21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/4

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. lipnja 2019. uputio Oberster Gerichtshof (Austrija) – Ellmes Property Services Limited protiv SP

(predmet C-433/19)

(2019/C 357/07)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ellmes Property Services Limited

Tuženik: SP

Prethodna pitanja

Treba li članak 24. točku 1. prvi podstavak prvu alternativu Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (1) (u daljnjem tekstu: Uredba Bruxelles Ia) tumačiti na način da je predmet tužbi etažnog vlasnika – kojima se drugom etažnom vlasniku želi zabraniti da svoj objekt u etažnom vlasništvu, a osobito njegovu namjenu, samovoljno izmijeni bez suglasnosti ostalih etažnih vlasnika – ostvarivanje stvarnog prava?

2.	U slučaju niječnog odgovora na to pitanje: treba li članak 7. točku 1. Uredbe Bruxelles Ia tumačiti na način da su predmet tužbi iz prvog pitanja ugovorne obveze koje se trebaju ispuniti u mjestu gdje se nekretnina nalazi?

(1) SL 2012., L 351, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.)

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/5

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. lipnja 2019. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) – Stichting Brein protiv News-Service Europe BV

(predmet C-442/19)

(2019/C 357/08)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Stichting Brein

Tuženik: News-Service Europe BV

Prethodna pitanja

Je li postupanje operatora platforme za usenet usluge (kao što je bio NSE) u okolnostima koje su navedene u točkama 1. do 7. i 16. ovog zahtjeva radnja priopćavanja javnosti u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL 2001., L 167, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2001/29/EZ)?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje (i riječ je o priopćavanju javnosti):

Protivi li se zaključak da je postupanje operatera platforme za usenet usluge radnja priopćavanja javnosti u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29/EZ primjeni članka 14. stavka 1. Direktive 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (SL 2000., L 178, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39., str. 58) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2000/31/EZ)?

U slučaju niječnog odgovora na prvo ili drugo pitanje (te je načelno moguće pozivanje na izuzeće od odgovornosti u skladu s člankom 14. stavkom 1. Direktive 2000/31/EZ):

Ima li operator platforme platforme za usenet usluge, koji pruža usluge u smislu navoda iz točaka 1. do 7. i 16. ovog zahtjeva, aktivnu ulogu koja se na drukčiji način protivi pozivanju na članak 14. stavak 1. Direktive 2000/31/EZ?

Može li se operatoru platforme za usenet usluge čije je postupanje radnja priopćavanja javnosti te koji se može pozivati na članak 14. stavak 1. Direktive 2000/31/EZ zabraniti nastavak povrede, odnosno može li se protiv njega izdati nalog kojim se premašuju mogućnosti koje se predviđaju člankom 14. stavkom 3. te direktive ili se to protivi članku 15. stavku 1. Direktive 2000/31/EZ?

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/6

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. lipnja 2019. uputio Comisión Nacional de los Mercados y la Competencia (Španjolska) – Asociación Estatal de Empresas Operadoras Portuarias (ASOPORT)

(predmet C-462/19)

(2019/C 357/09)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Comisión Nacional de los Mercados y la Competencia

Stranke glavnog postupka

Zainteresirana stranka u svojstvu oštećenika: Asociación Estatal de Empresas Operadoras Portuarias (ASOPORT)

Druge stranke: Asociación Nacional de Empresas Estibadoras y Consignatarios de Buques (ANESCO), Comisiones Obreras, Coordinadora Estatal de Trabajadores del Mar (CETM), Confederación Intersindical Galega, Eusko Langileen Alkartasuna, Langile Abertzaleen Batzordeak, Unión General de Trabajadores (UGT)

Prethodna pitanja

Treba li članak 101. UFEU-a tumačiti na način da se smatraju zabranjenima sporazumi između radnika i predstavnika radnika, čak i oni pod nazivom kolektivni ugovori, ako prenošenje ugovora o radu radnika povezanih sa SAGEP-om (Sociedad Anónima de Gestión de Estibadores Portuarios) (Dioničko društvo za upravljanje lučkim radnicima) i način na koji se navedeno prenošenje ugovora o radu provodi određuju poduzeća koja su se odvojila od tog društva?

U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje, treba li članak 101. UFEU-a tumačiti na način da mu se protive odredbe nacionalnog prava, poput odredbi Real Decreto-leya 9/2019 (Kraljevska uredba sa zakonskom snagom 9/2019), u mjeri u kojoj se na njima temelje kolektivni ugovori kojima se nalaže određeni oblik prenošenja ugovora o radu radnika koji nadilazi pitanja tržišta rada i dovodi do usklađivanja trgovačkih uvjeta?

U slučaju da se smatra da su navedene zakonske odredbe protivne pravu Unije, treba li sudsku praksu ovog suda o nadređenosti prava EU-a i njezinim posljedicama, sadržanim, među ostalim, u presudama Simmenthal (1) i Fratelli Costanzo (2), tumačiti na način da se njome obvezuje javnopravno tijelo, poput Comisión Nacional de los Mercados y de la Competencia (Nacionalna komisija za tržišta i tržišno natjecanje, Španjolska), da ne primijeni odredbe nacionalnog prava koje su protivne članku 101. UFEU-a?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, treba li članak 101. UFEU-a i Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (3), te obvezu osiguranja učinkovitosti pravnih pravila EU-a, tumačiti na način da se njima od upravnog tijela kao što je Nacionalna komisija za tržišta i tržišno natjecanje zahtijeva izricanje novčanih kazni i periodičnih penala subjektima koji postupaju na opisan način?

(1) Presuda od 15. prosinca 1976., Simmenthal (35/76, EU:C:1976:180)

(2) Presuda od 22. lipnja 1989., Costanzo (103/88, EU:C:1989:256)

(3) SL 2003., L 1, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1. str. 165.)

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/7

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. lipnja 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Latte Villafranca SCRL, u likvidaciji, i dr. protiv Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura (AGEA), Regione Veneto

(predmet C-464/19)

(2019/C 357/10)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Latte Villafranca SCRL, u likvidaciji, Azienda Agricola Cordioli Cesarino e Noè società semplice, Cordioli Evaristo e Loredano società semplice, DZ, EA, FB

Druge stranke u postupku: Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura (AGEA), Regione Veneto

Prethodna pitanja

Treba li u situaciji poput one opisane, o kojoj se raspravlja u glavnom postupku, pravo Europske unije tumačiti na način da nesukladnost zakonodavne odredbe države članice s člankom 2. stavkom 2. podstavkom 3. Uredbe (EEZ) br. 3950/92 (1) ima za posljedicu nepostojanje obveze proizvođača da plate dodatnu pristojbu kada su ispunjeni uvjeti propisani u istoj uredbi?

Treba li u situaciji poput one opisane, o kojoj se raspravlja u glavnom postupku, pravo Europske unije i, posebno, opće načelo zaštite [legitimnih] očekivanja, tumačiti na način da se ne može zaštititi očekivanje subjekata koji su poštovali obvezu koju je propisala država članica i koji su imali koristi od učinaka vezanih uz poštovanje te obveze, iako proizlazi da je ta obveza protivna pravu Europske unije?

U situaciji poput one opisane, o kojoj se raspravlja u glavnom postupku, protivi li se članku 9. Uredbe (EZ) br. 1392/2001 od 9. srpnja 2001. (2) i pojmu iz prava Unije „prioritetna kategorija”, odredba države članice, kao što je članak 2. stavak 3. Decreta-legge n. 157/2004 (Uredba sa zakonskom snagom br. 157/2004) kojeg je odobrila Talijanska Republika, kojom se propisuju različiti načini povrata prekomjerno obračunate dodatne pristojbe i kojom se, za potrebe vremenskog okvira i načina povrata, pravi razlika između proizvođača koji su postupali u skladu s obvezom poštovanja nacionalne odredbe za koju je utvrđeno da je protivna pravu Unije i proizvođača koji tu odredbu nisu poštovali?

(1) Uredba Vijeća (EEZ) br. 3950/92 od 28. prosinca 1992. o uvođenju dodatne pristojbe u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda (SL 1992., L 405, str. 1.)

(2) Uredba Komisije (EZ) br. 1392/2001 od 9. srpnja 2001. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3950/92 o uvođenju dodatne pristojbe u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda (SL 2001., L 187, str. 19.)

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/7

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. lipnja 2019. uputila Commissione tributaria regionale per il Veneto (Italija) – Regione Veneto protiv HD

(predmet C-468/19)

(2019/C 357/11)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione tributaria regionale per il Veneto

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Regione Veneto

Druga stranka u žalbenom postupku: HD

Prethodna pitanja

1.	Treba li se za identifikaciju „kulturnih predmeta”, koja je predmet članka 36. UFEU-a, koristiti kriterij utvrđen člankom 2. točkom 1. Direktive 2014/60/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014., (1), prema kojem je odlučujuća njihova definicija određena nacionalnim propisima?

2.	Obuhvaća li zaštita dodijeljena člankom 36. UFEU-a „kulturnim predmetima” i „oldtimere” iz Direktive 2000/53/EZ (2) i proširuje li se i na njih?

3.	Zatim, posljedično, uzima li spomenuto pravo Zajednice u obzir, u svrhe zaštite koje su mu svojstvene, i vozila koja talijanski pravni poredak kvalificira kao da su „od povijesnog i kolekcionarskog značaja” zbog dužnosti očuvanja njihove izvornosti?

Zatim, može li se funkcija zaštite „kulturnih predmeta”, među kojima „oldtimera”, obuhvaćena člankom 36. UFEU-a i na koju se poziva članak 2. točka 1. Direktive 2014/60/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014., kao i uvodna izjava 10. Direktive 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o otpadnim vozilima, uzimajući u obzir sadržaj točke 26. Akcijskog programa Europske komisije o sigurnosti na cestama, odobrenog 29. rujna 2005., tumačiti u smislu da dopušta i omogućuje državama članicama diskriminatornu primjenu poreznog oslobođenja s obzirom da je ograničeno samo na vozila od „posebnog povijesnog i kolekcionarskog značaja”, unatoč postojanju šireg poreznog oslobođenja dodijeljenog svim vozilima „od povijesnog i kolekcionarskog značaja” u nekim dijelovima državnog područja na temelju regionalnih i pokrajinskih zakona primjenjivih samo na njih?

U slučaju negativnog odgovora na prethodno pitanje, omogućuje li ipak navedeni europski propis nepovoljna i diskriminatorna porezna postupanja predviđena državnim zakonom za „vozila od povijesnog i kolekcionarskog značaja” zbog njihove vlastite zastarjelosti, koja povećavaju porezno opterećenje zbog onečišćujućih emisija koje većinom uzrokuju onečišćenje, smanjujući tako zaštitu, onemogućujući procjenu i obeshrabrujući samo očuvanje?

Omogućuju li načelo slobodnog kretanja robe, utvrđeno člankom 52. drugim stavkom UEU-a i člankom 30. UFEU-a, i povezana zabrana mjera istovjetnih carinama, uzimajući u obzir kriterije razrađene u tom pogledu sudskom praksom Suda, državi članici podvrgavanje vozila kojima je priznat „povijesni i kolekcionarski značaj” diskriminatornom i neujednačenom poreznom postupanju na čitavom državnom području, koje će utjecati na prijenose vlasništva istog vozila sa poreznog subjekta rezidenta državnog područja koje je izuzeto od poreza na subjekta rezidenta državnog područja na kojem je porez predviđen?

Protive li se člancima 18., 19., 20., 21., 45., 49. UFEU-a, koji štite temeljne slobode zajamčene u jedinstvenom europskom prostoru, i zabrani izravne i neizravne diskriminacije iz Direktive Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. (3), nepovoljna i diskriminatorna porezna postupanja unutar države članice koja prave razliku u slučaju vlasnika vozila od povijesnog i kolekcionarskog značaja i kažnjavaju ih samo na temelju njihovog mjesta boravka?

Omogućuju li načela slobode, autonomije i neovisnosti sudova, utvrđena i zaštićena člankom 2. UEU-a u jedinstvenom europskom prostoru zbog jamčenja „pravičnog postupka”, državi članici zakonsko sprječavanje sudova od automatskog priznavanja karaktera „posebnog povijesnog i kolekcionarskog značaja” automobilskog vozila s ciljem utvrđenja je li isto oslobođeno poreza, obvezujući ih da uzimaju u obzir samo odluke koje je donio privatni subjekt koji je isključivo ovlašten za to?

(1) Direktiva 2014/60/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o povratu kulturnih predmeta nezakonito iznesenih s državnog područja države članice i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (preinaka) (SL 2014., L 159, str.1.)

(2) Direktiva 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o otpadnim vozilima (SL 2000., L 269, str. 34.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 34, str. 33.)

(3) Direktiva Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno i etničko podrijetlo (SL 2000., L 180. str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 20, svezak 1, str. 19.)

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/9

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. lipnja 2019. uputio Corte suprema di cassazione (Vrhovni kasacijski sud, Italija) – UBS Real Estate Kapitalanlagegesellschaft mbH protiv Agenzia delle Entrate

(predmet C-478/19)

(2019/C 357/12)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte suprema di cassazione

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: UBS Real Estate Kapitalanlagegesellschaft mbH

Druga stranka u žalbenom postupku: Agenzia delle Entrate

Prethodno pitanje

Je li primjena odredbe nacionalnog prava, kao što je ona iz članka 35. stavka 10-ter decreto-legge n. 223/2006 (Uredba sa zakonskom snagom br. 223/2006) (u dijelu u kojem ograničava poreznu olakšicu vezanu za porez na upis u zemljišne knjige i porez na prijenos stvarnih prava na nekretninama na zatvorene investicijske nekretninske fondove), u suprotnosti s pravom Zajednice, a posebno s tumačenjem koje ovaj Sud daje odredbama Ugovora vezanim za slobodu poslovnog nastana i slobodno kretanje kapitala?

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/9

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. lipnja 2019. uputila Corte suprema di cassazione (Vrhovni kasacijski sud, Italija) – UBS Real Estate Kapitalanlagegesellschaft mbH protiv Agenzia delle Entrate

(predmet C-479/19)

(2019/C 357/13)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte suprema di cassazione

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: UBS Real Estate Kapitalanlagegesellschaft mbH

Druga stranka u postupku: Agenzia delle Entrate

Prethodno pitanje

Je li primjena odredbe nacionalnog prava, kao što je ona iz članka 35. stavka 10-ter decreto-legge n. 223/2006 (Uredba sa zakonskom snagom br. 223/2006) u dijelu u kojem poreznu olakšicu vezanu za porez na upis u zemljišne knjige i porez na prijenos stvarnih prava na nekretninama ograničava na zatvorene investicijske nekretninske fondove, u suprotnosti s pravom Zajednice, a posebno s odredbama Ugovora vezanim za slobodu poslovnog nastana i slobodno kretanje kapitala, kako ih tumači Sud?

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/10

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. lipnja 2019. uputio Corte costituzionale (Italija) – DB protiv Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob)

(predmet C-481/19)

(2019/C 357/14)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte costituzionale

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku: DB

Druga stranka u kasacijskom postupku: Commissione Nazionale per le società e la borsa (CONSOB)

Prethodna pitanja

Treba li članak 14. stavak 3. Direktive 2003/6/EZ (1), s obzirom na to da se on i dalje primjenjuje ratione temporis, i članak 30. stavak 1. točku (b) Uredbe (EU) br. 596/2014 (2), tumačiti na način da dopuštaju državama članicama da ne sankcioniraju one koji odbiju odgovoriti na pitanja nadležnog tijela iz kojih može proizaći njihova odgovornosti za protupravnu radnju koja je kažnjiva administrativnim sankcijama „kaznenopravne” prirode?

U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje, jesu li članak 14. stavak 3. Direktive 2003/6/EZ, s obzirom na to da se on i dalje primjenjuje ratione temporis, i članak 30. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) br. 596/2014, u skladu s člancima 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, uključujući s obzirom na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava u vezi s člankom 6. EKLJP-a i s obzirom na ustavne tradicije koje su zajedničke državama članicama, u dijelu kojem se tim člancima nalaže sankcioniranje onih koji odbiju odgovoriti na pitanja nadležnog tijela iz kojih može proizaći njihova odgovornosti za protupravnu radnju koja je kažnjiva administrativnim sankcijama „kaznenopravne” prirode?

(1) Direktiva 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o trgovanju na temelju povlaštenih informacija i manipuliranju tržištem (zlouporabi tržišta) (SL 2003., L 96, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 3., str. 74.)

(2) Uredba (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ (SL 2014., L 173, str. 1.)

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/11

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. lipnja 2019. uputila Commissione tributaria regionale della Campania (Italija) – Antonio Capaldo SpA protiv Agenzia delle dogane e dei monopoli – Ufficio delle dogane di Salerno

(predmet C-496/19)

(2019/C 357/15)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione tributaria regionale della Campania

Stranke glavnog postupka

Tužitelj i žalitelj: Antonio Capaldo SpA

Tuženik i druga strana u postupku: Agenzia delle dogane e dei monopoli – Ufficio delle dogane di Salerno

Prethodno pitanje

Sprječava li fizička provjera robe koja je izvršena u trenutku njezina uvoza pokretanje revizije utvrđenja iz članka 78. Uredbe EEZ br. 2913/92 (1) o Carinskom zakoniku Zajednice?

(1) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1992., L 302, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.)

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/11

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. lipnja 2019. uputila Audiencia Provincial de Zaragoza (Španjolska) – Ibercaja Banco, S.A. protiv SO i TP

(predmet C-497/19)

(2019/C 357/16)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Audiencia Provincial de Zaragoza

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Ibercaja Banco, S.A.

Druge stranke u žalbenom postupku: SO i TP

Prethodna pitanja

Je li u skladu s pravom Unije nacionalni propis iz kojeg proizlazi da, ako je određena nepoštena ugovorna odredba prošla prvotni sudski nadzor po službenoj dužnosti pri nalaganju ovrhe, taj nadzor sprečava da isti sud tu odredbu kasnije može ocijeniti po službenoj dužnosti ako su već od prvog trenutka postojali činjenični i pravni elementi, iako ni u izreci ni u obrazloženju odluke povodom tog prvotnog nadzora nije sadržano nikakvo stajalište o valjanosti ugovornih odredbi?

Može li ovršenik koji se – iako već postoje činjenični i pravni elementi koji određuju nepoštenost odredbe u potrošačkom ugovoru – ne usprotivi toj odredbi u okviru prigovora koji je u tu svrhu predviđen zakonom, nakon odluke o tom prigovoru, ponovno postaviti incidentalno pitanje radi utvrđivanja nepoštenosti druge ugovorne odredbe ili drugih ugovornih odredbi, ako im se već mogao na početku usprotiviti u redovnom postupku predviđenom zakonom? Naposljetku, nastaje li prekluzivni učinak kojim se potrošača sprečava da ponovno istakne nepoštenost druge ugovorne odredbe u istom postupku ovrhe te u kasnijem deklaratornom postupku?

Ako se bude smatralo da je u skladu s pravom Unije zaključak prema kojem stranka ne može podnijeti drugi ili naknadni prigovor kako bi istaknula nepoštenost ugovorne odredbe kojoj se mogla ranije usprotiviti jer su već utvrđeni nužni činjenični i pravni elementi, može li takav zaključak biti temelj sudu – koji već zna za tu nepoštenost – za to da izvrši svoju ovlast nadzora po službenoj dužnosti?

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. srpnja 2019. uputio Verwaltungsgericht Wiesbaden (Njemačka) – WS protiv Savezne Republike Njemačke

(predmet C-505/19)

(2019/C 357/18)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Wiesbaden

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: WS

Tuženik: Savezna Republika Njemačka

Prethodna pitanja

Treba li članak 54. CISA-e (1) u vezi s člankom 50. Povelje tumačiti na način da je već samo pokretanje kaznenog postupka za isto djelo u svim državama potpisnicama Sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (schengenska pravna stečevina u skladu s člankom 1. stavkom 2. Odluke Vijeća 1999/435/EZ od 20. svibnja 1999.) (SL 2000., L 239, str. 13.) (u daljnjem tekstu: CISA) zabranjeno, ako njemačko državno odvjetništvo obustavi pokrenuti kazneni postupak nakon što je okrivljenik ispunio određene obveze, i, među ostalim, platio određeni novčani iznos koji je utvrdilo državno odvjetništvo?

Proizlazi li iz članka 21. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u pročišćenoj verziji od 7. lipnja 2016., SL 2016., C 202, str. 1., 47.) (u daljnjem tekstu: UFEU) zabrana državama članicama da provedu zahtjev za uhićenje koji podnesu treće države u okviru međunarodne organizacije kao što je Međunarodna organizacija kriminalističke policije (Interpol) ako je dotična osoba na koju se odnosi zahtjev za uhićenje građanin Unije te je država članica, čije državljanstvo ona posjeduje, obavijestila međunarodnu [orig. str. 3.] organizaciju, a time i ostale države članice o sumnjama u pogledu usklađenosti zahtjeva za uhićenje s primjenom načela ne bis in idem?

3.	Protivi li se članku 21. stavku 1. UFEU-a već samo pokretanje kaznenog postupka i privremeno uhićenje u državama članicama čije državljanstvo dotična osoba ne posjeduje ako to nije u skladu s primjenom načela ne bis in idem?

Treba li članak 4. stavak 1. točku (a) i članak 8. stavak 1. Direktive (EU) 2016/680 (2) u vezi s člankom 54. CISA-e i člankom 50. Povelje tumačiti na način da su države članice obvezne donijeti propise kojima se osigurava da je u slučaju postupka koji vodi do okončanja sudskog postupka u svim državama potpisnicama Sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (SL 2000., L 239, str. 13.) zabranjena daljnja obrada crvene tjeralice Međunarodne organizacije kriminalističke policije (Interpol) koja treba dovesti do dodatnog kaznenog postupka?

Pruža li međunarodna organizacija kao što je Međunarodna organizacija kriminalističke policije (Interpol) odgovarajuću razinu zaštite podataka ako nije donesena odluka o primjerenosti u skladu s člankom 36. Direktive (EU) 2016/680 i/ili nisu ispunjene odgovarajuće zaštitne mjere u skladu s člankom 37. Direktive (EU) 2016/680?

Smiju li države članice dalje obrađivati podatke koje su treće države unijele u tjeralicu Međunarodne organizacije kriminalističke policije (Interpol) (crvena tjeralica) samo ako treća država tjeralicom proširuje zahtjev za uhićenje i izručenje te traži da se izvrši uhićenje kojim se ne povređuje europsko pravo, a osobito primjena načela ne bis in idem?

(1) Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama od 19. lipnja 1990. (SL 2000., L 239, str. 19.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 9., str. 12.).

(2) Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podatakate o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL 2016, L 119, str. 89.).

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. lipnja 2019. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) – Go Sun Srl, Malby Energy 4 Srl protiv Ministero dello Sviluppo Economico i dr.

(predmet C-512/19)

(2019/C 357/19)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Go Sun Srl, Malby Energy 4 Srl

Tuženici: Ministero dello Sviluppo Economico, Ministero dell’Economia e delle Finanze, Presidenza del Consiglio dei Ministri, Autorità di Regolazione per l’Energia, Reti e Ambiente, Gestore dei Servizi Energetici SpA - GSE

Prethodno pitanje

Protivi li se pravu Europske unije primjena nacionalne odredbe poput članka 26. stavka 3. Uredbe sa zakonskom snagom br. 91/2014, kako je pretvorena u Zakon 116/2014, koja znatno smanjuje isplatu poticaja već dodijeljenih zakonom i definiranih na temelju odgovarajućih ugovora koje su proizvođači fotonaponske električne energije sklopili s društvom Gestore dei servizi energetici s.p.a., javnim trgovačkim društvom nadležnim za to područje?

Konkretno, je li takva nacionalna odredba u skladu s općim načelima prava Europske unije, odnosno načelima legitimnih očekivanja, pravne sigurnosti, lojalne suradnje i korisnog učinka; člancima 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; Direktivi br. 2009/28/EZ (1) i uređenju u njoj predviđenih sustava potpore; članku 216. stavku 2. UFEU-a, osobito u odnosu na Ugovor o Europskoj energetskoj povelji?

(1) Direktiva 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ (SL 2009., L 140, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 11., str. 39.)

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/14

Žalba koju su 8. srpnja 2019. podnijeli Maria Alvarez y Bejarano i dr. protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 30. travnja 2019. u spojenim predmetima T-516/16 i T-536/16, Alvarez y Bejarano i dr. protiv Komisije

(predmet C-517/19 P)

(2019/C 357/20)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelji: Maria Alvarez y Bejarano, Ana-Maria Enescu, Lucian Micu, Angelica Livia Salanta, Svetla Shulga, Soldimar Urena de Poznanski, Angela Vakalis, Luz Anamaria Chu, Marli Bertolete, Maria Castro Capcha, Hassan Orfe El, Evelyne Vandevoorde (zastupnici: S. Orlandi, T. Martin, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Vijeće Europske unije, Europski parlament

Zahtjev

—	Ukinuti pobijanu presudu;

—	Poništiti odluku da se žaliteljima više ne priznaje pravo na vrijeme za putovanje i naknada godišnjih putnih troškova počevši od 2014.;

—	Naložiti Komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji tvrde da je pobijana presuda zahvaćena s više pogrešaka koje se tiču prava.

Kao prvo, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava u točkama 67. i 75. presude ograničavajući opseg sudskog nadzora koji on mora provesti na „očite” slučajeve.

Kao drugo, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava u točkama 70. do 73. presude utvrdivši da žalitelji nisu bili u situaciji usporedivoj s onom agenata koji su zadržali pravo na vrijeme za putovanje i naknadu svojih godišnjih putnih troškova.

Kao treće, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava utvrdivši u točkama 69. i 80. do 86. presude da sporni propis ne povređuje načelo proporcionalnosti.

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/15

Žalba koju su 8. srpnja 2019. podnijeli Jakov Ardalic i dr. protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 30. travnja 2019. u spojenim predmetima T-523/16 i T-542/16, Ardalic i dr. protiv Vijeća

(predmet C-518/19 P)

(2019/C 357/21)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelji: Jakov Ardalic, Liliana Bicanova, Monica Brunetto, Claudia Istoc, Sylvie Jamet, Despina Kanellou, Christian Stouraitis, Abdelhamid Azbair, Abdel Bouzanih, Bob Kitenge Ya Musenga, El Miloud Sadiki, Cam Tran Thi (zastupnici: S. Orlandi, T. Martin, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Vijeće Europske unije, Europski parlament

Zahtjev

—	Ukinuti pobijanu presudu;

—	Poništiti odluku da se žaliteljima više ne priznaje pravo na vrijeme za putovanje i naknada godišnjih putnih troškova počevši od 2014.;

—	Naložiti Komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji tvrde da je pobijana presuda zahvaćena s više pogrešaka koje se tiču prava.

Kao prvo, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava u točkama 65. i 73. presude ograničavajući opseg sudskog nadzora koji on mora provesti na „očite” slučajeve.

Kao drugo, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava u točkama 68. do 71. presude utvrdivši da žalitelji nisu bili u situaciji usporedivoj s onom agenata koji su zadržali pravo na vrijeme za putovanje i naknadu svojih godišnjih putnih troškova.

Kao treće, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava utvrdivši u točkama 67. i 78. do 84. presude da sporni propis ne povređuje načelo proporcionalnosti.

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. srpnja 2019. uputila Curtea de Apel Constanța (Rumunjska) – TS, UT, VU protiv Casa Națională de Asigurări de Sănătate, Casa de Asigurări de Sănătate Constanța

(predmet C-538/19)

(2019/C 357/22)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Constanța

Stranke glavnog postupka

Tužitelji – žalitelji: TS, UT, VU

Tuženici – protustranke u žalbenom postupku: Casa Națională de Asigurări de Sănătate, Casa de Asigurări de Sănătate Constanța

Prethodna pitanja

Može li se situacija tretirati kao hitan slučaj, sukladno onome što proizlazi iz točke 45. presude u predmetu C-173/09 (Elchinov), ili se radi o slučaju objektivne nemogućnosti traženja odobrenja iz članka 20. stavaka 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 883/2004 (1), što može biti osnova za povrat ukupnih troškova odgovarajućeg liječenja (bolničke skrbi) u državi članici koja nije ona u kojoj osigurana osoba ima boravište, ako je terapijsko liječenje za koje je ta osoba dala svoj pristanak propisao samo liječnik iz države članice koja nije ona u kojoj osigurana osoba ima boravište, uzimajući u obzir da je dijagnozu i samu činjenicu da je potrebno hitno obaviti liječenje potvrdio liječnik iz sustava zdravstvenog osiguranja države članice boravišta, koji je međutim odredio neko drugo terapijsko liječenje u odnosu na koje je terapijsko liječenje za koje je osigurana osoba dala svoj pristanak zbog razloga koji se mogu kvalificirati kao prikladni, barem jednako učinkovito, ali čija je prednost ta da ne stvara invalidnost?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, je li osigurana osoba – koja, nakon što joj je liječnik iz sustava zdravstvenog osiguranja države članice boravišta postavio dijagnozu i odredio terapijsko liječenje koje ona ne prihvaća iz razloga koji se mogu kvalificirati kao prikladni, odlazi u drugu državu članicu kako bi zatražila drugo liječničko mišljenje u svrhu provedbe drugog terapijskog liječenja koje je barem jednako učinkovito, ali mu je prednost ta da ne stvara invalidnost, dakle liječenje koje osigurana osoba prihvaća i koje ispunjava zahtjeve predviđene člankom 20. stavkom 2. drugom rečenicom Uredbe (EZ) br. 883/2004 – jednako tako dužna podnijeti zahtjev za odobrenje iz članka 20. stavaka 1. navedene uredbe kako bi ostvarila povrat troškova koje je prouzročilo to drugo terapijsko liječenje?

Protivi li se članku 56. UFEU-a i članku 20. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 883/2004 nacionalno zakonodavstvo koje, s jedne strane, izdavanje odobrenja nadležne ustanove za primanje odgovarajućeg liječenja (bolničke skrbi) u državi članici koja nije država članica boravišta, uvjetuje izdavanjem liječničkog nalaza koji sastavlja samo liječnik koji svoj posao obavlja u okviru sustava zdravstvenog osiguranja države članice boravišta, po preporuci primarijusa nadležne ustanove te države, čak i kad je terapijsko liječenje za koje je osigurana osoba dala svoj pristanak – iz razloga koji se mogu kvalificirati kao prikladni s obzirom na to da je prednost tog liječenja ta da ne stvara invalidnost – propisao samo liječnik druge države članice u okviru drugog liječničkog mišljenja, i koje, s druge strane, ne jamči, u okviru pristupačnog i predvidivog postupka, stvarnu analizu, s medicinskog stajališta, mogućnosti primjene tog drugog liječničkog mišljenja koje je dano u drugoj državi članici, u okviru sustava zdravstvenog osiguranja države članice boravišta?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo i treće pitanje, ima li osigurana osoba odnosno njezini nasljednici, pod uvjetom ispunjavanja dvaju zahtjeva predviđenih člankom 20. stavkom 2. drugom rečenicom Uredbe (EZ) br. 883/2004, pravo od nadležne ustanove države boravišta osigurane osobe ostvariti povrat ukupnih troškova terapijskog liječenja koje je obavljeno u drugoj državi članici?

(1) Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL 2004., L 166, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160.)

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. srpnja 2019. uputio Administrativen sad Blagoevgrad (Bugarska) – „ECOTEX BULGARIA” EOOD protiv Teritorialna direkcia na Nacionalnata agencia za prihodite

(predmet C-544/19)

(2019/C 357/23)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad Blagoevgrad

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku: „ECOTEX BULGARIA” EOOD

Druga stranka u kasacijskom postupku: Teritorialna direkcia na Nacionalnata agencia za prihodite

Prethodna pitanja

Prvo pitanje:

Treba li članak 63. UFEU-a tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, prema kojem se plaćanja u tuzemstvu čiji je iznos 10 000 leva (BGN) ili veći mogu izvršiti samo prijenosom ili uplatom na račun za plaćanje te kojim se ograničavaju gotovinska plaćanja dividendi iz neraspodijeljene dobiti čiji je iznos 10 000 leva (BGN) ili veći? Ako se taj propis ne protivi članku 63. UFEU-a: je li takvo ograničenje opravdano ciljevima Direktive (EU) 2015/849 (1)?

Drugo pitanje:

Treba li članak 2. stavak 1. Direktive (EU) 2015/849, uzimajući u obzir uvodnu izjavu 6. i njezine članke 4. i 5., tumačiti na način mu se ne protivi opći nacionalni propis poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku prema kojem se plaćanja u tuzemstvu čiji je iznos 10 000 BGN ili veći mogu izvršiti samo prijenosom ili uplatom na račun za plaćanje prema kojem nije važna osoba i razlog gotovinskog plaćanja i pritom istodobno obuhvaća sva gotovinska plaćanja između fizičkih i pravnih osoba?

U slučaju potvrdnog odgovora na to pitanje: dopušta li članak 2. stavak 1. točka 3. podtočka (e) Direktive (EU) 2015/849, uzimajući u obzir uvodnu izjavu 6. i njezine članke 4. i 5., državama članicama da u nacionalnom propisu poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku predvide dodatna opća ograničenja gotovinskih plaćanja u tuzemstvu zbog kojih se gotovinska plaćanja u tuzemstvu čiji je iznos 10 000 BGN ili veći mogu izvršiti samo prijenosom ili uplatom na račun za plaćanje, ako je razlog za gotovinsko plaćanje „neraspodijeljena dobit” (dividende)?

U slučaju potvrdnog odgovora na to pitanje: dopušta li članak 2. stavak 1. točka 3. podtočka (e) Direktive (EU) 2015/849, uzimajući u obzir uvodnu izjavu 6. i njezin članak 5., državama članicama da u nacionalnom propisu poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku predvide ograničenja gotovinskih plaćanja zbog kojih se gotovinska plaćanja u tuzemstvu čiji je iznos 10 000 BGN ili veći mogu izvršiti samo prijenosom ili uplatom na račun za plaćanje, ako je granična vrijednost manja od 10 000 eura?

Treće pitanje:

Treba li članak 58. stavak 1. i članak 60. stavak 4. Direktive (EU) 2015/849, uzimajući u obzir članak 49. stavak 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim se propisuje fiksni iznos upravnih sankcija za povredu ograničenja gotovinskih plaćanja te ne dopušta različito odmjeravanje kojim bi se uzele u obzir konkretne relevantne okolnosti?

U slučaju odgovora na način da se članku 58. stavku 1. i članku 60. stavku 4. Direktive (EU) 2015/849, uzimajući u obzir članak 49. stavak 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, ne protivi nacionalni propis poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku kojim se propisuje fiksni iznos upravnih sankcija za povrede ograničenja gotovinskih plaćanja, treba li članak 58. i članak 60. stavak 4. Direktive (EU) 2015/849, imajući u vidu načelo djelotvornosti i pravo na djelotvoran pravni lijek u skladu s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku kojim se ograničava sudski nadzor ako se tim propisom ne dopušta da sud u slučaju žalbe (protiv izrečene sankcije) utvrdi upravnu sankciju za povrede ograničenje gotovinskih plaćanja ispod predviđenog minimalnog iznosa koja je primjerena s obzirom na konkretne relevantne okolnosti?

(1) Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL 2015., L 141, str. 73.)

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/18

Žalba koju je 18. srpnja 2019. podnio International Tax Stamp Association Ltd (ITSA) protiv rješenja Općeg suda (drugo vijeće) od 16. svibnja 2019. u predmetu T-396/18, ITSA protiv Komisije

(predmet C-553/19 P)

(2019/C 357/24)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: International Tax Stamp Association Ltd (ITSA) (zastupnik: F. Scanvic, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da

—	ukine rješenje Općeg suda Europske unije od 16. svibnja 2019. u predmetu ITSA/Komisija (T-396/18) i tužitelju prizna aktivnu procesnu legitimaciju i pravni interes;

—

poništi Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2018/573 od 15. prosinca 2017. o ključnim elementima ugovora o pohrani podataka koji se sklapaju u okviru sustava sljedivosti duhanskih proizvoda (1), Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2018/574 od 15. prosinca 2017. o tehničkim standardima za uspostavu i rad sustava sljedivosti duhanskih proizvoda (2) i Provedbenu odluku Komisije (EU) 2018/576 od 15. prosinca 2017. o tehničkim standardima za sigurnosna obilježja koja se stavljaju na duhanske proizvode (3).

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj u biti tvrdi da je Opći sud pogrešno ocijenio njegov pravni interes za pokretanje postupka protiv Delegirane uredbe 2018/573, Provedbene uredbe 2018/574 i Provedbene odluke 2018/576. Stoga, Opći sud pogrešno je odbacio kao nedopuštenu tužbu za poništenje koju je tužitelj podnio protiv ovih triju akata Komisije.

Žalitelj tvrdi da dvije pobijane uredbe na njega imaju izravan utjecaj, kao i na njegove članove. Također, zadovoljeni su svi drugi uvjeti iz članka 263. UFEU-a. Nadalje, iako pobijana odluka u bitnome zahtijeva provedbene akte država članica, to nije slučaj s člankom 3. stavkom 2. navedene odluke koji ograničava korištenje neovisne treće strane za samo jedan od pet elemenata sigurnosnog obilježja koji se stavljaju na duhanske proizvode. Ta potonja odredba bila bi dovoljna sama po sebi.

U odnosu na sadržaj žalitelj tvrdi da pobijani akti povređuju članak 8. Protokola o uklanjanju nezakonite trgovine duhanskim proizvodima (4). Ta odredba zabranjuje da radnje označivanja duhanskih proizvoda obavlja duhanska industrija, dok bi se prema trima pobijanim aktima Komisije trebalo postupati točno tako. Žalitelj dodaje da, iako navedeni Protokol još nije stupio na snagu, Unija ga je potpisala i sklopila, što joj zabranjuje da donosi akte koji mu se protive.

Okolnost da Direktiva 2014/40/EU (5) izričito ne zabranjuje da duhanska industrija obavlja radnje o kojima je riječ nema utjecaj: s jedne strane, ta direktiva može se i mora tumačiti u skladu s navedenim Protokolom; s druge strane, pod pretpostavkom da takvo tumačenje nije moguće, i sama ta direktiva bila bi protivna navedenom Protokolu i stoga, europskim Ugovorima.

(1) SL 2018, L 96, str. 1.

(2) SL 2018, L 96, str. 7.

(3) SL 2018, L 96, str. 57.

(4) Prvi protokol uz Okvirnu konvenciju Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom donesenu u Seulu 12. studenoga 2012.

(5) Direktiva 2014/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda i o stavljanju izvan snage Direktive 2001/37/EZ (SL 2014., L 127, str. 1. i ispravci SL 2015., L 150, str. 24. i SL 2017., L 123, str. 135.)

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. srpnja 2019. uputio Amtsgericht Kehl (Njemačka) – Kazneni postupak protiv FU

(predmet C-554/19)

(2019/C 357/25)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Kehl

Stranke glavnog postupka

Staatsanwaltschaft Offenburg

protiv

Prethodna pitanja

Treba li članak 67. stavak 2. UFEU-a i članke 22. i 23. Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (1) tumačiti na način da im je protivan nacionalni propis kojim se policijskim tijelima odnosne države članice dodjeljuje ovlast provjere, u području do 30 km od kopnene granice te države članice s drugim državama strankama Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama potpisane u Schengenu (Luksemburg) 19. lipnja 1990., identiteta bilo koje osobe, neovisno o njezinu ponašanju i specifičnim okolnostima, s ciljem sprečavanja ili zaustavljanja nezakonitog ulaska na državno područje te države članice ili nezakonitog boravka na tom državnom području ili sprečavanja određenih kaznenih djela usmjerenih protiv sigurnosti granice i koji je dopunjen ministarskom odlukom koja glasi kako slijedi:

„(a)

Prekogranični kriminalitet odvija se dinamično (u pogledu vremena, mjesta i korištenja različitih prijevoznih sredstava) te su stoga potrebne fleksibilnije policijske ovlasti za njegovo suzbijanje. Izvršavanjem prethodno navedene ovlasti želi se postići sprečavanje ili zaustavljanje prekograničnog kriminaliteta;

(b)

Kontrolne mjere treba provoditi u skladu s jasno određenim okvirom navedenih kriterija iz članka 21. točke (a) Zakonika o schengenskim granicama. Treba ih oblikovati tako da se jasno razlikuju od sustavnih kontrola osoba na vanjskim granicama i tako da nemaju učinak istovjetan graničnim kontrolama. Provedba tih kontrolnih mjera mora biti obuhvaćena okvirom kojim se osigurava da one u pogledu intenziteta i učestalosti nisu istovjetne graničnim kontrolama.

(c)

Taj je okvir oblikovan na sljedeći način:

kontrolne mjere ne treba provoditi trajno, nego u nepravilnim i nepredvidivim vremenskim razmacima, na različitim mjestima i nasumično, uzimajući u obzir učestalost putovanja.

Kontrolne mjere ne provode se samo prilikom prelaska granice. Provode se na temelju poznatih činjenica koje se neprestano ažuriraju i/ili iskustva (granične) policije koje savezni policijski uredi razvijaju na temelju vlastitih podataka o stanju ili podataka drugih tijela. Stoga su opće ili konkretne policijske informacije i/ili iskustva o prekograničnom kriminalitetu, npr. o prijevoznim sredstvima i prometnicama koji se najčešće koriste, određenim ponašanjima, i analiza dostupnih informacija o prekograničnom kriminalitetu koje potječu iz vlastitih izvora ili od drugih tijela, polazište provođenja policijskih mjera te njihova intenziteta i učestalosti.

Oblikovanje kontrolnih mjera predmet je redovitog službenog i stručnog nadzora. Osnovne odredbe nalaze se u članku 3. stavku 1. četvrtoj rečenici Gemeinsame Geschäftsordnunga der Bundesministerien (Zajednički poslovnik saveznih ministarstava, u daljnjem tekstu: GGO) i u načelima kojima se uređuje provedba stručnog nadzora saveznih ministarstava nad područjem djelovanja. One su za područje djelovanja savezne policije određene u „Ergänzende Bestimmungen zur Ausübung der Dienst- und Fachaufsicht des BMI über die Bundespolizei” (Dopunske odredbe o provedbi službenog i stručnog nadzora Saveznog ministarstva za unutarnje poslove nad saveznom policijom). Bundespolizeipräsidium (Ravnateljstvo savezne policije, Njemačka) i njemu podređena tijela i službe utvrdili su provedbu službenog i stručnog nadzora u svojim planovima raspodjele poslova i provode je u skladu s vlastitom koncepcijom.

(d)	Kako bi se izbjegle višestruke kontrole, kontrolne mjere trebaju biti što usklađenije s mjerama ostalih tijela ili ih treba provoditi u okviru zajedničkih oblika operacija/oblika suradnje.”?

Treba li pravo Europske unije, osobito članak 4. stavak 3. drugi podstavak UEU-a, članak 197. stavak 1. UFEU-a i članak 291. stavak 1. UFEU-a tumačiti na način da mu se, neposredno ili nakon odvagivanja interesa progona i interesa okrivljenika, protivi korištenje činjenica ili dokaznih sredstva u kaznenom postupku ako su pribavljeni prilikom policijske kontrole okrivljenika koja je protivna članku 67. stavku 2. UFEU-a ili člancima 22. i 23. Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama)?

(1) SL 2016., L 77, str. 1.

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/21

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. srpnja 2019. uputio Landgericht Stuttgart (Njemačka) – Fussl Modestraße Mayr GmbH protiv SevenOne Media GmbH

(predmet C-555/19)

(2019/C 357/26)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht Stuttgart

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Fussl Modestraße Mayr GmbH

Tuženik: SevenOne Media GmbH

Prethodna pitanja

Treba li

a)	članak 4. stavak 1. Direktive 2010/13/EU (1),

b)	načelo jednakosti i

c)	odredbe u skladu s člankom 56. UFEU-a o slobodi pružanja usluga tumačiti na način da im se protivi odredba nacionalnog prava kojom se zabranjuje regionalna distribucija oglašavanja u radiodifuzijskim programima koji su odobreni za područje cijele države članice?

2.	Treba li prvo pitanje ocijeniti drukčije ako nacionalno pravo dopušta zakonske odredbe prema kojima se regionalna distribucija oglašavanja može zakonski dopustiti te se u tom slučaju dopušta službenim odobrenjem koje se dodatno zahtijeva?

3.	Treba li prvo pitanje ocijeniti drukčije ako se mogućnost dopuštanja regionalnog oglašavanja koja je opisana u drugom pitanju stvarno ne iskoristi te je u skladu s time regionalno oglašavanje konstantno zabranjeno?

Treba li članak 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, uzimajući u obzir članak 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, osobito načelo pluralizma informacija, tumačiti na način da mu se protivi nacionalna odredba koja je opisana u prvom, drugom i trećem pitanju?

(1) Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (SL 2010., L 95, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 7., str. 160.)

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/22

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. srpnja 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Consorzio Italian Management, Catania Multiservizi SpA protiv Rete Ferroviaria Italiana SpA

(predmet C-561/19)

(2019/C 357/27)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Consorzio Italian Management, Catania Multiservizi SpA

Druga stranka u žalbenom postupku: Rete Ferroviaria Italiana SpA

Prethodna pitanja

Je li, u skladu s člankom 267. UFEU-a, nacionalni sud protiv čijih odluka nema pravnog lijeka načelno dužan uputiti prethodno pitanje o tumačenju prava Europske unije, čak i u slučajevima kada mu je to pitanje postavila jedna od stranaka u postupku nakon što je podnijela prvi akt kojim pokreće postupak ili prvi akt o uključivanju u postupak, odnosno nakon što predmet prvi put dođe do faze donošenja odluke, odnosno čak i nakon što je Sudu Europske unije prvi put upućen zahtjev za prethodnu odluku?

Jesu li […] u skladu s pravom Europske unije (konkretno, s člankom 4. stavkom 2., člankom 9., člankom 101. stavkom 1. točkom (e), člankom 106., člankom 151. – te Europskom socijalnom poveljom potpisanom 18. listopada 1961. u Torinu i Poveljom Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika iz 1989. na koju se taj članak poziva, – 152., 153. i 156. UFEU-a; s člancima 2. i 3. UEU-a te člankom 28. Povelje Europske unije o temeljnim pravima), članci 115., 206. i 217. Zakonodavne uredbe 163/2006, kako ih tumači sudska praksa upravnih sudova, na način da je njima isključena promjena cijene u ugovorima u tzv. posebnim sektorima, posebno u onima čiji predmet nije onaj na koji se odnosi Direktiva 2004/17 (1), nego je s potonjima funkcionalno povezan?

Jesu li […] u skladu s pravom Europske unije (konkretno, člankom 28. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, načelom jednakog postupanja propisanog člancima 26. i 34. UFEU-a, kao i s načelom slobode poduzetništva koje priznaje i članak 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima), članci 115., 206. i 217. Zakonodavne uredbe 163/2006, kako ih tumači sudska praksa upravnih sudova, na način da je njime isključena promjena cijene u ugovorima u tzv. posebnim sektorima, posebno u onima čiji predmet nije onaj na koji se odnosi Direktiva 2004/17, nego je s potonjima funkcionalno povezan?

(1) Direktiva 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (SL 2004., L 134, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 43.)

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/23

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. srpnja 2019. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) – Fototre Srl protiv Ministero dello Sviluppo Economico i dr.

(predmet C-595/19)

(2019/C 357/28)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Fototre Srl

Tuženici: Ministero dello Sviluppo Economico, Presidenza del Consiglio dei Ministri, Gestore dei servizi energetici (GSE) SpA

Prethodno pitanje

Protivi li se pravu Europske unije primjena nacionalne odredbe, poput članka 26. stavaka 2. i 3. Uredbe sa zakonodavnom snagom br. 91/2014, kako je pretvorena u Zakon 116/2014, koja znatno smanjuje ili odgađa isplatu poticaja već dodijeljenih zakonom i definiranih na temelju odgovarajućih ugovora koje su proizvođači fotonaponske električne energije sklopili s društvom Gestore dei servizi energetici s.p.a., javnim trgovačkim društvom nadležnim za to područje,

a osobito protivi li se takva nacionalna odredba općim načelima prava Europske unije, odnosno načelima legitimnih očekivanja, pravne sigurnosti, lojalne suradnje i korisnog učinka, člancima 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, Direktivi br. 2009/28/EZ (1) i u njoj sadržanim pravilima koja uređuju sustave potpore, članku 216. stavku 2. UFEU-a, osobito s obzirom na Ugovor o Europskoj energetskoj povelji?

(1) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2009/28/EZ od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ (SL 2009., L 140, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 11., str. 39.)

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/23

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. kolovoza 2019. uputila Audiencia Provincial de Zaragoza (Španjolska) – MA protiv Ibercaja Banco, SA

(predmet C-600/19)

(2019/C 357/29)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Audiencia Provincial de Zaragoza

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: MA

Druga stranka u žalbenom postupku: Ibercaja Banco, SA

Druga stranka: PO

Prethodna pitanja

Je li u skladu s načelom djelotvornosti predviđenim u članku 6. stavku 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ (1), kako je tumači Sud, nacionalni propis iz kojeg proizlazi da, ako je određena nepoštena ugovorna odredba prošla prvotni sudski nadzor po službenoj dužnosti pri nalaganju ovrhe, [odnosno] negativni nadzor valjanosti ugovornih odredbi, taj nadzor sprečava da isti sud tu odredbu kasnije može ocijeniti po službenoj dužnosti ako su već od prvog trenutka postojali činjenični i pravni elementi, iako ni u izreci ni u obrazloženju odluke povodom tog prvotnog nadzora nije sadržano nikakvo stajalište o valjanosti ugovornih odredbi?

Ako se bude smatralo da je u skladu s Direktivom 93/13 zaključak prema kojem stranka ne može podnijeti drugi ili naknadni prigovor kako bi istaknula nepoštenost ugovorne odredbe kojoj se mogla ranije usprotiviti jer su već utvrđeni nužni činjenični i pravni elementi, može li takav zaključak biti temelj sudu – koji već zna za tu nepoštenost – za to da izvrši svoju ovlast nadzora po službenoj dužnosti?

Je li, nakon što je prihvaćena najpovoljnija ponuda i dosuđena imovina – što može biti i u korist istog vjerovnika – te nakon što je nastao učinak prijenosa vlasništva nad imovinom koja je ponuđena kao osiguranje koje je već ostvareno, u skladu s pravom Unije tumačenje prema kojem, nakon što je postupak završio i nakon što je postignut njegov cilj, odnosno ostvarenje osiguranja, dužnik može podnijeti nove prigovore kako bi se proglasila ništavost neke nepoštene ugovorne odredbe koja je utjecala na postupak ovrhe ili je moguće, nakon što je nastao taj učinak prijenosa, koji može biti u korist vjerovnika i koji omogućuje provedbu upisa u zemljišnim knjigama, odrediti preispitivanje po službenoj dužnosti koje bi moglo dovesti do poništenja bilo kojeg postupka ovrhe ili koje bi u konačnici utjecalo na iznose osigurane hipotekom, pri čemu može utjecati na uvjete pod kojima su izvršene ponude?

(1) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/24

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. kolovoza 2019. uputio Verwaltungsgericht Köln (Njemačka) – kohlpharma GmbH protiv Savezne Republike Njemačke

(predmet C-602/19)

(2019/C 357/30)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Köln

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: kohlpharma GmbH

Tuženik: Savezna Republika Njemačka

Prethodna pitanja

Nalažu li načelo slobodnog kretanja robe utvrđeno u članku 34. UFEU-a te načela paralelnog uvoza lijekova, koja su razvijena na temelju prvonavedenog načela, nacionalnom regulatornom tijelu da izmijeni upute o doziranju paralelno uvezenog lijeka i u slučaju kada je referentno odobrenje isteklo te se izmjena obrazlaže preuzimanjem uputa koje se odnose na tuzemni lijek u drugom farmaceutskom obliku koji u biti sadržava istu djelatnu tvar, u kombinaciji s uputama o paralelno uvezenom lijeku koje su dopuštene u zemlji izvoznici?

Može li nacionalno tijelo na temelju članka 34. i članka 36. UFEU-a odbiti prihvaćanje takve izmjene s obzirom na to da paralelni uvoznici nisu obvezni redovito podnositi sigurnosne izvještaje i da, zbog nedostatka tuzemnog referentnog odobrenja, ne postoje aktualni podaci za ocjenu koristi i rizika, da se tuzemno odobrenje koje je i dalje na snazi odnosi na drugi farmaceutski oblik te, u usporedbi s odobrenjem za isti farmaceutski oblik u zemlji izvoznici, ono sadržava drukčiju koncentraciju djelatne tvari i da usto opis dvaju farmaceutskih oblika u informativnim tekstovima nije moguć?

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/25

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. kolovoza 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Istituto nazionale per l’assicurazione contro gli infortuni sul lavoro (INAIL) protiv Zennaro Giuseppe Legnami Sas di Zennaro Mauro & C.

(predmet C-608/19)

(2019/C 357/31)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Istituto nazionale per l’assicurazione contro gli infortuni sul lavoro (INAIL)

Druga stranka u postupku: Zennaro Giuseppe Legnami Sas di Zennaro Mauro & C.

Prethodno pitanje

Treba li pravila o dodjeli potpora utvrđena člancima 3. i 6. Uredbe (EZ) br. 1407/2013 (1) tumačiti na način da je u slučaju poduzetnika koji je podnositelj zahtjeva, koji je obuhvaćen prekoračenjem gornje granice koja se može odobriti na temelju kumuliranja s ranijim potporama, moguće – do stvarnog plaćanja traženog doprinosa – odabrati smanjenje financiranja (putem izmjene ili varijante projekta) ili odustajanje od prethodnih doprinosa (u cijelosti ili djelomično), koji su eventualno već primljeni, kako bi bili obuhvaćeni najvećim ograničenjem plaćanja; te treba li iste odredbe tumačiti na način da različite mogućnosti (varijante ili odustajanje) vrijede čak i ako nisu izričito predviđene u nacionalnom zakonodavstvu i/ili javnoj obavijesti o dodjeli potpore?

(1) Uredba Komisije (EU) br. 1407/2013 od 18. prosinca 2013. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore (SL 2013., L 352, str. 1.)

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/26

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. kolovoza 2019. uputio High Court (Irska) – M.S., M.W., G.S. protiv Minister for Justice and Equality

(predmet C-616/19)

(2019/C 357/32)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court (Irska)

Stranke glavnog postupka

Podnositelji zahtjeva: M.S., M.W., G.S.

Protustranka: Minister for Justice and Equality

Prethodna pitanja

Odnosi li se upućivanje na „državu članicu” iz članka 25. stavka 2. točaka (d) i (e) Direktive 2005/85 (1) na (a) prvu državu članicu koja je podnositelju zahtjeva odobrila zaštitu istovjetnu azilu ili (b) na drugu državu članicu u kojoj je podnesen naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu ili (c) na bilo koju od tih država članica?

Ako je državljaninu treće zemlje odobrena međunarodna zaštita u obliku supsidijarne zaštite u prvoj državi članici, a on prijeđe na državno područje druge države članice, predstavlja li podnošenje novog zahtjeva za međunarodnu zaštitu u drugoj državi članici zlouporabu prava zbog čega bi drugoj državi članici bilo dopušteno donijeti mjeru kojom se predviđa da je podnošenje takvog naknadnog zahtjeva nedopušteno?

Treba li članak 25. Direktive 2005/85 tumačiti na način da državu članicu koja nije obvezana Direktivom 2011/95 (2), ali je obvezana Uredbom br. 604/2013 (3), onemogućuje u usvajanju propisa poput propisa iz ovog predmeta, prema kojem je nedopušten zahtjev za azil državljanina treće zemlje kojem je druga država članica prethodno odobrila supsidijarnu zaštitu?

(1) Direktiva Vijeća 2005/85/EZ od 1. prosinca 2005. o minimalnim normama koje se odnose na postupke priznavanja i ukidanja statusa izbjeglica u državama članicama (SL 2005., L 326, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 19.)

(2) Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (SL 2011., L 337, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 13., str. 248.)

(3) Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (SL 2013., L 180, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 108. i ispravak SL 2017., L 49, str. 50.)

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/27

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. kolovoza 2019. uputio Watford Employment Tribunal (Ujedinjena Kraljevina) – K i dr. protiv Tesco Stores Ltd

(predmet C-624/19)

(2019/C 357/33)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Watford Employment Tribunal (Ujedinjena Kraljevina)

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: K i drugi

Tuženik: Tesco Stores Ltd

Prethodna pitanja

1.	Ima li članak 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) izravan učinak u slučaju tužbi podnesenih na temelju činjenice da tužitelji obavljaju rad jednake vrijednosti kao osobe u usporedivoj situaciji?

2.	Ako je odgovor na prvo pitanje niječan, razlikuje li se kriterij jedinstvenog izvora („single source test”) iz članka 157. od pitanja rada jednake vrijednosti i, ako je tako, ima li takav kriterij izravan učinak?

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/27

Tužba podnesena 4. rujna 2019. – Europska komisija protiv Kraljevine Španjolske

(predmet C-658/19)

(2019/C 357/34)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: D. Nardi, G. von Rintelen i S. Pardo Quintillán, agenti)

Tuženik: Kraljevina Španjolska

Tužbeni zahtjev

—

Utvrditi da je Kraljevina Španjolska povrijedila svoje obveze na temelju članka 63. stavka 1. Direktive (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (1) jer do 6. svibnja 2018. nije donijela zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s navedenom direktivom, a u svakom slučaju zato što ih nije dostavila Komisiji;

—

naložiti Kraljevini Španjolskoj da u skladu s člankom 260. stavkom 3. UFEU-a isplaćuje na račun koji će odrediti Komisija dnevnu novčanu kaznu u iznosu od 89 548,20 eura, s učinkom od datuma proglašenja presude kojom se utvrđuje neispunjenje obveze donošenja potrebnih odredaba radi usklađivanja s Direktivom (EU) 2016/680, a u svakom slučaju zbog toga što one nisu dostavljene Komisiji;

—	naložiti Kraljevini Španjolskoj da u skladu s člankom 260. stavkom 3. UFEU-a isplati na račun koji će odrediti Komisija paušalni iznos koji odgovara umnošku dnevnog iznosa od 21 321,00 eura s brojem dana trajanja povrede ako taj iznos premašuje najmanji paušalni iznos od 5 290 000 eura;

—	naložiti Kraljevini Španjolskoj snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U skladu s člankom 63. stavkom 1. Direktive (EU) 2016/680, države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s tom direktivom do 6. svibnja 2018. te Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

Komisija nije bila obaviještena o donošenju i stupanju na snagu nijedne mjere koja je potrebna za prenošenje te nema saznanja o bilo kojim drugim informacijama koje bi upućivale na to da je direktiva prenesena.

Stoga Kraljevina Španjolska nije prenijela Direktivu (EU) 2016/680 više od godine dana nakon isteka roka za prenošenje.

(1) SL 2016., L 119, str. 89. i ispravak SL 2018., L 127, str. 8.

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/29

Presuda Općeg suda od 4. rujna 2019. – Litva protiv Komisije

(predmet T-603/17) (1)

(„EFJP i EPFRR - Izdaci isključeni iz financiranja - Uredba (EZ) br. 1698/2005 - Os 4 ‚Leader’ - Uredba (EU) br. 65/2011 - Administrativne provjere - Obveza uspostavljanja odgovarajućeg sustava koji omogućava procjenu opravdanosti troškova - Doprinos u naravi u obliku volonterskog rada - Doprinos u naravi u obliku unosa nekretnina - Kontrole na terenu - Postojanje dokumenata kojima se opravdavaju zahtjevi za plaćanje - Provedba operacija koje se financiraju u skladu s pravilima koja se odnose na javnu nabavu”)

(2019/C 357/35)

Jezik postupka: litavski

Stranke

Tužitelj: Republika Litva (zastupnici: u početku D. Kriaučiūnas, R. Krasuckaitė, R. Dzikovič i M. Palionis, zatim R. Krasuckaitė, R. Dzikovič, M. Palionis, I. Javičienė i T. Lozoraitis, te naposljetku R. Dzikovič, M. Palionis, I. Javičienė i T. Lozoraitis, agenti)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Aquilina i J. Jokubauskaitė, agenti)

Intervenijent u potporu tužitelju: Češka Republika (zastupnici: M. Smolek, J. Pavliš i J. Vláčil, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Komisije (EU) 2017/1144 od 26. lipnja 2017. kojom se određeni troškovi država članica u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) isključuju iz financiranja Europske unije (SL 2017., L 165, str. 37.), u dijelu u kojem se njome isključuje određene izdatke koji su nastali Republici Litvi.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Republici Litvi nalaže se snošenje vlastitih troškova kao i onih nastali Europskoj komisiji.

3.	Češka Republika snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 357, 23. 10. 2017.

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/30

Presuda Općeg suda od 10. rujna 2019. – DK protiv ESVD

(predmet T-217/18) (1)

(„Javna služba - Stegovni postupak - Osuđujuća presuda - Sankcija uskrate dijela iznosa mirovine - Očita pogreška u ocjeni - Proporcionalnost - Obveza obrazlaganja - Olakotne okolnosti - Odgovornost”)

(2019/C 357/36)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: DK (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje (zastupnici: S. Marquardt i R. Spac, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se traži, s jedne strane, poništenje odluke ESVD-a od 23. svibnja 2017. kojom se tužitelju izriče disciplinska sankcija i, s druge strane, naknada štete koja je tužitelju navodno nastala jer je ESVD povrijedio njegova prava obrane u okviru kaznenog postupka koji su protiv njega pokrenuti pred belgijskim sudovima.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	DK-u se nalaže snošenje troškova postupka.

(1) SL C 211, 18. 6. 2018.

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/30

Presuda Općeg suda od 4. rujna 2019. – Hamas protiv Vijeća

(predmet T-308/18) (1)

(„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Restriktivne mjere poduzete protiv osoba, skupina i subjekata u okviru borbe protiv terorizma - Zamrzavanje sredstava - Mogućnost tijela treće države da bude kvalificirano kao nadležno tijelo u smislu Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP - Činjenična osnova odluka o zamrzavanju sredstava - Obveza obrazlaganja - Pogreška u ocjeni - Načelo nemiješanja - Prava obrane - Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu - Ovjeravanje akata Vijeća”)

(2019/C 357/37)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Hamas (Doha, Katar) (zastupnik: L. Glock, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske Unije (zastupnici: u početku B. Driessen i A. Sikora-Kalėda, zatim B. Driessen i S. Van Overmeire, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži, s jedne strane, poništenje Odluke Vijeća (ZVSP) 2018/475 od 21. ožujka 2018. o ažuriranju popisa osoba, skupina i subjekata na koje se primjenjuju članci 2., 3. i 4. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Odluke (ZVSP) 2017/1426 (SL 2018., L 79, str. 26.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2018/468 od 21. ožujka 2018. o provedbi članka 2. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 2580/2001 o posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s ciljem borbe protiv terorizma te o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2017/1420 (SL 2018., L 79, str. 7.) te, s druge strane, Odluke Vijeća (ZVSP) 2018/1084 od 30. srpnja 2018. o ažuriranju popisa osoba, skupina i subjekata na koje se primjenjuju članci 2., 3. i 4. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Odluke (ZVSP) 2018/475 (SL 2018., L 194, str. 144.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2018/1071 od 30. srpnja 2018. o provedbi članka 2. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 2580/2001 o posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s ciljem borbe protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2018/468 (SL 2018., L 194, str. 23.).

Izreka

Odluka Vijeća (ZVSP) 2018/475 od 21. ožujka 2018. o ažuriranju popisa osoba, skupina i subjekata na koje se primjenjuju članci 2., 3. i 4. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Odluke (ZVSP) 2017/1426, Provedbena uredba Vijeća (EU) 2018/468 od 21. ožujka 2018. o provedbi članka 2. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 2580/2001 o posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s ciljem borbe protiv terorizma te o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2017/1420, Odluka Vijeća (ZVSP) 2018/1084 od 30. srpnja 2018. o ažuriranju popisa osoba, skupina i subjekata na koje se primjenjuju članci 2., 3. i 4. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Odluke (ZVSP) 2018/475 i Provedbena Uredba Vijeća (EU) 2018/1071 od 30. srpnja 2018. o provedbi članka 2. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 2580/2001 o posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s ciljem borbe protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe 2018/468 poništavaju se u dijelu u kojem se odnose na „‚Hamas’, uključujući ‚Hamas-Izz al-Din al-Qassem’”.

2.	Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove, kao i troškove Hamasa.

(1) SL C 259, 23. 7. 2018.

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/31

Presuda Općeg suda od 9. rujna 2019. – SLL Service protiv EUIPO-a – Elfa International (LUMIN8)

(predmet T-680/18) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija - Figurativni žig LUMIN8 - Raniji verbalni žig Europske unije LUMI - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2019/C 357/38)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: SLL Service GmbH (Köln, Njemačka) (zastupnik: C. Schmitt, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Lukošiūtė i H. O’Neill, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Elfa International AB (Västervik, Švedska)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 28. kolovoza 2018. (predmet R 2752/2017-2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Elfa International i SLL Service.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu SLL Service GmbH nalaže se snošenje troškova postupka.

(1) SL C 25, 21. 1. 2019.

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/32

Presuda Općeg suda od 9. rujna 2019. – Executive Selling protiv EUIPO-a (EXECUTIVE SELLING)

(predmet T-689/18) (1)

(„Žig Europske unije - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija - Figurativni žig EXECUTIVE SELLING - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2019/C 357/39)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Executive Selling (Pariz, Francuska) (zastupnici: V. Bouchara i A. Maier, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: A. Folliard-Monguiral, agent)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 14. rujna 2018. (predmet R 313/2018-1), koja se odnosi na međunarodnu registraciju u kojoj je naznačena Europska unija figurativnog znaka EXECUTIVE SELLING.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Executive Selling nalaže se snošenje troškova postupka.

(1) SL C 25, 21. 1. 2019.

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/33

Presuda Općeg suda od 10. rujna 2019. – Oakley protiv EUIPO-a– Xuebo Ye (prikaz isprekidane elipse)

(predmet T-744/18) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije koji prikazuje isprekidanu elipsu - Raniji figurativni žig Europske unije koji prikazuje elipsu - Relativni razlog za odbijanje - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2019/C 357/40)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Oakley, Inc. (Foothill Ranch, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: E. Ochoa Santamaría i I. Aparicio Martínez, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: S. Palmero Cabezas i H. O’Neill, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Xuebo Ye (Wenzhou, Kina)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. listopada 2018. (predmet R 692/2018-1), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Oakley i Xuebo Ye.

Izreka

1.	Poništava se odluka prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 22. listopada 2018. (predmet R 692/2018-1).

2.	EUIPO-u se nalaže snošenje troškova, uključujući troškove društva Oakley, Inc.

(1) SL C 65, 18. 2. 2019.

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/33

Presuda Općeg suda od 5. rujna 2019. – C&A protiv EUIPO-a (#BESTDEAL)

(predmet T-753/18) (1)

(„Žig Europske unije - Prijava figurativnog žiga Europske unije #BESTDEAL - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2019/C 357/41)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: C&A AG (Zug, Švicarska) (zastupnik: P. Koch Moreno, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: V. Ruzek, agent)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 26. listopada 2018. (predmet R 1234/2018-2), koja se odnosi na prijavu za registraciju figurativnog znaka #BESTDEAL kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvo C&A AG će uz vlastite troškove snositi i troškove Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

(1) SL C 65, 18. 2. 2019.

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/34

Rješenje Općeg suda od 22. srpnja 2019. – Younique protiv EUIPO-a– Jafer Enterprises R&D (younique products)

(predmet T-434/17) (1)

(„Žig Europske Unije - Postupak povodom prigovora - Povlačenje prigovora - Obustava postupka”)

(2019/C 357/42)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Younique LLC (Alpine, Utah, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: M. Edenborough, QC)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: J. García Murillo i A. Folliard-Monguiral, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Jafer Enterprises R&D, SLU (Granollers, Španjolska) (zastupnik: N. Fernández Fernández-Pacheco, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 25. travnja 2017. (predmet R 1564/2016-2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Jafer Enterprises R&D i Younique.

Izreka

1.	Obustavlja se postupak po tužbi.

2.	Društvu Younique LLC nalaže se snošenje, osim vlastitih troškova, i troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

3.	Društvo Jafer Enterprises R&D, SLU, snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 318, 25. 9. 2017.

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/35

Tužba podnesena 17. srpnja 2019. – Staciwa protiv Komisije

(predmet T-511/19)

(2019/C 357/43)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužiteljica: Katarzyna Staciwa (Częstochowa, Poljska) (zastupnici: L. Levi i A. Blot, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Komisijinu odluku od 7. studenoga 2018. o tome da se tužiteljici ne dodijeli otpremnina predviđena člankom 12. stavkom 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju;

—	poništi Komisijinu odluku od 17. travnja 2019. kojom je odbijena tužiteljičina žalba podnesena 21. prosinca 2018. protiv gore navedene odluke;

—	tužiteljici nadoknadi imovinsku štetu koju je pretrpila;

—	tužiteljici nadoknadi neimovinsku štetu koju je pretrpila:

—	tuženiku naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužiteljica ističe šest tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na prigovoru nezakonitosti u odnosu na obavijest Ureda za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu od 15. prosinca 2017.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na još jednom prigovoru nezakonitosti u odnosu na članak 12. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 12. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja i nediskriminacije.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela legitimnih očekivanja.

6.	Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela dobre uprave i dužnosti brižnog postupanja.

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/36

Tužba podnesena 22. srpnja 2019. – Adeso protiv Komisije

(predmet T-529/19)

(2019/C 357/44)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: African Development Solutions (Adeso) (Nairobi, Kenija) (zastupnik: R. Martens, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi u cijelosti pobijanu odluku, odnosno Komisijinu odluku od 10. svibnja 2019. te tako proglasi zahtjeve za povrat u odnosu na Sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava FED/2013/313-770 i FED/2013/316-291 u iznosu od 3 298 703,59 eura i 11 919,40 eura neosnovanima;

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, kojim se navodi povreda članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u kojem je uređeno načelo dobre uprave: Komisija je očito povrijedila pravo na saslušanje te načelo pravne sigurnosti jer je, unatoč brojnim i ozbiljnim sumnjama koje je tužitelj izrazio u pogledu pobijanog izvješća o reviziji te nakon što je nekoliko puta zatražio sastanak kako bi se rasvijetlila ta važna neriješena pitanja, odbila zakazati takav sastanak, premda je, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, poštovanje prava na saslušanje opće primjene te je uvjet zakonitosti svake odluke koju donose institucije EU-a te ga se stoga mora poštovati uvijek i u svim vrstama postupaka.

Drugi tužbeni razlog, kojim se navodi povreda načela proporcionalnosti i ugovorne savjesnosti i poštenja kako je zajamčeno člankom 5. stavkom 4. UEU-a jer tuženik nije djelovao u dobroj vjeri te je prešao granice onog što je prikladno i potrebno tako što je odmah izdao nalog za povrat a da tužitelju nije dao priliku da pruži odgovarajuće objašnjenje za pobijano izvješće o reviziji putem detaljno razrađenog odgovora uprave i predloženih sastanaka, premda je odgovarajuće sporazumno rješenje moglo biti dovoljno u prvom stupnju, kao što je to propisano općim uvjetima Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Kao prvo, nije bilo ni potrebno ni nužno da tuženik u obrazloženju svoje odluke zanemari tužiteljev zahtjev za pronalaskom mirnog rješenja. To je u potpunosti protivno načelu proporcionalnosti koje podrazumijeva da, ako postoji više odgovarajućih mjera, kao što je to slučaj u ovom predmetu, treba izabrati one koje su najmanje invazivne i tegobne (quod non).

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/37

Tužba podnesena 27. srpnja 2019. – Militos Symvouleftiki protiv Komisije

(predmet T-536/19)

(2019/C 357/45)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Militos Symvouleftiki AE (Atena, Grčka) (zastupnik: K. Farmakidis-Markou, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku o poništenju poziva na nadmetanje br. PR/2018-16/ATH priopćenu 29. svibnja 2019. o okvirnom sporazumu za pružanje usluga u području organizacije komunikacijskih aktivnosti, objavljenu u SL 2019/S 110-267174.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi razlog za poništenje, koji se temelji na pogrešnom i neosnovanom obrazloženju pobijanog akta i na očitoj pogrešci u procjeni. Suprotno obrazloženju pobijanog akta, tužiteljeva ponuda nije prekoračila utvrđeni proračun za projekt i nije izričito dokazano da su sve ponude prekoračile utvrđeni proračun.

Drugi razlog za poništenje, koji se temelji na pogrešnoj primjeni odredbe poziva na nametanje, koja definira načine usporedne procjene ponuda kao razlog za isključenje istih ili pak kao formalni uvjet za podnošenje ponude. Iznos referentnih cijena, koji prema pobijanom aktu prekoračuje utvrđeni proračun za okvirni sporazum, samo je sredstvo za određivanje najpovoljnije ponude i ne odgovara precizno na potrebe tržišta usluga u trenutku izvršenja sporazuma.

Treći razlog za poništenje, koji se temelji na zlouporabi mogućnosti iz članka 171. Financijske uredbe. Obrazloženje dano za poništenje poziva na nadmetanje sadržava proturječja, odnosno ukazuje na precjenjivanje potrebe javnog naručitelja i, posljedično, razumnu vjerojatnost manjeg konačnog troška sporazuma u trenutku izvršenja i izostavlja, odnosno ne pokazuje izričito da su sve ponude društava sudionika prekoračivale proračuna, na način koji daje objektivan dojam da je akt donesen zbog razloga koji se razlikuje od onog koji je naveden.

4.	Četvrti razlog za poništenje, koji se temelji na nedostatnom obrazloženju koje se tiče neprimjene članka 169. stavka 2. Uredbe 2018/1046/EZ (1).

(1) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL 2018., L 193, str. 1. i ispravak SL 2018., L 294, str. 45.)

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/38

Tužba podnesena 16. kolovoza 2019. – DS i dr. protiv Komisije i ESVD-a

(predmet T-573/19)

(2019/C 357/46)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: DS i 718 drugih tužitelja (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Tuženici: Europska komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi odluke koje se odnose na određivanje broja dana plaćenog godišnjeg odmora tužiteljâ za 2019. godinu;

—	u svakom slučaju naloži Komisiji i ESVD-u snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu jedan tužbeni razlog, koji se temelji na prigovoru nezakonitosti usmjerenom protiv članka 6. Priloga X. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije iz istih razloga kao i onih koje je Opći sud prihvatio u presudi od 4. prosinca 2018., Carreras Sequeros i dr./Komisija (T-518/16, EU:T:2018:873). Prema mišljenju tužiteljâ, tužene institucije odbile su izvršiti tu presudu premda njezini učinci nisu suspendirani, što nalikuje nezakonitoj suspenziji izvršenja presude Općeg suda.

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/38

Tužba podnesena 19. kolovoza 2019. – EI protiv Komisije

(predmet T-575/19)

(2019/C 357/47)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužiteljica: EI (zastupnik: R. Mbonyumutwa, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—

Europskoj komisiji naloži da joj naknadi:

—	prvo, da joj po osnovi nematerijalne štete koju je pretrpjela kao posljedicu diskriminacije na temelju boje kože dodijeli 123 600 eura (stodvadesettritisućešesto eura) i,

—	drugo, da joj, po osnovi materijalne štete koju je pretrpjela zbog izostanka promaknuća i povišice koja proizlazi iz diskriminacije, dodijeli 48 670,56 eura (četrdesetosamtisućašestosedamdeset eura i pedesetšest centi);

—	naloži Europskoj komisiji da ponovno ocijeni tužiteljičine zasluge na nepristran i objektivan način i da je prema potrebi promakne;

—	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi protiv odluke tijela za imenovanje od 23. svibnja 2019. o odbacivanju njezine žalbe protiv odluke da je se ne promakne i konačnoj listi za promicanje za 2018. godinu, tužiteljica ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni u postupku promaknuća. Taj se razlog dijeli na četiri dijela.

—

Prvi dio, koji se temelji na neodređenosti i subjektivnosti izvješća o ocjeni dužnosnika. U tom pogledu tužiteljica smatra da su počinjene tri pogreške. Prva pogreška tiče se činjenice da je izvješća o tužiteljici sastavila samo jedna osoba, druga se pridaje nepreciznosti sadržaja izvješća o ocjeni, a treća proizlazi iz neuzimanja u obzir tužiteljičine samoprocjene.

—

Drugi dio, koji se temelji na nepostojanju objektivnog testa za procjenu znanja jezika. U tom pogledu, tužiteljica smatra da su počinjenje tri pogreške. Prva pogreška tiče se činjenice da je izvješća o tužiteljici sastavila samo jedna osoba, druga se pridaje nekorištenju objektivnih testova koji postoje na tržištu, a treća proizlazi iz činjenice da procjena ne odgovara stvarnosti.

—	Treći dio, koji se temelji na subjektivnosti procjene razine preuzetih odgovornosti.

—	Četvrti dio, koji se temelji na subjektivnosti izbora činjeničnih elemenata uzetih u obzir.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja i nediskriminacije. U tom pogledu, tužiteljica ističe dva argumenta.

—	Prvi argument je onaj prema kojem je subjektivnost koja proizlazi iz postupka promaknuća isključivo na tužiteljičinu štetu.

—	Drugi argument je onaj prema kojem joj je na pitanje o razlozima zbog kojih nije promaknuta njezin neposredno nadređeni odgovorio elektroničkom poštom, što dokazuje da postupak promaknuća nije bio ni objektivan ni nepristran.

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/39

Tužba podnesena 19. kolovoza 2019. – DV i dr. protiv Komisije

(predmet T-576/19)

(2019/C 357/48)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: DV i 10 drugih tužitelja (zastupnik: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi odluke koje se odnose na određivanje broja dana plaćenog godišnjeg odmora tužiteljâ za 2019. godinu;

—	u svakom slučaju naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu jedan tužbeni razlog, koji se temelji na prigovoru nezakonitosti usmjerenom protiv članka 6. Priloga X. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije iz istih razloga kao i onih koje je Opći sud prihvatio u presudi od 4. prosinca 2018., Carreras Sequeros i dr./Komisija (T-518/16, EU:T:2018:873). Prema mišljenju tužiteljâ, tužena institucija odbila je izvršiti tu presudu premda njezini učinci nisu suspendirani, što nalikuje nezakonitoj suspenziji izvršenja presude Općeg suda.

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/40

Tužba podnesena 20. kolovoza 2019. – Borborudi protiv Vijeća

(predmet T-580/19)

(2019/C 357/49)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Sayed Shamsuddin Borborudi (Teheran, Iran) (zastupnik: L. Vidal, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku Vijeća od 27. svibnja 2019., u skladu s Provedbenom uredbom Vijeća (EU) 2019/855, o zadržavanju tužitelja u Prilogu IX. Uredbi (EU) br. 267/2012;

—	naloži Vijeću da izbriše tužitelja iz Priloga IX. Uredbi (EU) br. 267/2012;

—	naloži Vijeću snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, kojim se navodi da Vijeće nije poštovalo standard dokazivanja za izricanje sankcija osobama i subjektima u donošenju popisâ o sankcijama EU-a i zadržavanju tužitelja na njima s obzirom na to da se pobijane mjere ne temelje na nikakvom legitimnom razlogu.

2.	Drugi tužbeni razlog, kojim se navodi da je Vijeće počinilo pogrešku koja se tiče činjenica s obzirom na to da S. S. Borborudi više ne radi za Iransku organizaciju za atomsku energiju (AEOI), da AEOI više nije subjekt pod sankcijama UN-a te da je plan AMAD obustavljen 2003.

3.	Treći tužbeni razlog, kojim se navodi da je Vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava jer nije okvalificiralo kvantitativnu ili kvalitativnu važnost navodne potpore S. S. Borborudija iranskom nuklearnom programu.

4.	Četvrti tužbeni razlog, kojim se navodi da je Vijeće povrijedilo obvezu dokazivanja osnovanosti mjere ograničavanja koju je donijelo protiv tužitelja jer nije dostavilo dokaze koji bi dokazali razlog na temelju kojeg je mu je izreklo sankciju.

5.	Peti tužbeni razlog, kojim se navodi da je Vijeće povrijedilo obvezu priopćavanja dokumenata koji podupiru razlog, čak i nakon što ih je tužitelj zatražio.

6.	Šesti tužbeni razlog, kojim se navodi da je Vijeće povrijedilo načelo proporcionalnosti, koje je jedno od općih načela koje Europska unija mora poštovati.

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/41

Tužba podnesena 22. kolovoza 2019. – thyssenkrupp protiv Komisije

(predmet T-584/19)

(2019/C 357/50)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: thyssenkrupp AG (Duisburg i Essen, Njemačka) (zastupnici: M. Klusmann, J. Ziebarth, i M. Dästner, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku u cijelosti;

—	naloži tuženiku snošenje troškova ovog postupka, uključujući onih povezanih s bilo kojim intervenijentom.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je tuženik pogriješio pri definiranju novih relevantnih tržišta proizvoda za vruće pocinčani čelik za automobilsku primjenu (Auto HDG) i za određene vrste ambalažnog čelika, što je dovelo do pogrešne analize tržišne snage nakon spajanja, posebno zbog toga što se odlukom ne uzimaju u obzir značajni elementi zamjenjivosti na strani potražnje i ponude. Stoga tužitelj smatra da tuženik pogrešno nije uključio elektrogalvanizirani čelik u svoju tržišnu definiciju te je izostavio zamjenljivost pocinčanih industrijskih i automobilskih proizvoda.

Drugi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je tuženik pogriješio pri definiranju EGP-a umjesto svjetskih tržišta za Auto HDG i ambalažni čelik. Tuženik je stoga pogrešno protumačio rezultate svojeg istraživanja tržišta i ocjenu internih dokumenata koje su dostavile stranke te se nije pridržavao odgovarajućeg postupka i načela pravičnog postupka neprovedbom dovoljne ekonomske analize. Nadalje, Komisija se navodno oslanjala na neodređene i neuvjerljive dokaze kako bi zaključila da uvozni tokovi ne utječu na cijene EGP-a za Auto HDG i ambalažni čelik.

3.	Treći tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je Komisija počinila bitnu povredu postupka i sadržajno pogriješila jer je navodno utvrdila značajnu prepreku učinkovitoj provedbi tržišnog natjecanja u odnosu na zasebno tržište proizvoda za Auto HDG.

Četvrti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da se za navodna zasebna tržišta proizvoda za pokositreni (bijeli) lim (TP), čelik obložen elektrolitičkim kromom (TFS) i laminirani čelik, Komisijina ocjena konkurentnosti temelji na pogrešnom tumačenju i primjeni kriterija „znatne prepreke učinkovitom tržišnom natjecanju” koja nezakonito kombinira nespojive elemente navedenog kriterija koji proizlaze iz jednostrane dominacije i vodoravnih nekoordiniranih (oligoplastičnih) učinaka. Tužitelj također navodi očitu pogrešku u ocjeni u pogledu uvoza koja se temelji na selektivno odabranim kvotama iz istraživanja tržišta i nekoliko pogrešno protumačenih internih dokumenata koji su doveli do tuženikova neopravdanog ignoriranja značaja visokih razina uvoza TP-a i TFS-a te mogućnosti ponovnog ulaska na tržište postrojenja za ponovno valjanje, kao što je to bio slučaj u drugim dijelovima svijeta.

5.	Peti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je tuženik neopravdano odbacio pravna sredstva ponuđena za Auto HDG i ambalažni čelik. Tužitelj također tvrdi da Komisija nije provela odgovarajuće ispitivanje tržišta s obzirom na ponuđene korektivne mjere.

6.	Šesti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je Komisija povrijedila svoju obvezu pružanja dostatnog obrazloženja u vezi sa svojim povlačenjem prethodnih ocjena kako su iznesene u Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku u pogledu elektročelika s orijentiranim kristalima (GOES).

Sedmi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je tuženik počinio postupovnu pogrešku ne zahtijevajući odgovore na brojne zahtjeve za informacijama upućene sudionicima na tržištu u fazi I i fazi II istrage, na koje u mnogim slučajevima nisu dobiveni odgovori. Tužitelj tvrdi da je to rezultiralo postupovnom pogreškom i iskrivljavanjem dokaza

21.10.2019

Službeni list Europske unije

C 357/42

Tužba podnesena 30. kolovoza 2019. – Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi protiv EUIPO-a - Fontana Food (GRILLOUMI BURGER)

(predmet T-595/19)

(2019/C 357/51)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi (Nikozija, Cipar) (zastupnici: S. Malynicz, QC, S. Baran, Barrister i V. Marsland, Solicitor)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Fontana Food AB (Tyresö, Švedska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije GRILLOUMI BURGER – Prijava za registraciju br. 15 963 283

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 19. lipnja 2019. u predmetu R 1356/2018-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži tuženiku snošenje vlastitih troškova i troškova tužitelja zbog poništenja.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 8. stavka 5. Uredbe (EU) br. 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 357

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 62. 21. listopada 2019.

Sadržaj		Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2019/C 357/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1
	Opći sud
2019/C 357/02	Imenovanje zamjenika tajnika	2

	V. Objave
	SUDSKI POSTUPCI
	Sud
2019/C 357/03	predmet C-162/19 P: Žalba koju je 22. veljače 2019. podnio Iceland Foods Ltd protiv rješenja Općeg suda (drugo vijeće) od 14. prosinca 2018. u predmetu T-267/18, Iceland Foods protiv EUIPO-a - Íslandsstofa (INSPIRED BY ICELAND)	3
2019/C 357/04	predmet C-188/19 P: Žalba koju je 24. veljače 2019. podnio FV protiv presude Općeg suda (drugo prošireno vijeće) od 14. prosinca 2018. u predmetu T-750/16, FV protiv Vijeća	3
2019/C 357/05	Predmet C-230/19 P: Žalba koju je 14. ožujka 2019. podnio Petr Fryč protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 15. siječnja 2019. u predmetu T-513/18, Fryč protiv Komisije	4
2019/C 357/06	predmet C-317/19 P: Žalba koju su 16. travnja 2019. podnijeli ND (1) , OE (1) protiv rješenja Općeg suda (šesto vijeće) od 27. veljače 2019. u predmetu T-581/18, ND (1) i OE (1) protiv Komisije	4
2019/C 357/07	predmet C-433/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. lipnja 2019. uputio Oberster Gerichtshof (Austrija) – Ellmes Property Services Limited protiv SP	4
2019/C 357/08	predmet C-442/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. lipnja 2019. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) – Stichting Brein protiv News-Service Europe BV	5
2019/C 357/09	predmet C-462/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. lipnja 2019. uputio Comisión Nacional de los Mercados y la Competencia (Španjolska) – Asociación Estatal de Empresas Operadoras Portuarias (ASOPORT)	6
2019/C 357/10	predmet C-464/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. lipnja 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Latte Villafranca SCRL, u likvidaciji, i dr. protiv Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura (AGEA), Regione Veneto	7
2019/C 357/11	predmet C-468/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. lipnja 2019. uputila Commissione tributaria regionale per il Veneto (Italija) – Regione Veneto protiv HD	7
2019/C 357/12	predmet C-478/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. lipnja 2019. uputio Corte suprema di cassazione (Vrhovni kasacijski sud, Italija) – UBS Real Estate Kapitalanlagegesellschaft mbH protiv Agenzia delle Entrate	9
2019/C 357/13	predmet C-479/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. lipnja 2019. uputila Corte suprema di cassazione (Vrhovni kasacijski sud, Italija) – UBS Real Estate Kapitalanlagegesellschaft mbH protiv Agenzia delle Entrate	9
2019/C 357/14	predmet C-481/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. lipnja 2019. uputio Corte costituzionale (Italija) – DB protiv Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob)	10
2019/C 357/15	predmet C-496/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. lipnja 2019. uputila Commissione tributaria regionale della Campania (Italija) – Antonio Capaldo SpA protiv Agenzia delle dogane e dei monopoli – Ufficio delle dogane di Salerno	11
2019/C 357/16	predmet C-497/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. lipnja 2019. uputila Audiencia Provincial de Zaragoza (Španjolska) – Ibercaja Banco, S.A. protiv SO i TP	11
2019/C 357/17	predmet C-499/19 P: Žalba koju je 28. lipnja 2019. podnio Victor Lupu protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 30. travnja 2019. u predmetu T-558/18, Lupu protiv EUIPO-a - Et Djili Soy Dzhihangir Ibryam (Djili DS)	12
2019/C 357/18	predmet C-505/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. srpnja 2019. uputio Verwaltungsgericht Wiesbaden (Njemačka) – WS protiv Savezne Republike Njemačke	12
2019/C 357/19	predmet C-512/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. lipnja 2019. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) – Go Sun Srl, Malby Energy 4 Srl protiv Ministero dello Sviluppo Economico i dr.	13
2019/C 357/20	predmet C-517/19 P: Žalba koju su 8. srpnja 2019. podnijeli Maria Alvarez y Bejarano i dr. protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 30. travnja 2019. u spojenim predmetima T-516/16 i T-536/16, Alvarez y Bejarano i dr. protiv Komisije	14
2019/C 357/21	predmet C-518/19 P: Žalba koju su 8. srpnja 2019. podnijeli Jakov Ardalic i dr. protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 30. travnja 2019. u spojenim predmetima T-523/16 i T-542/16, Ardalic i dr. protiv Vijeća	15
2019/C 357/22	predmet C-538/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. srpnja 2019. uputila Curtea de Apel Constanța (Rumunjska) – TS, UT, VU protiv Casa Națională de Asigurări de Sănătate, Casa de Asigurări de Sănătate Constanța	16
2019/C 357/23	predmet C-544/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. srpnja 2019. uputio Administrativen sad Blagoevgrad (Bugarska) – ECOTEX BULGARIA EOOD protiv Teritorialna direkcia na Nacionalnata agencia za prihodite	17
2019/C 357/24	predmet C-553/19 P: Žalba koju je 18. srpnja 2019. podnio International Tax Stamp Association Ltd (ITSA) protiv rješenja Općeg suda (drugo vijeće) od 16. svibnja 2019. u predmetu T-396/18, ITSA protiv Komisije	18
2019/C 357/25	predmet C-554/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. srpnja 2019. uputio Amtsgericht Kehl (Njemačka) – Kazneni postupak protiv FU	19
2019/C 357/26	predmet C-555/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. srpnja 2019. uputio Landgericht Stuttgart (Njemačka) – Fussl Modestraße Mayr GmbH protiv SevenOne Media GmbH	21
2019/C 357/27	predmet C-561/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. srpnja 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Consorzio Italian Management, Catania Multiservizi SpA protiv Rete Ferroviaria Italiana SpA	22
2019/C 357/28	predmet C-595/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. srpnja 2019. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) – Fototre Srl protiv Ministero dello Sviluppo Economico i dr.	23
2019/C 357/29	predmet C-600/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. kolovoza 2019. uputila Audiencia Provincial de Zaragoza (Španjolska) – MA protiv Ibercaja Banco, SA	23
2019/C 357/30	predmet C-602/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. kolovoza 2019. uputio Verwaltungsgericht Köln (Njemačka) – kohlpharma GmbH protiv Savezne Republike Njemačke	24
2019/C 357/31	predmet C-608/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. kolovoza 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Istituto nazionale per l’assicurazione contro gli infortuni sul lavoro (INAIL) protiv Zennaro Giuseppe Legnami Sas di Zennaro Mauro & C.	25
2019/C 357/32	predmet C-616/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. kolovoza 2019. uputio High Court (Irska) – M.S., M.W., G.S. protiv Minister for Justice and Equality	26
2019/C 357/33	predmet C-624/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. kolovoza 2019. uputio Watford Employment Tribunal (Ujedinjena Kraljevina) – K i dr. protiv Tesco Stores Ltd	27
2019/C 357/34	predmet C-658/19: Tužba podnesena 4. rujna 2019. – Europska komisija protiv Kraljevine Španjolske	27
	Opći sud
2019/C 357/35	predmet T-603/17: Presuda Općeg suda od 4. rujna 2019. – Litva protiv Komisije (EFJP i EPFRR – Izdaci isključeni iz financiranja – Uredba (EZ) br. 1698/2005 – Os 4 Leader – Uredba (EU) br. 65/2011 – Administrativne provjere – Obveza uspostavljanja odgovarajućeg sustava koji omogućava procjenu opravdanosti troškova – Doprinos u naravi u obliku volonterskog rada – Doprinos u naravi u obliku unosa nekretnina – Kontrole na terenu – Postojanje dokumenata kojima se opravdavaju zahtjevi za plaćanje – Provedba operacija koje se financiraju u skladu s pravilima koja se odnose na javnu nabavu)	29
2019/C 357/36	predmet T-217/18: Presuda Općeg suda od 10. rujna 2019. – DK protiv ESVD (Javna služba – Stegovni postupak – Osuđujuća presuda – Sankcija uskrate dijela iznosa mirovine – Očita pogreška u ocjeni – Proporcionalnost – Obveza obrazlaganja – Olakotne okolnosti – Odgovornost)	30
2019/C 357/37	predmet T-308/18: Presuda Općeg suda od 4. rujna 2019. – Hamas protiv Vijeća (Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Restriktivne mjere poduzete protiv osoba, skupina i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Zamrzavanje sredstava – Mogućnost tijela treće države da bude kvalificirano kao nadležno tijelo u smislu Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP – Činjenična osnova odluka o zamrzavanju sredstava – Obveza obrazlaganja – Pogreška u ocjeni – Načelo nemiješanja – Prava obrane – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Ovjeravanje akata Vijeća)	30
2019/C 357/38	predmet T-680/18: Presuda Općeg suda od 9. rujna 2019. – SLL Service protiv EUIPO-a – Elfa International (LUMIN8) (Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija – Figurativni žig LUMIN8 – Raniji verbalni žig Europske unije LUMI – Relativni razlog za odbijanje – Vjerojatnost dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)	31
2019/C 357/39	predmet T-689/18: Presuda Općeg suda od 9. rujna 2019. – Executive Selling protiv EUIPO-a (EXECUTIVE SELLING) (Žig Europske unije – Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija – Figurativni žig EXECUTIVE SELLING – Apsolutni razlog za odbijanje – Opisni karakter – Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001)	32
2019/C 357/40	predmet T-744/18: Presuda Općeg suda od 10. rujna 2019. – Oakley protiv EUIPO-a– Xuebo Ye (prikaz isprekidane elipse) (Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava figurativnog žiga Europske unije koji prikazuje isprekidanu elipsu – Raniji figurativni žig Europske unije koji prikazuje elipsu – Relativni razlog za odbijanje – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)	33
2019/C 357/41	predmet T-753/18: Presuda Općeg suda od 5. rujna 2019. – C&A protiv EUIPO-a (#BESTDEAL) (Žig Europske unije – Prijava figurativnog žiga Europske unije #BESTDEAL – Apsolutni razlog za odbijanje – Nepostojanje razlikovnog karaktera – Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)	33
2019/C 357/42	predmet T-434/17: Rješenje Općeg suda od 22. srpnja 2019. – Younique protiv EUIPO-a– Jafer Enterprises R&D (younique products) (Žig Europske Unije – Postupak povodom prigovora – Povlačenje prigovora – Obustava postupka)	34
2019/C 357/43	predmet T-511/19: Tužba podnesena 17. srpnja 2019. – Staciwa protiv Komisije	35
2019/C 357/44	predmet T-529/19: Tužba podnesena 22. srpnja 2019. – Adeso protiv Komisije	36
2019/C 357/45	predmet T-536/19: Tužba podnesena 27. srpnja 2019. – Militos Symvouleftiki protiv Komisije	37
2019/C 357/46	predmet T-573/19: Tužba podnesena 16. kolovoza 2019. – DS i dr. protiv Komisije i ESVD-a	38
2019/C 357/47	predmet T-575/19: Tužba podnesena 19. kolovoza 2019. – EI protiv Komisije	38
2019/C 357/48	predmet T-576/19: Tužba podnesena 19. kolovoza 2019. – DV i dr. protiv Komisije	39
2019/C 357/49	predmet T-580/19: Tužba podnesena 20. kolovoza 2019. – Borborudi protiv Vijeća	40
2019/C 357/50	predmet T-584/19: Tužba podnesena 22. kolovoza 2019. – thyssenkrupp protiv Komisije	41
2019/C 357/51	predmet T-595/19: Tužba podnesena 30. kolovoza 2019. – Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi protiv EUIPO-a - Fontana Food (GRILLOUMI BURGER)	42
2019/C 357/52	predmet T-621/17: Rješenje Općeg suda od 18. srpnja 2019. – Taminco i Arysta LifeScience Great Britain protiv EFSA-e	43
2019/C 357/53	predmet T-720/18: Rješenje Općeg suda od 23. srpnja 2019. – AMVAC Netherlands protiv EFSA-e	44
2019/C 357/54	predmet T-335/19: Rješenje Općeg suda od 23. kolovoza 2019. – Cantieri del Mediterraneo protiv Komisije	44