1.

Članak 3. stavak 2. i članak 4. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da, u okolnostima poput onih u glavnom postupku, običan potpis ugovora sklopljenog između potrošača i prodavatelja robe ili pružatelja usluge kojim se utvrđuje da potrošač prihvaća sve ugovorne odredbe koje je unaprijed sastavio prodavatelj robe ili pružatelj usluge, ne obara presumpciju prema kojoj se smatra da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

2.

Članak 3. stavak 3. Direktive 93/13 u vezi s njezinim Prilogom treba tumačiti na način da izričita odredba o raskidu i odredba o ugovornoj kazni, poput onih u glavnom postupku, sadržane u ugovoru sklopljenom između potrošača i prodavatelja robe ili pružatelja usluge, a koje je potonji unaprijed sastavio isključivo u svoju korist, mogu predstavljati nepoštene odredbe iz stavka 1. točke (d) do (f) navedenog priloga, a što je na nacionalnom sudu da provjeri.

3.

Članak 6. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da, kada su izričita odredba o raskidu i odredba o ugovornoj kazni sadržane u predugovoru o kupoprodaji između potrošača i prodavatelja robe ili pružatelja usluge proglašene nepoštenima, nacionalni sud ne može otkloniti ništetnost tih nepoštenih odredbi zamjenjujući ih vlastitom odlukom, osim ako taj ugovor ne može ostati na snazi u slučaju brisanja nepoštenih odredbi i ako bi utvrđenje ništetnosti cijelog navedenog ugovora izložilo potrošača osobito štetnim posljedicama.

1.

Treba li članak 6. stavak 1. i članak 27. stavak 1. EG-FGV-a (1)), odnosno članak 18. stavak 1., članak 26. stavak 1. Direktive 2007/46/EZ (2) tumačiti na način da proizvođač povređuje svoju obvezu izdavanja valjane potvrde u skladu s člankom 6. stavkom 1. EG-FGV-a (odnosno svoju obvezu dostavljanja potvrde o sukladnosti u skladu s člankom 18. stavkom 1. Direktive 2007/46) ako je u vozilo ugradio zabranjen poremećajni uređaj u smislu članka 5. stavka 2., članka 3. točke 10. Uredbe (EZ) br. 715/2007 (3), dok se stavljanjem takvog vozila na tržište povređuje zabrana stavljanja vozila na tržište ako ne postoji valjana potvrda o sukladnosti u skladu s člankom 27. stavkom 1. EG-FGV-a (odnosno zabrana prodaje ako ne postoji valjana potvrda o sukladnosti u skladu s člankom 26. stavkom 1. Direktive 2007/46)?

U slučaju potvrdnog odgovora:

2.

Štiti li se člankom 5. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 715/2007 također upravo krajnjeg kupca i to i u pogledu njegove slobode djelovanja i njegove imovine? Kada krajnji kupac automobila kupi automobil u koji je ugrađen zabranjen poremećajni uređaj, predstavlja li to jednu od opasnosti zbog čijeg je sprečavanja ta norma donesena?

—

ta obveza ne podrazumijeva poseban razlog u pogledu lokacije, vremena ili prostora,

—

predmet obveze zadržavanja podataka prilikom pružanja javno dostupnih telefonskih usluga, uključujući prijenos kratkih, multimedijskih i sličnih poruka, kao i neodgovorenih ili neuspješnih poziva, čine sljedeći podaci:

—

predmet obveze zadržavanja podataka prilikom pružanja javno dostupnih usluga pristupa internetu čine sljedeći podaci:

—

nije dozvoljeno zadržavanje sljedećih podataka:

—

razdoblje zadržavanja podataka o lokaciji, koje u pogledu naziva upotrijebljene ćelije iznosi četiri tjedna, a za ostale podatke deset tjedana,

—

učinkovita zaštita zadržanih podataka od opasnosti zlouporabe kao i od svakog neovlaštenog pristupa, i

—

se zadržani podaci smiju upotrebljavati samo u svrhu progona vrlo teških kaznenih djela i sprečavanja konkretne opasnosti za fizički integritet, život ili slobodu osobe ili za opstanak savezne države ili savezne zemlje, osim adrese internetskog protokola koja se pretplatniku dodjeljuje radi korištenja internetom, koja se može upotrebljavati u okviru pristupa osobnim podacima radi progona svih kaznenih djela, radi obrane od opasnosti za javnu sigurnost i javni poredak te općenito za obavljanje zadaća obavještajnih službi?

—

ta obveza ne podrazumijeva poseban razlog u pogledu lokacije, vremena ili prostora,

—

predmet obveze zadržavanja podataka prilikom pružanja javno dostupnih telefonskih usluga, uključujući prijenos kratkih, multimedijskih i sličnih poruka, kao i neodgovorenih ili neuspješnih poziva, čine sljedeći podaci:

—

predmet obveze zadržavanja podataka prilikom pružanja javno dostupnih usluga pristupa internetu čine sljedeći podaci:

—

nije dozvoljeno zadržavanje sljedećih podataka:

—

razdoblje zadržavanja podataka o lokaciji, koje u pogledu naziva upotrijebljene ćelije iznosi četiri tjedna, a za ostale podatke deset tjedana,

—

učinkovita zaštita zadržanih podataka od opasnosti zlouporabe kao i od svakog neovlaštenog pristupa, i

—

se zadržani podaci smiju upotrebljavati samo u svrhu progona vrlo teških kaznenih djela i sprečavanja konkretne opasnosti za fizički integritet, život ili slobodu osobe ili za opstanak savezne države ili savezne zemlje, osim adrese internetskog protokola koja se pretplatniku dodjeljuje radi korištenja internetom, koja se može upotrebljavati u okviru pristupa osobnim podacima radi progona svih kaznenih djela, radi obrane od opasnosti za javnu sigurnost i javni poredak te općenito za obavljanje zadaća obavještajnih službi?

1.

Ima li ljekarna koja isporučuje farmaceutske proizvode fondovima obveznog zdravstvenog osiguranja zbog rabata koji odobrava osobama koje imaju zdravstveno osiguranje pravo na smanjenje oporezivog iznosa na temelju presude Suda Europske Unije Elida Gibbs Ltd. od 24. listopada 1996., C-317/94 (EU:C:1996:400)?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora: protivi li se načelima neutralnosti i jednakog postupanja na unutarnjem tržištu ako ljekarna može umanjiti oporezivi iznos u tuzemstvu, ali ne i ljekarna iz druge države članice čije su isporuke fondu obveznog zdravstvenog osiguranja unutar Zajednice izuzete od poreza?

1.

Primjenjuje li se članak 21. Uredbe (EU) br. 1215/2012 na radni odnos u pogledu kojeg je u Austriji doista sklopljen ugovor o radu u Njemačkoj, ali zaposlenica koja je nekoliko mjeseci u Austriji čekala radni angažman nije obavljala posao?

2.

Treba li članak 21. Uredbe (EU) br. 1215/2012 (1) tumačiti na način da se može primjenjivati nacionalna odredba, kao što je članak 4. stavak 1. točka (a) Arbeits- und Sozialgerichtsgesetza (Zakon o nadležnostima i postupku u području socijalne sigurnosti i radnog prava, u daljnjem tekstu: ASGG), kojom se zaposlenici omogućuje (pojednostavljeno) podnošenje tužbe u mjestu prebivališta koje je imala tijekom radnog odnosa ili prilikom prestanka radnog odnosa?

3.

Treba li članak 21. Uredbe (EU) br. 1215/2012 tumačiti na način da se može primjenjivati nacionalna odredba, kao što je članak 4. stavak 1. točka (d) ASGG-a, kojom se zaposleniku omogućuje (pojednostavnjeno) podnošenje tužbe u mjestu u kojem mu treba isplatiti plaću ili u kojem mu je trebalo isplatiti plaću prilikom prestanka njegova radnog odnosa?

4.

Ako je odgovor na drugo i treće pitanje niječan

5.

Primjenjuje li se članak 7. točka 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 na radni odnos u pogledu kojeg je u Austriji doista sklopljen ugovor o radu u Njemačkoj, ali zaposlenica koja je nekoliko mjeseci u Austriji čekala radni angažman nije obavila nikakav posao ako se može primjenjivati nacionalna odredba, kao što je članak 4. stavak 1. točka (a) ASGG-a, kojom se zaposlenici omogućuje (pojednostavnjeno) podnošenje tužbe u mjestu prebivališta koje je imala tijekom radnog odnosa ili prilikom prestanka radnog odnosa, ili ako se može primijeniti nacionalna odredba, kao što je članak 4. stavak 1. točka (d) ASGG-a, kojom se zaposleniku omogućuje (pojednostavnjeno) podnošenje tužbe u mjestu u kojem mu treba isplatiti plaću ili u kojem mu je trebalo isplatiti plaću prilikom prestanka njegova radnog odnosa?

1.

Treba li članak 6. stavak 1. i članak 27. stavak 1. EG-Fahrzeugsgenehmigungsverordnunga (Uredba o EZ-homologaciji vozila, u daljnjem tekstu: EG-FGV (1)), odnosno članak 18. stavak 1., članak 26. stavak 1. Direktive 2007/46/EZ (2) tumačiti na način da proizvođač povređuje svoju obvezu izdavanja valjane potvrde u skladu s člankom 6. stavkom 1. EG-FGV-a (odnosno svoju obvezu dostavljanja potvrde o sukladnosti u skladu s člankom 18. stavkom 1. Direktive 2007/46) ako je u vozilo ugradio zabranjen poremećajni uređaj u smislu članka 5. stavka 2., članka 3. točke 10. Uredbe (EZ) br. 715/2007 (3), dok se stavljanjem takvog vozila na tržište povređuje zabrana stavljanja vozila na tržište ako ne postoji valjana potvrda o sukladnosti u skladu s člankom 27. stavkom 1. EG-FGV-a (odnosno zabrana prodaje ako ne postoji valjana potvrda o sukladnosti u skladu s člankom 26. stavkom 1. Direktive 2007/46)?

U slučaju potvrdnog odgovora:

2.

Štiti li se člankom 5. stavkom 2. Uredbe br. 715/2007 također krajnjeg kupca i, u slučaju daljnje prodaje na tržištu rabljenih automobila, osobito idućeg kupca automobila i u pogledu njegove slobode djelovanja i njegove imovine? Kada kupac automobila kupi rabljeni automobil u koji je ugrađen zabranjen poremećajni uređaj, predstavlja li to jednu od opasnosti zbog čijeg je sprečavanja ta norma donesena?

3.

Treba li članke 6. i 27. EG-FGV-a, odnosno članak 18. stavak 1., članak 26. stavak 1., članak 46. Direktive 2007/46 i članak 5. stavak 2. Uredbe br. 715/2007 tumačiti na način da se, u slučaju povrede tih odredbi, od uračunavanja naknade za uporabu za stvarnu uporabu vozila u odštetu krajnjem kupcu mora odustati u cijelosti ili djelomično (prema potrebi: na koji način, odnosno u kojoj mjeri?) ako krajnji kupac zbog te povrede može zahtijevati i zahtijeva poništenje ugovora o kupnji vozila? Mijenja li se tumačenje ako je uz povredu postojala i obmana homologacijskih tijela i krajnjih kupaca u pogledu toga da su svi uvjeti za homologaciju ispunjeni i da je korištenje vozila na cesti neograničeno dopušteno i ako je svrha povrede i obmane smanjenje troškova i ostvarivanje najveće moguće dobiti velikim obujmom prodaje, istodobno osiguravajući konkurentsku prednost na štetu neupućenih kupaca?

1.

Treba li članak 6. stavak 1. i članak 27. stavak 1. EG-Fahrzeugsgenehmigungsverordnunga (Uredba o EZ-homologaciji vozila, u daljnjem tekstu: EG-FGV) (1), odnosno članak 18. stavak 1., članak 26. stavak 1. Direktive 2007/46/EZ (2) tumačiti na način da proizvođač povređuje svoju obvezu izdavanja valjane potvrde u skladu s člankom 6. stavkom 1. EG-FGV-a (odnosno svoju obvezu dostavljanja potvrde o sukladnosti u skladu s člankom 18. stavkom 1. Direktive 2007/46) ako je u vozilo ugradio zabranjen poremećajni uređaj u smislu članka 5. stavka 2., članka 3. točke 10. Uredbe (EZ) br. 715/2007 (3), dok se stavljanjem takvog vozila na tržište povređuje zabrana stavljanja vozila na tržište ako ne postoji valjana potvrda o sukladnosti u skladu s člankom 27. stavkom 1. EG-FGV-a (odnosno zabrana prodaje ako ne postoji valjana potvrda o sukladnosti u skladu s člankom 26. stavkom 1. Direktive 2007/46)?

U slučaju potvrdnog odgovora:

2.

Štiti li se člankom 5. stavkom 2. Uredbe br. 715/2007 također upravo krajnjeg kupca i to i u pogledu njegove slobode djelovanja i njegove imovine? Kada krajnji kupac automobila kupi automobil u koji je ugrađen zabranjen poremećajni uređaj, predstavlja li to jednu od opasnosti zbog čijeg je sprečavanja ta norma donesena?

3.

Treba li članke 6. i 27. EG-FGV-a, odnosno članak 18. stavak 1., članak 26. stavak 1., članak 46. Direktive 2007/46 i članak 5. stavak 2. Uredbe br. 715/2007 tumačiti na način da se, u slučaju povrede tih odredbi, od uračunavanja naknade za uporabu za stvarnu uporabu vozila u odštetu krajnjem kupcu mora odustati u cijelosti ili djelomično (prema potrebi: na koji način, odnosno u kojoj mjeri?) ako krajnji kupac zbog te povrede može zahtijevati i zahtijeva poništenje ugovora o kupnji vozila? Mijenja li se tumačenje ako je uz povredu postojala i obmana homologacijskih tijela i krajnjih kupaca u pogledu toga da su svi uvjeti za homologaciju ispunjeni i da je korištenje vozila na cesti neograničeno dopušteno i ako je svrha povrede i obmane smanjenje troškova i ostvarivanje najveće moguće dobiti velikim obujmom prodaje, istodobno osiguravajući konkurentsku prednost na štetu neupućenih kupaca?

1

Može li se ostvarivanje prava osoblja zračnog prijevoznika na štrajk na koji je pozvao sindikat radi poboljšanja uvjeta rada, kada do štrajka nije došlo zbog prethodne odluke poslodavca nego zbog zahtjevâ radnika, smatrati „izvanrednom okolnošću” u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004 (1), ili je riječ o okolnosti koja je dio obavljanja djelatnosti zračnog prijevoznika?

2

Je li prijevoznik, u okolnostima poput onih u predmetnom sporu, obvezan donijeti ikakvu zakonom dopuštenu mjeru, kao, na primjer, omogućiti letove posredstvom drugih prijevoznika koji nisu pogođeni štrajkom, čak i kada je o ostvarivanju prava na štrajk unaprijed obaviješten u zakonskom roku?

3

Da bi se štrajk kabinskog osoblja zračnog prijevoznika uopće smatrao „izvanrednom okolnošću” u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004, je li način objave prestanka štrajka relevantan, osobito ako je do prestanka došlo zbog obostranih ustupaka sukobljenih stranaka?

—

utvrdi da je Kraljevina Belgija povrijedila obveze koje ima na temelju članka 260. stavka 1. UFEU-a time što nije poduzela sve potrebne mjere za provedbu presude od 12. travnja 2018. u predmetu C-110/17, Komisija/Belgija;

—

Kraljevini Belgiji naloži plaćanje novčane kazne u iznosu od 22 076,55 eura po danu zakašnjenja u provedbi presude donesene u navedenom predmetu C-110/17, računajući od dana donošenja presude u ovom predmetu do dana dok se ne provede presuda donesena u navedenom predmetu C-110/17, na račun koji će odrediti Komisija;

—

Kraljevini Belgiji naloži plaćanje minimalnog paušalnog iznosa od 2 029 000 eura, ili, u slučaju da navedeni minimalni paušalni iznos bude prekoračen, dnevni paušalni iznos od 4 905,90 eura računajući od dana objave presude u navedenom predmetu C-110/17 do dana donošenja presude u ovom predmetu, ili do dana provedbe presude donesene u navedenom predmetu C-110/17 ako ona bude provedena ranije, na račun koji će odrediti Komisija;

—

naloži Kraljevini Belgiji snošenje troškova.

—

ukine pobijanu presudu u dijelu u kojem je njome tužba odbačena kao nedopuštena;

—

proglasi žaliteljevu tužbu dopuštenom i vrati predmet Općem sudu na odlučivanje o meritumu; i

—

naloži Vijeću snošenje troškova ovog postupka i postupka pred Općim sudom.

1.

Opći sud primijenio je pogrešan test kako bi ocijenio odnose li se pobijane odredbe izravno na Bolivarijansku Republiku Venezuelu (1).

2.

Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava jer je zanemario neke bitne značajke ovog predmeta prilikom primjene kriterija izravnog utjecaja kako je utvrđen presudom Almaz-Antey.

3.

Opći sud nije uzeo u obzir stvarne učinke spornih odredbi na Bolivarijansku Republiku Venezuelu.

—

ukine rješenje Općeg suda od 10. listopada 2019., Aeris Invest/SRB, T-599/18, EU:T:2019:740, s obzirom na to da je utvrđeno da je tužba nedopuštena;

—

vrati predmet Općem sudu radi ponovnog odlučivanja, koji je vezan odlukom Suda glede pravnih pitanja, u skladu s tužbenim zahtjevima te stranke u prvom stupnju; i

—

o troškovima odluči naknadno.

—

ukine točku 2. izreke presude Općeg suda (drugo prošireno vijeće) od 24. rujna 2019. u predmetu T- 105/17, HSBC Holdings plc i drugi protiv Europske komisije;

—

poništi članak 1. točku (b) Odluke Komisije C(2016) 8530 final od 7. prosinca 2016. u vezi s postupkom na temelju članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (Predmet AT.39914 – Euro Interest Rate Derivatives (EIRD)) (1); podredno, poništi članak 1. točku (b) u dijelu u kojem se odnosi na HSBC-ovo sudjelovanje u jedinstvenoj i trajnoj povredi nakon 19. ožujka 2007.; i

—

naloži Komisiji plaćanje HSBC-ovih troškova proizašlih iz postupka u predmetu T-105/17 i ovog žalbenog postupka.

—

ukine presudu Općeg suda (sedmo prošireno vijeće) od 24. rujna 2019. u spojenim predmetima T-755/15 i T-759/15;

—

poništi spornu odluku Komisije od 21. listopada 2015. (1) u skladu s člankom 263. stavkom 4. UFEU-a; ili podredno, ako i u mjeri u kojoj Sud ne uspije donijeti konačnu odluku, vrati predmet na odlučivanje Općem sudu; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova društva Fiat Chrysler Finance Europe u skladu s člankom 138. stavkom 1., člankom 184. stavcima 1. i 2. Poslovnika Suda i troškova društva Fiat Chrysler Finance Europe u prvom stupnju.

—

ukine pobijanu presudu;

—

odbije drugi dio prvog tužbenog zahtjeva u prvostupanjskom postupku kao neosnovan, kako je ponovno naveden u pobijanoj presudi;

—

sam meritorno odluči o drugom dijelu prvog tužbenog zahtjeva u prvostupanjskom postupku, kako je ponovno naveden u pobijanoj presudi;

—

vrati predmet Općem sudu kako bi odlučio o preostalim tužbenim zahtjevima koji se odnose na pravne povrede; i

—

naloži tužitelju snošenje troškova koje je žalitelj imao u ovom postupku te troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka.

—

ukine pobijanu presudu;

—

odbije prva dva razloga iz prvostupanjske tužbe kao pravno neosnovane;

—

vrati treći i četvrti razlog iz prvostupanjske tužbe Općem sudu na ponovno odlučivanje;

—

naloži da se o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci Općeg suda.

1.

Treba li članak 18. Ugovora o funkcioniranju Europske unije tumačiti na način da je država članica Europske unije koja odlučuje o izručenju trećoj državi državljanina države koja nije članica Europske unije, ali je članica Schengenskog područja, obvezna o zahtjevu za izručenjem izvijesti državu članicu Schengenskog područja čija je ta osoba državljanin?

2.

Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, a članica Schengenskog područja je zatražila predaju te osobe radi vođenja postupka zbog kojeg se zahtijeva izručenje, treba li joj predati tu osobu sukladno Sporazumu između Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o postupku predaje između država članica Europske unije i Islanda i Norveške?

—

utvrdi da nije bilo nezakonite državne potpore, poništi članak 1. Odluke Komisije C(2019) 2526 od 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC), u dijelu u kojem se njime utvrđuje da je bilo nezakonite državne potpore i odbije zahtjev da Ujedinjena Kraljevina izvrši povrat navodne nezakonite državne potpore koju su u ovom kontekstu primili tužitelji (članci 2. i 3. pobijane odluke);

—

podredno, poništi članke 2. i 3. pobijane odluke u dijelu u kojem se njima od Ujedinjene Kraljevine zahtijeva izvršavanje povrata navodne državne potpore od tužiteljâ; i

—

u svakom slučaju, naloži Komisiji snošenje troškova tužiteljâ u ovom postupku.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno shvatila kontekst, cilj i funkcioniranje britanskih pravila u pogledu kontroliranih stranih društava (CFC) u Ujedinjenoj Kraljevini u odnosu na postupanje s netrgovinskom financijskom dobiti. Zaključci Komisije u pobijanoj odluci temelje se na očitim kumulativnim pogreškama. Komisija je osobito počinila očite pogreške u ocjeni općeg poreznog sustava Ujedinjene Kraljevine, u ocjeni ciljeva sustava CFC-a, u pogledu točnog opsega izuzeća financiranja unutar grupacija i u pogledu definiranja kvalificiranih kreditnih odnosa.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija pogrešno tumači izuzeće financiranja unutar grupacija kao porezno izuzeće i, u skladu s tim, kao prednost. U odnosu na netrgovinsku financijsku dobit, izuzeće financiranja unutar grupacija predstavlja poreznu odredbu i dio je definicije o granicama pravila o CFC-u, a ne selektivnu prednost. Komisija nije pružila kvantitativnu analizu kako bi dokazala da je riječ o prednosti te se, u nedostatku uvjerljivih dokaza o tome da predmetna mjera dovodi do prednosti, pobijana odluka ne može održati.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija odabrala pogrešan referentni sustav za ocjenu učinaka pravila o CFC-u i pogrešno označila pravila o CFC-u kao poseban skup pravila u odnosu na britanski opći sustav poreza na dobit trgovačkih društava. Komisija nije pravilno shvatila cilj pravila o CFC-u i nije uzela u obzir marginu prosudbe Ujedinjene Kraljevine.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija u svojoj analizi državne potpore počinila očite pogreške i primijenila pogrešne testove prilikom razmatranja pitanja usporedivosti. Komisija nije prepoznala razliku u razini rizika u pogledu britanske porezne osnovice između one za pozajmljivanja subjektu iz grupe koji je porezni obveznik u Ujedinjenoj Kraljevini i one za pozajmljivanja subjektu iz grupe koji nije porezni obveznik u Ujedinjenoj Kraljevini, te je nerazumno zaključila da su unutargrupni zajmovi usporedivi sa zajmovima trećim stranama.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da čak i uz pretpostavku da su mjere koje se odnose na kontrolirana strana društva o kojima je riječ prima facie potpora u smislu članka 107. stavak 1. UFEU-a, pobijanom se odlukom pogrešno zaključilo da nema argumenata koji se mogu istaknuti u obranu spojivosti mjera o kojima je riječ s Unijinim pravilima o državnim potporama. Uz to, pobijana je odluka nerazumna i nedosljedna jer je Komisija pravilno prihvatila da je poglavlje 9. dijela 9.A Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 (Akt o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.) opravdano u slučajevima u kojima bi jedini razlog za primjenu pristojbe CFC-a pri suprotnom činjeničnom stanju iz navedenog poglavlja 5. bio test „kapitala povezanog s Ujedinjenom Kraljevinom”, zbog toga što bi taj test bilo pretjerano teško provesti u praksi, ali, u isto vrijeme i bez pružanja prikladnog obrazloženja, Komisija tvrdi da navedeno poglavlje 9. nikad nije opravdano u slučajevima u kojima bi test značajnih dužnosti zaposlenika za posljedicu imao primjenu pristojbe CFC-a iz navedenog poglavlja 5. Zapravo je test značajnih dužnosti zaposlenika pretjerano teško primijeniti u praksi, tako da je Komisija trebala smatrati navedeno poglavlje 9. opravdanim i u kontekstu tog testa te stoga zaključiti da nije riječ o državnoj potpori.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da će, ako se pobijana odluka potvrdi, njezina provedba na način da tužitelji izvrše povrat navodne državne potpore narušiti temeljna načela prava EU-a, uključujući slobodu poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga, uz napomenu da se, u slučaju tužiteljâ, kontrolirana strana društva o kojima je riječ nalaze u drugim državama članicama.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je nalog za povrat koji proizlazi iz pobijane odluke neutemeljen i da se protivi temeljnim načelima Unije.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija nije pružila prikladne razloge za bitne elemente u pobijanoj odluci, kao što je zaključak da se pristojba CFC-a iz poglavlja 5. [dijela 9.A Akta o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.] može primijeniti korištenjem testa značajnih dužnosti zaposlenika bez poteškoće ili nerazmjernog opterećenja.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da se pobijanom odlukom također povređuje načelo dobre uprave, kojim se zahtijeva da Komisija omogući transparentnost i predvidljivost u svojim administrativnim postupcima i donosi odluke u razumnom roku. Nije razumno da Komisiji treba više od četiri godine za donošenje odluke o otvaranju istrage u predmetnom slučaju, a da odluku donese više od šest godina nakon što je pobijana mjera stupila na snagu.

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 od 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC) (SL 2019., L 216, str. 1.), u mjeri u kojoj smatra da je navodna mjera potpore potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a i naloži njezin povrat zajedno s kamatama, uključujući od tužitelja;

—

podredno, poništi članke 2., 3. i 4. pobijane odluke u mjeri u kojoj nalaže povrat nespojive potpore s kamatama, uključujući od tužitelja;

—

naloži Komisiji snošenje vlastitih troškova kao i troškova tužitelja u vezi s ovim postupkom.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija povrijedila članak 107. stavak 1. UFEU-a smatrajući da se navodnom mjerom potpore dodjeljuje selektivna prednost:

2.

Drugi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je Komisija povrijedila članak 107. stavak 1. UFEU-a time što nije dokazala da je navodna mjera potpore mogla utjecati na trgovinu među državama članicama i prijetila narušavanju tržišnog natjecanja.

3.

Treći tužbeni razlog, kojim se podredno tvrdi da je Komisija povrijedila članak 49. UFEU-a kvalificirajući navodnu mjeru potpore kao nespojivu državnu potporu koja ne krši slobodu poslovnog nastana kako je zajamčena člankom 49. UFEU-a.

4.

Četvrti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je Komisija povrijedila temeljno načelo jednakog postupanja/nediskriminacije:

5.

Peti tužbeni razlog, kojim se podredno tvrdi da, čak i ako navodna mjera potpore ulazi u područje primjene članka 107. stavka 1. UFEU-a, Komisija je povrijedila članak 16. stavak 1. Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589, (2) naloživši povrat iznosa navodno nespojive potpore od korisnika navodne mjere potpore jer takav povrat povrjeđuje opća načela prava EU-a, osobito načela legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti.

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 оd 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC) (SL 2019., L 216, str. 1.);

—

podredno, poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se njime povrjeđuje sloboda poslovnog nastana tužiteljâ iz članka 49. UFEU-a ili slobodno kretanje kapitala iz članka 63. UFEU-a; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova tužiteljâ.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni kada je zaključila da je sustav izuzeća financiranja unutar grupacija (u daljnjem tekstu: osporena mjera) doveo do ekonomske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni prilikom utvrđivanja referentnog sustava za potrebe analize „selektivnosti”.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i očite pogreške u ocjeni kada je pogrešno odnosno nepotpuno utvrdila, te pogrešno razumjela, relevantne ciljeve referentnog sustava koji je izabrala.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se osporenom mjerom odstupa od referentnog sustava koji je izabrala.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je osporenu mjeru pogrešno okvalificirala kao prima facie selektivnu, pogrešno smatrajući da dovodi do različitog postupanja s poduzetnicima u pravno i činjenično usporedivim situacijama.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je prilikom ocjene selektivnosti osporene mjere u obzir uzela Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 (1), s obzirom na to da je taj instrument stupio na snagu tek nakon kraja razdoblja u kojem je Komisija odlučila da osporena mjera predstavlja državnu potporu.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka predstavlja Komisijinu zlouporabu ovlasti koja je u suprotnosti s poreznom suverenošću Ujedinjenje Kraljevine.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se navodno odstupanje ne može opravdati s obzirom na oporezivanje netrgovinske financijske dobiti ostvarene od kvalificiranih kreditnih odnosa koja je prima facie obuhvaćena odjeljkom 371.EB (aktivnosti u Ujedinjenoj Kraljevini) Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.). Kad je riječ o izuzećima u vezi s „kvalificiranim sredstvima” ili „dobiti koja proizlazi iz jednakih kamata”, Komisijinoj odluci također nedostaje obrazloženje u pogledu njihove opravdanosti odnosno neopravdanosti.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj povredi članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 6. Uredbe (EU) 2015/1589 (2) te povredi dužnosti dobre uprave iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima. Konkretno, u odluci o pokretanju postupka nije navela da dvoji o opravdanosti „75-postotnog izuzeća” iz odjeljka 371.ID Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 kako bi izbjegla praktične poteškoće do kojih dovodi analiza značajnih dužnosti zaposlenika u vezi s kreditiranjem unutar grupacije, kao što je pružanje zainteresiranim strankama odgovarajuće mogućnosti da na to daju svoja očitovanja; propustila je, tijekom istrage, pozvati zainteresirane stranke da se u tom pogledu očituju; te je u pobijanoj odluci odlučila zanemariti takva očitovanja koja su zainteresirane stranke u tom pogledu zapravo dale. Slijedom toga, pobijana odluka je ništava.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je odlučila da oporezivanje društva iz Ujedinjene Kraljevine porezom na dobit stranih društava kćeri „samo u onoj mjeri koja se može pripisati domaćoj imovini i aktivnostima” ne predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana i da osporena mjera nije potrebna kako bi se osigurala usklađenost sa slobodama iz Ugovora.

U potporu svojem zahtjevu (istaknutom podredno) za poništenje članka 2. pobijane odluke, tužitelji ističu sljedeći tužbeni razlog.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija, čak i ako osporena mjera predstavlja državnu potporu (što se niječe), počinila pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdila da se povratom potpore ne bi povrijedilo temeljna načela prava Unije, i kada je naložila povrat potpore neovisno o tomu je li osnivanje CFC-ova i njihovo davanje zajmova nerezidentnim grupacijama društava zapravo predstavljalo ostvarivanje slobode poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala. Konkretno, u ovom bi slučaju povrat potpore doveo do povrede slobode poslovnog nastana tužiteljâ iz članka 49. UFEU-a i slobodnog kretanja kapitala iz članka 63. UFEU-a. U mjeri u kojoj takva povreda postoji, nalog za povrat potpore iz članka 2. pobijane odluke treba poništiti.

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 оd 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC) (SL 2019., L 216, str. 1.);

—

podredno, poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se njime povrjeđuje tužiteljeva sloboda poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a; i

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni kada je zaključila da je sustav izuzeća financiranja unutar grupacija (u daljnjem tekstu: osporena mjera) doveo do ekonomske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni prilikom utvrđivanja referentnog sustava za potrebe analize „selektivnosti”.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i očite pogreške u ocjeni kada je pogrešno odnosno nepotpuno utvrdila, te pogrešno razumjela, relevantne ciljeve referentnog sustava koji je izabrala.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se osporenom mjerom odstupa od referentnog sustava koji je izabrala.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je osporenu mjeru pogrešno okvalificirala kao prima facie selektivnu, pogrešno smatrajući da dovodi do različitog postupanja s poduzetnicima u pravno i činjenično usporedivim situacijama.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je prilikom ocjene selektivnosti osporene mjere u obzir uzela Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 (1), s obzirom na to da je taj instrument stupio na snagu tek nakon kraja razdoblja u kojem je Komisija odlučila da osporena mjera predstavlja državnu potporu.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka predstavlja Komisijinu zlouporabu ovlasti koja je u suprotnosti s poreznom suverenošću Ujedinjenje Kraljevine.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se navodno odstupanje ne može opravdati s obzirom na oporezivanje netrgovinske financijske dobiti ostvarene od kvalificiranih kreditnih odnosa koja je prima facie obuhvaćena odjeljkom 371.EB (aktivnosti u Ujedinjenoj Kraljevini) Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.). Kad je riječ o izuzećima u vezi s „kvalificiranim sredstvima” ili „dobiti koja proizlazi iz jednakih kamata”, Komisijinoj odluci također nedostaje obrazloženje u pogledu njihove opravdanosti odnosno neopravdanosti.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj povredi članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 6. Uredbe (EU) 2015/1589 (2) te povredi dužnosti dobre uprave iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima. Konkretno, u odluci o pokretanju postupka nije navela da dvoji o opravdanosti „75-postotnog izuzeća” iz odjeljka 371.ID Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 kako bi izbjegla praktične poteškoće do kojih dovodi analiza značajnih dužnosti zaposlenika u vezi s kreditiranjem unutar grupacije, kao što je pružanje zainteresiranim strankama odgovarajuće mogućnosti da na to daju svoja očitovanja; propustila je, tijekom istrage, pozvati zainteresirane stranke da se u tom pogledu očituju; te je u pobijanoj odluci odlučila zanemariti takva očitovanja koja su zainteresirane stranke u tom pogledu zapravo dale. Slijedom toga, pobijana odluka je ništava.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je odlučila da oporezivanje društva iz Ujedinjene Kraljevine porezom na dobit stranih društava kćeri „samo u onoj mjeri koja se može pripisati domaćoj imovini i aktivnostima” ne predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana i da osporena mjera nije potrebna kako bi se osigurala usklađenost sa slobodama iz Ugovora.

U potporu svojem zahtjevu (istaknutom podredno) za poništenje članka 2. pobijane odluke, tužitelj ističe sljedeći tužbeni razlog.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija, čak i ako osporena mjera predstavlja državnu potporu (što se niječe), počinila pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdila da se povratom potpore ne bi povrijedilo temeljna načela prava Unije, i kada je naložila povrat potpore neovisno o tomu je li osnivanje CFC-ova i njihovo davanje zajmova nerezidentnim grupacijama društava zapravo predstavljalo ostvarivanje slobode poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala. Konkretno, u ovom bi slučaju povrat potpore doveo do povrede tužiteljeve slobode poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a i slobodnog kretanja kapitala iz članka 63. UFEU-a. U mjeri u kojoj takva povreda postoji, nalog za povrat potpore iz članka 2. pobijane odluke treba poništiti.

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 оd 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC) (SL 2019., L 216, str. 1.);

—

podredno, poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se njime povrjeđuje tužiteljeva sloboda poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a; i

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni kada je zaključila da je sustav izuzeća financiranja unutar grupacija (u daljnjem tekstu: osporena mjera) doveo do ekonomske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni prilikom utvrđivanja referentnog sustava za potrebe analize „selektivnosti”.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i očite pogreške u ocjeni kada je pogrešno odnosno nepotpuno utvrdila, te pogrešno razumjela, relevantne ciljeve referentnog sustava koji je izabrala.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se osporenom mjerom odstupa od referentnog sustava koji je izabrala.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je osporenu mjeru pogrešno okvalificirala kao prima facie selektivnu, pogrešno smatrajući da dovodi do različitog postupanja s poduzetnicima u pravno i činjenično usporedivim situacijama.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je prilikom ocjene selektivnosti osporene mjere u obzir uzela Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 (1), s obzirom na to da je taj instrument stupio na snagu tek nakon kraja razdoblja u kojem je Komisija odlučila da osporena mjera predstavlja državnu potporu.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka predstavlja Komisijinu zlouporabu ovlasti koja je u suprotnosti s poreznom suverenošću Ujedinjenje Kraljevine.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se navodno odstupanje ne može opravdati s obzirom na oporezivanje netrgovinske financijske dobiti ostvarene od kvalificiranih kreditnih odnosa koja je prima facie obuhvaćena odjeljkom 371.EB (aktivnosti u Ujedinjenoj Kraljevini) Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.). Kad je riječ o izuzećima u vezi s „kvalificiranim sredstvima” ili „dobiti koja proizlazi iz jednakih kamata”, Komisijinoj odluci također nedostaje obrazloženje u pogledu njihove opravdanosti odnosno neopravdanosti.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj povredi članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 6. Uredbe (EU) 2015/1589 (2) te povredi dužnosti dobre uprave iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima. Konkretno, u odluci o pokretanju postupka nije navela da dvoji o opravdanosti „75-postotnog izuzeća” iz odjeljka 371.ID Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 kako bi izbjegla praktične poteškoće do kojih dovodi analiza značajnih dužnosti zaposlenika u vezi s kreditiranjem unutar grupacije, kao što je pružanje zainteresiranim strankama odgovarajuće mogućnosti da na to daju svoja očitovanja; propustila je, tijekom istrage, pozvati zainteresirane stranke da se u tom pogledu očituju; te je u pobijanoj odluci odlučila zanemariti takva očitovanja koja su zainteresirane stranke u tom pogledu zapravo dale. Slijedom toga, pobijana odluka je ništava.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je odlučila da oporezivanje društva iz Ujedinjene Kraljevine porezom na dobit stranih društava kćeri „samo u onoj mjeri koja se može pripisati domaćoj imovini i aktivnostima” ne predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana i da osporena mjera nije potrebna kako bi se osigurala usklađenost sa slobodama iz Ugovora.

U potporu svojem zahtjevu (istaknutom podredno) za poništenje članka 2. pobijane odluke, tužitelj ističe sljedeći tužbeni razlog.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija, čak i ako osporena mjera predstavlja državnu potporu (što se niječe), počinila pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdila da se povratom potpore ne bi povrijedilo temeljna načela prava Unije, i kada je naložila povrat potpore neovisno o tomu je li osnivanje CFC-ova i njihovo davanje zajmova nerezidentnim grupacijama društava zapravo predstavljalo ostvarivanje slobode poslovnog nastana i slobodnog kretanja kapitala. Konkretno, u ovom bi slučaju povrat potpore doveo do povrede tužiteljeve slobode poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a ili slobodnog kretanja kapitala iz članka 63. UFEU-a. U mjeri u kojoj takva povreda postoji, nalog za povrat potpore iz članka 2. pobijane odluke treba poništiti.

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 оd 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC) (SL 2019., L 216, str. 1.);

—

podredno, poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se njime povrjeđuje tužiteljeva sloboda poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a ili slobodno kretanje kapitala iz članka 63. UFEU-a; i

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni kada je zaključila da je sustav izuzeća financiranja unutar grupacija (u daljnjem tekstu: osporena mjera) doveo do ekonomske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni prilikom utvrđivanja referentnog sustava za potrebe analize „selektivnosti”.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i očite pogreške u ocjeni kada je pogrešno odnosno nepotpuno utvrdila, te pogrešno razumjela, relevantne ciljeve referentnog sustava koji je izabrala.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se osporenom mjerom odstupa od referentnog sustava koji je izabrala.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je osporenu mjeru pogrešno okvalificirala kao prima facie selektivnu, pogrešno smatrajući da dovodi do različitog postupanja s poduzetnicima u pravno i činjenično usporedivim situacijama.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je prilikom ocjene selektivnosti osporene mjere u obzir uzela Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 (1), s obzirom na to da je taj instrument stupio na snagu tek nakon kraja razdoblja u kojem je Komisija odlučila da osporena mjera predstavlja državnu potporu.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka predstavlja Komisijinu zlouporabu ovlasti koja je u suprotnosti s poreznom suverenošću Ujedinjenje Kraljevine.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se navodno odstupanje ne može opravdati s obzirom na oporezivanje netrgovinske financijske dobiti ostvarene od kvalificiranih kreditnih odnosa koja je prima facie obuhvaćena odjeljkom 371.EB (aktivnosti u Ujedinjenoj Kraljevini) Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.). Kad je riječ o izuzećima u vezi s „kvalificiranim sredstvima” ili „dobiti koja proizlazi iz jednakih kamata”, Komisijinoj odluci također nedostaje obrazloženje u pogledu njihove opravdanosti odnosno neopravdanosti.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj povredi članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 6. Uredbe (EU) 2015/1589 (2) te povredi dužnosti dobre uprave iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima. Konkretno, u odluci o pokretanju postupka nije navela da dvoji o opravdanosti „75-postotnog izuzeća” iz odjeljka 371.ID Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 kako bi izbjegla praktične poteškoće do kojih dovodi analiza značajnih dužnosti zaposlenika u vezi s kreditiranjem unutar grupacije, kao što je pružanje zainteresiranim strankama odgovarajuće mogućnosti da na to daju svoja očitovanja; propustila je, tijekom istrage, pozvati zainteresirane stranke da se u tom pogledu očituju; te je u pobijanoj odluci odlučila zanemariti takva očitovanja koja su zainteresirane stranke u tom pogledu zapravo dale. Slijedom toga, pobijana odluka je ništava.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je odlučila da oporezivanje društva iz Ujedinjene Kraljevine porezom na dobit stranih društava kćeri „samo u onoj mjeri koja se može pripisati domaćoj imovini i aktivnostima” ne predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana i da osporena mjera nije potrebna kako bi se osigurala usklađenost sa slobodama iz Ugovora.

U potporu svojem zahtjevu (istaknutom podredno) za poništenje članka 2. pobijane odluke, tužitelj ističe sljedeći tužbeni razlog.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija, čak i ako osporena mjera predstavlja državnu potporu (što se niječe), počinila pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdila da se povratom potpore ne bi povrijedilo temeljna načela prava Unije, i kada je naložila povrat potpore neovisno o tomu je li osnivanje CFC-ova i njihovo davanje zajmova nerezidentnim grupacijama društava zapravo predstavljalo ostvarivanje slobode poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala. Konkretno, u ovom bi slučaju povrat potpore doveo do povrede tužiteljeve slobode poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a i slobodnog kretanja kapitala iz članka 63. UFEU-a. U mjeri u kojoj takva povreda postoji, nalog za povrat potpore iz članka 2. pobijane odluke treba poništiti.

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 оd 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC) (SL 2019., L 216, str. 1.);

—

podredno, poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se njime povrjeđuje tužiteljeva sloboda poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a; i

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni kada je zaključila da je sustav izuzeća financiranja unutar grupacija (u daljnjem tekstu: osporena mjera) doveo do ekonomske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni prilikom utvrđivanja referentnog sustava za potrebe analize „selektivnosti”.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i očite pogreške u ocjeni kada je pogrešno odnosno nepotpuno utvrdila, te pogrešno razumjela, relevantne ciljeve referentnog sustava koji je izabrala.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se osporenom mjerom odstupa od referentnog sustava koji je izabrala.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je osporenu mjeru pogrešno okvalificirala kao prima facie selektivnu, pogrešno smatrajući da dovodi do različitog postupanja s poduzetnicima u pravno i činjenično usporedivim situacijama.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je prilikom ocjene selektivnosti osporene mjere u obzir uzela Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 (1), s obzirom na to da je taj instrument stupio na snagu tek nakon kraja razdoblja u kojem je Komisija odlučila da osporena mjera predstavlja državnu potporu.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka predstavlja Komisijinu zlouporabu ovlasti koja je u suprotnosti s poreznom suverenošću Ujedinjenje Kraljevine.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se navodno odstupanje ne može opravdati s obzirom na oporezivanje netrgovinske financijske dobiti ostvarene od kvalificiranih kreditnih odnosa koja je prima facie obuhvaćena odjeljkom 371.EB (aktivnosti u Ujedinjenoj Kraljevini) Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.). Kad je riječ o izuzećima u vezi s „kvalificiranim sredstvima” ili „dobiti koja proizlazi iz jednakih kamata”, Komisijinoj odluci također nedostaje obrazloženje u pogledu njihove opravdanosti odnosno neopravdanosti.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj povredi članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 6. Uredbe (EU) 2015/1589 (2) te povredi dužnosti dobre uprave iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima. Konkretno, u odluci o pokretanju postupka nije navela da dvoji o opravdanosti „75-postotnog izuzeća” iz odjeljka 371.ID Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 kako bi izbjegla praktične poteškoće do kojih dovodi analiza značajnih dužnosti zaposlenika u vezi s kreditiranjem unutar grupacije, kao što je pružanje zainteresiranim strankama odgovarajuće mogućnosti da na to daju svoja očitovanja; propustila je, tijekom istrage, pozvati zainteresirane stranke da se u tom pogledu očituju; te je u pobijanoj odluci odlučila zanemariti takva očitovanja koja su zainteresirane stranke u tom pogledu zapravo dale. Slijedom toga, pobijana odluka je ništava.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je odlučila da oporezivanje društva iz Ujedinjene Kraljevine porezom na dobit stranih društava kćeri „samo u onoj mjeri koja se može pripisati domaćoj imovini i aktivnostima” ne predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana i da osporena mjera nije potrebna kako bi se osigurala usklađenost sa slobodama iz Ugovora.

U potporu svojem zahtjevu (istaknutom podredno) za poništenje članka 2. pobijane odluke, tužitelj ističe sljedeći tužbeni razlog.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija, čak i ako osporena mjera predstavlja državnu potporu (što se niječe), počinila pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdila da se povratom potpore ne bi povrijedilo temeljna načela prava Unije, i kada je naložila povrat potpore neovisno o tomu je li osnivanje CFC-ova i njihovo davanje zajmova nerezidentnim grupacijama društava zapravo predstavljalo ostvarivanje slobode poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala. Konkretno, u ovom bi slučaju povrat potpore doveo do povrede tužiteljeve slobode poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a i slobodnog kretanja kapitala iz članka 63. UFEU-a. U mjeri u kojoj takva povreda postoji, nalog za povrat potpore iz članka 2. pobijane odluke treba poništiti.

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 оd 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC) (SL 2019., L 216, str. 1.);

—

podredno, poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se njime povrjeđuje tužiteljeva sloboda poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a; i

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni kada je zaključila da je sustav izuzeća financiranja unutar grupacija (u daljnjem tekstu: osporena mjera) doveo do ekonomske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni prilikom utvrđivanja referentnog sustava za potrebe analize selektivnosti.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i očite pogreške u ocjeni kada je pogrešno odnosno nepotpuno utvrdila, te pogrešno razumjela, relevantne ciljeve referentnog sustava koji je izabrala.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se osporenom mjerom odstupa od referentnog sustava koji je izabrala

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je osporenu mjeru pogrešno okvalificirala kao prima facie selektivnu, pogrešno smatrajući da dovodi do različitog postupanja s poduzetnicima u pravno i činjenično usporedivim situacijama.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je prilikom ocjene selektivnosti osporene mjere u obzir uzela Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 (1), s obzirom na to da je taj instrument stupio na snagu tek nakon kraja razdoblja u kojem je Komisija odlučila da osporena mjera predstavlja državnu potporu.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka predstavlja Komisijinu zlouporabu ovlasti koja je u suprotnosti s poreznom suverenošću Ujedinjenje Kraljevine.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se navodno odstupanje ne može opravdati s obzirom na oporezivanje netrgovinske financijske dobiti ostvarene od kvalificiranih kreditnih odnosa koja je prima facie obuhvaćena odjeljkom 371.EB (aktivnosti u Ujedinjenoj Kraljevini) Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.). Kad je riječ o izuzećima u vezi s „kvalificiranim sredstvima” ili „dobiti koja proizlazi iz jednakih kamata”, Komisijinoj odluci također nedostaje obrazloženje u pogledu njihove opravdanosti odnosno neopravdanosti.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj povredi članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 6. Uredbe (EU) 2015/1589 (2) te povredi dužnosti dobre uprave iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima. Konkretno, u odluci o pokretanju postupka nije navela da dvoji o opravdanosti „75-postotnog izuzeća” iz odjeljka 371.ID Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 kako bi izbjegla praktične poteškoće do kojih dovodi analiza značajnih dužnosti zaposlenika u vezi s kreditiranjem unutar grupacije, kao što je pružanje zainteresiranim strankama odgovarajuće mogućnosti da na to daju svoja očitovanja; propustila je, tijekom istrage, pozvati zainteresirane stranke da se u tom pogledu očituju; te je u pobijanoj odluci odlučila zanemariti takva očitovanja koja su zainteresirane stranke u tom pogledu zapravo dale. Slijedom toga, pobijana odluka je ništava.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je odlučila da oporezivanje društva iz Ujedinjene Kraljevine porezom na dobit stranih društava kćeri „samo u onoj mjeri koja se može pripisati domaćoj imovini i aktivnostima” ne predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana i da osporena mjera nije potrebna kako bi se osigurala usklađenost sa slobodama iz Ugovora.

U potporu svojem zahtjevu (istaknutom podredno) za poništenje članka 2. pobijane odluke, tužitelj ističe sljedeći tužbeni razlog.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija, čak i ako osporena mjera predstavlja državnu potporu (što se niječe), počinila pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdila da se povratom potpore ne bi povrijedilo temeljna načela prava Unije, i kada je naložila povrat potpore neovisno o tomu je li osnivanje CFC-ova i njihovo davanje zajmova nerezidentnim grupacijama društava zapravo predstavljalo ostvarivanje slobode poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala. Konkretno, u ovom bi slučaju povrat potpore doveo do povrede tužiteljeve slobode poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a i slobodnog kretanja kapitala iz članka 63. UFEU-a. U mjeri u kojoj takva povreda postoji, nalog za povrat potpore iz članka 2. pobijane odluke treba poništiti.

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 оd 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC) (SL 2019., L 216, str. 1.);

—

podredno, poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se njime povrjeđuje sloboda poslovnog nastana tužiteljâ iz članka 49. UFEU-a i/ili slobodno kretanje kapitala iz članka 63. UFEU-a; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova tužiteljâ.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni kada je zaključila da je sustav izuzeća financiranja unutar grupacija (u daljnjem tekstu: osporena mjera) doveo do ekonomske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni prilikom utvrđivanja referentnog sustava za potrebe analize „selektivnosti”.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i očite pogreške u ocjeni kada je pogrešno odnosno nepotpuno utvrdila, te pogrešno razumjela, relevantne ciljeve referentnog sustava koji je izabrala.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se osporenom mjerom odstupa od referentnog sustava koji je izabrala.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je osporenu mjeru pogrešno okvalificirala kao prima facie selektivnu, pogrešno smatrajući da dovodi do različitog postupanja s poduzetnicima u pravno i činjenično usporedivim situacijama.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je prilikom ocjene selektivnosti osporene mjere u obzir uzela Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 (1), s obzirom na to da je taj instrument stupio na snagu tek nakon kraja razdoblja u kojem je Komisija odlučila da osporena mjera predstavlja državnu potporu.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka predstavlja Komisijinu zlouporabu ovlasti koja je u suprotnosti s poreznom suverenošću Ujedinjenje Kraljevine.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se navodno odstupanje ne može opravdati s obzirom na oporezivanje netrgovinske financijske dobiti ostvarene od kvalificiranih kreditnih odnosa koja je prima facie obuhvaćena odjeljkom 371.EB (aktivnosti u Ujedinjenoj Kraljevini) Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.). Kad je riječ o izuzećima u vezi s „kvalificiranim sredstvima” ili „dobiti koja proizlazi iz jednakih kamata”, Komisijinoj odluci također nedostaje obrazloženje u pogledu njihove opravdanosti odnosno neopravdanosti.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj povredi članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 6. Uredbe (EU) 2015/1589 (2) te povredi dužnosti dobre uprave iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima. Konkretno, u odluci o pokretanju postupka nije navela da dvoji o opravdanosti „75-postotnog izuzeća” iz odjeljka 371.ID Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 kako bi izbjegla praktične poteškoće do kojih dovodi analiza značajnih dužnosti zaposlenika u vezi s kreditiranjem unutar grupacije, kao što je pružanje zainteresiranim strankama odgovarajuće mogućnosti da na to daju svoja očitovanja; propustila je, tijekom istrage, pozvati zainteresirane stranke da se u tom pogledu očituju; te je u pobijanoj odluci odlučila zanemariti takva očitovanja koja su zainteresirane stranke u tom pogledu zapravo dale. Slijedom toga, pobijana odluka je ništava.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je odlučila da oporezivanje društva iz Ujedinjene Kraljevine porezom na dobit stranih društava kćeri „samo u onoj mjeri koja se može pripisati domaćoj imovini i aktivnostima” ne predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana i da osporena mjera nije potrebna kako bi se osigurala usklađenost sa slobodama iz Ugovora.

U potporu svojem zahtjevu (istaknutom podredno) za poništenje članka 2. pobijane odluke, tužitelji ističu sljedeći tužbeni razlog.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija, čak i ako osporena mjera predstavlja državnu potporu (što se niječe), počinila pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdila da se povratom potpore ne bi povrijedilo temeljna načela prava Unije, i kada je naložila povrat potpore neovisno o tomu je li osnivanje CFC-ova i njihovo davanje zajmova nerezidentnim grupacijama društava zapravo predstavljalo ostvarivanje slobode poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala. Konkretno, u ovom bi slučaju povrat potpore doveo do povrede slobode poslovnog nastana tužiteljâ iz članka 49. UFEU-a i slobodnog kretanja kapitala iz članka 63. UFEU-a. U mjeri u kojoj takva povreda postoji, nalog za povrat potpore iz članka 2. pobijane odluke treba poništiti.

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 оd 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC) (SL 2019., L 216, str. 1.);

—

podredno, poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se njime povrjeđuje sloboda poslovnog nastana tužiteljâ iz članka 49. UFEU-a; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova tužiteljâ.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni kada je zaključila da je sustav izuzeća financiranja unutar grupacija (u daljnjem tekstu: osporena mjera) doveo do ekonomske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni prilikom utvrđivanja referentnog sustava za potrebe analize „selektivnosti”.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i očite pogreške u ocjeni kada je pogrešno odnosno nepotpuno utvrdila, te pogrešno razumjela, relevantne ciljeve referentnog sustava koji je izabrala.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se osporenom mjerom odstupa od referentnog sustava koji je izabrala.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je osporenu mjeru pogrešno okvalificirala kao prima facie selektivnu, pogrešno smatrajući da dovodi do različitog postupanja s poduzetnicima u pravno i činjenično usporedivim situacijama.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je prilikom ocjene selektivnosti osporene mjere u obzir uzela Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 (1), s obzirom na to da je taj instrument stupio na snagu tek nakon kraja razdoblja u kojem je Komisija odlučila da osporena mjera predstavlja državnu potporu.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka predstavlja Komisijinu zlouporabu ovlasti koja je u suprotnosti s poreznom suverenošću Ujedinjenje Kraljevine.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se navodno odstupanje ne može opravdati s obzirom na oporezivanje netrgovinske financijske dobiti ostvarene od kvalificiranih kreditnih odnosa koja je prima facie obuhvaćena odjeljkom 371.EB (aktivnosti u Ujedinjenoj Kraljevini) Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.). Kad je riječ o izuzećima u vezi s „kvalificiranim sredstvima” ili „dobiti koja proizlazi iz jednakih kamata”, Komisijinoj odluci također nedostaje obrazloženje u pogledu njihove opravdanosti odnosno neopravdanosti.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj povredi članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 6. Uredbe (EU) 2015/1589 (2) te povredi dužnosti dobre uprave iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima. Konkretno, u odluci o pokretanju postupka nije navela da dvoji o opravdanosti „75-postotnog izuzeća” iz odjeljka 371.ID Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 kako bi izbjegla praktične poteškoće do kojih dovodi analiza značajnih dužnosti zaposlenika u vezi s kreditiranjem unutar grupacije, kao što je pružanje zainteresiranim strankama odgovarajuće mogućnosti da na to daju svoja očitovanja; propustila je, tijekom istrage, pozvati zainteresirane stranke da se u tom pogledu očituju; te je u pobijanoj odluci odlučila zanemariti takva očitovanja koja su zainteresirane stranke u tom pogledu zapravo dale. Slijedom toga, pobijana odluka je ništava.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je odlučila da oporezivanje društva iz Ujedinjene Kraljevine porezom na dobit stranih društava kćeri „samo u onoj mjeri koja se može pripisati domaćoj imovini i aktivnostima” ne predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana i da osporena mjera nije potrebna kako bi se osigurala usklađenost sa slobodama iz Ugovora.

U potporu svojem zahtjevu (istaknutom podredno) za poništenje članka 2. pobijane odluke, tužitelji ističu sljedeći tužbeni razlog.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija, čak i ako osporena mjera predstavlja državnu potporu (što se niječe), počinila pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdila da se povratom potpore ne bi povrijedilo temeljna načela prava Unije, i kada je naložila povrat potpore neovisno o tomu je li osnivanje CFC-ova i njihovo davanje zajmova nerezidentnim grupacijama društava zapravo predstavljalo ostvarivanje slobode poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala. Konkretno, u ovom bi slučaju povrat potpore doveo do povrede slobode poslovnog nastana tužiteljâ iz članka 49. UFEU-a i slobodnog kretanja kapitala iz članka 63. UFEU-a. U mjeri u kojoj takva povreda postoji, nalog za povrat potpore iz članka 2. pobijane odluke treba poništiti.

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 оd 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC) (SL 2019., L 216, str. 1.);

—

podredno, poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se njime povrjeđuje tužiteljeva sloboda poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a; i

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni kada je zaključila da osporena mjera dovela do ekonomske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni prilikom utvrđivanja referentnog sustava za potrebe analize „selektivnosti”.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i očite pogreške u ocjeni kada je pogrešno odnosno nepotpuno utvrdila, te pogrešno razumjela, relevantne ciljeve referentnog sustava koji je izabrala.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se osporenom mjerom odstupa od referentnog sustava koji je izabrala.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je osporenu mjeru pogrešno okvalificirala kao prima facie selektivnu, pogrešno smatrajući da dovodi do različitog postupanja s poduzetnicima u pravno i činjenično usporedivim situacijama.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je prilikom ocjene selektivnosti osporene mjere u obzir uzela Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 (1), s obzirom na to da je taj instrument stupio na snagu tek nakon kraja razdoblja u kojem je Komisija odlučila da osporena mjera predstavlja državnu potporu.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka predstavlja Komisijinu zlouporabu ovlasti koja je u suprotnosti s poreznom suverenošću Ujedinjenje Kraljevine.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se navodno odstupanje ne može opravdati s obzirom na oporezivanje netrgovinske financijske dobiti ostvarene od kvalificiranih kreditnih odnosa koja je prima facie obuhvaćena odjeljkom 371.EB (aktivnosti u Ujedinjenoj Kraljevini) Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.). Kad je riječ o izuzećima u vezi s „kvalificiranim sredstvima” ili „dobiti koja proizlazi iz jednakih kamata”, Komisijinoj odluci također nedostaje obrazloženje u pogledu njihove opravdanosti odnosno neopravdanosti.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj povredi članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 6. Uredbe (EU) 2015/1589 (2) te povredi dužnosti dobre uprave iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima. Konkretno, u odluci o pokretanju postupka nije navela da dvoji o opravdanosti „75-postotnog izuzeća” iz odjeljka 371.ID Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 kako bi izbjegla praktične poteškoće do kojih dovodi analiza značajnih dužnosti zaposlenika u vezi s kreditiranjem unutar grupacije, kao što je pružanje zainteresiranim strankama odgovarajuće mogućnosti da na to daju svoja očitovanja; propustila je, tijekom istrage, pozvati zainteresirane stranke da se u tom pogledu očituju; te je u pobijanoj odluci odlučila zanemariti takva očitovanja koja su zainteresirane stranke u tom pogledu zapravo dale. Slijedom toga, pobijana odluka je ništava.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je odlučila da oporezivanje društva iz Ujedinjene Kraljevine porezom na dobit stranih društava kćeri „samo u onoj mjeri koja se može pripisati domaćoj imovini i aktivnostima” ne predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana i da osporena mjera nije potrebna kako bi se osigurala usklađenost sa slobodama iz Ugovora.

U potporu svojem zahtjevu (istaknutom podredno) za poništenje članka 2. pobijane odluke, tužitelj ističe sljedeći tužbeni razlog.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija, čak i ako osporena mjera predstavlja državnu potporu (što se niječe), počinila pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdila da se povratom potpore ne bi povrijedilo temeljna načela prava Unije, i kada je naložila povrat potpore neovisno o tomu je li osnivanje CFC-ova i njihovo davanje zajmova nerezidentnim grupacijama društava zapravo predstavljalo ostvarivanje slobode poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala. Konkretno, u ovom bi slučaju povrat potpore doveo do povrede tužiteljeve slobode poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a i slobodnog kretanja kapitala iz članka 63. UFEU-a. U mjeri u kojoj takva povreda postoji, nalog za povrat potpore iz članka 2. pobijane odluke treba poništiti.

—

utvrdi da ne postoji nezakonita državna potpora, poništi članak 1. Odluke C(2019) 2526 final od 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC), u mjeri u kojoj je njome utvrđeno postojanje nezakonite državne potpore, te poništi obvezu Ujedinjene Kraljevine da vrati navodnu nezakonitu državnu potporu koju su u tim okolnostima primili tužitelji (članci 2. i 3. pobijane odluke);

—

podredno, poništi članke 2. i 3. pobijane odluke, u dijelu u kojem se njima od Ujedinjene Kraljevine zahtijeva povrat navodne državne potpore; i

—

u svakom slučaju, naloži Komisiji snošenje troškova tužiteljâ u ovom postupku.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Komisija pogrešno tumači kontekst, cilj i funkcioniranje britanskih pravila o kontroliranim stranim društvima (controlled foreign company; u daljnjem tekstu: CFC) u odnosu na postupanje s netrgovinskom financijskom dobiti. Komisijini zaključci u pobijanoj odluci temelje se na kumulaciji očitih pogrešaka. Konkretnije, Komisija je počinila očite pogreške prilikom tumačenja općeg britanskog poreznog sustava, ciljeva CFC sustava, u pogledu posebnog područja primjene izuzeća financiranja unutar grupacija te prilikom definiranja kvalificiranih kreditnih odnosa.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija pogrešno tumači izuzeće financiranja unutar grupacija kao izuzeće od oporezivanja te u skladu s time kao prednost. U odnosu na netrgovinsku financijsku dobit, izuzeće financiranja unutar grupacije čini odredbu o pristojbama i dio je definicije ograničenja CFC pravila, odnosno nije selektivna prednost. Komisija nije izvršila ikakvu kvantitativnu analizu kako bi pokazala da se radi o prednosti, a s obzirom na to da ne postoje uvjerljivi dokazi da predmetna mjera dovodi do prednosti, pobijana odluka ne može se održati.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno utvrdila referentni sustav za ocjenu učinaka CFC pravila i pogrešno utvrdila da su ta pravila skup pravila različit od općeg britanskog sustava poreza na dobit. Komisija nije pravilno protumačila cilj CFC pravila te nije uzela u obzir marginu diskrecije Ujedinjene Kraljevine.

4.

Četvrti tužbeni razlog, kojim se navodi da je Komisija počinila očite pogreške u svojoj analizi državne potpore te primijenila pogrešna ispitivanja prilikom razmatranja pitanja usporedivosti. Komisija nije smatrala da je britanska porezna osnovica izložena različitoj razini rizika ovisno o tome radi li se o davanju zajmova unutar grupacije oporezive u Ujedinjenoj Kraljevini ili davanju zajmova grupaciji koja se ne oporezuje u Ujedinjenoj Kraljevini te je nerazborito zaključila da je davanje zajmova unutar grupacije usporedivo s davanjem zajmova trećoj strani.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da čak i kad bi predmetne CFC mjere prima facie činile potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, u pobijanoj odluci pogrešno je zaključeno da ne postoji opravdanje koje bi se moglo primijeniti kako bi se obranila usklađenost predmetnih mjera s Unijinim pravilima o državnim potporama. Usto, pobijana odluka je nerazborita i nedosljedna jer je Komisija pravilno prihvatila da je poglavlje 9. dijela 9A Taxation (International and Other Provisions) Act 2010 (Akt o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.) opravdano u slučajevima kad bi jedini razlog za primjenu pristojbe CFC-a prema protučinjeničnom scenariju iz poglavlja 5. navedenog dijela 9A bilo ispitivanje „kapitala povezanog s Ujedinjenom Kraljevinom”, s obzirom na to da to ispitivanje može biti pretjerano teško primijeniti u praksi, ali Komisija istodobno tvrdi, a da nije pružila odgovarajuće obrazloženje, da navedeno poglavlje 9. nije nikada opravdano u slučajevima u kojima bi ispitivanje značajnih dužnosti zaposlenika dovelo do primjene pristojbe CFC-a prema navedenom poglavlju 5. Naime, ispitivanje značajnih dužnosti zaposlenika je prekomjerno teško izvršiti u praksi tako da je Komisija trebala zaključiti da je navedeno poglavlje 9. opravdano s obzirom na kontekst i tog ispitivanja te je stoga trebala zaključiti da ne postoji državna potpora.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da kad bi se utvrdila osnovanost pobijane odluke, njezinom provedbom putem povrata navodne državne potpore od strane tužiteljâ povrijedila bi se temeljna načela prava Unije, uključujući slobodu poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga, s obzirom na to da se u slučaju tužiteljâ predmetni CFC-ovi nalaze u drugim državama članicama.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je nalog za povrat koji proizlazi iz pobijane odluke neosnovan i da se protivi temeljnim načelima Unije.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija nije pružila odgovarajuće obrazloženje ključnih elemenata u pobijanoj odluci, poput zaključka da se pristojba CFC-a prema navedenom poglavlju 5. može bez izazivanja poteškoća ili neproporcionalnog tereta primijeniti ispitivanjem značajnih dužnosti zaposlenika.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se pobijanom odlukom krši i načelo dobre uprave, koje od Komisije zahtijeva transparentnost i predvidljivost u provođenju administrativnih postupaka te donošenje odluka u razumnom roku. Nerazumno je da Komisiji treba više od četiri godine za pokretanje istražnog postupka u ovom predmetu te, za donošenje odluke, više od šest godina od stupanja na snagu pobijane mjere.

—

poništi Odluku Komisije C(2019) 2526 final od 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC);

—

u svakom slučaju, naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova u ovom postupku.

1.

Prvim tužbenim razlogom ističe da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i očitu pogrešnu u ocjeni jer je zaključila da su pravila o CFC-u, a ne britanski sustav poreza na dobit, relevantan referentni sustav. Osobito Komisijin zaključak da su britanska pravila o CFC-u referentan sustav dovodi do pogrešne primjene sudske prakse sudova Unije. Komisija je umjesto toga trebala zaključiti da je odgovarajući referentni sustav britanski sustav poreza na dobit čiji su bitni i neodvojivi dio pravila o CFC-u.

2.

Drugim tužbenim razlogom ističe da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i očitu pogrešku u ocjeni u pogledu ciljeva referentnog sustava.

3.

Trećim tužbenim razlogom ističe da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava, očitu pogrešku u ocjeni i da je propustila obrazložiti zaključak da izuzeće financiranja unutar grupacija čini selektivno odstupanje od referentnog sustava i, osobito, da se poduzeća koja ostvaruju netrgovinsku financijsku dobit druge vrste nalaze u usporedivoj pravnoj i činjeničnoj situaciji s poduzećima koja ostvaruju netrgovinsku financijsku dobit iz kvalificiranih kreditnih odnosa. Komisija je doista pogrešno zaključila da netrgovinska financijska dobit iz uzlaznih zajmova (upstream loans) i zajmova treće strane (money boxes) ne dovodi do značajnijeg i materijalno većeg rizika od umjetnog preusmjeravanja dobiti u usporedbi s kvalificiranim kreditnim odnosima. Nadalje, Komisija se pogrešno usredotočila na zakonodavnu tehniku, a ne na učinke izuzeća financiranja unutar grupacija.

4.

Četvrtim tužbenim razlogom ističe da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava, očitu pogrešku u ocjeni i da je propustila obrazložiti zaključak da izuzeće financiranja unutar grupacija nije opravdano prirodom i općom strukturom poreznih pravila u pogledu kriterija značajnih dužnosti zaposlenika. Osobito, Komisija je pogrešno zaključila da administrativno opterećenje primjene kriterija značajnih dužnosti zaposlenika ne opravdava izuzeće financiranja unutar grupacija i da izuzeće financiranja unutar grupacija nije opravdano potrebom poštovanja sloboda iz Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

5.

Petim tužbenim razlogom ističe da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i očitu pogrešku u ocjeni u pogledu postojanja prednosti kao što se zahtijeva člankom 107. UFEU-a. Komisijina ocjena temelji se na nedokazanim tvrdnjama i u stvarnosti ne dokazuje da postoji prednost i samo utvrđuje da bi u određenim okolnostima mogla postojati takva prednost.

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 оd 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC) (SL 2019., L 216, str. 1.);

—

podredno, poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se njime povrjeđuje tužiteljeva sloboda poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a ili slobodno kretanje kapitala iz članka 63. UFEU-a; i

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni kada je zaključila da je osporena mjera dovela do ekonomske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni prilikom utvrđivanja referentnog sustava za potrebe analize „selektivnosti”.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i očite pogreške u ocjeni kada je pogrešno odnosno nepotpuno utvrdila, te pogrešno razumjela, relevantne ciljeve referentnog sustava koji je izabrala.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se osporenom mjerom odstupa od referentnog sustava koji je izabrala.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je osporenu mjeru pogrešno okvalificirala kao prima facie selektivnu, pogrešno smatrajući da dovodi do različitog postupanja s poduzetnicima u pravno i činjenično usporedivim situacijama.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je prilikom ocjene selektivnosti osporene mjere u obzir uzela Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 (1), s obzirom na to da je taj instrument stupio na snagu tek nakon kraja razdoblja u kojem je Komisija odlučila da osporena mjera predstavlja državnu potporu.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka predstavlja Komisijinu zlouporabu ovlasti koja je u suprotnosti s poreznom suverenošću Ujedinjenje Kraljevine.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se navodno odstupanje ne može opravdati s obzirom na oporezivanje netrgovinske financijske dobiti ostvarene od kvalificiranih kreditnih odnosa koja je prima facie obuhvaćena odjeljkom 371.EB (aktivnosti u Ujedinjenoj Kraljevini) Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.). Kad je riječ o izuzećima u vezi s „kvalificiranim sredstvima” ili „dobiti koja proizlazi iz jednakih kamata”, Komisijinoj odluci također nedostaje obrazloženje u pogledu njihove opravdanosti odnosno neopravdanosti.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj povredi članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 6. Uredbe (EU) 2015/1589 (2) te povredi dužnosti dobre uprave iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima. Konkretno, u odluci o pokretanju postupka nije navela da dvoji o opravdanosti „75-postotnog izuzeća” iz odjeljka 371.ID Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 kako bi izbjegla praktične poteškoće do kojih dovodi analiza značajnih dužnosti zaposlenika u vezi s kreditiranjem unutar grupacije, kao što je pružanje zainteresiranim strankama odgovarajuće mogućnosti da na to daju svoja očitovanja; propustila je, tijekom istrage, pozvati zainteresirane stranke da se u tom pogledu očituju; te je u pobijanoj odluci odlučila zanemariti takva očitovanja koja su zainteresirane stranke u tom pogledu zapravo dale. Slijedom toga, pobijana odluka je ništava.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je odlučila da oporezivanje društva iz Ujedinjene Kraljevine porezom na dobit stranih društava kćeri „samo u onoj mjeri koja se može pripisati domaćoj imovini i aktivnostima” ne predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana i da osporena mjera nije potrebna kako bi se osigurala usklađenost sa slobodama iz Ugovora.

U potporu svojem zahtjevu (istaknutom podredno) za poništenje članka 2. pobijane odluke, tužitelj ističe sljedeći tužbeni razlog.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija, čak i ako osporena mjera predstavlja državnu potporu (što se niječe), počinila pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdila da se povratom potpore ne bi povrijedilo temeljna načela prava Unije, i kada je naložila povrat potpore neovisno o tomu je li osnivanje CFC-ova i njihovo davanje zajmova nerezidentnim grupacijama društava zapravo predstavljalo ostvarivanje slobode poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala. Konkretno, u ovom bi slučaju povrat potpore doveo do povrede tužiteljeve slobode poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a i slobodnog kretanja kapitala iz članka 63. UFEU-a. U mjeri u kojoj takva povreda postoji, nalog za povrat potpore iz članka 2. pobijane odluke treba poništiti.

i.

u cijelosti poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 od 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC) (SL 2019., L 216, str.1.);

ii.

podredno, poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 ako zaključi da se odjeljak 371.ID Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 (Akt o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.) smatra nezakonitom državnom potporom u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

iii.

podredno, poništi članke 2., 3. i 4. Odluke Komisije (EU) 2019/1352;

iv.

u svakom slučaju, naloži Europskoj komisiji snošenje svih nastalih troškova povodom ove tužbe.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija odabrala nevaljani referentni sustav u svrhu svoje analize selektivnosti. Kada se ocjenjuje prema prikladnom referentnom sustavu, program izuzeća financiranja unutar grupacija („sporna mjera”) nije odstupanje i nije selektivno.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija u potpunosti pogrešno shvatila narav primarnog cilja svojeg izabranog referentnog sustava i nije uzela u obzir sve ciljeve tog sustava, zbog čega je primijenila nepotpun i hipotetski referentni sustav.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija potpuno pogrešno ocijenila ulogu sporne mjere, naizgled na neprikladnoj osnovi regulatorne tehnike. Pravilno shvaćena, sporna mjera nije odstupanje od referentnog sustava koji je izabrala Komisija.

4.

Četvrti tužbeni zahtjev, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija pogrešno zaključila da se sporna mjera razlikuje između poduzetnika koji su, s obzirom na ciljeve referentnog sustava koji je izabrala, usporedivi.

5.

Peti tužbeni zahtjev, koji se temelji na tvrdnji da Komisija nije utvrdila da sporna mjera nije selektivna prednost jer proizlazi iz vodećih načela i izvire iz naravi referentnog sustava koji je Komisija izabrala te je sastavni mehanizam potreban za funkcioniranje i djelotvornost sustava.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se Odlukom Komisije prekoračuju Komisijine ovlasti u području državne potpore, u suprotnosti s poreznim suverenitetom Ujedinjene Kraljevine.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija provođenjem svoje istrage sporne mjere prekršila članak 108. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 6. Uredbe (EU) 2015/1589, (1) kao i svoju dužnost dobre uprave u skladu s člankom 41. Povelje Europske Unije o temeljnim pravima.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija prekršila svoju dužnost obrazlaganja u skladu s člankom 296. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Komisija nije utvrdila da je odjeljak 371.ID Akta o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010. u potpunosti opravdan i ne čini selektivnu prednost.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da povrat ne treba naložiti jer bi to, u skladu s predmetom C-196/04, Cadbury Schweppes, (2) bilo kršenje općih načela prava Unije u odnosu na temeljnu slobodu poslovnog nastana.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da ne treba naložiti povrat jer su Komisijine smjernice u odnosu na povrat prekoračenje ovlasti i krše opća načela prava Unije u vezi s povratom nezakonite državne potpore.

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 оd 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC) (SL 2019., L 216, str. 1.);

—

podredno, poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se njime povrjeđuje tužiteljeva sloboda poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a; i

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni kada je zaključila da je sustav izuzeća financiranja unutar grupacija (u daljnjem tekstu: osporena mjera) doveo do ekonomske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni prilikom utvrđivanja referentnog sustava za potrebe analize „selektivnosti”.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i očite pogreške u ocjeni kada je pogrešno odnosno nepotpuno utvrdila, te pogrešno razumjela, relevantne ciljeve referentnog sustava koji je izabrala.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se osporenom mjerom odstupa od referentnog sustava koji je izabrala.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je osporenu mjeru pogrešno okvalificirala kao prima facie selektivnu, pogrešno smatrajući da dovodi do različitog postupanja s poduzetnicima u pravno i činjenično usporedivim situacijama.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je prilikom ocjene selektivnosti osporene mjere u obzir uzela Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 (1), s obzirom na to da je taj instrument stupio na snagu tek nakon kraja razdoblja u kojem je Komisija odlučila da osporena mjera predstavlja državnu potporu.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka predstavlja Komisijinu zlouporabu ovlasti koja je u suprotnosti s poreznom suverenošću Ujedinjenje Kraljevine.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se navodno odstupanje ne može opravdati s obzirom na oporezivanje netrgovinske financijske dobiti ostvarene od kvalificiranih kreditnih odnosa koja je prima facie obuhvaćena odjeljkom 371.EB (aktivnosti u Ujedinjenoj Kraljevini) Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.). Kad je riječ o izuzećima u vezi s „kvalificiranim sredstvima” ili „dobiti koja proizlazi iz jednakih kamata”, Komisijinoj odluci također nedostaje obrazloženje u pogledu njihove opravdanosti odnosno neopravdanosti.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj povredi članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 6. Uredbe (EU) 2015/1589 (2) te povredi dužnosti dobre uprave iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima. Konkretno, u odluci o pokretanju postupka nije navela da dvoji o opravdanosti „75-postotnog izuzeća” iz odjeljka 371.ID Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 kako bi izbjegla praktične poteškoće do kojih dovodi analiza značajnih dužnosti zaposlenika u vezi s kreditiranjem unutar grupacije, kao što je pružanje zainteresiranim strankama odgovarajuće mogućnosti da na to daju svoja očitovanja; propustila je, tijekom istrage, pozvati zainteresirane stranke da se u tom pogledu očituju; te je u osporenoj odluci odlučila zanemariti takva očitovanja koja su zainteresirane stranke u tom pogledu zapravo dale. Slijedom toga, pobijana odluka je ništava.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je odlučila da oporezivanje društva iz Ujedinjene Kraljevine porezom na dobit stranih društava kćeri „samo u onoj mjeri koja se može pripisati domaćoj imovini i aktivnostima” ne predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana i da osporena mjera nije potrebna kako bi se osigurala usklađenost sa slobodama iz Ugovora.

U potporu svojem zahtjevu (istaknutom podredno) za poništenje članka 2. pobijane odluke, tužitelj ističe sljedeći tužbeni razlog.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija, čak i ako osporena mjera predstavlja državnu potporu (što se niječe), počinila pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdila da se povratom potpore ne bi povrijedilo temeljna načela prava Unije, i kada je naložila povrat potpore neovisno o tomu je li osnivanje CFC-ova i njihovo davanje zajmova nerezidentnim grupacijama društava zapravo predstavljalo ostvarivanje slobode poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala. Konkretno, u ovom bi slučaju povrat potpore doveo do povrede tužiteljeve slobode poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a i slobodnog kretanja kapitala iz članka 63. UFEU-a. U mjeri u kojoj takva povreda postoji, nalog za povrat potpore iz članka 2. pobijane odluke treba poništiti.

—

utvrdi da ne postoji nezakonita državna potpora, poništi članak 1. Odluke C(2019) 2526 final od 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC), u mjeri u kojoj je njome utvrđeno postojanje nezakonite državne potpore, te poništi obvezu Ujedinjene Kraljevine da vrati navodnu nezakonitu državnu potporu koju je u tim okolnostima primio tužitelj (članci 2. i 3. pobijane odluke);

—

podredno, poništi članke 2. i 3. pobijane odluke, u dijelu u kojem se njima od Ujedinjene Kraljevine zahtijeva povrat navodne državne potpore; i

—

u svakom slučaju, naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova u ovom postupku.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Komisija pogrešno tumači kontekst, cilj i funkcioniranje britanskih pravila o kontroliranim stranim društvima (controlled foreign company; u daljnjem tekstu: CFC) u odnosu na postupanje s netrgovinskom financijskom dobiti. Komisijini zaključci u pobijanoj odluci temelje se na kumulaciji očitih pogrešaka. Konkretnije, Komisija je počinila očite pogreške prilikom tumačenja općeg britanskog poreznog sustava, ciljeva CFC sustava, u pogledu posebnog područja primjene izuzeća financiranja unutar grupacija te prilikom definiranja kvalificiranih kreditnih odnosa.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija pogrešno tumači izuzeće financiranja unutar grupacija kao izuzeće od oporezivanja te u skladu s time kao prednost. U odnosu na netrgovinsku financijsku dobit, izuzeće financiranja unutar grupacije čini odredbu o pristojbama i dio je definicije ograničenja CFC pravila, odnosno nije selektivna prednost. Komisija nije izvršila ikakvu kvantitativnu analizu kako bi pokazala da se radi o prednosti, a s obzirom na to da ne postoje uvjerljivi dokazi da predmetna mjera dovodi do prednosti, pobijana odluka ne može se održati.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno utvrdila referentni sustav za ocjenu učinaka CFC pravila i pogrešno utvrdila da su ta pravila skup pravila različit od općeg britanskog sustava poreza na dobit. Komisija nije pravilno protumačila cilj CFC pravila te nije uzela u obzir marginu diskrecije Ujedinjene Kraljevine.

4.

Četvrti tužbeni razlog, kojim se navodi da je Komisija počinila očite pogreške u svojoj analizi državne potpore te primijenila pogrešna ispitivanja prilikom razmatranja pitanja usporedivosti. Komisija nije smatrala da je britanska porezna osnovica izložena različitoj razini rizika ovisno o tome radi li se o davanju zajmova unutar grupacije oporezive u Ujedinjenoj Kraljevini ili davanju zajmova grupaciji koja se ne oporezuje u Ujedinjenoj Kraljevini te je nerazborito zaključila da je davanje zajmova unutar grupacije usporedivo s davanjem zajmova trećoj strani.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da čak i kad bi predmetne CFC mjere prima facie činile potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, u pobijanoj odluci pogrešno je zaključeno da ne postoji opravdanje koje bi se moglo primijeniti kako bi se obranila usklađenost predmetnih mjera s Unijinim pravilima o državnim potporama. Usto, pobijana odluka je nerazborita i nedosljedna jer je Komisija pravilno prihvatila da je poglavlje 9. dijela 9A Taxation (International and Other Provisions) Act 2010 (Akt o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.) opravdano u slučajevima kad bi jedini razlog za primjenu pristojbe CFC-a prema protučinjeničnom scenariju iz poglavlja 5. navedenog dijela 9A bilo ispitivanje „kapitala povezanog s Ujedinjenom Kraljevinom”, s obzirom na to da to ispitivanje može biti pretjerano teško primijeniti u praksi, ali Komisija istodobno tvrdi, a da nije pružila odgovarajuće obrazloženje, da navedeno poglavlje 9. nije nikada opravdano u slučajevima u kojima bi ispitivanje značajnih dužnosti zaposlenika dovelo do primjene pristojbe CFC-a prema navedenom poglavlju 5. Naime, ispitivanje značajnih dužnosti zaposlenika je prekomjerno teško izvršiti u praksi tako da je Komisija trebala zaključiti da je navedeno poglavlje 9. opravdano s obzirom na kontekst i tog ispitivanja te je stoga trebala zaključiti da ne postoji državna potpora.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da kad bi se utvrdila osnovanost pobijane odluke, njezinom provedbom putem povrata navodne državne potpore od strane tužitelja povrijedila bi se temeljna načela prava Unije, uključujući slobodu poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga, s obzirom na to da se u tužiteljevu slučaju predmetni CFC-ovi nalaze u drugim državama članicama.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je nalog za povrat koji proizlazi iz pobijane odluke neosnovan i da se protivi temeljnim načelima Unije.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija nije pružila odgovarajuće obrazloženje ključnih elemenata u pobijanoj odluci, poput zaključka da se pristojba CFC-a prema navedenom poglavlju 5. može bez izazivanja poteškoća ili neproporcionalnog tereta primijeniti ispitivanjem značajnih dužnosti zaposlenika.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se pobijanom odlukom krši i načelo dobre uprave, koje od Komisije zahtijeva transparentnost i predvidljivost u provođenju administrativnih postupaka te donošenje odluka u razumnom roku. Nerazumno je da Komisiji treba više od četiri godine za pokretanje istražnog postupka u ovom predmetu te, za donošenje odluke, više od šest godina od stupanja na snagu pobijane mjere.

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 оd 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC) (SL 2019., L 216, str. 1.);

—

podredno, poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se njime povrjeđuje tužiteljeva sloboda poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a; i

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni kada je zaključila da je sustav izuzeća financiranja unutar grupacija (u daljnjem tekstu: osporena mjera) doveo do ekonomske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni prilikom utvrđivanja referentnog sustava za potrebe analize „selektivnosti”.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i očite pogreške u ocjeni kada je pogrešno odnosno nepotpuno utvrdila, te pogrešno razumjela, relevantne ciljeve referentnog sustava koji je izabrala.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se osporenom mjerom odstupa od referentnog sustava koji je izabrala.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je osporenu mjeru pogrešno okvalificirala kao prima facie selektivnu, pogrešno smatrajući da dovodi do različitog postupanja s poduzetnicima u pravno i činjenično usporedivim situacijama.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je prilikom ocjene selektivnosti osporene mjere u obzir uzela Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 (1), s obzirom na to da je taj instrument stupio na snagu tek nakon kraja razdoblja u kojem je Komisija odlučila da osporena mjera predstavlja državnu potporu.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka predstavlja Komisijinu zlouporabu ovlasti koja je u suprotnosti s poreznom suverenošću Ujedinjenje Kraljevine.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se navodno odstupanje ne može opravdati s obzirom na oporezivanje netrgovinske financijske dobiti ostvarene od kvalificiranih kreditnih odnosa koja je prima facie obuhvaćena odjeljkom 371.EB (aktivnosti u Ujedinjenoj Kraljevini) Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.). Kad je riječ o izuzećima u vezi s „kvalificiranim sredstvima” ili „dobiti koja proizlazi iz jednakih kamata”, Komisijinoj odluci također nedostaje obrazloženje u pogledu njihove opravdanosti odnosno neopravdanosti.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj povredi članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 6. Uredbe (EU) 2015/1589 (2) te povredi dužnosti dobre uprave iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima. Konkretno, u odluci o pokretanju postupka nije navela da dvoji o opravdanosti „75-postotnog izuzeća” iz odjeljka 371.ID Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 kako bi izbjegla praktične poteškoće do kojih dovodi analiza značajnih dužnosti zaposlenika u vezi s kreditiranjem unutar grupacije, kao što je pružanje zainteresiranim strankama odgovarajuće mogućnosti da na to daju svoja očitovanja; propustila je, tijekom istrage, pozvati zainteresirane stranke da se u tom pogledu očituju; te je u pobijanoj odluci odlučila zanemariti takva očitovanja koja su zainteresirane stranke u tom pogledu zapravo dale. Slijedom toga, pobijana odluka je ništava.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je odlučila da oporezivanje društva iz Ujedinjene Kraljevine porezom na dobit stranih društava kćeri „samo u onoj mjeri koja se može pripisati domaćoj imovini i aktivnostima” ne predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana i da osporena mjera nije potrebna kako bi se osigurala usklađenost sa slobodama iz Ugovora.

U potporu svojem zahtjevu (istaknutom podredno) za poništenje članka 2. pobijane odluke, tužitelj ističe sljedeći tužbeni razlog.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija, čak i ako osporena mjera predstavlja državnu potporu (što se niječe), počinila pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdila da se povratom potpore ne bi povrijedilo temeljna načela prava Unije, i kada je naložila povrat potpore neovisno o tomu je li osnivanje CFC-ova i njihovo davanje zajmova nerezidentnim grupacijama društava zapravo predstavljalo ostvarivanje slobode poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala. Konkretno, u ovom bi slučaju povrat potpore doveo do povrede tužiteljeve slobode poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a i slobodnog kretanja kapitala iz članka 63. UFEU-a. U mjeri u kojoj takva povreda postoji, nalog za povrat potpore iz članka 2. pobijane odluke treba poništiti.

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 оd 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC) (SL 2019., L 216, str. 1.);

—

podredno, poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se njime povrjeđuje sloboda poslovnog nastana tužiteljâ iz članka 49. UFEU-a ili slobodno kretanje kapitala iz članka 63. UFEU-a; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova tužiteljâ.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni kada je zaključila da je sustav izuzeća financiranja unutar grupacija (u daljnjem tekstu: osporena mjera) doveo do ekonomske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni prilikom utvrđivanja referentnog sustava za potrebe analize „selektivnosti”.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i očite pogreške u ocjeni kada je pogrešno odnosno nepotpuno utvrdila, te pogrešno razumjela, relevantne ciljeve referentnog sustava koji je izabrala.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se osporenom mjerom odstupa od referentnog sustava koji je izabrala

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je osporenu mjeru pogrešno okvalificirala kao prima facie selektivnu, pogrešno smatrajući da dovodi do različitog postupanja s poduzetnicima u pravno i činjenično usporedivim situacijama.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je prilikom ocjene selektivnosti osporene mjere u obzir uzela Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 (1), s obzirom na to da je taj instrument stupio na snagu tek nakon kraja razdoblja u kojem je Komisija odlučila da osporena mjera predstavlja državnu potporu.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka predstavlja Komisijinu zlouporabu ovlasti koja je u suprotnosti s poreznom suverenošću Ujedinjenje Kraljevine.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se navodno odstupanje ne može opravdati s obzirom na oporezivanje netrgovinske financijske dobiti ostvarene od kvalificiranih kreditnih odnosa koja je prima facie obuhvaćena odjeljkom 371.EB (aktivnosti u Ujedinjenoj Kraljevini) Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.). Kad je riječ o izuzećima u vezi s „kvalificiranim sredstvima” ili „dobiti koja proizlazi iz jednakih kamata”, Komisijinoj odluci također nedostaje obrazloženje u pogledu njihove opravdanosti odnosno neopravdanosti.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj povredi članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 6. Uredbe (EU) 2015/1589 (2) te povredi dužnosti dobre uprave iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima. Konkretno, u odluci o pokretanju postupka nije navela da dvoji o opravdanosti „75-postotnog izuzeća” iz odjeljka 371.ID Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 kako bi izbjegla praktične poteškoće do kojih dovodi analiza značajnih dužnosti zaposlenika u vezi s kreditiranjem unutar grupacije, kao što je pružanje zainteresiranim strankama odgovarajuće mogućnosti da na to daju svoja očitovanja; propustila je, tijekom istrage, pozvati zainteresirane stranke da se u tom pogledu očituju; te je u pobijanoj odluci odlučila zanemariti takva očitovanja koja su zainteresirane stranke u tom pogledu zapravo dale. Slijedom toga, pobijana odluka je ništava.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je odlučila da oporezivanje društva iz Ujedinjene Kraljevine porezom na dobit stranih društava kćeri „samo u onoj mjeri koja se može pripisati domaćoj imovini i aktivnostima” ne predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana i da osporena mjera nije potrebna kako bi se osigurala usklađenost sa slobodama iz Ugovora.

U potporu svojem zahtjevu (istaknutom podredno) za poništenje članka 2. pobijane odluke, tužitelji ističu sljedeći tužbeni razlog.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija, čak i ako osporena mjera predstavlja državnu potporu (što se niječe), počinila pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdila da se povratom potpore ne bi povrijedilo temeljna načela prava Unije, i kada je naložila povrat potpore neovisno o tomu je li osnivanje CFC-ova i njihovo davanje zajmova nerezidentnim grupacijama društava zapravo predstavljalo ostvarivanje slobode poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala. Konkretno, u ovom bi slučaju povrat potpore doveo do povrede slobode poslovnog nastana tužiteljâ iz članka 49. UFEU-a i slobodnog kretanja kapitala iz članka 63. UFEU-a. U mjeri u kojoj takva povreda postoji, nalog za povrat potpore iz članka 2. pobijane odluke treba poništiti.

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 оd 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC) (SL 2019., L 216, str. 1.);

—

podredno, poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se njime povrjeđuje sloboda poslovnog nastana tužiteljâ iz članka 49. UFEU-a; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova tužiteljâ.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni kada je zaključila da je sustav izuzeća financiranja unutar grupacija (u daljnjem tekstu: osporena mjera) doveo do ekonomske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni prilikom utvrđivanja referentnog sustava za potrebe analize „selektivnosti”.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i očite pogreške u ocjeni kada je pogrešno odnosno nepotpuno utvrdila, te pogrešno razumjela, relevantne ciljeve referentnog sustava koji je izabrala.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se osporenom mjerom odstupa od referentnog sustava koji je izabrala.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je osporenu mjeru pogrešno okvalificirala kao prima facie selektivnu, pogrešno smatrajući da dovodi do različitog postupanja s poduzetnicima u pravno i činjenično usporedivim situacijama.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je prilikom ocjene selektivnosti osporene mjere u obzir uzela Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 (1), s obzirom na to da je taj instrument stupio na snagu tek nakon kraja razdoblja u kojem je Komisija odlučila da osporena mjera predstavlja državnu potporu.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka predstavlja Komisijinu zlouporabu ovlasti koja je u suprotnosti s poreznom suverenošću Ujedinjenje Kraljevine.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se navodno odstupanje ne može opravdati s obzirom na oporezivanje netrgovinske financijske dobiti ostvarene od kvalificiranih kreditnih odnosa koja je prima facie obuhvaćena odjeljkom 371.EB (aktivnosti u Ujedinjenoj Kraljevini) Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.). Kad je riječ o izuzećima u vezi s „kvalificiranim sredstvima” ili „dobiti koja proizlazi iz jednakih kamata”, Komisijinoj odluci također nedostaje obrazloženje u pogledu njihove opravdanosti odnosno neopravdanosti.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj povredi članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 6. Uredbe (EU) 2015/1589 (2) te povredi dužnosti dobre uprave iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima. Konkretno, u odluci o pokretanju postupka nije navela da dvoji o opravdanosti „75-postotnog izuzeća” iz odjeljka 371.ID Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 kako bi izbjegla praktične poteškoće do kojih dovodi analiza značajnih dužnosti zaposlenika u vezi s kreditiranjem unutar grupacije, kao što je pružanje zainteresiranim strankama odgovarajuće mogućnosti da na to daju svoja očitovanja; propustila je, tijekom istrage, pozvati zainteresirane stranke da se u tom pogledu očituju; te je u pobijanoj odluci odlučila zanemariti takva očitovanja koja su zainteresirane stranke u tom pogledu zapravo dale. Slijedom toga, pobijana odluka je ništava.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je odlučila da oporezivanje društva iz Ujedinjene Kraljevine porezom na dobit stranih društava kćeri „samo u onoj mjeri koja se može pripisati domaćoj imovini i aktivnostima” ne predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana i da osporena mjera nije potrebna kako bi se osigurala usklađenost sa slobodama iz Ugovora.

U potporu svojem zahtjevu (istaknutom podredno) za poništenje članka 2. pobijane odluke, tužitelji ističu sljedeći tužbeni razlog.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija, čak i ako osporena mjera predstavlja državnu potporu (što se niječe), počinila pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdila da se povratom potpore ne bi povrijedilo temeljna načela prava Unije, i kada je naložila povrat potpore neovisno o tomu je li osnivanje CFC-ova i njihovo davanje zajmova nerezidentnim grupacijama društava zapravo predstavljalo ostvarivanje slobode poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala. Konkretno, u ovom bi slučaju povrat potpore doveo do povrede slobode poslovnog nastana tužiteljâ iz članka 49. UFEU-a i slobodnog kretanja kapitala iz članka 63. UFEU-a. U mjeri u kojoj takva povreda postoji, nalog za povrat potpore iz članka 2. pobijane odluke treba poništiti.

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 оd 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC) (SL 2019., L 216, str. 1.);

—

podredno, poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se njime povrjeđuje tužiteljeva sloboda poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a; i

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni kada je zaključila da je sustav izuzeća financiranja unutar grupacija (u daljnjem tekstu: osporena mjera) doveo do ekonomske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni prilikom utvrđivanja referentnog sustava za potrebe analize „selektivnosti”.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i očite pogreške u ocjeni kada je pogrešno odnosno nepotpuno utvrdila, te pogrešno razumjela, relevantne ciljeve referentnog sustava koji je izabrala.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se osporenom mjerom odstupa od referentnog sustava koji je izabrala.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je osporenu mjeru pogrešno okvalificirala kao prima facie selektivnu, pogrešno smatrajući da dovodi do različitog postupanja s poduzetnicima u pravno i činjenično usporedivim situacijama.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je prilikom ocjene selektivnosti osporene mjere u obzir uzela Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 (1), s obzirom na to da je taj instrument stupio na snagu tek nakon kraja razdoblja u kojem je Komisija odlučila da osporena mjera predstavlja državnu potporu.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka predstavlja Komisijinu zlouporabu ovlasti koja je u suprotnosti s poreznom suverenošću Ujedinjenje Kraljevine.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se navodno odstupanje ne može opravdati s obzirom na oporezivanje netrgovinske financijske dobiti ostvarene od kvalificiranih kreditnih odnosa koja je prima facie obuhvaćena odjeljkom 371.EB (aktivnosti u Ujedinjenoj Kraljevini) Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.). Kad je riječ o izuzećima u vezi s „kvalificiranim sredstvima” ili „dobiti koja proizlazi iz jednakih kamata”, Komisijinoj odluci također nedostaje obrazloženje u pogledu njihove opravdanosti odnosno neopravdanosti.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj povredi članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 6. Uredbe (EU) 2015/1589 (2) te povredi dužnosti dobre uprave iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima. Konkretno, u odluci o pokretanju postupka nije navela da dvoji o opravdanosti „75-postotnog izuzeća” iz odjeljka 371.ID Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 kako bi izbjegla praktične poteškoće do kojih dovodi analiza značajnih dužnosti zaposlenika u vezi s kreditiranjem unutar grupacije, kao što je pružanje zainteresiranim strankama odgovarajuće mogućnosti da na to daju svoja očitovanja; propustila je, tijekom istrage, pozvati zainteresirane stranke da se u tom pogledu očituju; te je u pobijanoj odluci odlučila zanemariti takva očitovanja koja su zainteresirane stranke u tom pogledu zapravo dale. Slijedom toga, pobijana odluka je ništava.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je odlučila da oporezivanje društva iz Ujedinjene Kraljevine porezom na dobit stranih društava kćeri „samo u onoj mjeri koja se može pripisati domaćoj imovini i aktivnostima” ne predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana i da osporena mjera nije potrebna kako bi se osigurala usklađenost sa slobodama iz Ugovora.

U potporu svojem zahtjevu (istaknutom podredno) za poništenje članka 2. pobijane odluke, tužitelj ističe sljedeći tužbeni razlog.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija, čak i ako osporena mjera predstavlja državnu potporu (što se niječe), počinila pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdila da se povratom potpore ne bi povrijedilo temeljna načela prava Unije, i kada je naložila povrat potpore neovisno o tomu je li osnivanje CFC-ova i njihovo davanje zajmova nerezidentnim grupacijama društava zapravo predstavljalo ostvarivanje slobode poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala. Konkretno, u ovom bi slučaju povrat potpore doveo do povrede tužiteljeve slobode poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a i slobodnog kretanja kapitala iz članka 63. UFEU-a. U mjeri u kojoj takva povreda postoji, nalog za povrat potpore iz članka 2. pobijane odluke treba poništiti.

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2019/1352 оd 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC) (SL 2019., L 216, str. 1.);

—

podredno, poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se njime povrjeđuje tužiteljeva sloboda poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a; i

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni kada je zaključila da je osporena mjera dovela do ekonomske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni prilikom utvrđivanja referentnog sustava za potrebe analize „selektivnosti”.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i očite pogreške u ocjeni kada je pogrešno odnosno nepotpuno utvrdila, te pogrešno razumjela, relevantne ciljeve referentnog sustava koji je izabrala.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se osporenom mjerom odstupa od referentnog sustava koji je izabrala.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i/ili očite pogreške u ocjeni kada je osporenu mjeru pogrešno okvalificirala kao prima facie selektivnu, pogrešno smatrajući da dovodi do različitog postupanja s poduzetnicima u pravno i činjenično usporedivim situacijama.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je prilikom ocjene selektivnosti osporene mjere u obzir uzela Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 (1), s obzirom na to da je taj instrument stupio na snagu tek nakon kraja razdoblja u kojem je Komisija odlučila da osporena mjera predstavlja državnu potporu.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka predstavlja Komisijinu zlouporabu ovlasti koja je u suprotnosti s poreznom suverenošću Ujedinjenje Kraljevine.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni kada je utvrdila da se navodno odstupanje ne može opravdati s obzirom na oporezivanje netrgovinske financijske dobiti ostvarene od kvalificiranih kreditnih odnosa koja je prima facie obuhvaćena odjeljkom 371.EB (aktivnosti u Ujedinjenoj Kraljevini) Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.). Kad je riječ o izuzećima u vezi s „kvalificiranim sredstvima” ili „dobiti koja proizlazi iz jednakih kamata”, Komisijinoj odluci također nedostaje obrazloženje u pogledu njihove opravdanosti odnosno neopravdanosti.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj povredi članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 6. Uredbe (EU) 2015/1589 (2) te povredi dužnosti dobre uprave iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima. Konkretno, u odluci o pokretanju postupka nije navela da dvoji o opravdanosti „75-postotnog izuzeća” iz odjeljka 371.ID Taxation (International and Other Provisions) Acta 2010 kako bi izbjegla praktične poteškoće do kojih dovodi analiza značajnih dužnosti zaposlenika u vezi s kreditiranjem unutar grupacije, kao što je pružanje zainteresiranim strankama odgovarajuće mogućnosti da na to daju svoja očitovanja; propustila je, tijekom istrage, pozvati zainteresirane stranke da se u tom pogledu očituju; te je u pobijanoj odluci odlučila zanemariti takva očitovanja koja su zainteresirane stranke u tom pogledu zapravo dale. Slijedom toga, pobijana odluka je ništava.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je odlučila da oporezivanje društva iz Ujedinjene Kraljevine porezom na dobit stranih društava kćeri „samo u onoj mjeri koja se može pripisati domaćoj imovini i aktivnostima” ne predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana i da osporena mjera nije potrebna kako bi se osigurala usklađenost sa slobodama iz Ugovora.

U potporu svojem zahtjevu (istaknutom podredno) za poništenje članka 2. pobijane odluke, tužitelj ističe sljedeći tužbeni razlog.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija, čak i ako osporena mjera predstavlja državnu potporu (što se niječe), počinila pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdila da se povratom potpore ne bi povrijedilo temeljna načela prava Unije, i kada je naložila povrat potpore neovisno o tomu je li osnivanje CFC-ova i njihovo davanje zajmova nerezidentnim grupacijama društava zapravo predstavljalo ostvarivanje slobode poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala. Konkretno, u ovom bi slučaju povrat potpore doveo do povrede tužiteljeve slobode poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a i slobodnog kretanja kapitala iz članka 63. UFEU-a. U mjeri u kojoj takva povreda postoji, nalog za povrat potpore iz članka 2. pobijane odluke treba poništiti.

—

utvrdi da ne postoji nezakonita državna potpora, poništi članak 1. Odluke C(2019) 2526 final od 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC), u mjeri u kojoj je njome utvrđeno postojanje nezakonite državne potpore, te poništi obvezu Ujedinjene Kraljevine da vrati navodnu nezakonitu državnu potporu koju su u tim okolnostima primili tužitelji (članci 2. i 3. pobijane odluke);

—

podredno, poništi članke 2. i 3. pobijane odluke, u dijelu u kojem se njima od Ujedinjene Kraljevine zahtijeva povrat navodne državne potpore; i

—

u svakom slučaju, naloži Komisiji snošenje troškova tužiteljâ u ovom postupku.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Komisija pogrešno tumači kontekst, cilj i funkcioniranje britanskih pravila o kontroliranim stranim društvima (controlled foreign company; u daljnjem tekstu: CFC) u odnosu na postupanje s netrgovinskom financijskom dobiti. Komisijini zaključci u pobijanoj odluci temelje se na kumulaciji očitih pogrešaka. Konkretnije, Komisija je počinila očite pogreške prilikom tumačenja općeg britanskog poreznog sustava, ciljeva CFC sustava, u pogledu posebnog područja primjene izuzeća financiranja unutar grupacija te prilikom definiranja kvalificiranih kreditnih odnosa.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija pogrešno tumači izuzeće financiranja unutar grupacija kao izuzeće od oporezivanja te u skladu s time kao prednost. U odnosu na netrgovinsku financijsku dobit, izuzeće financiranja unutar grupacije čini odredbu o pristojbama i dio je definicije ograničenja CFC pravila, odnosno nije selektivna prednost. Komisija nije izvršila ikakvu kvantitativnu analizu kako bi pokazala da se radi o prednosti, a s obzirom na to da ne postoje uvjerljivi dokazi da predmetna mjera dovodi do prednosti, pobijana odluka ne može se održati.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno utvrdila referentni sustav za ocjenu učinaka CFC pravila i pogrešno utvrdila da ta pravila skup pravila različit od općeg britanskog sustava poreza na dobit. Komisija nije pravilno protumačila cilj CFC pravila te nije uzela u obzir marginu diskrecije Ujedinjene Kraljevine.

4.

Četvrti tužbeni razlog, kojim se navodi da je Komisija počinila očite pogreške u svojoj analizi državne potpore te primijenila pogrešna ispitivanja prilikom razmatranja pitanja usporedivosti. Komisija nije smatrala da je britanska porezna osnovica izložena različitoj razini rizika ovisno o tome radi li se o davanju zajmova unutar grupacije oporezive u Ujedinjenoj Kraljevini ili davanju zajmova grupaciji koja se ne oporezuje u Ujedinjenoj Kraljevini te je nerazborito zaključila da je davanje zajmova unutar grupacije usporedivo s davanjem zajmova trećoj strani.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da čak i kad bi predmetne CFC mjere prima facie činile potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, u pobijanoj odluci pogrešno je zaključeno da ne postoji opravdanje koje bi se moglo primijeniti kako bi se obranila usklađenost predmetnih mjera s Unijinim pravilima o državnim potporama. Usto, pobijana odluka je nerazborita i nedosljedna jer je Komisija pravilno prihvatila da je poglavlje 9. dijela 9A Taxation (International and Other Provisions) Act 2010 (Akt o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.) opravdano u slučajevima kad bi jedini razlog za primjenu pristojbe CFC-a prema protučinjeničnom scenariju iz poglavlja 5. navedenog dijela 9A bilo ispitivanje „kapitala povezanog s Ujedinjenom Kraljevinom”, s obzirom na to da to ispitivanje može biti pretjerano teško primijeniti u praksi, ali Komisija istodobno tvrdi, a da nije pružila odgovarajuće obrazloženje, da navedeno poglavlje 9. nije nikada opravdano u slučajevima u kojima bi ispitivanje značajnih dužnosti zaposlenika dovelo do primjene pristojbe CFC-a prema navedenom poglavlju 5. Naime, ispitivanje značajnih dužnosti zaposlenika je prekomjerno teško izvršiti u praksi tako da je Komisija trebala zaključiti da je navedeno poglavlje 9. opravdano s obzirom na kontekst i tog ispitivanja te je stoga trebala zaključiti da ne postoji državna potpora.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da kad bi se utvrdila osnovanost pobijane odluke, njezinom provedbom putem povrata navodne državne potpore od strane tužiteljâ povrijedila bi se temeljna načela prava Unije, uključujući slobodu poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga, s obzirom na to da se u slučaju tužiteljâ predmetni CFC-ovi nalaze u drugim državama članicama.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je nalog za povrat koji proizlazi iz pobijane odluke neosnovan i da se protivi temeljnim načelima Unije.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija nije pružila odgovarajuće obrazloženje ključnih elemenata u pobijanoj odluci, poput zaključka da se pristojba CFC-a prema navedenom poglavlju 5. može bez izazivanja poteškoća ili neproporcionalnog tereta primijeniti ispitivanjem značajnih dužnosti zaposlenika.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se pobijanom odlukom krši i načelo dobre uprave, koje od Komisije zahtijeva transparentnost i predvidljivost u provođenju administrativnih postupaka te donošenje odluka u razumnom roku. Nerazumno je da Komisiji treba više od četiri godine za pokretanje istražnog postupka u ovom predmetu te, za donošenje odluke, više od šest godina od stupanja na snagu pobijane mjere.