Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Izazovi rada na daljinu: organizacija radnog vremena, ravnoteža između poslovnog i privatnog života i pravo na isključivanje”

(razmatračko mišljenje na zahtjev portugalskog predsjedništva)

(2021/C 220/01)

Izvjestitelj:

Carlos Manuel TRINIDADE

Zahtjev portugalskog predsjedništva Vijeća:	26.10.2020.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	11.3.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	24.3.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	559
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	221/15/20

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO priznaje da je u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 rad na daljinu pridonio kontinuitetu funkcioniranja gospodarstva i zaštiti radnih mjesta u raznim državama članicama i da su zahvaljujući njemu ograničeni poslovni gubici. U Europi je nekoliko milijuna radnika počelo raditi kod kuće – prema procjenama Eurofounda, njih oko 40 %.

1.2.

Pogledamo li situaciju u Europi prije pandemije, rad na daljinu bio je mnogo manje raširen nego u SAD-u ili Japanu (udio radnika na daljinu u Europi bio je više nego dvostruko manji nego u te dvije države). S druge strane, pandemija je ubrzala prelazak na rad na daljinu, koji je postao nezamjenjiv čimbenik u borbi protiv koronavirusa. Poduzeća, radnici i društvo u cjelini stoga se suočavaju s golemim izazovima. Iz ove će se pandemije svakako moći izvući brojne pouke, čime će se povećati mogućnosti i ukloniti rizici povezani s radom na daljinu.

1.3.

U tom kontekstu EGSO prepoznaje dalekovidnost europskih socijalnih partnera, koji su još 2002. potpisali sporazum o radu na daljinu, te poziva socijalne partnere u državama članicama da nastave socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje te definiraju pravila i postupke prilagođene svakoj državi članici i situaciji u svakom sektoru.

1.4.

EGSO smatra da je potrebno pronaći rješenja kojima se uzima u obzir gospodarska tranzicija prema digitalizaciji, održiviji razvoj i smanjenje nejednakosti.

1.5.

EGSO poziva Komisiju i države članice da prate provedbu sporazuma o radu na daljinu iz 2002. i sporazuma o digitalizaciji iz 2020. S obzirom na iskustva stečena tijekom pandemije postojeći propisi u EU-u i državama članicama mogli bi se izmijeniti i donijeti novi propisi kako bi se promicali pozitivni aspekti rada na daljinu i zaštitila temeljna prava radnika. EGSO ističe da posebnu pozornost treba posvetiti organizaciji radnog vremena, rizicima za zdravlje i sigurnost na radu, ravnoteži između poslovnog i privatnog života, pravu na isključivanje i efektivnosti radnih prava u radu na daljinu. Razvoj tehnologije i metoda rada ubrzava se i treba se pobrinuti za to da se pravila i prakse prilagode novim uvjetima koji će prevladavati u budućnosti.

1.6.

EGSO skreće pozornost na potrebu da se države članice, uz sudjelovanje socijalnih partnera, pobrinu za donošenje odgovarajućeg nacionalnog okvira za rad na daljinu kojim će se urediti pravila za poduzeća i radnike koji koriste taj vid rada.

1.7.

EGSO poziva države članice da pravilno prenesu i provedu Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života.

1.8.

EGSO naglašava da sporazumi europskih socijalnih partnera iz 2002. i 2020. uključuju ključna načela koja omogućuju iskorištavanje pozitivnih aspekata rada na daljinu i smanjenje njegovih negativnih posljedica.

1.9.

EGSO smatra da su, kad je riječ o propisima, glavni izazovi osigurati da rad na daljinu bude dobrovoljan i reverzibilan te da radnici na daljinu imaju jednaka individualna i kolektivna prava kao i radnici na usporedivom radnom mjestu u poduzeću za koje rade. To bi se, među ostalim, trebalo odnositi i na organizaciju rada kako bi se zajamčilo slično radno opterećenje. Rad na daljinu trebalo bi urediti u pisanom obliku i prema potrebi poduzeti posebne mjere kako bi se djelotvorno osigurala prava radnika na daljinu i jednako postupanje kao i prema drugim radnicima, posebno u pogledu zdravlja i sigurnosti na radu.

1.10.

EGSO uviđa da je prije uvođenja rada na daljinu važno jasno definirati sva pitanja povezana s opremom, odgovornostima i troškovima. EGSO smatra da su u pravilu poslodavci odgovorni za dostavu, instalaciju i održavanje opreme potrebne za rad na daljinu. Poslodavac bi trebao izravno pokriti troškove nastale radom na daljinu, posebno one koji se odnose na komunikaciju (potrošni materijal, mobilni telefon, internet).

1.11.

EGSO predlaže da poduzeća, u kontekstu rada na daljinu i u skladu s europskim i nacionalnim zakonodavstvom te sporazumima o kolektivnom pregovaranju na razini države, regije, sektora ili poduzeća, budu dužna koristiti odgovarajuće mehanizme za mjerenje uobičajenog radnog vremena i prekovremenih sati.

1.12.

EGSO smatra da se metode praćenja i bilježenja radnog vremena, s kojima radnici moraju biti upoznati, ne bi smjele koristiti u druge svrhe, biti nametljive niti kršiti privatnost radnika. Osim toga, pri njihovoj upotrebi treba voditi računa o mjerodavnim načelima zaštite podataka.

1.13.

EGSO ističe da radnici koji rade na daljinu ne smiju biti stavljeni u nepovoljan položaj u svom profesionalnom životu, posebno u pogledu razvoja profesionalne karijere, stalnog osposobljavanja, pristupa internim informacijama poduzeća, članstva u sindikatima i sindikalnog zastupanja, posebnih radničkih prava (medicina rada, osiguranje i sl.) i pristupa drugim posebnim pravima koja su u poduzeću predviđena.

1.14.

EGSO smatra da bi na temelju studija o posljedicama rada na daljinu trebalo pokrenuti zajednički proces Europske komisije, Međunarodne organizacije rada (ILO) i OECD-a u cilju sastavljanja konvencije ILO-a o radu na daljinu. EGSO također smatra da bi dostojni uvjeti rada na daljinu trebali biti dio Programa ILO-a za dostojanstven rad i odgovarajućih nacionalnih programa.

2.   Konceptualni aspekti i kontekst rada na daljinu

2.1.

Ovo je mišljenje odgovor na pitanja portugalskog predsjedništva o izazovima rada na daljinu u pogledu organizacije radnog vremena, ravnoteže između poslovnog i privatnog života i prava na isključivanje, a s ciljem promicanja europskog socijalnog modela. Ta pitanja uključuju rodnu perspektivu, koja se razmatra u zasebnom mišljenju (SOC/662), također razmatračkom kao i ovo mišljenje.

2.2.

EGSO cijeni rad Međunarodne organizacije rada i Eurofounda na metodama i konceptima rada na daljinu, koji omogućuju usporedbu podataka na europskoj i međunarodnoj razini (1).

2.3.

U kontekstu ovog dokumenta EGSO koristi pojam „rad na daljinu” za profesionalnu djelatnost koju zaposlenici obavljaju na daljinu, izvan poslovnih prostora poduzeća i pomoću informacijsko-komunikacijskih tehnologija (IKT). Mjesto obavljanja posla i uporaba IKT-a stoga su dva ključna aspekta rada na daljinu. EGSO uviđa da postoje različiti oblici rada na daljinu, ovisno o zakonima i praksama u raznim zemljama. Ovo se mišljenje bavi radom na daljinu zaposlenika, a ne bavi se problematikom rada na daljinu samozaposlenih osoba, koju treba ubuduće razmotriti u zasebnom mišljenju.

2.4.

Rad na daljinu već je uređen određenim politikama. Iako na europskoj i međunarodnoj razini ne postoje posebne direktive ili propisi o radu na daljinu, EU ima uspostavljene instrumente, točnije Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o određenim vidovima organizacije radnog vremena (2), Direktivu Vijeća 89/391/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (3), Direktivu (EU) 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji (4) i Direktivu (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća o ravnoteži između poslovnog i privatnog života (5). EGSO poziva države članice na djelotvorno prenošenje tih direktiva u nacionalno zakonodavstvo.

2.5.

I europski socijalni partneri posebnu su pozornost posvetili tom području. Okvirni sporazum o radu na daljinu (autonomni sporazum) potpisan je 2002., ali je provedba širom Europe neujednačena. U njemu je istaknuto nekoliko aspekata, kao što su: dobrovoljnost rada na daljinu; jednako postupanje kao prema radnicima na usporedivom radnom mjestu u poduzeću, s posebnim upućivanjem na radno opterećenje, pristup osposobljavanju i kolektivnim pravima; reverzibilnost; činjenica da prijelaz na rad na daljinu ne mijenja radni status radnika; poštovanje privatnog života radnika na daljinu; zaštita podataka i poštovanje normi o zdravlju i sigurnosti na radu. Kako bi se provjerila ispravna primjena zdravstvenih i sigurnosnih standarda, poslodavac, sindikat odnosno predstavnici radnika i druga nadležna tijela imaju pristup radnom mjestu u granicama predviđenim nacionalnim zakonima i kolektivnim ugovorima. Ako radnik radi kod kuće, taj pristup podliježe prethodnoj obavijesti i odobrenju radnika. Radnici na daljinu imaju pravo zatražiti obavljanje inspekcijskog nadzora.

2.6.

U lipnju 2020. europski socijalni partneri sklopili su autonomni okvirni sporazum o digitalizaciji koji posebno obuhvaća četiri područja: digitalne vještine i sigurnost radnih mjesta; modalitete uključivanja i isključivanja; umjetnu inteligenciju i zadržavanje ljudske kontrole te poštovanje ljudskog dostojanstva i pitanje nadzora. EGSO smatra da je potrebno što prije provesti procjenu rezultata provedbe odredbi iz tog sporazuma. EGSO poziva Komisiju, države članice i socijalne partnere da promiču brzu i pravilnu provedbu sporazuma. Mogla bi se pokrenuti europska zakonodavna inicijativa u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (članak 151. i sljedeći članci UFEU-a) i/ili na razini država članica kako bi se zaštitilo i ostvarilo pravo radnika na isključivanje.

2.7.

Europski socijalni partneri obavili su i još uvijek obavljaju važan posao u velikom broju sektora. Popis sporazuma o radu na daljinu i digitalizaciji nalazi se u Prilogu ovom dokumentu. Iako nije iscrpan, taj popis odražava napore socijalnog dijaloga u tom području.

2.8.

Na razini država članica radno zakonodavstvo uređuje određene aspekte relevantne za rad na daljinu, kao što su trajanje i organizacija radnog vremena, podređeni radni odnos te zdravlje i sigurnost na radu, te posebne odredbe kao što je obveza postojanja ugovora o radu u pisanom obliku. Okvirni sporazum o radu na daljinu utjecao je na sadržaj dogovorenih normi.

2.9.

Rad na daljinu također je bio, i još uvijek jest, predmet kolektivnog pregovaranja i ugovora (ponekad trostranih) sastavljenih na nacionalnoj ili sektorskoj razini odnosno na razini poduzeća, na čiji je sadržaj utjecao i europski sporazum iz 2002. godine. Budući da se pregovori često odvijaju na razini poduzeća, sadržaj sporazumâ manje je poznat (6).

2.10.

U tome su iznimka istočnoeuropske države članice. EGSO poziva socijalne partnere u tim zemljama da pregovaraju o sporazumima o radu na daljinu ili da ih po potrebi ažuriraju.

2.11.

Prema europskom istraživanju o radnim uvjetima iz 2015. udio radnika koji rade na daljinu bio je visok u dvjema nordijskim zemljama – Danskoj (37 %) i Švedskoj (33 %) – te u Nizozemskoj (30 %); prosječan u zemljama kao što su Luksemburg (26 %), Francuska (25 %), Estonija (24 %), Belgija (24 %) i Finska (24 %), a nizak u polovini država članica EU-a, u rasponu od 12 % do 13 % (Njemačka, Španjolska, Bugarska, Litva, Rumunjska) ili čak između 7 % i 11 % (Italija, Češka, Poljska, Slovačka, Portugal i Mađarska). Treba napomenuti da, općenito uzevši, polovina radnika na daljinu ulazi u kategoriju „povremenog rada na daljinu”, dok nešto manje od četvrtine njih „redovito radi na daljinu” (kod kuće) (7).

2.12.

Navedimo neke rezultate novijih istraživanja (8):

2.12.1.

Godine 2019. samo 5,4 % zaposlenih u EU-27 obično je radilo od kuće i taj je postotak tijekom posljednjeg desetljeća praktički ostao nepromijenjen. Međutim, između 2009. i 2019. udio radnika koji su povremeno radili na daljinu porastao je s 5,2 % 2009. na 9 % 2019. godine. Prema studijama ILO-a, na daljinu (uključujući mobilni rad na daljinu) radi 8 % ukupne radne snage u EU-u, u usporedbi s 20 % u SAD-u i 16 % u Japanu (9).

2.12.2.

Udio radnika na daljinu znatno se razlikuje među sektorima i zanimanjima, a posebno je visok u informacijskim i tehnološkim sektorima te u sektorima utemeljenima na znanju, kao i među visokokvalificiranim stručnjacima. Industrijska struktura država članica, raspodjela radnih mjesta po veličini poduzeća, stopa samozaposlenih osoba i digitalne vještine radnika neki su od čimbenika koji objašnjavaju razlike i varijacije u učestalosti rada na daljinu među državama članicama.

2.12.3.

Nejednakosti u pristupu radu na daljinu i zaštiti radnika mogle bi povećati nejednakosti među radnicima, među ostalim i u pogledu rodne dimenzije, koja je razmotrena u mišljenju SOC/662, pa treba pronaći rješenje za taj problem.

2.12.4.

Razvoj digitalnih vještina radnika ključan je za suočavanje s izazovima tehnoloških promjena i novih načina rada (osposobljavanje u području digitalnih vještina 2019. u prosjeku je provodilo manje od 25 % poduzeća u EU-u, od 6 % u Rumunjskoj do 37 % u Finskoj).

2.13.

Zbog pandemije bolesti COVID-19 nekoliko milijuna radnika u Europi počelo je raditi od kuće, a Eurofound procjenjuje da je oko 40 % radnika zbog pandemije počelo raditi na daljinu na puno radno vrijeme. To je u većini slučajeva obavezno zbog toga što su tijela javne vlasti donijela takve odluke radi zaštite zdravlja.

2.14.

EGSO ponavlja svoje stajalište izneseno u raznim mišljenjima (10) o pitanjima koja se odnose na budućnost rada, digitalizaciju, organizaciju radnog vremena i ravnotežu između poslovnog i privatnog života.

3.   Mogućnosti i rizici rada na daljinu

3.1.

Kad je riječ o poduzećima, rad na daljinu može dovesti do povećanja produktivnosti, ali i stvoriti poteškoće za kulturu poduzeća i organizaciju rada. Primjena rada na daljinu iz poslovne perspektive ima višestruke ciljeve, prije svega (11): i. organizaciju rada na temelju rezultata, čime se radnicima daje veća autonomija i veća odgovornost za rezultate; ii. povećanje produktivnosti i učinkovitosti (manje prekida); iii. uštedu prostora u poslovnim prostorima i/ili uredima i smanjenje pripadajućih troškova; iv. lakši pristup zapošljavanju za određene kategorije radnika (koji imaju obiteljske obveze ili neki vid motoričkog invaliditeta).

3.2.

Rad na daljinu radnicima može olakšati usklađivanje poslovnog i privatnog života te smanjiti troškove putovanja na posao. Općenito, rad na daljinu može dovesti do veće autonomije, koncentracije i produktivnosti (12). Međutim, autonomija nije uvijek kompenzacija za negativne posljedice za zdravlje i dobrobit, a može čak i povećati intenzitet rada u kombinaciji s prekomjernim radnim opterećenjem i poslovnom kulturom usmjerenom na konkurentnost, što iziskuje visoku učinkovitost koja dovodi do pretjeranog (neplaćenog) radnog opterećenja i nedovoljnih razdoblja odmora (13).

3.3.

EGSO naglašava da rad na daljinu pozitivno utječe na održivi razvoj i dekarbonizaciju gospodarstva, kao i na poboljšanje gradske mobilnosti.

3.4.

EGSO napominje da su zahvaljujući radu na daljinu negativne posljedice pandemije bolesti COVID-19 bitno smanjene. Znatno povećanje njegove primjene omogućilo je održavanje mnogih gospodarskih sektora na životu.

3.5.

EGSO ističe da brisanje granica između razdoblja rada i odmora može dovesti do povećanja broja stvarno odrađenih sati, većeg intenziteta rada i težeg isključivanja s posla te štetno utjecati na obiteljski život. Mjerenje i kontrola radnog vremena velik je izazov za inspekcijske službe država članica, koji treba riješiti na odgovarajući način.

3.6.

U istraživanju se ističu određeni rizici za radnike: nije riječ samo o rizicima povezanima s raznim oblicima izoliranosti, kao što su stres, depresija ili anksioznost, nego i o mišićno-koštanim poremećajima, glavobolji, iscrpljenosti, poremećajima spavanja i novim digitalnim fenomenima kao što su „virtualna prisutnost”. Utjecaj te prisutnosti na rad varira. Prema podacima Eurofounda, iskustvo je negativno za neke radnike, dok su drugi zadovoljni što mogu raditi od kuće umjesto da odlaze na radno mjesto kada se osjećaju loše. Međutim, time se ne bi smjelo zadirati u pravo na bolovanje. Rad na daljinu također predstavlja velike poteškoće kao što su otežana organizacija sindikalnih aktivnosti i sudjelovanje u njima, nevidljivost, povreda privatnosti i raspršenost radnika na daljinu.

3.7.

EGSO napominje da postoje drugi rizici u pogledu rada na daljinu, kao što su oni povezani s kibersigurnošću, koje bi trebalo rješavati na odgovarajući način kako bi se zaštitila poduzeća i privatnost radnika na daljinu. Drugi rizik povezan s radom na daljinu moguće su negativne posljedice za postojeće organizacijske kulture u odjelima koji proizvode robu ili pružaju usluge, te u udrugama i/ili volonterskim organizacijama.

3.8.

Rad na daljinu podrazumijeva vještine u području IKT-a i pristup opremi i uslugama, kao i stambene i druge uvjete koji pogoduju radu na daljinu, čime se postavlja pitanje gospodarskih i društvenih nejednakosti.

3.9.

EGSO uviđa da rad na daljinu može olakšati integraciju na tržište rada određenih diskriminiranih skupina, posebno osoba s invaliditetom, trudnica i samohranih roditelja, koji se često suočavaju sa strukturnim preprekama u pristupu zapošljavanju.

3.10.

EGSO smatra da su, kad je riječ o propisima, glavni izazovi osigurati da rad na daljinu bude dobrovoljan i reverzibilan – osim u iznimnim slučajevima, kao što je pandemija, kada je on obveza koju su odredila tijela javne vlasti – te da radnici na daljinu imaju jednaka individualna i kolektivna prava kao radnici na usporedivom radnom mjestu u poduzeću za koje rade; da režim rada na daljinu bude utvrđen u pisanom obliku; te da se, prema potrebi, poduzmu posebne mjere kako bi se osigurala efektivnost prava radnika na daljinu i jednako postupanje prema njima kao i prema drugim radnicima.

3.11.

EGSO smatra da bi propisi o radu na daljinu mogli osigurati pristojne radne uvjete i doprinijeti smanjenju nejednakosti i siromaštva unatoč zaposlenju (14).

3.12.

EGSO smatra da su poslodavci odgovorni za osposobljavanje te za dostavu, instalaciju i održavanje potrebne opreme za rad na daljinu. Poslodavac bi trebao izravno pokriti troškove nastale radom na daljinu, posebno one koji se odnose na komunikaciju (potrošni materijal, mobilni telefon, internet).

3.13.

Treba poduzeti sve potrebne mjere za zaštitu podataka koji se odnose na rad na daljinu, a posebno osobnih podataka radnika na daljinu.

3.14.

EGSO napominje da je u velikoj većini poduzeća došlo do snažnog povećanja primjene sustava za nadzor, kontrolu i praćenje rada radnika na daljinu te preporučuje da se pri upotrebi tih kontrolnih instrumenata uzmu u obzir načela zaštite podataka. Osim toga, to pitanje treba eventualno urediti u okviru nekog budućeg zakonodavnog akta i/ili kolektivnog pregovaranja između socijalnih partnera u državama članicama na nacionalnoj, regionalnoj i sektorskoj razini odnosno razini poduzeća.

4.   Izazovi rada na daljinu

4.1.   Organizacija radnog vremena

4.1.1.

EGSO napominje da su istraživanja jednoglasna glede učinaka rada na daljinu na radno vrijeme i navode dugo radno vrijeme kao glavni nedostatak tog oblika rada (15). Rad na daljinu omogućuje radniku da strukturira svoj radni dan i izbjegne putovanje između kuće i radnog mjesta, ali i dovodi do duljeg rada navečer i vikendom.

4.1.2.

EGSO sa zadovoljstvom primjećuje da su se europski socijalni partneri nedavno složili da je redovit dijalog rukovoditelja i radnika i/ili njihovih predstavnika o radnom opterećenju i radnim procesima (16) jedna od mjera koju treba uzeti u obzir u okviru procesa zajedničkog partnerstva koji je temelj sporazuma.

4.1.3.

Naime, u jednoj studiji Eurofounda (17) navodi se sljedeće:

4.1.3.1.

U kontekstu „redovitog” rada na daljinu oko 30 % radnika svakodnevno ili nekoliko puta tjedno radi tijekom slobodnog vremena; oko 50 % radnika prekida se u radu radi obavljanja nepredviđenih poslova, a njih oko 20 % radi više od 48 sati tjedno (ta je brojka skoro 30 % za „mobilne” radnike na daljinu i 10 % za „povremene” radnike na daljinu).

4.1.3.2.

U kontekstu „redovitog” rada na daljinu oko 40 % radnika ima odmor kraći od 11 sati (to vrijedi za 25 % „povremenih” radnika na daljinu i oko 60 % „mobilnih” radnika na daljinu).

4.1.4.

Istraživanja Eurofounda pokazuju da je intenzitet rada čest problem u europskim zemljama (npr. 37 % radnika izjavilo je da su izloženi kratkim rokovima) i da je češći među radnicima na daljinu, posebno mobilnim radnicima na daljinu (18).

4.1.5.

Treba ocijeniti učinke intenzivne uporabe IKT-a, kao što su rad na zaslonu ili rad pomoću pametnih telefona, na zdravlje i dobrobit. Negativne posljedice, koje se mogu povećati radom na daljinu, jesu psihološki pritisak (stres), zamor očiju, tjeskoba, glavobolja, iscrpljenost, poremećaji spavanja i mišićno-koštani poremećaji (19).

4.1.6.

Iako postoje europski standardi mjerodavni za rad na daljinu, potrebno je ocijeniti jesu li Direktiva o radnom vremenu, zajedno s drugim direktivama iz točke 2.4, odnosno sporazum o radu na daljinu iz 2002. i sporazum o digitalizaciji iz 2020. dovoljni za zaštitu tih radnika (20). EGSO u vezi s tim ističe važnost europske sudske prakse prema kojoj „[…] države članice moraju poslodavcima nametnuti obvezu uspostave objektivnog, pouzdanog i pristupačnog sustava mjerenja dnevnog radnog vremena tijekom kojeg je pojedini radnik radio” (21). EGSO napominje da je na državama članicama da utvrde konkretne načine provedbe takvog sustava, uzimajući u obzir, među ostalim, razlike među sektorima i djelatnostima (22).

4.1.7.

U tom smislu EGSO predlaže da poduzeća, u kontekstu rada na daljinu i u skladu s europskim i nacionalnim zakonodavstvom te sporazumima o kolektivnom pregovaranju na regionalnoj ili sektorskoj razini, odnosno na razini poduzeća, budu dužna koristiti odgovarajuće mehanizme za mjerenje uobičajenog radnog vremena i prekovremenih sati.

4.1.8.

EGSO smatra da jednako postupanje prema radnicima na usporedivim radnim mjestima u istom poduzeću vrijedi i za zdravlje i sigurnost na radu, organizaciju rada kako bi se zajamčilo slično radno opterećenje i pravo sindikata, odnosno predstavnika radnika na pristup mjestu rada na daljinu, u granicama predviđenima nacionalnim zakonodavstvom i kolektivnim ugovorima.

4.1.9.

Radnici na daljinu ne smiju biti stavljeni u nepovoljan položaj u svom profesionalnom životu, posebno u pogledu razvoja profesionalne karijere, stalnog osposobljavanja, pristupa internim informacijama poduzeća, članstva u sindikatu i sindikalnog zastupanja, posebnih radničkih prava (medicina rada, osiguranje i sl.) i pristupa drugim posebnim pravima koja su u poduzeću predviđena.

4.2.   Ravnoteža između poslovnog i privatnog života

4.2.1.

Jedan od pokretača razvoja rada na daljinu jest činjenica da taj oblik rada po svemu sudeći omogućuje bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života, veću produktivnost i lojalnost osoblja te njegovu manju fluktuaciju. Međutim, s obzirom na to da je teško donijeti konačne zaključke o učincima rada na daljinu na svijet rada na temelju trenutačnog stanja istraživanja o toj temi, stvarnost bi mogla biti mnogo složenija i dvosmislenija, a možda čak i proturječna tezi o potencijalnim uzajamnim koristima i za radnike i za poslodavce (23).

4.2.2.

EGSO ukazuje na proturječje između sve veće fleksibilnosti radnog vremena i cilja dostojanstvenog rada koji zagovara ILO.

4.2.3.

Kad je riječ o ravnoteži između poslovnog i privatnog života, EGSO smatra da su negativne posljedice za radnike na daljinu uvećane, a osim toga, razlikuju se ovisno o individualnim karakteristikama radnika, kulturi i organizaciji rada (24). EGSO smatra da će djelotvorno prenošenje Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života bez ikakve sumnje pomoći u poboljšanju radnih uvjeta radnika na daljinu (25). EGSO stoga poziva države članice na njezino ispravno prenošenje i provedbu.

4.2.4.

EGSO napominje da su učinci rada na daljinu na ravnotežu između poslovnog i privatnog života izrazito dvojaki ili čak proturječni pa su zbog toga o ravnoteži između poslovnog i privatnog života nužna daljnja istraživanja (26).

4.2.5.

EGSO skreće pozornost na potrebu za odgovarajućim osposobljavanjem radnika i njihovih nadređenih o dobrim praksama u vezi s radom na daljinu i o poštovanju pravnih i ugovornih obveza, posebno u pogledu promicanja ravnoteže između poslovnog i privatnog života.

4.2.6.

EGSO poziva države članice da poduzmu odgovarajuća ulaganja u stvaranje i/ili razvoj visokokvalitetnih i univerzalno dostupnih socijalnih službi za starije osobe i djecu kojima se može doprinijeti ravnoteži između poslovnog i privatnog života.

4.3.   Pravo na isključivanje

4.3.1.

EGSO je svjestan da kultura „stalne povezanosti” i nedostatak odmora stvaraju velike fizičke i psihosocijalne rizike za radnike na daljinu (27). Zbog internetske je povezanosti sve teže poštovati granice između plaćenog rada i privatnog života.

4.3.2.

U vezi s pravom na isključivanje nedavno su uvedene politike država članica (iako one imaju različite pristupe) i/ili mjere socijalnih partnera i poduzeća kako bi se ograničili ti negativni učinci i zaštitili radnici tijekom slobodnog vremena.

4.3.3.

Stalna internetska povezanost ima negativne posljedice. Žene su najviše pogođene jer one obično obavljaju neplaćene kućanske poslove i brinu se o djeci te starijim i bolesnim osobama (28).

4.3.4.

Zakonodavstvom je obuhvaćena većina pitanja povezanih s radom na daljinu tako da je njegova učinkovita provedba vrlo važna. Okvirni sporazum o digitalizaciji potpisan na europskoj razini u lipnju 2020. obuhvaća, među ostalim, modalitete prava na isključivanje, poštovanje odredbi o radnom vremenu iz zakonodavstva i kolektivnih ugovora, kao i druge ugovorne aranžmane, i pravo radnika da ne bude dostupan poslodavcu izvan radnog vremena. EGSO napominje da taj sporazum socijalni partneri provode na razini država članica. Međutim, moguća je zakonodavna inicijativa koja je u skladu s odredbama UFEU-a (članak 151. i sljedeći članci) kako bi se zaštitilo i ostvarilo pravo radnika na isključivanje te na taj način spriječilo pogoršanje njihovih radnih uvjeta.

4.3.5.

Države članice imaju različita stajališta o uvođenju prava na isključivanje (29). Četiri države (Belgija, Španjolska, Francuska i Italija) donijele su o tome posebno zakonodavstvo. U dvjema državama raspravljalo se o nacrtu zakona (Portugal) ili je pokrenut postupak savjetovanja (Nizozemska), ali nije doneseno posebno zakonodavstvo. U ostalim državama članicama pristupi se razlikuju: u nekim slučajevima sindikati zagovaraju posebno zakonodavstvo jer se postojeće zakonodavstvo ne smatra dovoljnim, u drugima smatraju da je kolektivno pregovaranje najbolji oblik regulacije, u trećima pak tvrde da je zakonodavstvo kojim se uređuje radno vrijeme dovoljno.

4.3.6.

S obzirom na navedeno, EGSO pozdravlja rezoluciju koju je Europski parlament usvojio 21. siječnja 2021., a koju je Europska komisija uzela u obzir u Akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava od 4. ožujka u poglavlju o radu na daljinu i pravu na isključivanje (30). EGSO u tom kontekstu smatra da bi pravo na isključivanje trebalo na odgovarajući način razmotriti u Akcijskom planu za europski stup socijalnih prava.

4.3.7.

EGSO naglašava da, kad je riječ o pravu na isključivanje, prekovremeni rad sam po sebi nije problem pod uvjetom da je u skladu s utvrđenim pravilima, posebno u pogledu maksimalnog dopuštenog broja sati, te da se jamči plaćanje ukupno obavljenog rada u skladu s pravnim okvirom svake zemlje.

5.   Mjere Europske komisije, država članica i socijalnih partnera

5.1.

EGSO naglašava potrebu za većim brojem statističkih informacija i njihovom boljom kvalitetom, te više istraživanja o radu na daljinu kako bi se utvrdile najbolje prakse i analizirao njihov utjecaj na radnike, poduzeća i društvo. EGSO poziva Komisiju da poboljša istraživanja u području rada na daljinu i njegovih učinaka, da promiče razmjenu najboljih praksi među državama članicama u pogledu organizacije radnog vremena, ravnoteže između poslovnog i privatnog života i prava na isključivanje te, naposljetku, da podrži razvoj potrebne tranzicije vještina, poštujući pritom socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje među socijalnim partnerima na različitim razinama.

5.2.

EGSO naglašava da sporazumi iz 2002. i 2020. sadrže ključna načela koja omogućuju iskorištavanje pozitivnih učinaka rada na daljinu i smanjenje njegovih negativnih posljedica.

5.3.

EGSO poziva Europsku komisiju i države članice da prate provedbu sporazumâ iz 2002. i 2020., da po potrebi prilagode postojeće propise s obzirom na iskustvo stečeno pandemijom te da osmisle nove propise kako bi se promicali pozitivni aspekti rada na daljinu i zaštitila temeljna prava radnika. Razvoj tehnologije i metoda rada ubrzava se, što znači da će pravila i prakse možda trebati prilagoditi novim uvjetima koji će prevladavati u budućnosti.

5.4.

EGSO skreće pozornost na potrebu da se države članice, uz sudjelovanje socijalnih partnera, pobrinu za donošenje odgovarajućeg nacionalnog okvira za rad na daljinu kojim će se definirati pravila za poduzeća i radnike koji koriste taj vid rada, vodeći pritom računa o navedenim sporazumima.

5.5.

Posebnu pozornost treba posvetiti organizaciji radnog vremena, rizicima za zdravlje i sigurnost na radu, ravnoteži između poslovnog i privatnog života, pravu na isključivanje i efektivnosti radnih prava u radu na daljinu.

5.6.

EGSO je uvjeren da bi se problemi povezani s radom na daljinu trebali rješavati u kontekstu načela europskog stupa socijalnih prava i ciljeva održivog razvoja UN-a.

5.7.

EGSO smatra da je sudjelovanje i uključivanje socijalnih partnera na svim razinama, što znači i putem kolektivnog pregovaranja, ključno za pronalaženje uravnoteženih, dostojanstvenih i pravednih rješenja.

5.8.

EGSO smatra da bi na temelju studija o posljedicama rada na daljinu trebalo pokrenuti zajednički proces Europske komisije, ILO-a i OECD-a u cilju sastavljanja konvencije ILO-a o radu na daljinu. EGSO također smatra da bi dostojni uvjeti rada na daljinu trebali biti dio Programa ILO-a za dostojanstven rad i odgovarajućih nacionalnih programa.

---

(1)  Alex Soojung-Kim Pang (2017.), Rest – Why you get more done when you work less (Odmorite se – Zbog čega napravite više radeći manje).

(2)  SL L 299, 18.11.2003., str. 9.

(3)  SL L 183, 29.6.1989., str. 1.

(4)  SL L 186, 11.7.2019., str. 105.

(5)  SL L 188, 12.7.2019., str. 79.

(6)  Eurofound i ILO (2017.), Working anytime, anywhere: The effects on the world of work (Raditi bilo kad i bilo gdje: posljedice na svijet rada), str. 51–54. (dalje u tekstu: „Eurofound i ILO (2017.)”.)

(7)  Europska komisija (2020.), Telework in the EU before and after the COVID-19: where we were, where we head to (Rad na daljinu u EU-u prije i nakon COVID-a 19: gdje smo i kamo idemo), znanstveni sažeci za potrebe politika.

(8)  Idem.

(9)  ILO (2019.), Telework in the 21st century (Rad na daljinu u 21. stoljeću), str. 294.

(10)  SL C 129, 11.4.2018., str. 44., SL C 197, 8.6.2018., str. 45.,SL C 237, 6.7.2018., str. 8., SL C 367, 10.10.2018., str. 15., SL C 440, 6.12.2018., str. 37., SL C 232, 14.7.2020., str. 18.

(11)  Eurofound i ILO (2017.), str. 51.

(12)  Eurofound (2020.), Telework and ICT-based mobile work: flexible working in the digital age (Rad na daljinu i mobilni rad koji se temelji na informacijsko-komunikacijskim tehnologijama: fleksibilan rad u digitalnom dobu), str. 53. (dalje u tekstu: „Eurofound (2020.)”.)

(13)  Eurofound i ILO (2017.), str. 40.

(14)  Vidjeti nedavnu rezoluciju koju je donio Europski parlament.

(15)  ILO (2019.), Telework in 21st century, str. 298.

(16)  Okvirni sporazum europskih socijalnih partnera o digitalizaciji, lipanj 2020., str. 10.

(17)  Further exploring the working conditions of ICT-based mobile workers and home-based teleworkers (Daljnje razmatranje radnih uvjeta mobilnih radnika čiji je rad zasnovan na IKT-u i radnika od kuće), radni dokument, str. 23–33.

(18)  Eurofound (2016.), 6th European Working Conditions Survey, Overview report (Šesto europsko istraživanje o radnim uvjetima, sažeto izvješće), str. 47–51. Vidjeti i prethodnu bilješku.

(19)  Za posljedice rada na daljinu na zdravlje i dobrobit vidjeti: Eurofound (2020.), str. 27–35.

(20)  Eurofound (2020.), str. 54.

(21)  Presuda Suda Europske unije, predmet C-55/18, ECLI: EU:C:2019:402, točka 60. Za rad na daljinu vidjeti i preostalu sudsku praksu: C-518/15; C-344/19; C-580/19; C-214/20; C-84/94.

(22)  Idem., predmet C-55/18, ECLI: EU 2019: točka 63.

(23)  ILO (2019.), Telework in 21st century, str. 302.

(24)  Glavni izvor: Eurofound (2020.), str. 13–26.

(25)  Eurofound (2020.), str. 54.

(26)  Eurofound i ILO (2017.), str. 33. i 40.

(27)  Eurofound i ILO (2017.), str. 37.

(28)  Vidjeti mišljenje EGSO-a SOC/662 (vidjeti stranicu 13. ovoga Službenog lista).

(29)  Glavni izvor: Eurofound (2020.), str. 13–26.

(30)  Vidjeti nedavnu rezoluciju koju je donio Europski parlament.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Rad na daljinu i rodna ravnopravnost – uvjeti čiji je cilj da rad na daljinu ne pogorša nejednaku raspodjelu neplaćene skrbi i kućanskih poslova između žena i muškaraca te da bude pokretač promicanja rodne ravnopravnosti”

(Razmatračko mišljenje na zahtjev portugalskog predsjedništva)

(2021/C 220/02)

Izvjestiteljica:	Milena ANGELOVA
Suizvjestiteljica:	Erika KOLLER

Zahtjev portugalskog predsjedništva Vijeća:	dopis od 26.10.2020.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	11.3.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	24.3.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	559
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	219/10/18

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Rad na daljinu dobro je poznat način rada, ali se njegova primjena znatno povećala tijekom pandemije COVID-a 19, što je rezultiralo time da više od trećine zaposlenika radi od kuće, uz veći udio žena nego muškaraca (1). Budući da žene obično obavljaju većinu poslova skrbi i kućanskih poslova, rad na daljinu smatrale su jedinom mogućnošću za usklađivanje tog neplaćenog rada i plaćenog zaposlenja. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) želi skrenuti pozornost na rizik korištenja rada na daljinu kao mogućnosti za preuzimanje dvostrukog tereta plaćenog i neplaćenog rada. Stoga EGSO pozdravlja kampanju Europske komisije o suzbijanju rodnih stereotipa (2), ponovno ističe potrebu za kulturnom promjenom i uklanjanjem svih strukturnih prepreka kako bi se postigla ujednačenija raspodjela neplaćenog rada u kućanstvu te poziva države članice da brzo i učinkovito provedu Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života.

1.2.

S obzirom na to da su pandemijski uvjeti izvanredni, povezanost rada na daljinu i rodne ravnopravnosti potrebno je ocijeniti iz općenitije i dugoročnije perspektive. Od početka pandemije, kada je to moguće, rad na daljinu obvezan je kao mjera zaštite zdravlja i popraćen mnogim izvanrednim i restriktivnim obilježjima. U normalnim uvjetima rad na daljinu obično se obavlja dobrovoljno kako bi se posao mogao organizirati na način koji najbolje odgovara općim ciljevima i potrebama poduzeća i organizacija, a da se pritom ispunjavaju potrebe i poslodavaca i radnika te poštuju europski i nacionalni pravni i normativni okviri (3), kao i postignuća socijalnog dijaloga, sa svim praktičnim aranžmanima utvrđenima u sklopu ugovora o radu i kolektivnih ugovora.

1.3.

Rad na daljinu pruža razne mogućnosti za poboljšanje rodne ravnopravnosti, kao što su: veće sudjelovanje na tržištu rada; veća fleksibilnost u organizaciji radnog vremena i kombiniranju pružanja neplaćene skrbi s plaćenim zaposlenjem, čime se može poboljšati sudjelovanje na tržištu rada; rast produktivnosti zahvaljujući većoj učinkovitosti; bolja prostorna usklađenost ponude i potražnje radne snage bez potrebe preseljenja na drugo mjesto; ušteda vremena i troškova zbog ukidanja ili smanjenja putovanja na posao itd. Istovremeno, rad na daljinu podrazumijeva određene rizike i moguće probleme, primjerice: radnik/ica može postati nevidljiv(a) u radnoj zajednici; može propustiti formalne i neformalne strukture podrške, osobne kontakte s kolegama i pristup informacijama i prilikama za promaknuće i osposobljavanje; moguće pogoršanje rodne nejednakosti i veći rizik od nasilja i uznemiravanja. Kad je riječ o ženama, to može pogoršati postojeće rodne nejednakosti. Uspješno ublažavanje takvih rizika iziskuje odgovarajuću rodnu analizu s obzirom na to da čak i politike koje se čine rodno neutralnima mogu zapravo biti rodno neosjetljive i negativno utjecati na žene. Stoga se moraju poduzeti svi napori kako bi se ostvario pozitivan učinak.

1.4.

EGSO prima na znanje trenutačni pravni i dodatni okvir kojim se regulira rad na daljinu. To uključuje Direktivu o radnom vremenu, Direktivu o sigurnosti i zdravlju na radu, Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života i autonomni okvirni sporazum europskih socijalnih partnera o radu na daljinu (2002.) i o digitalizaciji (2020.). Također napominje da ne postoji konsolidirani europski okvir za rad na daljinu. Europski parlament naveo je da je „nužno uspostaviti zakonodavni okvir u svrhu reguliranja uvjeta rada na daljinu unutar EU-a kako bi se osigurali primjereni uvjeti rada i zaposlenja u digitalnom gospodarstvu, čime bi se pridonijelo smanjenju nejednakosti i pristupilo problemu siromaštva unatoč zaposlenju”. EGSO stoga preporučuje ocjenu postojećih pravila kako bi se utvrdila njihova djelotvornost s obzirom na brzo širenje rada na daljinu, svijest o novim rizicima i stečena iskustva. Posebno potiče socijalne partnere da revidiraju okvirni sporazum o radu na daljinu iz 2002. i daju mu novi zamah.

1.5.

Socijalni partneri mogu, primjerice, putem kolektivnog pregovaranja, imati važnu ulogu u promicanju rada na daljinu na način kojim se doprinosi ravnopravnosti spolova, promicanju dobrobiti na radnom mjestu i produktivnosti. S obzirom na veliku raznolikost radnih mjesta, najbolji se rezultati mogu postići prilagođenim mjerama na razini poduzeća i radnog mjesta. Iako odluku o organizaciji rada donosi poslodavac, socijalni dijalog ključno je sredstvo na radnim mjestima za rješavanje pitanja kao što su plaće, radno vrijeme, načini povezanosti, zdravlje i sigurnost na radu te osposobljavanje i razvoj vještina u kontekstu rada na daljinu.

1.6.

Osnovni preduvjeti za rodno neutralan rad na daljinu uključuju dostupnost potrebnih tehnologija, struktura i vještina. EGSO ponavlja svoj poziv na ulaganje u digitalnu infrastrukturu i povezanost za sve, među ostalim u lokalne zajedničke prostore u kojima se rad na daljinu može obavljati izvan doma, kao i u poboljšanje digitalnih vještina, uz posebnu pažnju usmjerenu na žene kako bi im se omogućilo da u potpunosti sudjeluju na tržištima rada i kako bi se izbjegao svaki oblik digitalnog jaza (4).

1.7.

Dostupnost, pristupačnost i cjenovna prihvatljivost infrastrukture i usluga skrbi za djecu, osobe s posebnim potrebama i starije osobe drugi su ključan preduvjet za rodno ravnopravan rad na daljinu i rad općenito. EGSO poziva na donošenje „europskog plana o pružanju skrbi” kojim bi se osiguralo pružanje kvalitetnijih usluga svima tijekom cijelog životnog ciklusa. Potiče države članice da osiguraju i ulažu u dostupnost visokokvalitetnih, cjenovno prihvatljivih, pristupačnih i raznolikih usluga skrbi kako bi se odgovorilo na razne zahtjeve i situacije.

1.8.

Rad na daljinu donosi opasnost da radnik postane nevidljiv u radnoj zajednici te da bude lišen formalnih i neformalnih struktura podrške, osobnih kontakata s kolegama i pristupa informacijama. To može dovesti do toga da se ti radnici zanemaruju kada je riječ o prilikama za napredovanje i osposobljavanje te da im nedostaju važne informacije o plaćama i postojećim pravima radnika. Kad je riječ o ženama, to može pogoršati postojeće rodne nejednakosti, kao što je razlika u plaćama između spolova. Predložena Direktiva o transparentnosti plaća, koju je Europska komisija objavila 4. ožujka 2021., mogla bi biti jedan od važnih načina rješavanja problema nedostatka informacija zbog nevidljivosti.

1.9.

Radi omogućavanja i poticanja inovacija i ulaganja u nove metode u privatnom sektoru te stvaranja novih radnih mjesta za uključivo zapošljavanje iznimno je važno da EU osigura povoljne uvjete za poduzetništvo i poslovanje te da promiče digitalizaciju, posebno za mikropoduzeća i MSP-ove. Jednako tako, javni sektor značajan je poslodavac i potrebna su odgovarajuća ulaganja kako bi se osigurali pristojni radni uvjeti i modernizacija infrastrukture radi postizanja ciljeva digitalne transformacije. Bliska i neometana suradnja javnog i privatnog sektora potrebna je i na praktičnoj razini, u područjima digitalne infrastrukture, obrazovanja i osposobljavanja, zdravstvenih i socijalnih usluga te istraživanja i inovacija.

1.10.

EGSO poziva na istraživanje rodnih implikacija i preduvjeta rada na daljinu u okolnostima u kojima ne dominira pandemija i uzimajući u obzir dugoročna kretanja u raznim sektorima gospodarstva i društva te na prikupljanje i širenje postojećih primjera dobre prakse diljem EU-a. Time bi se omogućio rodno osjetljiv pristup u postizanju potrebnih tehnoloških i socijalnih inovacija kako bi se osiguralo da rad na daljinu doprinosi promicanju rodne ravnopravnosti (5).

1.11.

Budući da su posljedice koje rad na daljinu ima za rodnu ravnopravnost određene društvenim tradicijama i stavovima pojedinaca, EGSO poziva na ciljane mjere i kampanje kako bi se smanjilo i prevladalo stereotipno razmišljanje. Potiče socijalne partnere i organizacije civilnog društva na razini EU-a i nacionalnoj razini da preuzmu aktivnu ulogu u zagovaranju nestereotipnih obiteljskih uloga i odabira žena i muškaraca u pogledu studija, zanimanja i zaposlenja.

1.12.

EGSO poziva donositelje odluka na europskoj i nacionalnoj razini da se kroz dijalog i suradnju sa socijalnim partnerima snažno zalažu za suzbijanje svih oblika nasilja nad ženama, među ostalim na poslu, kod kuće i na internetu, te poziva države članice da brzo ratificiraju Konvenciju o nasilju i uznemiravanju iz 2019. (br. 190) Međunarodne organizacije rada i Istanbulsku konvenciju.

2.   Opće napomene

2.1.

EGSO pozdravlja inicijativu portugalskog predsjedništva da zatraži dva međusobno nadopunjujuća razmatračka mišljenja usmjerena na podrobniju analizu rada na daljinu, u kojima će se uzeti u obzir iskustva stečena tijekom pandemije. Time bi se također mogla bolje usmjeravati provedba Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života i potaknuti najbolje prakse za širenje rada na daljinu. Tim će se mišljenjima doprinijeti budućem nacrtu zaključaka Vijeća u prvoj polovini 2021.

2.2.

Brza digitalizacija gospodarstva i društva, koja se znatno ubrzala zbog pandemije bolesti COVID-19, uzrokovala je veću primjenu rada na daljinu koja je rezultirala time da je u srpnju 2020. godine 34 % zaposlenika radilo isključivo od kuće, dok je njih 14 % radilo djelomično od kuće (6). Pandemija omogućuje uvid u znatno povećanje rada na daljinu, ali potrebno je obratiti pozornost na uobičajene radne uvjete rada na daljinu koji nisu pod utjecajem pandemije.

2.3.

Iako rodna ravnopravnost ovisi o mnogo čimbenika, a rad na daljinu ima razne gospodarske i socijalne učinke osim onih koji se odnose na rodnu ravnopravnost, ovo se razmatračko mišljenje, u skladu sa zahtjevom portugalskog predsjedništva, posebno tiče povezanosti između rada na daljinu i rodne ravnopravnosti. Budući da rad na daljinu može donijeti i koristi i rizike u pogledu rodne ravnopravnosti, cilj je pronaći načine da ga se učini jednim od pokretača promicanja rodne ravnopravnosti i izbjeći pogoršanje neravnopravne raspodjele neplaćene skrbi i kućanskih poslova između žena i muškaraca. EGSO naglašava potrebu za uključivanjem rodne perspektive u izradu politika kako bi se pomoglo ublažiti rizike i iskoristiti prilike.

2.4.

Iskorištavanjem potencijala rada na daljinu i istodobnim ublažavanjem s njime povezanih rizika doprinosi se očuvanju globalnih pozitivnih pomaka u području rodne ravnopravnosti (7). Iako je vjerojatnije da će mobilan rad izvan radnog prostora poslodavca obavljati muškarci, a ne žene, žene obavljaju više redovitog rada od kuće nego muškarci. To se u određenoj mjeri može objasniti rodnim ulogama i modelima rada i obiteljskog života koji su specifični za pojedinu zemlju i kulturu (8). Žene obično obavljaju većinu neplaćenih poslova skrbi u kućanstvima (9) te iako su ti poslovi ključni dio društveno-gospodarskog života, nisu prepoznati kao takvi. Unatoč tome što rad na daljinu može doprinijeti boljoj ravnoteži između poslovnog i privatnog života, on može i dovesti do povećanog opterećenja za žene, odnosno obavljanja još većeg dijela neplaćenih kućanskih poslova, uz istodobnu izloženost drugim rizicima kao što su obiteljsko i internetsko nasilje ili propuštanje mogućnosti za razvoj karijere.

2.5.

Društvo kao cjelina i poduzeća moraju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi stali na kraju tim rodnim stereotipima i priznali žene kao punopravne radnice pored njihovih brojnih drugih uloga i kvaliteta. Cijena koju gospodarstvo i društvo plaćaju zbog tih predrasuda vrlo je visoka. Socijalni partneri i organizacije civilnog društva u svim sektorima trebali bi djelovati kao predvodnici kad je riječ o tom pitanju, ključnom za ljudska prava i prava žena, ali i za europsko gospodarstvo (10).

2.6.

Pri evaluaciji učinaka rada na daljinu važno je napomenuti da se posljedice takvog rada tijekom pandemije mogu znatno razlikovati od onih u uobičajenim okolnostima. Vjerojatno je da su prednosti i nedostaci rada na daljinu postali izraženiji tijekom pandemije, kada je rad na daljinu postao obvezan i kada su životi ljudi obilježeni brojnim ograničenjima, uključujući korištenje doma kao zajedničkog radnog/studijskog/životnog prostora za sve članove obitelji. Stoga je pri procjeni utjecaja rada na daljinu na rodnu ravnopravnost i svijet rada to pitanje potrebno sagledati ne samo iz kratkoročne perspektive, nego prije svega iz dugoročne perspektive te posvetiti dužnu pažnju osiguravanju uobičajenih radnih uvjeta tijekom takvog rada. U uobičajenoj situaciji rad na daljinu trebao bi se obavljati na temelju uzajamnog dogovora i dobrovoljno, pri čemu svi praktični detalji trebaju biti propisani ugovornim sporazumom i/ili kolektivnim ugovorima.

2.7.

EGSO također koristi priliku da poveže neke elemente ovog mišljenja s doprinosom ostvarenju UN-ova Programa održivog razvoja do 2030., posebno cilja održivog razvoja br. 5 (rodna ravnopravnost) i cilja br. 8 (dostojanstven rad i gospodarski rast). Cilj održivog razvoja br. 5 uključuje uklanjanje svih oblika diskriminacije i nasilja nad ženama i djevojčicama; priznavanje i vrednovanje neplaćenih poslova skrbi i rada u kućanstvu osiguravanjem javnih usluga, infrastrukture i politika socijalne zaštite te promicanje zajedničke odgovornosti u kućanstvu i obitelji. Drugi je cilj poboljšati upotrebu razvojnih tehnologija, posebno IKT-a, kako bi se promicalo osnaživanje žena. Cilj održivog razvoja br. 8 usmjeren je na ostvarenje kontinuiranog, uključivog i održivog gospodarskog rasta, pune i produktivne zaposlenosti i dostojanstvenog rada za sve te uključuje cilj postizanja veće produktivnosti, primjerice pomoću tehnološke modernizacije i inovacija.

3.   Iskustvo stečeno tijekom razdoblja pandemije: rodna perspektiva

3.1.

Pri razmatranju rodne dimenzije rada na daljinu potrebno je uzeti u obzir iskustvo stečeno tijekom razdoblja pandemije. Pandemija naglašava važnost uloge žena u gospodarstvu kao kritičnog osoblja za pružanje skrbi, koje u većini slučajeva radi „na prvoj liniji” (11). Studije pokazuju (12) da je pandemija dovela do pogoršanja mnogih postojećih strukturnih rodnih nejednakosti na tržištu rada i u društvu i da to nerazmjerno pogađa žene. Ovo se poglavlje bavi nekim ključnim zaključcima o radu na daljinu (uglavnom od kuće) tijekom pandemije jer se razmatranje rodne perspektive može upotrijebiti za promicanje rodne ravnopravnosti.

3.2.

Iako je u pokušaju suzbijanja pandemije rad na daljinu postao obvezan kad god je to bilo moguće, nisu svi radnici i radnice mogli raditi na daljinu. Rad na daljinu bio je češći u gradovima nego u ruralnim područjima i češći među osobama s visokim obrazovanjem. Učestalost rada na daljinu razlikuje se i od sektora do sektora – veća je u obrazovanju, financijskim uslugama i javnoj upravi, a manja u području zdravstva, prometa, poljoprivrede, trgovine i ugostiteljstva (13). Nedavno istraživanje sadržava podatke o tome u kojim je zanimanjima moguć rad na daljinu, ali je potrebna dodatna analiza (14). Očigledno je i da se neki poslovi ne mogu raditi na daljinu dok neki mogu raditi na daljinu samo u vrlo ograničenoj mjeri (15).

3.3.

Tijekom pandemije na daljinu je radilo više žena nego muškaraca. Iako se tijekom tog razdoblja tjedno radno vrijeme češće skraćivalo za muškarce nego za žene, zaposlene žene češće su privremeno prestajale raditi (privremeni dopust). To se može uvjerljivo objasniti time da su zaposlene žene i majke tijekom pandemije bolesti COVID-19 preuzele teret povećane potrebe za skrbi u kućanstvu zbog zatvaranja radnih prostora, škola i vrtića. U kućanstvima s dvoje zaposlenih, ako je postojala mogućnost izbora, žene su češće koristile mogućnost privremenog dopusta nego njihovi muški partneri (16). U mnogim državama članicama situacija se tijekom pandemije dodatno pogoršala za roditelje zbog smanjenog izbora dostupnih usluga skrbi za djecu i drugih usluga skrbi te nedovoljne fleksibilnosti ustanova koje pružaju takvu skrb, što je najviše utjecalo na situaciju žena i majki.

3.4.

Od ukupnog broja zaposlenika koji su radili na daljinu četvrtina njih bili su roditelji djece mlađe od 12 godina, među kojima se njih 22 % „puno teže moglo koncentrirati na rad i postići odgovarajuću ravnotežu između poslovnog i privatnog života nego druge skupine” (17). Posebno je ženama s obiteljskim obavezama pružanja skrbi rad od kuće bio otežan zbog nekoliko čimbenika, kao što su nedostatak mirnog prostora u kojem bi se moglo raditi bez ometanja, ali i, s jedne strane, nedostatak vremena za rad, u kombinaciji, s druge strane, s tendencijom duljeg rada i neprestane dostupnosti, pri čemu se ne poštuje načelo povezivanja i isključivanja. To iziskuje bolju provedbu postojećeg relevantnog zakonodavstva i strože praćenje od strane inspekcija rada, kao i procjenu primjerenosti postojećeg okvira. Samohrani roditelji, kojih 85 % u EU-u čine žene, bili su posebno ranjivi jer je pandemija ugrozila njihovu ionako krhku ravnotežu između poslovnog i privatnog života (18).

3.5.

Postoje i naznake da su žene zaposlene u zahtjevnim sektorima s visokokvalificiranim osobljem, u kojima postoji velika kompetitivnost, kao što su pripadnice akademske zajednice, bile teže pogođene od svojih muških kolega (19) jer su neplaćeni poslovi skrbi i kućanski poslovi smanjili njihove mogućnosti da budu produktivne i dodatno ugrozili njihove profesionalne izglede. Slično tome, poduzetnice koje vode mala i srednja poduzeća suočile su se s velikim vremenskim ograničenjima povrh ozbiljnih financijskih problema u nastojanjima da očuvaju svoja poduzeća tijekom mjera ograničenja kretanja (20).

3.6.

Razdoblje pandemije isto je tako dovelo do zabrinjavajućeg porasta nasilja nad ženama, uključujući fizičko nasilje i nasilje na internetu, pri čemu su žrtve potonjega znatno udaljenije od mogućih resursa i prilika za dobivanje pomoći (21). Obiteljsko nasilje poraslo je za trećinu tijekom pandemije, kada je bilo nužno ostati i raditi kod kuće, ako je to bilo moguće, kako bi se smanjilo njezino širenje (22). Dokazi pokazuju i da je kao posljedica rada na daljinu seksualno uznemiravanje povezano s poslom postalo raširenije na internetu.

4.   Mogućnosti, rizici i preduvjeti rada na daljinu

4.1.

Kako bi se rad na daljinu što bolje iskoristio za promicanje rodne ravnopravnosti i ravnoteže između poslovnog i privatnog života, potreban je sveobuhvatan pogled na potencijalne pogodnosti i rizike koje on predstavlja za žene i muškarce. Bez odgovarajuće rodne analize, politike koje se čine rodno „neutralnima” zapravo mogu biti rodno „slijepe” i negativno utjecati na žene.

4.2.

Neke od mogućnosti koje pruža rad na daljinu: — veća fleksibilnost pri organizaciji radnog vremena općenito te, u određenoj mjeri, veća mogućnost pojedinaca da sami organiziraju svoje vrijeme kako bi postigli očekivane rezultate, — veća fleksibilnost u kombiniranju neplaćenih obveza skrbi s plaćenim zaposlenjem, čime se može poboljšati sudjelovanje na tržištu rada, — mogućnost ravnomjernije podjele skrbi o djeci ili uzdržavanim članovima obitelji kada oba roditelja rade na daljinu, — bolja uključenost u tržište rada za osobe ograničene društvenim preprekama ili preprekama na radnom mjestu, primjerice, osobe koje doživljavaju poteškoće zbog invaliditeta, — povećanje produktivnosti zahvaljujući većoj učinkovitosti, — bolja prostorna usklađenost ponude i potražnje radne snage bez potrebe za preseljenjem na drugo mjesto; to bi moglo dovesti do preokreta u regionalnoj raspodjeli radnih mjesta između gradova i ruralnih područja (23), — ušteda vremena i troškova zbog ukidanja ili smanjenja putovanja na posao.

4.3.

S druge strane, rad na daljinu može se povezati sa sljedećim rizicima i izazovima koji se odnose na: — organizaciju radnog prostora pri radu na daljinu i koncentraciju na posao, posebno ako drugi članovi obitelji rade ili prate nastavu od kuće i ako je kućni prostor premalen da bi omogućio odvojeni radni prostor, — pristup odgovarajućoj uredskoj strukturi, uključujući ergonomski namještaj, i specijaliziranoj ili prilagođenoj opremi i programima te osposobljavanju, — nedostatak osobnog kontakta i duha suradnje među kolegama te rizik od postajanja „nevidljivim” u radnoj zajednici, — pogoršanje neuravnotežene podjele poslova skrbi i kućanskih poslova koja se temelji na stereotipnim radnim i obiteljskim ulogama, — povećanje rodno uvjetovanog nasilja i uznemiravanja, uključujući uznemiravanje na internetu, te nedostatak socijalne potpore u razdoblju izoliranosti, — nedostatak kretanja i prekid dnevne rutine i navika te pritisak koji uzrokuje kombiniranje radnih i kućanskih obveza i zadržavanje granice između poslovnog i privatnog života, što može dovesti do problema s mentalnim i tjelesnim zdravljem, uključujući češće slučajeve izgaranja na poslu, — zloupotrebu novih mogućnosti nadgledanja i zloupotrebu osobnih podataka, — izazove u pogledu praćenja radnih uvjeta tijekom rada kod kuće – kako za poslodavce tako i za sindikate, — kibersigurnost i pitanja zaštite podataka, — povećanu socijalnu kontrolu, — rizik od duljeg rada i prekratkih razdoblja odmora zbog nepoštovanja načela povezivanja i isključivanja, — nemogućnost sindikata da zaštite prava radnika ili poteškoće u toj zaštiti, — nesigurnost u pogledu odgovornosti poslodavca za osiguravanje zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu, radnih uvjeta i provedbe kolektivnih ugovora.

4.4.

Najkonkretniji preduvjeti za rad na daljinu odnose se na dostupnost potrebne infrastrukture i tehnologija. Povezanost koja se sve više širi ne dopire do svakoga – neke skupine žena (starije žene, žene iz socioekonomskih skupina u nepovoljnom položaju, žene slabijeg obrazovanja) nemaju jednak pristup povezanosti i digitalnim tehnologijama, što doprinosi digitalnom jazu (24). Stoga su potrebne snažne javne politike kako bi se omogućio pristup mrežama i lokalnim zajedničkim prostorima koji olakšavaju rad na daljinu izvan kuće. EGSO ističe da je, kako je predviđeno okvirnim sporazumom socijalnih partnera o radu na daljinu i relevantnim nacionalnim zakonodavstvom, potrebno izbjeći situacije u kojima bi radnici koji rade na daljinu snosili teret troškova opreme koja je potrebna za rad na daljinu, odnosno opreme IKT-a, ergonomskog namještaja i zdravstvenih i sigurnosnih mjera te povećane troškove povezane s prostorom u kojem se posao obavlja.

4.5.

Digitalne vještine i osposobljavanje drugi su važan preduvjet za omogućavanje rada na daljinu, u odnosu na koji su muškarci najčešće u boljem položaju nego žene – samo u šest zemalja članica žene postižu bolje rezultate u pogledu internetskih vještina nego muškarci (Finska, Slovenija, Litva, Latvija, Cipar i Bugarska) (25). Rodna nejednakost u pogledu digitalnih vještina raste s dobi. Te razlike isto tako treba uzeti u obzir pri evaluaciji rodne dimenzije rada na daljinu.

4.6.

Osim digitalnih vještina, rad na daljinu iziskuje vještine za prilagodbu promjenjivim načinima upravljanja i radnoj orijentaciji te stoga podrazumijeva izazove za zaposlenike i poslodavce, ne samo kad je riječ o MSP-ovima. Upravljanje poslovanjem i osobljem na daljinu iziskuje specifične upravljačke vještine, fleksibilnost, otpornost i inovativne načine organizacije rada jer je za rad na daljinu potrebno upravljanje na temelju rezultata umjesto upravljanja koje se temelji na procesima. Trebalo bi osigurati posebno osposobljavanje kako bi se rukovoditeljima/nadzornicima pomoglo da djelotvorno upravljaju osobljem na daljinu.

4.7.

Za radnike veća fleksibilnost i veća sloboda u organizaciji rada podrazumijevaju i veliku odgovornost i predanost, kao i vještine samoupravljanja i odnos povjerenja između njih i njihovih rukovoditelja. Nekoliko je studija pokazalo da bi rad na daljinu u određenim sektorima mogao biti izvor povećanja produktivnosti, što bi se moglo bolje iskoristiti ako se rukovoditeljima pruži odgovarajuće osposobljavanje. Radom na daljinu mogu se povećati zahtjevi koje zaposlenici sami sebi postavljaju u svom poslu i postići veća učinkovitost.

4.8.

Radnici koji rade na daljinu trebali bi imati jednak pristup osposobljavanju i trajnom stručnom usavršavanju i iste mogućnosti za napredovanje i profesionalni napredak. To je posebno važno za žene koje rade na daljinu i koje možda imaju manje vremena i mogućnosti za sudjelovanje u aktivnostima za unapređenje karijere izvan radnog vremena.

4.9.

Pod uvjetom da su odgovarajuće strukture i vještine dostupne svima, rad na daljinu bio bi sam po sebi oblik rada koji je dostupan i muškarcima i ženama. Dostupne, visokokvalitetne, cjenovno prihvatljive, pristupačne i raznolike javne usluge skrbi stoga su ključne za ostvarivanje što veće koristi od rada na daljinu. U nekim državama članicama postoje financijska pomoć i posebni porezni poticaji za promicanje skrbi o djeci, među ostalim i kod kuće, koju obavljaju kvalificirani stručnjaci, što vrijedi uvesti kao referentnu praksu.

4.10.

Iako rad na daljinu može povećati potražnju za nekim uslugama, za neke MSP-ove, u kojima prevladava žensko poduzetništvo i koji pronalaze klijente uglavnom među ženama koje putuju na posao i s posla, može uzrokovati pogoršanje situacije. To se odnosi na, primjerice, male trgovine hranom i ostalom robom, tržnice i uslužne centre. Da se taj rizik ublaži, trebalo bi se odmaknuti od stereotipnog odabira zanimanja. Isto vrijedi i za ublažavanje razlika u mogućnostima rada na daljinu za žene i muškarce koje su uzrokovane sektorskom segregacijom i različitom prilagođenošću pojedinih sektora radu na daljinu.

5.   Načini osvještavanja rodne ravnopravnosti

5.1.

Iako odluku o organizaciji rada donosi poslodavac, socijalni partneri, primjerice kroz kolektivno pregovaranje, mogu imati važnu ulogu u unapređenju rada na daljinu na način kojim se doprinosi rodnoj ravnopravnosti, uz poboljšanje produktivnosti i dobrobiti na poslu. Okvirnim sporazumom socijalnih partnera EU-a o radu na daljinu iz 2002., koji su do 2008. provele sve države članice (26), utvrđuje se opći okvir pravne stečevine za primjenu rada na daljinu uz ispunjenje potreba poslodavaca i zaposlenika na uravnotežen način. Socijalni dijalog ključno je sredstvo za rješavanje pitanja kao što su plaće, radno vrijeme, načini povezanosti, zdravlje i sigurnost na radu te razvoj vještina u kontekstu rada na daljinu. EGSO poziva i na širenje primjera najbolje prakse u pogledu omogućavanja ženama i muškarcima da kombiniraju poslovni i obiteljski život na ravnopravan način te na promicanje i financiranje zajedničkog djelovanja socijalnih partnera.

5.2.

Budući da se rad na daljinu oslanja na tehnološku infrastrukturu i povezanost, EGSO ističe iznimnu važnost ulaganja u odgovarajuću digitalnu infrastrukturu, pružanja pristupa stabilnim digitalnim vezama te odgovarajućem hardveru i softveru kako bi se svim društvenim skupinama omogućio djelotvoran rad na daljinu i kako bi se izbjegli problemi u svim drugim područjima digitalizacije gospodarstva i društva.

5.3.

EGSO ponavlja svoj poziv na poboljšanje digitalnih vještina za sve kako bi se ljude osposobilo da prate i oblikuju digitalni razvoj te da u potpunosti iskoriste mogućnosti e-učenja. To je pitanje formalnog, informalnog i neformalnog obrazovanja i njegova vrednovanja, koje obuhvaća osnovno obrazovanje, usavršavanje i prekvalifikaciju u skladu s načelom kontinuiranog i cjeloživotnog učenja. Posebna pažnja mora se posvetiti vještinama žena kako bi im se na ravnopravnoj osnovi omogućilo da u potpunosti sudjeluju na tržištima rada i obavljaju svakodnevne poslove za koje je potrebna digitalizacija.

5.4.

EGSO naglašava potrebu za „europskim planom o pružanju skrbi” jer bi se ulaganjem u sektor skrbi osiguralo pružanje kvalitetnijih usluga svima tijekom cijelog životnog ciklusa te bi se žene i muškarci prepoznali kao ravnopravni primatelji dohotka i ravnopravni skrbnici. Potiče države članice da ulažu u sve vrste infrastrukture za pružanje skrbi. Nacionalni planovi za oporavak i otpornost u okviru instrumenta Next Generation EU prilika su za usmjeravanje ulaganja u sektor skrbi. EGSO poziva i na širenje primjera najbolje prakse u pogledu omogućavanja ženama i muškarcima da kombiniraju poslovni i obiteljski život na ravnopravan način te na promicanje i financiranje zajedničkog djelovanja socijalnih partnera. EGSO poziva Komisiju i države članice da preispitaju ciljeve iz Barcelone (27) kako bi se osigurala dostupnost visokokvalitetne, fleksibilne, raznovrsne i cjenovno prihvatljive skrbi za djecu (28). Usto ističe važnost prelaska s institucionalne skrbi na usluge skrbi usmjerene na osobu koje se pružaju unutar zajednice i namijenjene su ranjivoj djeci i odraslima s posebnim potrebama, kako je navedeno u Zajedničkim europskim smjernicama koje je objavila Komisija (29).

5.5.

EGSO potiče države članice da provedu Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života pravodobno i na učinkovit način kako bi se obiteljima mogle pružiti odgovarajuće mogućnosti odabira ravnopravnijih praksi, istodobno vodeći računa i o potrebama poduzeća, posebno MSP-ova. Manjim poduzećima, čija se djelatnost u pravilu oslanja na rad malog tima, još su potrebniji kontinuitet i stabilnost u organizaciji proizvodnje nego drugim poduzećima. Nadovezujući se na dosadašnje iskustvo, u obzir se mogu uzeti fleksibilne sheme u kojima se kombiniraju fizička prisutnost na poslu i mogućnosti rada na daljinu.

5.6.

Posebnu bi pažnju trebalo posvetiti uvjetima ranjivih skupina žena kao što su žene s invaliditetom, samohrane majke, starije žene, migrantice i Romkinje. Organizacijama žena i organizacijama koje predstavljaju obitelji treba pružiti potporu, među ostalim primjenom ciljanih mjera koje se financiraju iz europskih i nacionalnih fondova.

5.7.

U slučajevima nasilja trebalo bi uvesti puni spektar usluga potpore (s obzirom na znatan porast obiteljskog nasilja zbog mjera ograničenja kretanja tijekom pandemije (30)), uz osiguravanje provedbe zakonodavstva o suzbijanju nasilja. EGSO poziva države članice da osmisle i provedu mjere za sprečavanje svih oblika nasilja nad ženama, fizičkog ili na internetu. Potrebno je snažnije djelovati kako bi se suzbilo nasilje i seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, među ostalim u kontekstu rada na daljinu. Ako „sigurno” radno mjesto nije dostupno (zbog, npr., rada na daljinu), osobama koje su preživjele nasilje u obitelji nije omogućen nikakav društveni nadzor te imaju ograničen ili nikakav pristup relevantnim informacijama i pomoći (31). Socijalne partnere trebalo bi poticati i podupirati da razviju politike za sprečavanje nasilja u obitelji, među ostalim, posebnim zajedničkim djelovanjem i odgovarajućim sustavima praćenja i izvješćivanja, a osobito i u slučaju rada na daljinu (32). EGSO pozdravlja Komisijin prijedlog odluke Vijeća kojim se države članice ovlašćuju da u interesu EU-a ratificiraju Konvenciju o nasilju i uznemiravanju iz 2019. (br. 190) Međunarodne organizacije rada. Potiče države članice da brzo ratificiraju Konvenciju (33), a Europsku uniju poziva da u taj proces uključi zemlje izvan EU-a. EGSO napominje da je Vijeće pozvalo države članice koje to još nisu učinile da ratificiraju Istanbulsku konvenciju i pozdravlja namjeru Komisije, navedenu u akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava, da predloži zakonodavstvo za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja nad ženama, uključujući uznemiravanje na radnom mjestu na temelju spola.

5.8.

Iako rad na daljinu nije novi oblik rada, ima još mnogo nepoznatih posljedica koje zaslužuju da ih se dodatno istraži. Primjerice, bilo bi korisno istražiti njegove učinke i preduvjete u okolnostima u kojima ne dominira pandemija i uzimajući u obzir dugoročnija kretanja u raznim sektorima gospodarstva i društva. Budući da su univerzalno oblikovane tehnološke i socijalne inovacije ključne kako bi se rad na daljinu iskoristio na najbolji način i istodobno riješili problemi povezani s rodnom ravnopravnosti, EGSO poziva na uključivanje tih tema u politike za istraživanje, razvoj i inovacije na nacionalnoj razini i razini EU-a. Isto tako, trebalo bi prikupljati i širiti dobre primjere postojeće prakse iz cijelog EU-a kako bi se dao poticaj naprednim rješenjima.

5.9.

S obzirom na to da ulaganja u univerzalno oblikovanu tehničku i socijalnu infrastrukturu te infrastrukturu za inovacije čine središnji dio državnih proračuna, odgovarajuća raspodjela sredstava može imati odlučujuću ulogu u unapređivanju rodno ravnopravnog rada na daljinu. Za ostvarenje tog cilja trebalo bi upotrijebiti i sredstva iz fondova EU-a, uključujući strukturne fondove i Mehanizam za oporavak i otpornost.

5.10.

Povezanost je društveni fenomen. Prakse se moraju razvijati na razini radnog mjesta, primjerice, primjenom alata poput sporazuma socijalnih partnera o digitalizaciji, uzimajući u obzir da i Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) trenutačno priprema kampanju EU-a za zdravu radnu okolinu o digitalizaciji koja počinje 2023.

5.11.

EGSO isto tako upućuje na autonomni okvirni sporazum europskih partnera o digitalizaciji (34) i poziva Komisiju da odredi posebnu financijsku potporu za ciljano zajedničko djelovanje socijalnih partnera i za organizacije civilnog društva koje doprinose ravnoteži između poslovnog i privatnog života. U autonomnom okvirnom sporazumu europskih partnera o digitalizaciji detaljno se iznose načini za rješavanje pitanja povezanih s načelom povezivanja i isključivanja u digitaliziranoj radnoj okolini, uključujući temeljne uzroke pretjerane povezanosti i dugotrajnog rada. Vjerojatno postoji širok spektar nacionalnih primjera povezanih s načinima provedbe tog sporazuma, uključujući sporazume i smjernice na razini sektora ili poduzeća.

5.12.

Kad je riječ o nacionalnim pristupima povezivanju i isključivanju, Francuska, Belgija, Italija i Španjolska donijele su zakone o pravu na isključivanje kako bi se razjasnila prava, povećala svijest o potrebi za promjenom obrasca radnog vremena ili čak potaknula kulturna promjena prema zdravijoj organizaciji rada. U Nizozemskoj i Portugalu već su izrađeni zakonodavni prijedlozi. Rasprava je u tijeku u Njemačkoj, Finskoj, Irskoj, Luksembourgu, Litvi, Malti, Švedskoj i Sloveniji, dok preostalih 13 država članica još nije započelo takvu raspravu. EP je nedavno glasao o Rezoluciji o pravu na isključivanje, u kojoj je pozvao Komisiju da donese prijedlog akta kojim bi se onima koji rade s pomoću digitalnih alata omogućilo da se isključe izvan radnog vremena te da utvrdi minimalne zahtjeve za obavljanje rada na daljinu i pojasni uvjete rada, radno vrijeme i razdoblja odmora (35). Postoje različita stajališta o tome postoji li potreba za novim propisom, odnosno jesu li postojeće odredbe dovoljne i treba li primijeniti pristup koji se temelji samo na kolektivnom pregovaranju. Bez obzira na različita stajališta, među socijalnim partnerima postoji relativno širok konsenzus o tome da „načelo povezivanja i isključivanja” mora biti utvrđeno i dogovoreno kroz socijalni dijalog na razini poduzeća (i/ili sektorskoj razini) kako bi se osiguralo da je prilagođeno specifičnim potrebama sektora, poduzeća i drugih organizacija, a da se istodobno uzimaju u obzir potrebe radnika, osobito kada je riječ o zdravlju i sigurnosti.

5.13.

Osim toga, pri oblikovanju politika povezanih s radom i zapošljavanjem, uključujući one koje utječu na rad na daljinu i njegove posljedice za rodnu ravnopravnost, tvorci politika moraju se savjetovati sa socijalnim partnerima. EGSO ističe da bi rodna pitanja trebalo uključiti u sva područja politika. Budući da je rad na daljinu povezan i sa svakodnevnim životom građana te s politikama u području okoliša i klime, relevantne organizacije civilnog društva koje se bave područjima kao što su pitanja žena, obitelji, potrošača i okoliša trebale bi imati mogućnost sudjelovanja u pripremi politika.

5.14.

Kako bi se privatni sektor osposobio i potaknuo da stvara inovacije i ulaže u nove metode te da otvara nova radna mjesta na način kojim se promiču preduvjeti za rodno ravnopravni rad na daljinu, ključno je da EU osigura povoljne uvjete za poduzetništvo i poslovanje. Uspješno upravljanje radom na daljinu usto zahtjeva blisku i neometanu suradnju javnog i privatnog sektora na praktičnoj razini. To je relevantno u područjima kao što su digitalna infrastruktura, obrazovanje i osposobljavanje, zdravstvene i socijalne usluge te istraživanje i inovacije.

5.15.

Štoviše, potreban je nov način razmišljanja na razini pojedinaca i obitelji. Smanjenje i prevladavanje stereotipnog razmišljanja iziskuje višu razinu osviještenosti i predanosti. Organizacijska kultura koja osigurava rodnu osviještenost, primjerice u pogledu jednakih plaća, osiguranja „vidljivosti” za sve itd., mora se i aktivno promicati, uz pružanje potpore rukovoditeljima pri osmišljavanju i provedbi praksi koje su prilagođene radu na daljinu. Situacija bi se trebala poboljšati kroz kampanje podizanja svijesti, na primjer u kontekstu provedbe Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života. EGSO potiče socijalne partnere i organizacije civilnog društva da preuzmu središnju ulogu u tome zagovaranjem nestereotipnih obiteljskih uloga i nestereotipnih odabira u pogledu studija, zanimanja i radnih mjesta. Rodna ravnopravnost usto mora biti uključena u obrazovanje, od vrtića i osnovne škole do strukovnog osposobljavanja i sveučilišta.

---

(1)  Izvješće Eurofounda „Život, rad i COVID-19”. U usporedbi s 2018. kada je manje od 5 % zaposlenika redovito radilo na daljinu, a manje od 10 % povremeno, prema izvješću Komisije iz 2020.

(2)  https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/hr/qanda_20_357.

(3)  Okvirni sporazum socijalnih partnera EU-a o digitalizaciji iz 2020. i o radu na daljinu iz 2002. te izvješće Komisije o provedbi Okvirnog sporazuma socijalnih partnera EU-a o radu na daljinu, COM(2008) 412 final – http://erc-online.eu/european-social-dialogue/database-european-social-dialogue-texts/.

(4)  SL C 237, 6.7.2018., str. 8.

(5)  http://erc-online.eu/european-social-dialogue/database-european-social-dialogue-texts/ i http://resourcecentre.etuc.org/.

(6)  Izvješće Eurofounda „Život, rad i COVID-19”.

(7)  Služba Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS): Rodna ravnopravnost: preispitivanje u tijeku – UN upozorava da bi pandemija bolesti COVID-19 mogla obrnuti globalni trend napretka u pogledu rodne ravnopravnosti upravo u trenutku kad joj je međunarodna zajednica namjeravala dati novi zamah.

(8)  Indeks rodne ravnopravnosti 2020.: Digitalizacija i budućnost rada, Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE).

(9)  Indeks rodne ravnopravnosti 2020.: Digitalizacija i budućnost rada, Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE).

(10)  Dokumenti organizacija UNAPL, FEPIME Catalunya i AFAEMME.

(11)  https://data.unwomen.org/features/covid-19-and-gender-what-do-we-know-what-do-we-need-know.

(12)  Služba Europskog parlamenta za istraživanja „Postizanje rodne ravnopravnosti u jeku pandemije i postojeći izazovi”: https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/ATAG/2021/659440/EPRS_ATA(2021)659440_EN.pdf; https://eige.europa.eu/topics/health/covid-19-and-gender-equality.

(13)  Eurofound, 2020. Život, rad i COVID-19.

(14)  E-anketa, Skupina za COVID, Anketa o strukturi dohotka. Eurofound (2020.) Rad na daljinu i kriza izazvana bolešću COVID-19: novi digitalni jaz?

(15)  Općenito se procjenjuje da se oko 37 % poslova u EU-u može obavljati na daljinu (vidjeti podatke Eurofounda).

(16)  Eurofound (2021.), COVID-19: Neke posljedice za zapošljavanje i poslovni život, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg – objava u pripremi.

(17)  Eurofound, 2020. „Život, rad i COVID-19”.

(18)  Indeks rodne ravnopravnosti 2020.: Digitalizacija i budućnost rada, Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE).

(19)  https://www.nature.com/articles/d41586-020-01294-9.

(20)  Dokumenti organizacija UNAPL, FEPIME Catalunya i AFAEMME.

(21)  https://www.opendemocracy.net/en/5050/covid19-sexual-harassment-work-online/.

(22)  https://www.europarl.europa.eu/news/hr/press-room/20200406IPR76610/treba-zaustaviti-porast-nasilja-u-obiteljima-uzrokovan-izvanrednim-mjerama.

(23)  https://ec.europa.eu/commission/commissioners/2019-2024/suica/announcements/speech-vice-president-suica-demographic-change-eu-epc_en, https://horizon-magazine.eu/article/teleworking-here-stay-here-s-what-it-means-future-work.html.

(24)  https://www.oecd.org/going-digital/bridging-the-digital-gender-divide-key-messages.pdf.

(25)  Indeks rodne ravnopravnosti 2020.: Digitalizacija i budućnost rada, EIGE.

(26)  http://erc-online.eu/european-social-dialogue/database-european-social-dialogue-texts/.

(27)  U skladu s novom „Strategijom EU-a za rodnu ravnopravnost 2020. – 2025.”.

(28)  24. studenoga 2020., Zajednička izjava europskih socijalnih partnera o pružanju usluga skrbi o djeci u EU-u.

(29)  https://deinstitutionalisationdotcom.files.wordpress.com/2017/07/guidelines-final-english.pdf/.

(30)  https://unric.org/en/who-warns-of-surge-of-domestic-violence-as-covid-19-cases-decrease-in-europe/; https://www.europarl.europa.eu/news/hr/press-room/20200406IPR76610/treba-zaustaviti-porast-nasilja-u-obiteljima-uzrokovan-izvanrednim-mjerama.

(31)  U publikaciji Brief no 3 – Domestic violence and its impact on the world of work (Sažetak br. 3 – Nasilje u obitelji i njegove posljedice na svijet rada) iz ožujka 2020. Međunarodna organizacija rada navodi visoke troškove koje nasilje u obitelji predstavlja za nacionalna gospodarstva. https://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---dgreports/---gender/documents/briefingnote/wcms_738117.pdf).

(32)  Za primjere dobre prakse vidjeti: Vodafone Toolkit on domestic violence and abuse at work: Recognise, respond and refer (Vodafoneov skup alata za borbu protiv nasilja u obitelji i zlostavljanja na radnom mjestu: Prepoznaj, odgovori i uputi) https://www.vodafone.com/content/dam/vodcom/files/vodafone_domestic_violence_toolkit_2020.pdf.

(33)  https://ec.europa.eu/transparency/regdoc/rep/1/2020/EN/COM-2020-24-F1-EN-MAIN-PART-1.PDF.

(34)  https://www.ceep.eu/wp-content/uploads/2020/06/Final-22-06-20_Agreement-on-Digitalisation-2020.pdf.

(35)  https://www.europarl.europa.eu/news/hr/press-room/20210114IPR95618/parlament-trazi-da-pravo-na-iskljucivanje-bude-temeljno-pravo-u-cijeloj-uniji, 472 glasa za, 126 protiv i 83 suzdržana.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Jedinstveni europski željeznički prostor”

(razmatračko mišljenje na zahtjev portugalskog predsjedništva)

(2021/C 220/03)

Izvjestitelj:

Stefan BACK

Zahtjev za savjetovanje:	portugalsko predsjedništvo Vijeća EU-a, 26.10.2020.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.3.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	24.3.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	559
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	149/68/10

1.   Zaključci i preporuke

O pitanjima koje je postavilo portugalsko predsjedništvo

1.1.

EGSO smatra da je, unatoč znatnim pomacima u pogledu otvaranja tržišta i tehničkog usklađivanja ostvarenog tijekom trideset godina liberalizacije, potrebno učiniti još mnogo toga na političkoj, regulatornoj i kulturnoj razini. U okviru mjera veća se pozornost mora posvetiti razvoju, prilagodbi i učinkovitoj provedbi socijalnog zakonodavstva. Njima se mora nastojati povećati tržišni udio predviđen strategijom Komisije za održivu i pametnu mobilnost te poboljšati okolišna i socijalna održivost.

1.2.

Nužne su mjere za olakšavanje prekograničnih operacija smanjenjem potrebe za graničnim kontrolama i uklanjanjem administrativnih problema i kašnjenja na graničnim prijelazima.

1.3.

Potrebno je uvesti poboljšanja u pogledu prioriteta u planiranju prometa, planiranja kapaciteta i informacija kako bi se omogućila veća fleksibilnost i optimizirano planiranje kapaciteta, i u odnosu na željezničku infrastrukturu, ali i u odnosu na, primjerice, terminale, što za cilj ima optimizaciju multimodalnih tokova.

1.4.

Potrebna su ulaganja u infrastrukturu, ali i digitalizaciju i modernizaciju željezničkih vozila, kao što je digitalizacija uvođenjem europskog sustava za upravljanje željezničkim prometom i automatskog priključivanja, uključujući ulaganje u pravednu tranziciju i razvoj vještina, kako bi se poboljšala protočnost prometa, optimirala upotreba resursa te očuvala radna mjesta.

1.5.

Kako bi se poboljšao željeznički teretni prijevoz, EGSO preporučuje dodatne mjere, npr. suradnju među poduzećima i vrstama prijevoza kako bi se postigla bolja okolišna, socijalna održivost i učinkovitost, ponovno pokretanje europskog sustava pojedinačnog utovara vagona, povezivanje strateške infrastrukture (npr. luka) sa željezničkim rješenjima, ulaganja u industrijske kolosijeke, uključivanje velikih logističkih poduzeća u modalno preusmjeravanje njihovih tokova i osiguravanje okolišno i društveno uzornog postupanja kod svih vrsta prijevoza.

1.6.

Kad je riječ o javnom dugu, EGSO preporučuje da se iz kriterija iz Maastrichta izuzmu javna ulaganja u prometnu infrastrukturu i nakon krize uzrokovane COVID-om 19. Trebalo bi pojačati napore za poticanje ulaganja u željeznički sektor kako bi se promicao socijalno i okolišno održiv promet.

1.7.

Razvoj infrastrukture, uključujući pravodobno uvođenje koridora osnovne mreže TEN-T i koridora teretne mreže, ključan je te opravdava visoki prioritet kad je riječ o financiranju i planiranju. S obzirom na razvoj željezničke mreže EU-a nakon 2030. posebno je važno nastaviti s razvojem mreže željeznice velikih brzina kojom bi se povezali svi glavni gradovi i veliki gradovi EU-a.

1.8.

EGSO naglašava da su kvalificirani i motivirani radnici te dobri uvjeti rada važni za uspješan razvoj željezničkog prometa. Stoga je važno da se donese odgovarajuće socijalno zakonodavstvo, među ostalim u pogledu upućivanja željezničkog osoblja. EGSO u tom pogledu naglašava važnost istinskog socijalnog dijaloga.

1.9.

Iskustva stečena tijekom krize izazvane bolešću COVID-19 moraju se iskoristiti za razvoj otpornijeg i učinkovitijeg željezničkog sustava. Planove za otpornost treba osmisliti uz blisko savjetovanje sa socijalnim partnerima.

1.10.

Prvotno predviđena funkcija upravitelja infrastrukture sama po sebi nedvojbeno je pridonijela osiguravanju raspodjele infrastrukturnih kapaciteta na neovisan, pravedan i nediskriminirajući način te je poboljšala povjerenje operatora u pravedno postupanje. Međutim, naknadnim izmjenama regulatornog okvira u Direktivi 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (1) predviđa se veći izbor u pogledu organizacijskog modela, s naglaskom na neovisnosti upravitelja infrastrukture u takozvanim osnovnim funkcijama (dodjela slotova, određivanje i naplata pristojbi) i na transparentnosti koju osiguravaju odvojeni računi. Trenutačne odredbe potpuno su primjerene za osiguravanje neovisnosti i transparentnosti koje su potrebne za dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

1.11.

EGSO naglašava da integrirani željeznički sustavi mogu jamčiti pravednu raspodjelu, baš kao i neintegrirani sustavi. EGSO ukazuje na činjenicu da su se mnoge europske zemlje s razgranatom i uspješnom željezničkom mrežom odlučile za integrirana željeznička poduzeća kako bi osigurale sinergije, bolju koordinaciju, fleksibilnost i očuvanje radnih mjesta na unutarnjem tržištu rada.

1.12.

Mehanizam koordinacije između upravitelja infrastrukture i prijevoznika te europske mreže upravitelja infrastrukture osnovni su elementi koji vode prema postizanju optimizirane učinkovitosti.

Daljnji zaključci

1.13.

Upravitelji infrastrukture moraju posvetiti veću pozornost uskim grlima, gradskim područjima, prekograničnim vezama i prekograničnim prometnim tokovima i suradnji.

1.14.

Zanimljiva je mogućnost koordiniranog upravljanja prometom i resursima na razini koridora ili EU-a i trebalo bi je razmotriti kao element, primjerice, uvođenja željezničke teretne mreže ili kao dio koridora osnovne mreže TEN-T-a.

1.15.

EGSO postavlja pitanje treba li željeznici promjena kulture i pristup kojim se puno više naglašavaju potrebe korisnika, kad je riječ o prijevozu putnika i prijevozu robe. Europska godina željeznice 2021. trebala bi se iskoristiti kao prilika za promicanje te promjene ponašanja, razvoj jednostavnije suradnje operatora i korisnika te optimalno iskorištavanje mogućnosti koje nudi digitalizacija.

1.16.

EGSO napominje da je COVID-19 doveo do odgode ili blokiranja projekata. Sada je važno nadoknaditi izgubljeno vrijeme.

1.17.

Jasno je da bi trebalo uzeti u obzir i trenutačne potrebe za političkim mjerama i unapređenjem željezničkog sustava kako bi se ostvarili ciljevi u pogledu modalnog udjela i kako bi željeznica mogla u potpunosti odigrati svoju ulogu u održivom europskom multimodalnom prometnom sustavu. Državne potpore i državne intervencije i dalje će biti ključne za osiguravanje osnovnih usluga i nakon krize uzrokovane COVID-om 19.

1.18.

COVID-19 štetno je utjecao na sve vrste željezničkog putničkog prometa, a posebno na međunarodne linije. Uzimajući u obzir posebnosti željezničkog sektora, njegov gubitak prihoda u 2020. koji je iznosio 26 milijardi eura, gubitke u 2021. te očekivani spori ritam oporavka, potrebna je odgovarajuća i fleksibilna financijska potpora željezničkim prijevoznicima i upraviteljima infrastrukture koja se mora učinkovito primijeniti kako bi se podržao razvoj tržišta željezničkog prijevoza i konkurentnost tog sektora u odnosu na druge načine prijevoza.

1.19.

Ugovori o javnim uslugama ključni su za osiguravanje dostupnih, cjenovno pristupačnih i uključivih usluga za sve putnike. EGSO smatra da je izravno sklapanje ugovora o javnim uslugama jedna od najdjelotvornijih i najučinkovitijih mjera za promicanje željezničkog prijevoza putnika.

1.20.

Europska godina željeznice 2021. izvrsna je prilika za sagledavanje postignutog napretka i postavljanje ciljeva za budućnost. EGSO stoga poziva na nepristranu analizu željezničke politike EU-a i njezinih postignuća u skladu s djelokrugom opisanim u točki 7.2. i ciljevima prometne politike iz članaka 90. i 91. UFEU-a, uzimajući u obzir pravo na pristup odgovarajućoj javnoj usluzi u slučaju nefunkcioniranja tržišta kako je predviđeno Uredbom (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (2), člankom 14. Protokola 26. UFEU-a i člankom 36. Povelje EU-a o temeljnim pravima.

2.   Opće napomene/pitanja portugalskog predsjedništva

2.1.

Predsjedništvo je zatražilo da mišljenje bude usmjereno na sljedeća tri pitanja:

2.2.

Koje se pouke mogu izvući iz tri desetljeća pokušaja liberalizacije željezničkog sektora u zemljama EU-a (i Ujedinjenoj Kraljevini)?

2.3.

Je li razdvajanje željezničkog sustava poboljšalo ili naštetilo njegovoj učinkovitosti u cjelini?

2.4.

Bi li se razdvajanje upravitelja infrastrukture od željezničkih prijevoznika trebalo temeljiti na „jednakom rješenju za sve” ili bi trebalo promicati više modela?

3.   Jedinstveni europski željeznički prostor

3.1.

Jedinstveni europski željeznički prostor opisan je u Bijeloj knjizi iz 1996. pod nazivom „Strategija za revitalizaciju željeznica Zajednice”, koja se provodi u okviru četiriju zakonodavnih paketa donesenih 2001., 2004., 2007. i 2016. Godine 2001. modalni udio željezničkog prijevoza tereta (kopneni prijevoz) iznosio je 17,5 %, 2006. godine iznosio je 17,0 %, a 2018. godine 17,9 %. Modalni udio željezničkog prijevoza putnika razvijao se kako slijedi: 2007. godine iznosio je 6,6 %, 2010. godine 6,6 %, a 2018. godine 6,9 % U području kopnenog prijevoza taj udio iznosio je 2007. godine 6,9 %, 2011. godine 7,0 %, a 2018. godine 7,9 % (3). Unatoč istom zakonodavnom okviru, situacija se u raznim državama članicama razvijala različito.

3.2.

Ukratko, tim su paketima otvorena nacionalna i međunarodna tržišta putničkog i teretnog prijevoza, a uvedeno je i tehničko usklađivanje uključujući zahtjeve u pogledu infrastrukture i željezničkih vozila, među ostalim u okviru zajedničkog europskog sustava za upravljanje željezničkim prometom, koji se prije svega upotrebljava unutar mreže TEN-T.

3.3.

Okvirom se osigurava neovisnost upravitelja infrastrukture u vezi s osnovnim funkcijama kao što su dodjela slotova i osiguravanje zasebnog računovodstvenog sustava za upravitelja infrastrukture.

3.4.

Zakonodavni okvir obuhvaća i Direktivu 2007/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) o certificiranju kompetencija, zdravstvenoj sposobnosti i jezičnim kvalifikacijama strojovođa potrebnima u međunarodnom prijevozu, kao i Direktivu Vijeća 2005/47/EZ (5) o uvjetima rada mobilnih radnika u interoperabilnom prekograničnom prometu. Obje se direktive temelje na sporazumima europskih socijalnih partnera u skladu s člankom 155. UFEU-a.

3.5.

Okvirom se također predviđa nacionalni mehanizam za koordinaciju između upravitelja infrastrukture i operatora u pogledu održavanja infrastrukture i ciljeva povezanih s kapacitetima, intermodalnosti i interoperabilnosti, pristupa i uporabe infrastrukture te intramodalnosti i kvalitete usluga. Europska mreža upravitelja infrastrukture osigurava suradnju i razmjenu stajališta.

3.6.

Pravila o putničkom prijevozu obuhvaćaju odredbe o ugovorima o javnim uslugama i javnoj nabavi te mogućnosti da se objavljuju opća pravila o određivanju cijena i razinama usluge. Javni prijevoz putnika uređen je Uredbom o obvezi pružanja javnih usluga (EZ) br. 1370/2007 (koja je izmijenjena Uredbom (EU) 2016/2338) kojom se od nadležnih tijela zahtijeva da ugovore o obavljanju javnih usluga dodjeljuju u skladu s pravilima iz Uredbe. Njima su obuhvaćene ovlasti nadležnih tijela i država članica u pogledu nametanja socijalnih kriterija, socijalnih standarda i premještaja osoblja u slučaju promjene prijevoznika.

4.   Trenutačno stanje provedbe – problemi preostali nakon 30 godina

4.1.

Nastojanja da se otvore međunarodna i nacionalna tržišta željezničkog prijevoza robe i putnika te usklade različita tehnička i sigurnosna pravila radi stvaranja jedinstvenog europskog željezničkog prostora nisu u protekla tri desetljeća postigla željeni ukupni rezultat.

4.2.

Također treba podsjetiti da se, u pogledu međunarodnih željezničkih putničkih linija i razvoja kapaciteta tog segmenta tržišta, strategijom EU-a za održivu i pametnu mobilnost nastoji do 2050. ostvariti potpuno operativna, multimodalna transeuropska prometna mreža (TEN-T) za održiv i pametan prijevoz opremljena vezama velike brzine, čime bi trebalo omogućiti povezivanje velikih gradova EU-a održivim željezničkim uslugama koje bi mogle postupno i barem djelomice zamijeniti zračne veze unutar kontinenta.

4.3.

Unatoč potpunom otvaranju tržišta, mjerama za osiguravanje slobodnog i nediskriminirajućeg pristupa infrastrukturi, usklađenim tehničkim pravilima i administrativnom pojednostavljenju, željeznica i dalje pokazuje znatne nedostatke u pogledu sposobnosti da poveća svoj modalni udio i u putničkom i u teretnom prijevozu. Više nedostataka navedeno je u radnom dokumentu službi Komisije iz 2020. priloženom Komunikaciji Komisije o strategiji za održivu i pametnu mobilnost (u nastavku: radni dokument), uz niz sugestija (6). Slična se stajališta u pogledu tereta pojavljuju u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda iz 2016. „Željeznički prijevoz tereta u EU-u i dalje nije na pravome putu”.

4.4.

EGSO smatra da analiza ograničena na provedbu pravnog okvira EU-a i mjerenje stupnja otvorenosti tržišta nije dovoljna za cjelovitu raščlambu i razumijevanje nedostataka jedinstvenog europskog željezničkog prostora. EGSO stoga zahtijeva opsežnu i sveobuhvatnu analizu čimbenika uspjeha i problema, uz procjenu postojećeg okvira, uključujući njegov učinak na uvjete rada, imajući na umu obvezu iz članaka 90. i 91. UFEU-a o uspostavi unutarnjeg tržišta s usklađenim pravilima za međunarodni prijevoz i o uvjetima definiranja kabotaže, kao i članak 14. UFEU-a o uslugama od općeg gospodarskog interesa s obzirom na načela jedinstvenog tržišta i prava tržišnog natjecanja za željeznički promet iz Uredbe (EZ) br. 1370/2007, uzimajući u obzir i relevantnu ulogu država članica iz Protokola 26. UFEU-a i članka 36. Povelje EU-a o temeljnim pravima.

4.5.

Otvaranjem tržišta nije postignut ujednačen napredak. Ipak, postoji i niz uspješnih primjera. Tako su Austrija, Njemačka i Švedska poboljšale rezultate u smislu modalnih udjela i obujma željezničkog prijevoza robe, unatoč ukupnom smanjenju na razini EU-a (7).

4.6.

Austrijski željeznički prijevoznik u državnom vlasništvu ÖBB uspješno je razvio mrežu međunarodnih veza noćnih putničkih vlakova, iako se njegov udio na domaćem tržištu 2018. smanjio s 88,4 % na 86,5 %. Od ukupnog prometa u iznosu od 2,2 milijarde EUR u 2019., koji se odnosi na putnički prijevoz, čini se da se oko 1,4 milijarde EUR odnosi na obvezu pružanja javnih usluga (8).

4.7.

Obveza pružanja javnih usluga ključna je za osiguravanje dostupnih, cjenovno pristupačnih i uključivih putničkih usluga za građane. Tržište je otvoreno za komercijalne putničke usluge, često za usluge na velikim udaljenostima. Međutim, promet na velikim udaljenostima i regionalni promet ne mogu se razdvojiti. Svaki vlak koji prometuje na velikim udaljenostima putnicima pruža regionalne usluge, posebno kada se zaustavlja u prigradskim područjima. Regionalne linije osiguravaju potreban broj putnika i promet na glavnim prugama. Osim toga, njima se rasterećuje infrastruktura „glavnih linija” i osigurava distribucija u predmetnom području. Države članice poduzimaju daljnje inicijative kako bi uvele ključne veze na kojima bi se pružale nove željezničke usluge, uključujući noćne vlakove, u čemu prednjače afirmirani željeznički prijevoznici. Takvi su planovi zapravo već objavljeni, primjerice, u Njemačkoj (TEE 2.0), Nizozemskoj i Švedskoj. EGSO smatra da te inicijative pokazuju složenost željezničkog sustava i da slobodan pristup tržištu – koji je na snazi od 2010. za međunarodni prijevoz putnika – nije pravi instrument za poticanje razvoja (međunarodnog) prijevoza putnika na velikim udaljenostima. Nužna je politička volja i političke odluke o davanju prednosti ekološki prihvatljivim i uključivim rješenjima, što bi trebalo biti popraćeno potrebnim ulaganjima i dobrim upravljanjem.

4.8.

EGSO smatra da je izravno sklapanje ugovora o javnim uslugama jedna od najdjelotvornijih i najučinkovitijih mjera za promicanje željezničkog prijevoza putnika. To je okosnica željezničkih sustava u npr. Austriji i Švicarskoj, koje su prvaci u pogledu tržišnog udjela. Nadalje, EGSO napominje da ne postoji korelacija između stupnja otvaranja tržišta i zadovoljstva putnika ili cijena karata.

4.9.

Međutim, prema prethodno navedenom radnom dokumentu Komisije, i dalje postoji niz problema u pogledu otvaranja pristupa tržištu i uvođenja privlačnih željezničkih veza. Osnovni elementi koji se spominju jesu:

4.9.1.

Dostupnost odgovarajućih informacija kako bi se prijevoznicima omogućilo podnošenje odgovarajućih ponuda u okviru natječajnih postupaka, unatoč izmjenama iz četvrtog željezničkog paketa iz 2016. koje su za cilj imale osigurati dostupnosti odgovarajućih informacija za ponuditelje.

4.9.2.

Pristup željezničkim vozilima ostaje glavni problem za nove prijevoznike. Sama po sebi, dostupnost željezničkih vozila s certifikatom koji vrijedi u cijelom EU-u i dalje je relativno slaba za željeznička vozila za putnički prijevoz i za prijevoz robe.

4.9.3.

Kad je riječ o dostupnosti željezničkih vozila za obvezu pružanja javne usluge putničkog prijevoza, odredbe Uredbe (EZ) br. 1370/2007 o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prometa daju nadležnim tijelima mogućnost da po potrebi poduzmu mjere za olakšavanje tog pristupa.

4.9.4.

Pitanje jedinstvenih ili kombiniranih karata za željeznicu i dalje je problematično, posebno u pogledu ažuriranih informacija o cijenama karata, rezervacijama i prometu.

4.10.

Unatoč odredbama iz četvrtog željezničkog paketa kojima se prijevoznicima omogućuje dobivanje jedinstvene potvrde o sigurnosti koju izdaje Europska agencija za željeznice za poslovanje širom EU-a, niz pravila nije usklađen, što znači dodatnu složenost i troškove za prekogranično poslovanje te konkretno, kašnjenja na graničnim prijelazima. Usklađivanje tih pravila stoga može biti glavna zadaća za budućnost i preduvjet za buduća zajednička digitalna i automatizirana rješenja.

4.11.

EGSO naglašava da su tehničko usklađivanje i modernizacija infrastrukture ključni čimbenici za postizanje jedinstvenog europskog željezničkog prostora koji dobro funkcionira. Ulaganja u modernizaciju infrastrukture i željezničkih vozila vrlo su skupa. U stvari, inovacije u željezničkom prometu kao što je željeznica velikih brzina razvili su operatori u državnom vlasništvu uz javnu potporu. Postoje posebni propisi o državnim potporama u području istraživanja i inovacija.

4.12.

EGSO napominje da Komisija po svemu sudeći surađuje sa željezničkim sektorom i državama članicama radi olakšavanja prelaska granica duž željezničkih teretnih koridora. EGSO smatra da je važno da Komisija sastavi opsežan popis postojećih prepreka, uključujući različite probleme u pogledu stavova te da predloži rješenja. S tim u vezi EGSO poziva na to da u pripremnom radu Europske komisije sudjeluju i socijalni partneri.

4.13.

Kad je riječ o željezničkom prijevozu tereta, pojavljuje se niz specifičnih pitanja. S obzirom na ta pitanja, u radnom su dokumentu iznesena sljedeća opažanja i prijedlozi.

4.13.1.

Promijenila se priroda tržišta teretnog prijevoza. Zbog većeg udjela robe koja zahtijeva fleksibilnost i veći stupanj oslanjanja na složene opskrbne lance visoke vrijednosti, željeznica često dolazi u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju, s obzirom na njezine nedostatke u pogledu točnosti, pouzdanosti, predvidljivosti i fleksibilnosti. Primjerice, u prvom tromjesečju 2018. više od 50 % vlakova u alpskom teretnom koridoru kasnilo je više od tri sata.

4.13.2.

Informacije o prometu su rijetke, primjerice u pogledu lokacije vlakova i očekivanog vremena dolaska. Povrh toga, općenito nema koordinacije upravljanja kapacitetom i prometom između željezničke infrastrukture i objekata kao što su terminali. To otežava optimizaciju upravljanja resursima.

4.13.3.

Nedostatak modernih sustava automatskog priključivanja u EU-u, koji su u širokoj upotrebi u ostatku svijeta, otežava učinkovitost pojedinačnih vagona.

4.13.4.

Prijevoz tereta dobiva nizak prioritet pri planiranju kapaciteta na prekograničnoj i na nacionalnoj razini.

4.13.5.

Dugoročno planiranje kapaciteta i voznog reda otežava primjenu poslovnih modela usmjerenih na tržište i onemogućava reakciju željeznice na kratkotrajne zahtjeve korisnika. Dominantan položaj zajamčen domaćem prometu i nedostatak koordinacije prekograničnog planiranja uzrokuju daljnje probleme za prekogranični prijevoz tereta.

4.13.6.

Niska profitabilnost smanjuje ulaganja, a ulaganja u infrastrukturu nisu dobro koordinirana preko granica pa čak ni duž ključnih koridora.

4.13.7.

Nadajmo se da bi barem dio problema koordinacije i planiranja povezanih s prekograničnim prijevozom tereta mogao biti riješen tijekom tekuće evaluacije uredbe kojom se uspostavljaju europski željeznički teretni koridori (9).

4.14.

Općenito, čini se da postoji potreba za preoblikovanjem procesa upravljanja željezničkim kapacitetom kako bi se prijevoznicima omogućilo da pružaju usluge u skladu s potrebama korisnika, uz odgovarajuću razinu pouzdanosti, točnosti i fleksibilnosti. To među ostalim iziskuje sveobuhvatan pregled upravljanja kapacitetima, uključujući i putnički prijevoz i prijevoz robe, kojim bi se olakšala optimizirana upotreba kapaciteta.

4.15.

Kad je riječ o željezničkom prijevozu tereta, Europski revizorski sud je u već spomenutom tematskom izvješću o željezničkom prijevozu tereta iznio opažanja slična onima iz radnog dokumenta Komisije. U tematskom izvješću iznosi se niz preporuka u pogledu boljeg funkcioniranja tržišta prijevoza tereta, uključujući bolji nadzor s ciljem suzbijanja protutržišnog ponašanja postojećih pružatelja usluga i upravitelja infrastrukture, poboljšanje upravljanja prometom u željezničkim teretnim koridorima, praćenje učinkovitosti i bolje utvrđivanje potreba infrastrukture.

4.16.

Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda postavlja i pitanje strojovođa, među ostalim u pogledu poznavanja jezika u skladu s Direktivom 2007/59 o davanju ovlaštenja strojovođama te navodi da bi zahtjeve u pogledu znanja jezika iz Priloga VI. točke 8. trebalo zamijeniti zahtjevima za poznavanje jednog jezika koji će se upotrebljavati u međunarodnom željezničkom prometu.

4.17.

U tematskom izvješću zaključuje se da je priroda strateških i regulatornih pitanja utvrđenih u tom izvješću takva da u slučaju da se ta pitanja ne riješe dodatna financijska sredstva neće riješiti probleme.

4.18.

Pažnju bi trebalo usmjeriti na Ministarsku deklaraciju o željezničkim teretnim koridorima od 21. rujna 2020. kojom se ističe važnost digitalizacije i pravodobnog uvođenja koridora osnovne mreže TEN-T i primjene zajedničkog europskog sustava za upravljanje željezničkim prometom.

4.19.

Čini se da postoji općenita suglasnost o važnosti kvalificiranog željezničkog osoblja i dobrih radnih uvjeta. To iziskuje mjere za sprečavanje socijalnog dampinga koji je u željezničkom sektoru, baš kao i u drugim prometnim sektorima u EU-u, sve veći uslijed tekućeg otvaranja tržišta. Postojeći propisi, kao što je Direktiva o upućivanju radnika, nisu uvijek primjereni za rješavanje pitanja željezničkih radnika jer ne pokrivaju posebne zahtjeve izrazito mobilnih radnika, primjerice onih u željeznici, a osim toga otežavaju praćenje. EGSO stoga smatra da će, kao i u slučaju cestovnog prijevoza, možda biti potrebni posebni propisi koji se odnose na radnike u željezničkom prometu.

4.20.

S tim u vezi EGSO ističe nedostatke u pogledu socijalnih odredbi i zakonodavstva u području željezničkog sektora te u pogledu njihove primjene i provedbe, o čemu su izvijestili socijalni partneri u željezničkom sektoru. To se, primjerice, tiče provedbe socijalnih odredbi Uredbe o obvezi pružanja javnih usluga te provedbe, praćenja i izvršenja Direktive 2005/47/EZ o uvjetima rada mobilnog osoblja u prekograničnom prometu.

4.21.

EGSO u potpunosti podržava općepriznato poimanje važnosti kvalificiranog željezničkog osoblja kojem su omogućeni dobri radni uvjeti i prima na znanje sporazum iz 2004. o vremenu vožnje i odmora mobilnih radnika u interoperabilnom prekograničnom prometu, koji su socijalni partneri sklopili u siječnju 2004. u okviru socijalnog dijaloga, a koji je proveden Direktivom 2005/47/EZ.

4.22.

EGSO prima na znanje da su se socijalni partneri dogovorili da će u okviru socijalnog dijaloga nastaviti raditi na poboljšanju praćenja provedbe sporazuma. Zajedničkom izjavom obvezali su se promicati prekogranične aktivnosti, izbjegavati tržišno natjecanje zasnovano isključivo na razlikama u radnim uvjetima i održavati ravnopravne uvjete među poduzećima koja obavljaju prekogranične djelatnosti (10). Kad je riječ o Direktivi 2005/47/EZ, socijalni partneri istaknuli su da je „jedan od zaključaka projekta da su pravilno praćenje i provedba Sporazuma na razini država članica otežani zbog nedostatka jasnoće u pogledu nadležnih nacionalnih tijela. Čak i ako je tijelo jasno definirano – obično se radi o nacionalnom inspektoratu rada – nedostaju mu, po svemu sudeći, potrebni resursi, kapaciteti i/ili svijest o Sporazumu i Direktivi o njegovoj provedbi kako bi moglo djelotvorno obavljati svoje zadaće”. EGSO polazi od pretpostavke da EU mora djelovati.

4.23.

EGSO prima na znanje izjavu socijalnih partnera u vezi s Uredbom o obvezi pružanja javnih usluga (EZ) br. 1370/2007 da „posljedice tržišnog natjecanja ne bi smjele utjecati na radne uvjete osoblja koje pruža usluge posredstvom zahtjeva u pogledu nacionalnih, regionalnih i lokalnih obvezujućih socijalnih standarda i/ili obveznog premještaja osoblja u slučaju promjene prijevoznika” (11). To se u praksi ne provodi u dovoljnoj mjeri i EU mora djelovati. EGSO traži od Komisije da pomno prati provedbu tih odredbi i poduzima potrebne mjere.

4.24.

Po svemu sudeći postoji opća suglasnost među prijevoznicima da je sektoru sada potrebno vrijeme da prouči četvrti željeznički paket i prilagodi mu se.

5.   Kriza izazvana pandemijom bolesti COVID 19 – otpornost na kušnji

5.1.

Kriza uzrokovana COVID-om 19 predstavlja kušnju i izazov za željeznički promet i za sve druge prometne sektore, kao i za sve radnike u prometnom sektoru. Pouzdanost, sigurnost i središnja uloga željeznica u prijevozu ljudi i robe pozitivan je rezultat pandemije COVID-a 19, među ostalim i zbog napora željezničkog osoblja u vrlo teškim okolnostima. Državne potpore pomogle su mnogim željezničkim poduzećima tijekom teškog razdoblja smanjenog prometa.

5.2.

Prema podacima koje je prikupila Zajednica europskih željezničkih i infrastrukturnih poduzeća, učinak bolesti COVID-19 štetan je za sve vrste željezničkog putničkog prometa, osobito na međunarodnim rutama. Gubici prihoda u 2020. su dosegli iznos od 26 milijardi eura, a nastavljaju se i u prvim mjesecima 2021. Osim toga, očekuje se da će se oporavak odvijati sporim tempom.

5.3.

Međutim, kriza izazvana bolešću COVID-19 isto je tako pobudila razumijevanje potrebe da se razviju mjere otpornosti i unaprijedi usklađenost i koordinacija u okviru mreže kako bi se razvoju prekogranične infrastrukture dao veći prioritet (12). Međutim, pandemija je pokazala i da gradovi imaju najvažniju ulogu u rješavanju prometnih problema. Stoga ih se ne bi smjelo prepustiti same sebi, nego EU gradovima mora posvetiti najveću moguću pozornost.

5.4.

Tijekom pandemije prijevoznici u državnom vlasništvu morali su nastaviti pružati usluge prijevoza putnika i tereta te ujedno zajamčiti sigurno poslovanje. Državne potpore i državne intervencije često sprečavaju kolaps željezničkog sustava, što je nužno za osiguravanje osnovnih usluga.

6.   Pitanja povezana s razdvajanjem koje je postavilo predsjedništvo

6.1.

Čini se da se na dva pitanja povezana s razdvajanjem koja je postavilo predsjedništvo može dobro odgovoriti odredbama iz Poglavlja II., odjeljaka I. i II. izmijenjene Direktive 2012/34/EU, kojima je cilj osigurati upravljačku neovisnost željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture (odjeljak I.) i razdvajanje upravljanja infrastrukturom i prijevoznih operacija i različitih vrsta prijevoznih operacija (odjeljak II.).

6.2.

Predmetne odredbe pružaju mnogo različitih mogućnosti u odnosu na organizacijski oblik, dokle god je osigurana neovisnost subjekta koji osigurava upravljanje infrastrukturom u pogledu dodjele željezničkih ruta i određivanja pristojbi. Čini se da je to slučaj i kad je riječ o obvezi vođenja odvojenih računa za upravljanje infrastrukturom i operativne aktivnosti te za djelatnosti putničkog i teretnog prijevoza, odnosno transparentnosti u pogledu javnih sredstava koja se uplaćuju za javne usluge.

6.3.

Jamstvo neutralnosti u pogledu dodjele željezničkih ruta i određivanja pristojbi te transparentnost koju predviđaju odredbe o računima korisne su jer se njima osiguravaju jednaki uvjeti i transparentnost.

6.4.

Valja napomenuti da zemlje s razgranatom željezničkom mrežom kao što su Njemačka, Poljska, Italija i Austrija ustraju na integriranim željezničkim prijevoznicima, a u pogledu ključnih funkcija kao što su dodjela slotova ili određivanje i naplata pristojbi osigurana je neovisnost upravitelja infrastrukture. Francuska je, primjerice, ponovno integrirala upravljanje infrastrukturom i njezino korištenje. Te zemlje smatraju da je za željeznički sustav korisno iskorištavanje sinergija i osiguravanje tješnje suradnje, veće fleksibilnosti itd. Trebalo bi voditi računa i o prednostima velikog unutarnjeg tržišta rada za željezničko osoblje, a posebno za one profesije relevantne za sigurnost za koje postoje i medicinski i psihološki zahtjevi.

6.5.

Međutim, korisna je i sloboda odabira organizacijskog oblika te se državama članicama stoga ne bi smjelo nametati razdvajanje.

7.   Zaključak

7.1.

Iz prethodno navedenog proizlazi da europski željeznički prostor nipošto nije savršen. Potrebna je dublja analiza čimbenika uspjeha, kao i utjecaja na uvjete rada. Dostupnim analizama ocijenjeni su problemi u provedbi postojećeg zakonodavstva, uključujući pristup tržištu, interoperabilnost i tehničko usklađivanje, uključujući nepotpuno usklađivanje operativnih i tehničkih pravila. Međutim, utvrđeni su i problemi u pogledu troškova, kašnjenja i nedostatka željezničkih vozila koja se mogu kretati unutar cijelog EU-a te opći problemi u pogledu prilagođavanja okolnostima otvorenog tržišta. Po svemu sudeći, nije provedena analiza mogućih učinaka otvaranja tržišta na radne uvjete. Mnogo bi se toga moglo i trebalo unaprijediti da bi sustav funkcionirao bolje, bio konkurentniji i povećao svoj tržišni udio u cijelom EU-u te time postao punopravni akter učinkovitog, okolišno i društveno održivog sustava multimodalnog prijevoza i mobilnosti u korist putnika i okoliša.

7.2.

EGSO smatra da je vrijeme za opći pregled stanja željezničkog sustava EU-a te stoga zahtijeva opsežnu i sveobuhvatnu analizu čimbenika uspjeha i problema, uz procjenu postojećeg okvira, uključujući njegov utjecaj na radne uvjete. EGSO traži nepristranu ocjenu imajući na umu obvezu iz članaka 90. i 91. UFEU-a da se uspostavi unutarnje tržište s usklađenim pravilima za međunarodni prijevoz i utvrde uvjeti za kabotažu uzimajući u obzir odredbe o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz članka 14. UFEU-a, Protokola 26. UFEU-a i članka 36. Povelje EU-a o temeljnim pravima. U analizi bi se trebali uzeti u obzir okolišni aspekti i ciljevi utvrđeni u europskom zelenom planu, uloga željezničkog prijevoza kao usluge od općeg interesa i njegova uloga za socijalnu i gospodarsku koheziju, konkurentnost željeznice i njezino funkcioniranje u multimodalnom prekograničnom prometnom sustavu, zasnovano na suradnji, učinkovitosti resursa, razini usluga i zadovoljstvu korisnika/potrošača, pri čemu bi se posebna pozornost trebala posvetiti utjecaju na radne uvjete zaposlenika. Europska godina željeznice 2021. izvrsna je prilika za sagledavanje postignutog napretka i postavljanje ciljeva za budućnost.

---

(1)  SL L 343, 14.12.2012., str. 32.

(2)  SL L 315, 3.12.2007., str. 1.

(3)  Podaci iz raznih statističkih knjižica EU-a.

(4)  SL L 315, 3.12.2007., str. 51.

(5)  SL L 195, 27.7.2005., str. 15.

(6)  SWD(2020) 331 final.

(7)  Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda iz 2016. „Željeznički prijevoz tereta u EU-u i dalje nije na pravome putu”, točke 23. – 27.

(8)  ÖBB Holding Geschäftsbericht 2019 (Financijski izvještaj ÖBB-a za 2019.) str. 61. i 65–66.

(9)  SL L 276, 20.10.2010., str. 22.

(10)  Ocjena provedbe i primjene Sporazuma o određenim aspektima uvjeta rada mobilnih radnika u interoperabilnom prekograničnom prometu u željezničkom sektoru; projekt „Mobilni radnici u željeznici” – Zajednički zaključci europskih socijalnih partnera u željezničkom sektoru CER-a i ETF-a.

(11)  https://www.etf-europe.org/resource/joint-cer-etf-opinion-protection-of-staff-september-2013

(12)  Vidjeti npr.: Bundesministerium für Verkehr und digitale Infrastruktur: „Folgerungen für die zukünftige Verkehrspolitik nach den Erfahrsungen und dem Umgang mit der COVID-19 Pandemie”, Wissenschaftlicher Beirat beim Bundesminister für Verkehr und digitale Infrastruktur Nr 2/Jahr 2020 (Savezno ministarstvo za promet i digitalnu infrastrukturu: „Zaključci za buduću prometnu politiku izvučeni iz iskustava i mjera povezanih s pandemijom COVID-a 19”, Stručno povjerenstvo pri Saveznom ministarstvu za promet i digitalnu infrastrukturu, mišljenje br. 2/2020.).

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izvješće o stanju energetske unije za 2020. u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime

(COM(2020) 950 final)

i o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Procjena nacionalnih energetskih i klimatskih planova na razini EU-a: Poticanje zelene tranzicije i promicanje gospodarskog oporavka integriranim energetskim i klimatskim planiranjem

(COM(2020) 564 final)

(2021/C 220/04)

Izvjestitelj:TBL

Lutz RIBBE

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 11.11.2020. i 27.11.2020.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.3.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	24.3.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	559
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	236/4/6

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) vrlo je zadovoljan pedantnošću i točnošću kojima Komisija dokumentira i ocjenjuje razvoj energetske unije. Način na koji su nacionalni energetski i klimatski planovi sastavljeni i vrednovani pokazuje da upravljanje energetskom unijom dobro funkcionira.

1.2.

EGSO s olakšanjem prima na znanje da su, premda neke države članice jasno zaostaju u ostvarenju ciljeva, energetski i klimatski ciljevi za 2020. općenito ostvareni. Međutim, to ne znači da možemo biti potpuno zadovoljni. Ciljevi za sljedeće razdoblje od 30 godina, koje počinje u drugom desetljeću 21. stoljeća, znatno su ambiciozniji. Ostvarivanje preobrazbe mora se znatno ubrzati, ali se pritom ne smije zanemariti socijalna i ekonomska situacija u pojedinačnim državama članicama. U protivnom bi bila ugrožena društvena prihvaćenost ulaganja i reformi usmjerenih na ubrzavanje energetske preobrazbe. Energetska preobrazba bit će ugrožena i ako politika bude obećavala uključenost velikog dijela društva, ali se u stvarnosti to obećanje ne bude shvaćalo ozbiljno i provodilo!

1.3.

Stoga je iznimno važno usmjeriti se ne samo na globalne (klimatske) ciljeve već i na specifične ciljeve koje si je Komisija sama postavila Okvirnom strategijom za otpornu energetsku uniju i paketom „Čista energija za sve Europljane”. U tom pogledu rezultat je mnogo lošiji.

1.4.

U Okvirnoj strategiji Komisija je kao najvažniji cilj istaknula da građani trebaju biti u središtu interesa energetske unije. U svojoj Komunikaciji o stanju energetske unije Komisija uopće ne spominje u kojoj je mjeri cilj ostvaren i koje bi strategije trebalo ubuduće primijeniti da bi se on ostvario. To je za EGSO potpuno neprihvatljivo.

1.5.

U procjeni nacionalnih energetskih i klimatskih planova država članica Komisija je izrazila mišljenje da se u njima premalo pozornosti pridaje energiji zajednice. To je zabrinjavajuće. Međutim, razočarava to što Komisija u tom pogledu državama članicama upućuje samo vrlo općenit poziv. Ako se ne radi ozbiljno na ostvarenju ambicioznih ciljeva navedenih u paketu „Čista energija za sve Europljane” i u Okvirnoj strategiji za energetsku uniju, to nije štetno samo za energetsku uniju nego se riskira i vjerodostojnost europske politike u cjelini.

1.6.

Stoga EGSO smatra nužnim da Komisija u budućim izvješćima bolje ispita razinu i kvalitetu provedbe, pridržavanja i primjene trećeg energetskog paketa u državama članicama, posebno s obzirom na to kako se građane namjerava staviti „u središte interesa”. U prošlosti se provedba propisa u području energije znala oduljiti i često nije išla u korist građanima.

1.7.

Kritično treba razmatrati i rad na ostvarenju još triju ciljeva energetske unije: smanjenje energetske ovisnosti smanjenjem uvoza energije, ukidanje subvencija za izvore energije koji su štetni za klimu i okoliš te preuzimanje vodeće uloge u području obnovljive energije, energetske učinkovitosti i elektromobilnosti. Nijedan od tih ciljeva nije ostvaren, kako proizlazi iz komunikacija Komisije. No razlozi se ne navode, baš kao ni pouke koje se mogu izvući iz tih neuspjeha i što oni znače za daljnje djelovanje, npr. u pogledu Fonda za oporavak.

1.8.

EGSO smatra da nacionalni energetski i klimatski planovi država članica pokazuju nedostatak dosljednosti u europskoj energetskoj politici. EGSO također smatra da je većina nacionalnih energetskih i klimatskih planova previše nekonkretna, a posebno u pogledu važnih pitanja energetske sigurnosti i pravedne tranzicije.

1.9.

EGSO stoga poziva Komisiju da pri ocjenjivanju nacionalnih energetskih i klimatskih planova posveti više pozornosti primjerenosti strategija za pravednu tranziciju, posebno postizanju sljedećih ciljeva: — olakšavanje promjene radnog mjesta, — podrška radnicima koji izgube posao zbog dekarbonizacije (izgubljeno radno mjesto trebalo bi se barem zamijeniti drugim, istovjetnim radnim mjestom), — borba protiv energetskog siromaštva i izjednačavanje degresivnih distribucijskih učinaka; i — razvoj regionalnog gospodarskog potencijala koji proizlazi iz obnovljivih izvora energije i novih oblika uključivanja i sudjelovanja u proizvodnji električne energije.

2.   Opće napomene o dokumentima Komisije

2.1.

Komisija je 25. veljače 2015. predstavila komunikaciju „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” (1). U strategiji su navedeni sljedeći ciljevi: — energetska sigurnost, među ostalim smanjenjem ovisnosti o uvozu energije, — potpuno integrirano europsko energetsko tržište, — održivo i klimatski prihvatljivo gospodarstvo s niskim emisijama ugljika, — istraživanje, inovacije i konkurentnost kako bi Europa mogla postati predvodnik u korištenju obnovljivih izvora, — osposobljavanje europskih radnika za energetski sustav budućnosti, — povjerenje ulagača vidljivo u cijenama koje odražavaju dugoročne potrebe i političke ciljeve.

2.2.

Međutim, kako je Komisija tada istaknula, njezina je vizija ponajprije „energetska unija s građanima u središtu interesa, u kojoj građani preuzimaju odgovornost za energetsku tranziciju, upotrebljavaju nove tehnologije namijenjene za smanjivanje njihovih računa i aktivno sudjeluju na tržištu te u kojoj su osjetljive skupine potrošača zaštićene”. Osim toga, navela je da je sudjelovanje dionika u oblikovanju energetske unije prioritet, a društveno pravedna tranzicija temeljno načelo za svladavanje energetske tranzicije.

2.3.

Komisija je istaknula i potrebu za integriranim upravljanjem energetskom unijom i njezinim praćenjem. Uredbom o upravljanju (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (2) EU je osigurao odgovarajuću pravnu osnovu u tom pogledu. Tom se uredbom od država članica zahtijeva da redovito dostavljaju nacionalne energetske i klimatske planove, u kojima moraju opisati i svoje doprinose ostvarenju ciljeva energetske unije.

2.4.

U svojem Izvješću o stanju energetske unije za 2020. Komisija opisuje ostvareni napredak u pet odjeljaka: — dekarbonizacija (uključujući uvođenje energije iz obnovljivih izvora), — energetska učinkovitost, uz posebno razmatranje načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”, — energetska sigurnost (uključujući smanjenje uvoza energije u EU, povećanu fleksibilnost i veću otpornost nacionalnih energetskih sustava), — unutarnje energetsko tržište, — Istraživanje, inovacije i konkurentnost. Osim toga, razmatra energetsku uniju u kontekstu europskog zelenog plana.

2.5.

Na temelju navedenog Komisija iznosi razmatranja o „putu prema zelenom oporavku i održivom gospodarstvu”. Pritom se najprije bavi postojećim strategijama za integraciju energetskog sustava i uvođenje vodika u Europi.

2.6.

Komisija, osim toga, iznosi razloge za povećanje cilja smanjenja emisija CO2 na najmanje 55 % u odnosu na 1990. te najavljuje strategiju za smanjenje emisija metana i „viziju energije mora”. U tom pogledu navodi da su strategije koje su države članice iznijele u okviru nacionalnih energetskih i klimatskih planova često nejasne i nedovoljno konkretne.

2.7.

Komisija općenito navodi da situacija još nije zadovoljavajuća, no utvrđuje da će se ciljevi u pogledu uvođenja obnovljive energije za 2020. na razini EU-a u velikoj mjeri ostvariti. U nekim državama članicama još je potreban „veći napredak”.

2.8.

Komisija poziva na intenziviranje napora za povećanje energetske učinkovitosti; veliki nedostaci posebno su utvrđeni u području obnove zgrada.

2.9.

Izvješću je po prvi put priložena opsežna analiza energetskih subvencija (3), u kojoj je izričito utvrđeno (a) da su i dalje potrebni bolji podaci o energetskim subvencijama (4) i (b) da „[p]ostoji očita potreba da se ulažu veći napori” u smanjenje subvencija za fosilna goriva. Postojeći pravni instrumenti na razini EU-a opisani su kao nedovoljni.

2.10.

Nadalje se navodi da se zadnjih godina u EU-27 sve manje sredstava ulaže u istraživanje i inovacije u tom sektoru te da je Europa u tom pogledu u velikom zaostatku u odnosu na druge gospodarske regije, a ti trendovi „nisu ohrabrujući”. Komisija najavljuje ulaganje napora u, na primjer, baterije i vodik kako bi se ponovno pokrenula istraživanja i inovacije te preokrenulo utvrđeno smanjenje ulaganja na nacionalnoj razini.

2.11.

Utvrđuje se da su se troškovi uvoza energije zadnjih godina ponovno povećali (na više od 330 milijardi EUR godišnje), čime se ponovno preokrenuo dotad silazni trend.

2.12.

Komisija na kraju izvješća ističe da u kontekstu krize prouzročene pandemijom bolesti COVID-19 Europa ima jedinstvenu priliku za ulaganja kojima bi se podržao oporavak gospodarstva EU-a te istodobno ubrzala zelena i digitalna tranzicija.

2.13.

U svojoj Komunikaciji o procjeni nacionalnih energetskih i klimatskih planova Komisija pozitivnim ocjenjuje to što će napredak ostvaren u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova i uvođenja obnovljive energije omogućiti da se 2021. znatno povećaju odgovarajući ciljevi za 2030. S druge strane, Komisija prepoznaje da je nužno nadoknaditi golemi zaostatak u područjima energetske učinkovitosti, ulaganja u istraživanje i inovacija. Da bi se ti nedostaci uklonili, države članice trebaju uzeti u obzir nove mogućnosti financiranja u okviru višegodišnjeg financijskog okvira i Mehanizma za oporavak i otpornost.

3.   Opće napomene EGSO-a

3.1.

Najprije je potrebno izričito pohvaliti Komisiju: pedantnost kojom upravlja energetskom unijom i koja je vidljiva iz opsežnih dokumenata (uključujući priloge) ukazuje na veliku ozbiljnost. Ona je i primjerena jer se trenutačni klimatski ciljevi, koji bi se trebali postrožiti, jedva ili uopće ne ostvaruju. Cilj da se klimatska neutralnost postigne u Europskoj uniji najkasnije do 2050. iznimno je važan te zahtijeva možda još neviđenu razinu strateškog planiranja i koordinacije vrlo različitih političkih pristupa, koja mora znatno premašiti dosadašnje odluke.

3.2.

U tom se kontekstu EGSO izričito slaže s Komisijom, koja naglašava potrebu da države članice razviju jasnije strategije i provedu ih bez odgode. Pritom je potrebno posvetiti dužnu pozornost utjecaju energetske tranzicije na društvo, zapošljavanje i vještine te drugim distribucijskim učincima, kao i pitanju kako se suočiti s tim izazovima.

3.3.

Zaključci Komisije većinom su razumljivi i treba ih poduprijeti. To posebno vrijedi za zaključak da se na temelju napretka u ostvarenju ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova, povećanja energetske učinkovitosti i uvođenja obnovljive energije mogu postaviti viši ciljevi.

3.4.

EGSO se također slaže s Komisijom da su potrebni novi poticaji. Ipak, bilo bi poželjno da je Komisija navela od čega bi se ti novi poticaji trebali sastojati.

3.5.

Nadalje, čini se logičnim što Komisija povezuje razvoj energetske unije s europskim zelenim planom i politikom obnove koju iziskuje pandemija jer se ta dva pristupa u vrijeme razvoja strateškog okvira za energetsku uniju i Uredbe o upravljanju još nisu mogla razaznati. EGSO ističe da je energetska unija idealna osnova za djelovanje u okviru zelenog plana. Zbog toga je bilo važno u okviru predmetne procjene točnije navesti utvrđene nedostatke i razviti strategije za njihovo uklanjanje. To nije učinjeno u barem tri slučaja, koji će se razmotriti u nastavku.

Nedostatna provedba cilja „građani u središtu interesa energetske unije”

3.6.

Kako je navedeno u točki 2.2., Komisija je u strateškom okviru energetske unije kao najvažniji (!) cilj istaknula politiku koju oblikuju građani i koja je usmjerena na njih. Stoga bi tom cilju trebalo posvetiti osobitu pozornost i u Izvješću o stanju energetske unije, a posebno iznošenjem konkretnih prijedloga za transparentno i aktivno uključivanje građana, socijalnih partnera i dionika u postupke odlučivanja, na primjer u pripremu nacionalnih energetskih i klimatskih planova, te za njihovo aktivno sudjelovanje u tržišnim kretanjima. Ipak, u Izvješću se aspekt sudjelovanja čak i ne spominje, niti se ocjenjuje idu li mjere predložene za budućnost izričito u prilog tom cilju.

3.7.

Problem je, među ostalim, vidljiv i u Komisijinoj strategiji za integraciju energetskog sustava, u kojoj se građani spominju samo kao potrošači, a ne kao aktivni sudionici na tržištu. I u slučaju najvažnijih točaka koje je opisala Europska komisija (5), odnosno strategije za vodik i najavljene „vizije o energiji mora”, teško je zamisliti da je sudjelovanje građana uopće moguće ili predviđeno. Stoga treba kritizirati namjeru Komisije iskazanu u Komunikaciji o procjeni nacionalnih energetskih i klimatskih planova da uspostavljeni mehanizam EU-a za financiranje obnovljive energije iskoristi osobito za promicanje tehnologija na moru.

3.8.

Komisija time ignorira važeće pravo EU-a jer se u uvodnoj izjavi 43. Direktive (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća (6) o unutarnjem tržištu električne energije navodi da je „energija zajednice […] djelotvoran i isplativ način za zadovoljavanje potreba građana i njihovih očekivanja. […] Inicijative za energiju zajednice izravnom suradnjom s potrošačima dokazuju svoj potencijal u olakšavanju primjene novih tehnologija i obrazaca potrošnje na integrirani način, uključujući pametne distribucijske mreže i upravljanje potrošnjom. Energijom zajednice može se unaprijediti i energetska učinkovitost na razini kućanstva, a ona može pomoći i u sprečavanju energetskog siromaštva smanjenom potrošnjom i nižim tarifama za opskrbu. […] Takve inicijative, ako su bile uspješno provedene, donijele su gospodarsku, društvenu i okolišnu korist zajednici.” Prema mišljenju europskih zakonodavaca, energijom zajednice mogli bi se, dakle, ukloniti brojni nedostaci utvrđeni u dokumentima Komisije. Stoga tim više nije jasno zašto Komisija to ne uzima u obzir u vlastitim dokumentima. Raskorak između stvarnosti i potreba izuzetno je velik, a EGSO i dalje ne razaznaje istinsku strategiju Komisije za aktivno uključivanje građana.

3.9.

Međutim, tu je kritiku potrebno uputiti i većini država članica jer se člankom 20. Uredbe o upravljanju (EU) 2018/1999 od njih zahtijeva da u svoje nacionalne energetske i klimatske planove uključe i pitanje energije zajednice. Komisija u svojoj procjeni ističe da države članice to ili uopće nisu učinile ili jesu, ali u nedovoljnoj mjeri. EGSO poziva Europsku komisiju da u okviru predstojeće revizije Direktive o obnovljivoj energiji predloži konkretne zahtjeve za promicanje energije zajednice.

Nedostatna provedba ciljeva „sigurnost opskrbe i smanjenje uvoza energije”

3.10.

Jedan je od strateških ciljeva energetske unije povećanje sigurnosti opskrbe energijom, među ostalim smanjenjem uvoza energije. Komisija gotovo usputno utvrđuje da napredak nije vidljiv; naprotiv, izdaci za uvoz energije ponovno su se povećali. Sve veća važnost vodika mogla bi čak pridonijeti dodatnom povećanju uvoza u budućnosti jer Komisija u svojoj strategiji za vodik svjesno računa na uvoz. EGSO od Komisije očekuje da se izjasni o tome.

3.11.

EGSO također poziva na poštovanje ideje europske solidarnosti prilikom neizbježnog uvoza energije. Jednostranim nacionalnim inicijativama kao što je projekt plinovoda Sjeverni tok 2 može se ugroziti ne samo zaštita klime nego i sigurnost opskrbe. Takve inicijative, kojima se podriva europska solidarnost, ugrožavaju povjerenje građana u EU i ugled EU-a u trećim zemljama.

Nedostatna provedba cilja „inovacije i vodeća uloga u svijetu”

3.12.

Stanje je nezadovoljavajuće i u pogledu inovacija. Iz Izvješća o stanju energetske unije proizlazi da ostvarenje ambicioznog cilja da energetska unija zauzme vodeću ulogu u svijetu zapinje zbog nedovoljne razine ulaganja u istraživanje i inovacije te patentiranja. S obzirom na taj zabrinjavajući zaključak, potrebno je provesti točnu i dubinsku analizu pogrešaka kako bi se na diferenciran i minuciozan način moglo pristupiti utvrđivanju njihovih uzroka. Na temelju toga treba osmisliti konkretne protumjere.

3.13.

S obzirom na situaciju opisanu u točkama od 3.6. do 3.11. mora se jasno reći da nije dovoljno uvijek izvikivati iste parole ako za tim neće uslijediti konkretne mjere. Takvo postupanje moglo bi dovesti u pitanje vjerodostojnost europske politike. Činjenica je da se ni u jednom od pregledanih dokumenata Komisije, uključujući strategiju za integraciju energetskog sustava i vodik, ne navode konkretne mjere koje bi pomogle u ostvarenju navedenih ciljeva.

Socijalno-politička i regionalno-politička važnost energetske unije

3.14.

Komisija u poglavljima 2.6 i 3.3 svojeg Izvješća o stanju energetske unije iznosi i neka socijalno-politička razmatranja. Ta su razmatranja ispravna, a EGSO osobito podržava povezivanje potpora za oporavak od pandemije bolesti COVID-19 s ciljevima klimatske i energetske politike. Ispravne su i predviđene mjere za pravednu tranziciju, na temelju kojih bi se stanovništvo moglo uspješno zainteresirati za ostvarenje ciljeva klimatske i energetske politike. Hoće li se time doista omogućiti poštovanje načela da nitko nije zapostavljen ovisit će, konkretno, o operacionalizaciji i financiranju pojedinih instrumenata te njihovoj konkretnoj provedbi na nacionalnoj razini.

3.15.

EGSO podsjeća na svoje uvjerenje koje je već iznio u prethodnim mišljenjima (7): sredstvima socijalne i regionalne kohezije te potporama za oporavak mora se podupirati djelovanje u području klime i energetska tranzicija, ali se prije svega klimatska i energetska politika mora (i može) oblikovati na način da se njome potiče socijalna i regionalna kohezija. Takvi su pokušaji već zabilježeni, a neki su i navedeni u Komunikaciji o procjeni nacionalnih energetskih i klimatskih planova, na primjer projekti izgradnje solarnih elektrana u bivšim rudnicima lignita u Portugalu i Grčkoj ili strateški usmjerene potpore proizvođačima-potrošačima u Litvi. Ipak, ti su primjeri daleko od uobičajene prakse.

3.16.

U tom smislu postoji opasnost da će energetska tranzicija dovesti do povećanja socijalnih i regionalnih razlika, npr. ako Komisija integraciju energetskog sustava, uvođenje infrastrukture za vodik i promicanje tehnologije na moru provede kako je planirala, jer daje prednost centraliziranim konceptima nauštrb decentraliziranih.

3.17.

Usporedna uspostava centraliziranih i decentraliziranih infrastruktura u svakom je slučaju problematična i može dovesti do promašenih ulaganja. Na primjer, postoji konkurencija u pogledu iskorištavanja sveobuhvatne mreže plinovoda za vodik i niskotemperaturnih mreža centraliziranog grijanja, čija se izgradnja zahtijeva u Komunikaciji Komisije o procjeni nacionalnih energetskih i klimatskih planova. EGSO je stoga upozorio na potrebu za odgovarajućim načelnim odlukama kako bi se zajamčila sigurnost ulaganja (8). One su od strateške važnosti i za uspjeh energetske unije, no ne spominju se u dokumentima koji se ocjenjuju u ovom Mišljenju.

3.18.

Kao i u gotovo svim novijim dokumentima Komisije o energetskoj politici, digitalizacija ne igra nikakvu ulogu ni u Izvješću o stanju energetske unije. Pritom digitalizacija nudi zanimljive koncepte, kao što su pametne mikromreže i pametna tržišta, trgovanje na mikrorazini, virtualne elektrane itd. Sve to može pridonijeti većoj učinkovitosti i boljim rezultatima unutarnjeg energetskog tržišta i istodobno jačati ulogu aktivnih potrošača. Komisija je razmotrila te koncepte, iako u ponešto sažetom obliku, u Okvirnoj strategiji za Energetsku uniju (9). Nerazumljivo je da taj aspekt nije uvrstila u Izvješće o stanju energetske unije, osobito jer se upotreba digitalnih tehnologija mora pažljivo ispitati u pogledu svrsishodnosti i mogućih etičkih problema, a posebno u pogledu suvereniteta nad podacima.

3.19.

U svakom slučaju, digitalizacija mora biti osmišljena tako da služi krajnjim korisnicima. Građani i dalje iščekuju unaprjeđenje usluga s obzirom na sve prisutniju digitalizaciju, npr. u pogledu svakodnevne promjene dobavljača, trenutačne prijave neispravnih brojila ili sumnjivih obrazaca potrošnje te neometanog postupka priključenja vlastite proizvodnje na mrežu.

4.   Posebne napomene

O poglavlju o dekarbonizaciji u Izvješću o stanju energetske unije

4.1.

Komisija s pravom navodi da upotreba obnovljive energije donosi brojne prednosti. Ipak, tko će od toga ostvariti korist, ovisi o tome hoće li se energetska tranzicija u osnovi provesti u decentraliziranom ili centraliziranom obliku (10). O tome Komisija ne govori u svojem izvješću.

O poglavlju o energetskoj sigurnosti u Izvješću o stanju energetske unije

4.2.

Komisija s pravom posvećuje veliku pažnju sigurnosti opskrbe, kao i s njom povezanoj energetskoj sigurnosti. Njezina je makroekonomska važnost neprocjenjiva. Uz uobičajeno pitanje o ovisnosti o uvozu potrebno je, prije svega, voditi računa i o otpornosti na napade izvana, na primjer u vidu kibernapada. Najnovija istraživanja (11) u tom pogledu upućuju na sljedeće: najbolja strategija za postizanje velike otpornosti jačanje je samodostatnih decentraliziranih struktura. Komisija bi toj činjenici trebala posvetiti više pažnje.

4.3.

Nesporno je da će se zelenim vodikom u budućnosti ostvariti doprinos europskom energetskom sustavu sa sigurnom opskrbom. EGSO upućuje na svoja mišljenja o strategiji za vodik (12) i strategiji za integraciju energetskog sustava (13).

4.4.

Ni ovdje kao mjerilo ne smije poslužiti isključivo tehnologija velikih razmjera (uključujući razvoj infrastrukture za uvoz vodika). Postoji niz inovativnih, ekološki prihvatljivih i prije svega regionalnih/lokalnih rješenja koja se mogu primijeniti izravno na terenu (uključujući regionalnu proizvodnju vodika ili sintetičkih e-goriva). Time će se povećati sigurnost opskrbe, smanjiti ovisnost o uvozu te promicati zapošljavanje na lokalnoj razini u vidu zelenih radnih mjesta, kao i stvaranje dodane vrijednosti u regijama. Mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća također bi trebala dobiti priliku za sudjelovanje u zelenom planu i ostvarivanje koristi od njega, čime će se povećati prihvaćenost zelenog plana i energetske preobrazbe.

O poglavlju o unutarnjem energetskom tržištu u Izvješću o stanju energetske unije i Izvješću o napretku unutarnjeg energetskog tržišta

4.5.

Komisija navodi da su paketom „Čista energija” uspostavljeni bolji uvjeti za poticanje sudjelovanja potrošača u energetskim tržištima i za stvaranje ravnopravnih tržišnih uvjeta za nove sudionike na tržištu. Ipak, u tom su pogledu mjerodavne samo odredbe Direktive o unutarnjem tržištu električne energije. Još nije moguće utvrditi u kojoj su mjeri države članice doista provele te odredbe. Stoga je Komisijin zaključak preuranjen. EGSO upozorava na hitnu potrebu za ozbiljnom evaluacijom važnog cilja sudjelovanja potrošača, među ostalim u pogledu politike distribucije i njezina učinka na sudjelovanje kućanstava s niskim dohotkom.

4.6.

Komisija ističe važnost cjenovnih signala tržišta, među ostalim za ulagatelje. To je bez sumnje važan aspekt. Međutim, u tom je pogledu potrebna nešto detaljnija analiza. Na većini veleprodajnih tržišta električne energije odražavaju se kratkoročne cijene. U ekonomiji energetike sporno je proizlaze li iz tih cijena uopće signali za ulagatelje. EGSO je na to već ukazao u prethodnim mišljenjima (14). Komisijino upućivanje na „unutarnje energetsko tržište” bez diferencijacije u tom kontekstu stoga nije svrsishodno. Za uspjeh energetske unije nužan je novi model tržišta, barem u području električne energije. Potpuno uravnoteženje odgovornosti za energiju iz obnovljivih izvora samo po sebi nije dovoljno. Stoga EGSO poziva Komisiju da što prije iznese svoja razmatranja o novom modelu tržišta. U tom pogledu treba osigurati i da svi sudionici na tržištu podliježu istim uvjetima na tržištima ujednačenja i uravnoteženja energije. To je neophodno i za uspjeh integracije energetskog sustava (15).

4.7.

Istodobno treba uzeti u obzir da se ciljevi sigurnosti opskrbe i klimatske neutralnosti ne mogu ostvariti samo cjenovnim signalima.

4.8.

Komisija u Izvješću o napretku unutarnjeg energetskog tržišta s punim pravom ističe da omogućivanje tržišnog natjecanja na razini proizvodnje i opskrbe mora ostati prioritet za nacionalnu energetsku politiku i energetsku politiku EU-a. Međutim, ne navodi što to konkretno znači. Teza da se tržišno natjecanje može unaprijediti samo povezivanjem tržišta nije niti točna niti je u skladu s europskim pravom na kojem se temelji paket „Čista energija”. Pri primjeni načela dodjele kapaciteta i upravljanja zagušenjem u skladu s člankom 16. Uredbe o tržištu električne energije trebalo bi uzeti u obzir zemljopisni položaj država članica, koji bi mogao opravdati i produljenje roka za uspostavu kapaciteta. U svakom je slučaju za aktivno tržišno natjecanje prije svega važan pristup tržištu, posebno za manje dionike. Digitalizacija može biti vrlo korisna u tom pogledu.

4.9.

Komisija u Izvješću o napretku unutarnjeg energetskog tržišta nadalje navodi da termoelektrane, kao što su elektrane na plinski pogon za kogeneraciju toplinske i električne energije, sustavu mogu pružiti znatnu fleksibilnost, no neprikladno osmišljeni mehanizmi za razvoj kapaciteta mogu ozbiljno narušiti unutarnje tržište. EGSO u tom pogledu upućuje na svoje stajalište koje je iznio u Mišljenju TEN/625. Poziva Komisiju da provede kritičnu evaluaciju mehanizama za razvoj kapaciteta u državama članicama, među ostalim u pogledu poštovanja zahtjeva iz članka 22. Uredbe o unutarnjem tržištu električne energije, kojim je propisana granična vrijednost od 550 g CO2/kWh.

4.10.

Komisija u Izvješću o napretku unutarnjeg energetskog tržišta podsjeća na to da se operaterima prijenosnih ili distribucijskih sustava općenito onemogućava posjedovanje i korištenje sustava za skladištenje električne energije. EGSO je u načelu pozdravio tu odluku (16), pri čemu bi operaterima distribucijskih sustava trebalo omogućiti posjedovanje i korištenje sustava za skladištenje električne energije za potrebe mreže. Osim toga, smatra da to mora biti povezano s jačanjem pametnih tržišta kako bi operateri sustava za skladištenje električne energije imali poticaj za postupanje u skladu sa signalima mrežnih operatera i oblikovanje svojih sustava za skladištenje na odgovarajući način. Mrežnim operaterima potrebni su odgovarajući poticaji za odašiljanje signala.

4.11.

Distribucijske mreže imaju ključnu ulogu za uvođenje pametnih tržišta i općenito za uspješnu energetsku tranziciju. Stoga u budućnosti energetska politika Unije mora biti u većoj mjeri usmjerena na njihovu modernizaciju.

4.12.

EGSO se slaže sa stajalištem Komisije da se prioritetni cilj Direktive Vijeća 2003/96/EZ (17) o oporezivanju električne energije neće stići ostvariti. Stoga podupire zahtjev Komisije i traži ambicioznu preinaku te direktive i drugih mehanizama za ukidanje subvencija za fosilna goriva i internalizaciju vanjskih troškova.

4.13.

EGSO ponovno ističe problem energetskog siromaštva i poziva Komisiju na provedbu konkretnih mjera koje nadilaze apstraktne smjernice o definiciji i opservatoriju. EGSO je više puta istaknuo da je opsežno uključivanje građana u pitanja energije jedan od nekoliko potencijalno korisnih pristupa.

4.14.

U tom kontekstu EGSO podsjeća na svoje stajalište da po svaku cijenu treba spriječiti nastanak dvoklasnog energetskog društva. Ne smije se dogoditi da koristi od energetske tranzicije imaju samo financijski i tehnički dobro situirana kućanstva, a da sva ostala kućanstva moraju snositi troškove. Građani pogođeni energetskim siromaštvom uglavnom nemaju veliku političku snagu. Stoga bi Komisija trebala više raditi na tome da države članice uvedu učinkovit pristup energetskom siromaštvu: planirani val obnove zgrada i aktivno uključivanje građana u proizvodnju obnovljive električne energije mogu pridonijeti smanjenju energetskog siromaštva. Treba napomenuti i da bi moguće proširenje trgovanja emisijama na sektore grijanja i prometa moglo utjecati na pravednost distribucije.

O poglavlju o istraživanjima, inovaciji i konkurentnosti u Izvješću o stanju energetske unije

4.15.

EGSO je zabrinut da EU zaostaje u nekim područjima, kao što su solarne i litij-ionske baterije, zbog premale potražnje. EGSO stoga Komisiju poziva na provedbu opsežnije strategije: EU-u su potrebne aktivne inicijative u području industrijske politike kako bi se zaustavila tržišna dominacija Kine. Komisijin prijedlog uredbe o baterijama korak je u dobrom smjeru. Usto bi se u okviru budućeg energetskog sustava trebale ojačati decentralizirane strukture. To, naime, potiče potražnju za baterijama, dovodi do ekonomija razmjera i čini baterije cjenovno privlačnima.

O poglavlju o energetskoj uniji u široj perspektivi zelenog plana u Izvješću o stanju energetske unije

4.16.

EGSO podupire Komisiju u njezinim nastojanjima da se u cijelom svijetu zalaže za ambiciozne klimatske sporazume. Za to je potrebno uvesti granično porezno izravnavanje zajedno s ambicioznijim i konkretnijim uključivanjem djelovanja u području klime (i drugih ciljeva održivosti) u međunarodne trgovinske sporazume (18).

O Komunikaciji o procjeni nacionalnih energetskih i klimatskih planova

4.17.

EGSO ne razumije zašto se Komisija u svojoj kritici nedostatne procjene potencijala obnovljive energije ograničava samo na tehnologije na moru. Poziva Komisiju da odbaci svoju jednostranu naklonost tehnologijama na moru na štetu fotonaponskog sektora i energije vjetra na kopnu te predloži vlastite strategije za uvođenje tih drugih tehnologija.

4.18.

EGSO s odobravanjem prima na znanje da Komisija prepoznaje potencijal obnovljive energije za otvaranje radnih mjesta. Ipak, ističe da se taj potencijal neće automatski iskoristiti u cijelosti, već zahtijeva aktivnu politiku, posebno s obzirom na kvalitetu radnih mjesta. U tom je pogledu potpuno nejasno zašto Komisija pridaje toliko malo pozornosti fotonaponskom sektoru, osobito ako se u njemu stvara najviše radnih mjesta, kako je navedeno u Komunikaciji.

4.19.

EGSO poziva Komisiju da u okviru predstojeće revizije Direktive o obnovljivoj energiji pravila za natječaje oblikuje na način da se olakša sudjelovanje zajednica obnovljive energije i MSP-ova.

4.20.

EGSO se slaže s Komisijom da su ulaganja u niskotemperaturne sustave centraliziranog grijanja hitno potrebna. Trebalo bi pokrenuti odgovarajuću inicijativu.

4.21.

Ponori ugljika važan su instrument za djelovanje u području klime. Ipak, potrebno je ozbiljno shvatiti zabrinutost u pogledu sve češćih prirodnih poremećaja izraženu u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima država članica. Stoga bi jedinice emisija iz sektora korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva uvijek trebalo razmatrati samo kao dopunu drugim oblicima djelovanja u području klime.

---

(1)  COM(2015) 80 final.

(2)  SL L 328, 21.12.2018., str. 1.

(3)  COM(2020) 950 final, Prilog 2.

(4)  Što je začuđujuće s obzirom na to da se već više od 30 godina govori o potrebi za uklanjanjem subvencija štetnih za okoliš u EU-u.

(5)  I njemačko predsjedništvo Vijeća.

(6)  SL L 158, 14.6.2019., str. 125.

(7)  SL C 47, 11.2.2020., str. 30., SL C 62, 15.2.2019., str. 269.

(8)  SL C 429, 11.12.2020., str. 85.

(9)  COM(2015) 80 final, str. 13.

(10)  SL C 429, 11.12.2020., str. 85.

(11)  Vidjeti Hirschl, B., Aretz, A., Bost, M., Tapia, M. i Gößling-Reisemann, S. (2018.): Vulnerabilität und Resilienz des digitalen Stromsystems. Schlussbericht (Ranjivost i otpornost digitalnog sustava električne energije. Završno izvješće). Berlin, Bremen; dostupno na: www.strom-resilienz.de.

(12)  SL C 123, 9.4.2021, str. 30.

(13)  SL C 123, 9.4.2021, str. 22.

(14)  SL C 82, 3.3.2016., str. 13.

(15)  SL C 364, 28.10.2020., str. 158.

(16)  SL C 288, 31.8.2017., str. 91.

(17)  SL L 283, 31.10.2003., str. 51.

(18)  SL C 81, 2.3.2018., str. 44.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o strategiji EU-a za smanjenje emisija metana

(COM(2020) 663 final)

(2021/C 220/05)

Izvjestitelj:

Udo HEMMERLING

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 27.11.2020.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.3.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	24.3.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	559
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	252/5/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) podupire ciljeve strategije EU-a za metan i njezinu načelnu usmjerenost na dodatno znatno smanjenje emisija metana radi ublažavanja klimatskih promjena.

1.2.

Razumljivo je da se naglasak stavlja na sektore s najvećim emisijama metana, odnosno poljoprivredu, energetiku i gospodarenje otpadom.

1.3.

Strategiju za metan trebalo bi povezati sa strategijama za biogospodarstvo i kružno gospodarstvo.

1.4.

Izričito se podupire usmjerenost na unaprjeđenje prikupljanja podataka o emisijama metana i na međunarodne inicijative za njihovo smanjenje. Naime, emisije metana često potječu iz decentraliziranih i raspršenih izvora duž međunarodnih proizvodnih i opskrbnih lanaca. Predlažu se sljedeće dopune strategije EU-a za metan:

1.5.

Velika raspršenost izvora metana i složenost mjerenja njegovih emisija često otežavaju njihovo praćenje. Trebalo bi poboljšati praćenje kako bi ono bilo ujednačeno i usporedivo za relevantne sektore kao što su poljoprivreda, energetika, gospodarenje otpadom i kemijska industrija. Izravno uključivanje difuznih emisija metana u sustav trgovanja stakleničkim plinovima odnosno izravno određivanje njihove cijene vrlo je teško, a često čak i nemoguće. Ipak, po mogućnosti bi trebalo težiti mjerenju punktualnih emisija, uz jednak pristup svim onečišćivačima.

1.6.

Države članice trebale bi u svojim planovima za ublažavanje klimatskih promjena navesti koje mogućnosti imaju za upotrebu bioplina iz gnojovke i stajskoga gnoja, biootpada, odlagališta otpada, otpadnih voda i jamskih plinova, opisati napredak koji su u tome dosad ostvarile te utvrditi mjere za njihovu veću primjenu.

1.7.

U poljoprivredi još postoje znatne mogućnosti za smanjenje emisija metana, prije svega fermentacijom gnojovke i stajskoga gnoja u postrojenjima za proizvodnju bioplina, unaprjeđenjem hranjenja i uzgoja domaćih životinja i upotrebom gnojiva s niskom razinom emisija. Te bi mogućnosti trebalo konkretnije razraditi u okviru provedbe strategije EU-a za metan.

1.8.

Kad je riječ o gospodarenju otpadom, odvojeno prikupljanje i oporaba biogenog otpada trebali bi postupno postati standard u cijelom EU-u. Time se stvaraju preduvjeti za daljnje smanjenje emisija metana u tom sektoru.

2.   Pregled strategije Europske komisije za metan

2.1.

Metan čini 10,5 % ukupnih emisija stakleničkih plinova EU-a, koje iznose 3,76 milijardi tona ekvivalenta CO2 (2018.). Emisije metana smanjene su od 1990. za gotovo 34 %.

2.2.

Strategijom za metan obuhvaćene su najvažnije antropogene emisije metana i sektori koji emitiraju metan, odnosno poljoprivreda (53 % emisija metana EU-a), gospodarenje otpadom (26 %) i energetika (19 %) te se predlažu odgovarajuće mjere za smanjenje tih emisija. Stoga prirodne emisije metana, npr. one koje ispuštaju divlji preživači ili one iz močvara, nisu dio strategije.

2.3.

Globalno smanjenje emisija metana može znatno doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena. Prepolovljavanje današnjih globalnih emisija metana imalo bi globalni učinak hlađenja od 0,18 oC do 2050.

2.4.

Iz EU-a potječe oko 5 % svjetskih emisija metana. Uvozom fosilnog plina, nafte i ugljena EU potiče dodatne znatne emisije metana u trećim zemljama. Stoga Europska komisija predlaže provedbu mjera za smanjenje tih emisija duž međunarodnih opskrbnih lanaca.

2.5.

Europska komisija predlaže znatno unaprjeđenje prikupljanja podataka i izvješćivanja o emisijama metana.

2.6.

Najnovije znanstvene spoznaje o posebnom učinku metana kao stakleničkog plina kratkog vijeka nisu posebno istaknute u strategiji za metan (vidjeti točku 3.).

3.   Dostupne spoznaje o utjecaju metana na klimu i posljedicama za politiku klimatske neutralnosti

3.1.

Jedno je od temeljnih svojstava metana (CH4) kao stakleničkog plina to što ima relativno kratak životni vijek te se u atmosferi razgrađuje na vodu (H2O) i CO2 u roku od oko 12 godina. To je ključno za njegov utjecaj na okoliš i usporedbu s CO2, što se upotrebljava kao referentna vrijednost u izvješćima o utjecaju na klimu.

3.2.

Za razliku od metana, CO2 je u atmosferi stabilan i ne razgrađuje se, zbog čega se naziva i stakleničkim plinom dugog vijeka (engl. stock gas). Zbog toga se emisije CO2 nastavljaju gomilati u atmosferi, na primjer izgaranjem fosilnih goriva (ceteris paribus), a koncentracija CO2 stalno povećava.

3.3.

S druge strane, emisije stakleničkih plinova kratkog vijeka (engl. flow gases), kao što je metan, neutraliziraju se prirodnom razgradnjom. Kratki vijek dovodi i do toga da se emisije razgradnjom same neutraliziraju, što u slučaju stabilnih emisija dovodi do stabilne koncentracije u atmosferi.

3.4.

Uz kratki vijek metana za klimu je važno i njegovo podrijetlo jer pri njegovoj razgradnji nastaje staklenički plin CO2. CO2 nastao razgradnjom biogenog metana (npr. probavljanjem preživača ili iz rižinih polja) prethodno se fotosintezom u fazi rasta biljaka apsorbira iz atmosfere, čime općenito postaje dio ciklusa, što znači da se koncentracija CO2 u atmosferi ne mijenja.

3.5.

S druge strane, razgradnja fosilnog metana (npr. izazvana vađenjem prirodnog plina, nafte ili ugljena) na CO2 i vodu čini dodatni izvor CO2 u atmosferi i time u njoj povećava koncentraciju CO2.

3.6.

Te značajke metana imaju niz posljedica za klimu i oblikovanje klimatske politike. To posebno vrijedi za cilj klimatske neutralnosti. Nepromjenjiva razina emisija (biogenog) metana kao stakleničkog plina kratkog vijeka srednjoročno dovodi do stalne koncentracije metana u atmosferi, koja pak uzrokuje stalno zračenje u klimatskom sustavu, a time i stalni utjecaj na temperaturu. U slučaju smanjenja emisija metana smanjuje se koncentracija u atmosferi, što dovodi do smanjenja zračenja, a time i smanjenja temperature (učinak hlađenja).

3.7.

Suprotno tomu, nepromjenjive emisije CO2 dovode do povećanja koncentracije CO2 u atmosferi sve dok je izvor emisija CO2 aktivan. I nakon prestanka emitiranja CO2 nastala koncentracija CO2 u atmosferi ostaje stabilna, što dovodi do nastavka zračenja i trajnog učinka zagrijavanja.

3.8.

Stoga su za postizanje klimatski neutralnog učinka potrebni različiti pristupi za stakleničke plinove kratkog vijeka i za one dugog vijeka. Kako bi se stalno povećanje temperature prouzročeno neprekinutim zračenjem CO2 ponovno svelo na razinu prije emisija CO2, potrebno je pomoću ponora aktivno smanjivati koncentraciju CO2 u atmostferi. Isto tako, da bi se smanjila razina temperature u slučaju stalnih emisija CO2 (koje se ne mogu izbjeći), iz atmosfere se mora neprestano uklanjati ista količina CO2 koja u nju ulazi (nulta neto stopa emisija). To se očituje u cilju neutralnosti stakleničkih plinova. Međutim, klimatski neutralan učinak postiže se već pri stabilnim emisijama u slučaju (biogenih) izvora metana, dok neutralizacija emisija metana preračunatih u ekvivalent CO2 uklanjanjem stakleničkih plinova iz atmosfere dovodi do učinka hlađenja.

3.9.

Stoga nulta neto stopa iskazana u ekvivalentu CO2 nije primjereni pristup za metan kao staklenički plin kratkog vijeka. U novozelandskom Zakonu o nultoj stopi emisija ugljika (Zero Carbon Act), primjerice, emisije metana razmatraju se zasebno. Utjecaj stakleničkih plinova kratkog vijeka na klimu trebao bi se u bilancama stakleničkih plinova prikazivati primjerenijim mjerilima (usp. u tom pogledu rad Sveučilišta u Oxfordu: www.doi.org/10.1088/1748-9326/ab6d7e).

4.   Smanjenje emisija metana – dodatne napomene

4.1.

Promjena ponašanja potrošača doista bi mogla utjecati na smanjenje emisija stakleničkih plinova. To vrijedi i za prehranu – konkretno, preporučuje se smanjena konzumacija proizvoda životinjskog podrijetla. Međutim, u klimatskoj politici treba uzeti u obzir da je u otvorenom društvu riječ o dobrovoljnim promjenama u životnim navikama ljudi.

4.2.

U poljoprivredi se, uz mogućnosti smanjenja emisija metana u uzgoju životinja, trebaju uzeti u obzir i poveznice s korištenjem zemljišta. Konkretno, preživači su najvažniji razlog za iskorištavanje i očuvanje travnjaka. Njihovo je pak očuvanje izrazito važno za klimatsku politiku zbog pohranjivanja CO2 u humusu tla.

4.3.

Kad je riječ o metanskim plinovima iz odlagališta otpada, uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ili iskorištenih rudnika, u nekim državama članicama EU-a još ne postoje sveobuhvatni postupci za njihovo hvatanje i energetsko iskorištavanje.

4.4.

Što se tiče prikupljanja otpada, u mnogim državama članicama još ne postoje sveobuhvatni sustavi za odvojeno prikupljanje i oporabu biogenog otpada. Time se onemogućuje potpuno izbjegavanje emisija metana kompostiranjem ili izgaranjem (bioplin) pri obradi biootpada.

4.5.

Pri uvozu fosilnih goriva kao što su plin, nafta i ugljen EU dosad nije odredio posebne zahtjeve u pogledu zaštite prirode, okoliša i klime. Najavljeno određivanje zahtjeva u pogledu smanjenja emisija metana trebalo bi biti dio sveobuhvatnije inicijative za smanjenje ekološkog otiska uvezene energije u okviru provedbe zelenog plana.

4.6.

U okviru proširenog praćenja antropogenih emisija metana trebalo bi okvirno navoditi i prirodne emisije metana kako bi se dobila opsežna cjelovita slika.

4.7.

Istraživanje, razvoj i daljnji ulazak tehnologija za smanjenje emisija metana na tržište trebalo bi poticati na razini europskih mreža uz uključivanje gospodarskih i socijalnih partnera.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 347/2013

(COM(2020) 824 final – 2020/0360 (COD))

(2021/C 220/06)

Izvjestitelj:

Philippe CHARRY

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 18.1.2021. Vijeće Europske unije, 19.1.2021.
Pravni temelj:	članak 172. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.3.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	24.3.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	559
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	252/3/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO podržava prilagodbu europskih propisa o transeuropskim energetskim mrežama (TEN-E) ciljevima zelenog plana za „opskrbu čistom, cjenovno pristupačnom i sigurnom energijom”, što posebno uključuje dekarbonizaciju energetskog sustava, prijelaz na klimatsku neutralnost, razvoj obnovljivih izvora energije, energetsku učinkovitost i sprečavanje rizika od energetskog siromaštva. U tu svrhu uzima u obzir činjenicu da je Europi potreban energetski sustav kojim se jamči sigurnost opskrbe energijom za sve države članice EU-a i pristup cjenovno pristupačnoj energiji za sve, a koji se temelji na brzoj elektrifikaciji i udvostručenju udjela proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. EGSO traži da se predloženi pravni temelj uredbe dopuni izričitim upućivanjem na članak 194. UFEU-a.

1.2.

EGSO ponovno ističe potrebu za postizanjem svih ciljeva energetske politike koja se provodi u okviru Uredbe TEN-E. Budući da energetske mreže imaju ključnu ulogu za ravnotežu, otpornost i razvoj energetskog sustava, Odbor traži da se u uredbi jasnije podrži integracija energetskog sustava kako bi se promicali svi dekarbonizirani oblici energije i kako bi se onemogućila svaka dezintegracija.

1.3.

EGSO poziva Komisiju, Vijeće i Parlament da promiču izvore energije bez emisija ugljika, poštujući pritom tehnološku neutralnost. Također poziva na podupiranje napora poduzetih u okviru projekta međunarodnog termonuklearnog eksperimentalnog reaktora (ITER) kako bi se nakon 2050. postigao cilj čiste i povoljne energije za sve. Odbor bi želio da se projekti usmjere na stvaranje preduvjeta za doba vodika i fuzije.

1.4.

EGSO traži da se prednost dâ inovacijama i osmišljavanju energetskih mreža usmjerenih na smanjenje gubitaka energije pri njezinu prijenosu.

1.5.

Kad je riječ o odobalnim vjetroelektranama, EGSO traži da se prednost dâ projektima radijalnog povezivanja i da se provede opća procjena učinka te tehnologije na okoliš.

1.6.

EGSO traži da se projekti povezani s infrastrukturom za transport prirodnog plina ne isključuju iz kriterija prihvatljivosti uredbe za projekte od zajedničkog interesa ili projekte od uzajamnog interesa.

1.7.

Odbor bi želio da se u Prijedlogu uredbe u kriterijima prihvatljivosti za projekte od zajedničkog interesa i projekte od uzajamnog interesa upotrebljava izraz „obnovljiva i/ili dekarbonizirana” umjesto „obnovljiva”.

1.8.

EGSO traži da se u uredbi izričito navedu ciljevi Zajednice u pogledu opskrbe cjelokupnog stanovništva energijom po pristupačnoj cijeni te osiguravanja visoke razine kvalitete, sigurnosti, jednakog tretmana i promicanja univerzalnog pristupa i pravâ korisnikâ.

1.9.

Kad je riječ o upravljanju, EGSO poziva na to da Komisija u najmanjoj mogućoj mjeri donosi delegirane akte i da se uvede upravljanje s više dionika koje se oslanja na predstavnike civilnog društva: grane djelatnosti, sindikalne organizacije zaposlenika, udruge korisnika itd.

1.10.

EGSO predlaže da se uredbom uvede odgovornost Zajednice za financiranje projekata od zajedničkog interesa, kombinirajući načine financiranja bez određivanja prioriteta među njima.

1.11.

Kako bi se osiguralo upravljanje općom ravnotežom sustava i kontinuitetom opskrbe prijenosnih mreža vrlo visokog napona na razini EU-a, EGSO poziva Komisiju da razmotri mogućnost integriranog i decentraliziranog transeuropskog operatora mreža za prijenos električne energije vrlo visokog napona.

2.   Opće napomene

2.1.

Komisija predlaže reviziju propisa o transeuropskim energetskim mrežama (TEN-E).

2.2.

Uredbom (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (1), donesenom 2013., utvrđena su pravila za razvoj i interoperabilnost transeuropskih energetskih mreža. Komisija ističe u svojem prijedlogu da je ta uredba doprinijela postizanju ciljeva energetske politike EU-a u pogledu poboljšanja energetske međupovezanosti u cijeloj Uniji.

2.3.

Međutim, u evaluaciji Komisije zaključeno je da „postojeći okvir nije bio dovoljno fleksibilan da bi se s vremenom prilagođavao promjenama ciljeva politike Unije”, što je dovelo do prijedloga revizije te uredbe.

2.4.

Tim se ažuriranjem posebno mijenjaju uvjeti odabira projekata od zajedničkog interesa za financiranje sredstvima EU-a, osobito obveza ispunjavanja kriterija održivosti i poštovanja načela „nenanošenja štete”, kako je utvrđeno u zelenom planu.

2.5.

Kategorije infrastrukture prihvatljive za financijsku pomoć u okviru politike TEN-E u prijedlogu su izmijenjene na način da se ukida potpora za naftnu i plinsku infrastrukturu.

2.6.

U prijedlogu se poseban naglasak stavlja na odobalne elektroenergetske mreže i njihovu integraciju u infrastrukturu na kopnu zahvaljujući uspostavi jedinstvene kontaktne točke.

2.7.

Cilj je prijedloga u većoj mjeri uzeti u obzir infrastrukturu koja upotrebljava vodik, uključujući transport i određene vrste elektrolizatora.

2.8.

Prijedlogom uredbe promiče se razvoj pametnih elektroenergetskih mreža kako bi se olakšala brza elektrifikacija i povećala proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora.

2.9.

Cilj je novih odredbi potaknuti ulaganja u pametne mreže kako bi se čisti plinovi (kao što su bioplin i vodik iz obnovljivih izvora) integrirali u postojeće mreže. Pozornost se posvećuje modernizaciji elektroenergetskih mreža te mreža za skladištenje i transport ugljika.

2.10.

Predložene su nove odredbe za veću potporu projektima povezivanja s trećim zemljama, primjerice sa zapadnim Balkanom, odnosno projektima od uzajamnog interesa koji dokazano doprinose općim energetskim i klimatskim ciljevima EU-a u pogledu sigurnosti opskrbe energijom i dekarbonizacije.

2.11.

U prijedlogu se revidira okvir upravljanja u cilju poboljšanja planiranja infrastrukture i osiguravanja usklađenosti s klimatskim ciljevima i načelima integracije energetskog sustava EU-a. Predviđeno je da se osigura veće sudjelovanje dionika tijekom cijelog postupka i jačanje uloge Agencije za suradnju energetskih regulatora (ACER) te da se pojača nadzor koji provodi Komisija.

2.12.

Predlažu se i razne mjere za pojednostavnjenje administrativnih postupaka kako bi se ubrzala provedba projekata.

3.   Posebne napomene

3.1.

Ovaj je prijedlog dio europske energetske politike kako je definirana Ugovorima (2), Uredbom o upravljanju energetskom unijom (3), razvojem transeuropskih mreža (4) i sveobuhvatnim „paketom” kojim se utvrđuje nova strategija Europske unije: „preobraziti EU u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom” (5). EU stoga nastoji objediniti ciljeve Zajednice – funkcioniranje energetskog tržišta, sigurnost opskrbe, energetsku učinkovitost, uštedu energije, razvoj obnovljivih oblika energije, borbu protiv klimatskih promjena i povezanost mreža – pri čemu oni „ne utječu na pravo države članice da utvrđuje uvjete za iskorištavanje svojih energetskih resursa, svoj izbor među različitim izvorima energije i opću strukturu svoje opskrbe energijom”. Također, EGSO traži da se predloženi pravni temelj uredbe dopuni izričitim upućivanjem na članak 194. UFEU-a.

3.2.

EGSO podržava prilagodbu europskih propisa ciljevima zelenog plana za „opskrbu čistom, cjenovno pristupačnom i sigurnom energijom”, što posebno uključuje dekarbonizaciju energetskog sustava, prijelaz na klimatsku neutralnost, razvoj obnovljivih izvora energije, energetsku učinkovitost i sprečavanje rizika od energetskog siromaštva.

3.3.

EGSO podržava cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050. i više razine smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. U tu svrhu uzima u obzir činjenicu da je Europi potreban energetski sustav koji jamči sigurnost opskrbe energijom za sve države članice EU-a i pristup cjenovno pristupačnoj energiji za sve, a koji se temelji na brzoj elektrifikaciji i udvostručenju udjela proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora te jamči i dekarbonizaciju sektora plina i veću upotrebu inovativnih rješenja.

3.4.

U svojoj Komunikaciji „Energija za klimatski neutralno gospodarstvo: strategija EU-a za integraciju energetskog sustava” (6) Komisija naglašava da je „koordinirano planiranje i rad energetskog sustava u cjelini, uključujući više nositelja energije, potrošačkih sektora i vrsta infrastrukture – osnova za djelotvornu, troškovno učinkovitu i temeljitu dekarbonizaciju europskog gospodarstva”. Osim toga, Komisija dovodi u pitanje činjenicu da se „današnji energetski sustav i dalje temelji na nekoliko paralelnih vertikalnih energetskih lanaca vrijednosti, koji strogo povezuju određene energetske resurse s određenim sektorima krajnje potrošnje” i da se „na temelju modela s odvojenim, izoliranim sustavima ne može postići klimatski neutralno gospodarstvo”.

3.5.

Od 50-ih do 70-ih godina 20. stoljeća integrirani energetski sustavi (proizvodnja – prijenos – distribucija) postojali su na nacionalnoj ili regionalnoj, sektorskoj ili općenitijoj razini u svim europskim zemljama. Od 80-ih godina 20. stoljeća izgradnja europskih unutarnjih tržišta na temelju četiriju temeljnih sloboda kretanja dovela je do niza „dezintegracija” i otvaranja tržišnom natjecanju u cilju promicanja kvalitete i učinkovitosti u korist potrošača.

3.6.

EGSO podržava strategiju integracije, koja treba obuhvaćati sve dimenzije europske energetske politike. To podrazumijeva postupnu obnovu integracije i obustavu svih novih inicijativa za dezintegraciju, koje bi dovele do daljnjeg stvaranja odvojenih, izoliranih sustava, a cilj je, naprotiv, osigurati koordinirano planiranje i funkcioniranje energetskog sustava. Odbor traži da se u uredbi podrži proces integracije energetskog sustava i da se zaustavi svaki oblik dezintegracije.

3.7.

EGSO ponovno ističe potrebu za postizanjem svih ciljeva energetske politike koja se provodi u okviru Uredbe TEN-E. Energetske mreže osiguravaju povezanost proizvođača i korisnika. Oni čine neku vrstu „jezgre reaktora” energetskog sustava. Prijedlog uredbe koji se razmatra poboljšao bi se kad bi u većoj mjeri podržavao pristup temeljen na integraciji, uključujući razvoj proizvođača-potrošača i zadruga, umjesto da se ograniči na skromno upućivanje na uvodnu izjavu 13. (iako se u prijedlogu govori o „integraciji energetskih sustava”, transeuropskoj energetskoj infrastrukturi nije dana odgovarajuća uloga u strateškoj dinamici koordiniranog planiranja i rada), da se postigao osnovni cilj, a to su ravnoteža, otpornost i razvoj energetskog sustava. Imajući to na umu, potrebno je pojasniti opseg razvoja kapaciteta za međupovezanost svake države članice, koji bi se trebao više usredotočiti na uklanjanje uskih grla nego na sveukupni prosjek (10 % 2020., 15 % 2030.). EGSO smatra da prijedlog koji mu je podnesen nije dovoljno ambiciozan i da ne osigurava dovoljno sredstava.

3.8.

EGSO poziva Komisiju, Vijeće i Parlament da promiču izvore energije bez emisija ugljika, poštujući pritom tehnološku neutralnost. Također podupire napore poduzete u okviru projekta međunarodnog termonuklearnog eksperimentalnog reaktora (ITER) za postizanje cilja čiste i povoljne energije za sve nakon 2050. Pri osmišljavanju energetskih mreža prednost se mora dati inovacijama i učinkovitosti infrastrukture te smanjenju visokih troškova gubitaka energije pri prijenosu.

3.9.

EGSO shvaća važnost koja se u Prijedlogu uredbe pridaje odobalnim vjetroelektranama. Želio bi da se prednost dâ projektima radijalnog povezivanja. EGSO bi želio da se provede sveobuhvatna procjena učinka svih odobalnih vjetroelektrana na okoliš, uzimajući u obzir njihovo rastavljanje i recikliranje. Osim toga, uspostava jedinstvene kontaktne točke za odobalne vjetroelektrane vjerojatno bi dovela do prekomjerne birokracije, a nije utvrđeno koje su njezine koristi s obzirom na to da je broj projekata za koje je potrebno tražiti odobrenje nekoliko država članica vrlo ograničen. Osim toga, hvalevrijedna namjera planiranja odobalnih vjetroelektrana rezultirala je nepotrebno ograničavajućim sustavom postavljanja ciljeva u pogledu kapaciteta koji su u suprotnosti s onima utvrđenima u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima te sa slobodom odabira kombinacije izvora energije utvrđenom u Ugovoru.

3.10.

EGSO dovodi u pitanje namjeru Komisije da u potpunosti isključi potporu za plinsku infrastrukturu, koja je danas ključna za sigurnost opskrbe određenih područja EU-a, a prirodni plin smatra se, osim toga, prijelaznim izvorom energije (7) koji je manje štetan od ugljena ili nafte. EGSO je u prethodnim mišljenjima već iznio stav da se infrastruktura za prirodni plin može potencijalno ponovno upotrijebiti za plin iz obnovljivih izvora te da bi stoga trebalo nastaviti ulagati u nju (8). Zbog toga Odbor ne želi da se prirodni plin isključi dok se u praksi ne zamijeni drugim izvorima energije s usporedivom cijenom. Odbor traži da projekti povezani s infrastrukturom za transport prirodnog plina ispunjavaju kriterije uredbe kako bi ih se moglo odabrati kao projekte od zajedničkog interesa ili projekte od uzajamnog interesa.

3.11.

EGSO napominje da opetovano upućivanje na „obnovljivost” u kriterijima za odabir projekata (9) dovodi u pitanje uzimanje u obzir projekata za prijenos dekarboniziranih oblika energije, koji su EU-u nužno potrebni za ostvarivanje klimatske dimenzije ciljeva. Stoga bi Odbor želio da se u Prijedlogu uredbe prednost dâ izrazu „obnovljiva i/ili dekarbonizirana”.

3.12.

EGSO se ne slaže s postupkom u tri koraka kako je naveden u uvodnoj izjavi 46. na kojemu se temelji financiranje ulaganja u okviru projekata od zajedničkog interesa i prema kojem bi tržište trebalo imati prednost pri ulaganju, iako je riječ o ključnoj infrastrukturi za provedbu ciljeva EU-a koja bi se stoga trebala temeljiti na mehanizmima solidarnosti Zajednice ili izjednačavanja kombiniranjem načina financiranja bez određivanja prioriteta među njima. Odbor predlaže da se uredbom uvede odgovornost Zajednice za financiranje projekata od zajedničkog interesa, kombinirajući načine financiranja bez određivanja prioriteta među njima.

3.13.

Kao predstavnik organiziranog civilnog društva EGSO se posebno zalaže za prava korisnika, osobito građana, i za demokratsko upravljanje.

3.14.

Kako bi se spriječio razvoj nejednake energetske unije i poboljšala situacija energetski siromašnog stanovništva i stanovništva s niskim dohotkom, EGSO ponavlja stajalište iz svojih brojnih prethodnih mišljenja (10) o potrebi opskrbe svih građana energijom po pristupačnoj cijeni, što je, u skladu s ciljevima Zajednice koji se odnose na „visoku razinu kvalitete, sigurnosti i financijske dostupnosti, jednak tretman i promicanje univerzalnog pristupa i pravâ korisnikâ” (11), najvažniji kriterij za odabir projekata od zajedničkog interesa. Odbor stoga traži da se u uredbi izričito navedu ciljevi Zajednice u pogledu opskrbe cjelokupnog stanovništva energijom po pristupačnoj cijeni te osiguravanja visoke razine kvalitete, sigurnosti i financijske dostupnosti, jednakog tretmana i promicanja univerzalnog pristupa i pravâ korisnikâ.

3.15.

Kad je riječ o upravljanju, u prijedlogu se prevelika važnost pridaje ulozi Komisije (trebalo bi donošenje delegiranih akata predviđeno u članku 3. svesti na najmanju moguću mjeru) i ACER-a bez razmatranja načina na koje bi se smanjile postojeće razlike u informiranosti i vještinama te tako stvorila osnova za upravljanje s više dionika koje bi se više oslanjalo na predstavnike civilnog društva: grane djelatnosti, sindikalne organizacije zaposlenika, udruge korisnika itd., među ostalim u regionalnim skupinama. EGSO traži da se donošenje delegiranih akata Komisije svede na najmanju moguću mjeru i da se uvede učinkovito upravljanje s više dionika.

3.16.

S obzirom na posebnosti elektroenergetskih mreža, EGSO predlaže da Komisija sa svim dionicima razmotri projekt stvaranja integriranog i decentraliziranog transeuropskog operatora koji bi se temeljio na višerazinskom upravljanju te da ga podnese opsežnom savjetovanju. On bi bio: — integriran kako bi se osiguralo upravljanje općom ravnotežom sustava i kontinuitetom opskrbe prijenosnih mreža vrlo visokog napona na razini EU-a; bile bi mu povjerene zadaće i obveze pružanja javnih usluga/usluga od općeg europskog interesa, uzimajući u obzir da bi se takav javni operator morao osloniti na nacionalne i podnacionalne operatore, tj. da bi trebao biti — decentraliziran, na razini najvažnije teritorijalne mreže, s obzirom na značajke svih država članica. EGSO poziva Komisiju da razmotri mogućnost transeuropskog operatora mreža za prijenos električne energije vrlo visokog napona.

---

(1)  SL L 115, 25.4.2013., str. 39.

(2)  SL C 326, 26.10.2012., str. 134.

(3)  SL L 328, 21.12.2018., str. 1.

(4)  SL C 115, 9.5.2008., str. 124., SL C 202, 7.6.2016., str. 125., SL C 202, 7.6.2016., str. 125.

(5)  COM(2019) 640 final.

(6)  COM(2020) 299 final.

(7)  Zaključci Europskog vijeća, 10. i 11. prosinca 2020..

(8)  COM(2020) 301 final (SL C 123, 9.4.2021., str. 30.).

(9)  Na primjer, u članku 4. stavku 3. ili Prilogu IV. dokumentu COM/2020/824 final.

(10)  SL C 429, 11.12.2020., str. 77., SL C 47, 11.2.2020., str. 98., SL C 14, 15.1.2020., str. 105., SL C 353, 18.10.2019., str. 96., SL C 353, 18.10.2019., str. 79., SL C 282, 20.8.2019., str. 51., SL C 262, 25.7.2018., str. 86., Informativno izvješće EGSO-a „Evaluacija europske energetske unije – socijalna i društvena dimenzija energetske tranzicije”.

(11)  SL C 115, 9.5.2008., str. 308.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru – Unaprjeđenje carinske unije: plan djelovanja

(COM(2020) 581 final)

(2021/C 220/07)

Izvjestitelj:

Anastasis YIAPANIS

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 11.11.2020.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	2.3.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	24.3.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	559
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	259/0/6

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja vrlo konkretan petogodišnji akcijski plan za potporu nacionalnim carinskim tijelima. Nakon njegove provedbe, uz redovite procjene učinka, carine diljem EU-a istinski će se modernizirati.

1.2.

Iako je modernizacija započela 2016. nakon uvođenja Carinskog zakonika Unije (CZU) (1), nedavni razvoj događaja, primjerice porast trgovinskih tokova, procvat sektora e-trgovine, izbjegavanje plaćanja carina i PDV-a, nezakonita trgovina i iskazivanje umanjene vrijednosti robe, iziskuje hitan koordiniran odgovor. Odlaskom Ujedinjene Kraljevine iz carinske unije već je došlo do većeg radnog opterećenja i posebnih izazova za carinska tijela.

1.3.

Za tako ambiciozan plan potrebno je odgovarajuće zajedničko financiranje. EGSO nije siguran da su sve države članice spremne prihvatiti predložene rokove i dati svoj financijski doprinos.

1.4.

Hitno su potrebne suradnja i interoperabilnost između carinskih tijela i tijela kaznenog progona i uprava. Razmjena najboljih praksi mogla bi poboljšati i produktivnost carinskih službi, dok bi propisno upravljanje velikom količinom dostupnih podataka moglo omogućiti uspostavu pametnog nadzora lanaca opskrbe i poboljšati sposobnosti predviđanja.

1.5.

Carinskim tijelima trebalo bi osigurati odgovarajuća sredstva za sve nefinancijske obveze te bi trebalo uvesti minimalne standarde u pogledu provjere i potrebnog broja osoblja. EGSO smatra da je vrlo važno što prije usvojiti provedbene akte za Uredbu o nadzoru tržišta (2).

1.6.

Iznimno dugotrajan postupak odobravanja novog VFO-a i poteškoće u postizanju dogovora među čelnicima i čelnicama zemalja EU-27 o vrlo važnim mjerama dovode u opasnost odgovarajući oporavak gospodarstva EU-a i hitnu potporu koja je jednako potrebna i građanima i poduzećima.

1.7.

EGSO preporučuje da se bez odlaganja istraži uvođenje tehnologije lanca blokova u predloženi akcijski plan. Osim toga, tehnološki napredak i postojeća inovativna rješenja iz područja robotike i umjetne inteligencije mogli bi se jednostavno provesti i postići trenutačne i relevantne rezultate.

1.8.

EGSO predlaže da se posebna pozornost posveti najranjivijim mjestima ulaska i izlaska te cijeni to što se snaga carinske unije određuje prema njezinoj najslabijoj karici. Koordiniraniji i integriraniji sustav upravljanja rizicima koji je u skladu s propisima smanjio bi jaz među carinskim tijelima i učvrstio bi najslabije karike lanca. Stoga se sa zanimanjem iščekuje nova strategija za upravljanje rizicima koja je najavljena za drugo tromjesečje 2021.

1.9.

Potrebno je osigurati posebna financijska sredstva za međusobno povezivanje elektroničkog sustava kontrole uvoza (ICS2) s drugim elektroničkim sustavima. EGSO ističe važnost pravilnog upravljanja tako složenom mrežom.

1.10.

Također naglašava potrebu za osiguravanjem dovoljnog broja ljudskih resursa, kao i odgovarajućeg osposobljavanja tog osoblja za provedbu analize podataka o teretu prije utovara i dolaska i već je pozvao na izradu „zajedničkih okvira osposobljavanja oslanjajući se na Okvir kompetencija za carinski sektor Europske unije” (3).

1.11.

Uspostava centra EU-a za porezne informacije u okviru službi mreže Eurofisc za borbu protiv poreznih prijevara značajno je poboljšanje te EGSO sa zadovoljstvom očekuje ocjenu Komisije u vezi s tim.

1.12.

E-trgovina vrlo je važan sektor za MSP-ove. EGSO izražava zabrinutost zbog toga što se u Komunikaciji ne govori o uspostavi povoljnog okvira za MSP-ove u okviru tog ambicioznog akcijskog plana.

1.13.

EGSO smatra da platforme posjeduju važne podatke koji bi mogli koristiti carinama, no trebale bi provesti konkretna ulaganja u programe IT-ja kao što su automatizirani robotski sustavi. Trebalo bi im osigurati financijska sredstva za prikupljanje podataka koji im inače ne bi bili potrebni. S druge strane, EGSO pozdravlja Komisijinu trenutačnu reviziju uloge i obveza internetskih trgovina.

1.14.

Što prije treba provesti sveobuhvatnu analizu međunarodnih sustava EU-a za suradnju i pružanje uzajamne administrativne pomoći u carinskim pitanjima. Time bi se omogućila bolja provedba.

1.15.

EGSO pozdravlja prijedlog za uvođenje okružja jedinstvenog sučelja EU-a i iskazuje svoju punu potporu u tom pitanju.

1.16.

EGSO izražava zabrinutost zbog toga što bi, ne potvrde li države članice kontroverzni prijedlog projekta carinske agencije EU-a, upravljanje tako složenim i povezanim sustavom dodatno opteretilo službe Komisije.

1.17.

EGSO čvrsto vjeruje da bi uključivanje socijalnih partnera i organizacija civilnog društva pomoglo u provedbi tako ambicioznog akcijskog plana te istodobno osiguralo da njegove prednosti iskoristi što veći broj građana i poduzeća.

2.   Uvod

2.1.

Carinska unija EU-a osnovana je 1968. i bavi se svim vrstama trgovine robom u svih 27 država članica. Carinska unija godišnje omogući trgovinu robe u vrijednosti većoj od 3,5 bilijuna EUR, a svake sekunde carinska tijela EU-a obrade 27 deklariranih predmeta.

2.2.

Nakon političkih smjernica koje je na početku svojeg mandata najavila predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, Komisija je 28. rujna 2020. objavila ambiciozan akcijski plan za nadogradnju carinske unije kako bi ona do 2025. postala pametnija, jednostavnija i digitalno učinkovitija. To bi pozitivno utjecalo i na prihode EU-a i na sigurnost i zaštitu europskih građana. Osim toga, poduzećima bi se olakšalo i ubrzalo ispunjavanje obveza izvještavanja.

2.3.

EGSO je već istaknuo da „učinkovita carinska unija predstavlja nužan preduvjet za proces europske integracije kako bi se osiguralo slobodno, učinkovito, sigurno i transparentno kretanje robe, i to uz najveću razinu zaštite potrošača i okoliša, kvalitetnija radna mjesta te djelotvornu borbu protiv prijevara i krivotvorenja” (4).

2.4.

Stoga, EGSO pozdravlja vrlo konkretan akcijski plan za sljedećih pet godina uz 30 planiranih i vremenski raspoređenih mjera u okviru četiriju strateških područja politika za potporu nacionalnim carinskim tijelima: upravljanje rizicima, upravljanje e-trgovinom, promicanje usklađenosti i jedinstveno djelovanje carinskih tijela.

2.5.

Trenutačni carinski sustav pokazao je nedostatke i slabe karike, dok se velika količina podataka koji se razmjenjuju među carinama u svim državama članicama ne upotrebljava učinkovito. Europski parlament i Europski revizorski sud već su izrazili svoju zabrinutost zbog gubitka prihoda uslijed neučinkovite carinske provjere uvezene robe.

2.6.

Carine su važan dio proračuna EU-a te čine približno 14 % ukupnih prihoda. Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) naveo je da su carinske prijevare vrlo raširene te je za razdoblje 2017. – 2019. preporučio naplatu carinskih dugova u iznosu većem od 2,7 milijardi EUR. Iznos krivotvorene robe uvezene iz trećih zemalja procjenjuje se na 121 milijardu EUR godišnje, dok se na temelju povreda intelektualnog vlasništva ostvaruje više od 83 milijarde EUR u prodaji i posljedično gubi 15 milijardi EUR poreznih prihoda.

2.7.

Ipak, pozitivno je to što se gotovo sve carinske deklaracije podnose elektronički.

3.   Opće napomene

3.1.

Potrebno je hitno ulaganje u carinsku uniju radi koordiniranog ažuriranja informatičkih programa i kadrovskog unapređenja. Iako je modernizacija započela 2016. nakon uvođenja Carinskog zakonika Unije (5), porast trgovinskih tokova, procvat sektora e-trgovine, izbjegavanje plaćanja carina i PDV-a, nezakonita trgovina i iskazivanje umanjene vrijednosti robe iziskuju hitan i koordiniran odgovor. Osim toga, carine su odgovorne za provjeru robe u brojne nefinancijske svrhe. EGSO cijeni to što se snaga carinske unije određuje prema njezinim najslabijim karikama i stoga predlaže da se posebna pozornost posveti najranjivijim mjestima ulaska i izlaska. Države članice trebale bi u potpunosti iskoristiti financijsku potporu namijenjenu opremi za carinske provjere, koja je posebno osmišljena za pomoć pri kupnji, održavanju i zamjeni najsuvremenije opreme za carinjenje.

3.2.

Odlaskom Ujedinjene Kraljevine iz carinske unije već je došlo do većeg radnog opterećenja i posebnih izazova za carinska tijela. Očekuje se da će ponovnim uvođenjem carinskih provjera broj carinskih deklaracija značajno porasti.

3.3.

Hitno su potrebne suradnja i interoperabilnost između carinskih tijela te tijela kaznenog progona i uprava. EGSO je već upozorio da je „suradnja različitih tijela i institucija u državama članicama – policije i obavještajnih, pravosudnih, carinskih i poreznih tijela – daleko od optimalne” (6).

3.4.

Carine su u velikoj mjeri uključene u borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala. Samo 2019. carine su zaplijenile 400 tona droge, 3699 komada vatrenog oružja i 3,5 milijarde cigareta i drugih duhanskih proizvoda. Zabilježile su 11,5 % netočnih prijava gotovine, što iznosi približno 331 milijun EUR (7).

3.5.

Upravljanje podacima iznimno je važno za sektor koji se koristi velikim količinama deklaracija, informacija o proizvodima, poreza itd. Svladavanje velike količine dostupnih podataka značilo bi trenutačno i veliko poboljšanje sadašnjeg carinskog sustava i omogućilo bi bolji i konkretan odgovor na sve veće izazove. Omogućilo bi i pametan nadzor lanaca opskrbe i poboljšane sposobnosti predviđanja.

3.6.

EGSO je prilično razočaran time što je Komisija u posljednjoj rečenici Komunikacije pozvala JEDINO Europski parlament i Vijeće da podupru taj akcijski plan, pritom potpuno isključujući Europski gospodarski i socijalni odbor. Čvrsto vjerujemo da bi uključivanje socijalnih partnera i organizacija civilnog društva pomoglo u provedbi tako ambicioznog akcijskog plana te istodobno omogućilo da njegove prednosti iskoristi što veći broj građana i poduzeća.

4.   Posebne napomene

4.1.

Od samog početka EGSO cijeni ambiciozni plan djelovanja i konkretne rokove za provedbu mjera. To je jasan korak prema naprijed koji će, nakon provedbe i uz redovite procjene učinka, dovesti do istinske modernizacije carina u cijelom EU-u.

4.2.

Za tako ambiciozan plan potrebno je odgovarajuće financiranje. Dok određene predložene mjere iziskuju zajedničko financiranje, pri čemu je EU spreman odigrati svoju ulogu, EGSO se pita jesu li sve države članice spremne prihvatiti predložene rokove i dati svoj financijski doprinos. Uspjeh prijedloga bit će moguć samo zahvaljujući temeljitoj koordinaciji financijskih sredstava i provedbi.

4.3.

Međutim, pokazalo se da su strukture EU-a krhke te da je njegov odgovor na krizne situacije, uključujući pandemiju izazvanu COVID-om 19, došao prekasno i bio nekoordiniran. Poziv francuskog predsjednika Emmanuela Macrona na reorganizaciju schengenskog područja i njegov zahtjev za preispitivanje slobodnog kretanja osoba u Uniji ozbiljni su i zabrinjavajući.

4.4.

Osim toga, iznimno dugotrajan postupak odobravanja novog VFO-a dovodi u opasnost odgovarajući oporavak gospodarstva EU-a i hitnu potporu koja je jednako potrebna građanima kao i poduzećima. Čini se da je čelnicima i čelnicama zemalja EU-27 sve teže postići dogovor o važnim mjerama, dok dugotrajnost i neodlučnost u pronalaženju rješenja upućuju na to da je sustav upravljanja EU-a zastario i neučinkovit.

4.5.

Iako se o njoj već raspravljalo i provedene su analize tijekom 2018., aktualni prijedlog ne uključuje upotrebu tehnologije lanca blokova. EGSO smatra da carinski sustav ima upravo odgovarajuću strukturu za prihvaćanje takvog tehnološkog razvoja i preporučuje da se bez odgode razmotri uvođenje tehnologije lanca blokova u predloženi akcijski plan.

4.6.

EGSO potom napominje da ne postoji nikakva analiza moguće primjene robotike i umjetne inteligencije za ažuriranje carinskih postupaka. Smatra da bi se tehnološki napredak i postojeća inovativna rješenja iz područja robotike i umjetne inteligencije jednostavno mogli provesti u okviru tako sveobuhvatnog akcijskog plana uz trenutačne i relevantne rezultate.

4.7.   Upravljanje rizikom

4.7.1.

EU još od sigurnosnih izmjena Carinskog zakonika Zajednice 2005. godine provodi aktivnosti upravljanja rizicima na temelju dviju linija obrane: procjenjivanjem unaprijed i kontrolom prije i nakon što roba uđe na carinsko područje. EGSO smatra da najveći izazov proizlazi iz nekoordinirane primjene postupaka u svim državama članicama te iz nedostatka razmjene informacija među zemljama. Osiguravanjem koordiniranijeg i integriranijeg sustava upravljanja rizicima koji je u skladu s propisima smanjio bi se jaz među carinskim tijelima i učvrstile bi se najslabije karike lanca. Stoga nova strategija za upravljanje rizicima koja je najavljena za drugo tromjesečje 2021. djeluje vrlo obećavajuće.

4.7.2.

Digitalizacija i uspon e-trgovine olakšali su potrošačima kupnju putem interneta iz cijelog svijeta. Međutim, nisu svi proizvodi u skladu s visokim europskim standardima za sigurnost proizvoda i/ili zaštitu potrošača. To potrošače često iznenadi. EGSO pozdravlja cilj jačanja postupka upravljanja rizicima kako bi se bolje zaštitilo jedinstveno tržište, i posebno njegovi građani, od nesukladnih i nesigurnih proizvoda.

4.7.3.

Prijedlog da se pokrene inicijativa za zajedničke analitičke kapacitete u svakom je slučaju korak naprijed. Pozdravlja se i razmjena podataka s tijelima za izvršavanje zakonodavstva u području borbe protiv prijevara. Međutim, EGSO se pita hoće li biti dostupna potrebna financijska sredstva za međusobnu povezanost sustava ICS2 s drugim elektroničkim sustavima. Sljedeće pitanje koje se nameće odnosi se na upravljanje tako složenom mrežom i na potrebu specijaliziranog i odgovarajuće osposobljenog kadra.

4.7.4.

Osim toga, EGSO izražava zabrinutost zbog toga što bi, ne potvrde li države članice novi projekt carinske agencije EU-a, upravljanje tako složenim i povezanim sustavom dodatno opteretilo postojeće službe Komisije.

4.7.5.

Komisija je predložila provedbu analize podataka o teretu prije utovara i dolaska za sve proizvode i sva prijevozna sredstva do 2024. Međutim, nije jasno koliko će ljudskih resursa biti potrebno u svakoj državi članici ni razina i trajanje potrebnog osposobljavanja tog osoblja. To se odnosi i na dodatni postupak upravljanja rizicima koji se planira za postupke „nakon dolaska”. EGSO je već pozvao na izradu „zajedničkih okvira osposobljavanja oslanjajući se na Okvir kompetencija za carinski sektor EU-a, čiji je cilj uskladiti i podignuti standarde rada carinskih službi u cijelom EU-u” (8).

4.8.   Upravljanje e-trgovinom

4.8.1.

E-trgovina donijela je velike prednosti i mogućnosti kako građanima tako i poduzećima. Međutim, dodala je i značajne izazove u pogledu porezne i carinske usklađenosti robe kojom se trguje te u pogledu velikog broja zahtjeva za odobrenje širokog raspona provjera u nefinancijske svrhe, uključujući sigurnost, zaštitu i intelektualno vlasništvo. EGSO prepoznaje značajnu ulogu carinskih tijela u sprečavanju ulaska nesukladnih i/ili nesigurnih proizvoda na jedinstveno tržište te zaključuje kako se tim tijelima moraju osigurati prikladna sredstva i za sve nefinancijske obveze.

4.8.2.

Očekuje se da će provedba paketa o PDV-u u e-trgovini (9) od 2021. donijeti značajne prihode proračunima država članica te uspostaviti ravnopravne uvjete u poslovnom okruženju. Uspostava centra EU-a za porezne informacije u okviru službi mreže Eurofisc za borbu protiv poreznih prijevara smatra se značajnim poboljšanjem u pružanju pristupa informacijama carinskim tijelima. EGSO sa zanimanjem iščekuje Komisijinu procjenu u tom pogledu.

4.8.3.

EGSO smatra da je najbolji način za regulaciju e-trgovine i upravljanje njome poboljšanje suradnje s drugim zemljama unutar OECD-a i skupine G20. Već je istaknuo „da se obje porezne politike koje će se primjenjivati na digitalizaciju gospodarstva i osmišljavanje alata i operativnih rješenja moraju koordinirati na međunarodnoj razini” (10).

4.8.4.

E-trgovina vrlo je važan sektor za MSP-ove. Međutim, prekogranična trgovina već je rascjepkana zbog raznih postojećih prepreka, a EGSO je zabrinut zbog toga što se u Komunikaciji nigdje ne upućuje na stvaranje povoljnog okvira za MSP-ove u okviru tog ambicioznog akcijskog plana. Prema istraživanju Eurobarometra iz rujna samo 4 % MSP-ova prodaje svoju robu potrošačima u drugim državama članicama (11).

4.8.5.

Prijedlog da se platformama uvedu obveze podnošenja carinskih informacija potencijalno je opterećenje za zakonito poslovanje. Platforme posjeduju važne podatke koji bi mogli koristiti carinama, no trebale bi provesti konkretna ulaganja u informatičke programe koji mogu prikupljati i pružati te podatke. Trebalo bi odmah istražiti upotrebu automatiziranih robotskih sustava jer bi oni mogli biti neprocjenjivi u olakšavanju postupka obveznog podnošenja carinskih informacija. Osim toga, EGSO smatra da bi tim poduzećima trebalo osigurati potrebna financijska sredstva ako se od njih zahtijeva da prikupljaju podatke koji im inače ne bi bili potrebni. Upravljanje tim podacima iznimno je važno u borbi protiv carinskih prijevara i prijevara povezanih s PDV-om, iskazivanja umanjene vrijednosti robe, lažnih deklaracija o podrijetlu itd. EGSO je već pozvao na „utvrđivanje europske norme za prikupljanje podataka i informacija o korisnicima o kojima će platforme morati izvještavati” (12).

4.8.6.

S druge strane, EGSO pozdravlja Komisijinu aktualnu reviziju uloge i obveza internetske trgovine koja bi trebala imati veću odgovornost i obveze kad je riječ o provjeri sukladnosti i sigurnosti proizvoda koji se prodaju na njihovim platformama.

4.9.   Promicanje usklađenosti

4.9.1.

Pouzdani trgovci već se nagrađuju kroz sustav naknada za poštovanje carinskog zakonodavstva EU-a. EGSO podupire predloženo praćenje postojećih sporazuma o povlaštenoj trgovini s trećim zemljama. Sveobuhvatna analiza međunarodnih sustava EU-a za suradnju i pružanje uzajamne administrativne pomoći u carinskim pitanjima dovela bi do bolje provedbe.

4.9.2.

Prijedlog za uvođenje okružja jedinstvenog sučelja EU-a projekt je u kojem su svi na dobitku i EGSO ga u potpunosti podržava. Privatnom sektoru dobro bi došla mogućnost izvješćivanja putem jedinstvene radnje, dok bi razna tijela imala mogućnost odabira potrebnih podataka. To je jasan napredak za sve uključene strane i očekuje se da će poduzeća ostvariti do 690 milijuna EUR uštede na carinskoj administraciji tijekom prvih sedam godina provedbe.

4.9.3.

Međutim, nije u potpunosti jasno kako bi se iz predložene analize Carinskog zakonika Unije moglo zaključiti da su elektronički sustavi zastarjeli, manje od četiri godine nakon usvajanja prijedloga.

4.9.4.

Fragmentirane sankcije za nepridržavanje koje se primjenjuju u državama članicama stvaraju poremećaje u tržišnom natjecanju na jedinstvenom tržištu te omogućuju pojavljivanje slabijih karika u sustavu. Uspostava čvrstog i ujednačenog okvira poboljšala bi snagu cijele carinske unije. Iako to u teoriji zvuči izvrsno, EGSO se pita kako to Komisija planira postići s obzirom na to da je 2013. prijedlog o istom pitanju odbačen.

4.9.5.

Osim toga, nije jednostavno imati jednaku razinu kontrole ako broj carinskih službenika varira od sedam do 70 na 100 000 stanovnika, ovisno o državi članici (13). EGSO preporučuje uvođenje minimalnih standarda za provjere i broj potrebnog osoblja.

4.9.6.

Kriza izazvana COVID-om 19 istaknula je nedostatke carinskih sustava, pri čemu su u nekoliko slučajeva nesukladni i nesigurni proizvodi dospjeli na teritorij EU-a. EGSO smatra da je vrlo važno što prije usvojiti provedbene akte za Uredbu o nadzoru tržišta (14).

4.9.7.

Osim toga, EGSO podupire prijedlog da se posebna pozornost posveti primjeni pravila i postupaka o povlaštenom podrijetlu na 41 sporazum o slobodnoj trgovini EU-a. Eksponencijalni rast e-trgovine drugih trgovinskih partnera, napose Kine, još jedan je među već postojećim izazovima za carinska tijela. Stoga je zabrinutost koja iziskuje procjene i uvođenje zakonodavstva gdje je to potrebno sasvim opravdana.

4.10.   Jedinstveno djelovanje carinskih tijela

4.10.1.

Analiza pokazuje da se prekogranična suradnja može značajno poboljšati. EGSO cijeni to što je jedini način za napredak osiguravanje učestalije i bolje suradnje među carinskim tijelima različitih država članica te između carina i drugih nacionalnih tijela. Razmjena najboljih praksi također bi mogla poboljšati produktivnost carinskih službi.

4.10.2.

Potrebno je značajno ulaganje da bi se nabavila oprema za carinske provjere koja je potrebna da bi se takva suradnja provela u praksi. EGSO napominje da je u izvornom prijedlogu (15) Komisija pristala pokriti samo 80 % potrebnih ulaganja. Preostalih 20 % trebale bi snositi države članice, no s obzirom na financijsku situaciji u kojoj su se zatekle zbog pandemije COVID-a 19, EGSO ne očekuje da će svih 27 država članica moći uložiti tolike iznose financijskih sredstava u 2021.

4.10.3.

Naposljetku, Komisija hrabro iznosi kontroverzni prijedlog prema kojemu bi se do 2023. trebala izraditi procjena učinka stvaranja carinske agencije EU-a. EGSO nije siguran da će države članice prihvatiti taj prijedlog.

---

(1)  SL L 269, 10.10.2013., str. 1.

(2)  SL L 169, 25.6.2019., str. 1.

(3)  Mišljenje EGSO-a „Uspostava instrumenta za financijsku potporu namijenjenu opremi za carinske provjere u okviru Fonda za integrirano upravljanje granicama” (SL C 62, 15.2.2019., str. 67.).

(4)  SL C 367, 10.10.2018., str. 39.

(5)  SL L 269, 10.10.2013., str. 1.

(6)  SL C 246, 28.7.2017., str. 22.

(7)  Drugo dvogodišnje izvješće o napretku razvoja EU-ove carinske unije i njezinog upravljanja.

(8)  SL C 62, 15.2.2019., str. 67.

(9)  Modernizacija PDV-a za prekograničnu e-trgovinu.

(10)  SL C 364, 28.10.2020., str. 62.

(11)  Flash Eurobarometar 486.

(12)  SL C 364, 28.10.2020., str. 62.

(13)  Istraživanje Sindikata financijskog osoblja u Europi.

(14)  SL L 169, 25.6.2019., str. 1.

(15)  COM(2018) 321 final.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okruženja jedinstvenog sučelja Europske unije za carinu i izmjeni Uredbe (EU) br. 952/2013

(COM(2020) 673 final – 2020/306 (COD))

(2021/C 220/08)

Izvjestitelj:

Athanasios IOANNIDIS

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 11.11.2020. Vijeće, 13.11.2020.
Pravni temelj:	članci 3., 114. i 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	2.3.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	24.3.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	559
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	268/0/3

1.

Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja prijedlog Europske komisije o uspostavi okruženja jedinstvenog sučelja Europske unije za carinu i izmjeni Uredbe (EU) br. 952/2013. Svrha je prijedloga riješiti problem rascjepkanosti u području interoperabilnosti između carinskih i partnerskih nadležnih tijela pri obavljanju postupaka carinjenja robe.

1.2.

EGSO smatra da je prijedlog u skladu s vizijom i strateškim ciljevima Unije i u pogledu akcijskog plana „Unaprjeđenje carinske unije – Akcijski plan za snažnu i modernu carinsku uniju” i u pogledu njezine komunikacije „Razvoj carinske unije i upravljanje njome”.

1.3.

EGSO smatra da se prijedlogom podupire strateški plan Glavne uprave za oporezivanje i carinsku uniju (GU TAXUD) za razdoblje 2016. – 2020. i Akcijski plan EU-a za e-upravu 2016. – 2020. predviđen u Komunikaciji Komisije od 19. travnja 2016. (1), kojim se namjerava ojačati učinkovitost javnih usluga uklanjanjem postojećih digitalnih prepreka, smanjenjem birokracije i poboljšanjem kvalitete interakcije među nacionalnim tijelima.

1.4.

EGSO ističe da će uspostava okruženja jedinstvenog sučelja za carinu prenijeti trgovinu u novo digitalno doba zahvaljujući pojednostavnjenju i automatizaciji. Trgovina će općenito porasti u EU-u zbog čega će Unija postati konkurentnija, carine će se modernizirati te će biti višestrukih ishoda za sve uključene dionike – carinska tijela država članica, partnerska nadležna tijela, gospodarske subjekte i građane.

1.5.

EGSO smatra da europsko jedinstveno sučelje, kao ni nacionalna sučelja, ne bi trebalo biti samo digitalni pristupnik za postupke prikupljanja podataka i razmjene informacija. Budući da se informacijski sustavi i procesi razvijaju, države članice i Vijeće smatraju da ubuduće mora postojati i mogućnost prelaska na složenije automatizirane računalne procese kakvi će se upotrebljavati za količine robe. Time će se trgovcu omogućiti da dobije potpuni uvid u cijelu transakciju, koja bi se stoga trebala smatrati „pametnom”.

1.6.

EGSO smatra da će za uključivanje necarinskih formalnosti Unije u sustav razmjene potvrda u okviru jedinstvenog sučelja EU-a za carinu (EU CSW-CERTEX) biti potrebna nova infrastruktura IT-ja za stvaranje poveznica između nacionalnih okruženja jedinstvenog sučelja za carinu i necarinskih sustava Unije. Potrebno je precizno utvrditi podatke za razmjenu.

1.7.

EGSO preporučuje da Komisija posebnu pozornost posveti kibersigurnosti sustavâ i sučeljâ uspostavom sigurnosnih sustava s visokim standardima za zaštitu od napada koji bi mogli uništiti trgovinu robom u EU-u i ostaviti razorne posljedice na gospodarstvo.

1.8.

EGSO se slaže da će djelotvorna provedba programa jedinstvenog sučelja za carinu i izbjegavanje kašnjenja iziskivati posebno usmjeravanje naglaska na države članice koje nisu sudjelovale u pilot-projektu zajedničkog veterinarskog dokumenta o ulasku u okviru jedinstvenog carinskog sučelja EU-a (EU CSW-ZVDU) iz 2015. te koje stoga nisu razvile nacionalna okruženja jedinstvenog sučelja za carinu koja su u skladu s jedinstvenim sučeljem EU-a.

1.9.

Sličan problem nastaje u nekolicini država članica koje su razvile vlastite inicijative jedinstvenog sučelja na nacionalnoj razini, koje su i dalje izolirane i obilježavaju ih različiti modaliteti koji se oslanjaju na postojeće carinske elektroničke arhitekture, prioritete i strukture troškova.

1.10.

Zbog prethodno navedenoga, EGSO zagovara detaljniji plan s ciljevima i mjerama za države članice kako bi mogle uskladiti vlastita nacionalna okruženja jedinstvenog sučelja za carinu s europskim jedinstvenim sučeljem.

1.11.

EGSO prepoznaje složenost sustava i potrebu za koordinacijom unutar država članica, ali i među njima kako bi provele taj sustav. Predlaže izradu detaljnijeg plana za praćenje i podnošenje izvješćâ o radu i razvoju jedinstvenog sučelja, uz ciljeve i mjere koje države članice i nacionalni akteri trebaju poduzeti za provedbu sustava.

1.12.

EGSO preporučuje da se programom, u okviru njegova područja primjene, doprinese jačanju poštovanja temeljnih prava i zaštite podataka.

1.13.

EGSO smatra da je iznimno važno pripremiti i osposobiti osoblje koje će rukovati sustavima IT-ja, nacionalnim okruženjima jedinstvenog sučelja i europskim jedinstvenim sučeljem za carinu. Aktualnim bi se projektom stoga trebali osigurati programi za osposobljavanje radnika i unaprjeđenje njihovih vještina, kojima bi se trebala dodijeliti nacionalna financijska sredstva i/ili sredstva iz EU-a.

2.   Kontekst/Uvod

2.1.

Države članice i Komisija obvezale su se 2008. promicati elektroničko carinsko okruženje u EU-u nastojeći uspostaviti okvir usluga jedinstvenog sučelja. U Deklaraciji iz Venecije iz 2014. predložen je postupan akcijski plan za provedbu okruženja jedinstvenog sučelja EU-a za carinu i razvoj njegova pravnog okvira. To je ponovljeno u Komunikaciji Komisije iz 2016. „Razvoj carinske unije i upravljanje njome” u kojoj su najavljeni planovi Komisije o razmatranju izvedivog rješenja za razvoj i stvaranje okruženja jedinstvenog sučelja EU-a za carinu. Vijeće Ecofin podržalo je takav pristup u zaključcima od 23. svibnja 2017.

2.2.

Komisija je 2015. pokrenula pilot-projekt u okviru jedinstvenog carinskog sučelja EU-a, zajednički veterinarski dokument o ulasku (EU CSW-ZVDU). Projektom su zajednički upravljale GU TAXUD i GU SANTE kako bi se carinskim tijelima omogućila automatska provjera triju necarinskih regulatornih formalnosti podnesenih uz carinsku deklaraciju kao dokaz usklađenosti. U početku su u pilot-projektu na dobrovoljnoj osnovi sudjelovale carinske uprave pet država članica. U sljedećem projektu, u sustavu razmjene potvrda u okviru jedinstvenog sučelja EU-a za carinu (EU CSW-CERTEX), prošireno je područje primjene regulatornih zahtjeva i uvedene su nove funkcionalnosti kao što je upravljanje količinom. Broj država članica koje sudjeluju u projektu povećao se s pet na devet, a obuhvaćeno je i više područja politika.

2.3.

Zbog pandemije bolesti COVID-19 važnije je nego ikad uspostaviti snažniji okvir za carinsku uniju i dodatno olakšati ispunjavanje carinskih i necarinskih formalnosti EU-a kako bi se potaknuo gospodarski oporavak. U tom se cilju povećanom digitalizacijom carinskih i necarinskih regulatornih formalnosti Unije koje se primjenjuju na međunarodnu trgovinu otvaraju nove mogućnosti državama članicama za poboljšanje digitalne suradnje.

3.   Sažetak Prijedloga uredbe Komisije

3.1.

Međunarodna trgovina Unije podliježe i carinskom i necarinskom zakonodavstvu Unije. Tijela odgovorna za necarinske regulatorne formalnosti Unije („partnerska nadležna tijela”) i carinska tijela često djeluju zasebno, čime se stvaraju složene i opterećujuće obveze izvješćivanja za trgovce i neučinkoviti postupci carinjenja robe koji dovode do pogrešaka i prijevara. Kako bi se riješio problem fragmentirane interoperabilnosti carinskih i partnerskih nadležnih tijela u upravljanju postupcima carinjenja robe i koordiniralo djelovanje u tom području, Komisija i države članice tijekom godina preuzele su niz obveza radi pokretanja inicijative jedinstvenog sučelja za carinjenje robe.

3.2.

Prijedlogom Komisije predviđa se uspostava okruženja jedinstvenog sučelja za carinu koje pruža integriran skup interoperabilnih elektroničkih usluga na razini Unije i na nacionalnoj razini s pomoću sustava razmjene potvrda u okviru jedinstvenog sučelja Europske unije za carinu. Time će se potaknuti interakcija i razmjena informacija između nacionalnih okruženja jedinstvenog sučelja za carinu i necarinskih sustava Unije iz Priloga prijedlogu.

4.   Opće napomene

4.1.

Prijedlog uredbe prvi je i ključni korak prema poboljšanju suradnje među carinskim tijelima s pomoću jedinstvene elektroničke primjene. Riječ je o sveobuhvatnom prijedlogu u kojemu se pruža opsežna analiza rezultata, aktivnosti i mjera u okviru rada europskog jedinstvenog sučelja za carinu.

4.2.

Provedbom jedinstvenog sučelja poduzećima i trgovcima omogućit će se da elektronički podnose podatke, bilo priložene isprave bilo necarinske formalnosti Unije, u elektroničko sučelje (nacionalno sučelje) u svakoj državi članici, čime će se smanjiti rizik od udvostručenja i uštediti na vremenu i transakcijskim troškovima. Jedinstvenim sučeljem omogućit će se carinskim i drugim tijelima da prikupe podatke podnesene na temelju usklađenog sustava za postupke carinjenja robe. Istodobno se EU-u omogućuje pregled proizvoda koji ulaze i izlaze preko njegovih granica te mogućnost provjere količina robe u pogledu kvota i sprječavanja prijevara.

4.3.

Kao što je navedeno u prijedlogu Komisije, provedba programa financirat će se iz EU-a i nacionalnih izvora. Troškove razvoja, integracije i rada jedinstvenog sučelja EU CSW-CERTEX snosit će Unija, dok će države članice pokrivati troškove razvoja, integracije i rada svojih nacionalnih okruženja jedinstvenog sučelja i njihova povezivanja s EU CSW-CERTEX-om. Budući da je pandemija COVID-a 19 prouzročila financijsku krizu u svim državama članicama EU-a, EGSO bi želio znati kako Komisija može osigurati da države članice ispune taj zahtjev i osiguraju financijska sredstva namijenjena za provedbu programa iz njihovih nacionalnih proračuna.

4.4.

Za usklađenost i uspostavu inicijative jedinstvenog sučelja, provedba u državama članicama mora biti obvezna. Naravno, uspjeh jedinstvenog sučelja za carine ovisi o istodobnoj sukladnosti, usklađenosti i provedbi u svim zemljama. EGSO ističe kako postoji rizik da određene države članice ne provedu jedinstveno sučelje u procijenjenom vremenskom okviru zbog proračunskih ograničenja (proizišlih iz financijske krize izazvane COVID-om 19) i drugih prioritetnih politika. To će prouzročiti brojne probleme za carinsku i trgovinsku politiku Unije, a pogotovo za države članice. EGSO želi znati je li Komisija predvidjela novčane kazne u slučaju da bilo koja država članica ne provede jedinstveno sučelje ili premaši utvrđeni vremenski okvir.

4.5.

Mjere jedinstvenog sučelja moraju ići ukorak s modernizacijom carina i carinskih tijela. Bilo bi iznimno korisno najprije provesti studiju u kojoj će se opisati postojeće stanje na mjestima ulaska u države članice i provesti procjenu potrebnih ulaganja u nadogradnju usluga kako bi podržavale jedinstveno sučelje. Istodobno bi se mogao utvrditi okvirni datum za dovršetak jedinstvenog sučelja s nacionalne strane.

4.6.

U svojem Prijedlogu uredbe Komisija navodi da svaka država članica treba imenovati tijelo koje će djelovati kao nacionalni koordinator za provedbu i koordinaciju mjera jedinstvenog sučelja. EGSO bi želio znati je li imenovanje nacionalnog koordinatora isključiva odgovornost svake države članice ili će Komisija iznijeti svoje preporuke.

4.7.

Kad je riječ o osiguravanju zaštite podataka, EGSO smatra da se u okviru dopunske aktivnosti zaštite prikupljenih podataka, uz sve carinske deklaracije, mora uzeti u obzir sljedeće: — javno tijelo koje će biti odgovorno za osiguravanje povjerljivosti i način na koji će se utvrditi prag tolerancije na svakoj razini; — jamstvo koje će se dati trgovcima s jedinstvenim sučeljem i pojedinosti o pruženim jamstvima.

5.   Posebne napomene

5.1.

EGSO smatra da se aktualni prijedlog uredbe i točka u kojoj se navodi supsidijarnost mogu smatrati doprinosom te mjere, tj. stvaranja jedinstvenog sučelja, europskom BDP-u i povećanju konkurentnosti.

5.2.

Osim toga, EGSO smatra da je neophodno provesti procjenu učinka za svaku državu članicu, ističući pritom prednosti provedbe te politike kao načina da se države članice potakne da je što prije provedu. EGSO istodobno poziva Komisiju da izvijesti o učinku provedbe pilot-projekta jedinstvenog sučelja za carinu u svakoj državi članici koja je u njemu sudjelovala.

5.3.

Nakon izvješća o procjeni učinka, koja se analizira u Prijedlogu uredbe, EGSO smatra da je paket opcija 1. + 6. + 8. ii. (2) odgovarajući paket.

5.4.

EGSO naglašava da bi Europska komisija trebala usvojiti jedinstvene tehničke specifikacije za funkcioniranje nacionalnog okruženja jedinstvenog sučelja, kako je utvrđeno u članku 2. Prijedloga uredbe.

5.5.

EGSO naglašava da bi Europska komisija trebala usvojiti jedinstvene tehničke specifikacije za rad nacionalnog okruženja jedinstvenog sučelja, kako je utvrđeno u odredbama članka 8., kako bi se izbjegle nepravilnosti u pogledu carinskih deklaracija. EGSO smatra da bi bilo korisno uspostaviti jedinstvenu normu.

5.6.

EGSO smatra da nacionalna okruženja moraju raditi besprijekorno, uz propisno osposobljeno osoblje, kako bi jedinstveno sučelje za carinu uspješno funkcioniralo. Budući da se broj carinskih službenika (3) na 100 000 stanovnika kreće od sedam do 70, ovisno o državi članici, EGSO preporučuje dodavanje minimalnih standarda u pogledu upravljanja sustavom i broja potrebnog osoblja.

5.7.

EGSO preporučuje da se u članku 1. Prijedloga uredbe doda sljedeće: „ne dovodeći u pitanje odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka i odredbe članka 6. ove Uredbe”.

5.8.

EGSO primjećuje da bi se i u pravnom i u materijalnom smislu članak 3. mogao shvatiti kao proturječan jer se u njemu upućuje na europsko okruženje jedinstvenog sučelja za carinu, a istodobno uključuje necarinske sustave Unije. To bi se moglo pojasniti dodavanjem zasebnog podstavka, kao i potrebnom prilagodbom upućivanja.

5.9.

EGSO zahtijeva jasan odgovor na pitanje hoće li program rada Europske komisije prethoditi Uredbi ili će uslijediti nakon što Uredba stupi na snagu. Ako najprije Uredba stupa na snagu, koji će biti rok za usvajanje akcijskog plana?

5.10.

EGSO smatra da je upućivanje na mogućnost opoziva ovlasti za usvajanje delegiranih akata iz prve rečenice članka 21. stavka 3. previše neodređeno i zahtijeva da se pojasni odnosi li se opoziv na jednu ili sve kategorije navedene u članku 5. stavku 4., članku 10. stavku 3. i članku 13. stavku 4. Također je nejasno odnosi li se to na jedan akt iz prethodnih kategorija ili na općenitu mogućnost usvajanja akata za jednu od tih kategorija. EGSO ističe da bi suzakonodavci trebali provesti međusobno savjetovanje o postupku informiranja.

---

(1)  Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, „Akcijski plan EU-a za e-upravu 2016. – 2020. – Ubrzavanje digitalne transformacije uprave”, COM(2016) 179 final od 19. travnja 2016.

(2)  Opcijom 1. EU CSW-CERTEX postaje obvezan i njome su obuhvaćeni regulatorni zahtjevi EU-a za koje su relevantne informacije povezane s carinom dostupne svim državama članicama na razini EU-a, čime se osigurava funkcionalnost automatiziranog upravljanja količinom. Opcijom 6. uspostavljaju se jedinstvena sučelja na nacionalnoj razini kako bi se gospodarskim subjektima osigurala usklađena jedinstvena ulazna mjesta za ispunjavanje carinskih i necarinskih formalnosti. Opcija 8.ii. temelji se na proširenoj upotrebi postojećeg sustava registracije i identifikacije gospodarskih subjekata (EORI) samo za potvrđivanje. COM(2020) 673 final.

(3)  https://ufe-online.eu/wp-content/uploads/2020/04/2020-04-04.pdf.