Rezolucija Europskog odbora regija – Kretanja u međuinstitucijskim pregovorima o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021.–2027.

(2020/C 39/01)

I.   PREPORUKE ZA IZMJENE

COM(2018) 375 final

Amandman 1.

Članak 32.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
Uz članak 31. država članica može predložiti provođenje dodatnih mjera tehničke pomoći za jačanje kapaciteta tijela države članice, korisnika i relevantnih partnera koje su potrebne za djelotvorno upravljanje fondovima i njihovu upotrebu. (…)	Uz članak 31. država članica može predložiti provođenje dodatnih mjera tehničke pomoći za jačanje kapaciteta tijela države članice, korisnika i relevantnih partnera koje su potrebne za djelotvorno upravljanje fondovima i njihovu upotrebu, kao i za povećanje institucijskih i administrativnih kapaciteta lokalnih i regionalnih tijela, uključujući dodatna ulaganja u opremu . (…)

Obrazloženje

S obzirom na obustavu 11. tematskog cilja, OR smatra da je važno zajamčiti potporu izgradnji kapaciteta lokalnih i regionalnih tijela s pomoću mjera sličnih 11. tematskom cilju u svim programima.

COM(2018) 383 final/2

Amandman 2.

Članak 2. stavak 1.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
1.   Opći je cilj Programa očuvanje i promicanje prava i vrijednosti kako su utvrđeni u Ugovorima EU-a, uključujući podupiranjem organizacija civilnog društva, radi očuvanja otvorenih, demokratskih i uključivih društava.	1.   Opći je cilj Programa očuvanje i promicanje prava i vrijednosti kako su utvrđeni u Ugovorima EU-a, uključujući podupiranjem organizacija civilnog društva, lokalnih i regionalnih vlasti i njihovih predstavnika , radi očuvanja otvorenih, demokratskih i uključivih društava koja se temelje na rodnoj ravnopravnosti .

Obrazloženje

Lokalna i regionalna tijela korisnici su sredstava ovog programa i imaju važnu ulogu, posebice u poticanju sudjelovanja građana EU-a i zaštiti njihovih prava.

COM(2018) 383 final/2

Amandman 3.

Članak 18. stavak 2.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

2.   Komisija provodi aktivnosti informiranja i priopćavanja u pogledu Programa, njegovih djelovanja i rezultata. Financijska sredstva dodijeljena Programu troše se i na institucijsko priopćavanje političkih prioriteta Unije ako se oni odnose na ciljeve navedene u članku 2.

2.   Komisija provodi aktivnosti informiranja i priopćavanja u pogledu Programa, njegovih djelovanja i rezultata, i to posebice putem mreže informativnih centara Europe Direct . Financijska sredstva dodijeljena Programu troše se i na institucijsko priopćavanje političkih prioriteta Unije ako se oni odnose na ciljeve navedene u članku 2. 3.     EU će učiniti sve što je u njegovoj moći da svim potencijalnim korisnicima pruži informacije o mogućnostima financiranja kako bi osigurao uključenost raznovrsnih organizacija iz raznih država članica i partnerskih zemalja. Podnositelji zahtjeva moraju imati pristup kontaktnoj točki koja će im pružiti potporu, odgovoriti na sve upite o postupku prijave i provjeriti, prije nego što svoju prijavu pošalju, je li ona potpuna.

Obrazloženje

Važno je na najbolji način pružiti što više informacija o mogućnostima koje se nude svim lokalnim i regionalnim tijelima i drugim potencijalno zainteresiranim dionicima i time izbjeći da koristi imaju samo povlašteni partneri EU-a ili najbolje informirane organizacije.

II.   PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA (OR),

1.

ponavlja svoje žaljenje zbog predložene veličine sljedećeg VFO-a, koja bi mogla ugroziti konačan željeni učinak u pojedinačnim područjima politike EU-a. OR se snažno protivi predloženim proračunskim rezovima za kohezijsku politiku i zajedničku poljoprivrednu politiku jer bi oni štetno djelovali na razvoj regija i gradova EU-a. Stoga ponovno odlučno poziva na to da budući VFO iznosi najmanje 1,3 % BND-a 27 država članica EU-a kako bi se osigurao proračun koji odgovara potrebama, očekivanjima i bojaznima građana EU-a;

2.

iznimno je zabrinut zbog sporog napretka u raspravama o VFO-u za razdoblje 2021. –2027. u Vijeću i pita se može li se i dalje poštovati raspored koji su čelnici utvrdili u lipnju, a koji podrazumijeva zaključenje pregovora o VFO-u do kraja 2019. Poziva Europsku komisiju da hitno donese krizni plan kojim se izbjegava mogući prekid programâ u slučaju kasnog donošenja VFO-a;

3.

ističe da su za snažan VFO potrebna pouzdana i stabilna vlastita sredstva. OR se zalaže za pojednostavnjenje prihodovne strane proračuna EU-a, a posebno za prijedlog o postupnom ukidanju svih rabata povezanih s državama članicama, kao i pojednostavnjenje obračuna prihoda temeljenih na PDV-u. OR podsjeća na to da se dogovor o rashodovnoj strani VFO-a ne može postići ako se ne ostvari odgovarajući napredak na njegovoj prihodovnoj strani;

4.

pozdravlja napore Komisije da uspostavi djelotvorne mehanizme za jamčenje poštovanja vladavine prava, uključujući najnoviji plan djelovanja koji se temelji na trima stupovima (1. širenje znanja i zajedničke kulture vladavine prava, 2. prevencija: suradnja i potpora za jačanje vladavine prava na nacionalnoj razini, 3. odgovor: provedba na razini EU-a ako nacionalni mehanizmi zakažu). U tom svjetlu naglašava da lokalne i regionalne vlasti, kao lokalno izabrana tijela, mogu imati ključnu ulogu u promicanju vladavine prava i utvrđivanju povezanih rizika uključivanjem građana u participativnu demokraciju, izgradnjom kulture vladavine prava i podupiranjem organizacija ključnih za tu svrhu, uključujući slobodne i neovisne medije. Ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u strukturi triju stupova stoga bi trebalo ojačati. Međutim, iako pozdravlja Komisijina jamstva da želi osigurati neometano financiranje za krajnje korisnike u EU-u u slučaju pokretanja postupka protiv neke države članice, OR se i dalje protivi uvjetovanosti kojom bi se ograničio pristup regionalnih i lokalnih vlasti financiranju u okviru kohezijske politike ako na nacionalnoj razini dođe do propusta u poštovanju vladavine prava ili demokratskih načela. OR stoga od Komisije očekuje da razvije daljnje mjere za zaštitu interesa krajnjih korisnika i ponavlja svoj prethodni poziv za postavljanje jasnih kriterija kako bi se utvrdilo što predstavlja opći nedostatak u pogledu vladavine prava;

5.

pozdravlja prijedloge Komisije o fleksibilnijem VFO-u, u kojemu bi se pravodobno rješavali novi i nepredviđeni problemi, no protivi se ideji spojenog jedinstvenog instrumenta za razliku do gornje granice kako je predložilo Vijeće u pregovaračkom okviru; ističe potrebu za ravnotežom između veće fleksibilnosti i sigurnosti u dugoročnom planiranju programa, osobito programa u okviru podijeljenog upravljanja;

6.

slaže se s pozivom Europskog parlamenta na cjelovitu reviziju VFO-a u sredini programskog razdoblja, što bi omogućilo temeljitu analizu postizanja glavnih ciljeva, osobito u vezi s klimatskim promjenama i uključivanjem ciljeva održivog razvoja, upotrebu svih instrumenata fleksibilnosti i njihovih mogućih preinaka i, naposljetku, značajnu prilagodbu naslovâ VFO-a, uključujući moguću uspostavu novih naslova ili granica;

7.

pozdravlja činjenicu da pregovarački okvir sada obuhvaća formulacije koje propisuju da sve mjere koje se financiraju iz dugoročnog proračuna EU-a moraju biti usklađene s načelom rodne ravnopravnosti. Osim toga, potrebno je produbiti, proširiti i sistematizirati uključivanje rodne perspektive u izradu proračuna te što prije donijeti novu dugoročnu strategiju za rodnu ravnopravnost;

8.

napominje da će neke regije zbog svojeg zemljopisnog položaja, prirode i/ili razmjera trgovinskih veza biti izloženije posljedicama povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije od drugih. OR stoga smatra da je važno pronaći praktična rješenja za potporu u cilju suočavanja s izazovima koji prijete dotičnim regijama nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine i poziva Europsku komisiju, Europski parlament i Vijeće da zajamče da će restrukturiranja uzrokovana neuređenim povlačenjem Ujedinjene Kraljevine opravdati i ad hoc mobiliziranje Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF), Europskog fonda solidarnosti i Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) te ponavlja svoj zahtjev upućen Europskoj komisiji da ocijeni moguću potrebu za strukturiranijim dugoročnim i kratkoročnim odgovorom putem fonda za stabilizaciju za regije koje su najviše pogođene povlačenjem Ujedinjene Kraljevine iz EU-a, koji bi se trebao temeljiti na dodatnim sredstvima, a ne biti nauštrb kohezijske politike;

9.

ponavlja svoju zabrinutost zbog uklanjanja Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) iz Uredbe o zajedničkim odredbama, čime se može dovesti u pitanje integrirani pristup strukturnih i investicijskih fondova u ruralnim područjima. Stoga poziva na ponovno uvođenje EPFRR-a u Uredbu o zajedničkim odredbama;

10.

podsjeća da ESF+, kao ključan instrument za provedbu europskog stupa socijalnih prava, mora ostati glavni stup kohezijske politike; u tom pogledu pozdravlja prijedlog Vijeća, iznesen u sadašnjem nacrtu pregovaračkog okvira, o uspostavi odvojenog podnaslova za ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju;

11.

ističe važnost načela partnerstva i višerazinskog upravljanja te se izričito protivi svakom pokušaju ublažavanja odredaba članka 6. predložene Uredbe o zajedničkim odredbama. Usto poziva na cjelovitu provedbu Kodeksa ponašanja pri pripremi i provedbi sporazuma o partnerstvu i planira zajamčiti da sudjelovanje lokalnih i regionalnih tijela odgovara punom partnerstvu;

12.

naglašava važnost sporazuma o partnerstvu za stratešku koordinaciju između fondova i sudjelovanje lokalnih i regionalnih tijela i ostalih partnera u ranoj fazi postupka. Stoga poziva na to da sporazumi o partnerstvu ostanu obvezni, neovisno o iznosu sredstava iz fondova ili broju programa;

13.

ponavlja svoje čvrsto protivljenje negativnom konceptu makroekonomske uvjetovanosti prema kojem bi, kao rezultat povezivanja ESIF-a i gospodarskog upravljanja, regije i gradovi bili „kažnjeni” zbog propusta nacionalnih vlada. U tom pogledu OR u cijelosti podupire prijedlog Europskog parlamenta o brisanju članka 15. Uredbe o zajedničkim odredbama;

14.

kad je riječ o članku 21. Uredbe o zajedničkim odredbama, ustraje u tome da se svaki prijenos između fondova ili iz fondova u druge instrumente Unije pod izravnim ili neizravnim upravljanjem ograniči na najviše 5 % financijskih sredstava programa i da se o tim prijenosima odlučuje na temelju dogovora s relevantnim upravljačkim tijelima, da oni budu relevantni za ciljeve kohezijske politike, u cijelosti usklađeni s načelima supsidijarnosti i višerazinskog upravljanja te da se njima ne oslabljuje lokalizirani pristup fondova;

15.

u skladu sa stajalištem Europskog parlamenta, financijska sredstva za regije svrstane u nižu kategoriju za razdoblje 2021. –2027. zadržavaju se barem na razini dodijeljenih sredstava za razdoblje 2014. –2020.;

16.

odbija prijedlog Vijeća u vezi s člankom 22. Uredbe o zajedničkim odredbama, u skladu s kojim bi države članice mogle odlučivati hoće li se koristiti integriranim teritorijalnim instrumentima. Umjesto toga poziva na intenzivnije korištenje teritorijalnim instrumentima u državama članicama i na obvezno izdvajanje sredstava iz svih fondova kako bi se proveo novi Teritorijalni program i ispunili ciljevi kohezije;

17.

ističe da je u sporazumima o partnerstvu i programima potrebno uzeti u obzir posebnu situaciju i specifične potrebe područja s prirodnim ili demografskim poteškoćama, uključujući otočne regije, u skladu s člankom 174. UFEU-a;

18.

potvrđuje svoje stajalište o odredbama Uredbe o zajedničkim odredbama koje je Vijeće uključilo u pregovarački okvir, konkretno, o odredbama o prihvatljivosti regija, regionalnoj sigurnosnoj mreži, stopama sufinanciranja, razini predfinanciranja, pravilima o opozivu i proračunu za tradicionalnu teritorijalnu suradnju;

19.

naglašava da je potrebno poboljšati administrativne i institucijske kapacitete lokalnih i regionalnih vlasti, na što ukazuje činjenica da je 2019. godine 17 država članica primilo preporuke za pojedinu zemlju koje se odnose na pitanja administrativnih kapaciteta na regionalnoj i lokalnoj razini. S obzirom na rizik od smanjenja iznosa sredstava za mjere izgradnje kapaciteta koja su izravno dostupna lokalnim i regionalnim tijelima pod podijeljenim upravljanjem, predlaže revidiranje članka 32. predložene Uredbe o zajedničkim odredbama ili članka 2. predložene Uredbe o EFRR-u/KF-u kako bi se omogućile mjere slične onima koje se financiraju u okviru 11. tematskog cilja kohezijske politike u tekućem VFO-u u svim operativnim programima;

20.

kad je riječ o programima koji se provode u okviru EFRR-a, ustraje u tome da se sredstva svake države članice usmjere na kategorije regija koje su klasificirane u skladu s parametrima koje je predložila Komisija te se slaže s Parlamentom da bi u opravdanim slučajevima, na primjer za najudaljenije regije, države članice mogle uz savjetovanje s dotičnim regijama zatražiti smanjenje tematske koncentracije na razinu kategorije regija. Ciljna vrijednost koncentracije za cilj politike „zelenija Europa s niskom razinom emisija ugljika” (PO2) trebala bi biti najmanje 30 % za sve kategorije regija kako bi se u cijelosti provele obveze EU-a u skladu s Pariškim sporazumom;

21.

slaže se s Europskim parlamentom u vezi s dodjeljivanjem najmanje 5 % sredstava iz EFRR-a dostupnih na nacionalnoj razini integriranom teritorijalnom razvoju u neurbanim područjima s prirodnim, zemljopisnim ili demografskim poteškoćama ili izazovima povezanima s definicijama predloženima u novom članku 10.a. U tim bi se strategijama mogao iskoristiti i pristup financiranja iz više fondova, osobito kad je riječ o integriranim projektima u okviru „pakta o pametnim selima”;

22.

ponovno izražava žaljenje zbog prijedloga Komisije o smanjenju udjela europske teritorijalne suradnje u proračunu za koheziju s 2,75 % na 2,5 % i snažno se protivi odluci o premještanju pomorske prekogranične suradnje sa sastavnice 1, koja se odnosi na „prekograničnu suradnju”, na sastavnicu 2, koja se odnosi na „transnacionalnu suradnju”. Stoga snažno podupire prijedlog Europskog parlamenta o izmjeni obveza propisanih u članku 104. stavku 7. Uredbe o zajedničkim odredbama kako bi se proračun za tradicionalnu teritorijalnu suradnju (sastavnice 1 i 4) povećao na otprilike 3 % proračuna za koheziju;

23.

ističe važnost programa INTERREG, koji se pokazao neophodnim za brojna regionalna tijela kad je riječ o razmjeni stručnog znanja i primjera najbolje prakse u pogledu ključnih izazova, ali i o povezivanju ljudi i promicanju europskog identiteta;

24.

i dalje se zalaže za dodatni proračun od 970 milijuna EUR za ulaganja u međuregionalne inovacije koja su usmjerena na izvrsnost, ali istodobno jačaju teritorijalnu koheziju tako što olakšavaju sudjelovanje manje inovativnih regija u dinamici europskih međuregionalnih inovacija; Ionako već ograničena sredstva za Interreg ne bi se smjela ni u kojem slučaju dodatno ograničiti.

25.

smatra da je, s obzirom na potrebu za financiranjem plavoga gospodarstva u nastajanju, pomorskog nadzora i zaštite morskog okoliša uz ribarstvo, ukupni proračun EFPR-a trebalo povećati na minimalni prag od 1 % VFO-a za razdoblje 2021. –2027.;

26.

ponavlja svoje stajalište da bi EFPR-om trebalo podupirati integriranu pomorsku politiku i rast plavoga gospodarstva s pomoću regionalnih platformi za financiranje inovativnih projekata i da bi nacionalni operativni programi u okviru EFPR-a trebali obuhvaćati regionalni operativni program za podnacionalna tijela nadležna za ribarstvo i pomorstvo;

27.

predlaže povećanje ukupne financijske potpore EU-a za ruralni razvoj, koja je znatno smanjena u usporedbi s prethodnim programskim razdobljem pa stoga odbija predloženo smanjenje u proračunu za ruralni razvoj u okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) od 28 % te se protivi mogućnosti premještanja iz drugog u prvi stup ZPP-a;

28.

smatra da bi samo znatno povećanje proračuna Unije moglo opravdati preispitivanje omotnice za program Obzor Europa, koja bi se podržavanjem šireg sudjelovanja trebala usredotočiti na treći stup i dio „Jačanje europskog istraživačkog prostora”;

29.

smatra da treba proširiti program ERASMUS+ kako bi se ojačala kohezija u EU-u, povećala prihvaćenost europske integracije i promicalo susrete s mladim europskim građanima;

30.

smatra da je nužno osigurati precizan okvir za sinergije između različitih fondova i okvirnog programa; ističe ključnu važnost djelotvornog pristupa utemeljenog na zajedničkom oblikovanju, osobito radi uspostavljanja pečata izvrsnosti;

31.

odlučno se protivi činjenici da bi o mogućnosti prenošenja udjela sredstava za kohezijsku politiku u program Obzor Europa trebale odlučivati države članice, a ne relevantno upravljačko tijelo. O načinima iskorištavanja tih sredstava trebalo bi odlučivati na temelju dogovora između tog tijela i Komisije, čime bi se zajamčilo da se ta sredstva vrate u dotično zemljopisno područje;

32.

ističe ulogu koju dobra provedba mjera EGF-a može imati u ublažavanju učinaka nepredviđenih događaja koji su posljedica velikog restrukturiranja; snažno podupire stajalište EP-a da bi planirana evaluacija financijskih doprinosa EGF-a trebala obuhvaćati naknadnu procjenu učinka njegove primjene na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

33.

pozdravlja predloženu proširenu misiju EGF-a i njegovo šire područje primjene, čime će se rješavati svako neočekivano veliko restrukturiranje, no poziva EP i Vijeće da dogovore niži prag za otpuštanja i dulja referentna razdoblja od onih iz prijedloga Komisije;

34.

pozdravlja „Sažeti pregled najvažnijih podataka o proračunskom instrumentu za konvergenciju i konkurentnost” koji je izradila Euroskupina (14. lipnja 2019.) i namjeru novoizabrane predsjednice Komisije da uspostavi taj instrument za europodručje kako bi se „poduprlo reforme država članica za poticanje rasta i ulaganja” u europodručju i za zemlje EU-a koje se žele pridružiti europodručju. Međutim, u pogledu poštovanja načela supsidijarnosti očekuje prethodni prijedlog Komisije za definiciju „strukturnih reformi” koje bi ispunjavale uvjete za financijsku potporu EU-a. Te bi reforme trebale imati europsku dodanu vrijednost, biti relevantne za nadležnosti EU-a, doprinositi provedbi cilja kohezije sadržanog u Ugovorima i usmjerene na poticanje dugoročnih ulaganja, uključujući poboljšanje kvalitete javne uprave. Lokalne i regionalne vlasti trebale bi imati izravan pristup tom instrumentu kako bi poduprle svoje projekte ulaganja i reformi i sudjelovale kao partneri u osmišljavanju i provedbi intervencija u okviru tog instrumenta;

35.

pozdravlja namjeru novoizabrane predsjednice Komisije da europski semestar preusmjeri i od njega načini instrument koji obuhvaća ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda. Na temelju svojeg dokumenta za razmatranje Komisija bi u prvih 100 dana mandata trebala predložiti dugoročnu strategiju za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja, u čije bi osmišljavanje i provedbu trebalo uključiti lokalne i regionalne vlasti kao partnere;

36.

ponovno ističe svoje uvjerenje da se obveza korištenja 25 % proračuna EU-a za borbu protiv klimatskih promjena čini nedostatnom za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma. U sljedećem financijskom okviru treba uložiti napore kako bi se udio rashoda namijenjen dekarbonizaciji energetskog sektora, industrije i prometa te kružnom gospodarstvu povećao na više od 30 %. Istodobno bi trebalo poboljšati ugljični otisak proračuna EU-a, među ostalim i ukidanjem državnih potpora za fosilna goriva;

37.

slaže se s važnošću koju novoizabrana predsjednica Komisije pridaje promicanju tranzicije EU-a prema klimatskoj neutralnosti do 2050. s pomoću odgovarajućih industrijskih strategija, kao i davanju potpore građanima i regijama najpogođenijima društvenim, socioekonomskim i ekološkim posljedicama strukturnih promjena u europskim regijama bogatima ugljenom i to s pomoću novog fonda za pravednu tranziciju u iznosu od 4,8 milijarde EUR. Zastupa stajalište da bi taj fond trebao biti usko povezan s programima kohezijske politike, ali se financirati dodatnim sredstvima, a ne nauštrb kohezijske politike, te da bi regijama trebao ostaviti dostatan manevarski prostor u pogledu pravila politike tržišnog natjecanja;

38.

napominje da Europski parlament u okviru proračunskog postupka za 2020. predlaže dvije pripremne mjere povezane s regijama bogatim ugljenom koje su u tranziciji; u tom kontekstu smatra da hitno treba obaviti pripreme za fond za pravednu tranziciju kako bi se nakon 2020. osigurala najučinkovitija decentralizirana financijska i politička podrška.

39.

u kontekstu sljedećeg programa Kreativna Europa naglašava da je potrebno osigurati pravilnu ravnotežu između dodjele sredstava važnijim projektima velikih razmjera te financiranja mjera i aktivnosti usmjerenih na lokalnu i regionalnu razinu, uključujući MSP-ove. Usto ističe da je potrebno bolje uključiti kulturu i kulturnu baštinu u prioritete sljedećeg VFO-a, kako u vidu njihove zastupljenosti u ostalim programima i politikama tako i u smislu njihove sinergije s njima;

40.

naglašava da je u aktualnom programskom razdoblju za uspostavu širokopojasne infrastrukture predviđeno 14 milijardi EUR iz europskih strukturnih i investicijskih fondova. To ne isključuje povećanje financijskih instrumenata (npr. zajmova) u suradnji s Europskom investicijskom bankom i drugim razvojnim bankama;

41.

Komisijin prijedlog da se za program Digitalna Europa za razdoblje 2021. –2027. izdvoji iznos od 9,2 milijarde EUR smatra apsolutnom polaznom vrijednošću, s obzirom na to da je digitalna kohezija sastavni dio teritorijalne kohezije definirane u Ugovoru o EU-u; zbog toga treba ukloniti nejednakosti u pogledu digitalnih vještina i digitalne infrastrukture u EU-u i osigurati znatne financijske resurse za razvoj umjetne inteligencije;

42.

kad je riječ o programu Prava i vrijednosti, poziva europske institucije da u suradnji s državama članicama promiču mrežu europskih dopisnika kako bi lokalno izabrani predstavnici bili obaviješteni o aktualnim europskim zbivanjima i kako bi im se omogućilo da na najbolji mogući način odgovore na očekivanja građana, čime bi se doprinijelo borbi protiv nezainteresiranosti građana za europska pitanja;

43.

u skladu sa stajalištem Europskog parlamenta o prijedlogu uredbe o uspostavi Fonda za azil i migracije, ponovno poziva na osiguravanje izravnog pristupa lokalnih i regionalnih vlasti i njihovih predstavničkih tijela financijskim sredstvima iz fonda koji će naslijediti aktualni AMIF te ponovno ističe važnost dosljedne primjene načela partnerstva. Naglašava da je hitno potrebno povećati ukupnu omotnicu za taj fond kako bi se zajamčila odgovarajuća financijska sredstva za ostvarivanje njegovih ciljeva i uravnotežen pristup svim mjerama i politikama povezanima s migracijama i integracijom;

44.

u skladu sa stajalištem Europskog parlamenta o prijedlogu uredbe o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju, poziva na uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti, tako što će im se dati istaknuto mjesto na istoj razini kao i civilnom društvu, u okviru tematskog stupa s posebnim izdvojenim proračunom od 500 milijuna EUR;

45.

nalaže predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Europskoj komisiji, Europskom parlamentu, finskom predsjedništvu Vijeća i predsjedniku Europskog vijeća.

Rezolucija Europskog odbora regija – Europski semestar 2019. i u očekivanju Godišnjeg pregleda rasta za 2020.

(2020/C 39/02)

Podnose politički klubovi EPP-a, PES-a, „Renew Europe”, EA-a i ECR-a

EUROPSKI ODBOR REGIJA (OR)

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Europske komisije „Godišnji pregled rasta za 2019.” (1) i europski semestar 2019.,

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 10. listopada 2018.„Ekonomske politike europodručja i u očekivanju Godišnjeg pregleda rasta za 2019.” (2) te svoje mišljenje od 10. travnja 2019.„Europski semestar i kohezijska politika: usklađivanje strukturnih reformi s dugoročnim ulaganjima”,

—	uzimajući u obzir rezoluciju Europskog parlamenta od 13. ožujka 2019.„Europski semestar za usklađivanje ekonomske politike: Godišnji pregled rasta za 2019.” (3),

1.

pozdravlja naglasak koji se u Godišnjem pregledu rasta za 2019. stavlja na ulaganja i reforme kojima se potiče održiv i uključiv rast kao način za poboljšanje konkurentnosti i kohezije među državama članicama i regijama te unutar njih, kao i za koordiniranje svih politika ulaganja EU-a, uključujući kohezijsku politiku;

2.

insistira na tome da bi radi osiguravanja podrške i djelotvornosti strukturnih reformi u okviru europskog semestra lokalne i regionalne vlasti trebale biti formalno uključene u taj postupak na temelju načela partnerstva i višerazinskog upravljanja (4) te na temelju prijedloga OR-a za „Kodeks postupanja za uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti u europski semestar” (5);

3.

napominje da rast usporava te da napetost u trgovinskim odnosima i mogućnosti Brexita bez dogovora uzrokuju nesigurnost koja odvraća od ulaganja. U tom kontekstu poziva EU da razmotri mogućnosti uvođenja anticipacijskih mjera kako bi se ojačali investicijski programi EU-a i pružila potpora područjima na koja bi Brexit bez dogovora mogao najviše utjecati;

4.

ističe da su javna ulaganja na razini država članica znatno smanjena te da su i dalje nedovoljna, naročito u zemljama najteže pogođenima krizom; napominje da su u vrijeme strogih proračunskih ograničenja tekući rashodi smanjeni daleko manje od ulaganja; naglašava da su podnacionalne vlade, koje su odgovorne za više od polovine javnih ulaganja u EU-u, morale neproporcionalno smanjiti svoja ulaganja; (6)

5.

traži od Komisije da prije procesa reforme Pakta o stabilnosti i rastu, predviđenog za 2020., predstavi ocjenu primjene odredbi o fleksibilnosti u okviru tog pakta od 2015. Smatra da bi reforma Pakta o stabilnosti i rastu trebala dovesti do jasnijih pravila, što će doprinijeti izbjegavanju procikličkih fiskalnih politika, omogućiti razumno i održivo smanjenje duga za najosjetljivija gospodarstva u kontekstu niske inflacije, izdvojiti nacionalno sufinanciranje programa kohezijske politike iz obračuna gornje granice u okviru tog pakta te uvesti „zlatno pravilo” javnog računovodstva kojim bi se javnim tijelima na svim razinama osigurao fiskalni manevarski prostor nužan za dugoročna ulaganja potrebna za osiguravanje održivog razvoja;

6.

naglašava da bi se države članice koje raspolažu fiskalnim manevarskim prostorom trebale upustiti u javna ulaganja potrebna za poticanje dugoročnog rasta, što bi smanjilo makroekonomske neravnoteže u EU-u i europodručju;

7.

odlučno podržava predanost izabrane predsjednice Komisije preusmjeravanju europskog semestra kako bi on postao instrument koji obuhvaća ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda;

8.

u načelu pozdravlja namjeru izabrane predsjednice Komisije da predloži plan ulaganja za održivu Europu kojim bi se poduprla ulaganja u vrijednosti od jednog bilijuna eura tijekom sljedećeg desetljeća u svim dijelovima EU-a, ali očekuje dodatno pojašnjenje, naročito o tome kako bi se taj plan odražavao na program InvestEU, i o njegovu očekivanom utjecaju na ulaganja u regijama i gradovima EU-a. Također podržava namjeru izabrane predsjednice Komisije da predloži strategiju za zeleno financiranje;

9.

slaže se s važnošću koju izabrana predsjednica Komisije pridaje promicanju tranzicije EU-a prema klimatskoj neutralnosti do 2050. uz pomoć odgovarajućih industrijskih strategija, kao i davanju potpore najugroženijim građanima i regijama s pomoću novog fonda za pravednu tranziciju. Zalaže se za to da bi takav fond naročito trebao doprinijeti ublažavanju društvenih, socioekonomskih i ekoloških posljedica strukturnih promjena u europskim regijama bogatim ugljenom;

10.

naglašava da bi trgovinski sporazumi o kojima pregovara i koje sklapa Europska unija trebali doprinijeti postizanju ciljeva održivog razvoja;

11.

napominje da se preporuke za pojedinu zemlju i dalje provode polako i neravnomjerno te smatra da je to, među ostalim, rezultat nedovoljnog preuzimanja odgovornosti za njih i nedostatnog administrativnog i institucijskog kapaciteta; ističe da je 2019. čak 137 pojedinačnih preporuka uključenih u šire preporuke za pojedine zemlje (potpreporuke) izravno ili neizravno upućeno lokalnim i regionalnim vlastima ili da je imalo teritorijalni učinak; to je povećanje u odnosu na 2018., kad je tih preporuka bilo 120, i one sada predstavljaju 62 % svih potpreporuka za 2019. (7) Od tih potpreporuka 112 se odnosi na prepreke ulaganjima (porast u odnosu na 79 potpreporuka 2018.), što je posljedica većeg naglaska na ulaganjima u okviru ovogodišnjeg europskog semestra, dok je 26 potpreporuka, koje se odnose na poboljšanje administrativnog kapaciteta lokalnih i regionalnih vlasti, upućeno 17 država članica. Ističe da ti podaci naglašavaju ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u postizanju ciljeva europskog semestra, što se ne odražava u dovoljnoj mjeri u procesu upravljanja europskim semestrom;

12.

naglašava da se 55 potpreporuka uključenih u preporuke za pojedine zemlje za 2019. odnose na ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u provedbi europskog stupa socijalnih prava. Budući da su društvene razlike često uvjetovane regionalnim razlikama, potrebno ih je detaljno analizirati u izvješćima po zemljama i nacionalnim programima reformi. Podsjeća na to da je OR, u suradnji s Eurostatom, pridonio metodološkoj studiji o tome kako izraditi europski regionalni pregled socijalnih pokazatelja koji bi se mogao iskoristiti u kontekstu europskog semestra za praćenje napretka provedbe europskog stupa socijalnih prava te traži od buduće Komisije da dodatno podrži taj proces;

13.

prima na znanje višegodišnju ocjenu provedbe preporuka za pojedine zemlje koju je izradila Europska komisija, a koja pokazuje da je u provedbi više od dvije trećine preporuka za pojedine zemlje izdanih do 2018. postignut u najmanju ruku „određen napredak” (8), ali ponovno izražava žaljenje zbog kontinuiranog nedostatka transparentnosti u pogledu kriterija na kojima se ta ocjena temelji;

14.

pozdravlja smjernice za programiranje europskih strukturnih i investicijskih fondova za razdoblje 2021. –2 027. uključene u izvješća po zemljama (Prilog D); međutim, napominje da je analiza regionalnih razlika na kojima se temelje i dalje nedovoljna, među ostalim zato što lokalne i regionalne vlasti nisu sudjelovale u izradi te analize, kao što je navedeno u ispitivanju koje je OR proveo neposredno nakon objavljivanja izvješća po zemljama;

15.

ističe da bi u okviru europskog semestra svake godine trebalo ocijeniti stanje provedbe investicijskih politika; ističe da bi lokalne i regionalne vlasti trebale – putem organizacija koje ih predstavljaju – biti uključene u tu ocjenu od objavljivanja izvješća po zemljama, kao i u dijalog između potpredsjednika Komisije zaduženog za to pitanje i država članica;

16.

naglašava da nedostatak strukturiranog i kontinuiranog sudjelovanja lokalnih i regionalnih vlasti u europskom semestru, posebno u pripremi i provedbi nacionalnih programa reformi, stvara asimetriju između semestra, koji je centraliziran i organiziran odozgo prema dolje, i kohezijske politike, koja je podložna podijeljenom upravljanju i decentralizirana. Predlaže da se to pitanje hitno razmotri proširenjem postojećeg Kodeksa ponašanja o partnerstvu na proces osmišljavanja politika u okviru europskog semestra;

17.

naglašava da je nacionalni program reformi ujedno jedini dokument putem kojeg svaka država članica Europske unije jednom godišnje Europskoj komisiji predstavlja konkretne politike koje namjerava provesti kako bi ostvarila zajedničke ciljeve, održive javne financije i strukturne reforme, kao i prijedloge za postizanje ciljeva na području rasta i zapošljavanja, u skladu s preporukama iz europskog semestra i desetogodišnjim ciljevima strategije Europa 2020. Stoga bi, poštujući u potpunosti načelo višerazinskog upravljanja, regije trebale sudjelovati u izradi nacionalnog programa reformi, što je već slučaj u nekoliko država članica koje nacionalni program reformi koriste kao instrument za integrirano planiranje djelovanja na terenu, uključujući u svjetlu inovativnih značajki propisa EU-a za programsko razdoblje 2021. –2 027. koji su namijenjeni usklađivanju spomenutog programa s europskim semestrom; u tom kontekstu podsjeća na to da je OR izradio europski regionalni pregled socijalnih pokazatelja (9), pozdravlja prijedlog Europske komisije da u okviru europskog semestra pregledu socijalnih pokazatelja doda regionalnu dimenziju te s nestrpljenjem očekuje brzu provedbu;

18.

ponovno izražava žaljenje što Europska komisija još nije objavila definiciju „strukturnih reformi” u kontekstu gospodarskog upravljanja EU-a i moguće potpore u okviru programa EU-a, kao što je nacrt Programa potpore reformama. U skladu s načelom supsidijarnosti područje primjene strukturnih reformi koje su prihvatljive za potporu EU-a trebalo bi obuhvaćati samo područja politika koja su relevantna za provedbu ciljeva Ugovora i izravno su povezana s nadležnošću EU-a;

19.

očekuje da se u okviru europskog semestra osigura širok, koordiniran i integriran odgovor EU-a na disruptivne učinke demografskih promjena, posebice jačanjem učinkovitosti kohezijske politike i promicanjem regionalnih strategija, osobito onih usmjerenih na razvoj pametnih i konkurentnih ruralnih područja;

20.

napominje da se u preporukama za pojedine zemlje tržište stambenih nekretnina izdvaja kao područje ključno za financijsku stabilnost te da je nedostatak odgovarajućeg i cjenovno pristupačnog stanovanja sve veći problem u nekoliko država članica. To je argument u prilog tome da se razmotri potreba za europskim programom za stanovanje, u okviru kojeg bi se državama članicama ostavilo veliko diskrecijsko pravo na područjima koja su pod njihovom nadležnošću; (10)

21.

ističe da su multilateralizam i globalni poredak utemeljen na pravilima u interesu EU-a te da se moraju zaštititi. Stoga pozdravlja inicijative kojima se bori za jednake uvjete i zauzima čvrst stav prema državama koje se u tržišnom natjecanju koriste dampingom, deregulacijom i subvencijama; međutim, upozorava na to da su unutarnja pravila politike tržišnog natjecanja EU-a znatno stroža od međunarodnih pravila te bi stoga europska poduzeća mogla staviti u nepovoljan položaj na globalnoj razini;

22.

smatra da bi se u pregovorima o sporazumima o slobodnoj trgovini trebale, među ostalim, uzimati u obzir procjene regionalnog učinka jer bi se time olakšalo rano utvrđivanje i kvantifikacija mogućih asimetričnih učinaka na europske regije pa bi se omogućio brz odgovor u vidu javnih politika;

23.

podržava poziv Europskog vijeća (11) na primjenu integriranog pristupa u pogledu produbljenja i jačanja jedinstvenog tržišta, osmišljavanja industrijske politike prikladne za budućnost, reagiranja na digitalnu revoluciju i osiguravanja pravednog i učinkovitog oporezivanja;

24.

pozdravlja izvješće skupine na visokoj razini Europske komisije o budućnosti europske industrije (12), u kojem se iznosi dugoročna vizija europske industrijske strategije i naglašava njezina regionalna dimenzija;

25.

ponovno poziva na jačanje potpore EU-a paneuropskoj i međuregionalnoj suradnji usmjerenoj na razvijanje sinergija i postizanje kritične mase u zajedničkom ulaganju za inovacije u industrijske vrijednosne lance diljem Europe, kao i na ostvarivanje potencijala kružnog i ugljično neutralnog gospodarstva;

26.

uviđa da se konkurentnost europskog gospodarstva i industrije temelji na poduzetničkom i inovativnom potencijalu MSP-ova; poziva Europsku komisiju i Vijeće da prilikom izrade dugoročnih gospodarskih strategija EU-a uzmu u obzir posebne potrebe MSP-ova, uključujući mjere za uklanjanje postojećih prepreka slobodnom kretanju robe i usluga na jedinstvenom tržištu EU-a, koje osobito otežavaju rast europskih MSP-ova;

27.

ističe da bi poboljšanje lokalne i regionalne javne nabave dovelo do znatnog povećanja konkurentnosti i učinkovitosti. Tu tvrdnju potvrđuju analize OR-a koje pokazuju da složenost postojećih pravila javne nabave i tendencije prekomjerne regulacije u mnogim državama članicama povećavaju vjerojatnost pogrešaka i kasniji rizik od sudskih postupaka, što pak dovodi do toga da su mnoga lokalna i regionalna tijela vlasti u svojim strategijama javne nabave pretjerano nesklona riziku;

28.

nalaže predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Europskoj komisiji, Europskom parlamentu, finskom predsjedništvu Vijeća i predsjedniku Europskog vijeća.

---

(1)  Komunikacija Komisije od 21. studenog 2018. „Godišnji pregled rasta za 2019.: za snažniju Europu suočenu s globalnom nesigurnošću” (COM(2018)0770)

(2)  https://webapi2016.cor.europa.eu/v1/documents/cor-2018-03900-00-00-res-tra-hr.docx/content

(3)  http://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-8-2019-0201_HR.html

(4)  „Europski semestar i kohezijska politika: usklađivanje strukturnih reformi s dugoročnim ulaganjima”, mišljenje jednoglasno usvojeno na plenarnom zasjedanju OR-a 10. travnja 2019. https://webapi2016.cor.europa.eu/v1/documents/cor-2018-05504-00-00-ac-tra-hr.docx/content

(5)  https://webapi2016.cor.europa.eu/v1/documents/cor-2016-05386-00-00-ac-tra-hr.docx/content

(6)  https://www.eib.org/attachments/efs/economic_investment_report_2018_key_findings_en.pdf

(7)  OR, „Europski semestar 2019. Teritorijalna analiza preporuka po zemljama za 2019.”

(https://portal.cor.europa.eu/europe2020/Pages/welcome.aspx#)

(8)  Komunikacija Komisije o preporukama za pojedine zemlje za 2019., str. 3.

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?qid=1560257977630&uri=CELEX%3A52019DC0500

(9)  https://cor.europa.eu/en/engage/studies/Documents/European%20Regional%20Social%20Scoreboard/European-Regional-Social-Scoreboard.pdf?_cldee=bWF0dGhpZXUuaG9ybnVuZ0Bjb3IuZXVyb3BhLmV1&recipientid=contact-09d0f0455cf2e4118a29005056a05119-28d790990cbf4dcc890968d369dec000&esid=8685471a-6dd4-e911-8116-005056a043ea

(10)  Točka 20. rezolucije OR-a „Prijedlozi Europskog odbora regija za novi zakonodavni mandat Europske unije”, 27. lipnja 2019. https://webapi2016.cor.europa.eu/v1/documents/cor-2019-02550-00-01-res-tra-hr.docx/content

(11)  Kako je navedeno u zaključcima od 20. lipnja 2019. https://www.consilium.europa.eu/media/39922/20-21-euco-final-conclusions-en.pdf

(12)  Objavljeno 26. lipnja 2019. https://ec.europa.eu/growth/industry/policy/industry-2030_en#vision2030

Mišljenje Europskog odbora regija – Preporuke za uspješno osmišljavanje strategija regionalnog razvoja za razdoblje nakon 2020.

(2020/C 39/03)

Izvjestitelj

:

Adam Struzik (PL/EPP), predsjednik Mazovjeckog vojvodstva

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

Opće napomene

1.

iznosi preporuke za uspješno osmišljavanje strategija regionalnog razvoja za razdoblje nakon 2020. godine, oslanjajući se na analize čimbenika relevantnih za strateški položaj regija, uzimajući u obzir izazove s kojima se suočavaju regije te koristeći se dosadašnjim iskustvom s kohezijskom politikom;

2.

naglašava da se te preporuke odnose samo na prioritetna područja ulaganja i okvirne uvjete za učinkovite strategije regionalnog razvoja;

3.

ističe da lokalne i regionalne vlasti moraju imati jasno definirane srednjoročne i dugoročne razvojne strategije usklađene sa stvarnim potrebama i zasnovane na predviđanjima kretanja i izazovima te posebnim okolnostima svakog područja;

4.

podsjeća da je optimizacija funkcioniranja lokalnih i regionalnih vlasti (vlasti regija, okruga i općina) i njihova razvoja putem uravnoteženog korištenja regionalnih čimbenika i resursa za proizvodnju dobara i usluga najvažniji aspekt teritorijalnog strateškog planiranja;

5.

ističe da su razvojne strategije jedan od najvažnijih instrumenata regionalnih i lokalnih vlasti s obzirom na to da se njima, na temelju vizije budućeg razvoja Europe, određuje smjer odluka i mjera za utvrđivanje ciljeva i prioriteta;

6.

napominje da su strategije regionalnog razvoja i pametne specijalizacije stoga važni instrumenti za postizanje sinergija i komplementarnosti raznih sektorskih instrumenata te da u skladu s pristupom za gospodarski, socijalni i teritorijalni razvoj svakog područja osiguravaju odgovarajuću uključenost dionika;

7.

skreće pozornost na razlike između europskog semestra i ciljeva kohezijske politike. Kohezijska politika predstavlja zasebnu politiku, a cilj Ugovora (gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija) mora se očuvati u svakom trenutku. Stoga je potrebno obratiti pozornost na stupanj relevantnosti preporuka po državama članicama i kohezijskih programa te na značaj suradnje između nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti, kako u nacionalnim programima reformi tako i u kohezijskim programima;

Preporuka 1.: Planiranje regionalnih strategija kao polazišta za uspješan razvoj

8.

napominje da je u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije Europske unije jedan od glavnih ciljeva EU-a;

9.

naglašava da bi kohezijska politika trebala povezivati strateške ciljeve u pogledu svladavanja europskih i globalnih izazova s dugoročnim razvojnim strategijama regionalne i lokalne razine država članica i s njihovom provedbom na terenu;

10.

naglašava da mnogi izazovi s kojima se suočavaju gradovi i regije imaju izraženu teritorijalnu dimenziju jer se njihov učinak proteže i izvan administrativnih područja i granica. Stoga ističe da uprava nadležna za pojedino područje ne može sama svladavati razvojne izazove, ali da svaka uprava ima potpunu autonomnu odgovornost za utvrđivanje smjera i vizije razvojne politike za vlastitu zajednicu, u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU);

11.

naglašava važnost teritorijalnih strategija za integrirano i koordinirano upravljanje ulaganjima, pri čemu izraz „integriran” znači da sve razine uprave, od lokalne do europske, zajednički rade na postizanju ciljeva svakog područja, a izraz „koordiniran” podrazumijeva međusobno nadopunjavanje izvora financiranja te doprinos postizanju istih dogovorenih teritorijalnih ciljeva;

12.

naglašava da je povrh toga važno financijske i strateške odluke temeljiti na najnovijim pokazateljima socioekonomskog razvoja. Prijedlozi za financijsku perspektivu za razdoblje 2021. –2027. temelje se na podacima za razdoblje 2014. –2016., što je dovelo do poprilično iskrivljenog prikaza trenutačnog socioekonomskog stanja u regijama. Za potrebe takve analize trebalo bi primjenjivati isključivo pokazatelje za razdoblje od najviše tri godine prije razdoblja financiranja, tj. u ovom slučaju pokazatelje za razdoblje 2017. –2019.;

13.

naglašava da bi se pri oblikovanju buduće politike razvoja, a posebno u kontekstu višegodišnjeg financijskog okvira EU-a (VFO) za financijske projekcije za razdoblje 2021. –2027. i kasnije, trebale uzimati u obzir sadašnje statističke podjele. Stoga od Europske komisije traži da prilikom osmišljavanja VFO-a preispita pristup primijenjen na spomenuto područje;

14.

ističe da Eurostat mora biti uključen u preoblikovanje pristupa i provedbu preporuka. Osim toga, Eurostat bi trebao intenzivnije raditi na optimiranju sustava prikupljanja i obrade podataka potrebnih za prilagođavanje novim potrebama i poboljšanje suradnje, kao i na povećanju učinkovitosti postupka prikupljanja podataka;

15.

podsjeća da je BDP mjerilo proizvodnje, a ne ekološke održivosti, učinkovite upotrebe resursa, socijalne uključenosti i općeg društvenog napretka. S tim u vezi ističe potrebu za uključivanjem dodatnih pokazatelja koji će mjeriti kvalitetu života na pravedniji i jasniji način te služiti kao dopuna BDP-u;

16.

poziva na razvoj jasnih i mjerljivih pokazatelja kojima se uzimaju u obzir klimatske promjene, biološka raznolikost, učinkovita upotreba resursa i socijalna uključenost. Također se zalaže za razvoj pokazatelja koji su u većoj mjeri usmjereni na stanje kućanstava i odražavaju njihove prihode, potrošnju i imovinsko stanje;

Preporuka 2.: Ciljevi održivog razvoja kao temelj za dugoročne strategije gradova i regija

17.

ističe da i strategija Europa 2020. i zajednički strateški okvir osiguravaju okvir i smjernice za pripremu partnerskih sporazuma i programa u sklopu kohezijske politike za razdoblje 2014. –2020., a osobito za koordinaciju između europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) i drugih instrumenata;

18.

upozorava na potrebu da se u sklopu programa koji će naslijediti strategiju Europa 2020. definira okvir za dugoročnu političku usmjerenost EU-a kojim će se omogućiti razvoj nacionalnih i regionalnih/lokalnih strategija koje doprinose ostvarenju ciljeva održivog razvoja, uzimajući u obzir prednosti koje proizlaze iz uspostave prekograničnog partnerstva za suočavanje sa zajedničkim izazovima;

19.

pozdravlja raspravu pokrenutu zahvaljujući EU-ovom dokumentu za razmatranje „Ususret održivoj Europi do 2030.” te poziva Komisiju i Europsko vijeće da provedbu Programa održivog razvoja do 2030. i njegovih 17 ciljeva priznaju kao politički prioritet i krovni cilj idućeg strateškog programa Europske unije za razdoblje 2019. –2024. i kasnije;

20.

smatra da bi se provedba ciljeva održivog razvoja i s time povezanih političkih strategija trebala definirati u skladu s načelom višerazinskog upravljanja uz sudjelovanje svih razina vlasti i dionika te utvrđivanje različitih ciljeva na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

21.

ističe da među 17 ciljeva održivog razvoja nema nijednog specifično regionalnog cilja, u kojem bi se odrazili ciljevi iz UFEU-u u pogledu osiguravanja uravnoteženog regionalnog razvoja u EU-u i smanjenja razlika u razvoju među regijama te kojim bi se osiguralo da nijedno područje ne bude zapostavljeno;

22.

preporučuje da gradovi i regije koriste ciljeve održivog razvoja kao vodeća načela pri razvoju svojih regionalnih i lokalnih razvojnih strategija, posebno s obzirom na to da Program za održivu Europu do 2030. još nije osmišljen. U tu je svrhu nužno da gradovi i regije, kao razine donošenja odluka koje su najbliže građanima, poduzećima i lokalnim zajednicama, prilagode ciljeve održivog razvoja okolnostima na terenu;

Preporuka 3.: Gradovi i regije trebaju svoje regionalne razvojne strategije temeljiti na jasnoj analizi budućnosti

23.

naglašava potrebu da se pri osmišljavanju učinkovitih strategija regionalnog razvoja vodi računa o budućim trendovima. Stoga su dugoročno planiranje, prognoziranje i druge strateške metode predviđanja važna sredstva za oblikovanje buduće regionalne politike;

24.

naglašava potrebu da se strategije regionalnog razvoja nakon 2020. povežu s novim teritorijalnim planom radi postizanja rezultata u cijelom EU-u;

25.

ističe da su glavni razvojni izazovi budućnosti, koji se trebaju uzeti u obzir u regionalnim strategijama, povezani s velikim trendovima ili ekološkim promjenama te da će stoga imati znatan učinak na gospodarstvo i stanovništvo svih regija EU-a;

26.

naglašava da tehnološke promjene izazvane automatizacijom i strojnim učenjem mogu znatno utjecati na tržišta rada, a samim time i na socioekonomski razvoj. Osim toga, mnoge nove tehnologije mogu donijeti koristi ruralnim područjima jer ublažavaju probleme koji su posljedica niske gustoće naseljenosti i velikih udaljenosti;

27.

ističe da je za iskorištavanje novih tehnologija prijeko potrebno uspostaviti osnovnu tehničku infrastrukturu. Mnoge prednosti novih tehnologija ne nastaju same od sebe, nego iziskuju uzajamno komplementarne političke mjere, kao što je osposobljavanje građana da primjenjuju te tehnologije;

28.

naglašava da se europski stup socijalnih prava mora provesti u potpunosti. Iako se primjećuje društveni napredak u EU-u, načela socijalnog stupa treba bolje primjenjivati na svim razinama upravljanja. Socijalni fond u tom smislu ima važnu ulogu poveznice između ciljeva socijalnog stupa i regionalnih potreba za djelovanjem i ulaganjima u razvoj regije, primjerice kako bi se osigurale kvalifikacije koje se traže na tržištu rada;

29.

napominje da digitalizacija izaziva promjene na tržištima rada. Stoga poziva da se uvedu novi poslovni modeli u okviru kojih se poštuju radnička prava i da se kod novih oblika zapošljavanja osiguraju primjerene naknade, socijalna zaštita i zaštita od diskriminacije;

30.

skreće pozornost na potrebu za usklađenijim prostornim planiranjem, pri čemu treba voditi računa o prilagodbi klimatskim promjenama. Napominje i da prostorno planiranje ima ključnu ulogu u ograničavanju rizika povezanih s povećanjem ekstremnih vremenskih prilika i prirodnih katastrofa;

31.

ističe važnu ulogu zelene i plave infrastrukture u ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi tim promjenama te u sprečavanju gubitka biološke raznolikosti. Osim toga, poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti da prilikom donošenja odluka i izrađivanja strateških dokumenata vode računa i o biološkoj raznolikosti;

32.

izražava žaljenje zbog toga što je Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) isključen iz Uredbe o zajedničkim odredbama. Zajedno s neusklađenim odredbama u sektorskim propisima, to će otežati koordinaciju mjera povezanih s prilagodbom klimatskim promjenama i biološkom raznolikošću, kao i općenito unakrsno financiranje strategija i struktura za suradnju na regionalnoj razini;

33.

naglašava kako je potrebno da se utjecaji na okoliš uzimaju u obzir već na samom početku strateškog planiranja infrastrukture, kao i da se relevantne strategije za procjenu utjecaja na okoliš i same procjene utjecaja na okoliš provode na ispravan način, čime će se također smanjiti količina problema prilikom izdavanja odobrenja za projekte i provedbe projekata;

34.

smatra da teritorijalni pristup mora odražavati regionalni ili lokalni identitet i podsjeća na to da pojedinačne zajednice imaju izravnu odgovornost i nadležnost u definiranju politika u skladu s vlastitim teritorijalnim, društvenim i kulturnim posebnostima. U tom pogledu naglašava da svaka regija ima posebna obilježja koja su važan izvor rasta i pomažu u rješavanju kriza;

35.

kritizira to što se u strategiji Europa 2020. ne navodi kultura kao čimbenik budućeg razvoja Europske unije. Stoga poziva da se u sljedeću strategiju i planove politika kao strateško područje uvrsti i kultura sa svojim ustanovama i lokacijama. S tim u vezi poziva regije koje svoju kulturnu baštinu smatraju jednom od svojih glavnih prednosti da o tom pitanju vode računa u svojim strategijama pametne specijalizacije;

Preporuka 4.: Ulaganje u izgradnju institucionalnih i administrativnih kapaciteta kao preduvjet za učinkovitu uporabu javnih sredstava

36.

naglašava da uspjeh integriranog oblikovanja politika u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti nacionalnih i regionalnih uprava te da su institucionalni i administrativni kapaciteti ključan čimbenik u pravilnom upravljanju programima ESIF-a, ali i da imaju važnu ulogu u jačanju cjelokupnog gospodarskog blagostanja;

37.

ističe da je prema brojnim studijama učinkovitost javne potrošnje snažnije povezana s dobrim upravljanjem i institucionalnim učinkom nego s osnovnim makroekonomskim pokazateljima. Stoga je povrat ulaganja izravno povezan s razinom ulaganja, ali i s kvalitetom uprave;

38.

smatra da je dobro upravljanje (i općenito administracija) ključan element za uspješnu provedbu regionalnih i lokalnih razvojnih strategija. U tom pogledu ističe da EU, baš kao i gradovi i regije, trebaju čelnike koji se ne ustručavaju osmišljavati vizije za svoja područja nadležnosti te ih iznositi u razvojnim strategijama. Djelovanje regionalnih vlasti glavni je preduvjet za razvoj regija;

39.

poziva na pružanje odgovarajuće potpore razvoju digitalnih vještina i kvalifikacija građana na svim razinama obrazovanja. Smatra da je razvoj digitalnih vještina za radnike u EU-u nužan preduvjet za upravljanje promjenama na tržištu rada, kao i za sprečavanje nedostatka stručne radne snage i vještina;

Preporuka 5.: Poticanje sinergija među fondovima i drugim subjektima

40.

ističe da kohezijska politika, kao i sve druge politike EU-a, mora doprinositi ostvarivanju temeljnih ciljeva ugrađenih u Ugovore. Istodobno i ostale politike EU-a moraju doprinositi postizanju ciljeva kohezijske politike iz Ugovora;

41.

osim toga, ističe da pojedinačni europski strukturni i investicijski fondovi, premda ispunjavaju još uvijek aktualne specifične zadaće utvrđene Ugovorima, mogu u cijelosti doprinijeti postizanju ciljeva kohezijske politike, ali da svaki od njih doprinosi i ispunjavanju zadaća ostalih fondova;

42.

naglašava da je za stvaranje sinergija i jačanje učinka i učinkovitosti raznih instrumenata od presudne važnosti još na samom početku planiranja programa prilagoditi strategije i vrste mjera, kao i suradnju među različitim akterima;

43.

ističe važnost transparentnosti i strateškog korištenja javne nabave na svim razinama upravljanja, posebno u pogledu jasnih i nedvosmislenih načela. Važno je izbjeći razlike među državama članicama i razinama vlasti i uprave odnosno između država članica i Europske komisije te svesti administrativno opterećenje na najmanju moguću mjeru;

44.

smatra da inicijative, strategije, akcijski planovi i javno-privatna partnerstva u područjima prirodnih znanosti, tehnologije, inženjerstva, umjetnosti i matematike (STEAM) na lokalnoj i regionalnoj razini mogu dati važan doprinos smanjenju razlika u razvoju diljem Europe. Također smatra da postavljanje predmeta iz područja prirodnih znanosti, tehnologije, inženjerstva, umjetnosti i matematike kao prioriteta lokalne i regionalne obrazovne politike te davanje prednosti inicijativama za suradnju i ulaganjima usmjerenima na razvoj tih predmeta mogu znatno doprinijeti ublažavanju negativnih učinaka odljeva mozgova;

Preporuka 6.: Teritorijalna suradnja u funkcionalnim područjima

45.

ističe da administrativne granice često ne odgovaraju gospodarskoj međusobnoj povezanosti koja postoji u cijelom predmetnom području. Primjerice, mogu postojati važne poveznice između gradova i njihovih okolnih područja, između ruralnih i urbanih krajeva te između susjednih regija u različitim zemljama;

46.

ističe da teritorijalni učinci nadilaze lokalne i administrativne granice u gotovo svim razvojnim aspektima te da se odluke moraju donositi zajednički, u suradnji više razina. Kako bi se pronašli odgovori na ta pitanja, donošenju odluka treba prethoditi zajednički dijalog od samoga početka;

47.

smatra da posebnu pozornost treba posvetiti stanju udaljenih, rubnih, rijetko naseljenih, izoliranih i pograničnih regija, regija s posebnim problemima – osobito planinskih i otočnih regija – te regija s određenim zaostatkom u razvoju, posebno kad je riječ o poboljšanju njihove povezanosti i razvijanju njihovih međusobnih veza;

48.

preporučuje razvoj zajedničkih strategija za funkcionalna područja i, po mogućnosti, prilagodbu relevantnih politika i programa;

Preporuka 7.: Zajednički projekti nacionalnih/regionalnih programa susjednih zemalja u okviru ESIF-ova

49.

preporučuje upravljačkim tijelima da u potpunosti iskoriste mogućnosti iz Uredbe o zajedničkim odredbama za kohezijsku politiku (članak 57. stavak 4. Prijedloga Komisije) radi planiranja zajedničkih međuregionalnih ili prekograničnih projekata usmjerenih na prekogranična funkcionalna područja u okviru regionalnih programa koji se financiraju sredstvima ESIF-ova. Razvoj takvih projekata također iziskuje blisku koordinaciju relevantnih programa Interreg kako bi se osiguralo njihovo međusobno nadopunjavanje i izbjeglo dupliciranje;

50.

i dalje se zalaže za predloženi mehanizam prekogranične suradnje EU-a, koji bi imao ogroman učinak na uklanjanje prepreka i uskih grla u prekograničnoj suradnji;

51.

naglašava hitnu potrebu da EU pokrene istinsku strategiju kulturne diplomacije. U tu svrhu treba jačati komunikaciju i umjetničku i kulturnu razmjenu između regija EU-a, posebno onih najudaljenijih, i trećih zemalja, među ostalim i izdvajanjem sredstava koja bi umjetnicima omogućila da putuju i predstavljaju svoj rad u trećim zemljama i obrnuto;

Preporuka 8.: Jačanje teritorijalnog pristupa iskorištavanjem punog potencijala integriranih instrumenata (npr. lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice (CLLD) i integriranih teritorijalnih ulaganja (ITI))

52.

naglašava da jačanje kohezije na regionalnoj i lokalnoj razini, uključujući prekogranična područja, iziskuje pristup „odozdo prema gore” usmjeren na konkretna područja, kako bi se odgovarajuća rješenja razvila na terenu;

53.

preporučuje razvoj teritorijalnih strategija za sve programe. S tim u vezi ističe dodatnu korist programa koji se financiraju sredstvima više fondova te poziva na sveobuhvatniju primjenu teritorijalnih instrumenata u funkcionalnim područjima;

54.

ističe ulogu lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice (CLLD) kao posebnog instrumenta na podregionalnoj razini kojim se upotpunjuju drugi oblici potpore na lokalnoj razini;

55.

smatra da CLLD stvara posebnu dodanu vrijednost kroz savjetovanje, sudjelovanje i suradnju lokalnog stanovništva i svih javnih i privatnih subjekata te osigurava korištenje lokalnog stručnog znanja i razmatranje posebnih potreba svakog područja;

56.

ističe važnu ulogu koju pametna specijalizacija ima u jačanju regionalnih inovacijskih sustava, razmjeni znanja među regijama i povećanju sinergija, posebno zahvaljujući europskom financiranju istraživanja.

Mišljenje Europskog odbora regija – Bolje informiranje o kohezijskoj politici

(2020/C 39/04)

Izvjestitelj

:

Adrian Ovidiu Teban (RO/EPP), gradonačelnik Cugira

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

Opća razmatranja:

1.

ističe da na kohezijsku politiku otpada otprilike trećina proračuna EU-a, odnosno 351 milijarda eura tijekom programskog razdoblja 2014. –2020. To je dugoročni investicijski okvir za regije i države članice te pruža mogućnosti za pouzdanije planiranje u usporedbi s nacionalnim godišnjim i dvogodišnjim proračunima;

2.

primjećuje da veća vidljivost europskih strukturnih i investicijskih fondova (fondovi ESI) može poboljšati predodžbu o djelotvornosti kohezijske politike i povećati povjerenje građana u europski projekt; međutim, dosljedan komunikacijski kanal od ključne je važnosti, ne samo odozgo prema dolje u pogledu konkretnih rezultata fondova ESI, nego i odozdo prema gore, kako bi lokalne vlasti i dionici bili upoznati s mogućnostima financiranja, uz dodatnu korist – povećanje sudjelovanja javnosti u postupku provedbe;

3.

informiranje bi u pravilu trebalo biti sastavni dio postupka oblikovanja politike i njezine provedbe. Unatoč različitim iznosima financiranja u određenim regijama, od ključne je važnosti da korisnici i civilno društvo budu upoznati s lokalnim projektima koji se financiraju sredstvima EU-a, što se može postići samo zajedničkim naporima svih obuhvaćenih razina vlasti. Model višerazinskog upravljanja i načelo partnerstva, koji se temelje na boljoj koordinaciji javnih tijela, gospodarskih i socijalnih partnera i civilnog društva, mogu doprinijeti učinkovitijem informiranju o ciljevima i rezultatima politika EU-a;

4.

naglašava da upravljačka tijela operativnih programa financiranih sredstvima europskih strukturnih i investicijskih fondova moraju izvještavati o ciljevima, mogućnostima financiranja i rezultatima programa i projekata kohezijske politike; zbog toga je ključni zadatak upravljačkih tijela i korisnika u državama članicama odgovarati na pitanja kao što su: kakve se prilike pružaju za ulaganje, kako korisnik može riješiti pitanje promidžbe ili koga se financira i u koju svrhu;

5.

napominje da kohezijska politika Europske unije i njezini fondovi u svom djelovanju moraju zadovoljiti uvjete u pogledu informiranja i promidžbe, što znači da su nacionalna i regionalna tijela zadužena za provedbu i krajnji korisnici zakonski dužni provoditi komunikacijske aktivnosti. Tijekom protekla tri desetljeća ti su se uvjeti razvili od jednostavnih mjera informiranja (prigodne komemorativne ploče) u sofisticiranije komunikacijske strategije koje uključuju višegodišnje strategije, godišnje planove, minimalne zahtjeve i evaluacije koje treba provesti za svaki operativni program;

6.

naglašava da je obavještavanje potencijalnih korisnika o mogućnostima financiranja ključan dio upravljanja programom. Kako bi se zajamčilo da kohezijska politika ulaže u najrelevantnije i najinovativnije projekte, potrebno je obavještavati najveći mogući broj potencijalnih korisnika; to se može postići ne samo naglašavanjem mogućnosti za ulaganje nego i prikazivanjem ostvarenih rezultata i najboljih praksi;

7.

ističe da se pokazalo da kohezijska politika EU-a pozitivno utječe na gospodarstvo i na živote građana, ali izražava žaljenje zbog toga što se o njezinim rezultatima nije uvijek izvještavalo na dobar način i što je u proteklom desetljeću razina upoznatosti s njezinim pozitivnim učincima bila dosljedno niska; naime, istraživanjem Flash Eurobarometra 2017. utvrđeno je da je samo 35 % građana EU-a čulo za projekte sufinancirane sredstvima EU-a u području u kojem žive. Međutim, osobe koje su čule za te projekte izjavile su da je učinak na razvoj njihovih regija pozitivan (78 %);

8.

primjećuje da je, prema istom istraživanju Eurobarometra, informiranje o europskim kohezijskim politikama i dalje slabo, a izvori informacija često nisu vrlo raznoliki. Općenito uzevši, digitalnoj komunikaciji trebalo bi dati puno veću pozornost u programskom razdoblju nakon 2020.;

9.

ističe da je u državama članicama zabilježen neujednačen napredak u pojednostavljenju administrativnih postupaka u smislu veće mobilizacije i uključivanja lokalnih partnera, među ostalim gospodarskih i socijalnih partnera i predstavnika civilnog društva, te podsjeća na važnost sudjelovanja javnosti i socijalnog dijaloga. Važno je istaknuti da se najvećim prioritetom smatra ulaganje u regije s visokom stopom nezaposlenosti. Najvažnija područja ulaganja EU-a u regionalne politike trebala bi biti usmjerena na obrazovanje te zdravstvenu i socijalnu infrastrukturu, koji se smatraju područjima u koja je važno ulagati. Nadalje, „kohezijska politika glavni je instrument EU-a u pogledu ulaganja kako bi regije i gradovi proveli ciljeve održivog razvoja”; takav bi pristup bio preduvjet za proširenje „lokalizacije” ciljeva održivog razvoja i potaknuo bi njihovu provedbu putem kohezijske politike, (1) čime se stvaraju uvjeti za prijelaz s linearnog na kružno gospodarstvo (2);

10.

ističe da percepcija kohezijske politike i potpora EU-u mogu varirati ovisno o skupinama stanovništva i regijama. Međutim, za donošenje jasnih zaključaka u tom pogledu potrebno je više dokaza. U tu će se svrhu za sve regije EU-a zahtijevati informacije o reprezentativnim uzorcima pojedinaca. Stoga predlaže da se pri planiranju bilo kakvog istraživanja Eurobarometra reprezentativnog za sve regije EU-a (NUTS 2 ili jednake razine) uključe pitanja o percepciji kohezijske politike i potpori građana europskom projektu;

11.

ističe da treba saznati više o tome kako percepcija građana o kohezijskoj politici EU-a utječe na njihovu potporu procesu izgradnje Europe. To je ključno za prethodnu evaluaciju učinkovitosti konkretnih komunikacijskih politika čiji je cilj poticanje pozitivnih stavova prema kohezijskoj politici i EU-u općenito. Stoga predlaže da se u ista standardna istraživanja Eurobarometra uvrste konkretna pitanja o potpori EU-u i percepciji kohezijske politike EU-a;

12.

naglašava da se osviještenost može potaknuti i drugim čimbenicima osim onih gospodarskih. Različitim područjima analize utvrđene su skupine građana čija je osviještenost o (kohezijskim) politikama EU-a, čini se, izravno povezana s njihovom identifikacijom s Europskom unijom kao političkim tijelom. Čini se i da postoji pozitivan odnos između razine osviještenosti o određenim politikama EU-a, uključujući kohezijsku politiku, i razine sudjelovanja na europskim izborima. Nasuprot tome, točno je i da je – kad je identifikacija s Europskom unijom i zajedničkom europskom poviješću i kulturom snažna – javnost bolje upoznata s europskim (kohezijskim) politikama. Zato je važno poboljšati i pojačati komunikaciju o rezultatima kohezijske politike EU-a kako bi se učvrstila politička legitimnost Europske unije i među njezinim građanima povećao osjećaj pripadnosti zajedničkom projektu;

13.

ujedno naglašava da za informiranje o kohezijskoj politici nije odgovorna samo Europska komisija već svi akteri koji od te politike ostvaruju koristi, među ostalima i države članice i lokalne vlasti;

14.

smatra da o kohezijskoj politici treba informirati na drugačiji način, što podrazumijeva potrebu za dosezanjem šire publike, a ne samo dionika. Ciljano informiranje s kojim se ljudi mogu poistovjetiti mora biti usmjereno prema javnosti: treba pripovijedati o učincima na lokalno stanovništvo, a ne samo iznositi brojke ili grafikone o dalekim tržištima rada ili pitanjima koja se odnose na udaljene infrastrukture i narode te se treba usredotočiti na ulogu Europske unije kao razine vlasti u životu ljudi, a ne na informiranje javnosti o raznolikosti njezinih fondova i projekata. Bitno je naglasiti da je povjerenje u medij kojim se prenosi poruka jednako važno kao i sama poruka, a razina povjerenja javnosti u lokalna i regionalna tijela viša je nego razina povjerenja u nacionalne vlade ili EU. Zbog toga regionalni i lokalni političari mogu imati odlučujuću ulogu, a članovi OR-a bi posebno trebali pružiti primjer kao „ambasadori Europe u regijama, gradovima i općinama”;

15.

naglašava potrebu za ciljanom komunikacijom koja se mora usredotočiti na aspekt „susjedstva” i pokazivati emocije jer statistički podaci neće ganuti ljude. U interesu bolje komunikacije treba slijediti pristup višerazinskog upravljanja. U posljednjem istraživanju Eurobarometra 55 % ispitanika smatra da bi odluke trebalo donositi na podnacionalnim razinama, pri čemu se gotovo trećina (30 %) odlučuje za regionalnu razinu, a četvrtina (25 %) daje prednost lokalnoj razini. S druge strane, skoro svaki peti ispitanik smatra da bi te odluke trebalo donositi na europskoj razini;

16.

naglašava važnost stalnog dijaloga s građanima i njihova češćeg uključivanja u postupak donošenja odluka, što može osigurati odgovornost za provedbu kohezijske politike i njezinu legitimnost. U tom bi se smislu u okviru novog sveobuhvatnog cilja br. 5 za razdoblje između 2021. i 2027., „Europa bliža građanima”, trebalo u najvećoj mogućoj mjeri iskoristiti postojeća iskustva s lokalnim razvojem pod vodstvom zajednice, participativnim proračunom na lokalnoj razini i drugim metodama usmjerenima na povećanje sudjelovanja građana. Uključivanjem članova OR-a, gradonačelnika i ostalih predstavnika izabranih na lokalnoj razini u komunikacijske kampanje Europske komisije o kohezijskoj politici mogla bi se podići svijest o koristima Europske unije u svakodnevnom životu građana;

Izazovi u pogledu vidljivosti

17.

primjećuje da povećana vidljivost europskih strukturnih i investicijskih fondova može doprinijeti poboljšanju predodžbe o Europskoj uniji i ponovnom stjecanju povjerenja građana u europski projekt;

18.

posljedično, ističe da je porast euroskepticizma i političkih stranaka koje se protive daljnjoj integraciji EU-a povezan s predodžbom o gospodarskim, socijalnim i teritorijalnim nejednakostima. Kohezijska politika snažan je alat za promicanje „teritorijalne otpornosti” kao jednog od političkih rješenja, a mjere usmjerene na informiranje o pozitivnom učinku na regije i živote ljudi postale su od ključne važnosti;

19.

predlaže da operativni programi budu usmjereni na potrebe ljudi odnosno ne samo na komunikaciju „prema ljudima” već na komunikaciju „s ljudima”. U tom pogledu Odbor naglašava važnost sporazumâ o partnerstvu koji predviđaju mehanizme dijaloga s građanima pri osmišljavanju intervencija sufinanciranih sredstvima kohezijske politike EU-a u svim fazama pripreme, provedbe i ocjenjivanja operativnih programa, uključujući preporuke da države članice uključe lokalna tijela u sve faze;

20.

potiče uvođenje demokratskih inovacija, kao što su participativna izrada proračuna te rasprave (žiriji, paneli i ispitivanja), kako bi lokalno stanovništvo imalo priliku iznijeti svoje mišljenje, čime se drastično mijenja način na koji građani sudjeluju u mehanizmu informiranja;

21.

ističe da je vidljivost ulaganja u okviru kohezijske politike zajednička odgovornost Europske komisije i država članica te da bi nadležna lokalna i regionalna tijela trebala sudjelovati u izradi učinkovitih komunikacijskih strategija;

22.

poziva Europsku komisiju da izvuče pouke iz uspješne komunikacije u okviru manjih projekata i projekata „od građana za građane” koje EU financira u pograničnim regijama. Naglašava visoku razinu sudjelovanja građana uključenih u te projekte i njihov doprinos učinkovitom izvještavanju o rezultatima projekata;

23.

pozdravlja prijedlog iznesen u novom zakonodavnom paketu za kohezijsku politiku o imenovanju nacionalnih službenika za komunikaciju koji će se na integrirani način baviti vidljivošću djelovanja povezanih s regionalnim EFRR-om, Europskim socijalnim fondom i Kohezijskim fondom, kao i Fondom za azil i migracije, Fondom za integrirano upravljanje granicama i Fondom za unutarnju sigurnost. U istom je smislu potrebno na najbolji način iskoristiti ostale buduće programe EU-a prepoznatljive na lokalnoj razini, kao što su Obzor Europa, InvestEU itd., te informacijske centre Europe Direct;

24.

smatra da će se upotrebom platformi koje se temelje na pristupu REFIT, što podrazumijeva primjenu jednostavnih IKT rješenja za komunikaciju s građanima EU-a, omogućiti učinkovitije oblikovanje politika u skladu s očekivanjima javnosti. Lokalne vlasti imaju veliko iskustvo u tom području i već upotrebljavaju aplikacije za pronalaženje hitnih rješenja za lokalne probleme. Potrebno je samo dodatno razviti dvosmjernu komunikaciju;

25.

traži od Europske komisije da napore koje već poduzima s upravljačkim tijelima proširi na političke predstavnike regija i gradova radi ispitivanja novih načina informiranja. Lokalne i regionalne vlasti, kao i korisnici, najbolji su i najbliskiji sugovornici građana;

26.

preporučuje da informiranje o kohezijskoj politici ne bude usmjereno samo na ishode i rezultate projekata koje financira EU nego prvenstveno na koristi koje od tih projekata imaju građani u svom svakodnevnom životu. U tom se smislu lokalna i regionalna razina čine najprikladnijima za takvo informiranje (kako je EU pomogao mojoj općini, gradu ili regiji), a trebalo bi poticati i aktivnu ulogu informacijskih centara Europe Direct;

27.

međutim, u skladu s ciljem teritorijalne kohezije traži da nacionalne komunikacijske inicijative osmišljene u okviru zajedničke poljoprivredne politike i kohezijske politike budu usklađene i usmjerene na određena područja (uključujući ruralna područja) koja zaostaju u razvoju i u kojima je posljednjih godina zbog osjećaja zapostavljenosti došlo do porasta euroskepticizma;

28.

stoga traži od Vijeća i Europskog parlamenta da u okviru tehničke pomoći uključe posebnu financijsku omotnicu za komunikaciju te da, po potrebi, povećaju broj obvezujućih promidžbenih i informacijskih uvjeta koje treba zadovoljiti za projekte kohezijske politike u okviru buduće Uredbe o zajedničkim odredbama nakon 2020.;

29.

predlaže provedbu „pametnog planiranja izvještavanja”, što bi obuhvaćalo izradu integriranih strategija izvještavanja, uključujući pokazatelje ishoda s osnovnim vrijednostima, izdvojena sredstva i utvrđene troškove;

30.

poziva na opsežniju i intenzivniju uporabu digitalnih medija, s manje tehničkih izraza i boljim ciljanim djelovanjima, te preporučuje praćenje broja osoba obuhvaćenih komunikacijskim aktivnostima (npr. broj posjeta na mrežnoj stranici nakon događanja);

31.

predlaže da „učinkovitost projekata u iskorištavanju rezultata” bude kriterij za odabir projekata za financiranje u okviru kohezijske politike (kao u programima EU-a Obzor 2020. i COSME). Međutim, obavezno oglašavanje trebalo bi biti razmjerno veličini projekta, posebno kad je riječ o manjim projektima kod kojih ono može biti veliko administrativno opterećenje za krajnje korisnike;

32.

smatra da bi, radi lakšeg preispitivanja i usporedbi na razini EU-a, u kriterijima za odabir projekta u operativnim programima trebala biti utvrđena barem načela informiranja;

33.

predlaže Europskoj komisiji da uspostavi „evaluaciju koja u obzir uzima rezultate informiranja” koja bi sadržavala komunikacijske planove i mjere, poboljšane metode (ispitivanja, ciljne skupine, praćenje medija), smjernice EU-a za ocjenjivanje, platformu za učenje s repozitorijem za ocjene informiranja te, naposljetku, bazu podataka dobrih praksi informiranja;

34.

pozdravlja prijedlog Europske komisije da se na razini EU-a uspostavi jedinstveni portal za financiranje koji bi sadržavao sve pozive na podnošenje prijedloga i zajednički popis operacija i nacionalne internetske stranice za pristup informacijama o svim programima i fondovima EU-a; lokalizirane internetske portale EU-a različitih institucija i glavnih uprava Komisije trebalo bi objediniti pod jedinstvenom oznakom „EU”;

Medijska strategija

35.

predlaže da oblikovanje strategija (društvenih) medija obuhvati upućivanja na lokalne kontekste, kao što su jačanje pozitivnog pristupa, izrada dugoročnijih diskursa povezanih s pojedinačnim pričama te aktivno propitivanje negativnog pristupa, a ne njegovo zanemarivanje;

36.

smatra da su ključni preduvjeti za povećanje učinka informiranja o kohezijskoj politici daljnja diversifikacija aktivnosti informiranja i veća prisutnost svih aktivnosti EU-a u medijima;

37.

s tim u vezi ističe da bi, radi povećanja prisutnosti EU-a u regijama i gradovima, aktivnosti informiranja trebale biti kompatibilne s vidljivošću europskih strukturnih i investicijskih fondova i programa kao što su Interreg, Urbact i ESPON;

38.

podržava povećanje aktivnosti društvenih medija u svrhu jačanja potpore kohezijskoj politici, po uzoru na kampanju #Cohesionalliance, koja je okupila političke aktere sa snažnom političkom porukom o politici Europske unije koja donosi korist svim svojim geografskim područjima;

39.

primjećuje da je Europski tjedan regija i gradova ključan politički događaj koji se bavi provedbom kohezijske politike i kojim se političkim predstavnicima, stručnjacima, istraživačima i građanima omogućuje da uče, razmjenjuju ideje, utječu na EU i iznose svoja mišljenja o regionalnim i gradskim politikama;

40.

predlaže Europskoj komisiji da u novu inačicu Delegirane uredbe Komisije o europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova uvrsti dio koji se bavi tom temom; tako bi se pri osmišljavanju aktivnosti informiranja u većoj mjeri uzelo u obzir načelo partnerstva i višerazinskog partnerstva i povećalo njegovo poštovanje;

Poboljšanje informiranja o kohezijskoj politici u razdoblju nakon 2020.

41.

budući da usporedba strategija informiranja pokazuje da je teško objediniti i uspoređivati proračune za te aktivnosti jer su strategije definirane na različitim razinama i financiraju se iz različitih fondova te da kategorije i metode troškova nisu uvijek jasno definirane, predlaže da se, u okviru buduće kohezijske politike nakon 2020., ulaganja u komunikacijske projekte financiraju sredstvima iz jedne jasno definirane kategorije troškova;

42.

s obzirom na činjenicu da trenutačno postoje velike razlike među pokazateljima koji nisu prilagođeni aktivnostima informiranja, poziva na poboljšanje definicije pokazatelja uspješnosti;

43.

preporučuje da se pri izradi strategija za razdoblje 2021. –2027. u obzir uzmu dokazi prikupljeni istraživanjem o učinkovitosti informiranja o kohezijskoj politici putem projekata koji se financiraju sredstvima EU-a kao što su „Cohesify” i „Perceive” te da se spomene „geografija nezadovoljstva” koja se pojavila u kontekstu populističkih rasprava o europskom projektu;

44.

ističe potrebu za fleksibilnim brendiranjem i strategijama vidljivosti: zastava EU-a trebala bi biti istaknuta u svim obveznim ili neslužbenim materijalima;

45.

pozdravlja nedavnu komunikaciju Europske komisije (3) u kojoj je istaknuto da treba riješiti jedinstveni izazov informiranja s kojim se Europa suočava u ovo vrijeme rascjepkanosti i dezinformiranja te smatra da je upravo kohezijska politika ta koja svim razinama vlasti i institucijama EU-a;

46.

podržava pojednostavljenje informiranja o projektima financiranima sredstvima EU-a: objedinjavanje pod jedan zaštitni znak (bez spominjanja fonda ESI ili programske razine); jedinstvene nacionalne internetske stranice koje sadrže informacije o svim programima i fondovima EU-a; posebna vidljivost operacija od strateške važnosti i operacija vrijednosti veće od 10 milijuna EUR; nacionalni koordinatori za komunikaciju koji nadziru sve fondove EU-a i važna uloga službenika za komunikaciju o pojedinim programima; uključivanje komunikacijske strategije (u jednostavnijoj inačici) u sadržaj programa; omogućivanje upravljačkim tijelima da na korisnike koji ne poštuju pravila informiranja primijene financijske ispravke (do 5 %) te omogućivanje ponovne uporabe materijala za informiranje – upravljačka nadležna tijela moraju zadržati pravo na ponovnu uporabu materijala za informiranje stavljenih na raspolaganje institucijama EU-a (na zahtjev).

---

(1)  https://cor.europa.eu/hr/events/Pages/ECON-sc-follow-up-UN-SDGs.aspx

(2)  Dokument za razmatranje „Prema održivoj Europi do 2030.”, Europska komisija, COM(2019)22, 30. siječnja 2019., https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/rp_sustainable_europe_30-01_en_web.pdf

(3)  Europska komisija (2019.): Europa u svibnju 2019. Pripreme za ujedinjeniju, snažniju i demokratskiju Uniju u sve nesigurnijem svijetu, Bruxelles, 30. travnja 2019.

Mišljenje Europskog odbora regija – Doprinos OR-a novom Teritorijalnom programu s posebnim naglaskom na lokalnom razvoju pod vodstvom zajednice

(2020/C 39/05)

Izvjestitelj

:

Radim SRŠEŇ (CS/EPP), član vijeća Olomoučke pokrajine

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

1.

poziva na intenzivnije korištenje teritorijalnih instrumenata (lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (CLLD), integrirana teritorijalna ulaganja (ITI) itd.) u državama članicama i na obvezno izdvajanje sredstava iz svih fondova kako bi se proveo novi Teritorijalni program i ispunili ciljevi kohezije;

2.

naglašava da su kohezijska politika i teritorijalna kohezija međusobno povezane i da bez stvarnog vođenja računa o teritorijalnoj koheziji nema ni istinske kohezijske politike;

3.

podsjeća da je OR bio prva institucija EU-a koja je iznijela konkretan prijedlog o tome kako ostvariti CLLD. (1) OR i dalje smatra da je integrirani lokalni razvoj koji se financira iz više izvora bolje definirati kao holistički koncept usmjeren na izazove i potencijal u regijama svih vrsta, bilo da je riječ o urbanim, ruralnim, ruralno-urbanim ili funkcionalnim područjima;

4.

traži da se Teritorijalnim programom za razdoblje nakon 2020. ojača teritorijalna dimenzija u većem broju područja politike i aktivno potiču teritorijalne vizije/strategije „odozdo prema gore”, koje trebaju biti u skladu sa širim okvirom;

5.

naglašava da su teritorijalni instrumenti poput CLLD-a ili ITI-ja dokazane mjere za približavanje Europe građanima. Dostignuća LEADER-a i CLLD-a pokazala su da lokalne akcijske skupine (LAG) mogu braniti europske vrijednosti ako ih se prepozna kao lokalne pokretače promjena i razvoja na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Zahvaljujući aktivnom sudjelovanju svih lokalnih dionika i građana, s pomoću lokalnih sredstava može se odgovoriti na europske potrebe i time potaknuti legitimnost EU-a. Nadalje, LEADER i CLLD također su snažan alat za provedbu ciljeva održivog razvoja na lokalnoj razini. Stoga OR poziva na veće ambicije i razvoj teritorijalnih instrumenata na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini u razdoblju nakon 2020.;

6.

naglašava da bi intervencije integriranih teritorijalnih instrumenata trebale pratiti posebna obilježja i potrebe regija, kako je utvrđeno u njihovim integriranim strategijama „odozdo prema gore”, a ne samo ponavljati mjere te tematsku i teritorijalnu koncentraciju operativnih programa iz kojih se navedeni instrumenti financiraju;

7.

poziva na to da se Teritorijalnim programom za razdoblje nakon 2020. ojačaju kako povezanost ruralnih i gradskih područja tako i općenito različite vrste područja, budući da je regionalni i lokalni razvoj tek jedan od niza aspekata koji zahtijeva holistički i integrirani pristup;

8.

naglašava da su u okviru Teritorijalnog programa 2020. doista postignuti rezultati, uglavnom zahvaljujući kohezijskoj politici dostupnoj putem njegovih sredstava i financiranja, kojom su se na svim razinama upravljanja uveli lokalizirani pristup i sudjelovanje lokalnih zajednica u uspostavi i provedbi održivih lokalnih strategija. Međutim, još ima prostora za poboljšanje: konkretno, treba poboljšati njegovu vidljivost na podnacionalnoj razini (što će se rješavati u okviru CLLD-a, ITI-ja, EGTS-a, europske teritorijalne suradnje itd.), valja ojačati utjecaj teritorijalnog pristupa na cjelokupno donošenje politika u EU-u, a Teritorijalni program kao takav treba bolje provoditi u okviru nacionalnih politika;

9.

smatra da je novi Teritorijalni program prilika za predstavljanje novog i pozitivnog diskursa za budućnost EU-a i uravnoteženi razvoj svih regija. Građanima i široj javnosti trebalo bi pružiti sveobuhvatan i razumljiv dokument s utvrđenim vizijama za njihovu budućnost koji odražava njihove stvarne potrebe i probleme koje treba riješiti. Trebalo bi im pružiti jamstva da se nikog neće zapostaviti i da će svi imati jednaku priliku za dostojanstven život, bez obzira na to gdje žive;

10.

traži snažniju povezanost kohezijske politike i Teritorijalnog programa u svim fazama osmišljavanja, provedbe i praćenja programa te ističe znatnu potrebu da se savlada trenutačna zemljopisna i sektorska razdvojenost fondova EU-a. Države članice ipak bi trebale osigurati da se u okviru postupka europskog semestra uzmu u obzir teritorijalna dimenzija i lokalne posebnosti, uz odgovarajuće savjetovanje s lokalnim akterima prilikom utvrđivanja nacionalnih prioriteta;

11.

ističe sposobnost CLLD-a da pokrene i uključi lokalne zajednice, uključujući lokalne i regionalne vlasti, socijalne partnere i partnere iz civilnog društva te privatni sektor. Primjenom participativnog pristupa osigurava se da strategije lokalnog razvoja budu usklađene s promjenama lokalnih uvjeta i prilagođene njima (socijalna kohezija, migracije, regionalni klasteri, zeleno gospodarstvo, klimatske promjene, pametna rješenja, tehnologije itd.);

12.

ističe da CLLD igra važnu ulogu u povećanju vjerodostojnosti kohezijske politike jer pokazuje da se različiti fondovi EU-a doista mogu zajedno provoditi na integriran i učinkovit način;

13.

primjećuje da OR i dalje podržava ideju da Teritorijalni program za razdoblje nakon 2020. ne bi trebao biti potpuno nov dokument s obzirom na to da je postojeći Teritorijalni program 2020. i dalje na snazi u pogledu glavnih aspekata;

14.

smatra da je Teritorijalni program za razdoblje nakon 2020. ključan za rješavanje pitanja nejednakosti među mjestima i ljudima koji u njima žive, i to s pomoću prilagođenih mjera, npr. putem integriranog teritorijalnog razvoja;

15.

naglašava važnost bolje koordinacije i umrežavanja svih tijela vlasti i dionika koji provode i financiraju Teritorijalni program na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Bolja koordinacija i načelo snažnog partnerstva ključni su za djelotvoran učinak Teritorijalnog programa. Koordinacija Teritorijalnog programa u Češkoj, Švedskoj, Austriji i drugim državama članicama primjer je dobre prakse u tom području;

16.

ističe potrebu da se strategije integriranog teritorijalnog razvoja u većoj mjeri uzmu u obzir kako bi se ulaganja u regiju bolje prilagodila njezinim prioritetima. Oblikovanje strategija integriranog teritorijalnog razvoja, u sklopu kojih se provodi niz operativnih programa u državama članicama, trebalo bi biti usmjereno na potrebe građana te ih ne bi trebalo samo priopćavati građanima, nego i o njima konkretno raspravljati s građanima;

17.

naglašava potrebu fleksibilne i jednostavne primjene integriranih teritorijalnih instrumenata, koja se može prilagoditi području i koristi metodologiju koja promiče pristup odozdo prema gore, stavljajući naglasak na partnerstvo i poticanje te na ulogu lokalnih strategija teritorijalnog razvoja. Moguća rješenja su pojednostavljene mogućnosti obračuna troškova, jednostavan model provedbe teritorijalnih instrumenata (jedan nacionalni operativni program i jedno upravljačko tijelo), rješenja prema načelu „sve na jednom mjestu”, zajednički skup jednostavnih pravila utvrđenih na razini EU-a radi sprečavanja prekomjernih propisa (skup alata za CLLD, jasne smjernice kojima se definira struktura strategija, postupci odobravanja, upotreba glavnog fonda, evaluacija itd.) itd.;

18.

ističe potencijal rješenja informacijske tehnologije za pojednostavnjenje i automatizaciju prikupljanja podataka na nacionalnoj i lokalnoj razini. Informatički sustavi moraju se razvijati uz istinsku uključenost svih dionika i biti usmjereni na doprinos cjelokupnoj strategiji pojednostavnjenja ESIF-ova na svim razinama;

19.

poziva na neometani prijelaz struktura provedbe Teritorijalnog programa između programskih razdoblja EU-a kako bi se uklonio rizik gubitka znanja, ljudskih resursa i partnerstava;

20.

naglašava ulogu integriranih teritorijalnih instrumenata kao pravog instrumenta za lokalizaciju, provedbu, praćenje i reviziju ciljeva održivog razvoja;

21.

izvrstan potencijal CLLD-a promatra kao učinkovit alat EU-ove pristupne, susjedske i razvojne politike. Program ENPARD u Gruziji može se smatrati primjerom dobre prakse;

Novi Teritorijalni program

22.

naglašava da postojeći izazovi za teritorijalni razvoj, koji su potvrđeni u okviru Teritorijalnog programa 2020., uglavnom ostaju nepromijenjeni, uz dvije napomene: 1. promjene su povezanije s rastućim novonastalim izazovima, što zahtijeva veću solidarnost među državama članicama EU-a; 2. sadašnja će se migracijska kretanja najvjerojatnije smatrati neznatnom krizom u odnosu na moguće učinke klimatskih promjena;

23.

predlaže da se uvede mehanizam za brzo ažuriranje Teritorijalnog programa za razdoblje nakon 2020. kako bi se brzo odgovorilo na novonastale izazove koji bi mogli oblikovati Teritorijalni program za razdoblje nakon 2020., a da pritom ne bude potrebno u potpunosti revidirati cijeli dokument;

24.

predlaže budućim predsjedništvima ili ugovaratelju koji izrađuje nacrt Teritorijalnog programa za razdoblje nakon 2020. da u provedbu istraživanja o prioritetima i sadržaju novog Teritorijalnog programa za razdoblje nakon 2020. uključe više dionika, posebno lokalne i regionalne vlasti te civilno društvo;

25.

ponavlja poziv OR-a koji se odnosi na sljednika strategije Europa 2020.;

26.

skreće pozornost na odredbu primarnog zakonodavstva sadržanu u članku 174. stavku 3. UFEU-a, kojom se zahtijeva da se posebna pozornost posvećuje ruralnim područjima, područjima zahvaćenima industrijskom tranzicijom i regijama izloženima ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama. Radi postizanja jednakovrijednih životnih uvjeta u svim regijama ubuduće bi se u okviru Teritorijalnog programa 2020. te europskih strukturnih i investicijskih fondova više pažnje trebalo posvećivati tom prioritetu;

27.

napominje da bi se u sklopu Teritorijalnog programa 2020. trebala i dalje promicati uloga regionalnih glavnih gradova u osiguravanju jednakih mogućnosti razvoja njihovih funkcionalnih područja te da bi se tim programom trebalo pridonositi rješavanju problema metropolskih regija diljem EU-a;

28.

naglašava da bi Teritorijalni program za razdoblje nakon 2020. trebao podržati ulogu malih i srednjih gradova u postizanju uravnoteženog, policentričnog razvoja u cijelom EU-u;

29.

s tim u vezi ponovno poziva na izradu programa za ruralna područja u kojemu se ona definiraju kao područja za život i gospodarske aktivnosti, a ne samo kao poljoprivredne površine;

30.

ističe da Teritorijalni program ne bi trebao podržati samo cilj održivog razvoja koji se brine za gradove (cilj br. 11.), nego i zagovarati širu perspektivu teritorijalnog razvoja, uključujući ruralni razvoj;

31.

kako bi se širu javnost upoznalo s glavnim porukama Teritorijalnog programa za razdoblje nakon 2020., predlaže da se sastavi popis od 10 – 12 ključnih poruka na jeziku prilagođenom korisnicima i u jasno definiranom obliku koje bi priopćavale sve države članice i institucije EU-a;

32.

traži od Europske komisije da osigura jednostavne modele i smjernice te uvede najbolje prakse u pogledu načina provedbe integriranih teritorijalnih instrumenata u državama članicama u okviru pristupa koji se financira iz više fondova;

33.

smatra da Teritorijalni program može učinkovito pridonijeti ublažavanju tendencija urbanizacije i s njima povezanih izazova za velike gradove u svim državama članicama;

34.

ističe priče o uspjehu na polju europske teritorijalne suradnje u kojima je teritorijalna suradnja u graničnim regijama ili na transnacionalnoj razini odličan primjer dodane vrijednosti europske integracije;

35.

naglašava da je potrebno jasno definirati ulogu tajništva/ureda za podršku Teritorijalnog programa koji bi se mogao osnovati. U prilogu Teritorijalnom programu za razdoblje nakon 2020. trebalo bi definirati ciljeve, mjerljive pokazatelje za praćenje postizanja ciljeva, zadaće i proračun koji je potreban za takvu jedinicu/tijelo;

36.

navodi Deklaraciju iz Bukurešta koju su ministri zaduženi za urbana pitanja donijeli 14. lipnja 2019., u kojoj je prepoznata „potreba da se razvije funkcionalan odnos između nove Povelje iz Leipziga, Plana EU-a za gradove i Teritorijalnog programa 2020.+”;

37.

smatra da je međuvladina, nezakonodavna priroda Teritorijalnog programa Europske unije idealna za suradnju sa sadašnjim i budućim državama koje nisu članice EU-a jer bi mogla pomoći u razvoju paneuropskog pristupa teritorijalnom razvoju, koji bi se mogao oslanjati na niz programa kao što su LEADER, Interreg ili ESPON, u okviru kojih se, u skladu s aktualnim prijedlozima za razdoblje 2021. –2027., omogućuje dobrovoljno sudjelovanje i sufinanciranje od strane država koje nisu članice EU-a. Ti su se programi pokazali kao uspješni instrumenti stabilizacije i pomirenja (npr. uloga LEADER-a u Sporazumu na Veliki petak ili uključivanju civilnog društva i izgradnji lokalne demokracije u Turskoj);

CLLD

38.

potiče mogućnost obvezne provedbe CLLD-a financiranog iz više fondova u svim regijama EU-a, čime bi se osigurala primjena pristupa CLLD-a za sve vrste regija: ruralne (uključujući udaljene, planinske i otočne), gradske i obalne. Sve regije EU-a moraju imati mogućnost korištenja svih mogućih fondova za zadovoljavanje potreba navedenih u njihovim strategijama lokalnog razvoja;

39.

poziva na obvezno izdvajanje 8 % sredstava za CLLD iz svih strukturnih i investicijskih fondova i EPFRR-a kako bi se u potpunosti iskoristio potencijal alata i sinergija različitih fondova za integrirani lokalni razvoj;

40.

naglašava potrebu vraćanja korijenima jačanja metodologije LEADER-a i CLLD-a, posebno načela pristupa „odozdo prema gore”, partnerstva, animacije i uloge strategija integriranog lokalnog razvoja;

41.

predlaže da se u svakoj državi članici upravljanje CLLD-om prilagodi konkretnim područjima i da se poštuju lokalna dinamika, strukture i pristupi;

42.

pohvaljuje rad OR-a (2) i Europskog parlamenta (3) na tome da se osigura da CLLD koji se financira iz više izvora obuhvaća EPFRR i u razdoblju od 2021. do 2027. te poziva na to da se odgovarajuće odredbe koje zagovaraju te dvije institucije zadrže u konačnom sporazumu s Vijećem jer se prednosti CLLD-a ne mogu u potpunosti ostvariti ako ne postoji mogućnost integriranja intervencija financiranih iz europskih strukturnih i investicijskih fondova i EPFRR-a;

43.

poziva na reguliranje CLLD-a na razini EU-a na temelju stroge procjene učinka i utvrđivanjem jedinstvenog skupa pravila za sve strukturne i investicijske fondove kako bi se smanjili ogromno birokratsko opterećenje i prekomjerni propisi u državama članicama i istodobno spriječila zlouporaba ovlasti upravljačkih tijela ili agencija za plaćanje;

44.

ponavlja poziv OR-a da Uredba o zajedničkim odredbama ostane u potpunosti primjenjiva na EPFRR. Savršena kompatibilnost svih fondova od ključne je važnosti za financiranje teritorijalnih instrumenata, a posebice CLLD-a i LEADER-a te njihovih lokalnih razvojnih strategija;

45.

poziva na bolji dijalog i koordinaciju između svih aktera CLLD-a (lokalne akcijske skupine, upravljačka tijela, glavne uprave Europske komisije, agencije za plaćanja, mreže LEADER-a kao što je ELARD te nacionalne mreže LEADER-a i ruralne mreže) kako bi se spriječili sve veća birokracija i znatna kašnjenja u pokretanju programskog razdoblja i isporuci financijskih sredstava podnositeljima projekata. OR stoga predlaže da Komisija osnuje jedinicu za potporu CLLD-a na razini EU-a kako bi se pružila potpora komunikaciji, jačanju kapaciteta, umrežavanju i transnacionalnoj suradnji svih lokalnih akcijskih skupina u svim fondovima;

46.

predlaže da se pruži veća potpora CLLD-u koji se financira iz više fondova, primjerice putem veće stope sufinanciranja. OR izražava žaljenje jer je iz prijedloga nove Uredbe o zajedničkim odredbama izostavljen članak 120. stavak 5. trenutačne Uredbe o zajedničkim odredbama koji se odnosi na veće stope sufinanciranja za operacije podržane alatima integriranog teritorijalnog razvoja;

47.

traži veću upotrebu pojednostavnjenih troškova u skladu s člancima 48. do 51. nove Uredbe o zajedničkim odredbama, čime bi se moglo smanjiti revizijsko opterećenje za upravljačka tijela i krajnje korisnike. Osim toga, opseg upotrebe pojednostavnjenih troškova trebao bi se proširiti na EPFRR, također u cilju usklađivanja postupaka u slučaju operacija koje se financiraju iz više fondova;

48.

konstatira da bi CLLD trebao biti odlična početna točka za često korištenu metodu provedbe lokalnih projekata: lokalne akcijske skupine ne bi smjele u cijelosti ovisiti o financiranju iz EU-a, već bi trebale služiti i kao alat za provedbu nacionalnih, regionalnih i lokalnih fondova s obzirom na to da lokalni razvoj nadilazi europske strukturne i investicijske fondove;

49.

poziva Vijeće i Europski parlament da iznova razmotre Komisijin prijedlog od 12 mjeseci od dana odobrenja posljednjeg dotičnog programa za upravljačka tijela radi dovršenja prvog kruga odabira strategija i osiguravanja toga da odabrane lokalne akcijske skupine mogu ispuniti svoje zadaće;

50.

poziva na to da se pojasni uloga lokalnih akcijskih skupina u odabiru projekta kako bi se izbjeglo da upravljačka tijela udvostručavaju njihove zadaće. S obzirom na to da je riječ o jednom od osnovnih načela LEADER-a i CLLD-a, uloga lokalne akcijske skupine u odabiru projekta treba biti prevladavajuća, a ne samo formalna;

51.

poziva na jasne i jednostavne modele evaluacije i praćenja strategija lokalnog razvoja CLLD-a. Evaluacija mora biti dio procesa učenja u zajednici te je stoga vrlo važno kontinuirano prikupljati informacije i evaluirati provedbu strategija lokalnih akcijskih skupina. Potrebno je uvesti napredna informacijska rješenja za prikupljanje podataka i analizu, kao i participativne postupke i kvalitativnu analizu;

52.

naglašava kako je vrlo izgledno da vlasništvo nad rezultatima pozitivno pridonosi stabilnosti dugoročnijih strategija razvoja i dugotrajnim učincima, koje razvijaju iste osobe koje ih provode i imaju koristi od njihovih ishoda;

53.

napominje da bi uspješni primjeri postojećih lokalnih partnerstava koja se financiraju iz EPFRR-a i/ili EFPR-a trebali biti osnova za daljnje financiranje CLLD-a iz EFRR-a i ESF-a. Umrežavanje i suradnja u okviru postojećih mreža ili stvaranje novih mreža na regionalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj/međuregionalnoj razini imaju ključnu ulogu, baš kao i osposobljavanje i mentorstvo;

54.

naglašava potrebu za boljim informiranjem o CLLD-u i prilikama koje taj alat donosi: iako se u okviru ruralnog razvoja taj instrument upotrebljava već dulje vrijeme, urbanom je razvoju osobito potreban snažniji poticaj u pogledu njegove upotrebe. Potrebno je izraditi nacrt temeljite evaluacije i analize načina na koji mu je svaka država članica pristupila, uključujući preporuke za učinkovitu provedbu;

55.

primjećuje da CLLD i LEADER kao instrument upotrebljava 3 000 sličnih tijela (lokalnih akcijskih skupina i lokalnih akcijskih skupina u ribarstvu) u cijeloj Europskoj uniji. Tu bi činjenicu trebalo uzeti u obzir kako bi se dodatno poboljšala teritorijalna suradnja i prihvatila europska različitost u okviru transnacionalne suradnje među građanima prema načelu „odozdo prema gore”. Kako bi se dodatno potaknula teritorijalna suradnja u okviru CLLD-a, potrebno je stvoriti uvjete koji lokalnim akcijskim skupinama omogućuju da se usredotoče na svoju ulogu animacije područja i poticanja nastanka najboljih ideja, kao i njihove naknadne provedbe. Za tekuće troškove i troškove animacije, kao i za transnacionalnu suradnju, potrebno je osigurati odgovarajuć udio proračuna. OR istodobno snažno preporučuje uspostavu zajedničkog skupa načela i pravila za projekte međunarodne suradnje CLLD-a na europskoj razini kako bi se osigurala njegova učinkovita i neometana provedba;

56.

podsjeća na povezanost CLLD-a s drugim alatima integriranog razvoja: kao neobavezan instrument, zajedno s integriranim teritorijalnim ulaganjima, pridonosi provedbi šire strategije razvoja koja omogućuje lokalizaciju politika. OR u tom pogledu traži bolje sinergije između CLLD-a i ITI-ja: CLLD se u programskom razdoblju 2021.–2027. može koristiti kao dodatan instrument u urbanoj ili teritorijalnoj strategiji, tako da može biti dio pristupa ITI-ja u kojem participativni pristup koji se nudi u okviru CLLD-a može pridonijeti rješavanju određenih konkretnih lokalnih problema;

57.

smatra da je CLLD ključan instrument za provedbu prijedlogâ OR-a (4), koje je podržao i Europski parlament (5), pri čemu se u programima sufinanciranima iz EFRR-a koji se primjenjuju na područja s ozbiljnim i trajnim prirodnim i demografskim poteškoćama navedena u članku 174. UFEU-a osobita pozornost poklanja rješavanju posebnih poteškoća tih područja;

58.

lokalne akcijske skupine smatra idealnim partnerima za obavljanje funkcije inovacijskih posrednika za pristup utemeljen na pametnim selima i za pospješivanje potencijala ruralnih područja, kao što u brojnim slučajevima to već rade. Lokalne akcijske skupine snažan su instrument endogenog razvoja na svojim područjima, izravno su povezane s lokalnim poduzećima, općinama i civilnim društvom te stoga stvaraju veliki kapacitet na tim područjima, a pritom uključuju lokalne i regionalne resurse i vještine ljudi;

59.

podržava prijedlog Europskog parlamenta da se 5 % sredstava EFRR-a namijenjenih planovima za područja koja se suočavaju sa strukturnim demografskim padom može izdvojiti za integrirani teritorijalni razvoj u neurbanim područjima s prirodnim, geografskim ili demografskim poteškoćama ili nedostacima ili u područjima koja imaju problema s pristupom osnovnim uslugama, pri čemu se barem 17,5 % tog iznosa treba izdvojiti za razvoj projekata kao što su pametna sela u ruralnim područjima i zajednicama. OR smatra da je CLLD u mnogim područjima idealan za ostvarenje tog ambicioznog prijedloga;

60.

uključivanje i jačanje kapaciteta lokalnih aktera smatra jednom od najvećih prednosti metodologije CLLD-a. Integrirani lokalni razvoj pokazao se vrlo učinkovitim za izgradnju veza i sinergija među različitim dionicima i pitanjima na polju lokalnog razvoja. Lokalne akcijske skupine vrlo su uspješan instrument strateškog planiranja, animacije, umrežavanja i koordinacije aktivnosti, npr. izrade lokalnih akcijskih planova za obrazovanje ili socijalne usluge u nekim državama članicama.

---

(1)  Mišljenje Odbora regija „Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice”, Bruxelles, 29. studenog 2012., izvjestitelj: Graham Garvie, CdR-1684-2012, COTER-V-031 (SL C 17, 19.1.2013., str. 18.)..

(2)  Mišljenje OR-a „Uredba o zajedničkim odredbama”, izvjestitelji: Michael Schneider i Catiusca Marini, Bruxelles, 5. prosinca 2018., CdR-3593/2018 (SL C 86, 7.3.2019., str. 41.).

(3)  Europski parlament, Zajedničke odredbe o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i financijska pravila za njih (izvješće Krehl/Novakov), Strasbourg, srijeda, 27. ožujka 2019. P8_TA-PROV(2019)0310 (još nije objavljeno u Službenom listu).

(4)  Mišljenje Europskog odbora regija „Europski fond za regionalni razvoj i Kohezijski fond”, izvjestitelj Michiel Rijsberman, CdR 3594/2018 (SL C 86, 7.3.2019., str. 115.).

(5)  Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 27. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom fondu za regionalni razvoj i Kohezijskom fondu (COM(2018)0372 – C8-0227/2018 – 2018/0197(COD)) (još nije objavljeno u Službenom listu).

Mišljenje Europskog odbora regija – Održiva Europa do 2030.: Daljnje djelovanje u pogledu UN-ovih ciljeva održivog razvoja, ekološke tranzicije i Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama

(2020/C 39/06)

Izvjestiteljica	:	Sirpa Hertell (FI/EPP), članica Gradskog vijeća Espooa
Referentni dokument/i	:	Dokument za razmatranje „Prema održivoj Europi do 2030.” (COM (2019) 22 final)

PREPORUKE O POLITIKAMA

Prema održivoj Europi do 2030. – „Nema planeta B”

EUROPSKI ODBOR REGIJA

1.

ističe zaključke Vijeća (1) u kojima se naglašava važnost održivog razvoja, kao i svoj velik interes za zadržavanje vodeće uloge u provedbi Programa 2030., kao glavnog prioriteta, u korist i za dobrobit građana EU-a i kao ključnog elementa ponovne izgradnje i jačanja vjerodostojnosti EU-a u Europi i svijetu;

2.

pozdravlja novi elan u dinamici rasprave o ambicioznoj klimatskoj politici EU-a te prijedlog o „europskom zelenom paktu” i višim ciljnim vrijednostima EU-a za 2030., što je najavila novoizabrana predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, i poziva novu Europsku komisiju da u razradu zelenog pakta i ciljeva za klimatsku neutralnost do 2050. uključi i lokalne i regionalne vlasti kao istinske partnere za održivost i klimatsku politiku;

3.

naglašava važnost definiranja nove europske strategije „Prema održivoj Europi do 2030.” kao temelja za dugoročnu europsku budućnost. Europa već ima vodeću ulogu na polju održivosti, ali se suočava sa složenim globalnim izazovima koje Europska unija mora savladati. OR je uvjeren da ostvarenje održive Europske unije, uključujući postizanje klimatske neutralnosti do 2050., zahtijeva temeljite promjene koje se moraju ostvariti ulaganjem zajedničkih napora na svim razinama vlasti i u suradnji sa svim segmentima naših društava;

4.

ističe da je glavna osnova politike za održivu i otpornu budućnost odlučna tranzicija prema kružnom gospodarstvu, uključujući cikluse netoksičnih materijala, odlučna predanost klimatskoj neutralnosti i ublažavanju klimatskih promjena, zaštita naše prirodne baštine, biološke raznolikosti i ekosustava, održivost poljoprivrede i prehrambenih sustava, koherentnost i usklađenost između poljoprivredne politike te politika za zaštitu okoliša i klime, kao i sigurna i održiva niskougljična energija te sektor građevinarstva i mobilnosti; naglašava da se procjenjuje da će se zahvaljujući toj tranziciji do 2030. otvoriti više od 200 milijuna novih radnih mjesta u svijetu u vrijednosti od 4 bilijuna eura;

5.

skreće pozornost na važnost građana, novih tehnologija, proizvoda, usluga, poslovnih modela i potpore za poduzeća, kao i javnog i privatnog financiranja te svih „horizontalnih” čimbenika koje je utvrdila Europska komisija, u ostvarivanju održive i otporne Europe do 2030.;

6.

podsjeća na važnost OR-ovih preporuka za dugoročnu strategiju EU-a za održivu Europu do 2030. (2) i prijedloga Europske komisije u vezi s jačanjem vladavine prava, poboljšanjem upravljanja u EU-u, osiguravanjem bolje usklađenosti politika radi održivog razvoja i povezivanjem pristupa kojim se želi postići bolja regulativa s održivošću;

7.

specificira da se Program 2030. sastoji od pet stupova – mir, planet, ljudi, blagostanje i partnerstvo – ali da će se ovo mišljenje baviti stupom „planet” te će se u njemu izložiti strateško stajalište za stvaranje temelja za održive europske gradove i regije do 2030.;

Prema održivoj Europi do 2030. – Put koji trebaju slijediti gradovi i regije

8.

pozdravlja prijelaz na resursno učinkovito, niskougljično, klimatski neutralno i biološki raznoliko gospodarstvo te naglašava hitnost poduzimanja mjera i potrebu uključivanja vlada na svim razinama, gospodarskih subjekata, sveučilišta, istraživačkih centara, civilnog društva i građana;

9.

poziva sve donositelje odluka, na svim razinama upravljanja, da prepoznaju aktivnu i često inovacijsku ulogu koju lokalne i regionalne vlasti, u okviru svojih ovlasti, imaju u ispunjavanju ciljeva s obzirom na to da se one nalaze u prvim redovima i da su odgovorne za 65 % provedbe ciljeva održivog razvoja u Europi;

10.

podržava postojeće zaključke da se ciljne vrijednosti i provedba ciljeva održivog razvoja ne mogu ostvariti samo pristupom „odozgo prema dolje” i da su prijeko potrebne prije svega aktivnosti „odozdo prema gore”: potrebno je uključiti sve regije, gradove i građane kao aktivne pokretače promjena;

11.

podsjeća na to da provedba ciljeva održivog razvoja diljem Europe iziskuje sveobuhvatan i sistemski pristup kako bi se osigurala usklađenost politika koje se odnose na različite dimenzije ciljeva održivog razvoja; ističe da su svi ciljevi održivog razvoja međusobno povezani i međusektorski, a da se četiri dimenzije održivog razvoja – ekonomska, ekološka, socijalna i kulturna – isprepliću te da je potrebno pažljivo uspostaviti ravnotežu;

12.

naglašava da se sedam od 17 ciljeva održivog razvoja (3) može povezati s ekološkom i klimatskom tranzicijom; u tom kontekstu napominje da je cilj održivog razvoja br. 11 „Održivi gradovi i zajednice” upućen izravno lokalnim i regionalnim vlastima te da uključuje važne ciljeve koji zahtijevaju političko djelovanje i višerazinsko upravljanje;

13.

skreće pozornost na činjenicu da se u gradovima ispušta 70 % globalnih emisija stakleničkih plinova, a lokalne vlade odgovorne su za više od 70 % mjera za ublažavanje klimatskih promjena i za do 90 % mjera za prilagodbu klimatskim promjenama;

14.

ističe da regije i gradovi imaju vodeću ulogu na području klime; naglašava potrebu za višerazinskom suradnjom i višim stupnjem decentralizacije te poziva EU da službeno prizna aktivnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u izradi politika i propisa za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima; stoga iznova poziva države članice da u potpunosti uključe lokalne i regionalne vlasti u izradu integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova;

15.

ističe da su lokalizacija i „teritorijalizacija” djelovanja u pogledu održivog razvoja u okviru klimatskih i energetskih politika te politika zaštite okoliša ključni za ostvarivanje ciljeva Programa 2030. Stoga poziva na daljnje jačanje europskih partnerstava (4), mreža gradova i regija (5) kao što je Under2 Coalition te prekogranične suradnje (6) i platformi radi razvoja zajedničkih strategija, koordiniranja djelovanja, provedbe učinkovitijih strategija i udruživanja resursa, posebno na području prilagodbe klimatskim promjenama i njihovog ublažavanja, kao i na području mjera za zaštitu okoliša i očuvanje biološke raznolikosti;

Održiva Europa 2030.: kružno, niskougljično, klimatski neutralno i biološki raznoliko gospodarstvo

16.

poziva na to da klimatska politika EU-a bude holistička i da joj se pristupa na sistemski način. Primjećuje da su postojeće politike često fragmentirane među različitim sektorima i između urbanih i ruralnih područja te podijeljene na različite kategorije, kao što su sektor trgovanja emisijama (ETS), sektor izvan ETS-a i sektor korištenja zemljišta, prenamjene korištenja zemljišta i šumarstva (LULUCF); potiče regije i gradove da budu pokretači postupnog prijelaza na novi sistemski model i da isprobaju nova i sveobuhvatnija rješenja prije 2030. godine;

17.

podržava poziv Europskog parlamenta na to da države članice uvedu prikladne politike i osiguraju financijska sredstva kako bi učinkovito smanjile emisije; ističe da bi se sredstva EU-a iz relevantnih fondova mogla koristiti kao dodatna potpora kad je to potrebno (7);

18.

poziva na kombinaciju odgovarajućih tržišnih mehanizama, izmjena u oporezivanju, mjera financiranja, zakonskih odredbi i dobrovoljnih obveza javnog sektora na razini država članica te na razini regionalnih i lokalnih vlasti u cilju privlačenja ulaganja na području klimatskih promjena za sektor izvan ETS-a kako bi se emisije smanjile na troškovno učinkovit način; u tom kontekstu sa zanimanjem iščekuje prijedloge o europskom zelenom paktu i europskoj klimatskoj banci koje je najavila novoizabrana predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen;

19.

međutim, uvjeren je da su, uz sustav trgovanja emisijama, potrebne djelotvorne mjere za postupno ukidanje izravnih i neizravnih subvencija za fosilna goriva (primjerice, postojeća porezna izuzeća za gorivo za zrakoplove) kako bi se stvorili jednaki uvjeti za energiju iz obnovljivih izvora, potakle promjene u ponašanju i stvorili potrebni resursi za potporu pravednoj tranziciji; u tom kontekstu pozdravlja raspravu koju je pokrenula novoizabrana predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u pogledu određivanja cijene ugljika i tarifa za ugljik na granici;

20.

predlaže uvođenje znatnih tržišnih poticaja za razvijanje novih ponora ugljika i održivih zamjena materijala s visokim ugljičnim otiskom onima s niskim, kao i ulaganje dodatnih napora za pružanje potpore za istraživanje i razvoj kako bi se dodatno razvile nove tehnologije za smanjenje emisija CO2 i metode mjerenja;

21.

traži da se klimatski ciljevi EU-a povećaju na ostvarivu razinu, u skladu s ciljem od 1,5 °C koji je utvrdilo Međuvladino tijelo za klimatske promjene; predlaže uspostavu proračuna za ugljik i uvođenje drugih mehanizama za smanjenje preostalih emisija stakleničkih plinova te reviziju i usklađivanje ciljeva za 2030. i 2040. godinu s ciljem ugljične neutralnosti do 2050.; ističe važnost osiguravanja socijalne pravednosti i konkurentnosti država članica, kao i međunarodne suradnje;

22.

poziva Europsku komisiju da tijekom finskog predsjedanja EU-om u suradnji s OR-om pokrene studiju o tome kako bi se za razdoblje nakon 2030. moglo isplanirati i provesti sistemskije rješenje;

23.

potiče regije i gradove da ubrzaju postupni prijelaz na novi sistemski model i da isprobaju nova rješenja do 2030. godine;

24.

napominje da djelotvornost i troškovna učinkovitost klimatskih mjera moraju biti ključna vodeća načela za razvoj sistemskijeg rješenja za EU, uključujući mjere kao što su proširenje i jačanje sustava trgovanja emisijama te istodobno produljenje njegovog životnog vijeka i poboljšanje predvidljivosti;

25.

ističe da će za ostvarenje ciljeva održivog razvoja i klimatskih ciljeva biti potrebno znatno povećati ulaganja. Na primjer, ako se do 2050. godine iziskuje smanjenje emisija stakleničkih plinova od više od 90 %, godišnja ulaganja u „čista rješenja” trebala bi se utrostručiti u odnosu na trenutačnu razinu;

26.

predlaže da se radi ublažavanja klimatskih promjena proširi i ojača sustav trgovanja emisijama. Međutim, napominje da bi vodeće načelo trebao biti uravnotežen i učinkovit odnos troškova i koristi;

27.

naglašava važnost i utjecaj europskih lokalnih i regionalnih vlasti te veliku ulogu građana na globalnoj razini – kroz inicijative kao što su Globalni sporazum gradonačelnika za klimu i energiju i UN-ova Platforma za gradove predvodnike u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja 25 + 5 – u poticanju razmjene najboljih praksi radi osiguravanja provedbe ciljeva održivog razvoja na lokalnoj razini;

28.

naglašava da su lokalni akteri i građani u najboljem položaju za podizanje svijesti i borbu protiv klimatskih promjena; također naglašava da su lokalne i regionalne vlasti odgovorne za djelovanje kako bi građani mogli živjeti u skladu s ciljevima održivog razvoja, ali i kako bi se pružila potpora mobilizaciji građana kako bi i oni sami radili na ostvarivanju ciljeva;

29.

obvezuje se na jačanje uloge lokalnih i regionalnih vlasti na predstojećim međunarodnim forumima, kao što su konferencija COP25 UNFCCC-a i konferencija COP15 Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti (UN CBD) na kojima se zalaže za ambiciozan, vremenski ograničen i znanstveno utemeljen globalni okvir za biološku raznolikost nakon 2020. godine koji bi obuhvaćao i ciljeve održivog razvoja; poziva sve stranke da primjenjuju višerazinsko upravljanje koje formalno uključuje lokalne i regionalne vlasti u planiranje, provedbu i praćenje, izvješćivanje i verifikaciju; ponovno poziva na sveobuhvatne strategije za koordinirano podizanje svijesti i angažman na svim razinama;

Detaljnije: kružno, niskougljično, klimatski neutralno i biološki raznoliko gospodarstvo i socijalno pravedna tranzicija

30.

zalaže se za to da se za razdoblje nakon 2020. godine na međunarodnoj razini izradi ambiciozan okvir za kružno gospodarstvo i biološku raznolikost, koji bi sadržavao vremenske rokove i bio zasnovan na znanstvenim činjenicama te usklađen i povezan s ciljevima održivog razvoja;

31.

pozdravlja napredak koji je u EU-u postignut u posljednje vrijeme u pogledu prelaska na kružno gospodarstvo, uključujući i poboljšano gospodarenje otpadom, no napominje da financijski i regulatorni okvir na europskoj razini treba postati učinkovitiji kako bi se ostvarila strategija kružnog gospodarstva; stoga poziva Europsku komisiju da u okviru novog akcijskog plana za kružno gospodarstvo koji je najavila iznese konkretne prijedloge za elemente takvog dosljednog okvira koji još nedostaju, uzimajući pritom u obzir važnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti i naročito prijedloge za resursno intenzivne sektore kao što je građevinarstvo i promjene u dizajnu proizvoda; smatra da je potrebno jasnije naglasiti društvene prednosti prelaska na kružno gospodarstvo;

32.

pozdravlja sljedeći strateški program EU-a za razdoblje 2019. –2024. (8), uključujući održivu potrošnju i proizvodnju, borbu protiv klimatskih promjena i promjenu trenda u pogledu degradacije okoliša, prijelaz na resursno učinkovitije kružno gospodarstvo promicanjem zelenog rasta, biogospodarstva i održivih inovacija te rješavanje problema energetske sigurnosti i troškova energije za kućanstva i poduzeća;

33.

poziva na to da se u politici zaštite okoliša uz pomoć višerazinskog upravljanja koristi holistički pristup usmjeren na konkretna područja, pri čemu je potrebno jačati ulogu gradova i regija, pridati veću važnost procjenama učinka, strateškim procjenama utjecaja na okoliš i izvješćivanju o okolišu, te olakšati pristup informacijama o okolišu i pooštriti provedbu zakonodavstva o okolišu;

34.

naglašava temeljnu ulogu regija i gradova u prijelazu na kružno gospodarstvo. „Kružnim regijama” potreban je integrirani i holistički pristup, kao što se navodi u mišljenju OR-a o Direktivi o plastici za jednokratnu upotrebu (9);

35.

ističe da je u različitim državama članicama potrebno hitno prilagoditi nacionalnu kombinaciju izvora energije zahtjevima dugoročne strategije za dekarbonizaciju; to također podrazumijeva potrebu za povećanjem udjela obnovljive energije iznad trenutačno dogovorene ciljne vrijednosti EU-a od 32 % do 2030., naročito za energiju potrebnu za osnovno opterećenje, kako bi se znatno smanjile emisije stakleničkih plinova;

36.

poziva javni sektor i donositelje odluka u industriji da ubrzaju uporabu novih strateških energetskih tehnologija (strateški plan EU-a za energetske tehnologije) u borbi protiv klimatskih promjena, i to povećanjem uloge potrošača s pomoću bolje informiranosti i korištenja pametnih energetskih mreža;

37.

naglašava da klimatska tranzicija iziskuje znatna zelena i plava ulaganja i inovacije; zalaže se za više sinergije među izvorima financiranja i snažnije poveznice između javnog i privatnog financiranja u korist okoliša; u tom pogledu također pozdravlja mišljenje OR-a koje se bavi specifičnim pitanjima regija koje u velikoj mjeri ovise o fosilnim gorivima; (10)

38.

predlaže da svaka evaluacija ili provjera prikladnosti i evaluacija postojećeg zakonodavstva o okolišu u pogledu vode, tla, buke i kvalitete zraka također bude usmjerena na ključnu potrebu za poboljšanjem usklađenosti politika kad su posrijedi ciljevi održivog razvoja promicanjem kružnog gospodarstva, poticanjem održive proizvodnje i potrošnje te rješavanjem problema novih onečišćivača poput mikroplastike, farmaceutskih proizvoda i proizvoda za osobnu njegu, pesticida, nusproizvoda dezinfekcije i industrijskih kemikalija;

39.

izuzetno je zabrinut zbog ekološke krize s kojom se svijet danas suočava, kao što je navedeno u nedavnoj Globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava; naglašava da gubitak biološke raznolikosti umanjuje mogućnost brojnih zemalja da ostvare ciljeve održivog razvoja pa stoga odlučno potiče gradove i regije da poduzimaju hitne i izravne mjere za uključivanje biološke raznolikosti (11) u različita područja sektorskih politika, uključujući poljoprivredu te urbani i regionalni razvoj, te da jasno navedu – čak i kao zakonski obvezno – važnost ciljeva zaštite biološke raznolikosti. Poziva Komisiju da podupire prirodna inovativna rješenja i zelenu infrastrukturu koji se razvijaju i uvode na podnacionalnoj razini u cilju rješavanja problema gubitka biološke raznolikosti i klimatskih promjena;

40.

ponovno poziva na uspostavu europskog opservatorija za klimatsku neutralnost (12) i naglašava aktivnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u razvijanju opservatorija za klimatske promjene;

41.

poziva na donošenje preinake Direktive o vodi za piće kako bi se svima osigurao pristup vodi (za što će biti potrebno očuvati dobro ekološko stanje vodnih tijela), a pritom i smanjio rizik za zdravlje na manje od 1 %, kao i potrošnja vode u boci, te uštedio novac i smanjila količina plastičnog otpada i emisija CO2;

42.

poziva na to da se u okviru preinake Okvirne direktive o vodama zadrži jednaka razina ambicije, pa i da se ta razina poveća, čime bi se zajamčili očuvanje i obnova vodnih tijela te odgovarajuće stanje vodnih ekosustava u EU-u;

43.

ponovno poziva na poboljšanje učinkovitosti upravljanja vodama u EU-u proširenjem područja primjene uredbe EU-a o minimalnim zahtjevima za ponovnu uporabu vode kako bi se ona primjenjivala ne samo na poljoprivredno navodnjavanje već i na navodnjavanje gradskih zelenih površina kao što su parkovi i površine za javnu upotrebu (13);

44.

ističe da procjene teritorijalnog učinka koje podržava OR mogu biti koristan alat za predviđanje potencijalnog i moguće vrlo diferenciranog učinka zakonodavstva na klimatsku, energetsku i ekološku tranziciju u različitim regijama EU-a. U tom kontekstu OR bi mogao poboljšati svoju suradnju sa Zajedničkim istraživačkim centrom u vezi s instrumentima za procjenu učinka kako bi dodatno ojačao svoje djelovanje na tom području;

45.

smatra da je sa socijalnog, teritorijalnog i političkog stajališta načelo pravedne tranzicije u kojoj nitko nije zapostavljen jedno od vodećih načela za klimatsku i ekološku tranziciju. U tom kontekstu, pri oblikovanju politika i programa povezanih s energijom, borba protiv energetskog siromaštva mora se smatrati jednim od prioriteta, pri čemu treba odrediti konkretne ciljeve za njegovo smanjenje do 2030. i iskorjenjivanje do 2050. (14);

46.

naglašava ključnu važnost predanosti mladih. Regionalna i lokalna vijeća mladih i pokreti mladih trebali bi se uključiti u osmišljavanje i provedbu klimatske politike i politike ciljeva održivog razvoja;

47.

naglašava da ekološka tranzicija stvara kvalitetna poduzeća i radna mjesta u kružnom gospodarstvu, u proizvodnji čiste energije te u prehrambenom i poljoprivrednom sektoru; poziva EU da poveća usklađenost klimatskih ciljeva s pomoću kohezijske politike, Europskog socijalnog fonda (ESF+) i fonda InvestEU, uz istodobno osiguravanje lokalnog i regionalnog karaktera provedbe ciljeva održivog razvoja;

Ciljevi, pokazatelji i podaci

48.

ponovno ističe da su – u kontekstu sveobuhvatne strategije EU-a za održivi razvoj i strategija država članica za održivost i provedbu Programa 2030. – zajednički dogovorena konkretna ključna postignuća, pokazatelji i mjerenje u stvarnom vremenu podataka povezanih s klimatskim promjenama i ciljevima održivog razvoja prijeko potrebni za lokalne jedinice, gradove i regije kako bi se ostvarili gospodarski, ekološki, socijalni i kulturni ciljevi održivosti;

49.

ističe potrebu za skupom ključnih pokazatelja o Programu 2030. na lokalnoj i regionalnoj razini te za pouzdanim podacima o klimi na subnacionalnoj razini, kao i važnost upotrebe nove tehnologije, kao što je umjetna inteligencija, kako bi se istaknule mjere koje lokalne zajednice poduzimaju na području klime. U tom pogledu podsjeća na važnost maksimalnog iskorištavanja baze podataka Sporazuma gradonačelnika i na mogućnost da se uspostavom lokalno utvrđenih doprinosa stvori poveznica između lokalnih i regionalnih podataka i nacionalno utvrđenih doprinosa;

50.

skreće pozornost na dosadašnja iskustva gradova i regija na području izrade posebnih pokazatelja povezanih s okolišem, kvalitetom života i dobrobiti građana; važno je da ti pokazatelji budu prilagođeni okolnostima kako bi se ispunile lokalne potrebe;

51.

naglašava da EU treba prepoznati, promicati i na odgovarajući način financirati prijenos znanja, suradničko stvaranje znanja, istorazinske aktivnosti te aktivnosti povezivanja i mentoriranja;

Buduće mjere

52.

obvezuje se ažurirati vlastite procese i prakse kako bi pružao bolju potporu lokalnim i regionalnim vlastima u lokalizaciji i provedbi ciljeva održivog razvoja u okviru strategije održivog razvoja na razini EU-a. Na taj način odgovara na zahtjeve građana da se poduzme više mjera i ostvare konkretni rezultati u borbi protiv klimatskih promjena;

53.

poziva na poticanje javno-privatnog partnerstva, zelene javne nabave i provedbe pilot-projekata povezanih s ekološkom tranzicijom i borbom protiv klimatskih promjena;

54.

izražava zabrinutost u vezi sa sporazumima EU-a o slobodnoj trgovini s drugim zemljama i zahtijeva da oni budu u skladu s ciljevima održivog razvoja, Pariškim sporazumom i standardima EU-a u području okoliša;

55.

naglašava da lokalne i regionalne vlasti na temelju svoje kupovne moći mogu birati robu, pružatelje usluga i izvođače te time znatno pridonijeti održivoj potrošnji i proizvodnji i resursno učinkovitijem gospodarstvu, pa tako i postizanju ciljeva održivog razvoja;

56.

slaže se s ciljem Programa 2030. da se ekološki održivi uvjeti i procesi postignu na temelju povećanja prirodnih resursa i zaštite najosjetljivijih ekosustava te podsjeća na važnost djelovanja podnacionalne i lokalne razine u vezi s okolišem i klimatskim promjenama u skladu s usklađenošću politika radi održivog razvoja. Ističe decentraliziranu suradnju, višedionička partnerstva, proširivanje saznanja i razmjenu iskustava u procesu smanjenja i ublažavanja ugljičnog otiska teritorija u pogledu korištenja resursa i ispuštanja emisija CO2;

57.

pozdravlja predanost Europskog parlamenta ciljevima održivog razvoja, a posebice Manifest Međukluba za klimatske promjene, biološku raznolikost i održiv razvoj te poziva na plodonosnu suradnju s nadležnim odborima i Međuklubom tijekom mandata 2019. –2024.;

58.

poziva na uključivanje ovih preporuka u budući rad institucija EU-a u sljedećem mandatu, u suradnji s OR-om.

---

(1)  Zaključci Vijeća za opće poslove „Prema sve održivijoj Uniji do 2030.”, 9.4.2019.

(2)  COR-2019-00239, „Ciljevi održivog razvoja: osnova za dugoročnu strategiju EU-a za održivu Europu do 2030.”, ECON-VI/044, izvjestitelj: Arnoldas Abramavičius (LT/EPP) (SL C 404, 29.11.2019., str. 16.).

(3)  Osiguravanje pristupa sigurnom i cjenovno pristupačnom stanovanju za sve do 2030.; siguran, cjenovno pristupačan, dostupan i održiv promet; znatno smanjenje broja smrtnih slučajeva uzrokovanih izloženošću rizicima od katastrofa te zagađenom zraku i vodi; horizontalni ciljevi: poboljšanje uključenosti građana u donošenje odluka, razvoj strategija za integrirano urbano i ruralno planiranje i socijalnu integraciju, zaštita kulturne baštine i smanjenje, po stanovniku, učinka gradova na okoliš.

(4)  Na primjer, ZZI za klimu EIT-a, Europsko partnerstvo za inovacije, Platforma za energiju, partnerstva u okviru Plana EU-a za gradove i Sporazum gradonačelnika za klimu i energiju.

(5)  Na primjer, ERRIN, Eurocities, Savez za klimu i Sporazum gradonačelnika.

(6)  Na primjer, prekogranični opservatoriji za klimatske promjene u Alpama i Pirenejima i naročito europske grupacije za teritorijalnu suradnju (EGTS).

(7)  Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o klimatskim promjenama – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo u skladu s Pariškim sporazumom (2019/2582 (RSP)) (još nije objavljeno u Službenom listu).

(8)  COM(2019) 218 final „Europa u svibnju 2019.: pripreme za ujedinjeniju, snažniju i demokratskiju Uniju u sve nesigurnijem svijetu”.

(9)  COR-2018-03652 (SL C 461, 21.12.2018., str. 210.).

(10)  COR-2019-00617. Mišljenje „Provedba Pariškog sporazuma uz pomoć inovativne i održive energetske tranzicije na regionalnoj i lokalnoj razini”, ENVE-VI/040, izvjestitelj: Witold Stępień (PL/EPP) (vidjeti stranicu 72 ovoga Službenog lista).

(11)  Program UN-a za zaštitu okoliša – Međuvladina znanstveno-politička platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosustava IPBES, Globalna procjena biološke raznolikosti i usluga ekosustava.

(12)  Kao što je navedeno u mišljenju COR-2018-05736 „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo”, ENVE-VI/037, izvjestitelj: Michele Emiliano (IT/PES) (SL C 404, 29.11.2019., str. 58.).

(13)  COR-2019-03645. Mišljenje o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o minimalnim zahtjevima za ponovnu uporabu vode, ENVE-VI/034, izvjestitelj: Oldřich Vlasák (CZ/ECR) (SL C 86, 7.3.2019., str. 353.).

(14)  Kao što je navedeno u mišljenju COR-2018-05877 „Višerazinsko upravljanje i međusektorska suradnja u borbi protiv energetskog siromaštva”, ENVE-VI/038, izvjestiteljica: Kata Tüttő (HU/PES) (SL C 404, 29.11.2019., str. 53.).

Mišljenje Europskog odbora regija – Provedba paketa za čistu energiju: nacionalni energetski i klimatski planovi kao alat za lokalni i teritorijalni pristup upravljanja u području klime, aktivne i pasivne energije

(2020/C 39/07)

Izvjestitelj/ica	:	József Ribányi (HU/EPP), potpredsjednik Vijeća Tolnanske županije
Referentni dokument/i	:	samoinicijativno mišljenje

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

1.

pozdravlja inicijative novoizabrane predsjednice Ursule von der Leyen u okviru budućeg europskog „zelenog dogovora” i njezinu želju da u suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima Europu učini prvim klimatski neutralnim kontinentom;

2.

pozdravlja Uredbu (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (1) od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, kojom se državama članicama EU-a nalaže da pripreme nacionalne energetske i klimatske planove, čime će se postaviti temelji za sveobuhvatniji i transverzalni pristup za klimatsku i energetsku politiku;

3.

ističe da se desetogodišnji nacionalni energetski i klimatski planovi odnose na razdoblje od 2021. do 2030. godine te da moraju doprinijeti ostvarivanju, na nacionalnoj razini, novih energetskih i klimatskih ciljeva EU-a do 2030., postaviti temelje za uspješnu provedbu dugoročne strategije za klimatsku neutralnost do 2050., čiji je cilj usporavanje ritma antropogenog globalnog zagrijavanja, te biti u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma. U tu svrhu OR poziva države članice da pri podnošenju konačne verzije tih planova do kraja 2019. budu na visini ambicioznih ciljeva koje je EU postavio za 2030. godinu, posebno u pogledu energije iz obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti. Komisijine preliminarne ocjene nacionalnih energetskih i klimatskih planova pokazuju da, iako je ostvaren dobar napredak, mnogi nacrti planova nisu na razini zahtjeva i da bi sve države članice trebale donijeti ambicioznije mjere u pogledu općih ciljeva EU-a i njihova ostvarenja te stoga nadopuniti, pojasniti i prepraviti svoje prijedloge. Sada sve države članice trebaju u skladu s preporukama Europske komisije pripremiti svoje konačne nacionalne energetske i klimatske planove i pobrinuti se za to da njihovi planovi ispunjavaju navedene ciljeve;

4.

pozdravlja činjenicu da se u Uredbi o upravljaju prepoznaje uloga lokalnih i regionalnih vlasti u okviru izrade nacionalnih energetskih i klimatskih planova već u fazi pripreme, naglašava potreba za djelotvornim javnim savjetovanjem i predlaže uspostava višerazinskog dijaloga o klimi i energiji, u skladu s načelom „odozdo prema gore”. Lokalne i regionalne vlasti trebale bi sudjelovati u svim fazama postupka, od faze pripreme do provedbe i praćenja, ali i u odgovoru na preliminarne ocjene Komisije. Međutim, OR primjećuje da do sada mnoge države članice nisu uspjele u potpunosti uključiti lokalne i regionalne vlasti u taj proces i skreće pozornost na činjenicu da uključivanje lokalnih i regionalnih uprava, uz države članice, u postupak izrade nacrta dovodi do učinkovitijeg i uključivijeg postizanja ciljeva;

5.

skreće pozornost na činjenicu da brojne države članice smatraju da su strukture s kojima raspolažu dovoljne za postizanje ciljeva javnog savjetovanja i višerazinskog dijaloga o klimi i energiji: činjenica da države članice smatraju da to mogu same u prošlosti je bila jedna od najvećih poteškoća. OR preporučuje da države članice kritički sagledaju te strukture, naročito u pogledu sadržaja koji one mogu proizvesti, njihove uključivosti i zastupljenosti lokalnih vlasti, organizacija civilnog društva, poslovne zajednice, ulagača, drugih relevantnih dionika i šire javnosti te da osiguraju dostupnost zaključaka do kojih se dolazi u okviru tih struktura kako bi se zajamčilo da se u potpunosti ostvare ciljevi u vezi s javnim savjetovanjem i višerazinskim dijalogom o klimi i energiji utvrđeni u Uredbi o upravljanju, u krajnjem cilju doprinosa zdravlju i dobrobiti svih građana i budućih generacija;

6.

naglašava da bi za dovršetak energetske unije trebalo iskoristiti stručnost lokalnih vlasti, njihovu nadležnost za provedbu te njihove financijske resurse; stoga preporučuje da se lokalne i regionalne vlasti u potpunosti uključe u provedbenu fazu paketa mjera za čistu energiju te da se problemi na koje bi mogle naići u tom procesu na odgovarajući način uzmu u obzir u okviru mogućih budućih revizija. Ističe da Sporazum gradonačelnika za klimu i energiju te druge slične inicijative mogu imati ključnu ulogu u usmjeravanju lokalnih i regionalnih vlasti u provedbi novog okvira EU-a za energiju;

7.

poziva države članice na usku suradnju s OR-om i njegovim članovima prilikom izrade nacionalnih energetskih i klimatskih planova. To bi mogao biti važan element u njihovim javnim savjetovanjima i višerazinskim dijalozima o klimi i energiji te bi moglo osigurati vrijedne povratne informacije s lokalne i regionalne razine;

8.

uviđa da su države članice imale ograničeno vrijeme i s time povezane poteškoće prilikom izrade nacrta nacionalnih energetskih i klimatskih planova te potiče na višu razinu ambicioznosti i vertikalne integracije u konačnim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima, koje je potrebno dovršiti do kraja 2019., kako bi se za Europu zacrtala odlučna, klimatski neutralan putanja u skladu s Pariškim sporazumom i najambicioznijim scenarijem predloženim u dugoročnoj strategiji do 2050. godine. U tom kontekstu OR također potiče uspostavu sustava lokalno utvrđenih doprinosa kojima bi se dopunili nacionalno utvrđeni doprinosi predviđeni u okviru Pariškog sporazuma kako bi se ojačala uloga lokalnih i regionalnih vlasti u izradi sveobuhvatnih nacionalnih energetskih i klimatskih planova. Lokalne vlasti mogu doprinijeti učinkovitijem postizanju ciljeva s pomoću kampanja za informiranje i podizanje svijesti te u tu svrhu moraju imati na raspolaganju dobro osposobljene stručnjake. Stoga se predlaže mobiliziranje sredstava EU-a za informiranje i otvaranje radnih mjesta u području energetske i klimatske politike s krajnjim ciljem zaštite zdravlja i dobrobiti svih građana i budućih generacija;

Aktivna i pasivna energija u službi nacionalnih energetskih i klimatskih planova

9.

napominje da se pojam „aktivna energija” koji se koristi u građevinskom sektoru, također poznat pod nazivom „energija iz obnovljivih izvora” odnosi na energiju koju razni lokalni akteri (javna tijela, općinski i privatni subjekti, kućanstva) proizvode, skladište i troše na lokalnoj razini. Primjeri za to su obnovljivi i čisti izvori energije kao što su geotermalna energija, solarna energija, energija vjetra, toplinska energija, hidroelektrična energija, energija mora ili biomasa. Takvi izvori energije imaju ključnu ulogu u ostvarivanju ciljeva nacionalnih energetskih i klimatskih planova do 2030. godine;

10.

napominje da se pojam „pasivna energija”, koji se koristi u građevinskom sektoru i koji obuhvaća i širi koncept energetske učinkovitosti, odnosi na uštedu energije koja se temelji na učinkovitoj upotrebi ukupno proizvedene energije, što znači da se potrošnja energije, a time i troškovi energije krajnjih potrošača, kao i razina onečišćenja, smanjuju. S obzirom na to lokalne i regionalne vlasti moraju organizirati pružanje lokalnih i regionalnih javnih usluga na energetski učinkovit način, primjerice zahvaljujući politici održive javne nabave;

11.

dodaje da je pojam pasivne energije usko povezan s klimatskim aspektima i da je relevantan i za utvrđivanje šireg ugljičnog otiska zgrada te da je sastavni dio kružnog gospodarstva. Lokalne i regionalne vlasti trebale bi prilikom izdavanja građevinskih dozvola, vodeći računa o specifičnim lokalnim uvjetima i karakteristikama zgrade, poticati upotrebu građevinskih materijala od ekološki prihvatljivih lokalnih sirovina (trska, peleti, slama, kora, konoplja, drvo, lijepljeno drvo, tj. materijali koji po mogućnosti nemaju nikakav ugljični otisak), umjesto betona i drugih tradicionalnih građevinskih materijala u čijoj se proizvodnji, ugradnji, rušenju i recikliranju ispušta velika količina CO2. Osim toga, one bi trebale poticati druge mjere čiji je cilj povećanje energetske učinkovitosti zgrada. Te bi koncepte trebalo uključiti u nacionalne dugoročne strategije obnove koje države članice trebaju pripremiti do ožujka 2020.;

12.

ističe da su lokalne i regionalne vlasti važni akteri u energetskom sektoru, i aktivne i pasivne energije. Potrebno ih je uključiti u izradu nacionalnih energetskih i klimatskih planova na nacionalnoj razini jer su one veliki ulagači, odgovorne za održavanje zgrada, mreže javnog prijevoza i za senzibilizaciju javnosti, subjekti u borbi protiv energetskog siromaštva, regulatorna tijela zadužena za urbano planiranje, prostornom planiranju i planiranju korištenja zemljišta, upravitelji decentraliziranom proizvodnjom energije i javni naručitelji za zelenu javnu nabavu. Potrebno je dobro planiranje proizvodnje i upotrebe lokalnih resursa kako bi se lokalnim i regionalnim vlastima omogućilo da svoje zadaće dobro obavljaju. U tom je pogledu potrebno obratiti pozornost na različite vrste obnovljive energije, energetsku učinkovitost zgrada, energetsku učinkovitost i uporabu lokalnih, prirodnih i ekološki prihvatljivih građevinskih materijala;

13.

ističe mnoge pozitivne učinke potpore lokalnih i regionalnih vlasti povećanju proizvodnje, skladištenja i uporabe aktivne energije, prije svega iz održivih izvora. Na primjer, OR ističe da je u sektoru prometa, osobito gradskog i međugradskog, posebno važno povećati uporabu održivih biogoriva kao prijelazne mjere i, srednjoročno, električne mobilnosti na pogon električnim baterijama i vodikom, kao i da je od primarne važnosti poduzimati korake za smanjenje emisija CO2 iz prometa na integriran način, prije svega promicanjem javnog prijevoza, zajedničkog korištenja automobila i drugih inovativnih rješenja s obzirom na to da bi se količina prometa trebala povećati, a da će se motori s unutarnjim izgaranjem i dalje uvelike koristiti. Kao primjer održivog biogoriva kao prijelaznog rješenja može poslužiti bioetanol kao izvor aktivne energije koja se lokalno proizvodi, koristi i jednostavno skladišti te koji ima korisne nusproizvode (kao što je hrana za životinje), smanjuje ovisnost o uvozu i zahvaljujući kojem bi se mogao otvoriti znatan broj radnih mjesta. Ključno je da se revizijom pravila o državnim potporama i Direktive o oporezivanju energije ne onemogući poticanje održive bioenergije;

Uloga lokalnih i regionalnih vlasti u sastavljanju nacionalnih energetskih i klimatskih planova

14.

naglašava da je lokalnim i regionalnim tijelima vlasti potrebno omogućiti da iznesu prijedloge i amandmane za svoj nacionalni energetski i klimatski plan te ističe da se njihova uloga mora razlikovati od uloge drugih dionika koji nisu dio javne uprave. Lokalne i regionalne vlasti trebale bi imati pravo na to da budu izravno uključene kad su posrijedi mjere povezane s energetskom učinkovitošću, energetskom tranzicijom, klimatskim promjenama i prestankom korištenja fosilnih goriva, a k tome imaju i važnu ulogu na području suzbijanja energetskog siromaštva, pri čemu se oslanjaju na sve organizacije koje predstavljaju lokalne vlasti EU-a (OR, Sporazum gradonačelnika);

15.

naglašava potrebu da se osigura obavještavanje država članica o odlučujućoj ulozi lokalnih i regionalnih vlasti u brojnim ključnim prioritetima iz Uredbe o energetskoj uniji. Njihovo izravno sudjelovanje opravdano je u mjerama povezanima s energetskom učinkovitošću, dekarbonizacijom i klimatskim promjenama, uz pomoć razvoja energije iz obnovljivih izvora i za to potrebne energetske infrastrukture, uključujući tehnologije skladištenja i povezivanje sektora, a k tome imaju važnu ulogu u borbi protiv energetskog siromaštva;

16.

napominje da šira javnost nije upućena u pripremu nacionalnih energetskih i klimatskih planova te da zbog kratkih vremenskih rokova procesi savjetovanja koji trebaju popratiti izradu tih planova dosad nisi bili tako sveobuhvatni i detaljni kao što bi trebali biti, što je vrijedno žaljenja jer se ti planovi provode na lokalnoj razini, u općinama i gradovima. Stoga poziva države članice, Komisiju te lokalne i regionalne vlasti da ulože veće napore u informiranje šire javnosti o nacionalnim energetskim i klimatskim planovima i da, jednom kad konačni nacionalni energetski i klimatski planovi budu podneseni, osmisle načine za uključivanje svih dionika u njihovu provedbu;

17.

napominje da su prioriteti lokalnog i regionalnog razvoja povezani s nacionalnim energetskim i klimatskim planovima (npr. projektni prijedlozi o energetskoj učinkovitosti, dekarbonizaciji i borbi protiv klimatskih promjena ili energetskog siromaštva) utvrđeni na temelju aproksimativnih procjena. To je djelomično posljedica nedovoljne zastupljenosti lokalne i teritorijalne dimenzije u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima; također podsjeća na to da baza podataka Sporazuma gradonačelnika može pružiti korisne podatke i informacije državama članicama s visokim brojem potpisnika;

Dobro upravljanje: provedba nacionalnih energetskih i klimatskih planova u bliskoj suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima

18.

naglašava da države članice EU-a moraju sastaviti nacionalne energetske i klimatske planove koji sadrže inicijative za provedbu koje su, s jedne strane, u interesu i krajnjih potrošača i proizvođača-potrošača energije (eng. prosumers), a s druge strane, i ostalih energetskih dobavljača. Takve inicijative donose višestruke prednosti za energetski sustav (smanjena potreba za prijenosnom infrastrukturom i strukturom održavanja, veća otpornost i fleksibilnost), uključujući i pravednu cijenu ili uspostavu inovativnog sustava određivanja cijena za višak energije koji se iz takvih sustava unosi u mrežu;

19.

naglašava da su iskustva i znanja lokalnih i regionalnih vlasti kao provedbenih tijela nužna za utvrđivanje nedosljednosti i mogućih sinergija između nacionalnih energetskih i klimatskih planova i višegodišnjeg financijskog okvira, europskog semestra i dugoročne strategije EU-a za klimatsku neutralnost do 2050. godine;

20.

napominje da bi također trebalo koordinirati aktualne inicijative i najbolje prakse. U tom pogledu OR skreće pozornost na participativne inicijative u okviru Sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju;

21.

napominje da lokalne i regionalne vlasti putem inicijativa i kampanja za podizanje razine osviještenosti mogu potrošače energije pretvoriti u proizvođače-potrošače podupiranjem korištenja izvora energije koja se proizvodi, skladišti i troši lokalno, među ostalim u obliku lokalnih energetskih zajednica čiji potencijal tek treba razviti. Proizvođači-potrošači tada mogu postati aktivni članovi decentraliziranih pametnih energetskih mreža koje uspostavljaju lokalne i regionalne vlasti;

22.

podupire višerazinski dijalog o klimi i energiji s obzirom na to da će on potaknuti sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti u raspravama o politici koje se provode u vezi s nacionalnim energetskim i klimatskim planovima. Taj je dijalog također ključan za poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti. Preporučuje se da se u tom procesu uvaži visok stupanj povezanosti i integracije mjera u području energije i klime. S obzirom na to lokalne i regionalne vlasti moraju imenovati „upravitelje za energiju”. Upravo zbog toga OR ponovno ističe da je potrebno mobilizirati sredstva EU-a za otvaranje radnih mjesta u području energetske i klimatske politike s krajnjim ciljem zaštite zdravlja i dobrobiti svih građana i budućih generacija;

23.

kao primjer, skreće pozornost na nacionalni dijalog o klimatskim promjenama u Irskoj kojime se, zahvaljujući mjerama za podizanje razine osviještenosti, mobilizaciju i poticanje, daje potpora inicijativama za borbu protiv klimatskih promjena na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Zahvaljujući toj dobroj praksi moguće je postići konsenzus o načinu rješavanja problema i poduzeti potrebne mjere. Dionici mogu uspostaviti trajne mehanizme i platforme za redovito savjetovanje o gospodarskim, socijalnim i okolišnim pitanjima odnosno pitanjima od javnog interesa povezanima s energetskom politikom i borbom protiv klimatskih promjena. Nacionalni dijalog tako ima važnu ulogu i u određivanju prioriteta na području energetske politike i klimatskih promjena; takvu bi praksu trebalo snažnije poticati i širiti u svim državama članicama podupiranjem odgovarajućih kampanja namijenjenih informiranju i podizanju razine svijesti;

24.

preporučuje da države članice prilikom utvrđivanja novog scenarija za energiju i klimu priznaju lokalne i regionalne vlasti kao relevantne partnere. Važno je shvatiti i savladati izazove i prepreke na lokalnoj razini te utvrditi odgovarajuće mjere i provedbene strategije kako bi se zajamčila vjerodostojnost obveza preuzetih na nacionalnoj i europskoj razini i osiguralo da građani prigrle nužne promjene. Lokalne i regionalne vlasti i dalje su razina upravljanja koja je najbliža potrošačima i one upravljaju decentraliziranom proizvodnjom energije (primjerice, kad je riječ o uvođenju pametnih brojila i pametnih mreža), kao i brojnim aspektima nužnih promjena u postojećoj energetskoj infrastrukturi. Osim toga, one pokreću programe informiranja i podizanja svijesti o energiji i klimi, što omogućava smanjenje rashoda i ugljičnog otiska kućanstava i poduzeća te stvaranje odgovarajućih uvjeta za ulaganja;

25.

ističe da problemi prijelaza na čistu energiju, kao i klimatska pitanja, podrazumijevaju zajednički rad svih razina upravljanja (razina EU-a odnosno nacionalna, regionalna i lokalna razina), ali i javnog i privatnog sektora, istraživačkih i inovacijskih centara te akademske zajednice. Korištenjem aktivne i pasivne energije također se daje podrška tom procesu jer sposobnost da se na najmanju moguću mjeru smanji potrošnja energije tijekom cijelog životnog ciklusa, a time i ugljični otisak, pozitivno utječe i na prijelaz na čistu energiju i na klimu;

26.

ističe da je energetsko siromaštvo složen problem pa mu nacionalni energetski i klimatski planovi moraju pristupati iz energetske i klimatske perspektive, uz uporabu baza podataka i publikacija Opservatorija EU-a za energetsko siromaštvo. Također je važno da se procjena broja kućanstava u energetskom siromaštvu iz članka 3. Uredbe o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime temelji na točnim i provjerljivim podacima;

27.

predlaže da lokalne i regionalne vlasti pomažu nacionalnim vlastima u provedbi projekata europskih strukturnih i investicijskih fondova okrenutih budućnosti, kao i inicijativa JASPERS i ELENA, koji doprinose ostvarivanju ciljeva europske klimatske i energetske politike. U tom smislu Europski savjetodavni centar za ulaganja treba osigurati ubrzani postupak davanja potpore gradovima koji su se obvezali na razvoj projekata s niskom razinom emisija ugljika;

28.

insistira na ključnoj važnosti bolje sinergije između europskih strukturnih i investicijskih fondova i Europskog fonda za strateška ulaganja za provedbu prekograničnih projekata na području održive energije;

29.

naglašava da nacionalni energetski i klimatski planovi moraju promicati energetske inovacije radi prelaska na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika i klimatsku neutralnost do 2050. godine pa time i na otpornu energetsku uniju koja je usmjerena na budućnost i raspolaže klimatskom politikom kojom se mogu potaknuti zapošljavanje, rast i ulaganja. Lokalne i regionalne vlasti trebale bi se posebice uključiti u inicijative za pametne gradove u kombinaciji sa zelenom javnom nabavom u pogledu čiste energije u područjima kao što su ušteda energije u gradskom prijevozu, međuregionalne prometne strategije, suradnja u području novih tehnologija skladištenja i pametne javne zgrade;

30.

preporučuje da OR, kao tijelo koje predstavlja lokalne i regionalne vlasti, u okviru svog pilot-projekta regionalnih središta preuzme posredničku ulogu u provedbi nacionalnih i energetskih planova i višerazinskog dijaloga o klimi i energiji i time osigura dodatnu mogućnost za povezivanje s lokalnom i regionalnom razinom izvan unutarnjih okvira država članica;

31.

u tu svrhu poziva Europsku komisiju da razmotri mogućnost sudjelovanja u organizaciji redovitog foruma na kojem bi se raspravljalo o klimatskim i energetskim pitanjima, uključujući nacionalne energetske i klimatske planove. Time bi se olakšala suradnja među lokalnim i regionalnim vlastima, Glavnom upravom za klimatsku politiku, Glavnom upravom za energetiku, povjerenstvom ENVE i državama članicama. Taj bi se forum mogao organizirati na sličan način kao postojeća Tehnička platforma za suradnju u području okoliša koju su uspostavili Glavna uprave za okoliš i Europski odbor regija, a čiji je cilj poticanje dijaloga o lokalnim i regionalnim problemima i rješenjima u primjeni zakonodavstva EU-a o okolišu, kako je navedeno u Sedmom programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta” (7. EAP). Taj bi novi forum mogao uvelike doprinijeti višerazinskim dijalozima o klimi i energiji u svim državama članicama i, među ostalim, omogućiti razmjenu informacija, pregled napretka, razmjenu najboljih praksi i stečenih iskustava, doprinos poboljšanju klimatskih i energetskih rezultata te jačanje suradnje i komunikacije među svim uključenim dionicima;

32.

napominje da će se uspješnom provedbom nacionalnih energetskih i klimatskih planova ojačati konkurentnost Europske unije i pridonijeti njezinoj gospodarskoj stabilnosti, a ulagateljima pružiti jasan okvir;

33.

ističe da nacionalni energetski i klimatski planovi stvaraju vezu između urbanih i ruralnih područja zahvaljujući lokalnim i lokalno proizvedenim resursima. Time će se osigurati sigurna budućnost ljudima koji žive u ruralnim područjima i zadovoljiti energetske potrebe urbanih područja, uz izbjegavanje djelovanja koja štete klimi;

34.

ističe da nacionalni klimatski i energetski planovi nisu jednokratna inicijativa. Iako je njihov dovršetak krajem 2019. značajan prvi korak, trebat će ih stalno dorađivati i unapređivati. Stoga je važno uspostaviti strukture i forume koji će biti od pomoći u daljnjem poboljšanju europskih energetskih i klimatskih planova i osigurati da višerazinski dijalog o klimi i energiji tome može doprinijeti u potpunosti.

---

(1)  SL L 328, 21.12.2018., str. 1.

Mišljenje Europskog odbora regija – Doprinos regija i gradova novom političkom okviru EU-a za MSP-ove

(2020/C 39/08)

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

Uvod

1.

napominje da se neke države članice EU-a nalaze u razdoblju gospodarskog usporavanja. Taj je problem najuočljiviji na regionalnoj razini, a odražava se u smanjenoj produktivnosti rada i učinkovitosti proizvodnje, slabljenju trgovinske dinamike, postojano niskoj razini javnih i privatnih ulaganja u prometnu, energetsku i digitalnu infrastrukturu te trajnim, razmjerno velikim ekonomskim i socijalnim nejednakostima. Sve to, zajedno s globalnim trendovima poput sljedeće industrijske revolucije, demografije i promjenjive prirode rada, iziskuje inovativna politička rješenja;

2.

ističe da se konkurentnost europskih gospodarstava temelji na poduzetničkom i inovacijskom potencijalu MSP-ova te stoga pozdravlja pozive Europske komisije i Vijeća za daljnji razvoj sveobuhvatne gospodarske strategije EU-a, uzimajući u obzir specifičnu ulogu tog sektora;

3.

ističe važnost Akta o malom poduzetništvu za razvoj MSP-ova deset godina nakon njegova uvođenja, ali istodobno skreće pozornost na potrebu za horizontalnim pristupom potpori MSP-ovima i boljim praćenjem učinaka provedbe tog programa;

4.

napominje da je u okviru programa Europske komisije potrebno uvesti namjenske instrumente za potporu MSP-ovima, uzimajući u obzir heterogenost sektora MSP-ova, te osigurati fleksibilniji pristup koji je usmjeren na rezultate i omogućuje poduzećima prelazak u sljedeće faze razvoja. Odbor od Europske komisije očekuje da poduzme mjere u skladu s preporukama iz OR-ove studije EU policy framework on SMEs: state of play and challenges („Okvir politike EU-a za MSP-ove: postojeće stanje i izazovi”) (1). Novi bi instrumenti uglavnom trebali biti usmjereni na mala poduzeća koja provode rizične projekte;

5.

naglašava ulogu i odgovornost država članica i regija u uvođenju i primjeni alata za provedbu politike EU-a za MSP-ove, kojima bi posebno trebalo podupirati razvoj kompetencija MSP-ova i njihovih zaposlenika, uključujući u području digitalizacije koja će dugoročno pridonositi razvoju tih poduzeća;

6.

ističe da je prijeko potrebno usmjeriti pozornost na potporu razvoju MSP-ova i izvan velegradskih područja, ponajprije u okviru operativnih programa država članica EU-a;

7.

prepoznaje važnost novoosnovanih poduzeća među MSP-ovima (2) s obzirom na to da ona omogućuju uvođenje brojnih disruptivnih inovacija; međutim, ističe da je potrebno podupirati i postojeća poduzeća u njihovu postupnom rastu i inoviranju; europska politika trebala bi poduzećima pružati širu potporu – od trenutka kad uđu na lokalno tržište pa sve dok se ne prošire na globalno tržište;

8.

smatra da bi politike EU-a trebale podupirati integraciju MSP-ova iz cijele Europe u međunarodne vrijednosne lance; napominje da internacionalizacija gospodarskih aktivnosti određenih MSP-ova izvan teritorija EU-a može osigurati širenje najboljih rješenja, od čega koristi imaju i europski MSP-ovi jer se time povećava njihova produktivnost, ponajprije prijenosom znanja i iskustva;

9.

prepoznaje važnost Mreže nacionalnih izaslanika MSP-ova, koja bi trebala imati važnu ulogu u prepoznavanju problema i utvrđivanju mogućnosti za europske poduzetnike;

10.

naglašava potrebu za promicanjem i provedbom vremenski manje zahtjevnih administrativnih postupaka i smanjenjem opterećenja na svim razinama europske i nacionalne uprave, koja znatno utječu na funkcioniranje MSP-ova, uključujući financijske aspekte njihova poslovanja;

11.

ističe da je potrebno poduprijeti uvođenje novih izvora financiranja za MSP-ove i olakšati pristup tradicionalnim metodama financiranja za najširi mogući spektar MSP-ova koji posluju u različitim područjima EU-a;

12.

podržava poziv na reviziju definicije MSP-ova koja se trenutačno koristi na razini EU-a kako bi se uzela u obzir činjenica da su poduzeća srednje veličine („srednje kapitalizirana poduzeća” s najviše 500 zaposlenika) strukturno vrlo usporediva s MSP-ovima (< 250 zaposlenika i godišnji promet ≤ 50 milijuna eura ili bilanca stanja ≤ 43 milijuna eura), a ipak nemaju povlašteni tretman u odnosu na velika poduzeća;

13.

ukazuje na važnost koncepta jedinstvene kontaktne točke za potporu MSP-ovima i naglašava potrebu da se u tu svrhu konsolidiraju mreže potpore za MSP-ove na europskoj razini. Predlaže korištenje postojećom Europskom poduzetničkom mrežom. Kombinacijom različitih oblika potpore MSP-ovima u okviru jedne mreže i kroz njezinu suradnju s Mrežom izaslanika MSP-ova potrebno je postići sinergijski učinak kojemu teže MSP-ovi i Europska komisija;

Prijetnje i izazovi budućem razvoju MSP-ova

14.

napominje da se MSP-ovi u Europskoj uniji suočavaju s izazovima koji proizlaze iz rastuće globalne konkurencije, pojave novih poslovnih modela, digitalizacije i uvođenja novih tehnologija u industriji i uslugama, razvoja kružnog gospodarstva i ekonomije suradnje, kao i postizanja održivog razvoja;

15.

naglašava važnost podupiranja međusobne suradnje skupina specijaliziranih malih i srednjih poduzeća (klastera). Poziva na stalni razvoj postojećih instrumenata EU-a u tom području, kao što su Europski portal klastera, Europski opservatorij klastera i Europska inicijativa za izvrsnost klastera;

16.

potvrđuje sve veću važnost društveno odgovornog poslovanja za društvo i okoliš;

17.

svjestan je da razlike između MSP-ova i većih poduzeća u smislu brzine i intenziteta njihove ekspanzije zbog značajki manje razvijenih regija dovode do gospodarske polarizacije regija EU-a;

18.

naglašava da sve veća količina i složenost administrativnih propisa ograničavaju potencijal rasta MSP-ova, osobito mikropoduzeća koja nemaju odgovarajuće administrativne i financijske resurse za prevladavanje tih prepreka, pa stoga poziva na smanjenje administrativne složenosti za poduzeća u EU-u, posebno za prekogranične operacije;

19.

napominje da pojava sve većeg broja inovativnih rješenja na tržištu, kao i činjenica da je pristup MSP-ova tim rješenjima iz financijskih razloga ograničen, iziskuje uvođenje novog pristupa u okviru kojeg bi se poticalo osmišljavanje i daljnji razvoj tzv. „otvorenih inovacija”;

20.

naglašavajući da će programi Obzor i COSME postajati sve važniji za MSP-ove, pozdravlja činjenicu da će EFRR i dalje biti najvažniji izvor financiranja lokalnih i regionalnih politika kojima se podupiru MSP-ovi u novom programskom razdoblju 2021. –2027., a posebno u pogledu pristupa financiranju, potpore za istraživanja i razvoj i inovacije, razvoja vještina, pristupa tržištima i internacionalizacije. Međutim, podsjeća na svoj prigovor na prijedlog da se tematska koncentracija EFRR-a usredotoči na nacionalnu razinu, s obzirom na to da bi centralizirani mehanizam raspodjele bio u suprotnosti s lokaliziranim pristupom i načelom višerazinskog upravljanja, koji su ključni za učinkovitu i djelotvornu potporu MSP-ovima;

21.

skreće pozornost na razlike između sektorskih politika EU-a, pored ostalog i u području javne nabave, stečajnog prava i zaštite okoliša, kao i na razlike u potpori klasterima i u načelima tržišnog natjecanja, što se u velikoj mjeri odražava na MSP-ove i njihov razvoj;

22.

napominje da je jedinstveno tržište postignuće za EU, ali i da su nužna daljnja poboljšanja, poput uklanjanja postojećih prepreka slobodnom kretanju roba i usluga, što je jedna je od poteškoća s kojima se susreću MSP-ovi pri širenju svojih gospodarskih aktivnosti i iskorištavanju internacionalizacije;

23.

skreće pozornost na preobrazbu gospodarstva zbog digitalizacije, što je povezano s potrebom povećanja financijskih izdataka MSP-ova za kupnju i/ili razvoj tehnologije te stjecanje znanja i iskustva;

24.

poziva Europsku komisiju da osmisli mjere za potporu digitalnoj preobrazbi MSP-ova u regijama EU-a, po uzoru na postojeće uspješne inicijative kao što je Digital Cities Challenge;

25.

smatra da digitalizacija stvara mogućnost prijenosa proizvoda i usluga MSP-ova na šire, paneuropsko tržište i tržište izvan Europe, čime se omogućuje razvoj prekogranične trgovine;

26.

naglašava da daljnje povećanje produktivnosti i konkurentnosti (uključujući troškovnu učinkovitost) u industrijskim vrijednosnim lancima, uz zadržavanje ambicioznih ciljeva politike zaštite okoliša, predstavlja izazov za EU;

Očekivanja MSP-ova u pogledu buduće politike usmjerene na rast i razvoj

27.

naglašava potencijalne koristi koje MSP-ovi i poduzetnici mogu ostvariti od sredstava koja se na razini EU-a ulažu u integraciju regionalnih poduzetničkih ekosustava te istodobno potiče Europsku komisiju na daljnji razvoj projekta povezivanja europskih „silicijskih dolina”, koji se trenutačno provodi u suradnji s Europskim poduzetničkim regijama (EER);

28.

skreće pozornost na poteškoće s kojima se mnogi MSP-ovi suočavaju pri stjecanju i zadržavanju kvalificiranih zaposlenika. U nadmetanju za privlačenje talentirane radne snage žestoku konkurenciju MSP-ovima predstavljaju velika poduzeća koja raspolažu većim resursima i mogu ponuditi veće plaće, i to unatoč činjenici da su MSP-ovi okosnica europskog gospodarstva jer čine 99 % svih poduzeća u EU-u;

29.

napominje da bi predstavnici MSP-ova, uključujući i tijela koja MSP-ove okupljaju i pružaju im podršku, trebali imati mogućnost aktivnijeg uključivanja u oblikovanje i koordinaciju provedbe europskih politika izravno povezanih s tom kategorijom poduzetnika;

30.

očekuje sudjelovanje predstavnika regionalne razine u upravljanju politikom EU-a za pružanje potpore MSP-ovima i njihovu užu suradnju s izaslanicima MSP-ova;

31.

smatra da bi industrijska politika EU-a trebala biti usmjerena na inovacije u najširem smislu, ključne razvojne tehnologije, kao i važne projekte od zajedničkog europskog interesa (IPCEI), digitalizaciju i MSP-ove;

32.

podržava ideju Europske komisije o racionalizaciji administrativnih postupaka za dobivanje financijskih sredstava i izvješćivanje, koji predstavljaju posebno opterećenje za mikropoduzeća i mala poduzeća s ograničenim ljudskim resursima. Prijedlozima kao što su pojednostavljene mogućnosti obračuna troškova (paušalne stope, jednokratni iznosi i jedinični troškovi) olakšat će se utvrđivanje proračuna za projekte i njihov obračun, čime će se povećati udio MSP-ova koji primaju potporu;

33.

podupire pristup koji je ponajprije usmjeren na lokalnu i regionalnu, a zatim na nacionalnu i međunarodnu razinu. Testiranje ideja u manjem opsegu, kao i podupiranje postupnih inovacija, omogućuju brži razvoj novih tehnoloških rješenja i njihovu provedbu u okviru financijskih mogućnosti MSP-ova;

34.

napominje da predloženi okvir za zajednička pravila za europske strukturne i investicijske fondove mora biti fleksibilan kako bi se regijama koje to zahtijevaju omogućilo usmjeravanje operativnih programa na MSP-ove i mikropoduzeća;

35.

potiče izradu programa kojima se podupire izgradnja kapaciteta MSP-ova, npr. u pogledu korištenja modernim financijskim instrumentima, podizanja razine svijesti o važnosti razmjene informacija i suradnje ili mogućnosti i potrebe za uspostavom dugoročnih strategija i planova za postizanje rasta;

36.

skreće pozornost na sve veću važnost integracije klastera, osobito platformi za pametnu specijalizaciju, u kojima lokalne vlasti imaju središnju ulogu u stvaranju integriranih lanaca vrijednosti na europskoj razini, čime se podupire rast MSP-ova na međunarodnoj razini;

37.

očekuje održavanje snažne regionalne i lokalne dimenzije kontaktnih točaka Europske poduzetničke mreže (EEN), koje bi u budućnosti mogle preuzeti nove zadaće;

38.

skreće pozornost na potrebu proširenja usluga koje pruža EEN, pored ostalog i u pogledu povećanja opsega aktivnosti MSP-ova, informacija o nacionalnim i europskim propisima, mogućnosti financiranja u pojedinim državama članicama EU-a, izgradnje partnerstava s drugim subjektima u tom sektoru odnosno subjektima uključenima u proizvodni proces itd.;

39.

napominje da je potrebno ojačati regionalna predstavništva MSP-ova koja bi mogla redovito, npr. putem platformi kao što je REFIT, sudjelovati u raspravama o predloženim izmjenama u zakonodavstvu te u praćenju, nadzoru i procjeni učinka izmjena na MSP-ove;

40.

naglašava važnost diversifikacije izvora financiranja za MSP-ove. Jedan od prioriteta trebalo bi biti uklanjanje postojećih nedostataka u financiranju za određene industrijske grane ili vrste aktivnosti;

41.

pozdravlja postignute sporazume o uniji tržišta kapitala, olakšavanju pristupa MSP-ova javnim tržištima, uvođenju mjera pojednostavljenja te smanjenju troškova i regulatornih opterećenja;

42.

pozdravlja pokretanje inicijativa nekih država članica za povećanje sudjelovanja MSP-ova u postupcima javne nabave;

43.

skreće pozornost na pitanje pristupa MSP-ova javnoj nabavi, pozdravlja uključivanje te kategorije poduzeća u reviziju Direktive o javnoj nabavi te se zauzima za uvođenje daljnjih mjera podrške MSP-ovima;

44.

ističe da su kašnjenja u plaćanju, nedovoljna upućenost MSP-ova u ključne aspekte javne nabave i visoki troškovi potencijalnih sudskih postupaka i dalje glavne prepreke povećanju njihova sudjelovanja u tom području i iskorištavanju mogućnosti za ekspanziju njihovih djelatnosti;

Zaključne napomene

45.

napominje da MSP-ovi mogu, zbog svoje izražene strukturne fleksibilnosti i profila proizvodnje, brzo reagirati na dinamične socioekonomske promjene. Financijska sredstva nužna za te prilagodbe predstavljaju prepreku te se stoga daljnji prijedlozi u vezi s potporama u tom području trebaju prilagoditi potrebama MSP-ova;

46.

naglašava da su MSP-ovi, zbog svog utjecaja na tržište rada i na potrošače, važni dionici koji dijele odgovornost za provedbu kružnog gospodarstva, što bi se trebalo odraziti u poreznim olakšicama ili pristupu europskim fondovima;

47.

smatra da bi Europska komisija trebala iskoristiti iskustva stečena s Aktom o malom poduzetništvu i Akcijskim planom za poduzetništvo do 2020. Cilj je poboljšanje i pojednostavljenje, a ne provođenje radikalnih promjena ili odustajanje od postojećih postignuća u potrazi za potpuno novim rješenjima;

48.

napominje da je broj inicijativa za produbljivanje međuregionalne i prekogranične suradnje i dalje nedovoljan;

49.

ponavlja svoj poziv za novu horizontalnu strategiju, u okviru koje bi trebalo naglasiti važnost inovacija (posebice disruptivnih i postupnih), podržati ključne razvojne tehnologije i važne projekte od zajedničkog europskog interesa, pored ostalog i u pogledu digitalizacije i MSP-ova;

50.

poziva Europsku komisiju da traži rješenja kojima će se olakšati sudjelovanje MSP-ova u javnim natječajima, npr. uvažavanjem njihova lokalnog/regionalnog podrijetla, s obzirom na to da su dosadašnje promjene nedovoljne;

51.

ističe da, unatoč opsežnim i raznolikim mjerama Europske komisije, koje treba pozitivno ocijeniti, potpora MSP-ovima neće biti učinkovita ako pojedine države članice u okviru svojih nacionalnih politika nastave usvajati složene nacionalne propise;

52.

naglašava da bi lokalne i regionalne vlasti trebale imati važnu ulogu u oblikovanju okruženja pogodnog za poslovanje i biti opremljene instrumentima s pomoću kojih će se mjere prilagoditi potrebama MSP-ova koje se mijenjaju; smatra da bi lokalne i regionalne vlasti trebale biti više uključene u oblikovanje buduće industrijske politike EU-a, pored ostalog i u pogledu potpore MSP-ovima;

53.

slaže se sa stavom Europskog parlamenta koji poziva na povećanje ukupnog proračuna Programa jedinstvenog tržišta EU-a za razdoblje 2021. –2027. radi jačanja međunarodne konkurentnosti MSP-ova, širenja na tržišta izvan EU-a i iskorištavanja inovacija;

54.

uvjeren je da će se uključivanjem svih financijskih instrumenata dostupnih MSP-ovima u jedinstveni program InvestEU, što je najavljeno za novi višegodišnji financijski okvir, uvesti očekivano pojednostavljenje postupaka;

55.

poziva institucije EU-a i države članice da ulože veće napore u poboljšanje funkcioniranja jedinstvenog tržišta kako bi oslobodile sav njegov potencijal;

56.

poziva Europsku komisiju i Europski parlament da razviju instrumente i mehanizme za osiguravanje jednakih uvjeta za europske MSP-ove kako u europskom tako i u globalnom tržišnom natjecanju, pored ostalog i u pogledu tehnologija od strateške važnosti za Europu;

---

(1)  https://cor.europa.eu/en/engage/studies/Documents/EU-SMEs/EU-policy-SMEs.pdf

(2)  Europski odbor regija, „Poticanje novoosnovanih i rastućih poduzeća u Europi: regionalna i lokalna perspektiva”, ECON-VI/021, izvjestitelj: Tadeusz Truskolaski, COR-2017-00032-00-01, srpanj 2017.

Mišljenje Europskog odbora regija – Izvješće o provedbi javne nabave

(2020/C 39/09)

Izvjestitelj

:

Thomas Habermann (DE/EPP), predsjednik Okružnog vijeća okruga Rhön-Grabfeld

I.   OPĆE NAPOMENE

EUROPSKI ODBOR REGIJA

1.

naglašava da je ovo mišljenje u skladu s pristankom OR-a da u kontekstu Radne skupine za supsidijarnost, proporcionalnost i inicijativu „Činiti manje, ali učinkovitije” i programa za bolju regulativu pruži povratne informacije o provedbi zakonodavstva EU-a na lokalnoj i regionalnoj razini. OR je stoga u suradnji s Vijećem europskih općina i regija (CEMR) proveo anketu na razini EU-a u cilju vrednovanja načina na koji su općinske i regionalne vlasti provele pravni okvir javne nabave te je dao izraditi studiju o toj temi; naglašava da rezultati ankete nisu reprezentativni za cijeli EU zbog veoma različite mjere u kojoj su države članice sudjelovale te da se na temelju njih tek mogu prepoznati trendovi; osim toga, upućuje na izvješće objavljeno u srpnju 2019. o prvom savjetovanju Mreže regionalnih središta (RegHub) (1) OR-a, kojim se uglavnom potvrđuju rezultati ankete CEMR-a i OR-a;

2.

utvrđuje da su države članice dio sveobuhvatne reforme direktiva iz 2014. o javnoj nabavi u nacionalno zakonodavstvo prenijele 2016., a dio znatno kasnije; s obzirom na razdoblje od maksimalno tri godine od stupanja na snagu nacionalnog zakonodavstva o javnoj nabavi s izravnim učinkom prema trećim osobama zbog toga postoji tek ograničen uvid u pravnu primjenu novih propisa;

3.

ističe da su se i upravna praksa i gospodarski akteri tek počeli prilagođavati novouvedenom načinu javne nabave i da su procesi prilagodbe djelomično još u tijeku; ujedno naglašava da su ti procesi prilagodbe na mnogim mjestima povezani sa znatnim opterećenjima u pogledu osposobljavanja i savjetovanja, djelomično s vanjskim pravnim savjetnicima; s obzirom na to smatra da u predstojećim godinama nije primjereno uvoditi nove zakonodavne propise;

4.

pojašnjava da se ovo mišljenje stoga ne odnosi na novu zakonodavnu reformu, nego na trenutačne poteškoće s kojima se javni naručitelji na općinskoj i regionalnoj razini susreću pri primjeni regulatornog okvira; usto se odnosi na pojedinačne aspekte koje je Komisija predstavila u svojoj nezakonodavnoj komunikaciji o učinkovitijoj, održivijoj i profesionalnijoj javnoj nabavi iz listopada 2017. (2);

5.

podupire cilj i ključne točke direktiva, posebno elektroničku javnu nabavu i poticanje MSP-ova na sudjelovanje, nove koncepte koji se odnose na internu javnu nabavu i suradnju između lokalnih vlasti, mogućnost primjene strateških kriterija javne nabave u okviru vlastitih procesa donošenja političkih odluka, kao i poticanje transparentnosti i integriteta;

6.

naglašava da općinske i regionalne vlasti nisu ostvarile dodanu vrijednost prekograničnom javnom nabavom, što je vidljivo iz rezultata ankete (3). Unatoč redovitim postupcima javne nabave na razini EU-a, koji iziskuju financijska sredstva i vrijeme, nije predana nijedna prekogranična ponuda ili ih je predan vrlo mali broj; razlog vjerojatno treba tražiti u činjenici da se elektroničke platforme na raspolaganju državama razlikuju i stoga predstavljaju prepreku sudjelovanju poduzeća i subjekata iz susjednih zemalja. Osmišljene i provedene u nacionalnim državama, platforme često ne predviđaju mogućnost uporabe različitih jezika ili uključivanje administrativnih zahtjeva iz država koje nisu države u kojoj se nalazi javni naručitelj;

7.

ukazuje na činjenicu (4) da je ispravna primjena pravnog okvira za javnu nabavu u međuvremenu postala cilj samoj sebi, umjesto da se koristi kao instrument za naručivanje radova, isporuka ili usluga;

8.

naglašava da je potrebno pojasniti u kojim okolnostima lokalne i regionalne vlasti smiju poticati i rast lokalnog gospodarstva i lokalne strukture u kontekstu promišljanja o održivosti i pozitivne ekološke ravnoteže na malim udaljenostima (npr. „lokalno drvo”) u smislu takozvanog načela „kupujmo lokalno”;

9.

naglašava da razmatranje zelenih, socijalnih ili inovativnih kriterija u pružanju javnih usluga, koje je omogućeno reformom iz 2014., mora i dalje u potpunosti biti prepušteno lokalnim vlastima, u skladu s načelom lokalne samouprave; smatra da je potrebno odlučno odbaciti svaku buduću obvezu u pogledu primjene strateških ciljeva javne nabave u okviru svakog postupka javne nabave radi izbjegavanja nepotrebnog preopterećenja tih postupaka; ukazuje na to da razmatranje strateških ciljeva javne nabave u mnogim postupcima javne nabave ne može biti učinkovito, primjerice u okviru standardne javne nabave proizvoda;

10.

naglašava da se s dodatnim ciljevima politika povećava vjerojatnost za pogrešku, kao i opasnost od nepodudaranja tih ciljeva; naglašava da se ciljevi povezani s javnom nabavom mogu postići samo u određenoj mjeri i pod uvjetom da se ne ugrožava primarni cilj, odnosno pružanje kvalitetnih proizvoda i usluga građanima po razumnim cijenama;

11.

ujedno ističe da je pravo vlasti na pružanje i organiziranje vlastitih usluga putem vlastitih institucija, javnih tijela ili javnih poduzeća jasno prepoznato u reformi iz 2014., kao i interni koncept te suradnja između lokalnih vlasti. Dodjela ugovora trećim stranama jedna je od mnogih alternativa za pružanje javnih usluga (5). OR u konačnici naglašava pravo javnih naručitelja da vrate ugovore dodijeljene trećim stranama;

12.

smatra da povišenje pragova iznad kojih je za sklapanje ugovora o javnoj nabavi nužno raspisati natječaj diljem Europe predstavlja ispravan cilj usmjeren na očuvanje ravnoteže između transparentnosti s jedne strane i administrativnog opterećenja za nadležna tijela i MSP-ove s druge strane; stoga poziva Komisiju da dugoročno radi na znatnom povišenju pragova u Sporazumu o javnoj nabavi na razini WTO-a;

II.   PREPORUKE O POLITIKAMA

Strateška javna nabava

13.

smatra da je direktivama iz 2014. o javnoj nabavi javnim naručiteljima omogućeno da pri provedbi javne nabave uzmu u obzir strateške ciljeve u pojedinačnim slučajevima, zbog čega je moguće postići „bolju javnu nabavu” sa stajališta naručitelja;

14.

napominje da administrativno opterećenje za tijela vlasti koje iz toga proizlazi mora biti proporcionalno koristi koju javna nabava može ostvariti za građane. Primarna svrha javne nabave nije postizanje političkih ciljeva, npr. u području utjecaja na okoliš, socijalne uključenosti i inovacija, kao ni promicanje određenih društveno-političkih događanja. Ipak, sve se više upotrebljava kao alat za upravljanje drugim političkim ciljevima i njihovo postizanje. Međutim, cilj i svrhu javne nabave ne smije se izgubiti iz vida: u skladu s načelima ekonomičnog upravljanja proračunom i učinkovitosti javne uprave potrebno je utvrditi najbolji omjer cijene i usluge;

15.

ukazuje na to da je u skladu s rezultatima ankete koju su proveli OR/CEMR vidljivo da su lokalne i regionalne vlasti osviještene u pogledu postojanja mogućnosti primjene zelenih, socijalnih i inovativnih kriterija javne nabave. Po svemu sudeći, njih se rijetko primjenjuje, ponekad jer nema potrebe, a katkad jer veći rizik od pogrešaka automatski povećava vjerojatnost pokretanja žalbenih postupaka. Regionalne i lokalne vlasti posebno se žale na nedostatak vještina potrebnih za intenziviranje ove vrste javne nabave;

16.

ističe da, unatoč mogućnosti za sklapanje ugovora na temelju različitih kvalitativnih kriterija, lokalne i regionalne vlasti često radije biraju najpovoljniju cijenu jer smatraju da se radi o najprikladnijoj upotrebi javnog novca i kriteriju koji je jednostavniji za primjenu;

17.

upućuje na kritiku koju je Komisija iznijela u svojoj komunikaciji (6) da se najniža cijena i dalje primjenjuje kao jedini kriterij odabira u 55 % postupaka javne nabave; pojašnjava da su u predmetnim postupcima javne nabave vrlo vjerojatno u obzir uzeti strateški ciljevi jer je, primjerice, često jednako učinkovito u specifikacije uključiti ekološke kriterije i kriterije povezane s energetskom učinkovitošću, a potom ugovore dosljedno dodjeljivati na temelju najniže cijene;

18.

ističe da je na temelju rezultata ankete vidljivo da se potreba za strateškim kriterijima javne nabave uvelike razlikuje. Javni naručitelji uglavnom smatraju kako nema potrebe da javna nabava potiče inovativnost, imaju podijeljena mišljenja o socijalnoj javnoj nabavi i većinom su naklonjeni zelenoj javnoj nabavi; napominje da zbog složenosti pravnog okvira imaju poteškoća s primjenom svih kriterija u pogledu utvrđivanja uvjeta za izvršenje ugovornih obveza te, posebno, procjenjivanja istovrijednosti nacionalnih certifikata i oznaka koje se koriste da se dokaže ispunjenje kriterija (7);

19.

ističe da je primjena inovativne javne nabave, uključujući partnerstva za inovacije ili predkomercijalnu javnu nabavu, dosad bila ograničena na mali broj tijela vlasti u određenim državama članicama. Glavni razlozi tomu jesu to što se poticanju istraživanja i razvoja rijetko daje prioritet, nabavljaju se standardni proizvodi ili postoje proračunska ograničenja. Inicijativa Komisije „Veliki kupci” mogla bi biti instrument za poticanje inovativne javne nabave. OR naglašava da bi objedinjeni obrasci za javnu nabavu i kolektivna kupnja doveli i do pojednostavljenja za manja tijela vlasti, kao i do veće učinkovitosti;

Pristup MSP-ova tržištima javne nabave

20.

podsjeća na to da je promicanje MSP-ova bilo jedan od pet prioriteta reforme javne nabave provedene 2014.; napominje da MSP-ovi i novoosnovana poduzeća i dalje teško ispunjavaju gospodarske ili tehničke kriterije za odabir. Osim toga, zakašnjela plaćanja, nedostatak znanja MSP-ova u pogledu ključnih aspekata javne nabave te visoki potencijalni troškovi žalbenih postupaka i dalje predstavljaju znatne prepreke;

21.

ukazuje na to da dosadašnje mjere u cilju postizanja većeg sudjelovanja MSP-ova nisu dovele do očekivanog poboljšanja, kako pokazuju i rezultati ankete koju su proveli OR/CEMR;

22.

naglašava da upravo strateški ciljevi javne nabave MSP-ovima često predstavljaju znatnu prepreku pri sudjelovanju u postupcima javne nabave u usporedbi s profesionalnim velikim poduzećima jer MSP-ovi često ne raspolažu resursima potrebnima za postizanje strateških ciljeva javne nabave; naglašava da postoji opasnost da bi jačanje strateške javne nabave bilo protivno ispravnom cilju koji je potrebno podupirati, odnosno poticanju i olakšavanju pristupa MSP-ova postupcima javne nabave;

23.

u tom kontekstu naglašava potrebu za revizijom definicije MSP-ova koja se koristi na razini EU-a (8); ukazuje na činjenicu da su prema sadašnjoj definiciji poduzeća srednje veličine („srednje kapitalizirana poduzeća” s najviše 500 zaposlenika) strukturno vrlo usporediva s MSP-ovima (< 250 zaposlenika i godišnji promet ≤ 50 milijuna EUR ili bilanca stanja ≤ 43 milijuna EUR), a ipak nemaju povlašteni tretman u odnosu na velika poduzeća; u kontekstu rastućeg protekcionizma na ključnim tržištima naglašava da je važno da EU u korist domaćeg europskog gospodarstva zauzme konstruktivnu i jasnu tržišnu poziciju u pogledu svjetske konkurencije te da vodi računa o malim i srednjim poduzećima kao snažnom gospodarskom čimbeniku, posebno u ruralnim područjima;

24.

ukazuje na činjenicu da se općinske i regionalne vlasti suočavaju s teškoćama zbog novog režima za pružanje socijalnih i drugih posebnih usluga; primjećuje da su uočeni problemi povezani s, među ostalim, posebnom prirodom tih usluga i posebnim kontekstom u kojem se one pružaju; izražava nezadovoljstvo zbog toga što sada postoji obveza raspisivanja javnog natječaja za iznose veće od određenog praga (750 000 EUR), iako i dalje postoje razlozi zbog kojih takve usluge nisu relevantne za unutarnje tržište; objašnjava da ti propisi nisu uvijek u skladu s nacionalnim sustavima država članica. Sud EU-a presudio je da se Direktiva o javnoj nabavi ne primjenjuje u slučajevima kada javna tijela ne donose selektivne odluke o tome djeluju li pružatelji usluga u okviru jednostavnog postupka odobrenja ili tzv. modela open house (9). Međutim, pravila iz Direktive o nabavi nisu uvijek usklađena s nacionalnim sustavima država članica i mogu u praksi dovesti do neproporcionalnih administrativnih opterećenja za lokalne i regionalne vlasti (10). Nadalje, područje primjene režima nije jasno vidljivo iz upućivanja na sadržajno neodređene CPV oznake iz Priloga XIV.;

25.

smatra da MSP-ovi i srednja gospodarstva imaju posebnu korist od raspisivanja natječaja u grupama te se stoga radi o dobrom pristupu; ukazuje na to da neodrživa poduzeća ili premale grupe mogu povećati administrativno opterećenje i opterećenje u pogledu koordiniranja za javne naručitelje;

Prekogranična kupnja robe i usluga

26.

napominje da je ukupni udio prekograničnih ugovora spao s 5,95 %, koliko je iznosio 2013., na 3,4 % u 2017. (11);

27.

naglašava da pojam javne nabave treba tumačiti funkcionalno, ali da čak i u slučaju funkcionalnog shvaćanja ne treba zbrajati različite vrste usluga planiranja pri izračunu vrijednosti ugovora, nego ih se može smatrati zasebnim ugovorima; pojašnjava da je to osobito bitno za zaštitu i povećano sudjelovanje MSP-ova u postupcima javne nabave;

28.

poziva Komisiju da donese sveobuhvatnije smjernice o elektroničkim postupcima javne nabave kako bi se povećala pravna sigurnost i poboljšalo sudjelovanje MSP-ova u elektroničkoj javnoj nabavi;

29.

upućuje na to da izuzeća iz članka 10. točke (h) Direktive o javnoj nabavi (Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12)) odražavaju velik značaj koji se pridaje neprofitnim humanitarnim organizacijama, koje mogu nastati kao rezultat volonterskog rada, osobito u slučaju civilne zaštite; smatra da države članice u nacionalnom pravu mogu izričito odrediti koje se organizacije smatraju neprofitnima ako se nacionalnim pravom jamči da te organizacije ispunjavaju kriterije za neprofitne organizacije koje je utvrdio Sud EU-a (13);

30.

naglašava da je u okviru ankete koju su proveli OR/CEMR 70 % ispitanika navelo da se prekograničnom kupnjom ne ostvaruje dodana vrijednost zbog izostanka ponuda iz drugih država članica te da je samo 24 % navelo da se na taj način potiče tržišno natjecanje i nude bolje alternative; ukazuje na zaključke iz izvješća Mreže regionalnih središta, prema kojima neki sektori, osobito u socijalnim područjima, po svojoj naravi nemaju prekograničnu dimenziju te stoga nisu relevantni za unutarnje tržište;

31.

načelno se slaže s ciljem Komisije koji se odnosi na potrebu za povećanjem broja prekograničnih javnih nabava; ukazuje na to da su razlozi za mali broj prekograničnih javnih nabava, među ostalim, nužna višejezičnost dokumenata javne nabave, koja iziskuje vrijeme i resurse te zbog koje neizbježno rastu troškovi, kao i različiti načini na koji države članice tumače direktive o javnoj nabavi;

32.

objašnjava da su dodatan glavni uzrok različiti standardi i pravni propisi koje države članice provode u području radnog prava i prava zaštite na radu ili graditeljstva; time se potencijalne strane ponuditelje, a posebno MSP-ove, koji često ne raspolažu stvarnim i pravnim resursima potrebnima za ispunjenje odredbi drugih država članica, odvraća od predaje ponuda;

33.

nadalje ističe da trgovačka društva često osnivaju društva kćeri u drugim državama članicama kako bi se približila lokalnim tržištima. U slučajevima lokalnih i regionalnih natječaja ponude većinom dostavljaju društva kćeri, a ne matično društvo. Te transakcije nisu uključene u statističke podatke o prekograničnoj nabavi;

34.

u konačnici posebno naglašava teškoće s kojima se ponuditelji susreću pri ispunjenju različitih odredbi država članica koje se odnose na certifikate i elektroničke potpise u okviru prekograničnih postupaka; zbog toga su potrebne zajedničke smjernice za izradu zajedničkih regulatornih i informatičkih sustava i uspostavu elektroničkih platformi kojima se omogućuje sudjelovanje subjekata i poduzeća s poslovnim nastanom u različitim susjednim državama;

Mjere za poboljšanje provedbe

35.

ukazuje na to da je organizacija takozvane profesionalizacije koju predviđa Komisija, odnosno obrazovanje administrativnog osoblja, u isključivoj nadležnosti država članica, a posebno općinskih i regionalnih vlasti; međutim, izražava zabrinutost zbog toga što bi dodatne smjernice i priručnici Komisije za profesionalizaciju javnih naručitelja (kao, primjerice, trenutačno planirani sveobuhvatan Europski okvir za profesionalizaciju) značili dodatno administrativno opterećenje za javne naručitelje koji već primjenjuju sveobuhvatan regulatorni okvir;

36.

pozdravlja konačni akcijski plan od 26. listopada 2018. koji je izradilo Partnerstvo za inovativnu i odgovornu javnu nabavu u okviru Plana za gradove (14) i osobito podupire preporuke upućene EU-u da razmotri mogućnost da EU financira zajedničku prekograničnu javnu nabavu, javnu nabavu inovativnih rješenja, stratešku javnu nabavu, a osobito socijalnu javnu nabavu (npr. upotrebom socijalnih klauzula i kriterija za dodjelu u natječajnim postupcima i ugovorima) i kružnu javnu nabavu, kao i preporuke upućene državama članicama da ulažu u izgradnju kapaciteta za inovativnu i odgovornu javnu nabavu te preporuke upućene državama članicama i gradovima da povećaju edukaciju o kružnoj javnoj nabavi i o inovativnoj i odgovornoj javnoj nabavi;

37.

smatra da EU mora zajamčiti usklađenost među različitim područjima europske politike koja se odnosi na javnu nabavu, tržišno natjecanje i potpore kako bi ujedno zajamčio općenito jačanje EU-a kao industrijske regije te konkurentnost europskih poduzeća u globaliziranom svijetu;

38.

poziva Komisiju da pokrene postupak za izradu pouzdanih i jednoznačnih oznaka i certifikata na razini EU-a, posebno u području utjecaja na okoliš, u cilju postizanja pravne sigurnosti i rasterećenja javnih naručitelja;

39.

ukazuje na to da je izrada vlastitih elektroničkih sustava javne nabave i nacionalnih portala za javnu nabavu djelomično prouzročila probleme među državama članicama u pogledu kompatibilnosti, ali i unutar samih država članica; izrada potpuno kompatibilnih sustava mogla bi znatno pojednostavniti i ubrzati postupak javne nabave;

40.

u konačnici naglašava da direktivama nije ostvaren glavni cilj sveobuhvatnog pojednostavnjenja za lokalne i regionalne vlasti; međutim, zbog kontinuiteta te prethodno navedenih razloga izričito ne preporučuje provedbu nove zakonodavne reforme u predstojećim godinama.

---

(1)  Odbor regija, Upravljačka skupina za supsidijarnost, Mreža regionalnih središta za politike EU-a, revizija provedbe, izvješće o provedbi, prvo savjetovanje o javnoj nabavi, srpanj 2019.

(2)  Komunikacija Komisije „Kako unaprijediti funkcioniranje javne nabave u Europi i za nju” od 3. listopada 2017. (COM(2017) 572).

(3)  Vidjeti anketu OR-a i Vijeća europskih općina i regija (CEMR) provedenu za potrebe izvješća Assessing the implementation of the 2014 Directives on public procurement: challenges and opportunities at regional and local level („Vrednovanje provedbe direktiva iz 2014. o javnoj nabavi: izazovi i prilike na regionalnoj i lokalnoj razini”).

(4)  Vidjeti anketu koju su zajedno proveli OR/CEMR.

(5)  Vidjeti mišljenje Europskog odbora regija „Paket o javnoj nabavi” od 5. srpnja 2018., izvjestitelj: Adrian Ovidiu Teban (RO/EPP).

(6)  Komunikacija Komisije „Kako unaprijediti funkcioniranje javne nabave u Europi i za nju” od 3. listopada 2017. (COM(2017) 572).

(7)  Anketa koju su proveli OR/CEMR.

(8)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(9)  Predmeti C-410/14 Falk Pharma i C-9/17 Tirkkonen

(10)  Platforma REFIT, mišljenje o učinkovitosti i djelotvornosti javne nabave (skrb za mlade i socijalna pomoć), nizozemsko Ministarstvo zdravlja, socijalne skrbi i sporta, 14.3.2019.

(11)  Europski parlament, Resorni odjel za ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života: Contribution to Growth. European Public Procurement. Delivering Economic Benefits for Citizens and Businesses („Doprinos rastu. Europska javna nabava. Ostvarivanje ekonomskih prednosti za građane i poduzeća”), siječanj 2019.

(12)  SL L 94, 28.3.2014., str. 65.

(13)  Sud EU-a, presuda u predmetu C-465/17 od 21.3.2019.

(14)  https://ec.europa.eu/futurium/en/system/files/ged/final_action_plan_public_procurement_2018.pdf

Mišljenje Europskog odbora regija – Bolja regulativa: analiza stanja i nastavak naše obveze

(2020/C 39/10)

Izvjestitelj/ica	:	Olgierd Geblewicz (PL/EPP), predsjednik Zapadnopomeranskog vojvodstva
Referentni dokument/i	:	COM(2019) 178 final SWD(2019) 156

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

Napomene

1.

pozdravlja analizu aktivnosti u polju bolje regulative koju je provela Europska komisija te se slaže s tim da bolja regulativa ne bi smjela imati skrivenu deregulatornu svrhu, da su bolja regulativa i na dokazima utemeljeno, transparentno i uključivo oblikovanje politika ključni imperativi u okružju u kojemu su demokracija i kompromisno odlučivanje na udaru, ali i da instrumenti za bolju regulativu nikad ne bi smjeli nadomjestiti demokratsko donošenje političkih odluka; naglašava da sami alati za bolju regulativu zaista podrazumijevaju „troškove” (u smislu vremena, ljudskih resursa itd.), zbog čega trebaju biti osmišljeni tako da budu djelotvorni; ističe da se boljom regulativom moraju zajednički baviti sve razine vlasti; stoga osobito pozdravlja pozitivno priznavanje potrebe da se lokalne i regionalne vlasti i Odbor regija izravnije uključe u proces oblikovanja politika EU-a;

2.

napominje da građani Europske unije imaju pravo na dobro i jasno zakonodavstvo koje ima europsku dodanu vrijednost i čiji se ciljevi jasno prenose svima na koje se odnose te čiji se učinci prate. S obzirom na to da lokalne i regionalne vlasti provode i primjenjuju oko 70 % propisa EU-a i ujedno su najbliže građanima, one moraju biti izravno uključene u procese oblikovanja kvalitetnih pravila EU-a i ocjene njihove djelotvornosti. Budući da je za provedbu propisa, kao i za percepciju EU-a, ključno da građani razumiju ciljeve propisa i koristi koje iz njih proizlaze, lokalne i regionalne vlasti, kao vjerodostojna tijela za građane, moraju biti potpuno uključene u komunikaciju, odnosno širenje informacija koje su razumljive na lokalnoj razini, kao i objašnjenje svrhe propisa. Uloga Odbora regija kao poveznice između institucija EU-a te lokalnih i regionalnih vlasti od ključnog je značaja;

3.

napominje da je kvaliteta zakonodavstva jedan od ključnih čimbenika za uspjeh procesa europske integracije. Europa će biti jaka, djelovanje njezinih institucija usklađeno s vladavinom prava, politike učinkovite, a građani angažirani i uključeni u postupak donošenja odluka samo ako se u okviru upravljanja osigura suradnja među različitim razinama vlasti u provedbi politika Unije, učinkovitoj primjeni propisa te pronalaženju društveno prihvaćenih rješenja za globalne izazove; u tom smislu podržava i izjavu Europske komisije da kvantitativni pristupi (usmjereni na smanjenje tzv. administrativnog tereta za određeni postotak) nisu prikladni za rješavanje problema složenosti i heterogenosti regulative EU-a i njezina utjecaja na raznim razinama; u tom kontekstu također podržava preporuku Radne skupine za supsidijarnost da pitanje „zakonodavne gustoće” s obzirom na njezinu dodanu vrijednost bude jedan od glavnih elemenata realizacije programa REFIT; u tom kontekstu pozdravlja i obvezu buduće predsjednice Komisije da se 2020. organizira konferencija o budućnosti Europe i podsjeća na želju OR-a da bude u potpunosti uključen u sve rasprave o poboljšanju upravljanja EU-om te na njegov prijedlog o trajnom, strukturiranom sustavu dijaloga s građanima kako bi se ojačalo demokratsko funkcioniranje EU-a;

4.

smatra da je program za bolju regulativu instrument koji bi trebao doprinijeti poboljšanju politike EU-a i pružiti temelje za razumne političke odluke u pravom trenutku. Pritom je cilj osigurati da zakonodavstvo institucija EU-a donese više dobrog nego lošeg, odnosno osigurati da pravne mjere budu utemeljene na činjenicama i dobro osmišljene te da donose opipljive i trajne koristi za građane, poduzeća i cjelokupno društvo. To se odnosi na nove propise kao i već postojeće opsežno važeće zakonodavstvo EU-a; svjestan je činjenice da taj instrument predstavlja početak procesa, čiji je cilj razvoj najboljih mogućih zakonodavnih mehanizama;

5.

svjestan je da Europska komisija ima ključnu ulogu u politici izrade bolje regulative temeljem nadležnosti utvrđenih u Ugovorima te ljudskih resursa kojima raspolaže; podsjeća, međutim, da se bolja regulativa ne može postići samo djelovanjem na razini EU-a; ponovno ističe važan i još uvijek neiskorišten potencijal suradnje s lokalnim i regionalnim vlastima, u kojoj OR preuzima prirodnu funkciju povezivanja;

6.

podsjeća na obvezu Unije da u skladu s člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji u pogledu primjene načela supsidijarnosti i proporcionalnosti usvaja propise u područjima podijeljene nadležnosti samo u slučajevima kada države članice ili njihove regionalne i lokalne vlasti ne mogu postići dotične ciljeve politike na zadovoljavajući način; podržava zaključke Radne skupine za supsidijarnost i proporcionalnost te pozdravlja prijedlog za otvoreniju politiku s većom uključenošću svih razina vlasti, pri čemu se u budućnosti načelo supsidijarnosti treba tumačiti kao „načelo aktivne supsidijarnosti”;

7.

naglašava da lokalne i regionalne vlasti trenutačno nisu izravno uključene u pregovore između EP-a i Vijeća u okviru zakonodavnog postupka, kao ni u formalni mehanizam za praćenje primjene načela supsidijarnosti; međutim, podsjeća na to da OR ima pravo obratiti se Sudu EU-a u slučajevima nepoštovanja načela supsidijarnosti te da tu mogućnost koristi kako bi osnažio svoje političke poruke o toj temi, zahvaljujući čemu ima važnu ulogu u iznošenju stajališta lokalnih i regionalnih vlasti; poziva Komisiju da ispita mogućnosti snažnijeg uključivanja regionalnih parlamenata u te postupke, na primjer njihovim formalnim uključivanjem u mehanizam ranog upozoravanja ili proširenjem sustava žutih i crvenih kartona na regionalne parlamente kako bi oni mogli na pozitivan način doprinijeti razvoju aktivne supsidijarnosti;

8.

ukazuje na činjenicu da su za bolju regulativu od iznimne važnosti nadzor i ocjenjivanje; ističe da se novi propisi često provode čak i prije nego što se provede potpuna i točna ocjena učinka pravila koja su do tada bila na snazi. Lokalne i regionalne vlasti provode većinu propisa EU-a i stoga imaju najopsežnije znanje o njihovom praktičnom učinku na građane;

9.

pozdravlja poziv Komisije na jačanje mjera REFIT-a putem većeg sudjelovanja Odbora regija;

10.

ističe da Odbor regija, zahvaljujući kontaktima s postojećim mrežama predstavnika lokalnih i regionalnih vlasti, ima brojne mogućnosti komunikacije i savjetovanja s lokalnim zajednicama u državama članicama;

Instrumenti za bolju regulativu i uloga lokalnih i regionalnih vlasti u boljem korištenju tih instrumenata

11.

podsjeća da savjetovanje s dionicima može u velikoj mjeri sadržajno pridonijeti zakonodavstvu i promicati legitimitet te istodobno poticati prihvaćanje zakonodavstva, zbog čega i sama provedba može biti znatno učinkovitija; stoga pozdravlja inicijativu za stvaranje portala „Iznesite svoje mišljenje” u cilju razmjene mišljenja i savjetovanja s građanima; međutim, napominje da zasad odgovori pojedinačnih građana predstavljaju tek vrlo mali broj podnesaka, vjerojatno zbog toga što portal i postupci savjetovanja još nisu naširoko poznati; stoga poziva na jačanje mjera za promicanje savjetovanja i informiranje o njima, pored ostalog i putem suradnje s lokalnim i regionalnim vlastima; osim toga, preporučuje da se predvide posebna ciljana savjetovanja za te vlasti, posebno u područjima koja su od velike važnosti za njih. U tom će se kontekstu uz sudjelovanje OR-a, koji može iskoristiti svoje kontakte putem mreža predstavnika regionalnih i lokalnih vlasti, doprijeti do većih skupina pojedinaca i institucionalnih aktera, što bi pak moglo poboljšati rezultate savjetovanja;

12.

napominje da je ocjena učinka zakonodavstva ključan instrument za povećanje legitimiteta i transparentnosti zakonodavstva; stoga pozdravlja namjeru Komisije da pri provedbi te ocjene posveti posebnu pozornost supsidijarnosti i proporcionalnosti; skreće pozornost na činjenicu da u tom kontekstu lokalne i regionalne vlasti mogu pružiti posebno dragocjene informacije;

13.

ističe da je potrebno nastaviti s radom na razvoju pokazatelja za ocjenu učinka kojima se uzimaju u obzir instrumenti koji se odnose na podnacionalnu razinu, posebno pokazatelja koji se koriste za oblikovanje politika, kao što su ciljevi održivog razvoja ili pregled socijalnih pokazatelja. To će omogućiti europskim, nacionalnim, lokalnim i regionalnim vlastima da se informiraju o učinku u različitim regijama i da utvrde aspekte koje je potrebno poboljšati u području zakonodavstva i oblikovanja politika na lokalnoj razini;

14.

ukazuje na razlike među europskim regijama koje mogu dovesti do toga da isti propisi imaju različite učinke na gradove i regije. Procjenama učinka koje se provode na početku trebalo bi se utvrditi postoji li teritorijalni učinak provedbe politika o kojem treba voditi računa već u ranoj fazi zakonodavnog postupka. Stoga bi analiza tog aspekta prilikom pripremanja zakonodavstva trebala postati standardna praksa za sve uprave i službe u Komisiji, koje bi na taj način mogle bolje utvrđivati najbolje instrumente za postizanje ciljeva politika te prema potrebi provoditi temeljitije procjene teritorijalnog učinka zakonodavstva. To bi također pridonijelo podizanju svijesti svih uprava u Komisiji o potencijalnim teritorijalnim i zemljopisnim učincima politika koje se donose;

15.

podsjeća na svoj pilot-projekt pokrenut 2018. za uspostavu mreže regionalnih centara za prikupljanje lokalnih i regionalnih podataka u području provedbe politike EU-a s pomoću posebnih upitnika (RegHub); pozdravlja potporu izraženu tom projektu u Komunikaciji Komisije o boljoj regulativi; potiče daljnje napore za optimizaciju tog projekta i – nakon pozitivne ocjene pilot-faze – njegovo uključivanje u sustav donošenja politika i zakonodavstva EU-a;

16.

snažno podupire ciljeve platforme REFIT, u koju je od uspostave platforme 2015. uključen kao član skupine dionika; zalaže se za proširenje mandata platforme u skladu s prijedlozima Radne skupine za supsidijarnost, koja je utvrdila niz problema zbog kojih OR ne može još djelotvornije doprinositi radu platforme; ističe da je kao savjetodavno tijelo u najboljem položaju da pruža sadržajan doprinos, ali da zbog vrlo specifične i tehničke prirode doprinosa te kratkog roka za njihovo podnošenje platformi trenutno ne može iskoristiti svoj potencijal u potpunosti i dati odgovarajući značajan doprinos; uz to ističe važan doprinos koji Mreža regionalnih središta posredstvom OR-a može dati ciljevima platforme REFIT;

Preporuke OR-a

17.

cijeni dosadašnje napore koje je Europska komisija uložila u revidiranje postojećeg zakonodavstva, ali preporučuje izradu sektorskih planova za preispitivanje propisa kako bi se osigurala dosljedna i sustavna provedba ciljeva koje je postavila Komisija; istodobno naglašava da je za ocjenjivanje postojećih te izradu novih propisa potrebna jača višerazinska suradnja koja se temelji na uzajamnom povjerenju; napominje da bi se ta suradnja trebala ostvarivati uz aktivno uključivanje regija i lokalnih vlasti od samog početka u određivanje godišnjeg programa rada Europske komisije, kao i u godišnje planiranje aktivnosti ocjenjivanja i praćenja zakonodavstva, osobito s obzirom na teritorijalni učinak;

18.

slaže se s tim da je u okviru sveobuhvatnije agende za bolju regulativu potrebno ojačati primjenu načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u postupku donošenja odluka u EU-u. Odbor poziva da se načela supsidijarnosti i proporcionalnosti odrede kao najviši prioritet te da se zauzme aktivan pristup prema supsidijarnosti, kako bi se osiguralo da se doprinos „odozdo prema gore” u potpunosti uzme u obzir u okviru postojećih nadležnosti na razini EU-a. Ta načela moraju se smatrati temeljnim elementima postupka donošenja odluka u EU-u koji se osobito odvija u bliskoj suradnji s Odborom regija kao institucionalnim predstavnikom lokalnih i regionalnih vlasti, koje su odgovorne za izravnu primjenu velikog dijela europskog prava;

19.

podsjeća da se u smislu radne metodologije platformom REFIT nastoji u isti okvir uključiti tehnička i politička razina; istodobno primjećuje da se Odbor regija, koji predstavlja lokalne i regionalne vlasti, smatra interesnom skupinom, što ne odražava prirodu njegova sastava; stoga podržava uvođenje nove metode rada kojom bi se predstavnicima OR-a omogućila izravnija uključenost u politički proces u okviru kojega se definiraju ciljevi platforme u pogledu politika odabiru odredbe koje će podlijegati analizi. Na taj će način članovi OR-a koji sudjeluju u radu platforme moći u potpunosti podijeliti svoja iskustva i stručno znanje u pogledu provedbe europskog prava i njegovog utjecaja na građane te ujedno uspostavljati odnose s mrežama OR-a;

20.

naglašava da lokalne i regionalne vlasti trebaju biti u mogućnosti prilagoditi zakonodavstvo EU-a lokalnim i regionalnim uvjetima kako bi se izbjegli nepotrebna birokracija, ograničenja ili financijsko opterećenje. Radna skupina za supsidijarnost i proporcionalnost ističe da se zakonodavna gustoća povećala, zbog čega se diskrecijsko pravo u tumačenju, koje bi trebalo postojati prilikom provedbe direktiva, smanjilo. Stoga je Komisiji teže postići bolje i učinkovitije zakonodavstvo, pa bi to pitanje trebalo rješavati u kontekstu budućeg rada na boljoj regulativi;

21.

preporučuje i restrukturiranje platforme REFIT te uključivanje stručnjaka s lokalne i regionalne razine u rad nacionalnih stručnih skupina i skupina dionika. To bi bio dodatan način za provedbu preporuka Radne skupine za jačanje uloge lokalnih i regionalnih vlasti u zakonodavnom postupku, navedenih u Komunikaciji Komisije;

22.

podsjeća da je Europska komisija izrazila namjeru da poveća svoju suradnju s Odborom regija, kao i s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom i predstavničkim udrugama. Nakon uspješnog okončanja pilot-faze regionalne mreže (RegHub) mogu postati važan instrument za jačanje te suradnje. Napominje da bi to iziskivalo da Komisija, OR i svi ostali akteri postignu dogovor s mrežama o vremenskom rasporedu, sadržaju područja politike i relevantnosti za regije i gradove; u tom kontekstu poziva Europsku komisiju da se više angažira već tijekom pilot-faze projekta;

23.

poziva Europsku komisiju da razmotri mogućnost proširenja regionalnih mreža (RegHub) nakon završetka pilot-faze. Razvojem mreža, u kojima bi sudjelovalo oko 280 regija, uvelike bi se povećala dodana vrijednost koju projekt donosi. Paneuropske regionalne mreže (RegHub) mogle bi se pokazati kao važan instrument za rješavanje nekih od aktualnih izazova u okviru projekta za bolju regulativu. Mnoge su regije već izrazile veliko zanimanje za sudjelovanje u pilot-fazi projekta. Međutim, za razvoj i održavanje takvih mreža bilo bi potrebno osigurati financijska sredstva i ljudske resurse, kao i potporu za regije koje žele biti u stanju dugoročno pridonositi aktivnostima mreža i nakon pilot-faze;

24.

pozdravlja Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva iz 2016., koji su potpisali Europski parlament, Vijeće i Komisija, i činjenicu da je taj sporazum doveo do veće kontrole postupaka za donošenje delegiranih i provedbenih akata; ističe, međutim, da institucije potpisnice sporazum ne provode u potpunosti te da Odbor regija nažalost nije bio uključen u njegovu izradu. Napominje da bi na temelju navedenih primjedbi u interesu svih institucija EU-a bilo da se Europski odbor regija uključi u sve buduće revizije međuinstitucijskog sporazuma;

25.

poziva da se Odbor za nadzor regulative proširi za jednog stalnog člana kojeg bi imenovao Odbor regija. Odbor za nadzor regulative naime hitno treba osvijestiti o regionalnoj i lokalnoj perspektivi zakonodavstva EU-a; uvjeren je da samo jača i formalno uređena uloga lokalnih i regionalnih vlasti i OR-a u oblikovanju politike i zakonodavstva EU-a može doprinijeti osiguravanju djelotvornijih propisa i pridržavanju načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, a time i jačanju legitimiteta;

26.

poziva Europski parlament i Vijeće da provedu procjenu učinka svih većih promjena koje obje institucije predlažu u okviru zakonodavnog postupka; također, zalaže se za to da se uz međusobnu suradnju institucija prije donošenja konačne odluke ponovno razmotre učinci na gospodarstvo, društvo i okoliš te regulatorno opterećenje u slučaju značajnog odstupanja postignutog dogovora od prvotne Komisijine procjene učinka; traži da ga se u takvim slučajevima redovito obavještava o napretku pregovora između EP-a i Vijeća, kao i o učinku na početni sadržaj propis te da se s njim, ako je to moguće, ponovno savjetuje kad god je to moguće;

27.

poziva Komisiju da u budućim procjenama učinka pored analize financijskog opterećenja, koje novo zakonodavstvo donosi za javni sektor, provede i teritorijalnu analizu. Na taj bi se način razmišljanje o tome je li zakonodavstvo EU-a najdjelotvorniji instrument moglo temeljiti na informiranijoj osnovi;

28.

podržava zahtjev Europske komisije upućen državama članicama da navedu razloge za svaku namjeru da na nacionalnoj razini dodaju posebne zahtjeve pri prenošenju europskog prava u nacionalno zakonodavstvo („prekomjerna regulacija”). U takvim slučajevima, a osobito kada ti zahtjevi za podnacionalnu razinu podrazumijevaju dodatan teret pri provedbi prava EU-a, države članice trebale bi što ranije obavješćivati Europsku komisiju i Odbor regija kako bi se omogućio odgovarajući dijalog o dotičnoj temi;

29.

poziva da se OR uključi u sljedeći međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva, koji će sklopiti Europski parlament, Vijeće i Europska komisija, u okviru posebnog protokola s Odborom regija, posebice u pogledu provedbe određenih mehanizama za evaluaciju i savjetovanje;

30.

poziva Europsku komisiju da u suradnji s OR-om provodi aktivnosti informiranja i osposobljavanja za regije i lokalne vlasti u vezi s postupcima i instrumentima za bolju regulativu, uzimajući u obzir postojeće inicijative za informiranje i osposobljavanje koje u državama članicama provode regije ili njihova predstavnička udruženja kako bi se promicalo umrežavanje, sinergije, razmjena informacija i dobre prakse među osobama odgovornima za te inicijative te između njih i Europske komisije, uz posredništvo OR-a;

31.

preporučuje Komisiji da u okviru koncepta bolje regulative razvije komunikacijske koncepte kojima je cilj transparentno i pravovremeno informiranje stanovništva o potrebi za teškim ili kontroverznim budućim zakonodavnim inicijativama ili o njihovoj važnosti;

32.

poziva na to da se u obzir uzmu regije sa ustavotvornim zakonodavnim ovlastima te da im se omogući potpuno i izravno sudjelovanje u postupcima izrade zakonodavnih akata povezanih s područjima njihovih nadležnosti;

33.

slaže se s Europskom komisijom da bolja regulativa iziskuje zajednički trud te istodobno ističe višerazinsku dimenziju te inicijative i potrebu da se odgovornost za to podijeli među svim razinama vlasti. U tu svrhu preporučuje Europskoj komisiji da izmijeni smjernice za bolju regulativu kako bi se teritorijalna dimenzija uključila u postupke i instrumente predviđene u Agendi za bolju regulativu tijekom cijelog ciklusa politika, među ostalim na temelju odgovarajućeg savjetovanja s mrežama regija i lokalnih vlasti koje koordinira OR;

34.

naglašava da dobra regulativa podrazumijeva i da se građanima na jasan način prenesu razlozi, smisao i prednosti zakonodavstva, što s obzirom na prepreke u pogledu komunikacije, jezika, kulture i udaljenosti nije moguće postići ni na europskoj ni na nacionalnoj razini; stoga preporučuje da Europska komisija u okviru mjera informiranja o zakonodavnom postupku od samog početka blisko surađuje s Odborom regija kao predstavnikom lokalnih zajednica kojeg su jednim dijelom osnovale udruge lokalnih i regionalnih vlasti iz cijelog EU-a. Na taj će način komunikacija postati razumljiva za one na koje se europsko pravo izravno odnosi, što će imati pozitivan učinak na percepciju europskih institucija i njihovog zakonodavstva.

Mišljenje Europskog odbora regija – Aktivno i zdravo starenje

(2020/C 39/11)

Izvjestiteljica

:

Birgitta SACRÉDEUS (SE/EPP), članica Vijeća Pokrajinske uprave Dalarna

EUROPSKI ODBOR REGIJA

Prioriteti politika

1.

poziva na to da se uspostavi solidan program za javno zdravlje i da se u proračunu za istraživačke programe EU-a za razdoblje nakon 2020., uključujući i program Obzor Europa, prednost dâ promicanju zdravlja, prevenciji bolesti i smanjenju zdravstvenih nejednakosti;

2.

izražava svoju potporu Europskom partnerstvu za inovacije u području aktivnog i zdravog starenja i očekuje od Komisije da nastavi podupirati tu inicijativu. Inovacije u području pomagala važan su poticaj koji starijim osobama omogućuje da vode aktivan i zdrav život. Stoga Europski odbor regija podržava istraživanja i razvoj u tom području;

3.

poziva sve lokalne i regionalne vlasti da iskoriste mogućnosti koje se otvaraju upotrebom e-zdravstva i digitalizacijom te da učine više kako bi modernizirale zdravstvenu skrb i njegu za sve dobne skupine, koristeći se digitalnim inovacijama kako bi se smanjile zdravstvene nejednakosti i poboljšao pristup zdravstvenoj skrbi, posebno u rijetko naseljenim područjima;

4.

predlaže da se lokalne i regionalne vlasti uključe u razvoj okruženja prilagođenog starijim osobama, neovisnog načina života, skrbi u zajednici i osiguravanja pristupačnosti u okviru prostornog planiranja;

5.

uvjeren je da starenje donosi velike mogućnosti i podržava mjere europske strategije za srebrno gospodarstvo s obzirom na to da se povećanjem očekivanog životnog vijeka stvara tržište za nove proizvode i usluge po pristupačnim cijenama kojima se promiče aktivno i zdravo starenje;

6.

ističe da je za uspješan razvoj i provedbu novih, inovativnih i održivih rješenja ključno da europska industrija, kao partner, blisko surađuje s regionalnim i lokalnim predstavnicima;

7.

smatra da će izazovi demografskih promjena iziskivati istraživački rad i aktivnu europsku industriju u cilju modernizacije, osmišljavanja i proizvodnje novih inovativnih rješenja za sve starije stanovništvo, bez obzira na to jesu li posrijedi proizvodi za svakodnevnu upotrebu, infrastruktura, tehnologija ili softver; smatra kako je to prilika za EU da zauzme vodeći položaj na tržištu srebrnog gospodarstva te stvara lokalna radna mjesta i bogatstvo i izvozi revolucionarne inovacije u inozemstvo;

8.

skreće pozornost na svoju institucijsku suradnju s Regionalnim uredom Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) za Europu te poziva lokalne i regionalne političare da se informiraju o mogućnostima koje nude sporazum o suradnji između OR-a i SZO-a te mogućnostima u okviru mreža SZO-a Zdravi gradovi i Regije za zdravlje;

9.

naglašava da je povećanje broja godina zdravog života jedan od glavnih ciljeva zdravstvene politike EU-a jer se time ne samo poboljšava stanje svakog pojedinca nego se smanjuju i troškovi javnog zdravstva i povećava vjerojatnost da će stanovništvo u starosti biti sposobno dulje raditi;

10.

slaže se sa SZO-om (1) da na aktivno i zdravo starenje utječu sljedeći čimbenici: (1) sustavi zdravstvene i socijalne skrbi, (2) čimbenici povezani s ponašanjem, (3) osobni čimbenici, (4) fizička okolina, (5) društvena okolina i (6) ekonomski čimbenici; naglašava da odgovarajuće mjere mogu pružiti učinkoviti doprinos razvoju europskog tržišta za srebrno gospodarstvo;

11.

također naglašava važnu ulogu socijalnih partnera u osiguravanju aktivnog i zdravog starenja te u tom pogledu upućuje na okvirni sporazum o aktivnom starenju i međugeneracijskom pristupu koji su 2017. usvojili europski socijalni partneri. Okvirnim sporazumom predviđa se provedba mjera kojima se starijim radnicima omogućuje da aktivno rade i ostanu na tržištu rada do dobi za umirovljenje, što doprinosi zdravom i aktivnom starenju;

Statistički kontekst

12.

naglašava da je 1. siječnja 2017. u EU-28 živjelo otprilike 511,5 milijuna ljudi. Udio mladih osoba (0 – 14 godina) u EU-28 iznosio je 15,6 %, dok su osobe u radno sposobnoj dobi (15 – 64) činile udio od 64,9 % ukupnog stanovništva. Udio starijih osoba (65 godina i više) iznosio je 19,4 % (povećanje od 2,4 postotna boda u odnosu na 2007.);

Europsko partnerstvo za inovacije u području aktivnog i zdravog starenja i Komunikacija o digitalnoj transformaciji u zdravstvu

13.

napominje da je Komisija u svibnju 2017. provela preispitivanje svoje strategije jedinstvenog digitalnog tržišta sredinom programskog razdoblja te da je u travnju 2018. predstavila Komunikaciju (2) o digitalnoj transformaciji na jedinstvenom digitalnom tržištu u području zdravstva i skrbi (3). U Komunikaciji su istaknuta tri prioritetna području za digitalnu transformaciju zdravstva i skrbi: — siguran pristup zdravstvenim podacima i mogućnost prekograničnog dijeljenja tih podataka; — području pružanja boljih podataka u cilju naprednih istraživanja, prevencije bolesti i personaliziranog zdravstva i skrbi; — digitalni alati za osnaživanje uloge građana i skrb usmjerenu na pojedinca;

14.

ističe da je partnerstvo pridonijelo opsežnom uvođenju prekograničnih usluga digitalnog zdravstva i skrbi;

Lokalna i regionalna važnost/značaj za OR

15.

napominje da su u 20 od 28 država članica regionalne vlasti, barem djelomično, nadležne za sustave zdravstvene skrbi (često i za socijalnu skrb). Njihovi proračuni pokrivaju troškove liječenja kroničnih bolesti i rastuće troškove dugotrajne skrbi;

16.

napominje da lokalne i regionalne vlasti ujedno definiraju, pružaju i upravljaju cijelim nizom usluga koje mogu imati pozitivan učinak i utjecati na okolnosti starenja stanovništva u njihovu okruženju. Pametnom prevencijom u području zdravstvene i socijalne skrbi, promicanjem zdravog životnog stila, podizanjem svijesti i ciljanim informativnim kampanjama lokalne i regionalne vlasti mogu doprijeti do svih građana i pomoći im u održavanju i produženju zdravog života. Te vlasti također mogu razviti inovativnu suradnju izvan svojih nadležnosti kako bi poduprle razvoj rješenja koja s pomoću integriranih oblika zdravstvene skrbi u središte stavljaju potrebe pojedinca;

17.

ističe da lokalne i regionalne vlasti imaju ključnu ulogu u oblikovanju i promicanju inovacija koje starijim osobama olakšavaju život. Ulaganjima u srebrno gospodarstvo, promicanjem inovativnih rješenja za kućnu njegu te promicanjem samoskrbi i digitalne zdravstvene skrbi, lokalne i regionalne vlasti u Uniji mogu „demografski tsunami” pretvoriti u pravu priliku za poboljšanje javnih usluga i poticanje novih mogućnosti zapošljavanja;

Fiskalna stabilnost i izdaci povezani sa starenjem

18.

podsjeća na zaključke Vijeća za ekonomske i financijske poslove (4) u kojima se države članice pozivaju da provedu preporuke za pojedinu zemlju u pogledu održivosti javnih financija izdane u kontekstu europskog semestra te da provedu trodijelnu strategiju za upravljanje učincima starenja stanovništva na nacionalna gospodarstva i proračune, smanjenjem javnog duga, povećanjem stope zaposlenosti i produktivnosti te reformom sustava mirovinskog osiguranja, zdravstvenog sustava i sustava dugotrajne skrbi;

Dugotrajna skrb te radna snaga u području socijalne i medicinske skrbi

19.

skreće pozornost na zabrinjavajuće izvješće (5) o dugotrajnoj skrbi koje je 2018. naručila Glavna uprava za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključenost te zaključke tog mišljenja: (1) kućna njega i pružanje skrbi u zajednici su i dalje nedovoljno nerazvijeni i teško dostupni, (2) neformalna skrb je u porastu s obzirom na nedostatak cjenovno pristupačnih alternativa, što ima negativne posljedice za žene i njihov položaj na tržištu rada, (3) nema dovoljno radne snage u dugotrajnoj skrbi, (4) socijalne usluge i zdravstvena skrb su fragmentirani, što utječe na dugotrajnu održivost;

20.

svjestan je da nedostaci u pogledu socijalnih usluga i suradnje s primarnom zdravstvenom zaštitom mogu dovesti do neprimjerene uporabe zdravstvenih usluga, npr. u vezi s korištenjem usluga hitne pomoći i posjećivanjem hitnih službi bolnica, te do prekomjernog trajanja hospitalizacije starijih osoba. To može biti posljedica nedostatka koordinacije i usklađenosti između bolničkog sektora i sektora skrbi;

21.

poziva na novu raspravu o povezivanju socijalnih usluga i usluga zdravstvene skrbi kako bi se osiguralo pravovremeno otpuštanje pacijenata, izbjeglo sprečavanje protoka informacija zbog ograničenja nadležnosti i omogućila koordinirana i cjelovita rješenja za skrb; s tim u vezi također poziva na bolju koordinaciju između bolničkog sektora i sektora skrbi kako bi se osigurala racionalizacija liječenja i skrbi. Time će se zajamčiti da ograničenja nadležnosti ne ometaju protok informacija, što će pak omogućiti cjelovita rješenja za skrb u korist pacijenata;

22.

ukazuje na nedostatak odgovarajuće kvalificiranih radnika u službama za socijalnu i zdravstvenu skrb zbog sve većeg broja starijih osoba kojima je potrebna skrb u Europi. Stoga je u području skrbi potrebno zaposliti više djelatnika, djelomično kako bi se izbjeglo da odgovornost za skrb snose isključivo članovi obitelji; nadalje ukazuje na to da žene često snose nerazmjeran teret neformalne skrbi te poziva na pružanje veće potpore neformalnim pružateljima skrbi;

Potpuno nove mogućnosti za zdravstvo, skrb i socijalne usluge putem digitalizacije

23.

skreće pozornost na rezultate savjetovanja Europske komisije, (6) koji upućuju na činjenicu da većina Europljana trenutačno nema pristup digitalnoj zdravstvenoj skrbi te ponavlja preporuku iz mišljenja OR-a o digitalizaciji zdravstvene skrbi da bi Komisija trebala promicati konvergenciju između europskih, nacionalnih i regionalnih digitalnih planova, strategija i sustava financiranja kako bi se dovršilo masovno uvođenje integriranih, digitalnih i osobnih usluga skrbi;

24.

ističe da će e-zdravstvo, digitalizacija i elektronička razmjena podataka između pacijenata i njihovih njegovatelja te pružatelja usluga zdravstvene skrbi olakšati skrb prilagođenu pacijentu i prijelaz s institucionalizirane skrbi na skrb u zajednici te istodobno pružiti pojedincima bolje mogućnosti da donose informirane odluke o vlastitoj njezi i skrbi;

25.

smatra da se brzi razvoj digitalizacije, uključujući umjetne inteligencije, treba pomnije pratiti kako bi se omogućila buduća inovativna rješenja za bolje informiranje građana i pacijenata, povećanje sposobnosti stručnjaka za preventivno djelovanje, kao i za razvoj i financijsku sigurnost pružatelja usluga zdravstvene skrbi;

26.

primjećuje veličinu europskog tržišta za kućne robote i ostala pomagala za starije osobe te ponavlja preporuke iznesene u izvješću o srebrnom gospodarstvu iz 2018. (7) da bi tržište robotike trebalo razviti kako bi se pomoglo pružateljima skrbi i pružila potpora starijim i nemoćnim osobama;

Pristupačnost

27.

pozdravlja činjenicu da su oba suzakonodavca donijela Europski akt o pristupačnosti (8);

28.

prima na znanje poboljšanja koje taj pravni akt donosi u pogledu pristupa informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, bankomatima, e-knjigama i e-čitačima, internetskim stranicama i mobilnim aplikacijama za e-trgovinu te uređajima za naplatu karata;

Skrb za starije osobe

29.

zabrinut je zbog nedostatka liječnika i medicinskih tehničara u gerijatrijskoj medicini u Europi te poziva države članice i njihove regije, kao i organizacije liječnika i medicinskih tehničara, da iznesu prijedloge o načinima na koje se ta zanimanja mogu učiniti privlačnijima, odnosno o tome kojim se opcijama osposobljavanja i prekvalifikacije i sustavima naknada mogu privući stručnjaci kako bi više liječnika za specijalizaciju biralo gerijatrijsku medicinu i manje njih napuštalo tu granu profesije, te da razmotre mogućnost ponovnog zapošljavanja umirovljenih djelatnika;

30.

uvjeren je u vrijednost uzajamnog učenja i zalaže se za poticanje mobilnosti zdravstvenih djelatnika, među ostalim i liječnika specijaliziranih za gerijatriju, u duhu programa Erasmus Plus;

31.

dijeli zabrinutost koju je izrazilo Europsko društvo za gerijatrijsku medicinu u pogledu zahtjeva u vezi sa stručnim znanjem liječnika koji rade u domovima za skrb te smatra da bi stručno osposobljavanje moglo biti korisno i za pružatelje skrbi i za štićenike radi pružanja najbolje moguće skrbi. Podrazumijeva se da svaka država članica donosi vlastite političke odluke u tom pogledu;

Povezivanje informacija

32.

prepoznaje da mjere politike u području aktivnog starenja predstavljaju društveni izazov koji zahtijeva širok raspon stručnih znanja i postupaka, od medicine i psihologije, sociologije i socijalne gerontologije, sve do tehnologije, urbanističkog planiranja i gospodarstva;

33.

napominje da mnogi gradovi i regije razvijaju politiku aktivnog starenja koja nudi dobre prilike za razmjenu ideja; poziva općine i regije koje još ne sudjeluju u transnacionalnoj suradnji i lokalnim partnerstvima da se upoznaju s prednostima uzajamnog učenja kao i s mogućnostima brojnih inicijativa EU-a, uključujući Europsko partnerstvo za inovacije u području aktivnog i zdravog starenja, Interreg, URBACT (9) i mnoge druge;

34.

dijeli zabrinutost javnosti zbog nedostupnosti određenih lijekova na tržištu i traži od Komisije da ispita razloge sve težeg pristupa cjepivima i lijekovima u cijeloj Uniji; ističe da stariji pacijenti obično koriste više lijekova i da njihovo zdravlje može biti ozbiljno ugroženo ako ne mogu pravodobno primati propisane lijekove;

35.

podsjeća da je pristup sigurnim, djelotvornim, kvalitetnim i cjenovno pristupačnim osnovnim lijekovima prioritet za europske građane i ključna obveza EU-a u okviru ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda i europskog stupa socijalnih prava; i dalje je uvjeren da europska farmaceutska industrija može isporučiti te proizvode i dodatno ojačati svoju ulogu u inovacijama i svoj globalni vodeći položaj u toj industriji;

36.

preporučuje da se prouče međunarodne smjernice Svjetske zdravstvene organizacije za gradove prilagođene starijim osobama (10), posebice u pogledu alata za donositelje političkih odluka i planere na lokalnoj razini, „Stvaranje okruženja prilagođenog starijim osobama u Europi. Alat za donositelje političkih odluka i planere na lokalnoj razini” (11); čvrsto vjeruje da pristupačno i sigurno fizičko okruženje za osobe s invaliditetom može koristiti cjelokupnom stanovništvu te poziva lokalne i regionalne vlasti da promiču izgradnju stambenog prostora bez prepreka, moderniziraju postojeću infrastrukturu i uklone prepreke za mobilnost i pristup javnom prijevozu ili objektima;

37.

skreće pozornost na preporuke iz svog mišljenja „Zdravlje u gradovima” i poziva lokalne vlasti da razvijaju „politike usmjerene na osiguravanje kvalitetnog i zdravog aktivnog starenja (eng. healthy and active ageing), što se odnosi kako na fizičku, mentalnu i socijalnu dobrobit tako i na dobrobit u pogledu ljudskih odnosa, promicanjem sudjelovanja u rekreativnim aktivnostima koje nude gradovi, kao i u međugeneracijskim programima za borbu protiv usamljenosti i izoliranosti”;

38.

također podsjeća na svoje mišljenje o zdravstvenim sustavima i preporuku da „države članice EU-a moraju dodatno razviti primarnu zdravstvenu zaštitu kako bi se odgovorilo na izazov starenja stanovništva, stvorili bolji lanci skrbi i bolje racionaliziralo stacionarno liječenje”;

39.

uvjeren je da se temelji za aktivno i zdravo starenje postavljaju rano u životu, te u skladu sa svojim mišljenjem „Lokalne i regionalne inicijative za promicanje zdrave i održive prehrane” preporučuje „promicanje zdravih prehrambenih navika i, istodobno, usmjeravanje mlađih generacija ka održivijim prehrambenim izborima”;

40.

poziva na učinkovitije iskorištavanje i širenje rezultata europskih projekata usmjerenih na zdravo i aktivno starenje te na promicanje integrirane skrbi, koji se financiraju u okviru različitih programa EU-a;

41.

napominje da se tjelesna aktivnost i dalje doživljava kao nešto za djecu i mlade, no ne i za odrasle (28 % odraslih osoba nikada se ne bavi tjelovježbom (12)); ističe da tjelesna aktivnost i dalje predstavlja ključan element za zdravo starenje i poziva lokalne i regionalne vlasti da zajedno s lokalnim dionicima (sportskim organizacijama, nevladinim organizacijama, udrugama starijih osoba itd.) rade na povećanju pristupačnosti sportskih objekata, teretana i tjelesne aktivnosti te na proširenju mreža biciklističkih i pješačkih staza;

42.

ohrabren je činjenicom da rezultati istraživanja (13) potvrđuju potrebu za sprečavanjem bolesti ili čimbenika rizika, koji mogu dovesti do invaliditeta, u bilo kojoj dobi; stoga poziva donositelje odluka da povećaju udio sredstava namijenjenih za prevenciju u proračunima za zdravstvo (trenutačno u prosjeku 3 %);

Budućnost Europskog partnerstva za inovacije u području aktivnog i zdravog starenja

43.

smatra da partnerstvo nakon 2020. treba biti čvrsto ugrađeno u političke prioritete Unije i usko povezano s jedinstvenim digitalnim tržištem, europskim stupom socijalnih prava i ciljevima održivog razvoja u području zdravstva; poziva na uspostavljanje kontakta i suradnje s članom nove Komisije koji će u najvećoj mjeri biti nadležan za područje politike aktivnog i zdravog starenja kako bi se izgradilo novo inovativno partnerstvo;

44.

uvjeren je da će za buduće partnerstvo biti potrebna i snažnija povezanost s Direktivom o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti te novijim politikama i praksama, kao što su elektronički recepti i interoperabilnost elektroničkih zdravstvenih kartona;

45.

očekuje da će se buduće partnerstvo baviti mogućnostima međuregionalne javne nabave, identificirati prepreke i omogućiti brže uvođenje i širenje inovativnih rješenja za e-zdravstvo;

46.

napominje da jedan od najvećih izazova s kojima se Europa suočava u području aktivnog i zdravog starenja predstavljaju provedba i razvoj prekograničnih inovativnih rješenja, zbog čega podržava inicijativu „I2M” (Inovacije za tržište) Europskog partnerstva za inovacije u području aktivnog i zdravog starenja. Cilj je te inicijative poboljšati koordinaciju između ponude (poduzeća, novoosnovanih poduzeća i istraživača) i potražnje (pružatelja zdravstvenih usluga, donositelja odluka i osiguravajućih društava); uvjeren je da dijalog između dviju strana može povećati korisnost digitalnih inovacija i ojačati gospodarstvo i znanost, što pak donosi pogodnosti za krajnje korisnike.

---

(1)  https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/67215/WHO_NMH_NPH_02.8.pdf;jsessionid=F15F61D4E71955EDF2E37D4E8CFE8698?sequence=1

(2)  https://ec.europa.eu/digital-single-market/en/news/communication-enabling-digital-transformation-health-and-care-digital-single-market-empowering

(3)  OR je odgovorio na Komunikaciju mišljenjem o digitalizaciji zdravstvenog sektora.

(4)  https://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2018/05/25/public-finances-conclusions-on-age-related-spending/

(5)  https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=738&langId=hr&pubId=8128&furtherPubs=yes

(6)  https://ec.europa.eu/health/sites/health/files/ehealth/docs/2018_consultation_dsm_en.pdf

(7)  https://ec.europa.eu/health/home_hr

(8)  http://www.europarl.europa.eu/legislative-train/theme-deeper-and-fairer-internal-market-with-a-strengthened-industrial-base-labour/file-jd-european-accessibility-act

(9)  https://urbact.eu/

(10)  https://www.who.int/ageing/publications/Global_age_friendly_cities_Guide_English.pdf

(11)  http://www.euro.who.int/__data/assets/pdf_file/0018/333702/AFEE-tool.pdf?ua=1

(12)  https://www.euronews.com/2019/03/28/over-a-quarter-of-europeans-do-not-exercise-at-all-eurostat

(13)  https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1878764916300699

Mišljenje Europskog odbora regija – Socioekonomska strukturna preobrazba regija bogatih ugljenom u Europi

(2020/C 39/12)

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

Potpora za ciljeve klimatske politike

1.

pozdravlja klimatske ciljeve država članica EU-a. Na konferenciji UNFCCC u prosincu 2015. u Parizu 197 zemalja dogovorilo je globalni sporazum o klimatskim promjenama koji su ratificirale i države članice EU-a. Njime se države obvezuju na ograničavanje globalnog zatopljenja na znatno ispod 2 °C u odnosu na predindustrijske razine i na poduzimanje napora za ograničavanje porasta prosječne temperature na 1,5 °C;

2.

ističe da Europska komisija u svojoj Komunikaciji uoči sastanka na vrhu UN-a o klimi u Katowicama navodi da EU mora postići klimatsku neutralnost do 2050. ako želi biti predvodnik u svijetu. Međutim, kako bi se postigao taj cilj, u EU-u se u konačnici mora drastično smanjiti upotreba fosilnih goriva. Posebno se mora znatno smanjiti proizvodnja električne energije iz ugljena;

3.

naglašava da se ugljen još uvijek eksploatira u 41 regiji razine NUTS 2 u 12 država članica (uključujući Ujedinjenu Kraljevinu). Tim regijama zajednički je velik gospodarski značaj sektora ugljena i s njim povezanih područja u smislu dodane vrijednosti i zapošljavanja. Međutim, te se regije uvelike razlikuju, na primjer u pogledu zemljopisnog položaja, razine gospodarskog razvoja i demografske prognoze;

4.

ističe da će te regije radi postizanja ciljeva klimatske politike morati napustiti dosadašnje lance vrijednosti utemeljene na proizvodnji ugljena, odnosno da će se morati preusmjeriti na nove temelje. Osim toga, moraju u kratkoročnom, srednjoročnom ili dugoročnom razdoblju zatvoriti i rudnike i površinske kopove ugljena;

5.

ustraje u tome da se socioekonomske strukturne promjene u europskim regijama bogatima ugljenom odvijaju u kontekstu globalnog povećanja napora za postupno ukidanje potrošnje ugljena. Posebno skreće pozornost na novu uobičajenu pojavu u Kini koja troši polovinu svjetske proizvodnje ugljena i čini sličan udio u globalnom uvozu te u kojoj je potražnja za domaćim ugljenom sada na vrhuncu, unatoč masovnom višku kapaciteta domaće proizvodnje. Također ističe sudsku odluku u australskoj državi Novi Južni Wales, najvećoj izvoznici ugljena na svijetu, kojom je jedno poduzeće po prvi put spriječeno u izgradnji novih rudnika jer se za to ulaganje smatralo da nije u skladu s Pariškim sporazumom. Stoga podržava međunarodnu suradnju na pridruživanju postupnom ukidanju ugljena, primjerice u sklopu Saveza za proizvodnju energije bez ugljena koji, među ostalim, uključuje 30 nacionalnih vlada i 22 podnacionalne vlade;

Ublažavanje socioekonomskih posljedica postupka preobrazbe

6.

naglašava da će planirano daljnje smanjenje proizvodnje ugljena i proizvodnje električne energije iz ugljena biti popraćeno znatnom preobrazbom gospodarske strukture tih regija, u kombinaciji s golemim gubicima u pogledu zapošljavanja, stvaranja vrijednosti i kupovne moći. Većina regija bogatih ugljenom čine tradicionalna industrijska područja u kojima je industrijalizacija povezana s iskorištavanjem lokalnih resursa. Stoga su te regije uglavnom povezane s industrijom željeza, čelika i metala, kemijskom industrijom i drugim energetski intenzivnim sektorima. Cilj mora biti da se strukturne promjene u dotičnim regijama bogatima ugljenom usmjerene na povećanje ekonomske diversificiranosti i smanjenje upotrebe ugljena osmisle tako da budu gospodarski uspješne, ekološki održive, ali prije svega socijalno prihvatljive;

7.

podsjeća na to da trenutačno proizvodnja ugljena diljem Europe još broji 185 000 zaposlenih, a proizvodnja energije iz ugljena još 52 000. Industrija ugljena također je neizravno povezana s različitim gospodarskim sektorima, kao što je proizvodnja ulaznih materijala, opreme, usluga i potrošačkih dobara. Prema procjenama iz studije koju je provela Europska komisija još 215 000 zaposlenih ovisno je o tim gospodarskim vezama. Prema toj studiji, zbog trenutačnih planova za okončanje eksploatacije ugljena i proizvodnje električne energije iz ugljena do 2030. oko 160 000 radnih mjesta moglo bi biti izgubljeno;

8.

ističe da su se države članice EU-a usuglasile o tome da će predvoditi globalni prelazak na ugljično neutralno i kružno gospodarstvo. Posljedična temeljita promjena cijelog energetskog sustava dovest će do pritisaka, ali i do novih prilika. Pokrenuta energetska tranzicija već je stvorila golem broj novih radnih mjesta u Europi te bi, s obzirom na buduće potrebe, trebalo nastaviti s njezinim provedbom. Pritom treba voditi računa o tome da regije bogate ugljenom imaju koristi od tog razvoja. Europskom strategijom za postizanje klimatskih ciljeva trebale bi se uzeti u obzir posljedice za te regije;

9.

podsjeća da dosad stečeno iskustvo iz regija bogatih ugljenom pokazuje da su za te postupke tranzicije potrebna duga razdoblja. Stoga bi već sad trebalo početi razvijati nove perspektive za regije bogate ugljenom i poduzimati potrebne mjere. To iziskuje velike napore na svim razinama;

10.

naglašava da uspješna preobrazba gospodarske strukture uključuje i novu perspektivu za pogođene radnike iz industrije ugljena. To podrazumijeva i njihovu prekvalifikaciju za nove djelatnosti. Također bi trebalo olakšati pristup novim radnim mjestima u regiji ili u susjednim regijama;

Promicanje socioekonomske preobrazbe u regijama bogatima ugljenom

11.

uvjeren je da su željena energetska tranzicija, a usto i strukturne promjene u regijama bogatima ugljenom, europska zadaća. Da bi se to postiglo, potrebno je usvojiti cjelovit pristup, koji osobito uključuje mjere za razvoj infrastrukture, inovacije, istraživanje i znanost, potporu i razvoj poduzeća, razvoj stručnih radnika, stavljanje na tržište, kulturu i turizam;

12.

ističe da bi se za održive strukturne promjene u regijama trebale iskoristiti postojeće prednosti. Postojeće industrijske i energetske strukture trebale bi biti osnova za budući razvoj te bi se trebali uzeti u obzir inovacijski i ulagački ciklusi postojećih industrijskih subjekata. Stoga je potrebno graditi na temeljima regionalnih industrijskih klastera i vještina stručnih radnika i postojećih prednosti u području istraživanja i razvoja;

13.

ističe da je zbog tog početnog stanja prisutan rizik da se u dotičnim regijama razviju vrlo slične strategije za postupak preobrazbe. Kako bi se izbjegli nedostatci, primjerice u vidu udvostručenja posla, trebala bi postojati uzajamna razmjena na europskoj razini;

14.

stoga pozdravlja „Platformu za tranziciju regija bogatih ugljenom” koju je pokrenula Europska komisija i čiji je prvi susret održan 11. prosinca 2017. Cilj je Platforme pružiti potporu 41 regiji bogatoj ugljenom u 12 država članica EU-a u njihovim naporima da moderniziraju svoju gospodarsku strukturu i da se pripreme za strukturnu i tehnološku tranziciju. Te bi napore trebalo dodatno pojačati;

15.

smatra da se ta platforma može upotrebljavati kao međuregionalni instrument za pružanje tehničke pomoći na razini EU-a razmjenom iskustava i koordiniranim pristupom uslugama Komisije kad god je to potrebno;

16.

ističe da bi međuregionalna i prekogranična suradnja, primjerice u okviru postojećih inicijativa poput inicijative Vanguard ili u kontekstu pristupa zasnovanog na lokalnim okolnostima za strukturne i investicijske fondove, trebala imati važnu ulogu u konceptu strukturne preobrazbe. I u tom bi području EU mogao preuzeti snažniju ulogu u pokretanju i promicanju takve suradnje;

17.

naglašava potrebu za sigurnim okvirnim uvjetima za dugoročna ulaganja i otvaranje novih radnih mjesta. Pritom je po mogućnosti potrebno dalje razvijati postojeće lance vrijednosti u regijama. OR naglašava da treba poticati javna i privatna ulaganja, posebno s obzirom na trenutačni gospodarski rast, kako bi se potaknula ulaganja u modernizaciju i dekarbonizaciju europskih industrijskih, prometnih i energetskih sustava;

18.

naglašava potrebu za jačanjem inovacijskih kapaciteta regija. OR poziva regije bogate ugljenom da razviju strategiju kako bi pružale potporu postojećim poduzećima u njihovom radu na inovacijama i promicale osnivanje novih poduzeća, posebno u područjima koja su okrenuta budućnosti, kao što su digitalizacija i umjetna inteligencija. U tom je kontekstu iznimno važno poboljšati okvirne uvjete za novoosnovana poduzeća. OR ističe da su poslodavci u mnogim regijama bogatima ugljenom pretežno manji subjekti u industrijskom, trgovinskom i obrtničkom sektoru;

19.

smatra da znanstvena zajednica ima ključnu ulogu u gospodarskom razvoju regija. Regije bogate ugljenom stoga bi također trebale promicati osnivanje sveučilišta s naglaskom na tehnologije budućnosti koja mogu poslužiti kao klasteri za daljnje osnivanje poduzeća. Međutim, ovdje je posebno korisno usklađivanje na europskoj razini kako bi se izbjegle neučinkovite strukture. Osim toga, treba promicati međuregionalnu suradnju u području istraživanja;

20.

smatra da su moderna i učinkovita prometna i energetska infrastruktura, kao i digitalna infrastruktura, preduvjet za uspješnu strukturnu preobrazbu i povećanje privlačnosti regija bogatih ugljenom kao poslovnih lokacija za poduzeća; Također je korisna bolja koordinacija na europskoj razini i veće umrežavanje;

Financijska potpora za regije bogate ugljenom

21.

naglašava da je razvoj novih gospodarskih sektora u regijama dugotrajan proces za koji su potrebna znatna financijska sredstva. OR napominje da lokalne i regionalne vlasti u regijama bogatima ugljenom trebaju potporu u tu svrhu jer najprije gube prihode uslijed napuštanja proizvodnje ugljena i proizvodnje električne energije iz ugljena. Velik dio ulaganja u gospodarski razvoj mora se staviti na raspolaganje iz javnih sredstava dotičnih država članica ili privlačenjem novih privatnih ulaganja. U tom kontekstu OR najprije poziva dotične države članice da osiguraju dostatna financijska i druga sredstva za tu svrhu;

22.

smatra da bi kulturna i industrijska baština koja proizlazi iz bogate prošlosti, baš kao i sportska infrastruktura i tradicija, trebala imati pozitivnu ulogu u toj transformaciji te da se ne bi smjela promatrati samo kao opterećujuće nasljeđe boljih vremena;

23.

poziva na pružanje potpore strukturnim promjenama i na europskoj razini. Europski fond za regionalni razvoj već je sad važan instrument za potporu regijama. Europski socijalni fond, Obzor 2020. i sredstva Europske investicijske banke također daju važan doprinos regionalnom razvoju. Međutim, OR skreće pozornost na činjenicu da sredstva predviđena za regionalni razvoj nisu izravno namijenjena regijama bogatima ugljenom i preniska su s obzirom na izazove s kojima se suočavaju te regije i činjenicu da se njima koriste i druge regije. OR stoga poziva na osiguravanje dodatnih sredstava koja su prilagođena potrebama regija bogatih ugljenom;

24.

ističe da je financijska potpora EU-a posebno korisna kada se projekti provode preko nacionalnih granica. Budući da se u svim regijama bogatima ugljenom trenutačno odvijaju strukturne promjene, suradnja među regijama u razvoju projekata usmjerenih na budućnost posebno je obećavajuća. Također može biti korisno u strategije uključiti susjedne regije kako bi se stvorile funkcionalne cjeline;

25.

s tim u vezi podržava poziv Europskog parlamenta za dodatno financiranje namijenjeno ublažavanju društvenih, socioekonomskih i ekoloških posljedica strukturne preobrazbe europskih regija bogatih ugljenom u kontekstu tekućih pregovora o višegodišnjem financijskom okviru (VFO) i to putem novog fonda za pravednu energetsku tranziciju u iznosu od 4,8 milijardi EUR; međutim, naglašava da bi se taj fond morao financirati dodatnim sredstvima, a ne iz omotnice predviđene za europske strukturne i investicijske fondove; pozdravlja činjenicu da je izabrana predsjednica Komisije u političkim smjernicama predstavljenima u srpnju 2019. također u načelu izrazila podršku takvom fondu za pravednu energetsku tranziciju;

26.

uvjeren je da bi ta sredstva trebala biti snažnije povezana s kohezijskom politikom i OR pritom poziva na to da se zajamči da se ta sredstva ne obračunavaju unutar predloženih gornjih granica iz Priloga XXII., već da ih se stavi na raspolaganje kao dodatna sredstva. Ta bi se dodatna sredstva potom mogla upotrijebiti za jačanje programa EFRR-a i ESF-a za te regije NUTS 2 tijekom sljedećih sedam godina. Tom bi se vezom omogućila i prilagođena potpora za sve regije bogate ugljenom. Ova odobrena sredstva namijenjena su aktivnom promicanju europske dodane vrijednosti i otvorena su za sve regije bogate ugljenom na koje utječu strukturne promjene. Kriteriji raspodjele mogli bi biti ukupna zaposlenost u rudnicima ugljena i razina proizvodnje ugljena u referentnoj godini 2019.; ne treba isključiti regije koje su već počele zatvarati rudnike ugljena te su djelomice već prošle kroz proces tranzicije, pod uvjetom da se u njima i dalje eksploatira ugljen;

27.

traži da se ta sredstva, baš kao i u slučaju ERDF-a, dodijele izravno regijama u kojima se nalaze rudnici. Potpora za predmetne regije bila bi povezana s posebnom strategijom postupnog napuštanja proizvodnje ugljena, uz procjenu na temelju dokazivih ciljeva;

28.

predlaže da se dodjela tih sredstava financira iz iznosa predviđenog za instrument za provedbu reformi u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira;

29.

poziva Europski parlament i Vijeće da taj prijedlog za posebnu prijelaznu dodjelu sredstava uključe u tekuće pregovore o sljedećem višegodišnjem financijskom okviru;

Revizija pravila o državnim potporama

30.

ističe da je pritom potrebno uzeti u obzir europska pravila o državnim potporama, s time da trenutačni okvir državnih potpora istječe 2020., osim ako se primjenjivost pravila o državnim potporama ne produlji za dvije godine (do kraja 2022.). OR poziva Komisiju da pri izradi novih smjernica također uzme u obzir probleme strukturne preobrazbe regija bogatih ugljenom i da se pobrine za to da regije bogate ugljenom dobiju dovoljno manevarskog prostora da mogu postupno napustiti proizvodnju ugljena na društveno i gospodarski održiv način;

31.

naglašava da projekti koji uključuju prekograničnu suradnju iz perspektive pravila o državnim potporama već sada mogu primati potpore, posebno u slučaju projekata od zajedničkog europskog interesa. Nadležne institucije EU-a trebale bi regijama dati više smjernica za planiranje i provedbu takvih projekata;

32.

s tim u vezi poziva na određivanje područja koja imaju pravo na posebne potpore u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkama (a) i (c) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te na prilagodbu pravila EU-a o državnim potporama za pomoć tim regijama kako bi se omogućilo poduzimanje mjera za suočavanje sa strukturnim promjenama kojima bi se neutralizirao nedostatak dodane vrijednosti radi postizanja cjelokupnih političkih ciljeva. Osim toga, trebalo bi razmotriti mogu li se takve mjere potpore temeljiti na članku 107. stavku 3. točki (b) UFEU-a zbog istaknutog i egzemplarnog značaja klimatski prihvatljive preobrazbe regija bogatih ugljenom za energetsku i klimatsku politiku Europske unije. Kako bi se ta pitanja pravovremeno riješila, predlaže se da se odmah osnuje zajednička radna skupina sastavljena od predstavnika predmetnih regija bogatih ugljenom i država članica, glavnih uprava za tržišno natjecanje i regionalnu politiku i OR-a.

Mišljenje Europskog odbora regija – Afrička svinjska kuga i tržište svinjetine u EU-u

(2020/C 39/13)

Izvjestitelj

:

Sławomir SOSNOWSKI (PL/EPP), član Skupštine Lublinskog vojvodstva

EUROPSKI ODBOR REGIJA

Politički kontekst:

1.

ističe da afrička svinjska kuga predstavlja prijetnju i izazov na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini te da ta tema stoga iziskuje mišljenje Europskog odbora regija kao institucionalnog predstavnika lokalnih i regionalnih vlasti u Europskoj uniji, kao i njegovo sudjelovanje u mobilizaciji svih dionika u borbi protiv tog izrazito opasnog virusa;

2.

ističe da izbijanje afričke svinjske kuge predstavlja prijetnju okolišu i gospodarstvu, ali osobito stanovnicima ruralnih područja i svima koji se bave svinjogojstvom, uglavnom u srednjoj i istočnoj Europi;

3.

smatra da borba protiv afričke svinjske kuge objedinjuje ciljeve zajedničke poljoprivredne politike i politike zaštite okoliša s ciljevima drugih politika te s ciljevima programa financiranja, koji se, među ostalim, tiču društvenih izazova i regionalnog razvoja, čime se osigurava usklađen pristup u različitim područjima; podržava prijedlog da se u projekciji proračuna za 2020. u sklopu poljoprivredne potpore za borbu protiv afričke svinjske kuge za hitne mjere izdvoji 50 milijuna eura, a za razvoj cjepiva/lijeka protiv tog virusa 28 milijuna eura;

4.

smatra da je afrička svinjska kuga međunarodni izazov. Europske regije trebale bi pokazati solidarnost s obzirom na prijetnju koju afrička svinjska kuga predstavlja za ruralna područja, poljoprivredu i poljoprivredno-prerađivačku industriju. Širenje virusa ovim tempom može dovesti do kolapsa europskog tržišta svinjetine te stotine tisuća poljoprivrednika lišiti sredstava za život. Riječ je o problemu koji više nema samo lokalni ili regionalni karakter, nego je postao paneuropska prijetnja. Slučajevi bolesti trenutačno su zabilježeni u nekoliko europskih zemalja: — u Poljskoj (1 492 slučaja i jedno žarište), — u Litvi (728 slučajeva kod divljih svinja), — u Latviji (286 slučajeva), — u Estoniji (150 slučajeva), — u Ukrajini (26 slučajeva, 22 žarišta u sektoru svinjogojstva), — u Češkoj (25 slučajeva), — u Italiji (24 slučaja, 2 žarišta), — u Rumunjskoj (3 slučaja),

* podaci za razdoblje 1.1. – 15.4.2018.;

5.

smatra da bi stopa bespovratnih sredstava u skladu s člankom 5. stavkom 3. točkom (a) Uredbe (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (1) u slučaju izbijanja afričke svinjske kuge uvijek trebala iznositi 100 % jer taj virus predstavlja prijetnju koja ima velik utjecaj na javno zdravlje i dovodi do poremećaja u gospodarstvu;

6.

posebno ukazuje na nužnost prekogranične suradnje koja mora biti jednako intenzivna kao i u slučaju prirodnih katastrofa; svjestan je da se taj problem tiče i područja uz vanjske granice EU-a, ali smatra da je pojačana prekogranična suradnja ključna i prijeko potrebna. Upozorava na to da je potrebno dalekosežno i trajno zajedničko prekogranično djelovanje kako bi se stabiliziralo stanje u susjedstvu EU-a (Ruskoj Federaciji, Ukrajini, Bjelarusu i Moldovi);

7.

smatra da bi se uslijed krize izazvane izbijanjem afričke svinjske kuge mogao pojaviti niz socioekonomskih prijetnji. Pored mogućih posljedica za javno zdravlje i za tržište svinjetine u EU-u te s tim povezanih velikih strukturnih promjena u proizvodnji svinjetine, pogođeni bi mogli biti i drugi sektori kao što su turizam, šumarstvo, prerada mesa i trgovina. Osim toga, izbijanje afričke svinjske kuge utječe na reputaciju pojedinačnih zemalja i cijelog EU-a;

Predložene mjere

8.

podržava mjere za borbu protiv afričke svinjske kuge koje su Europski parlament i Europska komisija poduzeli u okviru sadašnje financijske perspektive, ali smatra da bi u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru trebalo predvidjeti dodatna sredstva, uključujući znatnu potporu za znanstvena istraživanja, radi razvijanja učinkovitog cjepiva protiv afričke svinjske kuge;

9.

poziva na dodjelu posebnih prekograničnih bespovratnih sredstava za borbu protiv afričke svinjske kuge u okviru projekata koje zajednički provode najmanje dvije zemlje;

10.

smatra da bi s navedenim trećim zemljama trebalo pokrenuti intenzivnu raspravu na razini država članica EU-a i Europske komisije o zajedničkoj i usklađenoj borbi protiv afričke svinjske kuge. Osim toga, trebalo bi razmotriti mogućnost promicanja tih mjera putem prekograničnih programa u području sigurnosti hrane. CORLEAP bi mogao biti prikladan forum za raspravu o takvim prekograničnim mjerama;

11.

poziva i potiče sve dionike: (a) lokalne i regionalne vlasti; (b) lovce i poljoprivrednike; (c) veterinarske službe; (d) tijela država članica; i (e) medije; da aktivno doprinose borbi protiv afričke svinjske kuge pod vodstvom Europske komisije i Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA);

12.

poziva na povećanje financijskih sredstava za obrazovne i informacijske mjere za dionike radi jačanja društvene svijesti o afričkoj svinjskoj kugi te njezinom sprečavanju i kontroli, s obzirom na to da ta bolest predstavlja ogromnu prijetnju za razvoj ruralnih područja i lokalnog i regionalnog gospodarstva te za okoliš i uzgoj životinja, a osobito za ljude i javno zdravlje;

13.

poziva lokalne i regionalne vlasti na informiranje o primjeni načela dužne pažnje radi sprečavanja širenja afričke svinjske kuge te na nastavak uzajamne suradnje na promicanju biosigurnosnih mjera, posebno na malim poljoprivrednim gospodarstvima, kao i na uvođenje dodatnih zajedničkih mjera u slučaju izbijanja bolesti u pograničnim područjima. Te bi informacije trebalo poslati svim uzgajivačima svinja i svim osobama koje su u kontaktu s divljim svinjama;

14.

poziva lovce na stroži epidemiološki nadzor populacije divljih životinja u kontaminiranim područjima, kao i na povećanje odstrela tamo gdje je previše divljih svinja. Ističe da ljudi, a prije svega lovci, premda nisu podložni zarazi mogu pridonijeti širenju bolesti kroz — bilo kakav kontakt sa zaraženim životinjama, živima ili mrtvima (strvinama), — kontakt s predmetima kontaminiranima virusom (npr. s odjećom, vozilima, ostalom opremom), — hranidbu životinja mesom ili mesnim proizvodima (poput kobasica ili sirovog mesa) od zaraženih životinja ili otpadom koji sadržava zaraženo meso (npr. kuhinjskim otpadom, napojem i klaoničkim nusproizvodima);

15.

smatra da je brojnost populacije divljih svinja najvažniji čimbenik za učinkovito suzbijanje afričke svinjske kuge. Stoga se populacija divljih svinja u dotičnim regijama mora ograničiti na broj grla koji je primjeren tim regijama. Povrh toga, trebalo bi promicati programe suradnje između sektora poljoprivrede i ekologije (upravljanje lovom, zabrana dodatnog hranjenja ako nije potrebno za lov (vabljenje divljači hranom), poljoprivredne prakse), koji bi bili prilagođeni posebnim okolnostima u svakoj državi članici;

16.

uvažava napore koje je Europska komisija dosad uložila u borbu protiv afričke svinjske kuge, ali ujedno predlaže da Komisija u okviru novog programa Obzor Europa predvidi dodatna bespovratna sredstva za djelovanje u tom području, s obzirom na to da su svi pozivi na podnošenje ponuda u vezi s afričkom svinjskom kugom u okviru programa Obzor 2020. već okončani;

17.

smatra da bi se poljoprivrednim gospodarstvima pogođenima afričkom svinjskom kugom trebala pružiti posebna potpora EU-a u obliku: (a) povrata protuvrijednosti usmrćenih životinja bez nametanja dodatnih uvjeta; (b) primjene povijesnog mehanizma pomoći tijekom razdoblja od pet godina od prestanka proizvodnje uslijed usmrćivanja životinja; (c) financijske pomoći za preusmjeravanje proizvodnje poljoprivrednih gospodarstava na druge proizvode; (d) pružanja pomoći pri provedbi svih biosigurnosnih mjera na gospodarstvima koja i dalje uzgajaju i tove svinje te pri financijskim opterećenjima u slučaju krize zbog naloženih mjera (ispitivanja, zahtjevi za prijevoz itd.); (e) pružanja pomoći uzgajivačima i vlasnicima svinja pogođenima gubitkom prihoda uslijed destabiliziranog tržišta svinjetine; (f) pružanja pomoći poljoprivrednim gospodarstvima koja nastoje intenzivirati uzgoj svinja uz primjenu biosigurnosnih mjera; (g) potpore subjektima na koje se odnose restriktivne mjere u proizvodnji biljaka, donesene zbog izbijanja afričke svinjske kuge; (h) pomoći poljoprivrednim gospodarstvima koja životinje kolju na farmi i proizvode u malim razmjerima; (i) zbrinjavanja svih strvina divljih svinja o državnom trošku;

18.

izražava zabrinutost zbog daljnjeg širenja afričke svinjske kuge i poziva Europsku komisiju da nastavi ulagati napore te da prati i ocjenjuje mjere za borbu protiv afričke svinjske kuge na razini EU-a, uz sudjelovanje regionalnih i lokalnih vlasti.

---

(1)  SL L 189, 27.6.2014., str. 1.