima veoma negativne posljedice na fizički, emocionalni i društveni razvoj djeteta te njegovo ponašanje kao odrasle osobe; budući da izloženost nasilju u dječjoj dobi kroz zlostavljanje i/ili svjedočenje nasilju koje partneri vrše u intimnim vezama dovodi dijete u opasnost da postane žrtvom ili da samo vrši nasilje kao odrasla osoba ili da se suočava s problemima u ponašanju te fizičkim ili psihičkim problemima;

AE.

budući da se unatoč napretku u nedavnim izvješćima ukazuje na to da žrtve kaznenih djela i dalje ne mogu u potpunosti ostvariti svoja prava u EU-u; budući da je pristup uslugama podrške presudan za žene nad kojima partneri u intimnim vezama vrše nasilje; budući da i dalje postoji nedostatan broj specijaliziranih i općih usluga podrške za žrtve nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama te budući da se žrtve često suočavaju s poteškoćama u ostvarivanju pravde zbog nedostatka informacija te nedostatne potpore i zaštite; budući da su žrtve često izložene sekundarnoj viktimizaciji u kaznenim postupcima i tijekom traženja odštete; budući da postoje slučajevi u kojima službenici tijelâ kaznenog progona i pravosudni sustavi nisu u mogućnosti pružiti dovoljnu potporu ženama i djeci žrtvama nasilja u obitelji te budući da su žrtve rodno uvjetovanog nasilja čak bile izložene nemarnom ponašanju ili neprikladnim komentarima kada bi prijavile nasilje; budući da su organizacije civilnog društva i javne organizacije, posebno one koje rade s djecom i sa žrtvama obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja te za njih, važni akteri u sprečavanju i rješavanju problema nasilja u obitelji i nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama; budući da takve organizacije također mogu dati vrijedan doprinos politikama i zakonodavstvu s obzirom na njihovo iskustvo na terenu; budući da se europski programi financiranja kao što su program Pravosuđe i program Građani, ravnopravnost, prava i vrijednosti mogu koristiti za potporu aktivnostima zaštite i potpore žrtvama obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja, među ostalim kako bi se osigurao pristup pravosuđu i financiranje organizacija koje rade sa žrtvama;

AF.

budući da su prekogranični postupci rastave, razvoda i skrbništva složeniji i da u pravilu traju duže; budući da je zbog povećane mobilnosti u EU-u došlo do porasta broja prekograničnih sporova povezanih s roditeljskom odgovornošću i pravom na skrbništvo nad djecom; budući da je automatsko priznavanje presuda o postupcima povezanima sa skrbništvom u kojima je zabilježeno rodno uvjetovano nasilje problematično jer se zakonodavstvo o rodno uvjetovanom nasilju razlikuje u svakoj državi članici, a ne priznaju sve države članice nasilje koje vrše partneri u intimnim vezama kao kazneno djelo i oblik rodno uvjetovanog nasilja; budući da Komisija mora pojačati svoja nastojanja oko promicanja u svim državama članicama dosljedne i konkretne provedbe načela i ciljeva utvrđenih u Konvenciji UN-a o pravima djeteta koju su ratificirale sve države članice EU-a; budući da države članice, kao potpisnice Konvencije UN-a o pravima djeteta, moraju na prvo mjesto staviti najbolje interese djeteta u svim javnim aktivnostima, pa i kada je riječ o prekograničnim obiteljskim sporovima; budući da se člankom 83. stavkom 1. UFEU-a predviđa mogućnost „utvrđivanja minimalnih pravila o definiranju kaznenih djela i sankcija u području osobito teškog kriminaliteta s prekograničnim elementima koji proizlaze iz prirode ili učinka takvih kaznenih djela ili iz posebne potrebe njihova zajedničkog suzbijanja”; budući da se člankom 83. stavkom 2. UFEU-a predviđa mogućnost „utvrđivanja minimalnih pravila za definiranje kaznenih djela i sankcija” kako bi se „osigurala učinkovita provedba politike Unije u području koje podliježe mjerama usklađivanja”;

AG.	budući da se člankom 82. stavkom 2. UFEU-a predviđa mogućnost utvrđivanja minimalnih pravila potrebnih „za olakšavanje uzajamnog priznavanja presuda i sudskih odluka te policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima s prekograničnim elementima”, posebno u pogledu prava žrtava kaznenog djela;

Opće napomene

najoštrije osuđuje sve oblike rodno uvjetovanog nasilja, nasilja u obitelji i nasilja nad ženama te izražava žaljenje zbog činjenice da su osobito žene i djeca, u svoj njihovoj raznolikosti, i dalje izloženi nasilju koje vrše partneri u intimnim vezama, što predstavlja tešku povredu njihovih ljudskih prava i dostojanstva te utječe na ekonomsko osnaživanje žena, a ta je pojava eskalirala tijekom krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19;

podsjeća na to da je posebni izvjestitelj UN-a za nasilje nad ženama napomenuo da se u krizi uzrokovanoj bolešću COVID-19 pokazao nedostatak pravilne provedbe međunarodnih konvencija za zaštitu i sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja; poziva države članice da hitno pronađu rješenje za porast nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama tijekom pandemije bolesti COVID-19 i potiče ih na razmjenu nacionalnih inovacija, smjernica, najboljih praksi i protokola koji su se pokazali učinkovitima u borbi protiv nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama te u pružanju potpore žrtvama, osobito tijekom kriznih situacija; poziva Komisiju da promiče te prakse; poziva države članice i lokalne vlasti da procijene razmjer rodno uvjetovanog nasilja te da pruže potporu žrtvama rodno uvjetovanog nasilja i obiteljskog nasilja jamčenjem njihove sigurnosti i ekonomske neovisnosti tako što će im omogućiti pristup posebnom smještaju i osnovnim javnim uslugama kao što su zdravstvo, prijevoz te stručna psihološka podrška; poziva Komisiju da razvije protokol Europske unije o nasilju nad ženama u kriznim i izvanrednim situacijama kako bi se spriječilo nasilje nad ženama te pružila podrška žrtvama tijekom izvanrednih situacija kao što je pandemija bolesti COVID-19 te da uspostavi siguran i fleksibilan sustav za hitno upozoravanje i razmotri uspostavljanje usluga zaštite za žrtve, kao što su dežurne telefonske linije za pomoć, siguran smještaj i zdravstvene službe kao „osnovne službe” u državama članicama; u tom kontekstu naglašava da je potrebno donijeti konkretne mjere za hvatanje u koštac s postojećim razlikama u zakonima, politikama i uslugama među državama članicama te zbog povećanja obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja tijekom pandemije bolesti COVID-19;

ističe da počinitelji često koriste sudske postupke kako bi stekli još veću moć i kontrolu te nastavili zastrašivati svoje žrtve i poticati strah u njima; u tom pogledu ističe da nasilni roditelj često manipulira djetetom i postupkom traženja zajedničkog skrbništva kako bi nakon rastave mogao i dalje doprijeti do majke; ističe da počinitelji često zlostavljaju djecu ili prijete ozljeđivanjem ili oduzimanjem djece kako bi naudili svojim partnericama i bivšim partnericama, što ima ozbiljne posljedice na neometan razvoj djeteta; naglašava da je i to oblik rodno uvjetovanog nasilja; napominje da uskraćivanje plaćanja za uzdržavanje počinitelji mogu koristiti kao prijetnju i oblik zlostavljanja svojih žrtava; ističe da ta praksa može prouzročiti veliku psihološku štetu za žrtve te ih dovesti u financijske poteškoće ili pogoršati one već postojeće; poziva države članice da poduzmu mjere za osiguravanje isplate naknade za uzdržavanje žrtvama iz fondova za žrtve kako bi se izbjeglo financijsko zlostavljanje i rizik od daljnje štete po žrtvu;

pozdravlja predanost Komisije borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja u okviru Strategije za rodnu ravnopravnost 2020.–2025. te naglašava važnost potpune i brze provedbe njenih ključnih ciljeva u tom pogledu; upozorava na zabrinjavajuće brojke u pogledu rodno uvjetovanog nasilja, koje otkrivaju da je patrijarhalno ponašanje potrebno hitno preoblikovati; podsjeća da je zajedničko djelovanje ključno za uzlaznu konvergenciju i usklađivanje prava žena u Europi; stoga poziva na uspostavu posebnog sastava Vijeća za rodnu ravnopravnost u okviru Europskog vijeća kako bi se predstavnici država članica mogli redovito sastajati, donositi zakone i razmjenjivati najbolje prakse; naglašava da mjere za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja i obiteljskog nasilja trebaju obuhvaćati intersekcijski pristup kako bi bile što uključivije i kako bi se spriječila bilo kakva vrsta diskriminacije;

ističe da je Istanbulska konvencija ključan instrument u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja; izražava žaljenje zbog činjenice da Europska unija još nije ratificirala Konvenciju te da ju je do sada ratificirala samo 21 država članica EU-a; poziva na njezinu brzu ratifikaciju i provedbu na nacionalnoj razini i na razini EU-a; apelira na Bugarsku, Češku, Mađarsku, Latviju, Litvu i Slovačku da ratificiraju Istanbulsku konvenciju; ponavlja svoju snažnu osudu nedavne odluke poljskog ministra pravosuđa da službeno započne povlačenje Poljske iz Istanbulske konvencije, što bi bio ozbiljan korak unatrag u pogledu rodne ravnopravnosti, prava žena i borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja; poziva Komisiju da nastavi razvijati sveobuhvatan okvir politika, programa i drugih inicijativa za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te da dodijeli dostatna i primjerena sredstva za mjere povezane s provedbom Istanbulske konvencije u vidu svojih programa financiranja zaštićenih odredbama višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021.–2027. i u okviru potprograma Daphne; pohvaljuje sve kampanje za ratifikaciju i provedbu Istanbulske konvencije; podržava plan Komisije da nastavi poticati njezinu ratifikaciju na razini EU-a; oštro osuđuje sve pokušaje diskreditiranja Istanbulske konvencije te osuđuje pokušaje u nekim državama članicama da se poništi napredak ostvaren u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja, uključujući nasilje u obitelji; s velikom zabrinutošću napominje da je učinkovita provedba Konvencije još uvijek neujednačena diljem EU-a; poziva države članice koje su ratificirale Konvenciju da osiguraju njezinu potpunu, učinkovitu i praktičnu provedbu, obraćajući posebnu pozornost na članak 31. Istanbulske konvencije, te da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se osiguralo da se slučajevi nasilja koje vrše intimni partneri uzmu u obzir pri utvrđivanju prava na skrbništvo i posjećivanje djece te da ostvarivanje prava na posjećivanje ili skrbništvo ne ugrožava prava i sigurnost žrtve ili djece;

poziva Komisiju i Vijeće da uvrste rodno uvjetovano nasilje na popis područja kriminaliteta u članku 83. stavku 1. UFEU-a, uzimajući u obzir posebnu potrebu zajedničkog suzbijanja takvog kriminaliteta; poziva Komisiju da to iskoristi kao pravnu osnovu za predlaganje obvezujućih mjera i sveobuhvatne okvirne direktive EU-a za sprečavanje i suzbijanje svih oblika rodno uvjetovanog nasilja, uključujući posljedice nasilja intimnih partnera na žene i djecu, koja će sadržavati jedinstvene standarde i obvezu postupanja s dužnom pažnjom kod prikupljanja podataka, prevencije, istrage nasilja, zaštite žrtava i svjedoka te kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja; podsjeća na to da bi takve nove zakonodavne mjere u svakom slučaju trebale biti usklađene s pravima, obvezama i ciljevima iz Istanbulske konvencije te da bi trebale biti dopuna njezinoj ratifikaciji; preporučuje da se Istanbulska konvencija smatra minimalnim standardom i da se teži postizanju daljnjeg napretka u iskorjenjivanju rodno uvjetovanog nasilja i obiteljskog nasilja;

poziva države članice i Komisiju da donesu posebne mjere za iskorjenjivanje nasilja na internetu, uključujući uznemiravanje na internetu, kiberzlostavljanje i mizogini govor mržnje, koji u nerazmjernoj mjeri pogađaju djecu, a naročito djevojčice, i da se posebno uhvate u koštac s povećanjem broja tih oblika rodno uvjetovanog nasilja tijekom pandemije uzrokovane bolešću COVID-19; poziva Komisiju da predloži relevantne propise i sve druge moguće mjere za iskorjenjivanje govora mržnje i uznemiravanja na internetu;

žali zbog toga što Komisija i države članice ne izdvajaju dovoljno sredstava za borbu protiv obiteljskog nasilja s obzirom na razmjere tog problema; konstatira da države članice koje su znatno povećale ta sredstva postižu rezultate, posebno u pogledu smanjenja broja slučajeva ubojstava žena; poziva Komisiju i države članice da povećaju sredstva namijenjena borbi protiv obiteljskog nasilja; zabrinut je zbog rascjepkanosti financiranja, kratkoročnog financiranja i administrativnog opterećenja, što može smanjiti pristup udruga financiranju i stoga utjecati na kvalitetu potpore žrtvama obiteljskog nasilja i njihovoj djeci; poziva Komisiju i države članice da prednost daju stabilnom i dugoročnom financiranju;

Zaštita, sigurnost i podrška žrtvama rodno uvjetovanog nasilja – suzbijanje nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama tijekom odlučivanja o pravima skrbništva i posjećivanja

podsjeća na to da u svim aktivnostima koje se odnose na djecu njihov najbolji interes mora biti od primarne važnosti; podsjeća na pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili od oba roditelja na redovno održavanje osobnih odnosa i neposrednog kontakta s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s interesima djeteta; napominje da su, u načelu, zajedničko skrbništvo i nenadzirani posjeti poželjni kako bi se osiguralo da roditelji uživaju jednaka prava i jednaku odgovornost, osim ako je to u suprotnosti s najboljim interesima djeteta; naglašava da je u suprotnosti s tim interesima ako se zakonom automatski dodjeljuju roditeljske odgovornosti jednom ili oba roditelja; podsjeća da je prema Konvenciji UN-a o pravima djeteta procjena najboljeg interesa djeteta jedinstvena radnja koju treba provoditi u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir posebne okolnosti svakog djeteta; naglašava da nasilje koje vrše partneri u intimnim vezama očito nije spojivo s najboljim interesima djeteta te zajedničkim skrbništvom i skrbi zbog njegovih teških posljedica na žene i djecu, uključujući opasnost od nasilja nakon rastave i radikalnih činova poput ubojstva žene i djece; naglašava da su pri utvrđivanju aranžmana za dodjelu skrbništva, pristupa i prava na posjećivanje djece najvažniji zaštita žena i djece od nasilja i ono što je najbolje za dijete te da to ima prednost pred drugim kriterijima; stoga naglašava da bi se prava ili potraživanja počinitelja ili navodnih počinitelja tijekom i nakon sudskih postupaka, među ostalim u pogledu imovine, privatnosti, skrbništva nad djecom, pristupa, kontakta i posjeta, trebala utvrđivati u svjetlu ljudskih prava žena i djece na život i fizički, seksualni i psihološki integritet te da bi se pritom trebalo voditi načelom najboljih interesa djeteta (24); naglašava da stoga oduzimanje prava na skrbništvo i posjećivanje djeteta nasilnom partneru i dodjeljivanje potpunog skrbništva majci, ako je žrtva nasilja, može predstavljati jedini način za sprečavanje daljnjeg nasilja i sekundarnu viktimizaciju žrtava; naglašava da dodjeljivanje svih roditeljskih obveza jednom roditelju mora biti popraćeno relevantnim mehanizmima naknade, kao što su socijalne naknade i prioritetni pristup kolektivnoj i individualnoj skrbi;

10.

ističe da u kontekstu prava na skrbništvo i odluka o posjećivanju nerješavanje problema nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama predstavlja kršenje, zanemarivanjem, ljudskog prava na život, prava na život bez nasilja i prava na zdrav razvoj žena i djece; snažno potiče na to da se svaki oblik nasilja, uključujući svjedočenje nasilju nad roditeljem ili bliskom osobom, u zakonu i praksi smatra kršenjem ljudskih prava te činom protivnim najboljim interesima djeteta; duboko je zabrinut zbog zabrinjavajućeg broja ubojstava žena u Europi, što je najekstremniji oblik nasilja nad ženama; zabrinut je zbog nedostatnosti zaštite koja se pruža ženama, o čemu svjedoči broj slučajeva ubojstava žena i djece koji se događaju nakon što žena prijavi rodno uvjetovano nasilje; naglašava da bi, u najboljem interesu djeteta, roditeljsko pravo optuženog roditelja u slučaju ubojstva žene trebalo automatski suspendirati za vrijeme cijelog trajanja postupka; nadalje, naglašava da bi potomke trebalo izuzeti od obveze uzdržavanja roditelja osuđenog za ubojstvo žene; potiče države članice da se pobrinu za to da pristup pravosuđu i potpori žrtvama bude dostupan, primjeren i besplatan za sve žene žrtve nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama, u svoj njihovoj raznolikosti i bez obzira na njihov status, te da prema potrebi osiguraju usluge usmenog prevođenja; poziva države članice da osiguraju da službe vode računa o intersekcijskim oblicima diskriminacije s kojima se suočavaju žene i djeca; poziva države članice da pružaju bolju skrb ženama koje prijave rodno uvjetovano nasilje te da omoguće njihovo bolje praćenje i zaštitu; poziva države članice da se pobrinu za to da službe za potporu primjenjuju koordinirani pristup prepoznavanju ugroženih žena te da zajamče raspoloživost i dostupnost svih tih mjera svim ženama i djevojčicama za koje su nadležne; naglašava da bi, u slučajevima kada je počinitelj zatečen u počinjenju kaznenog djela žrtva trebala biti odvedena na sigurno mjesto i da bi zaštita djece od agresora trebala biti obvezna te ističe također da bi, ako nisu ispunjeni pravni uvjeti za uhićenje, osobu za koju se sumnja da je počinitelj zlostavljanja trebalo svejedno odmah udaljiti iz doma žrtve i onemogućiti joj pristup radnom mjestu žrtve kako bi se spriječila opasnost od daljnjeg nasilja;

11.

poziva države članice da osmisle sustave kojima bi se trećim osobama i udrugama omogućilo da organiziraju posjete djece nasilnom bivšem partneru i da smanje izloženost majki koje su žrtve obiteljskog nasilja ako je njihov bivši partner zadržao pravo na posjećivanje, smještaj ili zajedničko skrbništvo; smatra da ti mehanizmi moraju biti dostupni ženama čim prijave obiteljsko nasilje; smatra da su za taj zadatak potrebne posebne vještine i da osobe zadužene za postupanje s djecom moraju proći odgovarajuće osposobljavanje; smatra da bi te mehanizme trebale primjenjivati specijalizirane udruge i institucije;

12.

zabrinut je zbog znatnih nejednakosti među državama članicama u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja; zabrinut je zbog položaja žena žrtava rodno uvjetovanog nasilja koje žive u područjima u kojima ne postoje strukture potpore i u kojima je otežan pristup pravosuđu te javnim i pravnim uslugama u svrhu obrane vlastitih prava; izražava zabrinutost zbog toga što specijalizirane službe za potporu nisu ravnomjerno na raspolaganju u svim državama članicama i poziva države članice da osiguraju odgovarajuću geografsku raspodjelu neposrednih, kratkoročnih i dugoročnih specijaliziranih usluga podrške žrtvama, bez obzira na boravišni status žena i njihovu sposobnost ili spremnost na suradnju u postupcima protiv navodnog počinitelja; poziva države članice da omoguće univerzalni pristup pravnim uslugama te specijaliziranim uslugama i odgovorima na posebne situacije povezane s nasiljem koje vrše partneri u intimnim vezama u ruralnim područjima; ističe potrebu za stvaranjem mreža između različitih službi i programa kako bi se uspješno borilo protiv rodno uvjetovanog nasilja nad ženama u ruralnim i udaljenim regijama; poziva Komisiju i države članice da razmotre mogućnost namjene sredstava EU-a za rješavanje tog problema, posebno sredstava namijenjenih regionalnom razvoju;

13.

pozdravlja Strategiju EU-a za prava žrtava (2020.–2025.) koja se bavi specifičnim potrebama žrtava rodno uvjetovanog nasilja, osobito posebni pristup rješavanju problema psihološkog nasilja nad ženama i dugoročnog utjecaja na njihovo mentalno zdravlje; poziva Komisiju da u svojoj ocjeni Direktive o pravima žrtava riješi problem trenutačnih nedostataka u zakonodavstvu EU-a, da ispita uzima li se pravilno i učinkovito u obzir rodni aspekt viktimizacije, posebno u pogledu međunarodnih standarda o nasilju nad ženama, poput onih utvrđenih Istanbulskom konvencijom, te da na odgovarajući način poboljša zakonodavstvo o pravima i zaštiti žrtava te kompenzaciji za njih; poziva na trajno promicanje prava žrtava, među ostalim s pomoću postojećih instrumenata kao što je europski nalog za zaštitu; potiče Komisiju da osigura da sve države članice prenesu Direktivu o pravima žrtava u nacionalna zakonodavstva i poziva na njezinu potpunu i točnu provedbu kako bi žrtve nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama ostvarile potpuni pristup nizu usluga potpore, uključujući specijalizirane i opće usluge kao što je telefonska linija za pomoć žrtvama kaznenih djela, dostupna na broju 116 006;

14.

preporučuje državama članicama da osiguraju alternativne mehanizme za žrtve koje ne podnesu tužbu kako bi one mogle ostvariti prava priznata žrtvama nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama, kao što su socijalna i radnička prava, primjerice u obliku stručnih izvješća specijaliziranih javnih službi u kojima se potvrđuje status žrtve rodno uvjetovanog nasilja;

Zaštita i podrška: pristup pravnoj zaštiti, hitnom smještaju i sredstvima za žrtve

15.

ističe ključnu ulogu ekonomske potpore žrtvama kako bi im se pomoglo da ostvare financijsku neovisnost od nasilnog partnera; naglašava da većina žena postaje siromašnija tijekom postupaka rastave i razvoda braka te se neke žene odriču onoga što im pripada zbog straha od gubitka skrbništva; stoga poziva države članice da posebnu pozornost posvete riziku od situacije da žrtve nasilja u obitelji tijekom postupka rastave i razvoda dolaze u nesigurniji položaj; naglašava da je potrebno ukloniti financijske prepreke zbog kojih bi se žena mogla odlučiti da ne prijavi nasilje koje je pretrpjela; ističe da su primjerena primanja i ekonomska neovisnost ključni čimbenici koji ženama omogućuju da napuste nasilan odnos u kojemu trpe zlostavljanje; poziva države članice da provedu posebne mjere za borbu protiv ekonomskog nasilja kako bi zaštitile kapital i prihode žrtava rodno uvjetovanog nasilja te da uspostave okvir kojim bi se omogućile brze i učinkovite odluke o naknadama za uzdržavanje djece kako bi zajamčile osnaživanje, financijsku sigurnost i ekonomsku neovisnost žrtava rodno uvjetovanog nasilja, omogućujući im da preuzmu kontrolu nad svojim životom, među ostalim i pružanjem potpore poduzetnicama i radnicama; poziva Komisiju i države članice da promiču i podupiru takvu neovisnost; pozdravlja Prijedlog direktive o primjerenim minimalnim plaćama (25) i prijedlog obvezujućih mjera za transparentnost plaća (26); ističe važnost provedbe Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života (27), jer je to posebno ključno za samohrane roditelje kako bi im se pomoglo da se nose sa specifičnim položajem u kojem se nalaze kada je riječ o njihovu profesionalnom životu i s dužnostima u pogledu pružanja skrbi, primjerice osiguravanjem dostupnosti pristupačnih i odgovarajućih ustanova za skrb; poziva države članice da osiguraju odgovarajuću financijsku potporu i mehanizme naknade za žrtve te da uspostave mehanizam za koordinaciju, praćenje i redovitu procjenu provedbe i učinkovitosti mjera za sprečavanje ekonomskog nasilja nad ženama;

16.

poziva države članice da promiču i zajamče potpuni pristup odgovarajućoj pravnoj zaštiti u vidu učinkovitih saslušanja i naloga za zabranu pristupa, skloništa i savjetovanja, kao i sredstava i programa financijskog osnaživanja žena žrtava nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama; poziva države članice da osiguraju potporu majkama i djeci žrtvama nasilja u obitelji u obliku podrške u zajednici te obrazovne i financijske potpore, npr. fondova namijenjenih ženama žrtvama nasilja u obitelji, kako bi se osiguralo da te majke raspolažu potrebnim sredstvima za brigu o svojoj djeci te kako bi se spriječilo da izgube skrbništvo; poziva države članice da provedu posebne postupke zasnovane na zajedničkim minimalnim standardima i da pruže potporu žrtvama nasilja u obitelji kako bi se spriječilo da ponovno postanu žrtve zbog zajedničkog skrbništva ili da potpuno izgube skrbništvo nad svojom djecom; poziva države članice da osiguraju pokrivanje pravnih troškova žrtava obiteljskog nasilja ako one nemaju dovoljno sredstava te da im zajamče odgovarajuću obranu, tj. odvjetnike specijalizirane za slučajeve obiteljskog nasilja; poziva Komisiju da ocijeni uspostavu minimalnih standarda za naloge za zaštitu u cijelom EU-u; poziva države članice da žrtvama nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama osiguraju pristup psihološkoj potpori i savjetovanju u svim fazama njihovih pravnih postupaka;

17.

žali zbog nedostatka odgovarajućih rješenja za hitni i privremeni smještaj za žrtve nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama i za njihovu djecu; poziva države članice da otvore ustanove za hitni smještaj za slučajeve nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama te da zajamče njihovu dostupnost u svakom trenutku kako bi se povećale, poboljšale i osigurale odgovarajuće usluge prihvata i zaštite za žene i djecu žrtve nasilja u obitelji; poziva Komisiju i države članice da relevantnim tijelima dodijele odgovarajuća sredstva, među ostalim u okviru projekata, te poziva na financiranje uspostave i širenja skloništa, kao i druge odgovarajuće mjere kojima bi se ženama žrtvama nasilja osigurala povjerljivost te sigurno i lokalno okruženje;

18.

žali zbog toga što žene mogu ostati bez odgovarajuće socijalne, zdravstvene i psihološke potpore; poziva države članice da osiguraju pružanje učinkovite, pristupačne, univerzalne i kvalitetne medicinske i psihološke podrške žrtvama rodno uvjetovanog nasilja, među ostalim pružanje usluga spolnog i reproduktivnog zdravlja, osobito u krizna vremena kada je takva podrška presudna, primjerice ulaganjem u telemedicinu kako bi se zajamčilo da se zdravstvene usluge i dalje mogu pružati;

19.

poziva države članice da uvedu medicinsku skrb usmjerenu na pacijenta kojom bi se omogućilo rano otkrivanje zlostavljanja u obitelji, da organiziraju stručne terapijske postupke i da uspostave programe stanovanja, kao i pravne usluge za žrtve, što bi moglo uvelike pomoći u ublažavanju posljedica nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama i njegovu sprečavanju;

20.

poziva države članice da razmotre virtualne mogućnosti za pomoć žrtvama nasilja, uključujući one koje se odnose na mentalno zdravlje i savjetovanje, vodeći pritom računa o postojećim nejednakostima u pristupu uslugama informacijske tehnologije;

21.

potiče primjenu dobrih praksi koje već postoje u nekim državama članicama u cilju sprečavanja daljnjeg nasilja, primjerice bilježenja telefonskih brojeva žrtava na posebne popise povezane s uhođenjem i nasiljem koje vrše partneri u intimnim vezama, kako bi se apsolutna prednost dala budućim pozivima koji bi se mogli dogoditi uslijed hitne situacije i kako bi se olakšale učinkovite intervencije tijela kaznenog progona;

Zaštita i podrška djece

22.

naglašava važnost utvrđivanja zajedničkih pravnih definicija i minimalnih standarda na razini EU-a za suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja i zaštitu djece žrtava rodno uvjetovanog nasilja jer nasilje koje vrše partneri u intimnim vezama, nasilje koje se trpi svjedočenjem i neizravno nasilje nisu prepoznati u mnogim pravnim sustavima; ističe da djeca koja svjedoče nasilju u svom obiteljskom okruženju nisu prepoznata kao žrtve rodno uvjetovanog nasilja, što ima izravan utjecaj na prikupljanje podataka u policijskom i pravosudnom sektoru te na prekograničnu suradnju; naglašava da je djeci koja su svjedoci nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama ili trpe neizravno nasilje potrebno dodijeliti status žrtve rodno uvjetovanog nasilja u kaznenim i istražnim postupcima kako bi im se pružila bolja pravna zaštita i odgovarajuća pomoć; stoga preporučuje uspostavu sustavnih postupaka za praćenje, uključujući psihološko, djece žrtava i svjedoka nasilja u obitelji, kako bi se pronašlo rješenje za poremećaje koje je u njihovim životima prouzročila ta situacija i kako bi ih se spriječilo da takvo nasilje ponavljaju u odrasloj dobi; također poziva države članice da uvedu posebne mjere u vezi sa slučajevima svjedočenja nasilju, uključujući odredbe za posebne otegotne okolnosti;

23.

poziva države članice da pokrenu godišnju kampanju za informiranje djece i podizanje razine osviještenosti o pravima djece; poziva države članice da uspostave posebne centre za djecu žrtve nasilja, u kojima će raditi pedijatri i terapeuti koji su specijalizirani za rodno uvjetovano nasilje; poziva države članice da uspostave kontaktne točke za djecu koje će biti lako dostupne, među ostalim i telefonom, elektroničkom poštom, na internetu u obliku razgovora uživo itd., gdje će djeca moći razgovarati sa nadležnim osobljem te postavljati pitanja, kao i prijaviti nasilje kojeg su bila žrtve ili je to bio njihov roditelj ili braća, odnosno sestre, i gdje će moći dobiti informacije, savjete ili će ih se za daljnju pomoć uputiti na drugu organizaciju;

24.

naglašava da se djetetu osobito mora pružiti mogućnost da ga se sasluša, što je od presudne važnosti za određivanje onoga što je u najboljem interesu djeteta tijekom postupaka za određivanje skrbništva i udomiteljske skrbi, u skladu s dobi i zrelošću djeteta; ističe da bi u okviru svih postupaka, ali prvenstveno u postupcima u kojima se sumnja na nasilje koje vrše partneri u intimnim vezama, saslušanja trebala voditi, u okruženju prilagođenom djeci, za to osposobljeni stručnjaci, kao što su doktori i psiholozi, uključujući stručnjake s potrebnim kvalifikacijama u području dječje neuropsihijatrije, kako bi se analizirao učinak povjerenja u druge na neometan razvoj djeteta i kako bi se izbjeglo produbljivanje njihove traume i daljnja viktimizacija; poziva na uvođenje minimalnih standarda EU-a u vezi s provedbom takvih saslušanja; ističe važnost osiguravanja odgovarajuće dugoročne razine psihološke i psihijatrijske skrbi te socijalnog savjetovanja za žrtve i njihovu djecu tijekom cijelog procesa oporavka nakon zlostavljanja;

25.

ističe potrebu za posebnom pozornošću te posebnim postupcima i standardima za slučajeve u kojima su žrtva ili dijete osoba s invaliditetom ili pripadaju posebno ranjivoj skupini;

26.

pozdravlja Komisijino predstavljanje sveobuhvatne strategije usmjerene na zaštitu ugrožene djece i na podupiranje pravosudnog sustava prilagođenog djeci; ističe da je potrebno zaštititi prava najugroženije djece, pri čemu je posebnu pažnju potrebno usmjeriti na djecu s invaliditetom, sprečavanje i borbu protiv nasilja te promicanje pravosuđa prilagođenog djeci; poziva sve države članice da tu strategiju provedu u potpunosti i žurno; potiče Komisiju i države članice da poduzmu konkretne mjere za borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece i seksualnog iskorištavanja djece ulaganjem u preventivne mjere i programe liječenja čiji je cilj spriječiti počinitelje da ponovno počine kazneno djelo, uz učinkovitiju potporu žrtvama i poboljšanjem suradnje među tijelima kaznenog progona i organizacijama civilnog društva; naglašava da je u slučajevima sumnje na zlostavljanje djece potrebno poduzeti hitne mjere kako bi se zajamčila sigurnost djeteta te zaustavilo i spriječilo daljnje ili potencijalno nasilje, istodobno osiguravajući pravo djeteta da bude saslušano tijekom cijelog procesa; smatra da bi takve radnje trebale uključivati neposrednu procjenu rizika i zaštitu koja obuhvaća širok raspon učinkovitih mjera, kao što su privremene mjere ili zaštita ili zabrana prilaska dok se istražuju činjenice; podsjeća da se u svim postupcima koji uključuju djecu kao žrtve nasilja mora primijeniti načelo hitnosti; ističe da bi sudovi koji se bave slučajevima zlostavljanja djece trebali biti specijalizirani i za rodno uvjetovano nasilje;

27.

apelira na Komisiju i države članice da poduzmu konkretne mjere za okončavanje seksualnog zlostavljanja djece ulaganjem u preventivne mjere i uspostavljanjem posebnih programa za potencijalne počinitelje, kao i pružanjem učinkovite potpore žrtvama; poziva države članice da poboljšaju suradnju između tijela kaznenog progona i organizacija civilnog društva u borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece i seksualnog iskorištavanja djece;

28.

naglašava da se nasilje nad djecom također može povezati s rodno uvjetovanim nasiljem, bilo da su djeca svjedoci nasilja počinjenog nad njihovim majkama ili su i sama žrtve zlostavljanja, kad se ono na neizravan način koristi za stjecanje moći i psihološko nasilje nad njihovim majkama; napominje da su programi čija je svrha podrška djeci izloženoj nasilju u obitelji ključni za ublažavanje dugotrajne štete; poziva države članice da nastave s provedbom inovativnih programa kako bi se odgovorilo na potrebe te djece, primjerice osposobljavanjem osoblja koje radi s djecom radi otkrivanja ranih znakova upozorenja, pružanja primjerenih odgovora i potpore te pružanja učinkovite psihološke potpore djeci tijekom kaznenih i građanskih postupaka u koje su uključeni; izričito preporučuje da države članice uspostave sustavne postupke za praćenje djece žrtava, ali i svjedoka nasilja u obitelji, uključujući psihološku potporu, kako bi se pronašlo rješenje za poremećaj koji je u njihovim životima prouzročila ta situacija i kako bi ih se spriječilo da takvo nasilje ponavljaju u odrasloj dobi;

Prevencija: osposobljavanje stručnjaka

29.

poziva na kontinuiranu, učinkovitu izgradnju kapaciteta i obvezno ciljano osposobljavanje stručnjaka koji se bave slučajevima rodno uvjetovanog nasilja, zlostavljanja djece i općenito svih oblika nasilja u obitelji i njegovih mehanizama, uključujući manipulaciju, psihološko nasilje i prisilnu kontrolu; ističe da bi stoga ovo ciljano osposobljavanje trebalo biti namijenjeno pravosudnim službenicima, policijskim službenicima, specijaliziranim pravnim stručnjacima, osoblju koje se bavi medicinskom forenzikom, zdravstvenim radnicima, socijalnim radnicima, nastavnicima i odgojiteljima djece, kao i državnim službenicima koji rade u tim područjima; poziva na to da se u okviru tog osposobljavanja također naglase bitne posljedice nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama na prava djece, njihovu zaštitu i dobrobit; poziva na to da se u okviru tog osposobljavanja poboljša znanje i razumijevanje tih stručnjaka o postojećim mjerama zaštite, kao i o sigurnosti, učinku kaznenog djela, potrebama žrtava i načinu odgovaranja na te potrebe, te da im se pruže odgovarajuće vještine potrebne za bolju komunikaciju i pružanje potpore žrtvama; poziva na to da se u okviru tog osposobljavanja također omogući stručnjacima da procijene situaciju s pomoću pouzdanih alata za procjenu rizika i da otkriju znakove zlostavljanja; naglašava potrebu evaluacije mehanizama za otkrivanje tih znakova koje koriste stručnjaci; poziva na to da to osposobljavanje bude prvenstveno usredotočeno na potrebe i probleme žrtava te da se uvidi da se nasilje nad ženama i nasilje u obitelji mora rješavati konkretnim, rodno osjetljivim pristupom temeljenim na ljudskim pravima, pridržavajući se nacionalnih, regionalnih i međunarodnih standarda i mjera; poziva EU i njegove države članice da osmisle i financiraju takvo osposobljavanje; u tom pogledu podsjeća na važnost Europske mreže za pravosudno osposobljavanje; naglašava da bi se od organizacija civilnog društva i javnih organizacija koje rade s djecom i žrtvama obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja i za njih trebalo tražiti da pružaju takvo osposobljavanje ili barem da u njemu sudjeluju kako bi podijelile znanje i stručnost stečene na temelju stvarnih iskustava; poziva Komisiju da omogući i koordinira te vrste osposobljavanja, posebno u prekograničnim slučajevima;

30.

poziva države članice da osiguraju da njihove policijske i pravosudne službe budu financirane na odgovarajući način, opremljene i osposobljene za rješavanje prijava nasilja u obitelji te da reagiraju na njih; žali zbog toga što nedovoljno financiranje i proračunski rezovi u tim službama mogu dovesti do postupovnih nedostataka, nedostatka informacija za podnositelje prijava o napredovanju postupaka i prekomjernih kašnjenja koja nisu u skladu s nužnosti zaštite i oporavka žrtava; naglašava važnu ulogu socijalnih radnika i psihologa u policijskim odjelima, koji mogu olakšati pružanje konkretne i ljudske potpore žrtvama obiteljskog nasilja; poziva države članice da svim udrugama pruže potrebna sredstva za pomoć ženama žrtvama i njihovoj djeci; poziva Komisiju i države članice da unaprijede svoju suradnju kako bi poduzele mjere kojima bi se poboljšala identifikacija žrtava nasilja u obitelji i nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama te kojima bi se osnažile žrtve i svjedoci da istupe i prijave kazneno djelo jer u brojnim slučajevima nasilje koje vrše partneri u intimnim vezama ostaje neprijavljeno;

31.

poziva Komisiju i Europsku mrežu za pravosudno osposobljavanje da uspostave platformu na razini EU-a za uzajamno učenje i razmjenu najboljih praksi među pravosudnim djelatnicima i oblikovateljima politika iz različitih država članica koji djeluju u svim relevantnim područjima;

32.

osobito preporučuje da države članice uspostave specijalizirane sudove ili odjele, kao i da usvoje prikladne zakone, osposobljavanje, postupke i smjernice za sve stručnjake koji rade sa žrtvama nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama, uključujući podizanje razine osviještenosti o rodno uvjetovanom nasilju i rodnim stereotipovima, kako bi se izbjegle neusklađenost sudskih odluka, diskriminacija ili sekundarna viktimizacija tijekom sudskih, zdravstvenih i policijskih postupaka te postupaka zaštite djece i skrbništva, čime bi se osiguralo da se djeca i žene propisno saslušaju i da prioritet budu njihova zaštita i oporavak; naglašava potrebu za jačanjem specijaliziranih sudova ili odjela i pravosuđa prilagođenog potrebama ženskih i dječjih žrtava, za uspostavom sveobuhvatnih odjela za procjenu koji se bave rodno uvjetovanim nasiljem u kojima će raditi forenzički stručnjaci, psiholozi i socijalni radnici koji će surađivati s javnim službama specijaliziranima za rodno uvjetovano nasilje zaduženima za pružanje pomoći žrtvama; naglašava važnost potpune primjene pravnih zaštitnih mjera kako bi se žene i djeca zaštitili od nasilja te toga da takve mjere ne budu ograničene ili sužene zbog roditeljskih prava; apelira na to da se odluke o zajedničkom skrbništvu odgode dok se na odgovarajući način ne istraži nasilje koje vrše partneri u intimnim vezama i provede procjena rizika;

33.

naglašava potrebu da se prepozna međusobna povezanost kaznenih, građanskih i drugih sudskih postupaka kako bi se koordinirali pravosudni i drugi pravni odgovori na nasilje koje vrše partneri u intimnim vezama te zato državama članicama predlaže da donesu mjere kojima se povezuju kazneni i građanski predmeti koji se vode u slučaju jedne obitelji kako bi bilo moguće učinkovito izbjeći neusklađenost sudskih i drugih pravnih odluka, koja je štetna za djecu i žene žrtve; izražava žaljenje zbog nedostatka privremenih mjera za zaštitu žrtava te manjka privremenih mehanizama za suspenziju roditeljskog prava nasilnog roditelja tijekom sudskih postupaka, koji obično traju nekoliko godina; poziva države članice da istraže mogućnosti i potom razviju takve zaštitne mjere; u tu svrhu poziva države članice da organiziraju osposobljavanje svih stručnjaka, kao i volontera uključenih u takve postupke, te da u ta osposobljavanja uključe organizacije civilnog društva koje rade s djecom i žrtvama te za njih; poziva nadležne nacionalne vlasti da poboljšaju koordinaciju među sudovima poticanjem kontakata među uredima tužitelja kako bi se omogućilo hitno rješavanje pitanja roditeljske odgovornosti i osiguralo da obiteljski sudovi mogu razmotriti sva pitanja povezana s rodno uvjetovanim nasiljem nad ženama pri utvrđivanju prava na skrbništvo i prava na posjećivanje;

34.

poziva države članice da uspostave platformu za redovitu razmjenu najboljih praksi između građanskih i kaznenih sudova, pravosudnih djelatnika koji se bave slučajevima nasilja u obitelji i rodno uvjetovanog nasilja, zlostavljanja djece, rastave i skrbništva te svih drugih relevantnih dionika;

35.

poziva Komisiju i države članice da u razvoj, provedbu i evaluaciju politika i zakonodavstva uključe relevantne organizacije civilnog društva, posebno one koje rade s djecom i za djecu te žrtve obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja; poziva na pružanje strukturne potpore tim organizacijama civilnog društva na razini EU-a te na nacionalnoj i lokalnoj razini, uključujući financijsku potporu, kako bi se povećala njihova sposobnost reagiranja i zagovaranja te kako bi se svim ljudima osigurao odgovarajući pristup njihovim uslugama, uključujući aktivnosti savjetovanja i potpore;

36.

ponavlja svoju punu potporu jačanju kapaciteta pružatelja usluga u svim sektorima (pravosuđe, kazneni progon, zdravstvene i socijalne usluge) za bilježenje i održavanje ažuriranih baza podataka; poziva države članice da uspostave nacionalne smjernice i utvrde dobre prakse te da osiguraju osposobljavanje na temelju kojeg će se među osobljem podići razina osviještenosti na svim razinama i u svakom od sektora u izravnom dodiru sa žrtvama o nasilju koje vrše partneri u intimnim vezama, što je ključno za to da se ženama koje traže zaštitu pruži pomoć utemeljena na poznavanju spomenute problematike; poziva države članice da nadziru usluge za sektore i u skladu s potrebama utvrde potrebne proračune;

37.

preporučuje da nacionalne vlasti poduzmu mjere, prije svega povezane s izradom i širenjem smjernica namijenjenih stručnjacima uključenima u slučajeve koji se odnose na nasilje koje vrše partneri u intimnim vezama i skrbništvo, uzimajući u obzir čimbenike rizika (koji se odnose na djecu ili članove obitelji, ekološka ili društvena pitanja ili moguće ponavljanje nasilnih kaznenih djela) kako bi se omogućila istraga nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama, u cilju potpore pravima djece i žena;

38.

konstatira da bi takve smjernice i upute trebale pomoći zdravstvenim djelatnicima u podizanju osviještenosti u njihovu profesionalnom okruženju o znatnom utjecaju koji nasilje nad ženama, što uključuje nasilje među intimnim partnerima, ima na njihovo mentalno zdravlje;

39.

naglašava da je u tim postupcima važna uloga svih relevantnih forenzičkih stručnjaka i profesionalaca kao što su liječnici, forenzički klinički psiholozi i socijalni radnici sa stručnim forenzičkim znanjem i znanjem o psihologiji, koji pružaju skrb kako ženama koje su žrtve zlostavljanja ili nasilja u obitelji tako i pogođenoj djeci, posebno ako okruženje u kojem žive nije prikladno za zaštitu njihova zdravlja, dostojanstva, emocionalne ravnoteže i kvalitete života; stoga podsjeća na nužnost toga da forenzički stručnjaci i profesionalci mogu koristiti, među ostalim, smjernice dobivene temeljem skupova podataka, prakse i najboljih praksi na razini EU-a; konstatira da su, u pravne svrhe, forenzički stručnjaci zbog svojih tehničkih i medicinskih vještina prikladni stručnjaci kada je riječ o pomaganju specijalistima (kao što su pedijatri, ginekolozi, psiholozi) u njihovu radu, jer zahvaljujući odgovarajućoj obuci i tehničkoj stručnosti mogu prepoznati znakove nasilja i, ako za to postoje razlozi, podnijeti prijavu, kao i stupiti u kontakt s pravosudnim tijelima;

40.

podsjeća na odredbe Direktive o pravima žrtava; ističe da je ženama koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja i njihovoj djeci često potrebna posebna potpora i zaštita zbog velike opasnosti od sekundarne i ponovljene viktimizacije, zastrašivanja i odmazde povezane s takvim nasiljem; stoga poziva na to da se pozornost posveti društvenim stavovima kojima se krivi žrtva, među ostalim i među stručnjacima u sustavu kaznenog pravosuđa; poziva na prepoznavanje i rješavanje problema institucionalnog nasilja, što uključuje sve radnje i propuste vlasti i državnih službenika usmjerene na odgađanje, ometanje ili sprečavanje pristupa relevantnim javnim službama ili ostvarivanje prava žrtava, uz primjenu odgovarajućih sankcija i mjera za osiguravanje zaštite i naknade žrtvama; ističe iznimnu važnost uspostave osposobljavanja, postupaka i smjernica za sve stručnjake koji rade sa žrtvama kako bi im se pomoglo da prepoznaju znakove nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama, čak i ako žrtve ne podnesu izričite pritužbe; predlaže da se u takve smjernice i upute uključe mjere koje se odnose na promicanje sigurne liječničke skrbi za žene koje su pretrpjele nasilje, uključujući nasilje koje vrše partneri u intimnim vezama, i to na siguran način i uz puno poštovanje te bez nametanja osjećaja krivnje, kao i na osiguravanje najboljeg načina liječenja za njih i za njihovu djecu; poziva Komisiju i države članice da riješe problem anonimnih pritužbi i pritužbi koje žrtve naknadno povuku na način da zajamče učinkovite i brze postupke zaštite žrtava te osiguraju odgovornost nasilnih partnera; potiče stvaranje baza podataka tijelâ kaznenog progona u kojima će se bilježiti sve pojedinosti povezane s izjavama o nasilju koje je dala žrtva ili treća strana i koje se odnose na nasilje koje vrše partneri u intimnim vezama kako bi se nadzirali i spriječili daljnji slučajevi nasilja; poziva na veću razinu edukacije i podizanja razine osviještenosti na razini zajednice, kao i na osposobljavanje i obrazovanje zaposlenih u policijskim i socijalnim službama u ruralnim i udaljenim područjima o nasilju koje vrše partneri u intimnim vezama, pri čemu se naglasak treba staviti na važnost obrazovanja u informiranju i pružanju pomoći djeci, kao i na važnost programa usmjerenih na rješavanje sukoba, pozitivne uzore i kooperativno ponašanje;

Prevencija: rješavanje pitanja rodnih stereotipova i pristranosti – obrazovanje i podizanje razine osviještenosti

41.

izražava zabrinutost zbog utjecaja rodnih stereotipova i pristranosti koji dovode do neodgovarajućih odgovora na rodno uvjetovano nasilje nad ženama i nedostatka povjerenja u žene, posebno kad se optužbe za zlostavljanje djece i obiteljsko nasilje proglašava neistinitima; također je zabrinut zbog nedostatka posebne obuke za suce, tužitelje i pravne stručnjake; naglašava važnost mjera usmjerenih na borbu protiv rodnih stereotipova i patrijarhalnih predrasuda u okviru obrazovnih kampanja i kampanja za podizanje razine osviještenosti; poziva države članice da prate kulturu ocrnjivanja glasova žena i da se bore protiv nje; osuđuje upotrebu, nametanje i prihvaćanje neznanstvenih teorija i koncepata u postupcima za određivanje skrbništva kojima se kažnjavaju majke koje pokušaju prijaviti slučajeve zlostavljanja djece ili rodno uvjetovanog nasilja sprečavajući ih da dobiju skrbništvo ili ograničavanjem njihovih roditeljskih prava; naglašava da takozvani sindrom otuđenja od roditelja te slični koncepti i pojmovi, koji se uglavnom temelje na rodnim stereotipovima, mogu štetno djelovati na žene žrtve nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama, jer se optužuju majke za „otuđenje” djeteta od njegova oca, čime se dovode u pitanje roditeljske vještine žrtava, zanemaruju iskazi djece i rizici od nasilja kojem su izložena djeca te ugrožavaju prava i sigurnost majke i djece; poziva države članice da ne priznaju sindrom otuđenja od roditelja u svojoj sudskoj praksi i pravu te da odvraćaju od njegove uporabe u sudskim postupcima ili je čak zabrane, osobito tijekom istraga radi utvrđivanja postojanja nasilja;

42.

naglašava važnost kampanja za podizanje razine osviještenosti kojima se svjedocima (posebno susjedima i suradnicima) omogućuje da uoče znakove nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama (posebno nefizičkog nasilja) i daju smjernice o tome kako pružiti potporu žrtvama i pomoći im; poziva Komisiju i države članice da promiču podizanje razine osviještenosti, informativne i aktivističke kampanje usmjerene na rješavanje problema rodne pristranosti i stereotipova, kao i obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja u svim njegovim oblicima, poput fizičkog nasilja, seksualnog uznemiravanja, kibernasilja, psihološkog nasilja i seksualnog iskorištavanja, osobito u pogledu novih preventivnih mjera i fleksibilnih sustava za upozorenje u hitnim slučajevima, te da potiču izvješćivanje o koordinaciji i suradnji s priznatim i specijaliziranim organizacijama za zaštitu žena; naglašava važnost aktivnog uključivanja svih javnih struktura u provođenje kampanja za podizanje razine osviještenosti;

43.

naglašava da je učinkovito kažnjavanje zlostavljača ključno kako bi se spriječilo daljnje nasilje te ojačalo povjerenje žrtava u javna tijela; međutim, ističe da kazna zatvora sama po sebi nije dovoljna za sprečavanje budućeg nasilja te da su potrebni posebni programi rehabilitacije i preobrazovanja; poziva države članice da u skladu s člankom 16. Istanbulske konvencije poduzmu potrebne zakonodavne ili druge mjere za uspostavu ili podupiranje programa usmjerenih na edukaciju počinitelja nasilja u obitelji na temelju koje bi oni naučili kako se ponašati nenasilno u međuljudskim odnosima kako bi se na taj način spriječilo buduće nasilje i promijenili obrasci nasilnog ponašanja; ističe da pri tome države članice moraju zajamčiti da su sigurnost, podupiranje i ljudska prava žrtava od primarne važnosti, te da, kad je to primjereno, ti programi budu uspostavljeni i provedeni u uskoj suradnji sa službama specijaliziranima za pružanje potpore žrtvama; ističe da je obrazovanje ključno za iskorjenjivanje rodno uvjetovanog nasilja, a posebno nasilja među intimnim partnerima; poziva države članice da u redovne nastavne planove i programe na svim razinama obrazovanja uvedu preventivne programe, među ostalim kroz obrazovanje o temama kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno uvjetovano nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, kao i seksualni odgoj prilagođen dobi i razvojnim sposobnostima učenika; ističe da su sveobuhvatan spolni odgoj te educiranje o vezama prilagođeni dobi ključni za zaštitu djece od nasilja i za osiguravanje vještina koje su im potrebne za izgradnju sigurnih odnosa u kojima nema seksualnog ni rodno uvjetovanog nasilja, kao ni nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama; poziva Komisiju da podupre programe čiji je cilj sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja, među ostalim u okviru potprograma Daphne (program Građani, ravnopravnost, prava i vrijednosti) kako bi se zajamčile učinkovite preventivne mjere;

44.

poziva države članice da potiču mjere kojima se suzbijaju ukorijenjeni stereotipovi koji su uzrok rodnih razlika u pogledu skrbi;

45.

ističe da bi strategije za sprečavanje nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama trebale uključivati mjere za smanjenje izloženosti nasilju u djetinjstvu, podučavanje vještinama potrebnima za stvaranje sigurnih i zdravih odnosa te za osporavanje društvenih normi kojima se promiču koncept muške nadmoći nad ženama i autoritarno ponašanje muškaraca ili drugi oblici seksističkog ponašanja;

46.

poziva Komisiju da na razini EU-a promiče kampanje za podizanje razine osviještenosti i obrazovne kampanje te razmjenu najboljih praksi kao nužnu mjeru za sprečavanje nasilja u obitelji i rodno uvjetovanog nasilja te stvaranje ozračja nulte tolerancije prema nasilju i sigurnijeg okruženja za žrtve; ističe stratešku ulogu medija u tom pogledu; naglašava, međutim, da se u nekim državama članicama ubojstvo žene i slučajevi rodno uvjetovanog nasilja i dalje prikazuju na način kojim se nasilnog partnera oslobađa njegove odgovornosti; ističe da se medijima i oglašavanjem ne smiju širiti mizogine i seksističke poruke, uključujući pokušaje opravdavanja, legitimiziranja ili minimiziranja nasilja i odgovornosti nasilnih partnera; smatra da obiteljsko nasilje proizlazi i iz rodno-stereotipiziranog pristupa roditeljstvu; stoga poziva Komisiju i države članice da se bore protiv rodnih stereotipova i promiču rodnu ravnopravnost u roditeljskim odgovornostima, u okviru kojih je teret roditeljstva pravedno raspodijeljen, čime bi se osiguralo da žene nisu u podređenom statusu; poziva Komisiju da olakša razmjenu najboljih praksi na razini EU-a u pogledu mjera prevencije, zaštite i kaznenog progona te mjera za borbu protiv nasilja, kao i u pogledu njihove praktične provedbe; poziva države članice da dopune ovu kampanju EU-a širenjem informacija o tome gdje žrtve i svjedoci mogu prijaviti ovu vrstu nasilja, među ostalim i nakon završetka kampanje, uzimajući u obzir specifičnosti krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 kako bi se fokus stavio i na utjecaj na djecu; poziva Komisiju da u školama i drugim sredinama podupre aktivnosti kojima se podiže razina osviještenosti o pitanjima kaznenog djela nasilja i trauma, o tome gdje potražiti pomoć, kako prijaviti probleme i kako izgraditi otpornost među djecom i onima koji rade s djecom;

Suradnja između država članica, među ostalim u prekograničnim slučajevima

47.

naglašava važnost razmjene informacija među sudovima, središnjim tijelima država članica i policijskim tijelima, posebno u vezi s prekograničnim slučajevima skrbništva; nada se da će se revidiranim pravilima iz Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (28) poboljšati suradnja među pravosudnim sustavima kako bi se učinkovito utvrdilo što je najbolje za dijete, neovisno o bračnom statusu roditelja ili strukturi obitelji, te za žrtve nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama; naglašava da je važno da forenzički stručnjak ili bilo koja druga uključena stručna osoba relevantnom nacionalnom tijelu pruži informacije o nasilju koje vrše partneri u intimnim vezama ako smatra da takvo nasilje predstavlja opasnost za život odrasle žrtve ili djeteta te da žrtva nije u mogućnosti zaštititi se zbog moralne ili ekonomske prisile koja je rezultat utjecaja počinitelja, pri čemu nastoji dobiti pristanak odrasle žrtve; poziva Komisiju i države članice da zajamče provedbu i učinkovitu primjenu Uredbe Bruxelles II.a; u tom pogledu izražava žaljenje zbog toga što se u okviru njezine posljednje revizije područje primjene te uredbe nije proširilo na registrirana partnerstva i nevjenčane parove; smatra da to dovodi do diskriminacije i potencijalno opasnih situacija za žrtve i djecu iz registriranih partnerstava te djecu nevjenčanih parova; budući da se područje primjene i ciljevi Uredbe Bruxelles II.a zasnivaju na „načelu nediskriminacije na osnovi državljanstva među građanima Unije” i na načelu uzajamnog povjerenja među pravnim sustavima država članica; traži od Komisije da najkasnije do kolovoza 2024. izvijesti Parlament o provedbi i učinku tih uredbi, među ostalim u kontekstu nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama i prava na skrbništvo;

48.

ističe da iako sve obiteljske razmirice ostavljaju duboke emocionalne posljedice, prekogranični slučajevi su još osjetljiviji i pravno složeniji; naglašava potrebu za visokom razinom osviještenosti javnosti o složenim pitanjima kao što su prekogranični dogovori oko skrbništva i obveze uzdržavanja, uključujući potrebu razjašnjavanja prava i obveza roditelja i djece u svakoj zemlji; ističe da bi države članice mogle pridonijeti bržem rješavanju takvih prekograničnih slučajeva obiteljskog prava uvođenjem sustava specijaliziranih odjela u okviru nacionalnih sudova, uključujući jedinice usmjerene na rodno uvjetovano nasilje, sastavljene od osoblja koje se bavi medicinskom forenzikom, psihologa i drugih relevantnih stručnjaka, te koordinacijom s javnim službama specijaliziranima za rodno uvjetovano nasilje i zaduženima za pomoć žrtvama; poziva na to da se posebna pozornost usmjeri na položaj kućanstava sa samohranim roditeljem i na naplatu naknade za uzdržavanje u prekograničnim situacijama, s obzirom na to da u praksi provođenje odredbi koje su trenutačno na snazi, točnije, Uredba Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja i Konvencija UN-a o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inozemstvu, kojima se utvrđuju zakonske obveze povezane s naplatom naknade za uzdržavanje u prekograničnim situacijama, i dalje predstavlja izazov; ističe da se pravni alati za prekograničnu naplatu naknade za uzdržavanje moraju provoditi zajedno s većom informiranosti javnosti o njihovoj dostupnosti; stoga poziva Komisiju da blisko surađuje s državama članicama kako bi se utvrdili praktični problemi povezani s naplatom naknade za uzdržavanje u prekograničnim situacijama te da im pomogne osmisliti učinkovite instrumente za osiguravanje izvršavanja obveza plaćanja; naglašava važnost tog pitanja i njegovih posljedica za obitelji sa samohranim roditeljem, kao i rizik od siromaštva;

49.

apelira na države članice da nastave analizirati podatke i tendencije u pogledu raširenosti i izvješćivati o svim oblicima rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u obitelji, kao i o posljedicama za djecu, dok su na snazi mjere ograničavanja kretanja i neposredno nakon toga;

50.

poziva Komisiju i države članice da unaprijede svoju suradnju kako bi poduzele mjere kojima bi se žrtve nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama osnažile da istupe i prijave kazneno djelo jer u brojnim slučajevima nasilje koje vrše partneri u intimnim vezama ostaje neprijavljeno; prima na znanje obvezu Komisije da provede novo istraživanje o rodno uvjetovanom nasilju u EU-u, čiji će rezultati biti predstavljeni 2023.; poziva Komisiju da usko surađuje s državama članicama kako bi se uspostavio trajni mehanizam za redovito pružanje usklađenih, točnih, pouzdanih, usporedivih, visokokvalitetnih te rodno kategoriziranih podataka na razini EU-a o učestalosti nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama, njegovim uzrocima te posljedicama po žene i djecu, kao i upravljanju u tom kontekstu i pravu na skrbništvo, uz potpuno iskorištavanje kapaciteta i stručnosti EIGE-a i Eurostata; podsjeća da je izrada nacionalnih statistika o rodno uvjetovanom nasilju djelovanje prihvatljivo za financiranje u okviru Programa jedinstvenog tržišta za razdoblje 2021.–2027.; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da su podaci razvrstani, među ostalim, prema dobi, seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu, spolnim obilježjima, rasi i etničkoj pripadnosti te invaliditetu kako bi se osiguralo da se u obzir uzimaju iskustva žena u svoj njihovoj raznolikosti; napominje da će to doprinijeti boljem razumijevanju razmjera i uzrokâ problema, uglavnom socioekonomskih kategorija u kojima je rodno uvjetovano nasilje raširenije, te drugih relevantnih čimbenika, kao i različitih pravnih okvira i politika u državama, koji se mogu pobliže istražiti detaljnim usporedbama među pojedinačnim zemljama kako bi se utvrdili okviri politika koji bi mogli utjecati na pojavu nasilja; ustraje i u tome da je važno da države članice prikupljaju statističke podatke o upravnim i sudskim postupcima koji se odnose na skrbništvo nad djecom, a uključuju nasilje koje vrše partneri u intimnim vezama, a posebno podatke o ishodu presuda i osnovanosti takvih odluka o skrbništvu i pravu na posjećivanje;

51.

poziva Komisiju da diljem EU-a promiče kampanje za podizanje razine osviještenosti kao nužnu mjeru za sprečavanje nasilja u obitelji i stvaranje ozračja nulte tolerancije prema nasilju;

o o

52.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 315, 14.11.2012., str. 57.

(2) SL L 132, 21.5.2016., str. 1.

(3) SL C 337, 20.9.2018., str. 167.

(4) SL C 232, 16.6.2021., str. 48.

(5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0379.

(6) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0024.

(7) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0025.

(8) SL L 338, 21.12.2011., str. 2.

(9) SL L 181, 29.6.2013., str. 4.

(10) SL L 338, 23.12.2003., str. 1.

(11) Članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji te članci 8., 10., 19. i 157. UFEU-a.

(12) Članci 21. i 23. Povelje.

(13) Izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava od 3. ožujka 2014. naslovljeno „Nasilje nad ženama: istraživanje provedeno diljem Europske unije”.

(14) Istanbulska konvencija.

(15) Vijeće Europe, „Human Rights Channel: Zaustavimo seksualno uznemiravanje i zlostavljanje djece u sportu”, pristupljeno 21. srpnja 2021.

(16) Eurostat, „Djeca u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti”, podaci preuzeti u listopadu 2020.

(17) Izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava od 3. ožujka 2014. naslovljeno „Nasilje nad ženama: istraživanje provedeno diljem Europske unije”.

(18) Izjava za medije Dr. Hans Henri P. Kluge, regionalnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije za Europu, od 7. svibnja 2020. naslovljena „Tijekom pandemije bolesti COVID-19 nasilje se može spriječiti i nije neizbježno”.

(19) Izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava od 3. ožujka 2014. naslovljeno „Nasilje nad ženama: istraživanje provedeno diljem Europske unije”.

(20) Izvješće Europola od 19. lipnja 2020. naslovljeno „Iskorištavanje izolacije: počinitelji i žrtve seksualnog zlostavljanja djece na internetu tijekom pandemije bolesti COVID-19”.

(21) Izvješće s objašnjenjem Vijeća Europe od 11. svibnja 2011. uz Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

(22) Izjava Platforme EDVAW od 31. svibnja 2019. naslovljena „Nasilje koje u intimnim vezama nad ženama vrše partneri ključan je podatak koji treba uzeti u obzir pri određivanju skrbništva nad djecom”.

(23) Članak 31. Istanbulske konvencije.

(24) Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, Opća preporuka br. 35 o rodno uvjetovanom nasilju nad ženama kojom se ažurira Opća preporuka br. 19.

(25) Komisijin Prijedlog od 28. listopada 2020. direktive Europskog parlamenta i Vijeća o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji (COM(2020)0682).

(26) Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 4. ožujka 2021. o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih mehanizama (COM(2021)0093).

(27) Direktiva (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi (SL L 188, 12.7.2019., str. 79.).

(28) SL L 178, 2.7.2019., str. 1.

24.3.2022

Službeni list Europske unije

C 132/45

P9_TA(2021)0407

Okvir politike EU-a za sigurnost na cestama za razdoblje 2021. – 2030.: preporuke za sljedeće korake u ostvarenju „vizije nula”

Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. o Okviru politike EU-a za sigurnost na cestama za razdoblje 2021. – 2030.: preporuke za sljedeće korake u ostvarenju „vizije nula” (2021/2014(INI))

(2022/C 132/04)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 19. lipnja 2019. naslovljen „Okvir politike EU-a za sigurnost na cestama za razdoblje 2021. – 2030.: sljedeći koraci u ostvarenju ‚vizije nula’” (SWD(2019)0283),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 9. prosinca 2020. naslovljenu „Strategija za održivu i pametnu mobilnost – usmjeravanje europskog prometa prema budućnosti” (COM(2020)0789),

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2015/413 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2015. o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama (Direktiva o prekograničnom izvršavanju zakonodavstva) (1),

—	uzimajući u obzir Direktivu 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama (Direktiva o vozačkim dozvolama) (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/2144 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenog 2019. o zahtjevima za homologaciju tipa za motorna vozila i njihove prikolice te za sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice namijenjene za takva vozila, u pogledu njihove opće sigurnosti te zaštite osoba u vozilima i nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu (Uredba o općoj sigurnosti) (3),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. travnja 2021. o izvješću o provedbi aspekata sigurnosti na cestama iz paketa o tehničkoj ispravnosti (4),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 8. lipnja 2017. o sigurnosti na cestama kojima se podupire Izjava iz Vallette iz ožujka 2017.,

—	uzimajući u obzir Stockholmsku deklaraciju od 19.20. veljače 2020. iznesenu na Trećoj globalnoj ministarskoj konferenciji o cestovnoj sigurnosti,

—	uzimajući u obzir Izjavu Vijeća od 7. listopada 2015. o biciklizmu kao klimatski prihvatljivom načinu prijevoza koju su potpisali ministri prometa EU-a na neformalnom sastanku u Luxembourgu,

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A9-0211/2021),

budući da na cestama EU-a i dalje svake godine život izgubi oko 22 700 ljudi, a oko 120 000 zadobije teške ozlijede; budući da je u posljednjih deset godina u Europskoj uniji u sudarima na cestama poginulo više od 11 800 djece i mladih ljudi u dobi od 0 do 17 godina; budući da je napredak u smanjivanju stopa smrtnosti u EU-u posljednjih godina stagnirao te se cilj da se od 2010. do 2020. broj smrtnih slučajeva na cestama smanji za pola nije ostvario; budući da su navedene brojke neprihvatljiva ljudska i socijalna cijena za građane EU-a te da eksterni troškovi povezani sa sudarima na cesti u EU-a čine 2 % njegova godišnjeg BDP-a;

budući da se EU suočava s novim trendovima i izazovima u automatizaciji koji bi mogli imati golem utjecaj na sigurnost na cestama; budući da treba rješavati rastući problem distrakcije mobilnim uređajima; budući da će u bliskoj budućnosti istovremena prisutnost vozila s nizom automatiziranih/povezanih značajki i tradicionalnih vozila u mješovitom prometu predstavljati novi rizik, posebno za nezaštićene sudionike u cestovnom prometu kao što su motociklisti, biciklisti i pješaci;

budući da tehnološki napredak, povezivost, automatizacija i ekonomija dijeljenja pružaju nove mogućnosti za sigurnost na cestama i za rješavanje zagušenja, posebno u urbanim područjima; budući da bi sinergije između mjera sigurnosti i mjera održivosti te kontinuirana nastojanja da se pređe na druge načine javnog prijevoza i potiče aktivna mobilnost mogli dovesti do smanjenja emisija CO2, poboljšati kvalitetu zraka i pomoći u razvoju aktivnijeg i zdravijeg načina života;

D.	budući da su na testiranju u okviru europskog programa ocjene novih automobila (Euro NCAP) putnici u automobilima s pet zvjezdica imali 68 % manji rizik od smrtnih ozljeda i 23 % manji rizik od teških ozljeda od onih u vozilima s dvije zvjezdice;

budući da se povećava udio poginulih nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu jer od poboljšane sigurnosti vozila i drugih mjera za sigurnost na cestama najviše koristi imaju korisnici automobila; budući da novi automobili koji se prodaju u EU-u imaju sve veću masu, snagu i maksimalnu brzinu, što predstavlja veći rizik za sigurnost na cesti; budući da se hitno mora riješiti pitanje sigurnosti motociklista, biciklista i pješaka;

budući da su motorna vozila na dva kotača odgovorna za 17 % ukupnog broja smrtnih slučajeva na cestama, a naprave samo 2 % ukupnog broja prijeđenih kilometara; budući da među zemljama postoje velike razlike; budući da bi u sljedećem desetljeću EU trebao dati prednost poduzimanju daljnjih mjera za poboljšanje sigurnosti tih vozila;

G.	budući da se prema jednoj studiji Komisije samo 8 % smrtnih slučajeva događa na autocestama, a 37 % u gradskim područjima i 54 % na ruralnim cestama; budući da su za sigurnost na cestama ključna nova ulaganja i ispravno održavanje postojeće infrastrukture tijekom cijelog životnog ciklusa;

H.	budući da se ne prijavljuju sve žrtve nesreća, što iskrivljuje dostupne statističke podatke; budući da za utvrđivanje stvarnog broja žrtava prometnih nesreća treba izraditi učinkovitu metodologiju;

budući da je za prevenciju i ublažavanje posljedica smrtonosnih sudara na cesti od ključne važnosti da se provode mjere sigurnosti kao što su prilagođena brzina, uporaba zaštitne opreme poput pojaseva i kaciga, vožnja bez utjecaja alkohola ili droga te upravljanje vozilom i hodanje bez distrakcija te da se sudionici cestovnog prometa u skladu s njima ponašaju;

J.	budući da u mobilnosti i cestovnoj sigurnosti postoje rodne, dobne i socijalne nejednakosti;

budući da su za postizanje novih ciljeva EU-a u području cestovne sigurnosti potrebni intenzivniji napori i suradnja kako bi se uz podršku partnera, istraživanja i inovacija razradila snažna europska politika cestovne sigurnosti i ponudila rješenja koja će se temeljiti na općoj politici, ali i na pouzdanim podacima i analizama utjecaja, kao i veći broj ciljanih provedbenih mjera na nacionalnoj razini te efektivna prekogranična suradnja na izvršenju kazni;

L.	budući da su 40 do 60 % svih smrtnih slučajeva povezanih s poslom prometne nesreće do kojih dolazi tijekom rada ili tijekom putovanja na posao; budući da je umor vozača uobičajen na cestama EU-a;

M.	budući da su za provedbu nacionalnih planova za sigurnost na cestama i novog okvira politike EU-a za sigurnost na cestama potrebna stabilna i dostatna financijska sredstva i iz država članica i iz proračuna EU-a;

Okvir politike EU-a za sigurnost na cestama za razdoblje 2021. – 2030. – sljedeći koraci za ostvarenje „vizije nula”

pozdravlja činjenicu da je EU u Okviru politike EU-a za sigurnost na cestama za razdoblje 2021. – 2030. ponovno potvrdio svoj dugoročni strateški cilj približavanja nultoj stopi smrtnih slučajeva i nultoj stopi teških ozljeda do 2050. („vizija nula”) i svoj srednjoročni cilj smanjenja broja smrtnih slučajeva i teških ozljeda za 50 % do 2030. u skladu s Izjavom iz Vallette; naglašava da bi se ti ciljevi EU-a povezani sa sigurnošću na cestama trebali temeljiti na koordiniranom, dobro planiranom, sustavnom i adekvatno financiranom pristupu cestovnoj sigurnosti na razini EU-a te na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

u tom pogledu pozdravlja usvajanje pristupa „sigurnog sustava” na razini EU-a, koji se temelji na okviru uspješnosti i vremenski zadanim ciljevima za smanjenje broja žrtava i teških ozljeda; pozdravlja uvođenje ključnih pokazatelja uspješnosti uspostavljenih u suradnji s državama članicama kako bi se omogućila konkretnija i usmjerenija analiza uspješnosti država članica i utvrdili nedostaci; poziva Komisiju da do 2023. utvrdi ciljeve u pogledu ishoda; naglašava važnost tekuće suradnje između EU-a i država članica u tom pogledu te apelira na sve države članice da se s tim u vezi u potpunosti angažiraju i dogovore o usklađenoj metodologiji za ključne pokazatelje uspješnosti koji će državama članicama omogućiti da uspoređuju podatke; poziva na izradu detaljnog akcijskog plana EU-a prema kojem će se moći mjeriti uspješnost i za čiju će provedbu biti odgovorna točno određena tijela;

smatra, međutim, da ima prostora za poboljšanje ključnih pokazatelja uspješnosti i poziva Komisiju da razmotri mogućnost njihova proširenja i ažuriranja u okviru svojeg strateškog akcijskog plana EU-a za sigurnost na cestama; smatra da bi ključni pokazatelj uspješnosti za zaštitnu opremu trebao biti dopunjen pokazateljem koji će prikupljati podatke o izloženosti prema udaljenosti i trajanju putovanja svih sudionika cestovnog prometa, razvrstane prema udjelu pojedine vrste prijevoznog sredstva kako bi se bolje razumjeli različiti omjeri relevantnih rizika i opasnosti; poziva Komisiju da nastavi blisko surađivati s državama članicama u definiranju ključnog pokazatelja uspješnosti za cestovnu infrastrukturu kojim bi se na temelju dogovorene zajedničke metodologije ocjenjivanja utvrđivala kvaliteta sigurnosti cestovne mreže, neovisno o ponašanju korisnika cesta ili tehnologiji vozila; žali zbog toga što ključni pokazatelji sigurnosti vozila ne pokrivaju sigurnost motornih vozila na dva kotača; poziva Komisiju da utvrdi indeks sigurnosti vozila za kategoriju L i naglašava potrebu da u njemu budu svi ključni pokazatelji uspješnosti za vozila kategorije L;

ističe da je financiranje EU-a ključno za ulaganje u održiva i pametna rješenja za sigurnost na cestama, kao i za brže rezultate u području cestovne sigurnosti diljem EU-a; poziva Komisiju da zaštiti i poveća ulaganja EU-a u sigurnost na cestama u svim relevantnim programima financiranja EU-a, uključujući istraživanje i inovacije; poziva sve države članice da izdvoje odgovarajuća sredstva iz nacionalnog proračuna kojim bi se, zajedno sa sredstvima EU-a, trebala omogućiti provedba njihovih nacionalnih programa za cestovnu sigurnost i novog Okvira politike EU-a za sigurnost na cestama za razdoblje 2021. 2023.; poziva države članice da uspostave nacionalne fondove za cestovnu sigurnost u okviru kojih će se prikupljati sredstva od naplaćenih kazni na temelju njihovih zakona o sigurnosti na cestama i redistribuirati novac prikupljen za cestovnu sigurnost; poziva Komisiju da Program razmjena informacija o sigurnosti na cestama EU-a, čija je svrha poboljšati rezultate u području cestovne sigurnosti, ali je trenutačno usmjeren na samo šest država članica, proširi na sve države članice;

potiče države članice da uspostave nacionalne opservatorije za cestovnu sigurnost koji bi prikupljali, obrađivali i održavali nacionalne baze podataka o sigurnosti na cestama; traži od država članica da svoje nacionalne strategije za sigurnosti na cestama usklade s ciljevima političkog okvira EU-a za sigurnost na cestama za razdoblje 2021. 2030. te da s tim povezane nedostatke riješe što prije;

Sigurna infrastruktura

poziva države članice i Komisiju da prednost daju onim ulaganjima od kojih će biti najviše koristi za cestovnu sigurnost te da se pritom fokusiraju na područja s najvećim brojem nesreća i obuhvate, kao prioritet, ulaganja u održavanje postojeće infrastrukture i u izgradnju nove infrastrukture gdje je to potrebno; pozdravlja činjenicu da se Instrumentom za povezivanje Europe za razdoblje 2021. 2027. predviđa financiranje za sigurnu i zaštićenu infrastrukturu i projekte mobilnosti, uključujući cestovnu sigurnost; poziva Komisiju da dodatno promiče mogućnosti financiranja EU-a s pomoću Instrumenta za povezivanje Europe, regionalnih i kohezijskih fondova, InvestEU i platforme za sigurniji promet koju je pokrenula Europska investicijska banka (EIB), naročito u državama članicama s relativno lošim rezultatima u području sigurnosti na cestama; naglašava da je važno da uvjete pristupa tim instrumentima za djelovanja u području cestovne sigurnosti jasnije definira; poziva Komisiju da podupre i potakne države članice da ulažu u sigurniju, održiviju, otporniju i multimodalnu prometnu mrežu u okviru nacionalnih planova za oporavak i otpornost; poziva Komisiju da u okviru revizije Uredbe o transeuropskoj prometnoj mreži (TEN-T) (5) postavi temelje za buduće odluke o ulaganjima u cestovnu sigurnost, uključujući provedbu plana kojim će se pratiti održavanje osnovne mreže na razini EU-a;

naglašava da će proaktivna procjena cestovne mreže EU-a biti koristan alat za procjenjivanje ugrađene cestovne sigurnosti i usmjeravanje ulaganja; s tim u vezi pozdravlja kartiranje rizika i sigurnosni rejting autocesta i primarnih cesta koji su uvedeni u nedavno revidiranim pravilima EU-a o sigurnosti infrastrukture (6) te poziva države članice da odrede što je moguće više primarnih cesta na svojem teritoriju kako bi se povećao potencijal nove direktive u pogledu cestovne sigurnosti; poziva države članice da u skladu s tom direktivom uspostave nacionalne sustave dobrovoljnog izvješćivanja, koji bi trebali biti dostupni na internetu i na raspolaganju svim korisnicima cesta, kako bi se olakšalo prikupljanje podataka o događajima koje dojavljuju korisnici cesta i vozila, kao i svih drugih informacija koje se odnose na sigurnost a koje prijavitelji smatraju neposrednom ili potencijalnom opasnošću za sigurnost na cesti, i tako građanima EU-a omoguće da na transparentan, neposredan i izravan način doprinose cestovnoj sigurnosti; poziva Komisiju i države članice da što prije postignu dogovor o metodologiji za provedbu sustavnih procjena cesta na razini cijele mreže, kako je propisano u reviziji navedenog akta, i da pritom uzmu u obzir sve aspekte koji su važni za sigurnost aktivnih sudionika u cestovnom prometu;

poziva Komisiju i države članice da ubrzaju rad na specifikacijama EU-a za učinkovitost prometnih znakova i oznaka kako bi se pripremio teren za višu razinu automatizacije vozila; podsjeća na to da je učinkovitost prometnih znakova i oznaka, uključujući njihovo postavljanje, vidljivost i retroreflektivnost, posebno važna za uspješno funkcioniranje sustava za pomoć vozaču, kao što su inteligentni sustavi za pomoć u kontroliranju brzine i zadržavanju u prometnoj traci; ističe važnost uporabe infrastrukture za izgradnju cesta koje će biti lako razumljive, automatski navoditi na poštovanje pravila i „opraštati greške” te biti sigurne za sve sudionike cestovnog prometa, posebno u opasnim zonama ili zonama s velikim brojem nezaštićenih korisnika cesta;

poziva Komisiju i države članice da utvrde kriterije koje mora zadovoljavati kvalitetna pješačka i biciklistička infrastruktura kako bi se počeo rješavati problem niske razine sigurnosti aktivnih korisnika cesta; poziva Komisiju da u okviru svojeg novog foruma europskih revizora za sigurnost na cestama izradi zajedničke kurikulume za revizore i inspektore cestovne sigurnosti, u koje će uvrstiti i posebne edukacije o potrebama nezaštićenih korisnika cesta;

10.

napominje da sudionici u cestovnom prometu sa smanjenom pokretljivošću i drugim vrstama invaliditeta imaju posebne potrebe koje se moraju uzeti u obzir pri planiranju i izgradnji nove cestovne infrastrukture; poziva države članice da podupru ulaganja u projekte čiji je cilj učiniti cestovnu infrastrukturu uključivom i dostupnom svima;

11.

primjećuje da je, u skladu s posljednjom revizijom pravila EU-a o sigurnosti infrastrukture, Komisija obvezna razmotriti reviziju Direktive 2004/54/EZ o minimalnim sigurnosnim zahtjevima za tunele (7) do 2021., kao i novi zakonodavni prijedlog o minimalnim sigurnosnim zahtjevima za mostove; poziva Komisiju da dodatno poveća sigurnost korištenja tunela, između ostalog, organiziranjem kampanja za osvještavanje javnosti i provođenjem relevantnih studija;

12.

potiče Komisiju i države članice da osnuju stručnu skupinu za izradu takvog okvira za klasifikaciju cesta u kojem će ograničenja brzine biti bolje usklađena s karakteristikama i opremljenošću ceste, u skladu s pristupom „sigurnog sustava”;

13.

poziva da se u predstojećoj reviziji Uredbe o TEN-T-u donesu mjere za daljnje jačanje cestovne sigurnosti u gradskim čvorištima, u prigradskim i ruralnim područjima, kao i mjere za poboljšanje operativne sigurnosti ključne infrastrukture poput mostova i tunela tijekom cijelog njihovog životnog ciklusa, da se pritom razmotri mogućnost primjene novih tehnologija praćenja osjetljive infrastrukture i definiraju konkretni ciljevi i zahtjevi za kvalitetu u pogledu sigurnosti;

14.

poziva države članice da prijelaz na aktivne načine prijevoza, kao što su pješačenje i vožnja biciklom, i prijelaz na održivi javni prijevoz prepoznaju kao važna sredstva za smanjenje opasnosti na cestama, te da u tu svrhu predvide odgovarajuća ulaganja; u tom pogledu pozdravlja pokretanje inicijative Platforma za sigurniji promet, u kojoj se izričito traži bolja infrastrukturu za održivi promet, uključujući za bicikliste i pješake, kao i projekti ublažavanja nesreća; poziva Komisiju i EIB da pokrenu kampanju za informiranje i osvještavanje javnosti kako bi sve zainteresirane strane bile dobro informirane o uvjetima i mogućnosti korištenja tom platformom;

15.

nadalje, poziva na jačanje sinergija između europske mreže biciklističkih staza EuroVelo i mreže TEN-T kako bi se biciklistička infrastruktura učinila sigurnijom i povezanijom; naglašava važnost povezivanja pješačkih i biciklističkih staza u projektima TEN-T gdje je to izvedivo; poziva Komisiju da potakne prenamjenu željezničkih linija koje su izvan uporabe te da aktivno podupire intermodalnost i projekte „bicikl i vlak”; primjećuje da novi oblici infrastrukture, kao što su napredne zaustavne linije, spremišta za bicikle, biciklističke ulice ili biciklističke autoceste, pružaju nove mogućnosti za sigurnu aktivnu mobilnost; ističe kako je potrebno raditi na usklađivanju i primjeni pravila o prometnim znakovima i signalima kako bi se izbjegla zbunjenost u prometu te povećala sigurnost i jednostavnost uporabe;

16.

smatra da bi Komisija trebala učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi osigurala da infrastruktura za biciklizam i pješačenje uvedena u državama članicama kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 ostane operativna te da se proširi u svrhu daljnjeg promicanja sigurnog aktivnog putovanja;

17.

poziva Komisiju i države članice da u bliskoj suradnji s regijama i gradovima dovrše preostalu relevantnu pristupnu infrastrukturu i intermodalne i prekogranične veze kroz cijelu mrežu TEN-T, čime će omogućiti jednostavnije i efikasnije korištenje infrastrukture i usluga, uz poboljšanje cestovne sigurnosti;

Sigurna vozila

18.

pozdravlja nedavnu reviziju Uredbe o općoj sigurnosti, kojom će od 2022. godine u EU-u postati obvezne nove napredne sigurnosne značajke u vozilima, kao što su inteligentni sustavi za pomoć pri kontroli brzine i sustavi za zadržavanje u prometnoj traci u slučaju opasnosti, čime bi se do 2030. moglo spasiti oko 7 300 života i izbjeći 38 900 teških ozljeda; poziva Komisiju da pravodobno donese ambiciozno sekundarno zakonodavstvo, u okviru kojeg će se tražiti ugradnja inteligentnih sustava za pomoć pri kontroli brzine s visokim performansama u sva nova vozila; u tom pogledu poziva Komisiju da razmotri praktičnu primjenu uvođenja obveze opremanja motocikla tim sustavima te izvedivost, prihvatljivost i moguće posljedice za sigurnost na cestama inteligentnih sustava za pomoć pri kontroli brzine sljedeće generacije za automobile, kombije, kamione i autobuse;

19.

podsjeća na važnost inovacija u tehnologiji vozila, koja može pomoći ublažiti težinu sudara i smanjiti vjerojatnost nesreća s pomoću aktivnih i pasivnih sigurnosnih značajki; poziva Komisiju da buduće standarde za osobne automobile preispituje u svjetlu novih tehnoloških dostignuća te da u obzir uzima faktore koji mogu utjecati na sigurnost na cestama poput mase, snage, brzine i veličine prednjeg dijela vozila;

20.

poziva Komisiju da u predstojećoj reviziji homologacije vozila kategorije L učini obveznim protublokirajuće kočne sustave za sve kategorije motocikala; poziva Komisiju da proširi kategorije vozila obuhvaćenih obveznom instalacijom sustava eCall, s posebnim naglaskom na motornim vozilima na dva kotača;

21.

poziva Komisiju da razradi homolagacijske zahtjeve vezane uz otpornost na sudare i uvrsti ih u buduće revizije zakonodavstva, koje bi trebale obuhvatiti i najnovije kriterije testnih sudara u okviru Euro NCAP-a kojima se ispituju posljedice sudara na ostala vozila i nezaštićene korisnike cesta, kako bi se postigla usklađenost minimalnih standarda i izjednačenost u području sigurnosti putnika;

22.

poziva Komisiju i države članice da podrže gradove u uspostavi baza podataka o ograničenjima brzine kako bi se promicalo uvođenje tehnologije inteligentnih sustava za pomoć pri kontroli brzine u skladu s Uredbom o općoj sigurnosti;

23.

naglašava da bi se opasnost od nesreća između kamiona i nezaštićenih korisnika cesta i njihova učestalost mogle znatno smanjiti raširenom uporabom sustava za pomoć pri skretanju; ističe da će sustavi za pomoć pri skretanju postati obvezni za nove tipove kamiona 2022., a za sve nove kamione 2024. godine; poziva Komisiju da uspostavi europski akcijski program za sustave za pomoć pri skretanju kako bi se promicale prednosti te tehnologije i potaknulo dionike da što prije dobrovoljno opreme postojeća i nova vozila sustavima za pomoć pri skretanju; pohvaljuje inicijative kojima se podupire dobrovoljno uvođenje obveznih sustava za pomoć pri skretanju; poziva Komisiju i države članice da financijski podrže ugradnju sustava za pomoć pri skretanju u nova i u postojeća vozila;

24.

ističe da manipulacije i prijevare u pogledu elektroničkih sigurnosnih sustava, kao što su napredni sustavi pomoći u vožnji, predstavljaju velik sigurnosni rizik, koji treba rješavati ciljanim obukama za kontrolu integriteta softvera za inspektore;

25.

poziva Komisiju da za ispitne lutke utvrdi standarde koji će bolje odražavati raznolikost varijabli kao što su dob, spol, veličina i položaj korisnika unutar i izvan vozila;

26.

poziva države članice da pruže porezne poticaje, a privatne osiguravatelje da ponude privlačne pakete osiguranja motornih vozila za kupnju i uporabu vozila s najvišim sigurnosnim standardima; poziva Komisiju da revidira zakonodavstvo o označivanju automobila i uključi dodatne informacije o ocjeni sigurnosti novih vozila na prodajnim mjestima i u digitalnom obliku;

27.

pozdravlja uvođenje obveznog zahtjeva za upozorenje na stavljanje sigurnosnog pojasa u revidiranoj Uredbi o općoj sigurnosti te poziva Komisiju da izradi norme za zahtjeve u pogledu informacija o sigurnosnim parametrima sustava kojim se ograničavaju kretnje djece u automobilu; poziva države članice da nastave s osvještavanjem roditelja i osoba koje čuvaju djecu o sigurnosti djece u cestovnom prometu kako bi se nastavila razvijati svijest o nužnosti stavljanja sigurnosnih pojaseva, uključujući i one na stražnjim sjedalima, s obzirom na sigurnosne rizike za putnike u mnogim vozilima koja su trenutačno u uporabi i koja će se još godinama upotrebljavati a nemaju ugrađenu tehnologiju upozorenja za stavljanje sigurnosnog pojasa;

28.

apelira na Komisiju da, u skladu s Rezolucijom Parlamenta od 27. travnja 2021. o provedbi aspekata sigurnosti na cestama iz Paketa o tehničkoj ispravnosti, u obzir uzme tehnički napredak u području sigurnosnih značajki vozila iz nove Uredbe o općoj sigurnosti te da napredne sigurnosne sustave uključi u sljedeću reviziju Paketa o tehničkoj ispravnosti kako bi se osiguralo da se oni provjeravaju tijekom periodičnih tehničkih pregleda; u tom pogledu poziva nadležna tijela da osiguraju dodatno osposobljavanje, usavršavanje i prekvalifikaciju inspektora koji provode periodične tehničke preglede; poziva na uvođenje strožih zahtjeva u pogledu samodijagnoze vozila kako bi se spriječilo da neispravno funkcioniranje naprednih sustava za pomoć pri vožnji radi veće sigurnosti na kraju predstavlja opasnost;

29.

žali zbog toga što odredbe Paketa o tehničkoj ispravnosti koje se odnose na pregled osiguranja tereta nisu obvezne; poziva Komisiju da u predstojećoj reviziji Paketa predloži da se te odredbe postrože;

30.

naglašava da su potrebni dodatni napori kako bi se spriječile prijevare povezane s brojačem kilometara, čime bi se zajamčila kvaliteta i sigurnost rabljenih vozila; stoga poziva države članice da se koriste sustavom za razmjenu očitanja brojača kilometara koji su Glavna uprava Komisije za mobilnost i promet (DG MOVE), platforma EU MOVEHUB i njezin modul ODOCAR razvili na temelju pilot-projekta koji je predložio Europski parlament za uvođenje europskog sustava za ograničavanje mogućnosti prijevara s brojačem kilometara (OREL);

31.

poziva Komisiju da predloži novi usklađeni regulatorni okvir za automatizirane automobile kako bi se sveobuhvatnim ispitivanjima, uključujući stvarne uvjete vožnje, osiguralo da će automatizirani automobili raditi na potpuno siguran način za svoje vozače i druge sudionike u cestovnom prometu, posebno kad je riječ o njihovoj interakciji s konvencionalnim vozilima i nezaštićenim sudionicima u cestovnom prometu;

32.

traži od Komisije da u međuvremenu procijeni rizike trenutačno dostupnih sustava za potpomognutu vožnju kao što su prekomjerno oslanjanje vozača na sustav i odvraćanje pozornosti; poziva Komisiju da razmotri uvođenje zahtjeva za opremanje mobilnih i elektroničkih uređaja vozača „sigurnim načinom vožnje” i standardnom ugradnjom drugih tehnoloških alata za smanjenje distrakcija tijekom vožnje;

33.

ističe činjenicu da je, kao što je to navedeno u Komisijinom Strateškom akcijskom planu EU-a za sigurnost na cestama, javna nabava dobra prilika da se pozitivno utječe na sigurnost na cestama; poziva Komisiju da izričito navede činjenicu da bi se ekonomski najpovoljnije ponude u javnoj nabavi usluga javnog cestovnog prijevoza putnika trebale ocjenjivati na temelju najboljeg omjera cijene i kvalitete, koji također treba uključivati sigurnost vozila, inovacije, kvalitetu, održivost i socijalne aspekte; potiče države članice i javne naručitelje da sigurnosne aspekte smatraju jednim od glavnih kriterija pri dodjeli javnih ugovora za usluge cestovnog prijevoza putnika;

34.

primjećuje da nova osobna prijevozna sredstva izazivaju i niz ozbiljnih zabrinutosti koje nisu povezane isključivo s njihovom sigurnošću nego i s njihovom sigurnom uporabom u prometu; žali zbog toga što je samo nekoliko država članica uvelo zakonodavstvo o tom pitanju i što nedostatak usklađenosti u EU-u može kod posjetitelja dovesti do zbunjenosti i otežati im poštovanje lokalnih pravila; poziva Komisiju da razmotri mogućnost uvođenja okvira za homologaciju tih novih osobnih prijevoznih sredstava i da izda smjernice za države članice o upravljanju sigurnosnim aspektima, uključujući prometna pravila za njihovu sigurnu uporabu; poziva Komisiju i države članice da provedu europske i nacionalne kampanje osvještavanja javnosti i edukativne kampanje o sigurnoj uporabi mikromobilnih prijevoznih sredstava, s posebnim naglaskom na nezaštićenim sudionicima u cestovnom prometu, kao što su djeca, starije osobe ili osobe sa smanjenom pokretljivošću; poziva Komisiju i države članice da razmijene najbolje prakse o tome kako poboljšati sigurnu uporabu mikromobilnih prijevoznih sredstava;

35.

poziva Komisiju da ažurira zahtjeve u pogledu baze podataka o prometnim nesrećama u EU-u (CARE) i uključi identifikaciju sudara mikromobilnih sredstava kao što su električni romobili i bicikli s mogućnošću električnog pogona; poziva države članice da u skladu s podacima prikupljenima u bazi podataka CARE primijene konkretne sigurnosne preventivne mjere na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini;

Sigurno sudjelovanje u cestovnom prometu

36.

primjećujemo da se prema jednoj studiji Komisije procjenjuje da je alkohol bio prisutan u oko 25 % svih smrtnih slučajeva na cestama, a droga u 15 % (8); skreće pozornost na to da preporuka EU-a o dopuštenoj količini alkohola u krvi potječe iz 2001.; poziva Komisiju da ažurira svoje preporuke i u njih uključi nultu toleranciju za vožnju pod utjecajem alkohola te da uvede preporuku EU-a o nultoj toleranciji za nedopuštene psihoaktivne droge i standarde za otkrivanje prisutnosti droga kod vozača pri kontrolama cestovnog prometa; primjećuje da će usklađivanje graničnih vrijednosti alkohola u krvi u EU-u za sve kategorije vozila olakšati njihovu usporedbu prema ključnim pokazateljima uspješnosti koji se odnose na trijeznost u cestovnom prometu; poziva Komisiju da izradi smjernice za označivanje lijekova koji utječu na sposobnost upravljanja vozilom te s time u vezi pokrene informacijske kampanje kako bi medicinske službe, uključujući obiteljske liječnike, dodatno osvijestila o problemima u ovom području; poziva Komisiju da u revidirane preporuke uvrsti i smjernice o ugradnji uređaja za blokadu u slučaju vožnje pod utjecajem alkohola i pritom se posebno usredotoči na ponovne prekršitelje, osobe s visokom razinom alkohola u krvi koje prvi put počine prekršaj i sve profesionalne vozače;

37.

primjećuje da je prekoračenje brzine ključni faktor u oko 30 % smrtonosnih sudara na cesti i otežavajući faktor u većini nesreća; poziva Komisiju da sastavi preporuku za primjenu sigurnih ograničenja brzine u skladu s pristupom „sigurnog sustava” za sve vrste cesta, kao što je automatska primjena najveće dopuštene brzine od 30 km/h u stambenim područjima i područjima s puno biciklista i pješaka, uz mogućnost podizanja granice na glavnim prometnicama uz odgovarajuću zaštitu za nezaštićene korisnike ceste; poziva države članice da daju prednost ulaganju u kontrolu brzine i visokokvalitetnu komunikaciju o presudnoj važnosti brzine i upravljanja brzinom; poziva države članice da primjenjuju kazne koje će djelovati preventivno, uključujući sustave kaznenih bodova, te da razmotre mogućnost uvođenja tečajeva na kojima će se ponovni prekršitelji rehabilitirati osvještavanjem problema brzine u vožnji;

38.

primjećuje da se prema procjenama Komisije (9) svake godine u EU-u utvrdi 10 milijuna većih prekršaja u cestovnom prometu koje su počinili nerezidenti, a koji se odnose na prekoračenje dopuštene brzine, prolazak kroz crveno svjetlo i vožnju pod utjecajem alkohola; prima na znanje napredak postignut u uspostavi okvira za prekogranično izvršavanje kazni za prometne prekršaje od 2015. iako žali zbog toga što postojeći okvir za prekogranično izvršavanje kazni za prometne prekršaje utvrđen u Direktivi o prekograničnom izvršavanju zakonodavstva ne predviđa odgovarajuće istrage kako bi se izvršile kazne ili priznale odluke o kaznama; smatra da bi se boljom prekograničnom provedbom pravila o cestovnom prometu povećalo poštovanje tih pravila te bi ona djelovala preventivno, čime bi se smanjilo opasno ponašanje i poboljšala sigurnost na cestama; u tom pogledu poziva Komisiju da se u sljedećoj reviziji Direktive pozabavi navedenim pitanjima i ocijeni mogućnost uzajamnog priznavanja kaznenih bodova i zabrane vožnje, te da izmijeni djelokrug direktive tako što će obuhvatiti obvezno plaćanje cestarine kako bi se spriječila opasna vožnja i održavala kvalitetna infrastruktura;

39.

podsjeća da je Direktivom o vozačkim dozvolama uspostavljen usklađeni obrazac vozačke dozvole EU-a i da su uvedeni minimalni zahtjevi za dobivanje vozačke dozvole; napominje da će i Direktivu i programe osposobljavanja, naročito za profesionalne vozače, trebati redovito ažurirati s obzirom na tehnološki razvoj vozila, infrastrukture i automatizacije vozila; poziva Komisiju da izradi minimalne standarde za osposobljavanje vozača i obrazovanje u području prometne sigurnosti, usklađujući pritom format, sadržaj i ishode tečajeva vožnje diljem EU-a, te da razmotri mogućnost da u predstojeću reviziju Direktive uključi matricu ciljeva za osposobljavanje vozača (GDE), koja će se sastojati od triju kategorija: znanja i vještina, aspekata koji povećavaju rizik i samoprocjene; traži, nadalje, da se uvede progresivni sustav izdavanja vozačkih dozvola kojim bi se nove vozače potaklo da stječu više iskustva u zahtjevnijim vještinama poput držanja prometa u vidokrugu, samoprocjene i percipiranja opasnosti te da ograničavaju određene visokorizične aktivnosti kao što je vožnja noću i s putnicima, uzimajući pritom u obzir potrebe u pogledu mobilnosti osoba koje žive u udaljenim područjima s ograničenim pristupom javnom prijevozu; nadalje, poziva Komisiju da dodatno uskladi minimalne standarde za instruktore vožnje, uključujući periodične edukacije, osposobljavanje za percipiranje opasnosti, te strože zahtjeve u pogledu minimalnog obrazovanja i komunikacijskih vještina; sa zabrinutošću primjećuje da su u nekoliko država članica zabilježeni slučajevi neregularnog izdavanja vozačkih dozvola te poziva Komisiju da prati taj problem;

40.

poziva Komisiju da ocijeni mogućnost uvođenja obveznih teorijskih i praktičnih obuka i testova za stjecanje vozačke dozvole za sve kategorije motornih vozila na dva kotača;

41.

poziva Komisiju da izradi ključne pokazatelje uspješnosti za pružanje obuke iz sigurnosti prometa i mobilnosti u državama članicama te da razvije alate EU-a za osmišljavanje, provedbu i evaluaciju obrazovanja iz sigurnosti prometa i mobilnosti; potiče sve države članice da zajamče pružanje visokokvalitetnog obrazovanja o sigurnosti na cestama, koje treba početi u školi i biti dio cjeloživotnog učenja;

42.

primjećuje da je zbog pandemije bolesti COVID-19 došlo do širenja sektora dostave na kućnu adresu, a naročito upotrebe kombija, motornih vozila na dva kotača, poput mopeda, i bicikala, što je pak potaknulo razvoj novih oblika rada preko platformi i novih poslovnih modela; poziva Komisiju da se pobrine za to da profesionalni vozači kombija prođu odgovarajuću obuku i da se pozabavi problemom njihova umora i prekoračenja brzine, posebno kad je to posljedica velikog povećanja broja kućnih dostava; nadalje poziva Komisiju da razmotri pooštravanje režima tehničkih pregleda i uvođenje obveze dodatnih provjera za kombije koje upotrebljavaju pružatelji usluga dostave paketa nakon što se dosegne određena kilometraža te da razmotri proširenje te obveze na druga vozila u tim kategorijama koja se upotrebljavaju u dodatne komercijalne svrhe u okviru revizije Paketa o tehničkoj ispravnosti; poziva Komisiju da izradi preporuku o sigurnosti dostavljačkog osoblja, koja će obuhvatiti zahtjev da poslodavci i poduzeća osiguraju ugradnju i uporabu sigurnosne opreme i sigurnih vozila, kao i obuku za upotrebu digitalnih uređaja, poput raznih aplikacija i interaktivnih platformi, kojima se osoblje eventualno mora služiti;

43.

izražava duboku zabrinutost zbog umora vozača u komercijalnom prijevozu tereta i putnika kao uzroka nesreća na cesti; u tom pogledu poziva Komisiju da se pobrine za ispravnu provedbu Direktive Vijeća 89/391/EEZ o zdravlju i sigurnosti radnika (10) u pogledu aspekata cestovne sigurnosti; poziva Komisiju da uvede ključni pokazatelj uspješnosti za umor vozača u komercijalnom prijevozu tereta i putnika; traži od Komisije i država članica da povećaju broj sigurnih parkirališta u mreži TEN-T, pobrinu se za to da budu prilagođena potrebama vozača i da se o njihovoj dostupnosti obavještava na redovito ažuriranoj i korisnicima prilagođenoj internetskoj stranici; poziva Komisiju da procijeni bi li obvezna ugradnja klimatizacijskih uređaja ili sličnih sustava u kabine teških teretnih vozila mogla pozitivno utjecati na umor vozača i sigurnost na cestama, s obzirom na to da ti sustavi mogu biti u pogonu neovisno o radu glavnog motora;

44.

ističe da učinkovito i sveobuhvatno postupanje nakon sudara uključuje, osim medicinske skrbi i rehabilitacije, pružanje mentalne i socijalne potpore, priznavanje žrtava i temeljitu istragu kako bi se ustanovili uzroci sudara i utvrdile mjere za sprečavanje njihova ponavljanja u budućnosti te, gdje je to prikladno, pokretanje kaznenih i građanskih postupaka; poziva države članice da uspostave tješnju suradnju između tijela nadležnih za sigurnost na cestama i zdravstvenog sektora kako bi se radi ubrzanja operacija spašavanja osigurala ispravna upotreba koridora za hitne slučajeve; poziva, nadalje, Komisiju i države članice da osiguraju dovoljna financijska sredstva za učinkovitu infrastrukturu za hitne slučajeve, uključujući zračne medicinske usluge, naročito u udaljenim, planinskim i otočkim regijama; poziva Komisiju da u budućoj reviziji Direktive o vozačkim dozvolama uvede obveznu obuku za pružanje prve pomoći; poziva države članice da u svoje nacionalne kodekse za autoceste ugrade koncept koridora za hitne slučajeve i pokrenu dodatne kampanje za osvještavanje javnosti; podsjeća na važnost djelotvorne potpore žrtvama nakon nesreća;

45.

poziva države članice da dodatno razviju svoje glavne traumatološke mreže i usvoje smjernica za međusobnu suradnju kako bi hitnim službama omogućile brzi prijevoz pacijenata, uključujući i preko granica;

46.

naglašava da slabo provođenje pravila o cestovnom prometu potkopava nastojanja da se ostvari „vizija nula”; potiče države članice da u svojim planovima za cestovnu sigurnost postave godišnje ciljeve za provedbu i poštivanje pravila i za to osiguraju odgovarajuća sredstva, te da provode i objavljuju godišnje analize ostvarivanja tih ciljeva i postignutih rezultata; naglašava da samo dosljedno, dobro objašnjeno i u javnosti ispravno prezentirano djelovanje na provedbi propisa i edukacija u pogledu provedbe mogu imati dugotrajan učinak na ponašanje u vožnji; napominje da se učinkovitost dodatno povećava ako se novčane kazne za utvrđene prekršaje obrađuju uglavnom na automatiziran način;

47.

primjećuje da uporaba mobilnih telefona ili drugih elektroničkih uređaja u vožnji uvelike smanjuje sposobnost upravljanja vozilom i prisutna je u 10-30 % sudara na cesti; poziva države članice da za upotrebu mobilnih telefona uvedu efektivne, razmjerne i prevencijske kazne, uključujući i one nenovčane, kako bi se javnost dodatno osvijestila o rizicima takve upotrebe i postigla bolja provedba pravila;

Okvir prikladan za budućnost

48.

naglašava da vanjski faktori i novi društveni trendovi predstavljaju dosad nezabilježene izazove za sigurnost na cestama u okviru strategije EU-a do 2030. i nakon tog razdoblja; primjećuje da bi EU trebao pripremiti teren za pravodobno uvođenje povezanih i automatiziranih vozila te procijeniti moguće rizike kombiniranja takvih vozila s tradicionalnim vozilima u mješovitom prometu s nezaštićenim korisnicima cesta; poziva Komisiju da u cijelosti ocijeni učinak većeg broja automatiziranih vozila na promet u gradskim područjima i na okoliš; ističe da će možda biti potrebno nadograditi postojeću infrastrukturu kako bi se zajamčio siguran rad automatiziranih i poluautomatiziranih vozila te istovremeno poboljšala sigurnost za konvencionalna vozila, što bi koristilo svim korisnicima cesta;

49.

poziva države članice da uvedu sheme uništavanja vozila prema zelenim kriterijima kako bi se potaklo na nabavku i uporabu sigurnijih, čišćih i energetski učinkovitijih vozila te na obnovu javnih i privatnih voznih parkova; traži od Komisije i država članica da zajedno s Europskom investicijskom bankom razmotre nove mehanizme financiranja kako bi se olakšala ulaganja u sigurne i održive prijevozne usluge i sigurne i održive vozne parkove;

50.

naglašava da će podaci imati ključnu ulogu u poboljšanju sigurnosti na cestama; podsjeća da su podaci u vozilu iznimno vrijedni za upravljanje prometom, tehničke preglede i analize sudara; poziva Komisiju da uspostavi okvir za pristup podacima u vozilu koji neće biti ograničen na tržište popravaka, i to u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka (11), isključivo u svrhu istraživanja nesreća i tehničkih pregleda; naglašava u tom pogledu važnost digitalnih podataka pohranjenih u uređajima za snimanje podataka o događaju (EDR) za provođenje temeljitih analiza sudara u svrhu poboljšanja cestovne sigurnosti; poziva Komisiju da se pobrine za to da postoji zahtjev za snimanje i pohranu EDR-om svih podataka koji su relevantni za dubinsku analizu sudara i istraživanje cestovne sigurnosti (uključujući lokaciju, datum i vrijeme);

51.

podsjeća na to da bi EU, iako je sigurnost na cestama zajednička odgovornost svih relevantnih dionika i tijela na razini EU-a te na nacionalnoj i lokalnoj razini, trebao zauzeti predvodnički stav i pobrinuti se za to da sigurnost na cesti ostane prioritet za cestovni prijevoz i tako pomoći ukinuti razlike u cestovnoj sigurnosti među državama članicama te zadržati svoj vodeći položaj na globalnoj razini u tom području; naglašava odgovornost EU-a za promicanje suradnje i razmjene najboljih praksi s trećim zemljama, kao što je Ujedinjena Kraljevina, kako bi se provela Štokholmska deklaracija o sigurnosti na cestama; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da se ciljevi politike EU-a za sigurnost na cestama primjenjuju na sve relevantne vanjske programe i razvije učinkovit sustav za razmjenu informacija o prometnim prekršajima sa susjednim zemljama koje nisu članice EU-a kako bi se poboljšala provedba pravila, jamčeći pritom da svaka razmjena informacija bude predmetom strogih zaštitnih mjera, revizija i nadzora, u potpunosti u skladu s mjerodavnim pravilima EU-a;

52.

poziva Komisiju da, s obzirom na predstojeću reviziju Paketa za gradsku mobilnost, promiče sinergije između mjera sigurnosti i održivosti u gradskim područjima; poziva, u tom smislu, da se u gradskim područjima utvrde novi prioriteti za prijevozne infrastrukture, uključujući prenamjene javnih prostora, te da se s individualnog motoriziranog prijevoza prelazi na održivije, sigurnije i zdravije načine prijevoza kao što su javni prijevoz, hodanje i vožnja biciklom, uzimajući pritom u obzir posebne potrebe nezaštićenih korisnika cesta poput djece, osoba s invaliditetom i starijih osoba; potiče daljnja ulaganja i sufinanciranje iz instrumenata EU-a za izgradnju parkirališta i drugih zona mobilne povezanosti na ulasku u gradska područja, čime bi se omogućio jednostavan pristup različitim vrstama javnog prijevoza u cilju smanjenja gradske zagušenosti i emisija CO2; pozdravlja namjeru EIB-a da podrži ambiciozne programe ulaganja kako bi se javim tijelima pomoglo da na lokalnoj i regionalnoj razini potiču održivu mobilnost, uključujući planove za održivu gradsku mobilnost i projekte vezane za javni prijevoz; poziva Komisiju da ciljeve i mjere EU-a za cestovnu sigurnost bolje integrira u smjernice za donošenje planova održive gradske mobilnosti, i to praćenjem i promicanjem najboljih praksi, uključujući uspostavu pokazatelja uspješnosti u korištenju sredstava EU-a za efektivno poboljšanje sigurnosti na gradskim cestama;

53.

napominje da ruralna područja čine otprilike 83 % teritorija EU-a i da u njima živi 30,6 % njegova stanovništva; ističe da ruralna područja, a pogotovo rijetko naseljena područja, nemaju kvalitetnu prometnu infrastrukturu i redovite usluge javnog prijevoza, što izravno utječe na cestovnu sigurnost; nadalje, napominje da se 54 % smrtnih slučajeva na cestama u EU-u događa na ruralnim cestama; ističe da bi poboljšavanje pristupačnosti, povezanosti i sigurnosti na cestama u ruralnim područjima trebalo biti dijelom strategije održive i pametne mobilnosti; poziva Komisiju da to uzme u obzir u predstojećoj komunikaciji o dugoročnoj viziji za ruralna područja;

54.

ističe kako je za postizanje ciljeva utvrđenih u okviru „vizije nula” potrebno promicati integrirani pristup i jačati međusektorsku suradnju, uključujući suradnju s nevladinim organizacijama, civilnim društvom te poduzećima i industrijom na regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a; poziva tvrtke te mala i srednja poduzeća da, u skladu sa Stockholmskom deklaracijom, rade na postizanju cestovne sigurnosti primjenom načela sigurnog sustava na cijeli svoj lanac vrijednosti, uključujući interne prakse za javnu nabavu, proizvodnju i distribuciju, te da u izvješća o održivosti i na službenim internetskim stranicama uključe svoje rezultate u pogledu sigurnosti; poziva, nadalje, tvrtke i mala i srednja poduzeća da, gdje je to primjenjivo, svojim vozačima ponude posebnu obuku iz cestovne sigurnosti te da razmotre mogućnost uvođenja profila „rukovoditelj mobilnosti” koji bi koordinirao i optimizirao potrebe poduzeća za prijevoz robe i radnika u cijelom lancu vrijednosti;

55.

poziva Komisiju da zajedno s državama članicama, civilnim društvom i drugim ključnim dionicima radi na razvoju kulture cestovne sigurnosti za cijelu Europu; pozdravlja pokretanje nagrade EU-a za sigurnost u gradskom prometu, kao dio Europskog tjedna mobilnosti te izmjenu Europske povelje o sigurnosti cestovnog prometa, najveće platforme civilnog društva za sigurnost na cestama; poziva Komisiju da u nadolazećim godinama pokrene inicijativu Europska godina sigurnosti na cestama kao dio Okvira politike EU-a za sigurnost na cestama za razdoblje 2021. 2030.; zauzima se, nadalje, u kontekstu Europske godine zelenijih gradova, za uspostavu, financiranje i praćenje oznake „sigurniji grad”, koja bi se trebala temeljiti na kriterijima najviših standarda sigurnosti na cesti za sve korisnike javnih prostora pogodnijih za život, uključujući bolju kvalitetu zraka i smanjenje emisija CO2;

56.

prima na znanje Svjetski dan sjećanja na žrtve cestovnog prometa, koji se obilježava svake treće nedjelje u studenome kako bismo se sjetili milijuna koji su poginuli ili bili teško ozlijeđeni na svjetskim cestama, zahvalili hitnim službama na radu koji obavljaju i razmislili o golemom teretu i trošku koji ta kontinuirana, svakodnevna katastrofa predstavlja za obitelji, zajednice i zemlje; formalno priznaje taj dan i poziva Europsko vijeće i Komisiju da učine isto održavanjem godišnjeg događanja koje će podržati sve tri institucije;

57.

smatra da su za pravilnu provedbu sljedećih koraka u politici EU-a o sigurnosti na cestama u okviru sveobuhvatne Strategije za održivu i pametnu mobilnost potrebni određeni novi kapaciteti u području cestovne sigurnosti, posebno za funkcije koordiniranja, praćenja i evaluacije te za tehničku potporu strategiji u cijelosti; u tom smislu poziva Komisiju da razmotri osnivanje europske agencije za cestovni promet kako bi se podupirao održivi, sigurni i pametni cestovni prijevoz ili, ako to nije izvedivo, da tu zadaću nekoj postojećoj agenciji povjeri;

o o

58.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 68, 13.3.2015., str. 9.

(2) SL L 403, 30.12.2006., str. 18.

(3) SL L 325, 16.12.2019., str. 1.

(4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0122.

(5) SL L 348, 20.12.2013., str. 1.

(6) Direktiva (EU) 2019/1936 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o izmjeni Direktive 2008/96/EZ o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture, (SL L 305, 26.11.2019., str. 1.).

(7) SL L 167, 30.4.2004., str. 39.

(8) Studija Komisije od 18. veljače 2014. o sprečavanju vožnje pod utjecajem alkohola upotrebom uređaja za blokadu u slučaju vožnje pod utjecajem alkohola.

(9) Početna procjena učinka Komisije od 15. ožujka 2019. o reviziji Direktive o prekograničnoj provedbi.

(10) SL L 183, 29.6.1989., str. 1.

(11) SL L 119, 4.5.2016., str. 1.

24.3.2022

Službeni list Europske unije

C 132/56

P9_TA(2021)0408

Obnova ribljih stokova u Sredozemlju

Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. o obnovi ribljih stokova u Sredozemnome moru: procjena i sljedeći koraci (2019/2178(INI))

(2022/C 132/05)

Europski parlament

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640) i rezoluciju Parlamenta od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu (1),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenu „Strategija „od polja do stola” za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav” (COM(2020)0381),

—

uzimajući u obzir Strategiju EU-a o bioraznolikosti do 2030. utvrđenu u komunikaciji Komisije od 20. svibnja 2020. pod naslovom „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. – Vraćanje prirode u naše živote” (COM(2020)0380), a posebno njezinu točku 2.2.6. „Ponovna uspostava dobrog stanja okoliša morskih ekosustava”, među ostalim osiguravanjem financijskih poticaja u okviru budućih financijskih instrumenata za ribarstvo i pomorsku politiku za zaštićena morska područja (uključujući područja mreže Natura 2000 i ona uspostavljena međunarodnim i regionalnim sporazumima),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. lipnja 2020. naslovljenu „Prema održivijem ribarstvu u Uniji: trenutačno stanje i smjernice za 2021.” (COM(2020)0248),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. rujna 2020. naslovljenu „Godišnja strategija održivog rasta 2021.” (COM(2020)0575),

—	uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1967/2006 od 21. prosinca 2006. o mjerama upravljanja za održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u Sredozemnom moru (2),

—	uzimajući u obzir Direktivu 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (3),

—	uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, odvraćanje od njega i njegovo zaustavljanje (4),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici (5),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo (6) i Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2018)0390),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća (EU) 2017/159 od 19. prosinca 2016. o provedbi Sporazuma o provedbi Konvencije o radu u ribolovu iz 2007. Međunarodne organizacije rada sklopljenog 21. svibnja 2012. između Općeg udruženja poljoprivrednih zadruga u Europskoj uniji (COGECA), Europskog saveza transportnih radnika (ETF) i Udruženja nacionalnih organizacija ribolovnih poduzeća u Europskoj uniji (Europêche) (7),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/1004 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o uspostavi okvira Unije za prikupljanje i upotrebu podataka u sektoru ribarstva te upravljanje njima i potporu za znanstveno savjetovanje u vezi sa zajedničkom ribarstvenom politikom (8),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/2107 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2017. o utvrđivanju mjera za upravljanje, očuvanje i kontrolu primjenjivih na području primjene Konvencije Međunarodne komisije za očuvanje atlantskih tuna (ICCAT) (9),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1022 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o uspostavi višegodišnjeg plana za ribarstvo koje iskorištava pridnene stokove u zapadnom Sredozemnome moru (10),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/982 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1343/2011 o određenim odredbama za ribolov u području Sporazuma o GFCM-u (Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja) (11),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2020/560 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2020. o izmjeni uredbi (EU) br. 508/2014 i (EU) br. 1379/2013 u pogledu posebnih mjera za ublažavanje učinaka izbijanja bolesti COVID-19 u sektoru ribarstva i akvakulture (12),

—	uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 25. lipnja 2020. o provedbi Okvirne direktive o pomorskoj strategiji (Direktiva 2008/56/EZ) (COM(2020)0259),

—	uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda 26/2020 od 26. studenoga 2020. pod naslovom „Morski okoliš: zaštita koju pruža EU seže daleko, ali ne ulazi u dubinu”,

—	uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 9. veljače 2021. naslovljenu „Obnovljeno partnerstvo s južnim susjedstvom – Nova agenda za Sredozemlje” (JOIN(2021)0002),

—	uzimajući u obzir članke 38. i 39. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir EU-ovu Europsku politiku susjedstva,

—	uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS),

—	uzimajući u obzir srednjoročnu strategiju GFCM-a za razdoblje 2017. – 2020. za održivost ribarstva u Sredozemlju i Crnom moru,

—	uzimajući u obzir izvješće GFCM-a iz 2018. o stanju ribarstva u Sredozemlju i Crnom moru,

—	uzimajući u obzir cilj održivog razvoja br. 14 („očuvati i održivo iskorištavati oceane, mora i morske resurse u cilju održivog razvoja”), koji je 25. rujna 2015. usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda,

—	uzimajući u obzir izvješće Komisijina Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo (STECF) za 2020. o praćenju uspješnosti zajedničke ribarstvene politike (STECF-Adhoc-20-01),

—	uzimajući u obzir Komisijinu Studiju o retrospektivnoj evaluaciji Mediteranske uredbe iz svibnja 2016.,

—	uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš br. 17/2019 naslovljeno „Pouke o morima II. – Navigacija prema čistim, zdravim i produktivnim morima provedbom pristupa utemeljenog na ekosustavu”,

—	uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja (Barcelonska konvencija) te s njom povezane protokole i odluke EU-a,

—	uzimajući u obzir Ministarsku deklaraciju obalnih država Sredozemlja „MedFish4Ever” koja je donesena 30. ožujka 2017. u Valletti na Malti,

—	uzimajući u obzir Ministarsku deklaraciju iz Sofije od 7. lipnja 2018.,

—	uzimajući u obzir Ministarsku deklaraciju od 26. rujna 2018. o provedbi regionalnog akcijskog plana za mali i održivi ribolov u Sredozemlju i Crnom moru,

—	uzimajući u obzir globalno izvješće o procjeni bioraznolikosti i uslugama ekosustava Međuvladine znanstveno-političke platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) za 2019.,

—	uzimajući u obzir posebno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) iz 2019. o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena,

—	uzimajući u obzir dio II. odsjek II. UNCLOS-a pod naslovom „Granice teritorijalnog mora”,

—	uzimajući u obzir prvo izvješće o procjeni stanja u Sredozemlju (MAR1) koje je izradila neovisna Mreža mediteranskih stručnjaka za klimatske i okolišne promjene (MedECC),

—	uzimajući u obzir izvješće Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) i GFCM-a naslovljeno „Stanje ribarstva u Sredozemlju i Crnom moru 2020.”,

—	uzimajući u obzir Izvješće Odbora za ribarstvo o posljedicama povećanja temperature mora za riblje stokove i ribarstvo (2019/2163(INI)),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora za ribarstvo upućeno Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj o strategiji „od polja do stola” za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav (2020/2260(INI)) PECH_AD(2021)662054,

—

uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 17. travnja 2020. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni uredbi (EU) br. 1379/2013 i (EU) br. 508/2014 u pogledu posebnih mjera za ublažavanje učinaka izbijanja bolesti COVID-19 u sektoru ribarstva i akvakulture (COM(2020)0142 – C9-0093/2020 – 2020/0059(COD)) (13),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. naslovljenu „Više ribe u morima? Mjere za promicanje oporavka stokova iznad najvišeg održivog prinosa, uključujući područja obnove ribljih stokova i zaštićena morska područja” (14),

—	uzimajući u obzir trenutačne i dugoročne negativne socioekonomske učinke pandemije bolesti COVID-19 na sektor, uključujući maloprodajnike i male trgovce svježim prehrambenim proizvodima,

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A9-0225/2021),

budući da je Sredozemno more jedno od područja s najvećom biološkom raznolikošću u svijetu, ali i bazen uz koji su se smjestile mnoge obalne zajednice koje u velikoj mjeri ovise o ribolovu, a posebno o artizanalnom ribolovu; budući da trenutačno zabrinjavajuće stanje okoliša u Sredozemnom moru, djelomično zbog prekomjernog izlova, ozbiljno prijeti biološkoj raznolikosti, ali i opstanku sektora čiji gubitak profitabilnosti može imati izrazito negativne socioekonomske posljedice za ribarske zajednice, taj industrijski sektor i njegove pomoćne sektore;

B.	budući da riblji stokovi nemaju neograničenu reproduktivnu sposobnost i da potražnja za ribom i njezina konzumacija stalno rastu;

budući da se stanje u Sredozemlju (osobito na njegovu zapadnom dijelu gdje se provode nove mjere, premda je još rano za njihovu detaljnu evaluaciju jer je potrebno provesti još inicijativa), kao i u Crnom moru, nije bitno promijenilo od 2003., kad su se počeli prikupljati podaci, iako je od 2012. možda došlo do blagog povećanja biomase;

budući da se, prema Izvješću Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja (GFCM) iz 2020. o stanju ribarstva u Sredozemnom i Crnom moru, postotak ribljih stokova koji se prekomjerno iskorištavaju u Sredozemlju smanjio s 88 % 2014. godine na 75 % 2018., što jasno pokazuje da još puno toga treba učiniti, no vidi se da se rezultati postupno poboljšavaju zahvaljujući predanosti ribara u cijeloj regiji; budući da je stanje mnogih stokova i dalje kritično jer se prema Znanstvenom, tehničkom i gospodarskom odboru za ribarstvo (STECF) više od 80 % znanstveno procijenjenih stokova iskorištava iznad razina najvišeg održivog prinosa;

E.	budući da je 2019. usvojena Uredba o uspostavi višegodišnjeg plana za ribarstvo koje iskorištava pridnene stokove u zapadnom Sredozemnome moru te da je potrebno još vremena kako bi efekti mjera donesenih u Uredbi postali jasni;

F.	budući da znatan socioekonomski učinak ograničenja ribolovnih aktivnosti ugrožava profitabilnost tisuća poduzeća do mjere da je njihov opstanak doveden u pitanje, s potencijalno katastrofalnim posljedicama za zapošljavanje i socijalnu koheziju u obalnim područjima;

G.	budući da iscrpljivanje stokova i erozija morske biološke raznolikosti ugrožavaju sigurnost opskrbe hranom obalnih zajednica, radna mjesta i prihode u cijelom vrijednosnom lancu artizanalnog ribolova;

H.	budući da nejednako pridržavanje ograničenja za ribolovne aktivnosti sprečava ostvarenje utvrđenih ciljeva te dovodi u jasan nepovoljan položaj one koji ih se pridržavaju;

I.	budući da bi se Europski fond za ribarstvo i akvakulturu trebao koristiti za ublažavanje negativnih socioekonomskih posljedica kao i za diversifikaciju tog sektora;

budući da se većina sredozemne ribarske flote sastoji od malih artizanalnih ribarskih plovila, koja čine oko 84 % ribarske flote i 60 % radnih mjesta u sredozemnom bazenu, te da su trendovi u pogledu broja plovila i dalje relativno stabilni unatoč tome što su se neke flote znatno smanjile, doduše u različitoj mjeri širom EU-a i neeuropskih zemalja s velikim utjecajem na lokalna gospodarstva;

K.	budući da je za većinu obalnih i otočnih područja artizanalni ribolov tradicionalni oblik ribolova koji je dio životnog stila i osigurava važna sredstva za život te su za njega potrebne posebne mjere i potpora kako bi se omogućio njegov rast i razvoj;

L.	budući da je potrebno postići zdrave razine ribljih stokova kako bi se spriječio gubitak radnih mjesta i održali važni gospodarski sektori koji ovise o ribarstvu;

M.	budući da do pritiska na riblje stokove i morsku biološku raznolikost u Sredozemlju ne dolazi samo zbog ribolova već i zbog problema koje su prouzročili ljudi, kao što su onečišćenje plastikom i gorivom, gubitak staništa, pomorski promet i klimatske promjene, kao i širenje invazivnih stranih vrsta;

N.	budući da statistika pokazuje konstantan rast konzumacije ribljih proizvoda, uz relativno povećanje uvoza;

O.	budući da ima prostora za poboljšanje u označivanju europskih proizvoda kako bi se povećala vrijednost sredozemnog ribarstva, poboljšala sljedivost te istovremeno suzbio nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov;

P.	budući da dolazi do konstantnog smanjenja proizvodnje te da su potrebne mjere za ponovno postizanje održivosti stokova;

Q.	budući da su ribarstvo i akvakultura među sektorima koji su najteže pogođeni pandemijom bolesti COVID-19 jer je zabilježen nagli pad potražnje;

R.	budući da je Komisija predložila niz privremenih i ciljanih mjera kojima će se odgovoriti na izazove s kojima se suočava zajednica proizvođača morskih prehrambenih proizvoda zbog bolesti COVID-19;

S.	budući da politička nestabilnost i nemiri u Libiji predstavljaju stvarnu prijetnju za ribare iz EU-a koji su aktivni u južnom Sredozemlju, što ugrožava njihovu osobnu slobodu i sigurnost ribolovnih operacija;

T.	budući da su ribari iz EU-a obvezni poštovati pravila za očuvanje ribljih stokova, dok ih ribari iz drugih sredozemnih zemalja ne moraju poštovati, čime se potkopavaju napori za obnovu ribljih stokova, a to istodobno predstavlja nepoštenu konkurenciju za ribarstvo EU-a;

U.	budući da se Sredozemno more zagrijava do 20 % brže od ostatka svijeta; budući da bi prema MedECC-u klimatske promjene mogle dovesti do lokalnog izumiranja do 50 % komercijalne ribe i morskih beskralježnjaka do 2050.;

Poboljšanje zakonodavnih aspekata

poziva Komisiju da nakon savjetovanja sa Savjetodavnim vijećem za Sredozemlje (MED-AC) identificira prepreke u procesu obnove ribljih stokova, uključujući analizu provedbe strategije GFCM-a za razdoblje 2017. – 2020. kako bi njezini zaključci bili uvršteni u strategiju za razdoblje 2021. – 2030., čime će se osigurati poduzimanje praktičnih koraka za obnovu ribljih stokova, uključujući, po potrebi i ako je prikladno, i zakonodavne i nezakonodavne mjere;

pozdravlja prijedlog Komisije iz strategije za bioraznolikost do 2030. da se zaštiti najmanje 30 % morskog područja EU-a, među ostalim, utvrđivanjem područja za oporavak ribljih stokova, kako je predviđeno u zajedničkoj ribarstvenoj politici (ZRP);

smatra da je potrebno zajamčiti djelotvornu konsolidaciju i razvoj postojećih zaštićenih morskih područja i da se ribari moraju uključiti u fazu pripreme i upravljanja;

naglašava da je ocjenu utvrđivanja i uspješnosti takvih područja potrebno uvrstiti u predstojeće izvješće o funkcioniranju zajedničke ribarstvene politike (ZRP); poziva GFCM da se vodi uspješnim primjerom područja za oporavak ribljih stokova Jabuka/Pomo Pit;

poziva Komisiju da zajamči jednake uvjete za sve gospodarske sektore u implementaciji zaštićenih morskih područja kojima se djelotvorno upravlja i koja su povezana;

apelira na Komisiju da odgovori na potrebe sredozemnih zemalja pružanjem znanstvene i tehničke potpore tim zemljama kako bi mogle iskoristiti regionalne i međunarodne mehanizme financiranja te kako bi razvile projekte održivog razvoja;

poziva Komisiju da ocijeni jesu li potrebni novi planovi upravljanja stokovima kako bi se ostvarila načela socijalne, ekonomske i okolišne održivosti iz ZRP-a;

podsjeća na cilj ZRP-a da se najkasnije do 2020. za sve stokove postigne stopa iskorištavanja najvišeg održivog prinosa;

sa zabrinutošću napominje da je i dalje velik broj stokova čije stanje nije poznato; poziva da to da se uloži više napora u bolje prikupljanje podataka kako bi se poboljšali mehanizmi za osmišljavanje potrebnih mjera upravljanja;

10.

podsjeća na cilj Okvirne direktive o pomorskoj strategiji da se postigne ili održi dobro stanje okoliša u morskom okolišu najkasnije do 2020.;

11.

poziva Komisiju da se vodi uspješnim primjerom plavoperajne tune pri razmatranju uvođenja ukupnog dopuštenog ulova za određene vrste, uključujući oslića, u dugoročnom razdoblju, te da iznese prijedlog tijekom evaluacije višegodišnjeg plana 2024.;

12.

podsjeća da uspješnost zaštićenih morskih područja i drugih zaštićenih područja ovisi o njihovu poštovanju među ribarima, obalnim zajednicama i drugim dionicima; poziva Komisiju da razmotri potrebu za olakšavanjem aktivnog sudjelovanja sektora ribarstva, uključujući njegovu artizanalnu komponentu, lokalnih zajednica i svih relevantnih dionika u utvrđivanju zaštićenih morskih područja, upravljanju njima i njihovu praćenju;

13.

poziva EU i njegove države članice da djeluju u cilju okončanja „papirnih parkova” u Sredozemnom moru i uspostave zaštićenih morskih područja kao dijela koherentne mreže učinkovito upravljanih i povezanih područja, uključujući odobalna i dubokomorska područja; podsjeća na obvezu prestanka ribolova pridnenim alatima na dubini ispod 400 m u područjima u kojima se nalaze ili se vjerojatno nalaze osjetljivi morski ekosustavi;

14.

poziva EU i države članice da prošire mrežu područja za oporavak ribljih stokova u okviru ZRP-a i GFCM-a, posebno u slučajevima kada postoje jasni dokazi o visokim koncentracijama riba ispod minimalne referentne veličine za očuvanje ili o mrijestilištima; naglašava da je ocjenu utvrđivanja i uspješnosti takvih područja potrebno uvrstiti u predstojeće izvješće o funkcioniranju ZRP-a; poziva GFCM da se vodi uspješnim primjerom područja za oporavak ribljih stokova Jabuka/Pomo Pit;

15.

poziva GFCM da predloži ambicioznu i sveobuhvatnu novu zajedničku strategiju za ribarstvo i akvakulturu u Sredozemnom i Crnome moru za razdoblje 2021. – 2025., koja mora obuhvaćati učinkovite i održive mjere upravljanja na regionalnoj i nacionalnoj razini, u skladu s pristupom najvećeg održivog prinosa; poziva GFCM da se pozabavi pitanjima kao što su globalno zatopljenje te ribolov NNN i rekreacijski ribolov, kao i da uspostavi nova područja za oporavak ribljih stokova;

16.

žali zbog nedostatka znanstvenih podataka o rekreacijskom ribolovu; poziva države članice EU-a i GFCM da u potpunosti ocijene učinke i doprinos rekreacijskog ribolova upravljanju ribolovnim resursima te da ga uključe u svoje planove upravljanja;

17.

naglašava važnost praćenja i kontrole te djelotvorne regionalne suradnje u upravljanju morskim biološkim resursima;

18.

poziva Komisiju da promiče ciljeve europskog zelenog plana na razini GFCM-a i da odgovarajućim financiranjem podrži održivo upravljanje oceanima i upravljanje ribljim stokovima;

19.

poziva Komisiju da zajamči da svakom zakonodavnom prijedlogu usmjerenom na povećanje ribljih stokova, kojim se ograničavaju ribolovne aktivnosti, prethodi opsežna procjena učinka kako bi se kvantificirao njegov mogući socioekonomski i ekološki učinak na obalne zajednice te na produktivnost i konkurentnost ribarskih poduzeća EU-a i proizvodnog lanca te da takve prijedloge potkrepljuju najbolji dostupni znanstveni podaci koji se dijele s dionicima povezanima sa sektorom ribarstva;

20.

poziva, nadalje, imajući u vidu razvoj europskog zelenog plana te strategiju za biološku raznolikost i strategiju „od polja do stola”, koje ga podupiru, kao i važan učinak koji će imati na ribolovnu aktivnost u cjelini, a posebno u Sredozemlju, da se prethodno provede ocjena učinka spomenutih mjera i njihove provedbe na sektore ribarstva i akvakulture, u svjetlu toga da se Sredozemno more dijeli sa zemljama koje ne pripadaju EU-u i imaju različitu regulativu;

21.

naglašava da nema precizne kvantifikacije posljedica koje na riblje stokove mogu imati svi mogući učinci koji nisu dio ribolovnih aktivnosti, kao što su onečišćenje, globalno zagrijavanje, strane vrste, iskorištavanje ugljikovodika, jaružanje i pomorski promet; naglašava da to nepostojanje podataka onemogućuje donošenje primjerenih i djelotvornih odluka kako bi se zajamčilo očuvanje stokova i morskih ekosustava;

22.

poziva Komisiju i države članice da sve zakonodavne i nezakonodavne prijedloge dijele s udruženjima ribara, uključujući strukovna („cofradías”), pod modelom zajedničkog upravljanja;

23.

naglašava da bi moguće buduće zakonodavne mjere za poticanje obnove ribljih stokova u Sredozemnom moru koje utječu na ribolovne aktivnosti u europskom sektoru ribarstva trebale biti uvedene postupno i biti proporcionalne kapacitetu tog sektora za djelovanje; povrh toga, naglašava da je važno da se budućim zakonodavnim prijedlozima ne nameće prekomjerno birokratsko i financijsko opterećenje europskom sektoru ribarstva, a posebno segmentu malog artizanalnog ribolova;

24.

naglašava da zakonodavne inicijative za zaštitu i obnovu ribljih stokova u Sredozemnom moru ne bi smjele biti ograničene samo na mjere za ograničavanje ribolovnih aktivnosti, nego da bi se u okviru tih inicijativa trebao primijeniti holistički pristup problemu i da bi se trebale zajedno rješavati sve prijetnje za iscrpljivanje stokova;

25.

naglašava potrebu za donošenjem zakonodavstva u skladu s ekosustavnim pristupom radi utvrđivanja i analiziranja svih interakcija koje utječu na riblje stokove, uzimajući u obzir ne samo ribolovne aktivnosti nego i faktore pritiska koji utječu na ravnotežu i na pojavu novih invazivnih vrsta;

26.

ističe pozitivni učinak koji bi imala obnova vrlo starih ribarskih flota koje su aktivne u Sredozemnom moru, kako plovila tako motora, s obzirom na to da bi se smanjio njihov utjecaj na okoliš, poduprla učinkovitost potrošnje goriva i dekarbonizacija plovila te poboljšala sigurnost i radni uvjeti posade; podsjeća da sporazum o Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu (EMFAF) omogućuje potporu u tom pogledu;

27.

poziva Komisiju da zaštiti konkurentnost i održivi razvoj cijelog sektora ribarstva i njegova proizvodnog lanca, uz povećanje vrijednosti proizvoda ribarstva i poboljšanje označivanja i sljedivosti, te da pritom posebnu pozornost posveti mjerama kojima se jamči da uvozni proizvodi zadovoljavaju europske standarde;

28.

poziva Vijeće i Komisiju da pozitivno ocijene stajalište Parlamenta u aktualnoj reviziji Uredbe (EZ) br. 1005/2008 (15) (Uredba o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu), a osobito u vezi s prijedlogom Parlamenta da se uvedu zaštitne mjere, pod određenim uvjetima, prema kojima se povlaštene carine za proizvode ribarstva i akvakulture privremeno suspendiraju za zemlje izvan EU-a koje ne surađuju na odgovarajući način u borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;

29.

traži da Komisija i države članice poboljšaju označivanje i sljedivost svih morskih prehrambenih proizvoda kako bi se potrošačima pružile jasnije informacije o podrijetlu proizvoda, vrstama i informacije o drugim aspektima kao što su metode proizvodnje i standardi koji se primjenjuju u pogledu ribolova i prerade, uključujući uvoz iz zemalja izvan EU-a;

30.

poziva povjerenika nadležnog za ribarstvo i pomorstvo da uspostavi savjetodavno tijelo u kojem će sudjelovati sredozemne zemlje koje nisu članice EU-a kako bi se smanjilo nepošteno tržišno natjecanje i osigurali jednaki uvjeti za europske ribare i žene koje rade u tom sektoru;

31.

poziva države članice da se bore protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova povećanjem transparentnosti ribolovnih operacija te nadzora i kontrole;

32.

poziva države članice da povećaju kapacitete za kontrolu ribarstva i olakšaju razmjenu najboljih praksi i ciljeva među državama članicama na kratkoročnoj taktičkoj razini, uz pomoć Europske agencije za kontrolu ribarstva (EFCA);

33.

apelira na sredozemne države članice da odmah uspostave dodatni broj ograničenih područja za ribarstvo GFCM-a kako bi se zaštitili prekomjerno iskorištavani morski ekosustavi, uzimajući u obzir ograničeno područje za ribarstvo Jabuka/Pomo Pit kao primjer najbolje prakse;

34.

poziva Komisiju da razmotri uključivanje ribarstva u politiku susjedstva EU-a kao alata za jačanje regionalne suradnje;

35.

inzistira na tome da bi cilj pravilne i obvezne provedbe ZRP-a trebao biti postizanje odgovarajuće ravnoteže između okolišne, gospodarske i socijalne održivosti;

36.

poziva Komisiju da provede analizu ekoloških i socioekonomskih podataka u vezi s lokalnim zajednicama i sredozemnim sektorom ribarstva kako bi se procijenio utjecaj krize prouzročene bolešću COVID-19 na taj industrijski sektor, kao i na riblje stokove, te da se ta procjena uzme u obzir pri donošenju budućih odluka;

37.

poziva Komisiju da iskoristi tu analizu prilikom osmišljavanja politika, olakšavanja suradnje u istraživanju i suradnje sa svim akterima u cijelom Sredozemlju, uključujući obalne zemlje u EU-u i izvan njega, kako bi se procijenili i izbjegli mogući sporovi među flotama koje love iste morske biološke resurse, a koje se nalaze u osjetljivim područjima međunarodnih voda;

38.

poziva Komisiju da analizira socijalni, ekonomski i okolišni učinak, kao i utjecaj na riblje stokove u sektoru rekreacijskog ribolova, kako bi se ta analiza uzela u obzir prilikom donošenja budućih mjera;

39.

potiče države članice da pravilno iskoriste sredstva Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu (EFPRA) kako bi se kompenzirao artizanalni ribolov koji mora privremeno obustaviti svoje aktivnosti zbog mjera očuvanja, u skladu s pravilima i odredbama EFPRA-e;

40.

poziva Komisiju i države članice da iskoriste prilike koje nude zajedničko upravljanje te prilagodljiv i predostrožni pristup upravljanju ekosustavom, čiji je krajnji cilj održivo upravljanje ribolovnim resursima, na temelju nadzora nad ribolovnim naporom i selektivnosti ekstraktivne ribolovne djelatnosti u Sredozemlju;

Rješavanje učinaka drugih gospodarskih aktivnosti i pritisaka na oporavak ribljih stokova

41.

pozdravlja rad ostvaren na razini GFCM-a od 2017. u cilju razvoja i donošenja strategija za suočavanje s mogućim učincima klimatskih promjena na ribarstvo;

42.

poziva države članice da donesu pravila kojima bi se zabranilo sidrenje i privezivanje velikih privatnih plovila unutar 300 metara od obale i u zaštićenim staništima, na granici od 300 metara i u sidrištima, s obzirom na njihov snažan utjecaj na osjetljive ekosustave kao što su livade morske cvjetnice posidonije;

43.

poziva Komisiju da objavi studiju o utjecaju različitih ljudskih aktivnosti i izvora onečišćenja, kopnenih i morskih, na riblje stokove i morske ekosustave;

44.

ističe nedostatak resursa za znanstvena istraživanja i procjene stokova u Sredozemnom moru, posebno ljudskih resursa;

45.

poziva države članice da financiraju osposobljavanje novih znanstvenih stručnjaka;

Jačanje prikupljanja podataka i istraživanja

46.

naglašava potrebu za promicanjem malog obalnog ribolova i tehnika ribolova s malim utjecajem u Sredozemnom moru, uključujući obvezu država članica da tom ribolovu dodijele veći udio ribolovnih mogućnosti u slučaju dva ribarstva za koja je uveden ukupni dopušteni ulov, u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 1380/2013;

Veća uloga subjekata u donošenju odluka i prikupljanju podataka

47.

poziva Komisiju da provede ekonomsku analizu socijalnih učinaka i učinaka na zapošljavanje do kojih dolazi zbog smanjenja ribolovnih resursa u Sredozemlju kako bi se utvrdile odgovarajuće mjere potpore te tako zajamčio pravedan i jednak prijelaz na ribarstvo s malim utjecajem;

48.

poziva Komisiju i države članice da se pobrinu da za analize podataka i moguće mjere koje mogu proizaći iz njih postoji mogućnost korištenja sredstava iz EFPRA-e u cilju poticanja održivosti, inovacija i diversifikacije sektora;

49.

traži veće sudjelovanje lokalnih i regionalnih tijela te znanstvenih institucija, kao i lokalnih subjekata u prikupljanju podataka o selektivnom ribolovu, u bliskoj suradnji sa Znanstvenim, tehničkim, i gospodarskim odborom za ribarstvo (STECF);

50.

poziva na poticanje razmjene dobrih praksi i inovacija u pogledu razvoja selektivnijeg ribolovnog alata i prikupljanja morskog otpada, priznavajući ulogu ribara kao „čuvara mora” kako bi se doprinijelo zdravijem i čišćem morskom okolišu;

51.

naglašava da potpuno ostvarenje svih ciljeva koji se odnose na oporavak stokova u Sredozemlju i pravilna provedba pravila koja su usvojili europski zakonodavci ovise o stvarnom sudjelovanju sektora ribarstva;

52.

poziva Komisiju da poboljša i ojača suradnju i dijalog sa savjetodavnim vijećima, ribarima i stručnjacima iz sektora obalnih zajednica, uzimajući u obzir njihova mišljenja i priznajući važnost ribara, žena koje rade u tom sektoru i relevantnih strukovnih organizacija i civilnog društva u formuliranju pravila koja treba implementirati i postupcima donošenja odluka;

53.

apelira na države članice da dopuste uspostavu modela zajedničkog upravljanja ribarstvom na lokalnoj razini koji bi se temeljio na sudjelovanju, savjetovanju i zajedničkom odlučivanju svih relevantnih aktera; konstatira da takvi planovi upravljanja iziskuju sveobuhvatno praćenje ulova kako bi se osiguralo održivo iskorištavanje resursa, kao i postizanje uravnoteženih socioekonomskih uvjeta u sektoru ribarstva kojima se kompenziraju razlike između različitih dijelova flota;

54.

ističe da se modeli zajedničkog upravljanja temelje na održavanju usluga ekosustava i očuvanju iskorištavanih ekosustava na način da ih se štiti zauzimanjem pristupa prema ribarstvu koji se temelji na ekosustavu te prilagodljivom upravljanju, uz uvođenje stalnog sustava za informiranje, analizu i djelovanje koji uči, pruža povratne informacije i agilan je prilikom donošenja odluka;

55.

pozdravlja donošenje Akcijskog plana za 2018. kako bi se osigurala održiva budućnost artizanalnog ribolova i morskog okoliša u regiji, kao i pokretanje platforme „Prijatelji artizanalnog ribolova”;

56.

naglašava da bi se ciljevi zaštite trebali temeljiti na najboljim dostupnim znanstvenim mišljenjima;

Jamčenje vladavine prava

57.

osuđuje kontinuirane povrede prava mora u Sredozemlju, među ostalim otmice, rekvizicije plovila, nezakonita pritvaranja, zastrašivanja, kontrole, uznemiravanja, napade i nepoštena suđenja kojima su izloženi ribari iz Unije zbog toga što rade svoj posao, što je očito kršenje međunarodnih obveza u području ljudskih prava;

58.

poziva Komisiju da analizira stanje na Sredozemlju i ocijeni mogućnost uvođenja operativnih mjera u cilju zaštite europskih pomoraca i plovila;

59.

poziva Komisiju da započne dijalog s onim sjevernoafričkim zemljama koje ne poštuju politike i odluke UNCLOS-a i GFCM-a, osiguravajući sigurnost i jednake uvjete za sve ribare EU-a;

60.

poziva Komisiju da potiče inicijative za pronalazak rješenja i sa susjednim zemljama kako bi se poštovali sporazumi sklopljeni u okviru regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom i radi sudjelovanja u dobrom upravljanju i obnovi ribljih stokova;

61.

poziva Komisiju da preko svojih agencija ojača napore za praćenje voda u svojoj nadležnosti kako bi se utvrdila plovila iz zemalja izvan EU-a koja nezakonito ribare u teritorijalnim vodama EU-a i zaštićenim morskim područjima te poboljšali sigurnosni uvjeti u kojima djeluju iz flote EU-a; naglašava da je u tu svrhu od temeljne važnosti da se tim agencijama dodijele odgovarajuća financijska sredstva i ljudski resursi;

62.

poziva Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da ojača napore Unije u južnom Sredozemlju u pogledu poštovanja međunarodnog prava, sigurnosti i vladavine prava;

o o

63.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005.

(2) SL L 409, 30.12.2006., str. 11.

(3) SL L 164, 25.6.2008., str. 19.

(4) SL L 286, 29.10.2008., str. 1.

(5) SL L 354, 28.12.2013., str. 22.

(6) SL L 149, 20.5.2014., str. 1.

(7) SL L 25, 31.1.2017., str. 12.

(8) SL L 157, 20.6.2017., str. 1.

(9) SL L 315, 30.11.2017., str. 1.

(10) SL L 172, 26.6.2019., str. 1.

(11) SL L 164, 20.6.2019., str. 1.

(12) SL L 130, 24.4.2020., str. 11.

(13) SL C 316, 6.8.2021., str. 28.

(14) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0017.

(15) Uredba Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, o izmjeni uredaba (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1936/2001 i (EZ) br. 601/2004 i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 1093/94 i (EZ) br. 1447/1999 (SL L 286, 29.10.2008., str. 1.).

24.3.2022

Službeni list Europske unije

C 132/65

P9_TA(2021)0409

Aktivne tvari, uključujući klorotoluron i difenokonazol

Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. o Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2021/1449 od 3. rujna 2021. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari 2-fenilfenol (uključujući njegove soli kao što je natrijeva sol), 8-hidroksikvinolin, amidosulfuron, bifenoks, klormekvat, klortoluron, klofentezin, klomazon, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dikamba, difenokonazol, diflufenikan, dimetaklor, etofenproks, fenoksaprop-P, fenpropidin, fludioksonil, flufenacet, fostiazat, indoksakarb, lenacil, MCPA, MCPB, nikosulfuron, parafinska ulja, penkonazol, pikloram, propakizafop, prosulfokarb, kizalofop-P-etil, kizalofop-P-tefuril, sumpor, tetrakonazol, tri-alat, triflusulfuron i tritosulfuron (2021/2869(RSP))

(2022/C 132/06)

Europski parlament,

—

uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2021/1449 od 3. rujna 2021. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari 2-fenilfenol (uključujući njegove soli kao što je natrijeva sol), 8-hidroksikvinolin, amidosulfuron, bifenoks, klormekvat, klortoluron, klofentezin, klomazon, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dikamba, difenokonazol, diflufenikan, dimetaklor, etofenproks, fenoksaprop-P, fenpropidin, fludioksonil, flufenacet, fostiazat, indoksakarb, lenacil, MCPA, MCPB, nikosulfuron, parafinska ulja, penkonazol, pikloram, propakizafop, prosulfokarb, kizalofop-P-etil, kizalofop-P-tefuril, sumpor, tetrakonazol, tri-alat, triflusulfuron i tritosulfuron (1),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (2) a posebno njezin članak 17. prvi stavak i članak 21.,

—	uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2015/408 оd 11. ožujka 2015. o provedbi članka 80. stavka 7. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i izradi popisa kandidata za zamjenu (3),

—	uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (4),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2018. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o sredstvima za zaštitu bilja (5),

—	uzimajući u obzir svoje rezolucije od 10. listopada 2019. i 26. studenoga 2020., u kojima se protivi prethodnim produljenjima roka važenja odobrenja aktivne tvari klorotoluron (6),

—	uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.	budući da je 1. ožujka 2006. Direktivom Komisije 2005/53/EZ (7) klorotoluron uvršten u Prilog I. Direktivi Vijeća 91/414/EEZ (8) i da se smatra odobrenim u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009;

B.	budući da postupak obnavljanja odobrenja za klorotoluron u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 844/2012 (9) traje od 2013.;

budući da je rok važenja odobrenja aktivne tvari klorotoluron već bio produljen za jednu godinu Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 533/2013 (10), zatim za jednu godinu svake godine od 2017. provedbenim uredbama Komisije (EU) 2017/1511 (11), (EU) 2018/1262 (12), (EU) 2019/1589 (13), (EU) 2020/1511 (14) te ponovo sada za jednu godinu Provedbenom uredbom (EU) 2021/1449, kojom se rok važenja odobrenja produljuje do 31. listopada 2022.;

D.	budući da Komisija nije objasnila razloge za produljenje, već samo navodi: „Budući da je ocjenjivanje tvari odgođeno zbog razloga koji su izvan kontrole podnositeljâ zahtjeva, odobrenja tih aktivnih tvari vjerojatno će isteći prije donošenja odluke o njihovu produljenju.”;

budući da je svrha Uredbe (EZ) br. 1107/2009 osigurati visoku razinu zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša te istodobno očuvati konkurentnost poljoprivrede Unije; budući da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti zaštiti osjetljivih skupina stanovništva, uključujući trudnice, dojenčad i djecu;

budući da bi se trebalo primjenjivati načelo predostrožnosti te da se u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 navodi da tvari trebaju biti dijelom sredstava za zaštitu bilja samo ako je dokazano da predstavljaju očitu korist kod uzgoja bilja i da prema predviđanjima nemaju štetne učinke na zdravlje ljudi i životinja ili neprihvatljive učinke na okoliš;

budući da se u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 navodi da bi u interesu sigurnosti rok važenja odobrenja za aktivne tvari trebao biti vremenski ograničen; budući da bi rok važenja odobrenja trebao biti razmjeran mogućim rizicima povezanima s uporabom takvih tvari, ali je u ovom slučaju očito da nema takve proporcionalnosti;

H.	budući da je u razdoblju od 15 godina otkad je odobren kao aktivna tvar klorotoluron identificiran kao mogući endokrini disruptor, ali unatoč tome tijekom tog razdoblja za njega nije bilo revidirano niti povučeno odobrenje;

budući da Komisija i države članice imaju mogućnost i odgovornost za djelovanje u skladu s načelom predostrožnosti kada je utvrđena mogućnost štetnog djelovanja na zdravlje, ali i dalje postoji znanstvena nesigurnost, i to donošenjem privremenih mjera za upravljanje rizikom nužnih za osiguranje visoke razine zaštite ljudskog zdravlja;

budući da se člankom 21. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 propisuje da Komisija u svakom trenutku može preispitati odobrenje aktivne tvari, posebno ako u svjetlu novih znanstvenih i tehničkih spoznaja smatra da ima naznaka da tvar više ne ispunjava mjerila za odobrenje iz članka 4. te uredbe, te budući da to preispitivanje može rezultirati povlačenjem ili izmjenom odobrenja tvari;

Endokrino disruptivna svojstva

budući da je prema Uredbi (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (15) klorotoluron, u skladu s usklađenim razvrstavanjem tvari, označen kao vrlo toksična tvar za vodeni okoliš s dugotrajnim učincima, tvar za koju se sumnja da izaziva rak (Carc. 2 i da može izazvati oštećenja ploda (Repr. 2);

L.	budući da se klorotoluron u znanstvenim publikacijama povezuje sa svojstvima endokrine disrupcije (16);

M.	budući da je klorotoluron 2015. Provedbenom uredbom (EU) 2015/408 uvršten na „popis kandidata za zamjenu” jer se smatra da ima svojstva endokrine disrupcije koja bi mogla imati štetne učinke na ljude te jer ispunjava kriterije na temelju kojih ga se može smatrati dugotrajnom i toksičnom tvari;

budući da se u skladu s točkom 3.6.5. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 aktivna tvar ne može odobriti ako se smatra da ima svojstva endokrine disrupcije koja bi mogla imati štetan učinak na ljude, osim ako je izlaganje ljudi toj aktivnoj tvari u sredstvu za zaštitu bilja pod realno pretpostavljenim uvjetima uporabe zanemarivo, tj. sredstvo se upotrebljava u zatvorenim sustavima ili drugim uvjetima koji isključuju kontakt s ljudima i ako ostaci te aktivne tvari u hrani i hrani za životinje ne prelaze standardne vrijednosti utvrđene prema članku 18. stavku 1. točki (b) Uredbe (EZ) br. 396/2005. Europskog parlamenta i Vijeća (17);

O.	budući da je neprihvatljivo i dalje odobravati uporabu tvari u Uniji za koju je izgledno da ispunjava kriterije za isključenje za aktivne tvari s endokrino disruptivnim svojstvima te da se time dovodi u opasnost zdravlje ljudi i okoliša;

budući da podnositelji zahtjeva mogu zloupotrijebiti automatski sustav koji je sastavni dio radnih metoda Komisije kojim je omogućeno trenutačno produljuje roka važenja odobrenja aktivnih tvari ako ponovna procjena rizika nije završena, na način da namjerno odugovlače proces ponovne procjene pružanjem nepotpunih podataka i traženjem dodatnih odstupanja i posebnih uvjeta, što dovodi do neprihvatljivih rizika za okoliš i zdravlje ljudi jer tijekom tog razdoblja izloženost relevantnoj opasnoj tvari i dalje traje;

budući da je u svojoj rezoluciji od 13. rujna 2018. Parlament pozvao Komisiju i države članice da osiguraju da se proceduralno produljenje razdoblja odobrenja tijekom trajanja postupka, u skladu s člankom 17. Uredbe, ne koristi za aktivne tvari koje su mutagene, karcinogene, toksične za reprodukciju i stoga pripadaju u kategoriju 1A ili 1B ili aktivne tvari koje remete rad endokrinih žlijezda te su štetne za ljude ili životinje, kao što je trenutačno slučaj za tvari poput flumioksazina, tiakloprida, klorotolurona i dimoksistrobina;

R.	budući da je Parlament u svojim rezolucijama od 10. listopada 2019. i 26. studenog 2020. već uložio prigovor na prethodno produljenje roka važenja odobrenja klorotolurona;

budući da se u svom odgovoru (18) na prethodni prigovor na produljenje roka važenja odobrenja klorotolurona Komisija jedino poziva na „studiju kojom se potvrđuje procjena učinka provedena prije donošenja Uredbe Komisije (EU) 2018/605” (19) u kojoj „klorotoluron nije utvrđen kao mogući endokrini disruptor”, no da ne priznaje da ta studija nije dovela do uklanjanja klorotolurona s popisa kandidata za zamjenu;

budući da je nakon donošenja Provedbene uredbe Komisije (EU) 2017/2100 (20) i Uredbe (EU) 2018/605 Komisija zatražila od Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) i Europske agencije za kemikalije (ECHA) izradu usklađenih smjernica kako bi se pri ocjeni biocida i pesticida u Uniji zajamčila dosljedna primjena kriterija za endokrine disruptore uvedenih na razini Unije; budući da su te smjernice, kojima su obuhvaćena nova ispitivanja OECD-a, objavljene u lipnju 2018. (21), no da nisu primijenjene u ocjeni svojstava endokrine disrupcije klorotolurona;

U.	budući da klorotoluron stoga nije na odgovarajući način ocijenjen na temelju čega ga se više ne bi smatralo endokrinim disruptorom;

V.	budući da agencija EFSA još nije provela procjenu nacrta izvješća o ocjeni produljenja odobrenja u vezi s klorotoluronom;

budući da je nakon prethodnog produljenja roka važenja odobrenja nekoliko aktivnih tvari 2020., uključujući klorotolurona, u skladu s Provedbenom uredbom (EU) 2020/1511, rok važenja odobrenja nije produljen u slučaju samo jedne od 27 tvari obuhvaćenih tom Provedbenom uredbom, dok su u skladu s Provedbenom uredbom (EU) 2021/1449 rokovi važenja odobrenja ponovno produljeni za čak 39 tvari, u slučaju mnogih od njih po treći ili četvrti put;

X.	budući da se za difenkonazol koji se upotrebljava kao monoterapija, kao i u kombinaciji s različitim azolima, kao što je penkonazol, sumnja da izaziva otpornost na triazole u gljivičnom soju Aspergillus fumigatus (22);

budući da je otpornost na triazole u gljivičnom soju Aspergillus fumigatus sve veći problem za javno zdravlje (23); budući da podaci iz nekoliko studija (24) uvjerljivo ukazuju na to da su poljoprivredni azoli odgovorni za neuspješno liječenje pacijenata koji nikada nisu bili primili azole u kliničkom okruženju;

budući da je četvrtina pacijenata primljenih na intenzivnu njegu zbog bolesti COVID-19 zaražena plijesni Aspergillus fumigatus, od kojih je 15 % zaraženo rezistentnom varijantom te plijesni; budući da te pacijente gotovo nije moguće izliječiti te se njihova stopa preživljavanja procjenjuje na samo 20 % (25);

AA.	budući da je sa zdravstvenog stajališta neprihvatljivo produljenje roka valjanosti odobrenja tvari koje dovode do otpornosti na protugljivične lijekove;

smatra da se Provedbenom uredbom (EU) 2021/1449 prekoračuju provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1107/2009;

smatra da Provedbena uredba (EU) 2021/1449 nije u skladu s pravom Unije te da ne poštuje načelo predostrožnosti;

snažno osuđuje ozbiljna kašnjenja u postupku ponovnog odobravanja i utvrđivanju tvari koje uzrokuju poremećaje endokrinog sustava;

smatra da odluka o ponovnom produljenju roka važenja odobrenja klorotolurona i difenokonazola nije u skladu s kriterijima sigurnosti utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 1107/2009, ne temelji se na dokazima da se te tvari mogu sigurno koristiti niti je dokazano da je ona prijeko potrebna za proizvodnju hrane u Uniji;

poziva Komisiju da povuče Provedbenu uredbu (EU) 2021/1449 i da Odboru podnese novi nacrt kojim se u obzir uzimaju znanstveni dokazi o štetnim svojstvima svih relevantnih tvari, a posebno klorotolurona i difenokonazola;

poziva Komisiju da ubuduće predstavlja samo nacrte provedbenih uredbi za produljenje roka važenja odobrenja za tvari za koje se na temelju postojećih znanstvenih saznanja ne očekuje da će u budućnosti dovesti do prijedloga Komisije za neobnavljanje odobrenja za predmetnu aktivnu tvar;

poziva Komisiju da povuče odobrenja za tvari ako postoje dokazi ili osnovana sumnja da neće ispuniti kriterije sigurnosti utvrđene u Uredbi (EZ) br. 1107/2009;

poziva države članice da osiguraju ispravnu i pravovremenu ponovnu procjenu odobrenja aktivnih tvari za čije su izvještavanje one zadužene te da osiguraju da se što prije učinkovito riješe trenutačna kašnjenja;

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 313, 6.9.2021., str. 20.

(2) SL L 309, 24.11.2009., str. 1.

(3) SL L 67, 12.3.2015., str. 18.

(4) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.

(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0356.

(6) Rezolucija Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o nacrtu provedbene uredbe Komisije o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenju roka važenja odobrenja aktivnih tvari amidosulfuron, beta-ciflutrin, bifenoks, klorotoluron, klofentezin, klomazon, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dikamba, difenokonazol, diflubenzuron, diflufenikan, fenoksaprop-P, fenpropidin, fludioksonil, flufenacet, fostiazat, indoksakarb, lenacil, MCPA, MCPB, nikosulfuron, pikloram, prosulfokarb, piriproksifen, tiofanat-metil, triflusulfuron i tritosulfuron (SL C 202, 28.5.2021., str. 7.) Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenog 2020. o Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2020/1511 od 16. listopada 2020. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari amidosulfuron, bifenoks, klorotoluron, klofentezin, klomazon, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dikamba, difenokonazol, diflufenikan, fenoksaprop-P, fenpropidin, fludioksonil, flufenacet, fostiazat, indoksakarb, lenacil, MCPA, MCPB, nikosulfuron, parafinska ulja, pikloram, prosulfokarb, sumpor, triflusulfuron i tritosulfuron (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0325).

(7) Direktiva Komisije 2005/53/EZ od 16. rujna 2005. o izmjenama Direktive Vijeća 91/414/EEZ radi uvrštenja klorotalonila, klorotolurona, cipermetrina, daminozida i tiofanat-metila kao aktivnih tvari (SL L 241, 17.9.2005., str. 51.).

(8) Direktiva Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište (SL L 230, 19.8.1991., str. 1.).

(9) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 844/2012 od 18. rujna 2012. o određivanju odredaba potrebnih za provedbu postupka obnavljanja odobrenja za aktivne tvari, kako je predviđeno Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (SL L 252, 19.9.2012., str. 26.).

(10) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 533/2013 od 10. lipnja 2013. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenju razdoblja odobrenja aktivnih tvari 1-metil-ciklopropen, klorotalonil, klorotoluron, cipermetrin, daminozid, forklorfenuron, indoksakarb, tiofanat-metil i tribenuron (SL L 159, 11.6.2013., str. 9.).

(11) Provedbena uredba Komisije (EU) 2017/1511 od 30. kolovoza 2017. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja razdoblja odobrenja aktivnih tvari 1-metil-ciklopropen, beta-ciflutrin, klorotalonil, klorotoluron, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dimetenamid-p, flufenacet, flurtamon, forklorfenuron, fostiazat, indoksakarb, iprodion, MCPA, MCPB, siltiofam, tiofanat-metil i tribenuron (SL L 224, 31.8.2017., str. 115.).

(12) Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/1262 оd 20. rujna 2018. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari 1-metilciklopropen, beta-ciflutrin, klorotalonil, klorotoluron, klomazon, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dimetenamid-p, diuron, fludioksonil, flufenacet, flurtamon, fostiazat, indoksakarb, MCPA, MCPB, prosulfokarb, tiofanat-metil i tribenuron (SL L 238, 21.9.2018., str. 62.).

(13) Provedbena uredba Komisije (EU) 2019/1589 оd 26. rujna 2019. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari amidosulfuron, beta-ciflutrin, bifenoks, klorotoluron, klofentezin, klomazon, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dikamba, difenokonazol, diflubenzuron, diflufenikan, fenoksaprop-P, fenpropidin, fludioksonil, flufenacet, fostiazat, indoksakarb, lenacil, MCPA, MCPB, nikosulfuron, pikloram, prosulfokarb, piriproksifen, tiofanat-metil, triflusulfuron i tritosulfuron (SL L 248, 27.9.2019., str. 24.).

(14) Provedbena uredba Komisije (EU) 2020/1511 оd 16. listopada 2020. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari amidosulfuron, bifenoks, klorotoluron, klofentezin, klomazon, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dikamba, difenokonazol, diflufenikan, fenoksaprop-P, fenpropidin, fludioksonil, flufenacet, fostiazat, indoksakarb, lenacil, MCPA, MCPB, nikosulfuron, parafinska ulja, pikloram, prosulfokarb, sumpor, triflusulfuron i tritosulfuron (SL L 344, 19.10.2020., str. 18.).

(15) Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.).

(16) Vidjeti, među ostalim: Hong, M., Ping, Z., Jian, X., „Testicular toxicity and mechanisms of chlorotoluron compounds in the mouse”, Toxicology Mechanisms and Methods (2007.); 17(8): str. 483. – 8.

(17) Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005., str. 1.).

(18) Daljnje postupanje Komisije u vezi s nezakonodavnom rezolucijom Europskog parlamenta o nacrtu provedbene uredbe Komisije o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenju roka važenja odobrenja aktivnih tvari amidosulfuron, beta-ciflutrin, bifenoks, klorotoluron, klofentezin, klomazon, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dikamba, difenokonazol, diflubenzuron, diflufenikan, fenoksaprop-P, fenpropidin, fludioksonil, flufenacet, fostiazat, indoksakarb, lenacil, MCPA, MCPB, nikosulfuron, pikloram, prosulfokarb, piriproksifen, tiofanat-metil, triflusulfuron i tritosulfuron, SP(2019)669, https://oeil.secure.europarl.europa.eu/oeil/popups/ficheprocedure.do?reference=2019/2826(RSP)&l=en; daljnji koraci Komisije u vezi s nezakonodavnom Rezolucijom Europskog parlamenta o Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2020/1511 od 16. listopada 2020. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari amidosulfuron, bifenoks, klorotoluron, klofentezin, klomazon, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dikamba, difenokonazol, diflufenikan, fenoksaprop-P, fenpropidin, fludioksonil, flufenacet, fostiazat, indoksakarb, lenacil, MCPA, MCPB, nikosulfuron, parafinska ulja, pikloram, prosulfokarb, sumpor, triflusulfuron i tritosulfuron, SP(2021)129, https://oeil.secure.europarl.europa.eu/oeil/popups/ficheprocedure.do?reference=2020/2853(RSP)&l=en

(19) Uredba Komisije (EU) 2018/605 оd 19. travnja 2018. o izmjeni Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 utvrđivanjem znanstvenih kriterija za određivanje svojstava endokrine disrupcije (SL L 101, 20.4.2018., str. 33.).

(20) Delegirana uredba Komisije (EU) 2017/2100 od 4. rujna 2017. o utvrđivanju znanstvenih kriterija za određivanje svojstava endokrine disrupcije u skladu s Uredbom (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 301, 17.11.2017., str. 1.).

(21) Smjernice agencija EFSA i ECHA za utvrđivanje endokrinih disruptora u kontekstu Uredbe (EU) br. 528/2012 i Uredbe (EZ) br. 1107/2009, EFSA Journal (2018.), 16(6):5311., http://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/5311

(22) Verweij, P.E., Lucas, J.A., Arendrup, M.C., Bowyer, P., Brinkmann, A.J.F., Denning, D.W., Dyer, P.S., Fisher, M.C., Geenen, P.L., Gisi, U., Hermann, D., Hoogendijk, A., Kiers, E., Lagrou, K., Melchers, W.J.G., Rhodes, J., Rietveld, A.G., Schoustra, S.E., Stenzel, K., Zwaan, B.J., and Fraaije, B.A., „The one health problem of azole resistance in Aspergillus fumigatus: current insights and future research agenda”, Fungal Biology Reviews, Volume 34, Issue 4, 2020, str. 202. – 214., https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1749461320300415

(23) https://www.researchgate.net/publication/349087541_Prevalence_of_Azole-Resistant_Aspergillus_fumigatus_is_Highly_Associated_with_Azole_Fungicide_Residues_in_the_Fields

(24) Cao, D., Wang, F., Yu, S., Dong, S., Wu, R., Cui, N., Ren, J., Xu, T., Wang, S., Wang, M., Fang, H., and Yu, Y., „Prevalence of Azole-Resistant Aspergillus fumigatus is Highly Associated with Azole Fungicide Residues in the Fields”, Environmental Science & Technology, 2021, 55(5), 3041-3049, https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5461301/

(25) https://huisarts.bsl.nl/levensbedreigende-schimmel-ontdekt-bij-kwart-coronapatienten-op-ic/

24.3.2022

Službeni list Europske unije

C 132/70

P9_TA(2021)0410

Budućnost odnosa EU-a i SAD-a

Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. o budućnosti odnosa EU-a i SAD-a (2021/2038(INI))

(2022/C 132/07)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 2. prosinca 2020. pod naslovom „Nova strategija EU-a i SAD-a za globalne promjene” (JOIN(2020)0022),

—	uzimajući u obzir zajedničku izjavu Transatlantskog dijaloga zakonodavaca od 24. kolovoza 2020. o odnosima EU-a i SAD-a,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća o odnosima EU-a i SAD-a od 7. prosinca 2020.,

—	uzimajući u obzir saslušanje državnog tajnika SAD-a Antonyja Blinkena pred Odborom Senata SAD-a za vanjske odnose od 19. siječnja 2021.,

—	uzimajući u obzir izjavu članova Europskog vijeća od 26. veljače 2021. o sigurnosti i obrani,

—	uzimajući u obzir zajedničko priopćenje za medije predsjednice von der Leyen i državnog tajnika Blinkena od 24. ožujka 2021.,

—	uzimajući u obzir zajedničku izjavu državnog tajnika Sjedinjenih Američkih Država i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 24. ožujka 2021.,

—	uzimajući u obzir izjavu Ministarstva vanjskih poslova SAD-a od 26. travnja 2021. naslovljenu „Predanost SAD-a zapadnom Balkanu”,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. studenog 2016. o globalnoj strategiji-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije naslovljene „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa”,

—	uzimajući u obzir Zajedničku izjavu o suradnji EU-a i NATO-a, koju su 8. srpnja 2016. u Varšavi potpisali predsjednici Europskog vijeća i Europske komisije te glavni tajnik NATO-a,

—	uzimajući u obzir razmjenu gledišta s glavnim tajnikom NATO-a tijekom zajedničke sjednice Odbora za vanjske poslove, Pododbora za sigurnost i obranu i Izaslanstva za odnose s Parlamentarnom skupštinom NATO-a održane 15. ožujka 2021.,

—	uzimajući u obzir sudjelovanje potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika na sastanku ministara obrane NATO-a održanom 17. i 18. veljače 2021. te na sastanku ministara vanjskih poslova NATO-a održanom 23. i 24. ožujka 2021.,

—	uzimajući u obzir priopćenje koje su izdali čelnici država i vlada koji su sudjelovali na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća u Bruxellesu 14. lipnja 2021.,

—	uzimajući u obzir izjavu sa sastanka na vrhu između EU-a i SAD-a naslovljenu „Prema obnovljenom transatlantskom partnerstvu” od 15. lipnja 2021.,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2018. o odnosima EU-a i NATO-a (1),

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o transatlantskim odnosima, posebno svoju Rezoluciju od 26. ožujka 2009. o stanju transatlantskih odnosa u razdoblju nakon izbora u SAD-u (2), svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o ulozi EU-a u promicanju šireg Transatlantskog partnerstva (3) i svoju Rezoluciju od 12. rujna 2018. o stanju odnosa između EU-a i SAD-a (4),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. siječnja 2021. o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike – godišnje izvješće za 2020. (5),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. siječnja 2021. o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike – godišnje izvješće za 2020. (6),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2021. o presudi Suda Europske unije od 16. srpnja 2020. – Data Protection Commissioner protiv Facebook Ireland Limited i Maximillian Schrems („Schrems II”) – predmet C-311/18 (7),

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0250/2021),

budući da se transatlantsko partnerstvo već 75 godina zalaže za slobodu, demokraciju, ljudska prava i vladavinu prava, za trgovinsku i gospodarsku suradnju te za sigurnost; budući da je SAD i dalje najbliži i najvažniji strateški partner EU-a; budući da se to partnerstvo temelji na snažnim političkim, kulturnim, gospodarskim i povijesnim vezama i zajedničkim vrijednostima kao što su sloboda, demokracija, ljudska prava i vladavina prava te da ima veliki potencijal za dijalog, suradnju te rješavanje pitanja i postizanje ciljeva i prioriteta od zajedničkog interesa u cijelom spektru politika;

budući da EU i SAD dijele iste vrijednosti i isti ključni interes u pogledu oblikovanja međunarodne scene na kojoj se poštuju pravila i jačaju multilateralizam i demokratske vrijednosti, brane ljudska prava, poštuje međunarodno pravo i promiče međunarodni poredak utemeljen na pravilima te se u istoj mjeri promiču mirno rješavanje sukoba i održiv razvoj širom svijeta;

budući da je izbor Joea Bidena za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država i Kamale Harris za potpredsjednicu doveo do novih mogućnosti za nastavak i revitalizaciju tog ključnog transatlantskog partnerstva, za ponovni početak rada i inovacija na svim razinama te dugotrajne suradnje i za bolju suradnju u multilateralnim pitanjima kao što su klimatske promjene, digitalna i zelena tranzicija, demokracija i međunarodna sigurnost; budući da bi i EU i SAD trebali iskoristiti tu novu priliku za bliski dijalog i suradnju kako bi ispunili svoje stalne obveze prema međunarodnim organizacijama kojima pripadaju i zajamčili bolju koordinaciju i podjelu opterećenja u širokom spektru geopolitičkih pitanja u budućnosti; budući da je suradnja sa Sjedinjenim Američkim Državama stalan cilj EU-a bez obzira na to koja je administracija na vlasti;

budući da je Bidenova administracija izrazila namjeru da ojača odnose s EU-om i drugim demokratskim saveznicima; budući da je prvi prekomorski posjet predsjednika Bidena bio posjet Europi tijekom kojeg je sudjelovao na sastanku na vrhu NATO-a i sastanku na vrhu između EU-a i SAD-a u Bruxellesu 14. i 15. lipnja 2021.; budući da to potvrđuje duboku predanost SAD-a jačanju odnosa s Europskom unijom i njezinim državama članicama te budućnosti zajedničke sigurnosti i obrane unutar Sjevernoatlantskog saveza te u pogledu Europske unije; budući da je predsjednik Biden predložio da se organizira sastanak na vrhu za demokraciju na kojem će se nastojati postići zajedničke obveze s EU-om i drugim demokracijama kada je riječ o jačanju naših demokracija i poticanju pojačane suradnje među demokratskim državama uz istodobnu borbu protiv autoritarizma i kršenja ljudskih prava diljem svijeta;

budući da je potreban stalan, konstruktivan i uravnotežen dijalog utemeljen na zajedničkim ciljevima kako bi se izgradio snažan i ambiciozan transatlantski program i dubljom suradnjom riješila sva pitanja u područjima u kojima postoje transatlantske razlike, među ostalim u područjima kao što su odnosi s Kinom i Rusijom, obrambene obveze i sposobnosti, sukobi na Bliskom istoku i druga pitanja sigurnosti i stabilnosti, te kako bi se identificirali zajednički pristupi gdje je to moguće; budući da je jasno da se transatlantski savez ne može uzimati zdravo za gotovo i da ga je potrebno revitalizirati i konstantno jačati;

budući da bi u postizanju i produbljivanju transatlantske suradnje EU trebao težiti partnerstvu u vodstvu s SAD-om, koje je usmjereno na ostvarivanje zajedničkih interesa; budući da bi EU također trebao podupirati svoju stratešku autonomiju u obrambenim i gospodarskim odnosima kako bi se ostvarili vlastiti legitimni diplomatski, sigurnosni i gospodarski interesi te istodobno ojačala transatlantska veza i povećao zajednički utjecaj EU-a i SAD-a na svjetskoj sceni, ali i povećala njegova sposobnost da preuzme veću odgovornost za rješavanje ključnih globalnih i regionalnih izazova te da donosi odluke i, ako je potrebno, djeluje autonomno u vanjskim poslovima i pitanjima sigurnosti i obrane;

G.	budući da EU i SAD imaju najopsežnije bilateralne trgovinske i ulagačke odnose, kao i najpovezaniji gospodarski odnos na svijetu;

budući da EU i SAD dijele niz novih zajedničkih izazova kao što su zlonamjeran utjecaj autoritarnih režima, koji ugrožavaju multilateralne institucije, socioekonomske posljedice pandemije, promicanje globalnog zdravlja, klimatske promjene i potreba za napretkom u pogledu mjera za ublažavanje klimatskih promjena, borba protiv globalnog vala autoritarizma, borba protiv globalnih kriminalnih mreža i terorizma, ostvarivanje rodne ravnopravnosti i antidiskriminacije, rješavanje problema sve veće podjele između velegradskih i ruralnih područja te provedba digitalne i zelene transformacije kao sredstvo održive modernizacije, napredak tehnologije, kao što su umjetna inteligencija i kibersigurnost, izbjegavanje plaćanja poreza i širi izazovi koji proizlaze iz digitalizacije gospodarstva;

I.	budući da bi se novim zamahom u transatlantskim odnosima stvorio povoljan politički kontekst za konstruktivno rješavanje zajedničkih izazova i pitanja u kojima se naša stajališta razlikuju;

budući da su u prosincu 2020. Europska komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) predstavili novu strategiju EU-a za kibersigurnost, kojom se nastoji postići da EU „učvrsti svoje vodstvo u području međunarodnih normi i standarda u kiberprostoru te ojača suradnju s partnerima diljem svijeta u cilju promicanja globalnog, otvorenog, stabilnog i sigurnog kiberprostora koji se temelji na vladavini prava, ljudskim pravima, temeljnim slobodama i demokratskim vrijednostima” (8);

K.	budući da u Sjedinjenim Američkim Državama postoji snažna dvostranačka potpora za suradnju s demokratskim saveznicima kako bi se povećala otpornost transatlantske zajednice na hibridne prijetnje autoritarnih režima;

L.	budući da su međunarodni poredak utemeljen na pravilima i demokratske vrijednosti dovedeni u pitanje zbog rasta asertivnog autoritarizma i slabljenja demokracije u trećim zemljama, kao i unutar EU-a i SAD-a zbog jačanja antidemokratskih populističkih i ekstremno desnih pokreta;

M.	budući da bi izlazak Ujedinjene Kraljevine iz EU-a mogao dovesti do daljnje fragmentacije strateškog okruženja ne samo u pogledu odnosa EU-a i SAD-a, već i u Vijeću sigurnosti UN-a, skupine G7, skupine G20 i u drugim multilateralnim formatima;

N.	budući da je Latinska Amerika regija koja s EU-om i SAD-om dijeli mnoge ključne vrijednosti, interese, povijesnu povezanost te gospodarske i ljudske veze;

pozdravlja činjenicu da su u prosincu 2020. Komisija i Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku donijeli novi prijedlog za program EU-a i SAD-a za globalne promjene, koji će biti temelj za obnovljeno i ojačano transatlantsko partnerstvo;

ponovno potvrđuje svoju potporu snažnoj transatlantskoj suradnji, partnerstvu i prijateljstvu EU-a i SAD-a, koji su u posljednjih 70 godina doprinijeli razvoju, blagostanju i uspješnoj integraciji Europe te bili temelj njezine stabilnosti i sigurnosti od završetka Drugog svjetskog rata; ističe da se odnos EU-a i SAD-a temelji na zajedničkim vrijednostima; podsjeća na to da su politički sustavi i SAD-a i EU-a utemeljeni na demokratskim načelima, vladavini prava i poštovanju temeljnih sloboda; uvjeren je da transatlantskom suradnjom možemo najbolje doprinijeti mirnom, održivom i konstruktivnom rješenju postojećih globalnih i regionalnih izazova, među ostalim usredotočujući se na održivu i ekološki prihvatljivu rekonstrukciju gospodarstva, uključujući ugljičnu neutralnost do 2050., te prevladavanje regionalnih, socijalnih, rasnih i rodnih nepravdi; ustraje u tome da bi se obnovljeno transatlantsko partnerstvo trebalo temeljiti na jednakosti partnera; istovremeno ističe da se strateška autonomija EU-a ne može ostvariti bez kvalitativnog poboljšanja u provedbi prioriteta i načela vanjske i obrambene politike EU-a ni bez sposobnosti EU-a da po potrebi djeluje samostalno radi ostvarivanja svojih legitimnih interesa, uključujući ambiciozno partnerstvo i suradnju s najbližim saveznicima Unije, kao što je SAD;

poziva Vijeće, Komisiju i potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da ponovno potvrde trajnu važnost strateškog transatlantskog odnosa za obnovu i revitalizaciju multilateralnog međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima, u čijem je središtu sustav UN-a i međunarodno pravo, globalno jačanje demokratskih vrijednosti i promicanje ljudskih prava, za rješavanje zlonamjernog utjecaja i dezinformacija autoritarnih režima te za oblikovanje pravila digitalne i tehnološke budućnosti u skladu sa zajedničkim vrijednostima, održivim gospodarskim razvojem i uključivim gospodarskim rastom i radnim mjestima diljem svijeta, kao i usklađenim stajalištem prema Rusiji i Kini i zajedničkom ponudom ulaganja u globalne infrastrukturne inicijative u skladu s europskom strategijom povezivosti; ističe važnost strategije povezivosti EU-a i poziva na pojačanu suradnju između EU-a i SAD-a u ključnom području povezivosti; podržava transatlantska nastojanja da se izbjegne energetska ovisnost promicanjem energetske diversifikacije i, šire, povezanosti putem svih mogućih mehanizama, što je navedeno i u priopćenju skupine G7 naslovljenom „Zajednički program za globalno djelovanje s ciljem bolje rekonstrukcije”;

prima na znanje i podržava i novu transatlantsku odlučnost da se podupire demokracija u cijelom svijetu, posebno obranom slobode medija, podupiranjem civilnog društva te zaštitom i obranom novinara; pozdravlja jasnu predanost SAD-a jačanju i dodatnom širenju područja primjene transatlantskih odnosa, što potvrđuje odluka predsjednika SAD-a da za svoje prvo prekomorsko putovanje odabere Europu i sudjeluje na sastanku na vrhu EU-a i SAD-a u lipnju 2021.; podržava operativne zaključke sastanka na vrhu koji su detaljno opisani u izjavi sa sastanka na vrhu između EU-a i SAD-a naslovljenoj „Prema obnovljenom transatlantskom partnerstvu”, koja je objavljena 15. lipnja 2021. i kojom se potvrđuje snažna predanost obiju strana ostvarivanju sinergija i produbljivanju transatlantskog dijaloga i suradnje; posebno napominje transatlantsku odlučnost u pogledu rješavanja humanitarnih potreba i zauzimanja za međunarodno humanitarno pravo, kao i proširenja baze resursa za humanitarno djelovanje; napominje i podržava i namjeru jačanja transatlantske suradnje u vezi s primjenom sankcija za postizanje zajedničkih vanjskopolitičkih i sigurnosnih ciljeva;

poziva na novi transatlantski program kojim bi se nastojali ostvariti zajednički interesi, iskoristila zajednička snaga i promicala multilateralna suradnja u cilju pravednijeg i zdravijeg svijeta, borba protiv klimatskih promjena te mirno i održivo rješavanje sukoba, među ostalim regionalnih sukoba, a sve na temelju načela međunarodnog prava, nadzora naoružanja, neširenja nuklearnog oružja i razoružanja; naglašava da bi se u tom programu naglasak trebao staviti na naše zajedničke strateške ciljeve, kao što su jačanje našeg lanca opskrbe lijekovima i reforma WHO-a, osiguravanje odgovarajućeg pristupa cjepivima za ranjive zemlje, smanjivanje naše ovisnosti o vanjskim rezervama energije, povećanje ulaganja u napredne tehnologije, borba protiv nejednakosti, promicanje ekološke transformacije te međusobna suradnja i suradnja s relevantnim trećim zemljama, usredotočena na sigurnost i stabilnost istočnog i južnog susjedstva EU-a, zapadnog Balkana i afričkog kontinenta;

naglašava potrebu za produbljivanjem zakonodavne suradnje i uspostavom snažnijih struktura za zakonodavnu suradnju i uključivog transatlantskog dijaloga koji će se temeljiti na zakonodavnim granama i EU-a i SAD-a, kao što je transatlantska skupština zakonodavaca; napominje da bi se podizanjem razine osviještenosti o strukturama kao što je Transatlantski dijalog zakonodavaca i organiziranjem redovitijih sastanaka i posjeta Odbora za vanjske poslove Parlamenta njihovim kolegama iz SAD-a, primjerice u okviru redovitih godišnjih posjeta predmetnih odbora, vratilo povjerenje u transatlantsku suradnju te obnovila njezina trajnost i učinkovitost; potiče Kongres SAD-a da poboljša Transatlantski dijalog zakonodavaca dajući mu ovlasti službenog tijela sa stalnim članstvom koje je posvećeno unaprjeđenju odnosa Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije te prirodnim pandanom međuparlamentarnom izaslanstvu Europskog parlamenta za odnose s Kongresom SAD-a; pozdravlja ponovno pokretanje Odbora za Europsku uniju u Kongresu SAD-a i naglašava važnost bliske suradnje i povezivanja s aktivnostima Transatlantskog dijaloga zakonodavaca; ponovno potvrđuje važnost upravljačkog odbora Transatlantskog dijaloga zakonodavaca u osiguravanju koordinacije svih aktivnosti povezanih s transatlantskom suradnjom u pogledu zakonodavnih nastojanja u Europskom parlamentu radi jačanja parlamentarnog nadzora;

pozdravlja bogat transatlantski dijalog na razini civilnog društva i poziva EU i SAD da dodatno vrednuju taj dijalog i uključe sve društvene i gospodarske dionike u raspravu o budućnosti transatlantskih odnosa; stajališta je da bi se u tu svrhu mogao uspostaviti redoviti transatlantski dijalog civilnog društva; ističe da kontakti između građana EU-a i SAD-a doprinose razvoju zajedničkih vrijednosti, povjerenju i međusobnom razumijevanju između transatlantskih partnera; stoga poziva na pojačanu potporu promicanju i olakšavanju provedbe programa mobilnosti i razmjene, kao što je Erasmus+, kao i razmjena stažista između Kongresa i Europskog parlamenta; naglašava važnost poboljšanja kontakata između građana u područjima znanosti, istraživanja i obrazovanja;

poziva na pojačanu međuparlamentarnu suradnju između zastupnika u Europskom parlamentu, članova Kongresa, zastupnika u nacionalnim parlamentima država članica EU-a i članova raznih državnih zakonodavstava 50 saveznih država SAD-a u različitim tematskim područjima koja bi omogućila razmjenu najboljih praksi, uključujući subnacionalne dijaloge, kao što je „koalicija Under2”, i pojačanu koordinaciju u pogledu globalnih, ali i zajedničkih domaćih izazova, kao što su rješavanje problema ekonomske i socijalne nejednakosti, zaštita ljudskih prava i demokratskih standarda s obzirom na rastuće unutarnje i vanjske antidemokratske prijetnje, zaštita međunarodnog prava i pravno obvezujućih sporazuma, promicanje zajedničkih strateških interesa, univerzalno zdravstveno osiguranje, usklađivanje zakona o antropocentričnoj umjetnoj inteligenciji u svim njezinim oblicima, potpora suradnji poduzeća iz SAD-a i EU-a, inovacije i druge najsuvremenije tehnologije kao što su 5G i 6G te biotehnologije, istraživanje, razvoj i inovacije, oporezivanje tehnoloških poduzeća, odgovornost internetskih platformi, među ostalim pružajući potreban nadzor kako bi se osiguralo da su politike internetskih platformi u skladu s temeljnim demokratskim vrijednostima, borba protiv klimatskih promjena, uključujući u svojstvu sigurnosne prijetnje, kao i cilj pravedne tranzicije na klimatsku neutralnost, zaštita slobodnog i neovisnog medijskog okružja te zaštita naših demokratskih izbora od stranog uplitanja; ponavlja važnost suradnje i dijaloga između EU-a i SAD-a u području svemira; pozdravlja najavljenu predanost jačanju transatlantske suradnje u pogledu svemira na temelju Sporazuma Galileo-GPS; smatra da bi suradnja EU-a i SAD-a u području svemira mogla pomoći u promicanju standarda sigurnosti u svemiru i najboljih praksi u međunarodnoj zajednici;

snažno potiče EU i SAD da surađuju u pogledu globalnih poreznih izazova, nadovezujući se na rad OECD-a, kao što je reforma međunarodnog sustava poreza na dobit, s ciljem ukidanja mogućnosti da se gospodarski subjekti koriste strategijama smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) kako bi izbjegli plaćanje poreza na dobit; u tom pogledu podržava rad Uključivog okvira za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) OECD-a / skupine G20; ističe da napori u pogledu reformi moraju uključivati ukidanje poreznih oaza; naglašava da takve mjere mogu poslužiti za smanjenje ekonomskih nejednakosti; potvrđuje predanost EU-a pravednom oporezivanju u digitalnom gospodarstvu, na što se poziva u novom programu EU-a i SAD-a za globalne promjene;

10.

ističe važnost viznog reciprociteta između EU-a i SAD-a te potiče obje strane da pronađu obostrano prihvatljivo rješenje aktivnim diplomatskim angažmanom kojim bi se omogućio bezvizni režim za sve države članice EU-a; pozdravlja uključivanje Poljske u američki program izuzeća od obveze posjedovanja vize te potvrdu da i Hrvatska ispunjava sve uvjete za uključenje; poziva SAD da ubrza proces pristupanja Bugarske, Cipra i Rumunjske programu izuzeća od obveze posjedovanja vize;

Obnova multilateralizma

11.

pozdravlja ponovnu predanost SAD-a multilateralizmu utemeljenom na pravilima i savezima s njegovim partnerima te naglašava da to pruža važnu priliku za ponovnu suradnju s SAD-om u ponovnoj izgradnji, konsolidaciji i daljnjem širenju transatlantskog odnosa, među ostalim u područjima kao što su multilateralizam i ljudska prava, te u zajedničkom, ravnopravnom i partnerskom, jačanju globalnog poretka utemeljenog na pravilima u duhu naših zajedničkih liberalnih demokratskih vrijednosti; naglašava važnost bliske suradnje s SAD-om i drugim državama istomišljenicama za modernizaciju multilateralnih organizacija kako bi one bile svrsishodne i kako bi se poboljšalo promicanje globalnog mira i sigurnosti, temeljnih prava, univerzalnih vrijednosti i međunarodnog prava; također naglašava potrebu da se u te napore uključe zemlje globalnog juga; ističe potrebu za bliskom suradnjom i koordinacijom unutar sustava UN-a, njegovih agencija, organizacija i misija, među ostalim u pogledu popunjavanja rukovodećih položaja;

12.

ponovno naglašava svoju predanost međunarodnoj suradnji u okviru UN-a kao neizostavnog foruma za multilateralna rješenja za globalne izazove te za širenje politika, politički dijalog i postizanje konsenzusa u cijeloj međunarodnoj zajednici;

13.

poziva EU i SAD da povećaju zajedničko financiranje najsuvremenijih projekata temeljenih na pionirskim tehnologijama, zajednička ulaganja u istraživanje i razvoj, akademsku razmjenu građana u području STEM-a te zajedničku potporu novoosnovanim tehnološkim poduzećima i MSP-ovima;

14.

pozdravlja odluku Bidenove administracije o ponovnom pridruživanju Pariškom sporazumu i imenovanju posebnog predsjedničkog izaslanika za, klimu Johna Kerryja; pozdravlja najavu uspostavljanja akcijske skupine EU-a i SAD-a za klimu na visokoj razini; apelira na EU i SAD da podnesu konkretne prijedloge za rješavanje problema klimatskih promjena i ozelenjivanja trgovine te za promicanje operacionalizacije zelene tehnologije, među ostalim vodika, održivog financiranja i biološke raznolikosti;

15.

naglašava važnost globalne suradnje u pogledu transnacionalnih izazova podupiranja obrazovanja, znanosti, mladih i kulturne raznolikosti i dijaloga; poziva SAD da se ponovno pridruži Organizaciji Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO);

16.

pozdravlja odluku SAD-a da se ponovno pridruži Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji; poziva na transatlantsko vodstvo u području zdravstvene diplomacije da koordinira pristup zaustavljanju pandemije bolesti COVID-19 na globalnoj razini, kao i mogućih budućih zdravstvenih kriza, te da ojača globalnu zdravstvenu sigurnost, posebno u pogledu reforme Svjetske zdravstvene organizacije i zajedničkih transatlantskih napora za postizanje pravednog globalnog pristupa cjepivu, testovima i načinima liječenja za bolest COVID-19 te njihove distribucije, posebno u zemljama s nižim prihodima; ustraje u poticanju suradnje radi uspostave boljih postupaka za pripremu za buduće pandemije, među ostalim, preko smislenog i dosljednog kliničkog i regulatornog pristupa koji je komplementaran globalnim lancima opskrbe kako bi se osigurala fleksibilnost i otpornost; poziva na nepristranu neovisnu istragu o izvoru i širenju pandemije bolesti COVID-19, kao i o postupanju WHO-a u vezi s pandemijom na njezinu samom početku;

17.

ističe potrebu za poboljšanom javnom diplomacijom u području cijepljenja u kojoj EU i SAD mogu imati vodeću ulogu jer je globalno cijepljenje jedini način da se zaustavi pandemija; pozdravlja financijske doprinose EU-a i SAD-a instrumentu COVAX i promicanje međunarodne suradnje za poboljšanje dostupnosti cjepiva diljem svijeta primjenom koordiniranog pristupa pri razmatranju prijedloga za pojednostavnjenje pravila o zaštiti intelektualnog vlasništva za cjepiva; u tom smislu potiče transatlantske partnere da surađuju kako bi se omogućila brza proizvodnja i isporuka cjepiva kad god je to potrebno; potiče razmjenu najboljih praksi između SAD-a i EU-a za uvođenje cjepiva kako bi se osigurala bolja pripravnost i otpornost u budućnosti;

18.

poziva na usklađeni pristup EU-a i SAD-a u UN-u, među ostalim u pogledu reforme UN-a kako bi se ojačala njegova djelotvornost kao multilateralne organizacije, povećala transparentnost institucije i poboljšala njezina vjerodostojnost; poziva na koordinirane napore kako bi se preuzele ambiciozne obveze na sastancima na vrhu UN-a o klimatskim promjenama i biološkoj raznolikosti tijekom 2021. (COPS 26); poziva EU i SAD da preuzmu vodeću ulogu u okviru UN-ova okvira za klimatske promjene i u drugim forumima kao što su Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva i Međunarodna pomorska organizacija; u tom pogledu naglašava ključnu važnost suradnje u području čiste energije i istraživanja, razvoja i inovacija, kao i u području tehnologija i proizvoda s niskim emisijama ugljika, te suradnje u pogledu gorućih pitanja kao što su neširenje oružja, rješavanje sukoba, borba protiv nasilne radikalizacije i terorizma; izražava zabrinutost zbog činjenice da je Kina u posljednja tri desetljeća utrostručila svoje emisije ugljika te da sada ispušta 27 % svjetskih stakleničkih plinova, zbog čega su napori EU-a i SAD-a za rješavanje problema emisija stakleničkih plinova uglavnom nedostatni bez jasnih obveza i provedbe od strane Kine;

19.

ustraje u poštovanju međunarodnog prava mora i u tom pogledu ponavlja svoj poziv SAD-u da ratificira Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora; poziva SAD da se pridruži naporima EU-a da prije sljedeće Skupštine UN-a za okoliš potakne donošenje međunarodnog ugovora protiv morskog otpada i onečišćenja plastikom u moru; apelira na SAD i EU da ojačaju suradnju u borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova na svjetskoj razini;

20.

prima na znanje da je predsjednik Biden najavio novi cilj u pogledu dekarbonizacije od 50 % do 52 % do 2030. u odnosu na razine iz 2005.; također prima na znanje da je predsjednik Biden održao virtualni sastanak na vrhu čelnika o klimi kako bi se potaknuli napori velikih gospodarstava u borbi protiv klimatskih promjena;

21.

uviđa znatno poboljšanje kvalitete zraka u SAD-u tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, uglavnom potaknuto tehnološkim napretkom i inovacijama u energetskom sektoru;

22.

vjeruje da bi EU zajedno s SAD-om trebao potvrditi središnju ulogu ciljeva održivog razvoja i Programa održivog razvoja do 2030. kao okvira za djelotvornu multilateralnu suradnju, koji će uključivati i Kinu kad god je to moguće, pod uvjetom da se Kina istinski obveže na ostvarivanje nekontradiktornog dijaloga i suradnje te uz program kojim se osnažuju središnje strukture i ciljevi programa do 2030.;

23.

poziva na pojačanu koordinaciju u pogledu uporabe restriktivnih mjera, među ostalim sankcija u području ljudskih prava, te potiče Vijeće da uvrsti komponentu korupcije u globalni režim sankcija EU-a u području ljudskih prava; poziva EU i SAD da koordiniraju svoje politike sankcija kad god je to moguće i korisno;

24.

pozdravlja to što je Bidenova administracija objavila da će s predanošću ponovno pokrenuti suradnju s Vijećem UN-a za ljudska prava, što ukazuje na namjeru SAD-a da ponovno promiče ljudska prava na globalnoj razini, u nadi da će se pojačati napori usmjereni na poštovanje ljudskih prava širom svijeta i spriječiti autoritarno redefiniranje ljudskih prava kao koncepta koji je vezan za državu; poziva EU i SAD da zajedno sa saveznicima sličnih stavova rade na reformi Vijeća UN-a za ljudska prava, a posebno da utvrde jasne kriterije za članstvo u njemu;

25.

poziva na jačanje predanosti EU-a i SAD-a u pogledu promicanja i zaštite ljudskih prava na globalnoj razini te u pogledu borbe protiv uspona autoritarizma i neliberalnih režima; potiče uspostavu sveobuhvatnog zajedničkog paketa instrumenata EU-a i SAD-a za rješavanje problema kršenja ljudskih prava; poziva institucije EU-a da blisko surađuju s drugim demokracijama u obrani i zaštiti temeljnih ljudskih prava i demokratskih vrijednosti na međunarodnoj razini pojačanom bliskom suradnjom s međunarodnim organizacijama kao što su Vijeće Europe i OESS; stajališta je da bi Parlament i Kongres mogli surađivati u slučajevima progona i zatvaranja boraca za ljudska prava i predstavnika civilnog društva bez razloga ili respresije njihovog djelovanja;

26.

pozdravlja činjenicu da je Bidenova administracija ukinula američke sankcije usmjerene na visoke dužnosnike Međunarodnog kaznenog suda (MKS); potiče SAD da se pridruži Rimskom statutu o uspostavi MKS-a i da konstruktivno surađuje sa Sudom u tekućim istragama i sudskim postupcima;

27.

ponovno apelira na SAD da ukine smrtnu kaznu i reformira svoj kaznenopravni sustav;

28.

snažno potiče na dijalog i razmjenu najboljih praksi između EU-a i SAD-a o promicanju rasne i rodne ravnopravnosti; poziva EU i SAD da poduzmu odlučne korake za rješavanje sistemskog rasizma, koji se odražava u policijskom nasilju koje nerazmjerno pogađa etničke i rasne manjine te ukorijenjenim nejednakostima zbog kojih dolazi do legitimnih mirnih prosvjeda;

29.

smatra da EU i SAD zajedno mogu poboljšati ravnopravnost i poštovanje ljudskih prava te osigurati da se oni propisno odražavaju i podupiru u postupku donošenja odluka multilateralnog foruma; stoga predlaže da se razmotri stalna platforma za dijalog između EU-a i SAD-a kako bi se poduzeli konkretni koraci za borbu protiv rasizma, govora mržnje i diskriminacije, uključujući diskriminaciju LGTBQI osoba, te poziva na bližu multilateralnu suradnju u tom pogledu s međunarodnim organizacijama kao što su OESS, UN, Afrička unija, Organizacija američkih država (OAS) i Vijeće Europe; poziva EU i SAD da zajedno organiziraju globalni sastanak na vrhu o borbi protiv globalnog rasizma i diskriminacije;

30.

duboko je zabrinut zbog činjenice da je zakonodavac u Texasu donio zakon Texas Heartbeat Act („zakon o otkucajima srca fetusa”), kojim se de facto zabranjuje pobačaj, što je ozbiljan napad na spolna i reproduktivna prava žena; žali zbog toga što je Vrhovni sud SAD-a podijeljenom odlukom odbio donijeti presudu o donošenju tog nezapamćenog zakona;

31.

ustraje u tome da su potrebni veći napori u pogledu poboljšanja rodne ravnopravnosti i prava žena, među ostalim u pogledu rodno uvjetovanog nasilja te spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava;

32.

poziva EU i države članice da ojačaju suradnju s SAD-om u promicanju slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja diljem svijeta; poziva EU i SAD na uzajamnu zaštitu i očuvanje europske i američke kulturne i povijesne baštine u SAD-u i EU-u;

33.

potiče Bidenovu administraciju da brzo provede najavljene planove o zatvaranju objekta za pritvor Guantanamo; žali zbog činjenice da je gotovo 20 godina nakon uspostave tog objekta i dalje pritvoreno 40 zatvorenika, uključujući njih petero kojima je Obamina administracija odobrila puštanje na slobodu; poziva EU i njegove države članice da ponude pomoć kako bi se taj proces olakšao;

34.

potiče SAD da većem dijelu stanovništva zajamči pravedan i slobodan pristup osnovnim uslugama, kao što su zdravstveni sustav i sustavi socijalne zaštite; potiče novoimenovanu Bidenovu administraciju da poduzme konkretne korake za regulaciju posjedovanja oružja među građanima SAD-a;

35.

ističe da je transatlantska zajednica suočena s nizom raznolikih i dosad nezabilježenih zajedničkih izazova, od borbe protiv terorizma do hibridnih prijetnji, klimatskih promjena, dezinformacija, kibernapada, novih i disruptivnih tehnologija te promjena u globalnoj ravnoteži snaga, kao i s time povezanim izazovima za međunarodni poredak utemeljen na pravilima;

Pojačana suradnja u pogledu međunarodne trgovine i ulaganja

36.

ističe da je potrebno surađivati s SAD-om, iskorištavanjem pozitivnog zamaha, na jačanju multilateralnog trgovinskog sustava i reformi Svjetske trgovinske organizacije; pozdravlja ishod sastanka na vrhu EU-a i SAD-a od 15. lipnja 2021.„Prema obnovljenom transatlantskom partnerstvu” kao znak revitaliziranog i konstruktivnog angažmana; pozdravlja dogovor o okviru za suradnju u pogledu velikih civilnih zrakoplova; prima na znanje priznanje iz izjave sa sastanka na vrhu EU-a i SAD-a da je primjena carina na uvoz iz EU-a u skladu s odjeljkom 232. SAD-a dovela do napetosti u transatlantskom odnosu i pozdravlja izričitu predanost iz iste izjave da se do kraja godine riješe postojeće razlike u pogledu prekomjernih kapaciteta čelika i aluminija; smatra da je ključno uspostaviti nekoliko platformi za kontinuiranu raspravu, kao što su Vijeće za trgovinu i tehnologiju i dijaloga o zajedničkoj politici tehnološke konkurentnosti između EU-a i SAD-a, jer će se time dodatno omogućiti transatlantska trgovina te potiče Komisiju da u ime EU-a što prije uspostavi učinkovitu i uključivu strukturu za Vijeće za trgovinu i tehnologiju; pozdravlja osnivanje zajedničke radne skupine EU-a i SAD-a za proizvodni i opskrbni lanac u pogledu COVID-a;

37.

naglašava da je Vijeće za trgovinu i tehnologiju dio pozitivnog transatlantskog trgovinskog programa čiji je krajnji cilj ugrađivanje demokratskih vrijednosti i etike u nove tehnologije kako bi postalo transparentna institucionalna struktura i predvodilo globalnu digitalnu transformaciju; u tom pogledu pozdravlja činjenicu da je konstituirajuća sjednica održana prema planu unatoč napetostima o kojima je potrebno otvoreno i iskreno raspravljati; ističe da bi bilo moguće ostvariti neke brze koristi kojima bi se poboljšala bilateralna trgovina te stoga potiče obje strane da se usredotoče na konkretne opipljive rezultate; u tom pogledu pozdravlja ishod prvog sastanka Vijeća za trgovinu i tehnologiju održanog 29. rujna u Pittsburghu na kojem su usvojene konkretne teme za svaku od 10 radnih skupina; među obvezama podržava predanost suradnji na izbjegavanju novih i nepotrebnih prepreka za trgovanje novim tehnologijama i tehnologijama u nastajanju, na provjeri ulaganja i izvozu robe s dvojnom namjenom, kao i obvezu poboljšanja učinkovitosti politika u čijem su središtu netržišne politike i prakse kojima se narušava trgovina; pozdravlja utvrđivanje konkretnih tema kao što su rješavanje problema koje stvaraju netržišna gospodarstva i suradnja u području radničkih prava i klimatskih politika povezanih s trgovinom u okviru Radne skupine za globalne trgovinske izazove; ističe važnost suradnje u utvrđivanju međunarodnih tehnoloških standarda; poziva na osnivanje pododbora za trgovinu i tehnologiju u okviru transatlantskog dijaloga zakonodavaca kao dopune izvršnoj ulozi Vijeća za trgovinu i tehnologiju te radi provedbe demokratskog nadzora nad tim Vijećem; naglašava da Vijeće za trgovinu i tehnologiju nije forum za pregovore o trgovinskom sporazumu između EU-a i SAD-a, ne dovodeći u pitanje buduće inicijative u tu svrhu;

38.

ističe da Europska unija i Sjedinjene Američke Države imaju najpovezaniji gospodarski odnos na svijetu, koji je istovremeno najopsežniji i najdublji bilateralni trgovinski i ulagački odnos, u okviru kojega trgovina robom i uslugama iznosi više od 1 bilijun EUR godišnje; podsjeća na to da gospodarstva EU-a i SAD-a zajedno čine više od 40 % svjetskog BDP-a i gotovo trećinu svjetskih trgovinskih tokova;

39.

ističe važnost toga da, kao povijesni saveznici i trgovinski partneri, oživimo naš transatlantski trgovinski odnos, osobito s obzirom na trenutačnu krizu uzrokovanu bolešću COVID-19, radi promicanja multilateralizma, poticanja otvorenog trgovinskog sustava utemeljenog na pravilima i pronalaženja zajedničkih rješenja za goruće globalne izazove, uključujući globalno zdravlje;

40.

prima na znanje naznake koje su već dali američki kolege i izjave predstavnice SAD-a za trgovinu Katherine Tai sa saslušanja o trgovinskom programu Bidenove administracije za 2021.;

41.

u tom kontekstu ponovno ističe svoju potporu novoj trgovinskoj strategiji EU-a, kojom se, također preko transatlantskog programa Unije, nastoje ostvariti sinergije između ciljeva unutarnje i vanjske politike u skladu s ciljevima održivog razvoja UN-a;

42.

smatra da je trgovinska politika strateški geopolitički alat transatlantskog programa; naglašava da je SAD ključan trgovinski partner i stoga pozdravlja pozitivne poruke Bidenove administracije iz njezinih planova za jačanje bilateralnih odnosa s EU-om te poziva na obnovu suradnje koja bi trebala donijeti trajne i konkretne rezultate u nadolazećim godinama, uzimajući u obzir da na naše gospodarske odnose utječu i sigurnosni interesi u kontekstu otvorene strateške autonomije;

43.

ističe potrebu za utvrđivanjem zajedničkih djelovanja utemeljenih na zajedničkim interesima i vrijednostima, kao i na zajedničkim rizicima i prijetnjama, kako bi se doprinijelo globalnom održivom i uključivom gospodarskom oporavku od pandemije bolesti COVID-19;

44.

naglašava potrebu za reformom globalnog trgovinskog sustava kako bi se osigurali jednaki uvjeti na globalnoj razini i za suradnjom na razvoju novih pravila, posebno u pogledu nepoštenih trgovinskih praksi jer nepoštena konkurencija snažno utječe na naša poduzeća i radnike;

45.

podržava pristup partnerstva u vodstvu s SAD-om, uključujući usklađeni stav prema Rusiji i Kini, usmjeren na ostvarivanje zajedničkih interesa u zelenoj i digitalnoj transformaciji naših gospodarstava, kao i zajedničke inicijative u pogledu pružanja globalnih javnih dobara; naglašava da je u taj program uvrštena sastavnica „radnici i plaće”, kao i otporniji, održiviji i odgovorniji lanci opskrbe; u tom pogledu potiče obje strane da usklade svoje pristupe rješavanju problema prisilnog rada i izrabljivačkih radnih uvjeta i da surađuju na poboljšanju poštovanja prava radnika i ekoloških standarda u trgovinskim sporazumima, kao i na multilateralnoj razini, među ostalim, nadovezujući se na međusobna iskustva kako bi se te odredbe učinkovitije provodile;

46.

ističe potrebu da se dokaže da će bolji trgovinski odnosi između EU-a i SAD-a koristiti građanima, osobito onima koji su zapostavljeni zbog globalizacije, kao i poduzećima s obje strane Atlantika; u tom kontekstu poziva EU i SAD da surađuju i usklade svoje strategije kako bi stvorili ulagačke sinergije, naročito kako bi ostvarili održivu i uključivu digitalnu i zelenu tranziciju svojih gospodarstava;

47.

primjećuje da su zajednički izazovi EU-a i SAD-a sve manje vezani za vojna pitanja i leže u našem gospodarskom partnerstvu; stoga poziva na kontinuirani i pojačani transatlantski parlamentarni dijalog o trgovini između Europskog parlamenta i Kongresa SAD-a putem interakcije između Odbora Europskog parlamenta za međunarodnu trgovinu na strani EU-a i Odbora za proračunsku i poreznu politiku (engl. Ways & Means Committee), njegova pododbora za trgovinu i Odbora Senata za financije na strani SAD-a, kao i u okviru transatlantskog dijaloga zakonodavaca;

48.

svesrdno pozdravlja potporu SAD-a novoj glavnoj direktorici WTO-a, Ngozi Okonjo-Iweali, kao i povratak SAD-a Pariškom sporazumu; pozdravlja četveromjesečnu privremenu suspenziju carina Airbus-Boeing, koje su nerazmjerno negativno utjecale na poljoprivredno-prehrambene proizvode EU-a, kao pozitivan korak prema pronalaženju trajnog rješenja za subvencije za civilne zrakoplove; primjećuje da će suspenzija tih carina završiti u srpnju 2021. i apelira na pronalaženje rješenja koje će dovesti do njihova trajnog ukidanja;

49.

pozdravlja spremnost SAD-a da otvori rasprave o globalnom prekomjernom kapacitetu čelika i aluminija; prima na znanje odluku Komisije da suspendira povećanje carina na uvoz iz SAD-a, čime se kompenziraju mjere SAD-a;

50.

također pozdravlja brzo sklapanje Sporazuma WTO-a o carinskim kvotama, prvog sporazuma s SAD-om sklopljenog za vrijeme nove Bidenove administracije, kojim se pokazuje spremnost te nove administracije da u okviru WTO-a nastoji postići sporazume s EU-om;

51.

istovremeno uviđa da se neki interesi i dalje razlikuju; u tom pogledu potiče obje strane da riješe bilateralne sporove; apelira na SAD da ukloni jednostrane trgovinske mjere i prijetnje dodatnim mjerama u vezi s porezima na digitalne usluge, da se suzdrži od poduzimanja daljnjih mjera i da se usredotoči na ono što nas povezuje; pridaje veliku važnost sastanku na vrhu između EU-a i SAD-a u lipnju 2021. kao polazištu za daljnje promjene u našim trgovinskim odnosima i rasprave o još neistraženim područjima u kojima bi se mogla povećati suradnja;

52.

apelira na SAD da, unatoč tekućim pregovorima, odmah ukine carine na čelik i aluminij iz odjeljka 232. jer se europska poduzeća ne mogu smatrati prijetnjom za nacionalnu sigurnost SAD-a te naglašava potrebu za zajedničkim rješavanjem pitanja povezanih s prekomjernim kapacitetom čelika i aluminija iz trećih zemalja; među ostalim, ponovno naglašava ambiciju EU-a da ukine carine na industrijske proizvode između EU-a i SAD-a;

53.

iako žali zbog zaključenja istrage o digitalnim porezima u odjeljku 301., pozdravlja suspenziju šestomjesečnih trgovinskih protumjera za gospodarske sektore kao što je sektor obuće u državama članicama koje su uvele porez na digitalne usluge dok su pregovori u okviru OECD-a u tijeku; izražava zabrinutost zbog preliminarnog popisa protumjera koje je sastavila predstavnica SAD-a za trgovinu, a koje proizlaze iz istraga u odjeljku 301. o različitim porezima EU-a na digitalne usluge, što uključuje posebno osjetljive proizvodne sektore kao što su obuća i kožna industrija, koji bi potencijalno mogli biti isključeni s tržišta SAD-a ako dođe do usvajanja novih carina; snažno potiče Komisiju i države članice da ubrzaju i što prije zaključe pregovore u okviru prijedloga OECD-a o oporezivanju digitalnoga gospodarstva te da na sve moguće načine izbjegnu daljnju gospodarsku štetu za poduzeća iz EU-a, osobito mala i srednja poduzeća, naročito u kontekstu strategija oporavka od pandemije bolesti COVID-19; smatra da je, s obzirom na isključivu nadležnost EU-a u području zajedničke trgovinske politike i prijetnje SAD-a protumjerama u pogledu zakona o oporezivanju digitalnoga gospodarstva, zajednički pristup EU-a poželjniji od pojedinačnih pristupa na nacionalnoj razini, osobito kako bi se izbjegla daljnja eskalacija transatlantskih carina;

54.

uviđa da i dalje postoje neiskorišteni potencijali za uklanjanje znatne birokracije i jačanje transatlantskog gospodarskog partnerstva; u kontekstu tekuće tehnološke utrke naglašava važnost uskog transatlantskog regulatornog prostora za naša poduzeća, posebno za nove digitalne, energetske i klimatske tehnologije; očekuje od obiju strana da u dijalogu odgovore na zabrinutosti EU-a u pogledu američkog zakona kojim se potiče kupnja američkih proizvoda (engl. Buy American Act) i Jonesova zakona, uključujući javnu nabavu i pristup tržištima usluga;

55.

zagovara zajednički pristup rješavanju krize uzrokovane bolešću COVID-19, među ostalim mjerama, povećanjem dostupnosti i cjenovne pristupačnosti cjepiva; poziva EU i SAD da surađuju i budu predvodnici u nastojanjima da se riješi problem nestašice cjepiva kako bi se osigurala što brža opskrba cjepivom diljem svijeta i njegova primjena na najvećem mogućem broju ljudi; pozdravlja najavu partnerstva između EU-a i SAD-a za postizanje napretka u globalnom cijepljenju protiv bolesti COVID-19 cijepljenjem 70 % svijeta do Opće skupštine UN-a sljedeće godine; podsjeća na to da se svijet suočava s oskudicom cjepiva na globalnoj razini; stoga, kako bi se postigla jednakost u pogledu cjepiva, poziva EU i SAD da surađuju s proizvođačima kako bi se povećali globalni kapaciteti za proizvodnju cjepiva i njihovih sastojaka; poziva obje strane da se suzdrže od svih mjera ograničavanja izvoza, da se pobrinu za pravilno funkcioniranje lanaca opskrbe, da osiguraju potrebne prijenose tehnologije i da poboljšaju pripravnost za buduće globalne zdravstvene krize; potiče obje strane da povećaju regulatornu suradnju kako bi se olakšao osnovni pristup lijekovima;

56.

poziva Komisiju i Bidenovu administraciju da aktivno podrže nove inicijative Glavne uprave WTO-a koje se posebno odnose na zdravlje; u tom kontekstu ističe stajalište Parlamenta o mogućem izuzeću od sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) izneseno u njegovoj Rezoluciji od 10. lipnja 2021. (9);

57.

iako prepoznaje važnost zaštite europskih prava intelektualnog vlasništva za održavanje kapaciteta poduzeća za inovacije, smatra da je važno ispitati sve primjenjive mogućnosti za fleksibilnost u okviru Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) kako bi se povećali globalni kapaciteti za proizvodnju cjepiva i njegovih sastojaka; ističe da pronalaženje rješenja za prava intelektualnog vlasništva može biti samo jedan dio zajedničkog globalnog odgovora;

58.

naglašava da je WTO i dalje temelj multilateralnog trgovinskog sustava utemeljenog na pravilima; poziva na pojačanu suradnju u reformi WTO-a, uključujući preinaku njegovih triju temeljnih funkcija, što podrazumijeva hitnu reformu i ponovnu uspostavu žalbenog tijela te jačanje nadzornih i savjetodavnih funkcija WTO-a, među ostalim, promicanjem otvorenih plurilateralnih sporazuma;

59.

snažno potiče obje strane da surađuju na reguliranju trgovine zdravstvenim proizvodima, izradi pravila za digitalnu trgovinu i utvrđivanju ambicioznog klimatskog i okolišnog programa, među ostalim, ponovnim pokretanjem pregovora o Sporazumu o ekološkim dobrima, te da rade na zajedničkim prijedlozima, među ostalim, o pravilima o subvencijama i postupnom ukidanju subvencija za fosilna goriva;

60.

očekuje da se obje strane dogovore o konkretnim rezultatima koji bi se mogli postići na 12. ministarskoj konferenciji WTO-a (MC12) kako bi WTO bio spreman za zelenu i digitalnu tranziciju, uključujući sporazum o ribarstvu, izjavu o trgovini i zdravlju, program rada za reformu sustava rješavanja sporova, program rada za industrijske subvencije i poduzeća u državnom vlasništvu te znatan napredak u pregovorima o e-trgovini;

61.

potiče obje strane da zajedno rade na ažuriranju pravila WTO-a o poduzećima u državnom vlasništvu, industrijskim subvencijama, prekomjernom kapacitetu i prijenosu tehnologije kako bi se ta organizacija učinkovito pripremila za izazove 21. stoljeća; u tom pogledu također podržava proširenje trilateralne inicijative s Japanom te poziva EU i SAD da u okviru WTO-a predvode koaliciju zemalja sličnih stavova u cilju dogovora o novim pravilima, uz istovremeno razvijanje autonomnog instrumenta protiv nepoštenih stranih subvencija; očekuje da će obje strane promicati multilateralne sporazume i njima težiti; poziva SAD da obnovi svoje obveze iz Sporazuma WTO-a o javnoj nabavi;

62.

prima na znanje ishod prvog sastanka na visokoj razini u okviru dijaloga EU-a i SAD-a o Kini, na kojem su obje strane ponovile da su njihovi trgovinski odnosi s Kinom raznoliki i obuhvaćaju elemente suradnje, tržišnog natjecanja i sustavnog suparništva; zagovara, kad god je to moguće, zajednički strateški pristup Kini, kao i suradnju u multilateralnim okvirima o zajedničkim izazovima kao što su klimatske promjene, nepoštene trgovinske prakse koje dovode do tržišnih poremećaja i nepostojanje jednakih uvjeta za sve;

63.

skreće pozornost na važnost usklađenog stava kada je riječ o rješavanju problema industrijskih subvencija kojima se narušava tržišno natjecanje, posebno u pogledu poduzeća u državnom vlasništvu i prekomjernog kapaciteta u ključnim sektorima, prisilnih prijenosa tehnologije, krađe intelektualnog vlasništva, obveznih zajedničkih pothvata, tržišnih prepreka i zabrane prisilnog rada, prvenstveno u okviru rasprave o sporazumu SAD-a s Kinom (engl. Phase One) i Sveobuhvatnom sporazumu EU-a o ulaganjima;

64.

napominje da se takva pitanja ne mogu riješiti unilateralno ili bilateralno, već zahtijevaju koaliciju partnera sličnih stavova na međunarodnoj razini u okviru WTO-a;

65.

ističe važnost toga da se zajedničkom strategijom EU-a i SAD-a i u okviru WTO-a obuhvati poštovanje ljudskih prava, među ostalim, i u poslovanju međunarodnih poduzeća; u tom pogledu ističe potrebu za obvezujućim zakonodavstvom o dužnoj pažnji i poziva SAD da preuzme taj pristup i da ga podrži u cijelom lancu opskrbe;

66.

smatra da bi EU i SAD trebali ojačati transatlantsku suradnju u području održive povezivosti temeljene na pravilima kao odgovor na kinesku inicijativu „Jedan pojas, jedan put” te se nada budućoj suradnji, posebno u pogledu poštovanja visokih standarda kvalitete;

67.

poziva Komisiju da, uz promicanje dijaloga i zajedničkog djelovanja, odlučno zagovara interese EU-a i njegovu otvorenu stratešku autonomiju te da reagira na neopravdane carine, ekstrateritorijalnu primjenu sankcija, koja je protivna međunarodnom pravu, i tržišne prepreke s američke strane; ističe potrebu za jačanjem autonomnih trgovinskih mjera EU-a;

68.

posebno traži od SAD-a da zajamči transparentnost, otvorenost i predvidljivost svojih postupaka javne nabave na temelju načela jednakog postupanja;

69.

poziva Komisiju da sastavi nacrt prijedloga o instrumentu za odvraćanje i suzbijanje prisilnih postupanja trećih zemalja i zakonodavstvu za potporu europskim poduzećima na koja se te sankcije odnose i koja posluju u skladu s međunarodnim pravom;

70.

potiče obje strane da sudjeluju u ambicioznom dijalogu i da pronađu okvir za zajedničko djelovanje i nastoje postići selektivne sporazume o trgovini i ulaganjima ponovnim pokretanjem strateškog dijaloga na visokoj razini;

71.

poziva na snažnije regulatorno, zeleno, održivo i digitalno partnerstvo u okviru Vijeća za trgovinu i tehnologiju; poziva na postizanje sporazuma o ocjenjivanju sukladnosti, što će posebno koristiti malim i srednjim poduzećima, na koordinirani pristup utvrđivanju međunarodnih standarda za kritične tehnologije i tehnologije u nastajanju, kao što je umjetna inteligencija, te na regulatornu suradnju za velika tehnološka poduzeća i u pogledu digitalnih i globalnih poreza; poziva EU i SAD da razmjenjuju informacije i da surađuju u području provjere stranih ulaganja u strateškim sektorima, među ostalim, i u pogledu mogućih neprijateljskih preuzimanja;

72.

potiče obje strane da razmjenjuju najbolje regulatorne prakse; snažno potiče EU i SAD da nastave pregovore o ocjenjivanju sukladnosti kako bi uklonili financijski opterećujuće necarinske prepreke; naglašava da je važno da se te dvije strane usklade i predvode koaliciju partnera sličnih stavova kako bi se poboljšala primjena transatlantskih standarda od strane međunarodnih organizacija za normizaciju;

73.

poziva obje strane da se koriste trgovinom kao sredstvom za borbu protiv klimatskih promjena i postizanje uzlazne konvergencije; u tom pogledu potiče obje strane na suradnju u određivanju cijena ugljika, a posebno na koordinaciju razvoja mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika te učinkovitih mjera protiv nezakonite trgovine oružjem i povećanja transparentnosti i odgovornosti u trgovini oružjem, uključujući izvoz oružja SAD-a i država članica EU-a;

74.

poziva SAD i EU da surađuju u pogledu globalnog poreza na dobit u okviru OECD-a, a posebno pozdravlja postignuti dogovor zemalja iz skupine G7 o globalnoj poreznoj reformi i ističe dogovor o minimalnoj globalnoj stopi poreza na dobit od najmanje 15 %, kao i da surađuju u borbi protiv prijevara i štetnih trgovinskih praksi;

75.

naglašava da snažniji trgovinski i gospodarski partneri doprinose jačanju savezništava; pozdravlja napore koje obje strane ulažu kako bi njihovi lanci opskrbe postali otporniji, naročito u pogledu kritičnih sirovina;

76.

poziva na pojačanu suradnju EU-a i SAD-a na Arktiku s obzirom na otvaranje novih navigacijskih putova i moguću dostupnost prirodnih resursa zbog klimatskih promjena i uzimajući u obzir sve veći gospodarski interes drugih zemalja za Arktik, kao što je Kina; poziva Komisiju da se i u svojoj predstojećoj strategiji za Arktik pozabavi tim mogućnostima i izazovima;

77.

apelira na Komisiju da u svojoj suradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama uvijek bude transparentna, među ostalim, objavljivanjem svih prijedloga upućenih SAD-u i jamčenjem sudjelovanja Parlamenta i civilnog društva u razvoju tih prijedloga kako bi se povećalo povjerenje potrošača i građana;

Zajedničko suočavanje sa sigurnosnim i obrambenim izazovima

78.

ističe da je transatlantski savez i dalje ključan za sigurnost i stabilnost europskog kontinenta s obzirom na to da je NATO temelj kolektivne obrane Europe i ključni stup europske sigurnosti; nadalje, ponovno ističe da saveznici i partneri NATO-a te Europska unija kolektivno moraju učiniti više kako bi ispunili legitimna očekivanja od njih kao vjerodostojnih i ravnopravnih transatlantskih partnera koji mogu i voljni su braniti se i upravljati krizama u svojem susjedstvu, preuzimajući vodstvo kada je to potrebno, no u bliskoj suradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama; zalaže se za promjenu ravnoteže odgovornosti u transatlantskim odnosima u području sigurnosti poticanjem veće samostalnosti država članica EU-a u pitanjima obrane kako bi se smanjilo opterećenje SAD-a i tako da se stvore sinergije između članstva u NATO-u i obrambenih kapaciteta EU-a; naglašava da se suradnja EU-a i NATO-a temelji na 74 zajednički dogovorena djelovanja u određenim područjima; podsjeća na to da te dvije organizacije imaju različite zadaće i prioritete, pri čemu je NATO nadležan za kolektivnu teritorijalnu obranu svojih članica, a EU nastoji upravljati vojnim krizama u inozemstvu, s potencijalom za daljnji dijalog i suradnju u pogledu sigurnosnih izazova te strateško partnerstvo izgrađeno na zajedničkoj potpori temeljnim vrijednostima demokracije, slobodi i promicanju mira; ističe da se temeljitijom suradnjom, udruživanjem i dijeljenjem te učinkovitim i transparentnim europskim obrambenim sektorom jačaju kapaciteti dostupni NATO-u; naglašava da će se stvaranjem snažne industrijske baze EU-a i snažnijim vojnim sposobnostima na razini EU-a te ulaganjem u vojnu mobilnost i interoperabilnost ojačati EU, ali istovremeno i transatlantski savez, te stvoriti sinergija s ulogom i važnošću EU-a i njegovih država članica u NATO-u; stoga izražava svoju potpunu predanost europskim obrambenim inicijativama, posebno Europskom razvojnom fondu, PESCO-u i Europskom instrumentu mirovne pomoći, među ostalim; naglašava da transatlantsko partnerstvo može biti uspješno samo ako sve države članice ispune svoje obveze, uključujući obveze u pogledu ulaganja u obranu, i uzajamno si pružaju potporu i teže uravnoteženijoj raspodjeli opterećenja; naglašava potrebu da svi saveznici NATO-a financijski ulažu u razvoj, stjecanje i održavanje kapaciteta koji su NATO-u potrebni za obranu njegovih građana; skreće pozornost i na tekući postupak izrade nacrta Strateškog kompasa EU-a, koji će biti prekretnica za snažniju europsku suradnju u području obrane i sigurnosti te ističe da bi Strateški kompas trebao biti usko povezan s izradom strateškog koncepta NATO-a te je uvjeren da ti usporedni postupci pružaju jedinstvenu priliku da se znatno unaprijedi i osuvremeni transatlantsko političko i sigurnosno partnerstvo te da ga se osposobi za rješavanje trenutačnih globalnih izazova s kojima se suočavaju i EU i SAD; ističe da ambicija europske strateške autonomije ni na koji način ne potkopava NATO, već ga nadopunjuje; poziva na sklapanje administrativnog dogovora između Europske obrambene agencije i Sjedinjenih Američkih Država te pozdravlja predanost EU-a i SAD-a što skorijem pokretanju rasprava, što se odražava u izjavi objavljenoj na kraju sastanka na vrhu između EU-a i SAD-a 15. lipnja 2021.; promiče uspostavljanje postupaka koordinacije vanjske politike te sigurnosne i obrambene politike između SAD-a, EU-a i Ujedinjene Kraljevine;

79.

pozdravlja pozitivnu odluku Vijeća od 6. svibnja 2021. kojom se odobrava da Nizozemska, kao koordinator projekta vojne mobilnosti, pozove SAD, Kanadu i Norvešku da, na temelju njihovih pojedinačno podnesenih zahtjeva, sudjeluju u projektu PESCO-a o vojnoj mobilnosti; ističe da će se njihovim sudjelovanjem poboljšati usklađenost sposobnosti EU-a i NATO-a te interoperabilnost, pripravnost i otpornost transatlantskih snaga;

80.

poziva na pojačanu suradnju EU-a, SAD-a i NATO-a s našim istočnim susjedima, posebno s Gruzijom, Ukrajinom i Moldovom u pitanjima povezanima sa sigurnošću i obranom, među ostalim podupiranjem teritorijalne cjelovitosti tih zemalja, te jačanje njihove otpornosti na kiberprijetnje, informacijske, špijunske i druge prijetnje kojima su izložene;

81.

pozdravlja odluku SAD-a da poništi povlačenje snaga SAD-a iz EU-a i da pojača svoju vojnu prisutnost u državama članicama EU-a kao znak predanosti transatlantskoj suradnji u području sigurnosti; izražava zahvalnost brojnim vojnicima iz SAD-a koji su proteklih desetljeća pomagali u zaštiti sigurnosti Europe i njezinih građana;

82.

snažno potiče EU i SAD da potiču blisku suradnju ne samo u pogledu tradicionalnih sigurnosnih prijetnji, već i u pogledu novih, kao što su neprijateljska inozemna tehnološka dominacija, hibridne prijetnje, kampanje dezinformiranja i zlonamjerno uplitanje u izborne procese; snažno potiče EU i SAD da razviju blisku suradnju u području kibersigurnosti; snažno potiče EU da razvije učinkovitije kiberkapacitete kako bi ojačao svoju sposobnost za obranu od kiberprijetnji; pozdravlja novu strategiju Komisije za kibersigurnost kao osnovu za utvrđivanje međunarodnih normi i standarda u kiberprostoru; poziva na razvoj, stjecanje i održavanje potrebnih sposobnosti, uključujući u okviru NATO-a, među ostalim u smislu razmjene obavještajnih podataka, te na snažniju koordinaciju između agencija EU-a, kao što je Agencija Europske unije za kibersigurnost (ENISA), s njihovim američkim pandanima; priznaje da je u određenoj mjeri kiberobrana učinkovitija ako uključuje i neka ofenzivna sredstva i mjere, pod uvjetom da se oni upotrebljavaju u skladu s međunarodnim pravom; ističe potrebu za zajedničkim pristupom u pogledu zabrane smrtonosnog autonomnog oružja bez smislene ljudske kontrole, reguliranja autonomije oružanih sustava na globalnoj razini te ograničavanja izvoza i širenja kiberalata i tehnologije masovnog nadzora; naglašava da globalni nadzor nad naoružanjem treba osuvremeniti kako bi se mogao suočiti s izazovima u području kibersigurnosti i umjetne inteligencije; poziva transatlantske partnere da podrže i aktivno doprinesu pozivu glavnog tajnika UN-a na globalni prekid vatre;

83.

smatra da je zaštita demokratskih i izbornih procesa pitanje globalne sigurnosti; u tom pogledu predlaže zajednički razvoj strukturiranog okvira za odgovore na uplitanje u izborne procese, uspostavljenog Transatlantskim kodeksom prakse za slobodne i otporne demokratske procese, kojim se nastoje provesti strukturne i sveobuhvatne mjere kako bi se odgovorilo na hibridnu prirodu uplitanja, u bliskoj suradnji s međunarodnim organizacijama kao što je OESS; poziva EU i SAD da zajedno sa svim relevantnim partnerima promiču bližu i ambiciozniju međunarodnu suradnju u promatranju izbora, posebno s organizacijama koje podržavaju „Izjavu o načelima međunarodnog promatranja izbora”, kako bi se suzbile sve veće prijetnje javne sigurnosti izbornih procesa; naglašava da je potrebno zajednički se suprotstaviti sve većoj pojavi lažnog domaćeg promatranja izbora, čime se narušava povjerenje javnosti u promatranje izbora općenito, te detaljno procijeniti mogućnosti, izazove i rizike povezane sa sve većom upotrebom novih izbornih informacijskih i komunikacijskih tehnologija; ustraje u tome da je potrebno ojačati potrebnu suradnju s relevantnim domaćim organizacijama za promatranje izbora na svim razinama, kao i njihovu zaštitu u okviru njihovih aktivnosti;

84.

naglašava važnost postizanja sposobnosti kvantnog računalstva te naglašava potrebu za povećanjem suradnje između EU-a i SAD-a u tom području kako bi se zajamčilo da se kvantno računalstvo isprva ostvaruje između partnera u bliskom odnosu i koji dijele slične ciljeve;

85.

naglašava stratešku važnost podmorskih telekomunikacijskih kabela u sjevernom Atlantiku koji osiguravaju više od 95 % međunarodnih telekomunikacija; ponovno ističe važnost ojačane transatlantske suradnje u zaštiti i jamčenju poštovanja međunarodnih instrumenata kojima se uređuju podmorski kabeli, uključujući Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS);

86.

podupire uspostavu dijaloga o sigurnosti i obrani između EU-a i SAD-a i poziva potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da ga što prije pokrene; ističe važnost uključivanja predstavnika NATO-a u taj dijalog kako bi se promicale sinergije s kontinuiranom suradnjom u okviru EU-a i NATO-a te izbjeglo svako dupliciranje odgovora politike; naglašava da bi dijalog o sigurnosti i obrani između EU-a i SAD-a trebao uključivati suradnju u području sigurnosnih i obrambenih inicijativa, upravljanja krizama, vojnih operacija i bilateralnih sigurnosnih pitanja, kako je navedeno u planu EU-a i SAD-a za globalne promjene; ističe da bi razmjena informacija bila važan dio tog dijaloga;

87.

naglašava zajedničku potrebu za time da naša društva započnu introspektivan proces razmatranja naših zajedničkih demokratskih vrijednosti te poštovanja drugih i raznolikosti mišljenja kako bi se globalna demokracija revitalizirala i obranila od sve većeg autoritarizma, koji promiču i Rusija i Kina, no i u transatlantskoj zajednici, među ostalim jačanjem odgovornosti i otpornosti naših demokratskih sustava, suzbijanjem ekstremističkih stajališta i rasizma koji pružaju plodno tlo za procvat antidemokratskih pokreta, zauzimanjem jednog jedinstvenog stajališta protiv zlonamjernog utjecaja autoritarnih aktera u geopolitičkom smislu te uključivanjem u transatlantski dijalog i poticanjem uključivih socijalnih i gospodarskih politika kojima se rješavaju temeljni uzroci nejednakosti; naglašava vrijednost transatlantskog dijaloga i suradnje u politikama kojima se podupiru demokracija, ljudska prava i vladavina prava te suzbijaju dezinformacije i strana uplitanja; ističe potrebu za rješavanjem uzroka opadajućeg povjerenja javnosti u politiku i institucije s obje strane; naglašava da bi napori u tom smjeru trebali uključivati izgradnju povjerenja u znanost i činjenice, širenje sigurnosne mreže nediskriminacijskih politika, odbijanje rasne i vjerske diskriminacije kao i rješavanje tog problema;

88.

nadalje poziva EU i SAD da zajedno pruže gospodarsku, političku i operativnu potporu postojećim regionalnim organizacijama sa sjedištem u Africi kao što su Afrička unija, snage G5 Sahel i Gospodarska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS);

89.

ističe da EU i SAD moraju uskladiti svoje napore u borbi protiv terorizma i radikalizacije te osigurati da se uloženi napori podupru potrebnim sredstvima i da budu proporcionalni prijetnjama koje predstavljaju; smatra da bi oba partnera trebala nastojati poboljšati trenutačne prakse razmjene obavještajnih podataka među državama članicama s posebnim naglaskom na postizanju bolje zajedničke informiranosti o stanju u ključnim područjima koja uključuju pojavu novih sigurnih utočišta i upotrebu novih i disruptivnih tehnologija i hibridnih taktika među teroristima;

90.

potiče snažnu suradnju EU-a i SAD-a u deradikalizaciji i naporima u borbi protiv terorizma, uključujući uspostavu zajedničkih aktivnosti osposobljavanja, zajedničkih tečajeva za borbu protiv terorizma, programa razmjene za časnike, taktičkih vježbi i obrazovnih inicijativa;

91.

ističe temeljnu važnost demokratskih načela koja su osnova našeg društvenog i gospodarskog napretka i naših slobodnih društava; podupire prijedlog predsjednika Bidena da održi sastanak na vrhu za demokraciju kako bi se promicale univerzalne vrijednosti; poziva SAD da iskoristi iskustvo s Konferencije EU-a o budućnosti Europe te poziva Komisiju i Vijeće da pruže političku i praktičnu potporu inicijativi sastanka na vrhu; smatra da bi predloženi sastanak na vrhu za demokraciju trebao imati za cilj promicanje multilateralizma utemeljenog na vrijednostima i solidarnosti među demokracijama kada su pod pritiskom, jačanje demokracije na unutarnjoj i globalnoj razini, osobito povećanje sudjelovanja građana u demokratskom upravljanju, izražavanje zabrinutosti i traženje mirnih rješenja za aktualne represije demokratskih pokreta te zaštita boraca za ljudska prava, uključujući borce za zaštitu okoliša, diljem svijeta, uz rješavanje problema sve većeg utjecaja autoritarnih režima; u tom pogledu naglašava da bi takav napor mogao pomoći u usmjeravanju jasnog puta prema borbi protiv populizma i autoritarizma te zaštiti temeljnih demokratskih vrijednosti i vrijednosti ljudskih prava; predlaže da EU s SAD-om uspostavi transatlantski savez za globalnu obranu demokracije i izradi skup alata za obranu demokracije koji bi trebao sadržavati zajedničke mjere u pogledu sankcija, politike za sprečavanje pranja novca, pravila o uvjetovanju gospodarske i financijske pomoći, međunarodne istrage i potporu aktivistima za ljudska prava i braniteljima demokracije; poziva na bolju komunikaciju s građanima s obje strane i među njima o trajnoj važnosti transatlantske veze i njezinoj važnosti danas; u tom pogledu ponovno potvrđuje vrijednost rasprava između zakonodavaca, poduzeća i civilnog društva;

Tješnja koordinacija vanjske politike

92.

smatra da bi EU trebao više surađivati s SAD-om i obnoviti strateško partnerstvo u pogledu zemalja Istočnog partnerstva i zapadnog Balkana kako bi se ondje izgradila otporna, prosperitetna i demokratska višeetnička društva koja su sposobna oduprijeti se disruptivnom utjecaju i lokalnih i vanjskih autoritarnih snaga; podsjeća da stabilnost zapadnog Balkana i zemalja Istočnog partnerstva predstavlja pitanje mira i sigurnosti za tu regiju i EU; pozdravlja izrazito povećanu koordinaciju SAD-a s EU-om u pružanju potpore zemljama zapadnog Balkana na njihovu putu prema europskoj integraciji i članstvu u EU-u; smatra da bi redovita institucionalizirana koordinacija između Vijeća za vanjske poslove i državnog tajnika SAD-a u tom pogledu i u pogledu drugih vanjskopolitičkih pitanja poboljšala transatlantski dijalog i suradnju u vanjskopolitičkim pitanjima od zajedničkog interesa i potaknula daljnje približavanje političkih stavova na transatlantskoj razini; podsjeća na svoj prijedlog o stvaranju transatlantskog političkog vijeća za sustavno savjetovanje i koordinaciju u pogledu vanjske i sigurnosne politike, koje bi vodili potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik i državni tajnik SAD-a i koje bi se temeljilo na redovitom kontaktu s političkim direktorima; poziva na snažno vodstvo EU-a i učinkovitu koordinaciju s SAD-om kako bi se suzbile inicijative usmjerene na prekrajanje granica i slične podnacionalne inicijative za produbljivanje etničke podjele i segregacije, kao i pitanje kineskih ulaganja i financiranja u cijeloj regiji i njihovog učinka na demokratsko upravljanje i okoliš; naglašava važnost bliske suradnje i koordinacije između EU-a i SAD-a u borbi protiv zarobljavanja država, korupcije, organiziranog kriminala, vanjskog uplitanja i napada na slobodu medija te promicanja vladavine prava, temeljitih reformi, dobrosusjedskih odnosa i pomirenja te cilja euroatlantske integracije; ističe vodeću ulogu EU-a u procesu normalizacije odnosa između Srbije i Kosova;

93.

naglašava zajednički interes u potpori dugoročnom održivom miru, stabilnosti, sigurnosti, otpornosti, demokraciji i poštovanju ljudskih prava u južnom Kavkazu; pozdravlja angažman SAD-a u regiji, u suradnji s EU-om, među ostalim putem mehanizama kao što je OESS-ova skupina iz Minska;

94.

poziva EU i SAD da se zajednički uhvate u koštac sa sustavnim i sve brojnijim prijetnjama zaštiti i očuvanju kulturne baštine, među ostalim krijumčarenjem kulturnih artefakata, posebno u područjima sukoba; potiče prihvaćanje strategije koja uključuje snažne kampanje za podizanje razine osviještenosti javnosti, univerzalnu osudu trgovanja antikvitetima nepoznatog podrijetla, uspostavu jedinstvenog kodeksa ponašanja za zaštitu kulturnih lokaliteta, poticanje bolje suradnje među različitim agencijama za izvršavanje zakonodavstva, što uključuje neposrednu razmjenu informacija među nacionalnim obavještajnim agencijama, i povećanu suradnju između tijela kaznenog progona te umjetničkih i arheoloških zajednica;

95.

napominje da su kineski gospodarski utjecaj, geopolitička moć i različiti oblici projekcije kineske moći te vojna snaga doveli do sukoba njezina sustava autoritarnog upravljanja sa zapadnim sustavima upravljanja koji se temelje na liberalnim demokratskim vrijednostima; podsjeća na povećanu prisutnost Kine na međunarodnoj pozornici i u Europi putem inicijative „Jedan pojas, jedan put” te njezinih aktivnosti u kiberprostoru, na Arktiku i u Africi; u tom pogledu naglašava da je Kina postala sustavni suparnik i konkurent, ali da bi trebala biti i važan partner u rješavanju mnogih globalnih problema; uvjeren je da je zajednički transatlantski pristup odnosu s Kinom najbolji način osiguravanja mirnog, održivog i uzajamno korisnog dugoročnog odnosa s tom zemljom; u tom kontekstu pozdravlja nedavno ponovno pokretanje sveobuhvatnog strateškog dijaloga na visokoj razini između EU-a i SAD-a o Kini te smatra da bi on trebao ponuditi ključni mehanizam za promicanje naših interesa i upravljanje našim razlikama te istražiti mogućnosti za multilateralnu suradnju EU-a i SAD-a s Narodnom Republikom Kinom o zajedničkim i globalnim izazovima, kao što su klimatske promjene, rizici povezani sa zdravljem, poštovanje ljudskih prava, kiberprostor, nadzor naoružanja, neširenje oružja i nove disruptivne tehnologije; naglašava potrebu za snažnom parlamentarnom dimenzijom tog dijaloga; poziva na razvoj širokog raspona političkih instrumenata i, gdje je to moguće, traženje transatlantskih sinergija u odnosima s Kinom; u tom pogledu naglašava da EU i SAD dijele vrlo ozbiljne zabrinutosti zbog sustavnog kršenja ljudskih prava u Kini, posebno u pogledu ujgurske zajednice; čvrsto vjeruje da odnosi s Narodnom Republikom Kinom, kako bilateralni tako i drugi, uvijek moraju uključivati zaštitu i promicanje zajedničkih demokratskih vrijednosti te da svaki multilateralni program mora imati u svom središtu načelo potpune usklađenosti s međunarodnim pravom i zaštite ljudskih prava;

96.

ističe potrebu za istraživanjem područja konvergencije te moguće suradnje i bolje koordinacije i savjetovanja između SAD-a i EU-a u pogledu Kine kako bi se izbjegle transatlantske napetosti, kao što su one koje su uslijedile nakon donošenja trilateralnog sigurnosnog sporazuma SAD-a, Ujedinjene Kraljevine i Australije poznatog pod nazivom AUKUS bez savjetovanja s EU-om kao saveznikom, posebno u vezi sa zaštitom ljudskih prava i prava manjina te smirivanjem napetosti u Južnokineskom i Istočnom kineskom moru, Hong Kongu te u Tajvanskom tjesnacu; naglašava važnost Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) kao pravne osnove za rješavanje sukoba; ponovno ističe svoju potporu inicijativama za zajedničku povezivost, među ostalim u okviru nove najavljene strategije EU-a Global Gateway („Globalni portal”);

97.

pozdravlja nedavno ostvareni napredak EU-a u indo-pacifičkoj strategiji; poziva na njezinu brzu i sveobuhvatnu provedbu jer je u interesu EU-a i njome bi se promicale njegove vrijednosti te ističe relevantnost te geostrateške regije u kojoj se nalaze zajednički transatlantski demokratski prijatelji i partneri kao što su Japan, Južna Koreja, Australija i Novi Zeland te Tajvan i poziva na jačanje partnerstva i koordinacije između EU-a i SAD-a u indo-pacifičkoj regiji; podsjeća na važnost učvršćivanja strateških veza s članicama ASEAN-a i s Forumom pacifičkih otoka;

98.

ističe da se nedemokratski režimi poput Kine sve više koriste tehnologijom za kontrolu i represiju nad svojim građanima, kojima se ograničava ostvarivanje temeljnih, socijalnih i političkih prava; poziva na pojačanu suradnju između EU-a i SAD-a u razvoju tehnologije usmjerene na čovjeka kojom se poštuje privatnost i smanjuje pristranost i diskriminacija;

99.

uviđa da Kina svoje akvizicije intelektualnog vlasništva i tehnološki napredak vodećih istraživačkih centara često koristi za podupiranje svojih vojnih ciljeva te stoga ističe da bi EU trebao raditi na razvoju dugoročne strategije za suzbijanje kineske strategije vojno-civilne fuzije (MCF) u Europi;

100.

uviđa da bi se EU i SAD trebali uskladiti u slučajevima kada je djelovanje Kine u suprotnosti s euroatlantskim sigurnosnim interesima; ističe da bi se prednost trebala dati izazovima u području kibersigurnosti, hibridnih prijetnji, nastajućih disruptivnih tehnologija, svemira, nadzora naoružanja i neširenja oružja;

101.

zabrinut je zbog kineske ekonomske prisile država članica i trećih zemalja; podržava ideju kolektivne gospodarske obrane kroz suradnju s demokracijama sličnih stavova protiv kineske gospodarske prisile;

102.

zabrinut je zbog bliskih veza između Kineske komunističke partije i kineske industrije, posebno sigurnosnih poduzeća; preporučuje državama članicama da provedu unutarnju reviziju postupaka javne nabave kako bi se zajamčilo da proizvodi integrirani u njihove nacionalne mreže i obrambene institucije ne sadrže tehnologije koje dolaze iz kineskih poduzeća;

103.

poziva na blisku suradnju radi izrade zajedničkog plana za odnose s Ruskom Federacijom te, istovremeno, kako bi se zajednički riješio niz prijetnji koje dolaze iz Ruske Federacije, kao što su kontinuirana destabilizacija Ukrajine, Gruzije i Republike Moldove, potpora Lukašenkovoj nelegitimnoj vlasti u Bjelarusu, uloga i utjecaj Rusije na zapadnom Balkanu i Crnom moru, sramotna uplitanja u demokratske procese u EU-u i SAD-u, među ostalim izborne, financiranje ekstremističkih političkih stranaka i revizionističke politike, hibridne prijetnje i kampanje dezinformiranja, uz istodobno ostvarivanje selektivne suradnje u područjima od zajedničkog transatlantskog interesa, posebno u području strukture kontrole oružja, uključujući Sporazum o nuklearnim bojnim glavama srednjeg dometa, kao i klimatsku diplomaciju, revitalizaciju Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana (ZSAP) i stabilizaciju stanja u Afganistanu; pozdravlja odluku aktualne administracije SAD-a o produljenju novog sporazuma o smanjenju strateškog naoružanja; naglašava potrebu za oživljavanjem pregovora o kontroli naoružanja između ključnih globalnih aktera, kao što su SAD i Rusija, koji imaju izravan učinak na europsku sigurnost, te za uključivanjem Kine u buduće pregovore o kontroli oružja; naglašava potrebu za hitnom ponovnom izgradnjom strukture za nadzor konvencionalnog oružja kako bi se ograničio opseg utrka u naoružanju i nepredviđenih incidenata; pozdravlja spremnost Bidenove administracije da ponovno započne dijalog i pregovore s Rusijom te podupire plan EU-a i SAD-a o uspostavljanju dijaloga na visokoj razini između EU-a i SAD-a o Rusiji; smatra da bi EU i njegove države članice trebali aktivno podupirati traženje načina produbljivanja dijaloga i doprinositi ponovnoj izgradnji uzajamnog povjerenja; istodobno naglašava važnost dijaloga s civilnim društvom i potpore organizacijama civilnog društva u Rusiji koje nastoje unaprijediti dijalog o političkom pluralizmu, djelovanju i legitimnim demokratskim težnjama ruskog naroda;

104.

smatra da EU i SAD moraju koordinirati svoj dvojni pristup u pogledu odvraćanja i dijaloga s Rusijom u okviru parametara dogovorenih na sastancima na vrhu u Walesu i Varšavi;

105.

poziva EU i SAD da pravodobno i odlučno djeluju protiv disruptivnih djelovanja ruskih obavještajnih službi na teritoriju EU-a; preporučuje da države članice bez odgode pojačaju protuobavještajnu suradnju i razmjenu informacija;

106.

poziva potpredsjednika Komisije/visokog predstavnika Unije i Vijeće da osmisle novi strateški pristup za odnose EU-a s Rusijom, na temelju kojeg se treba bolje podupirati civilno društvo, jačati međuljudske kontakte s građanima Rusije, utvrditi jasne granice za suradnju s ruskim državnim akterima, koristiti tehnološke standarde i otvoreni internet kako bi se poduprli slobodni prostori i ograničile represivne tehnologije te iskazati solidarnost s istočnim partnerima EU-a, među ostalim u pogledu sigurnosnih pitanja i mirnog rješavanja sukoba; ističe da se svaki dijalog s EU-a i SAD-a s Rusijom mora temeljiti na poštovanju međunarodnog prava i ljudskih prava;

107.

ističe važnost i poziva na suradnju i koordinaciju SAD-a i EU-a u odnosu na afrički kontinent, njegove različite regije i zemlje u cilju osiguranja održivog razvoja i promicanja sigurnosti, stabilnosti i prosperiteta; naglašava hitnu potrebu za snažnim i pravednim partnerstvom između SAD-a, EU-a i Afrike uzimajući u obzir izazove klimatskih promjena i njihove demografske posljedice, gubitak biološke raznolikosti, kinesko iskorištavanje afričkih prirodnih resursa, održivi društveno-gospodarski razvoj, obrazovanje, digitalizaciju, vladavinu prava, promicanje demokracije te jačanje ljudskih prava, civilnog društva i rodne ravnopravnosti; smatra da bi se svaka sigurnosna pomoć trebala temeljiti na pristupu sigurnosti ljudi i potrebama lokalnog stanovništva, biti potpuno u skladu s međunarodnim pravom i uključivati snažnu odgovornost te demokratske i parlamentarne mehanizme nadzora; pozdravlja predanost Bidenove administracije jačanju suradnje s Međunarodnom koalicijom za Sahel; apelira na SAD i EU da surađuju kako bi se suočili s porastom nasilnog ekstremizma, terorizmom ogranaka ISIS-a i Al Qaide te humanitarnim, gospodarskim i upravljačkim izazovima u Sahelu i općenito u regiji MENA (Bliski Istok i sjeverna Afrika); poziva na pojačani dijalog i koordinaciju u pogledu pozicioniranja transatlantskih partnera u pogledu izazova s kojima se suočavaju zemlje kao što su Irak, Libanon, Sirija, Iran i Libija;

108.

poziva na bolju suradnju na Arktiku, uzimajući u obzir sve veći interes drugih zemalja za Arktik, kao što je Kina, te ruske aktivnosti i povećanje vojnih kapaciteta na Arktiku; pozdravlja odluku EU-a i SAD-a, potvrđenu izjavom objavljenom nakon sastanka na vrhu EU-a i SAD-a 15. lipnja 2021., da zajedno nastoje očuvati Arktik kao regiju mira i stabilnosti te da surađuju u okviru Arktičkog vijeća;

109.

naglašava potrebu za održavanjem i, ako je primjenjivo, produbljivanjem strukturnih strateških odnosa između EU-a, SAD-a i Ujedinjene Kraljevine, iskorištavajući naše zajedničke vrijednosti, interese i izazove, među ostalim u pogledu sigurnosnih pitanja, te istodobno osiguravajući autonomiju donošenja odluka u EU-u;

110.

žali zbog toga što su talibani nasilno preuzeli Afganistan nakon povlačenja snaga SAD-a i europskih snaga, zbog raširenog kršenja ljudskih prava, posebno prava djevojčica, žena te etničkih i vjerskih manjina, kao i zbog humanitarne krize u toj zemlji; ponovno ističe svoje stajalište da transatlantska zajednica mora udvostručiti svoje napore u radu na dugotrajnom miru, stabilnosti i napretku u Afganistanu pružanjem potpore afganistanskom civilnom društvu, borcima za ljudska prava, posebno borcima za prava žena, političkim aktivistima, novinarima, akademicima, umjetnicima te ostalim ugroženim skupinama i osobama; poziva na čvrstu transatlantsku koordinaciju i savjetovanje radi dobivanja, očuvanja i razmjene obavještajnih podataka o terorističkoj prijetnji koja potječe iz Afganistana, posebno od ISIS-a, Al-Kaide i njihovih podružnica; poziva na usklađen transatlantski pristup kojim bi se kombinirala potreba za operativnim angažmanom s talibanima u humanitarne svrhe i u svrhu borbe protiv terorizma s jasnim uvjetima za suradnju s vladom pod vodstvom talibana u budućnosti, što bi trebalo uključivati predanost poštovanju ljudskih prava i borbi protiv terorizma; poziva na duboko transatlantsko promišljanje o poukama izvučenima iz misije u Afganistanu radi donošenja potrebnih zaključaka za buduće napore u promicanju stabilnosti, sigurnosti i dobrog upravljanja u svijetu; nadalje poziva transatlantske partnere da surađuju sa svim afganistanskim susjedima, imajući na umu težak položaj afganistanskog naroda koji je kod njih potražio utočište i potrebu da im se pomogne;

111.

pozdravlja obnovljeni angažman SAD-a u istočnom Sredozemlju, posebno s obzirom na Zakon o istočnom Sredozemlju iz 2019., kojim se odobrava nova sigurnosna pomoć Cipru i Grčkoj te jača energetska suradnja među regionalnim akterima; pozdravlja odluku EU-a i SAD-a, potvrđenu izjavom objavljenom nakon sastanka na vrhu EU-a i SAD-a 15. lipnja 2021., da blisko surađuju na održivom smirivanju napetosti u istočnom Sredozemlju, gdje bi se razlike trebale rješavati dijalogom u dobroj vjeri te u skladu s međunarodnim pravom; podržava izjavu EU-a i SAD-a da namjeravaju težiti suradnji i uzajamno korisnom odnosu s demokratskom Turskom;

112.

zalaže se za bližu suradnju s SAD-om i zemljama Latinske Amerike u promicanju multilateralizma, demokratskih vrijednosti, održivog razvoja, ljudskih prava i standarda međunarodnog prava, gospodarskog rasta, borbe protiv nejednakosti, borbe protiv trgovanja drogama i organiziranog kriminala, biološke raznolikosti i borbe protiv klimatskih promjena; ističe potrebu da EU i SAD aktivnije surađuju s Latinskom Amerikom i karipskom regijom kao ključnim saveznicima na međunarodnim forumima i kao strateškim partnerima u obrani multilateralizma; poziva na uspostavu „Saveza atlantskog trokuta” između EU-a, SAD-a i Latinske Amerike koji će objema regijama omogućiti zajednički daljnji napredak u područjima kao što su demokracija, sigurnost, borba protiv trgovine drogom, borba protiv nejednakosti i razvojna suradnja; u tom pogledu naglašava važnost osiguravanja da se ta suradnja s SAD-om i zemljama Latinske Amerike ogleda u zajedničkim nastojanjima da se pruži podrška protivnicima i disidentima kojima prijeti odmazda u različitim zemljama zbog obrane vrijednosti demokracije i zaštite ljudskih prava; u tom smislu poziva SAD i EU da surađuju međusobno i s drugim zemljama kako bi se obnovila ljudska prava i demokracija u Venezueli provedbom izbora koji su uistinu slobodni, vjerodostojni, uključivi, transparentni i u potpunosti demokratski te pružanjem potpore legitimnim političkim snagama koje priznaje Europski parlament; nadalje ponavlja svoju predanost promicanju demokracije i ljudskih prava u svim zemljama Latinske Amerike; poziva na veću koordinaciju EU-a i SAD-a u pogledu sankcija; ponavlja svoj prijedlog o redovitim razmjenama gledišta između SAD-a i EU-a o njihovim sastancima na vrhu sa zemljama Latinske Amerike, posebno sastancima na vrhu između EU-a i CELAC-a te sastanku na vrhu Sjeverne i Južne Amerike koje održava Organizacija američkih država;

113.

ukazuje na važnost regije MENA za Europu, a time i za transatlantsku sigurnost i stabilnost; stoga poziva na pojačan dijalog i koordinaciju u pogledu pozicioniranja transatlantskih partnera u odnosu na regiju MENA, među ostalim poduzimanjem mjera protiv ozbiljnih kršenja ljudskih prava i međunarodnog prava koja se događaju u toj regiji; snažno potiče SAD da se ponovno pridruži Zajedničkom sveobuhvatnom akcijskom planu, na kojem će se zasnivati globalni režim neširenja oružja i koji će biti temelj za smirivanje tenzija na Bliskom istoku i u regiji Perzijskog zaljeva; podržava poziv SAD-a na sklapanje „duljeg i snažnijeg” nuklearnog sporazuma s Iranom te potiče transatlantsku suradnju u pogledu tog pitanja kao sljedeći korak; pozdravlja odluku SAD-a da ponovno financira UNRWA-u; poziva na obnovu transatlantskih napora za smislenu revitalizaciju i uspješno zaključivanje bliskoistočnog mirovnog procesa, koje bi dovelo do održivog dvodržavnog rješenja; pozdravlja potpisivanje i provedbu Abrahamovog sporazuma i potiče transatlantsku suradnju u produbljivanju tih veza;

o o

114.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije/Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te, radi obavijesti, Ministarstvu vanjskih poslova i Kongresu SAD-a.

(1) SL C 28, 27.1.2020., str. 49.

(2) SL C 117 E, 6.5.2010., str. 198.

(3) SL C 65, 19.2.2016., str. 120.

(4) SL C 433, 23.12.2019., str. 89.

(5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0012.

(6) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0013.

(7) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0256.

(8) https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/hr/IP_20_2391

(9) Rezolucija Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o odgovoru na globalni izazov bolesti COVID-19: učinci izuzeća od primjene Sporazuma WTO-a o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva na cjepiva, lijekove i opremu protiv bolesti COVID-19 te na povećanje proizvodnje i proizvodnih kapaciteta u zemljama u razvoju, (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0283).

24.3.2022

Službeni list Europske unije

C 132/88

P9_TA(2021)0411

Izvješće o provedbi uzajamnih fondova EU-a i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o izvješću o provedbi uzajamnih fondova EU-a i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj (2020/2045(INI))

(2022/C 132/08)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članke 208., 210., 214. i 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji,

—	uzimajući u obzir Povelju EU-a o temeljnim pravima,

—	uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (2),

—	uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1257/96 od 20. lipnja 1996. o humanitarnoj pomoći (3),

—	uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijske godine 2015., 2016., 2017., 2018., 2019., 2020. i 2021.,

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. studenoga 2011. o globalnom pristupu migraciji i mobilnosti (COM(2011)0743),

—	uzimajući u obzir Globalni sporazum za sigurne, propisne i zakonite migracije te Globalni sporazum o izbjeglicama, koje je Opća skupština UN-a donijela 2018.,

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 7. lipnja 2016. o uspostavi novog Okvira za partnerstvo s trećim zemljama u okviru Europskog migracijskog programa (COM(2016)0385),

—	uzimajući u obzir akcijski plan sa sastanka na vrhu u Valletti održanog u studenome 2015.,

—	uzimajući u obzir izjavu EU-a i Turske od 18. ožujka 2016.,

—	uzimajući u obzir novi Europski konsenzus o razvoju „Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost”, objavljen 30. lipnja 2017.,

—	uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 30. travnja 2014. pod naslovom „Paket instrumenata – pristup temeljen na pravima koji obuhvaća sva ljudska prava za razvojnu suradnju EU-a” (SWD(2014)0152),

—	uzimajući u obzir Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći od 30. siječnja 2008.,

—	uzimajući u obzir izvorne osnivačke sporazume uzajamnog fonda EU-a Bêkou, uzajamnog fonda EU-a Madad, Uzajamnog fonda EU-a za Afriku i Uzajamnog fonda EU-a za Kolumbiju te njihove revidirane osnivačke sporazume iz prosinca 2020.,

—

uzimajući u obzir Odluku Komisije C(2015)9500 od 24. studenoga 2015. o usklađivanju mjera Unije i država članica koordinacijskim mehanizmom – Instrumentom za izbjeglice u Turskoj (4), kako je izmijenjena odlukama Komisije C(2016)0855 od 10. veljače 2016. (5), C(2017)2293 od 18. travnja 2017. (6), C(2018)1500 od 14. ožujka 2018. (7) i C(2018)4959 od 24. srpnja 2018. (8),

—	uzimajući u obzir četvrto godišnje izvješće Komisije o Instrumentu za izbjeglice u Turskoj od 30. travnja 2020. (COM(2020)0162), kao i njezina prethodna izvješća,

—	uzimajući u obzir 7. izvješće o rezultatima uzajamnog fonda EU-a Madad,

—

uzimajući u obzir tematska izvješća Europskog revizorskog suda pod naslovom „Uzajamni fond EU-a Bêkou za Srednjoafričku Republiku: početak koji budi nadu unatoč nekim nedostatcima” (br. 11/2017); „Instrument za izbjeglice u Turskoj: korisna potpora, no potrebna su poboljšanja kako bi se ostvarila veća vrijednost za uloženi novac” (br. 27/2018); i „Krizni uzajamni fond Europske unije za Afriku: fleksibilan instrument, ali nije dovoljno usmjeren” (br. 32/2018),

—	uzimajući u obzir odluke Komisije o produljenju uzajamnih fondova EU-a do prosinca 2021. u skladu s člankom 234. Financijske uredbe i stajališta Parlamenta o nacrtima odluka o produljenju,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. travnja 2018. o provedbi instrumenata EU-a za vanjsko financiranje: preispitivanje na sredini razdoblja 2017. godine i struktura za razdoblje nakon 2020. (9),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o provedbi Instrumenta za razvojnu suradnju, Instrumenta za humanitarnu pomoć i Europskog razvojnog fonda (10),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o Uzajamnom fondu EU-a za Afriku: implikacije za razvojnu i humanitarnu pomoć (11),

—	uzimajući u obzir Rezoluciju od 25. ožujka 2021. o novoj strategiji EU-a i Afrike – partnerstvo za održiv i uključiv razvoj,

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije od 20. siječnja 2021. o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike – godišnje izvješće za 2020. (12), od 18. svibnja 2017. o strategiji EU-a za Siriju (13), od 6. listopada 2016. o Siriji (14), od 24. studenoga 2016. o stanju u Siriji (15) i od 6. srpnja 2016. o stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 2/2016 Europske unije za financijsku godinu 2016.: unošenje viška iz financijske godine 2015. (16),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2019. o Izvješću Komisije o Turskoj za 2018. (17), od 12. prosinca 2018. o stajalištu Vijeća o drugom nacrtu općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2019. (18) i od 4. srpnja 2018. o stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 3/2018 Europske unije za financijsku godinu 2018., dio III. – Komisija: proširenje Instrumenta za izbjeglice u Turskoj (19),

—	uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 5/2020 (20) i prateću odluku o mobilizaciji pričuve za nepredviđene izdatke za 2020.: nastavak pružanja humanitarne pomoći izbjeglicama u Turskoj (21),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2021. o izvješćima Komisije o Turskoj za 2019. i 2020. (22),

—	uzimajući u obzir odluke Komisije iz 2019. i 2020. o produljenju uzajamnog fonda Madad do 14. prosinca 2021. u skladu s člankom 234. Financijske uredbe,

—	uzimajući u obzir obveze koje su EU i njegove države članice preuzeli na konferencijama održanima između 2016. i 2021. u Londonu i Bruxellesu u vezi s rješavanjem sirijske krize i pružanjem potpore njezinu stanovništvu,

—	uzimajući u obzir evaluaciju Komisije sredinom provedbenog razdoblja iz 2018. i redovito izvješćivanje o rezultatima uzajamnog fonda EU-a Madad,

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1257/96 od 20. lipnja 1996. o humanitarnoj pomoći (23), Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2018. o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (Globalna Europa) 2021. – 2027. (COM(2018)0460) i Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2018. o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA III) 2021. – 2027. (COM(2018)0465),

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

—	uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj i Odbora za proračune u skladu s člankom 58. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir mišljenja Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za proračunski nadzor,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj i Odbora za proračune (A9-0255/2021),

budući da su od 2014. uspostavljena četiri uzajamna fonda EU-a kako bi se odgovorilo na potrebu za fleksibilnim i brzim instrumentima za pružanje dosljednog i pojačanog odgovora na krize: uzajamni fond EU-a Bêkou, osnovan 15. srpnja 2014., s ciljem podupiranja svih aspekata izlaska Srednjoafričke Republike iz krize i njezinih napora za obnovu; uzajamni fond Madad, regionalni uzajamni fond Europske unije za odgovor na krizu u Siriji kako bi se omogućilo udruživanje i prilagođavanje resursa i odgovora na regionalnoj razini, osnovan 15. prosinca 2014.; Krizni uzajamni fond EU-a za Afriku, krizni uzajamni fond Europske unije za stabilnost i borbu protiv glavnih uzroka nezakonite migracije i raseljavanja u Africi, osnovan 12. studenoga 2015.; i Uzajamni fond za Kolumbiju, osnovan 12. prosinca 2016. radi potpore provedbi mirovnog sporazuma u ranim fazama oporavka i tijekom stabilizacije nakon sukoba;

budući da su revizijom Financijske uredbe 2018. uvedene odredbe kojima se donekle jačaju nadzorne ovlasti Parlamenta pri osnivanju novih uzajamnih fondova EU-a ili produljenju postojećih; budući da su te odredbe i dalje previše ograničene da bi Parlamentu bio omogućen potpuni demokratski nadzor i potpuni nadzor u svojstvu proračunskog tijela, kako je utvrđeno Ugovorima;

budući da je Parlament 2020. izdao uglavnom pozitivna mišljenja o zahtjevima za produljenje trajanja uzajamnih fondova EU-a do kraja 2021., pri čemu je istodobno izrazio zabrinutost zbog nedostatka transparentnosti u provedbi projekata, posebno onih povezanih s upravljanjem granicama i migracijama, te pod uvjetom, u slučaju Uzajamnog fonda za Afriku, pružanja obveznih jamstava o poštovanju temeljnih ljudskih prava u svim financiranim projektima;

budući da je uspostava uzajamnih fondova EU-a i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj opravdana potrebom za fleksibilnom, ad hoc i brzom reakcijom koja nije moguća u klasičnom institucijskom okviru i s obzirom na ograničena sredstva i fleksibilnost koji su dostupni u okviru proračuna EU-a; budući da bi se novim okvirom EU-a za vanjsko financiranje (Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa) trebala prevladati ograničenja koja su dovela do potrebe za pokretanjem uzajamnih fondova u svrhu fleksibilnijeg i bržeg odgovora na određene krize; budući da izvanproračunski instrumenti kao što su uzajamni fondovi EU-a, kao i izvanredni instrumenti, primjerice Instrument za izbjeglice u Turskoj, dovode u opasnost načela demokratske odgovornosti, transparentnosti i dobrog financijskog upravljanja te dovode u pitanje ulogu Europskog parlamenta, kao i integritet i jedinstvo proračuna EU-a; budući da nije provedeno savjetovanje s Parlamentom o uspostavljanju izvanproračunskih instrumenata; budući da je Europski razvojni fond (ERF) pridonio uzajamnim fondovima EU-a za Afriku i Bêkou te da stoga Parlament uopće nije bio uključen u osnivanje tih dvaju uzajamnih fondova; budući da je moguće sudjelovanje Parlamenta bilo ograničeno na prigovor na nacrte provedbenih odluka o osnivačkim sporazumima o uzajamnim fondovima EU-a Madad i Kolumbija;

budući da pri osnivanju uzajamnog fonda EU-a Europska komisija mora opravdati njegovu dodanu vrijednost, vidljivost, komplementarnost s drugim financijskim instrumentom EU-a i usklađenost s političkim ciljevima te budući da je ključno zajamčiti stalno praćenje i procjenjivanje upotrebe sredstava kako bi se osiguralo da su njihovi učinci uvijek u skladu s pravom, temeljnim vrijednostima i ciljevima EU-a;

budući da bi, u skladu s Financijskom uredbom, uzajamni fondovi EU-a trebali podlijegati godišnjoj vanjskoj i neovisnoj reviziji te da Komisija ima ovlast suspendirati sporazum o financiranju ako partnerska zemlja prekrši obvezu koja se odnosi na poštovanje ljudskih prava, demokratskih načela ili vladavine prava te u slučajevima teške korupcije; budući da je Europski revizorski sud u svojim tematskim izvješćima o uzajamnim fondovima EU-a preporučio da Komisija poboljša koordinaciju donatora (Bêkou), ukloni nedostatke u provedbi, poveća učinkovitost i ciljane mjere (Afrika) i ostvari bolju vrijednost za uloženi novac (Instrument za izbjeglice u Turskoj);

G.	budući da, prema procjenama Komisije, postoje znatne humanitarne potrebe povezane s izbjeglicama koje nisu obuhvaćene Instrumentom za izbjeglice u Turskoj;

budući da je Parlament, iako priznaje njihovu dodanu vrijednost, u više navrata izrazio potrebu za pojačanim parlamentarnim nadzorom nad uzajamnim fondovima EU-a i Instrumentom za izbjeglice u Turskoj te za većim sudjelovanjem u pripremi budućih uzajamnih fondova EU-a i u pregovorima o njima te o proširenju postojećih uzajamnih fondova EU-a i drugih financijskih instrumenata u području vanjskog djelovanja EU-a; budući da je Parlament pozvao Komisiju da poboljša komunikaciju o uzajamnim fondovima i napomenuo da su redovite informacije utemeljene na brojkama o provedbi uzajamnih fondova ključne za omogućavanje Parlamentu da provodi svoju ulogu demokratskog nadzora i kontrole;

budući da se najveći udio doprinosa uzajamnim fondovima trenutačno dodjeljuje iz samog proračuna EU-a, dok doprinosi država članica čine vrlo ograničen udio ukupnog proračuna tih fondova; budući da doprinosi država članica Instrumentu za izbjeglice u Turskoj nisu dobrovoljni, već se temelje na ključu za doprinos na temelju BND-a te su izravno uključeni u proračun Unije kao vanjski namjenski prihodi u skladu s člankom 21. stavkom 2. točkom (b) Financijske uredbe; budući da u slučaju uzajamnih fondova EU-a doprinosi država članica nisu uključeni u proračun Unije u skladu s člankom 187. stavkom 6. Financijske uredbe;

J.	budući da je u Izjavi EU-a i Turske iz ožujka 2016. i Sporazumu EU-a i Turske o ponovnom prihvatu posebna pozornost posvećena sprečavanju novih pomorskih i kopnenih ruta za nezakonite migracije, razbijanju krijumčarskih mreža, nadzoru granica Turske i nediskriminirajućem prihvaćanju vraćanja;

budući da je glavni cilj politike razvojne suradnje Unije smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva, kako je utvrđeno u članku 208. UFEU-a; budući da novi Europski konsenzus o razvoju ostaje temeljni okvir razvojne politike EU-a te da se Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći ponovno potvrđuju temeljna načela humanitarne pomoći; budući da EU i njegovi partneri u humanitarnom području moraju moći zajamčiti pomoć i zaštitu, koje se trebaju temeljiti na potrebama i na poštovanju načela neutralnosti, nepristranosti, humanosti i neovisnosti humanitarnog djelovanja; budući da sredstva iz službene razvojne pomoći moraju biti namijenjena gospodarskom, ljudskom i društvenom razvoju, osobito osiguravanju pristupa kvalitetnom obrazovanju, jačanju lokalne otpornosti, među ostalim u vezi s klimatskim promjenama, te mirovnim operacijama namijenjenima pružanju razvojne i/ili humanitarne pomoći, uz naglasak na izazovima u pogledu razvoja utvrđenima u odluci o uzajamnim fondovima;

budući da su u osnivačkom sporazumu o Uzajamnom fondu EU-a za Afriku projekti upravljanja granicama u Libiji jasno stavljeni u okvir mandata Uzajamnog fonda EU-a i Uredbe o Europskom instrumentu za susjedstvo (ENI); budući da je od srpnja 2017. u okviru Uzajamnog fonda EU-a za Afriku dodijeljeno gotovo 90 milijuna EUR za osposobljavanje, opremanje i podupiranje kapaciteta libijske obalne straže, a 49 milijuna EUR za rješavanje uvjeta zadržavanja za povratnike; budući da se u osnivačkom sporazumu o uzajamnim fondovima EU-a jasno navodi da će se uzajamnim fondom financirati aktivnosti kojima se doprinosi poboljšanju upravljanja migracijama u svim njegovim aspektima u skladu s globalnim pristupom migracijama i mobilnosti, uključujući ograničavanje i sprečavanje nezakonitih migracija i borbu protiv trgovine ljudima; budući da su unatoč tome zabilježeni navodni slučajevi kršenja ljudskih prava u kontekstu aktivnosti libijske obalne straže;

budući da je 2020. Parlament smatrao da bi se, kako bi se nastavilo s proširenjem Uzajamnog fonda EU-a za Afriku, u svim financiranim projektima trebala pružiti obvezna jamstva o poštovanju ljudskih prava, s posebnim naglaskom na upravljanju migracijama i osiguravanju da se takva jamstva uspostave u slučaju buduće potrebe za novim opravdanim uzajamnim fondom;

budući da je regionalni fond zaklade EU-a za odgovor na krizu u Siriji (uzajamni fond Madad) mobilizirao 2,3 milijarde EUR, uključujući dobrovoljne doprinose 21 države članice EU-a, Turske i Ujedinjene Kraljevine; budući da su njegovi programi usmjereni na obrazovanje, sredstva za život, zdravlje, zaštitu i vodu, od čega koristi imaju izbjeglice, interno raseljene osobe i lokalne zajednice, te podupire više od 7 milijuna korisnika; budući da uzajamni fond Madad, s obzirom na činjenicu da se građanski rat u Siriji odužio, sve više povezuje humanitarnu i razvojnu pomoć, uz veći naglasak na jačanje sustava kako bi se podržale aktivnosti i kapaciteti zemalja domaćina za odgovor na dugotrajnu krizu, posebno pružanjem javnih usluga u Iraku, Jordanu i Libanonu;

budući da u skladu s tim razvojem uzajamni fond Madad predstavlja relativno brži način pokretanja projekata od standardnih postupaka u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo i Instrumenta pretpristupne pomoći; budući da je uzajamni fond Madad također uspio ostvariti ekonomiju razmjera uz velike projekte prosječne vrijednosti od 20 milijuna EUR i prosječnog razdoblja provedbe od približno 30 mjeseci;

P.	budući da se Instrument za izbjeglice u Turskoj razlikuje od ostalih uzajamnih fondova EU-a, ponajprije zato što je i dalje uključen u proračun Unije;

Q.	budući da je, prema Komisiji, Instrument za izbjeglice u Turskoj osmišljen za koordinaciju postojećih financijskih instrumenata EU-a kako bi se oni dosljedno i zajednički mobilizirali radi ispunjavanja potreba izbjeglica;

I. Opće napomene

Proračunski aspekti

prima na znanje da su do 31. prosinca 2020. ukupne obveze u svim uzajamnim fondovima EU-a iznosile 7 691 milijuna EUR, pri čemu je doprinos iz proračuna EU-a iznosio 3 170 milijuna EUR, od čega je 3 534 milijuna EUR proizašlo iz Europskog razvojnog fonda (ERF), a države i drugi donatori doprinijeli su s 988 milijuna EUR; nadalje prima na znanje da je do istog datuma ugovoreno 7 141 milijuna EUR i da su uzajamni fondovi platili 4 869 milijuna EUR; također prima na znanje da je do 31. prosinca 2020. stopa izvršenja odobrenih sredstava za preuzimanje obveza za sve uzajamne fondove EU-a iznosila 98 % (uzajamni fond EU-a Madad preuzeo je obveze za više od 95 % dostupnih odobrenih sredstava za preuzimanje obveza, uzajamni fond EU-a Bêkou za 99 %, Uzajamni fond EU-a za Afriku za 99 % i Uzajamni fond EU-a za Kolumbiju za 94 %), dok je ukupna stopa izvršenja odobrenih sredstava za plaćanje iznosila 63 % (pri čemu za Uzajamni fond EU-a za Afriku 62 %, uzajamni fond EU-a Bêkou 66 %, Uzajamni fond EU-a za Kolumbiju 52 % i uzajamni fond EU-a Madad 64 %);

podsjeća na činjenicu da se Instrument za Tursku sastoji od dva obroka, od kojih svaki iznosi 3 milijarde EUR; žali zbog činjenice da je, za razliku od prvog obroka 2016. – 2017. za koji je doprinos iz proračuna EU-a iznosio 1 milijardu EUR, a doprinos država članica 2 milijarde EUR, u drugom obroku za 2018. – 2019. udio doprinosa zamijenjen na štetu postojećih projekata Unije;

podsjeća da, dok su za prvi obrok Instrumenta za izbjeglice u Turskoj doprinosi iz Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) činili 52,4 %, humanitarna pomoć 46,6 %, Instrument za doprinos sigurnosti i miru 0,7 % i Instrument za razvojnu suradnju 0,3 %, za drugi su obrok doprinosi iz Instrumenta pretpristupne pomoći iznosili 64,5 %, a humanitarna pomoć 35,5 %;

napominje da je 36,6 % sredstava iz prvog obroka Instrumenta za izbjeglice u Turskoj do kraja 2020. provedeno izravnim upravljanjem, a 63,4 % neizravnim upravljanjem (od čega su više od četiri petine provele međunarodne organizacije); nadalje napominje da je u drugom obroku izravno upravljanje predstavljalo 32,1 % (100 % u slučaju Europske komisije), a neizravno upravljanje 67,9 % (od čega su više od tri četvrtine provele međunarodne organizacije);

nadalje napominje da su međunarodne organizacije najveći akteri provedbe uzajamnih fondova EU-a (36,8 %), ispred Europske komisije (35,7 %), agencija država članica (24,2 %) i tijela javnih službi (3,4 %);

Sudjelovanje Parlamenta u okvirima za donošenje odluka i praćenje rezultata te u izvješćivanju i/ili procjeni

prima na znanje da je predsjednicima odbora i relevantnim zastupnicima dodijeljen status promatrača na sastancima strateških odbora uzajamnih fondova i Upravljačkog odbora Instrumenta za izbjeglice u Turskoj; žali zbog činjenice da taj status nije formalno naveden u osnivačkim sporazumima uzajamnih fondova; snažno potiče da se u pozivima na sjednice odbora uzme u obzir službeni kalendar Parlamenta i da se sve relevantne informacije i dokumenti o kojima će se raspravljati na sjednicama odbora dostave znatno prije sjednica kako bi se omogućilo aktivno sudjelovanje zastupnika i osoblja Tajništva;

žali zbog ograničene uloge Parlamenta u donošenju odluka, nadzoru i kontroli doprinosa Unije uzajamnim fondovima EU-a i ponavlja da su se postojeća pravna, regulatorna i proračunska rješenja trebala u potpunosti iskoristiti prije stvaranja i/ili proširenja uzajamnih fondova EU-a, koji bi trebali ostati instrument za krajnju nuždu; podsjeća na svoje prijašnje neodgovorene zahtjeve te ponavlja da bi Parlament trebao biti zastupljen na sastancima operativnih odbora i moći nadzirati njihove aktivnosti te poziva Komisiju da pravovremeno pruži detaljne informacije o odlukama donesenima u tim odborima; smatra da Parlament mora u potpunosti iskoristiti svoje ovlasti za nadzor nad provedbom i proračunski nadzor te osigurati da odluke o financiranju EU-a i s njima povezana dodijeljena sredstva budu u skladu s načelima Unije o zakonitosti i dobrom financijskom upravljanju, što će djelovanju EU-a pružiti demokratsku legitimnost i odgovornost;

prima na znanje napore Komisije za pomnim praćenjem i procjenjivanjem intervencija te stjecanjem znanja posebnim skupom izvješća o aktivnostima uzajamnih fondova EU-a i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj; traži da se ti napori za postizanjem veće transparentnosti intenziviraju objavljivanjem relevantnih podataka, uključujući pojedinosti o financiranim projektima i rezultatima postignutima u odnosu na navedene ciljeve, na internetskim stranicama uzajamnih fondova EU-a i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj; naglašava da su dostupnost, razina detaljnosti, potpunost i dosljednost tih izvješća ključni za potporu Parlamenta kao proračunskog tijela u odgovarajućoj procjeni provedbe;

napominje da su informacije o sudjelovanju organizacija civilnog društva stavljene na raspolaganje u godišnjim izvješćima za 2019. i 2020. Uzajamnog fonda EU-a za Afriku; žali zbog toga što te informacije nisu javno dostupne zbog niske razine transparentnosti u podugovaranju; napominje da bi, ako je moguće, takve informacije trebalo raščlaniti na razini projekta, uzimajući u obzir opravdane zahtjeve u pogledu povjerljivosti i sigurnosti;

10.

žali zbog zakašnjele obavijesti Komisije o njezinoj namjeri da produlji trajanje uzajamnih fondova EU-a i što procjene nekih uzajamnih fondova kasne, zbog čega Parlament u slučaju Uzajamnog fonda za Afriku nije mogao pravodobno doći do potpunih i preciznih zaključaka, što je ograničilo demokratski nadzor i odgovornost;

11.

ponavlja da ustraje u tome da produljenja uzajamnih fondova EU-a do prosinca 2021. na koja je pristao budu uglavnom tehničke prirode kako bi se omogućio neometan prijelaz u novi VFO te učinkovito ugovaranje i korištenje već rezerviranih sredstava; ističe jamstva Komisije da se produljenjima nastojala osigurati trajna pravna osnova za plaćanja obveza preuzetih u okviru prethodnog VFO-a za razdoblje 2014. – 2020. te da u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju ili Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA III) neće biti preuzete nove obveze prema uzajamnim fondovima EU-a;

12.

naglašava da bi Komisija u svojim izvješćima trebala prikazivati komplementarnost različitih financijskih instrumenata namijenjenih područjima obuhvaćenima uzajamnim fondovima EU-a i Instrumentom za izbjeglice u Turskoj, uključujući plan EU-a za vanjska ulaganja, kao i stvorenu dodanu vrijednost;

II. Procjena po uzajamnom fondu EU-a/Instrumentu za izbjeglice u Turskoj

Bêkou

13.

smatra da je uzajamni fond Bêkou djelomično pridonio upravljanju situacijom u Srednjoafričkoj Republici (SAR) te zajedničkom pristupu ispunjavanju razvojnih i humanitarnih potreba u toj državi;

14.

nadalje upućuje na zaključke izaslanstva svog Odbora za razvoj u Srednjoafričkoj Republici iz veljače 2018. u kojima se napominje da je uzajamni fond Bêkou vidljiv i da se čini da se u zemlji dobro percipira, pri čemu se projekti na odgovarajući način bave rješavanjem potreba u rasponu od obnove i osiguravanja sredstava za život do dugoročnog razvoja, barem na lokalnoj razini i u manjim razmjerima;

15.

ističe zaključke Europskog revizorskog suda objavljene u njegovu tematskom izvješću za 2017. da je uzajamni fond Bêkou općenito ostvario pozitivne rezultate i da je prikupio pomoć, no s malim brojem dodatnih donatora te da je većina njegovih projekata postigla očekivana ostvarenja i povećala vidljivost EU-a; međutim, navodi da se u izvješću preporučuje bolja definicija područja primjene intervencije, poboljšanje koordinacije donatora, postupaka odabira projekata, praćenja i mjerenja uspješnosti, kao i optimizacija troškova i veća transparentnost u odabiru provedbenih organizacija; napominje da države članice u operativnom odboru predstavljaju njihove nacionalne razvojne agencije, koje su odabrane i kao provoditelji projekata, što može dovesti do sukoba interesa u postupku odabira projekata koji provodi operativni odbor;

16.

napominje da će zbog humanitarne krize, siromaštva i novih sigurnosnih izazova koji su u tijeku u SAR-u za dodatnu potporu EU-a biti potrebni dobro usmjereni programi te, ako je potrebno, fleksibilno financiranje EU-a u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa radi jačanja humanitarnog odgovora, mira i sigurnosti, demokratizacije te demokratskih institucija i poštovanja ljudskih prava u SAR-u;

17.

smatra da je unatoč intervenciji EU-a i drugih donatora stanje u zemlji i dalje nestabilno zbog pojave novih sukoba i ozbiljne nesigurnosti opskrbe hranom;

Madad

18.

smatra daje uzajamni fond Madad dokazao svoju dodanu vrijednost kao sredstvo za odgovor na krizu i za EU u pogledu veće vanjske vidljivosti i utjecaja, povećane kontrole, koordinacije i financijske poluge sredstava iz različitih izvora, u usporedbi sa sredstvima na nacionalnoj razini ili drugim međunarodnim kanalima; prima na znanje da je njegova potrošnja bila usklađena s pravnim osnovama ili upotrijebljenim instrumentima Unije i njihovim ciljevima; stoga podsjeća na činjenicu da je projektima koji se financiraju u okviru uzajamnog fonda Madad potrebno promicati i štititi dostojanstvo, ljudska prava i temeljne slobode te promicati socijalnu i ekonomsku uključenost, posebno manjina i ranjivih skupina; žali zbog nastavka sukoba u Siriji te naglašava da je zbog potreba sirijskih izbjeglica koje se u doglednoj budućnosti ne mogu vratiti u svoju matičnu zemlju te potreba zajednica domaćina u pogledu dugoročne integracije i zapošljavanja, i dalje nužna dugoročna pomoć EU-a i međunarodne zajednice u osiguravanju kapaciteta za dugoročnu integraciju i zapošljavanje na kohezivan način i u suradnji sa zajednicama domaćinima; ističe da stanje u područjima u Siriji sklonima sukobima trenutačno ne dopušta dugoročnu obnovu;

19.

napominje da je u izvješću o strateškoj evaluaciji na sredini razdoblja iz listopada 2018. zaključeno da je uzajamni fond Madad „velik i troškovno učinkovit te dopire do velikog broja korisnika uz relativno niske troškove” i da je „omogućio EU-u da djeluje fleksibilno”;

20.

pozdravlja brzu i fleksibilnu reakciju uzajamnog fonda u pogledu potpore partnerskim zemljama i zajednicama tijekom pandemije koronavirusa, pri čemu je pokazan aktivan angažman u usklađivanju i preusmjeravanju aktivnosti, ne samo u području zdravstva, već i u drugim područjima, kao što su sredstva za život, zaštita, obrazovanje ili socijalna kohezija u Libanonu, Iraku, Turskoj i Jordanu;

21.

naglašava važnost stalne potpore za izbjeglice, interno raseljene osobe i ranjive zajednice domaćine, među ostalim unutar šire regije pogođene kontinuiranim sukobom, kombiniranjem dugoročnog, predvidljivog, potpuno transparentnog i brzo upotrebljivog financiranja u okviru instrumenata uspostavljenih za višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. i potencijalnih doprinosa država članica kao vanjskog namjenskog prihoda, uzimajući u obzir sve financijske instrumente predviđene Financijskom uredbom;

22.

podsjeća na ranjivost palestinskih izbjegličkih zajednica u Siriji i regiji te poziva na stalnu potporu i njihovo uključivanje u humanitarne planove EU-a i odgovore u vezi s krizom u Siriji;

Afrika

23.

napominje da je Uzajamni fond za Afriku osnovan kao krizni uzajamni fond kako bi se doprinijelo rješavanju kriza u trima afričkim regijama u cilju postizanja dugoročne stabilnosti i razvojnih ciljeva; smatra da je Uzajamni fond EU-a za Afriku brz i fleksibilan instrument koji može doprinijeti rješavanju zajedničkih globalnih izazova, primjerice migracija i prisilnog raseljavanja, posljedica klimatskih promjena i gospodarskih kriza; naglašava da je nezapamćena situacija nastala uslijed trenutačne pandemije bolesti COVID-19 zahtijevala svu potrebnu fleksibilnost i brzinu; naglašava, međutim, da fleksibilnost uvijek treba biti popraćena potpunom transparentnošću i odgovornošću; smatra da bi moglo biti prostora za poboljšanje uz bolje usmjereno djelovanje putem tih triju sastavnica i potporu mjerenju rezultata i izvješćivanju o njima;

24.

prima na znanje da je 78 projekata doprinijelo povećanju gospodarskih mogućnosti i mogućnosti zapošljavanja, 97 ih je provedeno u svrhu jačanja otpornosti, 75 ih je namijenjeno upravljanju migracijama, a 75 ih je doprinijelo poboljšanju upravljanja i sprečavanja sukoba; sa zabrinutošću napominje da je zbog posebnih okolnosti upravljanje migracijama u nekim projektima postalo glavno usmjerenje odgovora EU-a; ponavlja, međutim, da je potrebno zadržati izvorne ciljeve jačanja otpornosti i rješavanja temeljnih uzroka migracija;

25.

pozdravlja činjenicu da je Uzajamni fond EU-a za Afriku u nekim slučajevima pridonio trostrukom pristupu povezanosti humanitarne pomoći, razvoja i mira, što nije bilo moguće s financijskim instrumentima EU-a u okviru prethodnog VFO-a; podsjeća da financiranje Uzajamnog fonda mora biti provedeno i procijenjeno na temelju kriterija za službenu razvojnu pomoć te da se svi troškovi koji ne udovoljavaju tom zahtjevu moraju financirati iz drugih izvora sredstava Uzajamnog fonda, te osuđuje svaku upotrebu sredstava iz službene razvojne pomoći koja se kosi s razvojnim ciljevima; podsjeća na temeljno načelo da humanitarna pomoć mora biti neovisna;

26.

žali zbog činjenice da je čak 37 % sredstava Uzajamnog fonda EU-a za Afriku dodijeljeno mjerama za ograničavanje i smanjenje migracija, dok je manje od 9 % dodijeljeno za rješavanje uzroka migracija i prisilnog raseljavanja; napominje da je manje od 1,5 % sredstava iz Uzajamnog fonda EU-a za Afriku dodijeljeno zakonitim migracijskim kanalima; potvrđuje da je sigurnost ključna za stabilnost afričkih partnerskih zemalja i da EU mora podržati partnerske zemlje u rješavanju temeljnih uzroka nezakonitih migracijskih tokova, krijumčarenja i trgovine ljudima;

27.

prima na znanje izvješća o stalnom kršenju ljudskih prava u Libiji u kontekstu postupaka libijske obalne straže; naglašava da su mnoge osobe koje je obalna straža spasila ili presrela vraćeni u proizvoljni pritvor u Libiji u strašnim uvjetima; naglašava da povratak izbjeglica u zemlje u kojima te osobe nisu sigurne predstavlja kršenje Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951.; napominje da u kontekstu mehanizma za hitni tranzit postoji zabrinutost u vezi s poštovanjem ljudskih prava u okviru provedbe projekata; ukazuje na nepoštovanje načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; podsjeća, međutim, na to da bi se svakom intervencijom trebala zajamčiti potpuna zaštita ljudskih života, dostojanstva i ljudskih prava; poziva u tom smislu Komisiju i države članice da uz savjetovanje s organizacijama civilnog društva preispitaju i provedu posebnu procjenu rizika aktivnosti suradnje s nadležnim tijelima u području pomorskog i graničnog nadzora i upravljanja koje su financirane u okviru Uzajamnog fonda za Afriku kako bi se omogućila objektivna procjena poštovanja ljudskih prava;

28.

naglašava važnost suradnje i dijaloga s lokalnim partnerima; pozdravlja savjetovanja i studije provedene kako bi se utvrdile prioritetne potrebe; snažno poziva Komisiju da na odgovarajući način uključi lokalne vlasti i organizacije civilnog društva u projekte koji primaju potporu iz Uzajamnog fonda EU-a za Afriku;

29.

napominje da je jedan od ključnih ciljeva Uzajamnog fonda EU-a za Afriku, kako je utvrđeno u njegovu osnivačkom sporazumu, rješavanje temeljnih uzroka migracija, posebno promicanjem otpornosti, gospodarskih i jednakih mogućnosti, sigurnosti i razvoja te rješavanjem problema kršenja ljudskih prava; poziva na stavljanje većeg naglaska na dugoročne razvojne ciljeve kao što su zapošljavanje, obrazovanje, sigurnost opskrbe hranom i poboljšanje životnih uvjeta lokalnog stanovništva;

30.

napominje da su u tematskom izvješću br. 32/2018 Europskog revizorskog suda istaknuti razni nedostaci, među ostalim neprimjenjivanje zakonodavstva EU-a o javnoj nabavi i netransparentno upravljanje, preporučeno je poboljšanje postupka odabira projekata, brža provedba i sustavniji postupak praćenja uspješnosti koji bi obuhvaćao cjelokupni raspon projekata, te je napomenuto da je fond zbog svog širokog raspona često bio nedovoljno učinkovit uslijed nedostatka prikladne kvantifikacije potreba i sredstava za ostvarenje mjerenog učinka; poziva na pojednostavljenje i bolju komunikaciju u pogledu prijava za postupke javne nabave kako bi se malim i lokalnim nevladinim organizacijama olakšao pristup financijskim sredstvima EU-a;

31.

prima na znanje da je Uzajamni fond EU-a za Afriku dao doprinos jačanju otpornosti i povezivanju humanitarno-razvojnih komponenti u nestabilnim situacijama; nadalje prima na znanje da je njime također potaknuta suradnja među različitim dionicima te da je omogućen doprinos donatora izvan EU-a, koji su u razdoblju nakon Brexita postali posebno važni, te da je povećana vidljivost pitanja migracija i prisilnog raseljavanja te odgovora EU-a na to pitanje; istovremeno žali zbog toga što praćenje provedbe tog fonda nije bilo primjereno i zahtijeva da se u okvire projekta uključe ciljevi SMART (specifični, mjerljivi, dostižni, realistični i pravodobni), kao i da se utvrde mjerljivi ciljevi za procjenu projekata;

32.

pozdravlja prijedlog Komisije da se opozovu sredstva iz Uzajamnog fonda EU-a za Afriku koja su prvotno dodijeljena Eritreji, posebno za nabavu za obnovu cesta za koju se koristio prisilni rad;

Kolumbija

33.

smatra da je Uzajamni fond za Kolumbiju dokazao svoju vrijednost i da u trenutačnim okolnostima predstavlja važan alat za potporu provedbi mirovnog sporazuma između kolumbijske vlade i Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (FARC); ističe da je proširenjem Uzajamnog fonda za Kolumbiju dodatno potvrđena predanost EU-a i pružena prijeko potrebna potpora kolumbijskom mirovnom procesu; podsjeća da je Uzajamni fond EU-a za Kolumbiju osnovan u okviru Instrumenta za razvojnu suradnju te da mora biti usklađen s primarnim ciljem razvojne politike Europske unije: „[g]lavni cilj politike razvojne suradnje Unije je smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva” i „Unija uzima u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju”;

34.

ističe važnu ulogu fonda u pružanju potpore Kolumbiji u području sveobuhvatnog ruralnog razvoja i gospodarskog rasta; poziva na to da se u okviru provedbe kolumbijskog mirovnog procesa nastavi davati prednost dugoročnim i srednjoročnim, potpuno transparentnim programima financiranja i praćenja te da ti programi ostvare korist od odgovarajućeg demokratskog nadzora i uključivanja Europskog parlamenta te odgovarajućeg, transparentnog i uključivog savjetovanja s dionicima, osobito s lokalnim civilnim društvom;

35.

čestita Kolumbiji na njezinim nastojanjima da, unatoč izazovima provedbe mirovnog sporazuma, pruži potporu više od 1,7 milijuna venezuelskih migranata koji su prebjegli u Kolumbiju, posebno tako što im dodjeljuje desetogodišnji privremeni status zaštite;

36.

pozdravlja sudjelovanje Republike Čilea kao donatora u Uzajamnom fondu; napominje da sudjelovanje regionalnih partnera ima veliku dodanu vrijednost te da je pridonijelo stjecanju priznanja i legitimiteta za angažman i suradnju EU-a od strane lokalne zajednice;

Instrument za izbjeglice u Turskoj

37.

ističe da je Turska primila najveći broj izbjeglica u svijetu, od kojih gotovo 4 milijuna registriranih izbjeglica dolazi iz Sirije, Iraka i Afganistana; podsjeća na važnu ulogu Instrumenta za izbjeglice u Turskoj u prihvatu izbjeglica iz Sirije; poziva na temeljitu procjenu učinka Izjave između EU-a i Turske na ljudska prava i naglašava da je u okviru njezine provedbe važno da obje strane poštuju temeljna prava; smatra da bi EU trebao nastaviti pružati potrebnu potporu sirijskim i ostalim izbjeglicama i zajednicama domaćinima u Turskoj, pri čemu je potrebno osigurati da turska vlada ne bude izravno uključena u upravljanje sredstvima, koja bi prvenstveno trebala biti dodijeljena izbjeglicama i zajednicama domaćinima i kojima bi trebale upravljati organizacije koje jamče odgovornost i transparentnost, kao ni u dodjelu tih sredstava;

38.

smatra da je Instrument EU-a za izbjeglice u Turskoj dokazao svoju vrijednost kao inovativni alat za udruživanje resursa i važan koordinacijski mehanizam za pomoć Turskoj u brzom odgovoru na hitne humanitarne i razvojne potrebe izbjeglica i zajednica domaćina te ističe da je potrebno omogućiti održivost tih aktivnosti; napominje da je stoga većinu projekata trebalo proširiti kako bi se postigao očekivani ishod; izražava potporu turskom civilnom društvu i podsjeća na hvalevrijedne napore međunarodnih organizacija u provedbi tih projekata; ističe dodatnu vrijednost stvorenu sudjelovanjem lokalnih organizacija, stručnjaka i nevladinih organizacija, među ostalim iz država članica, u provedbi Instrumenta za izbjeglice u Turskoj;

39.

pozdravlja uspjeh prve tranše Instrumenta za izbjeglice u Turskoj, posebno Mreže za hitnu socijalnu pomoć (ESSN), najvećeg humanitarnog projekta kojim upravlja Komisija; pozdravlja napredak druge tranše kojom se omogućava postupan prijelaz s humanitarne na razvojnu pomoć;

40.

potvrđuje ulogu koju Instrument za izbjeglice u Turskoj ima u pružanju potpore za približno 1,8 milijuna izbjeglica u pogledu njihovih osnovnih potreba, za 668 900 djece izbjeglica u pogledu obrazovnih potreba i za milijune izbjeglica u pogledu zdravstvenih usluga i usluga zaštite; naglašava, međutim, da je u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 27/2018 upućeno na nedosljednost u financiranju aktivnosti u području zdravstva i obrazovanja te na istodobno korištenje različitih upravljačkih struktura za financiranje sličnih projekata; nadalje, u izvješću je istaknuto da se u projektima novčane pomoći mogla ostvariti veća vrijednost te poziva Komisiju da poboljša programiranje za komunalnu infrastrukturu i socioekonomsku potporu, omogući operativno okruženje za nevladine organizacije i poboljša izvješćivanje o Instrumentu; osobito naglašava učinak bolesti COVID-19 na izbjeglice i ističe da je Instrument za izbjeglice u Turskoj uspostavljen unatoč postojanju ozbiljnih problema u pogledu stanja ljudskih prava izbjeglica u Turskoj iz perspektive međunarodnog prava o azilu; podsjeća da je Komisija 2020. zatražila mobilizaciju dodatnih 481,6 milijuna EUR iz pričuve za nepredviđene izdatke iz proračuna EU-a, što premašuje prvotno planirana sredstva za Instrument za izbjeglice u Turskoj, u svrhu financiranja aktivnosti u okviru programa Mreže za hitnu socijalnu pomoć i programa uvjetovane novčane pomoći za obrazovanje;

41.

ponovno izražava duboko žaljenje zbog činjenice da se s Parlamentom nije službeno savjetovalo niti je zatraženo njegovo odobrenje za uspostavu ili produljenje tog instrumenta te što je bio uključen samo kao jedna grana proračunskog tijela, čime se ugrožava demokratska odgovornost Instrumenta; ustrajno tvrdi da se takva situacija ne bi smjela ponoviti;

42.

ističe da su u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 27/2018 (24) potaknuta pitanja o učinkovitosti humanitarnih projekata koji se financiraju iz Instrumenta jer se njima nije dosljedno i sveobuhvatno procijenila opravdanost proračunskih troškova; prima na znanje da se, osim toga, u izvješću izražava zabrinutost zbog činjenice da tijekom revizije nije moguće pratiti sve humanitarne projekte; naglašava da bi u tom smislu odbijanje turskih vlasti da odobre pristup podacima o korisnicima za dva projekta novčane pomoći moglo dovesti u pitanje dobro financijsko upravljanje u okviru Instrumenta, posebno uzimajući u obzir brzo nazadovanje Turske u pogledu vladavine prava i temeljnih prava; podsjeća na potrebu nadzora nad sredstvima kojima se koriste turska vlada i lokalne vlasti; ponavlja da se sredstva moraju koristiti isključivo za ispunjavanje svih fizičkih i psiholoških potreba izbjeglica, uključujući stanovanje, hranu, obrazovanje i jamčenje pristojnog životnog standarda; poziva Komisiju da poboljša nadzor i prikupi podatke o korisnicima svih programa i projekata Instrumenta za izbjeglice u Turskoj; naglašava da bi Komisija, kako bi se postigla potpuna odgovornost i izbjeglo dvostruko financiranje, trebala staviti na raspolaganje sredstva na temelju ciljeva koje su postigli partneri koji provode projekt na terenu i nakon procjene provedbe provedene u skladu s pravilima Financijske uredbe; poziva stoga Komisiju da se pobrine za to da ciljevi i provedba Instrumenta za izbjeglice u Turskoj budu dosljedni s općim načelima, politikama i ciljevima EU-a, uključujući demokraciju, vladavinu prava i ljudska prava, te izražava zabrinutost zbog narušavanja tih načela u Turskoj;

43.

naglašava važnost prijelaza s humanitarne pomoći na razvojnu suradnju i poziva Komisiju da razvije i provede prijelaznu strategiju usmjerenu na doprinos stvaranju mogućnosti za život izbjeglica kako bi se poboljšala njihova samostalnost i socijalna uključenost u zajednicama domaćinima; podsjeća na dugoročni cilj EU-a da turske vlasti postupno preuzmu aktivnosti koje financira EU uz potpuno poštovanje demokracije, vladavine prava i temeljnih prava; poziva sve uključene strane nadolazeće multilateralne konferencije o istočnom Sredozemlju da se, uz humanitarna i razvojna pitanja, sveobuhvatno posvete tim pitanjima;

44.

ponavlja svoj zahtjev da Turska poštuje načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, posebno na sirijskoj granici, i osigura potpuno poštovanje ljudskih prava izbjeglica i njihova statusa, što je zajamčeno Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951., te da migracijske tokove ne koristi u političke svrhe kao temelj za ucjenu EU-a; očekuje od Turske da u potpunosti i na nediskriminirajući način provede Izjavu EU-a i Turske iz ožujka 2016. i Sporazum EU-a i Turske o ponovnom prihvatu; potiče Komisiju da se pobrine za pažljivo praćenje provedbe Izjave između EU-a i Turske, među ostalim u pogledu stanja ljudskih prava tražitelja azila i migranata koji su vraćeni u Tursku u okviru Izjave između EU-a i Turske te da o tome izvijesti Parlament; poziva turske vlasti da UNHCR-u odobre puni pristup centrima za vraćanje izbjeglica na tursko-sirijskoj granici kako bi mogao nadzirati poštovanje načela zabrane prisilnog udaljavanja ili vraćanja; naglašava da financijska potpora Turskoj za upravljanje izbjegličkim tokovima mora poštovati načela potpune proračunske transparentnosti i neograničenog sudjelovanja organizacija civilnog društva; poziva Komisiju da turskim vlastima prenese koliko je važno poboljšati ozračje u kojem djeluju međunarodne nevladine organizacije; poziva Komisiju da iskoristi svoje iskustvo u posebnim sustavima provjere koju provodi treća strana kako bi se ojačao nadzor nad potrošnjom;

45.

poziva Tursku da se suzdrži od držanja izbjeglica u centrima za zadržavanje gdje ih se želi prisiliti da potpišu formulare za dobrovoljni povratak i da im se zajamči pristup uslugama zdravstvene skrbi bez obzira na mjesto u kojem su se registrirali na području zemlje;

46.

napominje da se Instrumentom za izbjeglice u Turskoj potpora pruža samo registriranim izbjeglicama; izražava zabrinutost zbog toga što su mnoge izbjeglice ostale bez pomoći jer je registracija u nekim pokrajinama i gradovima otežana;

47.

pozdravlja poziv Vijeća Komisiji da Vijeću predstavi prijedlog za nastavak financiranja sirijskih izbjeglica u Turskoj, kao i u Jordanu, Libanonu i drugim dijelovima regije;

III. Izgledi za budućnost i preporuke

48.

ističe da je potrebno bolje odgovoriti na potrebe u pogledu financiranja u situacijama dugotrajne krize kada je riječ o koordinaciji i prelasku s humanitarne pomoći na obnovu i razvoj na fleksibilan i međusobno povezan način, na način koji je u skladu s ciljevima međunarodne razvojne politike, među ostalim s ciljevima održivog razvoja UN-a i načelima razvojne politike Unije, kao što je potpora iskorjenjivanju siromaštva i smanjenju nejednakosti, te, u slučaju humanitarne intervencije, uz potpuno poštovanje načela humanosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti te potpunu zaštitu ljudskih života, dostojanstva i prava; ustraje na potrebi za djelotvornom i učinkovitom pomoći EU-a koja bi imala stvaran učinak na terenu;

49.

naglašava da je potrebno uzeti u obzir iskustva stečena u osnivanju, upravljanju i provedbi uzajamnih fondova i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj kako bi ih se primijenilo na novu generaciju vanjskih financijskih instrumenata te kako bi se poboljšale sinergije i usklađenost vanjske pomoći EU-a i parlamentarnog nadzora; poziva Komisiju da predstavi konačno sveobuhvatno preispitivanje provedbe uzajamnih fondova u kojem procjenjuje njihovu usklađenost s ciljevima EU-a u pogledu razvoja, ljudskih prava i humanitarnog djelovanja; nadalje, ustraje u tome da je mehanizme doprinosa iz proračuna Unije, ako se u budućnosti pojavi potreba za novim uzajamnim fondom ili ad hoc instrumentom, potrebno jasno definirati i dogovoriti uz potpuno sudjelovanje Parlamenta od samog početka; isto tako smatra da je učinak i vidljivost vanjske pomoći EU-a potrebno povećati, čime će se istaknuti uloga EU-a i država članica kao najznačajnijih donatora financijskih sredstava za globalni razvoj;

50.

poziva Komisiju da osigura transparentnu procjenu, koju bi provela neovisna tijela EU-a i stručnjaci, učinka projekata koje financira EU na ljudska prava migranata i izbjeglica, kao i na šire stanovništvo u zemlji koja je time pogođena; poziva na uspostavu učinkovitog i neovisnog mehanizma praćenja kako bi se u potpunosti pratilo i ocijenilo krajnje odredište tih sredstava te protokola za djelovanje u slučaju kršenja temeljnih prava; smatra da je u projektiranje i provedbu tog mehanizma nužno u potpunosti uključiti regionalne i lokalne vlasti i aktere civilnog društva; poziva Komisiju i države članice da uspostave cjelovit i jasan pregled sredstava koja se upotrebljavaju za financiranje suradnje s trećim zemljama u području upravljanja migracijama za sve financijske instrumente, te njihove provedbe; ističe važnost razmjene revizijskih podataka u kontekstu okvira EU-a za financijski nadzor, uključujući Europski revizorski sud, Europski ured za borbu protiv prijevara i Ured europskog javnog tužitelja;

51.

ističe potrebu za boljim rješavanjem izazova povezanih s unutarafričkom migracijom, koja čini gotovo 90 % migracijskih tokova u Africi, u bliskoj suradnji s Afričkom unijom i u skladu s njezinim Okvirom za migracijsku politiku za Afriku i Akcijskim planom za razdoblje 2018. – 2030.; ipak ustraje u potrebi za dugoročnim pristupom kojim će se izbjeći stvaranje ovisnosti o vanjskoj intervenciji; u tom smislu ustraje u tome da se osnaživanje postigne obrazovanjem i u važnosti obrazovanja u pogledu jačanja potpore razvojnoj suradnji;

52.

napominje da su rodna ravnopravnost i socijalna uključenost jedni od glavnih ciljeva potrošnje u okviru programa Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju– Globalna Europa; ponovno ističe predanost EU-a osnaživanju žena i djevojčica te poziva Komisiju da u planiranje i provedbu uzajamnih fondova i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj uključi rodnu ravnopravnost, kao i izgradnju otpornosti i prilagodbu klimatskim promjenama; preporučuje da se redovito provodi rodno osjetljiva analiza i razmatranje sudjelovanja žena u osmišljavanju podržanih projekata tijekom provedbe projekata u okviru uzajamnih fondova EU-a i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj;

53.

poziva Komisiju da obustavi ili preispita suradnju s trećim zemljama koje ne poštuju u potpunosti temeljna prava, među ostalim tako da obustavi posebna sredstva i projekte kojima se ugrožavaju ili narušavaju ljudska prava;

54.

iako prima na znanje da se Financijskom uredbom dopušta osnivanje uzajamnih fondova za vanjsko djelovanje, ponovno naglašava da Parlament oduvijek ustraje u tome da se vanjska pomoć u potpunosti financira iz proračuna Unije i da bi se trebala dosljedno provoditi u skladu s pojednostavljenim pravilima koja bi se temeljila na instrumentima donesenim u okviru suodlučivanja, uz potpuno poštovanje zakonodavnih, proračunskih i nadzornih ovlasti Parlamenta i načela Unije o jedinstvu proračuna, odgovornosti, transparentnosti, djelotvornosti i dobrom proračunskom upravljanju; ističe da usvajanje izvanrednih instrumenata povećava složenost upravljanja financiranjem i stvara financijski pritisak na postojeće instrumente vanjske politike, što bi moglo utjecati na njihovu učinkovitost; smatra da bi se uzajamni fondovi EU-a trebali koristiti samo za reagiranje na veliku iznenadnu krizu i na situacije u kojima je potrebno uskladiti više donatora i u kojima nije moguće u potpunosti ostvariti vanjskopolitički cilj pomoću postojećih instrumenata za vanjsko financiranje, te pod uvjetom da poštuju načela dobrog financijskog upravljanja i da određeni uzajamni fond Unije ne duplicira druge postojeće kanale financiranja ili slične instrumente bez pružanja ikakvog dodatnog elementa, te da su ciljevi uzajamnog fonda usklađeni s ciljevima instrumenta ili proračunske stavke Unije iz kojih se fond financira; poziva Komisiju da zajamči učinkovitiju komunikaciju na terenu te da tako istakne ulogu EU-a kao najvećeg donatora financijskih sredstava za globalni razvoj;

55.

ističe da udruživanje sredstava iz Europskog razvojnog fonda, proračuna Unije i drugih donatora u uzajamnim fondovima ne bi smjelo utjecati na sposobnost postojećih politika i programa EU-a da ostvare svoje prvotne ciljeve, kao što su iskorjenjivanje siromaštva i promicanje temeljnih prava;

56.

ponavlja da bi se uzajamni fondovi EU-a i Instrument za izbjeglice u Turskoj trebali smatrati izvanrednima i koristiti samo u zaista hitnim situacijama te da bi njihova dodatna vrijednost i učinci na terenu trebali biti vrlo dobro opravdani i pomno praćeni; očekuje od Komisije da u potpunosti iskoristi mogućnosti koje pruža pristup utemeljen na programu u okviru geografskog stupa Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa i Instrumenta pretpristupne pomoći III, kojima se više ne bi trebala financirati pretpristupna pomoć Turskoj, osim za potporu turskim organizacijama civilnog društva putem Instrumenta za promicanje demokracije i ljudskih prava, a te je mogućnosti potrebno dopuniti globalnim tematskim programiranjem, financiranjem za brzi odgovor i velikom neprogramiranom pričuvom u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa;

57.

podsjeća da se očekuje da će se sredstvima iz pričuve za nove izazove i prioritete u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa povećati ukupna sredstva za geografske i tematske programe i djelovanja za brzi odgovor; naglašava da se Komisija obvezala da će raspravljati o korištenju tih sredstava u okviru geopolitičkog dijaloga s Parlamentom i pružiti detaljne informacije prije njihove mobilizacije, uzimajući pritom u potpunosti u obzir napomene Parlamenta o naravi, ciljevima i predviđenim financijskim iznosima;

58.

pozdravlja novi instrument EU-a za vanjsko financiranje, Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa, jer se njime predviđaju veće mogućnosti u okviru proračuna EU-a za odgovor na nove krizne situacije; uvjeren je da će Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa omogućiti učinkovitiju raspodjelu sredstava i dovoljnu fleksibilnost i prilagodljivost te se temeljiti na iskustvima i procjenama postojećih uzajamnih fondova;

59.

ističe da bi se Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa, trebao u potpunosti iskoristiti i prema potrebi poboljšati, dok bi se upotreba izvanrednih financijskih instrumenata trebala ograničiti na nepredviđene hitne situacije, čime će se zaštititi jedinstvo i demokratska odgovornost proračuna Unije; u tom smislu naglašava da se redovitim okvirom za donošenje odluka u pogledu upravljanja daje veća legitimnost vanjskom djelovanju EU-a, kako unutar EU-a tako i u odredišnim zemljama;

60.

zahtijeva da se financiranje bilo kojeg sljednika Instrumenta za izbjeglice u Turskoj ne provodi na štetu novousvojenih financijskih instrumenata, osobito Instrumenta pretpristupne pomoći III i Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa, što se odnosi i na sredstva iz pričuve za nove izazove i prioritete, s obzirom na činjenicu da sljednik Instrumenta za izbjeglice u Turskoj neće služiti za odgovaranje na potpuno nove izazove ili krize; snažno zagovara financiranje takvih inicijativa putem novih izvršenja odobrenih sredstava koja bi bila potpomognuta, ako je potrebno, doprinosima država članica; ponavlja da Parlament mora od samog početka biti uključen u rasprave o sljedniku Instrumenta za izbjeglice u Turskoj, među ostalim o njegovim financijskim i upravljačkim strukturama, koje moraju odražavati porijeklo financijskih sredstava i ulogu proračunskog tijela;

61.

u slučaju većih potreba u VFO-u za razdoblje 2021. – 2027., zalaže se za to da se prvo i glavno rješenje istraži pomoću instrumenata donesenih u okviru suodlučivanja, točnije, povećanjem omotnice Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa revizijom VFO-a i uredbi o Instrumentu za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa ili, kao sekundarno rješenje i pod uvjetom da Parlament bude u potpunosti uključen u postupak donošenja odluka i da ima odgovarajuću ovlast nadzora, jačanjem relevantne proračunske linije Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa s doprinosima u obliku vanjskih prihoda; očekuje da će se u tom smislu predstojećom revizijom Financijske uredbe osigurati odgovarajuće sudjelovanje proračunskog tijela u upravljanju vanjskim namjenskim prihodima; naglašava da Parlament, ako ipak dođe do potrebe za propisno utemeljenim novim uzajamnim fondom, nakon izbijanja velike krize, iznenadne promjene u međunarodnim odnosima koja iziskuje snažan financijski odgovor EU-a ili potrebe za udruživanjem sredstava s trećim zemljama, što ne bi bilo izvedivo instrumentima donesenim u okviru suodlučivanja, mora biti u potpunosti uključen od samog početka; smatra da je Financijsku uredbu u tom smislu potrebno revidirati kako bi se zajamčila odgovarajuća uloga Parlamenta u osnivanju i nadzoru novih uzajamnih fondova, među ostalim u sastavljanju osnivačkog sporazuma i mobilizaciji doprinosa Unije, provedbi, nastavku i mogućoj likvidaciji;

62.

poziva Komisiju da u provedbi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa kao prioritet postavi pristup utemeljen na povezanosti te poziva na povećanje suradnje između humanitarnih i razvojnih aktera EU-a, posebno u postkriznom okruženju i u dugotrajnim krizama, kako bi se bolje prilagodilo lokalnim potrebama i ostvarili učinkovitiji rezultati;

63.

prima na znanje da su mogućnosti uključivanja migracijske politike u vanjsku politiku EU-a znatno proširene uključivanjem migracije u tematsku, zemljopisnu i komponentu brzog odgovora predloženog Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju; međutim, sa zabrinutošću primjećuje da se komponentom „brzog odgovora” suradnja s trećim zemljama u pogledu upravljanja migracijama može financirati, a da Komisija ne objavi nikakve programske dokumente niti se savjetuje s akterima civilnog društva, i nije potrebno sudjelovanje Parlamenta, čak ni u okviru „Plana za pripravnost i upravljanje krizama u području migracija”, kojemu nedostaju mehanizmi za procjenjivanje mogućih negativnih učinaka takvih intervencija; u tom pogledu ustraje na potrebi da se zajamči da VFO za razdoblje 2021. – 2027. bude popraćen čvrstim okvirom ljudskih prava za utvrđivanje, provedbu i praćenje budućih programa suradnje u području migracija;

64.

prima na znanje da su Instrumentom za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa predviđene srednjoročna i završna evaluacija te detaljno godišnje izvješće Komisije Parlamentu i Vijeću o tekućim aktivnostima, ostvarenim rezultatima, učinkovitosti te napretku u ostvarivanju tematskih ciljeva Uredbe; poziva Komisiju da razvije i provede preciznu metodologiju za praćenje 10 % rashoda namijenjenih za migracije i prisilno raseljavanje kako bi se učinkovito zajamčila odgovarajuća transparentnost i odgovornost u pogledu tih rashoda kako je propisano Uredbom;

65.

pozdravlja postupak odlučivanja na terenu, prilagodbu lokalnim okolnostima i mogućnost provedbe prekograničnih i višegodišnjih projekata koji se financiraju u okviru uzajamnih fondova EU-a i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj s obzirom na njihovu veliku dodanu vrijednost; poziva na uključivanje takvih aspekata u buduće programe povezane s proračunskim instrumentima za vanjsku politiku EU-a;

66.

potvrđuje da je suradnja s predstavnicima lokalnih zajednica i dionicima, uključujući tijela lokalne vlasti, organizacije civilnog društva, socijalne partnere i vjerske vođe, u područjima zahvaćenima sukobom ključna za poticanje pomirenja, dijaloga i mira; naglašava da lokalne crkve i vjerske organizacije imaju aktivnu ulogu u razvojnoj suradnji i pružanju humanitarne pomoći ljudima kojima je pomoć najpotrebnija te poziva Komisiju da surađuje s njima, posebno u pogledu pružanja izravne potpore zajednicama do kojih je teško doprijeti u zemljama u razvoju;

67.

naglašava važnost dodjele znatnog udjela budućih sredstava EU-a u području migracije skupinama civilnog društva u trećim zemljama radi pružanja pomoći i zaštite te nadzora prava migranata i osiguravanja da znatan dio sredstava EU-a bude namijenjen unapređenju ljudskih prava, međunarodnoj zaštiti i budućoj perspektivi izbjeglica;

68.

poziva Komisiju da prilagodi metode programiranja lokalnom kontekstu i novim lokalnim izazovima te da podrži odgovornost lokalnih vlasti u provedbi novih razvojnih instrumenata EU-a; nadalje poziva Komisiju da provede procjenu potreba i prilagodi odgovor EU-a lokalnim potrebama;

69.

poziva Komisiju da ispita mogućnosti uključivanja partnera iz trećih zemalja u zajedničke inicijative i financiranje rješavanja zajedničkih izazova kao što su migracije, prisilno raseljavanje, klimatske promjene, osnaživanje žena i zaštita ranjivih skupina;

70.

poziva Komisiju da prednost da ulaganjima u obrazovanje i otvaranje radnih mjesta kako bi se građanima u partnerskim zemljama pružile mogućnosti da se uključe u lokalne aktivnosti kojima se ostvaruje zarada;

71.

očekuje od Komisije da se u bliskoj i usklađenoj suradnji s državama članicama i drugim institucijama EU-a u okviru inicijative Tim Europa te s međunarodnim partnerima i donatorima koji dijele iste vrijednosti na učinkovitiji i usmjereniji način suoči s aktualnim ili budućim krizama i potencijalnim potrebama za obnovom koristeći se postojećim načinima i drugim sredstvima koja su moguća u okviru trenutačne Financijske uredbe;

o o

72.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Vijeću.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.

(2) SL L 193, 30.7.2018., str. 1.

(3) SL L 163, 2.7.1996., str. 1.

(4) SL C 407, 8.12.2015., str. 8.

(5) SL C 60, 16.2.2016., str. 3.

(6) SL C 122, 19.4.2017., str. 4.

(7) SL C 106, 21.3.2018., str. 4.

(8) SL C 278, 8.8.2018., str. 3.

(9) SL C 390, 18.11.2019., str. 76.

(10) SL C 390, 18.11.2019., str. 33.

(11) SL C 204, 13.6.2018., str. 68.

(12) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0012.

(13) SL C 307, 30.8.2018., str. 117.

(14) SL C 215, 19.6.2018., str. 44.

(15) SL C 224, 27.6.2018., str. 88.

(16) SL C 101, 16.3.2018., str. 179.

(17) SL C 23, 21.1.2021., str. 58.

(18) SL C 388, 13.11.2020., str. 326.

(19) SL C 118, 8.4.2020., str. 264.

(20) Konačno donošenje (EU, Euratom) 2020/1157 izmjene proračuna br. 5 Europske unije za financijsku godinu 2020. (SL L 299, 11.9.2020., str. 1.).

(21) Odluka (EU) 2020/1268 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o mobilizaciji pričuve za nepredviđene izdatke u 2020. radi pružanja kontinuirane humanitarne pomoći izbjeglicama u Turskoj (SL L 298, 11.9.2020., str. 21.).

(22) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0243.

(23) SL L 163, 2.7.1996., str. 1.

(24) Tematsko izvješće br. 27/2018 Europskog revizorskog suda, „Instrument za izbjeglice u Turskoj: korisna potpora, no potrebna su poboljšanja kako bi se ostvarila veća vrijednost za uloženi novac”, str. 6. i 40.

24.3.2022

Službeni list Europske unije

C 132/102

P9_TA(2021)0412

Stanje kapaciteta EU-a za kiberobranu

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o stanju kapaciteta EU-a za kiberobranu (2020/2256(INI))

(2022/C 132/09)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir dokument „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa – globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije”, koji je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavila 28. lipnja 2016.,

—	uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. prosinca 2013., 26. lipnja 2015., 15. prosinca 2016., 9. ožujka 2017., 22. lipnja 2017., 20. studenoga 2017. i 15. prosinca 2017.,

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije (1),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. lipnja 2017. o okviru za zajednički diplomatski odgovor EU-a na zlonamjerne kiberaktivnosti („alati za kiberdiplomaciju”),

—	uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 13. rujna 2017. naslovljenu „Otpornost, odvraćanje i obrana: jačanje kibersigurnosti EU-a” (JOIN(2017)0450),

—	uzimajući u obzir zajedničku deklaraciju o suradnji EU-a i NATO-a potpisanu u srpnju 2018.,

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/797 od 17. svibnja 2019. o mjerama ograničavanja protiv kibernapada koji predstavljaju prijetnju Uniji ili njezinim državama članicama,

—	uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 10. prosinca 2019. o dodatnim nastojanjima za jačanje otpornosti i suzbijanje hibridnih prijetnji,

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/881 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o ENISA-i (Agenciji Europske unije za kibersigurnost) te o kibersigurnosnoj certifikaciji u području informacijske i komunikacijske tehnologije (Akt o kibersigurnosti) (2),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. lipnja 2020. o vanjskom djelovanju EU-a u vezi sa sprečavanjem i borbom protiv terorizma i nasilnog ekstremizma,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća, o uspostavi pakta za civilni ZSOP,

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2020/1127 od 30. srpnja 2020. o izmjeni Odluke (ZVSP) 2019/797 o mjerama ograničavanja protiv kibernapada koji predstavljaju prijetnju Uniji ili njezinim državama članicama (3),

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2020/1537 od 22. listopada 2020. o izmjeni Odluke (ZVSP) 2019/797 o mjerama ograničavanja protiv kibernapada koji predstavljaju prijetnju Uniji ili njezinim državama članicama (4),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 24. srpnja 2020. o strategiji EU-a za sigurnosnu uniju (COM(2020)0605),

—	uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 16. prosinca 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za kibersigurnost za digitalno desetljeće” (JOIN(2020)0018),

—	uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama za visoku zajedničku razinu kibersigurnosti širom Unije i stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2016/1148 od 16. prosinca 2020. (COM(2020)0823),

—	uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o otpornosti kritičnih subjekata (COM(2020)0829),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. ožujka 2021. o Strategiji EU-a za kibersigurnost za digitalno desetljeće,

—	uzimajući u obzir izjavu Europskog vijeća od 25. ožujka 2021.,

—	uzimajući u obzir izvješće otvorene radne skupine (OEWG) od 10. ožujka 2021.,

—	uzimajući u obzir Program UN-a za razoružanje – „Osiguravanje naše zajedničke budućnosti”,

—	uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja, a posebno cilj br. 16 usmjeren na promicanje mirnih i uključivih društava za održivi razvoj,

—	uzimajući u obzir Pregled Europskog revizorskog suda br. 09/2019 o europskoj obrani,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2018. o kiberobrani (5),

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0234/2021),

budući da EU i njegove države članice moraju dodatno razviti strategiju za kibersigurnost s realističnim, preciznim i ambicioznim ciljevima u kojoj su jasno određene politike u vojnoj i civilnoj domeni te području gdje se ta dva sektora preklapaju; budući da sve institucije i države članice EU-a moraju više surađivati na svim razinama kako bi izgradile tu strategiju, čiji bi glavni cilj trebao biti dodatno povećanje otpornosti, što bi dovelo do razvoja snažnih zajedničkih i boljih nacionalnih otpornih civilnih i vojnih kapaciteta u području kibersigurnosti kako bi se odgovorilo na trajne sigurnosne izazove;

budući da se EU obvezao na primjenu postojećeg međunarodnog prava u kiberprostoru, posebno Povelje UN-a kojom se države potiču da riješe međunarodne sporove mirnim putem i da se u međunarodnim odnosima suzdrže od prijetnji ili upotrebe sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke neovisnosti bilo koje države, ili na bilo koji drugi način djeluju u suprotnosti s ciljevima Ujedinjenih naroda;

budući da posljednjih godina svjedočimo neprestanom porastu broja zlonamjernih kiberoperacija protiv EU-a i njegovih država članica, koje provode državni i nedržavni akteri, koje su razotkrile slabe točke mreža neophodnih za europsku sigurnost; budući da su ofenzivni kiberakteri sve raznolikiji, napredniji i brojniji; budući da je zbog tih napada potrebno prioritetno povećanje sredstava za obranu i razvoj europskih kapaciteta za kiberobranu; budući da se štetni kibernapadi mogu dogoditi u bilo kojem trenutku i budući da bi se akteri na europskoj i nacionalnoj razini trebali poticati da poduzmu potrebne mjere za održavanje učinkovitih kapaciteta za kiberobranu neprestano za vrijeme mira;

budući da su pandemija bolesti COVID-19 i povećanje nesigurnosti u kiberprostoru uputili na potrebu za međunarodnim sporazumima; budući da su se kibernapadi znatno povećali tijekom pandemije bolesti COVID-19 i budući da su EU i njegove države članice zabilježili kiberprijetnje i zlonamjerne kiberaktivnosti usmjerene na ključne subjekte, uključujući napade za ometanje kritične infrastrukture kao što su energija, promet i zdravstvena skrb, kao i znatna strana uplitanja omogućena kibertehnologijama, zbog kojih je zamagljena granica između mira i neprijateljstva; budući da se u europskom planu oporavka predviđaju dodatna ulaganja u kibersigurnost;

budući da je kiberprostor sada priznat kao područje djelovanja; budući da kiberprijetnje mogu ugroziti sve tradicionalne vojne domene i budući da tradicionalne domene ovise o funkcionalnosti kiberprostora, a ne obratno; budući da se sukobi mogu odvijati u svim vrstama fizičkog (kopnenog, zračnog, morskog i svemirskog) i virtualnog (kiber)prostora, mogu se pojačati elementima hibridnog ratovanja, kao što su dezinformacijske kampanje omogućene kibertehnologijama, ratovi preko posrednika, upotreba kapaciteta kiberprostora za napade i obranu te strateški napadi na pružatelje digitalnih usluga za ometanje ključne infrastrukture i naših demokratskih institucija te prouzročuju znatne financijske gubitke;

budući da bi Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD), Komisija i Europska obrambena agencija (EDA) trebale podupirati države članice u koordinaciji i povećanju njihovih nastojanja za postizanje sposobnosti i tehnološkog kapaciteta za kiberobranu uzimajući u obzir sve aspekte razvoja kapaciteta, uključujući doktrinu, vodstvo, organizaciju, osoblje, osposobljavanje, industriju, tehnologiju, infrastrukturu, logistiku, međudjelovanje i resurse;

G.	budući da je tijekom razvoja kataloga zahtjeva 2017. koji se upotrebljava za utvrđivanje punog raspona vojnih zahtjeva zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) u nizu hipotetskih scenarija, potreba za kapacitetima u području kiberobrane postala glavni prioritet;

H.	budući da uspješno izvršenje misija i operacija EU-a sve više ovisi o neometanom pristupu sigurnom kiberprostoru te stoga zahtijeva snažne operativne sposobnosti u području kibersigurnosti;

I.	budući da su u ažuriranom okviru za politiku kiberobrane EU-a iz 2018. utvrđeni prioriteti kao što su razvoj kapaciteta za kiberobranu i zaštita komunikacijskih i informacijskih mreža u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP);

J.	budući da je u svojem govoru o stanju Unije 2021. predsjednica Komisije naglasila potrebu za politikom kiberobrane EU-a;

budući da sve veća integracija umjetne inteligencije u kapacitete kiberprostora kod obrambenih snaga (kiberfizički sustavi, uključujući komunikacijske i podatkovne veze vozila u umreženom sustavu) može dovesti do ranjivosti kod napada u sklopu elektroničkog ratovanja, kao što su ometanje, zavaravanje ili hakiranje;

budući da je podizanje razine kibersigurnosti i kiberobrane EU-a nužna pretpostavka za uspjeh europskih digitalnih i geopolitičkih ciljeva i razvilo bi veću otpornost te održalo korak sa sve složenijim i opasnijim kibernapadima; budući da bi EU koji ima snažnu kulturu i tehnologiju kibersigurnosti, uključujući sposobnost da pravodobno i učinkovito prepozna i pripiše zlonamjerne radnje i da odgovori na njih na odgovarajući način, mogao zaštititi svoje građane i sigurnost svojih država članica;

M.	budući da su međunarodne terorističke organizacije postale sve stručnije i da sve više primjenjuju kiberratovanje, a počinitelji kibernapada koriste se najsuvremenijim tehnologijama za istraživanje slabih točaka u sustavima i uređajima te za sudjelovanje u kibernapadima velikih razmjera;

budući da su obrambena i svemirska industrija suočene s dosad neviđenom globalnom konkurencijom i znatnim tehnološkim promjenama zbog pojave naprednih kibertehnologija; budući da je Europski revizorski sud istaknuo nedostatke u kapacitetima u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija, kiberratovanja i umjetne inteligencije; budući da je EU neto uvoznik proizvoda i usluga u području kibersigurnosti, što povećava rizik od tehnološke ovisnosti i ranjivosti u odnosu na subjekte koji nisu iz EU-a; budući da bi se s pomoću skupa zajedničkih kapaciteta EU-a u području umjetne inteligencije trebali prevladati tehnički nedostaci i trebalo bi se osigurati da ne zaostanu države članice koje nemaju relevantno tehnološko-industrijsko stručno znanje ili sposobnost primjene sustava umjetne inteligencije u okviru svojih ministarstava obrane;

budući da je u skandalu povezanim sa špijunskim softverom Pegasus otkriveno da je velik broj novinara, aktivista za ljudska prava, izabranih predstavnika i drugih građana EU-a meta špijunaže; budući da su razni državni akteri kao što su Rusija, Kina i Sjeverna Koreja sudjelovali u zlonamjernim kiberaktivnostima radi ostvarivanja političkih, gospodarskih i sigurnosnih ciljeva koje uključuju napade na kritičnu infrastrukturu, kiberšpijunažu i masovni nadzor građana EU-a, podupiranje dezinformacijskih kampanja, širenje štetnog softvera te ograničavanje pristupa internetu i ometanje rada IT sustavâ; budući da se takvim aktivnostima krše i ne poštuju međunarodno pravo, ljudska prava i temeljna prava EU-a te ugrožavaju demokracija, sigurnost, javni red i strateška autonomija EU-a te se stoga zahtijeva zajednički odgovor EU-a, kao što je upotreba okvira za zajednički diplomatski odgovor EU-a, uključujući primjenu mjera ograničavanja predviđenih u okviru alata EU-a za diplomaciju u kiberprostoru;

budući da je Vijeće 30. srpnja 2020. prvi put odlučilo uvesti mjere ograničavanja protiv pojedinaca, subjekata i tijela odgovornih za različite kibernapade ili uključenih u njih radi boljeg sprječavanja, obeshrabrivanja, odvraćanja i reagiranja na zlonamjerno ponašanje u kiberprostoru; budući da je pravni okvir za sustav kibersankcija EU-a donesen u svibnju 2019.;

Q.	budući da je utvrđivanje odgovornosti središnja komponenta kiberdiplomacije i strategijâ odvraćanja od kibernapada;

R.	budući da se suradnja EU-a i NATO-a posljednjih godina pojačala u više područja, među ostalim u kibersigurnosti i kiberobrani, u skladu sa zajedničkom izjavom EU-a i NATO-a iz 2016.;

budući da izvješća o konsenzusu Skupine vladinih stručnjaka UN-a za 2010., 2013. i 2015. godinu, koja je podržala Opća skupština UN-a, čine jedinstveni normativni okvir za stabilnost u kiberprostoru, koji se sastoji od potvrde da se postojeće međunarodno pravo, uključujući cjelokupnu Povelju UN-a, primjenjuje u kiberprostoru, kao i 11 dobrovoljnih neobvezujućih normi odgovornog ponašanja države te mjere za izgradnju povjerenja i izgradnju kapaciteta;

Stanje kapaciteta EU-a za kiberobranu

naglašava da su zajednička politika za kiberobranu i snažna suradnja na razini EU-a u stvaranju zajedničkog i boljeg kapaciteta za kiberobranu ključni elementi razvoja složenije i naprednije Europske obrambene unije i da iziskuju složenu kombinaciju tehničkih, strateških i operativnih sposobnosti; navodi da se kiberobrana odnosi na aktivnosti, instrumente i procese koji su razmjerni međunarodnom pravu i u skladu s njime, uključuju i vojne i civilne elemente te im je cilj zaštititi, među ostalim, komunikacijske i informacijske mreže ZSOP-a i misije i operacije ZSOP-a te pomoći državama članicama; ističe hitnu potrebu za razvojem i jačanjem zajedničkih vojnih kapaciteta i kapaciteta država članica za kiberobranu;

podsjeća da bezgranična priroda kiberprostora i znatan broj sve složenijih kibernapada zahtijevaju koordinirani odgovor na razini Unije, uključujući zajedničke kapacitete država članica za potporu, kao i potporu država članica mjerama u okviru alata EU-a za kiberdiplomaciju te pojačanu suradnju EU-a i NATO-a koja se temelji na razmjeni informacija među timovima za odgovor na kiberkrize, razmjeni najboljih praksi, naprednom osposobljavanju, istraživanju i vježbama;

pozdravlja okvir za politiku kiberobrane EU-a kao alat za podupiranje razvoja kapaciteta država članica za kiberobranu; naglašava da bi se revizijom okvira za politiku kiberobrane EU-a najprije trebali istaknuti postojeći nedostaci i slabe točke u pogledu vojnih struktura na razini EU-a i nacionalnim razinama; naglašava potrebu za poboljšanjem koordinacije među institucijama, agencijama i tijelima EU-a, među državama članicama i s njima, kao i s Europskim parlamentom, kako bi se zajamčilo da se ažuriranim okvirom za politiku kiberobrane postignu ciljevi EU-a u području kiberobrane;

poziva ESVD i Komisiju da u suradnji s državama članicama dodatno razrade sveobuhvatan skup mjera i dosljednu politiku informatičke sigurnosti kako bi se ojačala otpornost, ali i koordinacija vojne kiberobrane; potiče na jačanje suradnje s EU-ovim civilnim timom za hitne računalne intervencije europskih institucija, tijela i agencija (CERT-EU) kako bi se zaštitile mreže koje upotrebljavaju sve institucije, tijela i agencije EU-a, u bliskoj suradnji s njihovim glavnim dužnosnicima za informacijske tehnologije, i komunikacija institucija, tijela i agencija EU-a s državama članicama; poziva Parlament da zajamči svoje sudjelovanje u rezultatima CERT-EU-a kako bi se zajamčila razina informatičke sigurnosti koja će mu omogućiti primanje svih potrebnih klasificiranih i neklasificiranih podataka kako bi mogao izvršavati svoje dužnosti u skladu s Ugovorima, među ostalim onih koji proizlaze iz trenutačnog postupka zamjene Međuinstitucijskog sporazuma o pristupu informacijama u području sigurnosti i obrane iz 2002.; poziva ESVD da osigura odgovarajuće razine kibersigurnosti za svoju imovinu, objekte i aktivnosti, uključujući sjedište, delegacije EU-a te misije i operacije ZSOP-a;

prima na znanje cilj okvira za politiku kiberobrane iz 2018. da se uspostavi vojna mreža timova EU-za hitne računalne intervencije; poziva države članice da znatno povećaju kapacitete za razmjenu klasificiranih podataka kako bi olakšale razmjenu informacija kad je to potrebno i korisno i da razviju brzu i sigurnu europsku mrežu za prepoznavanje, procjenu i suzbijanje kibernapada;

podsjeća da se među prioritetima EU-a za razvoj kapaciteta za 2018. utvrđenima u okviru za plan za razvoj sposobnosti navodi potreba za razvijanjem sveobuhvatnih kapaciteta, a kapaciteti za kiberobranu postali su ključni prioritet; podsjeća da je u planu za razvoj sposobnosti istaknuto da su tehnologije za informiranost o stanju u kiberprostoru i obrambene kibertehnologije ključne za suzbijanje sigurnosnih prijetnji; pozdravlja potporu Europske obrambene agencije državama članicama u razvoju njihovih kapaciteta za poboljšanje kiberotpornosti i sposobnosti otkrivanja kibernapada te odupiranja kibernapadima i oporavka od njih; prima na znanje različite aktivnosti država članica u okviru Europske obrambene agencije, uključujući projekt te agencije CyDRE („Razvoj sustava za kiberobranu”) u sklopu kojeg bi se trebao razviti sustav djelovanja za operacije u kiberprostoru, uključujući područje primjene, funkcionalnosti i zahtjeve na temelju nacionalnog zakonodavstva i zakonodavstva EU-a;

poziva države članice da utvrde zajedničku komunikacijsku normu koja bi se mogla upotrebljavati za klasificirane i neklasificirane informacije kako bi se poboljšalo brzo djelovanje i zajamčila sigurna mreža za suzbijanje kibernapada;

pozdravlja koordinirano godišnje preispitivanje u području obrane, prvo sveobuhvatno preispitivanje u području obrane na razini EU-a, koje je jedan od ključnih alata kojim se podupire sveukupna usklađenost u troškovima i planiranju obrane država članica i suradnje u tom području te bi se njime trebalo doprinijeti promicanju ulaganja u razvoj kapaciteta u području kiberobrane;

pozdravlja već postignuti napredak u okviru Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane u obliku nekoliko relevantnih projekata u pogledu obavještajnih podataka, sigurne komunikacije i kiberobrane; posebno pozdravlja poziv na uspostavu lako raspoloživih i međusobno povezanih alata za kiberobranu i činjenicu da će Europski fond za obranu također pomoći ojačati otpornost i poboljšati pripravnost, sposobnost reagiranja i suradnju u području kibersigurnosti, pod uvjetom da se o takvom prioritetu donese odluka tijekom pregovora o relevantnim programima rada Europskog fonda za obranu; naglašava da se europski kapacitet za razvoj projekata u području kiberobrane temelji na ovladavanju tehnologijama, opremom, uslugama i podacima te obradi podataka i da je ovisan o bazi pouzdanih sektorskih dionika te poziva na potpunu primjenu i provedbu Direktive o nabavi za obranu (6); poziva države članice da iskoriste sredstva Europskog fonda za obranu kako bi zajednički razvile kapacitete za kiberobranu;

10.

pozdravlja povećanu suradnju među državama članicama u području kiberobrane te vođenja, kontrole, komunikacija, računala, obavještajnog rada, nadzora i izviđanja (C4ISR) i ostvareni napredak u okviru stalne strukturirane suradnje (PESCO), među ostalim provedbom konkretnih projekata kao što su Timovi za brz odgovor na kiberincidente i uzajamna pomoć u području kibersigurnosti; podsjeća da Europski fond za obranu i PESCO nude izvrsne načine za razvoj kapaciteta za kibersigurnost i za ubrzanje inicijativa u području kibersigurnosti, kao što su Platforma za razmjenu informacija o odgovoru na kiberprijetnje i kiberincidente te Koordinacijski centar za kibernetičko i informacijsko područje; poziva sve države članice da osiguraju dosljednost i da se usmjere na kiberkapacitete te da razviju zajednički strateški pristup prioritetima; poziva na poticanje istraživanja, inovacija i razmjene stručnog znanja kako bi se iskoristio puni potencijal PESCO-a i Europskog fonda za obranu; pozdravlja odluku Vijeća od 5. studenoga 2020. kojom se trećim zemljama omogućuje da sudjeluju u pojedinačnim projektima u okviru PESCO-a u konkretnim slučajevima s obzirom na to da mogu pružiti dodanu vrijednost i stručno znanje te dodatne kapacitete i pod uvjetom da ispune dogovorene političke, materijalne i zakonske uvjete; ističe da bi u strateškom interesu EU-a iznimno na pojedinačnoj osnovi moglo biti sudjelovanje država članica i trećih zemalja u projektima PESCO-a povezanima s kibersigurnosti kako bi se ispunile ambicioznije obveze na temelju stvarnog reciprociteta;

11.

naglašava da se kiberobrana smatra operativnim zadatkom za sve misije ZSOP-a i da je potrebno uspostaviti, ispitati i primijeniti kiberotpornost i povezane kapacitete prije početka postupaka planiranja ZSOP-a; podsjeća da uspješna provedba misija i operacija EU-a sve više ovisi o neometanom pristupu sigurnom kiberprostoru te stoga iziskuje snažne i otporne operativne kapacitete u području kibersigurnosti, kao i primjerene odgovore na napade na vojne objekte, misije i operacije; naglašava da, u skladu s paktom za civilni ZSOP, misije civilnog ZSOP-a moraju biti otporne na kibernapad i prema potrebi pružati potporu zemljama domaćinima, među ostalim praćenjem, mentorstvom i savjetovanjem; preporučuje istraživanje mogućnosti za poticanje izgradnje kiberkapaciteta naših partnera, kao što je proširenje opsega misija osposobljavanja EU-a kako bi obuhvaćale aspekte kiberobrane ili pokretanje civilnih misija u kiberprostoru;

12.

pozdravlja Odluku Vijeća od 14. svibnja 2019. o mjerama ograničavanja protiv kibernapada koji su prijetnja Uniji ili njezinim državama članicama, kojom se omogućuju ciljane mjere ograničavanja za odvraćanje od kibernapada koji su prijetnja EU-u ili njegovim državama članicama i odgovor na njih, uključujući kibernapade na treće zemlje ili međunarodne organizacije; pozdravlja uvođenje takvih mjera ograničavanja u srpnju i listopadu 2020. kao vjerodostojan korak u provedbi alata EU-a za diplomaciju u kiberprostoru, uključujući mjere ograničavanja, i jačanje sposobnosti EU-a za odvraćanje od kibernapada; poziva na daljnji razvoj i strogu provedbu sustava razmjernih mjera ograničavanja kako bi se suzbili kibernapadi, uz istodobno poštovanje europske vizije interneta kao jedinstvene, otvorene, neutralne, slobodne, sigurne i nerascjepkane mreže;

13.

podsjeća da su s obzirom na dvojnu prirodu kibertehnologija sigurni civilni proizvodi i usluge ključni za vojsku i stoga pridonose boljoj kiberobrani; pozdravlja rad koji ENISA trenutačno obavlja u suradnji s državama članicama i zainteresiranim dionicima kako bi se EU-u osigurali programi certifikacije za proizvode, usluge i procese informacijsko-komunikacijske tehnologije kojima bi se trebalo doprinijeti povećanju opće razine kibersigurnosti na digitalnom jedinstvenom tržištu; naglašava ključnu pionirsku ulogu EU-a u razvoju normi koje oblikuju kiberprostor, doprinose poštenom tržišnom natjecanju unutar EU-a i na globalnoj razini te kojima se odgovora na izvanteritorijalne mjere i sigurnosne rizike iz trećih zemalja; priznaje i važnu ulogu ENISA-e u podupiranju istraživačkih inicijativa i drugih oblika suradnje čiji je cilj poboljšanje kibersigurnosti; ističe važnost ulaganja u kapacitete kiberobrane i kibersigurnosti u cilju poboljšanja otpornosti i strateških kapaciteta EU-a i država članica; u tom pogledu naglašava važnost programa Digitalna Europa i Obzora Europa, posebno njegova klastera „Civilna sigurnost za društvo”; prima na znanje važnost relevantnih financijskih instrumenata dostupnih u okviru višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. i Mehanizma za oporavak i otpornost;

14.

pozdravlja napredak nekih država članica u uspostavi zapovjedništva za kiberobranu u svojim vojskama;

Strateška vizija – postizanje otpornosti kiberobrane

15.

napominje da će se Strateškim kompasom poboljšati i usmjeravati provedba razine ambicije EU-a u području sigurnosti i obrane te da će se ta ambicija prenijeti u potrebe kapaciteta, uključujući u području kiberobrane kao prioriteta, čime će se povećati sposobnost EU-a i država članica da otkriju, utvrde odgovornost, spriječe, obeshrabre, odvrate zlonamjerne aktivnosti u kiberprostoru i da se oporave od njih jačanjem njegova položaja, informiranosti o stanju, pravnog i etičkog okvira, alata, postupaka i partnerstava;

16.

ustraje u tome da bi se Strateškim kompasom trebala ojačati strateška kultura u području kibersigurnosti i ukloniti svako udvostručavanje kapaciteta i mandata; naglašava da je ključno prevladati trenutačnu rascjepkanost i složenost cjelokupnog kiberprostora unutar EU-a i razviti zajedničku viziju toga kako postići sigurnost i stabilnost u kiberprostoru;

17.

naglašava da je rascjepkanost popraćena ozbiljnom zabrinutošću u pogledu nedostatka resursa i osoblja na razini EU-a, čime se otežava cilj stvaranja najsigurnijeg digitalnog okruženja te stoga naglašava potrebu za njihovim povećanjem; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i/ili države članice da povećaju financijske resurse i broj osoblja u području kibersigurnosti, posebno analitičara obavještajnih podataka u području kibersigurnosti i stručnjaka za kiberforenziku te njihovo osposobljavanje u područjima donošenja odluka i oblikovanja politika, provedbe politika, odgovora na kiberincidente i njihove istrage, uključujući razvoj kibervještina kako bi se ojačala sposobnost EU-a da utvrdi vrstu kibernapada i odgovornost za njih te stoga pruži odgovarajući politički, civilni i vojni odgovor što prije; poziva na dodatno financiranje CERT-EU-a i Obavještajnog i situacijskog centra EU-a (EU INTCEN) te na pružanje potpore državama članicama u uspostavi i jačanju centara za sigurnosne operacije kako bi se izgradila mreža takvih centara diljem EU-a, čime bi se mogla poboljšati civilno-vojna suradnja kako bi se osiguralo pružanje pravodobnih upozorenja o kiberincidentima;

18.

napominje da bi se usklađivanjem vojnog osposobljavanja i obrazovanja u EU-u u području kibersigurnosti znatno poboljšala razina povjerenja među državama članicama, unaprijedili bi se standardni operativni postupci, utvrdila bi se jasnija pravila i poboljšala bi se provedba; u tom pogledu prima na znanje važan rad Europske akademije za sigurnost i obranu na osposobljavanju u području kiberobrane i u tom pogledu pozdravlja uspostavu platforme za obrazovanje, osposobljavanje, evaluaciju i vježbe u području kiberpitanja (ETEE) u cilju usmjeravanja na osposobljavanje civilnog i vojnog osoblja u području kibersigurnosti i kiberobrane, kao i potrebno usklađivanje i standardizaciju osposobljavanja u području kibersigurnosti; naglašava da bi Europska akademija za sigurnost i obranu trebala bolje iskoristiti strukturne fondove Unije kako bi poboljšala svoj doprinos razvoju vještina EU-a za kiberobranu, posebno s obzirom na povećanu potrebu za vrhunskim stručnjacima za kibersigurnost; poziva države članice da promiču partnerstva s akademskom zajednicom u cilju poticanja programa istraživanja i razvoja u području kibersigurnosti kako bi razvile nove zajedničke tehnologije, alate i vještine primjenjive u civilnim i obrambenim sektorima; naglašava važnost obrazovanja za informiranje javnosti i poboljšanje vještina građana kako bi se mogli obraniti od kibernapada;

19.

naglašava potrebu za uključivanjem rodne dimenzije u politike EU-a za kiberobranu i uklanjanjem razlika na temelju spola među stručnjacima za kiberobranu, posebno donošenjem aktivnih rodno uključivih politika i provedbom prilagođenih programa osposobljavanja za žene;

20.

podsjeća da kiberobrana ima i vojnu i civilnu dimenziju te stoga zahtijeva čvršću suradnju, sinergije i usklađenost instrumenata; naglašava potrebu da se prvo provede analiza i rasprava o problemima suradnje i koordinacije, ali i nedostatka ljudskih i tehničkih resursa na nacionalnoj razini i razini EU-a; napominje da se uspješna integracija vojnih i civilnih resursa može osigurati samo osposobljavanjem i vježbama u suradnji sa svim relevantnim dionicima; u tom pogledu ističe vježbu NATO-a „Locked Shields” kao jedan od najboljih primjera testiranja i poboljšavanja civilnih i vojnih kapaciteta za kiberobranu; stoga poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisiju da razviju integrirani pristup politici i da promiču sinergije i blisku suradnju između vojne mreže CERT-a, CERT-EU-a i mreže tima za odgovor na računalne sigurnosne incidente;

21.

pozdravlja zajedničku komunikaciju potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i Komisije naslovljenu „Strategija EU-a za kibersigurnost za digitalno desetljeće”, čiji je cilj jačanje sinergija i suradnje u radu u kiberprostoru civilnog, obrambenog i svemirskog sektora; smatra da je ta strategija prekretnica u jačanju kiberotpornosti EU-a i država članica, čime se jačaju digitalno vodstvo i strateški kapaciteti EU-a;

22.

preporučuje osnivanje Zajedničke jedinice za kibersigurnost kako bi se povećala suradnja u cilju pružanja odgovora na nedostatak razmjene informacija među institucijama, tijelima i agencijama EU-a, čime bi se osigurala sigurna i brza informacijska mreža te omogućila puna upotreba postojećih struktura, resursa i kapaciteta; ističe važnu ulogu koju bi Zajednička jedinica za kibersigurnost mogla imati u zaštiti EU-a od ozbiljnih prekograničnih kibernapada na temelju koncepta međusektorske razmjene informacija; naglašava važnost koordinacije kako bi se izbjeglo udvostručavanje struktura i odgovornosti tijekom razvoja; u tom pogledu pozdravlja preporuku Komisije od 23. lipnja 2021. u kojoj se navodi da bi trebalo uspostaviti posebne veze za razmjenu informacija sa Zajedničkom jedinicom za kibersigurnost, osobito putem zastupljenosti u ESVD-u; također ističe da bi predstavnici relevantnih projekata u okviru PESCO-a trebali podupirati Zajedničku jedinicu za kibersigurnost, osobito u pogledu informiranosti o stanju i pripravnosti;

23.

podsjeća da, zbog njihove često dvojne namjene, poboljšanje kapaciteta za kiberobranu također iziskuje stručno znanje u području civilne mreže i informacijske sigurnosti; naglašava da širenje gotovih sustava s dvojnom namjenom može biti problematično zbog sve većeg broja državnih i nedržavnih neprijateljskih aktera koji zloupotrebljavaju sustave; poziva Komisiju i države članice da aktiviraju nekoliko ključnih instrumenata kao što su certifikacija i nadzor odgovornosti privatnih aktera; ističe da tehnološke inovacije uglavnom pokreću privatna poduzeća te je stoga ključna ta suradnja s privatnim sektorom i civilnim akterima, uključujući industrije i subjekte uključene u upravljanje kritičnim infrastrukturama, kao i s MSP-ovima, civilnim društvom, organizacijama i akademskom zajednicom, te bi je trebalo poticati; prima na znanje predloženu reviziju Direktive o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava (NIS) i prijedlog direktive o otpornosti kritičnih subjekata kojom se nastoji zaštititi kritične infrastrukture i poboljšati sigurnost lanca opskrbe i uključivanje reguliranih aktera u digitalni ekosustav; podsjeća da bi svaka država članica trebala imati posebnu politiku usmjerenu na upravljanje rizikom u pogledu lanca opskrbe kibersigurnosti posebno za rješavanje pitanja pouzdanih dobavljača; podsjeća i na to da bi se Direktivom o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava trebale poštovati kompetencije i upućuje na relevantna mišljenja Pododbora za sigurnost i obranu o obama prijedlozima;

24.

pozdravlja pokretanje Europske mreže organizacija za vezu za kiberkrize (CyCLONe) 29. rujna 2020. koja je dodatno poboljšala pravodobnu razmjenu informacija i informiranost o stanju smanjivanjem nerazmjera između tehničke i političke razine EU-a; napominje i to da učinkoviti kapaciteti za kiberobranu iziskuju prelazak s kulture ograničenog dijeljenja informacija na kulturu otvorenog dijeljenja informacija;

25.

pozdravlja Akcijski plan Komisije o sinergijama civilne, obrambene i svemirske industrije te podsjeća na blisku međuovisnost tih triju sektora u području kiberobrane; napominje da, za razliku od drugih vojnih područja, infrastrukturom za „stvaranje” kiberprostora uglavnom upravljaju komercijalni subjekti sa sjedištem pretežito izvan EU-a, što dovodi do industrijske i tehnološke ovisnosti o trećim stranama; snažno je uvjeren u to da EU treba povećati svoj tehnološki suverenitet i potaknuti inovacije ulaganjem u etičnu upotrebu novih tehnologija u području sigurnosti i obrane, kao što su umjetna inteligencija i kvantno računalstvo; snažno potiče izradu programa za istraživanje i razvoj unutar država članica usmjerenog na umjetnu inteligenciju; međutim naglašava da se vojnom upotrebom umjetne inteligencije mora poštovati međunarodno pravo o ljudskim pravima i međunarodno humanitarno pravo te da EU mora preuzeti vodeću ulogu u promicanju globalnog regulatornog okvira za umjetnu inteligenciju na temelju demokratskih vrijednosti i načela ljudske intervencije;

26.

prima na znanje važan rad satelitskog centra EU-a (SatCen) i naglašava da Unija mora raspolagati odgovarajućim resursima u području satelitskih snimki i prikupljanja obavještajnih podataka; traži od agencije da analizira sigurnost i/ili slabe točke satelita EU-a i država članica u pogledu svemirskog otpada i kibernapada; naglašava da bi SatCen EU-a trebao iskoristiti strukturiranije financiranje Unije kako bi mogao zadržati svoj doprinos djelovanju Unije; ističe da su kapaciteti za kiberobranu ključni za osiguravanje sigurne i otporne razmjene informacija sa Satelitskim centrom u području sigurnosti iz svemira i sigurnosti u svemiru, kako bi se održala i poboljšala strateška autonomija u pogledu informiranosti o stanju na razini EU-a; naglašava kako je potrebno da EU nastoji spriječiti upotrebu oružja u svemiru;

27.

pozdravlja odluku Vijeća o osnivanju Europskog centra za industriju, tehnologiju i istraživanja u području kibersigurnosti sa sjedištem u Bukureštu koji će preusmjeravati financiranje namijenjeno za kibersigurnost iz Obzora Europa i programa Digitalna Europa, te potiče neometanu suradnju s njegovom mrežom nacionalnih koordinacijskih centara; ističe važnost tog centra u provedbi relevantnih projekata i inicijativa u području kibersigurnosti koji će pomoći u izgradnji novih kapaciteta ključnih za otpornost Unije i pojačati koordinaciju između civilnog i obrambenog sektora kibersigurnosti; naglašava da centar za kibersigurnost mora okupiti glavne europske dionike, uključujući industrijske, akademske i istraživačke organizacije i druga relevantna udruženja civilnog društva u cilju poboljšanja i širenja stručnog znanja u području kibersigurnosti u cijelom EU-u;

28.

naglašava važnost šifriranja i zakonitog pristupa šifriranim podacima; podsjeća da šifriranje podataka te poboljšanje i najšira moguća upotreba takvih kapaciteta mogu znatno pridonijeti kibersigurnosti država, društava i industrija; potiče program za „europski digitalni suverenitet” kako bi se potaknuli i poboljšali postojeći kapaciteti u pogledu kiberalata i alata za šifriranje na temelju temeljnih europskih prava i vrijednosti kao što su privatnost, sloboda izražavanja i demokracija u cilju poboljšanja europske konkurentnosti na tržištu kibersigurnosti i poticanja unutarnje potražnje;

29.

pozdravlja predstojeću „vojnu viziju i strategiju o kiberprostoru kao području operacija” u kojoj će se kiberprostor definirati kao područje operacija ZSOP-a EU-a; poziva na stalnu procjenu ranjivosti informacijskih infrastruktura misija ZSOP-a te na provedbu zajedničkih usklađenih standarda u obrazovanju, osposobljavanju i vježbama u području kiberobrane kao potporu misijama ZSOP-a;

30.

izražava žaljenje zbog činjenice da aktualna ograničenja u klasificiranim sustavima Službe EU-a za vojno planiranje i provođenje (MPCC) ometaju njegove kapacitete; stoga poziva ESVD da MPCC-u hitno osigura najnoviji autonomni i siguran komunikacijski i informacijski sustav (CIS) s pomoću kojeg će moći obrađivati klasificirane podatke EU-a za svoje misije i operacije ZSOP-a uz odgovarajuću razinu zaštite i otpornosti te stožer razmještenih snaga;

31.

poziva na daljnju integraciju kibersigurnosti u mehanizme EU-a za odgovor na krizu i povezivanje postojećih inicijativa, struktura i postupaka među različitim kiberzajednicama u cilju pojačane uzajamne pomoći i operativne suradnje među državama članicama, posebno u slučaju velikih kibernapada, kako bi se povećala interoperabilnost i razvilo zajedničko razumijevanje kiberobrane; snažno naglašava važnost češće provedbe daljnjih vježbi i rasprava o politikama na temelju scenarija o upravljanju krizama, uključujući klauzulu o uzajamnoj pomoći (članak 42. stavak 7. UEU-a) u hipotetskom scenariju ozbiljnog kibernapada koji se potencijalno smatra oružanim napadom; poziva na takve inicijative kako bi se pojačalo zajedničko razumijevanje provedbenih postupaka za uzajamnu pomoć i/ili solidarnost u skladu s člankom 42. stavkom 7. UEU-a i člankom 222. UFEU-a, uključujući s posebnim ciljem operacionalizacije tih postupaka za kibernapade na države članice; pozdravlja priopćenje sa sastanka na vrhu NATO-a u Bruxellesu od 14. lipnja 2021. kojim se ponovno potvrđuje angažman NATO-a u uvođenju punog raspona kapaciteta koji je uvijek na raspolaganju za aktivno odvraćanje kiberprijetnji, borbe protiv njih i njihovo suzbijanje, uključujući odluku o pozivanju na članak 5. „na pojedinačnoj osnovi”; pozdravlja daljnje rasprave o povezanosti okvira EU-a za upravljanje krizama u području kibersigurnosti i alata za kiberdiplomaciju;

32.

napominje da EU sve više sudjeluje u hibridnim sukobima s geopolitičkim protivnicima; naglašava da su te radnje posebno destabilizirajuće i opasne jer zamagljuju granice između rata i mira, destabiliziraju demokraciju i bude sumnju u umovima ciljnog stanovništva; podsjeća da ti napadi sami po sebi često nisu dovoljno ozbiljni da bi se primijenio članak 5. Ugovora o osnivanju NATO-a ili članak 42. stavak 7. UEU-a iako kumulativno imaju strateški učinak i pogođene države članice ih ne mogu učinkovito suzbiti mjerama retorzije; smatra da bi EU stoga trebao nastojati pronaći rješenje kako bi popunio tu pravnu prazninu ponovnim tumačenjem članka 42. stavka 7. UEU-a i članka 222. UFEU-a na način koji bi zadržao pravo kolektivne obrane ispod praga kolektivne obrane i omogućio kolektivne protumjere država članica EU-a na dobrovoljnoj osnovi te bi trebao surađivati sa saveznicima na sličnom rješenju na međunarodnoj razini; naglašava da je to jedini učinkoviti način rješavanja problema nemogućnosti odgovora na hibridne prijetnje i instrument za povećanje troškova naših protivnika;

33.

ponavlja da su snažni zajednički kapaciteti za utvrđivanje odgovornosti jedan od ključnih alata za jačanje kapaciteta EU-a i država članica i osnovna su sastavnica učinkovite obrane i odvraćanja od kibernapada; naglašava da bi poboljšanje razmjene tehničkih informacija, analize i obavještajnih podataka o prijetnjama među državama članicama na razini EU-a omogućilo uspostavu kolektivne odgovornosti na razini EU-a; prepoznaje da je odvraćanje od kibernapada u određenoj mjeri učinkovitije ako sadržava i određena ofenzivna sredstva i mjere, pod uvjetom da je njihova primjena u skladu s međunarodnim pravom; naglašava da je izričito utvrđivanje odgovornosti za kibernapade koristan instrument za odvraćanje; poziva na razmatranje zajedničkog javnog utvrđivanja odgovornosti za zlonamjerne kiberaktivnosti, uključujući mogućnost izrade izvješća o ponašanju u kiberprostoru pod pokroviteljstvom ESVD-a u kojima bi određeni akteri sažeto prikazali zlonamjerne kiberaktivnosti drugih država protiv država članica na razini EU-a;

34.

smatra da je suradnja EU-a i NATO-a u kiberprostoru ključna jer omogućuje i jača formalno kolektivno utvrđivanje odgovornosti za zlonamjerne kiberincidente, a time i nametanje restriktivnih sankcija i mjera; napominje da bi se funkcionalna otpornost i učinkovito odvraćanje od djelovanja postigli kad bi se protivnici upoznali s katalogom mogućih protumjera, njihovim razmjerom i primjerenosti te usklađenosti s međunarodnim pravom, a posebno Poveljom UN-a (na temelju ozbiljnosti, razmjera i cilja kibernapada);

35.

pozdravlja prijedlog potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da se potakne i olakša osnivanje radne skupine EU-a za kiberobavještajne podatke u okviru INTCEN-a kako bi se unaprijedila strateška obavještajna suradnja povezana s kiberprijetnjama i kiberaktivnostima, u cilju daljnjeg poticanja informiranosti o stanju i donošenja odluka za zajednički diplomatski odgovor EU-a; potiče daljnji razvoj zajedničkog skupa prijedloga, posebno tekuću suradnju s jedinicom EU-a za otkrivanje hibridnih prijetnji i NATO-ovim odjelom za analizu hibridnih prijetnji u području razmjene informacija o stanju i analize te taktičke i operativne suradnje;

Jačanje partnerstava i unaprjeđenje uloge EU-a u međunarodnom kontekstu

36.

smatra da suradnja s NATO-om u području kiberobrane ima važnu ulogu u sprečavanju napada, njihovu odvraćanju i odgovaranju na kibernapade u područjima važnima za kolektivnu sigurnost država članica; poziva države članice da u cijelosti razmjenjuju dokaze i obavještajne podatke kako bi pridonijele uspostavi popisa kibersankcija; poziva na veću koordinaciju s NATO-om u tom području sudjelovanjem u vježbama u kiberprostoru i zajedničkim osposobljavanjem, kao što su usporedne i koordinirane vježbe;

37.

uviđa da bi se EU i NATO trebali uskladiti u slučajevima kad su neprijateljski akteri prijetnja euroatlantskim sigurnosnim interesima; izražava zabrinutost zbog sustavnog agresivnog ponašanja koje su pokazale posebno Kina, Rusija i Sjeverna Koreja u kiberprostoru, uključujući brojne kibernapade protiv državnih institucija i privatnih poduzeća; smatra da bi se suradnja EU-a i NATO-a trebala usmjeriti na izazove u području kibersigurnosti, hibridnih prijetnji, nastajućih disruptivnih tehnologija, svemira, nadzora naoružanja i neširenja oružja; poziva na suradnju EU-a i NATO-a u osiguravanju otpornih, cjenovno pristupačnih i sigurnih mreža velikih brzina koje su u skladu sa sigurnosnim standardima EU-a i nacionalnim sigurnosnim standardima kojima se osiguravaju nacionalne i međunarodne informacijske mreže koje omogućuju šifriranje osjetljivih podataka i komunikacije;

38.

pozdravlja dogovor CERT-EU-a i NATO-ove službe za odgovor na računalne incidente (NCIRC) u cilju jamčenja sposobnosti reagiranja na prijetnje u stvarnom vremenu poboljšanjem prevencije, otkrivanja i odgovora na kiberincidente u EU-u i NATO-u; također naglašava važnost povećanja kapaciteta za osposobljavanje u području kiberobrane u okviru informacijskih tehnologija i kibersustava u suradnji s Centrom izvrsnosti za suradnju u području kiberobrane pri NATO-u i Akademijom NATO-a za komunikacije i informacije;

39.

poziva na daljnju suradnju EU-a i NATO-a, posebno u pogledu zahtjeva interoperabilnosti kiberobrane, nastojeći postići moguće komplementarnosti i uzajamno korisno jačanje kapaciteta, povezivanjem relevantnih struktura ZSOP-a s NATO-ovom inicijativom Federated Mission Networking te izbjegavanjem udvostručavanja i priznavanjem njihovih odgovornosti; poziva na jačanje EU-ova PESCO-a, Pametne obrane NATO-a, Inicijative povezanih snaga i Zavjeta o obrambenom izdvajanju i promicanje udruživanja i dijeljenja radi postizanja bolje sinergije i učinkovitosti u odnosima između dobavljača i krajnjih korisnika; pozdravlja napredak ostvaren u okviru suradnje EU-a i NATO-a u području kiberobrane, posebno u pogledu razmjene koncepata i doktrina, prekograničnog sudjelovanja u kibervježbama i uzajamnog obavješćivanja posebno o kibernetičkoj dimenziji upravljanja krizama; predlaže uspostavu zajedničkog informacijskog centra EU-a i NATO-a za kiberprijetnje, kao i zajedničke radne skupine za kibersigurnost;

40.

poziva na bolju koordinaciju u području kiberobrane među državama članicama, institucijama EU-a, saveznicima NATO-a, UN-om i Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju (OESS); u tom pogledu potiče daljnje promicanje mjera OESS-a za izgradnju povjerenja u području kiberprostora i ističe potrebu za razvojem učinkovitih alata međunarodne suradnje kako bi se pružila potpora jačanju izgradnje kapaciteta partnera u kiberprostoru te kako bi se razvile i promicale mjere za izgradnju povjerenja i uključiva suradnja s civilnim društvom i dionicima; pozdravlja važnost koja se pridaje globalnom, otvorenom, slobodnom, stabilnom i sigurnom kiberprostoru u okviru Strategije EU-a za suradnju u indo-pacifičkoj regiji od 19. travnja 2021.; poziva na aktivno razvijanje uže suradnje s demokracijama istomišljenicama u indo-pacifičkoj regiji kao što su SAD, Južna Koreja, Japan, Indija, Australija i Tajvan radi razmjene znanja i iskustva te informacija o suzbijanju kiberprijetnji; naglašava i važnost suradnje s drugim zemljama, posebno u neposrednom susjedstvu EU-a, kako bi im se pomoglo u izgradnji kapaciteta za obranu od kiberprijetnji; pohvaljuje potporu Komisije programima kibersigurnosti u zemljama zapadnog Balkana i Istočnog partnerstva; naglašava hitnu potrebu za poštovanjem međunarodnog prava, među ostalim Povelje UN-a u njezinoj cijelosti, i pridržavanjem općepriznatog međunarodnog normativnog okvira za odgovorno ponašanje država te sudjelovanjem u tekućoj raspravi o načinima primjene međunarodnog prava u kiberprostoru u kontekstu UN-a;

41.

ističe važnost snažnog partnerstva u području kibersigurnosti s Ujedinjenom Kraljevinom, koja je predvodnica s obzirom na svoj arsenal kiberobrane; poziva Komisiju da istraži mogućnost ponovnog pokretanja postupka u cilju uspostave formalnog i strukturiranog okvira za suradnju u tom području u budućnosti;

42.

naglašava potrebu za osiguravanjem mira i stabilnosti u kiberprostoru; poziva sve države članice i EU da pokažu vodstvo tijekom rasprava i inicijativa pod pokroviteljstvom UN-a, među ostalim predlaganjem akcijskog programa, radi zauzimanja proaktivnog pristupa uspostavi međunarodnog regulatornog okvira i podupiranja istinskog promicanja odgovornosti, poštovanjem novih normi i sprječavanjem zlouporabe digitalnih tehnologija te kako bi se promicalo odgovorno ponašanje država u kiberprostoru, nadovezujući se na izvješća o konsenzusu Skupine vladinih stručnjaka UN-a koja je podržala Opća skupština UN-a; pozdravlja preporuke iz završnog izvješća OEWG-a, posebno one o uspostavi akcijskog programa; potiče UN da promiče dijalog među državama, istraživačima, akademskim zajednicama, organizacijama civilnog društva, humanitarnim akterima i privatnim sektorom kako bi postupci oblikovanja politika za nove međunarodne propise bili uključivi; poziva na ubrzanje svih postojećih multilateralnih napora kako normativni i regulatorni okviri ne bi zaostali za tehnološkim razvojem i novim metodama ratovanja; poziva na modernizaciju sustava nadzora naoružanja kako bi se izbjegao nastanak digitalne sive zone; poziva na jačanje mirovnih misija UN-a kapacitetima za kiberobranu u skladu s učinkovitom provedbom njihovih mandata;

43.

podsjeća na svoje stajalište o zabrani razvoja, proizvodnje i uporabe potpuno autonomnog oružja kojim se omogućuju napadi bez smislene ljudske kontrole; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika, države članice i Europsko vijeće da donesu zajedničko stajalište o autonomnim oružanim sustavima kojim se osigurava smislena ljudska kontrola nad ključnim funkcijama oružanih sustava; zahtijeva pokretanje međunarodnih pregovora u cilju donošenja pravno obvezujućeg instrumenta kojim bi se zabranilo potpuno autonomno oružje;

44.

naglašava važnost suradnje s nacionalnim parlamentima radi razmjene najboljih primjera iz prakse u području kiberobrane;

o o

45.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, agencijama EU-a u području obrane i kibersigurnosti, glavnom tajniku NATO-a te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 194, 19.7.2016., str. 1.

(2) SL L 151, 7.6.2019., str. 15.

(3) SL L 246, 30.7.2020., str. 12.

(4) SL L 351 I, 22.10.2020., str. 5.

(5) SL C 28, 27.1.2020., str. 57.

(6) Direktiva 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji u području obrane i sigurnosti (SL L 216, 20.8.2009., str. 76.).

24.3.2022

Službeni list Europske unije

C 132/113

P9_TA(2021)0413

Arktik: prilike, bojazni i sigurnosni izazovi

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o Arktiku: prilike, bojazni i sigurnosni izazovi (2020/2112(INI))

(2022/C 132/10)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir glavu V. Ugovora o Europskoj uniji, a posebno članke 21., 22., 34. i 36., kao i dio peti Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije od 9. listopada 2008. o upravljanju Arktikom (1), od 20. siječnja 2011. o održivoj politici EU-a za krajnji sjever (2), od 12. ožujka 2014. o strategiji EU-a za Arktik (3), od 16. ožujka 2017. o integriranoj politici Europske unije za Arktik (4), od 3. srpnja 2018. o klimatskoj diplomaciji (5) i od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi (6),

—	uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda koju je Opća skupština UN-a usvojila 13. prosinca 2007.,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2018. o kršenju prava autohtonih naroda u svijetu, uključujući jagmu za zemljištem (7),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. studenoga 2008. naslovljenu „Europska unija i arktička regija” (COM(2008)0763), zajedničku komunikaciju od 26. lipnja 2012. naslovljenu „Razvijanje politike Europske unije prema arktičkoj regiji: napredak nakon 2008. i sljedeći koraci” (JOIN(2012)0019) i zajedničku komunikaciju od 27. travnja 2016. naslovljenu „Integrirana politika Europske unije za Arktik” (JOIN(2016)0021),

—	uzimajući u obzir relevantne preporuke Izaslanstva za sjevernu suradnju i odnose sa Švicarskom i Norveškom te u Zajedničkom parlamentarnom odboru EU-a i Islanda i Zajedničkom parlamentarnom odboru Europskog gospodarskog prostora (EGP),

—	uzimajući u obzir sažetak rezultata javnog savjetovanja o politici EU-a za Arktik iz siječnja 2021.,

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. siječnja 2020. (8) i komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. (COM(2019)0640) o europskom zelenom planu,

—	uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC),

—	uzimajući u obzir sporazum donesen 12. prosinca 2015. u Parizu na 21. sjednici Konferencije stranaka UNFCCC-a (Pariški sporazum),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 8. prosinca 2009. koji se odnose na pitanja Arktika, od 12. svibnja 2014. o razvijanju politike Europske unije prema arktičkoj regiji, od 20. lipnja 2016. o Arktiku, od 21. studenoga 2019. o svemirskim rješenjima za održivi Arktik i od 9. prosinca 2019. o politici EU-a za Arktik,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. svibnja 2017. o autohtonim narodima i zajednički radni dokument službi od 17. listopada 2016. naslovljen „Provedba vanjske politike EU-a o autohtonim narodima” (SWD(2016)0340),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. studenoga 2008. naslovljenu „Europska unija i arktička regija” (COM(2008)0763),

—	uzimajući u obzir Deklaraciju iz Ilulissata koju je 28. svibnja 2008. objavilo pet arktičkih obalnih država (Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kanada, Norveška i Danska) i koja je potvrđena u svibnju 2018.,

—	uzimajući u obzir osnivanje Vijeća država Baltičkoga mora (CBSS) i Euroarktičkog vijeća za regiju Barentsovog mora (BEAC),

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/137/EU od 14. ožujka 2014. o odnosima između Europske unije, s jedne strane, te Grenlanda i Kraljevine Danske, s druge strane,

—	uzimajući u obzir Globalnu strategiju Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku iz lipnja 2016.,

—	uzimajući u obzir nacionalne strategije za Arktik, posebno one arktičkih država, odnosno Kraljevine Danske, Švedske i Finske te strategije ostalih država članica EU-a i EGP-a,

—	uzimajući u obzir Strategiju pomorske sigurnosti Europske unije,

—	uzimajući u obzir Svemirsku strategiju za Europu (COM(2016)0705) koju je Komisija objavila 26. listopada 2016.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) koja je donesena 10. prosinca 1982. i na snazi je od 16. studenoga 1994.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine od 16. studenoga 1972.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 169 o autohtonim narodima i plemenima,

—	uzimajući u obzir Sporazum za sprečavanje nereguliranog ribolova na otvorenome moru u središnjem Arktičkom oceanu od 3. listopada 2018.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika,

—	uzimajući u obzir Međunarodni kodeks za brodove koji plove u polarnim vodama (Polarni kodeks) koji je donijela Međunarodna pomorska organizacija,

—

uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti ljudskog života na moru (SOLAS) iz 1974., Međunarodnu konvenciju o sprečavanju onečišćenja s brodova (MARPOL) iz 1973., kako je izmijenjena Protokolom iz 1978. i Protokolom iz 1997., Međunarodnu konvenciju o standardima izobrazbe, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca iz 1978., kako je izmijenjena 1995. i 2010., Konvenciju o međunarodnim pravilima o izbjegavanju sudara na moru iz 1972., Konvenciju o olakšicama u međunarodnom pomorskom prometu iz 1965. i Međunarodnu konvenciju o traganju i spašavanju na moru iz 1979.,

—	uzimajući u obzir Svalbardski ugovor (ranije Ugovor o arhipelagu Spitsbergen) od 9. veljače 1920.,

—	uzimajući u obzir Deklaraciju iz Ottawe od 19. rujna 1996. o osnivanju Arktičkog vijeća,

—	uzimajući u obzir izjave donesene na Parlamentarnom forumu Sjeverne dimenzije u Bodøu (Norveška) u studenome 2019., u Bruxellesu u studenome 2017., u Reykjaviku (Island) u svibnju 2015., u Arhangelsku (Rusija) u studenome 2013., u Tromsøu (Norveška) u veljači 2011. i u Bruxellesu u rujnu 2009.,

—

uzimajući u obzir tri pravno obvezujuća sporazuma dogovorena pod pokroviteljstvom Arktičkog vijeća, tj. Sporazum o suradnji u zračnom i pomorskom traganju i spašavanju na Arktiku iz 2011., Sporazum o suradnji u području pripravnosti i odgovora na onečišćenje mora naftom na Arktiku iz 2013. te Sporazum o poboljšanju međunarodne znanstvene suradnje na Arktiku iz 2017.,

—	uzimajući u obzir izjavu s 14. konferencije Stalnog odbora parlamentarnih zastupnika iz arktičke regije održane 13. i 14. travnja 2021.,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. rujna 2020. naslovljenu „Pouzdanost opskrbe kritičnim sirovinama: put prema većoj sigurnosti i održivosti” (COM(2020)0474),

—	uzimajući u obzir Forum EU-a za Arktik koji je održan 2019. u Umeåu (Švedska),

—	uzimajući u obzir izvješća Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), osobito njegovo posebno izvješće o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena te posebno izvješće o globalnom zagrijavanju od 1,5 oC,

—	uzimajući u obzir sažeto izvješće o savjetovanju s Forumom arktičkih dionika od 21. prosinca 2017. o utvrđivanju ključnih investicijskih prioriteta na Arktiku i o načinima za veće pojednostavnjenje budućih programa financiranja EU-a za tu regiju,

—	uzimajući u obzir stratešku napomenu Europskog centra za političku strategiju iz 2019. naslovljenu „Hod po tankome ledu: Uravnotežena arktička strategija za EU”,

—

uzimajući u obzir Sjevernoatlanstki ugovor, priopćenje sa sastanka na vrhu u Varšavi koje su izdali čelnici država i vlada koji su sudjelovali na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća u Varšavi 8. i 9. srpnja 2016. te analizu i preporuke Skupine za razmatranje koju je imenovao glavni tajnik NATO-a pod nazivom „NATO 2030.: ujedinjeni za novo doba”,

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0239/2021),

budući da je Arktik posljednjih desetljeća regija koju karakteriziraju mir, izostanak napetosti i konstruktivna međunarodna suradnja osam arktičkih država – Danske, Švedske, Finske, Islanda, Norveške, Rusije, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država; budući da bi arktičke države i međunarodna zajednica stoga trebale održavati takvo stanje i nastaviti pokazivati političku volju za suradnju i rješavanje spornih pitanja u skladu s međunarodnim pravom;

budući da je geopolitička važnost te regije sve veća i da je stoga za budućnost Arktika i za globalne izazove s kojima se arktička regija suočava, a koji nadilaze izazove obalnih arktičkih država, potrebno višerazinsko upravljanje, kao i međunarodna suradnja te pronalazak međunarodnih rješenja; budući da su geopolitika i sigurnost Arktika izravno povezane s njegovom ekološkom situacijom, na koju pak snažno utječe ljudsko djelovanje na drugim dijelovima planeta;

C.	budući da se sveobuhvatni model upravljanja Arktikom, u čijem je središtu međunarodno pravo, pokazao djelotvornim i stabilnim; budući da se suradnja pokazala najkorisnijim načinom uspostavljanja odnosa između arktičkih država;

D.	budući da trenutačni okvir upravljanja Arktikom, usredotočen na Arktičko vijeće, posljednjih 25 godina znatno doprinosi stabilnosti regije; budući da je Arktičko vijeće glavni forum za arktičku suradnju i da su njegove radne skupine prostor pozitivne i konstruktivne međunarodne suradnje;

budući da je rad Arktičkog vijeća ključan za osiguranje mirne i konstruktivne suradnje arktičkih država te je doveo do sklapanja nekoliko obvezujućih sporazuma između arktičkih država; budući da u prošlosti svjetski geopolitički sukobi gotovo da i nisu utjecali na arktičku regiju, iako njezina vojna važnost i geopolitička strateška uloga rastu; budući da su sigurnost i politika Arktika postale sve povezanije s globalnim pitanjima, pri čemu je vjerojatno da će zbivanja izvan Arktika imati posljedice za arktičke države i obrnuto, zbog čega je još važnije izbjeći bilo kakav učinak prelijevanja na Arktik kad je riječ o geopolitičkim napetostima i sukobima u drugim regijama;

F.	budući da EU u potpunosti podržava predanost Arktičkog vijeća dobrobiti stanovnika Arktika, održivom razvoju regije i zaštiti arktičkog okoliša, uključujući zdravlje ekosustava, održavanje i obnovu biološke raznolikosti te očuvanje prirodnih resursa i održivo upravljanje njima;

budući da EU već dugo zagovara blisku suradnju u arktičkoj regiji i desetljećima djeluje na Arktiku putem svojeg sudjelovanja u politici Sjeverne dimenzije s Rusijom, Norveškom i Islandom, sudjelovanja u osnivanju Vijeća baltičkih država, suradnje u euroarktičkoj regiji Barentsovog mora, a posebno u Euroarktičkom vijeću za regiju Barentsovog mora i u Regionalnom vijeću za regiju Barentsovog mora, putem strateških partnerstava s Kanadom i SAD-om, kao i svojom ulogom aktivnog de facto promatrača u Arktičkom vijeću; budući da doprinos EU-a regionalnom razvoju i prekograničnoj suradnji na europskom Arktiku iznosi više od milijardu eura;

budući da je međunarodno pravo temelj međunarodnog angažmana i suradnje na Arktiku; budući da bi trebalo ponovno potvrditi i ojačati posebice konvenciju UNCLOS i konvencije Međunarodne pomorske organizacije, koje pružaju okvir za međunarodnu suradnju i djelovanje u pitanjima povezanima s Arktičkim oceanom; budući da se konvencijom UNCLOS utvrđuje pravni okvir unutar kojeg se moraju provoditi sve aktivnosti na oceanima i morima, obalnim se državama dodjeljuju gospodarska prava nad njihovim isključivim gospodarskim pojasevima, kao i nad njihovim epikontinentalnim pojasevima, te se ističe da otvoreno more ne podliježe suverenitetu nijedne države; budući da su arktičke obalne države u Deklaraciji iz Ilulissata potvrdile da će pri upravljanju Arktičkim oceanom poštovati međunarodno pravo, ponajprije konvenciju UNCLOS; budući da Međunarodna pomorska organizacija utvrđuje globalne regulatorne standarde sigurnosti i okolišne učinkovitosti međunarodnoga pomorskog prometa;

budući da je Arktik posebno i sve više pogođen dramatičnim učinkom klimatskih promjena i degradacije biološke raznolikosti, uključujući rastuće temperature, promjene u stanju leda, šumske požare, podizanje razine mora, promjenjive vremenske obrasce, invazivne strane vrste, velike gubitke biološke raznolikosti i odmrzavanje permafrosta, što utječe na cijeli planet, ali također predstavlja opasnost za lokalnu infrastrukturu; budući da se lokalnim strategijama prilagodbe i zaštiti arktičkog ekosustava može pristupiti samo unutar globalnog okvira klimatskog djelovanja, a provedba Pariškog sporazuma u središtu je takve suradnje;

J.	budući da neki dijelovi Arktika imaju najvišu koncentraciju plastičnog otpada na svijetu, što već utječe na arktičke životinjske vrste i predstavlja rizik od kontaminacije prehrambenog lanca te će s vremenom utjecati na ljude;

K.	budući da je zabrinjavajuće brzo otapanje ledenih kapa na Arktiku posljedica klimatskih promjena te čimbenika koji uglavnom nastaju izvan Arktika; budući da klimatske promjene stoga treba smatrati multiplikatorom prijetnji koji pogoršava postojeće trendove, napetosti i nestabilnost;

budući da bi otapanje arktičke ledene kape i posljedično podizanje razine mora imali ozbiljne globalne posljedice za okoliš, gospodarstvo i sigurnost ljudi; budući da bi otapanje grenlandske ledene kape moglo prouzročiti podizanje razine mora diljem svijeta za do 7,2 metra, zbog čega bi mnoga područja na planetu bila potopljena; budući da dio arktičkih stanovnika već osjeća posljedice otapanja ledenih kapa, što je pokrenulo migracijske tokove; budući da otapanje leda na Grenlandu uzrokuje i promjene u biološkoj raznolikosti;

budući da se među raznim prijetnjama kojima je Arktik izložen zbog ljudskog djelovanja posebno ističe odmrzavanje permafrosta; budući da permafrost prekriva oko 24 % tla sjeverne polutke, osobito velika područja sjeverne Rusije; budući da permafrost sadržava velike količine opasnog metana i CO2 te da se prilikom odmrzavanja staklenički plinovi ispuštaju u atmosferu, čime se doprinosi globalnom zatopljenju; budući da odmrzavanje permafrosta može promijeniti ekosustave i utjecati na sigurnost na neočekivane načine;

budući da su, iako su izazovi s kojima se Arktik susreće uglavnom prouzročeni globalnim klimatskim promjenama i djelovanjem izvan arktičke regije, učinci klimatskih promjena posebno vidljivi na Arktiku jer se Arktik zagrijava tri puta brže od svjetskog prosjeka, a led u arktičkom moru otapa se dosad neviđenom brzinom, pri čemu podizanje razine mora stvara teške socijalne, ekološke i gospodarske posljedice ne samo za tu regiju već i za cijeli svijet; budući da te posljedice mijenjaju regionalni ekosustav, geografiju i gospodarstvo mogućim otvaranjem novih prometnih putova, povećanjem trgovine, omogućavanjem pristupa rijetkim prirodnim resursima te intenziviranjem istraživačkih aktivnosti, ribarstva i turizma; budući da neke od tih promjena imaju golem potencijal za tehnološki napredan, ekološki prihvatljiv i održiv gospodarski razvoj; budući da su izazovi s kojima se Arktik suočava odgovornost cijelog svijeta, što se posebno odnosi na klimatske promjene; budući da bi EU trebao djelovati u pogledu tih izazova, kako preuzimanjem vlastitih obveza, tako i pružanjem pomoći drugima;

budući da je ekološke katastrofe na Arktiku koje prouzroči čovjek, posebno pri vađenju nafte i drugih arktičkih resursa, teško obuzdati i njima upravljati te ispravljanje nastale štete može biti vrlo skupo; budući da se najveće izlijevanje nafte na Arktiku dogodilo u svibnju 2020. u Sibiru, kada je više od 20 tisuća tona dizelskog goriva završilo u tlu i plovnim putovima u blizini ruskoga grada Noriljska te da su radovi na čišćenju još u tijeku;

budući da većinom vanjski učinci klimatskih promjena na Arktiku i ponovna pojava geopolitičkog natjecanja u regiji predstavljaju čimbenike koji dovode u pitanje održivi razvoj i očuvanje tradicionalnog načina života u osjetljivom arktičkom okružju te bi mogli utjecati na sigurnost i održivi gospodarski razvoj regije;

budući da geoekonomska važnost te regije brzo raste zbog sve većeg interesa za njezine bogate i obilne prirodne resurse, uključujući kritične sirovine, te za nove pomorske rute i potencijal za pomorski prijevoz; budući da arktičke zemlje imaju pravo koristiti resurse na vlastitom državnom području, ali su isto tako dužne činiti to na odgovoran način; budući da istraživanje i iskorištavanje arktičkih resursa podrazumijevaju znatan rizik za osjetljive ekosustave i lokalno stanovništvo u toj regiji; budući da su Europska unija i Ujedinjena Kraljevina 2019. uvezle veliki dio izvoza energije, metala, minerala i ribe arktičkih država;

budući da se zbog otapanja leda otvaraju sjeverozapadni prolaz, sjevernomorska ruta i buduća transpolarna morska ruta; budući da su prirodni resursi arktičke regije uglavnom pod nacionalnim jurisdikcijama arktičkih država te da vlasništvo nad tim resursima nije sporno; budući da je zbog potrebe za razvojem i pronalaskom održivih rješenja za proizvodnju i prijevoz energije došlo do porasta globalne potražnje za elementima rijetkih zemalja, zbog čega se fokus usmjerio na većinom neiskorištene arktičke prirodne resurse; budući da arktička regija ima goleme rezerve minerala rijetkih zemalja; budući da se 90 % globalne proizvodnje minerala rijetkih zemalja trenutačno odvija u Kini;

S.	budući da glavnu odgovornost za održivi razvoj Arktika imaju arktičke države, no nije moguće zanemariti znatan utjecaj vanjskih faktora, zbog čega je međunarodna zajednica obvezna učiniti sve što je u njezinoj moći da zaštiti arktičku regiju te zajamči njezinu stabilnost i sigurnost;

budući da na području arktičkog kruga živi više od četiri milijuna ljudi, uključujući više od 40 različitih autohtonih naroda i lokalnih zajednica te pola milijuna građana EU-a; budući da jedini priznati autohtoni narod u EU-u, narod Sami, živi u arktičkim regijama Finske i Švedske te u Norveškoj i Rusiji; budući da autohtoni narodi i lokalne zajednice imaju ključnu ulogu u održivom upravljanju prirodnim resursima i očuvanju biološke raznolikosti; budući da je demografija važna za regionalni razvoj;

U.	budući da je suradnja u području znanstvenih istraživanja važnija nego ikad za prevladavanje izazova koje uzrokuju ozbiljna degradacija okoliša i klimatske promjene;

V.	budući da doprinos EU-a istraživanju Arktika u okviru programa Obzor 2020. iznosi više od 200 milijuna EUR;

W.	budući da je EU predan radu na stvaranju otvorenog i sigurnog globalnog pomorskog područja, u skladu s Globalnom strategijom EU-a i Strategijom pomorske sigurnosti EU-a;

budući da se angažman EU-a na Arktiku temelji na povijesti, geografskom položaju, gospodarstvu i istraživanju; budući da bi trebalo naglasiti važnost održivog razvoja, kohezijske politike i prekogranične suradnje za ublažavanje geopolitičkih napetosti; budući da EU, kao globalni akter, dosljedno pokazuje predanost mirnom, ekološki čistom, kooperativnom, održivom i prosperitetnom Arktiku te nastoji osigurati održivu budućnost za stanovnike te regije; budući da je EU jasno izrazio spremnost za preuzimanje još istaknutije uloge;

Y.	budući da EU može na razne načine doprinijeti rješavanju potencijalnih novih izazova i sprečavanju sukoba na Arktiku;

budući da je zahtjev EU-a za stjecanje statusa punopravnog promatrača u Arktičkom vijeću, čiji su primitak članovi Arktičkog vijeća potvrdili 2013. godine, i dalje u obradi; budući da je konačna odluka odgođena zbog protivljenja nekih članica Arktičkog vijeća; budući da je Parlament prethodno podržao taj zahtjev; budući da EU aktivno sudjeluje u radu relevantnih skupina, radnih skupina i stručnih skupina Arktičkog vijeća; budući da širok spektar regionalnih nadležnosti, stručnog znanja i postojećih inicijativa EU-a može poslužiti kao okvir za zajedničke projekte;

AA.

budući da Francuska, Njemačka, Nizozemska, Poljska, Španjolska i Italija – promatrači u Arktičkom vijeću – pokazuju značajnu uključenost na Arktiku i snažan interes za budući dijalog i suradnju s Arktičkim vijećem; budući da su Estonija i Irska podnijele zahtjev za stjecanje statusa promatrača u Arktičkom vijeću;

AB.	budući da su Island i Norveška, kao aktivni i pouzdani partneri, povezani s EU-om preko EGP-a i schengenskih sporazuma;

AC.

budući da je stabilnost Arktika već dugo relativno dobro očuvana, no da na nju sve više utječu rastući međunarodni interes za tu regiju te promjene u sigurnosnom okružju, što uključuje i postupnu ponovnu militarizaciju Ruske Federacije u regiji; budući da su gospodarska i vojna ulaganja Ruske Federacije na Arktiku daleko veća od ulaganja ostalih arktičkih država; budući da je Ruska Federacija uspostavila nove i modernizirala stare vojne baze u sjevernim regijama te je osnažila kapacitete za onemogućivanje i uskraćivanje pristupa području (A2/AD) na strateškoj sjevernomorskoj ruti, za koju ta zemlja lažno tvrdi da je unutarnji plovni put; budući da je Rusija unaprijedila status svoje Sjeverne flote na vojni okrug i povećala kapacitete različitih grana svojih oružanih snaga opremljenih, među ostalim, novim podmornicama, nuklearnim ledolomcima i ledolomcima na klasični pogon te borbenim radarima i raketnim sustavima; budući da je Rusija oživjela koncept bastionske obrane usmjeren na zaštitu njezinih strateških kapaciteta od Barentsovog mora do Beringova tjesnaca; budući da je Rusija također pojačala svoje pomorske i zračne ophodnje, aktivnost podmornica i taktike elektroničkog ratovanja, što je vrlo zabrinjavajući razvoj događaja; budući da su takve geopolitičke promjene dovele do povećanja učestalosti vježbi, raspoređivanja snaga, ophodnji i ulaganja u kapacitete na Arktiku; budući da je militarizacija tog područja protivna duhu suradnje u kojemu su se dosad odvijali odnosi među arktičkim državama;

AD.	budući da je regija Barentsovog mora glavno područje za testiranje balističkih sustava i sustava krstarećih raketa, dok je područje istočno od otočja Nove zemlje glavno područje nuklearnih pokusa;

AE.	budući da je Rusija narušila suverenost i teritorijalnu cjelovitost svojih mirnih susjeda blokirajući slobodnu plovidbu u Azovskom, Crnom i Baltičkom moru, što se ne može zanemariti pri procjeni budućih scenarija za održavanje trenutačnog mirnog suživota na Arktiku;

AF.

budući da dalekosežni projekti i inicijative Kine izazivaju veliku zabrinutost; budući da je Kina u siječnju 2018. objavila svoju prvu bijelu knjigu o politici povezanoj s Arktikom i da dugoročno nastoji ojačati svoj položaj na Arktiku te se proglasila „zemljom u blizini Arktika” u želji da postane „polarna sila”, dok istodobno jača suradnju s Rusijom na Arktiku; budući da je Kina stvorila „polarni put svile” za trgovinu kroz arktičku regiju, kao produžetak kineske inicijative „Jedan pojas, jedan put”, te je organizirala regionalne znanstvene istraživačke misije, osnovala istraživačke centre na Arktiku i postavila 24 satelita za promatranje polarnog područja; budući da Kina aktivno sudjeluje u Arktičkom vijeću i da bilateralno surađuje s pojedinim arktičkim državama i drugim dionicima kako bi dobila potporu za svoje inicijative;

AG.	budući da je većina arktičkih aktera izmijenila svoje strategije u svjetlu situacije na Arktiku koja se brzo mijenja te sve veće gospodarske i geostrateške važnosti te regije;

Međunarodna suradnja kao temelj sigurnog, stabilnog, prosperitetnog, pristupačnog i mirnog Arktika

potvrđuje da je Arktik strateški i politički važan za EU u svojstvu zainteresirane strane i globalnog aktera te ističe predanost EU-a tome da bude odgovoran akter koji se zalaže za dugoročno održiv i miran razvoj regije uz potpunu suradnju s međunarodnim partnerima; smatra ključnim da svi dionici, uključujući EU i njegove države članice, rade na održavanju mirne i intenzivne međunarodne i regionalne suradnje, znanstvenog istraživanja, blagostanja i izostanak napetosti na Arktiku, kao i na pružanju odgovora na vrlo zabrinjavajuće učinke i posljedice klimatskih promjena u toj regiji; smatra da Arktičko vijeće ima ključnu ulogu u očuvanju ekološke ravnoteže planeta, zadovoljan je zbog činjenice da je ta regija već dugo regija mira i plodonosne međunarodne suradnje te čestita Arktičkom vijeću prilikom njegove 25. obljetnice kao primarnom forumu za arktičku suradnju koji je dokazao svoju sposobnost održavanja konstruktivnog i pozitivnog duha suradnje;

podržava valjanost triju temeljnih stupova integrirane politike EU-a za Arktik, odnosno ambicioznog odgovora na klimatske promjene i očuvanja arktičkog okoliša, promicanja održivog razvoja i jačanja međunarodne suradnje; ističe važnost uravnotežene politike EU-a za Arktik i mišljenja je da je EU u jedinstveno dobroj poziciji da pomogne u koordinaciji i dopunjivanju arktičkih politika država članica te stoga naglašava da je potrebno bolje uskladiti unutarnje i vanjske politike EU-a o pitanjima Arktika; potiče EU da, kad god je to prikladno, u svoje sektorske politike uključi arktičku dimenziju;

ističe važnu ulogu država promatrača u Arktičkom vijeću, koje imaju veliko iskustvo i koje su već dugo uključene u znanstvenu i političku suradnju na Arktiku; u tom pogledu pozdravlja dijalog koji je u tijeku između država promatrača i predsjedništva Arktičkog vijeća; podržava zahtjev EU-a da postane punopravni promatrač u Arktičkom vijeću i potiče članove Arktičkog vijeća da pozitivno odgovore na zahtjev EU-a; naglašava, međutim, da je EU već de facto promatrač u Arktičkom vijeću, s mogućnošću sudjelovanja i doprinošenja pod jednakim uvjetima kao i drugi članovi promatrači;

naglašava da EU mora doprinijeti poboljšanom multilateralnom upravljanju Arktikom, promicati održivu upotrebu resursa te štititi i očuvati Arktik u suradnji s njegovim stanovništvom; poziva EU da nastavi doprinositi Arktičkom vijeću stručnim znanjem i financiranjem tako što će povećati svoje sudjelovanje u radnim skupinama Arktičkog vijeća i njegovim raznim projektima; smatra da bi na sjevernu regiju trebalo gledati kao na dio sjevernog susjedstva EU-a, uz veće sudjelovanje na postojećim forumima; ističe da Sjeverna dimenzija služi kao konstruktivno područje prekogranične suradnje, s uspješnim modelom sektorske suradnje, pri čemu EU jednako doprinosi zajedničkoj politici s Rusijom, Norveškom i Islandom kao i drugi promatrači; pozdravlja daljnju praktičnu suradnju u širokom rasponu područja; ističe suradnju između lokalnih i nacionalnih državnih i nedržavnih aktera u Euroarktičkom vijeću za regiju Barentsovog mora, u kojem je EU punopravni član, u pitanjima od posebne važnosti za regiju Barentsovog mora; napominje da Euroarktičko vijeće za regiju Barentsovog mora ima važnu ulogu u izgradnji povjerenja i uzajamnog razumijevanja na sjeveru uz istodobno jačanje suradnje među arktičkim zemljama; napominje da bi EU također trebao nastojati sudjelovati na drugim političkim forumima povezanima s razvojem Arktika;

pozdravlja aktualni proces ažuriranja politike EU-a za Arktik, koja bi trebala odražavati interes EU-a za Arktik i odgovoriti na kombinirane izazove povećane međunarodne pozornosti te klimatskih, okolišnih, geopolitičkih i geoekonomskih promjena u regiji; smatra da bi ta politika trebala uključivati nove aktere kao što je Kina te da bi se sigurnosna dimenzija Arktika trebala rješavati u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a; konkretno smatra da bi ta politika trebala uključivati sveobuhvatan pristup sigurnosti, koji bi posebno trebao obuhvaćati koncepte okoliša i zdravlja, kao i pitanja pomorske sigurnosti; napominje da će se takvom sveobuhvatnom ažuriranom politikom, koja se temelji na konsenzusu među svim državama članicama, EU-u omogućiti da ima djelotvornu, proaktivnu i ambiciozniju ulogu u regiji, uzimajući u obzir goruće izazove povezane s klimatskim promjenama i sve veću geopolitičku važnost Arktika, ali će također služiti interesima građana EU-a, ponajprije onih koji žive na Arktiku, a osobito autohtonog stanovništva; naglašava da takva politika mora odražavati i unutarnju i vanjsku dimenziju odnosa EU-a s Arktikom te bi trebala uključivati dimenziju održive povezivosti kako bi se riješila ključna pitanja s kojima se suočavaju stanovnici Arktika, kao što je osiguravanje kvalitetnih internetskih veza;

smatra da bi se nova politika EU-a za Arktik trebala u širem smislu iskoristiti kao prilika za podizanje razine osviještenosti i angažiranosti građana EU-a, akademske zajednice i poduzeća oko pitanja povezanih s Arktikom; poziva na stvaranje jedinstvenog portala za Arktik koji bi obuhvaćao sve inicijative i aktivnosti institucija EU-a u pogledu Arktika;

primjećuje da raste zanimanje za Arktik i njegove resurse; duboko je zabrinut zbog negativnih učinaka klimatskih promjena, posebno brzog otapanja leda i prekomjernog iskorištavanja resursa, čime se stvaraju novi elementi i okolnosti za određene oblike gospodarskog razvoja i daljnje narušavanje sve krhkijih arktičkih ekosustava;

naglašava da sveobuhvatan model upravljanja koji se temelji na međunarodnom pravu koristi svim arktičkim državama i regiji u cjelini te da pruža predvidljivost i stabilnost u regiji; ističe da postojeće regionalne strukture potiču povjerenje i suradnju među arktičkim državama; naglašava da arktičke države imaju primarnu odgovornost za rješavanje problema na svojem državnom području; skreće pozornost, međutim, i na činjenicu da vanjske sile imaju ključan utjecaj na trenutačne i buduće izazove u regiji; ponavlja da je međunarodno pravo temelj pravnog okvira kojim se reguliraju međunarodni odnosi na Arktiku i ističe važnost konvencije UNCLOS kao temelja svih pomorskih aktivnosti, a posebno njezin dio XV., u pogledu mirnog rješavanja pomorskih sporova i različitih postupaka za rješavanje sporova za razgraničenje arktičkog epikontinentalnog pojasa i mirno rješavanje pitanja suvereniteta unutar Arktika u pogledu teritorijalnih mora; ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama da preuzmu snažniju ulogu u učinkovitoj provedbi međunarodnih konvencija te poziva SAD da ratificira konvenciju UNCLOS; također ističe važnost međunarodnih tijela osnovanih u okviru konvencije UNCLOS, uključujući Komisiju za granice epikontinentalnog pojasa (CLCS), Međunarodno tijelo za morsko dno (ISA) i Međunarodni sud za pravo mora (ITLOS), kao i platforme kao što su Arktičko vijeće, Konferencija parlamentarnih zastupnika iz arktičke regije, Euroarktičko vijeće za regiju Barentsovog mora, Sjeverna dimenzija i Ujedinjeni narodi, te ostaje predan snažnom i aktivnom sudjelovanju u parlamentarnoj suradnji u pogledu arktičkih pitanja;

priznaje status suvereniteta arktičkih država i njihova suverena prava u skladu s međunarodnim pravom; smatra da je ključno očuvati postignuća ostvarena tijekom triju desetljeća mirne suradnje; ističe da bi trebalo u potpunosti iskoristiti sposobnost EU-a da pruži rješenja za moguće sigurnosne izazove; ističe da bi se zbog velikog broja složenih i međusobno povezanih pitanja koja se odnose na gospodarski, ekološki i sigurnosni razvoj Arktika o sigurnosnim potrebama regije trebao voditi globalni, regionalni i lokalni dijalog;

Klimatske promjene na Arktiku

10.

izražava duboku zabrinutost zbog zaključaka posebnog izvješća Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena, prema kojima je tijekom posljednjih desetljeća globalno zatopljenje dovelo do raširenog smanjenja kriosfere, uz opsežne gubitke ledenih ploča i ledenjaka, smanjenje snježnog pokrova te površine i debljine arktičkog morskog leda i porast temperature permafrosta; ozbiljno je zabrinut zbog posljedica odmrzavanja permafrosta na javno zdravlje i sigurnost, što dovodi na površinu bakterije i viruse koji su mirovali stoljećima ili tisućljećima;

11.

ističe da Arktik gubi biološku raznolikost alarmantnom brzinom te izražava duboku zabrinutost u vezi s nalazima Globalnog izvješća o procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava koje je objavila Međuvladina znanstveno-politička platforma za biološku raznolikost i usluge ekosustava (IPBES); ističe da gubitak biološke raznolikosti nije prouzročen samo klimatskim promjenama nego i oceanskim rudarenjem, koje će se prema mišljenju IPBES-a vjerojatno proširiti u arktičkoj regiji kako se led bude otapao;

12.

zabrinut je zbog navoda da bakterije koje se ispuštaju odmrzavanjem permafrosta oslobađaju ugljik koji je štetan za klimu, ali i da zajedno s virusima mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju zdravlju životinja i ljudi; ističe da klimatske promjene i odmrzavanje permafrosta imaju štetan utjecaj na sposobnost života i rada u regiji jer dovode do gubitka ili propadanja postojeće infrastrukture, cesta i zgrada, kao i do velikog broja industrijskih i prometnih nesreća te također ugrožavaju kulturne lokalitete i baštinu te način života autohtonih naroda;

13.

ističe da bi EU trebao provoditi politike kojima se osigurava da se mjerama za rješavanje pitanja okoliša uzmu u obzir interesi stanovnika arktičke regije, uključujući njezine autohtone narode, u pogledu zaštite i razvoja regije;

14.

potiče EU da preuzme vodeću ulogu u radu na izradi ambicioznog akcijskog plana za borbu protiv klimatskih promjena za Arktik, koji će se baviti ublažavanjem globalnih emisija stakleničkih plinova i prilagodbom na klimatske promjene te istodobno podupirati inovativna rješenja relevantna za Arktik;

Geopolitička zbivanja na Arktiku

15.

pozdravlja činjenicu da je stabilnost Arktika već dugo relativno nezahvaćena sukobima u drugim dijelovima svijeta i ističe da je važno spriječiti učinak prelijevanja geopolitičkih zbivanja u drugim regijama na Arktik; međutim, primjećuje da se sigurnosna i vojna situacija na Arktiku znatno promijenila posljednjih godina te uviđa stratešku važnost te regije; napominje da siguran, stabilan, održiv, miran i prosperitetan Arktik ima ključnu ulogu za sigurnost Europe u širem smislu i njezin strateški kontekst; nadalje ističe da vojne aktivnosti u regiji trebaju biti predvidljive i transparentne te da se moraju provoditi tako da se njima promiču sigurnost i stabilnost s obzirom na to da povećana militarizacija, zajedno s pogoršanjem geopolitičkih odnosa na globalnoj razini, može dovesti do incidenata i povećanih sigurnosnih rizika; u skladu s time, poziva na pojačani regionalni dijalog, prekograničnu suradnju i suzdržanost u području vojnih aktivnosti te potiče proces pregovora i mjere za izgradnju povjerenja usmjerene na dugoročni cilj smanjenja količine vojne opreme u regiji;

16.

primjećuje poseban zemljopisni položaj Ruske Federacije čije su teritorijalne vode i gospodarske zone daleko veće od onih svih drugih arktičkih država; u tom pogledu naglašava da Rusija zbog svojih specifičnih geografskih obilježja ima automatsku ulogu sugovornika, ali zbog toga ima i veću odgovornost;

17.

primjećuje istaknut položaj Arktika u vojnim strategijama svih aktera angažiranih oko te regije te potiče te aktere da svoje politike za Arktik provode uz puno poštovanje međunarodnog prava; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog progresivnog jačanja vojnih kapaciteta Rusije, koje je najopsežnije među arktičkim državama i uključuje razvoj kapaciteta za onemogućivanje pristupa i uskraćivanje područja (A2/AD), te zbog reaktivacije i ponovne izgradnje morskih nuklearnih snaga i flote ledolomaca, pri čemu neke od njih Rusija planira opremiti krstarećim projektilima i sustavima za elektroničko ratovanje; smatra da takva djelovanja nisu opravdana vojnom situacijom na terenu i da znatno nadilaze legitimne obrambene svrhe te odražavaju volju Rusije da ostvari stratešku vojnu superiornost u regiji, što bi dovelo do nestabilnosti i povećanog rizika od sukoba te bi bilo u suprotnosti s inicijativom iz Murmanska iz 1987. čiji je cilj bio preobraziti Arktik u međunarodnu „zonu mira”; potiče države polarnoga kruga na to da ne grade vojne ili znanstvene baze koje štite vojne snage;

18.

žali zbog toga što je Rusija, umjesto naglašavanja koristi suradnje, usvojila mnogo konkurentniju, čak i konfrontacijsku perspektivu u pogledu Arktika, te na Arktik gleda kao na sferu vojnog, teritorijalnog i gospodarskog širenja i područje za ostvarenje svojih ambicija velike sile;

19.

poziva sve arktičke države da se uključe u konstruktivan i uzajamno koristan dijalog o svim pitanjima, od zaštite okoliša do gospodarskog razvoja i vojnih operacija; naglašava da EU i Rusija imaju znatne zajedničke interese u nizu područja povezanih s Arktikom, među ostalim u području pomorske sigurnosti i prekogranične suradnje u pitanjima okoliša; ističe, međutim, da bi konstruktivna suradnja trebala biti u skladu s načelom selektivne suradnje, među ostalim u području klime i okoliša, da se njome ne bi smjeli ugrožavati ciljevi sankcija i restriktivnih mjera koje su donesene kao rezultat djelovanja ruske vlade u drugim dijelovima svijeta te da bi trebala biti usklađena sa strategijom EU-a prema Ruskoj Federaciji; ističe da bi se Arktičko vijeće trebalo smatrati platformom za održavanje i nastavak otvorenog dijaloga s Rusijom o pitanjima koja su važna i za EU;

20.

smatra da EU mora pomno pratiti činjenicu da je Kina uvrstila Arktik u svoje programe gospodarskog razvoja i da nastoji integrirati arktičku sjevernomorsku rutu u svoju inicijativu „Jedan pojas, jedan put” (u obliku „polarnog puta svile”), te se taj čimbenik mora uključiti u ažuriranu politiku EU-a za Arktik jer se njime dovodi u pitanje svaka pomisao da bi se Arktik mogao smatrati samostalnom regijom, izoliranom od globalne geopolitike; u tom pogledu prima na znanje ulaganja Kine u istraživanje, nove ledolomce i strateške infrastrukturne projekte na Arktiku, koja podsjećaju na način na koji ta zemlja djeluje u drugim dijelovima svijeta, i podsjeća na to da bi EU trebao izbjeći gubitak utjecaja u odnosu na treće zemlje u tom području; izražava zabrinutost zbog pokušaja ulaganja Kine u morske luke duž sjevernomorske rute i pokušaja stjecanja prava na rudarenje, među ostalim, kako bi uspostavila svoju prisutnost na Arktiku te potiče arktičke države da provedu temeljitu provjeru stranih ulaganja u svoje strateški važne subjekte i infrastrukturu;

Zaštita slobode plovidbe

21.

pozdravlja donošenje Međunarodnog kodeksa Međunarodne pomorske organizacije za brodove koji plove u polarnim vodama (Polarni kodeks), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017.;

22.

poziva na procjenu provedbe Polarnog kodeksa, kao i na procjenu provedbe standarda i obveza u skladu s konvencijama SOLAS i MARPOL, kako bi se utvrdilo poštuju li subjekti aktivni na Arktiku u potpunosti te konvencije te kako bi se utvrdili propusti i nedostaci koje valja ispraviti; potiče sve arktičke obalne države da brzo poduzmu mjere potrebne za potpunu provedbu Polarnog kodeksa; potiče brodove koji nisu obuhvaćeni SOLAS-om da provedu te sigurnosne mjere i slijede druge mjere i smjernice za sigurnu i ekološki prihvatljivu plovidbu i rad na Arktiku;

23.

poziva Komisiju i države članice da preuzmu jaču ulogu u promicanju djelotvorne provedbe međunarodnih konvencija kao što su Pariški sporazum, Minamatska konvencija, Konvencija o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka, Protokol iz Göteborga, Stockholmska konvencija, Polarni kodeks, Aarhuška konvencija i Konvencija o biološkoj raznolikosti;

24.

poziva na zajedničku odgovornost za sigurnost života na moru i održivost polarnog okoliša s obzirom na očekivanu diversifikaciju polarnog pomorskog prometa i povećanje njegova obujma u predstojećim godinama; u tom pogledu, uz Polarni kodeks, pozdravlja mjere za usmjeravanje brodova s ciljem smanjenja rizika od nezgoda, kao i uspostavu područja zabrane plovidbe kako bi se poboljšala sigurnost plovidbe i zaštitio osjetljiv i jedinstven okoliš; ističe ulogu EU-a i njegovih država članica u sprečavanju i rješavanju sukoba na Arktiku, pomoći u izgradnji mehanizama za civilnu sigurnost i poboljšanju kapaciteta za upravljanje krizama te infrastruktura za potragu i spašavanje; ističe da EU može doprinijeti svojom stručnošću u području pomorske sigurnosti i zaštite, s pomoću kapaciteta i informiranosti u pogledu pomorskog prometa i plovidbe; uviđa da već postoji značajna prekogranična suradnja u operacijama potrage i spašavanja; potiče EU da pojača svoje doprinose prevenciji kriznih situacija te pripravnosti i odgovoru na njih u okviru Arktičkog vijeća, Foruma arktičke obalne straže i Euroarktičkog vijeća za regiju Barentsovog mora; međutim, sa zabrinutošću primjećuje da se razvijaju i brzo rastu pomorski promet i ekstrakcija energije duž sjevernomorske rute, koja je postala izvor geopolitičkih napetosti i ekoloških problema; prima na znanje sve veći gospodarski interes za razvoj sjevernomorske rute, koji ponajprije pokazuju Rusija i Kina, kao sredstva za poticanje gospodarskog rasta i kao globalno konkurentne nacionalne prometne mreže; prima na znanje razvoj velikih energetskih projekata, kao što je trenutačna rusko-kineska suradnja na projektu Yamal LNG i Arktički LNG 2, te je zabrinut zbog toga što se takvim projektima znatno povećava količina brodskog prijevoza preko sjevernomorske rute i stvara znatan pritisak na već ugrožen arktički ekosustav;

25.

prepoznaje veliku brojčanu prednost Rusije u programima za ledolomce te jačanje kineskog razvoja istovjetnih programa te potiče države članice i druge partnerske zemlje da u tom pogledu grade vlastite kapacitete; smatra da bi EU trebao promicati izgradnju i raspoređivanje više ledolomaca i brodova s ojačanjem za led koji plove pod zastavom EU-a;

26.

ističe potrebu za poboljšanjem pomorskog nadzora i razmjene informacija u arktičkoj regiji; podržava daljnja ulaganja u praćenje i navigaciju iz svemira putem satelitskih mreža Copernicus i Galileo, kao i prikupljanje informacija in situ iz Europske mreže nadgledanja i prikupljanja podataka o moru (EMODnet) kako bi se poboljšali odgovor na hitne situacije, sigurna navigacija i poznavanje klimatskih promjena; napominje da sve veće ljudske aktivnosti u regiji, uključujući rastući turizam, izazivaju ozbiljnu zabrinutost u pogledu sigurnosti ljudi, posebno u kontekstu teških vremenskih uvjeta i ograničenih kapaciteta za potragu i spašavanje; smatra da su međunarodna suradnja i bliska partnerstva između vojnog, javnog i nevladinog sektora ključni za pružanje odgovarajuće civilne zaštite u regiji; ističe potrebu za promicanjem i razmjenom najboljih praksi u pogledu potrage i spašavanja te za doprinošenjem interoperabilnosti jedinica za potragu i spašavanje preko zajedničkih vježbi; preporučuje da države članice razmotre stvaranje novih projekata u okviru stalne strukturirane suradnje, koji bi, primjerice, bili usmjereni na potragu i spašavanje ili odgovor na okolišne izazove, a čiji bi cilj bio jačanje sposobnosti zajedničke sigurnosne i obrambene politike na Arktiku; potiče EU i države članice da provedu vježbe kojima se simulira način na koji se Mehanizam EU-a za civilnu zaštitu može široko provoditi na Arktiku;

27.

ustraje u tome da je ključno da se na Arktiku u potpunosti poštuju prava stranih brodova u skladu s konvencijom UNCLOS, a posebno njezinim člancima 17. – 21. i 37. – 41., uključujući pravo na neškodljiv prolazak, pravo tranzitnog prolaska i slobodu plovidbe; osuđuje djelovanja Rusije kojima je ograničila prava plovidbe na sjevernomorskim rutama tako što ih je odredila kao unutarnje vode pod potpunom suverenom kontrolom, stvaranjem regulatornih i administrativnih prepreka stranoj plovidbi duž rute i nametanjem zahtjeva za ishođenje ruskog dopuštenja za ulazak u njezin isključivi gospodarski pojas i teritorijalno more i provoz, te tako što nije izričito navela nikakvo izuzeće za suverene brodove koji bi od tih zahtjeva trebali biti izuzeti; naglašava da bi sve mjere kojima se ograničavaju plovidbene slobode trebale biti u skladu s konvencijom UNCLOS i međunarodnim običajnim pravom; poziva Rusku Federaciju da se pridržava pravila kodificiranih u konvenciji UNCLOS te da poštuje obveze preuzete sudjelovanjem u godišnjim pozivima Opće skupštine UN-a državama strankama da zajamče da su njihovi pomorski zahtjevi u skladu s UNCLOS-om;

28.

naglašava da bi razvoj sjevernih prometnih prolaza trebao biti održiv te da bi se njime trebalo doprinositi zelenijoj tranziciji; ističe da bi nove sjeverne željezničke veze naročito mogle potaknuti gospodarstva sjevernih i baltičkih država te poboljšati dimenziju sjever-jug pristupa tržištu; stoga poziva Komisiju da riješi pitanja sjevernog prometa i utvrdi prilike koje se nude u kontekstu Partnerstva Sjeverne dimenzije za promet i logistiku; ističe da su potrebne bolje veze unutar regije Sjeverne dimenzije kako bi se smanjila udaljenost i osigurala povezivost kao odgovor na globalni razvoj;

Održivi razvoj i iskorištavanje strateških resursa

29.

ističe važnost Arktika za energetsku sigurnost EU-a, snažno insistira na održivom i znanstveno utemeljenom iskorištavanju energetskih resursa na Arktiku te ističe potrebu za poboljšanom politikom energije iz obnovljivih izvora koja je proizvedena u EU-u i energetske učinkovitosti kojom bi se znatno smanjilo oslanjanje Unije na vanjske izvore i time poboljšao njezin sigurnosni položaj; ističe da je potrebno boriti se protiv klimatskih promjena uz pridržavanje ciljeva Pariškog sporazuma;

30.

primjećuje da, kao posljedica klimatskih promjena i njima potaknutog otapanja leda, povećana dostupnost golemih resursa ugljikovodika u arktičkoj regiji mijenja geostratešku važnost regije, što bi moglo utjecati na međunarodnu stabilnost; poziva sve države regije da riješe sve trenutačne ili buduće sukobe oko pristupa prirodnim resursima na Arktiku konstruktivnim dijalogom u skladu s međunarodnim pravom, ponajprije konvencijom UNCLOS, i u duhu Deklaracije iz Ilulissata iz 2008.;

31.

prepoznaje ekološki rizik koji predstavljaju iskorištavanje nafte i plina na Arktiku; naglašava da bi gospodarski razvoj Arktika, posebno istraživanje i iskorištavanje prirodnih resursa na Arktiku, trebao biti u skladu s međunarodnim pravom te međunarodnim konvencijama i pravilima, kao i sa strogim predostrožnim ekološkim standardima i poziva na uspostavu strogih zahtjeva za istraživanje i iskorištavanje novih rezervi ugljikovodika u regiji; u tom kontekstu, zabrinut je zbog pokušaja, ponajprije Rusije ali i privatnih poduzeća iz drugih zemalja, da pokrenu dalekosežne projekte za iskorištavanje prirodnih resursa koji bi radikalno zadirali u okoliš bez odgovarajuće procjene njihova utjecaja na okoliš; stoga snažno potiče sve arktičke države da osiguraju odgovarajuću ex ante procjenu utjecaja svih projekata za iskorištavanje na okoliš i ističe važnost poštovanja regulatornih standarda;

32.

ističe da bi zaštita okoliša i upravljanje onečišćenjem prouzročenim ljudskim djelovanjem trebali biti ključni cilj na Arktiku; odvraća od iskorištavanja arktičkih resursa ako je znanstveno dokazano da to uzrokuje nepopravljivu štetu ekosustavu Arktika i šire;

33.

pozdravlja rad Arktičkog vijeća u borbi protiv onečišćenja na Arktiku i poziva EU da preuzme aktivnu ulogu i pruži pomoć u tom pogledu;

34.

izražava veliku zabrinutost zbog nedavne ekološke katastrofe koju je prouzročila kompanija Norilsk Nickel, a koja je dovela do najvećeg istjecanja nafte na polarnom Arktiku, ali i zbog ispumpavanja otrovnih otpadnih voda iz taložnika u tundru i drugih istjecanja koja se redovito pojavljuju, a nisu zabilježena u službenim statistikama; pozdravlja sudske odluke o novčanom kažnjavanju kompanije odgovorne za tu katastrofu, ali istodobno izražava zabrinutost zbog ograničenog pristupa novinara i stručnjaka mjestima nesreće te poziva ruske vlasti da razviju transparentne i učinkovite postupke za izvješćivanje o takvim ekološkim katastrofama i njihovo praćenje; žali zbog toga što se takve nesreće često događaju na zemlji autohtonih naroda, što dovodi do toga da ne mogu nastaviti sa svojim tradicionalnim načinom života; poziva EU da pruži potporu borcima za prava u području okoliša i novinarima koji istražuju takve slučajeve te da se koristi vlastitim sredstvima, kao što je Copernicus, kako bi pratio takva onečišćenja na Arktiku i proveo temeljitu procjenu posljedica za ljude i ekoloških posljedica iskorištavanja isključivo radi profita; potiče suradnju s arktičkim državama u razvoju sustava za brzi odgovor na ekološke katastrofe u stvarnom vremenu, posebno u slučaju izlijevanja nafte;

35.

žali zbog činjenice da ruska poduzeća i dalje smanjuju svoja ulaganja u zaštitu okoliša i proizvodne pogone na najmanju moguću mjeru kako bi ostvarila najveću moguću dobit u najkraćem roku, što dovodi do postojanih emisija toksičnih tvari u atmosferu koje ne djeluju razorno samo na okoliš već i na većinu arktičkih gradova, kao što je Noriljsk, što ih svrstava među najzagađenije gradove na svijetu;

36.

smatra da bi Arktik trebao imati središnju ulogu u europskom savezu za sirovine, čime bi se povećala proizvodnja kritičnih minerala u Europi i smanjila ovisnost o Kini u pogledu metala rijetkih zemalja te bi se razvile prilike za zeleni gospodarski rast, što je ključno za daljnji razvoj zelene tehnologije i borbu protiv klimatskih promjena, koje su glavna prijetnja regiji; smatra da bi lokalne vlasti svoje odluke o iskopavanju mineralnih resursa trebale donositi na transparentan način; pozdravlja inicijative na europskom Arktiku o održivom rudarenju i smanjenju emisija ugljičnog dioksida u okviru, primjerice, prvog svjetskog projekta proizvodnje željeza bez fosilnih goriva, projekta HYBRIT, uzimajući u obzir sve veću potražnju za čelikom i potrebe društva koje troši sve više električne energije;

37.

konstatira da je Arktik bogat mineralnim resursima te ističe da europski Arktik ima važnu ulogu u opskrbi sirovinama u EU-u, što među ostalim uključuje ključne resurse, tehnologiju i znanja potrebna za postizanje digitalne i zelene tranzicije; konstatira da se većina kritičnih sirovina EU-a nalazi na Arktiku, koje bi, uz propisno i održivo upravljanje, mogle ojačati autonomiju EU-a; prima na znanje činjenicu da je jedan od čimbenika koji potiču Peking da stekne kontrolu nad arktičkim rezervama njegova želja da zadrži dominantan položaj u lancima opskrbe ključnim resursima i ključnim komponentama tehnologija u nastajanju;

38.

poziva na povećanje dostupnosti digitalne infrastrukture na Arktiku, čime bi se promicali poduzetništvo, inovacije i diversifikacija gospodarskog razvoja na Arktiku; ističe da je važno promicati uporabu obnovljive energije u udaljenim arktičkim zajednicama; potiče daljnji rad na inovativnim energetskim rješenjima i izgradnji povezanih kapaciteta na Arktiku s ciljem sprečavanja klimatskih promjena, uzimajući u obzir potrebe društva; naglašava stratešku važnost podmorskih telekomunikacijskih kabela u sjevernom Atlantiku koji osiguravaju više od 95 % međunarodnih telekomunikacija; ponovno ističe važnost ojačane transatlantske suradnje u zaštiti i jamčenju poštovanja međunarodnih instrumenata kojima se uređuju podmorski kabeli, uključujući konvenciju UNCLOS; naglašava ulogu koju Arktik ima s obzirom na svoju klimatološku i geografsku konkurentsku prednost u pogledu digitalne povezivosti između Sjeverne Amerike, Europe i Azije, kao i u pogledu smještaja centara za pohranu podataka; napominje da bi nove digitalne autoceste stvorene putem proširenih sustava i infrastrukture optičkih kabela također trebale omogućiti bolju digitalnu povezanost arktičkih zajednica, kao i zdravstvenu potporu i socijalne usluge (npr. usluge telezdravstva), obrazovanje na internetu i općenito lakši pristup globalnom gospodarstvu;

39.

priznaje da se nedovoljno ulaže u arktičku regiju; smatra da EU može doprinijeti gospodarskom, društvenom i održivom razvoju u korist arktičkih zajednica, posebno u području energetike, prometa i infrastrukture; smatra da u arktičkoj regiji postoje inovativne industrije koje su ključne za održivi razvoj;

40.

naglašava da je zbog velikih udaljenosti, rijetko naseljenih područja, teških klimatskih uvjeta i demografske neravnoteže ključno povećanje povezivosti, dostupnosti i integracije zajednica ulaganjem u informacijske i komunikacijske tehnologije i prometne infrastrukture (na željeznici, moru, kopnu i zraku) kako bi se poboljšala produktivnost i trgovina unutar i izvan Arktika; smatra da će bolja prometna i širokopojasna povezivost također poboljšati prilike za prekograničnu mobilnost radne snage i studenata te daljnje širenje suradnje; ističe korisnost instrumenata usmjerenih na konkretna područja kao što su strategije pametne specijalizacije i teritorijalna suradnja za prilagodbu održivih ulaganja na Arktiku i smatra da bi te politike EU-a trebalo dodatno razvijati i povezati s politikom EU-a za Arktik; poziva na uspostavu posebne platforme za ulaganja kojom bi se olakšala tješnja gospodarska suradnja između gospodarstava EU-a i arktičkih gospodarstava, u suradnji s Europskom investicijskom bankom i Europskim investicijskim fondom;

41.

prima na znanje ulogu privatnog sektora u razvoju održivih rješenja za Arktik; poziva Komisiju da podrži ulaganja europskih poduzeća u ključne sektore kao što su proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, logistika i razvoj elektroenergetske mreže te da istodobno utvrdi prilike za ulaganje u sklopu investicijskih i financijskih instrumenata EU-a kako bi se olakšao pristup europskih poduzeća arktičkom tržištu; ističe važnost trgovine i ulaganja u digitalnu infrastrukturu, inovacije i gospodarski razvoj na Arktiku, uz tješnju suradnju između vlada, akademske zajednice i poduzeća; poziva EU da smanji tehničke prepreke za trgovinu i ojača suradnju s predstavnicima poduzeća te potiče daljnju potporu Arktičkom gospodarskom vijeću; ustraje u tome da se poduzeća sa sjedištem u EU-u ili koja posluju unutar EU-a strogo pridržavaju vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima u vezi sa svim svojim poslovnim aktivnostima i odnosima s arktičkom regijom te da osiguraju djelotvorne postupke dužne pažnje u pogledu ljudskih prava i okoliša; poziva te subjekte da osiguraju djelotvorna, sadržajna i informirana savjetovanja u svim fazama postupka s dionicima na koje njihovo djelovanje utječe ili bi moglo utjecati, uključujući autohtone narode; ističe da bi gospodarske aktivnosti na Arktiku trebale biti održive te bi se njima trebao uzimati u obzir njihov utjecaj na okoliš, posebno na klimatske promjene, kao i njihove društvene posljedice; naglašava potrebu za daljnjim promicanjem održivog regionalnog razvoja u korist stanovnika Arktika, kao i aktivnosti s niskim emisijama ugljika, znanja i kružnoga gospodarstva;

42.

u pravilu podržava stajalište izraženo u Sporazumu za sprečavanje nereguliranog ribolova na otvorenome moru u središnjem Arktičkom oceanu da bi se prirodni resursi trebali iskorištavati samo ako je u razumnoj mjeri sigurno da neće doći do štete za okoliš te naglašava važnost primjene predostrožnog pristupa arktičkom i subarktičkom ribolovu u svim fazama; naglašava važnost mjera upravljanja ribarstvom koje se temelje na najboljim dostupnim znanstvenim savjetima kako bi se osigurala dugoročna održivost; napominje da su arktičke obalne države dogovorile okvir za upravljanje aktivnostima na Arktiku te su se obvezale da će riješiti pitanje polaganja prava više država na ista pomorska područja; izražava potporu postojećim regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom i globalnim sporazumima koji se odnose na ribarstvo, pomorski promet i morski okoliš; naglašava da bi EU trebao biti uključen u upravljanje stokovima u skladu s konvencijom UNCLOS;

43.

napominje da velik dio ribe uvezene u EU dolazi s Arktika i svjestan je činjenice da će se sporovi oko ribarstva vjerojatno povećati, među ostalim zbog iscrpljivanja ribljih stokova u nekim područjima i njihove migracije u druga područja, što je djelomice posljedica klimatskih promjena; stoga pozdravlja potpisivanje Sporazuma za sprečavanje nereguliranog ribolova na otvorenome moru u središnjem Arktičkom oceanu, kojim se nastoji ostvariti održivi razvoj na Arktiku i kojim će se uvesti predostrožni pristup upravljanju ribarstvom na otvorenome moru u središnjem Arktičkom oceanu te poziva na njegovo brzo stupanje na snagu; prepoznaje važnost Deklaracije iz Osla u postizanju tog obvezujućeg sporazuma o sprečavanju nereguliranog ribolova na otvorenome moru u središnjem Arktičkom oceanu; pozdravlja uključivanje predstavnika autohtonih organizacija u izaslanstva; međutim, žali zbog toga što su oni i nevladine organizacije sudjelovali samo kao promatrači;

Služenje lokalnim zajednicama i očuvanje prava autohtonih naroda

44.

pozdravlja ostvarena postignuća, ali podsjeća na to da su u većini nordijskih zemalja prosjeci na Arktiku i dalje lošiji od nacionalnih prosjeka u smislu siromaštva, niskog očekivanog životnog vijeka i vrlo ograničenog ljudskog i gospodarskog razvoja; svjestan je da tehnološka transformacija i klimatske promjene utječu na tradicionalni način života autohtonih naroda i stoga ponovno poziva na aktivno uključivanje svih zajednica i stanovnika Arktika, a posebno autohtonih naroda, koji posjeduju lokalno i praktično znanje, u postupke odlučivanja o mogućnostima razvoja; u tom pogledu snažno podupire potpunu i djelotvornu provedbu članka 19. Deklaracije Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda, posebno u pogledu potrebe za ishođenjem slobodnog, prethodnog i informiranog pristanka autohtonih naroda prije donošenja i provedbe zakonodavnih ili administrativnih mjera ili pokretanja razvojnih projekata koji bi mogli utjecati na njih;

45.

uviđa da učinci otapanja leda i blažih temperatura rezultiraju raseljavanjem autohtonog stanovništva, čime se ugrožava autohtoni način života; uviđa želju stanovnika i vlada arktičke regije sa suverenim pravima i odgovornostima da nastave s održivim gospodarskim razvojem uz istodobnu zaštitu tradicionalnih izvora sredstava za život autohtonog stanovništva i vrlo osjetljive prirode arktičkih ekosustava, uzimajući u obzir njihovo iskustvo u upotrebi i razvoju različitih resursa te regije na održiv način;

46.

naglašava da je potrebno zajamčiti očuvanje kulture, tradicija i jezika autohtonih naroda uspostavom programa za izgradnju kapaciteta kako bi se podigla razina osviještenosti o raznolikosti, povijesti i pravima autohtonih naroda, ne samo za mlade pripadnike autohtonih naroda već i za neautohtono stanovništvo diljem regije; poziva delegacije EU-a u arktičkim državama da se uključe u istinski i uključiv dijalog s autohtonim narodima na nacionalnoj i regionalnoj razini te da služe kao kontaktne točke za pitanja autohtonih naroda; ističe potrebu za time da osoblje tih delegacija EU-a bude dobro upoznato s pravima autohtonih naroda, kako su utvrđena u Deklaraciji Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda; pozdravlja sve veće priznavanje prava autohtonih naroda u vanjskim politikama EU-a; poziva na veću usklađenost unutarnjih i vanjskih politika EU-a za Arktik u tom području;

47.

ponovno poziva na to da se svi stanovnici Arktika, koji posjeduju lokalno i praktično znanje, a posebno autohtoni narodi, uključe u postupke odlučivanja o mogućnostima razvoja;

48.

žali zbog nastojanja ruske vlade da stavi civilno društvo u podređeni položaj, što ima vrlo negativan učinak na autohtone narode zbog ograničavanja autonomije njihovih predstavništava i partnerstava na međunarodnim forumima, čime se onemogućuje pristup vanjskim sredstvima; primjećuje da slične probleme trpe i druge nevladine organizacije, uključujući aktiviste za zaštitu okoliša;

49.

navodi da bi se u sklopu svih aktivnosti u arktičkoj regiji, uključujući održivo iskorištavanje arktičkih resursa i upravljanje njima, trebala poštovati prava autohtonih naroda i ostalog lokalnog stanovništva te bi im te aktivnosti trebale koristiti; u tom pogledu zagovara snažniju povezanost između poduzeća koja posluju na Arktiku i lokalnih zajednica radi stvaranja gospodarskih i istraživačkih prilika i radnih mjesta, kao i poticanja održivog razvoja resursa te podržava provedbu standarda kao što su Protokol o ulaganju za Arktik i Inicijativa UN-a za globalni sporazum; podsjeća na postojeće međunarodne instrumente kojima se uspostavljaju jurisdikcije, prava i obveze država za upravljanje prirodnim resursima i njihovo održivo korištenje te ustraje u tome da se ti instrumenti i dalje u potpunosti poštuju; naglašava da je važno osigurati međuljudsku suradnju, pristup obrazovanju i poslovnim prilikama te potporu mladima na Arktiku;

50.

ističe važnost rješavanja težnji, potreba i izazova s kojima se suočava lokalno stanovništvo, posebno u pogledu međuljudske suradnje, povezivosti, pristupa internetu, obrazovanja, zdravstvene skrbi i zapošljavanja, posebno za mladež i marginalizirane skupine; naglašava da ažurirana arktička politika treba imati ambicioznu rodnu dimenziju; poziva na veće financiranje programa kao što je program „north2north” i drugih programa mobilnosti koji su posebno usmjereni na mlade koji žive na Arktiku te na povećanje potpore i resursa kako bi se stanovništvu Arktika pomoglo da se prilagodi dubinskim promjenama koje su prouzročile klimatske promjene;

51.

ponavlja svoj poziv svim preostalim državama članicama da bez odgode ratificiraju Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 169 o autohtonim narodima i plemenima;

Znanost i znanje

52.

poziva arktičke države da ispune svoje obveze u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti, posebno u pogledu očuvanja in situ; poziva sve države da se pobrinu za to da arktički autohtoni narodi i lokalne zajednice budu uključeni u rasprave i postupke odlučivanja u okviru relevantnih međunarodnih diplomatskih foruma za klimu i biološku raznolikost; podržava preporuku autohtonih naroda da imaju izravan pristup sredstvima Zelenoga klimatskog fonda za svoje inicijative za održivo ublažavanje i prilagodbu;

53.

ističe važne doprinose EU-a i njegovih država članica polarnoj znanosti, koji će biti potrebni za razumijevanje globalnih i lokalnih učinaka klimatskih promjena, i važnost znanja kao temelja za političke odluke i održivi razvoj na Arktiku; ponavlja poziv 14. konferencije parlamentarnih zastupnika iz arktičke regije da se ojača baza znanja i poboljša znanstvena suradnja putem nove inicijative za Međunarodnu polarnu godinu; podržava međunarodne napore u pogledu znanosti, znanja i inovacija s arktičkom dimenzijom te suradnju u istraživanju na Arktiku, kao što su sklapanje i provedba Sporazuma o jačanju međunarodne znanstvene suradnje na Arktiku;

54.

napominje da EU pruža veliki financijski doprinos za istraživanja na Arktiku putem programa kao što je Obzor 2020.; naglašava da je potrebno povećati financijska sredstva EU-a za istraživanje i razvoj u području Arktika; poziva na veću vidljivost i koordinaciju istraživanja i inovacija usmjerenih na Arktik, među ostalim i u okviru programa Obzor Europa; poziva Komisiju da pruži sveobuhvatan pregled financijskih sredstava EU-a namijenjenih toj regiji i arktičkih komponenti horizontalnih programa EU-a te potiče EU da provede ambiciozan, napredan i ekološki održiv plan ulaganja za Arktik; smatra da bi se takvim planom trebalo povećati financiranje u ključnim područjima kao što su znanstvena istraživanja i dodijeliti više sredstava za istraživanje, razvoj i inovacije na Arktiku, svemirsku, digitalnu i prometnu infrastrukturu, svemirske tehnologije, održivi pomorski promet, održivo vađenje i preradu sirovina, obnovljive izvore energije i druge aktivnosti s niskom razinom emisija ugljika te turizam; ističe potrebu za poboljšanim sinergijama između postojećih instrumenata financiranja kako bi se izbjeglo moguće udvostručivanje i postigla najviša razina interakcije između unutarnjih i vanjskih programa EU-a;

55.

napominje da Arktik nudi golem potencijal za inovacije i održivo korištenje resursa razvojem praksi koje se nakon toga mogu provesti na globalnoj razini i da služi kao testno područje za, među ostalim, geotermalne projekte, projekte energije vjetra i hidroenergije, proizvodnju čelika bez emisija CO2 te zeleniju proizvodnju baterija; prepoznaje doprinos koji svemirski programi EU-a kao što su Copernicus, Galileo, Europski geostacionarni navigacijski sustav i satelitske komunikacije ostvaruju u području zaštite i sigurnosti okoliša, pomorstva i ljudi na Arktiku tako što, među ostalim, omogućuju praćenje razvoja leda i održivo upravljanje morskim resursima, otkrivanje onečišćenja, sustave za hitno upozoravanje, identifikaciju i praćenje pomorskog kretanja te usluge potrage i spašavanja; podržava stalno ulaganje u razvoj tih kapaciteta i preporučuje njihovu primjenu na Arktiku u suradnji s arktičkim državama koje su članice EU-a i/ili NATO-a i pod njihovim vodstvom;

Više EU-a na Arktiku, više Arktika u EU-u

56.

pozdravlja činjenicu da je 2017. uspostavljena funkcija posebnog izaslanika za pitanja Arktika; podržava nastavak njegova mandata i pohvaljuje rad koji je obavio aktualni posebni izaslanik; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da poboljšaju suradnju među svojim službama i usklađenost različitih programa i ulaganja na Arktiku te ih potiče da dodijele odgovarajuće resurse koji će odražavati ambicioznost politike EU-a za Arktik; snažno potiče Komisiju da uspostavi posebnu radnu skupinu koja će na sveobuhvatan način pokrivati sjevernu Europu i Arktik; napominje da bi unutarnju koordinaciju EU-a u pitanjima Arktika trebalo ojačati i na razini radnih skupina Komisije i među relevantnim agencijama EU-a; potiče Komisiju da koordinacijsku ulogu za politike u vezi s Arktikom povjeri jednom od svojih potpredsjednika kako bi se izbjeglo udvostručavanje nadležnosti; poziva Vijeće da osnuje radnu skupinu za sjevernu Europu i Arktik, a ESVD da osnuje sličan odjel u okviru svojih struktura;; smatra da bi trebalo ojačati ulogu Parlamenta u oblikovanju i provedbi politike EU-a za Arktik i da bi u Parlamentu trebalo posvećivati više pozornosti Arktiku, među ostalim i osnivanjem posebno imenovanog međuparlamentarnog izaslanstva s posebnom odgovornošću za arktičku suradnju; poziva na širu raspravu o pitanjima Arktika i unutar drugih institucija EU-a te u državama članicama;

57.

smatra da bi se postupak savjetovanja o novoj politici EU-a za Arktik trebao iskoristiti za procjenu djelotvornosti trenutačnih politika EU-a;

58.

smatra da bi se EU kao globalni akter trebao aktivno uključiti u politički dijalog, reagirati na sve veću stratešku važnost Arktika i nastaviti ispunjavati svoju ulogu prihvaćenog i vjerodostojnog aktera na Arktiku, poštujući jedinstveni skup postojećih savjetodavnih foruma o Arktiku i uspješne mehanizme okvira za upravljanje; smatra da EU može djelovati kao pošteni posrednik u promicanju regionalne stabilnosti i blagostanja; poziva EU da nastavi s dijalogom i mjerama za izgradnju povjerenja u postojećim multilateralnim okvirima te da Arktik uvrsti u Globalnu strategiju EU-a kao jedan od prioriteta; nadalje poziva na politiku povezivosti specifičnu za Arktik (digitalizacija, plovidba, logistika, prijevoz); čvrsto vjeruje da europski zeleni plan pruža prijeko potreban dugoročni odgovor na sve veće izazove klimatskih promjena s pomoću pojačanog plana ulaganja za održivi rast i posebno za lokalne inovativne inicijative te da će se njime znatno doprinijeti rješavanju strateške energetske ovisnosti EU-a; s obzirom na navedeno, poziva na uključivanje dimenzije politike EU-a za Arktik u europski zeleni plan, strateški program EU-a za razdoblje 2019. – 2024., Globalnu strategiju EU-a, strategiju EU-a za povezivost i strategiju EU-a za biološku raznolikost;

59.

naglašava da EU i njegove države članice trebaju održavati konstruktivne odnose sa svim neeuropskim arktičkim državama te ističe da EU treba slijediti i promicati pristup temeljen na pravima u svojem odnosu s autohtonim narodima Arktika; naglašava da je važno da arktičke države EU-a u većoj mjeri razmjenjuju informacije o trenutačnim izazovima u regiji, poboljšaju svoje sposobnosti hibridnog ratovanja, nastave ulagati u obranu, poboljšaju usklađenost s trenutačnim aktivnostima na Arktiku i zajednički razvijaju pomorska i zračna područja; poziva EU i njegove države članice da tješnje surađuju u pitanjima Arktika na regionalnim i međunarodnim forumima te poziva EU da u većoj mjeri uključi lokalne i regionalne razine upravljanja u razvoj svojih politika koje utječu na regiju;

60.

mišljenja je da bi najbolji odgovor na sve jaču suradnju Kine i Rusije na Arktiku bila bolja koordinacija na razini EU-a, kao i savjetovanje sa zemljama EGP-a, SAD-om, Kanadom, Ujedinjenom Kraljevinom, Japanom, Republikom Korejom, Indijom i drugim partnerima koji su predani osiguravanju miroljubive suradnje i slobode plovidbe na Arktiku, te maksimalno iskorištavanje mogućih sinergija;

61.

prima na znanje američku sigurnosnu inicijativu za Arktik (ASI) i kanadski okvir politike za Arktik i sjever te potiče EU da prema potrebi uspostavi partnerstvo sa saveznicima sličnih stavova kako bi se zajamčila odgovarajuća koordinacija u regiji; u tom pogledu poziva na snažan dijalog između EU-a i Arktika kao potporu provedbi politike EU-a prema Arktiku;

62.

smatra da bi pitanja sigurnosti na Arktiku također trebala biti dio savjetovanja i suradnje s NATO-om koji u okviru Vijeća NATO-a i Rusije može riješiti nesporazume, smiriti napetosti i spriječiti krize; prepoznaje važnost operacija nadzora i izviđanja u toj regiji te uspostave mehanizama za poboljšanje razmjene informacija; smatra da bi se prethodnim obavješćivanjem o vojnim vježbama u arktičkoj regiji mogla povećati transparentnost vojnih aktivnosti u regiji;

63.

ističe da je krajnji sjever dio područja odgovornosti vrhovnog zapovjednika savezničkih snaga NATO-a za Europu te da je suradnja s NATO-om nužna radi izgradnje sveobuhvatnog sigurnosnog koncepta za Arktik; imajući to na umu, pozdravlja zaključke Skupine za razmatranje koju je glavni tajnik NATO-a zadužio da provede proces promišljanja usmjeren na budućnost kako bi se procijenili načini jačanja političke dimenzije NATO-a, pri čemu bi NATO trebao poboljšati svoju informiranost o stanju na krajnjem sjeveru i na Arktiku te razviti strategiju kojom se uzimaju u obzir širi planovi odvraćanja i obrambeni planovi, uključujući odredbe za rješavanje agresivnih poteza državnih aktera;

64.

ističe da je vježba Trident Juncture iz 2018., koja je pokazala da je NATO operativno aktivan na Arktiku, posebno na krajnjem sjeveru (Norveško i Barentsovo more), pružila najvišu razinu transparentnosti; poziva sve strane koje provode vojne aktivnosti na Arktiku da slijede takve prakse u skladu s međunarodnim obvezama, uključujući Bečki dokument OESS-a, čime se smanjuju rizici, pojašnjavaju mogući nesporazumi i povećava transparentnost namjera;

65.

podržava napore za jačanje otpornosti na mogući pritisak Kine ili drugih aktera koji ne daju prednost ekološki prihvatljivim i održivim metodama vađenja minerala kojima se poštuju međunarodne norme i konvencije Ujedinjenih naroda; poziva radnu skupinu ESVD-a East Stratcom da prati kampanje usmjerene na utjecanje na postupke odlučivanja u području vađenju minerala u regiji;

66.

naglašava da EU i SAD trebaju zajednički promicati sigurnost i stabilnost na Arktiku te istodobno ulagati u svoju trajnu znanstvenu prisutnost u regiji i širiti je;

67.

poziva na uključivanje Arktika u rasprave o „strateškom kompasu EU-a” i naglašava da bi se o razvoju Arktika također trebalo redovito raspravljati u Političkom i sigurnosnom odboru i tijekom sastanaka Vijeća; poziva na redovitiju razmjenu stajališta o pitanjima Arktika jer je to važno područje savjetovanja EU-a i NATO-a;

68.

poziva na veću vidljivost EU-a na Arktiku i poziva EU da uspostavi pojačani politički dijalog o bilateralnoj suradnji s Farskim otocima i Grenlandom te da zajedno s danskim vlastima razmotri mogućnost osnivanja ureda EU-a na Grenlandu i na Farskim otocima;

69.

poziva na to da se ciljevi nove strategije za Arktik odraze u programima EU-a s pomoću namjenskih financijskih sredstava, projekata i relevantnog zakonodavstva EU-a, kao i u radu relevantnih agencija EU-a;

70.

smatra da bi se pomorska strategija EU-a trebala ažurirati kako bi se uzeli u obzir nove prilike i izazovi; smatra da bi se slične procjene i revizije trebale provesti u pogledu drugih politika EU-a, uključujući svemirsku politiku EU-a, da bi se procijenilo proširenje postojećih satelitskih programa kako bi se zadovoljile posebne potrebe arktičke regije, uključujući upotrebu programa Copernicus za praćenje onečišćenja;

o o

71.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

(1) SL C 9 E, 15.1.2010., str. 41.

(2) SL C 136 E, 11.5.2012., str. 71.

(3) SL C 378, 9.11.2017., str. 174.

(4) SL C 263, 25.7.2018., str. 136.

(5) SL C 118, 8.4.2020., str. 32.

(6) SL C 232, 16.6.2021., str. 28.

(7) SL C 118, 8.4.2020., str. 15.

(8) SL C 270, 7.7.2021., str. 2.

24.3.2022

Službeni list Europske unije

C 132/129

P9_TA(2021)0414

Zaštita osoba s invaliditetom preko predstavki: stečena iskustva

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o zaštiti osoba s invaliditetom preko predstavki: stečena iskustva (predstavke br. 2582/2013, 2551/2014, 0074/2015, 0098/2015, 1140/2015, 1305/2015, 1394/2015, 0172/2016, 0857/2016, 1056/2016, 1147/2016, 0535/2017, 1077/2017, 0356/2018, 0367/2018, 0371/2018, 0530/2018, 0724/2018, 0808/2018, 0959/2018, 0756/2019, 0758/2019, 0954/2019, 1124/2019, 1170/2019, 1262/2019, 0294/2020, 0470/2020, 0527/2020, 0608/2020, 0768/2020, 0988/2020, 1052/2020, 1139/2020, 1205/2020, 1299/2020, 0103/2021 i ostale) (2020/2209(INI))

(2022/C 132/11)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir zaprimljene predstavke o pitanjima invaliditeta kako je navedeno u naslovu ove Rezolucije i prethodne rasprave Odbora za predstavke o tim predstavkama,

—	uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o Europskoj uniji,

—	uzimajući u obzir članke 19., 48., članak 67. stavak 4., 153., 165., 168. i 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), a posebno njezine članke 3., 21., 24., 26., 34., 35., 41. i 47.,

—	uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno njegova načela 1., 3., 10. i 17.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom (CRPD) i njezino stupanje na snagu 21. siječnja 2011. u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenoga 2009. o sklapanju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom od strane Europske zajednice (1),

—	uzimajući u obzir opće napomene uz Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom koje služe kao mjerodavne smjernice za njezinu provedbu,

—	uzimajući u obzir Kodeks ponašanja sklopljen između Vijeća, država članica i Komisije kojim se uspostavljaju interni mehanizmi u Europskoj uniji za provedbu Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom i zastupanja EU-a u vezi s tom konvencijom (2),

—	uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom (Odbor CRPD-a) od 2. listopada 2015. o početnom izvješću Europske unije,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

—	uzimajući u obzir stratešku istragu Europskog ombudsmana o tome što Europska komisija čini da osobe s invaliditetom mogu pristupiti njezinim internetskim stranicama,

—	uzimajući u obzir akt Vijeća kojim je uspostavljen Revidirani okvir na razini EU-a u skladu s člankom 33. stavkom 2. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

—	uzimajući u obzir stratešku istragu Europskog ombudsmana o tome kako Europska komisija prati potrošnju sredstava EU-a za promicanje prava osoba s invaliditetom i starijih osoba na neovisan život,

—	uzimajući u obzir Izvješće o temeljnim pravima za 2020. Agencije Europske unije za temeljna prava,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. prosinca 2019. naslovljeno „Izrada programa EU-a za prava osoba s invaliditetom za razdoblje 2020. – 2030.”,

—	uzimajući u obzir indeks rodne ravnopravnosti Europskog instituta za ravnopravnost spolova za 2020. godinu,

—	uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (3),

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga (4),

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora (5),

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (6),

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (7),

—	uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (8),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2021. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030.” (COM(2021)0101),

—

uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Vijeća o provedbi načela jednakoga postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju (COM(2008)0426, Direktiva o borbi protiv diskriminacije) i stajalište Parlamenta o tom prijedlogu od 2. travnja 2009. (9),

—	uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 4. lipnja 1998. o parkirnim kartama za osobe s invaliditetom (10),

—	uzimajući u obzir Preporuku Vijeća (EU) 2021/1004 od 14. lipnja 2021. o uspostavi europskog jamstva za djecu (11),

—	uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 27. studenoga 2020. naslovljen „Ocjena europske strategije za osobe s invaliditetom za razdoblje 2010. – 2020.” (SWD(2020)0291),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica (12),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. lipnja 2020. o europskoj strategiji za osobe s invaliditetom za razdoblje nakon 2020. (13),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2020. o pravima osoba s intelektualnim poteškoćama i njihovih obitelji u vrijeme krize prouzročene bolešću COVID-19 (14),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. travnja 2021. o europskom jamstvu za djecu (15),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2021. o provedbi Direktive Vijeća 2000/78/EZ o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja u svjetlu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (16),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. studenoga 2018. o položaju žena s invaliditetom (17),

—	uzimajući u obzir svoju studiju od 3. studenoga 2016. naslovljenu „Europski strukturni i investicijski fondovi i osobe s invaliditetom u Europskoj uniji”,

—	uzimajući u obzir svoju studiju od 15. rujna 2017. naslovljenu „Uključivo obrazovanje za učenike s invaliditetom”,

—	uzimajući u obzir svoju studiju od 9. listopada 2015. naslovljenu „Zaštitna uloga Odbora za predstavke u kontekstu provedbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom” i njezine ažurirane verzije iz 2016., 2017. i 2018.,

—	uzimajući u obzir svoju detaljnu analizu od 15. kolovoza 2016. naslovljenu „Europski akt o pristupačnosti”,

—	uzimajući u obzir svoju studiju od 8. svibnja 2018. naslovljenu „Promet i turizam za osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću”,

—	uzimajući u obzir svoju studiju od 15. srpnja 2020. naslovljenu „Europska strategija za osobe s invaliditetom nakon 2020. godine”,

—	uzimajući u obzir članak 54. i članak 227. stavak 3. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

—	uzimajući u obzir pismo Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za predstavke (A9-0261/2021),

A.	budući da se oko 1 % svih predstavki koje u jednoj godini zaprimi Odbor za predstavke odnosi na različita pitanja povezana s invaliditetom;

B.	budući da u Europi živi otprilike 87 milijuna osoba s invaliditetom (18);

C.	budući da je 37 % osoba u EU-u starijih od 15 godina izjavilo da ima (umjerena ili ozbiljna) fizička ili senzorna ograničenja (19);

budući da se u predstavkama o pitanjima invaliditeta iznose na vidjelo poteškoće s kojima se susreću osobe s invaliditetom i činjenica da se suočavaju s diskriminacijom i preprekama u svakodnevnom životu te da ne uživaju temeljne slobode i prava utvrđene u CRPD-u, kao što su pristup javnom prijevozu i izgrađenom okolišu, uporaba znakovnih jezika, financiranje i jednak pristup obrazovanju i strukovnom osposobljavanju;

budući da je opće poznato da se osobe s invaliditetom i dalje suočavaju s višestrukim preprekama i diskriminacijom u svakodnevnom životu koji ih sprečavaju da uživaju temeljne slobode i prava utvrđene u primjenjivim zakonodavnim okvirima EU-a i UN-a; budući da to uključuje uzajamno priznavanje invaliditeta među državama članicama (čiji izostanak stvara prepreku slobodi kretanja osoba s invaliditetom unutar EU-a), pristup javnom prijevozu, fizičku, osjetilnu i kognitivnu pristupačnost izgrađenog okoliša, robe, usluga i programa, uporabu znakovnih jezika i svih drugih sredstava i vrsta pristupačne komunikacije i informacija, financiranje obrazovanja i stručnog osposobljavanja i jednak pristup njima, pristup tržištu rada, pristup osobnoj pomoći i uključenost u zajednicu te jednake mogućnosti i postupanje u zapošljavanju i obavljanju zanimanja;

budući da sve osobe s invaliditetom imaju istovjetna prava kao i svi drugi i to u svim područjima života i imaju pravo na neotuđivo dostojanstvo, jednako postupanje, neovisan život, autonomiju i potpuno sudjelovanje u društvu te očekuju da se njihov doprinos društvenom, političkom i gospodarskom napretku EU-a poštuje i cijeni;

budući da informacije koje proizlaze iz predstavki koje su Parlamentu podnijele osobe s invaliditetom ili se odnose na pitanja u vezi s invaliditetom mogu poslužiti kao izvor informacija o propustima u provedbi CRPD-a i na nacionalnoj razini i na razini EU-a te mogu pomoći u izradi zakonodavstva u svim područjima politike;

budući da Odbor za predstavke ima „zaštitnu ulogu” u smislu osiguravanja toga da se EU pri izradi politika i u zakonodavnim aktivnostima na razini EU-a pridržava CRPD-a; budući da je od Odbora za predstavke zatraženo da zajedno s Europskim ombudsmanom, Agencijom Europske unije za temeljna prava i Europskim forumom za osobe s invaliditetom formira okvir EU-a, kako je odlučeno na 3513. sastanku Vijeća održanom 16. siječnja 2017.;

I.	budući da je Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja naglasio važnost predstavki koje se odnose na prava osoba s invaliditetom s obzirom na ulogu i odgovornosti Parlamenta utvrđene okvirom EU-a za praćenje provedbe CRPD-a;

J.	budući da Odbor za predstavke kroz svoju ulogu ima posebnu dužnost štititi prava osoba s invaliditetom u EU-u, pri čemu je ostvarivanje njihovih temeljnih sloboda i prava zajamčeno pravom EU-a i CRPD-om; budući da su dostupne informacije o tim pravima manjkave i nedovoljno pristupačne;

budući da Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja iznimno cijeni ključnu ulogu Odbora za predstavke kao poveznice između stanovnika EU-a, Parlamenta i drugih institucija EU-a i važnog instrumenta za uključivanje građana u postupak participativne demokracije; budući da je pravo na podnošenje predstavki Parlamentu jedno od temeljnih prava svakog pojedinca i svake organizacije sa sjedištem u EU-u te je neophodan izravni izvor činjeničnih informacija;

budući da bi pravo na podnošenje predstavki i postupak podnošenja predstavki trebali biti vidljiviji i pristupačniji svim pojedincima i organizacijama u EU-u, uključujući osobe s invaliditetom; budući da bi Odbor za predstavke trebao osigurati bolju vidljivost i dovoljno informacija u tom pogledu ciljanim informativnim kampanjama i kampanjama za podizanje razine osviještenosti, s posebnim naglaskom na ranjivim skupinama, uključujući osobe s invaliditetom; budući da Parlament još nije razvio indeks učinkovitosti za svoj sustav predstavki niti je prikupio statističke podatke o obradi predstavki;

M.	budući da je CRPD prvi međunarodni ugovor o ljudskim pravima koji su ratificirali EU i sve njegove države članice;

N.	budući da EU i pet država članica nisu ratificirali Fakultativni protokol uz CRPD;

O.	budući da je Unija ravnopravnosti za sve i u svim njezinim značenjima jedan od prioriteta iskazanih u političkim smjernicama sadašnje Komisije;

budući da se u predstavkama opetovano naglašavaju ograničenja u pogledu pristupa obrazovanju za osobe s invaliditetom, zbog kojih dolazi do njihova slabijeg sudjelovanja u aktivnostima obrazovanja u odnosu na prosjek stanovništva i slijedom toga do rizika od socijalne i gospodarske isključenosti; budući da svaka četvrta osoba s invaliditetom prerano napusti obrazovni sustav (20);

Q.	budući da je uspostava funkcije povjerenika za ravnopravnost imala ključnu ulogu u uspostavi nove strategije o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030 (Europska strategija za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030.);

R.	budući da je Parlament u svojim rezolucijama u više navrata pozvao države članice da provedu odgovarajuće politike kako bi se osiguralo da osobe s invaliditetom mogu u potpunosti uživati svoja socijalna, politička i ekonomska prava;

S.	budući da je dužnost država članica da osiguraju da svatko u EU-u ima pravo na učinkovit pravni lijek pred neovisnim i nepristranim sudom, prethodno ustanovljenim prema zakonu te da svatko ima mogućnost da ga se savjetuje, brani i zastupa;

T.	budući da su 24 države članice opsežno izvijestile o napretku koji su postigle u provedbi CRPD-a, pri čemu je pristupačnost jedno od njezinih temeljnih načela, nakon upita koje je Odbor za predstavke poslao stalnim predstavništvima svih država članica slijedom predstavke br. 0535/2017;

U.	budući da je Prijedlog direktive o borbi protiv diskriminacije, kojom bi se horizontalnim pristupom osigurala veća zaštita od diskriminacije svih vrsta, već više od deset godina blokiran u Vijeću;

V.	budući da je pristupačnost preduvjet za ostvarivanje svih drugih prava iz CRPD-a na ravnopravnoj osnovi s drugima; budući da je Komisija predložila nekoliko mjera za praćenje provedbe postojećeg zakonodavstva o pristupačnosti, kao i nove mjere za stvaranje EU-a bez prepreka;

budući da se inicijativama na razini EU-a kao što je Nagrada za pristupačnost grada promiče prilagodba javnih prostora potrebama starijih osoba i osoba s invaliditetom; budući da su u okviru tog natjecanja nagrađeni gradovi koji su se na razini donošenja političkih odluka obvezali osigurati uključenost osoba s invaliditetom i poštovati njihova prava, koji djeluju u skladu s potrebama osoba s invaliditetom i održavaju socijalni dijalog s organizacijama za osobe s invaliditetom i starije osobe; budući da prilagodba javnih prostora ne doprinosi samo borbi protiv socijalne isključenosti već i gospodarskom rastu;

X.	budući da se u nekoliko predstavki iznose problemi na koje osobe s invaliditetom nailaze u pristupu izgrađenome okolišu, prijevozu, informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i sustavima te drugim sadržajima i uslugama koji se pružaju javnosti te potreba da se taj pristup poboljša;

budući da je nužno da se institucije EU-a pobrinu za to da njihove internetske stranice imaju tehničke specifikacije potrebne za omogućavanje pristupa osobama s invaliditetom kako bi one mogle primati točne i izravne informacije o svim pitanjima koja ih se tiču kao građana s ciljem povećanja pristupačnosti dokumenata, videozapisa i internetskih stranica te promicanja alternativnih načina komunikacije;

Z.	budući da je u Parlamentu osnovana međuresorna radna skupina za znakovni jezik kako bi se provele mjere za ispunjavanje zahtjeva iz predstavke br. 1056/2016 i omogućilo podnošenje predstavki na nacionalnim znakovnim jezicima koji se koriste u Europskoj uniji;

AA.	budući da bi se mjerama koje su poduzele vlade tijekom izvanredne zdravstvene krize velikih razmjera prouzročene pandemijom bolesti COVID-19 uvijek trebali poštovati temeljna prava i slobode pojedinaca te one ne bi smjele biti diskriminirajuće za građane s invaliditetom;

AB.	budući da je nekoliko predstavki pokazalo da je pandemija bolesti COVID-19 pogoršala situaciju osoba s invaliditetom, uključujući kršenje najosnovnijih ljudskih prava osoba s invaliditetom, kao što je pristup zdravstvenoj skrbi, zaštitnim mjerama protiv širenja bolesti i obrazovanju;

AC.	budući da Europski parlament mora jamčiti da su mjere povezane s bolešću COVID-19 u skladu s Poveljom i Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

AD.

budući da su zbog teške situacije tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19 ustanove za osobe s invaliditetom i starije osobe, kao što su centri za dnevnu skrb ili škole, na mahove bile privremeno zatvorene; budući da je u takvoj izvanrednoj situaciji skrb za osobe s intelektualnim teškoćama spala na članove njihove obitelji; budući da su osobe s invaliditetom koje žive u ustanovama koje su nastavile s radom tijekom pandemije snažno pogođene jer ovise o fizičkom kontaktu s njegovateljima i pomoćnim osobljem te su na njih snažno utjecali manjak osoblja, osobne zaštitne opreme i proizvoda za dezinfekciju te, posljedično, visoke stope bolesti i povećan broj smrtnih slučajeva;

AE.	budući da mjere ograničenja kretanja posebno negativno utječu na osobe s invaliditetom;

AF.	budući da je u predstavkama više puta istaknuta činjenica da su mogućnosti zapošljavanja za osobe s invaliditetom ograničene; budući da prosječna razlika između stopa zaposlenosti osoba s invaliditetom i osoba bez invaliditeta u EU-u iznosi 25 % (21);

AG.	budući da su razine zaposlenosti i obavljanja zanimanja osoba s invaliditetom niske te iznose 50,6 % u odnosu na 74,8 % za osobe bez invaliditeta; budući da su se zbog pandemije te socijalne i gospodarske krize nejednakosti između osoba s invaliditetom i osoba bez invaliditeta dodatno povećale;

AH.	budući da rad u segregiranim ustanovama ne olakšava integraciju osoba s invaliditetom na otvoreno tržište rada;

AI.	budući da je gotovo svaki četvrti građanin EU-a u anketi prijavio određeni stupanj funkcionalnih ograničenja zbog zdravstvenih poteškoća (22);

AJ.

budući da su pravo na socijalnu zaštitu i prava iz radnog odnosa, korištenje europskih strukturnih i investicijskih fondova u skladu s propisima EU-a i CRPD-om te druga pitanja u nadležnosti Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja među najčešćim problemima u pogledu jednakosti osoba s invaliditetom iznesenima u predstavkama koje zaprima Parlament;

AK.

budući da Odbor za predstavke prima velik broj predstavki povezanih s Direktivom Vijeća 2000/78/EZ, a koje se odnose na neprovođenje načela jednakog postupanja u pogledu pristupa uključivom obrazovanju, zapošljavanju, strukovnom osposobljavanju, napredovanju i radnim uvjetima osoba s invaliditetom; budući da su države članice i EU ratificirale CRPD, u čijem se članku 24. navodi da potpisnici moraju osigurati da osobe s invaliditetom imaju pristup cjeloživotnom učenju, obrazovanju odraslih, strukovnom osposobljavanju, općem tercijarnom i srednjoškolskom obrazovanju te besplatnom i obveznom osnovnom obrazovanju;

AL.

budući da su za kvalitetu života osoba s invaliditetom ključni pristup kvalitetnom zapošljavanju, obrazovanju i osposobljavanju, zdravstvenoj skrbi, socijalnoj zaštiti, uključujući prekograničnu zaštitu, odgovarajućem stanovanju i potpori neovisnom životu te jednake mogućnosti sudjelovanja u slobodnim aktivnostima i životu zajednice;

AM.

budući da je nedavno predstavljena Europska strategija za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. dobrodošao korak prema rješavanju problema s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom, ali da se te osobe i dalje suočavaju s preprekama i diskriminacijom; budući da je 2019. godine 28,4 % svih osoba s invaliditetom u EU-u (u dobi od 16 godina ili starijih) bilo izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti (23); budući da će se u sklopu Europske strategije za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. morati prionuti na rješavanje te situacije;

AN.	prema načelu 17. europskog stupa socijalnih prava, „osobe s invaliditetom imaju pravo na potporu dohotku koja im omogućuje dostojan život, usluge koje im omogućuju sudjelovanje na tržištu rada i u društvu te radno okruženje prilagođeno njihovim potrebama”;

AO.

budući da bi zaštićene radionice trebale biti usmjerene na jamčenje uključenosti, rehabilitacije i prijelaza na otvoreno tržište rada, ali su često odvojena okružja u kojima radnici s invaliditetom nemaju status zaposlenika ili prava radnika, što očito predstavlja kršenje CRPD-a; budući da se uključivim modelima podupiranog zapošljavanja, ako su utemeljeni na pravima i priznati kao zapošljavanje, mogu poštovati prava osoba s invaliditetom te oni mogu služiti uključivanju na otvoreno tržište rada i prijelazu na njega;

AP.

budući da gospodarska kriza prouzročena pandemijom bolesti COVID-19 predstavlja ozbiljnu prijetnju europskim gospodarstvima i očuvanju radnih mjesta; budući da su pandemijom posebno pogođene osobe iz skupina u nepovoljnom položaju, a naročito osobe s invaliditetom; budući da su mjere za sprečavanje bolesti COVID-19 stavile osobe s invaliditetom pred prilike i izazove kad je riječ o pristupačnosti i uključivosti tržišta rada;

AQ.

budući da EU putem privremenog instrumenta za oporavak NextGenerationEU mora podupirati odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 i oporavak od nje koji uključuju osobe s invaliditetom; budući da su civilno društvo i volonterske organizacije koje djeluju u sektoru invaliditeta ponovno pokazali svoju iznimnu važnost i otpornost tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19;

AR.

budući da su mjere za sprečavanje bolesti COVID-19 stvorile nove prepreke za osobe s invaliditetom i povećale postojeću isključenost u svim područjima svijeta rada; budući da je vjerojatnije da će osobe s invaliditetom izgubiti posao i da će teže ponovno pronaći posao; budući da je COVID-19 negativno utjecao na pristupačnost i uključivost organizacije rada i radnih aranžmana, kao i na zapošljavanje i radne uvjete osoba s invaliditetom, te je mnoge osobe s invaliditetom izložio negativnim učincima rada na daljinu;

AS.

budući da je 2019. gotovo 18 milijuna djece u EU-u (22,2 % djece) živjelo u kućanstvima kojima prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost; budući da se djeca s invaliditetom suočavaju s posebnim poteškoćama zbog kojih su posebno ranjiva; budući da se time naglašava da je važno potrebitoj djeci zajamčiti besplatan i učinkovit pristup visokokvalitetnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, obrazovanju i školskim aktivnostima, najmanje jednom zdravom obroku svakog školskog dana i zdravstvenoj skrbi te učinkovit pristup zdravoj prehrani i odgovarajućem stanovanju, kako je navedeno u Preporuci Vijeća o uspostavi europskog jamstva za djecu;

AT.

budući da su sve države članice EU-a ratificirale Konvenciju UN-a o pravima djeteta, čime je ona postala obvezujuća za njih, te budući da se člankom 3. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji utvrđuje cilj EU-a da osigura zaštitu prava djece; budući da se Poveljom jamči da institucije EU-a i države članice štite prava djeteta pri provedbi prava EU-a; budući da je Parlament velikom većinom usvojio svoju Rezoluciju o europskom jamstvu za djecu te je tražio da se pristup uključivom obrazovanju od ranog djetinjstva do adolescencije zajamči za svu djecu, uključujući romsku djecu, djecu s invaliditetom, djecu bez državljanstva i djecu migrante te za djecu koja žive u područjima pogođenima humanitarnim kriznim situacijama;

AU.	budući da je diskriminacija osoba s invaliditetom na radnome mjestu povezana s nedostatkom uključivog obrazovanja i stručnog osposobljavanja, kao i segregacijom i diskriminacijom u području stanovanja i zdravstvene skrbi te nepristupačnošću prijevoza i drugih usluga i proizvoda;

AV.	budući da je u svojoj Rezoluciji o jednakom postupanju pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja u svjetlu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom Parlament otkrio nedostatke Direktive Vijeća 2000/78/EZ;

AW.

budući da se Direktivom (EU) 2019/1158 od država članica zahtijeva da procijene trebaju li se uvjeti pristupa roditeljskom dopustu, dopustu za pružatelje skrbi i dopustu za radnike te detaljne mogućnosti korištenja takvih vrsta dopusta prilagoditi posebnim potrebama roditelja u posebno nepovoljnim situacijama, kao što su roditelji s invaliditetom, posvojitelji, samohrani roditelji ili razdvojeni roditelji djece s invaliditetom ili dugotrajno bolesne djece ili roditelji u teškim okolnostima;

AX.

budući da se osobe s invaliditetom suočavaju s brojnim preprekama u svakodnevnom životu, među ostalim kada pokušavaju dobiti osobnu pomoć, uključiti se u zajednicu, pronaći odgovarajuće i cjenovno pristupačno stanovanje te dobiti cjenovno pristupačnu zdravstvenu skrb te socijalnu i zdravstvenu skrb usmjerenu na osobu;

AY.	budući da su nezaposlenost i nedostatak kvalitetnih i održivih radnih mjesta za osobe s invaliditetom glavni čimbenici koji pridonose visokom riziku od siromaštva, socijalne isključenosti i beskućništva među osobama s invaliditetom;

AZ.

budući da je 2017. trećina odraslih osoba s invaliditetom u EU-u živjela u kućanstvima čiji financijski resursi nisu bili dostatni za pokrivanje uobičajenih potrebnih troškova; budući da je 2019. gotovo dvije trećine stanovništva EU-a s ograničenjem aktivnosti bilo izloženo riziku od siromaštva bez socijalnih naknada, naknada ili mirovine (24);

BA.	budući da su osobe s invaliditetom raznolika skupina i često izložena višedimenzionalnoj diskriminaciji čiji kumulativni učinci imaju vidljiv učinak na zapošljavanje;

BB.

budući da je napredak u deinstitucionalizaciji neujednačen u državama članicama i da unatoč uvođenju relevantnih politika i dodjeli znatnih financijskih sredstava u EU-u milijun ljudi još uvijek živi u ustanovama; budući da je podneseno nekoliko predstavki o zlouporabi fondova EU-a za deinstitucionalizaciju osoba s invaliditetom; budući da je u veljači 2021. Europski ombudsman pokrenuo istragu na vlastitu inicijativu o ulozi Komisije u jamčenju toga da države članice upotrebljavaju sredstva EU-a u cilju promicanja samostalnog života osoba s invaliditetom i starijih osoba te napuštanja ustanova za pružanje skrbi sa smještajem; budući da države članice moraju ubrzati postupak deinstitucionalizacije i da Komisija mora pažljivo pratiti njihov napredak;

BC.	budući da se u prikupljanju statističkih podataka EU-a o stanovništvu zanemaruje priroda invaliditeta osobe, kao i broj osoba s invaliditetom koje žive u domovima, što otežava usklađenost s člankom 31. CRPD-a;

BD.	budući da se katalog naknada i prava koja proizlaze iz invaliditeta razlikuje od jedne države članice do druge, kao i subjekti koji definiraju i priznaju ta prava;

BE.

budući da se očekuje dramatičan rast broja osoba s invaliditetom i osoba kojima je potrebna skrb i dugotrajna skrb u EU-u zbog, među ostalim, demografskih izazova i povećanja broja kroničnih zdravstvenih problema; budući da većinu dugotrajne skrbi trenutačno pružaju neformalni i obično neplaćeni njegovatelji te da su to najčešće žene; budući da bi politike za rješavanje demografskih izazova i odgovor na rastuće potrebe za skrbi i dugoročne potrebe trebale biti osmišljene tako da ne dovode do povećanog pritiska na neformalne pružatelje skrbi;

BF.	budući da je invaliditet često posljedica ozljede na radu ili se stječe kroničnim stanjem povezanim s profesionalnim bolestima i izlaganjem tvarima opasnima za zdravlje;

BG.	budući da bi se predanost boljem uključivanju i zaštiti prava osoba s invaliditetom trebala odražavati u svim područjima politike, među ostalim i u procesu europskog semestra;

BH.

budući da bi EU i države članice trebali donijeti sve odgovarajuće mjere za ostvarivanje prava iz CRPD-a i izmijeniti ili ukinuti trenutačne mjere koje su diskriminirajuće prema osobama s invaliditetom; budući da bi EU i države članice trebali štititi i promicati temeljna prava osoba s invaliditetom u svim politikama i programima;

BI.	budući da u Europskoj uniji živi 46 milijuna žena i djevojčica s invaliditetom (25);

BJ.

budući da su žene i djevojčice s invaliditetom izložene višestrukoj višedimenzionalnoj diskriminaciji i izazovima koji proizlaze iz kombinacije roda i invaliditeta te spolne orijentacije, rodnog identiteta, rodnog izražavanja, spolnih obilježja, zemlje podrijetla, društvenog sloja, migracijskog statusa, dobi ili rasnog ili etničkog podrijetla; budući da će žene s invaliditetom koje pripadaju etničkim manjinama vjerojatnije biti izložene trostrukoj diskriminaciji zbog njihova ranjivog položaja; budući da diskriminacija stvara prepreke njihovu sudjelovanju u svim područjima života, uključujući nepovoljan socioekonomski položaj, socijalnu izolaciju, rodno uvjetovano nasilje, prisilnu sterilizaciju i pobačaj, nemogućnost pristupa javnim uslugama, kulturi, sportu i razonodi, stanovanje loše kvalitete, institucionalizaciju i neodgovarajuću zdravstvenu skrb; budući da te prepreke smanjuju vjerojatnost za potpuno i aktivno sudjelovanje u društvu te doprinos društvu, među ostalim u obrazovanju i na tržištu rada;

BK.

budući da je u Europskoj uniji 20,6 % žena s invaliditetom zaposleno na puno radno vrijeme za razliku od 28,5 % muškaraca s invaliditetom (26); budući da na temelju podataka u prosjeku 29,5 % žena s invaliditetom u EU-u prijeti rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, za razliku od 27,5 % muškaraca s invaliditetom (27);

BL.

budući da se u CRPD-u napominje da su žene i djevojčice s invaliditetom izložene većem riziku od nasilja u vlastitom domu i izvan njega; budući da neke države članice još nisu ratificirale Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), budući da će proširenje područjâ kriminaliteta kako bi obuhvaćala posebne oblike rodno uvjetovanog nasilja u skladu s člankom 83. stavkom 1. UFEU-a pružiti veću zaštitu ženama i djevojčicama s invaliditetom;

Upravljanje i provedba

ističe potrebu za razvijanjem svijesti na svim razinama o pravima osoba s invaliditetom sadržanima u CRPD-u kako bi se zaštitila njihova prava i dostojanstvo te promicala uspješna suradnja i razmjena dobrih praksi među državama članicama; naglašava potrebu za općeprihvaćenim definicijama pojmova invaliditeta, deinstitucionalizacije, života u zajednici, neovisnog života i uključivog obrazovanja; potiče države članice da ojačaju mehanizme koordinacije;

ističe da bi države članice trebale još više raditi na pružanju potpore osobama s invaliditetom u sljedećim prioritetnim područjima: zdravstvu, obrazovanju, pristupačnosti, zapošljavanju i radnim uvjetima, neovisnom životu, koordinaciji, životnim uvjetima, socijalnoj zaštiti i podizanju svijesti;

poziva sve države članice koje još nisu ratificirale Fakultativni protokol uz CRPD da to učine bez daljnje odgode te poziva EU da ga u potpunosti ratificira; poziva Vijeće da poduzme potrebne korake kako bi se osiguralo pristupanje EU-a Fakultativnom protokolu;

smatra da je Fakultativni protokol nedjeljivi dio CRPD-a; ističe činjenicu da Fakultativni protokol građanima pruža forum za izvještavanje o navodnim kršenjima odredbi CRPD-a od strane države stranke te omogućuje Odboru CRPD-a da pokrene povjerljive istrage kad primi informacije koje upućuju na to da je država stranka počinila teško ili sustavno kršenje odredbi;

poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu i horizontalnu reviziju zakonodavstva i programa financiranja EU-a kako bi se u potpunosti poštovao CRPD konstruktivnim uključivanjem organizacija osoba s invaliditetom i članova okvira EU-a za praćenje provedbe CRPD-a;

poziva Komisiju i države članice da uzmu u obzir raznolikost i heterogenost osoba s invaliditetom pri oblikovanju i provedbi politika i mjera;

prima na znanje napredak koji su države članice ostvarile u djelotvornoj provedbi i praćenju CRPD-a i u prilagodbi mjera pristupačnosti radi pridržavanja u njemu sadržanih standarda; poziva države članice da bez daljnjeg odlaganja imenuju nadležna tijela koja će služiti kao kontaktne točke te da u skladu s člankom 33. CRPD-a uspostave mehanizme koordinacije na svim administrativnim razinama za provedbu i praćenje te konvencije; ističe da bi države članice trebale osigurati sudjelovanje znatnog broja osoba s invaliditetom u radu tih tijela;

podržava prijedlog Komisije o uspostavi platforme za osobe s invaliditetom kako bi se ojačalo upravljanje suradnjom na razini EU-a u tom području i provedbom Europske strategije za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. te nacionalnih strategija za osobe s invaliditetom;

ističe da bi nova platforma EU-a za osobe s invaliditetom trebala biti usklađena sa smjernicama utvrđenima u europskom stupu socijalnih prava;

10.

poziva države članice da provedu svima dostupne nacionalne kampanje za podizanje razine osviještenosti o invaliditetu u kojima će se promicati CRPD i Europska strategija za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. i u kojima će sudjelovati osobe s invaliditetom te članovi njihovih obitelji i organizacije koje ih zastupaju; poziva države članice da donesu ambiciozne vremenske okvire za provedbu strategije; poziva Komisiju da u predstojećem delegiranom aktu o revidiranom pregledu socijalnih pokazatelja razvije skup detaljnih pokazatelja kako bi se izmjerio napredak u ostvarivanju ciljeva strategije i osiguralo da sve uključene strane poštuju obveze navedene u tim dokumentima;

11.

prima k znanju poziv Komisije upućen svim institucijama, tijelima, agencijama i delegacijama EU-a da imenuju „koordinatore za pitanja invaliditeta”; ponovno poziva na uspostavu kontaktnih točaka u svim institucijama i agencijama EU-a, uključujući Parlament i Vijeće, sa središnjom kontaktnom točkom u Glavnom tajništvu Komisije i uz podršku odgovarajućeg međuinstitucijskog mehanizma; poziva institucije EU-a da pri imenovanju koordinatora za pitanja invaliditeta prednost daju osobama s invaliditetom;

12.

pozdravlja planove Komisije da ispita funkcioniranje okvira EU-a za praćenje provedbe CRPD-a 2022. i predloži mjere na toj osnovi; poziva Komisiju da ojača okvir EU-a i njegovu neovisnost, prije svega jamčenjem veće uključenosti i sudjelovanja stručnjaka, nevladinih organizacija, socijalnih partnera, a posebno osoba s invaliditetom, bez diskriminacije na temelju vrste invaliditeta ili bilo koje druge osobne okolnosti; naglašava da se okvir EU-a treba temeljiti na detaljnim, ažuriranim i kvalitetnim raščlanjenim podacima s obzirom na prirodu invaliditeta osobe, nadovezujući se na rad Washingtonske skupine za statističke podatke povezane s osobama s invaliditetom;

13.

poziva institucije EU-a i države članice da potvrde svoju predanost ostvarivanju uključive jednakosti za osobe s invaliditetom te da u potpunosti provedu CRPD, uključujući njegov članak 27. o radu i zapošljavanju;

14.

poziva Komisiju i države članice da postave jasne ciljeve za poboljšanje životnih i radnih uvjeta osoba s invaliditetom, uz poštovanje načela pristupačnosti i nediskriminacije, te da ulažu u jednake mogućnosti i sudjelovanje osoba s invaliditetom u svim područjima života;

15.

ističe da Odbor za predstavke ima posebnu zaštitnu ulogu u jamčenju usklađenosti EU-a s CRPD-om pri donošenju politika i poduzimanju zakonodavnih mjera; napominje da u kontekstu te odgovornosti Odbor obrađuje predstavke o pitanjima invaliditeta, organizira rasprave, tematske radionice i javna saslušanja o toj temi, sastavlja rezolucije i izvješća te provodi terenske posjete;

16.

naglašava da bi osobe s invaliditetom, kako bi imale učinkovit pristup pravosuđu putem predstavki upućenih Parlamentu, trebale imati pristup potrebnoj potpori i pomoći u sastavljanju i podnošenju predstavki koje ispunjavaju kriterije dopuštenosti; poziva na veću vidljivost mehanizma predstavki podizanjem razine osviještenosti, kao i uključivanjem i sudjelovanjem osoba s invaliditetom ili njihovih predstavnika u razmatranju predstavki;

17.

potiče države članice da razviju nacionalne akcijske planove kojima bi se riješili nedostaci u pristupu informacijama povezanima s javnom sigurnošću, učenjem na daljinu i preko interneta, osobnom pomoći te uslugama skrbi i podrške za osobe s invaliditetom;

18.

poziva Odbor za predstavke da prikupi i dostavi statističke podatke o obradi predstavki i naglašava da Odbor mora osigurati tumačenje na znakovnom jeziku, što bi trebali učiniti i svi ostali odbori Europskog parlamenta, kako bi se zajamčili pristup informacijama i sudjelovanje;

19.

poziva Komisiju i države članice da bolje prepoznaju koliko su dostupne i kvalitetne usluge i sustavi podrške važni za samostalan život; ističe da je potrebno promicati strategije i standarde kada je riječ o personaliziranoj i kvalitetnoj potpori za nesamostalne osobe s invaliditetom i njihove njegovatelje, uključujući poboljšanu socijalnu zaštitu i različite oblike potpore neformalnim pružateljima skrbi; poziva Komisiju da predstavi strateški program EU-a o skrbi kao dodatni iskorak u podizanju kvalitete sektora zdravstvene skrbi u EU-u, uključujući radnike koji pružaju osobne usluge i usluge u kućanstvu; ponavlja da program o skrbi također treba odražavati situaciju u kojoj se nalazi 100 milijuna neformalnih pružatelja skrbi u EU-u koji pružaju 80 % dugotrajne skrbi, a čiji je rad uglavnom nepriznat;

20.

preporučuje da Odbor za predstavke izradi godišnje izvješće o problemima istaknutima u predstavkama koji se tiču osoba s invaliditetom i da iznese svoje preporuke;

21.

poziva Komisiju da strukturno integrira Europsku strategiju za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. u postupak europskog semestra jer bi se europski semestar trebao upotrebljavati za inspiriranje politika i pristupa država članica, poboljšavanje uključenosti društva i potporu zapošljavanju i socijalnoj zaštiti osoba s invaliditetom; poziva Komisiju da provede godišnji pregled uključivanja pitanja povezanih s invaliditetom u proces europskog semestra;

22.

poziva Komisiju i države članice da uspostave zajedničku definiciju invaliditeta u skladu sa zaključnim napomenama Odbora CRPD-a o inicijalnom izvješću Europske unije usvojenom 2015. te da zajamče uzajamno priznavanje statusa osoba s invaliditetom u državama članicama kako bi se osiguralo slobodno kretanje osoba s invaliditetom te pravilno ostvarivanje i priznavanje njihovih prava koja proizlaze iz građanstva EU-a;

23.

poziva Komisiju da osigura da EU i države članice potpuno poštuju sve relevantne obveze EU-a i UN-a u pogledu prava osoba s invaliditetom, posebno CRPD i Opće napomene Odbora CRPD-a o toj konvenciji, kao i relevantne mjere EU-a i pravila financiranja, te da njima, njihovima obiteljima i njegovateljima u tom pogledu pruži potporu i omogući razmjenu najboljih praksi;

24.

ističe da je potrebno više redovitog osposobljavanja u području osviještenosti namijenjenog zaposlenicima u pravosudnom sustavu i tijelima kaznenog progona na temu intervencija u kriznim situacijama i upravljanja krizama te smirivanja sukoba pri interakciji s osobama s posebnim vrstama invaliditeta;

Zaštita podataka

25.

poziva Komisiju da se pobrine za to da države članice pravilno provode Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (28) i da poduzme mjere potrebne za zaštitu osjetljivih podataka osoba s invaliditetom;

26.

ističe da svaka obrada osobnih podataka mora u potpunosti biti u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka; ističe da je u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka zabranjena obrada genetičkih ili biometrijskih podataka u svrhu jedinstvene identifikacije fizičke osobe te podataka koji se odnose na zdravlje (osjetljivi osobni podaci) osim ako je to izričito dopušteno Općom uredbom o zaštiti podataka;

Sudjelovanje

27.

ističe da je potrebno savjetovati se s organizacijama osoba s invaliditetom i aktivno ih uključiti u svaku fazu planiranja, donošenja, provedbe i praćenja svih vrsta mjera kako bi se tim mjerama osiguralo promicanje njihovih temeljnih prava; pozdravlja predanost Komisije odgovarajućem uključivanju organizacija osoba s invaliditetom u sve faze provedbe Europske strategije za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030.;

28.

podsjeća na važnost uključivanja osoba s invaliditetom i organizacija koje ih zastupaju i savjetovanja s njima pri donošenju mjera povezanih s pandemijom bolesti COVID-19, kao što su planovi oporavka i cijepljenja, te u svim budućim krizama;

29.

ističe da je potpuno i djelotvorno sudjelovanje osoba s invaliditetom u svim područjima života i društva ključno za ostvarivanje njihovih temeljnih prava;

30.

podsjeća na to da mnoge osobe s invaliditetom još uvijek nisu uključene u život u zajednici i nemaju kontrolu nad svojim svakodnevnim životom, posebno osobe koje žive u ustanovama za smještaj osoba s invaliditetom jer je pandemija prouzročena bolešću COVID-19 naglasila i pogoršala probleme s kojima se suočavaju osobe koje žive u ustanovama; potiče države članice da poboljšaju vidljivost službi za pružanje podrške kako bi se osobama s invaliditetom osiguralo jednako pravo na neovisan život i uključenost u zajednicu;

31.

potiče države članice da osiguraju da osobe s invaliditetom sudjeluju u postupku oblikovanja politika bez ikakvih ograničenja; napominje da se CRPD-om zahtijeva potpuno političko sudjelovanje, što znači da se osobama s invaliditetom mora omogućiti sudjelovanje u izborima i postupcima odlučivanja na ravnopravan način s ostalima; poziva Komisiju da osigura da države članice osobama s invaliditetom olakšaju naturalizaciju ili za njih predvide posebna izuzeća od ispita za naturalizaciju kako bi im se zajamčio pristup državljanstvu;

32.

podsjeća na to da je velikom broju građana EU-a zbog njihova invaliditeta ili problema s mentalnim zdravljem uskraćeno pravo sudjelovanja na izborima, uključujući izbore za Europski parlament; stoga poziva Komisiju i države članice da osiguraju da osobe s invaliditetom zaista mogu ostvariti svoje biračko pravo na izborima za Europski parlament;

Sloboda kretanja

33.

pozdravlja plan Komisije da do kraja 2023. predstavi prijedlog za stvaranje iskaznice EU-a za osobe s invaliditetom koja bi trebala biti priznata u svim državama članicama u cilju proširenja pilot projekata u pogledu te iskaznice i parkirne karte EU-a za osobe s invaliditetom; smatra da će ta iskaznica EU-a za osobe s invaliditetom, koja bi trebala biti obvezna u svim državama članicama, biti važan instrument za pomoć osobama s invaliditetom u ostvarivanju njihova prava na slobodno kretanje u EU-u bez prepreka;

34.

poziva Komisiju i države članice da budu ambiciozne u pogledu opsega prava korisnika iskaznice i da, uz pomoć obvezujućeg zakonodavstva EU-a, ako to bude potrebno, osiguraju pravilnu provedbu u svim državama članicama;

35.

napominje da je u nekim državama članicama u kojima je već uvedena iskaznica za osobe s invaliditetom prijavljena zloupotreba, što ponekad dovodi do negativnih posljedica za osobe koje zaista ispunjavaju uvjete; stoga naglašava da je potrebno podizati svijest na svim razinama i poduzeti mjere za sprečavanje zlouporabe nove iskaznice EU-a za osobe s invaliditetom;

36.

poziva Komisiju da osobe s invaliditetom, njihove obitelji i osobe koje im pomažu izuzme od plaćanja cestarina u cijeloj Europi kako bi se poticalo njihovo kretanje, posebno ako moraju više puta putovati radi medicinskih tretmana i vlastite dobrobiti;

37.

poziva Komisiju na daljnje poboljšavanje zakonodavnog okvira za sudjelovanje osoba s invaliditetom u turizmu; napominje da je 25 % biračkog tijela EU-a izjavilo da ima neki stupanj oštećenja ili invaliditeta (29) i da je ukupni bruto doprinos prometa inkluzivnog turizma za osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću u EU-u 2012. iznosio oko 786 milijardi EUR (30);

38.

toplo pozdravlja donošenje većih prava putnika u željezničkom prometu za osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću, posebno postupno ukidanje postojećih izuzeća za države članice i skraćenje razdoblja za prethodnu obavijest koju trebaju dostaviti osobe s invaliditetom ili osobe sa smanjenom pokretljivošću kojima je potrebna pomoć; poziva države članice da što prije odrede kraće razdoblje za slanje prethodne obavijesti za osobe s invaliditetom kojima je potrebna pomoć pri putovanju kako bi se osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću omogućilo lakše ostvarivanje prava na slobodno kretanje i da utvrde rokove za pristupačnost; poziva na brzu provedbu pravila utvrđenih u preinaci Uredbe (EZ) br. 1371/2007 u svim državama članicama; poziva Komisiju da razmotri izradu prijedloga koji se odnosi na prava putnika s invaliditetom u gradskom i prigradskom prometu kojim bi se uklonili preostali nedostaci; poziva na donošenje jednako učinkovitog paketa za pomorski promet;

39.

poziva Komisiju da podrži države članice da osiguraju potrebne uvjete na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo da ravnopravno s drugima uživaju svoja prava na slobodno kretanje, samoodređenje i osobne odluke, da žive samostalno i da budu uključene u zajednicu, kako je utvrđeno u članku 19. CRPD-a; poziva države članice da koristeći otvorene i pristupačne formate poboljšaju dostupnost informacijama javnih uprava;

Pristupačnost

40.

prima na znanje prijedlog Komisije za uspostavu resursnog centra „AccessibleEU” do 2022. godine; poziva Komisiju da osnuje agenciju EU-a za pristupačnost („EU Access Board”) koja bi bila zadužena za razvoj tehničkih specifikacija o pristupačnosti u svrhu podupiranja posebnih politika i zakonodavstva EU-a, za savjetovanje s nositeljima prava, dionicima i nevladinim organizacijama, pomaganje državama članicama i institucijama EU-a da na usklađen način provedu mjere pristupačnosti u korist jedinstvenog tržišta te za podizanje razine osviještenosti o važnosti pristupačnosti za ravnopravna društva;

41.

poziva Komisiju i države članice da zajamče kognitivnu, osjetilnu i fizičku pristupačnost inicijativa EU-a o digitalizaciji tržišta rada;

42.

ističe činjenicu da pristup izgrađenom okolišu i fizička pristupačnost nisu uključeni u područje primjene Europskog akta o pristupačnosti; poziva Komisiju da Europski akt o pristupačnosti iskoristi kao temelj za donošenje čvrstog okvira EU-a za pristupačno i uključivo okružje s potpuno pristupačnim javnim prostorima, uslugama, uključujući usluge javnog prijevoza te komunikacije, administrativne i financijske usluge, i izgrađenim okolišem; pozdravlja inicijativu Komisije „Nagrada za pristupačnost grada”;

43.

pozdravlja rezultate natjecanja za Europsku nagradu za pristupačnost grada; poziva države članice da organiziraju slična natjecanja na nacionalnoj razini;

44.

ističe da su najčešća pitanja podnositelja predstavki kada je riječ o jednakosti osoba s invaliditetom ona povezana s pristupačnošću i socijalnom zaštitom te s radnim pravima i pravom na samostalan život u zajednici; stoga poziva države članice da u potpunosti provedu i kontinuirano prate cjelokupno zakonodavstvo povezano s pristupačnošću, uključujući Direktivu (EU) 2019/882 (Europski akt o pristupačnosti), kako bi se učinkovito i definitivno uklonile i spriječile prepreke za radnike s invaliditetom te kako bi se poboljšala i zajamčila dostupnost pristupačnih usluga i prikladnost uvjeta pod kojima se te usluge pružaju; u tom kontekstu poziva države članice da pri prenošenju Europskog akta o pristupačnosti u nacionalno zakonodavstvo razmotre međusobnu povezanost između pristupačnosti usluga i pristupačnosti izgrađenog okoliša;

45.

naglašava da se mora zajamčiti potpuna pristupačnost svih javnih mjesta u Europi; izražava žaljenje zbog toga što se trenutačno Europska strategija za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. u brojnim aspektima ne poštuje, a osobito zbog toga što postoji previše javnih zgrada s arhitektonskim preprekama koje predstavljaju sramotan oblik diskriminacije; poziva Europsku komisiju da uključi pristupačnost u sva područja politika, a države članice da osiguraju punu provedbu postojećeg zakonodavstva;

46.

žali zbog toga što su u nekim državama članicama brojevi za hitne slučajeve nepristupačni te zbog toga neke osobe s invaliditetom nisu bile u mogućnosti ostvariti komunikaciju sa službama za pružanje osnovne podrške i hitnim službama; stoga potiče države članice da pažljivo provode Direktivu (EU) 2018/1972 o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija;

47.

poziva države članice da osiguraju brzu i učinkovitu provedbu na svim razinama Direktive (EU) 2016/2102 o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora kako bi se zajamčilo da osobe s invaliditetom mogu pristupiti svim informacijama koje su im potrebne u pristupačnom formatu, uključujući nacionalne znakovne jezike; pozdravlja inicijativu Komisije za donošenje akcijskog plana za pristupačnost interneta za sve institucije, tijela i agencije EU-a kako bi internetske stranice EU-a te dokumenti objavljeni na tim stranicama i mrežnim platformama bili usklađeni s europskim standardima pristupačnosti, koje treba proširiti; potiče sve institucije, tijela i agencije EU-a da se najkasnije u 2022. usklade s europskim standardima pristupačnosti;

48.

potiče države članice da u nacionalno zakonodavstvo prenesu dugo očekivanu Direktivu o audiovizualnim medijskim uslugama i u skladu s člankom 7. te direktive pruže pristupačne audiovizualne medijske usluge osobama s invaliditetom;

49.

potiče institucije EU-a da poboljšaju razinu i kvalitetu pristupa u svim svojim zgradama i uklone postojeće prepreke za pristup svojim internetskim stranicama, raspravama i dokumentaciji, tj. učine pristupačnima pružene informacije, primjerice prevođenjem na znakovne jezike različitih država članica, sastavljanjem dokumenata na Brailleovu pismu i lako čitljivog jezika u svojim dokumentima;

50.

naglašava da je potrebno brzo riješiti pitanja oko pristupačnosti u svim relevantnim politikama i instrumentima te pitanja u pogledu pravila o javnoj nabavi i pristupačnosti predstavki upućenih Parlamentu;

51.

poziva relevantne službe Parlamenta da nastave sa svojim nastojanjima kako bi se u što kraćem roku dovršio projekt o osnivanju međuresorne radne skupine za znakovni jezik i ispunili zahtjevi iz predstavke br. 1056/2016 o mogućnosti podnošenja predstavki na međunarodnim i nacionalnim znakovnim jezicima koji se upotrebljavaju u EU-u, čime bi temeljno pravo na podnošenje predstavki postalo dostupnije korisnicima znakovnog jezika;

52.

naglašava da je potrebno osigurati usluge tumačenja na znakovnom jeziku i prijevod na lako čitljiv jezik za sjednice Odbora, plenarne i sve druge sjednice Europskog parlamenta kako bi one bile pristupačne osobama s invaliditetom;

Suzbijanje diskriminacije

53.

ističe da ne postoji uzajamno priznavanje statusa osobe s invaliditetom među državama članicama; poziva države članice da surađuju u duhu uzajamnog povjerenja kako bi priznale status dodijeljen u drugoj državi članici; ističe da je cilj Komisije surađivati s državama članicama kako bi proširila opseg uzajamnog priznavanja statusa osobe s invaliditetom u područjima kao što su mobilnost radne snage te povlastice povezane s uvjetima pružanja usluga; ističe da je potrebno proširiti povlastice u okviru iskaznice EU-a za osobe s invaliditetom kako bi se uključile i uzajamno priznate pogodnosti za pristup zdravstvenoj skrbi; u tom kontekstu ističe važnost brzog djelovanja kad je riječ o uvođenju europske iskaznice za osobe s invaliditetom; ponovno ističe da je potrebno uzajamno razumijevanje deinstitucionalizacije i njezine provedbe te neovisnog života u zajednici kako bi se strategije država članica i fondovi EU-a bolje uskladili s CRPD-om;

54.

priznaje da bi se europska iskaznica za osobe s invaliditetom mogla primjenjivati u brojnim područjima, u smislu pristupa raznim uslugama bez diskriminacije i u smislu sigurnosti u slučaju opasnosti i hitnim slučajevima; iskaznica bi osobi s invaliditetom zajamčila da će je uključena tijela za provedbu zakona odmah prepoznati;

55.

žali zbog toga što su prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije djeca i odrasli s invaliditetom izloženi većem riziku od nasilja od svojih vršnjaka bez invaliditeta; ističe da je osobito za maloljetnike „3,7 puta veća vjerojatnost da će biti žrtve bilo kojeg oblika nasilja, 3,6 puta veća vjerojatnost da će biti žrtve fizičkog nasilja i 2,9 puta veća vjerojatnost da će biti žrtve seksualnog nasilja”; ističe da su „djeca s mentalnim ili intelektualnim teškoćama među najranjivijima te je za njih rizik od seksualnog nasilja 4,6 puta veći od rizika za njihove vršnjake bez invaliditeta”; stoga poziva na stvaranje europskog okvira za zaštitu osoba s invaliditetom od svih oblika nasilja;

56.

apostrofira hitnu potrebu za donošenjem zakonodavstva EU-a čiji je cilj zaštita građana od svih oblika diskriminacije u EU-u i smatra da je takav zakonodavni akt temelj za ispravnu provedbu politika CRPD-a; apelira na države članice da usvoje horizontalnu direktivu EU-a protiv diskriminacije koju je 2008. predstavila Komisija; poziva Komisiju da predstavi alternativno rješenje kako bi se što prije ostvario napredak u borbi protiv diskriminacije diljem EU-a u svim područjima života;

57.

snažno osuđuje svu medicinsku diskriminaciju osoba s invaliditetom; podsjeća na to da relevantne mjere koje su donijele države članice moraju biti u skladu sa CRPD-om te se njima mora osigurati jednak i nediskriminirajući pristup zdravstvenoj skrbi i socijalnim uslugama; ističe da se u okviru odgovora na buduće zdravstvene krize (od pripravnosti do liječenja) mora osigurati da osobe s invaliditetom ne budu zapostavljene; u tom kontekstu potiče nadležna tijela da osobama s invaliditetom pruže jednako liječenje kao i bilo kojoj drugoj osobi, uključujući intenzivnu medicinsku skrb; podsjeća da je važno da javne zdravstvene usluge uvijek imaju glavnu ulogu u zaštiti osoba s invaliditetom;

58.

ponavlja svoj poziv Komisiji da surađuje sa Sudom Europske unije na strategijama komunikacije i pristupačnosti kako bi se osiguralo da osobe s invaliditetom imaju mogućnost pristupa pravosudnom sustavu EU-a bez diskriminacije; poziva Komisiju i države članice da nastave s programima osnaživanja osoba s invaliditetom i omoguće im da prepoznaju i prijave slučajeve diskriminacije;

59.

osuđuje svaki oblik diskriminacije osoba s invaliditetom na radnome mjestu; poziva države članice i Komisiju na provedbu politika za sprečavanje uznemiravanja na temelju invaliditeta; također poziva države članice da u suradnji s poslodavcima provedu politike za sprečavanje slučajeva zlostavljanja na internetu osoba s invaliditetom na radnome mjestu;

60.

ističe da se mora spriječiti zatvaranje osoba čiji invaliditet nije spojiv s oduzimanjem slobode te da bi se trebale osigurati alternative zatvorskim kaznama; poziva države članice da osiguraju poštovanje temeljnih načela jednakog postupanja, nediskriminacije, razumne prilagodbe i pristupačnosti kad su u pitanju pritvorene osobe s invaliditetom;

61.

poziva države članice da razmjenjuju informacije i dobre prakse, posebno u pogledu prijelaza s institucionalne skrbi na samostalan život, osiguravanja pristupačnog i cjenovno pristupačnog stanovanja za osobe s invaliditetom i uključivanja u zajednicu;

62.

ističe da su razumna prilagodba, pristupačnost i univerzalni dizajn ključni za borbu protiv diskriminacije osoba s invaliditetom; ističe važnost učinkovitog i nediskriminirajućeg pristupa koji uključuje utvrđivanje i uklanjanje smetnji i prepreka koje otežavaju pristup osoba s invaliditetom robi, uslugama i objektima dostupnima široj javnosti; naglašava da bi, kad god je to moguće, osobama s invaliditetom trebalo omogućiti djelotvoran i nediskriminirajući pristup pod istim uvjetima kao i osobama bez invaliditeta te da bi osobama s invaliditetom trebalo omogućiti upotrebu pomagala, uključujući pomagala za mobilnost i pristup, kao što su priznati psi vodiči i drugi psi pomagači kada je to potrebno (31); podsjeća na to da bi se standardi pristupačnosti trebali donositi uz savjetovanje s osobama s invaliditetom i organizacijama koje ih predstavljaju jer je njihovo stručno znanje ključno za utvrđivanje prepreka pristupačnosti; ističe da su razumna prilagodba, pristupačnost i univerzalni dizajn ključni za borbu protiv diskriminacije osoba s invaliditetom;

63.

naglašava ključnu ulogu članova obitelji koji skrbe o osobama s invaliditetom i koji često ispunjavaju potrebe za njegom i pomoći osoba s invaliditetom; u tom pogledu naglašava potrebu da se politikama i strategijama na razini EU-a i na nacionalnoj razini pruži snažna podrška članovima obitelji i njegovateljima; smatra da je ključno osigurati uzajamno priznavanje njihove uloge pružatelja skrbi unutar Europe;

64.

naglašava da je važno da osobe s invaliditetom ravnopravno ostvaruju svoja temeljna prava; naglašava da je osobama s invaliditetom u svim područjima života potrebno priznati pravnu sposobnost istovjetnu onoj drugih osoba u skladu s člankom 12. CRPD-a; poziva države članice da poduzmu odgovarajuće i pravodobne mjere kako bi osobama sa svim oblicima invaliditeta osigurale djelotvoran, pravedan i uključiv pristup pravosudnom sustavu i tijelima kaznenog progona u svim stadijima postupka; naglašava da objekti i usluge moraju biti pristupačni kako bi se osigurao jednak pristup pravosuđu i cjelokupnom pravnom procesu bez diskriminacije;

65.

ističe da je osobama s invaliditetom potrebna financijska potpora kako bi mogli na određeno ili neodređeno vrijeme zaposliti pomagače ili financijski podupirati članove obitelji jer su za usluge skrbi o njima potrebna financijska sredstva i vrijeme i jer je to zaista nužno kako bi se pružila potpora osobama s invaliditetom i članovima obitelji koji im pomažu;

66.

ističe da su osobe s invaliditetom društveno marginalizirane i isključene iz zapošljavanja te gospodarskog i društvenog života; žali zbog toga što osobe s invaliditetom, a posebno one kojima je potrebna visoka razina potpore, često izložene riziku od institucionalizacije, a trenutačna financijska potpora koju pružaju države članice nije dovoljna, osobito ne za potporu koja je usmjerena na osobu i omogućava život u zajednici, a kojom bi se zaštitila prava osoba s invaliditetom (32);

67.

ističe da je člankom 19. CRPD-a utvrđeno pravo na neovisan život i uključenost u zajednicu; poziva države članice da zajamče postupak kojim se omogućuje promjena životnog uređenja za osobe s invaliditetom i prelazak s institucionalnog okružja na sustav koji omogućuje socijalno sudjelovanje i u kojemu se usluge pružaju u zajednici u skladu s voljom i željom pojedinca; poziva države članice da u svoje strategije deinstitucionalizacije uključe konkretne ciljeve s jasnim rokovima te da na odgovarajući način financiraju provedbu tih strategija;

68.

žali zbog činjenice da su osobe s invaliditetom i njihove mreže potpore isključeni iz prioritetnih skupina u okviru strategije cijepljenja EU-a; potiče države članice da osobama s invaliditetom i njihovim mrežama potpore omoguće prioritetni pristup cijepljenju; u tom pogledu insistira na tome da se cijepljenje protiv bolesti COVID-19 temelji na slobodnom i informiranom pristanku osoba s invaliditetom te da se autonomija i pravna sposobnost svih osoba s invaliditetom, uključujući osobe s intelektualnim poteškoćama, osobe s psihosocijalnim poteškoćama i autistične osobe, ne smiju ugroziti mjerama za koje se smatra da se poduzimaju za javno dobro ili u najboljem interesu osobe;

69.

poziva da se na razini EU-a i na nacionalnoj razini provedu istrage o nerazmjernoj stopi slučajeva zaraze i smrtnih slučajeva zbog bolesti COVID-19 u domovima za starije i nemoćne i u kontekstu pružanja stambenih usluga za starije osobe i osobe s invaliditetom i drugih socijalnih usluga, u cilju razumijevanja uzroka, utvrđivanja odgovornih osoba i poduzimanja potrebnih mjera za sprečavanje takvih slučajeva u budućnosti;

70.

traži da područja na kojima se provodi cijepljenje budu fizički pristupačna te da se u njima u stvarnom vremenu pružaju smjernice i pomoć onima kojima je to potrebno; poziva na besplatne ili jeftine ciljane programe za pristupačan prijevoz, kad god je to potrebno;

Zapošljavanje i socijalna pitanja

71.

zabrinut je zbog visokih stopa nezaposlenosti osoba s invaliditetom, posebno žena s invaliditetom, u odnosu na ostale skupine u EU-u; poziva države članice da promiču i osiguraju zakonodavni i politički okvir za sudjelovanje osoba s invaliditetom, a posebno žena s invaliditetom, na tržištu rada, uključujući osobe sa skrivenim teškoćama, kroničnim bolestima ili teškoćama pri učenju;

72.

poziva države članice da zauzmu višedimenzionalan pristup, posebno u svojim politikama i mjerama, kada je riječ o otvaranju uključivih radnih mjesta; žali zbog toga što se u Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. nedovoljno pozornosti posvećuje višestrukoj i višedimenzionalnoj diskriminaciji; stoga poziva Komisiju da u provedbi strategije poseban naglasak stavi na višedimenzionalnost i da postavi jasne, mjerljive i ambiciozne ciljeve u pogledu raznolikosti na radnom mjestu koji odražavaju heterogenost osoba s invaliditetom kako bi se riješio problem višestruke i višedimenzionalne diskriminacije; naglašava da je važno pratiti učinkovitost strategije uz sudjelovanje osoba s invaliditetom i organizacija koje ih predstavljaju;

73.

poziva Komisiju i države članice da promiču i podupiru socijalna poduzeća usmjerena na zapošljavanje osoba s invaliditetom jer su ona poluga za poticanje stvaranja pristojnih radnih mjesta;

74.

potiče države članice da osobama sa znatnim i teškim invaliditetom omoguće rani pristup javnim mirovinskim sustavima kako bi se suzbio rizik od siromaštva i socijalne isključenosti u starijoj dobi;

75.

poziva države članice da riješe problem nedovoljne razvijenosti i nedovoljnog financiranja javnih službi za zapošljavanje u cilju poboljšanja stope zaposlenosti osoba s invaliditetom; potiče države članice da ojačaju veze između javnih službi za zapošljavanje i agencija za zapošljavanje;

76.

ističe pozitivnu ulogu zaštićenih radnih mjesta u skladu s CRPD-om u prijelazu osoba s invaliditetom na otvoreno tržište rada;

77.

potiče države članice da podrže uključive i pristojne individualne modele zapošljavanja i potpore („podupirano zapošljavanje”) koji se temelje na pravima, kao način da osobe s invaliditetom, kada je to moguće, prijeđu na otvoreno tržište rada;

78.

poziva Komisiju da što prije započne s revizijom Direktive o jednakosti pri zapošljavanju kako bi se ona u potpunosti uskladila s odredbama CRPD-a i da započne provoditi participativni postupak čiji je cilj osigurati izravnu i potpunu uključenost organizacija koje predstavljaju osobe s invaliditetom;

79.

ističe da sustavi potpore zapošljavanju, osobito oni koji uključuju javno sufinanciranje, ne bi smjeli smanjivati plaće osoba s invaliditetom; ističe da se zapošljavanje osoba s invaliditetom mora temeljiti na okviru zapošljavanja koji se primjenjuje na druge radnike u pogledu plaće i radnog vremena, pri čemu se taj okvir mora prilagoditi njihovim potrebama; smatra da se osobe s invaliditetom ne mogu uključiti u otvoreno tržište rada bez općeg okvira regulacije zapošljavanja te promicanja pregovaranja o plaćama i kolektivnog pregovaranja;

80.

ističe potrebu za financijskom pomoći kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo da na određeno ili neodređeno vrijeme zaposle posebno kvalificirane pomagače;

81.

potiče države članice da zajamče odgovarajuću koordinaciju socijalnog osiguranja za osobe s invaliditetom, među ostalim tako što će osigurati da te osobe i dalje primaju potporu za osobe s invaliditetom kojom se pokrivaju dodatni troškovi povezani s njihovim invaliditetom čak i pri ulasku na tržište rada ili pri prelasku određenog dohodovnog praga, kako bi se poduprla njihova integracija na tržište rada i osiguralo njihovo dostojanstvo i jednakost; smatra da bi se to trebalo postići izmjenama Uredbe (EZ) br. 883/2004 i savjetovanjem s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom;

82.

83.

poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore kako bi se riješio trajni jaz u zapošljavanju osoba s invaliditetom i kako bi se osobama s invaliditetom omogućio pristup kvalitetnim i održivim radnim mjestima; u tom pogledu pozdravlja prijedlog Komisije u Akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava da se jaz u zapošljavanju osoba s invaliditetom uključi u revidirani pregled socijalnih pokazatelja;

84.

poziva države članice da u potpunosti provedu Direktivu Vijeća 2000/78/EZ; potiče države članice da boljom provedbom Direktive, posebno članka 5. o razumnoj prilagodbi, i ulaganjem sredstava EU-a i sredstava iz Instrumenta za oporavak i otpornost u osposobljavanje i otvaranje radnih mjesta za osobe s invaliditetom poboljšaju mogućnosti zapošljavanja za osobe s invaliditetom;

85.

ističe da povezivanje ponude radnih mjesta i potražnje za njima, profesionalno profiliranje, istodobno zapošljavanje i osposobljavanje, podrška pri uvođenju u radno mjesto i osposobljavanju te mogućnosti za razvoj karijere imaju važnu ulogu u pomaganju osobama s invaliditetom da osiguraju i zadrže plaćeno zaposlenje;

86.

poziva države članice da osiguraju otvorenost, uključivost i pristupačnost tržišta rada i radnih okružja za osobe s invaliditetom, da pruže potporu službama za zapošljavanje, da podižu razinu osviještenosti o uključivim praksama zapošljavanja, uspostave odgovarajuće poticaje i mjere potpore za poduzeća, posebno mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća koja zapošljavaju i osposobljavaju osobe s invaliditetom, te da zajamče da su opći sustavi samozapošljavanja pristupačni osobama s invaliditetom i da ih podupiru;

87.

poziva države članice da potiču prilagodbe radnih mjesta i poduzmu mjere za poboljšanje zdravlja i sigurnosti na radu; poziva Komisiju da u predstojećem strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu obrati posebnu pozornost na radnike s invaliditetom te da postavi ambiciozne ciljeve;

88.

potiče institucije EU-a i države članice da uvedu kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom kako bi se poticala uključiva radna mjesta;

Javna nabava i sredstva EU-a

89.

podsjeća da se postupci javne nabave u državama članicama moraju provoditi i dovršiti na način kojim se u potpunosti poštuju temeljna prava korisnika, uključujući osobe s invaliditetom; ističe da države članice moraju poštovati CRPD pri provedbi zakonodavstva o javnoj nabavi, posebno u vezi s izborom načina komunikacije, tehničkim specifikacijama, kriterijima za dodjelu i uvjetima izvršenja ugovora;

90.

podsjeća na to da je dobra struktura javnih usluga, posebno zdravstvenih i obrazovnih, ključna za osiguravanje jednakog postupanja prema osobama s invaliditetom, neovisno o njihovoj ekonomskoj situaciji; poziva države članice da upotrebljavaju sredstva EU-a kako bi poboljšale te usluge i s njima povezane infrastrukture u skladu s duhom inicijativa REACT-EU i Next Generation EU;

91.

poziva Komisiju i države članice da u konačan sadržaj sporazuma o partnerstvu o europskim strukturnim i investicijskim fondovima i programe u okviru tih fondova uključe ciljeve i pristupe za poboljšanje životnih uvjeta osoba s invaliditetom, uz poštovanje načela pristupačnosti i nediskriminacije, te da ulažu u jednake mogućnosti i sudjelovanje osoba s invaliditetom u svim područjima života, među ostalim podrškom prijelazu iz života u ustanovama prema životu u zajednici; traži od Komisije da pomno prati upotrebu sredstava EU-a u skladu s CRPD-om; ističe da je nužno postupno približavanje definicija pristupačnosti, sudjelovanja i života u zajednici kako bi se povećala kohezija među državama članicama;

92.

poziva države članice da iskoriste mogućnosti koje pružaju relevantni fondovi EU-a za otvaranje radnih mjesta i osposobljavanje osoba s invaliditetom, da zajamče i podupru potpunu pristupačnost javnih prostora i infrastrukture te da osiguraju da aktivnosti financirane sredstvima EU-a dopru do osoba s invaliditetom; žali zbog činjenice da se u nizu država članica sredstva EU-a i dalje koriste za izgradnju novih segregiranih okružja za osobe s invaliditetom;

93.

ističe da je nužno u odgovarajućoj mjeri financirati opremu koja je potrebna osobama s invaliditetom kako bi se osiguralo da one mogu upotrebljavati najbolju raspoloživu tehnologiju i opremu u svakodnevnom životu, na radnom mjestu i za sudjelovanje u društvu;

94.

naglašava da se sredstvima EU-a nikada ne bi smjeli financirati nepristupačni proizvodi, usluge ili infrastruktura;

95.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju da programi i strategije ruralnog razvoja uključuju posebne mjere informiranja za osobe s invaliditetom koje žive u ruralnim područjima te da ih uključe u osmišljavanje i provedbu navedenih programa i strategija;

Digitalizacija

96.

poziva države članice da istraže mogućnosti i potencijal digitalizacije i digitalnih rješenja te da prepoznaju vrijednost asistivne i adaptivne tehnologije za osobe s invaliditetom, uzimajući u obzir zaštitu osobnih podataka i etička pitanja; podsjeća da potencijal upotrebe digitalnih alata i asistivnih tehnologija ovisi o prilikama koje osobe s invaliditetom imaju za razvoj digitalnih vještina; naglašava da razvoj potrebnih digitalnih vještina i znanja o umjetnoj inteligenciji može olakšati integraciju ranjivih skupina, kao što su osobe s invaliditetom, na tržište rada;

97.

ističe da je pandemija bolesti COVID-19 pokazala da bi sveukupno stanovništvo trebalo imati koristi od digitalne transformacije, bez bilo kojeg oblika diskriminacije ili isključenosti; naglašava važnost informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) za mobilnost, komunikaciju i pristup javnim uslugama; stoga poziva države članice da aktivno promiču sudjelovanje osoba s invaliditetom pružanjem odgovarajućih sredstava kojima će se zajamčiti da te osobe mogu pristupiti internetskim javnim uslugama;

98.

poziva institucije EU-a da osiguraju najviše standarde pristupačnosti infrastrukture, usluga i digitalnih usluga te da se maksimalno potrude objavljivati svoje dokumente povezane sa zakonodavnim postupkom na način koji je prilagođen i pristupačan korisniku i da se pobrinu za to da osobe s invaliditetom mogu na odgovarajući način i u potpunosti pristupiti njihovim internetskim stranicama te obrascima za kontakt; potiče države članice da razviju programe usmjerene na uključivanje osoba s invaliditetom u društvo putem sporta, umjetnosti, kulture i rekreacijskih aktivnosti, kao i programe kojima se potiče njihovo sudjelovanje u političkom procesu bez ikakvih ograničenja;

Istraživanje

99.

poziva Komisiju da provede daljnja istraživanja učinka novih tehnologija i njihovih posljedica na zdravlje osoba s invaliditetom, kao što je slučaj učinka LED svjetala na fotoosjetljive osobe;

100.

podsjeća da su za razvijanje odgovarajućih i djelotvornih politika i pronalazak rješenja prilagođenih potrebama svih osoba s invaliditetom u EU-u potrebni usporedivi i pouzdani podaci na razini EU-a; stoga poziva Komisiju i države članice da ulože više truda u stvaranje zajedničkog okvira za statističke podatke na razini EU-a o pojedincima i kućanstvima kako bi prikupile pouzdane statističke podatke o sudjelovanju osoba s invaliditetom na različitim razinama i u različitim vrstama obrazovanja i rada te u društvenom životu;

101.

ističe da je potrebno ulagati u inovacije i istraživanje u pogledu zapošljavanja i poduzetništva osoba s invaliditetom kako bi se podupirao njihov financijski opstanak i sudjelovanje u gospodarskom i društvenom životu;

102.

naglašava potrebu za jačanjem istraživanja i inovacija u području pristupačne tehnologije kako bi tržišta rada postala uključivija za osobe s invaliditetom; naglašava važnost informacijskih i komunikacijskih tehnologija za mobilnost, komunikaciju i pristup javnim uslugama za osobe s invaliditetom;

Obrazovanje

103.

pozdravlja činjenicu da su države članice voljne provesti uključive obrazovne politike; poziva države članice da dodatno povećaju kapacitet svojih obrazovnih sustava za pružanje visokokvalitetnog pristupačnog obrazovanja za sve učenike tako da promiču posebne mjere i personaliziranu potporu, kao što su pristupačni i prilagođeni kurikulumi i nastavni materijali, pristupačne informacijske i komunikacijske tehnologije i odgovarajuće digitalno obrazovanje; poziva Komisiju da ojača ulogu jamstva za djecu, pri čemu treba uzeti u obzir uspostavu programa za nagrađivanje pristupačnih škola, kako bi se osiguralo jednako postupanje prema djeci s invaliditetom; poziva Komisiju i države članice da ulažu u osposobljavanje stručnjaka u području potreba osoba s invaliditetom; ponavlja da bi provedba relevantnih EU-ovih programa financiranja i raspodjela sredstava iz njih trebala olakšati prijelaz na uključivo obrazovanje; ističe da bi osobama s invaliditetom trebao biti osiguran pristup obrazovanju, među ostalim tijekom kriza kao što je pandemija bolesti COVID-19, te da bi države članice trebale suzbijati sve oblike diskriminacije i isključivanja u tom području; ističe da je potrebno povećati sudjelovanje mladih s invaliditetom u osposobljavanju, uzimajući u obzir njihove potrebe, čime bi im se omogućio bolji pristup tržištu rada; primjećuje pogodnosti koje za djecu pripadnike jezičnih manjina s posebnim obrazovnim potrebama ima rano obrazovanje na njihovu materinskom jeziku u slučajevima kad imaju poteškoća s upotrebom jezika i komunikacijom; poziva države članice da osiguraju pristup obrazovanju na manjinskim jezicima djeci s posebnim obrazovnim potrebama;

104.

ističe da su uključivi programi obrazovanja i strukovnog osposobljavanja dva ključna preduvjeta za uključivije tržište rada; poziva Komisiju da se pobrine za to da budući europski pristup mikrokvalifikacijama za cjeloživotno učenje i zapošljivost bude pristupačan i uključiv te da razmisli o tome kako poboljšati ostvarivanje prava na rad za osobe s invaliditetom; poziva države članice da iskoriste mogućnosti koje se u okviru poboljšanog programa Garancija za mlade pružaju za zapošljavanje, obrazovanje, pripravništvo ili naukovanje za mlade s invaliditetom, da osiguraju jednak pristup za osobe s invaliditetom i da uvedu posebno prilagođene politike;

105.

naglašava važnost rane, individualizirane i sveobuhvatne potpore djeci s invaliditetom te njihovim roditeljima i skrbnicima; poziva države članice da posebnu pozornost posvete djeci s invaliditetom i posebnim obrazovnim potrebama;

106.

skreće pozornost na važnost intervencija u ranom djetinjstvu i na činjenicu da djeca s invaliditetom moraju sudjelovati u društvu i biti uključeni u njega od najranije dobi; ističe da je potrebno povećati mogućnosti financiranja za uključivo obrazovanje, kada i gdje je to moguće i preporučljivo, kako bi se promicao učinak uključivog obrazovanja na djecu s invaliditetom ili bez njega te financiralo istraživanje uključivog obrazovanja; smatra da je nužno poticati upotrebu novih tehnologija, uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije, uređaje za potporu mobilnosti te pomagala i tehnologije koji su prikladni za osobe s invaliditetom; ističe da je obrazovanje ključno za razvoj pojedinca i da pristupačna okružja za učenje omogućuju osobama s invaliditetom da u potpunosti doprinesu svim aspektima društva;

107.

naglašava da se osobe s invaliditetom moraju potpuno uključiti u svijet rada promicanjem uključivog obrazovanja i fleksibilnih oblika rada kojima se može izići ususret njihovim potrebama (primjerice rada na daljinu ili pametnog rada) te potpunim uključivanjem udruženja osoba s invaliditetom u razvoj uključivih strategija;

108.

naglašava da osobe s invaliditetom često imaju iznimne kompetencije i kvalifikacije koje se nedovoljno cijene, što im onemogućuje da ostvare svoj potencijal te uskraćuje društvu socijalnu i gospodarsku vrijednost njihova uključivanja;

109.

čvrsto vjeruje da bi države članice trebale pružati odgovarajuću podršku djeci s invaliditetom kako bi omogućile da javno obrazovanje postane okosnica individualizirane pedagoške paradigme;

110.

prepoznaje ključnu vrijednost škole i sporta za rast i razvoj djece s invaliditetom, posebno djece s autizmom; izražava žaljenje zbog toga što su im za vrijeme pandemije te temeljne aktivnosti bile uskraćene zbog nastave na daljinu; nada se da će njihovo obrazovanje biti prioritet u politikama ponovnog otvaranja država članica;

111.

predlaže osmišljavanje projekata za informiranje javnosti o potrebama osoba s invaliditetom pozitivnom upotrebom kulturnih alata, primjerice promicanjem kulturnih događanja, kao dijela šire obrazovne strategije za promicanje i zaštitu prava osoba s invaliditetom;

112.

poziva države članice da se pridržavaju smjernica koje je Komisija objavila u svojoj Komunikaciji o europskom prostoru obrazovanja do 2025. u vezi s obvezom vlada da potiču uključivo obrazovanje u svim sektorima obrazovanja i osposobljavanja, u skladu s preuzetim obvezama iz CRPD-a; poziva na provedbu uključivog sustava u nacionalnim, europskim i regionalnim obrazovnim politikama kojim se učenicima s invaliditetom omogućuje da se integriraju u redovno obrazovanje kako bi se izbjegla bilo kakva diskriminacija;

Zaštita prava žena s invaliditetom

113.

pozdravlja Europsku strategiju za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. i njezino upućivanje na posebne izazove s kojima se suočavaju žene i djevojčice s invaliditetom; poziva na to da se kombinacija roda i invaliditeta uključi u sve politike, programe i inicijative EU-a te u nacionalne akcijske planove država članica; poziva na optimizaciju upotrebe postojećih i budućih instrumenata financiranja EU-a za promicanje pristupačnosti i nediskriminacije;

114.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju potpuni razvoj, napredak i osnaživanje žena s invaliditetom i da promiču njihovo sudjelovanje u javnom donošenju odluka; ističe da bi trebalo donijeti odgovarajuće mjere kako bi se zajamčilo da se njihove perspektive potpuno uzmu u obzir i da se, zajedno s posebnim savjetodavnim tijelima u području invaliditeta, promiče sudjelovanje organizacija koje zastupaju žene s invaliditetom;

115.

poziva Komisiju i države članice da hitno riješe pitanje rodno uvjetovanog nasilja, kojemu su u neravnomjernom omjeru izložene žene i djevojčice s invaliditetom, s pomoću Istanbulske konvencije i proširenjem područjâ kriminaliteta kako bi obuhvaćala posebne oblike rodno uvjetovanog nasilja u skladu s člankom 83. stavkom 1. UFEU-a; poziva Komisiju da to upotrijebi kao pravnu osnovu za predlaganje obvezujućih mjera i holističke okvirne direktive EU-a za sprječavanje i suzbijanje svih vrsta rodno uvjetovanog nasilja; poziva Komisiju da osigura da se potrebe žena s invaliditetom uključe u inicijative kojima se pruža potpora žrtvama putem Strategije za rodnu ravnopravnost i strategije za prava žrtava i da osigura da se pomoć žrtvama organizira u skladu s načelom pristupačnosti;

116.

izražava žaljenje zbog rodno uvjetovane diskriminacije kojoj su izložene žene i djevojčice s tjelesnim invaliditetom i kognitivnim poremećajima u zdravstvenom sektoru; smatra da žene i djevojčice s invaliditetom moraju imati potpun i jednak pristup zdravstvenoj skrbi koji ispunjava njihove posebne potrebne putem zdravstvene skrbi i osnovnih usluga posebno namijenjenih za osobe s invaliditetom; poziva države članice da osiguraju daljnje obrazovanje zdravstvenih djelatnika u pogledu posebnih potreba žena i djevojčica s invaliditetom te da osiguraju da žene i djevojčice s invaliditetom dobiju sve odgovarajuće informacije na temelju kojih će moći slobodno donositi odluke o vlastitom zdravlju;

117.

poziva na sveopće poštovanje spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava te na osiguravanje pristupa njima; izražava žaljenje zbog nazadovanja u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena u određenim zemljama, što je posebno štetno za žene i djevojčice s invaliditetom koje se suočavaju s dodatnim preprekama u pristupu zdravstvenoj skrbi; naglašava da je važno da države članice poduzmu sve potrebne mjere za borbu protiv prisilne sterilizacije; potiče države članice da osiguraju javna ulaganja kako bi se ženama i djevojčicama s invaliditetom zajamčio potpuni pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima; izražava žaljenje zbog toga što je djevojčicama s invaliditetom često uskraćen spolni odgoj; potiče države članice da osiguraju sveobuhvatno i uključivo obrazovanje o spolnosti i odnosima;

118.

poziva države članice da zajamče pristupačne i nestereotipne obrazovne sustave s uključivim obrazovnim mjerama u kojima se žene i djevojčice s invaliditetom pripremaju za tržište rada, s posebnim naglaskom na digitalnim sposobnostima i cjeloživotnom učenju, te da ženama i djevojčicama s invaliditetom zajamče da mogu odabrati što žele učiti ili studirati kako bi im se omogućilo da odaberu posao koji žele obavljati i na kojemu mogu ostvariti svoj puni potencijal te na kojemu neće biti ograničene zbog nepristupačnosti, predrasuda i stereotipa; prepoznaje poveznicu između obrazovanja i kasnijeg zaposlenja; ističe potrebu za potpunim pristupom obrazovanju kako bi se ukinula razlika u zapošljavanju;

119.

poziva Komisiju i države članice da riješe pitanje razlike u zapošljavanju s kojom se suočavaju žene s invaliditetom, posebno ukidanjem rodnih stereotipa, jačanjem sudjelovanja žena s invaliditetom u digitalnom gospodarstvu, povećanjem njihove zastupljenosti u obrazovanju u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike te u osposobljavanju i zaposlenju u zanimanjima iz navedenih područja te borbom protiv čimbenika koji ih odvraćaju od posla, kao što je spolno uznemiravanje; poziva Komisiju i države članice da poduzmu konkretne mjere kako bi ženama s invaliditetom osigurale sudjelovanje u donošenju odluka i primanje jednake plaće za jednaki rad putem obvezujućih mjera za transparentnost plaća kako bi smanjile njihov veliki rizik od siromaštva unatoč zaposlenju i kako bi se propisi o radu, kao što su fleksibilni radni uvjeti i roditeljski dopust, prilagodili njihovim posebnim potrebama; poziva Komisiju i države članice da podrže poslovne modele i inicijative u okviru socijalne ekonomije kojima je cilj poboljšati socijalnu i radnu uključenost žena s invaliditetom putem akcijskog plana za socijalnu ekonomiju;

120.

napominje da je prikupljanje više podataka i informacija neophodno za razumijevanje položaja u kojemu se nalaze žene i djevojčice s invaliditetom; poziva na to da se s pomoću relevantnih i točnih podataka razvrstanih prema rodu i invaliditetu razjasne izazovi s kojima se suočavaju žene s invaliditetom, osobito na tržištu rada;

o o

121.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, vladama i parlamentima država članica, Agenciji Europske unije za temeljna prava, Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Ujedinjenim narodima.

(1) SL L 23, 27.1.2010., str. 35.

(2) SL C 340, 15.12.2010., str. 11.

(3) SL L 315, 3.12.2007., str. 14.

(4) SL L 151, 7.6.2019., str. 70.

(5) SL L 327, 2.12.2016., str. 1.

(6) SL L 321, 17.12.2018., str. 36.

(7) SL L 188, 12.7.2019., str. 79.

(8) SL L 303, 2.12.2000., str. 16.

(9) SL C 137 E, 27.5.2010., str. 68.

(10) SL L 167, 12.6.1998., str. 25.

(11) SL L 223, 22.6.2021., str. 14.

(12) SL C 316, 6.8.2021., str. 2.

(13) SL C 362, 8.9.2021., str. 8.

(14) SL C 371, 15.9.2021., str. 6.

(15) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0161.

(16) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0075.

(17) SL C 363, 28.10.2020., str. 164.

(18) Uvodne napomene povjerenice Dalli od 3. ožujka 2021. o Strategiji za prava osoba s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030.

(19) Eurostat, „Statistički podaci o funkcionalnim ograničenjima i ograničenjima u pogledu aktivnosti”, podaci iz prosinca 2020.

(20) Eurostat, „Arhiva: Statistički podaci o invaliditetu – pristup obrazovanju i osposobljavanju”, pristupljeno 29. srpnja 2021.

(21) Prilozi Prijedlogu zajedničkog izvješća Komisije i Vijeća o zapošljavanju od 17. prosinca 2019. uz Komunikaciju Komisije o Godišnjoj strategiji održivog rasta za 2020. (COM(2019)0653), str. 89.

(22) Eurostat, „Statistički podaci o funkcionalnim ograničenjima i ograničenjima u pogledu aktivnosti”, pristupljeno 6. srpnja 2021.

(23) Eurostat, „Invaliditet: veći rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti”, pristupljeno 6. srpnja 2021.

(24) Eurostat, „Statistički podaci Europske unije o dohotku i životnim uvjetima” pristupljeno 2. srpnja 2021.

(25) Rezolucija Europskog parlamenta o položaju žena s invaliditetom.

(26) Indeks rodne ravnopravnosti za 2020.

(27) Rezolucija Europskog parlamenta o europskoj strategiji za osobe s invaliditetom za razdoblje nakon 2020.

(28) SL L 119, 4.5.2016., str. 1.

(29) Studija Parlamenta od 1. listopada 2018. naslovljena „Ažurirana verzija studije iz 2018. o zaštitničkoj ulozi Odbora za predstavke u kontekstu provedbe Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom”.

(30) Izlaganje Komisije od 10. siječnja 2014. naslovljeno „Gospodarski utjecaj i obrasci putovanja u pogledu inkluzivnog turizma u Europi: izlaganje ključnih nalaza studije”.

(31) Predstavke br. 1140/2015, 0857/2016, 0535/2017 i 1140/2015 te 0988/2020.

(32) https://www.edf-feph.org/independent-living-and-de-institutionalisation-policy/

24.3.2022

Službeni list Europske unije

C 132/151

P9_TA(2021)0415

Bankovna unija – godišnje izvješće za 2020.

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2020. (2020/2122(INI))

(2022/C 132/12)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. lipnja 2020. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2019. (1),

—	uzimajući u obzir povratne informacije Komisije i Europske središnje banke (ESB) u vezi s Rezolucijom Parlamenta od 19. lipnja 2020. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2019.,

—	uzimajući u obzir Godišnje izvješće Europske središnje banke o nadzornim aktivnostima 2020. od 23. ožujka 2021. (2),

—	uzimajući u obzir Godišnje izvješće Europske središnje banke o nadzornim aktivnostima 2019. od 19. ožujka 2020. (3),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o rodnoj ravnoteži u imenovanjima u području ekonomske i monetarne politike EU-a (4),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2020. s preporukama Komisiji o digitalizaciji financijskih usluga: novi rizici u pogledu kriptoimovine – izazovi povezani s regulativom i nadzorom u području financijskih usluga, institucija i tržišta (5),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2020. o daljnjem razvoju unije tržišta kapitala (CMU): poboljšanje pristupa financiranju na tržištima kapitala, posebno za MSP-ove, te daljnje jačanje sudjelovanja malih ulagatelja (6),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. ožujka 2021. o jačanju međunarodne uloge eura (7),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. veljače 2021. o godišnjem izvješću Europske središnje banke za 2020. (8),

—	uzimajući u obzir izvješće radne skupine Eurosustava na visokoj razini o digitalnoj valuti središnje banke iz listopada 2020. o digitalnom euru (9),

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za financijsku stabilnost od 9. listopada 2020. naslovljeno „The Use of Supervisory and Regulatory Technology by Authorities and Regulated Institutions – Market developments and financial stability implications” („Uporaba nadzorne i regulatorne tehnologije od strane tijela i reguliranih institucija – kretanja na tržištu i implikacije za financijsku stabilnost”) (10),

—	uzimajući u obzir pismo predsjednika Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku predsjedniku Euroskupine od 22. srpnja 2020.,

—	uzimajući u obzir odgovor Europskog sustava središnjih banaka / europskog bankovnog nadzora iz kolovoza 2020. na javno savjetovanje Europske komisije o novoj strategiji za digitalne financije za Europu / akcijski plan za financijske tehnologije (11),

—	uzimajući u obzir izvješće petorice predsjednika od 22. lipnja 2015. naslovljeno „Dovršetak europske ekonomske i monetarne unije”,

—	uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 806/2014 radi uspostave Europskog sustava osiguranja depozita (COM(2015)0586) koji je Komisija podnijela 24. studenoga 2015.,

—	uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije iz 2010.,

—	uzimajući u obzir preporuku Europske središnje banke od 15. prosinca 2020. o raspodjeli dividendi tijekom pandemije bolesti COVID-19 (12),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. prosinca 2020. o rješavanju problema neprihodonosnih kredita nakon pandemije bolesti COVID-19 (COM(2020)0822),

—	uzimajući u obzir izvješće Europskog odbora za sistemske rizike iz listopada 2020. pod nazivom „Praćenje rizika posredništva u nebankovnom financijskom sektoru EU-a za 2020.” (13),

—	uzimajući u obzir izvješće EBA-e iz prosinca 2020. naslovljeno „Procjena rizika europskog bankovnog sustava” (14),

—	uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Regulatory sandboxes and innovation hubs for FinTech” („Regulatorna sigurna testna okruženja i inovacijski centri za financijsku tehnologiju”), koju je u rujnu 2020. objavila njegova Glavna uprava za unutarnju politiku (15),

—	uzimajući u obzir izjavu dogovorenu na sastanku Euroskupine održanom 30. studenoga 2020.,

—	uzimajući u obzir izjave dogovorene na sastancima na vrhu država europodručja održanima 30. studenoga i 11. prosinca 2020.,

—	uzimajući u obzir izjavu sa sastanka na vrhu europodručja u uključivom formatu od 11. prosinca 2020. o reformi Europskog stabilizacijskog mehanizma i ranom uvođenju zaštitnog mehanizma za Jedinstveni fond za sanaciju,

—	uzimajući u obzir tromjesečni prikaz rizika za četvrto tromjesečje 2020. koji je objavila EBA (16),

—	uzimajući u obzir reviziju financijske stabilnosti iz studenoga 2020. koju je provela Europska središnja banka,

—	uzimajući u obzir izvješće o praćenju pokazatelja smanjenja rizika iz studenoga 2020. koje su zajednički pripremile službe Europske komisije, Europske središnje banke i Jedinstvenog sanacijskog odbora (17),

—	uzimajući u obzir izvješće Zajedničkog odbora europskih nadzornih tijela iz ožujka 2021. o rizicima i ranjivosti financijskog sustava EU-a (18),

—	uzimajući u obzir godišnje gospodarsko izvješće Banke za međunarodne namire za 2020.,

—	uzimajući u obzir Nacrt memoranduma o razumijevanju između EU-a i Ujedinjene Kraljevine o uspostavi okvira za regulatornu suradnju u području financijskih usluga,

—

uzimajući u obzir brifinge iz siječnja 2021. naslovljene „Review of the bank crisis management and deposit insurance frameworks” („Revizija okvira za krizno upravljanje bankama i okvirâ za osiguranje depozita”) i „Banking Union: Postponed Basel III reforms” („Bankovna unija: odgođene reforme Basel III”), kao i brifing iz listopada 2020. naslovljen „European Parliament’s Banking Union reports in 2015-2019” („Izvješća Europskog parlamenta o bankovnoj uniji 2015. – 2019.”), koje je objavio Odjel za podršku ekonomskom upravljanju Glavne uprave za unutarnju politiku,

—	uzimajući u obzir savjetovanje Komisije o reviziji kriznog upravljanja i okvira za osiguranje depozita (19),

—	uzimajući u obzir izvješće Jedinstvenog sanacijskog odbora iz ožujka 2020. naslovljeno „Expectations for banks” („Očekivanja za banke”) (20),

—	uzimajući u obzir studiju br. 251 ESB-a Occasional Paper Series br. 251 naslovljenu „Liquidity in resolution: comparing frameworks for liquidity provision across jurisdictions” („Likvidnost u sanaciji: usporedba okvirâ za osiguravanje likvidnosti prema jurisdikcijama”) (21),

—	uzimajući u obzir izvješće njemačkog predsjedništva o napretku od 23. studenoga 2020. u jačanju bankovne unije (22),

—	uzimajući u obzir izvješće hrvatskog predsjedništva o napretku od 29. svibnja 2020. u jačanju bankovne unije (23),

—

uzimajući u obzir govor predsjednice Jedinstvenog sanacijskog odbora Elke König iz siječnja 2021. naslovljen „The crisis management framework for banks in the EU: what can be done with small and medium-sized banks?” („Okvir za krizno upravljanje namijenjen bankama u EU-u: kako postupati s malim i srednjim bankama?”) (24),

—	uzimajući u obzir završno izvješće Odbora za financijsku stabilnost od 1. travnja 2021. o ocjeni učinka reformi banaka koje su prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje (25),

—

uzimajući u obzir objavu na blogu predsjednice Jedinstvenog sanacijskog odbora Elke König o pristupu koji Jedinstveni sanacijski odbor zauzima prema minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, uzimajući u obzir učinak bolesti COVID-19 (26), kao i njezino sudjelovanje na sjednici Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku od 27. listopada 2020. (27),

—	uzimajući u obzir objavu na nadzornom blogu Andree Enrije od 9. listopada 2020. naslovljenu „Fostering the cross-border integration of banking groups in the banking union” („Poticanje prekogranične integracije bankovnih grupa u bankovnoj uniji”) (28),

—	uzimajući u obzir izvješće EBA-e o pristupima nadležnih tijela nadzoru banaka u svrhu sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma (29),

—	uzimajući u obzir akcijski plan Komisije za sveobuhvatnu politiku Unije o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma objavljen 7. svibnja 2020.,

—	uzimajući u obzir izvješće EBA-e o budućem okviru za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma u EU-u (30),

—	uzimajući u obzir objavu na Bruegelovom blogu od 7. prosinca 2020. naslovljenu „Can the gap in the Europe’s internal market for banking services be bridged?” („Može li se premostiti jaz na europskom unutarnjem tržištu bankovnih usluga?”) (31),

—	uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda naslovljeno „Planiranje sanacije u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma”, objavljeno 14. siječnja 2021.,

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0256/2021),

budući da se općenito u krizi uzrokovanoj bolešću COVID-19 bankarski sektor pokazao otpornim, zahvaljujući sveobuhvatnoj regulatornoj reformi provedenoj nakon svjetske financijske krize, uz pomoć jedinstvenog europskog pravilnika i jedinstvenog nadzora u bankovnoj uniji te uz potporu izvanrednih mjera pomoći u okviru javnih politika kao i praksi očuvanja kapitala;

B.	budući da se u krizi uzrokovanoj bolešću COVID-19 pokazalo da je snažan bankarski sektor, zajedno s dobro integriranim tržištima kapitala, ključan za oporavak europskog gospodarstva;

C.	budući da bankovna unija, koja obuhvaća jedinstveni nadzorni mehanizam i jedinstveni sanacijski mehanizam, osigurava potpunu usklađenost nadzora i upravljanja bankovnim krizama;

budući da stabilnija, konkurentnija i konvergentnija ekonomska i monetarna unija zahtijeva čvrstu bankovnu uniju s europskim sustavom osiguranja depozita (EDIS) i razvijeniju i sigurniju uniju tržišta kapitala (CMU), koja bi također doprinijela međunarodnoj percepciji eura i njegovoj povećanoj ulozi na svjetskim tržištima;

E.	budući da je bankovna unija otvorena svim državama članicama EU-a; budući da su se Bugarska i Hrvatska pridružile Europskom tečajnom mehanizmu (ERM II) i ušle u bankovnu uniju;

F.	budući da je uspostava bankovne unije izvan njezina postojeća dva stupa, posebno uspostava EDIS-a i dalje prioritet; budući da se usmjerenim reformama u područjima sanacije i osiguranja depozita treba dodatno ojačati otpornost bankovnog sektora i zaštititi opća financijska stabilnost;

G.	budući da ESB i Jedinstveni sanacijski odbor pozivaju na brzu uspostavu bankovne unije, posebno kroz uspostavu EDIS-a;

H.	budući da će se zaštitni mehanizam za Jedinstveni fond za sanaciju uvesti 2022., dvije godine kasnije od prethodno planiranog, pružajući zajedničku sigurnosnu mrežu na razini sustava za banke u sanaciji;

budući da su, prije krize uzrokovane bolešću COVID-19, bankarski sektor EU-a obilježavale strukturne neučinkovitosti, koje su se očitovale u niskoj profitabilnosti, smanjenoj troškovnoj učinkovitosti, niskim kamatnim stopama, prekomjernim kapacitetom i nesigurnošću u pogledu održivosti poslovnih modela; budući da se nekim problemima i dalje ne posvećuje dovoljna pozornost;

J.	budući da su, unatoč općem smanjenju neprihodonosnih kredita posljednjih godina, potrebna pojačana nastojanja za smanjenje trajnih visokih razina neprihodonosnih kredita u nekim financijskim institucijama;

budući da se nedostaci utvrđeni tijekom krize izazvane bolešću COVID-19 trebaju uzeti u obzir prilikom revizije okvira za krizno upravljanje i osiguranje depozita (CMDI) i daljnje integracije bankarskog sektora; budući da prihvaćanje pouka polučenih tijekom pandemije može otvoriti put prema poboljšanju troškovne učinkovitosti i održivijim poslovnim modelima;

budući da povezanost banaka i država i dalje postoji i regulatorni okvir EU-a za bonitetni tretman javnog duga treba biti usklađen s međunarodnim standardima; budući da razina izloženosti prema središnjim državama raste u brojnim bankama; budući da i dalje postoje brojne nacionalne mogućnosti i diskrecijske ovlasti unutar bonitetnog zakonodavnog okvira, čime se dovodi u pitanje europska dimenzija bankovne unije;

budući da su klimatske promjene, uništavanje okoliša i prijelaz na niskougljično gospodarstvo čimbenici koje prilikom procjene održivosti bilanci banaka treba uzeti u obzir kao izvor rizika koji potencijalno utječe na ulaganja u svim regijama i sektorima; budući da bi sofisticiraniim modelima rizika već trebali uhvati mnogi rizici povezani s klimatskim promjenama;

N.	budući da je ESB otkrio da, u kontekstu projekta ciljane provjere internih modela (TRIM), institucije pod nadzorom mogu nastaviti koristiti unutarnje modele, podložne nadzornim mjerama;

budući da je ustrajanje u tehnološkoj transformaciji ubrzano, čime se povećala i učinkovitost banaka i njihova ambicija za inovacijama, dok su one istovremeno izložene novim rizicima i izazovima digitalnog financijskog svijeta, kibersigurnosti, reputacijskim rizicima, privatnosti podataka, riziku pranja novca i riziku zaštite potrošača;

budući da je zaštita potrošača i ulagača izuzetno važna za produbljivanje unije tržišta kapitala, te su potrebna čvrsta pravila zaštite potrošača EU-a koja pružaju snažnu minimalnu polazišnu točku; budući da se nacionalna pravila kojima se provode zahtjevi europske zaštite potrošača razlikuju diljem bankovne unije, što upućuje na potrebu za usklađivanjem; budući da bankovnoj uniji i dalje nedostaju učinkoviti alati za rješavanje problema s kojima se suočavaju potrošači, poput umjetne složenosti, nepoštenih poslovnih praksa, isključenja osjetljivih skupina iz uporabe osnovnih usluga i ograničenog uključenja javnih vlasti;

Q.	budući da su prioritet daljnje jačanje i usklađivanje bonitetnog nadzora EU-a i nadzora nad suzbijanjem pranja novca te njihova provedba, potrebna za zaštitu integriteta financijskog sustava EU-a;

budući da su dobri globalni standardi i načela važni za bonitetni nadzor banaka; budući da standardi Bazelskog odbora za nadzor banaka (BCBS) trebaju biti pravovremeno preneseni u europsko pravo uz poštovanje njihovih ciljeva, uzimajući na odgovarajući način u obzir, prema potrebi, posebne značajke europskog bankovnog sustava i načelo proporcionalnosti;

budući da je povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a rezultiralo premještanjem nekih bankarskih usluga u EU; budući da je jedinstveni nadzorni mehanizam imao ključnu usmjeravajuću ulogu i ulogu praćenja kroz njegove sustavne smjernice za pripravnost i koordinaciju s važnim bankama o njihovim operativnim modelima; budući da će potpuna procjena učinkovite pripravnosti bankarskog sektora za novu stvarnost postati jasna u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju;

T.	budući da su EU i Ujedinjena Kraljevina trenutačno predani održavanju regulatorne i nadzorne suradnje u području financijskih usluga; budući da bi taj pristup koji uključuje veću suradnju trebao biti temelj dugoročnih odnosa između EU-a i Ujedinjene Kraljevine;

budući da trenutačni okvir za krizno upravljanje ne osigurava dosljedan pristup u suočavanju s problemima banaka u teškoćama u svim državama članicama, što je, među ostalim, posljedica različitih tumačenja procjene javnih interesa Jedinstvenog sanacijskog odbora i nacionalnih sanacijskih tijela, dostupnosti alata u okviru nacionalnih postupaka u slučajevima nesolventnosti sličnih alatima za sanaciju prema Direktivi o oporavku i sanaciji banaka (BRRD) (32) i Uredbi o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu (33) te neusklađenosti poticaja pri odabiru rješenja za rješavanje neuspješnosti banke zbog različitih uvjeta za pristup izvorima financiranja koji su na raspolaganju za sanaciju i insolventnost;

budući da bi se okvirom za krizno upravljanje i osiguranje depozita trebao osigurati dosljedan i učinkovit pristup svim bankama bez obzira na veličinu ili poslovni model, kao i doprinijeti očuvanju financijske stabilnosti, minimizirati korištenje novca poreznih obveznika i osigurati jednake uvjete diljem EU-a, uzimajući u obzir načelo supsidijarnosti;

budući da su pravila o nadzoru i sanaciji, kao i fond za sanaciju, centralizirana, no sustavi osiguranja depozita su i dalje nacionalni i razlikuju se među državama članicama; budući da odredbe Direktive o sustavima osiguranja depozita (34) pružaju minimalnu osnovu za zaštitu deponenata; budući da bi, međutim, svi deponenti u bankovnoj uniji trebali uživati jednaku razinu zaštite uspostavom EDIS-a;

Opće napomene

pozdravlja pristupanje Bugarske i Hrvatske bankovnoj uniji i uključivanje bugarskog leva i hrvatske kune u ERM II; prima na znanje odluke ESB-a o uspostavi bliske suradnje s Bugarskom narodnom bankom i Hrvatskom narodnom bankom; naglašava da su narodne banke Bugarske i Hrvatske propisno zastupljene u nadzornom odboru ESB-a i na plenarnoj sjednici Jedinstvenog sanacijskog odbora te proširenim sjednicama izvršnog odbora s istim pravima i obvezama kao i svi drugi članovi, uključujući pravo glasa;

naglašava da je sudjelovanje u ERM-u i bankovnoj uniji neraskidivo povezano s odgovarajućim standardima i zakonodavstvom EU-a; potiče Bugarsku i Hrvatsku na značajan napredak u borbi protiv pranja novca i financijskog kriminala; podsjeća da se sveobuhvatna procjena bankarskog sektora, uključujući manje značajne institucije, treba provesti prije pristupanja zajedničkoj valuti;

pozdravlja rasprave u Danskoj i Švedskoj o mogućnosti ulaska u bankovnu uniju i naglašava da je suradnja između nacionalnih nadzornih tijela od ključne važnosti, posebno u pogledu prekograničnih aktivnosti; naglašava važnost očuvanja postojećih poslovnih modela koji dobro funkcioniraju uz poštovanje financijske stabilnosti;

podsjeća da je bankovna unija putem jedinstvenog nadzornog mehanizma i jedinstvenog sanacijskog mehanizma donijela institucionalni okvir za veću tržišnu integraciju, premda EDIS, treći stup bankovne unije, još nije dovršen; pozdravlja moguću reviziju okvira za sanaciju i podržava trenutačno promišljanje o daljnjem ciljanom usklađivanju stečajnih zakona, u cilju povećanja učinkovitosti i dosljednosti kriznog upravljanja banaka u EU-u, kao i o dovršetku trećeg stupa bankovne unije uspostavom sustava osiguranja depozita s ciljem povećanja razine zaštite depozita, minimizirajući pritom moralni rizik, smanjujući vezu između banaka i država i jamčeći jednaku zaštitu svim deponentima u bankovnoj uniji;

prima na znanje izjavu sa sastanka na vrhu država europodručja od 11. prosinca 2020. u kojoj se Euroskupinu poziva da „na sporazumnoj osnovi pripremi postupan, vremenski razrađen plan rada u vezi sa svim neriješenim elementima potrebnima za dovršetak bankovne unije”; žali što države članice i dalje djeluju izvan okvira Zajednice, čime se dovodi u pitanje uloga Parlamenta kao suzakonodavca; traži da ga se obavješćuje o raspravama u tijeku na razini Euroskupine i Radne skupine na visokoj razini o EDIS-u; ponavlja svoj zahtjev za pojačanom suradnjom s predsjednikom Europskupine, posebno povećanjem učestalosti ekonomskih dijaloga s predsjednikom Euroskupine kako bi se odrazio model i redovitost monetarnih dijalogâ;

smatra da su banke mogle odgovoriti na trenutačnu krizu s više otpora jer su raspolagale većim kapitalom i bile manje zadužene nego u proteklom desetljeću, što pokazuje pozitivne učinke postavljenog institucionalnog okvira i regulatornih reformi nakon financijske krize 2008.; smatra, međutim, da bankarski sektor obilježavaju određeni strukturni nedostaci, što može biti dodatno pojačano trenutačnom krizom; posebno je zabrinut zbog visokih razina neprihodujuće izloženosti koju su mnoge institucije imale prije pandemije; naglašava da se opseg neprihodonosnih kredita znatno smanjio od uspostave bankovne unije te da se silazni trend neprihodonosnih kredita nastavio u 2020. unatoč krizi uzrokovanoj bolešću COVID-19; vjeruje da bi pogoršavajuća kvaliteta imovine banaka mogla utjecati na već ograničenu profitabilnost, te potencijalno dovesti do postupaka nesolventnosti banaka izloženih gospodarskim sektorima koji su najviše zahvaćeni;

prima na znanje da će uspostava bankovne unije i produbljivanje unije tržišta kapitala pružiti bolje uvjete za financiranje europskog gospodarstva, za kućanstva i poduzeća, čije poticanje ulaganja i otvaranja radnih mjesta još uvijek uvelike ovisi o kreditima banaka, te će dodatno povećati konkurentnost europskih tržišta i promicati održiva privatna ulaganja; ističe stabilizirajući učinak malih i srednjih banaka na gospodarstvo EU-a u doba krize; smatra da je potrebno slijediti razmjerni pristup u pogledu regulatornih promjena za uspostavu bankovne unije i unije tržišta kapitala;

primjećuje da bi potpuna bankovna unija, zajedno s potpuno integriranom i snažnom unijom tržišta kapitala, doprinijela otpornosti europskog gospodarstva, pružila potporu funkcioniranju ekonomske i monetarne unije te ojačala međunarodnu ulogu eura; naglašava važnost jednakih uvjeta kojima se izbjegavaju nedostaci za mala i srednja poduzeća u pogledu pristupa financijama, i potreba za pažljivim praćenjem izdavanja sekuritiziranih proizvoda; smatra da cjelokupni teret oporavka od krize ne bi trebao pasti na banke, već je potrebno promicati snažnu uniju tržišta kapitala koja doprinosi ponovnoj aktivaciji i otpornom oporavku europskog gospodarstva; smatra da Mehanizam za oporavak i otpornost može dati zamah uspostavljanju bankovne unije, uzimajući u obzir ključnu ulogu bankarskog sektora u osiguravanju pristupa kreditima i usmjeravanju dostupnih sredstava u realno gospodarstvo, posebno u održiva i društveno odgovorna ulaganja; naglašava ulogu privatnog financiranja i ulaganja, uz javna ulaganja, u pružanju potpore klimatskoj tranziciji, kao što je utvrđeno u Planu ulaganja za održivu Europu; poziva Komisiju na dodatna nastojanja za boljim usklađivanjem aktivnosti financijskog tržišta s ciljevima održivosti te ekološkim, društvenim i upravljačkim kriterijima, uključujući zakonodavni prijedlog za razvoj rejtinga održivosti koji se temelje na takvim kriterijima; poziva Komisiju da ustraje u svojim nastojanjima u području održivog financiranja usvajanjem preostalih delegiranih akata u sklopu Uredbe o taksonomiji EU-a (35) i Uredbe o objavama (36) primjenjujući, među ostalim, robusnu metodologiju „o nečinjenju bitne štete”;

smatra da je pojačani pristup suradnji između jedinstvenog nadzornog mehanizma i jedinstvenog sanacijskog odbora posebno važan u sadašnjem kontekstu, s ciljem osiguranja odgovarajućeg i pravovremenog djelovanja, iako je njihov dobar odnos ključan još od samog početka sustava;

10.

ističe da su u borbi protiv krize ključan doprinos imale privremene mjere poput programa javnih jamstava, moratorija na otplatu kredita zajmoprimcima u financijskim poteškoćama, programa likvidnosti središnjih banaka, ciljanih operacija dugoročnijeg refinanciranja Europske središnje banke (TLRO), programa kupnje vrijednosnih papira (APP) kao i hitni program kupnje zbog pandemije (PEPP); naglašava da bi ove izvanredne privremene mjere trebale popratiti mjere za ublažavanje poremećaja tržišta i gospodarstva; dodatno naglašava važnost fleksibilnosti koju regulatori proširuju na banke čime im se omogućava da djeluju ispod smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu i sa smanjenim kapitalnim zahtjevima;

11.

naglašava iznimnu prirodu pandemije i privremeni karakter mjera pomoći uvedenih kao početne mjere za sprečavanje širenja s ciljem ograničavanja gospodarske štete; napominje da mjere gospodarske potpore moraju ostati prilagođene trenutačnim i očekivanim gospodarskim okolnostima; poziva na dobro organiziran, postupan i usmjeren prijelaz s pomoći u pandemiji na instrumente za potporu oporavku, uključujući reforme u državama članicama putem planova nacionalnog oporavka i reforme otpornosti, budući da bi rano ili nekoordinirano povlačenje privremenih mjera moglo uzrokovati ponovnu pojavu manjkavosti i ranjivosti bankarskog sektora iz razdoblja prije krize, uključujući povećanu izloženost banaka kreditnom riziku koja može utjecati na njihovu poziciju kapitala, i potencijalno ugroziti rast te ishod oporavka;

12.

pozdravlja usmjerene izmjene Uredbe o kapitalnim zahtjevima uvedene „brzim rješenjem za CRR” u cilju poboljšanja kreditnog kapaciteta banaka za kućanstva i poduzeća (37), čime se ublažava gospodarski utjecaj pandemije bolesti COVID-19 i osigurava da regulatorni okvir nesmetano funkcionira s drugim mjerama za rješavanje krize;

13.

napominje da je u prosincu 2020. jedinstveni nadzorni mehanizam objavio izjavu u kojoj mijenja svoju prethodnu preporuku o isplati dividendi i otkupu dionica te preporučuje da banke koje namjeravaju isplaćivati dividendu ili otkupljivati dionice trebaju biti profitabilne i imati snažna kretanja kapitala; poziva jedinstveni nadzorni mehanizam da pruži procjenu raspodjele (dividende i otkupa dionica) i varijabilnih primitaka bankovnih institucija u prvom i drugom tromjesečju 2021. u njegovoj nadležnosti i da procijeni njihov utjecaj na poziciju kapitala banaka nakon te procjene; poziva jedinstveni nadzorni mehanizam da procijeni mogu li ograničenja raspodjele nakon rujna 2021. biti koristan alat sve dok postoje temeljne nesigurnosti o gospodarskom oporavku i kvaliteti banaka; poziva Komisiju da ispita pravno obvezujući alat za dividendi i otkup dionica kao nadzorni alat u vrijeme krize;

14.

poziva Komisiju, kao i nacionalna i europska narodna tijela, da se pripreme na očekivano pogoršanje kvalitete imovine banaka; pozdravlja prvo zajedničko izvješće europskih nadzornih tijela iz ožujka 2021. u kojem se savjetuje bankama da se pripreme prilagodbom modela rezerviranja kako bi osigurale pravovremeno prepoznavanje odgovarajućih razina privremenih odobrenih sredstava, provođenjem dobrih praksi i odgovarajućom procjenom rizika, imajući na umu da će mjere javne potpore poput kreditnih moratorija i programa javnih jamstava isteći, te da slijede konzervativne politike dividende i otkupa dionica; prima na znanje upozorenje europskih nadzornih tijela financijskim institucijama da nastave razvijati daljnje mjere kako bi podržale razdoblje dugotrajno niskih kamatnih stopa;

15.

sa zabrinutošću prima na znanje heterogenu primjenu Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja (MSFI 9) u pogledu rezerviranja za gubitke institucija otkrivenu tijekom pandemije bolesti COVID-19; poziva jedinstveni nadzorni mehanizam da poduzme mjere za osiguranje dosljedne primjene standardâ izvještavanja u svim institucijama bankovne unije;

16.

smatra da integrirana bankovna unija mora ovisiti o jedinstvenom tržištu maloprodajnih financijskih usluga koje dobro funkcionira; poziva Komisiju da procijeni prepreke i poteškoće koje nastaju za potrošače kad prekogranično koriste proizvode namijenjene potrošačima poput hipotekarnih zajmova i da predloži rješenja kako bi se osiguralo da potrošači imaju koristi od prekograničnih maloprodajnih financijskih usluga; nadalje, ističe veliku razliku u kamatnim stopama hipotekarnih kredita diljem Unije;

17.

pozdravlja ubrzani tempo digitalizacije u bankarskom sektoru, čime se bankama omogućava bolja usluga klijentima na daljinu i ponuda novih proizvoda te se pruža mogućnost za povećanu troškovnu učinkovitost; naglašava, u tom pogledu, da digitalizaciju bankarskog sektora treba provoditi s punim poštovanjem prava potrošača te da je potrebno očuvati financijsko uključivanje, posebno za osjetljive skupine s niskim razinama digitalne ili financijske pismenosti; naglašava da digitalizacija zahtijeva značajna ulaganja u IT sustave, istraživanje i razvoj i nove operativne modele, što bi kratkoročno moglo dovesti do smanjenja profitabilnosti; čvrsto podržava Komisijinu novu strategiju za digitalne financije i pozdravlja Komisijin paket o digitalnim financijama pokrenut 2020., koji će olakšati širenje inovativne tehnologije preko granica istovremeno osiguravajući otpornost financijskog sektora; raduje se daljnjem razvoju prijedloga uredbe i direktive o digitalnoj operativnoj otpornosti za financijski sektor (DORA), kojom će se osigurati da financijski subjekti uvedu odgovarajuće zaštitne mjere za ublažavanje utjecaja incidenata povezanih s IKT-om; smatra da njezino uspješno uvođenje može imati koristi od znatnih javnih i privatnih ulaganja te suradnje u inovaciji prema boljim sustavima sigurnosti i otpornosti; smatra da se digitalizacijom europskog bankarskog sektora Uniji pruža prilika za privlačenje stranog kapitala i natjecanje na svjetskom tržištu; ističe, u tom pogledu, rastuću povezanost između banaka, kriptoimovine i digitalnih financija;

18.

naglašava važnost osiguravanja tehnološke neutralnosti u regulatornim i nadzornim pristupima; naglašava potrebu za odgovorom na izazove i prilike za uporabu novih inovativnih tehnologija povezanih uz bankovni nadzor i nadzor platnih sustava;

19.

pozdravlja rad ESB-a na digitalnom euru uključujući njegovo izvješće tome i ishod njegova javnog savjetovanja; ističe da, ovisno o preciznim obilježjima digitalnog eura, njegov utjecaj na bankarski sektor može biti značajan i imati utjecaj na područja poput platnog prometa, sposobnosti banaka da obavljaju promjenu dospijeća i na ukupni kreditni kapacitet i profitabilnost, te stoga poziva ESB da provede daljnju analizu posljedica digitalne valute na bankarski sektor i potencijalih posljedica za financijsku stabilnost; pozdravlja cilj da digitalni euro uz gotovinu funkcionira kao sredstvo sigurnog i konkurentnog digitalnog plaćanja, i priznaje njegove potencijalne prednosti za građane; podržava nastojanja ESB-a u osiguravanju visoke razine privatnosti, zaštite podataka, povjerljivosti podataka o plaćanju, kiberotpornosti i sigurnosti; prima na znanje raspravu u digitalnoj valuti i priznaje dodanu vrijednost koju bi digitalna valuta mogla imati u jačanju međunarodne uloge eura;

20.

prima na znanje da je u ožujku 2020. Skupina guvernera središnjih banaka i čelnika nadzora (GHOS) revidirala vremenski slijed provedbe posljednjih elemenata okvira Basel III u cilju povećanja operativnih kapaciteta banaka i nadzornih tijela u odgovoru na neposredne posljedice pandemije bolesti COVID-19; naglašava važnost dobrih globalnih standarda poslovanja banaka i njihove dosljedne i pravovremene provedbe; očekuje predstojeći prijedlog Komisije o provedbi dovršenih standarda Basel III; podsjeća da bi se provedbom trebalo uzeti u obzir načelo proporcionalnosti i, prema potrebi, poštovati posebnosti i raznolikost bankovnog sektora EU-a, istodobno osiguravajući da je Uredba o kapitalnim zahtjevima EU-a u skladu s baselskim sporazumima; naglašava da bi se trenutačnom revizijom trebalo poštovati načelo da se znatno ne povećaju ukupni kapitalni zahtjevi, a da se istodobno ojača ukupni financijski položaj europskih banaka; podsjeća na svoju Rezoluciju od 23. studenoga 2016. o finalizaciji Basela III (38) i poziva Komisiju da pri izradi zakonodavnih prijedloga djeluje u skladu s preporukama koje su u njoj iznesene; poziva Komisiju da uvede mjere usmjerene na povećanje kreditiranja banaka za realno gospodarstvo, osobito za mala i srednja poduzeća, te za financiranje oporavka, zajedno s digitalnom i ekološkom tranzicijom u Europi; naglašava da su u cilju održanja gospodarske suverenosti i strateške autonomije, EU-u potrebne snažne i konkurentne europske banke koje nude veleprodajne bankarske usluge poduzećima svih veličina;

21.

ističe da postoji značajna međusobna povezanost između sektora nebankarskog financijskog posredovanja i „tradicionalnog” bankarskog sektora, koji izaziva zabrinutost zbog sistemskog rizika s obzirom na nedostatak odgovarajućih propisa i nadzora nad njima; naglašava da je nedavni pandemijski šok pokazao da nebankarski sektor može povećati nestabilnost tržišta i poremećaj cijena, posebno kad se tržišna likvidnost nalazi pod pritiskom; poziva Komisiju da razmotri jesu li potrebni dodatni makrobonitetni instrumenti, posebno razvoj ex ante instrumenata za upravljanje likvidnošću i pažljiva analiza postojećih mjera financijske poluge;

22.

konstatira postojanje međuovisnosti između banaka i središnjih drugih ugovornih strana; ukazuje na dvojbe koje se pojavljuju u pogledu odgovornosti banaka i središnjih drugih ugovornih strana za potencijalne gubitke zbog redoslijeda pokrića nepodmirenih obveza i utjecaja tih odgovornosti na bonitetne zahtjeve banaka; u tom pogledu ističe rizike pretjeranog oslanjanja na središnje druge ugovorne strane Ujedinjene Kraljevine i pozdravlja mjere koje je Komisija usvojila tijekom prošle godine postavljajući kriterije za razvrstavanje središnjih drugih ugovornih strana iz trećih zemalja;

23.

žali zbog neuspjeha u postizanju potpune rodne ravnoteže u financijskim institucijama i tijelima EU-a, a posebno zbog činjenice da su žene i dalje nedovoljno zastupljene na izvršnim položajima u području bankarstva i financijskih usluga; naglašava da rodna ravnoteža u odborima i radnoj snazi donosi i društvenu i gospodarsku dobit; smatra da bi se odabir kandidata za financijske institucije i tijela EU-a trebao temeljiti na kriterijima zasluga i sposobnosti tako da institucija ili tijelo u pitanju može djelovati na najučinkovitiji mogući način; poziva vlade, sve institucije i tijela da kao prioritet postave potpunu rodnu ravnotežu što prije moguće, među ostalim, rodno uravnoteženim užim izborom kandidata za sva imenovanja za koja je potreban pristanak Parlamenta, uključujući ESB-a i vodeće financijske institucije EU-a, s ciljem da se uključi barem jedan ženski i jedan muški kandidat u svakom postupku imenovanja; podsjeća na Rezoluciju Parlamenta od 14. ožujka 2019. (39) s ciljem osiguravanja rodne ravnoteže na predstojećem popisu kandidata za imenovanje za ekonomske i monetarne politike EU-a i ponavlja svoju predanost da u obzir ne uzima popise kandidata koji ne poštuju načelo rodne ravnoteže;

24.

poziva Komisiju da revidira kriterije prihvatljivosti s ciljem privlačenja prijava većeg broja žena;

Nadzor

25.

priznaje ulogu europskog bankovnog nadzora u osiguravanju pružanja privremenog kapitala i operativne pomoći bankama kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19, kako bi banke mogle nastaviti pružati financijsku potporu poduzećima i kućanstvima i ublaživati gubitke, istodobno održavajući visoku kvalitetu nadzora; prima na znanje da iz perspektive jedinstvenog nadzornog mehanizma postoje razlozi za zabrinutost u vezi s visokim troškovima, niskom profitabilnošću, smanjenom tržišnom vrijednošću i nedovoljnim ulaganjima u nove tehnologije u bankarskom sektoru; poziva na smjernice za vremenski okvir i pristup obnovi zaštitnih slojeva;

26.

naglašava važnost poboljšanja transparentnosti i predvidljivosti bankovnog nadzora EU-a i u tom pogledu pohvaljuje nedavnu praksu objavljivanja zahtjeva u sklopu drugog stupa za pojedinačne banke; smatra da pojedinačni zahtjevi doprinose vjerodostojnijim očekivanjima jedinstvenog nadzornog mehanizma i informiranijim odlukama ulagatelja;

27.

očekuje da će nedavne promjene u organizacijskoj strukturi jedinstvenog nadzornog mehanizma omogućiti više nadzora na temelju procjene rizika i suradnje unutar institucije, istodobno pojednostavljujući sustav i uvodeći tehnološke inovacije;

28.

posebno korisnom smatra analizu jedinstvenog nadzornog mehanizma iz rujna 2020. o potencijalnim osjetljivim točkama bankovnog sektora u različitim scenarijima u vezi s učincima šoka na kvalitetu imovine i kapital;

29.

konstatira da bi dobro upravljanje kreditnim rizikom trebalo ostati jednim od ključnih prioriteta jedinstvenog nadzornog mehanizma; dijeli zabrinutost jedinstvenog nadzornog mehanizma da bi banke mogle promijeniti modele kreditnog rizika i u tom pogledu prima na znanje nadzorna očekivanja jedinstvenog nadzornog mehanizma vezano za odgovarajuće operativne pripreme u očekivanju povišenja neprihodonosnih kredita i snažno upravljanje kreditnim rizikom, kao što navodi u svojim dopisima izvršnom osoblju značajnih institucija i svojoj strategiji za kreditni rizik u sklopu pandemije bolesti COVID-19; podržava da jedinstveni nadzorni mehanizam pojačano nadgleda tržišta s visokim financijskim polugama; primjećuje da sve banke nisu bile u mogućnosti ispuniti očekivanja jedinstvenog nadzornog mehanizma u pogledu upravljanja kreditnim rizikom, što znači da se zahtijeva ulaganje daljnjih napora;

30.

priznaje da kriza uzorkovana pandemijom bolesti COVID-19 povećava rizik daljnjeg gomilanja neprihodonosnih kredita; sa zabrinutošću prima na znanje predviđanje ESB-a da bi neprihodonosni krediti u ekstremnom, no mogućem, scenariju mogli doseći iznose do 1,4 bilijuna do kraja 2022.; ističe da će osiguravanje pravilnog i pravodobnog upravljanja imovinom pogoršane kvalitete u bilancama banaka biti ključno za sprečavanje kratkoročnog gomilanja neprihodonosnih kredita; savjetuje državama članicama da ulože daljnje napore u rješavanje tog problema; u tom pogledu prima na znanje Komunikaciju Komisije od 16. prosinca 2020. o rješavanju problema neprihodonosnih kredita nakon pandemije bolesti COVID-19 (COM(2020)0822) kojom se bankama omogućilo pružanje financijske potpore kućanstvima i poduzećima u EU-u; očekuje da će se revizijom Direktive o potrošačkim kreditima (40) osigurati visoka razina zaštite potrošača, osobito sastavljanjem ambicioznijih odredbi o zašiti zajmoprimaca od zlouporabnih praksa i osiguravanjem da se ta prava jednako primjenjuju na postojeće i buduće kredite; poziva na praćenje svih potencijalnih učinaka litice, osobito nakon povlačenja privremenih mjera pomoći; poziva nadzorna tijela da nastave prikladno razmatrati moguće posljedice odobravanja neprihodonosnih kredita u velikim razmjerima na bonitetne bilance banaka koje se koriste unutarnjim modelima;

31.

naglašava da bi banke trebale poslovati u skladu s primjenjivim bonitetnim pravilima i nadzornim smjernicama o neprihodonosnim kreditima i održavati operativni kapacitet na način da proaktivno upravljaju dužnicima u poteškoćama i nadziru njihove bilance, ubrzavajući tako rano otkrivanje loših kredita kako bi se smanjio rizik slabljenja kreditnog kapaciteta u vremenima velike potražnje za ulaganjima u oporavak; ističe postojeću fleksibilnost u primjeni smjernica Europske središnje banke o neprihodonosnim kreditima, uključujući dulje vremenske rokove za banke s osobito visokim razinama neprihodonosnih kredita za podnošenje strategija za smanjenje neprihodosnih kredita;

32.

podsjeća da bi smanjenje rizika u bankarskom sektoru doprinijelo bankovnoj uniji koja bi bila stabilnija, snažnija i usmjerenija na gospodarski rast; u tom pogledu prima na znanje politički dogovor postignut na Komisijin prijedlog direktive o pružateljima usluge servisiranja kredita i kupcima kredita, cilj koje je potaknuti razvoj sekundarnih tržišta za neprihodonosne kredite u EU-u i pomoći bankama u smanjenju količine neprihodonosnih kredita na bilancama;

33.

prepoznaje ulogu banaka u pružanju potpore poduzećima i realnom gospodarstvu tijekom pandemije u nekim državama članicama; ističe da bi banke trebale pažljivo ocjenjivati financijsku stabilnost i održivost poduzeća, proaktivno surađivati s dužnicima u poteškoćama kako bi upravljale svojim izloženostima te nuditi mogućnosti financiranja i održivog restrukturiranja ili odgovarajuće alternativne mogućnosti održivim sektorima i trgovačkim društvima, osobito MSP-ovima, kako bi osigurale sprečavanje neispunjavanja obaveza kada je to moguće i neizlaganje poduzeća i potrošača prevelikoj zaduženosti; ističe da bi bonitetni okvir trebalo dosljedno izmjenjivati kako bi se dopustila i potaknula primjena mjera restrukturiranja na društva i kućanstva za koja banke procjene da postoji visoka mogućnost oporavka, te poziva na uklanjanje svih regulatornih prepreka njihovoj primjeni; poziva banke da, kao krajnju mjeru, razmotre izlazak neodrživih poduzeća s tržišta na strukturiran način; smatra da bi banke trebale osigurati odgovarajuće prijenose kredita iz Eurosustava u realno gospodarstvo; pozdravlja mjere utvrđene u komunikaciji Komisije od 24. rujna 2020. pod nazivom „Unija tržišta kapitala za građane i poduzeća – novi akcijski plan” (COM(2020)0590) i njezin prilog o usmjeravanju MSP-ova čije su zahtjeve za kredit odbili na pružatelje alternativnog financiranja;

34.

poziva europska nadzorna tijela da u potpunosti iskoriste svoje ovlasti kako bi osigurala visok stupanj zaštite potrošača, uključujući, prema potrebi, ovlasti za intervenciju u pogledu proizvoda kada su financijski i kreditni proizvodi nanijeli ili bi mogli nanijeti štetu potrošačima;

35.

naglašava važnost zaštite prava potrošača, osobito kada je riječ o nepoštenim i agresivnim uvjetima i praksama, bankovnim naknadama, transparentnosti cijena proizvoda, profitabilnosti i rizicima; prima na znanje da bankovnoj uniji još uvijek nedostaju učinkoviti alati za rješavanje problema s kojima se potrošači suočavaju, primjerice nepoštene poslovne prakse i umjetna složenost; u tom pogledu poziva EBA-u da se više usredotoči na ispunjavanje svog mandata za pravilno prikupljanje, analizu i izvješćivanje o potrošačkim trendovima te na preispitivanje i koordinaciju financijske pismenosti i obrazovnih inicijativa od strane nadležnih tijela; poziva Komisiju da kontrolira nepoštene odredbe i prakse koje bankarski sektor primjenjuje u potrošačkim ugovorima i da osigura učinkovitu i brzu provedbu Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (41) u svim državama članicama koristeći se svim mogućim sredstvima;

36.

napominje da bi očekivani kreditni gubici, zajedno s trenutačnim niskim kamatama, mogli negativno utjecati na profitabilnost banaka; ukazuje na to da je potrebno da banke preusmjere svoje modele poslovanja u smjeru održivijih, ekonomičnijih i tehnološki naprednih strategija te da provode strateško usmjeravanje i razborit nadzor poslovnih funkcija, uz potpuno poštovanje prava potrošača; naglašava važnost osiguravanja da se odluke banaka o rezerviranjima kojima se podupire njihov kreditni kapacitet ne odgađaju nepotrebno, osobito kad se potražnja za kreditima poveća;

37.

napominje da su nedavne bankarske krize pokazale da su kreditne institucije pogrešno prodavale obveznice i druge financijske proizvode malim ulagateljima; žali što nije bila sustavna provedba odredaba Direktive o oporavku i sanaciji banaka vezano za zaštitu potrošača s obzirom na minimalne zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obaveze; poziva Komisiju da procjeni koliko bankarske institucije provode nepravilnu prodaju financijskih proizvoda i da na temelju rezultata osmisli odgovarajuće prijedloge, uključujući u dolazećoj reviziji Direktive o oporavku i sanaciji banaka;

38.

smatra da je potrebno daljnje dokumentiranje mogućih koristi koje proizlaze iz konsolidacije banaka, unutar EU-a i preko granica, radi rješavanja niske profitabilnosti, prekomjernog kapaciteta i fragmentacije bankarskog sektora; potvrđuje trend konsolidacije u bankarskom sektoru i u tom kontekstu ukazuje na smjernice ESB-a o pristupu nadzoru konsolidacije, kojima se podržavaju dobro osmišljena i provedena poslovna spajanja; ističe prednosti zaštite raznolikosti/pluralizma financijskih sektora u izgradnji sustavnog povjerenja i održavanju financijske stabilnosti; poziva Komisiju da uzme u obzir i nadoveže se na zaključke Odbora za financijsku stabilnost iz 2021. o ocjeni učinka na financijski sustav reformi banaka koje su prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje;

39.

žali što problem sporova između matične države i države domaćina i dalje predstavlja izazov za uspostavu bankovne unije i smatra da je uvođenje EDIS-a dio rješenja, zajedno s budućim mjerama ublažavanja rizika; izražava zabrinutost zbog toga što bi, dođe li do povećanja broja neprihodonosnih kredita usporedno sa smanjivanjem mjera javne potpore, matične države i države domaćini mogle uvesti mjere za zaštitu imovine te ponovno početi s odvajanjem imovine i usluga; naglašava da banke moraju moći poslovati preko granica i pritom upravljati svojim kapitalom i likvidnošću na konsolidiranoj razini, s vjerodostojnim i provedivim mjerama zaštite za države domaćine u pogledu dostupnosti resursa i učinka na financijsku stabilnost, kako bi se njihovi rizici diversificirali i kako bi se riješio svaki nedostatak profitabilnosti; smatra da je postupno usklađivanje potrebno u područjima u kojima se primjenjuju nacionalne mogućnosti i diskrecijska prava, među ostalim, u području stečajnog prava kako bi se omogućilo planiranje sanacija za prekogranične bankovne grupe unutar bankovne unije;

40.

izražava zabrinutost zbog toga što se, kako države članice prodaju sve veće količine državnih obveznica, i udio javnog duga na bilancama banaka povećava, čime se potencijalno pogoršava veza između banaka i države; smatra da će uspostava instrumenta Next Generation EU zajamčiti visokokvalitetnu, niskorizičnu europsku imovinu omogućavajući ponovnu ravnotežu državnih obveznica na bilancama banaka i doprinoseći prekidanju začaranog kruga između banaka i država; naglašava da će instrument Next Generation EU imati važnu ulogu u pomaganju oporavka i da mora služiti kao prilika za poboljšanje ulaganja i provedbu potrebnih reformi u svakoj pojedinoj državi članici na temelju dogovorenih kriterija, kao i dalje doprinijeti jačanju europskog bankovnog sustava;

41.

smatra da je za rješavanje problema sporova između matične države i države domaćina, prekidanje veza između banaka i države i pružanje potpore konsolidaciji banaka potrebno uspostaviti paneuropsku sigurnosnu mrežu, izraditi i provesti ugovore o financijskoj potpori unutar grupa u sklopu planova za oporavak banaka te postupno usklađivati područja u kojima se primjenjuju nacionalne mogućnosti i diskrecijska prava, među ostalim, u području stečajnog prava, a istovremeno nastaviti napore za smanjenje rizika;

42.

ponavlja da regulatorni okvir za bonitetni tretman javnog duga mora biti usklađen s međunarodnim standardima;

43.

naglašava važnu ulogu robusnih struktura internog upravljanja u bankama i ukazuje na slabe točke otkrivene u postupku nadzorne procjene i ocjene jedinstvenog nadzornog mehanizma koji je bio usredotočen na načine na koje se banke nose s rizicima povezanim s krizom za kapital i likvidnost, uzevši u obzir izvanredne okolnosti koje su pogađale pojedinačne banke; pohvaljuje ciljani pristup prikupljanju informacija za ocjenu kapitala i likvidnosti; naglašava važnost postavljanja najviših standarda i jednakih uvjeta u procjenama ispunjavaju li članovi upravnih odbora banaka zahtjeve u vezi s poslovnim ugledom i stručnošću, koji se trenutačno tumače na različite načine među državama članicama zbog vrlo raznolikog prenošenja Direktive o kapitalnim zahtjevima; poziva stoga na daljnje usklađivanje u ovom području; inzistira na tome da nadležna tijela moraju uvijek provoditi ex ante, a ne ex post evaluacije u vezi s poslovnim ugledom i stručnošću; podržava plan ESB-a da revidira svoje postojeće smjernice o evaluacijama u vezi s poslovnim ugledom i stručnošću za 2021. kako bi naglasila svoja nadzorna očekivanja u pogledu kvalitete članova upravnih odbora; očekuje prijedloge ESB-a za paket mjera usmjerenih na poboljšanje nadzora poslovnog ugleda i stručnosti; u tom smislu podržava razmatranje unos zahtjevâ u vezi s poslovnim ugledom i stručnošću u Uredbu o kapitalnim zahtjevima;

44.

prima na znanje da je cilj testiranja otpornosti na stres na razini EU-a, pokrenutog 29. siječnja 2021., ispitati kretanja kapitala banaka u slučaju pogoršanja kvalitete imovine i uz scenarij okruženja s niskim kamatama; poziva EBA-u da proširi opseg budućih testiranja otpornosti na stres zato što se uzorak od 51 banke smatra premalim; naglašava da su provedba testiranja otpornosti na stres i pravodobne revizije kvalitete imovine ponavljajućeg uzorka integracija velikog razmjera ključne prakse za izgradnju povjerenja;

45.

pozdravlja napore jedinstvenog nadzornog mehanizma uložene u pružanje smjernica i jasnih informacija bankama kad je riječ o samoprocjeni i primjerenom izvješćivanju o rizicima povezanima s okolišem i klimatskim promjenama; naglašava da je potreban daljnji pritisak nadzornih tijela kako bi financijske institucije na odgovarajući način objavljivale rizike povezane s klimom i okolišem; smatra da je testiranje otpornosti na stres u pogledu klimatskih rizika, koje provodi jedinstveni nadzorni mehanizam, važan korak u ocjenjivanju praksi banaka i utvrđivanju konkretnih područja u kojima su potrebna poboljšanja; u tom smislu pohvaljuje preporuku iz smjernica ESB-a o rizicima povezanim s klimom i okolišem u kojoj se naglašava potreba za strateškim sveobuhvatnim pristupom rješavanju problema klimatskih rizika; podržava ideju da banke pripremaju planove za samoprocjenu i akcijske planove u 2021., nakon čega u 2022. nadzorna tijela provode reviziju djelovanja banaka; smatra da te samoprocjene i izvješća moraju biti u skladu s načelom proporcionalnosti i ne smiju dovoditi u pitanje kapacitet i konkurentnost banaka; prima na znanje inicijativu EBA-e za provedbu pilot projekta o klimatskom riziku diljem EU-a i njezina utvrđenja da je potrebno više objava o tranzicijskim strategijama i emisijama stakleničkih plinova kako bi se bankama i nadzornim tijelima omogućila preciznija procjena klimatskih rizika; podsjeća da ulaganja u neodržive gospodarske aktivnosti i njihovo kreditiranje mogu dovesti do bezvrijedne imovine ili nepovratnih ulaganja;

46.

prima na znanje ulogu EBA-e u vođenju, koordiniranju i praćenju borbe financijskog sektora EU-a protiv pranja novca i financiranja terorizma; pozdravlja uložene napore ESB-a tijekom protekle dvije godine da se poboljša razmjena informacija između jedinstvenog nadzornog mehanizma i nadzornih tijela banaka u svrhu sprečavanja pranja novca/financiranja terorizma kako bi se aspekti sprečavanja pranja novca bolje uzeli u obzir prilikom uvođenja mjera bonitetnog nadzora; poziva na to da se ova odgovornost poprati odgovarajućim financijskim sredstvima i resursima; pozdravlja EBA-inu potporu pojedinačnom djelovanju provedbe nadzornih ovlasti za sprečavanje pranja novca u svim državama članicama i poziva na daljnje mjere kojima bi se osiguralo da se sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma provodi na temelju rizika, na razmjeran i učinkovit način; ukazuje na različite pristupe nacionalnih tijela području nadzora sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma i primjeni zakonodavstva EU-a, što bi moglo dovesti do regulatorne arbitraže; podržava djelomičnu konverziju odredaba iz Direktive o sprečavanju pranja novca u uredbu; žali što nekoliko država članica još uvijek nije u potpunosti primijenilo četvrtu i petu Direktivu o sprečavanju pranja novca i što je još više njih pokazalo ozbiljne nedostatke u učinkovitoj provedbi tih direktiva; pozdravlja činjenicu da je Komisija počela pokretati postupke zbog povrede prava i poziva Komisiju da pokrene postupke zbog povrede prava u preostalim slučajevima izostanka primijene i provedbe direktiva o sprečavanju pranja novca; prima na znanje izradu baze podataka o sprečavanju pranja novca, što bi se trebalo provesti u 2021., i unapređenje suradnje i razmjene informacija među tijelima EU-a u EBA-inom drugom mandatu; naglašava važnu ulogu kolegija za sprečavanje pranja novca u prekograničnim grupama, koji se sastoje od svih tijela za sprečavanje pranja novca u područjima nadležnosti u kojima grupa posluje, prilikom procjene uspješnosti grupe u pogledu sprečavanja pranja novca;

47.

pozdravlja akcijski plan Komisije za sveobuhvatnu politiku Unije o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma objavljen 7. svibnja 2020.; poziva Komisiju da brzo usvoji svoj paket propisa o sprečavanju pranja novca; poziva Komisiju da podnese prijedlog za uspostavu nadzornog tijela EU-a za sprečavanje pranja novca; ističe da bi područje primjene okvira za sprečavanje pranja novca trebalo uključivati izdavatelje i pružatelje usluga kriptoimovine; poziva Komisiju da razmotri uspostavu europske financijsko-obavještajne jedinicu (FOJ);

48.

ističe važnu ulogu bankarskog sektora u borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza; ponavlja stajalište Parlamenta da su potrebne povećane revizije i zahtjevi „upoznaj svog klijenta” za transakcije koje uključuju države iz Priloga I. ili II. s popisa nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe;

49.

pozdravlja Komisijin paket o digitalnim financijama; smatra da su prijedlozi Komisije o tržištima za kriptoimovine i digitalnoj operativnoj otpornosti pravovremeni, korisni i nužni; ističe da je, iako se digitalnim financijama širi opseg mogućnosti financiranja za potrošače i poduzeća, potrebno očuvati zaštitu potrošača i financijsku stabilnost;

50.

prima na znanje povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a; Potvrđuje napredak koji su mnoge važne banke ostvarile u svojim ciljevima za operativne modele nakon Brexita, kako je dogovoreno s jedinstvenim nadzornim mehanizmom, te podržava napore jedinstvenog nadzornog mehanizma u praćenju napretka prema uspostavi tih modela u području imovine, osoblja i praksi knjiženja; ponavlja da u smislu premještanja poslovanja u EU, institucije „prazne ljušture” nisu prihvatljive u europodručju; smatra da treba riješiti postojeće regulatorne rupe u zakonodavnom okviru EU-a kako bi se ojačao nadzor i smatra da je jedinstveni nadzorni mehanizam preuzeo izravnu odgovornost za bonitetni nadzor sustavno relevantnih investicijskih društava od stupanja na snagu revidirane Uredbe o investicijskim društvima (42) u lipnju 2021;

51.

ističe važnost održavanja jednakih uvjeta u regulatornom prostoru te sprečavanja regulatorne utrke do dna; u tom smislu prima na znanje Memorandum o razumijevanju između ESB-a i tijela vlasti Ujedinjene Kraljevine utemeljen na predlošku o kojem je pregovarala EBA koji obuhvaća bonitetni nadzor izvan sustava osiguranja i mirovine, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021. i koji pruža čvrst temelj za suradnju u području nadzora između jedinstvenog nadzornog mehanizma i Tijela Ujedinjene Kraljevine za bonitetni nadzor, s naglaskom na razmjeni informacija i recipročnom tretmanu prekograničnih bankovnih grupa u cilju podjele odgovornosti za nadzor nad podružnicama;

52.

prima na znanje da je pridržavanje načela proporcionalnosti ključno za funkcioniranje nadzora nad poslovanjem banaka, osobito kad je riječ o manjim institucijama;

Sanacija

53.

smatra da će se uvođenjem zaštitnog mehanizma u Jedinstveni fond za sanaciju 2022., dvije godine prije nego što je to prvotno predviđeno, u obliku revolving kreditne linije Europskog stabilizacijskog mehanizma, pružiti sigurnosna mreža za sanacije banaka u bankovnoj uniji, ojačati okvir za krizno upravljanje i učiniti značajan korak prema dovršetku bankovne unije; prima na znanje da će znatno gomilanje sredstava u Jedinstvenom fondu za sanaciju, uz zajednički zaštitni mehanizam, Jedinstvenom sanacijskom odboru omogućiti pristup kombinaciji sredstava preko100 milijardi eura; prima na znanje potrebu da se rizici u bankovnim sustavima nastave smanjivati usporedno s uspostavom EDIS-a;

54.

ustraje na tome da se odgovornima za vlastitu uspješnost smatraju isključivo banke umjesto da se dopušta da porezni obveznici snose teret okvira za krizno upravljanje;

55.

pozdravlja činjenicu da je Jedinstveni sanacijski odbor, iako nije bio obvezan poduzeti sanacijske mjere 2020., ipak pedantno surađivao s jedinstvenim nadzornim mehanizmom na slučajevima koji su bili na rubu krize; prima na znanje mjere pomoći i fleksibilnost koju je pružio Jedinstveni sanacijski odbor kako bi se ispunili minimalni zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obaveze bez dovođenja u pitanje provedivosti sanacije; naglašava da su informacije o takvim mjerama na web-mjestu Jedinstvenog sanacijskog odbora još uvijek krajnje ograničene; poziva Jedinstveni sanacijski odbor da poveća transparentnost i, posebice, objavi smjernice koje slijede interni sanacijski timovi u provedbi mjera pomoći povezanih s pandemijom bolesti COVID-19; prima na znanje politiku Jedinstvenog sanacijskog odbora o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obaveze iz 2020., kao i posebno izvješćivanje o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze u sklopu Direktive o oporavku i sanaciji banaka; cijeni napredak postignut u aktualnom ciklusu planiranja sanacija za 2021. te ponavlja da su razmjerno postavljeni minimalni zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze jedan od ključnih elemenata za poboljšanje provedivosti sanacije banaka, istovremeno osiguravajući širu financijsku stabilnost;

56.

ukazuje na to da postojeća preklapanja između zahtjeva za korištenje mjera rane intervencije i standardnih nadzornih ovlasti ESB-a mogu spriječiti provedbu mjera rane intervencije; u tom smislu ustraje u tome da bi se ta preklapanja trebala ukloniti i vjeruje da će pravna osnova za svaki instrument biti pojašnjena kako bi se osigurala odgovarajuća i postupna primjena mjera; u tom smislu, imajući na umu preporuku Europskog revizorskog suda o kvantificiranim graničnim vrijednostima za pokretanje mjera rane intervencije, podržava provođenje brzih nadzornih radnji, uz istodobno izbjegavanje automatizma;

57.

smatra da je potrebno olakšati likvidaciju banaka za koje Jedinstveni sanacijski odbor ili nacionalno sanacijsko tijelo procjeni da ne postoji javni interes; prima na znanje da strategija „prodaja poslovanja” može biti koristan alat za Jedinstveni sanacijski odbor u svrhu minimizacije sanacijskih gubitaka; prepoznaje potrebu za usklađenijim okvirom za napuštanje tržišta u slučaju nesolventnosti kako bi se izbjegla siva područja i osigurala usklađenost u pogledu povlačenja odobrenja za rad banke; priznaje da je moguće da alternativne mjere u sklopu sustavâ osiguranja depozita za financiranje prijenosa portfelja depozita imaju važnu ulogu u takvim slučajevima, osobito za male i srednje banke, sve dok nisu štetne po zaštitu deponenata i dok sustav osiguranja depozita ima dovoljno sredstava, kao načina minimiziranja doprinosa poreznih obveznika i rušenja vrijednosti, kao i osiguravanja financijske stabilnosti, a i mogle bi, u drugim slučajevima, premostiti jaz između preduvjeta sanacije od 8 % za pristup sanacijskom fondu i stvarne sposobnosti banke da pokrije gubitke, isključujući depozite koje su namijenjeni za prijenos; naglašava da bi takve intervencije trebale ovisiti o strogoj primjeni testiranja za utvrđivanje najnižeg troška; stoga poziva Komisiju da pojasni načelo najnižeg troška i uvjete za korištenje sredstava iz sustava osiguranja depozita;

58.

primjećuje da je trenutačna raznolikost sustavâ nesolventnosti izvor nesigurnosti u pogledu ishoda postupaka likvidacije; smatra da je potrebno još više uskladiti zakone o nesolventnosti banaka kako bi bankovna unija mogla učinkovito funkcionirati; poziva Komisiju da se nastavno na detaljno istraživanje i savjetovanje s nacionalnim tijelima i parlamentima osvrne na promicanje daljnjeg usklađivanja određenih aspekata postojećih nacionalnih zakona o nesolventnosti, kao i na uvjete za korištenje vanjskog financiranja, kako bi se osigurala usklađenost poticaja i jednaki uvjeti;

59.

smatra posebno korisnim zauzimanje ciljanog pristupa usklađivanju hijerarhije vjerovnika u slučajevima nesolventnosti banaka kako bi se povećala mogućnost financiranja iz sustavâ osiguranja depozita prilikom sanacije i mjera izuzev otkupa, dok god sustavi osiguranja depozita imaju dovoljno sredstava;

60.

smatra da je potrebno sanaciju učiniti primjenjivom na više banaka, što zahtjeva reviziju procjene javnog interesa kako bi se povećala transparentnost i ex ante predvidljivost u pogledu očekivanog ishoda, i time omogućilo da se instrumenti za sanaciju primjenjuju na širu skupinu banaka, posebice na srednje banke, te pružiti jasnoću koja je potrebna za osiguravanje dosljednijih i proporcionalnijih razina minimalnih zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze; u tom smislu napominje tekuće aktivnosti jedinstvenog sanacijskog odbora; traži da se riješi problem nedosljednosti među procjenama ključnih funkcija internih sanacijskih timova, kao što je to navedeno u izvješću Europskog revizorskog suda o planiraju sanacije u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma; dodatno ističe potrebu za dosljednom izmjenom pravila o državnim potporama i Komunikacije Komisije o bankarstvu iz 2013. kako bi odražavali napredak u provedbi i poboljšanju okvira za krizno upravljanje i bili dosljedni u odnosu na zahtjeve Direktive o oporavku i sanaciji banaka, uzevši u obzir nedavne presude Suda Europske unije; prima na znanje i preporuku Europskog revizorskog suda da bi jedinstveni sanacijski odbor trebao djelovati u skladu s jedinstvenim europskim pravilima na način da se utvrde značajne prepreke mogućnostima sanacije za svaki plan sanacije i da se slijedi propisani postupak za otklanjanje istih;

61.

podržava ideju da se u okviru za krizno upravljanje razmotri uloga planova za oporavak i sanaciju grupa, kao i njihova praktična primjena, u smislu revizije okvira za krizno upravljanje, radi osiguravanja učinkovitijeg pristupa upravljanju poteškoćama u prekograničnom bankarstvu; prima na znanje prijedloge da se bankarskim grupama ponudi opcija da podružnice i matična društva postignu formalni dogovor da jedni drugima pružaju likvidnosnu potporu i da tu potporu povežu sa svojim planovima za oporavak grupe kako bi se olakšalo korištenje postojećih odredaba na uravnotežen način između matične države i države domaćina; smatra da bi nadležna tijela trebalo po potrebi uključiti u provedbu takvih formalnih dogovora; primjećuje da su bi ti planovi za sanaciju grupa i planovi sanacije mogli omogućiti umjeravanje minimalnih zahtjeva za regulatorni kapital i da bi doprinosi banaka raznim sigurnosnim mrežama bili uistinu temeljeni na rizicima, odražavajući vjerojatnost i značaj korištenja tih sigurnosnih mreža u sklopu preferirane strategije za krizno upravljanje;

Osiguranje depozita

62.

ističe važnost toga da deponenti u cijeloj bankovnoj uniji uživaju istu razinu zaštite kad je riječ o njihovoj štednji, neovisno o lokaciji banke; ističe da je cilj provedbe Direktive o sustavima osiguranja depozita kojom se jamči do 100 000 eura u bankovnim depozitima doprinijeti višoj razini zašite depozita; prima na znanje pokušaj Komisije da se uvođenjem EDIS-a dodatno poveća povjerenje građana u zaštitu depozita; istodobno prepoznaje važnost doprinosa EDIS-a smanjenju veza između banaka i država;

63.

naglašava važnost proporcionalnosti rizika doprinosa sustavima osiguranja depozita; upozorava da bi kao posljedica nedostataka pristupa na temelju rizika mogli nastati moralni rizik i rizik ostvarenja nezaslužene koristi, što bi dovelo do toga da se konzervativnim poslovnim modelima subvencioniraju špekulativni; naglašava da doprinosi budućem EDIS-u također moraju biti razmjerni riziku; ukazuje na to da se idiosinkratični rizici i dalje razlikuju među institucijama u bankovnoj uniji; ponavlja potrebu da svi članovi bankovne unije prenesu Direktivu o oporavku i sanaciji banaka i Direktivu o sustavima osiguranja depozita kako bi se osiguralo ujednačeno smanjenje rizika u cijeloj bankovnoj uniji;

64.

prima na znanje preispitivanje okvira za krizno upravljanje i osiguranje depozita i prijelaznog rješenja za hibridni EDIS kao prvi korak prema potpunom dovršetku EDIS-a prema prijedlogu Komisije iz 2015., koji se temelji na ideji novog središnjeg fonda koji postoji uz preostale fondove na nacionalnim razinama sustava osiguranja depozita i u kombinaciji s razmjernim povećanjem uloge Jedinstvenog sanacijskog odbora; skreće pozornost na snažne veze između kriznog upravljanja i EDIS-a i na potrebu njihova zajedničkog rješavanja kako bi se izbjegla ponovna nacionalizacija bankarske unije i održali jednaki uvjeti; u tom smislu ističe da bi se preispitivanjem okvira za krizno upravljanje i osiguranje depozita trebalo nastojati poboljšati koherentnost i dosljednost okvira;

65.

poziva Komisiju da poduzme daljnje korake za ponovno pokretanje pregovora o EDIS-u kroz plan rada temeljen na programu; poziva države članice da se čvrsto obvežu da će raditi na sporazumu koji je u skladu s interesima Unije kao cjeline; izjavljuje da se zalaže za postizanje sporazuma o EDIS-u uz istodobno nastojanje za nastavkom svog rada na mjerama za smanjenje rizika;

66.

poziva Komisiju da na odgovarajući način uzme u obzir ulogu institucionalnih programa zaštite prilikom zaštite i stabilizacije institucija članica;

o o

67.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 362, 8.9.2021., str. 45.

(2) https://www.bankingsupervision.europa.eu/press/publications/annual-report/pdf/ssm.ar2020~1a59f5757c.en.pdf.

(3) https://www.bankingsupervision.europa.eu/press/publications/annual-report/pdf/ssm.ar2019~4851adc406.en.pdf.

(4) SL C 23, 21.1.2021., str. 105.

(5) SL C 395, 29.9.2021., str. 72.

(6) SL C 395, 29.9.2021., str. 89.

(7) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0110.

(8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0039.

(9) https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/other/Report_on_a_digital_euro~4d7268b458.en.pdf

(10) https://www.fsb.org/wp-content/uploads/P091020.pdf

(11) https://www.bankingsupervision.europa.eu/ecb/pub/pdf/ssm.esbceuropeanbankingsupervisionresponsetoeuropeancommissionpublicconsultationdigitalfinancestrategyeuropefintechactionplan2020~b2e6cd0dc4.en.pdf

(12) https://www.bankingsupervision.europa.eu/ecb/pub/pdf/en_ecb_2020_62_f_sign~6a404d7d9c..pdf

(13) https://www.esrb.europa.eu/pub/pdf/reports/nbfi_monitor/esrb.202010_eunon-bankfinancialintermediationriskmonitor2020~89c25e1973.en.pdf

(14) https://www.eba.europa.eu/sites/default/documents/files/document_library/Risk%20Analysis%20and%20Data/Risk%20Assessment%20Reports/2020/December%202020/961060/Risk%20Assessment_Report_December_2020.pdf

(15) Studija „Regulatory sandboxes and innovation hubs for FinTech: Impact on innovation, financial stability and supervisory convergence” („Regulatorna sigurna testna okruženja i inovacijski centri za financijsku tehnologiju: utjecaj na inovacije, financijsku stabilnost i konvergenciju nadzora”), Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel za gospodarsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života, rujan 2020.

(16) https://www.eba.europa.eu/sites/default/documents/files/document_library/Risk%20Analysis%20and%20Data/Risk%20dashboard/Q4%202020/972092/EBA%20Dashboard%20-%20Q4%202020.pdf

(17) https://www.consilium.europa.eu/media/46978/joint-risk-reduction-monitoring-report-to-eg_november-2020_for-publication.pdf

(18) https://www.esma.europa.eu/sites/default/files/library/jc_2021_27_jc_spring_2021_report_on_risks_and_vulnerabilities.pdf

(19) https://ec.europa.eu/info/consultations/finance-2021-crisis-management-deposit-insurance-review-targeted_en

(20) https://srb.europa.eu/sites/default/files/efb_main_doc_final_web_0.pdf

(21) https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/scpops/ecb.op251~65a080c5b3.en.pdf

(22) https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-13091-2020-INIT/en/pdf

(23) https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-8335-2020-ADD-1/en/pdf

(24) https://srb.europa.eu/en/node/1118

(25) https://www.fsb.org/wp-content/uploads/P010421-1.pdf

(26) https://srb.europa.eu/en/node/967

(27) https://www.europarl.europa.eu/committees/en/product/product-details/20201021CAN58122

(28) https://www.bankingsupervision.europa.eu/press/blog/2020/html/ssm.blog201009~bc7ef4e6f8.en.html

(29) https://www.eba.europa.eu/sites/default/documents/files/document_library/News%20and%20Press/Press%20Room/Press%20Releases/2020/EBA%20acts%20to%20improve%20AML/CFT%20supervision%20in%20Europe/Report%20on%20CA%20approaches%20to%20AML%20CFT.pdf

(30) https://www.eba.europa.eu/sites/default/documents/files/document_library/Publications/Reports/2020/931093/EBA%20Report%20on%20the%20future%20of%20AML%20CFT%20framework%20in%20the%20EU.pdf

(31) https://www.bruegel.org/2020/12/can-the-gap-in-the-europes-internal-market-for-banking-services-be-bridged/

(32) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).

(33) Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).

(34) Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.).

(35) Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (SL L 198, 22.6.2020., str. 13.).

(36) Uredba (EU) 2019/2088 Europskog Parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (SL L 317, 9.12.2019., str. 1.).

(37) Uredba (EU) 2020/873 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2020. o izmjeni Uredbi (EU) br. 575/2013 i (EU) 2019/876 u pogledu određenih prilagodbi kao odgovora na pandemiju bolesti COVID-19 (SL L 204, 26.6.2020., str. 4.).

(38) SL C 224, 27.6.2018., str. 45.

(39) SL C 23, 21.1.2021., str. 105.

(40) Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.).

(41) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21.4.1993., str. 29.).

(42) Uredba (EU) 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o bonitetnim zahtjevima za investicijska društva (SL L 314, 5.12.2019., str. 1.).

24.3.2022

Službeni list Europske unije

C 132/167

P9_TA(2021)0416

Reforma politike EU-a u području štetnih poreznih praksi (uključujući reformu Skupine za Kodeks o postupanju)

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o reformi politike EU-a u području štetnih poreznih praksi (uključujući reformu Skupine za Kodeks o postupanju) (2020/2258(INI))

(2022/C 132/13)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članke 113., 115. i 116. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća i predstavnika vlada država članica o Kodeksu o postupanju pri oporezivanju poslovanja usvojenu 1. prosinca 1997. (1) u cilju ograničavanja štetne porezne konkurencije unutar Europske unije,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. travnja 2009. naslovljenu „Promicanje dobrog upravljanja u poreznim pitanjima” (COM(2009)0201),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. lipnja 2015. naslovljenu „Pravedan i učinkovit sustav oporezivanja dobiti poduzeća u Europskoj uniji: Pet ključnih područja djelovanja” (COM(2015)0302),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. siječnja 2016. o vanjskoj strategiji za učinkovito oporezivanje (COM(2016)0024),

—	uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 8. ožujka 2016. o Kodeksu o postupanju pri oporezivanju poslovanja (2),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. srpnja 2016. o dodatnim mjerama za poboljšanje transparentnosti i suzbijanja utaje i izbjegavanja plaćanja poreza (COM(2016)0451), u kojoj je opisan postupak u skladu s kojim se provodi uvrštavanje na EU-ov popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija,

—	uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 8. studenoga 2016. o kriterijima i postupku za uspostavu EU-ova popisa nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe,

—	uzimajući u obzir ishod sjednice Vijeća za ekonomske i financijske poslove (Ecofin) održane 5. prosinca 2017.,

—	uzimajući u obzir Skupinu za Kodeks o postupanju (oporezivanje poslovanja): program rada tijekom portugalskog predsjedništva (3) od 9. veljače 2021.,

—	uzimajući u obzir EU-ov najnoviji popis nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe ažuriran na temelju odluke Vijeća od 26. veljače 2021. (4),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. srpnja 2020. naslovljenu „Akcijski plan za pravedno i jednostavno oporezivanje kojim se podupire strategija oporavka” (COM(2020)0312),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. srpnja 2020. o dobrom poreznom upravljanju u EU-u i izvan njega (COM(2020)0313),

—	uzimajući u obzir svoje stajalište o Komisijinu Prijedlogu direktive Vijeća o zajedničkoj osnovici poreza na dobit (CCTB) (5) i o Komisijinu Prijedlogu direktive Vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (CCCTB) (6),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. svibnja 2021. naslovljenu „Oporezivanje poslovanja za 21. stoljeće” (COM(2021)0251),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2015. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka (7), Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka (8) te Rezoluciju od 26. ožujka 2019. o financijskom kriminalu, utaji poreza i izbjegavanju plaćanja poreza (9),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. s preporukama Komisiji o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit u Uniji (10),

—	uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću i Komisiji od 13. prosinca 2017. nakon istrage o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza (11),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o reformi EU-ova popisa poreznih oaza (12) i svoja pitanja upućena Komisiji i Vijeću o reformi EU-ova popisa poreznih oaza (O-000082/2020 – B9-0002/2021 i O-000081/2020 – B9-0001/2021),

—	uzimajući u obzir postupanje Komisije nakon usvajanja navedenih rezolucija i preporuka Europskog parlamenta (13),

—	uzimajući u obzir izvješće koje je za Komisiju sastavio Centar za europska ekonomska istraživanja (Zentrum für Europäische Wirtschaftsforschung GmbH, ZEW) naslovljeno „Utjecaj poreznog planiranja na efektivne porezne stope okrenute prema budućnosti” (14),

—	uzimajući u obzir izvješće sastavljeno za Komisiju pod naslovom „Pokazatelji agresivnog poreznog planiranja” (15),

—	uzimajući u obzir studiju „Pregled fiktivnih poduzeća u Europskoj uniji” koju je 17. listopada 2018. objavila Glavna uprava Europskog parlamenta za usluge parlamentarnih istraživanja (16),

—	uzimajući u obzir izvješće Skupine UN-a na visokoj razini za međunarodnu financijsku odgovornost, transparentnost i integritet iz veljače 2021. za ostvarivanje Programa 2030. (skupina FACTI) naslovljeno „Financijski integritet i održivi razvoj” (17),

—	uzimajući u obzir tekuće aktivnosti Uključivog okvira OECD-a i skupine G20 za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti, koje se tiču izazova u području oporezivanja koji proizlaze iz digitalizacije,

—	uzimajući u obzir početnu procjenu učinka borbe protiv uporabe fiktivnih društava i aranžmana u porezne svrhe (18),

—	uzimajući u obzir izvješće Međunarodnog monetarnog fonda naslovljeno „Taxing Multinationals in Europe” (Oporezivanje multinacionalnih poduzeća u Europi) (19),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta (Direktiva o suzbijanju izbjegavanja poreza I.) (20) i Direktive Vijeća (EU) 2017/952 od 29. svibnja 2017. o izmjeni Direktive (EU) 2016/1164 u pogledu hibridnih neusklađenosti s trećim zemljama („Direktiva o suzbijanju izbjegavanja poreza II.”) (21),

—	uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2003/49/EZ od 3. lipnja 2003. o zajedničkom sustavu oporezivanja isplate kamata i licencije između povezanih trgovačkih društava različitih država članica („Direktiva o kamatama i licencijama”) (22),

—	uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2011/96/EU od 30. studenoga 2011. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica („Direktiva o matičnim društvima i društvima kćerima”) (23),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ („Direktiva o administrativnoj suradnji u području oporezivanja”) (24), Direktivu Vijeća (EU) 2015/2376 od 8. prosinca 2015. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja (25), Direktivu Vijeća (EU) 2016/881 od 25. svibnja 2016. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja (26) i Direktive Vijeća (EU) 2018/822 od 25. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja u odnosu na prekogranične aranžmane o kojima se izvješćuje (27),

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0245/2021),

budući da je Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja iz 1997. primarni instrument Unije za sprječavanje štetnih poreznih mjera; budući da se štetne porezne mjere u tom Kodeksu definiraju kao mjere (uključujući administrativne prakse) koje znatno utječu ili mogu utjecati na odabir područja na kojem će poduzetnici unutar Unije obavljati svoje gospodarske djelatnosti i kojima se osigurava znatno manja razina oporezivanja od one koja se općenito primjenjuje u predmetnoj državi članici;

B.	budući da se prema procjenama iz Godišnjeg izvješća Komisije o oporezivanju za 2021. godišnje izgubi 36 – 37 milijardi EUR prihoda od poreza na dobit trgovačkih društava zbog izbjegavanja plaćanja poreza u EU-u (28);

budući da su politike za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza dovele do pada povlaštenih režima diljem svijeta, posebno u Uniji; budući da je na temelju mjere 5. OECD-ova Akcijskog plana za BEPS povlašteni režim onaj režim u kojemu se nudi određeni oblik poreznih povlastica u usporedbi s općim načelima oporezivanja predmetne zemlje; budući da povlastice koje nudi određeni režim mogu imati niz različitih oblika, uključujući smanjenje porezne stope ili porezne osnovice ili povlaštene uvjete plaćanja ili povrat poreza (29); budući da su se pojavili novi oblici štetnih poreznih praksi, posebno preobrazbom povlaštenih režima u agresivne opće režime;

budući da se agresivno porezno planiranje odnosi na iskorištavanje postupovnih propusta poreznog sustava ili nepodudaranja dvaju ili više poreznih sustava u cilju smanjivanja poreznih obveza; budući da porezne mjere ne bi trebale narušavati privatne inicijative koje omogućuju održivi rast; budući da je prema empirijskim istraživanjima efektivna porezna stopa za velika multinacionalna poduzeća niža od stope za domaće MSP-ove (30);

E.	budući da rad Unije na suzbijanju štetnih poreznih praksi uključuje donošenje zakonodavstva, neobvezujuće pravo i međuvladinu suradnju; budući da Parlament pruža savjete u području izravnog oporezivanja i poštuje suverenitet država članica u tom području;

budući da su se pitanja u pogledu štetnih poreznih praksi u Uniji pojavila početkom 1990-ih kad je osnovan Odbor neovisnih stručnjaka koji je dostavio izvješće s preporukama o oporezivanju trgovačkih društava u EU-u („Rudingovo izvješće”) (31); budući da je 1997. Vijeće Europske unije uspostavilo Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja (Kodeks); budući da je Skupina za Kodeks o postupanju (Skupina za Kodeks) osnovana u Vijeću kako bi procijenila porezne mjere koje bi mogle dospjeti u područje primjene Kodeksa; budući da empirijska istraživanja (32) pokazuju da države članice EU-a kolektivno gube većinu prihoda od poreza na dobit jer oni odlaze drugim državama članicama EU-a umjesto trećim zemljama; ističe da je glavni uzrok tog gubitka prihoda nepostojanje zakonodavnih mjera protiv agresivnih poreznih praksi i štetne porezne konkurencije unutar EU-a;

budući da Skupina za Kodeks namjerava provesti procjenu poreznih mjera koje mogu pripadati području primjene Kodeksa i prostor je za suradnju i istorazinsku ocjenu potencijalno štetnih režima u EU-u; budući da je Kodeks dobio na važnosti među državama članicama te su stoga pod pritiskom da provedu reforme, a time su i treće zemlje primorane surađivati u okviru uvrštavanja na EU-ov popis;

budući da je Skupina za Kodeks bila učinkovita u odvraćanju od povlaštenih poreznih režima; budući da se čini kako je porezna konkurencija u Europi utjecala na pad stopa poreza na dobit, čime je prosječna europska stopa poreza na dobit pala ispod prosjeka u zemljama OECD-a (33); budući da je Kodeks doprinio sprječavanju agresivne porezne konkurencije među državama članicama utvrđivanjem načela poštenog tržišnog natjecanja; budući da Skupina za Kodeks nije uspjela iskorijeniti nepoštene porezne aranžmane koje određene države članice nude velikim poduzećima, kao što su štetni prethodni sporazumi o transfernim cijenama („porezna mišljenja”) i štetna konkurentska prednost koja iz njih proizlazi; budući da su najnovije istorazinske ocjene Skupine za Kodeks usmjerene na režime intelektualnog vlasništva; budući da je Skupina za Kodeks i dalje po svojoj naravi isključivo međuvladino tijelo;

budući da su oba stupa budućeg globalnog sporazuma u skladu s vizijom Komisije o okviru oporezivanja poslovanja koju je iznijela u svojoj nedavnoj komunikaciji naslovljenoj „Oporezivanje poslovanja za 21. stoljeće”; budući da je Komisija u toj komunikaciji najavila prijedlog direktive koja će odražavati ogledna pravila OECD-a uz potrebne preinake za provedbu drugog stupa o minimalnoj razini efektivnog oporezivanja;

budući da je Skupina za Kodeks bila uspješna u pokretanju dijaloga s jurisdikcijama trećih zemalja koje su pozvane da ukinu svoje štetne porezne prakse kako bi izbjegle dospijevanje na EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe („EU-ov popis”); budući da EU-ov popis mora biti instrument kojim će se jurisdikcije trećih zemalja odvratiti od štetnih poreznih praksi kako bi se očuvalo pošteno tržišno natjecanje na svjetskoj razini; budući da aktualni EU-ov popis čini tek 12 jurisdikcija trećih zemalja (34) i nažalost izostavlja određene zloglasne porezne oaze; budući da je EU-ov popis utvrđen na temelju kriterija koji su definirani u Kodeksu;

budući da se kriteriji za EU-ov popis i dalje razlikuju od kriterija upotrijebljenih u kontekstu EU-ove istorazinske ocjene štetnih poreznih praksi iako obje procjene izvršava Skupina za Kodeks; budući da je šest država članica primilo preporuke za pojedinu zemlju o jačanju njihova poreznog sustava zbog rizika od agresivnog poreznog planiranja;

L.	budući da je Komisija donijela Komunikaciju o dobrom poreznom upravljanju u EU-u i izvan njega te predviđa reformu Kodeksa o postupanju i poboljšanja EU-ova popisa;

budući da je pandemija bolesti COVID-19 sunovratila gospodarstvo EU-a u njegovu najveću recesiju modernog doba, a znakovi oporavka počeli su se nazirati tek nedavno; budući da su vlade diljem Unije u okviru svojeg odgovora na pandemiju bolesti COVID-19 brzo uvele porezne mjere za osiguravanje likvidnosti poduzećima i kućanstvima (35) iz čega su proizišli niži porezni prihodi za države članice; budući da bi oporezivanje poslovanja trebalo biti alat za potporu oporavka putem jednostavnih i stabilnih pravila koja su pogodna za MSP-ove i koja ne ometaju gospodarski oporavak prekomjernim poreznim opterećenjem;

Aktualne politike EU-a koje se bave štetnim poreznim praksama u Uniji

napominje da je nekoliko poreznih skandala, od kojih izdvaja Lux Leaks, Panama Papers, Paradise Papers i nedavna otkrića o OpenLuxu, zajedno s javnim i parlamentarnim pritiskom potaknulo program politike EU-a o štetnim poreznim praksama; naglašava da je posljedica utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza neprihvatljiv gubitak znatne količine prihoda država članica koja im je trenutačno potrebna za suočavanje s razarajućim posljedicama pandemije; podsjeća na OECD-ove oprezne procjene borbe protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) koja iznosi približno 4 – 10 % globalnih prihoda od poreza na dobit trgovačkih društava ili 100 – 240 milijardi USD (84 – 202 milijarde EUR) godišnje (36); podsjeća na to da se procjene Parlamenta u pogledu izbjegavanja plaćanja poreza na dobit kreću od 160 do 190 milijardi EUR kad se uzmu u obzir BEPS i drugi porezni režimi (37); poziva Komisiju da provede redovitu procjenu razmjera utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza;

pozdravlja značajne mjere poduzete na razini EU-a i međunarodnoj razini kako bi se učvrstila načela porezne transparentnosti, suzbila štetna porezna konkurencija i osiguralo poštovanje mjera protiv štetnih poreznih praksi; pozdravlja međuinstitucijski sporazum o direktivi kojom se izmjenjuje Direktiva 2013/34/EU (38) u pogledu objave informacija o porezu na dobit od strane određenih poduzeća i podružnica (javno izvješćivanje po zemljama); s nestrpljenjem očekuje da Vijeće brzo donese svoje stajalište u prvom čitanju kako bi se direktiva mogla usvojiti i što prije stupiti na snagu; primjećuje raznolikost instrumenata koje je EU usvojio radi suočavanja sa štetnim poreznim praksama u Uniji koji uključuju Direktive o suzbijanju izbjegavanja poreza I. i II., Direktivu o kamatama i licencijama, Direktivu o matičnim društvima i društvima kćerima, Direktivu o administrativnoj suradnji u području oporezivanja te, posebno, Direktive o administrativnoj suradnji u području oporezivanja 3., 4. i 6. (o odlukama o porezima, izvješćivanju po zemljama i obveznoj objavi pravila za posrednike), razne preporuke Komisije Vijeću, Kodeks i preporuke Vijeća u okviru europskog semestra koji se bavi agresivnim poreznim planiranjem;

podsjeća na to da zakonodavstvo Unije osigurava minimalne standarde za suradnju i razmjenu informacija u području oporezivanja; podupire daljnje rasprave među državama članicama kako bi se učvrstila administrativna suradnja u području oporezivanja; ističe da bi naglasak trebao biti na pravilnoj provedbi i praćenju postojećih pravila; naglašava da u socijalnom tržišnom gospodarstvu EU-a odgovarajuće razine poreza te jednostavni i jasni porezni zakoni pomažu u otvaranju radnih mjesta, poboljšavaju konkurentnost EU-a i doprinose borbi protiv utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza; primjećuje da države članice o svojim poreznim politikama odlučuju prema vlastitom nahođenju, onako kako smatraju da je prikladno njihovim okolnostima; u tom pogledu podsjeća da bi države članice trebale izvršavati svoju nadležnost u skladu s pravom Unije;

napominje da Kodeks proizlazi iz pretpostavke da, iako porezno natjecanje među zemljama samo po sebi nije problem, moraju postojati zajednička načela o tome u kojoj mjeri one mogu koristiti svoje porezne režime i politike za privlačenje poduzeća i dobiti; naglašava da Komisija prepoznaje da su se i narav i oblik porezne konkurencije znatno promijenili tijekom posljednja dva desetljeća i da Kodeks nije ažuriran kako bi bio u skladu s novim izazovima koji preispituju same parametre pravednosti (39);

pozdravlja unutarnju i vanjsku dimenziju rada koji provodi Skupina za Kodeks u području štetnih poreznih praksi; napominje da se vanjskom dimenzijom štetnih poreznih praksi uglavnom bavi Skupina za Kodeks primjenom kriterija pravednog oporezivanja; smatra da je potrebno reformirati postupak uvrštavanja na EU-ov popis; preporučuje da se taj postupak formalizira u pravu EU-a, ponajprije pravno obvezujućim instrumentom; poziva Komisiju da pruži dodatne informacije kako bi se procijenila usklađenosti slabih kriterija štetnih poreznih praksi koji se primjenjuju na države članice i strožih kriterija, konkretno u pogledu ekonomskog sadržaja, koji se primjenjuju na jurisdikcije trećih zemalja u postupku uvrštavanja na EU-ov popis; naglašava da bi države članice trebale poštovati i kriterij transparentnosti prema provedbi Direktive o administrativnoj suradnji u području oporezivanja; napominje da utjecaj Unije u borbi protiv utaje poreza i štetnih poreznih praksi diljem svijeta ovisi o primjeru koji postavlja unutar svojih granica; u tom pogledu pozdravlja najavu o pojačavanju borbe protiv zlouporabe fiktivnih poduzeća i raduje se prijedlogu o pravilima o ekonomskom sadržaju fiktivnih poduzeća navedenih u komunikaciji Komisije o poslovnom oporezivanju u 21. stoljeću čiji je cilj suočavanje s mogućnostima agresivnog poreznog planiranja povezanima s upotrebom poduzeća koja nemaju prisutnost i stvarnu gospodarsku aktivnosti ili ih imaju u minimalnom opsegu na određenom području;

napominje da je Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja od 1997. primarni instrument Unije za sprječavanje štetnih poreznih mjera; podsjeća da je Forum o štetnim poreznim praksama osnovan u okviru OECD-a 1998. uz zadaću praćenja i preispitivanja poreznih praksi te s naglaskom na značajke povlaštenih poreznih režima; ističe da procjene Foruma o štetnim poreznim praksama imaju odlučujući učinak na kvalifikaciju štetnih režima u postupku uvrštavanja na EU-ov popis; poziva na to da Kodeks i dalje bude neovisan od Foruma o štetnim poreznim praksama tijekom procjene štetnih poreznih praksi;

Preporuke za budući rad EU-a u području štetnih poreznih praksi

ističe predloženu reformu drugog stupa Uključivog okvira za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) OECD-a / skupine G20 (Uključivi okvir) kojom se nastoje riješiti izazovi BEPS-a i utvrditi pravila na temelju kojih se jurisdikcijama vraća pravo oporezivanja kad druge jurisdikcije nisu iskoristile svoje primarno pravo oporezivanja ili je plaćanje na drugi način podložno niskoj razini učinkovitog oporezivanja, kako bi se suzbile štetne porezne prakse i uvela efektivna porezna stopa (40); u tom pogledu s nestrpljenjem očekuje konsenzus na globalnoj razini koji je u skladu s interesima Unije o jednostavnim i poštenim poreznim načelima i standardima;

primjećuje novi zamah u pregovorima o Uključivom okviru OECD-a i skupine G20 koji su potaknuli nedavni prijedlozi američke vlade, kao i nedavni Sporazum o uključivom okviru i priopćenje ministara financija skupine G20, koji bi mogli olakšati postizanje dogovora u pogledu drugog stupa do sredine 2021. koji bi okupio više od 130 zemalja; kao temelj za daljnje pregovore preuzima obvezu skupine G7 od 13. lipnja 2021.„o minimalnom porezu na svjetskoj razini od najmanje 15 % po zemlji”, što je ponovljeno 1. srpnja 2021. u „Izjavi o rješenju koje se sastoji od dva stupa za rješavanje poreznih izazova koji proizlaze iz digitalizacije gospodarstva”;

poziva Komisiju da iznese procjenu učinka budućeg ishoda pregovora o međunarodnom porezu; podsjeća na obvezu Komisije da predloži rješenje slično rješenju drugog stupa o minimalnoj razini stvarnog oporezivanja uz postignut ili nepostignut sporazum na razini Uključivog okvira OECD-a i skupine G20;

10.

poziva na usvajanje definicije „minimalne razine ekonomskog sadržaja” koja je usporedna s globalnim standardom OECD-a i naknadnim radom povezanim s mjerom 5. BEPS-a, po mogućnosti na temelju uvriježenog pristupa, koja bi se postupno razvijala s povećanjem prijavljenih prihoda; predlaže da se takav kriterij upotrebljava za procjenu potencijalne štetnosti određenog poreznog režima; podsjeća da Komisija razmatra moguće nove zahtjeve i pokazatelje ekonomskog sadržaja stvarne gospodarske aktivnosti radi pravila o oporezivanju u njezinoj komunikaciji o oporezivanju poslovanja za 21. stoljeće; ističe zahtjeve ekonomskog sadržaja koji su već uključeni u kriterij pravednog oporezivanja EU-ova popisa; međutim, smatra da je taj kriterij podložan tumačenju i suviše je nejasan jer i dalje omogućuje da se zloglasne porezne oaze uklone nakon de minimis reformi;

11.

poziva Komisiju da sastavi smjernice o načinu izrade poštenih i transparentnih poreznih poticaja s manjim rizicima od narušavanja jedinstvenog tržišta i da osigura pošteno tržišno natjecanje i da prednost otvaranju radnih mjesta, posebno s obzirom na vrstu takvih poticaja (temelje li se na dobiti ili na troškovima), njihovo trajanje (privremeni ili trajni), zemljopisna ograničenja (gospodarske zone) i intenzitet (potpuni ili djelomične iznimke); uzima u obzir studiju koju je naručio Europski gospodarski i socijalni odbor o smanjenju stopa poreza na dobit trgovačkih društava i njegov utjecaj na prihode i rast (41);

12.

pozdravlja činjenicu da Komisija prepoznaje da bi budući standard o minimalnom oporezivanju na svjetskoj razini trebalo uzeti u obzir u Kodeksu, neovisno o postizanju konsenzusa na globalnoj razini, kako bi se osiguralo da sva poduzeća plaćaju pravedan iznos poreza kad ostvaruju dobit na jedinstvenom tržištu (42); primjećuje da je u svojoj komunikaciji „Oporezivanje poslovanja za 21. stoljeće” Komisija nedavno objavila zakonodavne prijedloge koji će biti neophodni za provedbu drugog stupa na razini Unije, uključujući reviziju Direktive o suzbijanju izbjegavanja poreza kako bi prilagodila pravila kontroliranog inozemnog društva dogovorenom pravilu o uključivanju dohotka u drugom stupu, preinaku Direktive o kamatama i licencijama, reformu Kodeksa i uvođenje drugog stupa u kriterije koji se upotrebljavaju za procjenu trećih zemalja s EU-ova popisa nekooperativnih jurisdikcija; u tom pogledu poziva Komisiju da zajamči da će provedbena pravila o minimalnoj efektivnoj poreznoj stopi biti sastavljena bez pretjeranih troškova usklađivanja; općenito razumije da nacionalna efektivna porezna stopa bilo kojeg velikog poduzeća ne bi smjela pasti ispod minimalne porezne stope u skladu s aktualnim prijedlogom drugog stupa;

13.

podsjeća na to da je prijedlog izmjene Direktive o kamatama i licencijama i dalje blokiran u Vijeću od 2012., posebno zbog neslaganja u pogledu minimalnog poreza po odbitku; poziva Vijeće i predsjedništvo da ponovno pokrenu pregovore o tom pitanju;

14.

naglašava potrebu za oporezivanjem multinacionalnih poduzeća na temelju pravedne i učinkovite formule za raspodjelu prava oporezivanja među državama članicama; u tom pogledu izražava žaljenje zbog toga što Vijeće nije prihvatilo prijedloge CCTB-a i CCCTB-a; potiče Komisiju da prilagodi rokove budućeg zakonodavnog prijedloga BEFIT-a (Poslovanje u Europi: Okvir za oporezivanje dobiti) međunarodnom poreznom programu; zabrinut je zbog nepostojanja jasne strategije kako bi se osiguralo da novi okvir za oporezivanje poslovanja u Uniji dobije potporu država članica;

15.

ističe da su prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda (43) prikupljeni prihodi od poreza na dobit u postotku BDP-a i dalje iznimno postojani, uzimajući u obzir poslovni ciklus, unatoč tome što su se stope poreza na dobit kretale silaznom putanjom;

16.

ustraje u tome da bi buduća provedba novih alata EU-a protiv štetnih poreznih praksi trebala staviti na prvo mjesto upotrebu obvezujućih instrumenata i istražiti sve mogućnosti koje nudi UFEU-a kojima se omogućuje veća učinkovitost donošenja odluka; podsjeća na to da se postupak utvrđen člankom 116. UFEU-a može primijeniti kad štetne porezne prakse narušavaju uvjete tržišnog natjecanja na jedinstvenom tržištu i da odredba tog Ugovora ne mijenja raspodjelu nadležnosti između Unije i država članica;

17.

poziva Komisiju da ocijeni učinkovitost povlaštenih poreznih režima za patente i drugih režima intelektualnog vlasništva u skladu s novim pristupom utemeljenim na povezanosti koji je definiran u mjeri 5. Akcijskog plana za BEPS o štetnim poreznim praksama, uključujući učinak na gubitak prihoda; poziva Komisiju da iznese prijedloge u slučaju da se na temelju evaluacije utvrdi nepostojanje utjecaja režima intelektualnog vlasništva na stvarne gospodarske aktivnosti; napominje da američka vlada predlaže stavljanje izvan snage svojeg prihoda od nematerijalne imovine u inozemstvu (Foreign Derived Intangible Income – FDII);

18.

naglašava da se politike oporezivanja država članica prate putem europskog semestra; smatra da bi se europski semestar mogao dodatno razviti kao alat za potporu suzbijanju agresivnog poreznog planiranja u EU-u putem namjenskih preporuka za pojedinu zemlju;

Reforma Kodeksa o postupanju pri oporezivanju poslovanja

19.

pozdravlja činjenicu da je Skupina za Kodeks procijenila 480 režima od njezina osnivanja, pri čemu ih se 130 (44) smatra štetnima (45); primjećuje da je istorazinska ocjena nacionalnih poreznih sustava provedena u okviru Kodeksa utjecala na smanjenje štetne porezne konkurencije i dovela do posljedičnog smanjenja povlaštenih poreznih režima u Uniji; predviđa potencijalno sličan učinak na globalnoj razini putem postupka uvrštavanja na EU-ov popis; međutim, upozorava na razvoj štetnih nepovlaštenih režima; stoga smatra da su trenutačni kriteriji koji definiraju štetne porezne prakse u Kodeksu djelomično zastarjeli s obzirom na njihov naglasak na povlaštenim režimima; naglašava potrebu za poboljšanjem učinkovitosti Kodeksa u kontekstu nedavnih poreznih skandala i aktualnih izazova kao što su globalizacija, digitalizacija i sve veća važnost nematerijalne imovine;

20.

poziva na to da Kodeks potpuno iskoristi aktualno područje primjene svojeg mandata; međutim, poziva Vijeće da brzo i prema potrebi nastavi reformirati područje primjene mandata te da posebno istraži sve pokazatelje agresivnog poreznog planiranja po državama članicama, uključujući opće značajke poreznog sustava, kako bi se utvrdilo sadržava li njezino zakonodavstvo štetne porezne mjere; poziva Vijeće da poduzme mjere u skladu s Komunikacijom Komisije iz srpnja 2020. o dobrom poreznom upravljanju u EU-u i izvan njega u kojoj se zagovara reforma Kodeksa kako bi se osiguralo pošteno oporezivanje u Uniji; prima na znanje da je to već djelomično obavila Skupina za Kodeks, posebno za nacionalne sustave odbitaka nominalnih kamata i režime izuzeća prihoda iz inozemnih izvora i u okviru postupka uvrštavanja na EU-ov popis;

21.

naglašava da je Kodeks instrument neobvezujućeg prava čija je svrha očuvati okvir oporezivanja EU-a kojim se omogućuju ravnopravni uvjeti oporezivanja na temelju istorazinske ocjene i pritiska okoline; međutim, izražava žaljenje zbog neobvezujuće naravi Kodeksa; prima na znanje činjenicu da bi države članice mogle odgoditi stavljanje izvan snage štetnog režima i čak ga nastaviti provoditi bez ikakvih posljedica; ustraje u tome da dokumentacija o donošenju odluka Kodeksa treba biti javno dostupna;

22.

poziva na reviziju kriterijâ, upravljanja i područja primjene Kodeksa s pomoću obvezujućeg instrumenta koji se oslanja na aktualne međuvladine dogovore i uz učinkovitiji postupak donošenja odluka; smatra da bi reviziju Kodeksa trebalo provesti s pomoću demokratskog, transparentnog i odgovornog procesa te uključiti stručnu skupinu koju čine stručnjaci iz područja civilnog društva, Komisije i Parlamenta; poziva na transparentniju i učinkovitiju primjenu revidiranog instrumenta i da se njime osigura odgovarajuće sudjelovanje Parlamenta u procesu izrade i usvajanja novih politika i kriterija za suzbijanje štetnih poreznih praksi;

23.

smatra da je reforma kriterija Kodeksa neodložna i da bi, u okviru prvog koraka trebala uključivati kriterij o efektivnoj poreznoj stopi u skladu s budućom međunarodno dogovorenom minimalnom efektivnom poreznom stopom u okviru drugog stupa Uključivog okvira te čvrste i napredne zahtjeve ekonomskog sadržaja i omogućivati pošteno tržišno natjecanje koje je idealan mogući ishod ambicioznih nastojanja koja uglavnom potiču Unija i SAD kao njezin najvažniji partner;

24.

smatra da bi širok raspon potencijalnih čimbenika rizika potencijalno mogao olakšati premještanje dobiti, kao što su broj subjekata posebne namjene, premještanje nematerijalne imovine i visoke razine pasivnih prihoda (licencije, kamate, dividende, itd.);

25.

podupire namjeru Komisije, kako je istaknuta u njezinu Akcijskom planu za pravedno i jednostavno oporezivanje kojim se podupire Strategija oporavka, da se proširi područje primjene Kodeksa kako bi se obuhvatile dodatne vrste režima i općih aspekata nacionalnih sustava poreza na dobit; preporučuje uključivanje režima povlaštenog poreza na osobni dohodak kako bi se obuhvatili posebni programi ili mjere za dodjelu državljanstva radi privlačenja iznimno mobilnih bogatih pojedinaca i digitalnih nomada, što bi moglo dovesti do ozbiljnog narušavanja jedinstvenog tržišta;

26.

poziva Komisiju i države članice da razmotre Okvir za agresivne porezne aranžmane i niske stope (Framework on Aggressive Tax Arrangements and Low Rates, FATAL) koji bi zamijenio aktualni Kodeks u skladu sa sljedećim smjernicama:

Ne dovodeći u pitanje područja nadležnosti pojedinačnih država članica i Unije, ovaj se okvir odnosi na mjere koje znatno utječu ili mogu utjecati na odabir područja na kojemu će se obavljati gospodarska djelatnost u Uniji i premještanje osobnog dohotka ili kapitala (zasebni sustavi oporezivanja).

Gospodarska djelatnost u tom pogledu uključuje i sve djelatnosti koje se obavljaju u grupaciji poduzeća.

Porezne mjere koje obuhvaća okvir uključuju zakone ili propise i administrativne prakse.

U opsegu utvrđenom u stavku A, porezne mjere kojima se omogućuje znatno niža efektivna porezna stopa od stopa koje se općenito primjenjuju u predmetnoj državi članici, što uključuje i neoporezivanje, ili ispod bilo koje minimalne učinkovite razine poreza dogovorene u Uključivom okviru za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) ili u međunarodnim forumima gdje se zastupa EU, treba promatrati kao potencijalno štetne te su one stoga obuhvaćene ovim kodeksom (polazni kriterij).

Takva porezna stopa može se provoditi putem nominalne stope poreza i/ili porezne osnovice ili bilo kojeg drugog relevantnog čimbenika kojim se utvrđuje efektivna porezna stopa.

Tijekom procjene štetnosti takvih mjera, trebalo bi uzeti u obzir među ostalim:

1.	je li ostvarivanje prednosti omogućeno samo nerezidentima ili u odnosu na transakcije koje se provode s nerezidentima; ili

2.	jesu li prednosti izdvojene iz domaćeg tržišta kako ne bi imale utjecaj na nacionalnu poreznu osnovicu; ili

je li ostvarivanje prednosti omogućeno čak i bez ikakve stvarne gospodarske aktivnosti i znatne gospodarske prisutnosti u državi članici u kojoj su takve porezne prednosti omogućene, kako je utvrdila Europska komisija i na temelju zahtjeva razmjernog ekonomskog sadržaja koji se postupno razvija s povećanjem prijavljenih prihoda. predmetne države članice. U tom će se pogledu posebna pozornost posvetiti sustavima intelektualnog vlasništva;

4.	jesu li pravila utvrđivanja dobiti u odnosu na aktivnosti u multinacionalnoj skupini poduzeća u skladu s međunarodno priznatim načelima, osobito pravilima usuglašenima s OECD-om; ili

5.	jesu li porezne mjere nedovoljno transparentne, među ostalim ako su pravne odredbe na administrativnoj razini ublažene na netransparentan način.

U opsegu utvrđenom u stavku A, režim povlaštenog poreza na osobni dohodak i poreza na kapital koji dovodi do znatno niže efektivne porezne stope od stopa koje se općenito primjenjuju u predmetnoj državi članici, što uključuje i neoporezivanje, treba promatrati kao potencijalno štetne i stoga su obuhvaćeni ovim kodeksom. Isto bi se tako mogli obuhvatiti i procijeniti opći sustavi oporezivanja osobnog dohotka i bogatstva koji bi doveli do narušavanja jedinstvenog tržišta.

Mirovanje i poništenje

Mirovanje

Države članice obvezuju se na neuvođenje novih poreznih mjera koje su štetne u smislu ovog okvira. Države članice stoga će poštovati načela na kojima se temelji taj okvir tijekom određivanja budućih politika i posebno će uzeti u obzir proces preispitivanja naveden u stavcima od E do I tijekom procjene štetnosti bilo koje nove porezne mjere.

Poništenje

Države članice obvezuju se na ponovno preispitivanje svojih postojećih zakona i utvrđenih praksi, uzimajući u obzir načela na kojima se temelji predmetni okvir i proces preispitivanja istaknut u stavcima od E do I. Države članice izmijenit će takve zakone i prakse prema potrebi u cilju ukidanja svih štetnih praksi što prije, uzimajući u obzir rasprave Vijeća i Komisije nakon procesa preispitivanja.

Postupak preispitivanja

Pružanje relevantnih informacija

U skladu s načelima transparentnosti i otvorenosti države članice obavješćivat će međusobno jedna drugu i Komisiju o postojećim i predloženim poreznim mjerama koje pripadaju području primjene predmetnog okvira. Države članice se posebno poziva da na zahtjev druge države članice pruže informacije o bilo kojoj poreznoj mjeri za koju se čini da pripada području primjene predmetnog okvira. Kad je za predviđene porezne mjere potrebno odobrenje parlamenta, takve informacije ne moraju se otkrivati dok se ne priopće Parlamentu. Europskom parlamentu trebalo bi radi obavijesti dostaviti režime koji će se ocjenjivati u području primjene okvira.

Procjena štetnih mjera

Bilo koja država članica može zatražiti priliku da raspravlja o određenoj poreznoj mjeri druge države članice koja može pripadati području primjene predmetnog okvira ili da iznese svoju primjedbu na tu mjeru. Time će se omogućiti izvršenje procjene o potencijalnoj štetnosti predmetnih poreznih mjera u kontekstu učinaka koje mogu imati u Uniji. U procjeni će se uzeti u obzir svi čimbenici utvrđeni u stavcima B i C.

Vijeće također ističe da je u toj procjeni potrebno pomno ocijeniti učinke koje predmetne porezne mjere imaju na druge države članice, među ostalim, u kontekstu načina na koji se predmetne djelatnosti učinkovito oporezuju u cijeloj Uniji.

U mjeri u kojoj se porezne mjere upotrebljavaju za pružanje potpore gospodarskom razvoju određenih regija, procijenit će se jesu li mjere razmjerne ciljevima koji se nastoje postići i jesu li usmjerene na te ciljeve. U toj procjeni posebna će se pozornost pridati posebnim značajkama i ograničenjima u slučaju najudaljenijih regija i malih otoka ne narušavajući pritom integritet i usklađenost pravnog poretka Unije, uključujući unutarnje tržište i zajedničke politike. U takvoj procjeni razmatrali bi se napredni zahtjevi minimalne stvarne gospodarske prisutnosti kako je definirana u stavku B.

Postupak

Vijeće i Komisija zajedno će osnovati skupinu za procjenu poreznih mjera koje mogu pripadati području primjene tog okvira i nadzor pružanja informacija o tim mjerama. Vijeće poziva svaku državu članicu i Komisiju da imenuju predstavnika na visokoj razini i zamjenika te skupine kojom će predsjedati predstavnik pojedinačne države članice. Ta će se skupina redovito sastajati te će odabrati i preispitati porezne mjere za procjenu u skladu s odredbama utvrđenim u stavcima od E do G. Skupina će redovito izvješćivati o procijenjenim mjerama. Ta će se izvješća prosljeđivati Vijeću na razmatranje i objavljivati ako Vijeće tako odluči. Dokumente bi trebalo poslati Parlamentu na zahtjev i objaviti nakon završetka postupka evaluacije.

Izvršenje

Države članice imaju pravo provoditi protumjere kojima bi se smanjili poticaji za izbjegavanje plaćanja poreza ako određena država članica ne uspije ukinuti sustav koji je procijenjen kao štetan u kontekstu ovog okvira u roku od dvije godine, i to konkretno:

(a)	nemogućnost odbitka troškova;

(b)	mjere u vezi s porezom po odbitku;

(c)	ograničenja izuzeća;

(d)	posebni zahtjevi u pogledu dokumentacije, posebno u pogledu transfernih cijena;

Zemljopisna pokrivenost

Vijeće smatra da je preporučljivo usvojiti načela kojima je cilj ukidanje štetnih poreznih mjera na što većem zemljopisnom području. U tom se cilju države članice obvezuju promicati njihovo usvajanje u trećim zemljama; također se obvezuju promicati njihovo usvajanje na područjima na koja se Ugovor ne primjenjuje. U tom kontekstu Vijeće i Komisija trebali bi se oslanjati na kriterije o poreznoj transparentnosti, poštenom oporezivanju i provedbi mjera protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti kako bi se uspostavio EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija. Kriteriji poštenog oporezivanja trebali bi se temeljiti na čimbenicima koji su utvrđeni u stavcima B i C ovog okvira.

Države članice s ovisnim ili pridruženim teritorijima, ili koje imaju posebne odgovornosti ili porezne ovlasti u pogledu drugih teritorija, obvezuju se u okviru svojih ustavnih odredbi na osiguravanje primjene tih načela na tim teritorijima. Povezano s tim, te će države članice procijeniti stanje u obliku izvješća upućenih skupini koja se navodi u stavku H koja će ih procijeniti u skladu s prethodno opisanim postupkom preispitivanja.

Praćenje i preispitivanje

Kako bi se osigurala jednaka i učinkovita provedba predmetnog okvira, Vijeće poziva Komisiju da mu godišnje podnosi povratna izvješća o provedbi okvira i o primjeni fiskalne državne potpore. Izvješće bi trebalo biti javno dostupno. Vijeće i države članice preispitat će odredbe okvira dvije godine nakon njegova usvajanja;

27.

pozdravlja razmjenu stajališta održanu 19. travnja 2021. s Lyudmilom Petkovom, predsjednicom Skupine za Kodeks; poziva predsjednicu Skupine za Kodeks da najmanje jednom godišnje pred Parlamentom na njegovu javnom saslušanju predstavi izvješće o napretku upućeno Vijeću;

28.

pozdravlja činjenicu da Skupina za Kodeks dvaput godišnje upućuje izvješće Vijeću; smatra da bi trebalo izraditi namjenski internetski alat kako bi se izbjeglo oslanjanje samo na zaključke Vijeća pri prikupljanju osnovnih informacija o poreznoj politici na razini EU-a; cijeni napore da se objave dokumenti i rad povezani sa Skupinom za Kodeks; traži da se informacije stave na raspolaganje javnosti na platformi jednostavnoj za upotrebu;

29.

potiče Skupinu za Kodeks da pozove zastupnike u Europskom parlamentu na rasprave Skupine za Kodeks u svojstvu promatrača; potiče Skupinu za Kodeks da javno prenosi neke od svojih sastanaka kad se ne zahtijeva povjerljivost rasprava;

o o

30.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) Prilog I. Zaključcima Vijeća za ekonomske i financijske poslove (Ecofin) sa sjednice održane 1. prosinca 1997. o politici oporezivanja – Rezolucija Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća 1. prosinca 1997. na temu Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja, (SL C 2, 6.1.1998., str. 2.).

(2) https://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2016/03/08/ecofin-conclusions-code-conduct-business-taxation/

(3) https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-6004-2021-INIT/en/pdf

(4) SL C 331, 7.10.2020., str. 3. i SL C 66, 26.2.2021., str. 40.

(5) SL C 162, 10.5.2019., str. 182.

(6) SL C 162, 10.5.2019., str. 152.

(7) SL C 366, 27.10.2017., str. 51.

(8) SL C 101, 16.3.2018., str. 79.

(9) SL C 108, 26.3.2021., str. 8.

(10) SL C 399, 24.11.2017., str. 74.

(11) SL C 369, 11.10.2018., str. 132.

(12) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0022.

(13) Zajedničko postupanje u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta (Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku) uz preporuke Komisiji o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit u Uniji i Rezolucijom Europskog parlamenta (Posebni odbor za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka (TAXE 1)) o odlukama o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka koje je Komisija usvojila 16. ožujka 2016.; postupanje u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta (Posebni odbor za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka (TAX2)) o odlukama o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka koje je Komisija usvojila 16. studenog 2016.; postupanje u skladu s nezakonodavnom rezolucijom Europskog parlamenta (Istražni odbor za ispitivanje navodnih kršenja i nepravilnosti u primjeni prava Unije u području pranja novca, izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza (odbor PANA)) od 12. prosinca 2017. o nacrtu preporuke Europskog parlamenta Vijeću i Komisiji nakon ispitivanja u području pranja novca, izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza koju je Komisija usvojila u travnju 2018. i postupanje u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta (Odbor za financijski kriminal, utaju poreza i izbjegavanje plaćanja poreza (TAX3)) od 27. kolovoza 2019. o financijskom kriminalu, utaji poreza i izbjegavanju plaćanja poreza;

(14) Dokumenti o oporezivanju, radni dokument br. 64, 31. kolovoza 2016., dostupno na: https://ec.europa.eu/taxation_customs/system/files/2016-11/taxation_paper_64.pdf

(15) Dokumenti o oporezivanju, radni dokument br. 71, Institut za napredne studije u konzorciju s CPB-om i istraživačkim centrom DONDENA, 2017., dostupno na: https://ec.europa.eu/taxation_customs/system/files/2018-03/taxation_papers_71_atp_.pdf

(16) Kiendl Krišto, I. i Thirion, E., „Pregled fiktivnih poduzeća u Europskoj uniji”, Europski parlament, Glavna uprava za usluge parlamentarnih istraživanja, Odjel za ex post evaluaciju i Odjel za europsku dodanu vrijednost, 17. listopada 2018., dostupno na: https://www.europarl.europa.eu/cmsdata/155724/EPRS_STUD_627129_Shell%20companies%20in%20the%20EU.pdf

(17) https://www.un.org/pga/75/wp-content/uploads/sites/100/2021/02/FACTI_Panel_Report-compressed.pdf

(18) https://ec.europa.eu/info/law/better-regulation/have-your-say/initiatives/12999-Izbjegavanje-placanja-poreza-borba-protiv-uporabe-fiktivnih-drustava-i-aranzmana-u-porezne-svrhe_hr

(19) Crivelli, E., De Mooij, R., De Vrijer, J.E.J., Hebous, S., Klemm, A., Taxing Multinationals in Europe, 2021. (https://www.imf.org/en/Publications/Departmental-Papers-Policy-Papers/Issues/2021/05/25/Taxing-Multinationals-in-Europe-50129)

(20) SL L 193, 19.7.2016., str. 1.

(21) SL L 144, 7.6.2017., str. 1.

(22) SL L 157, 26.6.2003., str. 49.

(23) SL L 345, 29.12.2011., str. 8.

(24) SL L 64, 11.3.2011., str. 1.

(25) SL L 332, 18.12.2015., str. 1.

(26) SL L 146, 3.6.2016., str. 8.

(27) SL L 139, 5.6.2018., str. 1.

(28) Annual Report on Taxation 2021 – Review of taxation policies in the EU Member States (Godišnje izvješće o oporezivanju za 2021. – Preispitivanje politika oporezivanja u državama članicama EU-a) (https://op.europa.eu/en/publication-detail/-/publication/db46de2a-b785-11eb-8aca-01aa75ed71a1/language-en).

(29) OECD (2015.), Countering Harmful Tax Practices More Effectively, Taking into Account Transparency and Substance, Action 5 (Učinkovitije suzbijanje štetnih poreznih praksi, uzimajući u obzir transparentnost i materiju, mjera 5.) – Konačno izvješće za 2015., Projekt OECD-a / skupine G20 o smanjenju porezne osnovice i premještanju dobiti, OECD Publishing, Pariz http://dx.doi.org/10.1787/9789264241190-en

(30) Izvješće MMF-a, Taxing Multinationals in Europe (Oporezivanje multinacionalnih poduzeća u Europi), 2021: https://www.imf.org/en/Publications/Departmental-Papers-Policy-Papers/Issues/2021/05/25/Taxing-Multinationals-in-Europe-50129

(31) Dostupno na: https://op.europa.eu/en/publication-detail/-/publication/0044caf0-58ff-4be6-bc06-be2af6610870

(32) Tørsløv, T., Wier, L., i Zucman, G., The Missing Profits of Nations (Izgubljena dobit država), Radni dokument, travanj 2020., dostupno na https://missingprofits.world/

(33) MMF, op.cit. 2021.

(34) Američka Samoa, Angvila, Dominika, Fidži, Guam, Palau, Panama, Samoa, Trinidad i Tobago, Američki Djevičanski otoci, Vanuatu, Sejšeli.

(35) Europska komisija, Godišnje izvješće o oporezivanju za 2021.

(36) https://www.oecd.org/tax/beps/

(37) Drover, R., Ferrett, B., Gravino, D., Jones, E. i Merler, S., „Uvođenje transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit” (engl. Bringing transparency, coordination and convergence to corporate tax policies in the European Union), Europski parlament, Glavna uprava za usluge parlamentarnih istraživanja, Odjel za europsku dodanu vrijednost, 24. studenoga 2015. Dostupno na: https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2015/558773/EPRS_STU(2015)558773_EN.pdf

(38) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).

(39) COM(2020)0313.

(40) Projekt OECD-a / skupine G20 o smanjenju porezne osnovice i premještanju dobiti „Izazovi oporezivanja koji proizlaze iz digitalizacije – Izvješće o nacrtu za prvi stup: Uključivi okvir za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS)”, OECD Publishing, Pariz, 2020,. str 12. Dostupno na: https://www.oecd.org/tax/beps/tax-challenges-arising-from-digitalisation-report-on-pillar-two-blueprint.pdf

(41) Baert, P., Lange. F., Watson, J., The Role of Taxes on Investment to Increase Jobs in the EU – An Assessment of Recent Policy Developments in the Field of Corporate Taxes, svibanj 2019.

(42) COM(2020)0313.

(43) https://www.elibrary.imf.org/view/journals/087/2021/012/article-A001-en.xml

(44) Razmjena stajališta Pododbora za porezna pitanja (FISC) s Lyudmilom Petkovom, predsjednicom Skupine za Kodeks, održana je 19. travnja 2021.

(45) https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-9639-2018-REV-4/en/pdf

24.3.2022

Službeni list Europske unije

C 132/179

P9_TA(2021)0417

Stanje ljudskih prava u Mjanmaru, uključujući položaj vjerskih i etničkih skupina

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o stanju ljudskih prava u Mjanmaru, uključujući položaj vjerskih i etničkih skupina (2021/2905(RSP))

(2022/C 132/14)

Europski parlament,

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Mjanmaru i o položaju Rohindža, posebno one od 22. studenog 2012. (1), 20. travnja 2012. (2), 20. svibnja 2010. (3), 25. studenog 2010. (4), 7. srpnja 2016. (5), 15. prosinca 2016. (6), 14. rujna 2017. (7), 14. lipnja 2018. (8), 13. rujna 2018. (9), 19. rujna 2019. (10) i 11. veljače 2021. (11),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. veljače 2021. o Mjanmaru,

—	uzimajući u obzir izjave potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 23. ožujka 2021. o eskalaciji nasilja u Mjanmaru te od 19. travnja 2021., 30. travnja 2021., 12. svibnja 2021. i 27. srpnja 2021. o stanju u Mjanmaru,

—	uzimajući u obzir izjavu Visokog predstavnika u ime EU-a od 30. travnja 2021. o ishodu sastanka čelnika ASEAN-a,

—	uzimajući u obzir izjave glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje od 3. ožujka 2021. o stalnom kršenju ljudskih prava koje provodi vojska i od 23. svibnja 2021. o najnovijim događajima u Mjanmaru,

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2021/1000 od 21. lipnja 2021. o izmjeni Odluke 2013/184/ZVSP o restriktivnim mjerama s obzirom na stanje u Mjanmaru/Burmi (12),

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2021/711 od 29. travnja 2021. o restriktivnim mjerama s obzirom na stanje u Mjanmaru/Burmi (13),

—	uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja,

—	uzimajući u obzir članak 34. Ustava Mjanmara iz 2008. kojim se priznaje sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja te građanima jamči „pravo na slobodno izražavanje i prakticiranje vjere”,

—	uzimajući u obzir konsenzus Zajednice naroda jugoistočne Azije o pet točaka koji je postignut 24. travnja 2021.,

—	uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a od 31. kolovoza 2021. naslovljeno „Stanje ljudskih prava muslimanske etničke skupine Rohindža i ostalih manjina u Mjanmaru”,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju 75/287 Opće skupštine UN-a od 18. lipnja 2021. o stanju u Mjanmaru,

—	uzimajući u obzir izvješće Neovisne međunarodne misije za utvrđivanje činjenica o Mjanmaru od 22. kolovoza 2019. naslovljeno „Seksualno i rodno uvjetovano nasilje u Mjanmaru i rodno utemeljeni učinak etničkih sukoba u toj zemlji”,

—	uzimajući u obzir izvješća posebnog izvjestitelja UN-a o stanju ljudskih prava u Mjanmaru i Ureda visokog povjerenika za ljudska prava te izvješća nadzornog mehanizma Međunarodne organizacije rada,

—	uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 16. rujna 2021. o stanju ljudskih prava u Mjanmaru,

—	uzimajući u obzir izjave visoke povjerenice UN-a za ljudska prava o Mjanmaru od 23. rujna 2021.,

—	uzimajući u obzir izjavu posebnog izvjestitelja UN-a Thomasa H. Andrewsa od 22. rujna 2021. o stanju ljudskih prava u Mjanmaru,

—	uzimajući u obzir izvješća o Mjanmaru i o stanju ljudskih prava muslimanske zajednice Rohindža i drugih manjina koja je pripremilo Vijeće UN-a za ljudska prava,

—	uzimajući u obzir izvješće Neovisnog istražnog mehanizma za Mjanmar od 1. srpnja 2021.,

—	uzimajući u obzir završno izvješće i preporuke Savjetodavnog povjerenstva za saveznu državu Rakhine (Annanovo izvješće),

—	uzimajući u obzir nalog Međunarodnog suda od 23. siječnja 2020. o zahtjevu za određivanje privremenih mjera koji je podnijela Republika Gambija u predmetu koji se odnosi na primjenu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (Gambija protiv Mjanmara),

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

—	uzimajući u obzir Ženevske konvencije iz 1949. i njihove dodatne protokole,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948.,

—	uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

budući da je 1. veljače 2021. vojska Mjanmara, poznata kao Tatmadaw, uz očito kršenje Ustava Mjanmara uhitila predsjednika Wina Myinta i državnu savjetnicu Aung San Suu Kyi, kao i vodeće članove vlade, preuzela zakonodavnu, pravosudnu i izvršnu vlast državnim udarom i proglasila jednogodišnje izvanredno stanje; budući da je u kolovozu 2021. glavni zapovjednik Min Aung Hlaing najavio da samoga sebe imenuje predsjednikom vlade i da će se izvanredno stanje produljiti do kolovoza 2023.;

budući da je posebni izvjestitelj UN-a o stanju ljudskih prava u Mjanmaru u službenoj izjavi naveo da rašireni i sustavni napadi vojne hunte na narod Mjanmara po svemu sudeći predstavljaju zločine protiv čovječnosti i ratne zločine prema međunarodnom pravu; budući da je posebni izvjestitelj UN-a izričito izjavio da bi arhitekti i počinitelji državnog udara i povrede pravila trebali biti pozvani na odgovornost;

C.	budući da je u svibnju 2021. vojna hunta poduzela prve korake za raspuštanje političke stranke Aung San Suu Kyi koja je bila na vlasti do državnog udara u veljači 2021.;

D.	budući da su Odbor koji predstavlja mjanmarski parlament Pyidaungsu Hluttaw i vlada nacionalnog jedinstva osnovani kako bi predstavljali demokratske želje naroda Mjanmara;

budući da su kao odgovor na državni udar u raznim gradovima u Mjanmaru izbili mirni prosvjedi i demonstracije; budući da od 1. veljače 2021. dolazi do nezakonitih uhićenja političara, vladinih dužnosnika, predstavnika civilnog društva, vjerskih aktera, mirnih prosvjednika i pisaca ili im se određuje kućni pritvor; budući da se u najnovijem izvješću Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava navodi da je od državnog udara ubijeno više od 1 120 osoba i da su vojne vlasti uhitile više od 8 000 osoba, uključujući stotine političara, aktivista i državnih službenika; budući da su sudovi osudili 312 osoba, od kojih je 26 osuđeno na smrt, uključujući dvoje djece; budući da je prema izvješćima najmanje 120 osoba umrlo u pritvoru; budući da je od srpnja 2021. hunta ubila najmanje 75 djece;

budući da vojska istodobno povećava pritisak na medije u Mjanmaru, a sve je veći broj novinara koji su proizvoljno uhićeni, pritvoreni i optuženi kako bi se ušutkali mediji i iskorijenila sloboda izražavanja; budući da se hunta sve više koristi alatima nadzora i cenzure s pomoću ograničavanja telekomunikacija i interneta;

budući da se protiv osoba koje se nalaze u pritvoru zbog sudjelovanja u prodemokratskim prosvjedima često koristi mučenje; budući da metode mučenja uključuju premlaćivanje, lažna smaknuća vatrenim oružjem, nanošenje opeklina cigaretama te silovanje i prijetnje silovanjem; budući da je mučenje od strane policije već prije bilo problem u Mjanmaru, ali Tatmadaw sada koristi sustavnu prijetnju mučenjem kao dio svojih napora da potisne oporbu;

budući da se hunta sve više oslanja na primjenu kolektivnog kažnjavanja, među ostalim otmicu članova obitelji onih osoba kojima su izdani uhidbeni nalozi, ali koje policija i vojne snage ne mogu pronaći; budući da su zabilježeni slučajevi ubojstava i otmica djece, uključujući malu djecu, vjerojatno kako bi se njihove roditelje prisililo da se predaju vlastima;

I.	budući da etničke manjine prakticiraju kršćanstvo (6,3 %, posebno narodi Chin, Kachin i Karen), islam (2,1 %, posebno Rohindže, Malaye, osobe iz Yangona i druge manjine) te hinduizam (0,5 %, posebno burmanski Indijci);

J.	budući da se vjerske i etničke manjine u Mjanmaru suočavaju s kršenjem slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja i drugih ljudskih prava;

K.	budući da se crkve granatiraju i pljačkaju, a svećenici i pastori pritvaraju; budući da vojne postrojbe uspostavljaju kampove i na crkvenim terenima, čime dodatno narušavaju ulogu svetišta kao utočišta potrebitim osobama;

L.	budući da u Mjanmaru postoje brojne etničke skupine; budući da su unutarnji sukobi tijekom proteklih desetljeća doveli do tragičnog gubitka tisuća života;

budući da sukladno mjanmarskom Zakonu o državljanstvu Rohindže „nisu državljani” ili su „strani državljani s boravištem” te im se stoga uskraćuje državljanstvo, čime se njihova nesigurna situacija dodatno pogoršava; budući da progon manjine Rohindža nije okončan unatoč brojnim pozivima međunarodne zajednice;

budući da oko 600 000 Rohindža i dalje živi u državi Rakhine te su žrtve stalnih diskriminirajućih politika i praksi, sustavnih kršenja temeljnih prava, proizvoljnih uhićenja, pritvaranja u prenapučenim kampovima i vrlo ograničenog pristupa obrazovanju i zdravstvenoj skrbi; budući da represivni uvjeti nametnuti Rohindžama predstavljaju zločin protiv čovječnosti;

O.	budući da su Rohindže i druge etničke manjine, posebno žene i djevojčice, i dalje izloženi znatnom riziku od seksualnog nasilja, posebno u kontekstu dugotrajnog sukoba između Tatmadawa i arakanske vojske;

budući da se humanitarna kriza u Mjanmaru pogoršava i da je samo ove godine interno raseljeno više od 210 000 osoba, da tri milijuna ljudi ovisi o humanitarnoj pomoći, a taj se broj utrostručio u posljednjih osam mjeseci, te da polovina stanovništva, odnosno otprilike 20 milijuna ljudi, živi ispod granice siromaštva;

Q.	budući da je glavni tajnik UN-a upozorio da „rizik od velikog oružanog sukoba zahtijeva zajednički pristup sprečavanju višedimenzionalne katastrofe u srcu jugoistočne Azije i šire”;

R.	budući da se prema procjenama Svjetskog programa za hranu 6,2 milijuna ljudi diljem Mjanmara nalazi u opasnosti od nesigurnosti opskrbe hranom i gladi, što je povećanje u odnosu na brojku od 2,8 milijuna osoba prije vojnog udara;

S.	budući da se humanitarna situacija u Mjanmaru pogoršala i zbog krize uzrokovane bolešću COVID-19; budući da su proizvoljno masovno pritvaranje prosvjednika, prenapučeni zatvori i opće zanemarivanje zdravlja zatvorenika također doprinijeli povećanju broja infekcija koronavirusom;

budući da je vojska upotrijebila mjere namijenjene borbi protiv bolesti COVID-a 19 kako bi suzbila prodemokratske aktiviste, borce za ljudska prava i novinare; budući da je ugroženo pravo na zdravlje; budući da je hunta zatvorila bolnice te se okomila na medicinske djelatnike, što je dovelo do kolapsa zdravstvenog sustava uslijed porasta bolesti COVID-19 diljem zemlje; budući da su postrojbe uništile medicinske potrepštine i opremu te da su okupirale desetke medicinskih objekata, zbog čega su se stanovnici Mjanmara klonili zdravstvenih ustanova u strahu da bi mogli biti pritvoreni ili ustrijeljeni;

U.	budući da Tatmadaw i njegovi generali protuzakonito osiguravaju financijska sredstva nezakonitom prodajom drva, dragulja, plina i nafte te su suočeni s raširenim optužbama za korupciju;

V.	budući da je prema podacima Ujedinjenih naroda u okviru UN-ova Plana humanitarne pomoći Mjanmaru za 2021. primljeno samo 46 % dosad zatraženih sredstava te da humanitarne operacije trpe zbog velikog manjka financijskih sredstava;

oštro osuđuje državni udar koji je 1. veljače 2021. proveo Tatmadaw pod vodstvom glavnog zapovjednika Mina Aunga Hlainga; poziva Tatmadaw da u potpunosti poštuje rezultate demokratskih izbora održanih u studenom 2020. i da odmah ponovno uspostavi civilnu vladu, okonča izvanredno stanje, prekine nasilje nad mirnim prosvjednicima, poštuje pravo na slobodu izražavanja i udruživanja te da svim izabranim zastupnicima omogući da preuzmu svoj mandat; poziva mjanmarsku vojsku da pusti na slobodu sve političke zatvorenike, da ukine restrikcije slobode izražavanja, okupljanja i udruživanja te da poštuje slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja;

poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu predsjednika Wina Myinta, državne savjetnice Aung San Suu Kyi i svih ostalih osoba koje su uhićene pod izlikom neutemeljenih optužbi; smatra oslobađanje svih političkih vođa i zatvorenika prvim ključnim korakom prema mirnom rješenju krize i ponovnoj uspostavi legitimnih vlasti;

izražava potporu narodu Mjanmara u njegovoj borbi za demokraciju, slobodu i ljudska prava;

osuđuje rašireno nasilje kojim Tatmadaw odgovara na svaku vrstu prosvjeda i teška kršenja ljudskih prava koja je počinio i dalje čini protiv stanovništva Mjanmara, među ostalim protiv etničkih i vjerskih manjina, i koja predstavljaju zločine protiv čovječnosti; izražava duboku zabrinutost zbog čestih napada na crkve, džamije, škole i zdravstvene ustanove i zbog uhićenja vjerskih vođa;

podržava Odbor koji predstavlja Pyidaungsu Hluttaw i vladu nacionalnog jedinstva kao jedine legitimne predstavnike demokratskih želja naroda Mjanmara te poziva Savez država jugoistočne Azije (ASEAN) i međunarodnu zajednicu da ih uključe u istinski i uključiv politički dijalog i napore usmjerene na mirno rješavanje krize na temelju poštovanja vladavine prava;

poziva da se Međunarodnom odboru Crvenog križa omogući hitan i redovit pristup pritvorenicima i zatvorima, u skladu sa Ženevskim konvencijama; poziva vojne i policijske snage da obiteljima svih pojedinaca pritvorenih u vezi s operacijama sigurnosnih snaga diljem Mjanmara prije i nakon 1. veljače 2021. pruže potpune informacije o njihovoj sudbini i o tome gdje se nalaze;

podsjeća na multietničku prirodu Mjanmara; odlučno poziva Tatmadaw da u potpunosti poštuje neotuđiva prava svake etničke skupine; poziva na hitnu, strogu, neovisnu i transparentnu istragu zločina koje je vojska počinila u toj zemlji i na privođenje počinitelja pravdi;

zgrožen je nad zločinima koje je Tatmadaw počinio nad etničkim i vjerskim skupinama u Mjanmaru; oštro osuđuje napade Tatmadawa u saveznim državama Kayin, Kajah, Kachin, Shan i Chin, koji su doveli do masovnog raseljavanja, smrtnih stradanja civila, uključujući djecu, uništavanja vjerskih zgrada i drugih kršenja ljudskih prava i humanitarnog prava;

osuđuje progon kršćana u toj zemlji; odlučno poziva Tatmadaw da prestane s ubijanjem i pritvaranjem kršćana te da prekine s granatiranjima i napadima na crkve; naglašava da je međunarodna zajednica izrazila duboku zabrinutost zbog nasilnih napada na kršćanske zajednice u Mjanmaru;

10.

ponovno osuđuje kršenja ljudskih prava te sustavne i raširene napade na Rohindže; naglašava da će EU nastaviti pomno pratiti postupanje vojnog vodstva prema manjinama u toj zemlji, posebno prema Rohindžama; ponavlja svoj poziv vlastima Mjanmara da uspostave odgovarajuće uvjete i zajamče siguran, dobrovoljan, dostojanstven i održiv povratak svim Rohindžama koji se žele vratiti u svoju zemlju, pod nadzorom UN-a;

11.

oštro osuđuje kontinuiranu diskriminaciju nad etničkim manjinama, čija je sloboda kretanja ozbiljno ograničena i kojima su uskraćene osnovne usluge u Mjanmaru;

12.

osuđuje svaku vrstu nasilja koje hunta provodi nad svojim građanima, kao i druge oblike uznemiravanja, posebno prema borcima za ljudska prava, aktivistima civilnog društva i novinarima; potiče huntu da ukloni sva ograničenja u pogledu telekomunikacija i interneta, uključujući neovisne medijske internetske stranice i platforme društvenih medija;

13.

poziva na hitan prekid nasilja nad radnicima i sindikatima te na zaštitu prava sindikata i njihovih članova, uključujući pravo na slobodno djelovanje;

14.

poziva da se omogući hitan pristup humanitarnih organizacija i pomoć ugroženim zajednicama, uključujući žene, djecu i etničke manjine, i da se osnaže organizacije civilnog društva i organizacije etničkih skupina kako bi se osiguralo da humanitarna pomoć zaista stigne do onih kojima je potrebna; traži od Komisije da preusmjeri i poveća humanitarnu pomoć, uključujući zdravstvenu skrb, preko prekograničnih kanala, lokalnih humanitarnih mreža, etničkih pružatelja usluga i organizacija koje djeluju u zajednici i organizacijama civilnog društva; traži od Komisije da analizira kako najbolje provesti razvojne projekte s tim skupinama i da u skladu s time usmjeri razvojnu pomoć;

15.

s ozbiljnom zabrinutošću napominje da je humanitarna kriza pogoršana trećim valom rasta broja slučajeva bolesti COVID-19 u Mjanmaru, uz posebno zabrinjavajuće razine prijenosa među najmarginaliziranijim skupinama, uključujući zatvorenike u prenapučenim zatvorima u toj zemlji u kojima ne postoje higijenski uvjeti; potiče huntu da ponovno uvede strategiju za sprečavanje širenja zaraze i sustav za praćenje kontakata te da osigura pristup stanovništva zdravstvenim uslugama i cjepivu; traži od Komisije da pojača svoju potporu u tom pogledu i da zajamči da ta potpora dopre do građana, među ostalim osiguravanjem cjepiva protiv bolesti COVID-19;

16.

zgrožen je napadima, uznemiravanjem, pritvaranjem i mučenjem zdravstvenih radnika, posebno tijekom aktualne zdravstvene krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19; poziva huntu da zajamči sigurnost i zaštitu svih zdravstvenih radnika te da odmah prekine svako uznemiravanje i napade na te osobe; naglašava da su vlasti Mjanmara odgovorne za omogućavanje punog pristupa zdravstvenoj skrbi;

17.

osuđuje napade vojnih vlasti na zdravstvene radnike i objekte kao i odgovor tih vlasti na pandemiju bolesti COVID-19; ističe da su zdravlje i pristup zdravstvenoj skrbi i cijepljenju univerzalna ljudska prava;

18.

poziva Tatmadaw da stanovništvu prestane uskraćivati pravo na zaštitu od bolesti COVID-19 i njezino primjereno liječenje, što bi moglo uzrokovati brojne smrtne slučajeve u Mjanmaru;

19.

odlučno poziva vlade susjednih zemalja da osiguraju da njihove vlasti ne sprječavaju nikoga da prijeđe granicu u potrazi za utočištem; poziva te vlade da zajamče pristup humanitarnih organizacija i lokalnih organizacija civilnog društva područjima s interno raseljenim osobama uz njihove granice s Mjanmarom;

20.

ponavlja svoju potporu zagovornicima civilnog društva i demokracije u Mjanmaru te poziva EU i njegove institucije da nastave s naporima usmjerenima na napredak civilnog društva, unatoč trenutačnim i mogućim trajnim ograničenjima koja nameće aktualna vojna vlada;

21.

poziva ASEAN, njegove članice, a posebno njegova posebnog izaslanika za Mjanmar da proaktivnije iskoriste svoju posebnu ulogu u Mjanmaru, da surađuju s posebnim izaslanikom UN-a i sa svim uključenim stranama, posebno s vladom nacionalnog jedinstva i predstavnicima civilnog društva, posebno ženama i etničkim skupinama, kako bi se, kao minimum, promicala učinkovita i smislena provedba konsenzusa od pet točaka s ciljem postizanja održivog i demokratskog rješenja trenutačne krize u bliskoj budućnosti;

22.

poziva, nadalje, Kinu i Rusiju da se aktivno uključe u međunarodnu diplomaciju i preuzmu odgovornost koju imaju kao stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a; očekuje od njih da odigraju konstruktivnu ulogu u nadzoru situacije u Mjanmaru;

23.

odlučno poziva Mjanmar da surađuje u međunarodnim naporima za jamčenje odgovornosti, među ostalim i tako da konačno dopusti ulazak u zemlju Neovisnom istražnom mehanizmu za Mjanmar (IIMM); poziva EU, njegove države članice i međunarodnu zajednicu da osiguraju da IIMM ima odgovarajuću potporu kako bi izvršio svoj mandat; podsjeća da Mjanmar ima obvezu poštovati privremene mjere Međunarodnog suda pravde;

24.

pozdravlja pakete sankcija koje je Vijeće nedavno nametnulo protiv članova Tatmadawa i njihovih poduzeća te poziva Vijeće da nastavi s nametanjem ciljanih i snažnih sankcija kako bi se onemogućio opstanak hunte i da se pritom osigura da se stanovništvu Mjanmara ne nanese šteta; mišljenja je da međunarodna zajednica mora nastaviti poduzimati dodatne mjere protiv vojske i njezinih vođa te im nametnuti troškove dok ne promijene smjer i omoguće povratak demokracije; naglašava da sve države članice EU-a moraju postrožiti i provesti sankcije protiv svih državnih poduzeća u Mjanmaru, posebno u drvnoj industriji i industriji dragog kamenja; potiče Komisiju da zajamči učinkovitost nacionalnih kazni nametnutih državama članicama i pridruženim zemljama za kršenje sankcija EU-a; naglašava da bi to zahtijevalo uvođenje konkretnih zamrzavanja imovine i zabrana međunarodnih financijskih doznaka dvjema bankama u državnom vlasništvu, Mjanmarskoj banci za vanjsku trgovinu i Mjanmarskoj investicijskoj i komercijalnoj banci, preko kojih se prikuplja sav novac u stranoj valuti, kao i dodavanje državnog poduzeća za naftu i plin, koje stvara najveći jedinstveni priljev strane valute za huntu, na popis subjekata protiv kojih su uvedene sankcije;

25.

poziva Vijeće da zadrži nametnute ciljane sankcije protiv osoba odgovornih za državni udar koji se dogodio u veljači 2021. i da razmotri druge moguće mjere; odlučno poziva Vijeće da na popis fizičkih i pravnih osoba, subjekata i tijela koji podliježu mjerama ograničavanja uvrsti Državno upravno vijeće kao subjekt umjesto njegovih pojedinačnih članova;

26.

ponavlja svoj poziv poduzećima sa sjedištem u EU-u koja posluju u Mjanmaru ili ondje imaju opskrbne lance da provedu dubinske analize u pogledu ljudskih prava i da se pobrinu za to da nemaju nikakve veze sa sigurnosnim snagama Mjanmara, njihovim pojedinačnim pripadnicima ili subjektima u njihovu vlasništvu ili pod njihovom kontrolom te da ne pridonose, izravno ili neizravno, zatiranju demokracije i ljudskih prava od strane hunte; poziva poduzeća sa sjedištem u EU-u da javno objave svoje zaključke i da rade na stalnom poboljšanju uvjeta rada i standarda zaštite okoliša u svojim poduzećima u Mjanmaru;

27.

ponavlja svoj poziv na zadržavanje ciljanih sankcija protiv onih koji su odgovorni za zlodjela počinjena nad Rohindžama;

28.

ponavlja svoj poziv Komisiji da brzo pokrene istragu trgovinskih povlastica koje koriste Mjanmaru, posebno u pogledu poduzeća u vlasništvu članova mjanmarske vojske, u određenim sektorima te da Parlament propisno obavještava o koracima koje treba poduzeti; potvrđuje da su od 2013., kada je Mjanmar ponovno uključen u program „Sve osim oružja”, ostvarena poboljšanja među kojima je npr. otvaranje radnih mjesta u odjevnoj industriji, od čega su posebnu korist imale žene; ističe, međutim, da je proces pojačanog angažmana već uspostavljen 2018., s naglaskom na poštovanju međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i radničkih prava, te da je državni udar poništio napredak postignut tijekom procesa demokratizacije, čime su ugroženi uvjeti za odobravanje povlastica u okviru programa „Sve osim oružja”;

29.

poziva Delegaciju EU-a u Mjanmaru i veleposlanstva država članica da pomno prate stanje ljudskih prava i zdravstvenu situaciju u Mjanmaru, kao i slučajeve političkih čelnika i drugih koji se trenutačno nalaze u pritvoru;

30.

poziva države članice i pridružene zemlje da zadrže embargo na izravnu i neizravnu opskrbu, prodaju ili prijenos, uključujući provoz, pretovar i posredovanje, sveg oružja, streljiva i druge vojne, sigurnosne i nadzorne opreme i sustava, kao i osiguravanje obuke, održavanja i drugih oblika vojne i sigurnosne pomoći; ističe da Međunarodni kazneni sud treba dodatno istražiti situaciju;

31.

upozorava na rizik od pogoršanja humanitarne krize uslijed eskalacije nasilja i teške gospodarske krize, siromaštva i niza raseljenih osoba u toj zemlji; poziva EU, njegove države članice i međunarodnu zajednicu da hitno ispune svoje financijske obveze u odnosu na UN-ov Plan humanitarne pomoći za Mjanmar za 2021.;

32.

poziva potpredsjednika Komisije / visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice da se aktivno pozabave stanjem u Mjanmaru te poziva potpredsjednika Komisije / visokog predstavnika da redovito izvješćuje Parlament, osobito njegov Odbor za vanjske poslove, između ostalog o stanju vjerskih i etničkih skupina kako bi se osigurao odgovarajući parlamentarni dijalog o toj važnoj i zabrinjavajućoj situaciji;

33.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi legitimnom predsjedniku i vladi nacionalnog jedinstva Mjanmara, Odboru koji predstavlja Pyidaungsu Hluttaw, državnoj savjetnici Mjanmara, Tatmadawu, potpredsjedniku Komisije / visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, vladama i parlamentima država članica EU-a, vladama i parlamentima Sjedinjenih Američkih Država, Bangladeša, Ujedinjene Kraljevine, Japana, Indije, Australije, Kanade, državama članicama ASEAN-a, vladama i parlamentima Rusije i Kine, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, glavnom tajniku ASEAN-a, Međuvladinoj komisiji ASEAN-a za ljudska prava, posebnom izvjestitelju UN-a za stanje ljudskih prava u Mjanmaru, visokom povjereniku UN-a za izbjeglice i Vijeću UN-a za ljudska prava.

(1) SL C 419, 16.12.2015., str. 189.

(2) SL C 258 E, 7.9.2013., str. 79.

(3) SL C 161 E, 31.5.2011., str. 154.

(4) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 120.

(5) SL C 101, 16.3.2018., str. 134.

(6) SL C 238, 6.7.2018., str. 112.

(7) SL C 337, 20.9.2018., str. 109.

(8) SL C 28, 27.1.2020., str. 80.

(9) SL C 433, 23.12.2019., str. 124.

(10) SL C 171, 6.5.2021., str. 12.

(11) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0054.

(12) SL L 219 I, 21.6.2021., str. 57.

(13) SL L 147, 30.4.2021., str. 17.

24.3.2022

Službeni list Europske unije

C 132/189

P9_TA(2021)0419

Pravo američke savezne države Teksasa o pobačaju

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o zakonu američke savezne države Teksasa o pobačaju (2021/2910(RSP))

(2022/C 132/16)

Europski parlament,

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 25. studenoga 2020. naslovljenu „Akcijski plan EU-a za rodnu ravnopravnost (GAP) III: ambiciozan plan za rodnu ravnopravnost i jačanje položaja žena u okviru vanjskog djelovanja EU-a” (JOIN(2020)0017),

—	uzimajući u obzir smjernice Svjetske zdravstvene organizacije naslovljene „Siguran pobačaj: tehničke i političke smjernice za zdravstvene sustave”,

—	uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

—	uzimajući u obzir Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

—	uzimajući u obzir Konvenciju o pravima djeteta iz 1989.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom iz 2006.,

—	uzimajući u obzir izjavu Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 14. rujna 2021. naslovljenu „Stručnjaci UN-a osuđuju daljnje napade na pravo na siguran pobačaj i suučesništvo Vrhovnog suda”,

—	uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji,

—	uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja UN-a donesene 2015. te posebno ciljeve br. 3 i 5 o promicanju zdravlja odnosno o rodnoj ravnopravnosti,

—	uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”),

—	uzimajući u obzir Međunarodnu konferenciju o stanovništvu i razvoju (ICPD) održanu u Kairu 1994., njezin Program djelovanja i ishode njezinih revizijskih konferencija,

—	uzimajući u obzir izjavu iz Nairobija objavljenu 1. studenoga 2019. povodom 25. obljetnice Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju (ICPD25) naslovljenu „Brže ispunjavanje obećanja” i nacionalne i partnerske obveze te zajedničke akcije najavljene na sastanku na vrhu u Nairobiju,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. lipnja 2021. o stanju u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU-u u kontekstu zdravlja žena (1), u kojoj se pristup reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi proglašava temeljnim stupom ljudskih prava žena, a uskraćivanje tog pristupa oblikom nasilja nad ženama i djevojčicama;

—	uzimajući u obzir Pekinšku platformu za djelovanje i ishode njezinih revizijskih konferencija,

—	uzimajući u obzir Ustav Sjedinjenih Američkih Država,

—

uzimajući u obzir presudu u predmetu Roe protiv Wadea iz 1973., koja je potvrđena presudama u predmetima Planned Parenthood protiv Caseyja i Whole Woman’s Health protiv Hellerstedta, a kojom je utvrđeno ustavno pravo trudnica u SAD-u da odluče hoće li nastaviti trudnoću prije nego što je fetus sposoban preživjeti izvan maternice,

—	uzimajući u obzir prijedlog zakona br. 8 teksaškog Senata (SB8). „koji se odnosi na pobačaj, uključujući pobačaj nakon što se detektiraju otkucaji srca nerođenog djeteta, a kojim se dopušta pravo na podnošenje privatne građanskopravne tužbe”;

—	uzimajući u obzir nalog Vrhovnog suda SAD-a od 1. rujna 2021. u kojem uje sud odbio blokirati teksaški zakon SB8,

—	uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

budući da je savezna država Teksas 1. rujna 2021. usvojila zakon SB8 kojim se ženama zabranjuje pristup uslugama pobačaja nakon detekcije fetalne srčane aktivnosti, de facto već šest tjedana od posljednjeg menstrualnog ciklusa, pri čemu su potrebna dva zasebna ultrazvučna pregleda prije obavljanja samog postupka, i to bez iznimke čak i ako je trudnoća posljedica silovanja ili incesta ili ako je zdravstveno stanje fetusa takvo da je sigurno da neće preživjeti nakon rođenja; budući da zakon SB8 podrazumijeva gotovo potpunu zabranu pobačaja;

B.	budući da i SAD i EU moraju poštovati načelo ljudskih prava jer su ona neotuđiva i svojstvena svim živim bićima;

C.	budući da je transatlantsko partnerstvo po svojoj prirodi utemeljeno na našim zajedničkim vrijednostima, uključujući poštovanje ljudskih prava;

budući da su rodna ravnopravnost, osnaživanje svih žena i djevojčica, osiguravanje zdravog života, iskorjenjivanje siromaštva diljem svijeta i promicanje dobrobiti za sve bez obzira na dob temeljni ciljevi utvrđeni u ciljevima održivog razvoja br. 1, 3 i 5; budući da su sve države članice UN-a preuzele dužnosti i obveze u pogledu poštovanja i promicanja tih ciljeva održivog razvoja, uključujući ciljeve 3.7. i 5.6. koji govore o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima;

budući da se seksualna i reproduktivna prava baziraju na temeljnim pravima, da su zaštićena u međunarodnom i europskom pravu o ljudskim pravima, na primjer u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima i Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvenciji o ukidanju svih oblika diskriminacije žena i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, te su bitan element pružanja sveobuhvatne zdravstvene skrbi;

budući da su Odbor za ukidanje diskriminacije žena i Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom u kolovozu 2018. objavili zajedničku izjavu u kojoj ističu da je pristup sigurnom i zakonitom pobačaju, kao i povezanim uslugama i informacijama, ključan aspekt reproduktivnog zdravlja žena te pozivaju zemlje da stanu na kraj ograničenjima u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena i djevojčica jer se time ugrožava njihovo zdravlje i život; budući da je pristup pobačaju ljudsko pravo te da odgađanje ili uskraćivanje tog pristupa predstavlja oblik rodno uvjetovanog nasilja i može predstavljati mučenje i/ili okrutno, neljudsko i ponižavajuće postupanje; budući da su seksualno i reproduktivno zdravlje i prava ciljevi u sklopu ciljeva održivog razvoja UN-a br. 3 i 5 te da je iskorjenjivanje rodno uvjetovanog nasilja i svih štetnih praksi usmjerenih protiv žena cilj u sklopu cilja održivog razvoja br. 5;

budući da su pristup sveobuhvatnom obrazovanju o seksualnosti i odnosima te seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, uključujući planiranje obitelji, metode kontracepcije te siguran i zakonit pobačaj, kao i autonomiju i mogućnost svake osobe da donosi slobodne i neovisne odluke o svojem tijelu i životu, preduvjet za njezinu neovisnost te su stoga ključni za postizanje rodne ravnopravnosti u svim područjima privatnog i javnog života, uključujući sudjelovanje na tržištu rada i u politici, te za iskorjenjivanje rodno uvjetovanog nasilja; budući da se primjenjuje načelo „njihovo tijelo, njihov izbor”;

H.	budući da je povećanje angažiranosti muškaraca i dječaka oko seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava i u njima ujedno i cilj i preduvjet za postizanje održive ravnopravnosti;

budući da je ostvarivanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava temeljni element ljudskog dostojanstva te je neodvojivo povezano s postizanjem rodne ravnopravnosti i borbom protiv rodno uvjetovanog nasilja; budući da su sudjelovanje žena i djevojčica u oblikovanju zakona i politika koji se odnose na njih i njihova ljudska prava, uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje i prava te pobačaj, te osiguranje pristupa pravosuđu i pravnim lijekovima u slučaju kršenja njihovih prava ključni za postizanje rodne ravnopravnosti;

J.	budući da je pravo na poštovanje tjelesnog i duševnog integriteta bitan element Povelje;

budući da je u povijesnom predmetu Roe protiv Wadea Vrhovni sud legalizirao pobačaj u cijelom SAD-u, čime je utvrđeno ustavno pravo trudnica u SAD-u da odluče hoće li nastaviti trudnoću prije nego što je fetus sposoban preživjeti izvan maternice; budući da je to dodatno potvrđeno presudama u predmetima Planned Parenthood protiv Caseyja i Whole Woman’s Health protiv Hellerstedta;

L.	budući da je 12 drugih saveznih država u SAD-u uvelo zabrane pobačaja u ranoj fazi trudnoće, ali je njihovo stupanje na snagu onemogućeno jer su ih savezni sudovi proglasili neustavnima;

budući da se zakonom SB8 zabranjuje pobačaj nakon otprilike šestog tjedna trudnoće i da je prije tog zakona između 85 i 90 posto žena koje su primile skrb u vezi s pobačajem u Teksasu bilo najmanje u šestom tjednu trudnoće, taj će zakon dovesti do de facto ukidanja skrbi u vezi s pobačajem u državi;

budući da je zakon SB8 osmišljen tako provođenje zakona nije odgovornost državnih službenika, već se njime privatni građani potiču da zarade novčane nagrade tako podnošenjem tužbe protiv svakoga tko pruži usluge skrbi povezane s pobačajem ili pomogne nekome da dobije takvu skrb u državi, što će vjerojatno dovesti do zakonitog uznemiravanja zdravstvenih djelatnika, žena kojima je potrebna skrb povezana s pobačajem ili bilo koga tko im u tome pomogne, uključujući njihove bližnje; budući da će zakon SB8 u svakom slučaju imati izrazito negativan učinak na pružatelje zdravstvene skrbi;

budući da je Odbor za ukidanje diskriminacije žena primijetio da kriminalizacija pobačaja nema odvraćajući učinak; budući da, prema navodima Radne skupine za borbu protiv diskriminacije žena i djevojčica, u državama u kojima postoje zakonska ograničenja prava na pobačaj siguran prekid trudnoće postaje privilegij žena u povoljnijem socioekonomskom položaju, dok su žene s ograničenim resursima primorane pribjegavati nesigurnim pobačajima i pobačajima u tajnosti, čime ugrožavaju svoj život i zdravlje; budući da će, kao što je već zabilježeno u drugim slučajevima ograničenja prava na pobačaj, zakon SB8 nerazmjerno utjecati na osobe koje se već suočavaju s diskriminacijom ili preprekama u pristupu zdravstvenoj skrbi, uključujući osobe diskriminirane na rasnoj osnovi, pripadnike etničkih manjina, žene bez osobnih isprava i osobe s niskim prihodima ili one koje žive u ruralnim područjima i nemaju sredstava za putovanje kako bi mogle pristupiti tim uslugama;

P.	budući da zabrana pobačaja, a time i prisiljavanje žena da pribjegavaju nesigurnim pobačajima, dovodi do povećane smrtnosti majki, odnosno smrtnih slučajeva koji se u potpunosti mogu izbjeći;

budući da je Teksas u proteklom desetljeću uveo već 26 ograničenja prava na pobačaj, uključujući ovogodišnju zabranu pobačaja nakon šestog tjedna trudnoće i zabranu pobačaja koja bi stupila na snagu u slučaju da se poništi presuda iz predmeta Roe protiv Wadea; budući da se u tom razdoblju broj klinika za pobačaj u saveznoj državi smanjio sa 46 klinika 2011. na samo 21 kliniku 2017. godine; budući da to znači da žene nemaju pristup skrbi koja im je potrebna;

budući da je pristup pobačaju u Teksasu i u drugim regijama diljem Sjedinjenih Država već bio otežan i da zabrana kao što je zakon SB8 najteže pogađa upravo osobe koje se suočavaju s preprekama u pristupu zdravstvenoj skrbi, uključujući marginalizirane i ranjive skupine, a posebno one s nižim prihodima;

budući da, s obzirom na to da je pobačaj u Teksasu de facto zabranjen, pacijenti putuju u klinike za reproduktivno zdravlje u susjednim državama, čime se preopterećuje već ionako fragilna infrastruktura za pobačaje u toj regiji; budući da se u Teksasu godišnje provede više od 56 000 pobačaja; budući da je malo vjerojatno da će susjedne države moći primiti sve pacijente koji bi obično zatražili pobačaj prije donošenja zakona SB8;

budući da su komplikacije povezane s trudnoćom i porodom glavni uzrok smrti adolescentica u dobi od 15 do 19 godina u svijetu; budući da Odbor za prava djeteta apelira na zemlje da dekriminaliziraju pobačaj i da se pobrinu za to da djevojke i djevojčice imaju pristup sigurnim uslugama pobačaja; budući da tinejdžerska trudnoća pogoršava začarani krug siromaštva; budući da je Teksas država sa sedmom najvišom stopom poroda u tinejdžerskoj dobi u SAD-u i država s najvišom stopom ponovljenih poroda u tinejdžerskoj dobi; budući da su stope trudnoće u tinejdžerskoj dobi posebno visoke među djevojkama i djevojčicama hispanskog i afroameričkog podrijetla, kao i među onima s niskim stupnjem obrazovanja te onima koje žive u ruralnim područjima, u udomiteljskim obiteljima ili u siromaštvu; budući da je, u usporedbi s drugima, mnogo vjerojatnije da će majke tinejdžerske dobi prekinuti školovanje i biti nezaposlene; budući da 65 % djece mladih roditelja u Teksasu živi u siromaštvu te je vjerojatnije da će biti lošijeg zdravstvenog stanja i steći nisku razinu obrazovanja;

budući da je zakon SB8 jedna od najstrožih mjera u području pobačaja u SAD-u, kojom se zabranjuje pobačaj nakon detekcije fetalne srčane aktivnosti, uz isključivu iznimku u slučaju medicinskog hitnog slučaja, ali ne i u slučaju silovanja i incesta ili ako je zdravstveno stanje fetusa takvo da je sigurno da neće preživjeti nakon rođenja; budući da to predstavlja oblik rodno uvjetovanog nasilja koje se može smatrati mučenjem ili okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim postupanjem;

V.	budući da su Centar za reproduktivna prava i njegovi partneri 30. kolovoza 2021. Vrhovnom sudu SAD-a podnijeli hitan zahtjev za blokiranje stupanja na snagu tog teksaškog zakona;

budući da se prijedlogu zakona usprotivilo više od 300 odvjetnika iz Teksasa, koji su izjavili da se njime potkopavaju dugogodišnja pravila i načela pravnog sustava; budući da je više od 200 liječnika iz cijelog Teksasa izrazilo duboku zabrinutost za svoju sposobnost pružanja zdravstvene skrbi, pri čemu su upozorili da bi taj prijedlog zakona imao izrazito negativan učinak kojim bi se liječnicima u više od 30 specijalizacija, uključujući primarnu skrb, hitnu medicinu, ginekologiju i internu medicinu, onemogućilo da pacijentima pruže informacije o svim opcijama u pogledu trudnoće zbog straha od neozbiljnih tužbi;

budući da su stručnjaci UN-a za ljudska prava donošenje zakona SB8 proglasili zabrinjavajućim te su osudili činjenicu da će taj zakon nanijeti štetu trudnicama u Teksasu i posebno ženama iz marginaliziranih zajednica, ženama s niskim prihodima, ženama koje žive u ruralnim područjima i pripadnicama rasnih i etničkih manjina, kao i migranticama, na koje će ta zabrana nerazmjerno utjecati te su pozvali vladu SAD-a da spriječi nazadovanje u pogledu prava na pristup pobačaju i umjesto toga donese pozitivne mjere kako bi se osigurao pristup sigurnom i zakonitom pobačaju;

Y.	budući da je Vrhovni sud SAD-a (s pet glasova naprema četiri) presudio protiv blokiranja teksaškog zakona, pri čemu je naveo da osporavatelji tog zakona nisu ispunili teret dokaza u vezi sa „složenim i novim prethodnim postupovnim pitanjima” u tom predmetu;

budući da je Ministarstvo pravosuđa SAD-a 9. rujna 2021. podnijelo tužbu protiv Teksasa, u kojoj se navodi da se tom zabranom krši ustavno pravo pojedinca na pobačaj prije nego što je fetus sposoban preživjeti izvan maternice i budući da je savezni okružni sud zakazao ročište o mjerama predostrožnosti za 1. listopada 2021.;

AA.

budući da je predsjednik Biden izjavio da taj prijedlog zakona predstavlja „dosad neviđeni napad na ustavna prava žena”, da se obvezao na „ulaganje napora cijele vlade” u borbu za poništenje tog zakona, pozvao na to da se „ženama u Teksasu omogući pristup sigurnom i zakonitom pobačaju” i potvrdio da će se vlada pod vodstvom Bidena i Harris uvijek boriti za zaštitu pristupa zdravstvenoj skrbi i braniti pravo žena da donose odluke o svojem tijelu i svojoj budućnosti;

AB.

budući da se u izvješću Instituta Guttmacher iz rujna 2019. naslovljenom „Abortion Incidence and Service Availability in the United States, 2017 (Učestalost pobačaja i dostupnost povezanih usluga u Sjedinjenim Državama, 2017.)” navodi zabrinjavajući trend povećanja potencijalno opasnih nemedicinskih pokušaja samoizazivanja pobačaja u američkim državama u kojima je pristup reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi ograničen;

pridružuje se glasnim osudama diljem SAD-a zbog toga što su teksaški zakonodavci donijeli zakon SB8, koji de facto podrazumijeva potpunu zabranu pobačaja, bez iznimke u slučaju silovanja i incesta ili ako je zdravstveno stanje fetusa takvo da je sigurno da neće preživjeti nakon rođenja, jer je to težak napad na slobodu žena i njihovo seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, koja su temeljna ljudska prava, i kršenje ustavnih prava žena u SAD-u; duboko je zabrinut zbog mjere u kojoj će ta zabrana doprinijeti traumi koju preživljavaju žrtve silovanja i incesta;

poziva vladu savezne države Teksasa da hitno stavi izvan snage zakon SB8, da zajamči sigurne, zakonite, besplatne i kvalitetne usluge pobačaja u državi i da te usluge učini lako dostupnima svim ženama i djevojčicama;

izražava odlučnu solidarnost sa ženama u Teksasu i osobama uključenima u pružanje i zagovaranje zdravstvene skrbi povezane s pobačajem u tim teškim okolnostima te im daje svoju podršku;

pozdravlja napore predsjednika Joea Bidena u poticanju Vijeća i Ureda savjetnika u Bijeloj kući da pokrenu napore na razini cijele vlade kako bi se odgovorilo na predmetnu odluku i kako bi se ženama u Teksasu zajamčio pristup sigurnom i zakonitom pobačaju, koji je zaštićen u presudi iz predmeta Roe protiv Wadea; pozdravlja činjenicu da je vlada predsjednika Bidena u petak 1. listopada 2021. pozvala suca da blokira zabranu pobačaja koju je nametnuo Teksas;

izražava svoju solidarnost sa zdravstvenim djelatnicima i osobama koje se bave osporavanjem prijedloga zakona Senata br. 8 pravnim putem i daje im svoju punu podršku te se nada da će njihov rad dovesti do ponovne uspostave prava žena u Teksasu na reproduktivnu zdravstvenu skrb; uviđa ulogu nevladinih organizacija kao pružatelja usluga i zagovaratelja seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u SAD-u te ih potiče da nastave sa svojim radom na zagovaranju tih temeljnih prava; potvrđuje da je tim nevladinim organizacijama potrebna odgovarajuća razina financiranja kako bi mogle djelovati;

ističe da su stručnjaci UN-a 14. rujna 2021. istaknuli da su „ljudska prava žena temeljna prava koja se ne mogu podrediti kulturnim, vjerskim ili političkim razmatranjima” te su dodali da je „utjecaj ideološki vjerski motiviranog uplitanja u pitanja javnog zdravlja posebno štetan za zdravlje i dobrobit žena i djevojčica”;

duboko žali zbog činjenice da je Vrhovni sud SAD-a, vidno podijeljenom odlukom (četiri naprema pet), odbio blokirati uvođenje zakona SB8 koji je bez presedana; podsjeća da ta odluka ne znači da je taj zakon proglašen ustavnim;

poziva predsjednika Joea Bidena da nastavi raditi na jamčenju pristupa sigurnom i zakonitom pobačaju; potiče ulaganje dodatnih napora kako bi se osiguralo da pobačaj i kontracepcija budu integrirani u pružanje sveobuhvatnih informacija i usluga povezanih sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem i pravima te da budu univerzalno dostupni i kako bi se osigurao kontinuirani pristup pobačaju i kontracepciji u kriznim situacijama, kao što je pandemija bolesti COVID-19;

poziva vladu Sjedinjenih Američkih Država da u potpunosti dekriminalizira pobačaj, za što je potrebno ukinuti kažnjavanje trudnih žena i djevojčica, pružatelja zdravstvene skrbi i drugih osoba zbog korištenja ili pružanja usluga pobačaja i pomaganja u pristupu tim uslugama, kao i ukloniti pobačaj iz kaznenih zakona te ukinuti sve ostale kaznene zakone, politike i prakse u tom području;

10.

poziva vladu Sjedinjenih Američkih Država da uspostavi saveznu pravnu zaštitu univerzalnog pristupa pobačaju; ističe da je zdravlje ljudsko pravo i da je država obavezna svima pružiti pristupačnu zdravstvenu skrb;

11.

poziva Kongres Sjedinjenih Američkih Država da donese federalnu pravnu zaštitu pristupa pobačaju s pomoću Zakona o zaštiti zdravlja žena (WHPA), koji je nedavno izglasan u američkom Zastupničkom domu tijekom povijesnog glasovanja i kojim se pravo na pobačaj štiti od uvođenja zabrana i ograničenja na razini saveznih država;

12.

ističe da se vrlo restriktivnim zakonima o zabrani pobačaja ne smanjuje potreba za obavljanjem pobačaja, već su žene prisiljene da obavljaju ilegalne pobačaje, da putuju kako bi mogle obaviti pobačaj ili da iznesu trudnoću do termina protiv vlastite volje, što predstavlja kršenje ljudskih prava i oblik rodno uvjetovanog nasilja koje utječe na pravo žena i djevojčica na život, tjelesni i duševni integritet, ravnopravnost, nediskriminaciju i zdravlje;

13.

ističe da samo obrazovanje, informiranje i univerzalni pristup kontracepcijskim sredstvima, iskorjenjivanje seksualnog nasilja i zajednička odgovornost za kontracepciju mogu smanjiti broj neželjenih trudnoća; ističe da trebalo dati prednost univerzalnom pristupu obrazovanju o seksualnosti i odnosima koje je prilagođeno dobi i utemeljeno na dokazima, nizu kvalitetnih i univerzalno dostupnih modernih kontracepcijskih sredstava i metoda, savjetovanju o planiranju obitelji, informiranju o kontracepciji te jamčenju sigurne i zakonite skrbi u vezi s pobačajem;

14.

duboko je zabrinut zbog činjenice da će taj zakon nerazmjerno utjecati na osobe koje se suočavaju sa socioekonomskim poteškoćama, osobe koje žive u ruralnim područjima, osobe diskriminirane na rasnoj osnovi, pripadnike skupine LGBTIQ+ te osobe koje se suočavaju s intersekcijskom diskriminacijom, uglavnom skupine žena koje si zbog financijskih ili logističkih prepreka ne mogu priuštiti odlazak u klinike za reproduktivno zdravlje u susjednim državama, zbog čega su izložene većem riziku od nesigurnih i po život opasnih postupaka te je više vjerojatno da će biti prisiljene iznijeti trudnoću do kraja protiv svoje volje;

15.

snažno dovodi u pitanje moralni kontekst te je zabrinut zbog koncepta tog zakona kojim se privatni građani ovlašćuju i novčano nagrađuju za podizanje tužbi protiv svih osoba koje su možda pomogle nekoj ženi da pristupi pobačaju, kao što su pružatelji pobačaja ili zagovaratelji prava na skrb u vezi s pobačajem, čime se otvara put uznemiravanju i neozbiljnim tužbama od strane vigilanata koji se protive pobačaju i priprema teren za lov na vještice u 21. stoljeću;

16.

poziva vladu Sjedinjenih Država da stane na kraju svakom sustavu nagrađivanja državnih ili pojedinačnih aktera za provođenje zabrane pobačaja, koji stvara ozračje straha i zastrašivanja;

17.

duboko je zabrinut zbog utjecaja tog teksaškog zakona na druge države SAD-a, koje će biti ohrabrene nedjelovanjem Vrhovnog suda te će pokušati uvesti zabrane pobačaja diljem zemlje, kao što je već zabilježeno u Floridi;

18.

napominje da taj zakon, jedan od 26 ograničenja prava na pobačaj koja su u posljednjem desetljeću donesena u Teksasu, predstavlja daljnji pokušaj potkopavanja prava žena i njihove reproduktivne slobode, kao i njihova prava na zdravstvenu skrb, te da se njime ne uzimaju u obzir ni ustavna prava žena ni volja naroda;

19.

zabrinut je zbog toga što taj zakon ne samo da dovodi do de facto zabrane pobačaja, već se njime također očito krše ljudska prava žena, uz potpuno nepoštovanje međunarodnih standarda u području ljudskih prava, uključujući načelo nenazadovanja, i zbog toga što se njime ograničava pristup zdravstvenoj skrbi smanjenjem broja ustanova za skrb kojima se žene mogu obratiti, što dovodi do jaza u skrbi za žene i dodatno ugrožava živote žena;

20.

oštro osuđuje nazadovanje u pogledu prava žena te seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava koje je vidljivo u SAD-u i u svijetu te poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD), Komisiju i sve države članice EU-a da se koriste svim instrumentima koji su im na raspolaganju kako bi se što jače borile protiv tog trenda; podsjeća da su seksualno i reproduktivno zdravlje i prava temeljna ljudska prava koja bi trebalo ojačati i koja se ni na koji način ne smiju oslabiti ili ukinuti;

21.

ističe da je u skladu s Pekinškom platformom za djelovanje i Programom djelovanja ICPD-a potrebno zaštititi prava svih pojedinaca na tjelesni integritet i autonomiju te zajamčiti pristup osnovnim uslugama kojima se ostvaruje to pravo; poziva na to da se u nacionalne strategije, politike i programe za univerzalno zdravstveno osiguranje uključi sveobuhvatni pristup u području osnovnog seksualnog i reproduktivnog zdravlja, uključujući mjere za sprečavanje i izbjegavanje nesigurnih pobačaja, kao i odredbu o skrbi nakon pobačaja;

22.

zabrinut je zbog predstojećeg razmatranja predmeta Roe protiv Wadea na Vrhovnom sudu i zbog činjenice da bi se ta revolucionarna presuda kojom su zajamčena prava žena u bliskoj budućnosti mogla poništiti; boji se da bi to moglo imati ozbiljan i širok utjecaj na pristup zdravstvenoj skrbi i slobodan izbor žena u drugim državama s obzirom na to da je još 11 država donijelo zakone koji još nisu provedivi, a kojima se zabranjuje aktualno pravo na pobačaj i koji bi automatski stupili na snagu u slučaju poništenja presude u predmetu Roe protiv Wadea;

23.

pozdravlja činjenicu da je Bidenova vlada ukinula pravilo globalnog blokiranja usmjereno protiv pobačaja i najavila da namjerava ponovno financirati Fond Ujedinjenih naroda za stanovništvo (UNFPA), agenciju UN-a za seksualno i reproduktivno zdravlje; poziva na to da ponovna uspostava financiranja stupi na snagu bez odgode;

24.

podsjeća na to da je promicanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava jedan od pet stupova akcijskog plana GAP III; poziva EU i njegove države članice da zajamče da se odredbe o ljudskim pravima, uključujući pravo na besplatan i siguran pobačaj, poštuju i promiču u svim međunarodnim odnosima s SAD-om;

25.

poziva delegaciju EU-a u SAD-u da prati stanje u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u Teksasu i drugim državama te da seksualno i reproduktivno zdravlje i prava tretira kao prioritet u svojim kontaktima s relevantnim tijelima SAD-a, kao i u lokalnoj provedbi GAP-a III;

26.

poziva EU i države članice da pruže svu moguću potporu, uključujući i onu financijsku, organizacijama civilnog društva sa sjedištem u SAD-u koje štite i promiču seksualno i reproduktivno zdravlje i prava u toj zemlji, kao izraz svoje univerzalne predanosti tim pravima; također poziva države članice da omoguće sigurno utočište svim zdravstvenim djelatnicima koji bi mogli biti izloženi riziku od pravnog ili drugog uznemiravanja zbog svojeg legitimnog rada; podsjeća da je potpuna zabrana pružanja skrbi povezane s pobačajem ili uskraćivanje takve skrbi oblik rodno uvjetovanog nasilja;

27.

poziva posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava da u svojim kontaktima s dužnosnicima SAD-a osudi to kršenje seksualnih i reproduktivnih prava žena;

28.

poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da u svojim kontaktima s dužnosnicima SAD-a osudi to kršenje seksualnih i reproduktivnih prava žena i njihova prava na zdravstvenu skrb;

29.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država i njegovoj vladi, Kongresu SAD-a i guverneru i zakonodavcima savezne države Teksasa.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0314.

24.3.2022

Službeni list Europske unije

C 132/196

P9_TA(2021)0420

Stanje u Bjelarusu nakon godine dana protesta i njihove nasilne represije

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o stanju u Bjelarusu nakon jedne godine prosvjeda i njihove nasilne represije (2021/2881(RSP))

(2022/C 132/17)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bjelarusu,

—	uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća o Bjelarusu od 24. svibnja 2021. i 25. lipnja 2021.,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjsku politiku od 21. lipnja 2021. o Bjelarusu,

—	uzimajući u obzir govor predsjednice von der Leyen o stanju Unije 2021.,

—

uzimajući u obzir izjave potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josepa Borrella od 26. ožujka 2021. o potpori EU-a za Međunarodnu platformu za odgovornost u pogledu Bjelarusa, od 15. srpnja 2021. o represiji nad civilnim društvom u Bjelarusu te njegovu izjavu koju je u ime EU-a dao 30. srpnja 2021. o tome kako se režim koristi migrantima i izbjeglicama u vlastite svrhe, kao i izjavu od 8. kolovoza 2021. o prvoj obljetnici namještenih predsjedničkih izbora, održanih 9. kolovoza 2020. u Bjelarusu,

—

uzimajući u obzir izjave glasnogovornika Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 6. srpnja 2021. o izricanju presude Viktaru Babariki i drugim političkim suđenjima, od 7. srpnja 2021. o ograničavanju diplomatske prisutnosti Litve, od 30. kolovoza 2021. o represiji protiv novinara i medija te od 6. rujna 2021. o izricanju presude Mariji Kaljesnjikavoj i Maksimu Znaku,

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i sve konvencije o ljudskim pravima čija je država stranka i Bjelarus,

—	uzimajući u obzir Parišku povelju za novu Europu Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS),

—	uzimajući u obzir izvješće posebne izvjestiteljice UN-a o stanju ljudskih prava u Bjelarusu Anaïs Marin koje je ona 5. srpnja 2021. podnijela Vijeću UN-a za ljudska prava,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava od 13. srpnja 2021. o stanju ljudskih prava u Bjelarusu,

—	uzimajući u obzir svoju preporuku od 16. rujna 2021. Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o smjeru političkih odnosa između EU-a i Rusije (1),

—	uzimajući u obzir da je Europski parlament Nagradu Saharov za slobodu mišljenja 2020. godine dodijelio demokratskoj oporbi u Bjelarusu,

—	uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

budući da više od jedne godine nakon „izbora” održanih 9. kolovoza 2020. bjeloruske vlasti i dalje provode represiju nad bjeloruskim narodom pri čemu su mnogi građani doživjeli uznemiravanje, a brojni su bili uhićeni, mučeni i osuđeni zbog svog protivljenja režimu ili široko rasprostranjenom kršenju ljudskih prava u Bjelarusu; budući da EU i njegove države članice nisu priznali rezultate predsjedničkih izbora;

budući da se procjenjuje da je gotovo 40 000 bjeloruskih državljana u nekom trenutku bilo pritvoreno zbog prosvjedovanja protiv režima; budući da su borci za ljudska prava zabilježili stotine slučajeva mučenja i zlostavljanja, dok se nekoliko osoba i danas vode kao nestale, a neke su pak pronađene mrtve; budući da se u bjeloruskim pritvornim centrima i zatvorima nastavlja s praksama nehumanog postupanja, mučenja i namjernog uskraćivanja medicinske skrbi, zbog čega je smrtno stradalo više prosvjednika; budući da je dokumentirano nekoliko slučajeva pokušaja samoubojstva na sudu i u zatvoru; budući da se čini da je cijelo pravosuđe u toj zemlji pretvoreno u agenta režima i da se koristi kako bi se osigurao njegov opstanak; budući da je u Bjelarusu više od 720 političkih zatvorenika te da je protiv bjeloruskih građana pokrenuto više od 4600 kaznenih postupaka, dok protiv osoba koje su odgovorne za nasilje i represiju ili koje su u njemu sudjelovale nije pokrenut niti jedan jedini postupak; budući da su borci za ljudska prava, oporbeni političari, civilno društvo, neovisni novinari i ostali aktivisti sustavno izloženi nasilnoj represiji; budući da su tisuće građana Bjelarusa prisiljene ili na neki drugi način primorane napustiti domovinu i potražiti sigurnost u inozemstvu;

C.	budući da su države članice, posebno Poljska i Litva, osigurale utočište, liječenje i stipendije tisućama tražitelja azila koji zbog svojih demokratskih težnji bježe od progona Lukašenke;

budući da bjeloruski režim provodi represivnu kampanju usmjerenu protiv civilnog društva i boraca za ljudska prava, čiji je cilj ušutkati sve preostale neovisne glasove u Bjelarusu; budući da je gotovo 250 organizacija civilnog društva raspušteno ili je u postupku raspuštanja, uključujući Centar za ljudska prava „Viasna”, koji je doživio nezapamćenu represiju u obliku uhićenja rukovodstva, osoblja i volontera, između ostalog i upravitelja Centra Aljesa Bjaljackog; Valjancina Stefanoviča, člana uprave Centra „Viasna” i potpredsjednika Međunarodne federacije za ljudska prava; Marfe Rabkove, koordinatorice mreže volontera u Centru „Viasna”; Andreja Čapjuka; Leanida Sudanlenke; Tacjane Lasice; Marije Tarasenke; Uladzimira Labkoviča; te drugog osoblja i volontera Centra „Viasna”;

budući da su bjeloruski sudovi donijeli više od 120 nepoštenih i proizvoljnih presuda na politički motiviranim suđenjima, koja se često održavaju iza zatvorenih vrata i bez pravičnog pravnog postupka; budući da je bjeloruski oporbeni političar Viktar Babarika osuđen na 14 godina zatvorske kazne te da su bjeloruski oporbeni vođe i politički zatvorenici Marija Kaljesnjikava, dobitnica Nagrade Saharov za slobodu mišljenja i Međunarodne nagrade za hrabre žene, te istaknuti odvjetnik Maksim Znak, osuđeni na 11 odnosno 10 godina zatvora zbog navodnog planiranja državnog udara; budući da je uhićeno gotovo 500 novinara ta da bjeloruske vlasti i dalje provode represiju nad neovisnim bjeloruskim novinarima te ih uznemiruju kao i da namjerno pokušavaju ometati objektivno izvješćivanje; budući da je 27. kolovoza 2021. bjeloruski režim naredio zatvaranje Udruženja bjeloruskih novinara, najveće nezavisne novinarske organizacije u zemlji, koja je 2004. dobila Nagradu Saharov za slobodu mišljenja; budući da dvije novinarke Belsata, Jekaterina Andrejeva i Darija Čulcova, i dalje služe svoje kazne u kažnjeničkoj koloniji u Bjelarusu;

budući da se pritisak na bjeloruske sindikate dramatično povećao posljednjih tjedana, pri čemu se vođe i članovi bjeloruskog neovisnog sindikata (BITU) i bjeloruskog Kongresa demokratskih sindikata (BKDP) uhićuju, kažnjavaju i podvrgavaju pretresima KGB-a; budući da je Bjelarus jedna od najgorih zemalja za radnike prema Globalnom indeksu prava Međunarodne konferencije sindikata (ITUC) za 2021.;

G.	budući da Aljaksandr Lukašenka nastavlja s kampanjom protiv poljske manjine te je dao zatvoriti predvodnike poljske zajednice Andżeliku Borys i Andrzeja Poczobuta, okomio se na škole na poljskom jeziku i vodi propagandu na temelju lažnih povijesnih narativa;

budući da nema naznaka da bjeloruske vlasti istražuju tisuće prijava o policijskoj brutalnosti podnesene od sredine kolovoza 2020., kao ni slučajeve ubojstva prosvjednika; budući da se raširenim nekažnjavanjem kršenja ljudskih prava produbljuje očajan položaj bjelaruskog naroda; budući da nepostojanje vladavine prava onemogućuje ostvarivanje njihova prava na pošteno suđenje; budući da je Bjelarus jedina zemlja u Europi u kojoj se i dalje provodi smrtna kazna;

budući da je 23. svibnja 2021. međunarodni putnički let FR4978 avioprijevoznika Ryanair između dviju prijestolnica u EU-u (Atene i Vilniusa) po nalogu Aljaksandra Lukašenke i pod lažnom izlikom prijetnje bombom prisilno preusmjeren na Minsk, uslijed čega su prekršene međunarodne konvencije te je ugrožena sigurnost više od 170 putnika i članova posade; budući da su bjeloruske vlasti u Minsku pritvorile putnika tog zrakoplova Ramana Prataseviča, bjeloruskog novinara i aktivista, te njegovu suputnicu Sofiju Sapegu;

budući da je u znak odmazde za sankcije uvedene kao odgovor na prisilno preusmjeravanje leta FR4978 avioprijevoznika Ryanair Lukašenka javno zaprijetio da će EU, a osobito susjednu Litvu i Poljsku, preplaviti migrantima i drogom; budući da je ta prijetnja provedena u djelo instrumentalizacijom migranata u političke svrhe: budući da je Lukašenkin režim osmislio program za prebacivanje migranata iz Iraka, Turske i drugih zemalja u Minsk te je uz pomoć bjeloruskih graničnih policajaca olakšao njihov nezakoniti ulazak u Europsku uniju; budući da je to dovelo do toga da oko 4 000 nezakonitih migranata uđe u Litvu, da ih više od 1 400 uđe u Poljsku, a oko 400 u Latviju; budući da su Litva, Latvija i Poljska proglasile izvanredno stanje na svojim granicama s Bjelarusom; budući da je broj nezakonitih ulazaka u EU i dalje velik i da se pokušaji nezakonitog ulaska preko granice nastavljaju; budući da bjeloruski režim koristi silu kako bi migrante pogurao na teritorij EU-a te da se usto služi propagandom i dezinformacijama u kojima optužuje države članice EU-a za olakšavanje nezakonitih migracijskih tokova prema Bjelarusu; budući da je Lukašenka predložio ukidanje obveze Bjelarusa da prihvati migrante povratnike te je bjeloruskom parlamentu podnio nacrt zakona o obustavi te obveze; budući da je najmanje petoro nezakonitih migranata umrlo od hipotermije i iscrpljenosti te da je više migranata već tjednima zapelo na vanjskim granicama EU-a s Bjelarusom; budući da je Poljska organizacijama civilnog društva i medijima ograničila pristup pograničnom području na kojem je uvedeno izvanredno stanje; budući da je stanje na granici EU-a s Bjelarusom i dalje napeto te da od bjeloruskih časnika i vojnika dolaze mnogobrojne i raznovrsne provokacije;

K.	budući da je predsjednica Komisije u svojem govoru o stanju Unije 15. rujna 2021. instrumentalizaciju migranata nazvala hibridnim napadom Bjelarusa usmjerenim na destabilizaciju EU-a;

L.	budući da je 3. kolovoza 2021. Vitalij Šišov, osnivač Bjeloruskog doma u Ukrajini, skupine koja pomaže osobama koje su napustile Bjelarus, pronađen obješen u jednom kijevskom parku;

M.	budući da je 17. rujna 2021. bjeloruski Ured glavnog tužitelja obustavio istragu o smrti Ramana Bandarenka;

N.	budući da je nakon nedavne smrtonosne pucnjave u Minsku u kojoj su život izgubili Andrej Zelcer i agent KGB-a, režim uhitio više od stotinu ljudi koji su komentirali događaj na društvenim mrežama te su od njih na silu ishođena priznanja;

budući da je nakon kritiziranja svojih trenera bjeloruska sportašica Kriscina Cimanovskaja bila prisiljena prijevremeno napustiti Olimpijske igre u Tokiju te da je zbog straha za vlastitu sigurnost zatražila policijsku zaštitu u zračnoj luci u Tokiju, odnosno da je prihvatila humanitarnu vizu koju joj je dala Poljska; budući da je Međunarodni olimpijski odbor protjerao bjeloruske trenere Artura Šimaka i Jurija Majseviča s Olimpijskih igara u Tokiju te je otvorio istragu;

budući da su u već ionako napetoj klimi Rusija i Bjelarus u rujnu 2021. održali opsežnu zajedničku vojnu vježbu „Zapad 2021”, u kojoj je sudjelovalo 200 000 vojnika, što je granice EU-a stavilo pod dodatan pritisak; budući da su Rusija i Bjelarus uspostavili zajednički centar za osposobljavanje zračnih snaga i zračne obrane u Grodnu, na manje od 15 kilometara od granice s Poljskom; budući da su se 9. rujna 2021. Lukašenka i Vladimir Putin sastali u Moskvi i najavili odobrenje dodatnih 28 programa za integraciju na gospodarskoj i fiskalnoj razini, kao i stvaranje „zajedničke obrambene sfere”, što je još jedan korak prema spajanju bjeloruskih i ruskih oružanih snaga i mogućem trajnom postavljanju ruskih postrojbi u Bjelarusu; budući da je Lukašenka najavio da do 2025. godine planira od Rusije nabaviti oružje u vrijednosti od 1 milijarde USD, uključujući raketne sustave S-400; budući da su 9. rujna 2021. Lukašenka i Putin postigli i dogovor o uspostavi jedinstvenog tržišta nafte i plina te o produbljivanju gospodarske integracije, zbog čega je sve veći rizik od toga da će Lukašenka i dalje trgovati suverenitetom Bjelarusa u zamjenu za veću potporu Rusije;

Q.	budući da je 28. lipnja 2021. bjeloruski režim obustavio svoje sudjelovanje u inicijativi Istočnog partnerstva;

R.	budući da je tijekom prošle godine Lukašenkin režim naredio nekolicini diplomata i osoblju veleposlanstava EU-a i njegovih država članica da napuste zemlju, još više zatvarajući diplomatske komunikacijske kanale;

S.	budući da je Međunarodni monetarni fond (MMF) Bjelarusu odlučio dati pristup novim posebnim pravima vučenja u iznosu od gotovo 1 milijarde USD, u okviru šire dodjele od 650 milijardi USD namijenjene svim državama članicama Fonda;

budući da je Bjelarus pokrenuo komercijalnu upotrebu bjeloruske nuklearne elektrane u Astravjecu a da pritom nije u obzir uzeo sve sigurnosne preporuke iz izvješća EU-a iz 2018. o testiranju otpornosti na stres; budući da bjeloruska strana nije transparentna i da ne pruža pouzdane informacije o onome što se zbiva u nuklearnoj elektrani, što potvrđuje da postrojenje nije sigurno i da predstavlja ozbiljan rizik za nuklearnu sigurnost;

budući da je Vijeće 21. lipnja 2021. usvojilo četvrti paket restriktivnih mjera protiv bjeloruskih pojedinaca i subjekata nakon prisilnog i nezakonitog prizemljenja zrakoplova Ryanaira na letu FR4978 u Minsk; budući da je 04. lipnja 2021. Vijeće odlučilo uvesti zabranu ulaska u zračni prostor EU-a i pristup zračnim lukama EU-a za sve bjeloruske zračne prijevoznike; budući da je Europska unija dosad uvela sankcije protiv 166 osoba i 15 subjekata, uključujući Aleksandra Lukašenka, kao i ciljane gospodarske sankcije usmjerene protiv više bjeloruskih gospodarskih sektora; budući da je 2020. bjelorusko gospodarstvo zabilježilo pad realnog BDP-a od 0,9 % i budući da prognoze za 2021. upućuju na njegov daljnji pad od 2,7 %; budući da Kina i dalje surađuje s Bjelarusom i ulaže u njega, a naročito u industrijski park Kine i Bjelarusa „Great Stone”;

ustraje u solidarnosti s bjeloruskim narodom, kao i s mirnim prosvjednicima koji se i dalje zalažu za slobodan i demokratski Bjelarus; podsjeća na to da Europska unija i njezine države članice nisu priznale rezultate predsjedničkih izbora održanih 2020. zbog masovnog falsificiranja i krivotvorenja te da nisu priznale Aljaksandra Lukašenka za predsjednika Bjelarusa;

nastavlja osuđivati represiju, mučenje i zlostavljanje miroljubivog stanovništva Bjelarusa, gušenje medija i zatiranje interneta kao i premlaćivanja, uhićenja i zastrašivanja novinara, blogera i drugih neovisnih glasova u toj zemlji; i dalje poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu i odbacivanje svih optužbi protiv svih političkih zatvorenika i osoba koje su proizvoljno pritvorene te zahtijeva hitan prekid nasilja i represije;

ustraje na tome da je u Bjelarusu potrebno osigurati temeljne slobode i ljudska prava, vladavinu prava i funkcionalno neovisno sudstvo, okončati sve vrste represije, progona, zlostavljanja, seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, prisilnih nestanaka i mučenja, te odmah i trajno ukinuti smrtnu kaznu; poziva na okončanje diskriminacije žena i ranjivih skupina, uključujući osobe s invaliditetom i pripadnike skupine LGBTQI;

osuđuje politička suđenja i oštre i nepravedne sudske presude koje su nedavno izrečene oporbenim vođama Mariji Kalesnikavoj i Maksimu Znaku te drugim političkim zatvorenicima i pritvorenicima; izražava žaljenje zbog činjenice da su sudske rasprave održane iza zatvorenih vrata i bez pravičnog sudskog postupka te da je diplomatima EU-a i država članica onemogućena prisutnost;

nastavlja osuđivati osvetnički pohod vlasti protiv Centra za ljudska prava „Viasna” te poziva na odbacivanje svih optužbi protiv Alesa Bjaljackog, Valjancina Stefanoviča, Marfe Rabkove, Andreja Čapjuka, Leanida Sudanlenke, Tacjane Lasice, Marije Tarasenke, Uladzimira Labkoviča te ostalog osoblja i volontera Centra „Viasna” i na njihovo hitno i bezuvjetno oslobađanje;

osuđuje represiju i neprijateljsko djelovanje koje vlasti provode protiv predstavnika poljske manjine i škola na poljskom jeziku u Bjelarusu; u tom pogledu poziva na hitno i bezuvjetno oslobađanje Andżelike Borys, novinara Andrzeja Poczobuta i ostalih političkih zatvorenika;

osuđuje ponašanje bjeloruskih trenera Artura Šimaka i Jurija Majseviča na Olimpijskim igrama u Tokiju; podsjeća na kazneni progon bjeloruskih sportaša zbog njihova sudjelovanja u mirnim prosvjedima i navodne povezanosti Bjeloruskog hokejskog saveza i ubojstva Ramana Bandarenka; poziva Međunarodni olimpijski odbor i druge međunarodne sportske odbore i saveze da se pri suradnji s predstavnicima Bjelarusa pridržavaju svojih etičkih kodeksa i kodeksa ponašanja;

ponovno poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje, Komisiju i nacionalna diplomatska predstavništva država članica EU-a u Bjelarusu da pomno prate pojedinačne situacije političkih zatvorenika u Bjelarusu, da o tome izvještavaju Parlament, da im ponude podršku i rade na njihovu oslobađanju;

poziva na nedvojbenu potporu bjeloruskoj demokratskoj oporbi u organizaciji slobodnih i poštenih izbora pod međunarodnim nadzorom Ureda za demokratske institucije i ljudska prava pri OESS-u, uz potporu neovisnih i slobodnih medija i snažnog civilnog društva;

10.

smatra da je otmica i prisilno prizemljenje u Minsk zrakoplova Rynaira FR4978 čin državnog terorizma te stoga poziva EU da primijeni mjere ograničavanja protiv odgovornih osoba ili subjekata u Bjelarusu i Rusiji u cilju borbe protiv terorizma;

11.

potiče Europsko vijeće da na svojem sljedećem sastanku 21. i 22. listopada 2021. postigne dogovor o sveobuhvatnom i strateškom pristupu sankcijama protiv bjeloruskog režima, koji bi trebao uključivati pomak s postupnog pristupa na odlučniji pristup uz sankcije temeljen na sustavnoj prirodi represije i ozbiljnih kršenja ljudskih prava;

12.

pozdravlja odluku Vijeća da uvede četvrti paket restriktivnih mjera i potiče ga da najhitnije nastavi s uvođenjem petog paketa sankcija i da se pritom usmjeri na pojedince i subjekte koji sudjeluju u suzbijanju prava i represiji u Bjelarusu kao i na pojedince i subjekte uključene u trgovanje ljudima te da se uhvati u koštac sa zaobilaženjem sankcija koje se već dešava;

13.

izražava žaljenje zbog činjenice da su nametnute gospodarske sankcije samo djelomično utjecale na Lukašenkin režim, odnosno zbog toga što se nisu u većoj mjeri odrazile na važne sektore kao što su sektor potaše i naftnih derivata; poziva Vijeće da dodatno ojača ciljane gospodarske sankcije EU-a s naglaskom na ključne bjeloruske gospodarske sektore i javna i privatna poduzeća koja podupiru i financiraju Lukašenkin režim, da u paket gospodarskih sankcija uključi dodatne sektore kao što su sektori za čelik, drvo i kemikalije, kao i sve preostale banke u državnom vlasništvu i ključna poduzeća kao što su Belaruskali i Beltelecom, te da zabrani uvoz proizvoda koje često proizvode zatvorenici u kaznenim kolonijama; pozdravlja dodatne sankcije koje su SAD, Ujedinjena Kraljevina i Kanada uvele na prvu godišnjicu namještenih predsjedničkih izbora u Bjelarusu; stoga poziva EU da koordinira svoje mjere sa Sjedinjenim Američkim Državama, partnerima iz skupine G7 i drugim demokratskim zemljama sličnih stavova;

14.

poziva države članice da bjeloruske dužnosnike KGB-a zajednički proglase za persone non grate na tlu Europske unije; ponavlja da bi EU posebnu pozornost trebao posvetiti financijskim tokovima iz Bjelarusa i poziva institucije EU-a da izvještavaju Parlament o imovini Lukašenkine svite i imovine povezane s Lukašenkinim korumpiranim oligarsima; ponavlja svoj poziv da EU koordinira svoje mjere sa Sjedinjenim Američkim Državama, partnerima iz skupine G7 i drugim zemljama sličnih stavova;

15.

izražava žaljenje zbog protjerivanja diplomata iz EU-a i država članica iz Bjelarusa, osobito voditelja Delegacije Europske unije u Bjelarusu te veleposlanika i diplomata iz Litve, Latvije i Poljske; poziva države članice da pozovu svoje veleposlanike iz Minska na konzultacije čime će odaslati politički signal Lukašenkinom režimu i da odbiju akreditiranje bjeloruskih diplomata u EU-u; ističe da bjeloruske zastupnike i dužnosnike ne bi trebalo pozivati na međunarodne ili bilateralne događaje; potiče ESVD da preispita svoje radne metode i zajamči aktivnu ulogu voditelja Delegacije Europske unije u Bjelarusu, koji je pozvan natrag u Bruxelles, te da poduzme dodatne mjere kako bi se diplomatima i osoblju delegacija EU-a u Minsku osiguralo sigurno radno okruženje, prvenstveno zaštita od propagandnih napada Lukašenkovog režima;

16.

oštro osuđuje Lukašenkin režim zbog instrumentalizacije ljudskih bića u političke svrhe čime se krše međunarodne norme i bilateralni ugovori Bjelarusa sa susjedima iz EU-a; ističe da bjelorusko državno sponzorstvo nezakonitih prelazaka vanjske granice EU-a, zajedno s kampanjom dezinformiranja, predstavlja oblik hibridnog ratovanja čiji je cilj zastrašivanje i destabilizacija EU-a; izražava snažnu solidarnost s Litvom, Poljskom i Latvijom, kao i s drugim državama članicama EU-a na koje utječe postupanje bjeloruskog režima; ponovno ističe potrebu da najpogođenije zemlje učinkovito zaštite vanjske granice EU-a, u skladu s relevantnim međunarodnim pravom, posebno Ženevskom konvencijom, kao i pravom EU-a o azilu, uključujući Povelju Europske unije o temeljnim pravima;

17.

pozdravlja potporu koju države članice, Norveška te institucije i agencije EU-a, posebno Europol, Frontex i Europski potporni ured za azil, pružaju državama članicama pogođenima migracijskom krizom koju je izazvao bjeloruski režim te ih potiče da nastave pružati potporu, među ostalim, dodjelom dodatne hitne pomoći EU-a te poziva one koji je još nisu iskoristili da to učine; poziva države članice i institucije EU-a da se hitno pozabave višedimenzionalnom krizom na bjeloruskoj granici, pomognu migrantima koji su zaustavljeni na granici EU-a s Bjelarusom i da im pruže potrebnu podršku; izražava zabrinutost zbog nedostatka transparentnosti na granici između Poljske i Bjelarusa te potiče poljske vlasti da na transparentan način zajamče da je svako zakonodavstvo, politika ili praksa na poljsko-bjeloruskoj granici u skladu s pravom EU-a te da organizacijama civilnog društva i medijima osiguraju pristup pograničnom području, kao i da surađuju s Frontexom kako bi se zajednički riješila aktualna kriza; poziva EU, države članice i međunarodne organizacije da pojačaju napore u razbijanju tih tokova trgovine ljudima u organizaciji države, među ostalim, vršenjem diplomatskog pritiska na zemlje podrijetla migranata i nametanjem sankcija bjeloruskim dužnosnicima, uključenim pojedincima i subjektima, kao i međunarodnim kriminalnim mrežama koje djeluju na teritoriju EU-a i koje su odgovorne za transfere do krajnjih odredišta; ističe da je Bjelarus nedavno obustavio svoj vizni režim s Pakistanom, Jordanom, Egiptom i Južnom Afrikom, čime je omogućeno putovanje bez vize iz tih zemalja u Bjelarus;

18.

poziva Komisiju, Vijeće i države članice da usvoje zajednički pristup toj situaciji na temelju relevantnog prava EU-a i međunarodnog prava te na načelima solidarnosti, transparentnosti, odgovornosti i poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda; poziva Komisiju da hitno podnese ciljane zakonodavne prijedloge na temelju kojih bi se državama članicama osigurale potrebne zaštitne mjere za brzu i učinkovitu reakciju i odgovor na kampanje instrumentalizacije migracija koje provode zemlje izvan EU-a, osobito u vidu snažne i učinkovite zaštite vanjskih granica EU-a i uvođenja učinkovitih mjera za sprečavanje nezakonitih prelazaka te pronalaženja načina da se prekine zlouporaba sustava azila od strane svake neprijateljske treće zemlje, odnosno kriminalne mreže;

19.

zabrinut je zbog smrti ljudi na granici između Bjelarusa i EU-a te izražava sućut obiteljima i rodbini preminulih osoba; poziva vlasti Poljske, Latvije, Litve i drugih zahvaćenih država članica da zajamče poštovanje prava EU-a o azilu i vraćanju te međunarodnog prava o ljudskim pravima i tijekom krizne situacije, što se odnosi i na pristup azilu te što je moguće bolji pristup medija, organizacija civilnog društva i pružatelja pravne pomoći pograničnom području te da uzmu u obzir smjernice Agencije UN-a za izbjeglice (UNHCR) i tijela Vijeća Europe; poziva Komisiju da kao čuvarica Ugovora osigura da se poštuje mjerodavno pravo EU-a;

20.

poziva države članice da unaprijede suradnju u području upravljanja granicama, borbe protiv trgovine ljudima, krijumčarenja cigareta i drugih sigurnosnih izazova koji su nastali ili postali još veći zbog politike bjeloruskog režima; podržava prijedlog Komisije o suspenziji određenih članaka Sporazuma EU-a o pojednostavnjenju izdavanja viza s Republikom Bjelarusom koji se odnose na određene kategorija dužnosnika povezanih s Lukašenkinim režimom, a pritom ne utječu na obične građane Bjelarusa; traži da se proširi popis osoba na koje se ta suspenzija odnosi i da se već razmotri uvrštenje kategorija pojedinaca na koje bi se pojedinačne restriktivne mjere mogle primjenjivati u okviru budućih paketa sankcija;

21.

žali zbog toga što je MMF dodijelio bezuvjetna posebna prava vučenja u iznosu od 910 milijuna USD, što neće služiti narodu Bjelarusa, već interesima nelegitimnog vođe te zemlje; poziva države članice da surađuju s međunarodnim partnerima u multilateralnim organizacijama, kao što je MMF, kako bi ograničile isplate sredstava Lukašenkinu režimu i zamrznule svaku suradnju s njim; svjestan je kontinuiranih ulaganja nedemokratskih zemalja, posebno Rusije i Kine, u Bjelarus;

22.

ponavlja da je prijeko potrebno razotkriti potporu Rusije Lukašenkinoj brutalnoj represiji nad stanovništvom Bjelarusa, kao i njezinu uključenost u hibridne mjere Lukašenkina režima protiv EU-a, uključujući upotrebu migranata u političke svrhe, te smatra Kremlj odgovornim za takva djelovanja;

23.

svjestan je i zabrinut zbog agresivnog scenarija vojne vježbe „Zapad 2021” i nedostatkom mogućnosti za njezino promatranje; ponavlja da se tom vježbom, kao i drugim sličnim vježbama velikih razmjera, ističu ruski ofenzivni stavovi i odlučnost da se svojim kapacitetima koristi na neprijateljski način; ponavlja svoj poziv na stratešku autonomiju EU-a te na istinsku europsku obrambenu uniju kao dio osnaženog NATO-a;

24.

osuđuje kontinuirano trgovanje između Lukašenke i Vladimira Putina kojemu je cilj priprema planova za snažniju integraciju Bjelarusa i Rusije, što uključuje postupnu militarizaciju Bjelarusa, te smatra da je to kršenje suvereniteta Bjelarusa jer se bjeloruskom narodu uskraćuje pravo da odredi budućnost vlastite zemlje; ističe nezakonitost Lukašenkine vladavine i odbacuje sve sporazume koje je on sklopio u ime bjeloruske države, a osobito nakon isteka njegova predsjedničkog mandata 5. studenoga 2020.; ponavlja da EU mora jasno dati do znanja da će, ako Rusija nastavi sa svojom aktualnom politikom u pogledu Bjelarusa, EU Rusiji morati uvesti dodatne mjere ograničavanja i odvraćanja; traži od institucija EU-a da periodički izvješćuju Parlament o upletanju Kremlja u Bjelarusu, uključujući njegovo iskorištavanje situacije radi dubljeg političkog, vojnog i gospodarskog nadzora Bjelarusa;

25.

izražava razočaranje činjenicom da EU dosad nije uspio izraditi sveobuhvatnu strategiju za odnos prema bjeloruskom režimu te apelira na Vijeće, Komisiju i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da osmisle dosljednu i sveobuhvatnu strategiju za Bjelarus koja će se temeljiti na aktualnoj hitnoj potpori žrtvama represije, strateškoj i dugoročnoj političkoj, tehničkoj i financijskoj potpori bjeloruskom civilnom društvu, borcima za ljudska prava, neovisnim medijima, sindikatima i demokratskim snagama u zemlji i inozemstvu, suradnji sa susjednim zemljama u vezi s hitnim humanitarnim pitanjima, bliskoj suradnji s međunarodnim partnerima i relevantnim multilateralnim organizacijama (npr. s UN-om, OESS-om), kao i s međunarodnim donatorima, te na zajedničkom međunarodnom djelovanju na rješavanju problema nekažnjavanja; traži od ESVD-a da preuzme vodeću ulogu u koordinaciji takve dosljedne politike s državama članicama i drugim institucijama EU-a;

26.

apelira na Komisiju, Vijeće, potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i države članice EU-a da nastave upozoravati o stanju u Bjelarusu u svim relevantnim europskim i međunarodnim organizacijama, posebno u OESS-u, UN-u i njegovim specijaliziranim tijelima radi jačanja međunarodnog djelovanja u vezi sa stanjem u Bjelarusu i prevladavanja opstruiranja tih mjera od strane Rusije i drugih zemalja;

27.

i dalje podupire bjeloruski narod u njegovim legitimnim zahtjevima i težnjama za slobodnim i poštenim izborima, temeljnim slobodama i ljudskim pravima, demokratskom zastupljenošću i političkim sudjelovanjem u slobodnom i suverenom Bjelarusu;

28.

pohvaljuje sustavan i dosljedan rad bjeloruskih demokratskih snaga u Bjelarusu i u egzilu, a posebno rad vođe demokratske oporbe Svjatlane Cihanouske, Koordinacijskog vijeća i Nacionalne antikrizne uprave; ponavlja da je prijeko potrebno održavati i proširivati kontakte i suradnju s tim snagama; u tom kontekstu pozdravlja odluku Litve o dodjeli službene akreditacije bjeloruskom demokratskom predstavništvu u Vilniusu i poziva ostale države članice da slijede taj primjer; traži od EU-a da pruži svoje dobre usluge za potporu uspostavi demokratskog bjeloruskog predstavništva u Bruxellesu;

29.

poziva EU da na operativnoj razini surađuje s predstavnicima demokratskih snaga Bjelarusa kako bi se dovršio rad na usvajanju plana za provedbu sveobuhvatnog programa gospodarske potpore budućem demokratskom Bjelarusu vrijednog 3 milijarde EUR u područjima kao što su izgradnja kapaciteta za zagovaranje, izgradnja kapaciteta za reforme, izgradnja kapaciteta za upravljanje ulaganjima i izgradnja kapaciteta za upravljanje državom za demokratske snage Bjelarusa; poziva EU da započne potrebne pripreme za dijalog s demokratskim snagama Bjelarusa i da periodički izvještava Parlament o postignutom napretku, među ostalim, o usvajanju strategije EU-a o njegovim budućim odnosima s demokratskim Bjelarusom i o sveobuhvatnom skupu mjera za pripremu demokratskih snaga Bjelarusa za provedbu tog plana;

30.

ponavlja svoj poziv da se predstavnici demokratskog Bjelarusa službeno pozovu na predstojeći sastanak na vrhu Istočnog partnerstva i uključe u bilateralne i pripremne sastanke na visokoj razini, na razini EU-a i nacionalnoj razini, kao i na parlamentarne sjednice i međuparlamentarne sastanke s Europskim parlamentom i nacionalnim parlamentima; ponovno ističe važnost osnivanja službenih skupina posvećenih Bjelarusu u svim nacionalnim parlamentima država članica EU-a, Istočnog susjedstva i zemalja skupine G7; traži veću suradnju s predstavnicima bjeloruskog civilnog društva i demokratske oporbe, kao i njihovu veću prisutnost, u multilateralnim tijelima Istočnog partnerstva, posebno u Forumu civilnog društva Istočnog partnerstva i Parlamentarnoj skupštini Euronest;

31.

podsjeća na svoju prijašnju inicijativu za misiju na visokoj razini u kojoj bi sudjelovali bivši visoki europski dužnosnici kako bi se istražili svi mogući načini za zaustavljanje nasilja i oslobađanje političkih zatvorenika, što bi moglo pomoći u stvaranju okružja pogodnog za uključiv interni politički dijalog u Bjelarusu; ponavlja svoj poziv Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku da zajedno s međunarodnim partnerima organiziraju međunarodnu konferenciju na visokoj razini „Budućnost demokratskog Bjelarusa”, posvećenu rješavanju krize u Bjelarusu i obvezivanju na financijski paket u iznosu od nekoliko milijardi eura kako bi se podržali budući napori za reformiranje i restrukturiranje bjeloruskoga gospodarstva; traži od Komisije da obavještava Parlament o napretku u postizanju tog cilja;

32.

ističe da je potrebna sveobuhvatna istraga zločinâ koje je Lukašenkin režim počinio protiv bjeloruskog naroda, uključujući ubojstva Ramana Bandarenka i drugih bjeloruskih građana; očekuje rezultate istrage o smrti Vitalija Šišova koju provode ukrajinske vlasti; poziva države članice da aktivno primjenjuju načelo univerzalne jurisdikcije i pripremaju sudske postupke protiv bjeloruskih dužnosnika odgovornih za nasilje i represiju ili umiješanih u njih, uključujući Aleksandra Lukašenka;

33.

obvezuje se da će osigurati učinkovito funkcioniranje Platforme Europskog parlamenta za borbu protiv nekažnjavanja u Bjelarusu te koordinaciju pravodobne međunarodne reakcije na zbivanja u Bjelarusu; poziva Platformu da na svojem predstojećem sastanku iznese daljnje korake kojima bi EU doprinio parničnoj strategiji i zajedno s partnerima sudjelovao u međunarodnom procesu suđenja, uključujući univerzalnu jurisdikciju, za osudu Aljaksandra Lukašenke i članova njegova režima osobno za zločine golemih razmjera počinjene protiv bjelaruskog naroda; posebno poziva da se u okviru Platforme razmotri pokretanje postupka o Bjelarusu pred Međunarodnim sudom na temelju kršenja Čikaške konvencije, Montrealske konvencije i Konvencije UN-a protiv mučenja koje je počinio Lukašenkin režim;

34.

podsjeća sva poduzeća EU-a koja posluju u Bjelarusu na svoj prijašnji poziv da postupaju s posebnom pažnjom i da se pridržavaju svoje odgovornosti u vezi s poštovanjem ljudskih prava, u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; traži od njih da se suzdrže od bilo kakvih novih ulaganja i da javno prosvjeduju bjeloruskim vlastima protiv kontinuirane represije radnika i građana općenito;

35.

apelira na Komisiju, ESVD i države članice EU-a da povećaju izravnu potporu bjeloruskoj oporbi, civilnom društvu, borcima za ljudska prava i neovisnim medijima u Bjelarusu i izvan njega; ističe važnost održavanja odnosa s tim pojedincima i organizacijama unatoč najavi bjeloruskog režima o povlačenju iz Istočnog partnerstva; obvezuje se na jačanje vlastitih aktivnosti za potporu demokraciji; ponavlja svoj poziv na uspostavu ciljanog programa pomoći EU-a kako bi se pomoglo civilnom društvu, neovisnim medijima, akademskoj zajednici i bjeloruskoj oporbi u egzilu, kao i žrtvama političke represije i policijskog nasilja te onima koji bježe od represivnog režima;

36.

poziva Komisiju, države članice i ESVD da surađuju s međunarodnim partnerima, kao što su moskovski mehanizam OESS-a i Vijeće UN-a za ljudska prava, kao i s borcima za ljudska prava i civilnim društvom na terenu, kako bi se osiguralo praćenje i dokumentiranje povreda ljudskih prava te izvješćivanje o njima, a time i utvrđivanje odgovornosti i pravda za žrtve; pozdravlja i podupire osnivanje Međunarodne platforme za odgovornost u pogledu Bjelarusa te poziva institucije EU-a i države članice da podupru njezino funkcioniranje kao i rad UNHRC-a i drugih međunarodnih inicijativa čiji je cilj izvođenje odgovornih pred lice pravde; podržava daljnje rasprave o mogućem međunarodnom sudu za kršenja ljudskih prava u Bjelarusu koji bi se osnovao u Haagu;

37.

ističe iznimnu važnost osnivanja veleposlanstava naroda Bjelarusa diljem svijeta te potiče Komisiju i države članice da pruže dodatnu potporu zaštiti prava i interesa bjeloruskih građana u inozemstvu i interesa demokratskog Bjelarusa, primjerice iznalaženjem načina za financiranje takvih veleposlanstava;

38.

potiče države članice da dodatno pojednostavne postupke za izdavanje viza i boravišnih dozvola osobama koje bježe iz Bjelarusa zbog političkih razloga ili kojima je potrebno liječenje zbog nasilja koje su pretrpjele te da njima i njihovim obiteljima pruže potrebnu podršku i pomoć; poziva države članice i Komisiju da ponude stipendije bjeloruskim studentima i znanstvenicima koji su izbačeni sa sveučilišta i zatvoreni zbog prodemokratskih stavova;

39.

naglašava da je važno odgovoriti na prijetnju nuklearnoj sigurnosti koju predstavlja bjeloruska nuklearna elektrana u Astravjecu; ustraje u tome da se Bjelarus mora potpuno transparentno angažirati u pogledu nuklearne sigurnosti bjeloruske nuklearne elektrane te obvezati na punu provedbu preporuka iz stručne revizije tog postrojenja koju je provela Skupina europskih regulatora za nuklearnu sigurnost; dotad podupire zabranu uvoza energije iz bjeloruske nuklearne elektrane na tržište EU-a i usklađivanje, u tom smislu, mehanizma EU-a za prilagodbu ugljika na granicama;

40.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, vlastima Republike Bjelarusa i Ruske Federacije te predstavnicima bjeloruske demokratske oporbe.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0383.

24.3.2022

Službeni list Europske unije

C 132/205

P9_TA(2021)0421

Humanitarna situacija u Tigreu

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o humanitarnoj situaciji u Tigreu (2021/2902(RSP))

(2022/C 132/18)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2020. o stanju u Etiopiji (1),

—	uzimajući u obzir izjavu potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josepa Borrella i povjerenika za upravljanje kriznim situacijama Janeza Lenarčiča od 25. lipnja 2021. o ubojstvu troje humanitarnih radnika u Tigreu,

—	uzimajući u obzir zajedničku izjavu potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i povjerenika Lenarčiča od 24. lipnja 2021. o zračnom napadu u pokrajini Tigre,

—	uzimajući u obzir izjavu koju je u ime Europske unije 4. listopada 2021. dao potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik o odluci da se protjera sedmero dužnosnika Ujedinjenih naroda,

—	uzimajući u obzir zajedničku izjavu EU-a i SAD-a podnesenu nakon okruglog stola o humanitarnoj krizi u Tigreu od 10. lipnja 2021.,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a za vanjske poslove od 12. srpnja 2021. o Etiopiji,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju 47/13 Vijeća UN-a za ljudska prava od 13. srpnja 2021. naslovljenu „Stanje ljudskih prava u pokrajini Tigre u Etiopiji”,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju 2417 Vijeća sigurnosti UN-a od 24. svibnja 2018. kojom se osuđuju izgladnjivanje civila kao metoda ratovanja i nezakonito uskraćivanje pristupa humanitarnoj pomoći za civilno stanovništvo,

—	uzimajući u obzir napomene glavnog tajnika UN-a Antónija Guterresa od 26. kolovoza 2021. sa sastanka Vijeća sigurnosti UN-a o Etiopiji,

—	uzimajući u obzir izjavu visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet od 13. rujna 2021.,

—	uzimajući u obzir izjavu predsjednika SAD-a Joea Bidena od 17. rujna 2021. o izvršnoj uredbi u vezi s krizom u Etiopiji,

—	uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika UN-a Antónija Guterresa od 30. rujna 2021. nakon protjerivanja sedmero dužnosnika UN-a iz Etiopije,

—	uzimajući u obzir Ustav Savezne Demokratske Republike Etiopije usvojen 8. prosinca 1994., a posebno odredbe Poglavlja III. o temeljnim pravima i slobodama te o ljudskim i demokratskim pravima,

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

—	uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima narodâ,

—	uzimajući u obzir Međunarodni pakt UN-a o građanskim i političkim pravima,

—	uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju o zaštiti civilnih osoba u vrijeme rata iz 1949. i njezine dodatne protokole iz 1977. i 2005.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o izbjeglicama iz 1951. i njezin Protokol iz 1967.,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju 2286 Vijeća sigurnosti UN-a od 3. svibnja 2016. o zaštiti ranjenih i bolesnih, zdravstvenog i humanitarnog osoblja u oružanom sukobu,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju 47/13 Vijeća UN-a za ljudska prava o stanju u pogledu ljudskih prava u pokrajini Tigre u Etiopiji od 13. srpnja 2021.,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda od 12. svibnja 2021. o misiji za utvrđivanje činjenica u pokrajini Tigre u Saveznoj Demokratskoj Republici Etiopiji,

—	uzimajući u obzir drugu reviziju Sporazuma iz Cotonoua,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Zajedničke parlamentarne skupštine Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) i EU-a od 11. ožujka 2021. o demokraciji i poštovanju ustava u EU-u i zemljama AKP-a,

—	uzimajući u obzir izvješće organizacije Amnesty International od 10. kolovoza 2021. naslovljeno „’Ne znam jesu li shvatili da sam osoba’: silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja u sukobu u Tigreu u Etiopiji”,

—	uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

budući da jednostrani prekid vatre koji je etiopska vlada objavila 28. lipnja 2021. nije zaustavio borbe jer su sukobljene strane pokrenule nove ofenzive; budući da se sukob sada širi na susjedne pokrajine Afar i Amharu te postoji opasnost da će njegovi učinci proširiti na cijeli Rog Afrike; budući da je taj jedanaestomjesečni sukob izazvao krizu koju je prouzročio čovjek i da se raširena ljudska patnja u potpunosti može spriječiti;

budući da je čak i prije početka sukoba u Etiopiji 15,2 milijuna ljudi trebalo humanitarnu pomoć, od čega 2 milijuna u pokrajini Tigre; budući da gotovo milijun ljudi živi na rubu gladi, a 5,2 milijuna od 6 milijuna ljudi u Tigreu suočava se s ozbiljnom nesigurnošću opskrbe hranom, što je izravna posljedica nasilja; budući da 91 % stanovništva iznimno hitno treba humanitarnu pomoć, a 100 000 djece bit će tijekom sljedećih 12 mjeseci suočeno s ozbiljnom akutnom pothranjenošću koja je opasna po život; budući da je UN već u lipnju 2021. upozorio da je za 5,5 milijuna ljudi u Tigreu i njegovim susjednim pokrajinama Amhari i Afaru potrebna pomoć u hrani te da 350 000 ljudi prijeti glad; budući da u pokrajini Tigre živi 100 000 interno raseljenih osoba i 96 000 eritrejskih izbjeglica; budući da je u Tigreu nekoliko velikih izbjegličkih kampova u kojima je, prema podacima nevladinih organizacija, među osobama koje tamo žive 44 % djece; budući da je od srpnja 2021. zbog sukoba u Tigreu raseljeno oko 1,9 milijuna ljudi;

budući da postoje brojna ozbiljna izvješća o navodnim teškim kršenjima ljudskih prava, humanitarnog prava i prava o izbjeglicama koja su počinile sve strane u sukobu; budući da se u tim izvješćima spominju napadi na civile, izvansudska pogubljenja, mučenja, prisilni nestanci, masovna pritvaranja, sustavno pljačkanje te sustavno i namjerno uništavanje osnovnih usluga, vodoopskrbnih sustava, usjeva i sredstava za život;

budući da, unatoč tome što je etiopska vlada izrazila da se snažno zalaže za utvrđivanje odgovornosti za seksualno nasilje (2), etiopske i eritrejske oružane snage te oružane snage pokrajine Amhara i dalje uvelike koriste silovanje i druge oblike seksualnog nasilja nad ženama i djevojčicama, uz to što im prijete smrću, upućuju etničke uvrede te ih drže zatočene kao seksualno roblje; budući da su vladine snage i dužnosnici uznemiravali humanitarne organizacije i nacionalne pružatelje zdravstvenih usluga koji pružaju podršku žrtvama seksualnog nasilja i prijetili im;

budući da postoji više izvješća o slučajevima izvansudskih pogubljenja od početka sukoba u Tigreu, uključujući masakre koji su se navodno dogodili u noći 9. studenoga 2020. u gradu Mai Kadra, 28. studenoga 2020. u gradu Axum te u siječnju 2021. u gradu Mahbere Dego, budući da su u kolovozu 2021. sudanske vlasti izvijestile o tome da su u rijeci Tekeze, koja čini granicu između zapadnog Tigrea i Sudana, pronađena tijela oko 50 osoba; budući da su od početka građanskog rata u studenom 2020. pronađeni dokazi o više od 250 navodnih masakra u Tigreu; budući da postoje izvješća da je i Narodna oslobodilačka fronta Tigrea u kolovozu 2021. vršila izvansudska pogubljenja u Tigreu susjednim pokrajinama, primjerice u Chenni i Kobu;

budući da vjerodostojni izvori tvrde da i Narodna oslobodilačka fronta Tigrea i etiopske nacionalne obrambene snage krše ljudska prava u Tigreu; budući da su se eritrejske snage infiltrirale u Tigre i druge dijelove Etiopije te da i one također ozbiljno krše ljudska prava; budući da se većina optužbi odnosi na kršenja koja su počinile etiopske nacionalne obrambene snage i eritrejske snage;

G.	budući da je visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet 13. rujna 2021. govorila o kršenjima koja su počinile „sve strane”; budući da EU dosljedno podupire rad visoke povjerenice Bachelet;

H.	budući da će završno izvješće o zajedničkoj istrazi dužnosnika UN-a za ljudska prava i Etiopskog povjerenstva za ljudska prava o navodnim kršenjima ljudskih prava te humanitarnog prava i prava o izbjeglicama koje su počinile sve strane u sukobu u Tigreu biti objavljeno 1. studenoga 2021.;

I.	budući da su, osim pljačkanja i uništavanja usjeva, u Tigreu jugozapadno od Mekelea primijećeni i rojevi pustinjskih skakavaca; budući da je zbog trenutačnog konflikta i humanitarne situacije u mnogim područjima nemoguće spriječiti širenje bolesti COVID-19 i uložiti napore u cijepljenje;

budući da je tijekom proteklog mjeseca samo 10 % humanitarne pomoći upućeno u sukobima pogođenu pokrajinu Tigre dobilo dozvolu za ulazak na to područje; budući da je potrebno 100 kamiona dnevno kako bi se u pokrajinu Tigre dostavilo dovoljno humanitarne pomoći; budući da je od 12. srpnja 2021. u Tigre ušlo samo 525 kamiona, zbog zatvorenih granica i zbog toga što pristup kontroliraju oružane snage, što je uništena infrastruktura kao što su mostovi te zbog nesigurnosti za vozače, velikog nedostatka goriva za povratak u skladišta i dugih čekanja na pregled humanitarne pomoći i dozvolu prolaska;

budući da se ciljano napadanje humanitarnih radnika smatra ratnim zločinom i zločinom protiv čovječnosti; budući da je 25. lipnja 2021. ubijeno troje djelatnika Liječnika bez granica pri pružanju pomoći onima kojima je najpotrebnija; budući da su od studenoga 2020. u toj pokrajini ubijena 23 humanitarna radnika; budući da su 22. lipnja 2021. snage etiopske vlade spriječile vozila hitne pomoći da pruže pomoć nakon zračnog napada na tržnicu u Togogi; budući da je Ured UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (UNOCHA) izvijestio da su eritrejske vladine snage 17. lipnja 2021. zaustavile i napale tim za cijepljenje u Asgede Woredi; budući da postoje izvješća o opetovanim pljačkama zdravstvenih ustanova u Tigreu; budući da su vladine snage i dužnosnici uznemiravali humanitarne organizacije i nacionalne pružatelje zdravstvenih usluga koji pružaju podršku žrtvama seksualnog nasilja i prijetili im;

budući da je više od dva milijuna ljudi raseljeno iz svojih domova; budući da se procjenjuje da je gotovo 76 500 osoba u Afaru i oko 200 000 u Amhari raseljeno nakon što su tigrejske snage ušle u te pokrajine; budući da prema izvješćima 55 000 etiopskih izbjeglica i tražitelja azila traži utočište u Sudanu;

M.	budući da su neki izbjeglički kampovi u Tigreu uništeni; budući da se eritrejski izbjeglice koji žive u Tigreu suočavaju s otmicama i prisilnim povratkom; budući da je u izbjegličkim kampovima u Tigreu zdravstvena skrb nedostupna i da ponestaje čiste vode za piće;

N.	budući da postoje izvješća o tome da zaraćene strane, uključujući snage Tigrea, regrutiraju djecu za sudjelovanje u borbama; budući da je korištenje djece kao vojnika ratni zločin;

budući da su etiopske vlasti proizvoljno pritvarale i prisilno odvodile etničke Tigrinjce u glavnom gradu Etiopije te su vršile i druge oblike zlostavljanja, kao što je zatvaranje poduzeća u vlasništvu Tigrinjaca; budući da se posvuda u Etiopiji mogu uočiti poticanje na mržnju i diskriminaciju te sve izraženija huškača retorika protiv Tigrea, u čemu sudjeluju i visoki vladini dužnosnici;

P.	budući da je 30. rujna 2021. etiopsko Ministarstvo vanjskih poslova proglasilo sedam članova osoblja UN-a (iz UNICEF-a, Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR) i UNOCHA-e) nepoželjnima (personae non gratae) u Etiopiji;

budući da u Tigreu i susjednim pokrajinama povremeno dolazi do ograničenja i isključivanja interneta i telekomunikacija; budući da dolazi do napada na novinare i da je nekoliko medijskih kuća izgubilo dozvole, što negativno utječe na mogućnost praćenja situacije na terenu; budući da su osnovne usluge, uključujući opskrbu električnom energijom i bankarske usluge, i dalje ograničene;

R.	budući da je trenutačno nestabilno stanje u Etiopiji posljedica dugotrajnih podjela i napetosti među etničkim zajednicama;

S.	budući da je jedinstvo Etiopije, kao višeetničke države, od velike važnosti za stabilnost regije i afričkog kontinenta u cjelini;

T.	budući da je Etiopija, s više od 110 milijuna stanovnika i strateškim položajem blizu Roga Afrike, ključna zemlja na afričkom kontinentu i potencijalni partner od strateške važnosti za EU i njegove države članice;

budući da EU, kao vodeći svjetski donator humanitarne pomoći, svojim humanitarnim financiranjem i dalje iskazuje solidarnost s onima kojima je pomoć potrebna; budući da se EU od samog početka sukoba u Etiopiji dosljedno zalaže za potpun i neometan pristup humanitarnoj pomoći u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom;

V.	budući da je u nedavno donesenoj komunikaciji o humanitarnom djelovanju EU-a predviđeno jačanje postupaka kojima se promicanje i primjena međunarodnog humanitarnog prava dosljedno stavljaju u središte našeg vanjskog djelovanja;

W.	budući da se u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI) – Globalna Europa ljudski razvoj, upravljanje i izgradnja mira u Etiopiji smatraju prioritetnim područjima djelovanja te je 65 % višegodišnjeg okvirnog programa namijenjeno tim područjima;

budući da je Komisija predvidjela humanitarne aktivnosti u vrijednosti od 5 milijuna EUR u Amhari i Afaru kako bi se odgovorilo na nedavne događaje prouzročene krizom, kao dio ukupnih humanitarnih sredstava u iznosu od 53,7 milijuna EUR koja su već mobilizirana i ugovorena 2021., kako bi se pružila potpora potrebitim osobama u Etiopiji; budući da je za pomoć Tigreu i etiopskim izbjeglicama u Sudanu mobilizirano 118 milijuna EUR; budući da je EU zbog trenutačnog sukoba odgodio isplatu proračunske potpore za Etiopiju;

budući da je EU u rujnu 2021. preko Glavne uprave Komisije za europsku civilnu zaštitu i europske operacije humanitarne pomoći (DG ECHO) pokušao organizirati humanitarni zračni most kako bi isporučio hitno potrebnu humanitarnu pomoć u pokrajinu Tigre, ali je naišao na velike prepreke koje je postavila etiopska vlada; budući da je zbog toga izvršen samo jedan let u okviru humanitarnog zračnog mosta EU-a, pri čemu je isporučen samo mali dio humanitarne opreme;

budući da je EU 21. lipnja 2021. imenovao Annette Weber novom posebnom predstavnicom EU-a za Rog Afrike; budući da je finski ministar vanjskih poslova Pekka Haavisto, nakon što je dobio mandat od potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije, dvaput posjetio regiju na početku ove godine kako bi razgovarao o aktualnoj krizi u Etiopiji i njezinim regionalnim učincima;

AA.	budući da je Afrička unija 26. kolovoza 2021. bivšeg nigerijskog predsjednika Oluseguna Obasanjoa imenovala za posrednika u tom sukobu;

AB.

budući da je novouspostavljena etiopska vlada u prosincu 2018. osnovala etiopsko Povjerenstvo za pomirenje i Ministarstvo mira; budući da te dvije institucije dosad nisu ispunile svoje izvorne mandate za poticanje mira te sprečavanje i rješavanje oružanog sukoba u Etiopiji u teškom okruženju nakon svojeg osnivanja;

AC.

budući da je tijekom aktualnog sukoba etiopska Stranka prosperiteta, pod vodstvom predsjednika Abiya Ahmeda, proglasila pobjedu na općim izborima koje su neke oporbene stranke bojkotirale i čiji su rezultat osudile; budući da u Tigreu nije bilo izbornog postupka; budući da EU nije poslao misiju za promatranje izbora;

AD.	budući da je Etiopija potpisnica Sporazuma iz Cotonoua, u čijem se članku 96. utvrđuje da je poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda ključni element suradnje između država AKP-a i EU-a;

zahtijeva da sve strane hitno prekinu neprijateljstva, što je nužan preduvjet za prijeko potrebna poboljšanja humanitarne situacije u Tigreu i drugim pokrajinama, posebno u Afaru i Amhari; poziva da se smjesta ponovno uspostavi ustavni poredak i mehanizam za praćenje prekida vatre;

poziva sve relevantne nacionalne, pokrajinske i lokalne aktere da omoguće trenutačan i neometan pristup humanitarnoj pomoći i pomoć za pogođeno stanovništvo u Tigreu, čime bi se okončala de facto blokada humanitarne pomoći i opskrbe ključnim potrepštinama, među ostalim hranom, lijekovima i gorivom, te da olakšaju pomoć potrebitom stanovništvu u pokrajinama Amhara i Afar;

oštro osuđuje namjerne napade na civile za koje su odgovorne sve sukobljene strane, navode o novačenju djece u redove zaraćenih strana, među ostalim u tigrejske snage, te kontinuirano korištenje silovanja i seksualnog nasilja; podsjeća da su namjerni napadi na civile te novačenje i korištenje djece vojnika ratni zločini;

osuđuje ubojstva civila, izbjeglica te humanitarnih i zdravstvenih radnika; poziva snage svih strana da poštuju međunarodna ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo i pravo o izbjeglicama te da osiguraju zaštitu ljudi u pogođenim područjima; poziva na odgovornost za zločine počinjene tijekom sukoba koji je u tijeku te na to da se počinitelji pronađu i privedu pravdi; poziva da se osobe osumnjičene za silovanje ili seksualno ropstvo istraže zbog tih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti kao što su silovanje, seksualno ropstvo, mučenje i progon;

apelira na Narodnu oslobodilačku frontu Tigrea da zaustavi svoju ofenzivu i odmah povuče svoje snage iz pokrajina Amhara i Afar; poziva pokrajinsku vladu Amhare da povuče svoje snage iz zapadnog Tigrea te eritrejsku vladu da odmah i trajno povuče svoje snage iz Etiopije; poziva susjedne zemlje da se suzdrže od svih političkih i vojnih intervencija koje bi mogle dodatno potpiriti sukob;

poziva na osnivanje neovisnog i nepristranog istražnog povjerenstva kako bi se istražili ciljani napadi na određene etničke i vjerske skupine, čija je namjera bila potaknuti nasilje među zajednicama te ugroziti mir i sigurnost etiopskog naroda; poziva etiopsku vladu da osigura da se odgovorne osobe privedu pravdi;

podsjeća da je etiopska vlada odgovorna za sigurnost i zaštitu izbjeglica i interno raseljenih osoba na svojem teritoriju; poziva etiopske vlasti da odmah pruže odgovarajuću zaštitu i pomoć tisućama eritrejskih izbjeglica i tražitelja azila raseljenih iz kampova u Tigreu te da utvrdi što se dogodilo s tisućama neevidentiranih eritrejskih izbjeglica i gdje se one nalaze; žali zbog govora mržnje i huškačkog jezika koji koriste visoki dužnosnici te apelira na sve uključene aktere da pažljivo biraju riječi kako bi se izbjegla daljnja eskalacija i spriječila dodatna ljudska patnja; traži da međunarodne i pokrajinske granice ostanu otvorene za sigurno i slobodno kretanje civila; podsjeća da je Etiopija važna zemlja podrijetla, tranzita i odredišta migranata; insistira na tome da savezna vlada Etiopije i pokrajinske vlasti zaštite stanovništvo i zajamče mu temeljna prava;

poziva etiopske vlasti da odmah prijave prisilne nestanke svih civila, da puste na slobodu one koji su pritvoreni bez uvjerljivih dokaza o počinjenju kaznenog djela i da okončaju svako diskriminirajuće postupanje; žali zbog toga što javne osobe upotrebljavaju govor mržnje kojim se može potaknuti nasilje, zastrašivanje i diskriminacija tigrejskih ili drugih zajednica, čime se stvara nepovjerenje i potiče etnički sukob, te apelira na nacionalne, lokalne i pokrajinske vlasti da usvoje uključiviji dijalog i da se suzdrže od poticanja na nasilje;

potiče vlasti da uspostave tijelo srodno sudu za pružanje pravde žrtvama koje bi bilo zaduženo za istrage kršenja ljudskih prava koja su se dogodila tijekom tog sukoba, uključujući okolnosti, čimbenike i kontekst svakog kršenja, čime bi se žrtvama pružila mogućnost da iznesu svoje svjedočanstvo i omogućilo stvaranje nepristrane povijesne evidencije o prošlosti te poziva da to tijelo izradi nacrt politike o reparacijama, zajedno s preporukama za mjere kojima bi se spriječila buduća kršenja ljudskih prava;

10.

oštro osuđuje sve napade na humanitarne radnike i kritičnu infrastrukturu, uključujući bolnice i zdravstvene ustanove, te rašireno pljačkanje i uništavanje humanitarne pomoći; oštro osuđuje blokiranje vozila hitne pomoći koja pokušavaju pružiti medicinsku pomoć ranjenicima nakon bombardiranja;

11.

žali zbog činjenice da je etiopsko Ministarstvo vanjskih poslova sedam djelatnika UN-a u području ljudskih prava i humanitarnih radnika iz UNICEF-a, OHCHR-a, UNOCHA-e i Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova proglasilo nepoželjnima (personae non gratae); izražava zabrinutost za sigurnost i dobrobit neovisnih humanitarnih radnika i radnika u području ljudskih prava u regiji te za neutralnost pri distribuciji humanitarne pomoći u Tigreu; pozdravlja snažnu izjavu EU-a i njegovih 27 država članica od 30. rujna 2021. u kojoj se oštro osuđuje protjerivanje tih radnika i poziva vladu da poništi svoju odluku;

12.

poziva etiopsku vladu da potpiše i ratificira Rimski statut Međunarodnoga kaznenog suda; poziva zaraćene strane da zajamče neograničen pristup neovisnim promatračima za ljudska prava i istražiteljima, uključujući istražitelje Ujedinjenih naroda i Afričke unije;

13.

ističe važnost rada novinara u regiji i poziva sve aktere da medijima osiguraju slobodan pristup i da novinarima omoguće sigurnost dok obavljaju svoj posao;

14.

poziva na potpuno ponovno uspostavljanje osnovnih javnih usluga kao što su elektroenergetske i bankarske usluge te na ukidanje ograničenja u pogledu telekomunikacija i pristupa internetu u Tigreu; naglašava da je važno osigurati obrazovanje i škole za djecu u Tigreu i šire;

15.

podsjeća na važnost Etiopije za stabilnost Roga Afrike i kontinenta u cjelini; podsjeća da su EU i ostali međunarodni sugovornici ponudili usluge posredovanja između strana u etiopskom sukobu, ali te ponude Etiopija nije prihvatila; poziva sve sukobljene strane da bez preduvjeta dođu za pregovarački stol; poziva na uključiv nacionalni politički dijalog pod vodstvom Etiopije kako bi se pronašlo rješenje krize, uključujući predstavnike iz svih pogođenih područja (Tigre, Amhara, Benišangul-Gumuz, Afar, Oromia, Sidama, Somali, pokrajina Južnih naroda, narodnosti i etničkih grupa (SNNPR) te Gambela);

16.

podsjeća da se situacija može riješiti samo mirnim sredstvima i uključivim dijalogom među svim zaraćenim stranama, stvarnim prekidom vatre i zaštitom ljudskih prava;

17.

ponovno naglašava spremnost EU-a da podrži i organizira dijalog u bliskoj suradnji s drugim akterima i da se uključi u njega kako bi prostor za dijalog ostao otvoren i kako bi se pokušao stvoriti temelj za pregovore između dviju glavnih zaraćenih strana;

18.

izražava potporu regionalnim naporima za posredovanje kao što su napori predsjednika Obasanjoa, posrednika kojeg je imenovala Afrička unija; nadalje, pozdravlja nedavno imenovanje nove posebne predstavnice EU-a za Rog Afrike;

19.

žali što se Vijeće sigurnosti UN-a dosad nije bavilo situacijom u Tigreu; apelira na EU i njegove države članice da izvrše pritisak na Vijeće sigurnosti UN-a da održava redovite javne sastanke o Tigreu i da poduzme odlučne mjere kako bi se osigurao neometan pristup humanitarnoj pomoći, omogućila zaštita civila, zaustavila teška kršenja međunarodnog prava i osiguralo preuzimanje odgovornosti za počinjena zlodjela; poziva Vijeće sigurnosti UN-a da razmotri mogućnost slanja mirovnih snaga UN-a u pokrajinu;

20.

poziva države članice EU-a da potaknu potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da do kraja godine u Vijeću UN-a za ljudska prava između sjednica održi kratak sastanak o Tigreu kako bi predstavio zaključke izvješća zajedničke istrage Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR) i Etiopskog povjerenstva za ljudska prava; naglašava da bi zajednička istraga trebala pomoći u tome da se postave temelji za snažan međunarodni istražni mehanizam koji bi Vijeće UN-a za ljudska prava trebalo hitno uspostaviti;

21.

poziva Vijeće EU-a za vanjske poslove da djeluje brzo, odlučno i ujedinjeno kako bi donijelo potrebne mjere za učinkovito suočavanje s ozbiljnošću i hitnošću situacije na terenu u Tigreu;

22.

pozdravlja i podupire odluku Komisije iz prosinca 2020. o odgodi isplata proračunske potpore etiopskoj vladi; pozdravlja diplomatske napore i opetovane izjave potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije i Komisije u kojima se poziva na odgovornost i neometan pristup humanitarnoj pomoći te osuđuje kršenja koje su počinile sve strane; snažno naglašava potporu EU-a važnom radu Michelle Bachelet kao visoke povjerenice UN-a za ljudska prava;

23.

poziva EU i njegove države članice da razmotre donošenje mjera kako bi se zaštitila ljudska prava i osiguralo da se počinitelji kršenja ljudskih prava privedu pravdi, na primjer preko globalnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava;

24.

naglašava da EU stoji uz etiopski narod; naglašava svoju spremnost na mirno rješenje sukoba; međutim, predlaže da Komisija primijeni sankcije protiv članova etiopske vlade, eritrejske vlade i Narodne oslobodilačke fronte Tigrea te ostalih koji su odgovorni za djelovanja kojima se produžuje sukob i pogoršava humanitarna situacija za milijune Etiopljana ako se do kraja listopada 2021. humanitarna situacija znatno ne poboljša, posebno nakon formiranja nove etiopske vlade;

25.

poziva države članice da zaustave izvoz oružja i tehnologije za nadzor u Etiopiju kojima se olakšavaju napadi na civile te kršenja ljudskih prava;

26.

pozdravlja Izvršnu uredbu SAD-a od 17. rujna 2021. u vezi s krizom u Etiopiji, a koja je usmjerena na one koji su odgovorni i koji sudjeluju u produljenju sukoba u Etiopiji, ometanju pristupa humanitarnoj pomoći, sprečavanju prekida vatre i kršenjima ljudskih prava; međutim, žali što je SAD nastavio pružati proračunsku potporu, što znači da su mjere SAD-a bile manje učinkovite i manje odlučne od djelovanja EU-a;

27.

snažno pozdravlja spasonosnu potporu Komisije u pokrajini i podupire njezino daljnje širenje; poziva na mobilizaciju dodatnih sredstava u iznosu od najmanje 30 milijuna EUR iz pričuve EU-a za solidarnost i pomoć u nuždi kako bi se odgovorilo na najhitnije potrebe osoba pogođenih sukobom u Tigreu i drugim područjima koja su izravno pogođena širenjem sukoba u sjevernoj Etiopiji, s posebnim naglaskom na graničnim pokrajinama Afar i Amhara;

28.

apelira na EU i čelnike njegovih država članica da tijekom predstojećeg sastanka na vrhu i sastanka čelnika Afričke unije i EU-a prednost daju ljudskim pravima i humanitarnoj situaciji u Tigreu i sjevernoj Etiopiji te da utvrde konkretne mjere i promiču veću koordinaciju u strategiji i komunikaciji;

29.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, saveznoj vladi i gornjem domu parlamenta Etiopije, vlastima pokrajine Tigre, vladi Republike Sudana, vladi Države Eritreje, vladama država članica Međuvladinog tijela za razvoj, Afričkoj uniji i njezinim državama članicama, Panafričkom parlamentu te Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0330.

(2) Izjava od 12. kolovoza 2021. u pogledu najnovijeg izvješća organizacije Amnesty Internationala o navodnim silovanjima i drugim oblicima seksualnog nasilja u pokrajini Tigre u Saveznoj Demokratskoj Republici Etiopiji.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 132

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 65. 24. ožujka 2022.

	III Pripremni akti
	Europski parlament
	utorak, 5. listopada 2021.
2022/C 132/19	P9_TA(2021)0397 Okoliš: Aarhuška uredba ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. listopada 2021. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (COM(2020)0642 – C9-0321/2020 – 2020/0289(COD)) P9_TC1-COD(2020)0289 Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. listopada 2021. radi donošenja Uredbe (EU) 2021/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1367/2006 o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice	212
2022/C 132/20	Odluka Europskog parlamenta od 5. listopada 2021. o osnivanju izaslanstva u Parlamentarnu skupštinu za partnerstvo EU-a i UK-a i određivanju njegova brojčanog sastava (2021/2917(RSO))	215
2022/C 132/21	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. listopada 2021. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije, s jedne strane, i Vlade Grenlanda i Vlade Danske, s druge strane, i njegova Protokola o provedbi (06566/2021 – C9-0154/2021 – 2021/0037(NLE))	216
2022/C 132/22	Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. listopada 2021. o nacrtu odluke Vijeća o potpisivanju, u ime Europske unije, Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije, s jedne strane, i vlade Grenlanda i vlade Danske, s druge strane, i Protokola o njegovoj provedbi (06566/2021 – C9-0154/2021 – 2021/0037M(NLE))	217
2022/C 132/23	Odluka Europskog parlamenta od 5. listopada 2021. kojom se predlaže imenovanje Julije Laffranque za članicu odbora osnovanog u skladu s člankom 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (2021/2171(INS))	221
2022/C 132/24	Odluka Europskog parlamenta od 5. listopada 2021. o prijedlogu imenovanja predsjednika Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) (N9-0058/2021 – C9-0369/2021 – 2021/0902(NLE))	222
2022/C 132/25	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. listopada 2021. o Prijedlogu uredbe Vijeća o privremenoj suspenziji autonomnih carina Zajedničke carinske tarife na uvoz određenih industrijskih proizvoda na Kanarske otoke (COM(2021)0392 – C9-0351/2021 – 2021/0209(CNS))	223

Sadržaj		Stranica

	EUROPSKI PARLAMENT ZASJEDANJE 2021.–2022. Dnevne sjednice od 4. do 7. listopada 2021. USVOJENI TEKSTOVI	1

	I. Rezolucije, preporuke i mišljenja
	REZOLUCIJE
	Europski parlament
	srijeda, 6. listopada 2021.
2022/C 132/01	Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. o ulozi razvojne politike u odgovoru na gubitak biološke raznolikosti u zemljama u razvoju u kontekstu ostvarenja ciljeva Programa 2030. (2020/2274(INI))	2
2022/C 132/02	Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. o umjetnoj inteligenciji u kaznenom pravu i njezinoj primjeni od strane policije i pravosudnih tijela u kaznenim stvarima (2020/2016(INI))	17
2022/C 132/03	Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. o posljedicama nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama i prava skrbništva po žene i djecu (2019/2166(INI))	27
2022/C 132/04	Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. o Okviru politike EU-a za sigurnost na cestama za razdoblje 2021. – 2030.: preporuke za sljedeće korake u ostvarenju vizije nula (2021/2014(INI))	45
2022/C 132/05	Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. o obnovi ribljih stokova u Sredozemnome moru: procjena i sljedeći koraci (2019/2178(INI))	56
2022/C 132/06	Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. o Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2021/1449 od 3. rujna 2021. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari 2-fenilfenol (uključujući njegove soli kao što je natrijeva sol), 8-hidroksikvinolin, amidosulfuron, bifenoks, klormekvat, klortoluron, klofentezin, klomazon, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dikamba, difenokonazol, diflufenikan, dimetaklor, etofenproks, fenoksaprop-P, fenpropidin, fludioksonil, flufenacet, fostiazat, indoksakarb, lenacil, MCPA, MCPB, nikosulfuron, parafinska ulja, penkonazol, pikloram, propakizafop, prosulfokarb, kizalofop-P-etil, kizalofop-P-tefuril, sumpor, tetrakonazol, tri-alat, triflusulfuron i tritosulfuron (2021/2869(RSP))	65
2022/C 132/07	Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. o budućnosti odnosa EU-a i SAD-a (2021/2038(INI))	70
	četvrtak, 7. listopada 2021.
2022/C 132/08	Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o izvješću o provedbi uzajamnih fondova EU-a i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj (2020/2045(INI))	88
2022/C 132/09	Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o stanju kapaciteta EU-a za kiberobranu (2020/2256(INI))	102
2022/C 132/10	Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o Arktiku: prilike, bojazni i sigurnosni izazovi (2020/2112(INI))	113
2022/C 132/11	Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o zaštiti osoba s invaliditetom preko predstavki: stečena iskustva (predstavke br. 2582/2013, 2551/2014, 0074/2015, 0098/2015, 1140/2015, 1305/2015, 1394/2015, 0172/2016, 0857/2016, 1056/2016, 1147/2016, 0535/2017, 1077/2017, 0356/2018, 0367/2018, 0371/2018, 0530/2018, 0724/2018, 0808/2018, 0959/2018, 0756/2019, 0758/2019, 0954/2019, 1124/2019, 1170/2019, 1262/2019, 0294/2020, 0470/2020, 0527/2020, 0608/2020, 0768/2020, 0988/2020, 1052/2020, 1139/2020, 1205/2020, 1299/2020, 0103/2021 i ostale) (2020/2209(INI))	129
2022/C 132/12	Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2020. (2020/2122(INI))	151
2022/C 132/13	Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o reformi politike EU-a u području štetnih poreznih praksi (uključujući reformu Skupine za Kodeks o postupanju) (2020/2258(INI))	167
2022/C 132/14	Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o stanju ljudskih prava u Mjanmaru, uključujući položaj vjerskih i etničkih skupina (2021/2905(RSP))	179
2022/C 132/15	Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o slučaju Paula Rusesabagine u Ruandi (2021/2906(RSP))	186
2022/C 132/16	Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o zakonu američke savezne države Teksasa o pobačaju (2021/2910(RSP))	189
2022/C 132/17	Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o stanju u Bjelarusu nakon jedne godine prosvjeda i njihove nasilne represije (2021/2881(RSP))	196
2022/C 132/18	Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o humanitarnoj situaciji u Tigreu (2021/2902(RSP))	205