18.10.2019

Službeni list Europske unije

C 353/1

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Lanac blokova i tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija (eng. Distributed Ledger Technology – DLT) kao idealna infrastruktura za socijalnu ekonomiju”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 353/01)

Izvjestitelj: Giuseppe GUERINI

Odluka Plenarne skupštine:	13.12.2018.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.7.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	17.7.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	545
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	179/1/2

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO podupire aktivnosti koje je Europska komisija predložila u cilju razvoja europskog partnerstva za lance blokova, počevši od Opservatorija i foruma EU-a za lance blokova.

1.2.

EGSO potiče institucije da promiču sudjelovanje organizacija civilnog društva u Opservatoriju i europskom partnerstvu za lance blokova jer je jasno da uspješan razvoj lanaca blokova i novih digitalnih infrastruktura nije samo pitanje informatičkih tehnologija, nego predstavlja istinski proces disruptivnog društvenog inoviranja.

1.3.

EGSO smatra da organizacije socijalne ekonomije mogu pridonijeti promicanju većeg i informiranog poznavanja potencijala lanaca blokova, upravo u pogledu konvergencije kulturne i metodološke osnove, usmjerenog na otvorene i participativne oblike upravljanja u cilju održavanja visoke razine transparentnosti i sudjelovanja svih građana u razvoju koji te nove tehnologije mogu donijeti.

1.4.

Operativnim primjenama tehnologija lanaca blokova može se znatno poboljšati uspješnost organizacija socijalne ekonomije te ostvariti prednost za te organizacije, njihove članove, a ponajprije za krajnje korisnike.

1.5.

Poduzetničkim projektima koji se zasnivaju na tehnologijama decentraliziranog vođenja evidencije transakcija (DLT) potrebne su čvrste strukture upravljanja s jasnim ulogama i odgovornostima, a kojima se podupire suradnja među različitim dionicima.

1.6.

EGSO poziva javna tijela da zajamče da se tehnologija lanaca blokova razvija u skladu s pravilima o obradi osobnih podataka i kibersigurnosti te da nadziru da nema neodgovarajućeg zadržavanja ili zlouporabe podataka građana i poduzeća.

1.7.

Kad je riječ o korjenitim promjenama koje donose nove tehnologije, EGSO preporučuje da građani i radnici budu na primjereni način zaštićeni, između ostalog i odgovarajućim sudjelovanjem socijalnih partnera, osobito u pogledu uvjeta u kojima obavljaju svoje zadaće i osiguravanja odgovarajućih planova osposobljavanja i usavršavanja.

1.8.

EGSO smatra da je istinsko sudjelovanje organizacija socijalne ekonomije i civilnog društva nužno kako bi se zajamčilo da velike mogućnosti novih tehnologija budu usmjerene na osiguravanje koristi, pristupa, transparentnosti i sudjelovanja za sve, a ne samo za novu „elitu digitalne ekonomije”.

2. Kontekst i predmet inicijative

2.1.

Ovo samoinicijativno mišljenje proizlazi iz zaključaka luksemburškog predsjedništva, u kojima se poziva na istraživanje inovativnog potencijala novih digitalnih tehnologija u području socijalne ekonomije.

2.2.

Među tim novim tehnologijama javlja se disruptivni inovativni potencijal različitih oblika „decentraliziranog vođenja evidencije transakcija” (eng. Distributed Ledger Technology – DLT), poznatog kao lanac blokova, koji će omogućiti razvoj vrlo zanimljivih primjena u različitim sektorima gospodarske i društvene aktivnosti.

2.3.

Neke značajke tih tehnologija lanac blokova čine digitalnom infrastrukturom kojom bi se organizacije socijalne ekonomije mogle uspješno služiti kako bi bolje ostvarile svoje ciljeve i povećale svoju sposobnost određivanja pozitivnih društvenih učinaka i promicanja društvenih inovacija.

2.4.

EGSO potiče institucije da promiču sudjelovanje organizacija civilnog društva u Opservatoriju EU-a za lance blokova jer pozitivan razvoj lanca blokova i novih digitalnih infrastruktura ne može ovisiti samo o informatičkim rješenjima, niti samo o inženjerstvu, nego se oni mogu unaprijediti samo ako ih uspijemo pretvoriti u pokretače disruptivnog društvenog inoviranja.

2.5.

Korisno je podsjetiti na to da tehnologije DLT-a jamče povjerenje među partnerima usmjerenima na suradnju i uglavnom potvrđuju transakcije, a ne sadržaj ili kvalitetu onoga što je uključeno u lance blokova. Stoga, iako neke optimistične ocjene ovu tehnologiju definiraju kao novo sredstvo za stvaranje povjerenja, treba biti jasno da tehnologija ne može biti zamjena za lojalnost i povjerenje među strankama.

3. Sažeti opis lanaca blokova i tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija

3.1.

Tehnologija lanaca blokova informatički je protokol oblikovan 90-ih godina. Međutim, njegova široka uporaba i uspjeh povezani su sa širenjem kriptovaluta, od kojih je najpoznatiji bitcoin. No bilo bi pogrešno poistovjećivati lanac blokova samo s kriptovalutama. Zahvaljujući kombinaciji sve veće računalne snage i analize podataka informatičkih sustava, jačanju povezanosti u Europi i stalnom razvoju sustava umjetne inteligencije, eksponencijalno rastu i potencijali za uporabu tehnologije DLT-a za višestruke namjene.

3.2.

Lanac blokova istodobno je i kôd, odnosno komunikacijski protokol, i javni registar u kojem se vrlo transparentno i u nepromjenjivom obliku jedna za drugom „bilježe” sve transakcije koje obavljaju sudionici mreže.

3.3.

Taj redoslijed evidentiranja sastoji se od skupa „blokova” (dijelova kôda) koji su međusobno ulančani kriptografskom funkcijom zahvaljujući kojoj je svaki dio bloka koji tvori lanac sljediv i nepromjenjiv. Ti „ulančani blokovi” istodobno se evidentiraju na svakom uređaju putem kojeg se povezuju sudionici u lancu blokova. Svaki sudionik predstavlja „kariku” u lancu, što pomaže u potvrđivanju i arhiviranju podataka koji se razmjenjuju.

3.4.

Na taj se način transakcije odvijaju horizontalno i potvrđuje ih više sudionika, što onemogućuje jednom operatoru da izmijeni ili uništi zapis. Time bi obrada podataka trebala biti sigurna i njome se učvršćuje međusobno povjerenje sudionika u lancu blokova koji su uključeni u distribuirani i decentralizirani postupak potvrđivanja. Lanac blokova je, dakle, zanimljiv instrument za novu primjenu koncepta sigurnosti digitalnih transakcija.

3.5.

Stoga je tehnologija lanaca blokova bila ponajprije infrastruktura za virtualne valute, ali iz istih razloga može imati i društvenu, kulturnu, političku i gospodarsku vrijednost. Međutim, za svaku drugu uporabu u fizičkom i nevirtualnom gospodarskom kontekstu potrebna je svijest o tome da DLT ne jamči kvalitetu sadržaja na koji se odnosi. Drugim riječima, moguće je potvrditi da određeni proizvod ima siguran lanac opskrbe u okviru DLT-a, ali nije moguće reći da je proizvod sam po sebi dobre kvalitete.

3.6.

Različiti sudionici u lancu blokova imaju izravnu kontrolu nad dijelom cijelog lanca i na taj način lanac blokova postaje decentralizirani sustav kojim teško može „dominirati” samo jedan akter. Time se povećava sigurnost u pogledu napada ili sabotaža, s obzirom na to da ako jedan od čvorova lanca bude napadnut ili oštećen, ostali čvorovi „decentralizirane evidencije” i dalje funkcioniraju.

3.7.

Transakcije koje se odvijaju u decentraliziranoj evidenciji zahvaljujući lancu blokova sljedive su i vidljive svim sudionicima te se stoga operacije provode transparentno, bez intervencije „središnjeg tijela” ili „treće strane” koja obavlja funkciju obaveznog partnera ili posrednika. Međutim, razvoj kvantnih računala, kao i teorijska mogućnost „kontrole” znatnog broja čvorova u mreži ne dokida u potpunosti rizike od koncentracije ili kontrole DLT-a, kao ni rizik od zadržavanja i koncentracije podataka.

3.8.

Te značajke omogućuju tehnologiji lanaca blokova da, osim toga, razvija prave ugovore s automatskim izvršenjem, takozvane „pametne ugovore”, kojima se omogućuje brzo i horizontalno prilagođavanje i detaljno određivanje transakcije. Na taj način potvrđene osnovne informacije postaju izvršivo pravo, što bi moglo utjecati na mnoge društvene, gospodarske i političke prakse.

3.9.

Navedimo kao primjer mogući razvoj digitalnog upravljanja u pogledu izbora i sustava glasovanja, usluga socijalne i zdravstvene skrbi i upravljanja javnom nabavom.

3.10.

Ključne riječi tehnologije lanaca blokova – decentralizacija, transparentnost, ravnopravno sudjelovanje, pouzdanost i povjerenje – imaju mnoge sličnosti s glavnim organizacijskim oblicima putem kojih djeluju poduzeća i organizacije socijalne ekonomije. To je još očitije ako se mreže DLT-a razvijaju s velikom interoperabilnošću, čime se korisnicima omogućuje da koriste te tehnologije u suradničkom obliku i da im pristupaju uz pomoć različitih uređaja i alata.

4. Europska unija i lanac blokova

4.1.

EGSO se slaže s aktivnostima koje su Europska komisija i mnoge države članice poduzele u cilju razvoja europskog partnerstva za lanac blokova te ih podržava. Strateški je važno da Europa ne izgubi na značaju u međunarodnoj konkurenciji koja je u tijeku na području razvoja svih digitalnih tehnologija te da potiče i promiče suradnju između različitih javnih i privatnih aktera u cilju stvaranja europske infrastrukture za lanac blokova.

4.2.

Europski parlament iznio je svoja stajališta o tim pitanjima u rezolucijama 2017/2772 (RSP) i 2018/2085 (INI) i pozvao Komisiju da potakne ocjenu društvenog učinka DLT-a.

4.3.

Jednako je važno pokretanje, od 1. veljače 2018., Opservatorija EU-a za lance blokova (EU Blockchain Observatory and Forum), koji je osnovala Europska komisija i koji je već objavio niz tematskih izvješća. (1)

4.4.

Kako bi se omogućio pravilan razvoj prednosti tehnologije lanaca blokova, EGSO je uvjeren da je potrebno promicati i odgovarajući okvir pravila kojim se potiče i promiče suradnja između javnog i privatnog sektora i organiziranog civilnog društva radi postizanja pozitivne socijalne, kulturne i regulatorne konvergencije potrebne za stvaranje svih mogućnosti za poboljšanje usluga i procesa u javnom i privatnom sektoru.

5. Mogu li tehnologija lanaca blokova i decentraliziranog vođenja evidencije transakcija biti odgovarajuća infrastruktura za socijalnu ekonomiju?

5.1.

Iako je tehnologija lanaca blokova koristan instrument za ponovnu uspostavu povjerenja u kontekstu globalne digitalne ekonomije, organizacije socijalne ekonomije mogu primjenom te tehnologije doprinijeti demokratičnosti gospodarstva zahvaljujući širenju digitalne socijalne ekonomije.

5.2.

Financijske krize umanjile su povjerenje građana u financijske institucije. Povjerenje je postalo oskudan društveni resurs, koji postaje još oskudniji zbog sve veće zabrinutosti u pogledu sigurnosti podataka koje prikupljaju i pohranjuju neki veliki gospodarski subjekti.

5.3.

Poduzeća socijalne ekonomije, koja su po svojoj naravi vrlo raširena i ukorijenjena na lokalnim teritorijima i u lokalnim zajednicama, mogu imati važnu ulogu u potpori što većeg širenja mogućnosti među europskim građanima. U tu svrhu mogu pozitivno pridonijeti promicanju konvergencije u pogledu etike i vrijednosti između socijalne ekonomije i tehnoloških inovacija djelujući u smjeru razvojnog modela koji odražava zajedničke interese.

5.4.

Postoje mnoge konkretne operativne primjene tehnologija lanaca blokova koje se mogu zamisliti u organizacijama socijalne ekonomije.

5.5.

Za početak, tehnologija kojom se omogućuje povećanje razine transparentnosti i povjerenja može se lako upotrijebiti za sigurnost i sljedivost donacija i prikupljanja sredstava jer, primjerice, omogućuje donatoru koji financira nevladinu organizaciju da prati tijek i odredište sredstava koje je donirao. S druge strane, i nevladina organizacija mogla bi se opremiti uređajem kojim se omogućuje detaljno izvješćivanje o svim tokovima rashoda, osiguravajući da se uložena sredstva uistinu upotrebljavaju za unaprijed određene svrhe.

5.6.

Uvođenjem tehnologije lanaca blokova mnoge organizacije socijalne ekonomije mogle bi znatno poboljšati postupke potrebne za asocijativno upravljanje (savjetovanje s članovima i postupak glasovanja) te pridonijeti njihovoj sigurnosti i sljedivosti, olakšavajući sudjelovanje i uključivanje čak i kada su članovi raštrkani po različitim područjima ili su toliko brojni da je teško održavati tradicionalne rasprave u skupštini.

5.7.

Organizacije socijalne ekonomije provode mnoge aktivnosti kulturne proizvodnje, od osposobljavanja do umjetnosti. Udruge i zadruge koje se bave obrazovanjem i osposobljavanjem, kao i predstavama i umjetničkim ili intelektualnim produkcijama, moći će se služiti tehnologijom lanaca blokova radi provjere autentičnosti aktivnosti koje se provode na daljinu i radi njihove prilagodbe u skladu s potrebama korisnika, a naročito kako bi osigurale veću jasnoću i sigurnost prava intelektualnog vlasništva i autorskih prava uvođenjem „pametnih ugovora” u prijenos sadržaja.

5.8.

U području osposobljavanja i obrazovanja lanac blokova mogao bi se upotrebljavati za certificiranje kompetencija, osiguravanje kvalifikacija i diploma u digitalnom formatu ili izdavanje digitalnih certifikata kojima se automatski ažuriraju životopisi radnika ili studenata.

5.9.

Vrlo su relevantne primjene koje se mogu očekivati u području zdravstva, osobne njege i socijalne pomoći u pogledu sigurne pohrane podataka i informacija, kao i pristupa za osobe kojima je pružena pomoć te njihove identifikacije. U tim se područjima brojne organizacije socijalne ekonomije bave terenskim radom s građanima kojima je pomoć najpotrebnija, i u decentraliziranim područjima gdje mogućnost ugrađivanja sigurnih sustava za telemedicinu i pomoć na daljinu može imati velik učinak na kvalitetu života tih osoba.

5.10.

Za te su tehnologije često potrebne vještine i resursi koji nisu dostupni svim osobama. Navedene tehnologije još su manje dostupne najugroženijim osobama, kao što su starije osobe, siromašne osobe, osobe s invaliditetom, maloljetnici i marginalizirane obitelji. Organizacije socijalne ekonomije mogu biti ključni kanal pristupa za te skupine stanovništva, a svi imamo dužnost o njima voditi računa.

5.11.

Mnoge zadruge koje djeluju u poljoprivrednom sektoru razmišljaju o novim tehnologijama kako bi omogućile nedvojbenu sljedivost i prepoznatljivost svojih proizvoda te izbjegle prijevare i krivotvorenja kojima se šteti proizvođačima i potrošačima. Nadalje, tehnologijom lanaca blokova mogli bi se omogućiti sigurniji i transparentniji odnosi između poljoprivredne zadruge i njezinih članova, što bi ujedno doprinijelo smanjenju troškova usluga kao što je osiguranje od rizika povezanih s prirodnim katastrofama.

5.12.

Kao što je poznato, prve aplikacije za lance blokova primijenjene su u razvoju kriptovaluta i sustava za plaćanje među ravnopravnim subjektima. To bi moglo biti korisno u sektoru socijalne ekonomije za upravljanje skupnim financiranjem, ali i dopunskim sustavima za plaćanja koji su korisni za mikrokreditne operacije namijenjene osobama koje ne mogu otvoriti bankovni račun ili pak za upravljanje etičkim mikroinvesticijskim mrežama za tokove gospodarstva u zajednici.

5.13.

Udruge za zaštitu okoliša i socijalna poduzeća imaju važnu ulogu u sektoru smanjenja rasipanja te prikupljanju i diferenciranoj obradi otpada. I u tim kontekstima može se iskorištavati potencijal decentraliziranog vođenja evidencije transakcija u svrhu poboljšanja usluga koje se pružaju građanima.

5.14.

Zadruge za proizvodnju obnovljive energije, kojih u Europi ima već više od 1 500 i koje uključuju više od 1 000 000 građana aktivnih u energetskoj tranziciji, s pomoću tehnologije lanaca blokova mogli bi optimizirati svoju distribucijsku mrežu i tranzicije.

5.15.

Pitanje energije vrlo je važan aspekt za lanac blokova, s obzirom na to da istodobno evidentiranje podataka i lanaca blokova na više decentraliziranih poslužitelja i uređaja trenutačno podrazumijeva vrlo visoku potrošnju energije te je stoga potrebno optimizirati uporabu energije kako bi upotreba tehnologije lanaca blokova bila održivija.

5.16.

Premda je neupitno da tehnologija lanaca blokova sa sobom donosi velike pozitivne promjene, važno je skrenuti pozornost na nemogućnost izmjene podataka koji su evidentirani u lancu blokova te je stoga nužno da se javnim propisima zajamči da se razvoj te tehnologije odvija u skladu s pravilima kojima se uređuje obrada osobnih podataka („GDPR”) s posebnim osvrtom na takozvano „pravo na zaborav”.

5.17.

Važno je da se postojeća pravila o tim pitanjima, izravnim putem ili tumačenjem, neprestano prilagođavaju vrlo brzim tehnološkim promjenama koje su u tijeku. Samo će se tako izbjeći da pozitivne promjene koje se očekuju od tehnologije lanaca blokova budu popraćene negativnim promjenama i problematičnim posljedicama.

5.18.

Tehnologija lanaca blokova osjetno će utjecati na tržište rada; nestat će razna radna mjesta, dok će se druga radna mjesta korjenito izmijeniti, nastat će nova zanimanja, a neka će se promijeniti u odnosu na postojeću strukturu. EGSO smatra da je važno da radnici budu zaštićeni na odgovarajući način, osobito izradom odgovarajućih planova osposobljavanja i instrumenata aktivnih radnih politika ostvarenih uz sudjelovanje socijalnih partnera.

5.19.

Golem potencijal novih digitalnih tehnologija i visoki troškovi ulaganja ujedno izlažu tehnologiju lanaca blokova riziku od koncentracije uređaja koji joj mogu omogućiti rad. Naime, uz potencijal za demokratizaciju mreže, nisu isključeni rizici špekulativnog zadržavanja podataka i tehnoloških mreža u rukama nekolicine aktera ili zemalja koji mogu ostvariti velika ulaganja. Stoga je važno da postoje javne intervencije kako bi se podržao participativan i pristupačan razvoj tih tehnologija.

Bruxelles, 17. srpnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Blockchain Innovation in Europe („Inovacija lanca blokova u Europi”), srpanj 2018.; Blockchain and General Data Protection Regulation (GDPR) („Lanac blokova i Opća uredba o zaštiti podataka”), listopad 2018.; Blockchain for Government and Public Services („Lanac blokova za vlasti i javne usluge”), prosinac 2018.; „Mogućnost nadogradnje, interoperabilnost i održivost lanaca blokova”, ožujak 2019.; Blockchain and Digital Identity („Lanac blokova i digitalni identitet”), svibanj 2019.

18.10.2019

Službeni list Europske unije

C 353/6

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Poticanje jedinstvenog tržišta pogodnog za poduzetništvo i inovacije – promicanje novih poslovnih modela za svladavanje društvenih izazova i tranzicija”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 353/02)

Izvjestitelj: Giuseppe GUERINI

Odluka Plenarne skupštine:	24.1.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.7.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	17.7.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	545
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	185/0/6

1. Zaključci i preporuke

1.1.

I dalje postoji potreba da se teži socijalnom tržišnom gospodarstvom koje bi, zahvaljujući pametnoj primjeni novih tehnologija, bilo u stanju odgovoriti na velike izazove u području održivosti, klimatskih promjena i smanjenja nejednakosti.

1.2.

EGSO smatra da poduzeća i javne institucije mogu pružiti važan doprinos na tom području. To se osobito odnosi na sva poduzeća realnog gospodarstva koja stvaraju vrijednost i radna mjesta bez spekulativne uporabe financijskih poluga.

1.3.

S obzirom na brojnost gospodarskih modela i oblika poduzeća prisutnih na europskoj razini, važno je da zakonodavni prijedlozi koji se odnose na poduzeća, gospodarstvo i unutarnje tržište ne budu homologirani i da se ne vode univerzalnim pristupom (eng. one size fits all), nego da umjesto toga usvoje koncept „bioraznolikosti poduzeća”.

1.4.

Od ključne je važnosti da europske institucije podržavaju razvoj umjetne inteligencije i pravilnu uporabu velike količine podataka, što je moguće postići osmišljavanjem odgovarajućih pravila za jamčenje razvoja tih tehnologija uz poštovanje prava pojedinaca i koordiniranim ulaganjem europskih i državnih javnih resursa kako bi se zajamčila konkurentnost EU-a na svjetskoj razini. Točnije, velika količina podataka i njihov potencijal trebali bi biti dostupni i MSP-ovima.

1.5.

Promjene koje nove tehnologije, umjetna inteligencija i velike količine podataka sa sobom donose u proizvodnim procesima i gospodarstvu općenito znatno će se odraziti i na tržište rada. Međutim, važno je da se ti procesi promjene odvijaju u okviru uspješnog socijalnog dijaloga i uz poštovanje prava i kvalitete života radnika.

1.6.

Mjerama za olakšavanje pristupa MSP-ova financiranju, kao što je npr. Junckerov plan, program COSME ili budući program InvestEU, trebalo bi nastaviti podupirati MSP-ove i socijalna poduzeća koja često otežano rastu zbog problema s likvidnošću i nedovoljnom kapitalizacijom. Također bi trebalo aktivno poticati razvoj europskog tržišta poduzetničkog kapitala.

1.7.

Potreba da se sve starijem i malobrojnijem europskom stanovništvu zajamče socijalna kohezija i jednakost ukazuje na važnost uloge koju bi socijalna i uzajamna poduzeća mogla imati u budućnosti. Stoga treba više raditi na što boljem iskorištavanju uloge tih poduzeća, koja građanima omogućuju da se organiziraju i surađuju s ciljem odgovaranja na rastuće socijalne potrebe.

1.8.

EGSO ponavlja da je potrebno prepoznati i podržati ulogu koju imaju MSP-ovi, obiteljska poduzeća i poduzeća socijalne ekonomije, obrtnici, mali trgovci i poljoprivrednici u promicanju i širenju poduzetničkog duha zasnovanog na ulozi lokalnog stanovništva i zajednica u izgradnji europskog modela uključivog jedinstvenog tržišta. Osim toga, ta poduzeća omogućuju pokretanje gospodarske i poduzetničke aktivnosti većem broju ljudi, čime se promiče ekonomska demokracija.

2. Kontekst i predmet inicijative

2.1.

Ovim samoinicijativnim mišljenjem nastoji se dati doprinos europskim institucijama kako bi se u okviru mjera za jačanje jedinstvenog tržišta poticalo stvaranje okvira prilagođenog razvoju raznih oblika poduzeća koja su spremna odgovoriti na izazove s kojima se društvo suočava.

2.2.

I dalje postoji potreba da se teži socijalnom tržišnom gospodarstvu koje bi, zahvaljujući pametnoj primjeni novih tehnologija, bilo u stanju odgovoriti na velike izazove u području održivosti, ublažavanja štetnih učinaka klimatskih promjena, smanjenja nejednakosti, demografskih napetosti, snažnog migracijskog pritiska na vanjskim granicama EU-a i energetske tranzicije.

2.3.

EGSO smatra da važan doprinos na tom polju mogu pružiti poduzeća i, naravno, javne institucije. Velikim promjenama navedenima u prethodnoj točki zapravo se može pristupiti i iz perspektive iskorištavanja inovativnog potencijala svojstvenog svakoj poduzetničkoj aktivnosti. Međutim, neki modeli gospodarskog razvoja i pojedini oblici poduzeća pokazali su veću sklonost preuzimanju socijalnih inovacija koje su sve nužnije za postizanje održivijeg i uključivijeg gospodarstva.

2.4.

EGSO smatra da postoje znatne dodirne točke između jedinstvenog tržišta koje pogoduje inovacijama i novom poduzetništvu i Programa UN-a do 2030. za postizanje ciljeva održivog razvoja, jer ciljevi u području rasta i inovacija, koji su nužni za osiguravanje očuvanja blagostanja u zemljama Europske unije, moraju biti ne samo snažni, već i održivi.

2.5.

EGSO je tijekom posljednjih godina usvojio brojna mišljenja koja su se konkretno bavila sljedećim ključnim temama:

—	Potraga za novim gospodarskim modelima (1);

—	Različiti oblici poduzetništva (2);

—	Transformacije koje donosi digitalno doba (3).

2.6.

EGSO smatra da postoji nekoliko gospodarskih „ekosustava” kojima bi europski zakonodavac trebao posvetiti pozornost kako bi se olakšalo funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Gospodarski sustav EU-a raznolik je i obuhvaća multinacionalna i nacionalna poduzeća te brojna lokalizirana poduzeća. Ta su poduzeća često strukturirana kao okružni lanci proizvodnje, metropolska područja s urbanim sustavima visoke gustoće te ruralna i periferna područja, gdje nije uvijek lako zajamčiti blagostanje i socijalnu koheziju ako se posebna pozornost ne posveti omogućavanju dostupnosti tehnoloških inovacija i u decentraliziranim područjima.

2.7.

U svim tim kontekstima potrebno je osigurati zajedničko funkcioniranje i integriranje različitih oblika poduzeća, no svako od tih područja zaslužuje posebnu pozornost u smislu zakonodavnih mjera i javnih ulaganja. Iz tog je razloga važno da europski zakonodavni prijedlozi i gospodarski propisi koji se odnose na poduzeća, gospodarstvo i unutarnje tržište ne budu u cijelosti homologirani te da se ne vode univerzalnim pristupom (eng. one size fits all).

3. Ususret novom tehnološkom, održivom i uključivom europskom gospodarstvu

3.1.

Potrebno je razviti nove proizvodne paradigme za robu i usluge zahvaljujući digitalnom gospodarstvu i novim tehnologijama koji imaju potencijal promijeniti način razvoja aktivnosti europskih poduzeća.

3.2.

U tom je pogledu ključno da europske institucije na odgovarajući način podupru razvoj umjetne inteligencije, što je moguće postići stvaranjem odgovarajućih pravila za jamčenje razvoja tih tehnologija uz poštovanje prava pojedinca ili koordiniranim ulaganjem europskih i državnih javnih resursa kako Europa ne bi izgubila svoj položaj u odnosu na svjetske sile kao što su SAD i Kina.

3.3.

Uporaba velikih količina podataka, njihova obrada i skladištenje također će biti ključni u jamčenju konkurentnosti europskog tržišta, s obzirom na to da su kapacitet za obradu podataka i mogućnost njihova korištenja u okviru strategija gospodarskog razvoja i osobnih usluga u stalnom porastu. Međutim, bit će potrebno zajamčiti da se takvi podaci obrađuju i razvijaju u skladu s pravima pojedinca, temeljnim slobodama i novom europskom Općom uredbom o zaštiti podataka.

3.4.

Europska poslovna i gospodarska struktura raspolaže specifičnim elementima potrebnima za upuštanje u digitalnu transformaciju zahvaljujući svojem pouzdanom ekosustavu sastavljenom od različitih međunarodnih i lokalnih poduzeća koja su u stanju djelovati na globalnoj razini. Kako bi se to ostvarilo, hitno je potrebna ujedinjena, povezana, kohezivna i konkurentna Europa. Dobar primjer u tom pogledu predstavljaju digitalnoinovacijski centri koji se trenutačno pokreću u mnogim lokalnim gospodarskim sustavima.

3.5.

Velike promjene koje nove tehnologije, umjetna inteligencija i velike količine podataka sa sobom donose u proizvodnim procesima i gospodarstvu općenito znatno će se odraziti i na tržište rada. Neka će radna mjesta nestati, neka će se stvoriti, dok će druga doživjeti dubinske promjene. Važno je da se ti procesi promjene odvijaju u okviru uspješnog socijalnog dijaloga i u skladu s pravima radnika kojima će trebati pružiti potporu u smislu zaštite i cjeloživotnog učenja.

3.6.

Jedan od ključnih čimbenika rasta su i porezne politike. Europska komisija u ovom je zakonodavnom razdoblju intenzivno radila na poreznim pitanjima. EGSO smatra da su učinkovitost poreznih pravila i razumna razina njihove usklađenosti ključni za jačanje unutarnjeg tržišta. Međutim, poreznim politikama koje se promiču na europskoj razini trebalo bi podupirati instrumente za rast poduzeća, kao što su ulaganja u istraživanje i razvoj te pristup kapitalu u obliku vlasničkog kapitala.

3.7.

Europski MSP-ovi i poduzeća socijalne ekonomije i dalje se suočavaju sa strukturnim problemima i nedostatkom povoljnih uvjeta za razvoj, unatoč velikim naporima europskih institucija da ih podrže. Osim toga, MSP-ovi često djeluju u proizvodnji srednje niskih tehnologija i u sektoru usluga koje se manje temelje na znanju te se suočavaju s poteškoćama pri ulasku na prekogranično tržište. Ta je poduzeća potrebno dodatno podržati s obzirom na to da, kako nas Komisija podsjeća, ona čine 99 % europskih poduzeća i pružaju više od 67 % radnih mjesta (4). Iz tog razloga, uzimajući u obzir potrebu za poštovanjem načela slobodnog tržišta i tržišnog natjecanja, ta poduzeća moraju se na odgovarajući način poduprijeti industrijskim i poreznim politikama koje pogoduju stvaranju zajedničke vrijednosti, a ne koncentraciji bogatstva.

3.8.

Imajući to na umu, mjerama za potporu pristupa MSP-ova financiranju, kao što je npr. Junckerov plan sa sustavom javnih jamstava, program COSME ili program InvestEU, trebalo bi nastaviti podupirati MSP-ove i socijalna poduzeća. U tom bi pogledu trebalo snažnije podupirati sudjelovanje fizičkih osoba u novoosnovanim poduzećima i MSP-ovima, što je moguće postići razvojem europskog tržišta poduzetničkog i visokorizičnog kapitala čiji je opseg i dalje potpuno različit od onog u SAD-u. Donošenje politika za poticanje ulaganja privatnog kapitala u europska poduzeća ujedno bi trebalo biti popraćeno konkretnim mjerama za poticanje stjecanja talenata i vještina osoba s prebivalištem izvan EU-a.

3.9.

Prema podacima Svjetske banke, Europska unija (5) u prosjeku zauzima 53. mjesto na svjetskoj ljestvici koja se odnosi na lakoću pokretanja poduzetničke aktivnosti i 29. mjesto na ljestvici opće lakoće obavljanja gospodarske djelatnosti. S druge strane, SAD je na 8. mjestu kad je riječ o lakoći obavljanja gospodarske djelatnosti. U tom kontekstu EGSO naglašava važnost podupiranja i poticanja poslovnih aktivnosti s pomoću administrativnog pojednostavnjenja u području aktivnosti proizvodnje robe i usluga te birokratskog opterećenja za europske poduzetnike.

3.10.

Danas tržište za ugovore o javnoj nabavi iznosi oko 16 % europskog BDP-a u vrijednosti od oko 1,9 bilijuna EUR. U novim direktivama o javnoj nabavi (6) i koncesijama (7) iz 2014. predlaže se da se u okviru postupaka javne nabave kojima upravljaju nacionalne uprave više pozornosti posveti socijalnim i okolišnim aspektima. Međutim, kao što i sama Komisija priznaje, taj je cilj još daleko od ostvarenja. EGSO preporučuje Komisiji da jača i učini učinkovitijim razmatranje socijalnih i okolišnih aspekata u području koje je od povijesne važnosti za jedinstveno europsko tržište.

3.11.

Sve veći izazovi na međunarodnoj razini s jedne strane i potreba za jamčenjem socijalne kohezije i jednakosti s druge strane ukazuju na važnost uloge koju socijalna poduzeća mogu imati u trenutačnom kontekstu. Stoga moramo dodatno poraditi na priznavanju postojanja i uloge poduzeća u kojima se u cijelosti odražava spremnost ljudi da se samostalno organiziraju kako bi odgovorili na socijalne potrebe.

3.12.

U malim i socijalnim poduzećima poticaj i motivacija za djelovanje uvijek kreću od osobe, a ne od kapitala koji je usmjeren na „namjene” koje jamče prinose. Ta poduzeća temelje se na ljudima i ugrađena su u lokalne zajednice s kojima tvore dugotrajne veze, pridonoseći lokalnoj dobrobiti i socijalnoj koheziji. Značajan primjer u tom kontekstu su belgijski i švedski sustavi (8) vrijednosnih kupona za rad u kućanstvu. Tim su sustavima predviđene posebne porezne olakšice za korisnike i njima se potiče razotkrivanje neprijavljenog rada pri čemu se s jedne strane ostvaruje korist za pružatelje usluga koji su tako više zaštićeni, a s druge strane za državne proračune.

3.13.

Privrženost lokalnim zajednicama i određenom području postaje čimbenik konkurentnosti jer se na taj način povećava motivacija i stvara dodana vrijednost iz perspektive socijalnih i međuljudskih aspekata. Na taj se način poduzećima socijalne ekonomije omogućuje da u poduzetničku aktivnost uključe još veći broj ljudi istodobno pridonoseći modelu uključivog razvoja.

3.14.

Još jedna temeljna korist socijalnih poduzeća zasigurno je doprinos ekonomskoj demokraciji, s obzirom na to da milijunima ljudi omogućuju da se bave gospodarskim aktivnostima i samostalno osmišljavaju poslove na temelju vlastitih vještina, sposobnosti i težnji.

3.15.

To uključuje npr. zadruge, uzajamna poduzeća, zaklade u kojima sudjeluju lokalne zajednice i socijalna poduzeća. Priznavanje tih poduzeća raste zahvaljujući, među ostalim, Inicijativi za socijalno poduzetništvo koju je Europska komisija pokrenula 2011. i koju bi sada mogla naslijediti odlučnija i sveobuhvatnija inicijativa.

3.16.

Posebnu pažnju zaslužuju regionalne i lokalne banke koje pružaju temeljnu i nezamjenjivu mogućnost pristupa kreditiranju milijunima ljudi. Kad je riječ o takvim bankama, europski regulatorni pristup i dalje je izrazito nepogodan i nije u skladu s načelom proporcionalnosti, s obzirom na to da se ista tehnička pravila primjenjuju i na globalne i na lokalne banke, uz usvajanje univerzalnog pristupa.

4. Europska poduzeća u socijalnom i globalnom makrokontekstu

4.1.

Trebamo biti svjesni da će se globalni kontekst znatno promijeniti u sljedećim godinama, osobito u pogledu demografskih statistika, proizvodnih kapaciteta i gospodarske ravnoteže među narodima i kontinentima.

4.2.

U okviru tih promjena Europa će sa svojih 500 milijuna stanovnika izgubiti svoj središnji položaj u odnosu na svjetsko stanovništvo koje će s trenutačnih 7,6 milijardi doseći 9,8 milijardi u 2050., a taj će rast biti koncentriran u devet zemalja (Indija, Nigerija, Kongo, Pakistan, Etiopija, Tanzanija, SAD, Uganda i Indonezija) (9).

4.3.

Istodobno će se dodatno povećati udio starijih osoba i utrostručiti broj osoba koje će 2050. biti starije od 80 godina s današnjih 137 milijuna na više od 425 milijuna osoba, koje će biti koncentrirane u Europi gdje je već sada prosječna dob 40 – 45 godina, dok će u „zemljama u razvoju” ona biti 25 – 30 godina.

4.4.

EGSO smatra da je zbog velikih promjena koje su u tijeku potreban sveobuhvatan pristup kojim bi se koordinirale europske gospodarske i regulatorne politike s politikama socijalne kohezije i zaštite najranjivijih skupina, a da se pritom ne zapostavljaju starije osobe, osobe s invaliditetom ili osobe u nepovoljnom položaju i najranjivije skupine.

4.5.

Osim planova za industrijski razvoj i gospodarskih politika, izazov izgradnje tržišta pogodnog za inovacije i poduzetništvo sastoji se u vrednovanju čovjeka kao jedine velike sigurnosti na koju se možemo osloniti u sve nesigurnijem svijetu.

4.6.

Cijeli gospodarski sustav moći će imati koristi od iskorištavanja ljudskog kapitala jer se time potvrđuje da ponašanje ljudi i poduzeća, u ekonomskom pogledu, nije usmjereno isključivo na maksimiziranje dobiti. Na taj će način biti moguće učvrstiti ideju da motivacija za gospodarske aktivnosti i želja za pokretanjem posla uvelike nadilazi puku potrebu za akumuliranjem kapitala. To ne znači smanjenje važnosti ekonomskog uspjeha, nego drugačiji način mjerenja vrijednosti.

4.7.

Zapravo je tijekom posljednjih desetljeća korporativni uspjeh, a osobito uspjeh velikih digitalnih poduzeća, ocjenjivan i mjeren uglavnom u pogledu mogućnosti ekstrakcije vrijednosti s pomoću financija, umjesto stvaranja vrijednosti i radnih mjesta putem rada.

4.8.

Naposljetku, EGSO smatra da je potrebno ulagati u cjeloživotno učenje europskih građana kako bi bili spremni suočiti se s neprestanim promjenama današnjice. Stoga je ključno ulagati u programe osposobljavanja kojima se podržava poduzetnički duh i koji nude vještine i samoorganizacijske alate od rane dobi, kao i vještine kojima se potiču inicijativa, kreativnost i hrabrost za preuzimanje rizika. Istodobno, politikama osposobljavanja i potpore morat će se zajamčiti da sve starije europsko stanovništvo (o kojem se danas govori u kontekstu „srebrnog gospodarstva”), koje je na globalnoj razini sve malobrojnije, može uživati u dobroj kvaliteti života i dati svoj aktivni doprinos.

4.9.

Svaku bi osobu trebalo smatrati vrijednošću od prioritetne važnosti, o čemu svjedoče uspješna iskustva socijalnih poduzeća za radnu integraciju koja su postala stabilna i konkurentna zahvaljujući zapošljavanju radnika koji su u nepovoljnom položaju ili su isključeni s tradicionalnog tržišta rada.

Bruxelles, 17. srpnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 81 od 2.3.2018., str. 57.; SL C 75 od 10.3.2017., str. 33.; SL C 75 od 10.3.2017., str. 1. i SL C 303 od 19.8.2016., str. 28.

(2) SL C 288 od 31.8.2017., str. 20.; SL C 283 od 10.8.2018., str. 1.; SL C 13 od 15.1.2016., str. 8.; SL C 13 od 15.1.2016., str. 152.; SL C 458 od 19.12.2014., str. 14. i SL C 345 od 13.10.2017., str. 15.

(3) SL C 440 od 6.12.2018., str. 73.; SL C 81 od 2.3.2018., str. 102.; SL C 62 od 15.2.2019., str. 33.; SL C 227 od 28.6.2018., str. 70.; SL C 75 od 10.3.2017., str. 6. i SL C 62 od 15.2.2019., str. 131.

(4) https://ec.europa.eu/growth/smes/business-friendly-environment/performance-review_en

(5) http://www.doingbusiness.org/content/dam/doingBusiness/media/Annual-Reports/English/DB2019-report_print-version.pdf

(6) SL L 94 od 28.3.2014., str. 65.

(7) SL L 94 od 28.3.2014., str. 1.

(8) http://impact-phs.eu/national-practices/sweden-rot-rut-avdrag/

(9) United Nations, World Population Prospects 2017 revision;https://population.un.org/wpp/Publications/Files/WPP2017_KeyFindings.pdf

18.10.2019

Službeni list Europske unije

C 353/11

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Ulozi potrošača u kružnom gospodarstvu

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 353/03)

Izvjestitelj: Carlos TRIAS PINTÓ

Odluka Plenarne skupštine:	24.1.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.7.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	17.7.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	545
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	200/4/9

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO poziva na strateško preusmjeravanje na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini kojim bi se odlučno promicalo nove modele kružnog gospodarstva, ne samo povećanjem usklađenosti svih dionika nego i postavljanjem potrošača u središte javnih politika.

1.2.

Stoga će prelazak na kružno gospodarstvo i smanjenje prekomjerne potrošnje dosegnuti potrebni intenzitet i učinkovitost jačanjem uloge potrošača u napuštanju postojećeg obrasca proizvodnje i potrošnje, s obzirom na to da su svakodnevni postupci potrošnje najučinkovitiji pokretači promjene.

1.3.

Treba provoditi cjeloživotno obrazovanje, osposobljavanje i samostalno učenje, potrošače objektivnije informirati o mogućnostima potrošnje te ih usmjeravati prema kružnom ponašanju. EGSO u tom kontekstu ističe ulogu lokalnih javnih uprava i udruga potrošača.

1.4.

Uspješnost tog djelovanja mjerit će se primjenom pokazatelja učinka koji će se izraditi na temelju 12. cilja održivog razvoja (1) Ujedinjenih naroda i njegovih povezanih ciljnih vrijednosti, što će dovesti do daljnjih postupaka normizacije.

1.5.

U svjetlu međusektorske naravi osviještene potrošnje, ostalih 16 ciljeva održivog razvoja i njihove povezane ciljne vrijednosti doprinijet će procjenama učinka, a 17. cilj održivog razvoja „Partnerstva” oblikovat će prostore za ojačat će zajedničko stvaranje i odgovornost te tako olakšati i multiplikacijski učinak i potrebnu prilagodljivost.

1.6.

Izračun društvenog i okolišnog otiska proizvoda u različitim lancima vrijednosti ima velik potencijal da potrošaču pruži relevantne informacije u pogledu njegovih odluka o potrošnji, u okviru digitalnog društva. EGSO ustraje na upotrebi pouzdanih, usporedivih i provjerljivih pokazatelja učinka, a osobito naglašava važnost praćenja onih koji se odnose na kemijske tvari, uključujući u pogledu rukovanja njima.

1.7.

Mjere se moraju temeljiti na načelu „svi su na dobitku” (eng. win-win) i ne smiju biti univerzalne: trebaju se prilagođavati posebnim uvjetima različitih područja i sektora djelatnosti i u njima se trebaju primjenjivati metodologije „odozdo prema gore” (eng. bottom-up) koje će za svaki pojedini slučaj uključivati sve relevantne dionike. Ove inicijative moraju biti u potpunosti ugrađene u razvoj lokalnih gospodarstava: njihova koordinacija treba se temeljiti na institucionalnom vodstvu i osnaživanju organizacija potrošača.

1.8.

Vodstvo koje Europa pokazuje u različitim modelima kružnog gospodarstva mora se podudarati sa stvaranjem poduzetničkog okruženja koje pogoduje internacionalizaciji dobara i usluga kružnog gospodarstva, temeljeći se na pionirskim iskustvima u zemljama kao što je Južna Koreja. (2) Predmetni modeli moraju biti popraćeni posebnim smjernicama za pravedan prijelaz na okolišno održiva gospodarstva i društva (3), kojima bi se usto mogli zajamčiti ravnopravni uvjeti u odnosu na oportunističke proizvode iz trećih zemalja.

1.9.

Oglašavanje i poslovne prakse imaju ključnu ulogu u pogledu odluka o potrošnji. Politike društvene odgovornosti poduzeća moraju nužno doprinositi prevladavanju praksi lažnog zelenog i socijalnog oglašavanja (eng. greenwashing i socialwashing). U tom pogledu treba osnažiti postojeći institucionalni okvir nadzora i priznavanja različitih oblika prijelaza na kružno gospodarstvo.

1.10.

Oporezivanje i odgovorna javna nabava izdvajaju se kao učinkoviti alati za povezivanje modela nagrađivanja s odgovornom proizvodnjom i potrošnjom u okviru postupne standardizacije proizvoda i usluga. U prvom bi slučaju države članice trebale razmotriti učinkovite načine za primjenu pristupa koji se temelji na nagrađivanju, uz postupnu konvergenciju kružnog oporezivanja koje doprinosi europskom jedinstvenom tržištu, dok u drugom slučaju lokalne javne uprave trebaju uspostaviti planove potpore za „održive dobavljače” kako bi im se olakšalo da svoju proizvodnju prilagođavaju i šire, s obzirom na to da često bilježe deficit nastojeći ispuniti postojeće ugovorne zahtjeve.

1.11.

EGSO također potiče dobrovoljno označivanje, kao korak u smjeru obveznog označivanja, pod uvjetom da se temelji na neovisnim dobrovoljnim sustavima s potvrdom okolišne izvrsnosti. Promicanje ekološke oznake EU-a (4) i širenje njezine upotrebe na veći broj proizvoda pretvorilo bi je u vodeću „oznaku” za održivi odabir u Europi.

1.12.

EGSO ukazuje na hitnu potrebu za poboljšanjem ekološkog dizajna putem sustavnog ispitivanja zahtjeva u pogledu životnog vijeka, popravka, kemijskih komponenti itd., uz pridržavanje socijalnih kriterija i istodobno promicanje lokalnih mreža potrošnje i praksi proizvođača-potrošača.

2. Uvod i kontekst

2.1.

U okviru održivog rasta i održivog tržišnog natjecanja također bi trebalo voditi računa o kvalitativnim čimbenicima, koji podrazumijevaju neizrabljivanje radnika i okoliša, pravedne životne uvjete u skladu s resursima planeta i, u konačnici, model koji će održavati ravnotežu između gospodarskog blagostanja, okolišnih pitanja i socijalne uključenosti. (5)

2.2.

Kružno gospodarstvo mora biti model ljudskog ponašanja koje je u skladu s pravilima funkcioniranja prirode te kojim se štiti i obnavlja prirodni kapital.

2.3.

Dosad su izrađene brojne studije, prijedlozi i mišljenja o prijelazu s linearnog na kružno gospodarstvo u kojima je naglasak na proizvodnji i gotovo da se ni ne bave ulogom potrošača, koji je ključni dionik za suočavanje s izazovima kružnog gospodarstva.

2.4.

Za početak, postoji veliki jaz između tvrdnji potrošača, koji je vrlo osjetljiv na socijalne i okolišne izazove (6), i njegovih obrazaca ponašanja, koji su obilježeni fenomenom low cost, odnosno u većini slučajeva davanjem prednosti cijeni (u koju nije uključen učinak negativnih vanjskih čimbenika) pred ukupnom kvalitetom proizvoda ili usluge.

2.5.

Stoga se brojke smanjuju kada se s područja predodžbi i očekivanja prijeđe na područje djelovanja i obveza. Tada se pokazuje napetost između dostupnog i održivog, a informiranost i obrazovanost ističu se kao glavni čimbenici za optimiranje sudjelovanja potrošača u tom procesu.

2.6.

Neka izričita upućivanja na ponašanje potrošača uzeta su u obzir u okviru paketa mjera za kružno gospodarstvo, a EGSO ih je podržao: (7)

2.7.

Europski odbor regija u svojem mišljenju „Akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” (8) usredotočen je na ponašanje potrošača i društvene trendove, naglašavajući glavnu ulogu lokalnih i regionalnih tijela u jačanju mjera na području obrazovanja, osposobljavanja i stručnih kvalifikacija koje bi mogle poslužiti za poboljšanje našeg razumijevanja održive potrošnje, zaštite resursa i sprečavanja nastanka otpada, kao i odgovornosti proizvođača u fazama osmišljavanja i stavljanja na tržište.

2.8.

Naposljetku, EGSO ističe da pojedini inovativni oblici potrošnje mogu poduprijeti razvoj kružnog gospodarstva: dijeljenje proizvoda ili infrastruktura (ekonomija suradnje), korištenje usluga umjesto proizvoda, upotreba računalnih ili digitalnih platformi itd.

3. Kružno gospodarstvo u politikama EU-a

3.1.

Pravi izazov za politike kružnog gospodarstva EU-a, pored regulatornih i proizvodnih aspekata, jest mobiliziranje ljudskog kapitala koji se odražava u ponašanju potrošača kroz njihove navike i svakodnevne odluke. Učinak poluge pojedinačnih mjera upućuje na potpuno sudjelovanje potrošača, kao učinkovitog generatora promjene.

3.2.

U Komunikaciji „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” (9) zaključeno je da se „odlukama koje donose milijuni potrošača može podupirati ili ugrožavati kružno gospodarstvo”.

3.3.

Smatra da se „potrošači u EU-u suočavaju s mnoštvom oznaka na proizvodima ili tvrdnji o prihvatljivosti proizvoda za okoliš, pa im je često teško razlikovati proizvode i imati povjerenje u dostupne informacije. Tvrdnje o prihvatljivosti proizvoda za okoliš nisu uvijek u skladu s pravnim zahtjevima za pouzdanost, točnost i jasnoću”.

3.4.

„Cijena je ključni čimbenik koji utječe na odluke o kupnji, i to i u vrijednosnom lancu i za krajnje potrošače. Stoga se države članice potiču na pružanje poticaja i primjenu ekonomskih instrumenata, kao što je oporezivanje, kako bi osigurale da se u cijenama proizvoda više odražavaju troškovi povezani s okolišem. Aspektima koji se odnose na jamstva, kao što su razdoblje pravnog jamstva i prebacivanje tereta dokaza, potrošači se mogu zaštititi od neispravnih proizvoda te se može pridonijeti trajnosti i mogućnosti popravka proizvoda”.

3.5.

Međutim, iako se uzimaju u obzir brojni ključni parametri održivosti, istodobno se zanemaruje višestrukost interakcija do kojih dolazi u različitim lancima vrijednosti, čime se potrošaču dodjeljuje uloga sekundarnog dionika.

4. Trenutačno stanje u politikama EU-a

4.1.

Europa već raspolaže regulatornim okvirom za promicanje odgovorne javne nabave (10) čiji je potencijal (11) jedan od pokretača kružnog gospodarstva. Međutim, primjećuju se brojne teškoće u pogledu djelotvornosti njegove provedbe, što iziskuje da se jasnije odredi koje se proizvode i usluge smatra kružnima.

4.2.

Na temelju dinamičke terminologije, imajući u vidu da je riječ o prijelazu koji se mora temeljiti na dobrim praksama iz različitih lanaca vrijednosti, potrebno je uzeti u obzir postupke standardizacije na globalnoj razini na temelju novih parametara, s obzirom na to da višestrano i globalizirano gospodarstvo zahtijeva zajednički jezik.

4.3.

Novi skup pokazatelja učinka na društvo i okoliš bit će obuhvaćen Akcijskim planom Europske komisije za održivo financiranje i uredbom o novoj taksonomiji održivih djelatnosti (12), u potpunosti u skladu sa smjernicama Ujedinjenih naroda.

4.4.

Uz potporu sredstava Europske komisije, sada pojačanih i grupiranih u sklopu programa InvestEU, predviđa se značajno preusmjeravanje ulaganja na djelatnosti koje doprinose ublažavanju klimatskih promjena i sprečavanju iscrpljivanja prirodnih resursa, među kojima se ističu obnova stambenih zgrada i korištenje geotermalne energije (13), koje su povezane s izravnim odlukama potrošača.

4.5.

Inicijativa „Nove pogodnosti za potrošače”, sa svojim dobrim i lošim stranama, pridonijet će jačanju povjerenja potrošača. (14) Prema mišljenju EGSO-a (15), poboljšanje okvira za primjenu zakonodavstva u području potrošnje ključno je za uravnotežen razvoj kružnog gospodarstva.

4.6.

Konačno, valja istaknuti zajedničku inicijativu Europske komisije i EGSO-a kojom je pokrenuta Europska platforma dionika kružnog gospodarstva (16), „mreža mrežȃ” koja pruža mjesto susreta na kojem se može baviti posebnim izazovima i razmjenjivati najbolje prakse i rješenja. Među ostalima, važnu ulogu igraju i Forum za maloprodaju (REAP) (17) i Platforma EU-a o gubitku i rasipanju hrane (18).

5. Buduće obveze Europske komisije

5.1.

U svojem radu na polju ekološkog dizajna, Komisija će osobito proučiti određene razmjerne zahtjeve u pogledu trajnosti, podataka o zajedničkom korištenju i popravcima te raspoloživosti zamjenskih dijelova. Također će procijeniti uvođenje informacija o trajnosti u energetske oznake.

5.2.

U revidiranim prijedlozima o otpadu Komisija razmatra nova pravila kojima će se poticati aktivnosti ponovne uporabe.

5.3.

Komisija će raditi na boljoj provedbi jamstava za opipljive proizvode, ispitati poboljšanja i razmotriti lažne tvrdnje o prihvatljivosti proizvoda za okoliš.

5.4.

Komisija će u okviru programa Obzor Europa pripremiti program neovisnih ispitivanja kojim bi se trebalo pridonijeti rješavanju pitanja povezanih s prijevremenim zastarijevanjem. (19)

5.5.

Komisija će osnažiti provedbu zelene javne nabave usredotočujući se na uvođenje kružnog gospodarstva u nove ili revidirane kriterije.

6. Prelazimo li uistinu na kružno gospodarstvo?

6.1.

„Održivost je proces […] pri čemu se ponašanje, djelovanje i odluke vlada, poduzeća, radnika, građana i potrošača temelje na njihovom odgovornom utjecanju na gospodarstvo, okoliš i društvo.” (20)

6.2.

Prema mišljenju EGSO-a, institucije Unije u središte kružnog gospodarstva stavljaju okoliš i proizvodnju, a tek djelomično uzimaju u obzir društvenu i potrošačku komponentu, što za posljedicu ima rizik od preusmjeravanja s kružnog na linearno gospodarstvo.

6.3.

U skladu s holističkim pristupom, proaktivna uloga potrošača mora nadilaziti puko asimetrično sudjelovanje, koje ga ograničava na ulogu urbanog subjekta koji reciklira otpad iz kućanstva, i osnažiti ga kako bi djelovao u svim aspektima cirkularnosti tog procesa.

6.4.

Dobra je vijest da raspolažemo skupom alata primjerenim za kružno gospodarstvo koji se temelji na 17 ciljeva održivog razvoja i njihovim povezanim ciljnim vrijednostima, u kombinaciji s obvezujućim protokolima konferencije COP21 (21) za ublažavanje klimatskih promjena, što nam pruža univerzalni okvir neizmjernog potencijala.

6.5.

EGSO ističe da će prijelaz biti učinkovitiji i usklađeniji s 12. ciljem održivog razvoja (Održivi oblici potrošnje i proizvodnje) ako se bolje povežu prostori između ponude i potražnje, vezujući tako kružno gospodarstvo uz određeno područje.

7. Prijedlozi EGSO-a za davanje veće uloge potrošačima u modelima kružnog gospodarstva

7.1.

Odgovorno istraživanje i inovacije (RRI, prema kratici na engleskom), u okviru Obzora Europa: olakšat će se uravnoteženo sudjelovanje svih dionika, osobito potrošača i/ili njihovih predstavnika.

7.2.

Ekološki dizajn i ekološke inovacije: prema kriteriju suodgovornosti za okoliš, poticat će se aktivno sudjelovanje potrošača kroz prakse stvaranja zajedničke vrijednosti, koje se mogu priznati dodjelom službeno reguliranih oznaka kvalitete.

7.3.

Poticat će se sudjelovanje potrošača u planiranju politika društvene odgovornosti poduzeća kroz sudjelovanje u kontroliranom i sigurnom testnom okruženju (eng. sandbox) za pilot-proizvode i usluge radi njihova zajedničkog ex ante odobrenja.

7.4.

Prikupit će se dobre prakse iz kružnog gospodarstva i osigurati da se čuje glas potrošača. Prakse s najvećim multiplikacijskim učinkom najviše će se širiti.

7.5.

Poticanje neobveznog označivanja s podacima o smanjenju emisija, zaštiti bioraznolikosti, učinkovitoj upotrebi resursa ili neupotrebljavanju sastavnih dijelova sa snažnim utjecajem na okoliš, s ciljem da takvo označivanje postane obvezno. Uvest će se oznaka na kojoj se navodi procjena trajanja proizvoda, povezana s mogućnošću nabavljanja zamjenskih dijelova i mogućnostima popravka. Uzimajući u obzir pritisak potrošača, poticat će se produljenje jamstvenih rokova proizvoda na temelju priznatih oznaka, oporezivanja i javne nabave.

7.6.

U okviru inicijative „Nove pogodnosti za potrošače” utvrdit će se mehanizmi naknade za potrošače koji su kupili robu i proizvode podložne praksi prijevremenog zastarijevanja.

7.7.

Nadzirat će se upotreba materijala vrlo kratkog životnog vijeka (kao što je plastika za jednokratnu upotrebu) (22) i ambalaža proizvoda (23). Također će se pojačati kontrole kemijskih tvari uz cjeloviti pristup kako bi se spriječile prakse koje su kontraproduktivne za recikliranje.

7.8.

Informiranje potrošača o utjecaju na okoliš: pristupačno, jasno i istinito. Nadzirat će se loše prakse iznošenja tvrdnji bez dovoljnih znanstvenih dokaza i prema potrebi informirati javnost o njima.

7.9.

Informativne kampanje za potrošače, posebno usmjerene na mlade, povezane s održivim gospodarskim modelima proizvodnje i potrošnje, koje uključuju različite strategije „nukanja” (eng. nudging) i uzimaju u obzir kulturne i idiosinkrastične čimbenike. (24)

7.10.

Obrazovni programi (trajni, već od vrtića) koji sveobuhvatno uzimaju u obzir metodologiju ciklusa životnog vijeka proizvoda (proizvodnja u dijelovima, modularnost, trajnost, mogućnost popravka, ponovna upotreba i energetska učinkovitost), uz izraženu praktičnu komponentu.

7.11.

Poticanje izvora zapošljavanja povezanih s djelatnostima ponovne upotrebe, popravljanja i recikliranja visoke dodane vrijednosti (prenamjena), u okviru strategije za jedinstveno digitalno tržište. (25)

7.12.

Osigurati da nadležna tijela na svojim razinama upravljanja jamče odgovarajuću infrastrukturu i sredstva za odvojeno prikupljanje otpada u svim okruženjima koja stvaraju otpad.

7.13.

Odavanje priznanja općinama, obrazovnim centrima, sveučilištima i drugim institucijama koje protokole o sudjelovanju potrošača uključuju u mjere kružnog gospodarstva vodeći se modelom „odozdo prema gore” (eng. bottom up).

7.14.

Razvoj i širenje iskustava u području novih gospodarskih modela, po mogućnosti povezanih s ekonomijom suradnje i funkcionalnom ekonomijom na određenom ograničenom području, poput zaštićenih oznaka podrijetla, s oznakom „kružne općine”.

7.15.

Jačanje uloge udruženja potrošača u kružnom gospodarstvu, uz ad hoc tehničku pomoć i sredstva.

7.16.

Objavljivanje i širenje najboljih praksi poduzeća u kružnom gospodarstvu, na temelju analize organizacija potrošača.

7.17.

Poticanje lokalnih mreža potrošnje, proizvođača-potrošača (eng. prosumers) i praksi „uradi sam”.

Bruxelles, 17. srpnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) https://www.undp.org/content/undp/es/home/sustainable-development-goals/goal-12-responsible-consumption-and-production.html

(2) Na Forumu civilnog društva o trgovinskom sporazumu između EU-a i Južne Koreje, održanom u Seulu u travnju 2018., glavna tema konvencija ILO-a bilo je kružno gospodarstvo.

(3) Smjernice ILO-a za pravedan prijelaz na okolišno održiva gospodarstva i društva za sve.

(4) Odbor EU-a za znak za okoliš, u skladu s metodologijom životnog ciklusa proizvoda, trenutačno integrira nove kružne kriterije i pokazatelje koji se odnose na upotrebu i odlaganje proizvoda.

(5) Vidjeti mišljenje EGSO-a Sibiu and Beyond , SL C 228, 5.7.2019., str. 37.

(6) Posebno istraživanje Eurobarometra za rujan-listopad 2017.: 94 % europskih građana zaštitu okoliša smatra vrlo ili dosta važnom, a jedan od glavnih razloga njihove zabrinutosti je sve veća količina otpada. Njih 87 % smatra da u tome mogu igrati vrlo važnu ili dosta važnu ulogu.

(7) Vidjeti SL C 230, 14.7.2015., str. 99.; SL C 264, 20.7.2016., str. 98.; SL C 389, 21.10.2016., str. 80.; SL C 345, 13.10.2017., str. 102.; SL C 283, 10.8.2018., str. 61. i SL C 367, 10.10.2018., str. 97.

(8) SL C 88, 21.3.2017., str. 83.

(9) COM(2015) 614 final.

(10) Vidjeti Direktive 2014/23/EU, 2014/24/EU i 2014/25/EU.

(11) Europska javna nabava doseže 15 % BDP-a.

(12) Komunikacija COM(2018) 353 final, koju su suzakonodavci odobrili u ožujku 2019.

(13) U ožujku 2019. suzakonodavci su odobrili taksonomiju održivih djelatnosti.

(14) Nakon razočaravajućeg dogovora postignutog u Odboru IMCO Europskog parlamenta o neispravnim proizvodima (veljača 2018.) postignut je drugi, pozitivan dogovor: veća zaštita pri kupovini preko interneta, kao i namjera da se kažnjava dvojna kvaliteta proizvoda (travanj 2018.).

(15) SL C 440, 6.12.2018., str. 66.

(16) https://circulareconomy.europa.eu/platform/

(17) http://ec.europa.eu/environment/industry/retail/about.htm

(18) https://webgate.ec.europa.eu/flwp/

(19) Projektom „PROMPT” u okviru programa Obzor 2020. ispituje se provjeravanje prijevremenog zastarijevanja i iznose prijedlozi za produljenje životnog vijeka proizvoda, uključujući popravke. Konzorcij čine organizacije potrošača kao što su ANEC/BEUC/ICRT i Test Achats, UFC Que Choisir, OCU, Stiftung Warentest, Consumentenbond te istraživački instituti (TU Delft; Fraunhofer IZM) i organizacije servisera (RUSZ, Ifixit).

(20) Mišljenje EGSO-a „Uzimanje u obzir stavova europskih građana u cilju održive budućnosti (Sibiu i šire)”, SL C 228, 5.7.2019., str. 37.

(21) https://unfccc.int/process-and-meetings/the-paris-agreement/the-paris-agreement

(22) SL C 62, 15.2.2019., str. 207.

(23) Često je prekomjerna i neprikladna jer je uvjetovana strategijama marketinga.

(24) Primjerice, u južnoj Europi ne gleda se s odobravanjem na pakiranje ostataka hrane u restoranu kako bi se ponijeli kući.

(25) Vidjeti završno izvješće ICT for Work: Digital Skills in the Workplace („IKT za rad: digitalne vještine na radnom mjestu”).

18.10.2019

Službeni list Europske unije

C 353/17

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Oporezivanje u kontekstu digitalnog gospodarstva”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 353/04)

Izvjestitelj: Krister ANDERSSON

Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika samoinicijativno mišljenje
Odluka Plenarne skupštine:	15.2.2018.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	2.7.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	17.7.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	545
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	167/7/7

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO smatra da je digitalizacija gospodarstva izvrsna prilika te da je Digitalna agenda za Europu ključna politika za Europsku uniju. Budući da je digitalizacija i dalje važan pokretač globalnog gospodarskog rasta, EGSO smatra da bi se politikama oporezivanja digitaliziranog gospodarstva trebali promicati, a ne narušavati, gospodarski rast te prekogranična trgovina i ulaganja.

1.2.

EGSO ističe da u okviru sustava oporezivanja treba na odgovarajući način uzeti u obzir nove poslovne modele. Načela pravednog sustava oporezivanja, odnosno dosljednosti, predvidljivosti i neutralnosti, i dalje su jednako relevantna za javna tijela, poduzeća i potrošače.

1.3.

Stoga Odbor dijeli ambiciju Komisije da nastavi raditi na sprječavanju agresivnog poreznog planiranja koje provode poduzeća i nedovoljne transparentnosti u državama članicama kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema poduzećima i promicala europska konkurentnost.

1.4.

U kontekstu digitalizacije gospodarstva, EGSO je čvrsto uvjeren da se sve promjene pravila za raspodjelu prava oporezivanja dobiti među državama moraju globalno koordinirati kako bi se bolje iskoristile prednosti globalizacije, uz odgovarajuće upravljanje i pravila na globalnoj razini. Stoga EGSO pozdravlja blisku suradnju između Komisije, država članica i OECD-a/skupine G20 radi pružanja podrške razvoju međunarodnog rješenja, čime će se ograničiti rizik od dvostrukog oporezivanja. Međutim, ako se ne može postići međunarodno rješenje, EU treba razmotriti samostalni nastavak djelovanja.

1.5.

EGSO predlaže državama članicama koje uspostave posebne nacionalne sustave da pažljivo razmotre najučinkovitija rješenja kako bi se izbjegle dodatne komplikacije i troškovi za porezne uprave i za poduzeća.

1.6.

EGSO potiče Komisiju i države članice da pomno razmotre sve mogućnosti za uklanjanje premalog oporezivanja digitalnih usluga za prodaju koja završi u državi članici, neovisno o tome gdje se nalazi poduzeće. Usluge koje se pružaju preko platformi koje upotrebljavaju europski potrošači trebaju biti u potpunosti obuhvaćene sustavom PDV-a, što je bitan dio rješavanja poreznog pitanja. Treba napomenuti da korisnici digitalnih komunikacija (npr. Facebooka itd.) imaju naizgled besplatan pristup tim uslugama, zbog čega se postavlja pitanje koja bi bila razumna osnova za primjenu PDV-a.

1.7.

Za raspodjelu rezidualne dobiti mogao bi se kao polazište upotrijebiti i primijeniti ključ raspodjele koji se predlaže za zajedničku konsolidiranu osnovicu poreza na dobit (CCCTB), zajedno s njegova tri čimbenika, ako se o toj metodi postigne dogovor u OECD-u. EGSO podupire takav pristup.

1.8.

Međutim, EGSO smatra da su sredstva uložena u istraživanje i razvoj važna za razvoj nematerijalne imovine i da bi zemlja u kojoj se odvijaju takve aktivnosti trebala za to primiti naknadu. EGSO stoga predlaže da se za raspodjelu rezidualne dobiti upotrebljava formula koja se sastoji od četiriju čimbenika umjesto triju čimbenika iz formule za CCCTB. EGSO u potpunosti uviđa složenost izračuna međunarodnih prava oporezivanja. Istodobno je potrebna prihvatljiva i pravedna raspodjela poreznih prava među zemljama.

1.9.

Ako se preraspodjela međunarodnih poreznih prava ne može ostvariti unutar postojećeg okvira za transferne cijene, EGSO podržava dodjelu rezidualne dobiti od nematerijalne imovine s pomoću formule od četiriju čimbenika.

1.10.

S obzirom na sve veća tržišta izvan Europe, osobito u zemljama poput Kine, Indije i Brazila, raspodjela pravâ oporezivanja za cijelu osnovicu poreza na dobit, ili čak za cijelu rezidualnu dobit, dovela bi do velikih gubitaka prihoda u brojnim državama članicama, a mogla bi dovesti i do poteškoća u ostvarivanju društvenih ciljeva u europskim državama.

1.11.

EGSO smatra da je potrebno uspostaviti razumnu ravnotežu između preraspodjele poreza na dobit trgovačkih društava među zemljama koje su neto izvoznice i zemljama koje su neto uvoznice, kako se ne bi ugrozila mogućnost zemalja da ispune svoje socijalne i okolišne ciljeve.

1.12.

Dogovorene izmjene međunarodnih pravila za raspodjelu prava oporezivanja među zemljama trebale bi biti korisne za sve države članice i jedinstveno tržište.

2. Uvod

2.1.

Sustavi oporezivanja dobiti trgovačkih društava koji trenutno postoje u svijetu i projekt za smanjenje porezne osnovice i premještanje dobiti (BEPS) temelje se na procjeni dobiti trgovačkog društva ondje gdje gospodarska aktivnost stvara dobit i gdje se stvara vrijednost. Međutim, digitalizacija gospodarstava otvorila je pitanje gdje dobit nastaje i kako se raspodjeljuje. Digitalne usluge, u širem smislu, mogu se pružati na daljinu, bez ikakve fizičke prisutnosti ondje gdje dolazi do potrošnje.

2.2.

Već kao rezultat projekta BEPS, međunarodni sustav oporezivanja prolazi kroz veliku preobrazbu koja dovodi do brojnih promjena u oporezivanju trgovačkih društava. (1) Projekt BEPS započet je radi borbe protiv aktivnosti smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti, a ne radi promjene postojećih međunarodnih standarda o raspodjeli prava oporezivanja prekograničnih prihoda među zemljama. (2)

2.3.

Mjera 1 BEPS-a odnosila se na izazove digitalnog gospodarstva. (3) Budući da nije postignut dogovor o načinu oporezivanja tih novih poslovnih modela, uslijedilo je privremeno izvješće OECD-a/skupine G20 o uključivom okviru za BEPS, u 2018. (4) U tom se izvješću utvrđuje dogovoreni smjer rada uključivog okvira u pogledu digitalizacije i međunarodnih poreznih pravila do 2020. U njemu se opisuje kako digitalizacija utječe i na druga područja sustava oporezivanja, kako poreznim tijelima pruža nove alate koji dovode do poboljšanja usluga za porezne obveznike i kako se njome poboljšava učinkovitost ubiranja poreza i otkrivanja utaje poreza.

2.4.

OECD je 13. veljače 2019. objavio dokument o javnom savjetovanju „Rješavanje poreznih izazova u pogledu digitalizacije gospodarstva” (5). U njemu se navode revidirana pravila o raspodjeli dobiti i pravila o poreznoj rezidentnosti, kao i globalni prijedlog za mjere protiv smanjenja porezne osnovice.

2.5.

Završno izvješće OECD-a/uključivog okvira očekuje se 2020. Ministri financija SAD-a i Francuske izjavili su, međutim, da žele ubrzati pregovore u OECD-u kako bi se pronašlo rješenje već tijekom 2019. (6) SAD je predstavio prijedlog s naglaskom na tome da se jurisdikcijama na tržištu omogući povrat poreza na marketinšku nematerijalnu imovinu koja se upotrebljava u toj jurisdikciji, čak i ako se u razvoj te marketinške nematerijalne imovine ulaže u drugoj zemlji. Postoji i njemačko-francuski prijedlog o minimalnoj stopi poreza na dobit. Ovo mišljenje EGSO-a može se smatrati doprinosom raspravi koja je u tijeku.

2.6.

Komisija EU-a već je 2014. objavila izvješće o oporezivanju digitalnog gospodarstva (7). Stručna skupina na visokoj razini za oporezivanje digitalnog gospodarstva zaključila je da digitalna tehnologija Europi pruža sjajne mogućnosti. Europa može pospješiti svoje izglede za rast i stvaranje radnih mjesta ako stvori jedinstveno digitalno tržište i ako iskoristi digitalni potencijal jedinstvenog europskog tržišta. Stručna skupina opširno je raspravljala o načelima kojima bi se trebalo voditi međunarodno oporezivanje.

2.7.

Ta su načela važna i za ovo mišljenje. Stručna skupina zaključila je da za digitalna poduzeća ne smije postojati poseban sustav oporezivanja. Umjesto toga, opća bi se pravila trebala primjenjivati ili prilagoditi tako da se prema „digitalnim” poduzećima postupa jednako kao i prema ostalima.

2.8.

U svojoj komunikaciji naslovljenoj „Vrijeme je za uspostavljanje modernog, pravednog i učinkovitog poreznog standarda za digitalno gospodarstvo”, objavljenoj 21. ožujka 2018., Komisija je predstavila svoj zakonodavni paket za usklađenu reformu pravila EU-a o oporezivanju dobiti trgovačkih društava za digitalne aktivnosti. Paket sadrži dvije direktive Vijeća praćene pravno neobvezujućom preporukom o oporezivanju dobiti trgovačkih društava koja imaju znatnu digitalnu prisutnost.

2.9.

EGSO je u lipnju 2018. objavio mišljenje o prijedlozima Komisije „Oporezivanje dobiti multinacionalnih poduzeća u digitalnom gospodarstvu”. (8) U tom je mišljenju Odbora stavljen naglasak na negativne učinke poreza na promet i na potrebu za međunarodnim konsenzusom.

3. Opće napomene

3.1.

3.2.

Internet poduzećima omogućuje kretanje na svjetskim tržištima bez velike fizičke prisutnosti, što je obilježje koje znatno pomaže malim poduzećima da izvoze u dosad nezabilježenom opsegu. Digitalizacija je često popraćena i sve većom važnošću nematerijalne imovine, kao što su intelektualno vlasništvo i podaci.

3.3.

3.4.

EGSO smatra da je izuzetno važno imati ujednačena pravila u području oporezivanja dobiti trgovačkih društava. Posljednjih se godina pokazalo da su pojedina poduzeća uspjela iskoristiti posebna porezna pravila u nekim državama članicama, smanjujući time svoju stvarnu poreznu stopu gotovo na nulu. Tom ishodu pridonijela je nedovoljna transparentnost. U neke od tih slučajeva bila su uključena multinacionalna poduzeća aktivna u digitalnim uslugama.

3.5.

Stoga Odbor dijeli ambiciju Komisije da nastavi raditi na sprječavanju agresivnog poreznog planiranja, koje u jednakoj mjeri provode digitalizirana i tradicionalna poduzeća, i nedovoljne transparentnosti u nekim državama članicama kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema poduzećima i promicala europska konkurentnost.

3.6.

EGSO je čvrsto uvjeren da se sve promjene pravila za raspodjelu prava oporezivanja dobiti među državama moraju provesti na globalnoj razini kako bi se bolje iskoristile prednosti globalizacije, uz odgovarajuće upravljanje i pravila na globalnoj razini. Stoga EGSO pozdravlja blisku suradnju između Komisije, država članica i OECD-a/skupine G20 radi pružanja podrške razvoju međunarodnog rješenja. Međutim, ako se ne može postići međunarodno rješenje, EU treba razmotriti samostalni nastavak djelovanja.

3.7.

3.8.

EGSO napominje da bi se digitalnim tehnologijama također mogli revolucionizirati usklađenost i rad na istragama. OECD u svojem izvješću za 2018. (9) pokazuje kako je digitalizacija već imala trostruki pozitivan učinak na upravljanje porezom: povećanje učinkovitosti ispunjenja poreznih obveza, poboljšanje usluga za porezne obveznike i smanjenje opterećenja u pogledu ispunjavanja poreznih obveza.

3.9.

Veće količine podataka trećih strana dostupne poreznim tijelima omogućuju automatizaciju većeg broja prijava, pri čemu obje strane štede vrijeme i novac, a mogu se upotrijebiti i za borbu protiv nedovoljnog prijavljivanja i utaje poreza ili porezne prijevare. Softver za registriranje podataka, koji primjenjuje više poreznih uprava i koji u vrijeme transakcije bilježi podatke o prodaji, koje je moguće izravno podnijeti poreznim tijelima, u nekim je državama već znatno povećao prihode od poreza na dodanu vrijednost (PDV).

3.10.

Kad je riječ o procjeni stvarne razine oporezivanja digitalnog sektora, EGSO ističe da u obzir treba uzeti buduće promjene u poreznim zakonima koje su rezultat aktualne provedbe pravila BEPS-a jer to zapravo može dovesti do većeg oporezivanja dobiti u EU-u.

4. Mogući daljnji koraci

4.1.

Nemaju sve države svijeta porez na dodanu vrijednost. Međutim, imaju ga sve države EU-a. U načelu sva potrošnja usluga i robe podliježe PDV-u, osim ako nije izričito isključena iz porezne osnovice. Prihodi od PDV-a čine vlastita sredstva u proračunu EU-a te EGSO smatra da je važno da se digitalne usluge uključe u poreznu osnovicu.

4.2.

EGSO potiče Komisiju i države članice da pomno razmotre sve mogućnosti za uklanjanje premalog oporezivanja digitalnih usluga za prodaju koja završi u državi članici, neovisno o tome gdje se nalazi poduzeće. Usluge koje se pružaju preko platformi koje upotrebljavaju europski potrošači trebaju biti u potpunosti obuhvaćene sustavom PDV-a. Treba napomenuti da korisnici digitalnih komunikacija (npr. Facebooka itd.) imaju naizgled besplatan pristup tim uslugama, zbog čega se postavlja pitanje koja bi bila razumna osnova za primjenu PDV-a.

4.3.

EGSO napominje da se trenutačni sustavi oporezivanja dobiti u svijetu temelje na procjeni dobiti trgovačkog društva koja se može pripisati svakoj relevantnoj nadležnosti. Oporezivanje bi trebalo provoditi ondje gdje se stvara vrijednost. S obzirom na poteškoće kada je riječ o utvrđivanju toga gdje u lancu vrijednosti nastaje dobit, potrebno je utvrditi univerzalna načela o tome kako procijeniti gdje se stvara vrijednost. Takva su pravila utvrđena sveobuhvatnim radom OECD-a, u okviru kojega su formulirana porezna načela i definirani načini utvrđivanja cijene robe i usluga (pravila određivanja transfernih cijena) za poduzeća unutar poslovnih grupacija.

4.4.

EGSO smatra da se međunarodna porezna pravila trebaju povremeno revidirati, u skladu s razvojem poslovnih modela. Trenutačna pravila nedavno su revidirana u odnosu na Sporazum o smanjenju porezne osnovice i premještanju dobiti (BEPS) (10). Sada se primjenjuju nova pravila i definicije. Očekuje se da će se njihovom primjenom znatno smanjiti mogućnost agresivnog poreznog planiranja i smanjenja poreznih osnovica.

4.5.

Rezidualna dobit (ili gubitak) može nastati ako se marketinškom nematerijalnom imovinom ili nematerijalnom imovinom koja se odnosi na proizvode povećava neredovita dobit. Na primjer, upotrebom popisa potrošača ili prikupljenih podataka može se povećati postojanje rezidualne dobiti. Koncept uopće nije nov te bi se mogao upotrijebiti ne samo za raspodjelu dobiti među povezanim stranama već i za raspodjelu pravâ oporezivanja među zemljama. Međutim, to bi iziskivalo inovativno razmišljanje i razmatranje mogućnosti dodjele prava oporezivanja u skladu sa stvaranjem vrijednosti čak i ako u predmetnoj državi fizički ne postoji stalna poslovna jedinica. To je dio rasprava u OECD-u.

4.6.

EGSO napominje da se rasprava o oporezivanju takozvanih digitalnih poduzeća ne odnosi prvenstveno na smanjenje porezne osnovice i ponašanje poduzeća u pogledu premještanja dobiti, nego na raspodjelu prava oporezivanja među zemljama.

4.7.

Rezidualna dobit (ili gubitak) može se opisati kao dobit (ili gubitak) koji se bilježi nakon što svaka strana primi naknadu za svoje redovite doprinose na način koji je u skladu s načelom nepristrane transakcije. (11) To ponajprije uključuje odgovarajuću procjenu tržišne vrijednosti rizika s kojima se suočava, vrijednost stvorenu proizvodnim čimbenicima i obavljene funkcije.

4.8.

Prodaja u pravilu ne bi bila odlučujući čimbenik za dodjelu dobiti poduzećima uključenima u transakciju. Međutim, ako se upotrebljavaju postojeća međunarodna pravila, odnosno dodjela dobiti svakom poduzeću na temelju smjernica OECD-a o transfernim cijenama, rezidualna dobit bi se mogla dodijeliti zemljama u kojima su obavljene funkcije. Jedna od tih funkcija mogla bi biti „prodaja”.

4.9.

Za raspodjelu rezidualne dobiti (12) mogao bi se upotrijebiti i primijeniti ključ raspodjele koji se predlaže za zajedničku konsolidiranu osnovicu poreza na dobit (CCCTB), zajedno s njegova tri čimbenika. (13)

4.10.

Međutim, može se tvrditi da su sredstva uložena u istraživanje i razvoj važna za razvoj nematerijalne imovine i da bi zemlja u kojoj se odvijaju takve aktivnosti trebala za to primiti naknadu. (14) Zato bi bila potrebna formula koja se sastoji od četiri čimbenika, a ne tri čimbenika iz formule za CCCTB.

4.11.

4.12.

Ako rezidualna dobit iznosi 30 (od ukupne dobiti za skupinu od 100) i ako je proizvodnja jednako podijeljena u smislu stvaranja vrijednosti u zemljama A i B, te zemlje tada mogu oporezovati po 35 (15). Budući da se proizvod u jednakoj količini prodaje i u zemlji C, rezidualna dobit dijeli se među zemljama A, B i C. Zemlje A i B imaju pravo na dodatnu poreznu osnovicu od 13 3/4, dok zemlja C ima pravo oporezovati 2 1/2 (16).

4.13.

EGSO u potpunosti uviđa složenost izračuna međunarodnih prava oporezivanja među zemljama, što podrazumijeva računanje i dogovor među zemljama o veličini rezidualne dobiti. kao i poznavanje veličine svakog od četiriju čimbenika u ključu raspodjele. Upotreba izmijenjene formule za CCCTB može se smatrati korakom prema prihvaćanju CCCTB-a.

4.14.

Formulom za CCCTB prava oporezivanja dobiti trgovačkih društava dodijelila bi se zemljama u kojima se ne odvijaju inovacije, proizvodnja ili rizici i funkcije. Sama činjenica da se prodaja odvija u zemlji u kojoj se ne odvija nijedna druga aktivnost, predstavljala bi oporezivu osnovicu. To je velika promjena u odnosu na postojeća pravila. Međutim, ako se formula za CCCTB primijeni samo na rezidualnu, a ne na cijelu dobit, zemljama izvoznicama priznalo bi se legitimno pravo na zadržavanje dijela prava oporezivanja. Vrijednost stvorena poduzetništvom i inovacijama može donijeti porezne olakšice kad nastanu troškovi istraživanja i razvoja, a kad poduzeće postane profitabilno, ista zemlja ostvarivala bi porezne prihode.

4.15.

Ako se ne postigne sporazum na razini OECD-a, preporučujemo da nova Europska komisija iznese novi prijedlog o oporezivanju tih trgovačkih društava u EU-u na temelju podataka koji su već dostupni, npr. podataka o ukupnom vremenu oglašavanja dok je korisnik na vezi itd.

4.16.

S obzirom na sve veća tržišta izvan Europe, osobito u zemljama poput Kine, Indije i Brazila, raspodjela pravâ oporezivanja za cijelu osnovicu poreza na dobit, ili čak za cijelu rezidualnu dobit, (17) dovela bi do velikih gubitaka prihoda u brojnim državama članicama, a vjerojatno i do poteškoća u ostvarivanju socijalnih ciljeva u europskim zemljama.

4.17.

Prema studiji koju je provelo poduzeće Copenhagen Economics, zemlje koje su neto izvoznice mogle bi izgubiti znatne prihode od poreza na dobit ako se dio dobiti bude oporezivao ondje gdje se roba i usluge prodaju. (18) Prema konzervativnoj procjeni 18 do 21 % trenutačne osnovice poreza na dobit u nordijskim zemljama dolazi od strane rezidualne dobiti u 2017. Za Njemačku se procjenjuje da taj udio iznosi 17 %. Ako se uvede pristup marketinške nematerijalne imovine, veći dio tog prihoda od poreza na dobit raspodijelit će se drugim zemljama.

4.18.

EGSO smatra da je potrebno uspostaviti odgovarajuću ravnotežu između preraspodjele poreza na dobit trgovačkih društava među zemljama koje su neto izvoznice i zemljama koje su neto uvoznice.

4.19.

Da se europska poduzeća prvenstveno oporezuju tamo gdje prodaju svoje proizvode, mogla bi svoje poslovne aktivnosti strukturirati tako da troškovi nastaju u istoj državi u kojoj se odvija prodaja. Taj bi postupak mogao dovesti do premještanja ulaganja i radnih mjesta u velike potrošačke zemlje kao što su Kina i Indija, što bi uzrokovalo dodatne gubitke prihoda u državama članicama. Takav se razvoj događaja mora izbjeći osiguravanjem europske konkurentnosti.

4.20.

EGSO ističe da su za svaki novi sustav ili pravila o načinu raspodjele prava oporezivanja među zemljama potrebni dogovor i provedba na svjetskoj razini. Bez tih uvjeta došlo bi do dvostrukog oporezivanja i stoga do smanjenja ulaganja i broja radnih mjesta.

Bruxelles, 17. srpnja 2019.

Predsjednik

Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) OECD. Konačna izvješća o BEPS-u 2015.

(2) Komisija je izvijestila da su premještanje dobiti i smanjenje poreznih osnovica trgovačkih društava u EU-u dosegli iznose od 50 do 70 milijardi EUR, odnosno manje od 0,4 % BDP-a EU-a. SWD(2018) 81 final.

(3) OECD. BEPS Rješavanje poreznih izazova u digitalnom gospodarstvu, Mjera 1: Rezultati 2014.

(4) OECD. Izazovi oporezivanja koji proizlaze iz digitalizacije: Privremeno izvješće 2018. – Uključivi okvir za BEPS, Projekt BEPS OECD-a/skupine G20 (OECD Publishing, 16. ožujka 2018.); OECD.

(5) Dokument o javnom savjetovanju Addressing the Tax Challenges of the Digitalisation of the Economy („Rješavanje poreznih izazova u pogledu digitalizacije gospodarstva”), OECD.

(6) US and France accelerate plans to make global tech groups pay tax. Finance ministers agree on need for international minimum corporation tax level („SAD i Francuska ubrzavaju planove za uvođenje poreza za globalne tehnološke grupacije. Ministri financija slažu se da je potrebna međunarodna minimalna razina poreza na dobit”), Financial Times, 28. veljače 2019.

(7) Stručna skupina Komisije za oporezivanje digitalnog gospodarstva, 28. svibnja 2014. Skupinom je predsjedao Vítor Gaspar, bivši portugalski ministar financija, a sastojala se od šest stručnjaka iz cijele Europe koji dolaze iz različitih sredina i posjeduju različita stručna znanja relevantna za ovu temu.

(8) Vidjeti mišljenje EGSO-a „Oporezivanje dobiti multinacionalnih poduzeća u digitalnom gospodarstvu”, SL C 367, 10.10.2018., str. 73.

(9) Izazovi oporezivanja koji proizlaze iz digitalizacije – Prijelazno izvješće 2018.

(10) OECD 2015.

(11) Za definiciju vidjeti Transferne cijene u kontekstu EU-a.

(12) Valja napomenuti da poduzeća sa socijalnim ciljevima, kao što su određene zadruge povezane s lokalnom zajednicom, raspodjeljuju ostvarenu vrijednost na izravniji način i da se stoga ključ raspodjele možda ne može izravno primjenjivati na njih.

(13) Direktiva Vijeća o zajedničkoj osnovici poreza na dobit (COM(2016) 0685 final – C8-0472/2016 – 2016/0337(CNS)). „Izbor triju čimbenika proizlazi iz potrebe da se radi pravilnog opisa gospodarske aktivnosti uzmu u obzir i stanje proizvodnje (ponuda, koja se mjeri imovinom i/ili plaćom za rad) i stanje potražnje (prodaja u odredištu). Prodaja se ponderira za jednu trećinu, plaća za jednu šestinu, broj zaposlenika za jednu šestinu i imovina za jednu trećinu. Zbroj pondera jednak je broju jedan tako da je 100 % CCCTB-a raspoređeno u svim državama članicama. Države članice tada mogu primijeniti svoje nacionalne stope poreza na dobit na svoj udio u oporezivoj osnovici.” SWD(2016) 341 final

(14) Ako zemlje koje pružaju dobru infrastrukturu i opsežne poticaje za istraživanja i razvoj ne prime pravedan udio prihoda od poreza na dobit, njihovi poticaji za ostvarivanje povoljnog ulagačkog okruženja će se smanjiti ili čak potpuno ukloniti.

(15) „Normalna” dobit iznosila bi 70.

(16) Nakon naknade po načelu nepristranosti, preostala dobit iznosi 30. Ako bi se prijedlogu čimbenika za CCCTB dodao čimbenik istraživanja i razvoja (R), čimbenici u ključu raspodjele bili bi kapital, K, rad, L, prodaja, S i R. Ti čimbenici imaju jednaku težinu (svaki 1/4). Za tri zemlje potrebno je razmotriti 12 komponenata. Međutim, zemlja C ima samo jednu komponentu, a to je prodaja. Preostalih 11 komponenata jednako je podijeljeno između zemalja A i B, to jest svaka zemlja ima 5 1/2 komponenti (5,5/12 * 30) = 13 3/4. Porezna osnovica za zemlju C iznosi (1/12*30) = 2 1/2. Za zemlje A i B dodatna porezna osnovica od 13 3/4 sastoji se od 3 3/4 za K, 3 3/4 za L i 3 3/4 za R (ukupno 7 1/2 za K, 7 1/2 za L i 7 1/2 za R) te po 2 1/2 za S. Ukupan broj dodijeljen za S također iznosi 7 1/2.

(17) Kad bi se cijela porezna osnovica temeljila samo na prodaji, zemlji C u prethodno navedenom primjeru dodijelila bi se porezna osnovica od 25. Kad bi se samo rezidualna dobit dodijelila na temelju komponente prodaje, odgovarajuća porezna osnovica za zemlju C iznosila bi 7,5.

(18) Future Taxation of Company profits – What to do with Intangibles? („Buduće oporezivanje dobiti poduzeća – Što s nematerijalnom imovinom?”, Sigurd Næss-Schmidt, Palle Sørensen, Benjamin Barner Christiansen, Vincenzo Zurzolo, Charlotta Zienau, Jonas Juul Henriksen i Joshua Brown, Copenhagen Economics, 19. veljače 2019.

18.10.2019

Službeni list Europske unije

C 353/23

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Prema otpornijem i održivijem europskom gospodarstvu”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 353/05)

Izvjestitelj: Javier DOZ ORRIT

Odluka Plenarne skupštine:	24.1.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika (samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	2.7.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	17.7.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	545
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	169/4/6

Preambula

Ovo je mišljenje dio paketa koji se sastoji od dva usporedno sastavljena samoinicijativna mišljenja EGSO-a: „Prema otpornijem i održivijem europskom gospodarstvu” i „Nova vizija za dovršetak ekonomske i monetarne unije”. Paket je osmišljen kao izravan doprinos gospodarskom programu novog Europskog parlamenta i Europske komisije koji preuzimaju dužnost 2019. Postoji jasna potreba za novom europskom gospodarskom strategijom u vidu pozitivnog diskursa za budući razvoj gospodarstva EU-a u globalnom kontekstu, koja bi doprinijela poboljšanju otpornosti EU-a na gospodarske šokove te gospodarskoj, socijalnoj i okolišnoj održivosti gospodarskog modela EU-a, čime bi se vratilo povjerenje, stabilnost i zajedničko blagostanje u korist svih Europljana. Na temelju napretka postignutog posljednjih godina ta bi strategija mogla biti osnova za daljnju gospodarsku, fiskalnu, financijsku, socijalnu i političku integraciju koja je potrebna za postizanje ciljeva europske ekonomske i monetarne unije.

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Europske integracije nalaze se na raskršću. Pouka iz nedavne dugotrajne gospodarske krize i dubokih društvenih ožiljaka koje je ostavila u nekoliko država članica jest da odsustvo gospodarske i socijalne konvergencije među državama članicama i regijama predstavlja prijetnju političkoj održivosti europskog projekta i svim koristima koje je on donio europskim građanima.

1.2.

S obzirom na antropogene klimatske promjene i izlaženje iz okvira brojnih ograničenja planeta, valja preispitati naš model proizvodnje i potrošnje. U skladu s Pariškim sporazumom sklopljenim na konferenciji COP21 i UN-ovim ciljevima održivog razvoja EU je postavio cilj postizanja klimatski neutralnog gospodarstva do 2050. godine. Kako bi se to postiglo, bit će potreban sveobuhvatan i dosljedan politički okvir.

1.3.

Razvijanje otpornosti gospodarstva i tržišta rada uz gospodarsku, socijalnu, okolišnu i institucionalnu održivost trebalo bi biti načelo za usmjeravanje politika koje će poticati uzlaznu konvergenciju i pravednost pri prijelazu na klimatski neutralno gospodarstvo (odnosno gospodarstvo obilježeno ravnotežom između emisije i apsorpcije stakleničkih plinova), uz istodobno upravljanje izazovima koje predstavljaju digitalizacija i demografske promjene.

1.4.

Kako bi se omogućila gospodarska politika koja povećava gospodarsku i socijalnu otpornost te otpornost tržišta rada, potrebno je nastaviti i ojačati poticanje jačanja institucionalne arhitekture EMU-a. Potrebno je nastaviti s uspostavljanjem fiskalnog kapaciteta na razini europodručja, s reformom postojećih fiskalnih pravila kako bi se očuvala javna ulaganja tijekom pada gospodarske aktivnosti, s uspostavljanjem zajedničke sigurne imovine te s dovršavanjem bankovne unije i unije tržišta kapitala, barem u postupnim koracima. Nadalje, treba promicati mjere za izbjegavanje nepravednog poreznog natjecanja među zemljama članicama.

1.5.

Kako bi se smanjile socijalne ranjivosti i time povećala otpornost, moraju se usvojiti učinkovite europske i nacionalne mjere kako bi se poništio trenutačni trend povećanja nejednakosti u pogledu prilika i ishoda.

1.6.

Načelo pravednog prijelaza mora se razviti i primijeniti u nastojanju da se do 2050. postigne cilj ugljično neutralnog gospodarstva EU-a. To također podrazumijeva jamstvo da se učinci klimatskih politika jednako dijele i da se upravlja prijelazima u okviru tržišta rada na način koji je usmjeren budućnosti uz puno sudjelovanje socijalnih partnera. Održivo gospodarstvo treba integrirati sve tri dimenzije održivosti: gospodarsku, socijalnu i okolišnu.

1.7.

Države članice trebale bi poduzeti inicijative za provedbu europskog stupa socijalnih prava poduzimanjem zakonodavnih inicijativa na nacionalnoj razini i osiguravanjem odgovarajućeg financiranja. EU bi trebao doprinijeti ovom financijskom naporu u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021. –2027.

1.8

Jačanje konkurentnosti europskog gospodarstva, odnosno njegove sposobnosti da poveća produktivnost i životni standard na održiv način, pri čemu istodobno treba postati klimatski neutralno, među ostalim uz pomoć istraživanja, razvoja te brojnijih i boljih vještina za radnu snagu, treba biti povezano s tim inicijativama.

1.9.

Sporazum o veličini i obliku predstojećeg VFO-a trebao bi odražavati imperative razvoja otpornosti i održivog gospodarstva.

1.10.

S obzirom na međusobnu povezanost različitih aspekata otpornog i održivog gospodarstva, sudjelovanje reprezentativnih organizacija socijalnih partnera i civilnog društva u kreiranju politika te u ciklusima provedbe trebalo bi biti formalizirano i, ako je to potrebno, ojačano na nacionalnoj i europskoj razini.

1.11.

Europske institucije i države članice trebale bi putem europskog semestra, VFO-a za razdoblje 2021. –2027. te drugih zakonodavnih i vladinih instrumenata uspostaviti program koherentnog djelovanja za promicanje i jačanje ključnih čimbenika kojima se potiče otpornost gospodarstva diljem EU-a i konvergencije država članica u vezi s tim čimbenicima.

2. Otpornije i održivije europsko gospodarstvo

2.1.

Razvijanje veće otpornosti na (gospodarske) šokove cilj je koji dobiva na važnosti u raspravama o (gospodarskoj) politici u EU-u, a posebice u europodručju. To je posljedica trajnih gospodarskih, socijalnih i političkih ožiljaka koje su nedavne gospodarske i financijske krize ostavile u nekoliko država članica EU-a, ali i predviđanja vrlo disruptivnih učinaka na europska gospodarstva i društva koji se očekuju od četvrte industrijske revolucije te prijeke potrebe da se riješi problem klimatskih promjena i ostane u granicama mogućnosti našeg planeta.

2.1.1.

U kontekstu ekonomske i monetarne unije (EMU) definicija otpornosti gospodarstva koju predlaže Europska komisija jest sposobnost zemlje da izdrži šok i brzo se oporavi do razine svojega potencijala [rasta] nakon što uđe u recesiju (1).

2.1.2.

U Izvješću petorice predsjednika i Bijeloj knjizi Komisije o produbljivanju EMU-a navodi se da bi države članice europodručja trebale konvergirati prema otpornijim gospodarskim i socijalnim strukturama, što bi trebalo „spriječiti gospodarske šokove koji imaju znatne i trajne učinke na razine prihoda i zaposlenosti” kako bi mogle smanjiti gospodarske fluktuacije, posebice duboke i produljene recesije.

2.1.3.

Međutim, treba napomenuti da se, iako otporan oporavak gospodarstva znači izbjegavanje ili učinkovito rješavanje dugotrajnih ometajućih učinaka šoka, s obzirom na cikličku i strukturnu prirodu promjena, gospodarstva ne moraju uvijek vraćati u stanje prije šoka (ili na tu razinu rasta). Primjerice, početak četvrte industrijske revolucije i prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo trebali bi po svemu sudeći dovesti do drugačijih gospodarskih modela. Važno je da političke institucije i socijalni akteri budu spremni djelovati na promjene, predviđajući njihove posljedice i usmjeravajući procese transformacije.

2.1.4.

Ekonomski otporna gospodarstva mogu imati različita obilježja. Mogu imati nisku razinu ranjivosti na određene vrste šokova (npr. makroekonomske ili financijske šokove). Kad su uistinu pogođena šokom, otporna gospodarstva mogu ublažiti njegov utjecaj umanjujući učinke na razinama proizvodnje i zaposlenosti i/ili se mogu brzo oporaviti s pomoću prilagodbe. Stoga se za poboljšanje otpornosti mogu primijeniti različite vrste intervencija u okviru politika i njihove različite kombinacije, odnosno politike pripreme, prevencije, zaštite, poticanja (promjene) i transformacije. Visok udio javnog duga u BDP-u može predstavljati poteškoće u pogledu otpornosti. S jedne strane može izazvati pretjeranu osjetljivost na šokove, a s druge može ograničiti sposobnost država članica da odgovore na negativne šokove.

2.1.5.

Otpornost gospodarstva može se postići na načine koji imaju vrlo različite učinke na dobrobit različitih skupina u društvu. Dobrobit radnika uvelike ovisi o tome koliko su stabilni, sigurni i jednako raspoređeni njihovi prihodi i mogućnosti zapošljavanja. Stoga bi prednost trebalo davati politikama kojima se promiču otpornost gospodarstva i otpornost tržišta rada, pri čemu se otpornost tržišta rada definira kao sposobnost tržišta rada da izdrži gospodarski šok s ograničenim gubicima u pogledu dobrobiti radnika. Međutim, sve veći udio nesigurnih radnih mjesta i nestandardnih oblika zaposlenja u ukupnom broju novih radnih mjesta jasan je podsjetnik da se otpornost gospodarstva i tržišta rada nužno ne podudaraju. Kvaliteta zapošljavanja predstavlja čimbenik otpornosti, u pogledu osjetljivosti i odupiranja kao i u pogledu oporavka.

2.2.

Cilj je politike u EU-u uspostavljanje održivijeg europskog gospodarstva. U skladu sa strateškom dugoročnom vizijom Junckerove Komisije za „prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo EU-a” do 2050., koja se, među ostalim, temelji na ciljevima UN-a za održivi razvoj (ciljevi održivog razvoja), održivo gospodarstvo treba biti ono koje integrira sve tri dimenzije održivosti: gospodarsku, socijalnu i okolišnu.

2.2.1.

Opća definicija održivosti gospodarstva jest sposobnost gospodarstva da neograničeno podupire utvrđenu razinu gospodarske proizvodnje. Riječ je o izbjegavanju velikih makroekonomskih neravnoteža. Često povezujući dva koncepta održivog gospodarstva i gospodarske održivosti, proces EU-a za koordinaciju gospodarske politike, prije svega europski semestar, u svojoj je srži izrađen kako bi slijedio potonju dimenziju, ali ne uspijeva u potpunosti odraziti širi koncept održivog gospodarstva. Primjerice, u dokumentu za razmatranje Komisije „Prema održivoj Europi 2030.” navodi se da su „od ključne važnosti zdravi proračuni i moderna gospodarstva, dok je napretkom prema uravnoteženim fiskalnim politikama i strukturnim reformama smanjena razina duga i potaknuto otvaranje radnih mjesta” (2).

2.2.2.

Kriza i politička reakcija na nju doveli su do znatnog nazadovanja u socijalnoj koheziji, uz negativne političke posljedice. Socijalna održivost ugrožena je zbog sve većih nejednakosti u pogledu mogućnosti i ishoda koji se mogu uočiti u mnogim europskim zemljama i drugim razvijenim zemljama, ali i na globalnoj razini, pri čemu su dijelovi društva „zapostavljeni”. Veća nejednakost znači i veću ranjivost na šokove, što je proturječno većoj otpornosti. Nejednakost u bogatstvu također je oprečna gospodarskoj održivosti jer smanjuje produktivnost reinvestiranja bogatstva i djelotvornost društva. Neuspjeh u suzbijanju pokretača tih nejednakosti u mnogim je slučajevima povezan s negativnim političkim reakcijama u mnogim zemljama naspram tradicionalnih političkih stranaka i njihova proeuropskog programa.

2.2.3.

Socijalna održivost neminovno će se suočiti s dodatnim pritiscima zbog četvrte industrijske revolucije i promjena koje ona donosi u pogledu rada i dobrobiti u Europi i drugdje.

2.2.4.

Uz nepromišljeno iscrpljivanje prirodnih i ekoloških resursa, sadašnji model proizvodnje i potrošnje premašuje nekoliko dimenzija ograničenja planeta (klimatske promjene, biološka raznolikost, oceani, zagađenje itd.) i predstavlja egzistencijalnu prijetnju budućim generacijama.

2.2.5.

Socijalno i okolišno održivi razvoj stoga bi podrazumijevao zadržavanje u „sigurnom i pravednom prostoru za čovječanstvo” (3) osiguravanjem odgovarajuće socijalne osnove svim članovima društva, istodobno ostajući u okviru ograničenja planeta. Kako bi se to ostvarilo, nužna je temeljna revizija postojećeg modela proizvodnje i potrošnje („model rasta”) utemeljenog na „održivom rastu” (4). Ta vizija utire put strukturnoj promjeni europskog gospodarstva, potičući održivi rast i zapošljavanje.

2.2.6.

U kontekstu prethodno navedenog i u skladu s mišljenjem EGSO-a NAT/542 (5), održivi rast znači da se rast ne bi trebao temeljiti samo na količini već još i više na kvaliteti, što podrazumijeva rast: i. koji se temelji na čistoj energiji i odgovornoj upotrebi materijala bez iskorištavanja okoliša i rada; ii. koji se temelji na zatvorenom protoku dohotka između kućanstava, poduzeća, banaka, vlade i trgovinskih subjekata kojim se prevladavaju trenutačna uska grla zbog financijske rascjepkanosti, djelujući na socijalan i ekološki način; iii. koji omogućuje pravedne uvjete života ispunjavajući potrebe svih u okviru ograničenja planeta; iv. kojim se u obzir također uzima neplaćeni rad skrbnika, uglavnom žena; te v. kojim se osigurava da se gospodarski rast ne mjeri samo godišnjim protokom nego i zalihama bogatstva i njihovom raspodjelom.

Sve te značajke u biti nedostaju u postojećem modelu.

2.3.

Održivo gospodarstvo ima obilježja koja promiču otpornost, utoliko što gospodarska održivost smanjuje rizike povezane s makroekonomskim i financijskim neravnotežama.

2.4.

Međutim, prijelaz na održivo gospodarstvo koje integrira gospodarsku, socijalnu i okolišnu održivost nesumnjivo će zahtijevati dalekosežne promjene koje se mogu opisati kao intenzivan i dugotrajan, ali i predvidiv šok. Postojanje otpornosti u odnosu na tu tranziciju iziskivat će mjere kojima se olakšava i promiče prilagodljivost gospodarstava, društava i pojedinaca novom modelu. U tom će smislu pokazivanje otpornosti olakšati pravedan prijelaz na održivo gospodarstvo.

2.5.

Integriranim i holističkim konceptom te političkim okvirom za održivost trebaju se također uzeti u obzir dva dodatna megatrenda koja će oblikovati budućnost europskog gospodarstva i tržišta rada – starenje društva i demografske promjene te obrasci globalizacije koji se mijenjaju i koji, osim smanjenja multilateralizma, obuhvaćaju i snažnije migracijske tokove.

2.6.

Rezultati koje su europske zemlje ostvarile tijekom protekle krize vrlo su raznoliki sa stajališta otpornosti. Gospodarski i socijalni učinak krize razlikuje se od države članice do države članice. U gotovo svim državama članicama došlo je do znatnog smanjenja BDP-a; u nekoliko njih recesija je dovela do velikog gubitka radnih mjesta u razdobljima različitog trajanja. Kako bi se iz velike recesije izvukle odgovarajuće pouke koje će doprinijeti jačanju otpornosti i održivosti europskog gospodarstva i društava, potrebno je analizirati strukturne čimbenike koji utječu na osjetljivost i sposobnost oporavka, kao i politike koje su se primjenjivale (iznimno stroga štednja od 2010. i selektivna fleksibilnost od 2014.). To se mora učiniti uz pomoć glavnih ekonomskih parametara, ali i socijalnih i okolišnih pokazatelja.

3. Dvije velike tranzicije

3.1. Prema zelenom, klimatski neutralnom gospodarstvu

3.1.1.

Prijelaz na zeleno i dekarbonizirano gospodarstvo u Europi usklađen je s dva međunarodna okvira: ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda (ciljevi održivog razvoja) i Pariškim sporazumom COP21. Ciljevi održivog razvoja predstavljaju sveobuhvatni globalni program. Države članice EU-a počele su prenositi međunarodne ciljeve održivog razvoja u nacionalne strategije i ciljeve održivosti. Cilj održivog razvoja br. 7 (osigurati pristup povoljnoj, pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji za sve), cilj održivog razvoja br. 12 (o održivoj potrošnji i proizvodnji) i cilj održivog razvoja br. 13 (o zaštiti klime) posebice utvrđuju strateške ciljeve na temelju načela zajedničke odgovornosti.

3.1.2.

Nacionalno utvrđenim doprinosima potpisnika Pariškog sporazuma utvrđuju se strateški ciljevi na razini zemalja. Prvi globalni pregled stanja proveden na konferenciji COP24 održanoj u Katowicama pokazuje da ambicije klimatske politike očito treba dodatno povećati.

3.1.3.

Europska komisija je u studenome 2018. pokrenula svoju dugoročnu viziju „Čist planet za sve: europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo”. EU će na temelju toga do početka 2020. donijeti svoje obveze u okviru klimatske politike i podnijeti ih Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), kako je zatraženo na temelju Pariškog sporazuma, a u obzir bi trebalo uzeti sljedeće aspekte.

3.1.4.

Ekologizacija gospodarstva zahtijeva koherentan skup makroekonomskih, industrijskih, sektorskih i radnih politika. Cilj je stvoriti pristojna radna mjesta duž cijelog lanca opskrbe, stvarajući prilike za zapošljavanje na širokoj razini.

3.1.5.

Održivim razvojem treba se koherentno baviti u svim područjima politike. Takav politički okvir zahtijeva uspostavljanje institucionalnih mehanizama kako bi se osiguralo sudjelovanje svih relevantnih dionika na svim razinama, koje bi se dijelom temeljilo na uravnoteženom rasponu oblika vlasništva (javno, privatno, zajedničko i zadružno). Potrebna je i europska koordinacija nacionalnih politika koje osiguravaju visoke razine konvergencije među državama članicama. Posljedice promjene gospodarskog modela na zapošljavanje moraju se rješavati pravednim prijelazom koji će se konkretizirati putem socijalnog dijaloga i dijaloga civilnog društva koji povezuju nacionalnu i europsku razinu.

3.2. Prema digitalnom gospodarstvu

3.2.1.

Digitalizacija i automatizacija vjerojatno će imati pozitivne i negativne učinke na gospodarstvo i društvo. S jedne strane predstavljaju velik potencijal za povećanje produktivnosti, posebno u uslužnim sektorima, gdje je ona obično na niskoj razini, i za decentralizaciju inovacijskih aktivnosti u rubnije lokacije.

3.2.2.

S druge strane imaju potencijal za migraciju radnika, posebice pri rutinskim nekognitivnim zadacima. S obzirom na to da tehnološke revolucije u prošlosti nikada nisu rezultirale trajno masovnom nezaposlenošću jer su prijašnji migracijski poslovi zamijenjeni novima, tranzicija vjerojatno neće biti neometana ili bezbolna bez napora u svrhu prilagodbe.

3.2.3.

Javne politike u području obrazovanja mogu reformirati obrazovne sustave tako da oni studente osposobe vještinama koje povećavaju njihovu sposobnost da se nose s tehnološkim promjenama i omogućuju im da budu prilagodljiviji tijekom svojih karijera kako bi uspješno sudjelovali na tržištu rada.

3.2.4.

Javne politike također mogu usmjeriti tehnološki napredak u smjerovima koji umanjuju njegov negativan utjecaj na zapošljavanje.

4. Neki od temelja otpornog i održivog gospodarskog modela te političke strategije za njegovo ostvarivanje

4.1.

Kako bismo izgradili otpornost gospodarstva koja je usklađena s otpornošću tržišta rada i socijalnom otpornošću, treba razviti brojne alate za pripremu, prevenciju, zaštitu, poticanje (promjena) i transformaciju koji će se odgovarajuće primjenjivati ovisno o intenzitetu i trajanju izazova s kojima su gospodarstva suočena.

4.2.

U slučaju EMU-a trebalo bi izbjegavati nagomilavanje rizika, koji, kao što se tijekom posljednje krize pokazalo, mogu stvoriti velike poremećaje. U tu je svrhu „postupak makroekonomske neravnoteže” bio korak u pravom smjeru. Međutim, još je uvijek ispunjen asimetričnostima s obzirom na način kojim se bavi različitim neravnotežama (primjerice, deficiti u odnosu na suficite tekućeg računa) i ne daje obvezujuće preporuke za prilagodbu, posebno za države članice s pretjerano velikim suficitima tekućeg računa. Stoga je postupak potrebno prilagoditi.

4.2.1.

Na sličan način treba izbjegavati velike razlike u inflaciji i nominalnim stopama plaća. Korisno opće pravilo za koordinaciju diljem europodručja trebalo bi biti da nominalne plaće rastu u skladu sa zbrojem ciljne stope inflacije ESB-a i stope rasta produktivnosti na sektorskoj razini. Industrijske politike trebale bi promicati dodatan rast produktivnosti u siromašnijim državama članicama kako bi se poticala konvergencija. Takva kretanja također bi mogla ublažiti nominalnu divergenciju među državama članicama u europodručju, čime bi se povećala učinkovitost monetarne politike.

4.3.

Za otpornost gospodarstva usklađenu s otpornošću tržišta rada također bi bilo potrebno da, umjesto stavljanja cjelokupnog tereta prilagodbe na šokove na tržišta rada, makroekonomske politike, posebice one fiskalne, imaju prostora da budu dovoljno aktivne kako bi bile protuteža učincima šokova, posebice recesija koje utječu na neke države članice, a na druge ne. Uspostava fiskalnog kapaciteta na razini europodručja bila bi najučinkovitiji način da se to postigne, premda bi također moglo funkcionirati rješenje kojim se nacionalnim fiskalnim politikama daje veće područje primjene. Fiskalne politike s većim kapacitetom za stabiliziranje nacionalnih gospodarstava na njihovoj razini aktivnosti s najvećom zaposlenosti također bi olakšale izgradnju održivih fiskalnih rezervi.

4.4.

Pravilno funkcioniranje automatskih stabilizatora i sustava socijalne zaštite čimbenici su koji jačaju otpornost gospodarstva. Kako bi njihovo djelovanje bilo kompatibilno s održivim javnim financijama, porezni sustavi država članica moraju osigurati dostatna sredstva. Uravnoteženo oporezivanje također je ključni čimbenik otpornosti.

4.5.

Poslovno okruženje povoljno za ulaganja i inovacije, pravilno funkcioniranje financijskih tržišta i povećanje sposobnosti dijeljenja financijskih rizika čimbenici su koji jačaju otpornost gospodarstva. U skladu sa svojim ranijim mišljenjem o „Promicanju inovativnih poduzeća brzog rasta” (6), EGSO smatra da je potrebno promicati politike za poticanje tih čimbenika. Zbog toga je podržao inicijative Komisije o bankovnoj uniji i uniji tržišta kapitala. Međutim, EGSO ide još dalje i vjeruje da koncept financijske održivosti također treba uzeti u obzir u financijskom sustavu, kao što je navedeno u njegovu mišljenju o Akcijskom planu Komisije o financiranju održivog rasta (7).

4.6.

Politike kojima se olakšava prijelaz na digitalno gospodarstvo te na klimatski neutralan i okolišno održiv model također bi trebale osigurati da te tranzicije budu pravedne. Pravedna tranzicija ne bi smjela biti „dodatak” klimatskoj politici ili politici digitalizacije nego mora biti sastavni dio okvira politike održivog razvoja. Politike pravedne tranzicije trebale bi biti usmjerene na ispravljanje negativnih distribucijskih učinaka (koji su degresivni) mjera klimatske politike (u mjeri u kojoj se one pojavljuju kao veće relativno opterećenje za skupine s nižim primanjima), trebale bi se usmjeriti na aktivno upravljanje tranzicijama tržišta rada te bi se trebale baviti i pitanjima regionalnog razvoja (primjerice, gospodarski osjetljive regije koje uvelike ovise o energetski intenzivnim industrijama).

4.6.1.

Pravedna tranzicija ima dvije glavne dimenzije, u smislu „ishoda” (novo zapošljavanje i socijalni okvir u dekarboniziranom gospodarstvu) i „procesa” (kako to postići). „Ishod” bi trebao biti dostojan rad za sve u uključivom društvu uz iskorjenjivanje siromaštva. Proces, odnosno kako to postići, trebao bi se temeljiti na tranziciji kojom se upravljanja, uz smisleni socijalni dijalog na svim razinama kako bi se osiguralo da je podjela opterećenja pravedna i da nitko nije zanemaren.

4.7

U središtu strategija za jačanje otpornosti koje bi dovele do pravedne transformacije našeg gospodarskog modela u predstojeće izazove moraju postojati strategije za ulaganja, uključujući javna ulaganja, u vještine i obrazovne sustave, ili društvena ulaganja u širem smislu, te u tehnologije koje promiču održivost okoliša.

4.7.1.

Kako bi se izdržali učinci digitalizacije, bit će potreban razvoj vještina i kapaciteta koji će pojedincima omogućiti obavljanje nerutinskih kognitivnih zadataka te sposobnosti obnavljanja vještina tijekom života. Budući da se pokazalo da postojeće (i rastuće) nejednakosti u velikoj mjeri određuju akademske rezultate učenika/studenata, važno je da se uvedu strategije društvenih ulaganja kako bi se osiguralo da nitko ne bude zanemaren.

4.7.2.

Moraju se povećati i javna i privatna ulaganja u buduće klimatski neutralno gospodarstvo kako bi se postigli ambiciozniji ciljevi EU-a za smanjenje emisija do 2030., a bit će potrebne i radikalne promjene kako bi se do 2050. ostvarila nulta neto stopa emisija u skladu s ciljevima iz Pariškog sporazuma, kao što je Komisija potvrdila u svojoj komunikaciji (COM(2018) 773 final). Ulaganja EU-27 u obnovljivu energiju 2017. godine su iznosila samo 50 % razine koju je dosegla 2011., a 30 % manje nego 2016. godine (8). Trajna slabost ulagačke aktivnosti u obnovljive izvore energije u Europi također je u suprotnosti s visokom razinom subvencija koje još uvijek postoje za fosilna goriva u državama članicama. Problem nije samo nedovoljno ulaganje nego i to što raspodjela postojećih resursa nije funkcionalna. Jasni ciljevi politike i koherentniji politički okvir potrebni su kako bi se preokrenuli negativni trendovi. U svakom slučaju, kraj doba fosilnih goriva u Europi mora biti popraćen nužnim ulaganjima koja osiguravaju zaštitu radnika, stvaranje novih radnih mjesta i potporu lokalnom razvoju. O procesima tranzicije mora se pregovarati sa socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva te moraju biti povezani s transparentnošću i učinkovitim politikama komunikacije.

4.8.

Sadašnja tumačenja konkurentnosti usmjerena su na tumačenje koje se temelji na troškovima, prvenstveno na troškovima rada, ali i na promatranje troškova energije kao jednog od faktora proizvodnje. Održavanje konkurentnosti obično je usmjereno na razvoj jediničnih troškova rada. Kvalitativni elementi konkurentnosti trebaju dobiti na važnosti u smislu produktivnosti rada, produktivnosti resursa i energetske učinkovitosti te bi ih nacionalni odbori za produktivnost također trebali uzimati u obzir.

4.9.

Stoga bi jedan od važnih ciljeva trebao biti uključivanje mehanizma europskog makroekonomskog upravljanja u prihvaćanje sveobuhvatnog i integriranog pristupa konceptu „održivog gospodarstva” koji obuhvaća socijalne i okolišne pokazatelje u procesu semestra te time jača otpornost i održivost.

5. Instrumenti upravljanja i gospodarske politike na razini EU-a i država članica za prijelaz prema otpornijem i održivijem gospodarstvu

5.1.

Važnost ulaganja, posebice javnih ulaganja, za poticanje prilagodbe na predstojeće tranzicijske procese te fiskalnih politika za poticanje apsorpcija šokova znači da postoji imperativ stvaranja prostora za fiskalne politike u tu svrhu na razini EU-a i na nacionalnim razinama. EU bi si trebao postaviti cilj dostizanja razine ulaganja koju je ostvario prije krize u kratkom vremenskom razdoblju. To bi značilo zatvaranje ulagačkog jaza, a time i povećanje ulaganja za dva do tri postotna boda BDP-a ili otprilike 300 milijardi eura godišnje za EU-28 (9).

5.2.

Kako bi se ojačala prihodovna strana i osigurali dovoljni fiskalni resursi u EU-u i državama članicama, potrebno je pojačati napore protiv porezne prijevare, izbjegavanja plaćanja poreza, pranja novca, poreznih oaza i nepoštene porezne konkurencije među državama članicama. Ne dovodeći u pitanje podržavanje inovacija, države članice trebale bi se dogovoriti o koordiniranju djelovanja na razini EU-a u cilju poticanja digitalnih divova da plaćaju pravedni udio poreza svakoj državi članici u kojoj ostvaruju dobit.

5.3.

Potrebno je poboljšati sustav EU-a za gospodarsko upravljanje, uključujući i strukturu EMU-a, kako bi se izbjeglo kočenje gospodarskog rasta i opterećivanje nacionalnih fiskalnih politika zadaćama koje ne mogu i ne bi trebale rješavati.

5.4.

Uspostavljanje dovoljno velikog fiskalnog kapaciteta na razini europodručja, kako bi se osigurala stabilizacija u slučaju šokova, bilo bi najpoželjnija opcija, za koju se, međutim, čini da je trenutačno zaustavljena.

5.5.

Očuvanje područja primjene na nacionalnoj razini za zaštitu javnih ulaganja, posebice tijekom recesija, također bi trebalo biti visoko na popisu prioriteta. Ne dovodeći u pitanje zadržavanje održivosti javnih financija, postojeća fiskalna pravila EU-a mogla bi se izmijeniti ili tumačiti na način kojim se isključuju javna ulaganja, posebice društvena ulaganja i ulaganja u ekološke projekte, iz izračuna deficita (10).

5.6.

Bankovnu uniju treba dovršiti uspostavljanjem europskog sustava osiguranja depozita i zajedničkom fiskalnom zaštitom za jedinstveni sanacijski mehanizam. EGSO ponavlja svoju zabrinutost zbog prepreka koje nekoliko vlada postavlja na putu dovršenja tih dvaju projekata koji su ključni za očuvanje financijske stabilnosti i, u konačnici, privatnih ulaganja u europodručju, a koji su tako povezani s povećanjem otpornosti.

5.7.

Valja uspostaviti zajedničku sigurnu imovinu, smanjiti financijsku fragmentaciju promicanjem unije tržišta kapitala, podupirati potencijal monetarne politike i oslabiti vezu između država i banaka zamjenom državnih obveznica u bilancama banaka. Potonje bi također otvorilo put potrebnim, ali dosad politički teškim reformama koje će znatno produbiti EMU. Zemlje koje ne pripadaju europodručju mogle bi sudjelovati u programu zajedničke sigurne imovine. Monetarne vlasti i tijela odgovorna za europsku ekonomsku politiku trebaju uzimati u obzir stanje u tim zemljama kako bi se osigurala otpornost cijelog europskog financijskog sustava.

5.8.

Razvoj otpornosti trebao bi se na naglašeniji i sustavniji način uključiti u europski semestar u cilju ostvarivanja uzlazne konvergencije i održivosti u svim fazama, od godišnjeg pregleda rasta (koji bi mogao postati godišnji pregled rasta i održivosti) do nacionalnih programa reformi i preporuka za pojedine zemlje.

5.9.

Postoje brojni čimbenici koji utječu na otpornost gospodarstva, a koji su temeljni za funkcioniranje EMU-a. Europske institucije i države članice trebale bi putem europskog semestra, VFO-a za razdoblje 2021. –2027. te drugih zakonodavnih i vladinih instrumenata uspostaviti program koherentnog djelovanja za promicanje i jačanje ključnih čimbenika kojima se promiče otpornost gospodarstva diljem EU-a i konvergencije država članica u vezi s tim čimbenicima.

5.10.

Konačno, EGSO smatra da bi programom djelovanja trebalo obuhvatiti sljedeće ključne čimbenike otpornosti:

a)	ojačati financijsku stabilnost: povećati financijski kapacitet Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), promicati europsku poreznu politiku koja obuhvaća fiskalno usklađivanje, olakšati fiskalnu dostatnost država članica i uspostaviti učinkovite mehanizme za borbu protiv porezne prijevare;

b)	dovršiti monetarnu uniju proširivanjem ciljeva ESB-a, stvarajući jedinstvenu europsku riznicu s mogućnošću izdavanja duga, poboljšavajući upravljanje europodručjem i čineći ga demokratskijim;

c)	povećati produktivnost europskih gospodarstava usredotočujući se na ključne čimbenike kao što su ulaganja (javna i privatna), istraživanje, razvoj, obrazovanje i stručno osposobljavanje, poboljšanje poslovnog upravljanja i sudjelovanja radnika;

tržišta rada i kvaliteta zapošljavanja: ojačati kolektivno pregovaranje i socijalni dijalog, osigurati da automatski stabilizatori učinkovito funkcioniraju i osmisliti brojnije i bolje aktivne politike zapošljavanja. Uspostavom europskog sustava osiguranja za nezaposlene (kao dopune nacionalnim sustavima) mogao bi se stvoriti instrument paneuropske gospodarske otpornosti kojim bi se ujedno ojačala i politička kohezija Unije. Tražimo od europskih institucija da analiziraju mogućnost financiranja tog instrumenta unutar višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2021. do 2027.;

e)	promicati socijalnu koheziju i napredak u ostvarivanju uključivijeg društva primjenom europskog stupa socijalnih prava uz odgovarajuće financiranje; i

f)	promicati stvaranje povoljnog okruženja za poslovna ulaganja i poboljšati financiranje poduzeća, što hitnije dovršiti uniju tržišta kapitala i bankovnu uniju, uključujući europski sustav osiguranja depozita (EDIS).

5.11.

ESB će zajedno s većinom drugih središnjih banaka u svijetu vjerojatno nastaviti s „nekonvencionalnim” monetarnim politikama sve dok inflacijska očekivanja ostanu ispod razine cilja. Također bi trebalo razmotriti mogućnost izravnog financiranja ulaganja u projekte zelene i digitalne tranzicije.

5.12.

Predstojeći višegodišnji financijski okvir (VFO) trebao bi odražavati ambiciju razvijanja otpornog i održivog gospodarstva. Prijedlog Komisije za VFO za razdoblje 2021. –2027. neće omogućiti dostatna sredstva za jačanje sljedećih čimbenika otpornosti: ulaganja i nova funkcija stabilizacije ulaganja; kohezijske politike koje pogoduju gospodarskoj i socijalnoj konvergenciji država članica; politike unutarnje socijalne kohezije upisane u europski stup socijalnih prava; i pravedne tranzicije koje se zagovaraju u ovom mišljenju. EGSO ponavlja zahtjev sadržan u mišljenju o Višegodišnjem financijskom okviru nakon 2020 (11). o tome da financijska sredstva dostupna u sljedećem VFO-u dosegnu 1,3 % BND-a za EU-27. Predloženo smanjenje financiranja kohezijskih politika za 10 % u usporedbi s trenutačnim VFO-om u prijedlogu Europske komisije za VFO čini se posebno neprihvatljivim s obzirom na potrebu jačanja ključnih politika koje potiču otpornost i održivost.

5.12.1.

Trebalo bi uspostaviti namjenska financijska sredstva koja bi olakšala prijelaz na održivo gospodarstvo (primjerice, „fond za pravednu tranziciju”) u skladu s prijedlogom Europskog parlamenta iz 2018. za stvaranje takvog fonda s izdvajanjem od 4,8 milijardi eura.

5.12.2.

Strukturnu i kohezijsku politiku EU-a trebalo bi uključiti u paradigmu „održivoga gospodarstva”. Iako je ublažavanje klimatskih promjena (i prilagodba tome) postojeći prioritet u financiranju iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, ovaj se cilj uglavnom temelji na potpori za obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost. On još uvijek nije uključen u sva područja politike u smislu potpore tranziciji prema klimatski neutralnom gospodarstvu i ne postoje posebni prioriteti za pravedne tranzicije.

5.12.3.

EGSO izražava zabrinutost zbog toga što je financiranje projekata energije iz fosilnih goriva putem EIB-a i Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) veće od financiranja čiste energije. Iako je financiranje za plinsku infrastrukturu namijenjeno za „ƒprijelaznu energiju”, potrebno je primjenjivati strože ciljeve za emisije.

5.12.4.

Politike subvencija EU-a i država članica moraju biti u skladu s ciljem postizanja klimatske neutralnosti do 2050. Sve subvencije za gospodarske aktivnosti koje negativno utječu na postizanje tog cilja ili koje na druge načine štete okolišu treba što prije ukinuti.

5.13.

S obzirom na vrstu mjera i opseg napora potrebnih za izgradnju otpornijeg i održivijeg gospodarstva, bit će nužno aktivno sudjelovanje socijalnih partnera i drugih predstavnika organizacija civilnog društva u odabiru putova pravedne tranzicije i putova prema otpornosti. Jačanje sudjelovanja radnika i jačanje demokracije na radnom mjestu moglo bi pridonijeti većoj prilagodljivosti i otpornosti na razini industrije. To je čimbenik otpornosti koji pak pospješuje druge čimbenike s kojima je u pozitivnoj korelaciji u funkcioniranju poduzeća i gospodarstva: produktivnost, inovacijski kapacitet, kvalitetu zapošljavanja itd. Radničke zadruge također predstavljaju važan model demokracije u poduzeću, utemeljen na zajedničkom interesu i solidarnosti te neraskidivo povezan s lokalnim područjem.

5.13.1.

S druge strane, sudjelovanje radnika ključno je za uspjeh zelene i digitalne tranzicije. Moraju se upotrebljavati postojeći instrumenti za sudjelovanje radnika i demokraciju u poduzećima. Socijalni partneri i europske institucije moraju osigurati postojanje takvih instrumenata u svim zemljama EU-a i, zahvaljujući njima, uspostavu odnosa na temelju postupaka za socijalni dijalog kojima se promiču pravedne tranzicije. Smjernice ILO-a za pravedan prijelaz iz 2015 (12). pružaju skup praktičnih alata za vlade i socijalne partnere pri upravljanju tim procesom transformacije.

Bruxelles, 17. srpnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Europska komisija, Napomena za Euroskupinu: Otpornost gospodarstva u EMU-u, 13. rujna 2017.

(2) Dokument za razmatranje „Prema održivoj Europi do 2030.”, Europska komisija (2019.)

(3) Raworth (2017.)

(4) SL C 228, 5.7.2019., str. 37.

(5) SL C 143, 22.5.2012., str. 39.

(6) SL C 75, 10.3.2017., str. 6.

(7) SL C 62, 15.2.2019., str. 73.

(8) Frankfurt School-UNEP-BNEF (2018.)

(9) How to close the European investment gap? („Kako zatvoriti europski investicijski jaz?“), Michael Dauderstädt, Friedrich Ebert Stiftung

(10) SL C 262, 25.7.2018., str. 28. i mišljenje EGSO-a „Ekonomska politika europodručja”, SL C 159, 10.5.2019., str. 49.

(11) SL C 440, 6.12.2018., str. 106.

(12) Smjernice ILO-a za pravedan prijelaz na ekološki održiva gospodarstva i društva za sve, Međunarodna organizacija rada (ILO)

18.10.2019

Službeni list Europske unije

C 353/32

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Novoj viziji za dovršetak ekonomske i monetarne unije

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 353/06)

Izvjestiteljica: Judith VORBACH

Odluka Plenarne skupštine:	24.1.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika (samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	2.7.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	17.7.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	545
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	159/2/9

Preambula

Ovo je mišljenje dio paketa koji se sastoji od dva usporedno sastavljena samoinicijativna mišljenja EGSO-a: „Prema otpornijem i održivijem europskom gospodarstvu” i „Nova vizija za dovršetak ekonomske i monetarne unije”. Paket služi kao izravan doprinos gospodarskom programu novog Europskog parlamenta i Europske komisije koji preuzimaju dužnost 2019. Postoji jasna potreba za novom europskom gospodarskom strategijom u vidu pozitivnog diskursa za budući razvoj gospodarstva EU-a u globalnom kontekstu, koja bi doprinijela poboljšanju otpornosti EU-a na gospodarske šokove te gospodarskoj, socijalnoj i okolišnoj održivosti gospodarskog modela EU-a, čime bi se vratilo povjerenje, stabilnost i zajedničko blagostanje u korist svih Europljana. Na temelju napretka postignutog posljednjih godina ta bi strategija mogla biti osnova za daljnju gospodarsku, fiskalnu, financijsku, socijalnu i političku integraciju koja je potrebna za postizanje ciljeva europske ekonomske i monetarne unije.

EGSO je još 2014. izradio mišljenje o dovršetku EMU-a. U njemu je napravljena podjela na monetarni i financijski stup, gospodarski stup, socijalni stup te politički stup. Usvojena su i druga mišljenja o pojedinačnim stupovima. U okviru ovog mišljenja zadržana je struktura četiriju stupova radi izrade pregleda napretka i nedostataka EMU-a te, u konačnici, davanja niza preporuka novoj Komisiji i Europskom parlamentu u cilju ostvarenja snažne, uključive i otporne monetarne unije. EGSO općenito poziva europske institucije i nacionalne vlade da u okviru reforme EMU-a poduzmu izrazito ambiciozne korake u cilju ostvarenja integriranije, demokratskije i socijalno razvijenije Unije.

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Iako su na putu prema dovršetku EMU-a već učinjeni veliki koraci, svaki od četiriju njegovih ključnih stupova još je potrebno osnažiti. Pritom je potrebno pomno paziti na ujednačenost jer zapostavljanje jednog ili više stupova može dovesti do opasne neravnoteže. Također je važno voditi računa o izazovima koji proizlaze iz klimatskih promjena. Osim toga, među stupovima postoji i uzajamni utjecaj: primjerice, socijalno upravljanje gospodarskim stupom ujedno može pridonijeti osnaživanju socijalnog stupa i obrnuto. Pojedine konkretne mjere mogu se odnositi na više stupova.

1.2.

Iako je dovršetak EMU-a prijeko potreban, daljnji napredak usporen je raspravama država članica o političkom usmjerenju. Osim nepovoljnih gospodarskih izgleda, suočavamo se i s geopolitičkim nesigurnostima te planiranim Brexitom. Goleme izazove predstavljaju i razlike među državama članicama, nejednakosti u raspodjeli dohotka i bogatstva, klimatska kriza te predviđeni demografski razvoj.

1.3.

Otpornost na krize nužan je, ali nedovoljan preduvjet za dovršetak EMU-a. Potrebna je i pozitivna vizija, u skladu s člankom 3. Ugovora o EU-u. S obzirom na trenutačno stanje, EGSO preporučuje da se utvrde sljedeći prioriteti: održiv i uključiv rast, smanjenje nejednakosti, uzlazna konvergencija, osiguravanje rasta produktivnosti i konkurentnosti u skladu s ciljevima strategije Europa 2020., povoljni uvjeti za ulaganje i poduzeća, kvalitetna radna mjesta i adekvatne plaće, borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti, stabilne i održive javne financije, stabilan financijski sektor te postizanje ciljeva održivog razvoja do 2030. i ciljeva Pariškog klimatskog sporazuma.

1.4.

Preporuke EGSO-a koje se odnose na pojedinačne ključne stupove EMU-a:

1.4.1.

Stabilan monetarni i financijski stup kao temelj ukupnog gospodarskog razvoja

—	ESB: jačanje njegove stabilizacijske uloge i očuvanje njegove neovisnosti

—

odlučni koraci prema dovršetku bankovne unije i unije tržišta kapitala u skladu sa sljedećim prioritetima: stabilizacija u cilju stjecanja povjerenja, učinkoviti propisi, uravnotežena raspodjela rizika i smanjenje rizika u cilju sprječavanja novog opterećenja državnih proračuna u slučaju krize, uzimanje u obzir socijalnih posljedica regulative, obuhvaćanje klimatskih ciljeva, zaštita potrošača

—	bankovna unija: osiguravanje jedinstvenog mehanizma za sanaciju i primjena sustava EDIS, ponovno pokretanje rasprave o strukturnoj reformi i bankama u sjeni

—	unija tržišta kapitala: utvrđivanje prioriteta, odnosno poboljšanje nadzora, osnivanje agencije EU-a za kreditni rejting, sigurna imovina, poduzimanje koraka za usklađivanje u području pravila o stečaju

—	jačanje međunarodne uloge eura na temelju stabilnog, gospodarski jakog i socijalno uravnoteženog EMU-a

1.4.2.

Snažan gospodarski stup kao temelj blagostanja i socijalnog napretka

—	osnaživanje gospodarskog stupa u cilju izjednačenja stanja u državama članicama te poticanja rasta, produktivnosti i konkurentnosti

—

uravnoteženost mjera u području ponude i potražnje, što trenutačno podrazumijeva poticanje potražnje posvećivanjem veće pozornosti socijalnim pokazateljima u okviru europskog semestra, jačanje samostalnosti socijalnih partnera i sustavâ kolektivnog pregovaranja, brzo pokretanje Europskog nadzornog tijela za rad i primjena zlatnog pravila za ulaganja bez srednjoročnog ugrožavanja financijske i fiskalne stabilnosti

—	uspostava fiskalnog kapaciteta europodručja, koji bi se financirao s pomoću zajedničkog dužničkog instrumenta i u okviru kojeg bi isplate bile povezane s jačanjem gospodarske i socijalne strukture; pritom ove prijedloge treba smatrati tek prvim koracima

—	mjere za borbu protiv nepoštene porezne konkurencije i za sprječavanje utaje i izbjegavanja poreza

1.4.3.

Primjena socijalnog stupa kao temelja socijalnog i društvenog napretka

—	minimalni socijalni standardi u državama članicama na visokoj razini zaštite

—	ulaganje napora u pronalazak pravedne ravnoteže između dobre gospodarske osnove i snažne socijalne dimenzije

—	proširenje rasprave o ministru financija EU-a na raspravu o ministru EU-a za socijalnu politiku i politiku rada

1.4.4.

Politički stup kao temelj demokracije, solidarnosti i jedinstva

—	jačanje uključenosti Europskog parlamenta te socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva u donošenje ključnih odluka o socijalnoj i gospodarskoj politici

—	solidarno i usklađeno djelovanje kao temelj blagostanja i mira unutar EU-a, kao i političkog i gospodarskog značaja EU-a u globalnom kontekstu

—	brzo pristupanje europodručju onih država članica koje još nisu njegov dio.

2. Dovršetak EMU-a – Postignuća, izazovi i ciljevi

2.1.

Na putu prema dovršetku EMU-a već su učinjeni veliki koraci, pa danas već postoji značajna zajednička pravna stečevina. U Izvješću petorice predsjednika iz 2015. predstavljeni su ambiciozni planovi za produbljenje EMU-a. U lipnju 2019. Europska komisija objavila je dokument „Produbljenje europske ekonomske i monetarne unije: analiza stanja četiri godine nakon objave Izvješća petorice predsjednika” (1), u kojem je iznijela pregled postignutog napretka i od država članica zatražila provedbu dodatnih mjera. EGSO podržava taj zahtjev. I u okviru financijskog i gospodarskog stupa i u okviru socijalnog i demokratskog stupa još postoji znatna potreba za djelovanjem. EGSO posebno skreće pozornost na nužnost uspostave ravnoteže među svim područjima među kojima postoji odnos višestruke interakcije.

2.2.

Iako sve države članice dijele interes za očuvanje eura, dodatno produbljenje onemogućeno je raspravama država članica o smjeru kojim treba krenuti. Nesuglasje postoji između podjele rizika, koja podrazumijeva prekogranične prijenose i zajedničku odgovornost, i pristupa ublažavanju rizika, u okviru kojeg su za nužnu prilagodbu zadužene države članice, a gospodarska bi se otpornost trebala postići s pomoću strukturne transformacije. Međutim, na te se razlike ne stavlja dovoljan naglasak jer postoje i različite perspektive političkih stranaka i civilnog društva. Za dovršetak EMU-a potrebno je, unatoč različitim interesima i stajalištima, uvidjeti da su solidarnost i spremnost na kompromis nužan temelj za dobru zajedničku budućnost u Europi.

2.3.

Trenutačni gospodarski uvjeti predstavljaju izazov. Nakon dugotrajnog razdoblja krize, od 2014. gospodarstvo EMU-a ponovno ostvaruje rast, no on se usporio u drugom polugodištu 2018. godine. Tome je pridonijelo nekoliko čimbenika, kao što su globalno slabljenje intenziteta trgovine i gospodarskog razvoja, neriješeni trgovinski sporovi, ali i čimbenici unutarnje nesigurnosti, kao što je planirani Brexit. Usporavanje gospodarske dinamike u europodručju bilo je još i izraženije, i to zbog ovisnosti o vanjskoj potražnji te čimbenicima specifičnima za određene zemlje i sektore. Očekuje se da će gospodarski razvoj u EU-u biti i dalje umjeren (2). U buduće izazove spadaju klimatska kriza, tehnološke promjene, protekcionizam i kibernapadi, kao i digitalne i kriptovalute. U nedavnom izvješću ESPAS-a zaključuje se da je porast globalne temperature, koji će pored ostalog dovesti i do znatnog pada produktivnosti, najvažniji politički problem današnjice sa značajnim ekonomskim i financijskim posljedicama (3).

2.4.

Iako je EU kao cjelina zbog razmjerno velikog bruto domaćeg proizvoda (ukupno i po glavi stanovnika i sve više stope zaposlenosti zabilježene posljednjih godina relativno bogat u globalnom kontekstu, socijalne nejednakosti među regijama i državama članicama i unutar društava ipak ugrožavaju koheziju (4). Riziku od siromaštva i socijalne isključenosti izloženo je 22 % građana EU-a. U više južnoeuropskih zemalja prosječne realne plaće 2019. godine niže su od onih iz 2009., što pridonosi stvaranju dodatnih realnih razlika u pogledu razine socioekonomskog blagostanja (5). Isto tako, u mnogim područjima postoji velika razlika u plaćama između spolova, a među radno sposobnim stanovništvom velik je udio onih koji su pogođeni siromaštvom zaposlenih ili nezaposlenošću. Kad je riječ o privatnoj neto imovini kućanstava, ESB je zaključio da u europodručju postoje velike nejednakosti. Najbogatijih 10 % posjeduje 51,2 % neto imovine (6). Time je stvoreno opasno plodno tlo za socijalne napetosti i sile koje pridonose podjeli.

2.5.

Nužno je postići poboljšanu otpornost na krize, no to nije dovoljno. Za dovršetak EMU-a nužna je pozitivna vizija, u skladu s člankom 3. Ugovora o EU-u. On se, među ostalim, odnosi na poticanje konkurentnog socijalnog tržišnog gospodarstva koje je usmjereno na punu zaposlenost i društveni napredak, kao i na zaštitu okoliša. S obzirom na trenutačno stanje, EGSO preporučuje da se utvrde sljedeći prioriteti: održiv i uključiv rast, smanjenje socijalnih i gospodarskih nejednakosti, uzlazna konvergencija, osiguravanje rasta produktivnosti i zaštita konkurentnosti u skladu s ciljevima strategije Europa 2020. (što podrazumijeva i ciljeve osim BDP-a (7)), povoljni uvjeti za ulaganje i poduzeća, kvalitetna radna mjesta i adekvatne plaće, borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti, stabilne i održive javne financije, stabilan financijski sektor te postizanje ciljeva održivog razvoja do 2030. i ciljeva Pariškog klimatskog sporazuma. EGSO također upućuje na svoje samoinicijativno mišljenje „Prema otpornijem i održivijem europskom gospodarstvu”.

3. Monetarni i financijski stup kao temelj gospodarskog razvoja

3.1.

EGSO naglašava veliki značaj stabilizacijske uloge ESB-a u slučaju krize. Sama najava guvernera središnjih banaka o kupnji državnih vrijednosnica u slučaju potrebe (program OMT) dovela je do smirenja tržištâ. Od 2015. program kvantitativnog popuštanja – uveden radi postizanja željene stope inflacije – doveo je do dodatnog smanjenja kamata, čime je olakšan pristup gotovini. Činjenica da banke trenutačno polažu sredstva u ESB, čak i kad postoje negativne kamate, ukazuje na potrebu za jačanjem gospodarskog stupa EMU-a. EGSO također predlaže konsolidaciju uloge ESB-a kao zajmodavca u krajnjoj nuždi. Potrebno je očuvati neovisnost ESB-a.

3.2.

Prema studiji ESB-a, financijski sektor EMU-a zadovoljavajuće ispunjava svoju funkciju financiranja MSP-ova (8). Uz poteškoće pri pronalasku klijenata, MSP-ovi trenutačno kao glavne probleme navode dostupnost kvalificirane radne snage i iskusnog rukovodećeg osoblja, dok nemogućnost pristupa financiranju smatraju manjim problemom. Time su u većoj mjeri pogođena poduzeća u određenim državama članicama, no i u njima dolazi do smanjenja napetosti. Studijom je obuhvaćen uzorak od 11 020 poduzeća iz europodručja, od kojih 91 % ima manje od 250 zaposlenika. EGSO naglašava važnost stabilnog financijskog temelja i za velika poduzeća.

3.3.

EGSO poziva institucije EU-a da hitno i dosljedno potiču dovršetak bankovne unije i unije tržišta kapitala te da time stvore temelj za potpuno prevladavanje financijske krize i stvore otporan EMU, u kojem ponovno vlada potpuno povjerenje. Pritom je potrebno uspostaviti ravnotežu između raspodjele rizika i smanjenja rizika, u cilju sprječavanja novog opterećenja državnih proračuna u slučaju krize, neovisno o tome radi li se o nacionalnoj razini ili o razini Zajednice. Kad je u pitanju reguliranje financijskog tržišta, učinkovitost mora imati prednost u odnosu na složenost. Potrebno je voditi računa i o socijalnim učincima regulacije, a izrazito je važna i zaštita potrošača.

3.3.1.

Financiranje bankovnim kreditima u odnosu na financiranje vlasničkim kapitalom u EU-u je mnogo češća opcija nego u SAD-u. EGSO se zalaže za diversifikaciju izvora financiranja, a time i veću podjelu rizika, što u EU-u podrazumijeva veći ponder financiranja vlasničkim kapitalom.

3.4.

EGSO prima na znanje napretke ostvarene u okviru bankovne unije te naglašava pozitivnu ulogu Komisije. Međutim, unatoč suprotnim najavama, države članice još uvijek nisu donijele nikakvu zajedničku odluku o korištenju Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM) kao zaštitnog mehanizma Jedinstvenog fonda za sanaciju (SRF). Također su u više navrata odbacile poduzimanje daljnjih koraka u smjeru provedbe jedinstvenog sustava osiguranja depozita (EDIS), koji je hitno potreban.

3.4.1.

EGSO smatra da je već trebao biti osmišljen konkretan vremenski okvir za EDIS (9). U okviru provedbe ESM-a kao zaštitnog mehanizma za SRF, EGSO preporučuje osnaživanje SRF-a, društveno održivo smanjenje razine loših kredita i snažne minimalne zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) (10). Osim toga, u okviru bankovne unije potrebno je i dalje dosljedno provoditi mjere protiv pranja novca. (11) Potrebno je nastaviti raspravu o strukturnoj reformi banaka u cilju smanjenja rizika na prihvatljivu razinu. EGSO se također zalaže za posvećivanje veće pozornosti potrebi za reguliranjem banaka u sjeni.

3.4.2.

EGSO ponovno ističe da poboljšanje i konsolidacija stupova bankovne unije treba podrazumijevati ostvarenje ciljeva održivog razvoja i ciljeva Pariškog klimatskog sporazuma. Kad su u pitanju kapitalni zahtjevi, potrebno je povoljnije postupanje sa zelenim investicijama i raznim jednostavnim uključivim dugoročnim zajmovima, posebno kad su povezani s energetskom učinkovitošću, energijom iz obnovljivih izvora itd.

3.5.

Dovršetak unije tržišta kapitala pridonosi ublažavanju šokova i poticanju ulaganja koja vrše poduzeća, a time i većoj konkurentnosti (12). Za razliku od bankovne unije koja se temelji na jasno definiranim stupovima, unija tržišta kapitala obuhvaća znatan broj raznih inicijativa, kao što su Direktiva o tržištima financijskih instrumenata (MiFID), Direktiva o platnim uslugama ili paneuropski osobni mirovinski proizvod (PEPP). Teško je donijeti zaključnu cjelokupnu ocjenu, no EGSO preporučuje primjenu sljedećih načela pri osmišljavanju: kao prvo, potrebna je usmjerenost na središnje projekte. Prednost treba dati poboljšanju nadzora. Komisija bi isto tako trebala ponovno pokrenuti raspravu o osnivanju agencije EU-a za kreditni rejting. Kad je u pitanju sigurna imovina, EGSO sa zanimanjem iščekuje prijedlog Komisije. Osim toga, potrebno je raditi na usklađivanju stečajnih propisa i poreza na dobit. S tim u vezi EGSO pozdravlja korake poduzete radi uvođenja zajedničke osnovice poreza na dobit, uz poduzimanje odgovarajućih mjera za suzbijanje nepoštene porezne konkurencije.

3.6.

EGSO pozdravlja inicijativu za jačanje međunarodne uloge eura, koji je trenutačno druga najvažnija valuta nakon američkog dolara. Europska komisija usto preporučuje dovršetak EMU-a te bankovne unije i unije tržišta kapitala, dodatne inicijative u financijskom sektoru te veću upotrebu eura u područjima energetike, sirovina i prometa, a smatra i da bi EU trebao zauzeti jedinstven stav o strateškim i gospodarskim temama. Međutim, EGSO je mišljenja da te mjere nisu dovoljno opsežne. Socijalna kohezija, gospodarska uzlazna konvergencija i snaga, kao i poboljšanje konkurentnosti i inovacija isto su tako nužni temelji za dobar razvoj, a time i jaču međunarodnu ulogu eura. EGSO upućuje na svoje mišljenje „Prema snažnijoj međunarodnoj ulozi eura”.

4. Gospodarski stup – temelj blagostanja i socijalnog napretka

4.1.

Monetarna politika ESB-a jednako se primjenjuje na sve države europodručja, no neravnoteže u pogledu vanjske trgovine mogle bi postati veće jer se zemlje nalaze u različitim fazama gospodarskog ciklusa i jer se razlikuju u pogledu otpornosti na šokove. Istodobno, instrumenti nacionalne monetarne i tečajne politike ne stoje na raspolaganju državama europodručja. Stoga je potrebno ojačati gospodarski stup radi promicanja ulaganja u održiv rast, potražnju te produktivnost i konkurentnost. Za to je nužna uravnoteženost mjera u području ponude i potražnje. Komisija za 2019. i godine koje slijede računa s pozitivnim učincima na rast na temelju privatne potrošačke potražnje i ulaganja (13). EGSO preporučuje jačanje tog zamaha.

4.2.

Europski semestar ima važnu ulogu u pogledu postizanja makroekonomske ravnoteže. EGSO pozdravlja namjeru Komisije da u okviru europskog stupa socijalnih prava u većoj mjeri uzme u obzir predviđene socijalne pokazatelje. Socijalna sigurnost ulijeva povjerenje u financijski stabilnu budućnost te pozitivno utječe na ukupnu gospodarsku potražnju. EGSO predlaže da se europski semestar iskoristi i za iznošenje prijedloga za primjenu daljnjih kriterija otpornosti koji se odnose na uklanjanje socijalnih nejednakosti i borbu protiv klimatskih promjena.

4.3.

Dostatna kupovna moć temelji se na dobro plaćenim radnim mjestima. Međutim, to je otežano trendom da stvarne plaće u prosjeku manje rastu od produktivnosti (14). EGSO stoga preporučuje jačanje sustava za određivanje cijena i samostalnosti socijalnih partnera. Kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje, potrebno je primjenjivati postojeće minimalne standarde na sve zaposlene osobe. Osim toga, trebalo bi razmotriti mogućnost utvrđivanja dostupnih alata i okvira na razini EU-a za pružanje potpore i smjernica državama članicama u njihovim nastojanjima da razviju sustave minimalnog dohotka. Brzo osnivanje Europskog nadzornog tijela za rad važan je korak u pogledu borbe protiv nepravednog natjecanja.

4.4.

Ulaganja u socijalnu stanogradnju, obrazovanje, istraživanje, digitalizaciju, klimatsku politiku, održivu mobilnost i izvore obnovljive energije nisu samo poticaji za gospodarstvo i važan gospodarsko-politički instrument nego se s pomoću njih jamče i proizvodni kapaciteti za blagostanje i konkurentnost u budućnosti (15). Iako je Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) korak u pravom smjeru, i dalje postoji velika potreba za djelovanjem. Na primjer, javna neto ulaganja izražena kao postotak BDP-a u europodručju stagniraju oko nule. Važan korak jest poboljšanje upravljanja fiskalnom politikom.

4.5.

Usto postoji prostor za izmjene bez mijenjanja primarnog zakonodavstva. UFEU-om je stabilnost cijena utvrđena kao prioritetni cilj ekonomske politike EU-a. Međutim, taj je cilj potrebno ostvariti na temelju uravnoteženog gospodarskog rasta, konkurentnog socijalnog tržišnog gospodarstva, u okviru kojeg se nastoji postići puna zaposlenost i socijalni napredak, te u velikoj mjeri na zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša. Takvim ekonomsko-političkim pristupom uzima se u obzir i komponenata ponude i komponenta potražnje, pa je pakt o stabilnosti ujedno i pakt o rastu. Kako bi se države članice oslobodilo od odgovornosti, taj je okvir dodatno ograničavan fiskalnim ugovorom i takozvanim paketom od dviju mjera i paketom od šest mjera. U tom kontekstu EGSO preporučuje provedbu zlatnog pravila za javna ulaganja bez ugrožavanja srednjoročne financijske i fiskalne stabilnosti (16). Na taj bi se način ostvarila potrebna razina kontinuiranih javnih ulaganja u budućnosti, u skladu s pravilima o deficitu.

4.6.

Za dovršetak EMU-a potreban je zajednički fiskalni kapacitet za europodručje. EGSO podržava zajednički proračun za europodručje koji bi se mogao financirati iz zajedničkog dužničkog instrumenta. Nadalje, trebalo bi nastaviti raspravu o mogućnosti uvođenja funkcije europskog ministra gospodarstva i financija (17), koji bi bio odgovoran i Europskom parlamentu. EGSO naglašava da isplate moraju biti povezane s jačanjem gospodarske i socijalne strukture. Pojam „strukturne reforme” treba definirati u tom smislu. Potrebno je razjasniti odnos mjera u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021.–2027. (18) (VFO) i strukturnih i investicijskih fondova.

4.6.1.

Komisija je u okviru VFO-a za razdoblje 2021.–2027. predložila europsku funkciju stabilizacije ulaganja koja bi se primjenjivala u slučaju šokova specifičnih za pojedine zemlje, ali predloženi proračun od 30 milijardi eura ni izbliza nije dovoljan za stabilizirajući učinak. Nadalje, EGSO izražava žaljenje zbog toga što se na sastanku na vrhu država europodručja u prosincu 2018. nije raspravljalo o stabilizacijskoj sastavnici u tom obliku. Međutim, najavljeno je postizanje dogovora o značajkama proračunskog instrumenta za konvergenciju i konkurentnost (19). Komisija je to zatražila u sklopu priprema za sastanak na vrhu država europodručja u lipnju 2019., izrazivši spremnost na donošenje novog regulatornog prijedloga (20). EGSO to smatra mogućim zadiranjem u proračun EU-a te će taj planirani instrument ispitati u pogledu njegovih gospodarskih i socijalnih posljedica.

4.6.2.

Kao jedan drugi oblik fiskalnog kapaciteta EMU-a, za referencu je korišteno (re)osiguranje nezaposlenih čije bi se financiranje moglo trajno osigurati u skladu s kriterijima koje je još potrebno utvrditi. U slučaju gospodarskih šokova time bi se omogućilo ublažavanje negativnih učinaka krize. Osim toga, potrebno je ojačati nacionalne automatske stabilizatore kao što je nacionalni sustav osiguranja u slučaju nezaposlenosti. EGSO smatra da je potrebno razraditi ideju o razvoju odgovarajućih načela za nacionalne sustave osiguranja u slučaju nezaposlenosti. To bi moglo dovesti do stvarnog poboljšanja uvjeta života i rada te do jačanja nacionalnih automatskih stabilizatora.

4.6.3.

Planira se i izmjena ugovora o ESM-u, na što je Komisija također pozvala čelnike država i vlada. Osim zajedničkog zaštitnog mehanizma za SRF, u okviru toga potrebno je provesti prilagodbe u području preventivne financijske pomoći te zajamčiti odgovarajuću razinu uvjetovanosti. Usto su predviđeni novi načini suradnje ESM-a i Komisije (21). EGSO upozorava na to da bi se postroženim ex ante uvjetom za preventivnu financijsku pomoć narušila stabilizacijska usmjerenost tog instrumenta.

4.7.

Pri dovršetku EMU-a ne smije se zanemariti ni porezna politika. Porezni gubici zbog utaje poreza na razini EU-a mogli bi iznositi 825 milijardi eura godišnje (22). Na primjer, procjenjuje se da su, prije donošenja sveobuhvatnih mjera protiv izbjegavanja poreza, smanjenje porezne osnovice i premještanje dobiti (BEPS) u EU-u od strane multinacionalnih poduzeća iznosili 50–70 milijardi EUR ili 0,3 % BDP-a EU-a (23). Međutim, utaja poreza i dalje je važan problem koji treba riješiti. Istodobno su oporezivanje rada i socijalni doprinosi koji se obračunavaju za rad u Europi najviši na svijetu. Borbom protiv agresivnog poreznog planiranja i utaje poreza i ukidanjem posebnih režima koje uvode vlade i nadležna porezna tijela (24) i koji se mogu smatrati obilježjima poreznih oaza mogli bi se izbjeći porezni gubici i stvoriti snažniji temelji za javna ulaganja u cilju izgradnje socijalne infrastrukture i ublažavanja klimatskih promjena, kao i za održivo stabiliziranje realnog gospodarstva i financijskog sektora.

4.7.1.

EGSO s velikim interesom prima na znanje komunikaciju Komisije o primjeni prijelazne klauzule u skladu s člankom 48. stavkom 7. UEU-a, među ostalim i u području porezne politike. Time bi se omogućila reforma u smjeru uvođenja donošenja odluka kvalificiranom većinom. Nadalje, nužna je dosljedna provedba inicijativa za suzbijanje poreznih prijevara i sprječavanje nepoštenog natjecanja u području poreza na dobit. EGSO pritom upućuje na svoje mišljenje o prijetnjama i preprekama jedinstvenom tržištu (25). EGSO pozdravlja prijedlog o uplaćivanju određenih poreza u okviru VFO-a izravno u proračun na razini EU-a, u cilju povećanja količine vlastitih sredstava.

5. Socijalni stup – temelj socijalnog i društvenog napretka

5.1.

Održivim upravljanjem monetarnim, financijskim i gospodarskim stupom ujedno se ojačava socijalni temelj EMU-a. Već je spomenuto nekoliko ključnih čimbenika za osnaživanju socijalnog stupa. Primjerice, uvrštavanjem „socijalnih pokazatelja” u europski semestar trebali bi se dodatno ojačati kriteriji kao što je uzlazna konvergencija u pogledu minimalnog dohotka ili plaća i smanjenja nezaposlenosti (mladih).

5.2.

EGSO smatra da se unapređenjem i primjenom minimalnih socijalnih standarda u državama članicama s visokom razinom zaštite, na temelju zajedničkog europskog okvira, može znatno pridonijeti uzlaznoj socijalnoj konvergenciji. EGSO ističe da bi se takva uzlazna socijalna konvergencija prema poboljšanim uvjetima života i rada trebala temeljiti na održivom rastu, kvalitetnim radnim mjestima i konkurentnom poslovnom okruženju te da bi se mogla poboljšati pronalaženjem pravedne ravnoteže između čvrste gospodarske osnove i snažne socijalne dimenzije.

5.3.

Potrebno je uspostaviti ravnotežu između socijalnih i financijskih aspekata. Na primjer, pored rasprave o europskom ministru gospodarstva i financija trebalo bi voditi raspravu i o povjereniku za rad i socijalna pitanja koji bi imao dostatne resurse i među ostalim bio zadužen za praćenje europskog stupa socijalnih prava.

6. Politički stup – temelj demokracije, solidarnosti i jedinstva

6.1.

Sve veće gospodarske nejednakosti, gubitak blagostanja i negativni izgledi za budućnost mogli bi ubuduće imati ključnu ulogu za način na koji civilno društvo gleda na EU. Stoga je, prema mišljenju EGSO-a, jačanje ostalih triju stupova u skladu s gore navedenim prijedlozima važan i nužan preduvjet za stabilizaciju političkog stupa. To je od presudne važnosti za jačanje povjerenja građana u EU.

6.2.

Nažalost, Europski parlament i socijalni partneri nisu dovoljno uključeni ni u europski semestar, ni u postupak u slučaju prekomjernog deficita, ni u mjere u okviru ESM-a. I to je katalizator centrifugalnih sila jer kada se procjenjuje krši li, primjerice, određena zemlja kriterije za deficit ili koje bi strukturne reforme trebalo provoditi, ta procjena ima posljedice po politiku raspodjele i društveno-političke posljedice. EGSO se zalaže za hitno i sveobuhvatno uključivanje Europskog parlamenta, ali i nacionalnih parlamenata, socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva u donošenje ključnih odluka u području gospodarske i socijalne politike. Samo se na taj način jamči zastupanje različitih perspektiva političkih stranaka i civilnog društva uz nacionalne interese.

6.3.

Od ukupno 28 država članica EU-a trenutačno su samo njih 19 ujedno i članice europodručja. Međutim, kako bi se dovršila monetarna unija, one zemlje koje još nisu dio europodručja morat će mu se pridružiti, što bi trebale učiniti čim prije. S tim bi u vezi i same države članice trebale poduzeti odlučne mjere. I većina građana država članica EU-a izvan europodručja smatra da jedinstvena valuta ima pozitivne gospodarske učinke (26).

6.4.

EGSO podsjeća na važnu ulogu koju zajedničko djelovanje i ujedinjen nastup država članica EU-a ima i u geopolitičkom kontekstu. Solidarnost, sposobnost postizanja kompromisa i usklađeno djelovanje temelj su blagostanja i mira unutar EU-a, kao i njegova međunarodnog značaja i konkurentnosti. To vrijedi prije svega u pogledu oblikovanja socijalne i gospodarske politike. EGSO stoga poziva Vijeće i Komisiju da predstave ambiciozan plan za produbljenje ekonomske i monetarne unije. Time se stvara osjećaj sigurnosti i ulijeva povjerenje te se gradi temelj za pozitivnu gospodarsku i socijalnu budućnost EU-a.

Bruxelles, 17. srpnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) https://ec.europa.eu/info/publications/deepening-emu-taking-stock-four-years-after-five-presidents-report_en

(2) https://ec.europa.eu/info/publications/european-economic-forecast-spring-2019_en

(3) ESPAS, Globalni trendovi do 2030.: Izazovi i mogućnosti za Europu, travanj 2019., https://espas.secure.europarl.europa.eu/orbis/node/1362

(4) https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/file_import/european-semester_thematic-factsheet_addressing-inequalities_hr.pdf

(5) ETUC, Sustavno vrednovanje europskog tržišta rada 2019.

(6) Europska središnja banka, The Household Finance and Consumption Survey: results from the Second wave („Istraživanje o financijskom stanju i potrošnji kućanstava: rezultati drugog kruga“), br. 18. / prosinac 2016.

(7) Mišljenje EGSO-a: SL C 177 od 18.05. 2016., str. 35.

(8) Europska središnja banka, Anketa o pristupu financiranju za poduzeća u europodručju od travnja do rujna 2018., studeni 2018.

(9) Mišljenje EGSO-a: SL C 237, 6.7.2018., str. 46..

(10) Sažeti pregled najvažnijih podataka o reformi Europskog stabilizacijskog mehanizma, 4. prosinca 2018.

(11) Izvješće Euroskupine čelnicima i čelnicama o produbljivanju EMU-a, 4. prosinca 2018.

(12) Unija tržišta kapitala.Doprinos Europske komisije samitu Europskog vijeća o uniji tržišta kapitala (21./22. ožujka 2019.).

(13) https://ec.europa.eu/info/publications/european-economic-forecast-spring-2019_en

(14) Europska komisija, Godišnji pregled rasta za 2019.

(15) IMF direct, 2014., OECD: Ekonomske perspektive, lipanj 2016.

(16) Truger, Achim (2018.): Fiskalpolitik in der EWU. Reform des Stabilitäts-und Wachstumspakts nicht vergessen!(„Fiskalna politika u EMU-u.Ne zaboravite reformu Pakta o stabilnosti i rastu!”), WISO direkt, Friedrich-Ebert-Stiftung, Bonn.

(17) COM(2017) 823 final.

(18) COM(2018) 321 final.

(19) Izjava sa sastanka na vrhu država europodručja, 14. prosinca 2018.

(20) https://ec.europa.eu/info/publications/deepening-emu-taking-stock-four-years-after-five-presidents-report_en

(21) Sažeti pregled najvažnijih podataka o reformi Europskog stabilizacijskog mehanizma, 4. prosinca 2018.

(22) Izvješće Richarda Murphyja za Klub zastupnika socijalista i demokrata u Europskom parlamentu http://www.taxresearch.org.uk/Documents/EUTaxGapJan19.pdf

(23) Mišljenje EGSO-a ECO/491 – „Oporezivanje – glasovanje kvalificiranom većinom“, još nije objavljeno.

(24) Odluka Komisije SA.38375 (Lxb/Fiat Finance), SA.38374 (NL/Starbucks), SA 38373 (IRL/Apple), SA 38944 (Lxb/Amazon).

(25) SL C 125 od 21.4.2017., str. 8. (točka 3.6 Porezna politika).

(26) https://agenceurope.eu/en/bulletin/article/12271/23

18.10.2019

Službeni list Europske unije

C 353/39

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Europski semestar i kohezijska politika – Ususret novoj europskoj strategiji za razdoblje nakon 2020.”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 353/07)

Izvjestitelj: Etele BARÁTH

Suizvjestitelj: Petr ZAHRADNÍK

Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
Odluka Plenarne skupštine:	20.2.2019.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	2.7.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	17.7.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	545
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	154/1/5

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Predstojeće novo političko i financijsko razdoblje u EU-u pruža priliku za veću odlučnost, poboljšanje rezultata i što veće iskorištavanje novih mogućnosti. Postoji potreba za revitaliziranom, ambicioznijom i dinamičnijom strategijom za održivu, konkurentnu, zaštitničku i pravednu Europu do 2030.

1.1.1.

Među najvećim poukama, ali i postignućima, u upravljanju gospodarskom politikom EU-a u novije vrijeme nakon krize bilo je uvođenje i praktično provođenje europskog semestra. Taj novi oblik koordinacije gospodarske politike uključuje temeljito praćenje i analizu, praktično koordinirano upravljanje te niz ograničenja i sankcija (1) usko povezanih s gospodarskom uspješnošću država članica. Opipljivi rezultati trebali bi se ogledati u strožoj disciplini, većoj odgovornosti i jasnijoj usmjerenosti na ključna strateška pitanja. Stoga bi europski semestar mogao poslužiti kao pouzdana platforma za intervencije u okviru nove kohezijske politike.

1.2.

Semestar je komplementaran sustavu instrumenata kohezijske politike koji djeluju već desetljećima. Veze između europskog semestra i kohezijske politike EU-a (a možda i većine programa VFO-a) imaju golem potencijal za poboljšanje koordinacije i upravljanja gospodarskom politikom EU-a. To je znak boljeg upravljanja i pristupa koji se temelji na rezultatima. To pitanje ima racionalnu, tehnokratsku i političku pozadinu (s obzirom na europske izbore, nadležnosti na nacionalnoj razini u odnosu na razinu EU-a, upravljanje pristupom odozdo prema gore i pristupom odozgo prema dolje te pronalaženje ravnoteže među njima). S obzirom na koordinacijsku ulogu semestra, u okviru njega objedinjuju se provedba strateških gospodarskih, socijalnih i okolišnih ciljeva, politički prioriteti i interakcija kratkoročnih i dugoročnih zadaća.

1.3.

Zahvaljujući svojem području djelovanja koje se stalno proširuje i načelu samoregulacije na kojemu se temelji, semestar je zapravo jedina postojeća struktura u okviru koje postoji višenamjenski mehanizam kojim se mjeri interakcija između vrlo različitih postupaka putem preporuka po državama članicama kao i primjena otprilike trideset i dviju europskih politika. EGSO vjeruje u postupak semestra i predlaže uvođenje mogućnosti za uravnoteženiju primjenu instrumenata za poticaje te diferenciranih, dobro utemeljenih i pomno razmatranih sankcija (2) kojima se koordinira provedba gospodarskih, socijalnih i okolišnih ciljeva, tako da se, po mogućnosti, mjeri kratkoročni napredak u postizanju dugoročnih ciljeva.

1.4.

EGSO sa žaljenjem uviđa da se razina učinkovitosti sporazuma, unatoč dobro definiranom višerazinskom postupku (godišnji pregledi rasta, preporuke po državama članicama, nacionalni programi reformi, sporazum o partnerstvu) znatno razlikuje u državama članicama te da ovisi o stupnju makroekonomskog razvoja svake zemlje. Razina provedbe višegodišnjih politika općenito je niska (od 40 do 50 %). Uočljivo je da ciljevi socijalne politike spadaju u obveze koje su ispunjene u najmanjoj mjeri, a oni uključuju: plaće i određivanje plaća, zdravstvenu i dugotrajnu skrb, obrazovanje, osposobljavanje, cjeloživotno učenje i kvalitetna radna mjesta (posebice u pogledu mladih).

1.5.

EGSO napominje da bi ojačani postupak semestra trebao biti najvažniji element koordinacije gospodarske politike, pri čemu ne bi trebalo izgubiti iz vida njegove izvorne ciljeve, čime bi se omogućilo dovršenje programa stabilnosti i konvergencije, te da bi semestar mogao postati središnji element koordinacije postupka ulaganja s jasnim ciljevima kako bi se omogućilo jačanje provedbe reformi, mjerenje ravnoteže između gospodarske uspješnosti i kohezijske politike te postizanje socijalnih ciljeva. Ključna pitanja uključuju provedbu europskog stupa socijalnih prava, održivo zapošljavanje, uvođenje minimalnih socijalnih standarda u državama članicama na temelju zajedničkog europskog okvira uspostavljenog u sklopu europskog semestra te ambicioznije klimatske ciljeve i bolju zaštitu biološke raznolikosti.

1.6.

Prema mišljenju EGSO-a, Europa će morati temeljitije ispitati i učinkovito iskoristiti lokalne resurse kako bi postigla društveno i ekološki održiv rast. Novom strategijom Europa 2030. potrebno je izgraditi ostvarive poveznice između lokalnih, regionalnih i nacionalnih ciljnih vrijednosti i ciljeva postizanja bolje povezane Europe.

1.7.

Prema mišljenju EGSO-a, poboljšana koordinacija između europskih fondova (kohezijski fondovi, fond InvestEU itd.) mogla bi pomoći u lakšem privlačenju privatnih dionika i ulaganja. Kako bi se povećala produktivnost i privatna ulaganja, potrebno je poboljšati ulagačko okruženje, uzimajući u obzir fiskalne mehanizme koji prevladavaju u pojedinim državama članicama. U najboljem slučaju, poboljšanjem ulagačkog okruženja mogla bi se poboljšati razina odnosa između europske uprave i različitih vrsta vlasništva.

1.8.

EGSO predlaže da obnovljeni sustav europskog upravljanja na temelju strategije EU-a do 2030. bude više usmjeren na rezultate te da se u okviru njega odredi manji broj prioriteta, pri čemu treba olakšati pristup upravnim postupcima i više se oslanjati na vlastito shvaćanje civilnog društva i suradnju s njime. Sve to mora biti usklađeno s razvojem sustava praćenja i evaluacije. Postizanje poboljšane višerazinske javne uprave i omogućivanje lakšeg sudjelovanja važan je način jačanja europskog upravljanja.

1.9.

EGSO mora pronaći svoje nanovo definirano mjesto u pripremi i provedbi europske politike i strategije zauzimanjem novog i snažnijeg položaja u europskom upravljanju kako bi zajamčio svoju posebnu posredničku ulogu u odnosu između percepcije stvarnosti i budućih namjera civilnog društva. EGSO nastoji postići bolje razumijevanje jačanjem redovitog i strukturiranog dijaloga sa socijalnim partnerima i civilnim društvom.

1.10.

EGSO mora naučiti više o novim informacijskim sustavima, uključujući digitalizirane i društvene mreže povezane s civilnim društvom, te povećati njihovu uporabu. EGSO može postići taj cilj ako bude uključen u postupak semestra i postane vješt u obradi informacija koje prima.

1.11.

EGSO ističe da je niska razina istinske, trajne komunikacije između gospodarskih i socijalnih partnera i europske uprave jedna od trenutačno najznačajnijih prepreka europskom razvoju. U tom pogledu također moramo razumjeti sustav odnosa koje održava EGSO.

1.12.

EGSO smatra da će se stalnim ocjenjivanjem složenih ciljeva, primjenom sveobuhvatnih sporazuma o partnerstvu, izgradnjom snažne civilne potpore i mjerenjem globalnog okruženja Europske unije pokazati da je u okviru postupka semestra moguće usredotočiti se na smanjenje rizika od krize u budućnosti i stvaranje održivog, smislenog i pogodnog gospodarskog i društvenog okruženja.

2. Opće i posebne napomene

2.1. Europa je na prekretnici

2.1.1.

Europa je na novoj prekretnici. Deset godina nakon duboke gospodarske krize i unatoč snažnom oporavku Europe suočavamo se s političkim i društvenim previranjima i nadolazećom novom neizvjesnošću na globalnoj razini. Među najvećim poukama, ali i postignućima, u upravljanju gospodarskom politikom EU-a u novije vrijeme nakon krize bilo je uvođenje i praktično provođenje europskog semestra. Taj novi oblik koordinacije gospodarske politike uključuje temeljito praćenje i analizu, praktično koordinirano upravljanje te niz ograničenja i sankcija usko povezanih s gospodarskom uspješnošću država članica. Opipljivi rezultati trebali bi se ogledati u strožoj disciplini, većoj odgovornosti i jasnijoj usmjerenosti na ključna strateška pitanja Stoga bi europski semestar mogao služiti kao pouzdana platforma za intervencije u okviru nove kohezijske politike.

2.1.2.

U tom razdoblju, s obzirom na to da će započeti novi petogodišnji politički ciklus europskog upravljanja i novo sedmogodišnje financijsko razdoblje za koordinirani europski razvoj te da se uskoro bliži kraj provedbe strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast, EU će morati ponovno razmotriti sustave upravljanja, koji se moraju temeljiti na novoj, sveobuhvatnoj strategiji provedbe za sljedećih deset godina, kao putokazu za održivu budućnost.

2.1.3.

Ideja da je neometano uključivanje gospodarskih i socijalnih partnera u postupak odlučivanja i provedbe jedan od najvažnijih uvjeta za uspješnu provedbu novog „višerazinskog i višedioničkog upravljanja” ima široku potporu (3).

2.1.4.

Izvlačeći pouke iz dodane vrijednosti koja proizlazi iz snažnog načela partnerstva u kohezijskoj politici, EGSO ponovno ističe važnost višerazinskog upravljanja, jačanja strukturnog sudjelovanja organizacija civilnog društva i drugih dionika u programiranju, provedbi, evaluaciji i praćenju upotrebe sredstava; sve bi to trebalo primjenjivati i na makroekonomsko programiranje u svim državama članicama.

2.1.5.

U tu svrhu EGSO naglašava potrebu za uspostavom zajedničkog europskog okvira, sličnog sporazumu o partnerstvu u okviru strukturnih fondova EU-a, kojim se jamči da socijalni partneri i civilno društvo mogu snažno i konstruktivno sudjelovati u svim fazama izrade i provedbe europskog semestra. To će podrazumijevati da nacionalna nadležna tijela preuzmu veću odgovornost te da politike i preporuke provode na učinkovitiji i svrsishodniji način.

2.1.6.

Postizanje europske renesanse iziskuje istu snagu kontinuiteta na kojoj počivaju europske vrijednosti, kao što su sloboda, sigurnost, pravda, vladavina prava i ljudska prava, uz pojačanu stalnu obnovu koja poštuje kriterije održivog razvoja.

2.2. Semestar i njegova složenost

2.2.1.

Komisija je u proteklih deset godina uložila velike i naizgled uspješne napore kako bi uspostavila višerazinski sustav za gospodarsko upravljanje: europski semestar. Taj sustav uključuje različite politike i strategije kojima su obuhvaćena sektorska i horizontalna pitanja u svim gospodarskim, socijalnim i ekološkim područjima. Zahvaljujući tom novom postupku Europska komisija prevladala je stari sustav „otvorene metode koordinacije”.

2.2.2.

U posljednjih nekoliko godina semestar je ojačan i dopunjen, pri čemu su važni socijalni i okolišni elementi strategije Europa 2020. izravno povezani s preporukama u okviru kohezijske politike (4). Vidljiva je snažna veza između gospodarskog upravljanja, provedbe kohezijske politike i novog koncepta europskog razvoja: Plan ulaganja za Europu (5).

2.2.3.

EGSO je u nekoliko svojih mišljenja branio „strukturne reforme koje pogoduju produktivnosti, rastu, kvaliteti i sigurnosti radnih mjesta te socijalnoj zaštiti, uz poticanje ulaganja i jačanje kolektivnog pregovaranja – zasnovanog na autonomiji socijalnih partnera – i socijalnog dijaloga” (6). EGSO ujedno „smatra da povezanost između Programa potpore reformama i europskog semestra može biti još snažnija i izravnija od one koja se predviđa Prijedlogom uredbe” (7).

2.3. Održiva europska budućnost

2.3.1.

Komisija je početkom ove godine objavila dokument za razmatranje o održivoj Europi kojim se utire put za sveobuhvatnu provedbenu strategiju za razdoblje do 2030. godine. U dokumentu se utvrđuje smjer kojim će se kretati daljnji razvoj vizije održivog razvoja EU-a i smjer djelovanja sektorskih politika nakon 2020. godine, a istodobno se stvara osnova za dugoročnu provedbu ciljeva održivog razvoja. Odbor poziva na to da se u europski semestar uvrste ambiciozniji klimatski ciljevi jer su pitanja opasnosti koje predstavljaju klimatske promjene i napretka EU-a u postizanju ciljeva iz Pariškog sporazuma relativno slabo obuhvaćena semestrom (8). Osim toga, u svijetu koji se suočava s klimatskim promjenama, EGSO je u više navrata iznio preporuke za poboljšanje zaštite biološke raznolikosti i ključnih resursa potrebnih za naše postojanje (9).

2.3.2.

U dokumentu za razmatranje predlažu se tri scenarija za poticanje rasprave o načinu praćenja ciljeva održivog razvoja u EU-u:

—	sveobuhvatna strategija EU-a za ostvarivanje održivog razvoja na kojoj bi se temeljilo djelovanje EU-a i njegovih država članica;

—	daljnje uključivanje strategija u sve relevantne politike EU-a koje provodi Komisija, ali bez obvezivanja država članica na provedbu mjera; i

—	stavljanje većeg naglaska na vanjsko djelovanje uz istodobno učvršćivanje trenutačnih ambicija u pogledu održivosti na razini EU-a.

2.3.3.

Pametno integriranje prvih dvaju scenarija u europski semestar trebalo bi imati ključnu ulogu u provedbi proračuna EU-a i okvira financiranja (poput europskih strukturnih i investicijskih fondova), tako da se u najvećoj mogućoj mjeri iskoristi fleksibilnost novog VFO-a i zajamči snažna povezanost između kohezijske politike i ostalih politika.

2.3.4.

Mogla bi se razmotriti mogućnost da postupak semestra, dopunjen novim participativnim modelom, dobije djelotvorniju i učinkovitiju ulogu u razvoju Unije.

2.3.5.

U tom pogledu od koristi mogu biti i plan ulaganja EU-a, bude li se odgovarajuće financirao, i kohezijska politika EU-a, u skladu s preporukama po državama članicama. To podrazumijeva omogućivanje dostatne fleksibilnosti u okviru Pakta o stabilnosti i rastu. Kao što je navedeno u jednom ranijem mišljenju, to također podrazumijeva osiguravanje odgovarajućih financijskih sredstava za kohezijsku politiku iz proračuna EU-a (10).

2.4. Kohezijska politika i postupak semestra

2.4.1.

Skup prijedloga uredbi o VFO-u za razdoblje 2021. –2027. (prijedlog krovne uredbe te prijedlozi uredbi za pojedine sektore) donio je neke nove elemente koji bi mogli pomoći u poboljšanju koordinacije i uspješnosti gospodarske politike EU-a i učinkovitosti intervencija u okviru kohezijske politike (11). Jedan od najvažnijih elemenata jest definiranje jasnog odnosa između kohezijske politike i postupka europskog semestra i nekoliko uključenih koraka (12).

2.4.2.

S druge strane, prijedlozi uredbi prilično su fleksibilni te ostavljaju dovoljno prostora za inovacije i kreativnost, koji su nužni da se to pitanje riješi na praktičan način. U ovom mišljenju iznesene su neke ideje o tome kako bi se to moglo postići. Prije svega, moglo bi se reći da kohezijska politika i europski semestar stoje u međuodnosu: usko su povezani i imaju ogroman potencijal za poboljšanje trenutačne situacije.

2.4.3.

Ulaganja i intervencije u okviru kohezijske politike mogli su biti uglavnom usmjereni na područja koja su istaknuta u procesu europskog semestra, osobito na područja s nedostacima u ulaganjima utvrđenima na temelju statističkih platformi poput pregleda socijalnih pokazatelja. Potrebno je prilagoditi vremenske okvire za provedbu ciljeva politike (tj. za kohezijsku politiku je to obično sedmogodišnje razdoblje, a za preporuke po državama članicama kraće razdoblje od godinu do godinu i pol).

2.4.4.

Za određenu državu članicu, vremenski okvir mogao bi se utvrditi na temelju pregleda stanja s obzirom na glavne makroekonomske, fiskalne i strukturne pokazatelje koji se objavljuje svake godine u studenome kada započinje novi ciklus europskog semestra, a posebno zajedno s primjenom postupka nacionalnih programa reformi, na temelju kojega se naknadno izrađuju izvješća o preporukama po državama članicama.

2.4.5.

Novi prijedlog VFO-a za razdoblje 2021. –2027. također će se temeljiti na pojačanoj fleksibilnosti i tematskoj koncentraciji. Stoga bi se instrumenti kohezijske politike mogli fleksibilno prilagođavati stvarnim specifičnim potrebama pojedinih država članica.

2.4.6.

Međutim, suprotni pravci djelovanja u tom suodnosu mogu ukazivati na to da učinak europskog semestra može poslužiti kao instrument za poticanje dobrih rezultata ili određivanje jasno diferenciranog, proporcionalnog pristupa sankcijama (13) u slučaju loših rezultata (14). One koji u okviru europskog semestra pokazuju dobre rezultate i koji održavaju makroekonomsku disciplinu i odgovorno reagiraju na preporuke po državama članicama moglo bi se poticati nekom vrstom bonusa u obliku dodatnih sredstava iz fondova kohezijske politike (iz fondova EFRR, ESF+ ili KF), dok bi se financijsku osnovu onih koji pokazuju loše rezultate i zanemaruju izvješća o preporukama po državama članicama moglo razmjerno smanjiti (15).

2.4.7.

Prijedlog novog VFO-a za razdoblje 2021. –2027. u velikoj mjeri podrazumijeva i sinergije između nekoliko poglavlja i programa VFO-a. U okviru europskog semestra utvrđuju se najvažnije potrebe za reformama iz perspektive svake države članice. Jednim prijedlogom čak se uvodi novi program potpore reformama; bilo bi više nego potrebno da se u praksi usvoji zajednički sustav upravljanja za instrumente kohezijske politike i programe potpore reformama (16), u najboljem slučaju na razini operativnog programa određene kohezijske politike. U tom bi se slučaju mogli uspostaviti optimalni uvjeti za sinergiju (17).

2.4.7.1.

Isto vrijedi i za program InvestEU (koji se također djelomično temelji na sredstvima koja države članice u okviru kohezijske politike dobrovoljno dodjeljuju za taj centralizirani financijski instrument).

2.4.8.

Kad je riječ o VFO-u za razdoblje 2021. –2027., mogla bi postojati strateška prepreka jer nakon strategije Europa 2020. više neće postojati strategija koja se nastavlja na nju. Treba se ozbiljno upitati postoje li stvarne ambicije da dokument za razmatranje o održivoj Europi preuzme njezinu ulogu. Nedavno je imao važnu ulogu u određivanju idućih prioriteta ulaganja u okviru kohezijske politike po državama članicama (izvješća po državama članicama, objavljena u veljači 2019. (18)) te potreba za ulaganjima (proljetna prognoza iz svibnja 2019. (19)).

2.4.8.1.

Trenutačno u procesu europskog semestra i u drugim instrumentima politika glavni ciljevi strategije EU-a obuhvaćaju ključne točke mjerenja napretka te djeluju kao polazište za novu strategiju za 2030.

2.4.9.

U slučaju kasne pripreme nove strategije za 2030. godinu, moglo bi se preporučiti da se za prijelazno razdoblje uvede praksa izrade srednjoročne (do dugoročne) strategije u okviru sastavnica europskog semestra (na primjer, nacrt strategije 2021.+ mogao bi se objaviti 2020. godine, dok bi se neka izvješća o stanju su pogledu razine stvarne uspješnosti i rezultata mogla naknadno objavljivati svake dvije ili tri godine).

2.4.10.

Stoga EGSO razmatra novi strateški pristup kojim bi se kohezijska politika snažno usmjerila na stvarne prioritete (utvrđene na temelju razine uspješnosti i rezultata) koji bi bili tematski koncentrirani, dobro uravnoteženi i integrirani te vjerodostojni (temeljili bi se na analizi) i koji bi se profesionalno provodili uz odgovornost svih relevantnih dionika.

2.5. Uloga semestra u provedbi socijalne kohezije

2.5.1.

Jačanje socijalne kohezije i vraćanje povjerenja europske javnosti dva su međusobno povezana elementa.

2.5.2.

Europskim stupom socijalnih prava pruža se važan doprinos postizanju obaju tih ciljeva, među ostalim, podupiranjem i usmjeravanjem država članica koje provode reforme radi otvaranja održivih, visokokvalitetnih radnih mjesta koja stvaraju znatnu dodanu vrijednost.

2.5.3.

S tim u vezi, pregled socijalnih pokazatelja i sami ti indikatori trebali bi se upotrebljavati kao glavni alat ne samo za mjerenje uspješnosti regije ili države članice u područjima obuhvaćenima europskim stupom socijalnih prava već i za utvrđivanje mogućih nedostataka u ulaganjima i primjenu sredstava fonda ESF+ na najučinkovitiji mogući način.

2.5.4.

To statističko mjerilo trebalo bi upotrebljavati za utvrđivanje nedostataka u ulaganjima u svakoj državi članici te za usmjeravanje preporuka za ulaganje i politike u područja u kojima će biti najkorisniji za socijalnu uključenost.

2.5.5.

Posebnu bi pozornost trebalo posvećivati dostojanstvenom radu, rodnoj nejednakosti (20), borbi protiv nezaposlenosti te osobito mladima i onima koji su najudaljeniji od tržišta rada, kao što su osobe s invaliditetom i posebnim potrebama. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti i osobama s malim ili nikakvim znanjem o računalstvu i digitalnoj tehnologiji.

2.5.6.

Stup socijalnih prava trebao bi se upotrebljavati kao sredstvo za mjerenje provedbe preporuka državama članicama. Dvadeset načela stupa trebalo bi upotrebljavati kao pokazatelje za procjenu uspješnosti zemalja u uvrštavanju vlastitih obveza u pogledu stupa socijalnih prava u svoje gospodarske politike.

2.5.7.

Može se postaviti pitanje na koji bi se način tijekom provedbe europskog semestra trebao uzimati u obzir europski stup socijalnih prava, a da se postupak semestra ne preoptereti, nego da se osnaži i ojača.

2.5.8.

Stalno se nameće jedan pozitivan odgovor: postoji potreba za dobro definiranom strategijom s horizontalnim, transverzalnim poveznicama između spomenutih politika. Ta nova sveobuhvatna europska strategija za održivu budućnost Europe mogla bi jamčiti provedbu s pomoću snažnog koordinacijskog mehanizma u okviru semestra.

2.6. Moramo zajamčiti red u raznolikosti

2.6.1.

Dodatak Uredbi o zajedničkim odredbama (21) sadrži sveobuhvatan skup različitih europskih politika među kojima je, s obzirom na 17 ciljeva održivog razvoja, gotovo nemoguće zajamčiti koordinaciju. K tome, europski stup socijalnih prava ima 20 ciljeva. Kako bi situacija bila jasnija i jednostavnija, regionalni razvoj i kohezijska politika za razdoblje nakon 2020. godine snažno su usmjereni na pet investicijskih prioriteta:

—	pametnija Europa s pomoću inovacija, digitalizacije, gospodarske preobrazbe i potpore za mala i srednja poduzeća;

—	zelenija Europa bez ugljika, provedba Pariškog sporazuma i ulaganje u energetsku tranziciju i energiju iz obnovljivih izvora te borba protiv klimatskih promjena;

—	povezanija Europa, sa strateškim prometnim i digitalnim mrežama;

—

Europa s istaknutijom socijalnom komponentom, ostvarivanje europskog stupa socijalnih prava i podupiranje kvalitetnog zapošljavanja, obrazovanja, vještina (EGSO smatra da su strukovno osposobljavanje i cjeloživotno učenje od posebne važnosti), socijalnog uključivanja i jednakog pristupa zdravstvenoj skrbi;

—	Europa koja je bliža svojim građanima i koja podupire lokalne razvojne strategije i održivi urbani razvoj u EU-u (EGSO ističe razvoj periferne i ruralne dimenzije).

2.6.2.

Kako bi se pokazala složenost rada na novoj sveobuhvatnoj strategiji za Europu do 2030. godine, u dokumentu za razmatranje utvrđene su sljedeće glavne teme kojima se vodi vizija održivog razvoja EU-a:

—	održivi razvoj u cilju boljeg života ljudi (EGSO u tom pogledu naglašava važnost uvjeta rada): konkurentske prednosti Europe;

—	EU i globalni izazovi s kojima se treba suočiti;

—	prelazak na održivu Europu do 2030. godine;

—	EU kao globalni predvodnik u održivom razvoju;

—	scenariji za budućnost (22).

2.7. Potreba za novom koordinacijom upravljanja

2.7.1.

Iskorištavanjem predstojeće velike prilike koju predstavlja nova Komisija, sveobuhvatna će strategija za razdoblje nakon 2020. godine, s novim, svježim poticajima i uz usmjerenost na održivi razvoj, doista biti instrument za djelovanje na temelju postupka semestra i nove upravljačke strukture u Komisiji.

2.7.2.

U svjetlu trenutačnog sve jasnijeg demokratskog deficita i nedostataka u pogledu provedbe, u kontekstu strategije Europa 2030. sve veći broj dionika smatra da postoji znatna potreba za većom razinom participativne demokracije, boljim industrijskim odnosima (većim sudjelovanjem radnika) i demokracijom u svim sektorima gospodarstva te za djelotvornom provedbom ciljeva strategije. Obnovljena dugoročna strategija mogla bi imati ključnu ulogu u provedbi europskog gospodarskog upravljanja usmjerenog na povećanje konkurentnosti i razvoj, pod uvjetom da se odgovarajuće koordinira u okviru semestra.

2.7.3.

To se može postići samo poduzimanjem odlučnih i pažljivo osmišljenih mjera kojima će se zajamčiti aktivno sudjelovanje organiziranog civilnog društva u tom postupku. Stoga bi se unutar strukture EGSO-a mogao uspostaviti informacijski centar zasnovan na načelu jedinstvene kontaktne točke, (23) platforma za razmjenu informacija ili neka vrsta centra za virtualne i fizičke kompetencije, bez dodatnog administrativnog ili financijskog opterećenja, čija bi zadaća bila rješavanje pitanja koja se odnose na provedbu strategije Europa 2030. (kao što su nedostatna odgovornost na nacionalnoj razini, nejasni institucijski okviri i podređenost socijalnog stupa). Kako bi se osigurala djelotvorna koordinacija i racionalizacija, srodne zadaće, postupci i upravljanje međuagencijskom suradnjom trebali bi se koordinirati na paneuropskoj i nacionalnoj razini.

2.7.4.

Model jedinstvene kontaktne točke mogao bi se primijeniti na primjeren način u bilo kojem području u kojemu je zajamčena jedinstvena točka pristupa, kao osnova za integriranu platformu za razmjenu informacija i savjetovanje, čime će se olakšati daljnje oblikovanje politika i donošenje odluka. Zbog savjetodavne naravi zadaća povjerenih EGSO-u te njegove dobro uspostavljene mreže gospodarskih i socijalnih vijeća na nacionalnoj razini i međuinstitucijskih odnosa, model jedinstvenog centra mogao bi biti jedinstvene kontaktne točke alat za provedbu savjetovanja i olakšavanje provedbe strategije EU2030. Njime bi se najširi mogući raspon dionika iz civilnog društva mogao uključiti u prikupljanje i razmjenu informacija o ostvarenju prioriteta strategije EU2030 na regionalnoj/nacionalnoj i paneuropskoj razini.

2.7.5.

Informacijski centar EGSO-a zasnovan na načelu jedinstvene kontaktne točke mogao bi se baviti pitanjima provedbe i demokratskog deficita u vezi s načinom na koji EU funkcionira. Osnivanje Skupine za europski semestar unutar stručne skupine ECO bio je prvi korak prema uspostavi te nove vrste informacijskog centra u cilju jamčenja veće vidljivosti EGSO-a u institucijskom okruženju.

Bruxelles, 17. srpnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Uredba o zajedničkim odredbama za razdoblje 2021. –2027., COM(2018) 375 final.

(2) Sporazumi između Europske komisije i pojedinačnih država članica EU-a. Njima se utvrđuju planovi nacionalnih vlasti za upotrebu sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova.

(3) Mišljenje EGSO-a „Uredba o zajedničkim odredbama za razdoblje 2021. –2027.”, SL C 62, 15.2.2019., str. 83.; i mišljenje EGSO-a „Budućnost kohezijske politike”, SL C 228, 5.7.2019., str. 50.

(4) Europski semestar 2019.: komunikacija o izvješćima po zemljama, COM(2019) 150 final.

(5) Plan ulaganja za Europu i program InvestEU (2021. –2027.).

(6) Mišljenje EGSO-a „Višegodišnji financijski okvir za razdoblje nakon 2020.”, SL C 440, 6.12.2018., str. 106.

(7) Mišljenje EGSO-a „Program potpore reformama”, SL C 62 15.2.2019., str. 121.

(8) Mišljenje EGSO-a „Uzimanje u obzir stavova europskih građana u cilju održive budućnosti (Sibiu i šire)“, SL C 228, 5.7.2019., str. 37.

(9) Mišljenje EGSO-a „Budućnost EU-a: koristi za građane i poštovanje europskih vrijednosti”, SL C 228, 5.7.2019., str. 57.

(10) Mišljenje EGSO-a „Budućnosti kohezijske politike”, SL C 228, 5.7.2019., str. 50.

(11) VFO za razdoblje 2021. –2027., COM(2018) 321 final i Prilog VFO-u za razdoblje 2021. –2027..

(12) Mišljenje EGSO-a „Višegodišnji financijski okvir za razdoblje nakon 2020.”, SL C 440, 6.12.2018., str. 106.

(13) Mišljenje EGSO-a „Uzimanje u obzir stavova europskih građana u cilju održive budućnosti (Sibiu i šire)“, SL C 228, 5.7.2019., str. 37., točka 11.4.

(14) Uredba o zajedničkim odredbama za razdoblje 2021. –2027., COM(2018) 375 final.

(15) „Pravna priroda preporuka po državama članicama”, Europski parlament, lipanj 2017.

(16) Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Programa potpore reformama, COM (2018) 391 final.

(17) Mišljenje EGSO-a „Program potpore reformama”, SL C 62 15.2.2019., str. 121.

(18) Europski semestar 2019.: komunikacija o izvješćima po zemljama, COM (2019) 150 final.

(19) Europska gospodarska prognoza.Proljeće 2019.

(20) Mišljenja EGSO-a „Ravnopravnost spolova na europskim tržištima rada”, SL C 110, 22.3.2019., str. 26., i „Pitanja rodne ravnopravnosti“, točka 1.4, SL C 240, 16.7.2019., str. 3.

(21) Zajedničke odredbe o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i financijska pravila za njih i za Fond za azil i migracije, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za upravljanje granicama i vize, COM(2018) 375 final.

(22) Dokument za razmatranje „Prema održivoj Europi do 2030.”, COM(2019) 22 final.

(23) Mišljenje EGSO-a „Napredak postignut u provedbi strategije Europa 2020. i načini ostvarenja njezinih ciljeva do 2020. godine”, SL C 251, 31.7.2015., str. 19.

18.10.2019

Službeni list Europske unije

C 353/46

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Novoj ulozi javnih službi za zapošljavanje u kontekstu provedbe europskog stupa socijalnih prava

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 353/08)

Izvjestiteljica: Vladimíra DRBALOVÁ

Odluka Plenarne skupštine:	20.2.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika Samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	8.7.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	17.7.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	545
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	156/7/10

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO cijeni doprinos Europske mreže javnih službi za zapošljavanje modernizaciji i jačanju javnih službi za zapošljavanje te poziva na uspostavljanje sinergije između njezine ažurirane strategije za razdoblje nakon 2020. i načelâ europskog stupa socijalnih prava.

1.2.

EGSO je utvrdio neka područja u kojima je potrebno uložiti veće napore na temelju partnerstva sa svim dionicima, socijalnim partnerima, organizacijama civilnog društva, poduzećima i privatnim službama za zapošljavanje radi ulaganja zajedničkih napora u cilju postizanja bolje integracije tražitelja zaposlenja na tržište rada.

1.3.

Na nacionalnoj je razini potrebno poduprijeti inovativnu ulogu javnih službi za zapošljavanje u provedbi nacionalnih politika o zapošljavanju i tržištu rada i u jamčenju djelotvornijih usluga za poduzeća s pomoću dovoljnih kapaciteta, kvalificiranog osoblja, informatičke i tehničke opreme relevantne za digitalizaciju društva te financijske potpore.

1.4.

EGSO poziva na sustavniju i strukturnu suradnju između javnih službi za zapošljavanje i drugih pružatelja usluga na socijalnom području i području zapošljavanja kako bi se riješio niz prepreka s kojima se osobe koje traže posao suočavaju pri pokušaju ulaska na tržište rada (zdravstvena pitanja, stanovanje, prijevoz). Modernizacija javnih službi za zapošljavanje složen je proces, a nedostatak koordinacije, programiranja, planiranja i podjele odgovornosti na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini dovodi do fragmentacije. Aktivno i redovito sudjelovanje socijalnih partnera u aktivnostima javnih službi za zapošljavanje ključno je za utvrđivanje lokalnih mogućnosti zapošljavanja i pružanje pomoći u prevladavanju neusklađenosti vještina s potrebama tržišta rada.

1.5.

EGSO poziva na veću sinergiju među uslugama javnih službi za zapošljavanje i sustavima socijalnih naknada i infrastruktura kako bi se nezaposlenima koji traže posao pružila veća pomoć i izbjeglo da oni koji traže zaposlenje budu kažnjeni kad se ponovno uključe u tržište rada.

1.6.

EGSO poziva na veću financijsku potporu državama članicama te se nada da će Europski socijalni fond plus (ESF+), koji je nedavno uveden kao dio novog višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. –2027., postati istinski instrument EU-a za ulaganje u ljude i provedbu europskog stupa socijalnih prava.

1.7.

EGSO smatra da je potrebno uložiti više napora u praćenje, ocjenjivanje i utvrđivanje referentnih vrijednosti usluga javnih službi za zapošljavanje kako bi se ocijenila učinkovitost tih službi u pomaganju tražiteljima zaposlenja da uđu na tržište rada. Zajednički standardi i smjernice na europskoj razini mogli bi pridonijeti učinkovitosti javnih službi za zapošljavanje. Više bi se trebalo koristiti postojećim izvorima podataka, kao što je anketa o radnoj snazi, a agencije kao što je Eurofound mogu pomoći u praćenju.

1.8.

EGSO poziva na preispitivanje postojećih mehanizama za mjerenje rezultata programa rada javnih službi za zapošljavanje kako bi se zajamčilo da od njihovih usluga koristi imaju sve kategorije ljudi, posebno oni s višestrukim problemima.

2. Uvod

2.1.

Europski stup socijalnih prava uspostavljen je nakon što su ga Europski parlament, Vijeće i Komisija međuinstitucijski proglasili 17. studenoga 2017. u Göteborgu tijekom sastanka na vrhu o socijalnim pitanjima EU-a. Europski stup socijalnih prava trebao bi dovesti do veće usmjerenosti na zapošljavanje i socijalne aspekte te pomoći u tome da se europski socijalni model prilagodi izazovima 21. stoljeća i potakne proces konvergencije među državama članicama.

2.2.

Dvadeset ključnih načela europskog stupa socijalnih prava strukturirano je u okviru glavnih triju tema – jednake prilike i pristup tržištu rada, pravedni radni uvjeti te socijalna zaštita i uključenost. S obzirom na brze promjene u socijalnom, pravnom i gospodarskom okruženju, ključan je problem u Europi stvarna primjena i provedba tih načela.

2.3.

Prema godišnjem pregledu rasta za 2019. europsko gospodarstvo sada ulazi u svoju šestu godinu neprekidnog rasta. Taj kontinuirani rast popraćen je oporavkom ulaganja, većom potrošnjom, poboljšanim javnim financijama i stalnim otvaranjem radnih mjesta, iako je tempo u različitim državama članicama nejednak. Takav razvoj događaja pridonio je znatnim poboljšanjima na tržištima rada i poboljšanju socijalnih uvjeta. U drugom tromjesečju 2018. stopa zaposlenosti osoba u dobi od 20 do 64 godine porasla je na 73,2 %. Stopa nezaposlenosti pala je na 6,8 %, a stopa dugotrajne nezaposlenosti i stopa nezaposlenosti mladih također su u padu. Međutim, prema mišljenju Odbora, postoje velike razlike među državama članicama, koje se uopće ne suočavaju s istom razinom rasta u gospodarstvu i zapošljavanju; posebnu pozornost treba posvetiti poboljšanju kvalitete stvorenih radnih mjesta, među ostalim kako bi se suzbile društvene nejednakosti.

2.4.

Zahvaljujući poboljšanju uvjeta na tržištu rada, ukupan broj osoba kojima prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost, kojih je 2017. godine bilo 113 milijuna, u nekim je zemljama prvi put pao ispod razina prije krize. Međutim, razina siromaštva među zaposlenima i dalje je visoka te je u porastu u nekoliko država članica. Rizik od siromaštva i dalje je velik problem, osobito za djecu, osobe s invaliditetom, osobe migrantskog porijekla i nezaposlene.

2.5.

U zajedničkom izvješću o zapošljavanju napominje se da aktivne politike tržišta rada i javne službe za zapošljavanje imaju ključnu važnost u jamčenju uključivih tržišta rada koja pravilno funkcioniraju. Aktivnim se politikama tržišta rada poboljšava usklađivanje ponude i potražnje na tržištu rada, a tražiteljima zaposlenja povećavaju šanse za pronalazak posla.

3. Javne službe za zapošljavanje i budućnost rada

3.1.

Tržišta rada i društva brzo se razvijaju, a globalizacija, digitalna revolucija, promjene u obrascima rada te društvena i demografska kretanja donose nove mogućnosti i izazove. Izazovi kao što su kontinuirana nejednakost, dugotrajna nezaposlenost i nezaposlenost mladih te međugeneracijska solidarnost često su prisutni u svim državama članicama, premda u različitim stupnjevima. Postojeća tehnološka revolucija osobito je obilježena brzim promjenama.

3.2.

Radna snaga nikada nije bila toliko raznolika i obrazovana. Radno stanovništvo u 21. stoljeću uvelike se razlikuje, a stavovi pojedinaca o radu se mijenjaju. Ako i kada radnici traže veću slobodu na radu i slobodu izbora te traže posao na način koji dovodi do individualizacije radnih uvjeta, radne bi uvjete trebalo utvrditi socijalnim dijalogom i kolektivnim sporazumom. Ljudi bi trebali biti u mogućnosti u potpunosti iskoristiti svoj potencijal služeći se svojim kvalifikacijama, vještinama i kompetencijama te dobiti kvalitetan i produktivan posao s odgovarajućom socijalnom zaštitom.

3.3.

Važnu ulogu ima Europska mreža javnih službi za zapošljavanje, uspostavljena 17. lipnja 2014., koja će djelovati do 31. prosinca 2020. Godine 2018. pokrenuta je evaluacija radi ocjenjivanja relevantnosti, učinkovitosti, djelotvornosti i usklađenosti odluka Europske mreže javnih službi za zapošljavanje te dodane vrijednosti EU-a u okviru njih. EGSO je u svojem mišljenju o javnim službama za zapošljavanje (1) podržao prijedlog Komisije o uspostavi Europske mreže javnih službi za zapošljavanje.

3.4.

Strategija Europske mreže javnih službi za zapošljavanje do 2020. i nakon toga odražava najnovija kretanja na tržištima rada, uključujući nove ekonomije platformi, nove oblike rada, nedostatak radne snage, mobilnost radne snage, heterogeniju bazu korisnika javnih službi za zapošljavanje i potrebu za uporabom novih digitalnih tehnologija i prikupljanjem bogatijih izvora podataka.

3.5.

Na nacionalnoj razini i u koordinaciji s Europskom mrežom javnih službi za zapošljavanje već su poduzeti brojni pozitivni koraci. Nacionalne javne službe za zapošljavanje u nekim zemljama ostvarile su izvrsne rezultate u provedbi Garancije EU-a za mlade pomažući mladima – posebice onima koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju – da se brže uključe na tržište rada ili da nastave obrazovanje. Nacionalne javne službe za zapošljavanje ujedno su provele mjere iz inicijative EU-a usmjerene na bolju integraciju dugotrajno nezaposlenih s pomoću boljeg evidentiranja i integriranih ugovora o radu. Osim toga, od 2015. u njihov je program uključena integracija izbjeglica i tražitelja azila na tržište rada.

3.6.

Međutim, iskustvo EGSO-a pokazuje da se djelotvornost javnih službi za zapošljavanje te njihova sposobnost da djeluju u okolnostima koje se stalno mijenjaju, rješavaju nove izazove u svijetu rada i uspješno integriraju ljude na ta tranzicijska tržišta rada razlikuju među državama članicama. U mnogim slučajevima, i u nekim državama članicama, one nemaju dostatne kadrovske, tehničke i financijske kapacitete.

3.7.

Trebalo bi djelotvornije podupirati posebnu profesionalnu kategoriju savjetnika za zapošljavanje i osmisliti odgovarajuću integraciju baza podataka u svrhu djelotvornog povezivanja poduzeća i radnika. U nekim su zemljama privatne agencije za zapošljavanje ili savjetnici za zapošljavanje dopuna javnim službama za zapošljavanje ili zamjena za njih. Suradnja s poduzećima je ključna, uz aktivno sudjelovanje socijalnih partnera i na lokalnoj razini kako bi se utvrdile mogućnosti zapošljavanja na nacionalnoj i teritorijalnoj razini. Stopa uspješnosti javnih službi za zapošljavanje trebala bi se mjeriti i iz perspektive poslodavaca.

4. Javne službe za zapošljavanje u kontekstu europskog stupa socijalnih prava

4.1.

Od proglašenja europskog stupa socijalnih prava, nacionalne javne službe za zapošljavanje i Europska mreža javnih službi za zapošljavanje trebale bi biti inovativnije u podupiranju njegove svrhe i provedbi njegovih ključnih načela.

4.2.

Godine 2017. Europska mreža javnih službi za zapošljavanje službeno je dala doprinos savjetovanju Europske komisije o europskom stupu socijalnih prava. Godine 2018. izradila je nacrt dokumenta o budućnosti rada. To je bila prilika da Europska mreža javnih službi za zapošljavanje razmotri kako bi se strategija javnih službi za zapošljavanje do 2020. mogla prilagoditi u cilju da se zajamči da i dalje odgovara svrsi uslijed nastojanja javnih službi za zapošljavanje da odgovore na nove izazove tržišta rada koje se brzo mijenja i da postanu istinske agencije za profesionalnu orijentaciju. Javne službe za zapošljavanje rade na modernizaciji svoje organizacije u cilju postizanja usluga s ocjenom „AAA” (sposobnost, poduzetnost, odgovornost) za korisnike čime se doprinosi stvaranju održivijeg i uključivijeg tržišta rada.

5. Nova uloga javnih službi za zapošljavanje iz perspektive EGSO-a

5.1.

EGSO pozdravlja prioritete utvrđene u Programu rada Europske mreže javnih službi za zapošljavanje za 2019. i poziva na veću interakciju između načela europskog stupa socijalnih prava i alata Mreže za utvrđivanje referentnih vrijednosti i uzajamno učenje. Tim se programom rada može pridonijeti boljoj integraciji javnih službi za zapošljavanje i provedbi europskog stupa socijalnih prava.

5.2.

Promatračka skupina za tržište rada EGSO-a organizirala je u studenome 2018. konferenciju o javnim službama za zapošljavanje u kontekstu provedbe europskog stupa socijalnih prava. Dani primjeri potvrdili su potrebu za komplementarnošću javnih i privatnih službi za zapošljavanje i prikazali konkretne prednosti dobre suradnje javnih službi za zapošljavanje i socijalnih partnera. Proaktivnost javnih službi za zapošljavanje, stvaranje jedinstvene kontaktne točke za poduzeća, zajednički tečajevi za osposobljavanje koje zajedno provode javne službe za zapošljavanje i poduzeća pokazali su se kao ključni za to da se ljudima osiguraju održiva radna mjesta.

5.2.1.

EGSO smatra da treba naći bolji način da se odgovori na ponudu i potražnju na tržištu rada, da i poslodavcima i radnicima treba osigurati veće poticaje (primjerice, da se radnicima koji primaju minimalnu plaću omogući zadržavanje socijalnih naknada za nezaposlenost) i da treba pronaći pravednu ravnotežu između fleksibilnosti i sigurnosti zaposlenja koja dovodi do stabilnijih ugovora. Europa još nije ni približno dosegla razinu iskorištavanja punog potencijala raspoložive radne snage. Europa bi trebala podržati održiva poduzeća, posebno tako što će im omogućiti stvaranje više kvalitetnih i produktivnih radnih mjesta.

5.2.2.

EGSO u svom mišljenju (2) ističe da je pristup sustavima socijalne zaštite ključan čimbenik pravednijih društava i od suštinske važnosti za produktivnu, zdravu i aktivnu radnu snagu. EU bi trebao poboljšati način na koji se postojećom otvorenom metodom koordinacije pomaže državama članicama u mjerenju napretka u reformama i poboljšanju učinkovitosti njihovih politika zapošljavanja i nacionalnih sustava socijalne zaštite i socijalne skrbi. Treba se pobrinuti za veću sinergiju među uslugama javnih službi za zapošljavanje i sustavima socijalnih naknada i infrastruktura kako bi se nezaposlenima koji traže posao pružila veća pomoć i izbjeglo da oni koji traže zaposlenje budu kažnjeni kad se ponovno uključe u tržište rada.

5.2.3.

Mobilnost: EGSO smatra da su sloboda kretanja radnika na temelju nediskriminacije i jednakog postupanja te uklanjanje preostalih prepreka za mobilnost i dalje prioriteti EU-a. EGSO u svojem mišljenju o EURES-u (3) poziva na uspostavu stvarnog instrumenta za usklađivanje ponude i potražnje na europskom tržištu rada u uskoj suradnji s nacionalnim javnim službama za zapošljavanje. Mobilnost radnika diljem EU-a povezana je s trajnim naporima da se modernizira sustav koordinacije socijalne sigurnosti i postigne da taj sustav bude pravedniji za sve države članice. Osobito bi u slučaju naknada za nezaposlene za prekogranične radnike trebalo primjenjivati načelo lex loci laboris za utvrđivanje nadležne države članice, osim u slučaju drugačijeg dogovora među državama članicama.

5.2.4.

Vještine prilagođene tržištu rada: u skladu s prvim načelom europskog stupa socijalnih prava, socijalna dimenzija obrazovanja podrazumijeva da svi imaju pravo na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje. Štoviše, sve veći nedostatci na tržištu rada u Europi ugrožavaju njezin budući rast. Usku suradnju javnih službi za zapošljavanje i socijalnih partnera, poduzeća, regionalnih subjekata za zapošljavanje i vještine te ostalih relevantnih regionalnih struktura trebalo bi poboljšati radi prevladavanja regionalnih nejednakosti i pružanja odgovarajuće profesionalne orijentacije, mogućnosti usavršavanja i prekvalifikacije te profesionalnog razvoja za tražitelje zaposlenja i osobe kojima prijeti gubitak zaposlenja, uz podjelu odgovornosti među različitim akterima. To bi trebalo uključivati i aktiviranje samozaposlenih osoba.

5.2.5.

Suradnja sa socijalnim partnerima: pri osmišljavanju socijalne politike EU-a više prostora potrebno je dati socijalnim partnerima, i to tako da se u cijelosti poštuje njihova autonomija. U svojoj ulozi ključnih dionika na tržištu rada, socijalni partneri mogu u suradnji s nacionalnim javnim službama za zapošljavanje znatno pridonijeti mapiranju mogućnosti zapošljavanja i na lokalnoj razini, olakšavanju integracije ljudi na tržište rada ili prelaska s jednog na drugo radno mjesto na tržištu rada kako bi se tražiteljima zaposlenja pružila potpora i pomoglo poduzećima u postupcima traženja ljudskih resursa te da se mladim i odraslim osobama pomogne u odabiru najprikladnijih načina usavršavanja (agencija ADEM u Luksemburgu).

5.2.6.

Civilno društvo: EGSO predstavlja različite organizacije civilnog društva i sastavlja mnoga mišljenja u kojima se već razmatraju neka načela obuhvaćena europskim stupom socijalnih prava. Dodana vrijednost organizacija civilnog društva jest u tome da su one upoznate sa stanjem na terenu i potrebama različitih skupina, tj. migranata, osoba s invaliditetom, mladih, žena (odnosno njihovih prava) te da mogu djelotvorno pridonijeti usmjerenijem radu javnih službi za zapošljavanje (to bi, na primjer, moglo uključivati ulogu kakvu imaju savjetnici za zapošljavanje u Italiji).

5.2.7.

Suradnja s privatnim službama za zapošljavanje: iskustvo pokazuje da jednako uključivanje i integriranje javnih i privatnih službi može imati djelotvorne, korisne rezultate u pogledu postizanja istinski uključivog i održivog tržišta rada. Ta se komplementarnost mora poduprijeti. U pogledu stanja na tržištu rada uvijek je vrlo teško davati prognoze ili predviđanja. Potrebe tržišta rada jako se brzo mijenjaju. Od ključne su važnosti pouzdani podaci. Međutim, uključiva tržišta rada na koja pozivamo iziskuju da svi ljudi budu uključeni.

6. Stalni nedostaci u ciljanoj pomoći javnih službi za zapošljavanje

6.1.

EGSO cijeni činjenicu da su glavne ciljne skupine obuhvaćene i u radnom programu Europske mreže javnih službi za zapošljavanje i u radnom programu nacionalnih javnih službi za zapošljavanje. Međutim, naglašava da i dalje postoje nedostaci te da javne službe za zapošljavanje moraju u svoj svakodnevni rad u većoj mjeri uključiti načelo raznolikosti i nediskriminacije. Ulaganje napora mora se nastaviti ili povećati, osobito u odnosu na sljedeće skupine:

6.1.1.

Mladi: EGSO pozdravlja činjenicu da se financijska potpora za provedbu Garancije za mlade udvostručila. Javne službe za zapošljavanje trebale bi ulagati u dugoročan pristup pružanju usluga mladima koji traže posao, što podrazumijeva i bolju upotrebu informacijskih i komunikacijskih tehnologija i internetskih alata kako bi se poboljšale usluge za najugroženije skupine mladih ljudi, javne službe za zapošljavanje trebale bi poboljšati pojedinačnu pomoć mladima, surađivati s njihovim obiteljima i ispravno ih obavještavati o situaciji na tržištu rada.

6.1.2.

Odrasle osobe: zbog sve starijeg stanovništva u Europi, produljenja životnog vijeka u društvu i potrebe za poticanjem međugeneracijske suradnje, ubrzanih promjena na tržištu rada, novih oblika rada i prodora digitalnih tehnologija u sve dijelove svakodnevice dolazi do sve veće potrebe za novim vještinama te za višom razinom vještina, znanja i kompetencija; potreba za usavršavanjem ili prekvalifikacijom svih osoba koje nisu ovladale osnovnim vještinama ili nisu stekle kvalifikaciju kojom bi se zajamčili njihova zapošljivost i aktivno građanstvo stoga postaje još hitnija.

6.1.3.

Žene: EGSO pozdravlja Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života (4) kojom se mladim roditeljima i njegovateljima, osobito ženama, pomaže u tome da bolje organiziraju svoj rad i svakodnevne dužnosti. Tome treba dodati i nužna ulaganja u socijalnu infrastrukturu, primjerice za skrb o djeci i starijim osobama. To uključuje i djelotvornu pomoć nacionalnih javnih službi za zapošljavanje u integraciji žena na tržište rada, uz poštovanje pristupa koji se temelji na ravnoteži između poslovnog i privatnog života.

6.1.4.

Osobe s invaliditetom: osobe s invaliditetom čine približno šestinu ukupnog radno sposobnog stanovništva EU-a, no stopa njihove zaposlenosti relativno je niska. To je bila glavna poruka savjetovanja koje je EGSO organizirao 2017. godine. Posebno se žene i djevojčice s invaliditetom (5) i dalje suočavaju s raznovrsnom i višestrukom diskriminacijom na temelju roda i invaliditeta. Prečesto su isključene, među ostalim, iz sustava uključivog obrazovanja i osposobljavanja, sustava zapošljavanja, pristupa programima smanjenja siromaštva i odgovarajućeg stambenog zbrinjavanja te iz sudjelovanja u političkom i javnom životu. Javne službe za zapošljavanje trebaju im pružati posebnu pomoć te na njih primjenjivati pojedinačan pristup.

6.1.5.

Migracija: zakonita migracija može imati važnu ulogu u uspješnim tržištima rada. EGSO je u svojem mišljenju (6) istaknuo važnost sustavne migracijske politike i dobro oblikovanog regulatornog okvira, navodeći da je europski gospodarski i socijalni model ugrožen bez migracije. Pitanje integracije izbjeglica s pravom boravka u Europi u sustav osposobljavanja i zapošljavanja te u društvo općenito i dalje će biti važno. Javne službe za zapošljavanje u mnogim su zemljama već poduzele velik broj inicijativa kako bi pridonijele tome.

6.1.6.

Romska manjina: EGSO je vrlo aktivan u pogledu pitanja koja se odnose na životne i radne uvjete romske zajednice, s naglaskom na boljoj integraciji Roma. (7) EGSO primjećuje sinergiju između provedbe načela jednakog pristupa u okviru europskog stupa socijalnih prava i daljnjih koraka u uspješnijoj integraciji Roma. Prioritet javnih službi za zapošljavanje osobito bi trebalo biti pružanje pomoći Romkinjama.

6.1.7

Neaktivno stanovništvo tradicionalno nije ciljna skupina javnih službi za zapošljavanje, iako znatan dio neaktivnog stanovništva želi raditi. Europska mreža javnih službi za zapošljavanje objavila je studiju po nazivom The role of PES in outreach to the inactive population („Uloga javnih službi za zapošljavanje u dopiranju do neaktivnog stanovništva”) kojom se pruža pregled mjera za dopiranje do neaktivnih osoba, s posebnim osvrtom na ulogu javnih službi za zapošljavanje. EGSO poziva Komisiju i države članice da preoblikuju politike ponovnog aktiviranja usmjerene na taj dio stanovništva.

7. Složena potpora nacionalnim javnim službama za zapošljavanje

7.1.

U europskim smjernicama za zapošljavanje za 2019. (smjernica 7.) države članice potiču se da povećaju djelotvornost svojih aktivnih politika tržišta rada. Države članice trebale bi nastojati ostvariti veću djelotvornost javnih službi za zapošljavanje tako što će zajamčiti pravodobnu i prilagođenu pomoć tražiteljima zaposlenja, podupirući potražnju na tržištu rada i upravljanje na temelju rezultata.

7.2.

Kako bi djelotvorno pridonijele provedbi europskog stupa socijalnih prava, nacionalnim javnim službama za zapošljavanje trebat će snažnija podrška i odgovarajući uvjeti:

7.2.1.

Dostatni ljudski resursi. Složene usluge javnih službi za zapošljavanje (pretraživanje i odabir nezaposlenih, savjetovanje i pomoć u zahtjevima za potporu dohotku, potpora pri osposobljavanju) iziskuju osposobljeno osoblje s posebnim vještinama koje radi u održivim uvjetima i surađuje sa savjetnicima za zapošljavanje i privatnim agencijama za zapošljavanje.

7.2.2.

Prilagodba tehnološkom razvoju. Digitalizacija gospodarstva i društva donosi nove alate koji, ako se njima pravilno upravlja, mogu pomoći javnim službama za zapošljavanje u obavljanju zadaća, uključujući pri osposobljavanju samih zaposlenika tih službi te u stvarnoj integraciji baza podataka radi djelotvornog usklađivanja poduzeća i radnika, koji su uključeni u razvoj vještina i zadataka koji proizlaze iz nove digitalne ere.

7.3.

Komisija je 2. svibnja 2018. donijela prijedlog višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. –2027. Taj je prijedlog odraz trenutačnog socijalnog i gospodarskog konteksta i konkretan odgovor na želju europske javnosti da Europa ima istaknutiju socijalnu komponentu i da se više ulaže u ljude u EU-u. Europski socijalni fond plus (ESF+) ključni je instrument EU-a za ulaganje u ljude i provedbu europskog stupa socijalnih prava. Javne službe za zapošljavanje financirat će se u okviru tematskog područja Zapošljavanje i socijalne inovacije („EaSI”) Europskog socijalnog fonda plus (ESF+).

7.4.

Nove odgovornosti javnih službi za zapošljavanje, osobito u području aktivnih politika zapošljavanja, moraju se poduprijeti osiguravanjem odgovarajućih kapaciteta i financijske potpore.

7.5.

7.6.

EGSO smatra da je potrebno uložiti više napora u praćenje, ocjenjivanje i utvrđivanje referentnih vrijednosti usluga javnih službi za zapošljavanje kako bi se ocijenila učinkovitost njihovih usluga u pomaganju tražiteljima zaposlenja da uđu na tržište rada. Zajedničkim standardima i smjernicama na europskoj razini mogla bi se poboljšati učinkovitost javnih službi za zapošljavanje i sinergije među zemljama. Više bi se trebalo koristiti postojećim izvorima podataka, kao što je anketa o radnoj snazi, a agencije kao što je Eurofound mogu pomoći u praćenju.

Bruxelles, 17. srpnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 67, 6.3.2014., str. 116.

(2) SL C 440, 6.12.2018., str. 135.

(3) SL C 424, 26.11.2014., str. 27.

(4) SL C 129, 11.4.2018., str. 44.

(5) SL C 367, 10.10.2018., str. 20.

(6) SL C 110, 22.3.2019., str. 1.

(7) SL C 27, 3.2.2009., str. 88.

18.10.2019

Službeni list Europske unije

C 353/52

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Podučavanje o Europi – razvijanje skupa alata za škole”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 353/09)

Izvjestitelj: Gerhard RIEMER

Odluka Plenarne skupštine:	20.2.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika Samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo (SOC)
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	8.7.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	17.7.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	545
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	191/4/6

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO tumači Parišku deklaraciju iz 2015. (1) i Preporuku Vijeća iz 2018. (2) kao jasan mandat država članica, uz potporu danu rezolucijom Europskog parlamenta iz 2016., (3) da podučavanje i učenje o Europskoj uniji dobije čvrsto mjesto u programu politika. To je nova početna točka za promicanje europske dimenzije podučavanja i pružanja potrebne potpore nastavnom osoblju.

1.2.

EGSO smatra da u izvjesnoj mjeri postoji nedostatak informacija u sektoru obrazovanja u pogledu općeg razumijevanja uloge Europske unije među učenicima i njezina utjecaja na svakodnevni život građana Europe. Unatoč poboljšanom odazivu na izbore za Europski parlament – odaziv je porastao s 42,61 % 2014. na 50,95 % 2019. godine – rezultati nedavnih izbora pokazuju da i dalje postoji velika potreba za informiranjem i educiranjem ljudi od rane dobi o Europskoj uniji.

1.3.

EGSO poziva na novu dinamiku u aktivnostima u području obrazovanja o EU-u. Želi iskoristiti priliku koju pružaju novi saziv EP-a, novi sastav Europske komisije, a posebno imenovanje novog povjerenika za obrazovanje, kulturu, mlade i sport. EGSO je uvjeren da je poseban naglasak na obrazovanju o EU-u za mlade nužan za postupan razvoj istinskog europskog građanstva koje je potrebno za izgradnju čvrste Europske unije.

1.4.

EGSO nastoji što više skrenuti pozornost na dva nova mišljenja: „Edukacija o Europskoj uniji” (4) (SOC/612) i „Podučavanje o Europi u školi”. Važno je ponovno razmisliti o tome kako se može potaknuti bolja povezanost EU-a i građana, kao i osviještenost ljudi o EU-u te njegovom djelovanju, ciljevima i vrijednostima. Da bi se to postiglo, potrebno je poduzeti dodatne napore kako bi se građane bolje informiralo o EU-u, posebice tijekom početnog školskog obrazovanja te tijekom strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, visokoškolskog obrazovanja i u kontekstu cjeloživotnog učenja.

1.5.

Na razini EU-a i u državama članicama poduzete su brojne mjere kako bi se situacija poboljšala te je na nacionalnoj razini i razini EU-a dostupno mnoštvo izvrsnih materijala i skupova alata koji bi mogli biti izvor inspiracije za osmišljavanje dodatnih inicijativa, no potrebno je poboljšati jasnoću i pristup te opću informiranost o tome što je dostupno. Rezultati studije Europske komisije iz 2013. (5) pokazuju da postoji očita politička volja u državama članicama da se poboljša kvaliteta tih informacija, ali da puno toga još treba napraviti.

1.6.

EGSO smatra da je kao kritičko istraživanje potrebno provesti novu studiju o stvarnom stanju u državama članicama u pogledu edukacije o EU-u u školama te u okviru osposobljavanja učitelja i trajnog stručnog usavršavanja. Bilo bi korisno provesti analizu postojećih inicijativa i kurikuluma, posebice u osnovnom i srednjem obrazovanju, te napora koje poduzimaju organizacije civilnog društva i socijalni partneri. Studija bi se mogla temeljiti na studiji „Učenje o Europi u školi”iz 2013. godine.

1.7.

Osim toga, popis materijala/resursa za podučavanje i učenje koji su nastali na temelju relevantnih projekata koje financira EU bio bi od izuzetno velike pomoći i zapravo je neophodan. Za podučavanje i učenje u školi mogla bi se koristiti platforma na kojoj su objedinjeni svi ti različiti alati kategorizirani prema jeziku, dobnoj skupini i temi – možda poput internetske stranice „Što Europa čini za mene”.

1.8.

EGSO smatra da bi koncept kurikuluma trebalo shvatiti u širem smislu kako bi se u njega uključio popratni kurikularni program, u kojem se prepoznaju vrijedne obrazovne aktivnosti kojima se podupire učenje izvan razreda i predmeta da bi se EU mladima i stanovništvu predstavio u pravoj perspektivi.

1.9.

EGSO smatra da bi za svaku školu (za učenike i za nastavnike) trebalo razviti mali skup alata (osnovni „paket”) koji bi bio pomoć za bolje obrazovanje svih građana o EU-u. Sadržaj tog skupa alata mogao bi biti u različitim oblicima i treba ga prilagoditi nacionalnom i regionalnom kontekstu te osobama s posebnim potrebama.

1.10.

Kako bi se potaknula daljnja politička potpora za poboljšanje edukacije o EU-u, na europskoj bi razini trebalo uspostaviti stručnu skupinu na visokoj razini za „podučavanje o Europi”, u kojoj bi bile zastupljene države članice i poznati stručnjaci. Ta bi skupina mogla iznositi prijedloge za politike i preporuke o kojima bi mogli raspravljati ministri obrazovanja, a koje bi mogle biti osnova za zaključke Vijeća.

1.11.

Učitelji imaju važnu ulogu kao „arhitekti budućnosti”. Potrebni su im bolje razumijevanje EU-a i kompetencije za podučavanje učenika svih dobi o Europi. Oni nemaju dovoljno znanja o EU-u, a neki nemaju dovoljno iskustva ili samopouzdanja da na svojim predavanjima podučavaju o EU-u. EGSO stoga traži da se na razini EU-a i država članica na osposobljavanje nastavnika stavi nov naglasak te da se nastavnicima pomogne da koriste postojeći materijal i da u potpunosti iskoriste mogućnosti koje nude nove digitalne tehnologije.

1.12.

EGSO vjeruje u viziju prema kojoj će svaki mladi čovjek po završetku školovanja imati osnovno znanje o EU-u kao neku vrstu „pismenosti o EU-u”. EGSO je svjestan toga da podučavanje približno 72 milijuna učenika upisanih u osnovne škole te niže i više razrede srednje škole u EU-u predstavlja velik izazov, ali i priliku koju treba iskoristiti. To podrazumijeva i mogućnost da im se pruži prilika da posjete europske institucije. Učitelji bi također trebali imati tu mogućnost kako bi stekli konkretno iskustvo, razgovarali s različitim organizacijama i institucijama (kao što je EGSO) i vratili se kući s boljim razumijevanjem Europe, njezine uloge, vrijednosti i načina na koji je ustrojena.

2. Pravo vrijeme za novu inicijativu

2.1.

EGSO želi iskoristiti ovu priliku kad se obnavlja sastav Europske komisije odnosno saziv Europskog parlamenta, a osobito imenuje novi povjerenik za obrazovanje, kulturu, mlade i sport, kako bi skrenuo osobitu pozornost na podučavanje o Europi u školama.

2.2.

EGSO je u prethodnim mišljenjima naglasio važnost obrazovanja o europskoj povijesti, vrijednostima, demokraciji i postignućima te važnosti EU-a kako bi EU za građane dobio veći smisao. Formalni obrazovni sustav ima značajan utjecaj na način na koji mladi građani doživljavaju svijet te je stoga ključan u razvijanju njihova razumijevanja EU-a.

2.3.

Ovo mišljenje ima popratnu ulogu u odnosu na mišljenje SOC/612 „Edukacija o Europskoj uniji” (6) radi podupiranja, jačanja i intenziviranja poziva na djelovanje na području obrazovanja o EU-u. EGSO u ovom mišljenju želi staviti veći naglasak na Europu i obrazovanje o EU-u općenito, a posebice podučavanje o Europi u školama.

2.4.

Budućnost Europe i EU-a oblikovat će i razvijati mladi ljudi, učenici koji danas sjede u školskim klupama i na koje utječu okolina, obitelj i prijatelji. Stoga je važno intenzivno uključiti mlade ljude u teme povezane s EU-om i pobrinuti se da škole pružaju informacije te omogućavaju kritične i konstruktivne rasprave o pitanjima u vezi s EU-om.

2.5.

Postoji nedostatak informacija među građanima na razini država članica u pogledu EU-a odnosno o tome kako on funkcionira i koja mu je uloga. To obuhvaća ulogu institucija EU-a i utjecaj koji politike EU-a imaju na život europskih građana. Podučavanje o Europi moglo bi biti poseban modul ili predmet, ali bi i moglo biti integrirano u razne predmete na različitim razinama obrazovanja, prema potrebi, kako bi se dala sloboda nacionalnim tijelima nadležnim za obrazovanje i školama.

2.6.

Uloga škola i učitelja te opseg i način na koji učitelji podučavaju učenike o EU-u od sve su veće važnosti, posebice s obzirom na rastući euroskepticizam u nekim državama članicama.

2.7.

Trend je da društvo sve više očekuje od formalnog obrazovanja u školi. Takvo bi obrazovanje, barem na osnovnoj i srednjoškolskoj razini, trebalo nastojati pružiti učenicima vještine i kompetencije koje su im potrebne da razmišljaju na kritički način, nauče tumačiti i analizirati informacije te razvijaju vlastita mišljenja, a ne temeljiti se na učenju činjenica. To obuhvaća razvoj informiranog mišljenja o EU-u. Škole ne mogu učiniti sve pa bi uspjehu europskog projekta doprinijela bolja koordinacija između različitih struktura formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja. Također treba napomenuti da će se mlada osoba, što se prije susretne s aspektima Europe i stekne interes za Europu, to više osjećati „Europljaninom”.

2.8.

Istodobno od učitelja, čije odgovornosti rastu, postoje određena očekivanja. Stoga je važno dodatno poduprijeti učitelje omogućavanjem dostupnosti praktičnih skupova alata za podučavanje o EU-u, sa širokim rasponom materijala o različitim temama, spremnih za upotrebu, prikladnih za različite dobne skupine i dostupnih na svim jezicima EU-a. Pritom treba uzeti u obzir konkretne situacije u državama članicama.

3. Odgovornost EU-a i država članica

3.1.

Nema sumnje da je glavna odgovornost za obrazovanje i osposobljavanje na državama članicama, ali bi EU, s obzirom na svoju komplementarnu funkciju, mogao imati jaču ulogu u predlaganju posebnih mjera i aktivnosti kako bi se poboljšalo opće znanje o EU-u. EGSO smatra da je sada pravo vrijeme za djelovanje.

3.2.

Na temelju Pariške deklaracije koju su u ožujku 2015. potpisali čelnici EU-a, (7) EGSO Preporuku Vijeća iz 2018. godine (8) tumači kao jasan mandat država članica da podučavanje i učenje o Europi dobije čvrsto mjesto u programu politika. To je nova početna točka za promicanje europske dimenzije podučavanja i pružanje potrebne potpore nastavnom osoblju.

3.3.

Tijekom posljednjih godina EU se intenzivno bavio obrazovanjem i osposobljavanjem, ali je nedavno započeo i s temom „Učenje o Europi u školi”.

3.3.1.

U razdoblju između 2011. i 2013. Komisija je na zahtjev Europskog parlamenta provela inicijativu „Learning EU @ School”(Učenje o EU-u u školi). Zatim je 2016. uslijedila Rezolucija Europskog parlamenta o učenju o EU-u u školi, (9) kojom je odlučno naglašena važnost te teme i utvrđene su konkretne preporuke za EU i države članice koje, po našem mišljenju, još uvijek zaslužuju potporu i koje bi trebale biti temelj za nove inicijative. EGSO prepoznaje i podržava inicijative Europskog parlamenta i Komisije te se iskreno nada da će ova inicijativa EGSO-a dati nov i snažan poticaj za daljnji korak naprijed.

3.3.2.

Okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje EU-a (10) ažuriran je 2018. i njime su definirane kompetencije koje svaki europski građanin treba imati za osobno ispunjenje ciljeva i razvoj, zapošljavanje, socijalnu uključenost i aktivno građanstvo. Kao dio revidiranog okvira postoji odjeljak o kulturnoj osviještenosti i izražavanju. To obuhvaća razvoj znanja o lokalnim, nacionalnim, regionalnim, europskim i globalnim kulturama i načinu izražavanja, uključujući predmetne jezike, baštinu, tradiciju i kulturne proizvode te razumijevanje međusobnih utjecaja tih načina izražavanja, ali i njihova utjecaja na ideje pojedinca. Iz toga bi se mogla crpiti inspiracija da se ažuriraju školski kurikulumi te neformalni i informalni programi učenja kako bi se ljude obrazovalo o EU-u.

3.3.3.

Vrlo uspješan program Erasmus i dalje bi trebao biti mogućnost za učenje o EU-u. U protekle 32 godine program Erasmus iskoristilo je više od 10 milijuna ljudi. (11) Prema prijedlogu Komisije za novi program Erasmus za razdoblje od 2021. do 2027. predviđa se udvostručenje proračuna u odnosu na prethodno razdoblje, s nešto manje od 15 na 30 milijardi EUR, a uz to se predviđa i potpora za aktivnosti kojima se podučava o Europskoj uniji odnosno kojima se ona objašnjava. Primjerice, trebala bi postojati mogućnost da se u sklopu aktivnosti Jean Monnet podupiru mjere izvan okvira višeg obrazovanja, u drugim područjima obrazovanja i osposobljavanja.

3.3.4.

Postoje i neki drugi važni i uspješni programi EU-a za mlade. DiscoverEU (12) daje mladima šansu da besplatno putuju vlakom diljem Europe ne samo kako bi otkrili prekrasne krajolike Europe i upoznali se sa sebi sličnim putnicima nego i kako bi povećali svoju neovisnost i samopouzdanje te otkrili vlastiti europski identitet. Europske snage solidarnosti (13) još je jedna inicijativa EU-a koja mladim ljudima pruža mogućnost da u svojoj zemlji ili inozemstvu volontiraju ili rade na projektima korisnima za zajednice ili građane diljem Europe.

3.4.

Države članice imaju glavnu ulogu u obrazovanju. Studija Europske komisije iz 2013. (14) pokazuje da postoji očita politička volja u državama članicama da se kvaliteta informiranja poboljša, ali da puno toga još treba napraviti. U toj se studiji utvrđuje što je potrebno za razvoj razumijevanja EU-a kod učenika i daju preporuke Komisiji i raznim uključenim partnerima, posebice učiteljima. Neke države članice u svoje su kurikulume i programe osposobljavanja nastavnika uvrstile i učenje o EU-u. Međutim, vrlo je malo dokaza da je ono što se uči o Europi osmišljeno na progresivan način kako bi učenike od osnovnih činjenica dovelo do složenijeg razumijevanja. Također, funkcioniranje institucija EU-a i postupak donošenja odluka, koji je ključan za sudjelovanje građana, prilično je zanemarena tema u usporedbi s drugim osnovnim činjenicama. Osim toga, ova važna studija temelji se na podacima koji su stariji od 10 godina.

3.5.

U svim državama članicama postoje neke aktivnosti koje nadilaze nacionalne zahtjeve za učenje o „Europi”. Škole, nevladine organizacije, zaklade ili sveučilišta koji rade sa školama i nastavnicima već su aktivni u naporima da poboljšaju načine podučavanja o Europi. Predane organizacije pune znanja rade na toj temi na terenu diljem EU-a. Mnoge se inicijative financiraju sredstvima EU-a, ali ne sve. Postojanje tih aktivnosti pokazuje da postoje potražnja i potreba za dodatnom potporom za učenje o Europi.

3.6.

Postoje mnoge inicijative u vezi s informacijama, kao i programi civilnog društva, uključujući inicijative socijalnih partnera, ali iz studije Komisije iz 2013. (15) vidljivo je da bi se informacije i programi u školama mogli bolje strukturirati.

3.7.

Inicijativa EGSO-a „Tvoja Europa, tvoje mišljenje” (16) također je primjer dobre prakse koji vrijedi spomenuti.

4. Politički prijedlozi i poticaji za provedbu

4.1.

EU, a posebice sljedeća Komisija i novi povjerenik za obrazovanje, kulturu, mlade i sport, trebali bi razmisliti o tome kako stvoriti novi zamah s državama članicama radi poticanja intenzivne opće rasprave o ulozi podučavanja o Europi u školi.

4.2.

Potrebno je provesti novu studiju o stvarnom stanju u državama članicama u pogledu obrazovanja o EU-u u školama radi dovršenja i ažuriranja postojećih aktivnosti kako bi se osiguralo/pružilo više dokaza i smjernica za politike koje se temelje na dokazima. Ta studija trebala bi biti temelj za nove inicijative usmjerene na prikupljanje primjera, uspoređivanje različitih slučajeva dobre prakse, raspravu o njima i prikazivanje rezultata.

4.3.

Osim nove studije, Komisija bi trebala izraditi popis svih materijala/resursa za podučavanje i učenje koji su u okviru najrelevantnijih projekata koje financira EU izrađeni od 2010. o temama povezanima s podučavanjem o EU-u u školi (primjerice, projekti koji se financiraju u okviru aktivnosti Jean Monnet, s kratkim opisom za svaki od njih).

4.4.

EGSO poziva na uspostavu „Skupine na visokoj razini o podučavanju o Europi”na europskoj razini, uz sudjelovanje stručnjaka iz država članica, kako bi se potaknula daljnja politička potpora za jačanje obrazovanja o EU-u. Ona bi mogla razmotriti postoje li, na dobrovoljnoj osnovi, zajednički načini i sredstva za educiranje građana o osnovnim činjenicama i informacijama o europskoj integraciji. Osim toga, mogla bi sastaviti preporuke za raspravu ministara obrazovanja, koje bi mogle biti osnova za zaključke Vijeća.

4.5.

Isto tako bi trebalo uvesti Dan EU-a u školama u državama članicama (dobrovoljno). Ta nova inicijativa bila bi prilika da se o temama povezanima s EU-om raspravlja na intenzivan, pozitivan i napredan način u učionicama diljem Europe te da se upotrijebe i primijene skupovi alata.

4.6.

Treba pozdraviti inicijative i programe civilnog društva, kao i one koje organiziraju socijalni partneri, u području obrazovanja o Europi. Ti akteri trebali bi biti uključeni u rasprave, primjenu, pripremu i/ili odabir paketa dobrih praksi za tematsku raspravu u školi odnosno u rasprave o važnosti i budućoj ulozi EU-a. (17) Trenutačno postoji niz programa koji mogu poslužiti kao primjer, ali njihov bi učinak mogao biti mnogo veći kad bi se integrirali u širi program školskih nastavnih planova i aktivnosti.

5. Razvijanje skupa alata za škole

5.1.

Brojni resursi za podučavanje o EU-u već su dostupni iz nekoliko izvora. Postoje goleme količine materijala i skupa alata, posebice na razini EU-a. Međutim, nije ih uvijek jednostavno naći, posebice ako niste svjesni da oni postoje. Naglasak stoga ne bi trebao biti na stvaranju novih skupova alata za podučavanje. Umjesto toga one koji već postoje treba prilagoditi i poboljšati te o njima bolje informirati (npr. o platformi „Kutak za učenje”). To bi se moglo učiniti stvaranjem jedinstvene internetske platforme u kojoj se prikupljaju alati za podučavanje iz svih različitih izvora.

Na njima će učitelji moći odabrati materijale na temelju tema i dobnih skupina koje podučavaju, slično internetskim stranicama„Što Europa čini za mene” (18) koje je Europski parlament izradio prije izbora za Europski parlament 2019.

5.2.

Osim učitelja, roditelji i druge odrasle osobe također imaju značajan utjecaj na percepciju mladih ljudi o EU-u. Stoga bi skup alata za podučavanje o EU-u u formalnom obrazovanju trebao biti popraćen mogućnostima cjeloživotnog učenja za odrasle osobe. U kontekstu trenutačnih pitanja u vezi s dezinformacijama, taj paket trebao bi obuhvaćati i informiranje ljudi o tome gdje mogu naći vjerodostojne informacije o EU-u. Razvoj skupa alata zajednička je odgovornost, pri čemu je glavna odgovornost na državama članicama.

5.3.

Pitanja povezana s europskim temama treba obrađivati prvenstveno na razini EU-a, a pitanja povezana s temama koje se tiču država članica na nacionalnoj razini. Pitanja povezana s europskim pitanjima treba obrađivati prvenstveno na razini EU-a, a pitanja povezana s temama koje se tiču država članica na nacionalnoj razini. Knjige, videozapisi, CD-ovi i aplikacije sadržavat će, pored europske dimenzije, i nacionalnu dimenziju. Države članice moraju odrediti kako se i u kojoj mjeri gradivo koristi te je to odgovornost učitelja i njihovih škola.

5.4.

Ključna je bolja i intenzivnija upotreba postojećih materijala, posebice postojećih platformi kao što je odličan Kutak za učenje (19) EU-a, u kojemu je prezentacija materijala izvanredna.

Ta internetska stranica sadržava popularne teme za osnovne i srednje škole s materijalima na temelju dobnih skupina, ispitima znanja i puno posebnih skupova alata, od radnih bilježnica, informativnih članaka, igara i paketa za podučavanje do videozapisa. Dobne skupine obuhvaćaju sve generacije: od djece mlađe od 9 do one starije od 15 godina. Učenici mogu pronaći igre, natjecanja i radne bilježnice koje će im pomoći otkriti EU na zabavan način. Učitelji isto tako mogu pronaći izvore nastavnih materijala za sve dobne skupine kako bi učenicima pomogli da uče o EU-u i načinu na koji on funkcionira. Također mogu crpiti inspiraciju za nastavne planove i otkriti mogućnosti umrežavanja s ostalim školama i učiteljima diljem EU-a. Potrebna je bolja razmjena informacija, zajedno s državama članicama, o tome kako se ti materijali mogu koristiti.

5.5.

Na razini EU-a postoje raznoliki skupovi alata, a njihovo korištenje ovisi o brojnim kriterijima: stupnju školovanja, predmetu, obrazovnom sustavu i karakteristikama obrazovne politike u državama članicama. Međutim, EGSO preporučuje razvoj osnovnog tematskog paketa (malog skupa alata) za svaku školu u EU-u i njegovu primjenu radi novih, intenzivnih aktivnosti informiranja. Taj bi paket, u suradnji s ministarstvom obrazovanja predmetne države članice, trebao biti dostupan dotičnoj školi zajedno s materijalima specifičnima za tu zemlju i u suradnji s institucijama i organizacijama koje se bave pitanjima EU-a, kao što su socijalni partneri.

Paket bi trebao biti dostupan na internetu, na internetskoj stranici škole i preko regionalnih kontaktnih točaka ili kontaktnih točaka EU-a i uključivati, primjerice, sljedeće:

—	lako čitljiv, kompaktan komplet koji sadrži knjižicu i, brošuru za učitelje i učenike; (20)

—	kratki videozapis ili film za svaku zemlju koji su snimili ljudi iz te zemlje;

—

izbor materijala koji se nudi na razini EU-a, a usmjeren je na podučavanje o EU-u u školi. Taj materijal trebao bi biti prilagođen različitim razinama školskog obrazovanja (vrtići, ustanove za osnovnoškolsko, srednjoškolsko i visoko obrazovanje) te sadržavati glavne internetske poveznice, uključujući za Kutak za učenje;

—	materijale država članica s konkretnim primjerima dobre prakse.

5.6.

Trebalo bi težiti tome da svaki učenik i student završi školovanje s osnovnim znanjem o EU-u, odnosno da se postigne određena vrsta pismenosti o EU-u. EGSO je svjestan da dopiranje do i podučavanje otprilike 72 milijuna učenika upisanih u osnovne škole te niže i više razrede srednje škole u EU-u predstavlja priličan izazov. To obuhvaća mogućnost da studenti i učenici posjećuju europske institucije i dobiju pregled EU-a i njegove povijesti (Kuća europske povijesti). Učitelji bi također trebali imati mogućnost intenzivnog kontakta s institucijama EU-a kako bi stekli konkretno iskustvo, razgovarali s različitim organizacijama i institucijama (kao što je EGSO) i vratili se kući s boljim razumijevanjem Europe, njezine uloge, vrijednosti i načina na koji je ustrojena.

5.7.

Tu bi „pismenost o EU-u”trebalo poduprijeti skupom alata za različite razine, primjerice:

—	Tijekom osnovnoškolskog obrazovanja učenici bi trebali učiti o kulturama i tradicijama drugih zemalja EU-a, primjerice o njihovim jezicima, hrani, glazbi, praznicima, zemljopisu te tradicionalnoj odjeći i plesovima.

—

Tijekom sekundarnog obrazovanja učenici bi se trebali upoznati s više „tvrdih činjenica”o EU-u i trebali bi početi razvijati osjećaj građanske odgovornosti. Skup alata trebao bi pokriti teme koje obuhvaćaju povijest EU-a, glavna postignuća EU-a (kao što je doprinos miru), institucije EU-a, politike EU-a, izbore u EU-u, medijsku pismenost i kritičko razmišljanje o vijestima te o tome kako biti aktivan građanin.

—

U pogledu visokoškolskog obrazovanja skup alata trebao bi pružati temeljitije informacije, primjerice o politikama EU-a, političkim strukturama, gospodarstvu, tržištu rada, pitanjima socijalne politike, mobilnosti i pravima te socijalnom partnerstvu. To bi također moglo obuhvaćati alate prilagođene posebnim stručnim skupinama, kao što su novinari ili lokalni/regionalni političari.

5.8.

Važna i ključna uloga učitelja

5.8.1.

Učitelji imaju vrlo važnu ulogu kao arhitekti budućnosti. Poseban program za učitelje koji u obzir uzima specifičnu situaciju i potrebe u državama članicama od ključne je važnosti. Danas brojni učitelji nisu dovoljno informirani o EU-u i nisu dovoljno samouvjereni da bi o njemu podučavali u svojim učionicama.

5.8.2.

Učiteljima je potrebno bolje razumijevanje Europe kako bi učenike u ranoj dobi mogli podučavati o Europi. Jedan od ciljeva obrazovanja učitelja trebao bi biti da učitelji bolje razumiju institucijski postupak integracije te da se mogu koristiti novim didaktičkim pristupom kako bi ga objasnili učenicima. Također će se morati suočiti s novim didaktičkim načelima obrazovanja.

5.8.3.

EGSO pozdravlja moderniziranu i centraliziranu platformu pod nazivom Kutak za učenje (21) koja je nedavno pokrenuta na internetskoj stranici EUROPA. Kutak za učenje, koji je prvenstveno usmjeren na učenike osnovnih i srednjih škola, njihove učitelje i roditelje, na jednom mjestu objedinjuje igre, kvizove te materijale za učenje i podučavanje koje su razvile Europska komisija i druge institucije, i usredotočuje se na EU te njegove koristi za građane Europe. Platforma eTwinning najveća je mreža nastavnika na svijetu. Više od 680 000 nastavnika registrirano je na eTwinningu, koji nastavnicima omogućuje stvaranje zajedničkih projekata i poboljšava kompetencija nastavnika i učenika te je od ključne važnosti za izgradnju osjećaja pripadnosti Europi. Učitelji bi o tom alatu trebali biti bolje informirani.

5.8.4.

EGSO smatra da bi trebalo omogućiti da određene institucije koje EU financijski podupire – posebice Europski sveučilišni institut i sveučilište College of Europe – osposobljava sve koji se bave osposobljavanjem predavača koji u EU-u rade na obrazovanju u području europskih tema. Uz to, sudionici programa Erasmus+ (22) i sveučilišni profesori uključeni u program Jean Monnet trebali bi igrati važnu ulogu u školama kako bi djelovali kao veleposlanici EU-a.

5.8.5.

EGSO smatra važnim i to što je Europska komisija uspostavila ispitivačku skupinu učitelja koja se sastoji od po jednog osnovnoškolskog i jednog srednjoškolskog učitelja iz svake države članice, koje su odabrala predstavništva Europske komisije. Skupina savjetuje o sadržaju i stilu materijala za učenje koje razvijaju službe Europske komisije. To bi moglo pomoći osigurati da ono što se pruža odražava trenutačne trendove i potrebe.

5.8.6.

Osim podučavanja o Europi u obrazovnom sektoru, važno je da informacije isto tako budu dostupne javnosti, primjerice u javnim knjižnicama i na drugim javnim mjestima.

Bruxelles, 17. srpnja 2019.

Predsjednik

Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Pariška deklaracija, 17.3.2015.

(2) Preporuka Vijeća (2018.), ST/9010/2018/INIT

(3) Rezolucija Europskog parlamenta (2016.) (2015/2138(INI))

(4) SL C 228, 5.7.2019., str. 68.

(5) Learning Europe at School (Učenje o Europi u školi), studija Europske komisije, 2013.

(6) SL C 228, 5.7.2019., str. 68.

(7) Pariška deklaracija, 17.3.2015.

(8) Preporuka Vijeća (2018.), ST/9010/2018/INIT

(9) Rezolucija Europskog parlamenta (2016.) (2015/2138(INI))

(10) Preporuka Vijeća (2018.) (2018/C 189/01)

(11) Europska komisija, „Ulaganje u ljude”, svibanj 2018.

(12) https://europa.eu/youth/discovereu_hr

(13) COM(2018) 440 final.

(14) Learning Europe at School („Učenje o Europi u školi”), studija Europske komisije, 2013.

(15) Ibid.

(16) EGSO, Tvoja Europa, tvoje mišljenje

(17) The Future Evolution of Civil Society in EU by 2030 („Budući razvoj civilnog društva u EU-u do 2030.”)

(18) https://what-europe-does-for-me.eu/hr/home

(19) Kutak za učenje

(20) Primjer iz Austrije: kratka brošurica, različita za nastavnike i učenike, sa svim europskim i nacionalnim poveznicama na internetske stranice s kratkim komentarom o raznim temama.

(21) Kutak za učenje

(22) SL C 228, 5.7.2019., str. 68.

18.10.2019

Službeni list Europske unije

C 353/59

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Sektorska industrijska perspektiva o usklađivanju klimatskih i energetskih politika”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 353/10)

Izvjestitelj: Aurel Laurențiu PLOSCEANU

Suizvjestitelj: Enrico GIBELLIERI

Odluka Plenarne skupštine:	24.1.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika samoinicijativno mišljenje
Nadležno tijelo:	Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)
Datum usvajanja u CCMI-ju:	3.6.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	17.7.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	545
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	148/3/3

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Europske resursno i energetski intenzivne industrije od strateške su važnosti za industrijske lance vrijednosti EU-a. Politika EU-a za ublažavanje klimatskih promjena obvezuje europske resursno i energetski intenzivne industrije na provedbu temeljite transformacije i masovnih ulaganja u klimatsku neutralnost prije 2050.

1.2.

Svrha postojećeg sustava trgovanja emisijama (ETS) jest potaknuti takva ulaganja utvrđivanjem cijene za emisije stakleničkih plinova, no postoje proturječni zahtjevi: 1. za postizanje klimatskih ciljeva potrebne su više cijene, ali 2. za vanjsku konkurentnost resursno i energetski intenzivnih industrija potrebno je njihovo usklađivanje s niskom ili čak nepostojećom cijenom vanjskih konkurenata.

1.3.

EGSO izražava zabrinutost zbog rizika od istjecanja ugljika ili odljeva ulaganja (proizvodnja ili ulaganja u kojima se sustav trgovanja emisijama ne primjenjuje) u resursno i energetski intenzivnim industrijama, i povezanog gubitka radnih mjesta, s obzirom na različite cijene emisija stakleničkih plinova na globalnim tržištima.

1.4.

U prethodnom mišljenju (1) EGSO je pozvao na globalni sustav trgovanja emisijama kako bi se stvorili ravnopravni uvjeti u međunarodnom tržišnom natjecanju među resursno i energetski intenzivnim industrijama. Ta se očekivanja do sada nisu ispunila.

1.5.

EGSO smatra da je ključno uskladiti industrijsku i energetsku politiku s klimatskom politikom kako bi se mobilizirala golema ulaganja potrebna zbog prelaska na gospodarski model s nultom stopom emisija ugljika za resursno i energetski intenzivne industrije, a taj bi prelazak trebao biti „pravedan”te bi socijalni partneri trebali aktivno sudjelovati u njegovom utvrđivanju i provedbi.

1.6.

Ulaganja EU-a i država članica trebala bi utjecati na istraživanje, razvoj i inovacije te uvođenje tehnologija s niskim ili nultim stopama emisija ugljika za resursno i energetski intenzivne industrije, uključujući dodatnu proizvodnju električne energije koja je za to potrebna, te obrazovanje i osposobljavanje njihove radne snage. U okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira (2021. –2027.) trebalo bi povećati financiranje koje je u tu svrhu obuhvaćeno prijedlogom Komisije za program InvestEU, kao i financiranje drugih programa ulaganja koji će biti povezani s time.

1.7.

EGSO namjerava pridonijeti razmatranju dugoročne industrijske strategije na koju poziva Europsko vijeće (2), razmatranjem tehničke i pravne izvedivosti jedne od brojnih političkih opcija koje su trenutačno u javnoj sferi: provedbe mjera granične prilagodbe za unutarnju cijenu emisija stakleničkih plinova, na temelju sadržaja emisija stakleničkih plinova osnovnih metala, kemikalija i materijala ugrađenih u industrijsku robu. Upućuje na to da je već 2014. u samoinicijativnom mišljenju „Tržišni instrumenti za gospodarstvo učinkovitih resursa i s niskom razinom emisije CO2 u EU-u” (3) upozorio na važnost ispitivanja i mogućeg uvođenja takvog mehanizma, a da Komisija odnosno Vijeće nisu u dovoljnoj mjeri reagirali na to.

1.8.

EGSO savjetuje Komisiji da podrobnije razmotri tu političku opciju i druge političke opcije, kao što su reformirani sustav trgovanja emisijama, granična prilagodba emisija CO2 (4) i stopa PDV-a prilagođena intenzitetu ugljika (5), te da ih usporedi u pogledu:

—	učinka na istjecanje ugljika ili odljev ulaganja, u budućim situacijama viših cijena i niže dostupnosti emisijskih jedinica sustava trgovanja emisijama u EU-u

—	pravne sigurnosti u pogledu usklađenosti s pravilima WTO-a

—	stajališta trgovinskih partnera o njihovoj prihvatljivosti

—	tehničke izvedivosti, osobito u pogledu postojanja globalno prihvaćenih standarda obračunavanja i mjerenja te pouzdanih i priznatih baza podataka.

1.9

EGSO ujedno savjetuje Komisiji da se rano uključi u savjetovanja s glavnim trgovinskim partnerima EU-a kako bi ispitala njihova stajališta o razmatranim mogućnostima.

2. Opće napomene

2.1. Nedoumica u pogledu klimatske politike koja se primjenjuje na resursno i energetski intenzivne industrije

Klimatska politika suočava se sa poteškoćama.

2.1.1.

S jedne je strane svrha te politike ambiciozno smanjenje emisija stakleničkih plinova (od izgaranja fosilnih goriva i industrijskih postupaka). Cilj EU-a jest postizanje ugljične neutralnosti do 2050., kako je potaknuto Komunikacijom Komisije „Čist planet za sve”. S pomoću tih smanjenja, globalno zagrijavanje trebalo bi ostati znatno ispod 2 C, odnosno barem ispod 1,5 °C, što bi bilo u skladu s poljoprivredom koja je sposobna prehraniti čovječanstvo. U tržišnoj ekonomiji utvrđivanje cijene za emisije stakleničkih plinova vrlo je učinkovito sredstvo. Na taj način gospodarski akteri mogu isplativo ulagati u opremu ili postupke kojima se štede emisije (uključujući hvatanje i skladištenje/upotrebu ugljika) ili mogu uštedjeti novac smanjenjem potrošnje materijala (npr. upotrebom dugotrajnijih proizvoda) ili kupnjom materijala kojima se proizvodi manje emisija stakleničkih plinova (kao što su reciklirani materijali). Kako bi ta metoda bila učinkovita, cijena za emisije stakleničkih plinova mora biti dovoljno visoka i predvidljiva da pokrene ulaganje ili promjenu ponašanja.

2.1.2.

S druge strane, troškovi energije predstavljaju visok udio ukupnih troškova za resursno i energetski intenzivne industrije: 25 % za čelik, 22 – 29 % za aluminij (6) i 25 – 32 % za staklo (7).

2.1.3.

Ako se troškovi energije povećaju zbog visoke cijene dodijeljene emisijama stakleničkih plinova u EU-u u usporedbi s cijenama drugdje u svijetu te zbog velikih i ranih ulaganja u tehnologije s niskom ili nultom stopom emisija u resursno i energetski intenzivnim industrijama i u povezane kapacitete za proizvodnju, prijevoz i skladištenje električne energije potrebne za opskrbu tih industrija (8), što dovodi do visokih troškova amortizacije, vanjska konkurentnost resursno i energetski intenzivnih industrija u EU-u bit će ugrožena. Unatoč naporima za energetsku učinkovitost, one će naposljetku proizvoditi po višim cijenama od svojih vanjskih konkurenata. Na tim tržištima s vrlo standardiziranim proizvodima, viša cijena dovodi do gubitka tržišnog udjela i povezanih poslova. Ako se to dogodi, emisije stakleničkih plinova jednostavno će se prenijeti s proizvođača iz EU-a na proizvođače drugdje u svijetu (koji su često manje energetski učinkoviti), pri čemu (u najboljem slučaju) neće biti učinka na globalne emisije stakleničkih plinova. Ta je pojava poznata kao „istjecanje ugljika”. U globalnom konkurentnom okruženju gdje cijena emisija stakleničkih plinova iznosi nula, cijenu ugljika potrebno je postaviti što je moguće niže, pa čak i na nulu.

Ta je pojava povezana s pojavom „odljeva ulaganja”. Čak i uz nisku cijenu emisija stakleničkih plinova u EU-u, nesigurnost u pogledu njezina razvoja već otežava ulaganja u održavanje i nadogradnju industrijskih postrojenja resursno i energetski intenzivnih industrija, što dovodi do još jednog vrlo zabrinjavajućeg gubitka konkurentnosti za proizvođače iz EU-a. Odljev ulaganja za resursno i energetski intenzivne industrije u EU-u znatno bi se povećao kad bi cijene emisija stakleničkih plinova bile istodobno visoke i promjenjive.

2.1.4.

Sustav trgovanja emisijama trenutačni je pokušaj EU-a da utvrdi cijenu za emisije stakleničkih plinova. Taj je sustav uglavnom bio neučinkovit: cijena za emisije stakleničkih plinova godinama je bila vrlo niska (iako je nedavno porasla), ali i dovoljno nestabilna da potakne odljev ulaganja. Osim toga, sustav je složen i prepun iznimaka. Jedan strukturni razlog za tu neučinkovitost i složenost može biti činjenica da se sustavom trgovanja emisijama nisu mogle riješiti navedene svojstvene poteškoće zbog proturječnih zahtjeva za visokim i niskim cijenama za emisije stakleničkih plinova.

Stoga bi mogla postojati potreba da se ta nedoumica riješi i da se pomire sukobljeni politički ciljevi 1. ublažavanja klimatskih promjena i 2. vanjske konkurentnosti europskih resursno i energetski intenzivnih industrija, uz poštovanje svih drugih ciljeva politike, kao što su slobodna i pravedna trgovina, u okviru dugoročne industrijske strategije na koju poziva Europsko vijeće.

2.2. Mjere granične prilagodbe kao moguće rješenje

2.2.1.

Institucije EU-a tu dilemu riješile bi uvođenjem globalne cijene emisija stakleničkih plinova u okviru jedinstvenog globalnog sustava trgovanja emisijama. Međutim, šanse za to su male. Nedavna geopolitička kretanja u smjeru unilateralizma pružaju tek neznatnu nadu da će se takav sporazum na svjetskoj razini pravodobno postići.

Postoji mogućnost da odredbe koje je utvrdila Europska komisija (prosljeđivanje sredstava sustava trgovanja emisijama u industriju, potpora inovacijama, besplatne emisijske jedinice, dozvola državama članicama za naknadu neizravnih troškova itd.) neće pružiti dovoljno zaštitnih mjera protiv istjecanja ugljika ili odljeva ulaganja u situaciji asimetrične klimatske politike i sve većih ambicija EU-u u području klime. Stoga su neki akteri kao moguće rješenje predložili alternativne pristupe usklađivanju ciljeva klimatske politike s vanjskom konkurentnošću resursno i energetski intenzivnih industrija. Ti se pristupi odnose na koncept mjera granične prilagodbe kako ih definira Svjetska trgovinska organizacija (WTO). Svrha ovog mišljenja jest istražiti tehničku i pravnu izvedivost takve opcije u okviru konkretnog prijedloga.

2.3.

Pravna načela WTO-a: mjerama granične prilagodbe za unutarnje poreze na potrošnju ne bi se trebalo diskriminirati vanjske gospodarske aktere.

2.3.1.

Načelo mjera granične prilagodbe je sljedeće: kad se u jurisdikciji uspostavi unutarnji porez na potrošnju, postoji rizik da će se lokalni proizvođači (koji podliježu tom porezu) dovesti u nepovoljan konkurentski položaj u odnosu na njihove vanjske konkurente (koji mu ne podliježu), i na unutarnjem tržištu (gdje se odvija konkurencija između lokalnih proizvođača i uvoznika) i na izvoznim tržištima. Nadležna tijela u sklopu te jurisdikcije smiju ponovno uspostaviti pravednost tržišnog natjecanja tako da: 1. nametnu porez na uvezenu robu i 2. pružaju povrat poreza na izvezenu robu.

2.3.2.

Pod uvjetom da ispunjavaju određene uvjete, WTO je mjere granične prilagodbe povezane s proizvodima prihvatio kao zakonite, ne ističući pritom nikakve zadrške u pogledu protekcionizma, nakon pregleda takvih prilagodbi iz 1970. (9) (Izvješće Radne skupine o mjerama granične prilagodbe u trgovini). U uvjetima se navodi da se tim mjerama ne bi smjelo diskriminirati vanjske gospodarske aktere (članci II-2.a, III-2. i VI-4. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (10)), što u ovom slučaju znači da: na uvezenu robu treba platiti porez koji nije viši od poreza koji plaćaju lokalni proizvođači, a na izvezenu robu treba vratiti iznos koji nije viši od iznosa poreza koji je već plaćen na lokalnom tržištu.

2.4. Predviđeni mehanizmi: transparentan sustav obračunavanja za izvoznike; uvoznici plaćaju samo za sadržaj emisija stakleničkih plinova osnovnih materijala

2.4.1.

Mehanizmi predviđeni za prilagodbu opće ideje mjera granične prilagodbe kontekstu emisija stakleničkih plinova su sljedeći:

—	kako bi se utvrdio iznos koji će se vratiti izvoznicima, transparentnim sustavom obračunavanja prate se emisije stakleničkih plinova ugrađene u svaki industrijski predmet te se prenose duž lanca vrijednosti, kao dodatna linija u računima;

—

uvoznici plaćaju emisije stakleničkih plinova sadržane u osnovnim materijalima korištenima za izradu industrijskih predmeta, ali ne i emisije stakleničkih plinova koje se upotrebljavaju za njihovu transformaciju ili oblikovanje, niti emisije njihovih logističkih kretanja. Riječ je o vrlo dobrim procjenama jer je više od 90 % emisija stakleničkih plinova jednog industrijskog predmeta sadržano u osnovnim materijalima. Time se pružaju neosporni dokazi carinskom tijelu da utvrdi poreznu osnovicu (priroda i težina svakog materijala). Ujedno se daje neznatna prednost uvoznicima kako ne bi mogli tvrditi da su diskriminirani;

Ti su mehanizmi prikazani u nastavku te se o njima detaljnije raspravlja.

2.5. Povrat cijene emisija stakleničkih plinova ugrađenih u izvezenu robu pitanje je sustava obračunavanja

2.5.1.

Sustav bi funkcionirao na sljedeći način: Kada resursno i energetski intenzivne industrije moraju platiti za svoje emisije stakleničkih plinova (u obliku emisijskih jedinica sustava trgovanja emisijama kupljenih po promjenjivoj cijeni po kg ekvivalenta CO2 na tržištu ili u obliku poreza na ugljik po fiksnoj cijeni), to je plaćanje potrebno pratiti (kao i temeljni obujam emisija stakleničkih plinova) u okviru sustava obračunavanja, te ga proslijediti potrošačima putem fakturiranja (uključujući amortizaciju sadržaja emisija stakleničkih plinova opreme). Time bi se ponovno iskoristio postojeći, razrađeni sustav obračunavanja stakleničkih plinova koji je razvijen u EU-u radi izračuna besplatnih emisijskih jedinica za sustav trgovanja emisijama i koji donosi očite prednosti. Iskustvo stečeno tijekom posljednjih 50 i više godina u vezi s PDV-om trebalo bi pokazati tehničku izvedivost takvog sustava prijenosa troškova.

2.5.2.

Potrebno je odrediti mjesto u opskrbnom lancu na kojem bi to plaćanje trebalo uključiti u račune. Ako bi se taj trošak prenio na krajnjeg potrošača, posljedice bi bile sljedeće:

—	predloženi sustav približio bi se predlošku unutarnjeg poreza na potrošnju, kao što su PDV ili trošarine, za koje je WTO izričito prihvatio legitimitet mjera granične prilagodbe, te bi se time povećala pravna sigurnost;

—	izbjeglo bi se kažnjavanje posredničkih društava;

—	potaknula bi se naklonjenost potrošača proizvodima koji su klimatski prihvatljiviji.

2.5.3.

Kad poduzeće izvozi robu s uključenim troškovima za emisije stakleničkih plinova, tada iz svojeg sustava obračunavanja mora izvući sadržaj emisija stakleničkih plinova izvezenog proizvoda, a država mora vratiti iznos za taj sadržaj (preprodajom odgovarajućih emisijskih jedinica sustava trgovanja emisijama na tržištu ili povratom poreza na ugljik), odnosno količinu emisija stakleničkih plinova sadržanih u proizvodu.

2.5.4.

Ako se zadrži trenutna besplatna dodjela emisijskih jedinica u okviru sustava trgovanja emisijama najučinkovitijim proizvođačima iz EU-a, taj će povrat biti u visini prosječnog troška emisijske jedinice u okviru ETS-a na razini gospodarstva EU-a, na temelju cijene na promptnom tržištu i udjela besplatnih emisijskih jedinica izdanih proizvođačima iz EU-a.

2.5.5.

Taj sustav obračunavanja dokazuje da se izvozniku vraća iznos točnog troška za sve emisije stakleničkih plinova koje su uključene u proizvod duž lanca opskrbe. Izvozniku se ne daje neopravdana olakšica te je stoga sustav u skladu sa zahtjevima WTO-a. Ta se pravednost lakše dokazuje na osnovi pojedinačnih slučajeva kad je cijena za emisije stakleničkih plinova fiksna (kao kod poreza na ugljik). U slučaju promjenjivih cijena emisija stakleničkih plinova (kao primjerice na tržištu sustava trgovanja emisijama) one se utvrđuju samo kao srednja vrijednost između uspješnih i neuspješnih špekulanata na tržištima sustava trgovanja emisijama, kao i između učinkovitih i manje učinkovitih proizvođača iz EU-a koji dobivaju različita prava na emisiju stakleničkih plinova.

2.6. Mjere prilagodbe za uvezenu robu mogu se temeljiti na sadržaju emisija stakleničkih plinova ugrađenih osnovnih metala, kemikalija ili materijala

2.6.1.

Sadržaj emisija stakleničkih plinova industrijske robe zapravo se može naći u njezinim materijalima.

Sadržaj emisija stakleničkih plinova industrijske robe može se podijeliti u tri glavne komponente, od kojih svaka odgovara različitim kategorijama operacija dodavanja vrijednosti:

—	sadržaj emisija stakleničkih plinova osnovnih metala, kemikalija i materijala od kojih je proizvod sačinjen, izravno ili neizravno (npr. čelik, etilen, benzen, amonijak, klorovodična kiselina, staklo, drvo...);

—	sadržaj emisija stakleničkih plinova u industrijskim operacijama transformacije i oblikovanja osnovnih metala, kemikalija ili materijala (npr. polimerizacija, oblikovanje, strojna obrada, rezanje...);

—	sadržaj emisija stakleničkih plinova logistike unutar jednog mjesta i između više mjesta u različitim fazama dodavanja vrijednosti.

Velika većina sadržaja emisija stakleničkih plinova u industrijskom proizvodu nalazi se u sadržaju ugrađenih osnovnih metala, kemikalija i materijala (osobito kad je riječ o nerecikliranim materijalima). Primjerice, za strojnu obradu komada čelika potrebno je 2,8 kWh energije (11), dok je u materijalu prisutno 117 kWh energije (12), odnosno 40 puta više, što zorno prikazuje odnos relativne važnosti tih elemenata. U slučaju gnojiva, plastike, elastomera, otapala, maziva i tekstilnih vlakana, najveći udio sadržaja stakleničkih plinova konačnog proizvoda nalazi se u osnovnim kemikalijama od kojih je proizveden, što se može izvesti iz njegove formule. To znači da se ukupni sadržaj emisija stakleničkih plinova industrijskog proizvoda može približno odrediti s pomoću sadržaja emisija stakleničkih plinova ugrađenih osnovnih metala, kemikalija i materijala. (13)

2.6.2. Izračun mjera prilagodbe na uvezenu robu

2.6.2.1.

Kako bi carinska tijela zadužena za upravljanje mjerama granične prilagodbe radila učinkovito i s pravnom sigurnošću, za sebe i za uvozno poduzeće koje postupa u dobroj vjeri, potrebno je utvrditi poreznu osnovicu i poreznu stopu uz što manje prostora za tumačenja ili pravne sporove.

Porezna stopa pri razmatranju cijena emisija stakleničkih plinova odgovara ili obvezi kupnje emisijskih jedinica u okviru sustava trgovanja emisijskim jedinicama za količinu emisija stakleničkih plinova sadržanih u uvezenom proizvodu, i to po istoj cijeni za emisijske jedinice u okviru sustava trgovanja emisijskim jedinicama kao i za povrat izvoznicima (u slučaju sustava koji se temelji na tržištu) ili stopi poreza na ugljik (kad je riječ o režimu s fiksnim stopama).

2.6.2.2.

Porezna osnovica mora se moći provjeriti analizom same uvezene robe jer je riječ o najmanje spornom dokazu. U tom bi slučaju idealna porezna osnovica bila ukupan sadržaj emisija stakleničkih plinova uvezene robe.

Određivanje ukupnog sadržaja emisija stakleničkih plinova industrijskog proizvoda komplicirano je zbog složenosti svih operacija dodavanja vrijednosti koje su izvršene na proizvodu duž lanca vrijednosti, od kojih mnoge nisu vidljive na samom proizvodu.

Predlaže se mogućnost upotrebe jednostavne, ali djelotvorne procjene koja je već opisana: ukupni sadržaj emisija stakleničkih plinova uvezene robe može se približno odrediti s pomoću sadržaja emisija stakleničkih plinova ugrađenih osnovnih metala, kemikalija i materijala, ograničenih na one koji čine više od npr. 1 % ukupne mase. Mikroelektronika, koja unatoč maloj masi generira velike emisije stakleničkih plinova, i dalje bi bila uključena u izračun.

Ukupni sadržaj emisija stakleničkih plinova u materijalima prisutnima u predmetu izračunava se na sljedeći način: masa svake vrste osnovnog metala, kemikalije ili materijala prisutnog u predmetu u značajnom omjeru množi se s intenzitetom emisija stakleničkih plinova tog osnovnog metala, kemikalije ili materijala (tj. emisije stakleničkih plinova ugrađene u svaki kilogram tog osnovnog metala, kemikalije ili materijala).

Prosječni intenzitet emisije stakleničkih plinova na razini svake države utvrđen je za većinu osnovnih metala, kemikalija i materijala. Podaci su dostupni u nizu javno dostupnih baza podataka (navedenih npr. u Protokolu o stakleničkim plinovima (14)) i temelje se na dobro razvijenim metodologijama procjena životnog vijeka, uključujući za Kinu.

2.6.2.3.

Kako bi se potaknuli i nagradili niži intenziteti emisija stakleničkih plinova u pojedinačnim objektima i objavljivanje podataka, predlaže se sljedeći mehanizam poticaja:

—

Ako proizvođač može pouzdano dokazati svoj stvarni intenzitet emisija stakleničkih plinova, tada se ta vrijednost primjenjuje na njegove proizvode koji se uvoze u EU. Međutim, ako se ne pruže takvi pouzdani podaci, tada se upotrebljava prosječni intenzitet emisija stakleničkih plinova zemlje podrijetla, a on se izračunava na preostaloj proizvodnji i preostalim emisijama stakleničkih plinova kad se oduzmu oni koji su pružili pouzdane podatke.

—

Time će proizvođači određene zemlje koji ostvaruju najviše koristi za klimu najprije sudjelovati u sustavu izračuna (kako ne bi bili kažnjeni primjenom njihova nacionalnog prosjeka). Zbog toga se nacionalni prosjek s vremenom pogoršava, nakon što se „čestiti”proizvođači uklone iz izračuna, te se dodatni proizvođači potiču na pružanje pouzdanih podataka.

2.6.2.4.

Osim toga, EU bi mogao pružiti tehničku podršku poduzećima u inozemstvu pri uspostavi potrebnih pouzdanih sustava za obračunavanje emisija stakleničkih i tako nastaviti svoj trenutačni prijateljski odnos prema trgovinskim partnerima.

2.6.2.5.

Kako bi se beskrupulozni akteri spriječili u tome da neopravdano pripisuju nizak intenzitet emisija stakleničkih plinova iz jednog postrojenja proizvodnji drugog, mogao bi se razviti i upotrebljavati sustav sljedivosti, npr. temeljen na lancu blokova.

Bruxelles, 17. srpnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 71, 24.2.2016., str. 57., točka 1.9.

(2) Zaključci Europskog vijeća od 22. ožujka 2019., EUCO 1/19.

(3) SL C 226, 16.7.2014., str. 1.

(4) Rezolucija Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015. o razvoju održive europske industrije osnovnih metala (2014/2211(INI)).

(5) A. Gerbeti, CO2 in goods and European industrial competitiveness („CO2 u proizvodima i konkurentnost europske industrije”), Editoriale Delfino (2014.) i A. Gerbeti, A Symphony for energy: CO2 in goods („Simfonija za energiju: CO2 u proizvodima”), Editoriale Delfino (2015.).

(6) A. Marcu, W. Stoefs: Study on composition and drivers of energy prices and costs in selected energy-intensive industries („Studija o sastavu i pokretačima cijena i troškova energije u odabranim energetski intenzivnim industrijama”).

CEPS, 2016., dostupno na poveznici: http://ec.europa.eu/DocsRoom/documents/20355

(7) C. Egenhofer, L. Schrefler: Study on composition and drivers of energy prices and costs in energy-intensive industries. The case of the flat glass industry („Studija o sastavu i pokretačima cijena i troškova energije u energetski intenzivnim industrijama. Slučaj industrije ravnog stakla”), CEPS, 2014., dostupno na: https://www.ceps.eu/system/files/Glass.pdf

(8) Prema studiji koju je izradio T. Wyns (Industrial Value Chain: A Bridge towards a Carbon Neutral Europe („Industrijski lanac vrijednosti: Most prema ugljično neutralnoj Europi”), VUB-IES, 2018., dostupno na: https://www.ies.be/node/4758), u kojoj je predstavljeno 11 europskih resursno i energetski intenzivnih industrija, za široku primjenu niskougljičnih tehnoloških rješenja trebalo bi dodatnih 2 980 TWh do 4 430 TWh električne energije godišnje.

(9) GATT, Report by the Working Party on Border Trade Adjustments („Izvješće Radne skupine o mjerama granične prilagodbe u trgovini”), 1970., dostupno na: https://www.wto.org/gatt_docs/English/SULPDF/90840088.pdf, osobito točke 4., 11. i 14.

(10) Dostupno na: https://www.wto.org/english/res_e/booksp_e/analytic_index_e/gatt1994_e.htm

(11) Yohei Odaa, i dr.: Energy Consumption Reduction by Machining Process Improvement („Smanjenje potrošnje energije poboljšanjem postupka strojne obrade”), 3. konferencija CIRP-a, 2012., dostupno na: http://isiarticles.com/bundles/Article/pre/pdf/17172.pdf

(12) Popis zaliha ugljika i energije (IEC), dostupno na: http://www.circularecology.com/embodied-energy-and-carbon-footprint-database.html

(13) Te su emisije uglavnom pozitivne. One mogu biti negativne u slučaju održivo uzgojenih materijala iz bioloških izvora (primjerice drvo).

(14) Popis svih baza podataka s podacima o emisijama stakleničkih plinova za različite materijale i postupke dostupan je na: http://www.ghgprotocol.org/life-cycle-databases

18.10.2019

Službeni list Europske unije

C 353/65

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Promicanje kratkih i alternativnih lanaca opskrbe hranom u Europskoj uniji: uloga agroekologije”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 353/11)

Izvjestiteljica: Geneviève SAVIGNY

Odluka Plenarne skupštine:	24.1.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. Poslovnika samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	28.6.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	17.7.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	545
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	135/7/21

1. Zaključci i preporuke

1.1.

U ovom mišljenju EGSO ističe da kratki lanci opskrbe i agroekologija otvaraju nove vidike za europsku poljoprivredu. Već više od 50 godina, iako su ti inovativni pristupi bili u suprotnosti s globalizacijom prehrambenih sustava, ipak su se oblikovali, ispitivali u mnogim nacionalnim i europskim istraživačkim programima, primali su potporu za razvoj iz javnih i privatnih fondova, te sve više privlače nove poljoprivrednike u te sustave. Prema tome, potvrđena je sposobnost i relevantnost agroekologije i kratkih lanaca opskrbe kao odgovora na izazove povezane s hranom. Oni bi mogli biti okosnica politike održivih prehrambenih sustava i postizanja ciljeva održivog razvoja u roku od 10 godina (do 2030.).

1.2.

U Europi se razvijaju inovativni sustavi kojima se približavaju potrošači i proizvođači, na primjer poljoprivreda koju podržava zajednica i drugi oblici „košara”. Mnogi od tih proizvođača bave se ekološkom poljoprivredom ili drugim oblicima koji nisu klasificirani kao ekološke metode. Lokalne i regionalne vlasti često su uključene i uspostavljaju lokalne sustave za upravljanje hranom koji okupljaju različite aktere te osobito potiču upotrebu lokalnih proizvoda u objektima javne prehrane. Prodaja u kratkim lancima opskrbe istinska je prilika da mali subjekti povećaju dodanu vrijednost i profitabilnost poljoprivrednih gospodarstava. Tom relokalizacijom otvaraju se radna mjesta i potiče se lokalna aktivnost, uz snažnu predanost poljoprivrednika koji rade na taj način. Za potrošače je to izvor svježih i kvalitetnih proizvoda i tu se isprepliću bogata povijest i međuljudski odnosi, čime se može pobuditi interes potrošača i potaknuti ih na to da se educiraju o prehrani i vrijednosti proizvoda.

1.3.

Ta metoda proizvodnje i distribucije nije prikladna za sva poljoprivredna gospodarstva zbog vrste proizvodnje, zemljopisne lokacije ili manjka gradskog stanovništva koje može biti potencijalni potrošač, na primjer, ukupne količine vina ili sveg maslinovog ulja iz područja sa značajnom poljoprivrednom aktivnošću. Tom se metodom ne zamjenjuje ni potreba za hranom koja nije lokalno proizvedena. U duljim lancima opskrbe europski sustavi oznaka kvalitete (zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla, zaštićena oznaka izvornosti, zajamčeno tradicionalni specijalitet) predstavljaju izvor identifikacije i vrednovanja te potrošačima olakšavaju izbor.

1.4.

U tom kontekstu EGSO primjećuje pojavu agroekologije kao nove prehrambene i poljoprivredne paradigme. Agroekologijom kao spletom znanosti, tehnika i socijalnog pokreta promatra se prehrambeni sustav u cjelini, a cilj je približiti proizvođača okolišu, uz očuvanje ili čak obnovu složenosti i bogatstva poljoprivrednog, ekološkog i društvenog sustava. Agroekologiju promiče FAO, a na nju se odnose i brojna istraživanja i konferencije i u velikoj se mjeri razvija u Europi, pa tako i na institucionalnoj razini, u okviru nacionalnih programa za poljoprivredni razvoj.

1.5.

EGSO smatra da je agroekologija smjer kojem mora težiti europska poljoprivreda jer ona za vlastiti razvoj suštinski ovisi o očuvanju prirodnih resursa. Na temelju postojećih modela kao što su ekološka poljoprivreda (što isključuje određene proizvode „industrijske”ekološke poljoprivrede), permakultura i drugi tradicionalni poljoprivredni sustavi, potrebno je poticati i vrednovati prijelaz na smanjenje ulaznih materijala, revitalizaciju tla, uvođenje raznolikih usjeva i zaštitu bioraznolikosti.

1.6.

EGSO želi da se agroekološki projekt uvede na razini EU-a te se oslanja na strukturirani akcijski plan s pomoću raznih instrumenata na lokalnoj, regionalnoj i europskoj razini. Sveobuhvatna prehrambena politika koju EGSO promiče može pružiti okvir za to. Značajne mjere uključuju:

—	učiniti dostupnim financiranje za pružanje potrebne opreme, pojedinačne ili zajedničke (2. stup ZPP-a);

—	primijeniti propise o hrani na način prilagođen malim proizvođačima s prilagodljivošću za proizvodnju u manjem opsegu, kao i zahtjeve za označivanje itd.;

—	uspostaviti ili ojačati odgovarajuće usluge edukacije i savjetovanja u području prerade, izravne prodaje i agroekologije;

—	poticati mreže razmjene među poljoprivrednicima;

—	usmjeriti istraživanja na agroekologiju i potrebe proizvođača u kratkim lancima opskrbe.

—	Na regionalnoj razini potrebno je uvesti odgovarajuća pravila o tržišnom natjecanju kako bi se olakšalo opskrbljivanje objekata javne prehrane u kratkim i lokalnim lancima opskrbe.

2. Uvod

2.1.

U dvama mišljenjima EGSO-a (1) naglašena je potreba za razvojem sveobuhvatne prehrambene politike EU-a koja se temelji na nekoliko stupova, uključujući razvoj kraćih lanaca opskrbe hranom.

2.2.

Sve se više inicijativa razvija na lokalnoj i regionalnoj razini kako bi se poduprli alternativni prehrambeni sustavi i kratki lanci opskrbe hranom. Sveobuhvatna prehrambena politika trebala bi se temeljiti na zajedničkom upravljanju, poticati ga i razvijati na svim razinama – lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj. Takav pristup omogućio bi stvaranje okvira za razvoj takvih inicijativa bez obzira na njihov opseg i nužan je za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja u Europi.

2.3.

U tom kontekstu, agroekologija čini novu poljoprivrednu i prehrambenu paradigmu, koja prati razvoj tih novih praksi opskrbe hranom i proizvodnje.

2.4.

Cilj je ovog mišljenja razmotriti približavanje proizvođača i potrošača u kraćim lancima opskrbe i razvoj agroekologije kako bi se utvrdili uvjeti i alati za usmjeravanje prehrambenog sustava prema potpunom postizanju ciljeva održivog razvoja.

3. Razvoj kratkih lanaca opskrbe

3.1.

Europska unija u okviru politika ruralnog razvoja (Uredba (EU) br. 1305/2013) upotrebljava sljedeću definiciju: „lanac opskrbe koji uključuje ograničen broj gospodarskih subjekata, posvećen suradnji, lokalnom gospodarskom razvoju i bliskim zemljopisnim i društvenim vezama između proizvođača, prerađivača i potrošača” (2).

3.2.

Distribucija hrane doživljava korjenite promjene od kraja devedesetih godina 20. stoljeća. Zahvaljujući većoj educiranosti o prehrani i uzastopnim zdravstvenim krizama povezanim s lošim poljoprivrednim i poljoprivredno-industrijskim praksama, sve veći broj potrošača usvojio je nove kriterije kvalitete koji uključuju i pokazatelje povezane sa zdravljem i održivim razvojem. (3) S obzirom na sve veću želju potrošača za zdravom i kvalitetnom prehranom, deregulacija poljoprivrednih tržišta, velika nestabilnost cijena, koje su često niže od troškova proizvodnje, te niski dohodak poljoprivrednika potiču određene poljoprivrednike da promijene svoje proizvodne i tržišne metode. Diversifikacija je vidljiva duž cijelog lanca opskrbe, od proizvodnje do potrošnje. Pojavljuju se novi oblici poljoprivredne proizvodnje, a proizvođači moraju preuzeti inicijativu za traženje novih tržišta ili izmišljati nove načine prodaje u kratkim lancima opskrbe kako bi se isplatila ljudska i gospodarska ulaganja u diversifikaciju i kako bi se prakse usmjerile prema većoj održivosti, što je potaknuto približavanjem proizvođača i potrošača. Služba Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) istaknula je 2015. da je 15 % poljoprivrednika prodalo polovinu svojih proizvoda putem kratkih lanaca opskrbe, a istraživanje Eurobarometra iz 2016. pokazalo je da četiri od pet europskih građana smatra da je „jačanje uloge poljoprivrednika u poljoprivredno-prehrambenom lancu”važno. Kratki lanci opskrbe sve su prisutniji u Europi, ali u nejednakoj mjeri u različitim zemljama.

3.3.

Stoga postoji mnogo oblika izravne prodaje. Osim tradicionalnih oblika, razvijaju se inicijative na poljoprivrednim gospodarstvima ili izvan njih. Jedan od najdinamičnijih sektora inovacija u posljednjih 20 godina jesu solidarna lokalna partnerstva koja povezuju potrošače i proizvođače pretplatama na dostavu „košara”, uglavnom s organskim proizvodima, a umrežila i razvila ih je međunarodna organizacija Urgenci. U mnogim zemljama postoje i kolektivne mjere za poticanje tog sektora organiziranjem lokalnih sajmova ili događanja, a primjer za to je mreža „Campagna amica”u Italiji. Doprinos zadružnog sektora vrlo je važan. Taj sektor privlači mlade i nove poduzetnike koji su često entuzijastični.

3.4.

U navedenom mišljenju (4) naglašen je „vrlo pozitivan”učinak kratkih lanaca opskrbe hranom, posebno u pogledu svježine i organoleptičke i nutritivne kvalitete proizvoda. Nakon što se globalizirani prehrambeni sustav razvio već pred više od 30 godina, čini se da je priznato i prihvaćeno mišljenje da bliska povezanost između proizvođača i potrošača te lokalizirani sustavi imaju mnogo pozitivnih učinaka. Kratkim lancima opskrbe povećava se dodana vrijednost i profitabilnost malih poljoprivrednih gospodarstava, omogućuje se prodaja proizvoda koje potrošači poznaju i koji „imaju svoju priču”pa su potrošači voljni platiti više, a potiče se i aktivnost i socijalna povezanost u ruralnim područjima. Boljom kvalitetom proizvodnje hrane i tržišnih kanala povećava se odgovornost potrošača s obzirom na vrijednost i rasipanje hrane te se time pridonosi smanjenju utjecaja hrane na klimatske promjene.

3.4.1.

Taj način stavljanja na tržište stvara pozitivne vanjske učinke za cijelu zajednicu (stvaranje radnih mjesta koja se ne mogu premjestiti, održavanje dodane vrijednosti na lokalnom području, privlačnost u smislu turizma ili stanovanja). Ti veći vanjski učinci moraju se uzeti u obzir pri podupiranju razvoja kratkih lanaca opskrbe i dinamike regija.

3.4.2.

Inicijative kratkih lanaca opskrbe su u porastu i temelje se na socijalnim, organizacijskim i teritorijalnim inovacijama koje su i dalje u fazi razvoja. U mnogim radovima teritorijalna dimenzija i zajednički identitet ističu se kao ključni čimbenici njihove održivosti i trajnosti. Stoga je potrebno osigurati sredstva za stvaranje teritorijalnih prehrambenih sustava na temelju lokalnog upravljanja i predstavnika samih dionika. (5)

3.5.

Internet se pokazuje kao novo područje istraživanja i inovacija za kratke lance opskrbe. Njegova je široka upotreba tijekom proteklog desetljeća došla do izražaja i u kratkim lancima opskrbe hranom. Budući da pruža šire tržište od tradicionalnog tržišta proizvođača, pridonosi i poboljšanju i pojednostavnjenju trgovine. U posljednjih se pet godina pojavio niz platformi za naručivanje putem interneta. Te „baze hrane”omogućuju proizvođačima i potrošačima „izravno povezivanje”, posebno u slučaju proizvoda koji postoje samo lokalno. Zahvaljujući njima proizvođači, ali i potrošači mogu se udružiti kako bi zajedno ostvarili kupnju/prodaju, čime se olakšava i logistika u kratkom lancu opskrbe hranom. Ostale namjene digitalizacije primjenjuju se na proizvodnju i preradu proizvoda.

4. Agroekologija, nov način pristupanja poljoprivredi

4.1.

Na drugom međunarodnom simpoziju o agroekologiji organiziranom 2018. u Rimu, FAO je predložio sljedeću definiciju: „Agroekologija se temelji na primjeni ekoloških koncepata i načela za optimizaciju interakcija između biljaka, životinja, ljudi i okoliša, kao i socijalnih aspekata koji se moraju uzeti u obzir kako bi prehrambeni sustav bio održiv i pravedan. Stvaranjem sinergija agroekologija može pridonijeti ne samo proizvodnji hrane, sigurnosti opskrbe hranom i prehrani, već i ponovnoj uspostavi usluga ekosustava te biološkoj raznolikosti, što je ključno za održivu poljoprivredu.” (6)

4.2.

Agroekologija se razvila u tri glavne dimenzije. Prvu dimenziju čini agroekologija nastala već dvadesetih godina 20. stoljeća kao niz znanstvenih disciplina (fizika, kemija, ekologija i prostorno planiranje) koje su povezane s poljoprivredom kroz složene sustave interakcija poljoprivrednih ekosustava. Drugu dimenziju čini agroekologija kao skup održivih poljoprivrednih praksi kojima se optimiziraju i stabiliziraju berbe. Konačno, treća dimenzija agroekologije jest njezino postojanje u obliku socijalnog pokreta u potrazi za neovisnošću u opskrbi hranom i novim višefunkcionalnim ulogama poljoprivrede. (7) Agroekologija se stoga razvila u smjeru boljeg razmatranja izazova povezanih s hranom, što je vidljivo iz dokumenata kao što su Redesigning the food system („Redizajn prehrambenog sustava”) (Hill, 1985.) i Agroecology: The Ecology of Sustainable Food Systems („Agroekologija – ekologija održivih prehrambenih sustava”), referentno djelo Stevea Gliessmana.

4.3.

Agroekologija se temelji na zajedničkom skupu deset načela koja je utvrdio i naveo FAO „kako bi se zemljama pomoglo da preobraze svoje prehrambene i poljoprivredne sustave, da prošire održivu poljoprivredu i da postignu nultu stopu gladi i više drugih ciljeva održivog razvoja:

—	raznolikost, sinergije, učinkovitost, otpornost, recikliranje, zajedničko stvaranje i razmjena znanja (opis zajedničkih obilježja agroekoloških sustava, temeljnih praksi i inovativnih pristupa);

—	ljudske i socijalne vrijednosti, kultura i tradicije povezane s hranom (kontekstna obilježja);

—	kružno i solidarno gospodarstvo, odgovorno upravljanje (povoljno okruženje).

Deset elemenata agroekologije međusobno je povezano i ovisno” (8).

4.4.

Na temelju tih deset načela, nekoliko kategorija poljoprivrednika mogu se pozivati na agroekologiju: ekološka poljoprivreda, koja primjenjuje ista načela u standardiziranom okviru (propisi Unije o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda (9)), biodinamična poljoprivreda, integrirana poljoprivreda, agrošumarstvo, u kojem se kombiniraju usjevi i proizvodnja drva, ili permakultura, sa zajedničkom okosnicom koja predstavlja složen i sustavan pristup poljoprivredi od proizvodnje do potrošnje hrane. Mora se naglasiti središnja uloga očuvanja kvalitete i flore i faune u tlu u tim oblicima poljoprivrede.

Agroekologija predstavlja obrat paradigme u poljoprivredi radi borbe protiv klimatskih promjena, obnove živih ekosustava i zaštite vode, tla i svih resursa o kojima ovisi poljoprivredna proizvodnja. Treba poticati sve aktivnosti poljoprivrednika u pogledu preispitivanja vlastitih praksi i odnosa s ekosustavom kako bi se smanjili negativni, a povećali pozitivni vanjski učinci. Smanjenje kemijskih tvari, uvođenje veće raznolikosti u plodoredima, konzervacijska poljoprivreda i očuvanje bioraznolikosti koraci su koje je potrebno potaknuti na putu prema agroekološkoj tranziciji svih poljoprivrednih gospodarstava u Europi.

4.5.

Socijalni pokreti tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća koje su u Latinskoj Americi započele organizacije poput pokreta Via Campesina pokrenuli su eksponencijalni međunarodni razvoj tog pristupa prehrambenom sustavu u njegove tri dimenzije (znanstvenoj, tehničkoj i socijalnoj). Europa je također uključena u taj pokret. FAO je u rujnu 2014. organizirao prvi simpozij u Rimu pod nazivom „Agroekologija za sigurnost opskrbe hranom i prehranu”, nakon čega je uslijedilo nekoliko regionalnih seminara, kao što je bio seminar u Budimpešti u studenom 2016. za Europu, te je pozvao na razvoj agroekologije za postizanje ciljeva održivog razvoja i Pariškog sporazuma. Sljedeći će se takav događaj održati u Europi krajem 2019. U okviru europskog istraživačkog programa Obzor 2020. obuhvaćene su brojne teme povezane s agroekologijom, ekološkim uzgojem i kratkim lancima opskrbe, a EIP-Agri, koji je također istražio te teme za poljoprivredni razvoj, u lipnju 2019. u Francuskoj organizira sljedeći sastanak na vrhu o inovacijama u poljoprivredi na temu agroekologije.

4.6.

Agroekologija je postupno postala institucionalizirana, osobito u Francuskoj. (10) Francuska je agroekologiju uvrstila u Zakonik o poljoprivredi i uspostavila pravne i financijske instrumente te je time odredila agroekologiju kao temelj svog poljoprivrednog razvoja. (11) Zahvaljujući financijskim sredstvima i usmjerenosti nekoliko posebnih francuskih programa stvaraju se i podupiru mnoge aktivnosti zajedničkih projekata poljoprivrednika kojima se postiže veća održivost poljoprivrednog razvoja i proizvodnje. (12)

4.6.1.

Neki od uspješnih rezultata agroekologije, koji su istaknuti u akademskim radovima i koje prenose razvojne organizacije, jesu:

—	za poljoprivrednike: povećanje plodnosti tla, smanjenje troškova proizvodnje, povećanje autonomnosti u odlučivanju, razvijanje otpornosti poljoprivrednih sustava na klimatske nepogode i bolji položaj zanimanja poljoprivrednika;

—	za potrošače: zdravstvena i nutritivna kvaliteta hrane i vode, očuvanje biološke raznolikosti i krajolika te jamstva u smislu poljoprivrednih praksi (u stočarstvu ili ratarstvu). (13)

4.6.2.

Ti rezultati imaju još veći značaj zahvaljujući zajedničkoj dimenziji agroekoloških projekata, uključivanju poljoprivrednika koji donose rješenja i inovacije u svojoj okolini, željom za boljim djelovanjem i potrebom za smanjenjem troškova proizvodnje. Internetske platforme (14) mogu omogućiti potrebno iskorištavanje izrađenih tehničkih i znanstvenih referenci i svjedočanstava poljoprivrednika koji su prešli na agroekologiju, a ne smije se zanemariti ni učinak osposobljavanja i zajedničkog rada.

4.6.3.

Osposobljavanje za buduće poljoprivrednike u javnim poljoprivrednim školama uključuje misiju „doprinosa razvoju agroekologije”. Obrazovnih sadržaja na tu temu ima sve više, (15) a učenici su skloniji u svojem budućem radu poduprijeti agroekološku tranziciju i proizvodnju. (16) U francuskom programu agroekološke tranzicije predviđeno je poboljšanje prehrane učenika uvođenjem kuhanih lokalnih proizvoda u kantinama poljoprivrednih srednjih škola, čime se povećava njihova svijest o pitanjima prehrane.

4.6.4.

Kako bi popratila tranziciju na regionalnoj razini, francuska vlada uspostavila je teritorijalne prehrambene projekte (PAT), u kojima slobodno oblikovana udruženja osmišljavaju mjere potrebne za poboljšanje lokalnog prehrambenog sustava. Čini se da unatoč nedovoljnim sredstvima ti programi pobuđuju interes, a njihovi rezultati ohrabruju.

4.7. Kratki lanci opskrbe i agroekologija, povezana tranzicija

4.7.1.

Agroekologija se osobito odlikuje raznolikošću komplementarne naravi proizvodnje na razini poljoprivrednih gospodarstava. Bez obzira na to je li riječ o agroekološkim stočarskim ili ratarskim proizvodima, važno je da se stvore i održe nove mogućnosti prodaje. Kratki lanci opskrbe hranom odgovarajući su odgovor na taj tranzicijski izazov.

4.7.2.

Naposljetku, važno je naglasiti da povezanost agroekologije i kratkih lanaca opskrbe na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini sada dovodi do pojave teritorijalnog upravljanja opskrbom hrane putem novih mehanizama za uključivanje dionika. Ti postupci za ponovno povezivanje gradova s obližnjim područjima proizvodnje hrane već postoje na mnogim mjestima: Milano u Italiji, Montpellier u Francuskoj, Gent, Bruxelles i Liège u Belgiji ili Toronto u Kanadi.

5. Razvoj kratkih lanaca opskrbe i agroekologije za održive prehrambene sustave

5.1. Doprinos kvalitetnoj hrani

5.1.1.

Europski istraživački program na temu kratkih lanaca opskrbe i lokalnih prehrambenih sustava, proveden 2012. u suradnji sa Sveučilištem u Coventryju, u koji su bile uključene glavne uprave Europske komisije za poljoprivredu i zdravlje, naglasio je kvalitetu, sljedivost i transparentnost kao aspekte koji bi trebali biti u središtu kupnje i prodaje. EU stoga mora poduprijeti proizvođače i potrošače u izgradnji i stabilizaciji tih triju elemenata bez obzira na oblik kratkog lanca opskrbe. Napominje se da većina proizvoda koji se prodaju u kratkim lancima opskrbe potječe iz ekološkog uzgoja ili su proizvedeni prema metodama koje nisu certificirane bez sintetičkih tvari, ovisno o državi. Čini se da je to ključno za povezivanje agroekologije i kratkih lanaca opskrbe. Načela i okvir agroekologije mogu stvoriti dovoljno velik i stabilan temelj za povjerenje, a da pritom ne mora nužno biti riječ o certificiranom poljoprivrednom sustavu kako bi potrošači ponovno dobili „kvalitetu, sljedivost i transparentnost”potrebne za razvoj i održivost kratkih lanaca opskrbe. Čini se da su redoviti posjeti potrošača i drugih proizvođača poljoprivrednim gospodarstvima djelotvorna metoda „participativnog jamstva”kako bi se povećala transparentnost, razvoj kontekstualiziranih pokazatelja i praćenje agroekoloških praksi. (17)

5.1.2.

Na pojedinačnoj razini najnovije studije pokazuju da kratki lanci opskrbe znatno poboljšavaju zdravlje ljudi. S jedne strane, ljudi obraćaju više pozornosti na ono što jedu i na to kako se hrana proizvodi. S druge strane, u tim sustavima dolazi do vrlo intenzivnog socijalnog učenja, među ostalim i u pogledu zdravih prehrambenih navika.

5.2. Pristupačnost i sigurnost opskrbe hranom

5.2.1.

U nekoliko europskih istraživačkih projekata (18) (19) trenutačno se ističe da se kratki lanci opskrbe sve više uspostavljaju i organiziraju na način da se iz tržišne niše prometnu u istinske navike u opskrbi hranom. To se posebno postiglo umrežavanjem mnogih dionika na razini EU-a s pomoću projekata koji se financiraju iz različitih programa financiranja EU-a. Međutim, taj je porast još uvijek ograničen zbog teškoća u pristupu najsiromašnijih kućanstava određenim proizvodima. Bilo bi korisno nastaviti s radom koji je započet prethodnim mišljenjima EGSO-a o mjerama djelovanja za omogućavanje dostupnosti tih prehrambenih proizvoda. Nekoliko istraživačkih projekata o toj temi privode se kraju u Francuskoj (RMT Alimentation (20), projekt Casdar ACCESSIBLE (21), teritorijalni prehrambeni projekti (22)).

5.2.2.

Među dostupnim alatima, sredstva za istraživanje i inovacije koja pružaju EIP-Agri i Glavna uprava za istraživanje u budućem programu Obzor Europa mogu se posvetiti agroekologiji i kratkim lancima opskrbe. U okviru budućeg ZPP-a trebali bi se pokrenuti programi ekologizacije (ekološki programi) za promicanje postupnog usvajanja agroekoloških metoda među poljoprivrednicima i razvoj sustava usmjerenih na kratke lance opskrbe. Isto vrijedi i za mjere iz drugog stupa, kao što su poljoprivredno-okolišne i klimatske mjere te subvencije za ulaganja koja su potrebna za njihovo provođenje, kao i alati za preradu i stavljanje na tržište. Na temelju programa LEADER potrebno je razviti odgovarajuće sustave osposobljavanja i savjetovanja te lokalne aktivnosti. Za potporu teritorijalnim inicijativama mogu se iskoristiti i sredstva namijenjena koheziji.

5.2.3.

Potrebno je razviti odgovarajuća pravila kako bi se opskrba u okviru ugovora o javnoj nabavi omogućila u kratkim lancima opskrbe, što je trenutno ograničeno zbog pravila tržišnog natjecanja. Također je potrebno imati odgovarajuća pravila za kratke lance opskrbe. Uredbom (EZ) br. 852/2004 o higijeni hrane (23) predviđene su mogućnosti prilagođavanja u primjeni metode analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka (HACCP) za male proizvođače koje treba upotrebljavati u svim državama članicama EU-a. Isto vrijedi za pravila o označivanju proizvoda. Označivanje podrijetla (na primjer u restoranima ili objektima javne prehrane) prerađenih namirnica može imati ulogu potpore: ako je podrijetlo prehrambenog proizvoda transparentno, vjerojatnije je da će potrošač odabrati proizvod ili jelo koje je proizvedeno u blizini, čak i ako je nešto skuplje. Pokrivenost mrežom 4G (telekomunikacije i internet) u ruralnim područjima važna je kako bi se olakšao pristup potrošačima i kontakt s njima zahvaljujući razvoju digitalizacije.

5.2.4.

Često se dovodi u pitanje sposobnost agroekologije i kratkih lanaca opskrbe da se prehrani svjetsko stanovništvo od 10 milijardi ljudi koje se očekuje do 2050. Radovi brojnih istraživačkih organizacija jasno pokazuju da su na međunarodnoj razini razvoj agroekologije i iskorištavanje resursa u poljoprivredi i izvan nje neophodni i mogući s obzirom na gospodarske, okolišne i socijalne zahtjeve. U Europi je novijim radovima IDDRI-ja (Institut za održivi razvoj i međunarodne odnose) pokazano da je moguće prehraniti cijelo europsko stanovništvo do 2050. postupnim poljoprivredno-ekološkim promjenama, što uključuje stočarstvo, ratarstvo i šumarstvo, a uz ostvarivanje cilja od nultih emisija ugljika.

5.3. Put prema agroekologiji

5.3.1.

Razvoj agroekološkog projekta na razini EU-a mora se temeljiti na strukturiranom akcijskom planu, s pomoću raznih mjera u raznim aspektima javnog i privatnog djelovanja koje pokriva brojna područja: osposobljavanje, poljoprivredni razvoj, preusmjeravanje pomoći, prilagodbu propisa, teritorijalizaciju sektora, genetski odabir, prekomorske regije i međunarodno djelovanje. (24) Stoga bi bilo primjereno da EU radi na mogućnostima pružanja potpore kako bi se agroekologija i kratki lanci opskrbe mogli zajednički razvijati i uskladiti radi osiguravanja njihove zajedničke održivosti. Važno je da to sredstvo djelovanja bude dovoljno ambiciozno da mnoga poljoprivredna poduzeća mogu dugoročno sudjelovati u takvoj tranziciji. Trajnost je važna jer će subjekti imati dovoljno vremena da se uključe, ali će i omogućiti onima koji se uključe da osiguraju potpuni prijelaz na sustav koji nije jednostavno uspostaviti.

5.3.2.

Cjelovita prehrambena politika, kakvu EGSO već nekoliko godina promiče, pod vodstvom Europskog vijeća za hranu, za koju EGSO može biti posrednik, a koju bi na razini odgovarajućih glavnih uprava koordinirao potpredsjednik Europske komisije, može pružiti okvir za odgovarajući program. Prijedlog o zajedničkoj prehrambenoj politici pokrenut je na razini Europske unije u radovima skupine IPES-Food. (25)

5.3.3.

Rad FAO-a može poslužiti kao izvor inspiracije za razvoj agroekologije na europskoj razini. Preporuke „Regionalnog simpozija održive poljoprivrede i prehrambenih sustava u Europi i središnjoj Aziji”posebno su poučne u tom pogledu. U priručniku L’établissement de liens entre les petits exploitants et les marchés („Povezivanje malih poljoprivrednika i tržišta”), koji je 2016. objavio Odbor za svjetsku sigurnost opskrbe hranom, preporučuje se da države pruže potporu teritorijalnim (lokalnim, regionalnim, nacionalnim) tržištima za postizanje ciljeva održivog razvoja.

Bruxelles, 17. srpnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Mišljenje EGSO-a „Održiviji prehrambeni sustavi”(SL C 303, 19.8.2016., str. 64.) i mišljenje EGSO-a „Doprinos civilnog društva razvoju sveobuhvatne prehrambene politike u EU-u”(SL C 129, 11.4.2018., str. 18.).

(2) Uredba (EU) br. 1305/2013.

(3) Codron, J.-M., Sirieix, L., Reardon, T., „Social and Environmental Attributes of Food Products: Signaling and Consumer Perception, With European Illustrations”(„Socijalne i okolišne značajke prehrambenih proizvoda: označivanje i doživljaj potrošača, s europskim primjerima”), Agriculture and Human Values, sv. 23, br. 3, 2006., str. 283-297.

(4) Vidjeti bilješku 1.

(5) Le Velly, R., „Dynamiques des systèmes alimentaires alternatifs”(„Dinamika alternativnih prehrambenih sustava”), Systèmes agroalimentaires en transition, Édition Quae, 2017., str. 149-158.

(6) http://www.fao.org/about/meetings/second-international-agroecology-symposium/en/

(7) https://pubs.iied.org/14629IIED/?c=foodag.

(8) (http://www.fao.org/3/i9037en/I9037en.pdf).

(9) Uredba Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91

(10) Radovi S. Bellona.

(11) Članak 1. izmijenjen Zakonom o budućnosti poljoprivrede izglasanim 13. listopada 2014., Zakonik o poljoprivredi i morskom ribarstvu.

(12) Europsko partnerstvo za inovacije „Agroecology Europe”: http://www.agroecology-europe.org/

(13) Claveirol, C., „La transition agroécologique: défis et enjeux”(„Agroekološka tranzicija: izazovi i ciljevi”), Les avis du CESE, 2016.

(14) https://rd-agri.fr/

(15) https://pollen.chlorofil.fr/?s=agroecologie.

(16) http://www.bergerie-nationale.educagri.fr/fileadmin/webmestre-fichiers/formation/articles_presse/Plan_EPA1-bilan-Fevrier_2019.pdf.

(17) http://www.cocreate.brussels/-CosyFood-.

(18) https://ec.europa.eu/eip/agriculture/sites/agri-eip/files/eip-agri_brochure_short_food_supply_chains_2019_en_web.pdf.

(19) http://www.shortfoodchain.eu/news/

(20) www.rmt-alimentation-locale.org/

(21) http://www.civam.org/images/M%C3%A9lanie/AcceCible/PRESENTATION-Accessible.pdf.

(22) http://rnpat.fr/les-projets-alimentaires-territoriaux-pat/

(23) Uredba (EZ) br. 852/2004.

(24) Claveirol, C., La transition agroécologique: défis et enjeux („Agroekološka tranzicija: izazovi i ciljevi”), Les avis du CESE, 2016.

(25) IPES-Food, Towards a Common Food Policy for the European Union („Ususret zajedničkoj prehrambenoj politici za Europsku uniju”), Bruxelles, IPES Food, 2017.

18.10.2019

Službeni list Europske unije

C 353/72

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Poljoprivredna djelatnost i izazov profitabilnosti”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 353/12)

Izvjestitelj: Arnold PUECH D’ALISSAC

Odluka Plenarne skupštine:	20.2.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika (samoinicijativna mišljenja)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	28.6.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	18.7.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	545
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	188/0/5

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Profitabilnost poljoprivrednih gospodarstava i njihova gospodarska održivost ozbiljni su problemi u EU-u, gdje dohodak poljoprivrednika u prosjeku iznosi samo 46,5 % dohotka ostalih gospodarskih sektora. Unatoč niskoj profitabilnosti, poljoprivredni sektor EU-a ima ključnu ulogu u smislu pokretanja ruralnih gospodarstava i proizvodnje kvalitetne hrane usklađene s najvišim standardima u svijetu. Poljoprivreda može biti okolišno održiva samo ako se u obzir uzmu i gospodarski, komercijalni, ekološki i socijalni aspekti, koji su jednako važni.

1.2.

Usprkos povećanom pritisku klimatskih promjena i društvenih zahtjeva u pogledu okolišne održivosti, poljoprivredni sektor EU-a potrošačima omogućuje sigurnost opskrbe hranom. Istodobno, aktivno pridonosi održavanju konkurentnosti i dinamičnosti EU-a na međunarodnim tržištima te pomaže u osiguravanju trgovinskog viška EU-a. Poljoprivredni sektor EU-a također je jedan od najvećih izvora zapošljavanja u kojemu je zaposleno više od 40 milijuna ljudi diljem EU-a. U tim područjima poljoprivreda je često jedini gospodarski sektor koji potiče rast i otvaranje radnih mjesta.

1.3.

EU-u je potreban pošten, transparentan, funkcionalan i pravedan lanac opskrbe hranom koji je dobar za poljoprivrednike i sve dionike, uključujući prerađivače, trgovce na malo i, prije svega, potrošače. Na nacionalnoj razini treba razmotriti obrnuti pristup tržišnim pregovorima uspostavom lanaca vrijednosti koji bi poljoprivrednicima osigurali mjesečni prihod u iznosu dvostruke minimalne plaće.

1.4.

Poljoprivredni sektor EU-a omogućuje pozitivne javne usluge i vanjske učinke koje tržište ne prepoznaje. Cilj koji je postignut jest jamčenje sigurnosti opskrbe hranom uz poštovanje najviših standarda proizvodnje. Međutim, pojavljuju se novi izazovi, kao što su klimatske promjene, izraženija nestabilnost cijena povezana s nelojalnom konkurencijom proizvodnih sustava koji ne podliježu jednako strogim standardima, nepoštene trgovačke prakse, depopulacija ruralnih područja te starenje ruralnog stanovništva, koji poljoprivrednike EU-a stavljaju u težak položaj na međunarodnom tržištu.

1.5.

Nove tehnologije, zajedno s uključivim istraživačkim i inovacijskim aktivnostima, dio su rješenja za održavanje konkurentnosti poljoprivrednog sektora EU-a i omogućivanje poljoprivrednicima EU-a da se izravno i djelotvorno suoče s pitanjem održivosti.

1.6.

Cjeloživotno obrazovanje i razvoj vještina potrebni su kako bi se poljoprivrednicima EU-a omogućili pravi alati za bolje iskorištavanje novih tehnoloških potencijala i kako bi inovativna rješenja primjenjivali na svojim poljoprivrednim gospodarstvima.

1.7.

Poljoprivrednici EU-a proveli su nekoliko mjera kako bi povećali svoj doprinos borbi protiv klimatskih promjena, s obzirom na to da sve više primjećuju njihove učinke, kao što su promjene vremena žetve, rani ili kasni mraz, požari, poplave i suše. Nadalje, okolišnim mjerama ne smije se ugroziti sigurnost opskrbe hranom i pri njihovoj primjeni valja voditi računa o tome da poljoprivrednici trebaju pravednu naknadu za dodatno opterećenje koji održive mjere i mjere ublažavanja često uzrokuju.

1.8.

Snažan EU nastoji ostvariti ne samo ciljeve Ugovora iz Lisabona, nego i globalne ciljeve kao što su Pariški klimatski sporazum i ciljevi održivog razvoja Ujedinjenih naroda. Te ambiciozne obveze potrebno je poduprijeti snažnim proračunom i učinkovitim politikama te tako zajamčiti budućnost, razvoj i prosperitet poljoprivrede i ruralnih područja. Europskim poljoprivrednicima i poljoprivrednim zadrugama potreban je snažan proračun ZPP-a za sljedeće razdoblje.

2. Uvod

2.1.

EGSO u ovom mišljenju želi istaknuti važnu ulogu europskih poljoprivrednika i njihov doprinos gospodarstvu EU-a te globalnoj sigurnosti opskrbe hranom i održavanju vitalnosti ruralnih područja. Često se taj doprinos ne nagrađuje po zasluzi, što nove generacije odvraća od preuzimanja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i smanjuje privlačnost sektora za nove poljoprivrednike.

3. Uloga poljoprivrednika u EU-u

3.1. Doprinos sigurnosti opskrbe hranom, isporuci zdrave i hranjive hrane te cjelokupnom gospodarstvu EU-a

3.1.1.

U situaciji u kojoj se potražnja za hranom i biomasom povećava, poljoprivrednici EU-a, njihove zadruge i poduzeća predani su proizvodnji, preradi i plasiranju sigurne, visokokvalitetne hrane za europske građane i potrošače širom svijeta. Usprkos povećanom pritisku klimatskih promjena i društvenih zahtjeva u pogledu okolišne održivosti, potrošačima omogućuju sigurnost opskrbe hranom. Europski poljoprivredni sektor aktivno pridonosi i održavanju konkurentnosti i dinamičnosti EU-a na međunarodnim tržištima. Prema podacima Eurostat-a, (1) godine 2017. udio poljoprivrednog sektora u BDP-u EU-a iznosio je 1,2 % i taj je sektor stvorio (bruto) dodanu vrijednost od 188,5 milijardi EUR, čime je aktivno pridonio trgovinskom višku EU-a sa 137 milijardi EUR poljoprivrednog izvoza tijekom istog vremenskog razdoblja.

3.2. Zapošljavanje u ruralnim i slabije razvijenim područjima

3.2.1.

Poljoprivredno-prehrambeni lanac jedan je od najvećih gospodarskih sektora EU-a, koji održava i stvara rast i radna mjesta te zapošljava oko 40 milijuna ljudi. Oko10 milijuna ljudi izravno je zaposleno i radi na poljoprivrednim gospodarstvima i u poljoprivrednim zadrugama. Poljoprivreda je jedini izvor zapošljavanja za određena područja ili regije.

3.3 Poljoprivrednici kao zaštitnici tradicionalnih krajobraza i upravitelji zemljišta

3.3.1.

Poljoprivrednici EU-a, poljoprivredna gospodarstva i njihove zadruge upravljaju s otprilike 173 milijuna hektara, što je otprilike 39 % ukupne površine EU-a. Poljoprivrednici i članovi njihovih obitelji čuvaju ruralni krajobraz i biološku raznolikost, osiguravajući mnoge pozitivne rezultate za društvo: svojim ustrajnim radom u upravljanju zemljištem i krajobrazom aktivno pridonose ublažavanju posljedica velikih katastrofa u slučaju ekstremnih vremenskih uvjeta. Mnogi su poljoprivrednici također vlasnici šuma te znatno doprinose održivom upravljanju šumama. Nadalje, poljoprivrednici pomažu u očuvanju i obnovi tradicionalnog krajobraza ruralnih područja EU-a i time osiguravaju očuvanje kulturne baštine i omogućuju pozitivne sinergije s turističkim sektorom EU-a. Međutim, dosadašnji napori u poljoprivrednom sektoru ne mogu prikriti činjenicu da je potrebno uložiti još mnogo više truda i poduzeti niz mjera za postizanje europskih i globalnih ciljeva u području biološke raznolikosti, uključujući zaštitu pčela, kukaca i ptica. To je djelomice u opreci sa zahtjevima u pogledu profitabilnosti, zbog čega je prijeko potrebno da EU izdvajanjem dodatnih sredstava za ZPP nagradi veći ekološki doprinos poljoprivrednog sektora.

4. Promjene u zanimanju poljoprivrednika

4.1. Povećanje društvenih zahtjeva u vezi sa zdravom prehranom, podrijetlom i kvalitetom hrane, utjecajem na okoliš i dobrobiti životinja

4.1.1.

Potrošači imaju na raspolaganju veliku količinu informacija povezanih s proizvodima koje svakodnevno konzumiraju. Također posvećuju veću pozornost podrijetlu i kvaliteti hrane te njezinu utjecaju na okoliš. Drugi važni čimbenici koji utječu na odabir potrošača su poštovanje praksi koje vode računa o dobrobiti životinja i udaljenost od mjesta proizvodnje hrane, uključujući skraćivanje lanaca opskrbe hranom.

4.1.2.

Kako bi ispunili očekivanja potrošača, poljoprivrednici EU-a počeli su primjenjivati mjere za dodatno poboljšanje dobrobiti životinja i smanjenje negativnih utjecaja poljoprivrednih aktivnosti na okoliš i kvalitetu tla, istodobno proizvodeći visokokvalitetne proizvode. Poljoprivrednici EU-a, uz pomoć javnih vlasti i akademske zajednice, ulažu energiju i resurse kako bi prihvatili taj novi obrazac potrošnje.

4.2 Uloga tehnologije i inovacija u poljoprivredi

4.2.1.

Poljoprivredni sektor EU-a predvodnik je tehnološke i digitalne revolucije, s brojnim otkrićima u području genetike, automatiziranih vozila, robota, bespilotnih letjelica, satelitskih snimanja, daljinskog praćenja, velikih podataka i sl. Poljoprivrednici su uvijek prihvaćali, razvijali i primjenjivali inovativne poljoprivredne poslovne modele i agronomske prakse, uključujući nove tehnike i proizvodne metode kojima su se poboljšavali rezultati, a poljoprivredne prakse bolje prilagođavale okolnostima koje se mijenjaju.

4.2.2.

U tom pogledu, nove tehnologije pomažu poljoprivrednicima EU-a da zajamče sigurnost opskrbe hranom uz poštovanje najviših svjetskih standarda i ispunjavanje očekivanja potrošača i omogućuju im da se izravno i djelotvorno suoče s problemima povezanima s okolišem. Primjerice, smanjenje upotrebe sredstava za zaštitu bilja postiže se kombinacijom tehnologija koje pomažu poljoprivrednicima u svakom aspektu proizvodnje. Među ostalim, nove tehnike uzgoja imaju najveći učinak na smanjenje upotrebe proizvoda za zaštitu bilja i na unapređivanje otpornosti biljaka i životinja na nametnike, gljivice i vanjske patogene.

4.2.3.

Uloga tehnologija povezana je sa samom proizvodnjom, ali i sa sljedivošću, sigurnošću hrane, dobrobiti životinja i mjerama ublažavanja klimatskih promjena koje pomažu u tome da poljoprivredni sektor EU-a ostane jedan od najnaprednijih i najsigurnijih u svijetu.

4.2.4.

Pristup financiranju od ključne je važnosti za poljoprivrednike EU-a kako bi se na poljoprivrednim gospodarstvima provela inovativna tehnološka rješenja. U tom smislu, u okviru novog ZPP-a mora se očuvati i poticati funkcija supsidijarnosti drugog stupa ZPP-a. Važno je razumjeti da će poljoprivrednici EU-a primijeniti najnovija tehnološka dostignuća u svojem poslovanju samo ako imaju jednostavan pristup kreditiranju.

5. Izazovi

5.1. Klimatske promjene

5.1.1.

Poljoprivrednici EU-a ozbiljno pridonose borbi protiv klimatskih promjena, s obzirom na to da sve više primjećuju njihove učinke, kao što su promjene vremena žetve, rani ili kasni mraz, požari, poplave i suše. Djelotvorne mjere prilagodbe klimatskim promjenama stoga su ključne za dugoročnu održivost poljoprivrednih gospodarstava. Istodobno, poljoprivrednici smanjuju emisije na poljoprivrednim gospodarstvima i izvan njih s pomoću održivih praksi upravljanja, primjenom novih tehnologija te učinkovitijom upotrebom usjeva, slame, gnoja i drugih ostataka za obnovljivu energiju, solarnim grijanjem i stvaranjem električne energije iz vjetroelektrana te iz drugih izvora. Proizvodi iz usjeva i otpada od stoke mogu se također upotrijebiti za proizvodnju biogoriva i obnovljivih industrijskih materijala na poljoprivrednom gospodarstvu u skladu s načelima kružnog gospodarstva. To pomaže smanjiti emisije u drugim sektorima i smanjiti ovisnost EU-a o vlastitim zalihama fosilnih goriva.

5.1.2.

Važno je napomenuti da se u okviru Pariškog sporazuma i ciljeva održivog razvoja postavljaju važne ciljne vrijednosti za poljoprivredni sektor EU-a koje se moraju postići od 2030. do 2050. godine. Poljoprivrednici EU-a spremni su suočiti se s tim izazovima ako budu opremljeni odgovarajućim alatima. Ti alati moraju obuhvaćati pozitivan i korisnicima prilagođen okvir politika, nove tehnologije, strategije upravljanja vodama (odnosno skladištenje i navodnjavanje) i snažan proračun ZPP-a kojim se podržavaju dodatni napori poljoprivrednika. Uskraćivanjem poljoprivrednika za jedan od prethodno navedenih alata, mogla bi se ugroziti sigurnost opskrbe hranom i kvaliteta proizvodnje hrane u EU-u.

5.2. Prihod u poljoprivrednom sektoru

5.2.1.

Prihod od poljoprivrede (2) po jedinici godišnjeg rada (JGR) za EU-28, izražen kao indeks, bio je 2017. godine 10,9 % veći nego 2016. godine. Međutim, to se mora postaviti u odnos s drugim gospodarskim sektorima u kojima je prosječni prihod znatno veći. Zapravo, u usporedbi s prosječnim plaćama u gospodarstvu, u 2017. godini poduzetnički prihod poljoprivrednika po obiteljskoj jedinici rada iznosio je samo 46,5 %.

5.2.2.

Ta situacija ima znatan učinak na razvoj sektora u smislu sveukupne privlačnosti za vanjske dionike, ulagače i bankovne partnere, sprečavajući razvoj sinergija s drugim gospodarskim sektorima i pojačavajući problem generacijske obnove u ruralnim područjima.

5.3. Nestabilnost cijena i pojava novih tržišta

5.3.1.

Realne (deflacionirane) cijene za većinu glavnih proizvoda bile su više u 2017. nego u prethodnoj godini: prosječna cijena mlijeka porasla je za 17,1 % u odnosu na 2016. godinu, cijene svinja za 8,3 %, žitarica za 3,0 %, cijene stoke porasle su za 2,2 %, a cijene peradi također su bile veće (+ 1,0 %). Za razliku od toga, 2017. godine nastavila se smanjivati realna cijena ovaca i koza (–1,4 %). Taj pozitivan trend kod većine proizvoda bio je dio procvata koji je započeo 2003. godine. Međutim, 2008. godine došlo je do oštrog pada cijena, što je dovelo do nestabilnosti cijena na međunarodnom tržištu i postavilo izazov pred male i srednje poljoprivrednike EU-a te nove ulagače u poljoprivredni sektor.

5.3.2.

Poljoprivredni je sektor EU-a zbog svoje heterogene prirode drukčije reagirao na cjenovni šok iz 2008. godine; mnogi mali i srednji poljoprivrednici bili su prisiljeni oslanjati se samo na izravna plaćanja ZPP-a kako bi održali svoje aktivnosti na životu, ali to nije bilo dovoljno da zajamči gospodarsku održivost njihovih poljoprivrednih gospodarstava.

Kad je riječ o izvozu iz EU-a, glavni trgovinski partner EU-a u poljoprivrednim proizvodima je SAD (16 % ukupnog izvoza poljoprivrednih proizvoda, u neto vrijednosti od 33,3 milijarde EUR u 2017. godini). S takvom koncentracijom izvoza na jedno jedinstveno tržište poljoprivredni sektor EU-a izložen je političkim odlukama trećih strana, što bi moglo dovesti do ozbiljnih fluktuacija u cijenama (odnosno primjene zabrana izvoza ili visokih carina).

Jedinstveno tržište EU-a najotvorenije je i najpristupačnije tržište u svijetu, zbog čega su poljoprivrednici iz EU-a prisiljeni nositi se s konkurencijom uvoznih poljoprivrednih proizvoda koji su usklađeni s drukčijim proizvodnim standardima. Međutim, sljedivost prehrambenih proizvoda koji dolaze iz trećih zemalja još bi se trebala poboljšati i mogla bi dovesti do do brojnih nesuglasica u pogledu kvalitete i označivanja hrane povezanih s uvezenim proizvodima (tj. prehrambeni proizvodi razvijeni novim tehnikama uzgoja, primjenom sredstava za zaštitu bilja, poštovanje standarda dobrobiti životinja itd.). Taj je uvoz vrlo konkurentan na tržištu EU-a zbog različitog standarda proizvodnje, čime se poljoprivrednici EU-a ‚koji već poštuju najviše standarde proizvodnje u svijetu, izlažu pritisku.

5.4. Depopulacija ruralnih područja i generacijska obnova

5.4.1.

Prema podacima Europske komisije, sedam od deset (71,5 %) upravitelja poljoprivrednih gospodarstava na 10,5 milijuna poljoprivrednih gospodarstava u EU-u bili su muškarci, a većina (57,9 %) imala je 55 ili više godina. Samo jedan od deset (10,6 %) upravitelja poljoprivrednih gospodarstava bio je mladi poljoprivrednik mlađi od 40 godina, a taj je udio bio još manji među poljoprivrednicama (8,6 %).

5.4.2.

Poljoprivrednici, vlasnici šumskih zemljišta, poljoprivredna gospodarstva i poljoprivredne zadruge gospodarska su okosnica ruralnih područja EU-a. Starenje poljoprivrednika izaziva opću depopulaciju ruralnih područja (takozvana „ruralna dijaspora”) s izravnim posljedicama na gospodarsku i društvenu strukturu tih područja, a nove su generacije obeshrabrene pri preuzimanju obiteljskog posla zbog niske profitabilnosti poljoprivredne djelatnosti i poteškoća u pristupu zemljištu.

6. Mogućnosti

6.1. Digitalizacija i precizna poljoprivreda

6.1.1.

Poljoprivreda je napredovala u doba digitalno poboljšane poljoprivrede u kojoj svaki uređaj koji proizvodi podatke tijekom raznih faza poljoprivredne proizvodnje može te podatke slati u svrhu prikupljanja, obrade i analize. Korištenje velike količine podataka moglo bi pomoći poljoprivrednicima da zakorače u budućnost poljoprivrede i postignu ambiciozne ciljeve.

6.1.2.

Poljoprivredno gospodarstvo proizvodi mnoge vrste podataka koji se mogu svrstati u različite kategorije, kao što su agronomski, financijski i meteorološki podaci, podaci o usklađenosti, podaci o okolišu, podaci o strojevima, podaci o zaposlenicima itd. Ti skupovi podataka proizlaze iz širokog raspona sve snažnijih i jeftinijih izvora, kao što su strojevi, bespilotne letjelice, GPS, daljinski senzori, sateliti, pametni telefoni i tako dalje, a dopunjuju ih pružatelji usluga, savjetodavna tijela, tijela javne vlasti itd. Osim toga, drugi partneri u lancu vrijednosti, kao što su prerađivači i trgovci na malo, supermarketi, hipermarketi i agencije za oglašavanje, prikupljaju ogromne količine podataka o tržištima na kojima poljoprivrednici prodaju svoje proizvode.

6.1.3.

Prikupljanje i upotreba podataka u poljoprivredi nije novi koncept; poljoprivrednici to rade od samih početaka poljoprivrede. Međutim, ono što je novo jest prilika za razvoj poljoprivrednog sektora usmjerenog na podatke, zahvaljujući veličini i opsegu tih podataka koji eksponencijalno rastu. Još jedna novost jest kvaliteta informacija koje se u stvarnom vremenu dobivaju na razini poljoprivrednog gospodarstva i tehnologija koja se koristi za prikupljanje, pohranjivanje, upotrebu, dijeljenje, obradu i prijenos podataka te upravljanje njima.

6.1.4.

Vlasništvo nad podacima i pravo na određivanje toga tko može pristupiti podacima i njima se koristiti od ključne je važnosti za održavanje uključenosti poljoprivrednika u provedbu novih tehnologija. Trenutačno ne postoji zajednički okvir kojim se jasno objašnjava vlasništvo nad podacima. U okviru poljoprivrednog sektora EU-a stoga je sastavljen Kodeks postupanja o razmjeni poljoprivrednih podataka putem ugovornog sporazuma (3) u kojemu se objašnjava da oni koji generiraju podatke imaju pravo na nadoknadu za korištenje podataka stvorenih u okviru njihove djelatnosti.

6.1.5.

Digitalizacija i precizna poljoprivreda imaju glavnu ulogu u oblikovanju budućnosti poljoprivrednog sektora EU-a, a utječu i na tržište rada i vrstu vještina potrebnih u poljoprivredi te redefiniraju ulogu poljoprivrednika i poslovnih modela poljoprivrednih zadruga.

6.2. Ublažavanje klimatskih promjena i mjere prilagodbe

6.2.1.

Tijekom posljednjih desetljeća u poljoprivrednom sektoru EU-a proveden je velik broj mjera kako bi se poboljšala njegova okolišna održivost. ZPP-om se uvode stroge i zahtjevne okolišne mjere i prakse održivog upravljanja kojima se mijenja način na koji poljoprivrednici djeluju u tim područjima, djelotvorno kombinirajući kvalitetu i održivost.

6.2.2.

Poljoprivreda i šumarstvo imaju posebnu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena jer su oni jedini gospodarski sektor u kojem se fotosintezom uklanjaju staklenički plinovi iz atmosfere. To postignuće još nije u potpunosti prepoznato, izračunato ili razrađeno na odgovarajući način te bi tvorci politika trebali dodatno i bolje procijeniti kako šume i trajni i godišnji usjevi mogu pridonijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova.

6.2.3.

Poljoprivrednici bi danas željeli da društvo i tvorci politika uvaže njihove napore u borbi protiv klimatskih promjena. Tvorci politika pogotovo moraju biti svjesni toga da okolišne mjere ne smiju ugroziti sigurnost opskrbe hranom te da je potrebno uzeti u obzir da poljoprivrednici trebaju pravednu naknadu za dodatno opterećenje koje održive mjere i mjere ublažavanja često uzrokuju.

6.3. Povećana transparentnost tržišta u cijelom lancu opskrbe hranom

6.3.1.

Prema informativnom članku Komisije objavljenim u ožujku 2017. godine raspodjela dodane vrijednosti u lancu opskrbe hranom iznosi otprilike 25 % za poljoprivrednika, 25 % za preradu hrane i 50 % za maloprodaju hrane i prehrambene usluge.

6.3.2.

Nužno je strogo pridržavati se direktive EU-a o nepoštenoj poslovnoj praksi. Među poduzećima u poljoprivredno-prehrambenom lancu uvijek je prisutan veliki nesrazmjer između pregovaračke moći poljoprivrednika i prerađivača poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Tome znatno doprinose velike trgovačke organizacije (supermarketi, hipermarketi i velike komore koje zastupaju interese prehrambeno-prerađivačke industrije), koje djeluju na cijelom području Europe.

6.3.3.

Dok su faze prerade i prodaje povećale svoju ukupnu dodanu vrijednost u prehrambenom lancu praćenjem povećane potražnje potrošača za proizvodima spremnima za upotrebu, dodana vrijednost u poljoprivredi se od 2014. smanjila za 4 % 2016. godine). Razlozi tomu su povećanje ulaznih troškova zbog konkurencije za oskudne resurse te ograničene mogućnosti poljoprivrednika da dodaju vrijednost osnovnom proizvodu ili za njega dobiju naknadu.

6.3.4.

Štoviše, Oxfam je u svojoj nedavnoj studiji Ripe for change (Vrijeme za promjene) (2018.) istaknuo nejednakost u lancu opskrbe hranom, među ostalim, na temelju primjera iz Ujedinjene Kraljevine, Nizozemske i Njemačke. Ako se detaljno analiziraju cijene koje plaća krajnji potrošač, studija usmjerena na Ujedinjenu Kraljevinu pokazala je da je u 2015. godini više od polovice te cijene otpalo na supermarkete (52,8 %), 38,5 % na trgovce i proizvođače hrane, a samo 5,7 % cijene pripalo je malim poljoprivrednicima i radnicima. Posljednjih 3 % cijene utrošeno je na ulazna sredstva.

6.3.5.

U tim okolnostima, s obzirom na visoku razinu koncentracije maloprodajnog sektora i temeljnu važnost obrane funkcionalnog unutarnjeg tržišta, okvirno zakonodavstvo EU-a koje obuhvaća zabranu nepoštenih trgovačkih praksi s mehanizmima kontrole i provedbe u kombinaciji s odvraćajućim sankcijama bilo je dobra polazna točka. Od ključne je važnosti nastaviti s naporima za povećanje transparentnosti tržišta, osiguravajući pravedan udio vrijednosti za poljoprivrednike. Od srpnja 2020. godine primjenjivat će se nova uredba o upućenim radnicima koja mora pridonijeti transparentnijem i pravednijem poslovanju među poljoprivrednicima na nacionalnoj razini.

6.3.6.

Na nacionalnoj razini treba razmotriti obrnuti pristup tržišnim pregovorima uspostavom lanaca vrijednosti koji bi poljoprivrednicima osigurali mjesečni prihod u iznosu dvostruke minimalne plaće.

7. Rješenja

7.1.

Sustavu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, toliko cijenjenom među europskim potrošačima, potrebne su dobre politike te pravedna i razumna regulativa u kombinaciji sa snažnim i učinkovitim zakonodavstvom kako bi se doprinijelo ublažavanju ozbiljne prijetnje ekstremne nestabilnosti cijena i rastuće neravnoteže moći u lancu opskrbe. Radna skupina za tržišta korak je u tom smjeru, no treba je dodatno ojačati.

7.2. Istraživanje i inovacije prilagođene potrebama poljoprivrednika, višedionički pristup i izravna uključenost dionika

7.2.1.

Sudjelovanje dionika ključno je za provedbu istraživanja u praksi. Postavljanje interesa poljoprivrednika u središte inovacijskog procesa ne samo da će znatno ubrzati njegov učinak, već će zajamčiti i praktičnost ishoda istraživanja i inovacija. Štoviše, to će pomoći da se osigura bolje iskorištavanje sredstava dodijeljenih za istraživanje.

7.2.2.

Poljoprivrednici, poljoprivredna gospodarstva, vlasnici šumskih zemljišta i njihove zadruge mogu biti pokretači inovacija i gospodarskog rasta, između ostalog i zahvaljujući vladinim programima. Stoga treba promicati i poticati njihovu uključenost od samog početka u istraživačke i inovacijske aktivnosti u području poljoprivrede, hrane, šumarstva i akvakulture. Njihovo sudjelovanje u svim fazama projekata osigurat će više istraživanja i inovacija temeljenih na potražnji te pomoći u premošćivanju jaza između akademske zajednice i prakse u smjeru primjenjivih rješenja. To bi u konačnici trebalo pridonijeti većoj konkurentnosti naših poljoprivrednika i uzgajivača.

7.3. Izvrsnost i kvaliteta (organski proizvodi, oznake zemljopisnog podrijetla, brendiranje i kratki lanac opskrbe hranom)

7.3.1.

Proizvodi s visokom dodanom vrijednošću, kao što su proizvodi s oznakom zemljopisnog podrijetla i organski proizvodi, dobar su izvor prihoda za mnoge subjekte, posebice za poljoprivrednike. Ti posebni prehrambeni lanci još su zanimljiviji ako nema posrednika. U tom slučaju ti kratki lanci opskrbe postaju vrlo povoljan izvor prihoda za poljoprivrednike i ruralnu zajednicu u kojoj se ti proizvodi proizvode.

7.3.2.

Detaljnije rečeno, kratki lanci opskrbe EU-a predstavljaju alternativu konvencionalnim duljim lancima opskrbe hranom u kojima mali poljoprivrednici ili zadruge često imaju malu pregovaračku moć, a potrošač ne može pratiti hranu do poznatog proizvođača ili lokalnog područja. Takav prehrambeni sustav vrlo je zanimljiv jer odgovara na brojne potrebe kako poljoprivrednika, tako i potrošača i pruža im brojne mogućnosti. Razvoj različitih vrsta kratkih lanaca opskrbe hranom (tj. izravna prodaja koju vrše pojedinci i/ili kolektivna izravna prodaja, partnerstva – poljoprivreda koju podupire zajednica) jedan je od pristupa zajedničke poljoprivredne politike za poboljšanje konkurentnosti u Europi. Kratki lanci opskrbe hranom mogu djelovati kao pokretač promjena i model za povećanje transparentnosti, povjerenja, pravednosti i rasta u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu.

7.3.3.

Dostatna količina hrane jamči određenu socijalnu stabilnost u životu građana EU-a u odnosu na stanje u dijelu našeg planeta gdje nedostaje hrane, što također dovodi do gospodarske migracije u Europu ili druge države.

7.4. Obrazovanje i razvoj novih vještina za primarni sektor (kraće)

7.4.1.

Prema podacima Eurostat-a, većina upravitelja poljoprivrednih gospodarstava u EU-u ima samo praktično iskustvo; to je bio slučaj za njih sedam od deset (68,3 %) u 2016. godini. Ni deset posto (9,1 %) upravitelja poljoprivrednih gospodarstava nije prošlo cjelovito poljoprivredno osposobljavanje, a ostali (22,6 %) su prošli osnovno poljoprivredno osposobljavanje.

7.4.2.

Obrazovanje u primarnom sektoru ključno je za poticanje modernizacije i poboljšanje upotrebe novih tehnologija.

7.4.3.

To je od ključnog značaja danas kada digitalne vještine postaju bitan element modernog upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima. Te su vještine potrebne u mnogim područjima, a poljoprivreda nije iznimka. Sve je veća potreba za ljudima s ICT i digitalnim vještinama u poljoprivredi, ali u gospodarstvu postoji jasan nedostatak tih vještina, posebice u ruralnim područjima.

7.4.4.

Kako bi poljoprivredna zajednica u potpunosti iskoristila mogućnosti tehnološke i digitalne transformacije, potrebno je poboljšati razinu digitalnih vještina radne snage u poljoprivredi.

7.4.5.

To se može postići na razini poljoprivrednih gospodarstava i unutar udruga i zadruga te u sustavu EU-a za obrazovanje i osposobljavanje koji mora osigurati programe cjeloživotnog učenja za razvoj novih vještina.

Bruxelles, 18. srpnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Eurostat, Agriculture, forestry and fishery statistics 2018 (Statistički podaci za poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo, 2018.)

(2) Eurostat, Agriculture, forestry and fishery statistics 2018 (Statistički podaci za poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo, 2018.)

(3) COPA COGECA – EU Code of conduct on agricultural data sharing by contractual agreement (Kodeks postupanja Europske unije o razmjeni poljoprivrednih podataka putem ugovornog sporazuma)

18.10.2019

Službeni list Europske unije

C 353/79

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Promet, energija i usluge od općeg interesa kao pokretači održivog rasta u Europi putem digitalne revolucije”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 353/13)

Izvjestitelj: Alberto MAZZOLA

Suizvjestiteljica: Evangelia KEKELEKI

Odluka Plenarne skupštine:	24.1.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika Samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	3.7.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	17.7.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	545
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	183/13/19

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO smatra da su dobri europski prometni i energetski sustavi te sustavi usluga od općeg interesa od ključne važnosti za potpuno integrirani kontinent koji se suočava s globalnim izazovima održivog konkurentnog rasta u modernom, digitaliziranom i pametnom okruženju koje se može nositi s gospodarskim rastom, blagostanjem, mogućnostima zapošljavanja, siromaštvom, nejednakostima, klimom te mirom i pravdom, kako nalažu ciljevi održivog razvoja UN-a. EGSO smatra da aktivno sudjelovanje građana EU-a – kao poduzetnika, proizvođača, radnika, potrošača, proizvođača-potrošača, ulagača i krajnjih korisnika – mora biti u središtu opcija i djelovanja u okviru politika.

1.2.

EGSO je čvrsto uvjeren da je dovršetak jedinstvenog tržišta EU-a i dalje najvažniji stup za poboljšanje europskog digitaliziranog rasta. EGSO traži od Europske komisije da ojača i provjeri ispravnu provedbu odobrenog zakonodavstva za poduzeća i potrošače te poziva Komisiju da preispita Bijelu knjigu o jedinstvenom tržištu kako bi osmislila strategiju za dovršetak jedinstvenog tržišta do 2025., u svrhu pokretanja snažnijih poduzeća uz širi opseg zaštite radnika i potrošača koja usto obuhvaća nove i u potpunosti međusobno povezane i interoperabilne sektore pametnog europskog prometa, energije i usluga od općeg interesa.

1.3.

EGSO preporučuje razvoj regulatornog okruženja kojim se potiču tržišno natjecanje i inovacije, a građane i poduzeća osnažuje kako bi stekli povjerenje i razvili osviještenost u pogledu koristi digitalne tehnologije koja se primjenjuje na promet, energiju i usluge od općeg interesa za građane, potrošače, poduzeća i radnike, uključujući sve navedene subjekte objedinjene u jedinstvenu „e-osobu”. EGSO predlaže prelazak s koncepta vlasništva nad podacima na definiciju prava na podatke za osobe i pravne subjekte. Potrošači bi trebali imati nadzor nad podacima koje proizvode povezani uređaji kako bi se zajamčila privatnost potrošača.

1.4.

Slobodan protok podataka od ključne je važnosti. EGSO stoga poziva na iznalaženje djelotvornih rješenja kojima se uklanjaju problemi povezani s pristupom podacima, interoperabilnošću i prijenosom podataka, uz istodobno osiguravanje primjerene zaštite podataka i privatnosti, poštenog tržišnog natjecanja i većeg izbora za potrošače. Isti se uvjeti moraju primjenjivati na javna i privatna poduzeća uz uzajamnost za razmjene podataka i naknadu troškova.

1.5.

EGSO poziva Komisiju i države članice da dodijele dovoljno sredstava i ovlasti za učinkovito praćenje i provedbu postojećeg zakonodavstva. Nadalje, EGSO poziva države članice da žurno usvoje prijedlog Komisije o programu kolektivne pravne zaštite EU-a. Treba osigurati da se radi isključivo na dobro utemeljenim slučajevima kako bi se izbjegli prekomjerni sporovi.

1.6.

EGSO ima jasan stav o pitanju mjere u kojoj je etički prihvatljivo povjeravati donošenje odluka sustavima zasnovanima na umjetnoj inteligenciji: bez obzira na stupanj složenosti, svi automatizirani sustavi moraju funkcionirati prema načelu koje podrazumijeva ljudsku kontrolu nad strojem.

1.7.

EGSO poziva Komisiju da objavi smjernice i pojašnjenja o Općoj uredbi o zaštiti podataka u svrhu postizanja ujednačene provedbe i visoke razine zaštite podataka i potrošača, uključujući za povezane i automatizirane automobile te da preispita pravila o odgovornosti i osiguranju za proizvode kako bi ih se prilagodilo situaciji u kojoj će odluke u sve većoj mjeri donositi softver. Kibersigurnost od najveće je važnosti za jamčenje sigurne i prihvaćene tranzicije.

1.8.

EGSO potiče Komisiju da izradi odgovarajući okvir za digitalizirane nacionalne zdravstvene sustave radi razmjene zdravstvenih podataka građana EU-a u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka, odnosno pod strogim uvjetima zaštite privatnosti i anonimnosti, u svrhu istraživanja i inovacija koje provode institucije i poduzeća EU-a.

1.9.

S obzirom na to da će 5G mobilnim i internetskim tehnologijama osigurati status tehnologije opće namjene koja snažno doprinosi „procesu industrijske mutacije koja neprekidno revolucionira gospodarsku strukturu iznutra, neprekidno uništava staru strukturu i neprekidno stvara novu…”, EGSO potiče institucije EU-a i države članice da dovrše jedinstveno digitalno tržište, što uključuje izgradnju kapaciteta za integraciju i uporabu usluga 5G, kako bi obranile i poboljšale konkurentnost europskih industrija kao što su promet i automobilska industrija, energetika, kemijska i farmaceutska industrija, proizvodnja, uključujući MSP-ove, i financije, u kojima Europa zauzima vodeći položaj na svjetskoj razini.

1.10.

EGSO traži od Komisije da strogo prati napredak u uvođenju i stvarnoj uporabi mreže 5G te poziva države članice da dodatno ubrzaju postupak. EGSO predlaže donošenje europske politike kojom se od svake zemlje zahtijeva da ima najmanje dva dobavljača, od kojih je barem jedan iz Europe.

1.11.

Osim toga, kako bi se mogli procijeniti mogući rizici od elektromagnetskog zračenja po zdravlje ljudi i okoliš, EGSO zahtijeva od Komisije da izradi studiju biološkog utjecaja radijacije mreže 5G.

1.12.

EGSO ističe da su za digitalnu transformaciju europskog energetskog i prometnog sustava potrebni novi skupovi vještina za radnike i zaposlenike na svim razinama te naglašava potrebu za snažnijom poveznicom između pružatelja obrazovanja i osposobljavanja i industrije, poticanjem opsežnih mehanizama za poboljšanje digitalne pismenosti i digitalnih cjeloživotnih sposobnosti te trajnim osposobljavanjem: Europski socijalni fond mora doprinijeti tim pitanjima. Obrazovanje i osposobljavanje također su potrebni za građane i potrošače kako ne bi bili isključeni iz digitalnog tržišta zbog nedostatka pristupa elektroničkoj komunikacijskoj mreži ili zbog digitalne nepismenosti. EGSO smatra da je potrebno poboljšati kiberhigijenu, među ostalim i s pomoću kampanja za podizanje razine osviještenosti među pojedincima i poduzećima. (1)

1.13.

Kako bi se organizirao prelazak na mobilnost bez emisija i s niskim emisijama, EGSO podupire sljedeće: integriran i sustavan tehnološki neutralan pristup, vozila i infrastrukturu s niskim emisijama ili bez emisija; postupan dugoročni prelazak na alternativna goriva te ugljična goriva s nultom neto stopom emisija; povećanu učinkovitost, kao u slučaju jedinstvenog europskog neba (SES), koja se postiže potpunim iskorištavanjem digitalnih tehnologija, kao u slučaju Europskog sustava za upravljanje željezničkim prometom (ERMTS), i pametnim utvrđivanjem cijena te daljnjim poticanjem multimodalne integracije i prelaska na održivije oblike prometa; osnažene građane sa sve većom povezivosti kako bi mogli odabrati „mobilnost kao uslugu”.

1.14.

Prema EGSO-u, doprinos energetskog sektora dekarbonizaciji treba se ostvarivati u vidu različitih djelovanja:

—	uvođenje ključnih tehnologija u nastajanju za klimatski neutralno, energetski učinkovito i kružno gospodarstvo;

—	usredotočenost na pametne mreže kako bi se integrirala i optimirala uporaba različitih obnovljivih izvora;

—	čiste tehnologije u proizvodnji, skladištenju, prijenosu, distribuciji i potrošnji energije, upravljanje potrošnjom, energetska učinkovitost, zgrade i mikrogeneracija;

—	posebna strategija za energetski intenzivne industrije i regije;

—	otporniji sustav trgovanja emisijama;

—	snažniji instrumenti za sigurnost i kibersigurnost struktura i mreža.

1.15.

EGSO ističe sljedeće:

—	velike međusobno povezane europske energetske, prometne i komunikacijske infrastrukture ključna su čvorišta jedinstvenog tržišta koja su nužna ako EU želi zadržati vodeći svjetski položaj u pogledu napretka i konkurentnosti;

—	prometni prioritet za dovršetak mreže TEN-T iziskuje ulaganja od oko 500 milijardi EUR samo za osnovnu mrežu do 2030.;

—	ulaganja sudionika na tržištu u Europi za 5G procijenjena su na 60 do 100 milijardi EUR godišnje tijekom sljedećih pet godina; za povezivost u ruralnim područjima bilo bi potrebno ulaganje u iznosu od 127 milijardi EUR;

—	za postizanje gospodarstva s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova bit će potrebna dodatna ulaganja u rasponu od 175 do 290 milijardi EUR godišnje za ukupno 520 do 575 milijardi EUR u energetskom sektoru te oko 850 do 900 milijardi EUR u prometnom sektoru.

1.16.

U cilju financiranja takvih velikih ulaganja, u iznosu od oko 9 – 10 % BDP-a EU-a, uglavnom privatnih, i uglavnom dodatnih, EGSO preporučuje poticanje okruženja pogodnog za ulaganja, uključujući primjenu „zlatnog pravila ulaganja”, i novih financijskih programa u okviru kohezijskih instrumenata EIB, CEF i InvestEU, Obzor Europa te javnih i privatnih zajedničkih inicijativa. EGSO se nada da javni i privatni ulagači mogu snositi ta ulaganja i u tu svrhu preporučuje pojednostavljenje upravnih postupaka i proširenje sredstava i financiranja, internalizaciju negativnih i pozitivnih vanjskih učinaka i poticanje okruženja pogodnog za ulaganja. Važan je korak stalan rad na stvaranju taksonomije EU-a za financiranje ekologizacije.

1.17.

Međutim, EGSO je duboko uvjeren da će se samo političkim i socijalnim kompromisom koji se temelji na zajedničkoj sustavnoj viziji s jasnim postizanjem kratkoročnih i srednjoročnih provjerljivih ciljeva zajamčiti da privatni ulagači preuzmu tako golemu financijsku obvezu, a europski porezni obveznici tako golemo javno ulaganje.

2. Međusektorski izazovi

2.1.

Ciljevi održivog razvoja predstavljaju poziv na djelovanje svih zemalja kako bi se postigla bolja i održivija budućnost za sve. Usmjereni su na globalne izazove s kojima se suočavamo, uključujući one povezane s gospodarskim rastom, blagostanjem, siromaštvom, nejednakostima, klimom, mogućnostima zapošljavanja te mirom i pravdom. Ciljevi održivog razvoja također predstavljaju hitan poziv na to da svijet prijeđe na održiviji put. Digitalizacija je strogo povezana s ciljevima održivog razvoja jer omogućuje njihovo ostvarivanje, i to osnaživanjem industrije, inovacija, infrastrukture i društva u cjelini. Postoje jasni dokazi o pozitivnoj povezanosti između digitalizacije i ostvarenja brojnih ciljeva održivog razvoja.

2.2.

EGSO smatra da Europa mora biti otvorena za razvoj i uvođenje novih vrsta poslovnih modela utemeljenih na digitalnim platformama, pod uvjetom da se očuvaju transparentnost i socijalne klauzule.

2.3.

Iako sve više ljudi ima pristup digitalnim tehnologijama, s obzirom na to da neki ljudi nemaju pristup tim tehnologijama, dok drugi imaju veću sposobnost korištenja digitalne transformacije za postizanje boljeg života, i dalje postoji digitalni jaz u uporabi digitalnih tehnologija.

2.4.

Digitalna transformacija europskog gospodarstva zahtijeva nove skupove vještina na svim razinama. Iako ta kretanja zahtijevaju bliskiju suradnju kako bi se spriječio razvoj jazova u pogledu vještina i neusklađenosti, u brojnim državama članicama nedostaju poveznice između pružatelja usluga obrazovanja i industrije. Stalno obrazovanje i osposobljavanje te cjeloživotno učenje ključni su elementi prilagodbe promjenama radnih mjesta i poticanja profesionalnog razvoja. Obrazovanje i osposobljavanje, među ostalim u okviru istraživačkih projekata, ključan su način poticanja talenata i pružanja vještina visoke razine kako bi EU i dalje ostao konkurentan.

2.5.

Nadalje, EGSO smatra da EU i države članice trebaju pružati podršku radnicima izloženima riziku od gubitka radnih mjesta zbog digitalne i energetske tranzicije. U tu svrhu EGSO poziva Komisiju, Europski parlament i Vijeće EU-a da osiguraju da Europski socijalni fond i Europski fond za prilagodbu globalizaciji budu prikladno osmišljeni i financirani za suočavanje s tim izazovima.

2.6.

Slobodan protok podataka od ključne je važnosti. EGSO stoga poziva na iznalaženje djelotvornih rješenja kojima se uklanjaju problemi povezani s pristupom podacima, interoperabilnošću i prijenosom podataka, uz istodobno osiguravanje primjerene zaštite podataka i privatnosti. Isti se uvjeti moraju primjenjivati na javna i privatna poduzeća uz uzajamnost za razmjene podataka i naknadu troškova.

2.7.

EGSO poziva Komisiju da zajamči pošteno tržišno natjecanje i mogućnost izbora potrošača u području pristupa podacima. U automobilskoj industriji pravedan pristup podacima u vozilu bit će od ključne važnosti kako bi se zajamčilo da potrošači imaju pristup konkurentnim, praktičnim i inovativnim uslugama mobilnosti. EGSO preporučuje Komisiji da pruži smjernice o tome kako se Opća uredba o zaštiti podataka i pravila privatnosti primjenjuju na povezane i automatizirane automobile. Slični izazovi mogu se pojaviti i u području javnog prometa za „mobilnost kao uslugu” (MaaS).

2.8.

EGSO poziva Komisiju da preispita pravila o odgovornosti i osiguranju za proizvode kako bi ih se prilagodilo situaciji u kojoj će odluke u sve većoj mjeri donositi softver. Potrebno je sustavno primjenjivati načela integrirane i zadane sigurnosti i zaštite kako bi se povećalo povjerenje u prihvaćanje tih tehnologija.

2.9.

Kibersigurnost od najveće je važnosti za jamčenje sigurne tranzicije. Postoji potreba za potpunim rješavanjem izazova utvrđenih za ključne sektore na razini EU-a – poticanjem uloge Agencije Europske unije za kibersigurnost u cilju smanjenja rizika od slabih karika u sve povezanijoj europskoj mreži. EGSO u tom pogledu posebno pozdravlja rad Europske mreže operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E).

2.10.

Velike količine podataka stvaraju se putem senzora i postupnim uvođenjem pametnih brojila. Relevantni dionici moraju obrađivati i stavljati takve podatke na raspolaganje na siguran i transparentan način kojim se štite osobne slobode. EGSO naglašava da, iako je potencijal pametnih tehnologija znatan, dovodi u pitanje brojna dobro uspostavljena načela zaštite potrošača, kao što su privatnost, odgovornost i sigurnost, kao i napore za suzbijanje energetskog siromaštva. Kad je riječ o podacima, regulatori moraju pronaći pristup kojim će zajamčiti da potrošači uvijek imaju pristup i nadzor nad podacima koje stvaraju i kojim se potiče tržišno natjecanje i donose inovativne usluge.

2.11.

Umjetna inteligencija uskoro će preobraziti sve sektore i sa sobom donosi brojne izazove. Primjerice, potrebna su jamstva u pogledu transparentnosti automatskog donošenja odluka i sprječavanja diskriminacije potrošača.

2.12.

Potrošači također moraju imati pristup jednostavnim i standardiziranim proizvodima, osobito kad je riječ o potrošačima koji nisu stručnjaci, starijim potrošačima i ranjivim skupinama.

3. Promet

3.1.

Na jedinstvenom tržištu EU-a sektor prometa predstavlja 6,3 % BDP-a EU-a i izravno zapošljava oko 13 milijuna ljudi u EU-u, što je više od 7 % ukupno zaposlenih u EU-u, uključujući oko 2,3 milijuna ljudi zaposlenih u proizvodnji automobila.

3.1.1.

Promet značajno pridonosi ciljevima održivog razvoja u smislu gospodarskog razvoja, industrije, MSP-ova te trgovine i ulaganja. Međutim, promet također ima poteškoća s ispunjavanjem ciljeva održivog razvoja 2, kao i ciljeva Pariškog sporazuma. (2)

3.1.2.

Donošenje politika u sektoru prometa mora biti usmjereno na dovršetak pravednog, učinkovitog i potpuno digitaliziranog jedinstvenog tržišta koje donosi konkretne koristi za sve. Danas je jedinstveno tržište i dalje neujednačeno, među ostalim u pogledu konkurentnosti na međunarodnoj razini. Sektor prometa također ima važnu funkciju kao jedan od ključnih pokretača jedinstvenog tržišta u cjelini.

3.1.3.

„Unatoč nedavno predloženim promjenama u cestovnom zakonodavstvu, u cestovnom prometu još nije uspostavljena prikladna ravnoteža valjana diljem EU-a između liberalizacije i socijalnih klauzula koje bi se primjenjivale na vozače u cestovnom prometu.” (3) Nedovoljna provedba danas je priznata kao ozbiljan cestovni problem, zajedno s manjkom vozača u cestovnom prometu od oko 20 %.

3.1.4.

Iako 50 % prometa otpada na međunarodni promet, željeznički prijevoz tereta u EU-u, koji je liberaliziran 2007., još nije interoperabilan. Trebalo bi dodatno poboljšati zadovoljstvo putnika. Uvođenje ERTMS-a trebalo bi biti u središtu strategije EU-a za digitalne željeznice kako bi se u praksi ostvarile njegove prednosti (npr. tehničko i operativno usklađivanje, povećani kapacitet mreže, veća pouzdanost, smanjeni troškovi održavanja, automatsko upravljanje vlakom itd.).

3.1.5.

Tržišta zračnog prometa funkcioniraju na učinkovitiji način. Nakon liberalizacije, cijene zrakoplovnih karata smanjene su deset puta, a broj linija povećan je za sedam puta, no troškovi infrastrukture i usluga udvostručeni su. Kada je riječ o raznim oblicima zapošljavanja posade zrakoplova, i dalje ima brojnih poteškoća i nesigurnosti, povezanih s praksama koje čine povredu ili zaobilaženje primjenjivog prava. Kad je riječ o većoj učinkovitosti, potrebno je u potpunosti provesti jedinstveno europsko nebo (SES), što će za posljedicu imati više izravnih zračnih linija, kraće vrijeme putovanja i smanjenje emisija CO2 od otprilike 10 %. Vijeće bi ga trebalo prestati blokirati. EGSO poziva Vijeće da bez odgode usvoji revidiranu Uredbu o pravima putnika u zračnom prometu, s obzirom na to da su potrebna značajna pojašnjenja kako bi se drastično smanjio broj sudskih predmeta.

3.1.6.

Nedavno donesenom Uredbom o lučkim uslugama lukama i njihovim dionicima konačno je pružen čvrst, ali fleksibilan zakonodavni okvir zajedno s općim skupnim izuzećem za luke.

3.2. Dekarbonizacija i nulta stopa emisija

3.2.1.

Promet i dalje ovisi o nafti za 94 % svojih energetskih potreba. Cestovni promet i dalje predstavlja oko 73 %. Promet je jedina industrija EU-a koja je povećala svoje emisije CO2 od 1990.

3.2.2.

Komisija je 2018. predstavila svoju viziju klimatski neutralne budućnosti do 2050. „Za postizanje dubinskih smanjenja emisija bit će potreban integrirani sustavni pristup. To obuhvaća promicanje i) ukupne učinkovitosti vozila, vozila i infrastrukture s niskim emisijama i nultom stopom emisija, ii) prelaska na alternativna goriva i ugljičnih goriva s nultom neto stopom emisija za promet do 2050.; iii) povećane učinkovitosti prometnog sustava – što većim iskorištavanjem digitalnih tehnologija i pametnim određivanjem cijena te daljnjim poticanjem multimodalne integracije i prelaska na održivije vrste prijevoza” s dostatnim financiranjem za prelazak i proširenje mreže javnog prijevoza u ruralnim i gradskim područjima. Međutim, prijelaz na zelenije gospodarstvo težak je i bolan korak. (4)

3.2.3.

Procijenjeno je da će za postizanje smanjenja emisija CO2 u prometu za 100 % do 2050. biti potrebna ulaganja od oko 800 milijardi EUR godišnje, što bi se većinom financiralo sredstvima privatnog sektora. (5) Za pružanje podrške takvom ulaganju potreban je snažan regulatorni okvir za održivo financiranje.

3.2.4.

U pogledu tehnološki neutralnog pristupa, EGSO želi naglasiti da pogonske tehnologije osim električne energije, poput vodika ili potpuno nefosilnih tekućih goriva kao što je HVO100, također pružaju velik potencijal za čistu mobilnost (6). Modalni prelazak na javni prijevoz također je aktivno sredstvo za zaštitu klime. Proizvodnja električnih akumulatora bit će faktor energetske neovisnosti,

3.2.5.

EGSO se slaže da provedbu ciljeva Međunarodne pomorske organizacije (IMO) za pomorski promet treba promatrati kao glavni prioritet za taj sektor, pri čemu 2023. predstavlja ključni trenutak za ostvarenje revolucije u smislu uvođenja mjera za smanjenje emisija i definiranje putova u pogledu goriva budućnosti.

3.2.6.

Ulaganje u čistu i alternativnu infrastrukturu goriva iziskuje mnogo vremena i resursa za sve vrste prijevoza i trebalo bi biti popraćeno odgovarajućim poticajima za korištenje predviđene infrastrukture, prvenstveno pružanjem svih informacija koje su potrebne korisnicima putem otvorenih platformi.

3.3. Nulta stopa smrtnih slučajeva u prometu, autonomna vožnja, mobilnost kao usluga

3.3.1.

Ljudska pogreška jedan je od uzroka u 95 % svih prometnih nesreća na europskim cestama, u kojima je 2017. smrtno stradalo više od 25 300 osoba, a njih 1,2 milijuna je ozlijeđeno, pri čemu trošak nesreća iznosi 120 milijardi EUR godišnje.

3.3.2.

Tehnologiju kopnenog prometa najvjerojatnije će se revolucionirati digitalizacijom i automatizacijom: EGSO napominje da ta nova tehnologija ima kapacitet za poboljšanje učinkovitosti prometnog tržišta i davanje analitičkih podatka radi pružanja pomoći u kontroli i provedbi postojećeg zakonodavstva i zaštiti ljudskih i socijalnih prava.

3.3.3.

Digitalizacija će također biti ključna za razvoj novih tržišnih modela, uključujući razne vrste platformi i koncepte ekonomije dijeljenja, koja ni izbliza nije u potpunosti razvijena i vjerojatno neće obuhvaćati ruralna područja u kojima javni prijevoz nije dostupan. EGSO poziva Komisiju da zajamči sigurnost zajedničkih prijevoznih sredstava, počevši od električnih romobila.

3.3.4.

Uvođenjem automatizirane vožnje trebalo bi biti moguće postići znatno smanjenje broja smrtnih slučajeva ili ih čak u potpunosti ukloniti. Međutim, EGSO vjeruje da će automobili bez vozača biti prihvaćeni samo kada budu pružali razinu sigurnosti jednaku onoj drugih sustava putničkog prijevoza, kao što su vlakovi ili veliki zrakoplovi. EGSO napominje da postoje problematična područja koja bi mogla predstavljati prepreku dobivanju potpore javnosti: 1. dodatni troškovi i 2. rastuća složenost vožnje automobila (7), 3. dugačak vijek „mješovitog prometa” (automatskog i ručnog), pri čemu bi se brojevi nesreća mogli povećati, a cestovni kapaciteti smanjiti, 4. zabrinutost u pogledu sigurnosti i kibersigurnosti i 5. pravne nesigurnosti o odgovornosti u slučaju nesreća.

3.3.5.

EGSO smatra da bi se „stopa od nula smrtnih slučajeva” mogla dodatno analizirati: hitna potreba za nacionalnim zakonima o prometnim pravilima i odgovarajuće kazne koje je potrebno uskladiti, cjenovna dostupnost novih, ‚sigurnih’ vozila za potrošače i poduzeća; prema definiciji, samo čovjek može donositi ‚etičke’ odabire, a strojevi trebaju biti pratnja čovjeku, a ne njegova zamjena; smanjenja premija osiguravajućih društava kao oblik poticaja kako bi ljudi kupovali sigurnija vozila; svi novi propisi o pristupu podacima za vozila moraju slijediti načelo prema kojem je sigurnost na prvom mjestu.

3.3.6.

Povezana i automatizirana rješenja za mobilnost u svim oblicima prometa, uključujući javni prijevoz, predstavljaju važno područje inovacija, pri čemu EU ima potencijal da postane svjetski predvodnik. To je moguće razvijati isključivo zajedničkim djelovanjem javnih i privatnih napora i ulaganja.

3.3.7.

Mobilnost kao usluga predstavlja odmak od oblika prijevoza u privatnom vlasništvu i korak prema javnom prijevozu i rješenjima za mobilnost koja se koriste kao usluga. (8) Ključno načelo na kojem se zasniva mobilnost kao usluga jest nastojanje da se putnicima ponude rješenja za mobilnost koja se temelje na njihovim putničkim potrebama. Načelom mobilnosti kao usluge cijeli prometni sustav smatra se jedinstvenim subjektom. Mobilnost na zahtjev također može pridonijeti poboljšanju pristupa mobilnosti za građane koji žive u udaljenim područjima ili koji imaju poteškoća s mobilnošću (npr. starije osobe i/ili osobe s invaliditetom).

3.4. Ulaganja

3.4.1.

EGSO uviđa da u brojnim područjima u Europi današnja mreža prometne infrastrukture ne donosi rezultate. Imajući u vidu predviđanja da će potražnja za uslugama prijevoza stalno rasti, za izgradnju i poboljšanje prometne infrastrukture bit će potrebna znatna javna i privatna ulaganja.

3.4.2.

Pravovremeni dovršetak mreže TEN-T s optimiranom geografskom pokrivenošću mora biti apsolutni prioritet: potrebno je uspostaviti osnovnu mrežu TEN-T do 2030. te sveobuhvatnu mrežu do 2050. ili ranije. Za realizaciju same osnovne mreže potrebna su ulaganja od oko 500 milijardi EUR, pri čemu se ne razmatraju otpornost i nadogradnja postojeće infrastrukture. Ta ulaganja ne mogu se financirati isključivo bespovratnim sredstvima CEF-a ili instrumentima EU-a, a sredstva država članica vjerojatno nisu dostatna. Postoji stvaran rizik od znatnih kašnjenja.

3.4.3.

Bespovratna sredstva i dalje će imati važnu ulogu u politici ulaganja EU-a za prometni sektor, posebno u slučajevima kada je tržišna ulaganja teže ostvariti. Međutim, spajanje bespovratnih sredstava s drugim izvorima financiranja, kao što su zajmovi Europske investicijske banke ili privatnog sektora, te mobilizacija ulagača iz javnog i privatnog sektora, uključujući javnu i privatnu suradnju, neophodni su dodatni alati.

3.4.4.

„EGSO poziva na ulaganje u tehnologiju i infrastrukturu na kojima je moguće izgraditi digitalni promet, a osobito u sustave upravljanja prometom i kontrole prometa: SESAR[…], ERTMS[…] i C-ITS. Nadalje, treba omogućiti spajanje na mreže 5G duž osnovne mreže TEN-T. Instrumenti financiranja EU-a kao što su Instrument za povezivanje Europe, InvestEU i Obzor EU trebali bi dati prednost tim poduhvatima.” (9)

3.4.5.

„EGSO […] smatra da bi […] sustav određivanja cijena cestarina, koji je u skladu s načelima ‚korisnik plaća‘ i ‚onečišćivač plaća‘, imao pozitivan učinak ako bi prihodi od upotrebe cestovne infrastrukture bili namjenski” (10).

4. Energija

4.1. Jedinstveno energetsko tržište

4.1.1.

Prihodi energetskog sektora EU-a za 2016. iznosili su 1881 milijardi EUR, a u njemu je izravno bilo zaposleno oko 1 630 000 osoba.

4.1.2.

Svi Europljani trebaju imati pristup sigurnoj, održivoj i cjenovno pristupačnoj energiji. To je glavni cilj energetske unije. EGSO izražava razočarenje zbog znatnih razlika u cijenama energije u državama članicama, što ukazuje na velik propust na jedinstvenom tržištu. Očekuje da će se provedbom energetske unije EU-a i jedinstvenog digitalnog tržišta te cijene uskladiti, uz iznimku porezne komponente.

Antropocentrična digitalizacija energetskog sektora ključna je za EU jer potrošačima i proizvođačima-potrošačima energije može omogućiti da budu u središtu tog pitanja te doprinosi novom dizajnu energetskih tržišta.

4.2. Digitalizacija i nove tehnologije

4.2.1.

U kontekstu Strateškog plana za energetsku tehnologiju (plan SET) digitalizacija donosi nove prilike za dobavljače optimizacijom njihove vrijedne imovine, integracijom obnovljivih energija iz promjenjivih i distribuiranih resursa i smanjivanjem operativnih troškova; istodobno treba ići na ruku svima u vidu smanjivanja računa za energiju za javnost i poduzeća, putem energetske učinkovitosti i sudjelovanja u mehanizmima fleksibilne potražnje. EGSO poziva Komisiju da ocijeni postignute rezultate te da po potrebi poduzme daljnje korake.

4.3. Pametna energetska mreža i obnovljivi izvori energije

4.3.1.

Procjenjuje se da su troškovi pojedinih obnovljivih izvora energije već blizu trenutačnim tržišnim cijenama.

4.3.2.

Distribuirana energetska rješenja i pametne kontrole postaju sve jeftiniji. Pametne mreže ključna su komponenta tog sustava u nastajanju; uz pomoć digitalizacije doprinijet će povezivanju novih energetskih okruženja. Pametni energetski sustavi budućnosti neće se razvijati u izolaciji, nego će digitalno i fizički povezivati različite vrste energetskih i prometnih mreža, uz sve veće mogućnosti. Električna energija vjerojatno će biti prvi zahvaćeni energetski sektor, pri čemu će digitalizacija omogućiti snažniju povezanost sa sektorom grijanja i hlađenja, osobito u zgradama i sektoru mobilnosti, poticanjem povećanog sudjelovanja dionika u lokalnim, regionalnim i europskim lancima vrijednosti koji obuhvaćaju lokalne zajednice i proizvođače-potrošače u energetskim zajednicama i energetskim transakcijama te jačanjem europskih inovacija i poduzeća.

4.3.3.

Program Obzor 2020. pruža financiranje za niz demonstracijskih projekata u području distribucijske mreže, prijenosnih mreža, distribuiranog skladištenja, skladištenja u velikim razmjerima, izvora obnovljive energije te grijanja i hlađenja, koji su obuhvaćali tehnologije za potrošača, mrežne tehnologije, pomoćne usluge za tržište, energiju i skladištenje energije vode, baterije, vjetroturbine, fotonaponske instalacije, solarnu i toplinsku energiju, bioplin i mikrogeneraciju. EGSO pozdravlja uspostavu Fonda za inovacije koji će pružati sve veću potporu za demonstracijske projekte.

4.3.4.

EGSO potiče EU da poduzme više koraka prema iskorjenjivanju energetskog siromaštva. Potrebno je poduzeti konkretne mjere kako bi se olakšala temeljita obnova zgrada, a solarne bi ploče, kad je to korisno, trebale biti postavljene za osobe izložene riziku od energetskog siromaštva. EU treba imati na umu da si siromašni građani ne mogu priuštiti takve mjere.

4.3.5.

EGSO pozdravlja rad Platforme za rudarske regije u tranziciji. Energetska tranzicija zaista više utječe na određene regije, osobito ako su u njima koncentrirani vađenje fosilnih goriva i energetski intenzivna proizvodnja. Prema tome, bit će potrebno pažljivo nadzirati strukturne promjene u regijama i sektorima s velikom potrošnjom ugljena i visokim emisijama ugljika i tim promjenama učinkovito upravljati, pri čemu valja zajamčiti pravednu i socijalno prihvatljivu tranziciju kojom neće biti zapostavljeni nijedan radnik ili regija.

4.3.6.

Energetski intenzivne industrije predstavljaju više od 6 milijuna izravnih radnih mjesta u Europi i temelj su brojnih lanaca vrijednosti, uključujući sustave čiste energije. Na emisije iz energetski intenzivnih industrija otpada 60 do 80 % industrijskih emisija. Izazovi u pogledu dekarbonizacije energetski intenzivnih sektora golemi su i zahtijevat će tehnološke i netehnološke inovacije (npr. nove poslovne modele).

4.4. Ulaganja u energiju

4.4.1.

Jačanje europskog energetskog tržišta, olakšavanje energetske tranzicije i osiguravanje sigurnog funkcioniranja sustava ovisi o prikladnim, dobro razvijenim i troškovno učinkovitim prijenosnim mrežama u Europi.

4.4.2.

Inovacije, kao što su injekcije u mrežu za pretvaranje električne energije u plinovito gorivo (eng.power-to-gas) ili vodik, mogu donijeti značajne rezultate i postati ekonomski održive pod uvjetom da im se pruža učinkovita podrška.

4.4.3.

Prosječna godišnja ulaganja u energetski sektor u scenarijima u kojima se postiže stopostotno smanjenje CO2 (11) iznosila bi 547 milijardi EUR godišnje (2,8 % BDP-a) u razdoblju od 2031. do 2050., u usporedbi s 377 milijardi EUR (1,9 % BDP-a) za početne pokazatelje. Ove brojke predstavljaju značajan iznos, čak i za razvijena gospodarstva.

5. Usluge od općeg interesa

5.1.

Glavna strateška linija jest provedba pristupa usmjerenog na ljude kojim se nastoje pružati usluge od općeg interesa kao pokretači održivog europskog rasta. Dvadeseto i konačno načelo europskog stupa socijalnih prava bavi se „pristupom osnovnim uslugama” i u njemu se navodi da svi imaju pravo pristupa kvalitetnim osnovnim uslugama, uključujući vodu, kanalizaciju, energiju, promet, financijske usluge i digitalnu komunikaciju. Za učinak su potrebne posebne mjere u području održivog razvoja i kohezije.

5.2.

Građani i poduzeća zahtijevaju otvorenije, transparentnije, odgovorno i učinkovito upravljanje. Postizanje ekonomija razmjera i agilnosti usvajanjem arhitektura računalstva u oblaku doprinijet će prelasku na e-upravu, e-zdravstvo, e-javnu nabavu i elektroničko ispostavljanje računa, čime se javnim službama omogućuje da razmjenjuju informacije i olakšavaju interakciju građana i poduzeća.

5.3.

Postoji rizik da stariji ili digitalno nepismeni potrošači budu isključeni zbog potpune digitalizacije usluga od općeg interesa. Stoga bi trebalo zadržati određene konvencionalne točke za pružanje tih usluga.

5.4.

EGSO preporučuje da se u europski semestar uključe odredbe o odgovornosti i transparentnosti dodjele usluga od općeg interesa u državama članicama, kao i odredbe o pristupu uslugama i njihovom pravilnom funkcioniranju.

5.5.

Velik se broj građana Europske unije u različitoj mjeri suočava sa znatnim gospodarskim poteškoćama vezanima uz pristup osnovnim uslugama poput smještaja, opskrbe energijom, elektroničkih komunikacija, prijevoza, opskrbe vodom, zdravstvene skrbi i socijalnih usluga.

5.6.

Nedostatak pristupa uslugama od općeg interesa može ovisiti o nizu čimbenika: ekonomski, geografski, socijalni (nejednako postupanje), fizički (npr. invaliditet) ili rezultat neprilagođenosti potrebama i/ili napretku tehnologije (neprikladnost/nedovoljna razina kvalitete i/ili sigurnosti). Digitalne tehnologije mogu pomoći u prevladavanju nekih od tih izazova.

5.7.

U slučaju zdravstvenih usluga, digitalizacija može dovesti do bolje prevencije, dijagnoze i liječenja bolesti. Alati kao što je elektronička zdravstvena evidencija (EHR) potrošačima mogu omogućiti stalan pristup njihovoj povijesti bolesti i receptima za lijekove. Zdravstvene mobilne aplikacije i liječnička savjetovanja putem interneta mogu pružiti izvrsnu podršku pacijentima i potrošačima u njihovim naporima da sačuvaju svoje zdravlje i spriječe obolijevanja, posebno za stanovnike udaljenih područja. Međutim, prednosti digitalnih zdravstvenih proizvoda i usluga sa sobom nose ozbiljne rizike za privatnost, sigurnost i zaštitu pacijenata jer bi povrede osobnih zdravstvenih evidencija i podataka pohranjenih u zdravstvenim ustanovama mogle postati češće. EU bi trebao razviti sveobuhvatan regulatorni okvir radi osiguravanja usklađenog pristupa.

5.8.

S obzirom na sve veću uporabu digitalnih zdravstvenih usluga i proizvoda, između ostalog i u prekograničnom okruženju, također je od ključne važnosti uskladiti pristup odgovornosti u pogledu tih usluga i proizvoda diljem EU-a. Potrebno je uvesti zakonodavne mjere kao što su snažan nadzor tržišta i provedba zakona te učinkovita sredstva pravne zaštite za digitalne zdravstvene proizvode i usluge kako bi se doprinijelo djelotvornoj zaštiti potrošača u EU-u.

5.9.

EGSO potiče Komisiju da izradi odgovarajući okvir za nacionalne zdravstvene sustave kako bi u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka mogli dijeliti zdravstvene podatke građana EU-a u svrhu istraživanja i inovacija koje provode institucije i poduzeća iz EU-a, tj. pod strogim uvjetima poštovanja privatnosti i anonimnosti.

5.10.

U slučaju usluga od općeg interesa, operateri bi ih trebali pružati digitalnim putem i istodobno zadržati druge kanale za potrošače koji ne žele internetsku vezu ili nemaju mogućnost spajanja na nju.

5.11.

Usluge od općeg interesa u sektoru javnog prijevoza ključne su za poboljšanje kvalitete života i postizanje temeljnih ciljeva EU-a. Potrebna su velika diskrecijska prava kako bi javne vlasti pružale, naručivale i organizirale usluge od općeg interesa.

6. 5G

6.1. Postupno uvođenje mreže 5G na jedinstveno tržište

6.1.1.

Tijela javne vlasti počela su poduzimati mjere za olakšavanje uvođenja mreže 5G na jedinstveno tržište, uključujući dodjeljivanje spektra 5G. Budući da se očekuje da će prvi 5G pametni telefoni i terminali biti dostupni tijekom prve polovice 2019., u narednim mjesecima europski operatori mobilnih mreža trebaju se pripremiti na uvođenje i provođenje ispitivanja u „stvarnim” uvjetima. Međutim, početkom prosinca 2018. samo 12 država članica dovršilo je ili pokrenulo barem jednu dražbu za dodjeljivanje spektra.

6.1.2.

Na međunarodnoj razini, sve zemlje se nadmeću kako bi bile među prvima koje će pokrenuti mrežu 5G na nacionalnoj razini. EU također sudjeluje u tom nadmetanju. Među pet glavnih pružatelja infrastrukture dva su europska, dva kineska i jedan korejski dobavljač. Nijedna velika europska kompanija nije među prvim poduzećima koja će proizvoditi 5G uređaje i čipsetove.

6.1.3.

EGSO upozorava da će konkurentnost europskih industrija, kao što su prometna i automobilska, energetska, kemijska i farmaceutska, proizvodna industrija, uključujući MSP-ove, i financijska industrija, u kojima je Europa predvodnik, ovisiti o sposobnosti integriranja i uporabe 5G usluga.

6.1.4.

EGSO ne zanemaruje činjenicu da znanstvenici upozoravaju na moguće opasnosti elektromagnetskog zračenja po zdravlje ljudi i okoliš zbog mreže 5G, osobito zbog radio-frekvencijskih signala vrlo velike brzine i snažnog prodiranja u zgrade i druge zatvorene prostore. EGSO od Komisije zahtijeva izradu studije biološkog utjecaja zračenja mreže 5G i rizika od interferencije s drugim frekvencijskim rasponima.

6.2. Potrebna ulaganja za 5G mrežu

6.2.1.

Ulaganja sudionika na tržištu u Europi za 5G procijenjena su na 60 do 100 milijardi EUR godišnje tijekom sljedećih pet godina. Tim će se ulaganjima svim glavnim europskim socioekonomskim pokretačima pružiti gigabitna povezivost. Za poboljšanu povezivost u ruralnim područjima bit će potrebna dodatna ulaganja u iznosu od 127 milijardi EUR.

6.2.2.

Mreža 5G osigurat će mobilnoj i internetskoj tehnologiji status tehnologije opće namjene koja utječe na produktivnost i gospodarsku aktivnost u širokom rasponu sektora koji rukuju većim brojem uređaja i većom količinom podataka, što omogućuje masovnu uporabu interneta stvari i razvoj usluga ključnih za poslovanje.

7. Posebne napomene

7.1.

Povrh toga, EGSO od institucija EU-a traži da pomno razmotre sljedeće izazove kojima se Odbor već bavio i bavit će se i ubuduće jer su to važna pitanja koja treba razmotriti u kontekstu ovog mišljenja:

—	internalizacija svih vanjskih troškova u vidu pozitivnih i negativnih poticaja; (12)

—	Direktiva o oporezivanju energije u skladu s emisijama CO2, NOx, SOx (13);

—	sustav rješenja za distribuiranu energiju; (14)

—	stabilnost tržišta ETS-a za naredno razdoblje trgovanja ETS-om (tijekom 2021.) i mjere za ETS nakon 2020.; (15)

—	platforma za razmjenu digitalnih informacija o mreži u svrhu upravljanja tokovima električne energije; (16)

—	upravljanje velikom količinom podataka o energiji; (17)

—	socijalni i gospodarski izazovi koje donosi postupno ukidanje ugljena; (18)

—	mali modularni nuklearni reaktori (50 do 300 MW) koji su jeftiniji i jednostavniji za postavljanje. Potrebne su norme EU-a; (19)

—	dalekosežne visokonaponske mreže koje povezuju kontinente: euroazijska perspektiva; (20)

—	sigurnost opskrbe i zaštita ulaganja; (21)

—	energetska učinkovitost; (22)

—	prethodna certifikacija proizvoda; (23)

—	pravila za računalstvo u oblaku; (24)

—	proizvodne platforme EU-a; (25)

—	telekomunikacije i podatkovne mreže; (26)

—	protok podataka mora biti zajamčen i pouzdan; (27)

—	vlasništvo nad podacima i prava na podatke; (28)

—	pohranjivanje podataka u EU-u. (29)

Bruxelles, 17. srpnja 2019.

Predsjednik

Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 227, 28.6.2018., str. 86.

(2) SL C 367, 10.10.2018., str. 9.

(3) SL C 81, 2.3.2018., str. 195.

(4) ESPAS, Challenges and choices for Europe („Izazovi i odluke za Europu”), travanj 2019.

(5) COM(2018) 773 final.

(6) SL C 345, 13.10.2017., str. 52., SL C 262, 25.7.2018., str. 75.

(7) SL C 440, 6.12.2018., str. 191.

(8) SL C 345, 13.10.2017., str. 52.

(9) SL C 345, 13.10.2017., str. 52.

(10) SL C 81, 2.3.2018., str. 195.

(11) COM(2018) 773 final.

(12) SL C 190, 5.6.2019., str. 24.; SL C 110, 22.3.2019., str. 33.

(13) SL C 228, 5.7.2019., str. 37.

(14) SL C 34, 2.2.2017., str. 44.

(15) SL C 424, 26.11.2014., str. 46.; SL C 288, 31.8.2017., str. 75.

(16) SL C 34, 2.2.2017., str. 44.; SL C 345, 13.10.2017., str. 52.; SL C 262, 25.7.2018., str. 86.

(17) Završna studija The ethics of Big Data: Balancing economic benefits and ethical questions of Big Data in EU policy context („Etika velike količine podataka: postizanje ravnoteže između gospodarskih koristi i etičkih pitanja u vezi s velikom količinom podataka u kontekstu politika EU-a“); SL C 242, 23.7.2015., str. 61.

(18) SL C 303, 19.8.2016., str. 1.

(19) SL C 237, 6.7.2018., str. 38.; SL C 341, 21.11.2013., str. 92.; SL C 110, 22.3.2019., str. 141.

(20) SL C 228, 5.7.2019., str. 95.; SL C 143, 22.5.2012., str. 125.

(21) SL C 143, 22.5.2012., str. 125.; SL C 271, 19.9.2013., str. 153.; SL C 424, 26.11.2014., str. 64.; SL C 264, 20.7.2016., str. 117.

(22) SL C 191, 29.6.2012., str. 142.

(23) SL C 228, 5.7.2019., str. 74.; SL C 75, 10.3.2017., str. 40.; SL C 81, 2.3.2018., str. 176.

(24) SL C 487, 28.12.2016., str. 86.

(25) Informativno izvješće Savjetodavnog povjerenstva za industrijske promjene Europskog gospodarskog i socijalnog odbora Fostering incremental innovation in high manufacturing areas („Poticanje postupnih inovacija u područjima intenzivne proizvodnje“); SL C 332, 8.10.2015., str. 36.; SL C 299, 4.10.2012., str. 12.

(26) SL C 125, 21.4.2017., str. 74.

(27) SL C 440, 6.12.2018., str. 8.; SL C 227, 28.6.2018., str. 86.

(28) SL C 288, 31.8.2017., str. 107.; SL C 81, 2.3.2018., str. 209.; SL C 237, 6.7.2018., str. 32.

(29) SL C 345, 13.10.2017., str. 52.; SL C 227, 28.6.2018., str. 11 .

18.10.2019

Službeni list Europske unije

C 353/90

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću – Prema učinkovitijem i demokratskijem odlučivanju u poreznoj politici EU-a

(COM(2019) 8 final)

(2019/C 353/14)

Izvjestitelj: Juan MENDOZA CASTRO

Izvjestitelj: Krister ANDERSSON

Izvjestitelj: Mihai IVAȘCU

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 18.2.2019.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	2.7.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	17.7.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	545
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	171/17/18

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO podržava nastojanje Komisije da pokrene potrebnu raspravu s obzirom na osjetljivost pitanja glasovanja kvalificiranom većinom kad je riječ o poreznim pitanjima.

1.2.

U prošlosti je Odbor već, u okviru svojih mišljenja, izrazio svoju potporu promjeni pravila o jednoglasnom odlučivanju i otvorenost prema glasovanju kvalificirane većine.

1.3.

U isto vrijeme, EGSO smatra da postoje određeni uvjeti koji bi se trebali ispuniti za uspješnu provedbu glasovanja kvalificiranom većinom.

1.4.

Pravilo o jednoglasnom odlučivanju o oporezivanju moglo bi u sve većoj mjeri djelovati politički anakrono, pravno problematično i ekonomski kontraproduktivno.

1.5.

Porezna konkurencija često donosi sve veći pritisak na javne proračune; uz to, restriktivni javni proračuni negativno utječu na konkurentnost.

1.6.

Usvajanje sustava glasovanja kvalificiranom većinom Europskom parlamentu bi u budućnosti pružilo važnu ulogu u poreznim pitanjima.

1.7.

Jednoglasno odlučivanje u oporezivanju utjecalo je na druge, šire prioritete politika EU-a.

1.8.

Postupni prelazak na glasovanje kvalificiranom većinom pomogao bi u djelotvornijem postizanju okolišnih ciljeva u vrijeme kada su mjere u području klimatskih promjena potrebnije nego ikada.

1.9.

Predložena zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit (CCCTB) o kojoj se raspravlja posljednjih 20 godina uključuje, pod uvjetom da je ispravno osmišljena i uvedena, znatne koristi za poduzeća i građane. Reforma poreza na dodanu vrijednost (PDV) s odgovarajućom koordinacijom na razini EU-a i država članica izrazito je potrebna s obzirom na to da se goleme količina prihoda trenutačno gube zbog fragmentiranog sustava.

1.10.

EGSO također smatra da porezna politika općenito, a osobito borba protiv poreznih prijevara moraju ostati prioritetno područje politike nove Europske komisije. Odbor smatra da se najbolji rezultati u borbi protiv prekograničnih poreznih prijevara mogu bolje postići na europskoj razini te pozdravlja objavljivanje prvog popisa EU-a o nekooperativnim jurisdikcijama u porezne svrhe.

1.11.

S druge strane, EGSO je svjestan činjenice da je porezna politika oduvijek bila usko povezana sa suverenošću država članica s obzirom na to da je nekima od njih izuzetno bitna.

1.12.

EU bi u načelu trebao biti snažan u pitanjima od globalne važnosti. EGSO razumije da je porezna konkurencija za neke države članice EU-a u prošlosti bila sredstvo za rješavanje financijskih problema. Nedavno donošenje mjera za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza pokazalo je da su države članice spremne poboljšati transparentnu i pravednu poreznu konkurenciju.

1.13.

1.14.

Nakon detaljne ekonomske, socijalne i fiskalne analize svako novo pravilo mora biti primjereno svrsi, a sve države članice moraju u svakom trenutku imati dovoljno mogućnosti za sudjelovanje u postupku odlučivanja. Konačni cilj trebalo bi biti postizanje povoljnog ishoda na razini EU-a i na razinisvake pojedine države članice.

1.15.

Nakon donošenja odluke četiri predložena koraka trebalo bi provesti postupno, a Europska komisija trebala bi nakon svake provedbene faze provesti evaluaciju.

1.16.

EGSO naglašava potrebu za opsežnijim procesom koji bi omogućio napredovanje prema učinkovitijem sustavu glasovanja kvalificiranom većinom. Taj proces će potrajati te ga je potrebno uskladiti s drugim političkim inicijativama. U tom smislu, EGSO ističe nužnost:

—	dovoljno snažnog proračuna EU-a;

—	bolje usklađene ekonomske politike;

—	sveobuhvatne analize kako bi se ocijenilo u kojoj su mjeri postojeće porezne mjere nedovoljne.

2. Sažetak prijedloga Komisije

2.1.

Države članice mogu usvojiti mjere i direktive na razini EU-a s ciljem uspostavljanja zajedničkih nacionalnih poreznih pravila za neizravne poreze, kao što je PDV, ili izravne poreze, kao što je porez na dobit. Međutim, prema stajalištu Komisije, trenutačni zakonodavni postupak EU-a za ta pitanja ima svojih nedostataka jer zahtijeva jednoglasan dogovor svih država članica prije nego što se mjere mogu poduzeti. Jednoglasna odluka možda neće biti postignuta ili može dovesti do neoptimalnih politika.

2.2.

Zakonodavni prijedlozi u području poreza uređeni su člancima 113. i 115. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Oba članka predviđaju poseban zakonodavni postupak putem kojeg Vijeće jednoglasno glasuje o pitanjima oporezivanja, dok je Europski parlament pritom samo savjetodavno tijelo.

2.3.

Ugovori također sadržavaju odredbe potrebne za izmjenu postupka donošenja odluka u Vijeću u određenim okolnostima, odnosno za izmjenu sustava jednoglasnog odlučivanja u sustav glasovanja kvalificiranom većinom.

2.4.

Članak 48. stavak 7. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), takozvana „klauzula pasarela”, omogućuje državama članicama da u područjima koja inače podliježu jednoglasnom odlučivanju umjesto jednoglasnog odlučivanja primjenjuju glasovanje kvalificiranom većinom, odnosno da umjesto posebnog zakonodavnog postupka primjenjuju redovni zakonodavni postupak.

2.5.

Komisija svojom Komunikacijom nastoji otvoriti raspravu o tome kako reformirati način donošenja odluka u poreznoj politici EU-a. Zalaže se za postupni prelazak u četiri koraka na glasovanje kvalificiranom većinom u okviru redovnog zakonodavnog postupka u određenim područjima zajedničke porezne politike EU-a.

2.5.1.

U prvom koraku države članice trebale bi se dogovoriti o prelasku na glasovanje kvalificiranom za mjere kojima se poboljšavaju suradnja i uzajamna pomoć u borbi protiv poreznih prijevara, utaje poreza, kao i za administrativne inicijative za poduzeća u EU-u, npr. usklađene obveze izvješćivanja.

2.5.2.

U drugom koraku glasovanje kvalificiranom većinom uvelo bi se kao koristan alat za unapređivanje mjera s pomoću kojih se oporezivanjem podupiru drugi ciljevi politike, npr. borba protiv klimatskih promjena, zaštita okoliša ili poboljšanje javnog zdravlja.

2.5.3.

Primjenom glasovanja kvalificiranom većinom u trećem koraku pomoglo bi se u modernizaciji već usklađenih pravila EU-a, kao što su propisi o PDV-u i trošarine.

2.5.4.

Četvrti korak omogućio bi prijelaz na glasovanje kvalificiranom većinom u slučaju velikih poreznih projekata, kao što su zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit (CCCTB) i novi sustav za oporezivanje digitalnoga gospodarstva.

2.6.

U Komunikaciji se predlaže da se države članice brzo usuglase o razvoju prvog i g koraka te da bi trebale razmotriti razvoj 3. i 4. koraka do kraja 2025.

2.7.

Komisija tvrdi da se u okviru njezina prijedloga nastoje riješiti sljedeći problemi u pogledu trenutačnog postupka donošenja odluka o poreznoj politici.

2.7.1.

Zbog potrebe za jednoglasnim dogovorom teže je postići bilo kakav kompromis jer je protivljenje samo jedne države članice dovoljno da spriječi postizanje sporazuma. Države članice često se suzdržavaju od ozbiljnog pregovaranja o rješenjima u Vijeću jer znaju da mogu uložiti veto na bilo koji rezultat koji im se ne sviđa.

2.7.2.

Čak i kad se postigne jednoglasan dogovor u području oporezivanja, on je obično na razini najmanjeg zajedničkog nazivnika, čime se ograničava pozitivan učinak na poduzeća i potrošače ili otežava njegova provedba.

2.7.3.

Neke države članice mogu iskoristiti važne porezne prijedloge kao sredstvo za pregovaranje o drugim zahtjevima koje mogu imati u pogledu potpuno odvojenih pitanja, ili kako bi izvršile pritisak na Komisiju da podnese zakonodavne prijedloge u drugim područjima.

2.7.4.

Odluke koje su donesene jednoglasno mogu se poništiti ili promijeniti samo jednoglasno. Stoga su države članice pretjerano oprezne, što ublažuje njihove ambicije i oslabljuje konačni ishod.

2.8.

Davanje jednake važnosti Europskom parlamentu u odlučivanju o konačnom obliku inicijativa u vezi s poreznom politikom EU-a omogućilo bi da on u potpunosti pridonosi oblikovanju porezne politike EU-a.

2.9.

Europskoj uniji ne bi bile dodijeljene nove nadležnosti niti bi se smanjile nadležnosti država članica. Komisija također tvrdi da to ne bi utjecalo na prava država članica na određivanje stopa poreza na dohodak ili stopa poreza na dobit koje smatraju prikladnima.

2.10.

Prema stajalištu Komisije, cijena nedjelovanja u području porezne politike na razini EU-a je visoka. Procjenjuje se da trošak sporog napretka u uspostavi konačnog sustava PDV-a, zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit, poreza na financijske transakcije i poreza na digitalne usluge iznosi otprilike 292 milijarde EUR u okviru tih četiriju područja. (1)

3. Opće i posebne napomene

3.1.

EGSO podržava nastojanje Komisije da pokrene potrebnu raspravu s obzirom na osjetljivost pitanja glasovanja kvalificiranom većinom u vezi s poreznim pitanjima. Uspješna porezna politika u 21. stoljeću mora EU-u omogućiti da odgovori na neminovne i moguće gospodarske i financijske izazove u budućnosti. Pravilo o jednoglasnom odlučivanju o oporezivanju imalo je smisla pedesetih godina prošlog stoljeća, kada je bilo šest država članica, no sada bi ono moglo u sve većoj mjeri djelovati politički anakrono, pravno problematično i ekonomski kontraproduktivno.

3.2.

Odbor je u prethodnim mišljenjima naveo da podržava izmjenu pravila o jednoglasnom odlučivanju i da je otvoren za glasovanje kvalificiranom većinom. (2) EGSO izrađuje ovo mišljenje u skladu s prethodnim mišljenjima uzimajući u obzir svoju ulogu institucije koja želi unaprijediti europski projekt.

3.3.

U isto vrijeme, EGSO smatra da u aktualnim okolnostima postoje određeni uvjeti povezani sa širim kontekstom, koje bi trebalo ispuniti za uspješnu provedbu sustava glasovanja kvalificiranom većinom.

3.4.

EGSO smatra da bi, nakon donošenja odluke, provedba četiri predložena koraka trebala biti postupna te da bi Europska komisija trebala provesti temeljitu i sveobuhvatnu ocjenu nakon svake provedbene faze.

3.5.

Jednoglasno odlučivanje u oporezivanju utječe na druge, šire prioritete politika EU-a. Oporezivanje je ključno i za mnoge najambicioznije projekte EU-a, među ostalim ekonomsku i monetarnu uniju (EMU), uniju tržišta kapitala (CMU), jedinstveno digitalno tržište, okvir EU-a za klimatsku i energetsku politiku do 2030. i kružno gospodarstvo. Drugi je primjer prijedlog Komisije o reviziji Direktive o oporezivanju energenata i električne energije.

3.6.

Postupni prelazak na glasovanje kvalificiranom većinom pomogao bi u djelotvornijem postizanju okolišnih ciljeva u vrijeme kada su mjere u području klimatskih promjena potrebnije nego ikada. Podaci Eurostata ukazuju na to da udio poreza za zaštitu okoliša u ukupnim poreznim prihodima zemalja EU-a u prosjeku iznosi samo oko 6 %. Velika većina tih prihoda proizlazi iz poreza povezanih s energijom i prometom, dok su prihodi od poreza na onečišćenje ili korištenje resursa minimalni (manje od 0,1 %). (3)

3.7.

Predložena zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit (CCCTB), o kojoj se raspravlja posljednjih 20 godina, ako je pravilno osmišljena i uvedena, uključuje znatne koristi za poduzeća i građane. Doći će do smanjenja troškova usklađivanja i pojednostavljenja za velika poduzeća koja trguju širom EU-a (i ona koja su se odlučila za to). Zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit može imati ključnu ulogu u borbi protiv agresivnog poreznog planiranja te pomoći da se vrati povjerenje građana u porezni sustav. (4)

3.8.

EGSO podupire reformu poreza na dodanu vrijednost EU-a (PDV). Budući da ne postoji dogovor o ovom pitanju, godišnji gubitak prihoda od PDV-a iznosi 147 milijardi EUR zbog utaje poreza, izbjegavanja plaćanja poreza i lošeg ubiranja poreza u državama članicama. Postojeći sustav izrazito je rascjepkan i složen, što dovodi do nepotrebnog i znatnog administrativnog opterećenja i trgovinskih zapreka za poduzeća te posljedičnog smanjenja i narušavanja trgovine i ulaganja (5). Trošak prijevara povezanih s PDV-om trenutačno javne proračune stoji oko 50 milijardi EUR godišnje.

3.9.

Različite porezne politike koje su se pojavile na jedinstvenom tržištu imaju negativne učinke. Rascjepkanost oslabljuje jedinstvo jedinstvenog tržišta i stvara veće troškove za porezne osnovice poreza od rada, dohotka i potrošnje. U biti radnici i potrošači diljem Europe plaćaju teret nepostojanja konsenzusa među državama članicama. Nadalje, različiti porezni sustavi predstavljaju prepreku za mala i srednja poduzeća koja pokušavaju trgovati na jedinstvenom tržištu.

3.10.

EGSO je svjestan činjenice da je porezna politika oduvijek bila usko povezana sa suverenošću država članica s obzirom na to da je nekima od njih izuzetno bitna.

3.11.

Prije uvođenja bilo kakvih mjera za borbu protiv prijevara, u okviru projekta OECD-a o sprječavanju smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) (6) utvrđeno je da globalni opseg BEPS-a iznosi od 100 do 240 milijardi USD. (7) Služba Europskog parlamenta za istraživanja izračunala je da su relevantne brojke za EU u rasponu od 50 do 70 milijardi EUR. (8) To predstavlja 0,35 % BDP-a EU-a.

3.12.

Trenutačno je politička uloga Europskog parlamenta u poreznim pitanjima samo savjetodavna. Prelaskom sa sustava jednoglasnog odlučivanja na glasovanje kvalificiranom većinom u području oporezivanja Europski parlament bi u budućnosti dobio važnu ulogu u poreznim pitanjima.

3.13.

Komisija nastoji pokrenuti raspravu o tome kako se najbolje može reformirati način na koji EU izvršava svoje unaprijed dodijeljene nadležnosti u području oporezivanja. Predlaže se da se postupni prelazak na cjelovitu primjenu glasovanja kvalificiranom većinom provede u posebnim područjima politike koja su od posebnog interesa za sve države članice. Komisija svojom Komunikacijom ne nastoji uspostaviti nove nadležnosti EU-a, niti joj je cilj prelazak na sustav usklađenih stopa poreza na dohodak i stopa poreza na dobit u cijelom EU-u.

3.14.

Porezna konkurencija često dovodi do povećanja pritiska na javne proračune. Ako se to dogodi, to neće samo produbiti raširene distribucijske neravnoteže, već će i oslabiti potražnju, a time i postati štetno za gospodarski razvoj. U kontekstu krize eura, zbog proračunskih ograničenja uvedene su stroge politike štednje.

3.15.

Konkurentnost i stabilnost proračuna. Osim toga, restriktivni javni proračuni često negativno utječu na konkurentnost zbog nedostatka mogućnosti za financiranje budućih ulaganja u, na primjer, infrastrukturu, digitalizaciju ili istraživanje i razvoj. Konačno, također postoje međuovisnosti između stabilnosti proračuna i stabilnosti financijskog tržišta.

3.16.

Mjere za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza. EGSO smatra da je uloga Europske unije od presudne važnosti u globalnim pitanjima. Iako su u prošlosti neke države članice koristile poreznu konkurenciju za rješavanje nekih unutarnjih financijskih problema, nedavno donošenje mjera za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza pokazalo je otvorenost i spremnost za poboljšanje transparentne i poštene porezne konkurencije.

3.17.

Fiskalna politika EU-a. EGSO čvrsto vjeruje da se europski projekt temelji na pretpostavci da sve države članice u svakom trenutku moraju imati mogućnost sudjelovanja u postupku odlučivanja. Glavni je cilj stvaranje povoljnog okruženja za EU i pojedinačne države članice.

3.18. Porezno planiranje i utaja poreza

3.18.1.

EGSO ističe – i pozdravlja – napredak postignut na razini EU-a u borbi protiv agresivnog poreznog planiranja i utaje poreza te u poboljšanju sustava poreza na dodanu vrijednost (PDV). Tijekom trenutačnog mandata Komisije usvojeno je otprilike 14 prijedloga u području poreza, više nego u prethodnih 20 godina (9). Pravila o transparentnosti ojačana su kako bi uključivala mnogo veću razmjenu informacija o prekograničnim poreznim pitanjima građana i velikih poduzeća između država članica. Postignuto je poboljšanje u naplati PDV-a, pri čemu su uspostavljena nova pravila za internetsku prodaju robe i usluga, te u pogledu novih instrumenata prekogranične suradnje za borbu protiv prijevara u vezi s PDV-om. (10)

3.18.2.

Nedostatak napretka u nekim područjima. EGSO mora naglasiti da na europskoj razini nije postignut veći napredak u reformi oporezivanja dobiti trgovačkih društava, uglavnom zbog nedostatka političke volje u Vijeću. Također, važni prijedlozi o oporezivanju digitalnih usluga i izbjegavanju plaćanja poreza blokirani su zbog sustava jednoglasnog odlučivanja.

3.18.3

.EGSO smatra da porezna politika općenito te borba protiv poreznih prijevara moraju ostati prioritetna područja politike nove Komisije. Imajući u vidu brojne skandale u vezi s poreznim oazama (LuxLeaks, Panamski dokumenti, Rajski dokumenti itd.) te s obzirom na najnovije procjene u pogledu utaje poreza unutar EU-a, koje ukazuju na brojku od približno 825 milijardi EUR utajenog poreza godišnje (11), EGSO se zalaže za kratak vremenski okvir.

3.18.4

.Najbolji rezultati u borbi protiv prekograničnih poreznih prijevara mogu se postići na europskoj razini. EGSO izražava nezadovoljstvo činjenicom da je Vijeće blokiralo važne zakonodavne prijedloge o tom pitanju. Nedavno istraživanje Eurobarometra pokazalo je da tri četvrtine građana EU-a smatra da bi borba protiv poreznih zlouporaba trebala biti europski prioritet. (12)

3.18.5

.Nekooperativne jurisdikcije. EGSO pozdravlja objavljivanje prvog popisa EU-a koji obuhvaća nekooperativne jurisdikcije u porezne svrhe. Popis je prvi put objavljen u prosincu 2017. i od tada se redovito ažurira. (13) EGSO u potpunosti podržava metodu crne i sive liste koju je uvela Europska komisija. (14) S obzirom na skandale s Panamskim i Rajskim dokumentima, EGSO je već pozvao države članice da uklone rupe u zakonima koje omogućuju agresivno porezno planiranje. (15) Nekooperativne jurisdikcije predstavljaju prijetnju unutarnjem tržištu EU-a. (16)

3.19.

EGSO naglašava potrebu za opsežnim procesom koji bi omogućio napredovanje prema glasovanju kvalificiranom većinom. Taj proces će potrajati te ga treba uskladiti s drugim političkim inicijativama.

3.19.1.

Dovoljno snažan proračun EU-a omogućio bi financijske transfere kao naknadu za šokove ili komparativne nedostatke. U tom pogledu Skupina na visokoj razini za vlastita sredstva, osnovana kako bi ispitala „kako se prihodovna strana proračuna EU-a može učiniti jednostavnijom, transparentnijom, pravednijom i demokratski odgovornom”, ističe važnost europske fiskalne politike. (17)

3.19.2.

Bolje usklađena ekonomska politika mogla bi ukloniti potrebu za neutralizacijom nekoordiniranih nacionalnih poreznih pravila. Gospodarstvo EU-a će uz pomoć strukturnih reformi, ciljanih ulaganja, pravednog oporezivanja, pravednih trgovinskih sporazuma, ponovne uspostave vodeće uloge u području inovacija i uspostave jedinstvenog tržišta postati učinkovitije.

3.19.3.

Međutim, također ostvarivanje jedinstvenog tržišta je od ključne važnosti. Pravila o nediskriminaciji te četiri slobode zajamčene Ugovorom trebali bi biti dovoljni za jamčenje ispunjavanja uvjeta za jedinstveno tržište. Razvojna kretanja u području državnih potpora te broj slučajeva povrede prava također su pokazali da Komisija raspolaže sredstvima za ispravljanje takvih poremećaja. Postojala bi potreba za opsežnom analizom kako bi se ocijenilo u kojoj su mjeri postojeće mjere nedovoljne.

Bruxelles, 17. srpnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) COM(2019) 8 final, str. 4.

(2) Mišljenje EGSO-a SL C 230, 14.7.2015., str. 24.; mišljenje EGSO-a SL C 434, 15.12.2017., str. 18.; mišljenje EGSO-a SL C 271, 19.9.2013., str. 23.; mišljenje EGSO-a SL C 332, 8.10.2015., str. 8.

(3) Euractiv – Time to get rid of EU’s unanimity rule on green fiscal matters (Vrijeme je za napuštanje pravila EU-a o jednoglasnom odlučivanju o „zelenim” fiskalnim pitanjima).

(4) Mišljenje EGSO-a: SL C 434, 15.12.2017., str. 58.

(5) Mišljenje EGSO-a SL C 237, 6.7.2018., str. 40.

(6) https://www.oecd.org/tax/beps/

(7) http://www.oecd.org/ctp/oecd-presents-outputs-of-oecd-g20-beps-project-for-discussion-at-g20-finance-ministers-meeting.htm

(8) http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-16-160_en.htm

(9) Povjerenik Komisije Moscovici, tvit od 13. veljače 2019.

(10) Mišljenja EGSO-a: SL C 237, 6.7.2018., str. 40.; SL C 283, 10.8.2018., str. 35.

(11) Europski parlament – Izvješće o financijskom kriminalu, utaji poreza i izbjegavanju plaćanja poreza.

(12) Vijesti, Europski parlament: Porezne prijevare.

(13) https://www.consilium.europa.eu/media/31945/st15429en17.pdf

(14) https://www.oxfam.org/en/even-it/full-disclosure-eus-blacklist-tax-havens

(15) https://www.eesc.europa.eu/hr/node/56888

(16) Mišljenje EGSO-a: SL C 229, 31.7. 2012., str. 7.

(17) Financiranje EU-a u budućnosti („Montijevo izvješće”), prosinac 2016.

18.10.2019

Službeni list Europske unije

C 353/96

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Europskom odboru regija i Europskoj investicijskoj banci — Četvrto izvješće o stanju energetske unije

(COM(2019) 175 final)

(2019/C 353/15)

Izvjestitelj: Christophe QUAREZ

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 3.6.2019.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	3.7.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	17.7.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	545
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	183/2/5

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO prima na znanje Četvrto izvješće o stanju energetske unije, podupire ciljeve projekta energetske unije i pozdravlja naglasak na sudjelovanju i mobiliziranju društva EU-a kako bi ono preuzelo potpunu odgovornost za energetsku uniju. Ponavlja svoje prijedloge za djelotvoran dijalog o energiji s organiziranim civilnim društvom na razini EU-a, ali i na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Osim toga, poziva na uspostavu tješnje veze između budućih izvješća o stanju energetske unije i predložene dugoročne strategije do 2050. godine.

1.2.

EGSO je iznenađen tvrdnjom Europske komisije da je „energetska unija postala stvarnost”. Energetska unija možda jest stvarnost u smislu političkih odluka EU-a, ali još nije stvarnost u svakodnevnom životu europskih građana. EGSO stoga poziva Europsku komisiju da države članice pozove na odgovornost kad je riječ o odlukama koje su same donijele na razini EU-a. Također poziva na veću ambicioznost u pogledu energetske tranzicije i djelovanja u području klime.

1.3.

EGSO izražava žaljenje zbog toga što nacionalne vlade i dalje ustraju u različitim mišljenjima, kao i zbog razlike između onoga za što nacionalne vlade glasaju u Bruxellesu i politika koje provode u svojim zemljama. EGSO poziva Europsku komisiju da više iskoristi svoje ovlasti, uključujući one pravne, kako bi zajamčila da države članice poštuju europsko energetsko pravo, uključujući energetske i klimatske ciljeve do 2020. godine. EGSO poziva Europsku komisiju da analizira razloge za različita stajališta nacionalnih vlada, ali i razloge zbog kojih neke države članice neće ispuniti vlastite energetske i klimatske ciljeve.

1.4.

EGSO izražava žaljenje zbog toga što Europska komisija nije u dovoljnoj mjeri iskoristila Četvrto izvješće o stanju energetske unije da istakne nedostatak jasnog napretka u pogledu četiriju prioriteta energetske unije, a to su: stavljanje građana u središte, smanjenje uvoza energije, vodeća uloga u području obnovljivih izvora energije i otvaranje radnih mjesta u području čiste energije.

1.5.

EGSO još jednom naglašava da, kako bi se zajamčilo da nitko ne bude isključen iz energetske tranzicije, Europi treba „Socijalni pakt za energetsku tranziciju koju potiču građani”, o kojem bi se usuglasili EU, države članice, regije, gradovi, socijalni partneri i organizirano civilno društvo. On bi trebao postati šesta dimenzija energetske unije kojom će se obuhvatiti svi društveni aspekti, uključujući otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, strukovno osposobljavanje, obrazovanje i osposobljavanje potrošača, socijalnu zaštitu, posebne planove za tranzicijske regije u kojima se zatvaraju radna mjesta, zdravlje i energetsko siromaštvo. Ta bi inicijativa trebala biti sastavni dio europskog stupa socijalnih prava.

1.6.

EGSO pozdravlja pokretanje Opservatorija za energetsko siromaštvo, a to može biti tek prvi korak prema razvoju europskog akcijskog plana za iskorjenjivanje energetskog siromaštva u Europi. U tom smislu socijalne tarife i čekovi za energiju mogu predstavljati samo privremenu olakšicu i postupno bi ih trebalo zamijeniti javnim subvencijama kojima će se siromašnim europskim građanima pomoći u usvajanju strukturnih rješenja, kao što je temeljita rekonstrukcija zgrada.

1.7.

EGSO izražava žaljenje zbog toga što se nedovoljna pozornost posvećuje evaluaciji energetske ovisnosti EU-a i njezinih geopolitičkih posljedica. To bi trebalo uključivati praćenje razvoja situacije glede ovisnosti EU-a o energiji iz uvoza (npr. nafta, prirodni plin, ugljen i uran) i uvezenim proizvodima energetske tranzicije (npr. baterije, solarni paneli) te stranih ulaganja u stratešku energetsku imovinu i poduzeća EU-a (npr. poduzeća iz SAD-a kupuju ključne segmente lanca vrijednosti termoelektrana, kineska poduzeća kupuju poduzeća koja upravljaju energetskom mrežom, ruska ulaganja u energetski sektor nekih zemalja).

1.8.

S obzirom na važnost klimatskih promjena, koje i političke stranke u svojim programima i građani percipiraju kao ključnu političku temu u EU-u, EGSO poziva sljedeću Europsku komisiju da borbu protiv klimatskih promjena učini glavnim prioritetom za svoj mandat od 2019. do 2024. godine. Taj bi se prioritet trebao odraziti u organizaciji Europske komisije uvođenjem funkcije prvog potpredsjednika Europske komisije za djelovanje u području klime.

2. Kontekst i razmatranje prethodnih preporuka EGSO-a

2.1.

U široj javnosti EU-a postoji snažna i sve veća potpora ciljevima energetske unije i ambicioznijim klimatskim i energetskim politikama. Iz nedavnih anketa Eurobarometra (1) proizlazi da oko 80 % građana EU-a smatra da su klimatske promjene vrlo ozbiljan problem i da borba protiv klimatskih promjena i učinkovitije korištenje energije mogu potaknuti razvoj gospodarstva EU-a i stvaranje radnih mjesta. Ta je potpora postala vidljivija pokretom mladih #FridaysForFuture.

2.2.

EGSO ukazuje na činjenicu da ciljevi energetske unije imaju sve veću potporu europske poslovne zajednice, i izvan energetskog sektora i unutar njega, što se, primjerice, vidjeti na primjeru Unije električne industrije „Eurelectric” i inicijative „B team”.

2.3.

Sve je više stručnih i znanstvenih saznanja kojima se potvrđuje da gospodarstvo EU-a može imati koristi od svoje preobrazbe u klimatski neutralno gospodarstvo. Europska komisija predstavila je najnovije dokaze i dugoročnu strategiju iz studenog 2018. (2)

2.4.

Međutim, EGSO izražava žaljenje zbog toga što nacionalne vlade i dalje ustraju u različitim mišljenjima, kao i zbog razlike između onoga za što nacionalne vlade glasaju u Bruxellesu i politika koje provode u svojim zemljama. EGSO poziva Europsku komisiju da više iskoristi svoje ovlasti, uključujući one pravne, kako bi zajamčila da države članice poštuju europsko pravo o energiji, uključujući energetske i klimatske ciljeve do 2020. godine. EGSO poziva Europsku komisiju da analizira razloge za različita stajališta nacionalnih vlada, ali i razloge zbog kojih neke države članice neće ispuniti vlastite energetske i klimatske ciljeve.

2.5.

EGSO pozdravlja inicijative pokrenute posljednjih godina, na koje je još jednom ukazano i u izvješću o stanju energetske unije, među ostalim inicijative koje se odnose na otoke EU-a, rudarske regije s ugljenokopima, baterije i energetsko siromaštvo. Sve je to ključno za poticanje integrirane industrijske politike kojom se može poduprijeti socijalno pravedna energetska tranzicija kojom se otvaraju kvalitetna radna mjesta pa bi ih trebalo promatrati kao priliku da industrija pokaže europske kapacitete za razvoj odgovarajućih rješenja za trenutačne izazove.

2.6.

EGSO je više puta istaknuo da energetska unija mora osigurati stabilno i povoljno okruženje za europska poduzeća radi omogućavanja i poticanja ulaganja i zapošljavanja, obraćajući pritom posebnu pozornost na potencijal MSP-ova. EGSO stoga pozdravlja stupanje na snagu Uredbe o upravljanju energetskom unijom te poziva organizirano civilno društvo da preuzme aktivniju ulogu kako bi se zajamčila pravilna provedba ove Uredbe.

2.7.

EGSO također pozdravlja izvješće Europske komisije o cijenama i troškovima energije u Europi objavljeno u siječnju 2019. jer ono sadrži transparentne informacije o nedavnim povećanjima cijena energije, uvelike povezanima s rastom cijena fosilnih goriva, što je u razdoblju 2016. –2017. dovelo do povećanja troškova uvoza fosilnih goriva u EU-u od 26 % odnosno do ukupnog iznosa od 266 milijardi EUR. EGSO poziva na veću transparentnost subvencija za fosilna goriva i razlika u cijenama energije u Europskoj uniji, koje su, među ostalim, i rezultat različitih načina oporezivanja energije u različitim državama.

2.8.

EGSO je zatražio da se socijalna dimenzija uvrsti u kriterije za ocjenjivanje u okviru sljedećeg izvješća o stanju energetske unije. EGSO stoga snažno pozdravlja socijalne inicijative Europske komisije, kao što su inicijative povezane s regijama s visokim razinama emisija ugljika i energetskim siromaštvom, kao i postojanje posebnog pododjeljka u izvješću o stanju energetske unije posvećenoga socijalnoj dimenziji energetske unije.

2.9.

EGSO je uvijek smatrao da su dostupnost i fizički pristup pristupačnoj energiji ključni za izbjegavanje energetskog siromaštva pa stoga pozdravlja osnivanje Opservatorija za energetsko siromaštvo, što je tek prvi korak prema razvoju europskog akcijskog plana za iskorjenjivanje energetskog siromaštva u Europi. EGSO poziva Europsku komisiju da proširi mandat i poveća financijska sredstva Opservatorija kako bi on mogao nastaviti svoj rad na siromaštvu u pogledu grijanja, ali i proširiti svoj rad na siromaštvo u pogledu hlađenja i mobilnosti.

2.10.

EGSO primjećuje da iznosi potrebni za provođenje energetske tranzicije nisu bitno različiti od iznosa potrebnih za održavanje postojećeg energetskog sustava koji se temelji na neučinkovitom korištenju uvoznih fosilnih goriva. Ključni je izazov preusmjeriti kapital iz imovine i infrastrukture povezane s visokim razinama emisija ugljika na imovinu i infrastrukturu bez emisija ugljika.

2.11.

Kako bi privatnim ulagačima pomogla u provođenju tog preusmjeravanja kapitala, javna bi tijela trebala zajamčiti učinkovite i predvidive cijene ugljika za sve gospodarske aktivnosti i postepeno ukinuti sve subvencije za fosilna goriva. Mogući elementi uključuju donju granicu cijene ugljika za sustav trgovanja emisijama (ETS), u kombinaciji s usklađivanjem poreza na energiju. EGSO stoga snažno podupire prijedlog Europske komisije da se o usklađivanju oporezivanja energije u EU-u može odlučivati kvalificiranom većinom, a ne jednoglasno, čime se jednoj nacionalnoj vladi omogućuje da blokira svaki napredak Europske unije. Sektor zrakoplovstva mogao bi biti prvi sektor u kojem bi moglo doći do usklađivanja.

3. Napomene o Četvrtom izvješću o stanju energetske unije i daljnji koraci

3.1. Stvaranje snažnog i demokratskog upravljanja za europsku energetsku tranziciju

3.1.1.

EGSO smatra da EU i njegove države članice trebaju dodatno demokratizirati donošenje mjera energetskih politika i da mogu bolje iskoristi alate kao što su deliberativno anketiranje i europske građanske inicijative te se pobrinuti za sustavnu suradnju s organiziranim civilnim društvom. Decentraliziraniji energetski sustav, u kojem lokalne energetske zajednice imaju veću ulogu, može biti važan element u potpori demokratizaciji i odgovornosti za europsku energetsku tranziciju.

3.1.2.

Kako bi se zajamčilo stabilno i povoljno poslovno okruženje za europska poduzeća, posebice za MSP-ove, EU i sve njegove države članice trebali bi sastaviti dugoročne energetske planove za postizanje cilja ugljične neutralnosti o kojem su postigli sporazum u okviru Pariškog sporazuma. EGSO stoga poziva Europsku uniju da usvoji cilj da gospodarstvo EU-a do 2050. postane klimatski neutralno. Sektorske i regionalne strategije za dekarbonizaciju kasnije bi trebalo osmisliti na način da se u njima utvrđuju poslovne i lokalne mogućnosti te predviđaju buduća otvaranja i zatvaranja radnih mjesta kako bi se zajamčila neometana tranzicija.

3.1.3.

EGSO kritizira nejasnoću nekih političkih obećanja. Na primjer, EGSO izražava žaljenje zbog toga što Europska komisija nikad nije objasnila što konkretno znači njezina ambicija da Europu učini „prvakom u području obnovljivih izvora energije”.

3.1.4.

EGSO pozdravlja inicijative usmjerene na pružanje pomoći regijama i otocima s visokim razinama emisija ugljika u njihovoj energetskoj tranziciji. EGSO ponavlja svoj poziv Europskoj komisiji da sve države članice i regije uključi u zajedničko utvrđivanje prednosti i nedostataka svake pojedine europske regije u odnosu na energetsku tranziciju. Te prednosti i nedostatke trebalo bi uključiti u njihove industrijske strategije i strategije pametne specijalizacije, a oni bi im pomogli i predvidjeti moguće ishode u smislu otvaranja, zatvaranja i redefiniranja radnih mjesta uslijed tranzicije. (3)

3.1.5.

EGSO priznaje da je za snažno i demokratsko upravljanje energetskom unijom potrebna uspostava „Europske službe za informiranje o energetici” unutar Europske agencije za okoliš, u okviru koje bi se moglo jamčiti kvalitetu podataka koje dostavljaju države članice, razviti jedinstvenu ulaznu točku za sve skupove podataka potrebne za procjenu napretka energetske unije, s dionicima razvijati pretpostavke za različite scenarije, osigurati modele otvorenog koda za omogućavanje ispitivanja različitih pretpostavki i provjeru usklađenosti između različitih projekcija. Svi donositelji odluka, poduzeća i šira javnost trebali bi imati slobodan pristup radu te službe.

3.2. Zajednička izrada Socijalnog pakta za energetsku tranziciju koju potiču građani

3.2.1.

EGSO toplo pozdravlja tvrdnju Europske komisije da „društvene implikacije tih promjena [energetske tranzicije] moraju biti dio političkog procesa od samog početka, a ne na posljednjem mjestu”. EGSO poziva Europsku komisiju da tu izjavu provede u praksi i spreman je pružiti joj potporu i stručno znanje.

3.2.2.

EGSO ponavlja da Europi treba „Socijalni pakt za energetsku tranziciju koju potiču građani”, o kojem bi se usuglasili EU, države članice, regije, gradovi, socijalni partneri i organizirano civilno društvo, a kako bi se osiguralo da se nikoga ne isključi iz energetske tranzicije. On bi trebao postati šesta dimenzija energetske unije kojom će se obuhvatiti svi društveni aspekti, uključujući otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, strukovno osposobljavanje, obrazovanje i osposobljavanje potrošača, socijalnu zaštitu, posebne planove za tranzicijske regije u kojima se zatvaraju radna mjesta, zdravlje i energetsko siromaštvo. Ta bi inicijativa trebala biti sastavni dio europskog stupa socijalnih prava. Taj bi se pakt mogao temeljiti na iskustvima na nacionalnoj razini, kao što je francuski Pacte pour le pouvoir de vivre („Pakt za dostojan život”), koji okuplja 19 sindikata i nevladinih organizacija.

3.2.2.1

EGSO smatra da Europska unija mora osigurati odgovarajuće financiranje za potporu radnicima kojima zbog prijelaza na klimatski neutralno gospodarstvo prijeti gubitak radnog mjesta. U tu svrhu, a na temelju iskustva Platforme za rudarske regije u tranziciji koje proizvode ugljen, EGSO poziva Europsku komisiju, Europski parlament i Vijeće Europske unije da se pobrinu za to da su Europski socijalni fond, regionalni fondovi i Europski fond za prilagodbu globalizaciji ustrojeni i financirani na način prikladan za suočavanje s izazovima prijelaza na klimatski neutralno gospodarstvo. Time bi Europa pokazala da želi osigurati da nitko ne bude zapostavljen.

3.2.3.

EGSO bi htio da energetska unija bude osmišljena tako da postane prilikom za iskorjenjivanje energetskog siromaštva u Europi i poboljšanje kvalitete života, otvaranje novih radnih mjesta i socijalnu uključenost. Na temelju zaključaka Europskog opservatorija za energetsko siromaštvo i novog europskog indeksa energetskog siromaštva trebalo bi osmisliti europski akcijski plan za iskorjenjivanje energetskog siromaštva u suradnji s dionicima, uključujući organizacije potrošača i nevladine organizacije za borbu protiv siromaštva, kao što je Europska mreža za borbu protiv siromaštva, a kako bi se osiguralo da se javno djelovanje sve više usmjeri na temeljne uzroke energetskog siromaštva. Uz napomenu da je u svom mišljenju „Čista energija za sve Europljane” (4) utvrdio da je energetsko siromaštvo povezano s ulaganjima te da osjetljive skupine kućanstava osobito imaju poteškoća s pristupom financiranju, EGSO ističe potrebu da se postupno prijeđe s mjera za ublažavanje posljedica na preventivne mjere, kao što je renoviranje u svrhu pretvaranja starih zgrada u zgrade s nultom energetskom potrošnjom. U tom smislu socijalne tarife i čekovi za energiju mogu predstavljati samo privremenu olakšicu i postupno bi ih trebalo zamijeniti javnim subvencijama kojima će se siromašnim europskim građanima pomoći u usvajanju strukturnih rješenja, kao što je, primjerice, temeljita rekonstrukcija zgrada.

3.2.3.1.

EGSO smatra da je prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo prilika da se Europljanima osiguraju radna mjesta. Europska komisija navodi da četiri milijuna Europljana već radi za „zeleno gospodarstvo”. Ubrzavanje energetske tranzicije otvorit će više radnih mjesta, posebno ako se prijelaz provodi kroz lokalne energetske zajednice. EGSO smatra da je potrebno uložiti veće napore u strukovno osposobljavanje radi privlačenja mladih Europljana, uključujući onih nezaposlenih, u radna mjesta u području energetske tranzicije. EGSO stoga traži od Europske komisije da razvije program Erasmus Pro kako bi više mladih ljudi privukla u rastuće sektore klimatski neutralnog gospodarstva (npr. energetska učinkovitost, proizvodnja obnovljive energije) zahvaljujući boljem imidžu tih radnih mjesta i radnih uvjeta na njima.

3.2.4.

EGSO smatra da bi EU i sve njegove države članice trebali proglasiti borbu protiv onečišćenja zraka prioritetom politike na visokoj razini. Potrebno je pojačati regulatorne mjere usmjerene na smanjenje onečišćujućih tvari u zraku koje emitiraju vozila i elektrane te uvesti mjere kako bi se u konačnici ukinula upotreba fosilnih goriva u prometu i proizvodnji energije. EGSO također traži da Europska komisija u predstojeće izvješće uključi detaljnu analizu pokretača stvaranja zelenih radnih mjesta i prepreka koje treba prevladati.

3.2.5.

EGSO pozdravlja poboljšanja u Četvrtom izvješću o stanju energetske unije u pogledu informacija o upotrebi investicijskih instrumenata EU-a, posebno u vezi s Instrumentom za povezivanje Europe, ali napominje da je potrebno poboljšati sredstva da nova poduzeća, građani, lokalne energetske zajednice i projekti u zajednici imaju pristup tim resursima (npr. potpora za financijske platforme, posebno u državama članicama u kojima takvi subjekti ne postoje). EGSO želi dodatno razmotriti socijalnu dimenziju energetske tranzicije u okviru zasebnog razmatračkog mišljenja ili informativnog izvješća.

3.3. Promet

EGSO podsjeća da se trećina potrošnje energije u EU-u odvija u prometnom sektoru. Iako se emisije EU-a smanjuju, u sektoru prometa to nije slučaj. Štoviše, on se i dalje gotovo u potpunosti (94 %) oslanja na naftu, od koje se većina uvozi.

3.3.1.

EGSO pozdravlja usvajanje Paketa za čistu mobilnost kao prvi korak prema osiguravanju prijelaza na čistu mobilnost. Pozdravlja promicanje elektrifikacije, ali podsjeća da elektrifikacija neće biti dovoljna i da treba poduzeti dosad nezabilježene napore kako bi se povećala energetska učinkovitost i smanjila potreba za nepotrebnom mobilnošću, kao što je, primjerice, velika udaljenost između doma i radnog mjesta.

3.3.2.

EGSO bi pozdravio djelovanje na razini EU-a kako bi se izbjeglo da vlasnici vozila s niskim prihodima ne mogu zamijeniti svoja onečišćujuća vozila kojima se sve više ograničava pristup mnogim urbanim područjima. Moguće mjere mogle bi se poduzeti u okviru plana za gradove, a moglo bi se promicati i pješačenje, upotreba bicikala, javnog prijevoza, cjenovno pristupačna naknadna ugradnja ili prenamjena pogonskog sklopa u postojećim vozilima s fosilnih goriva na tehnologije bez emisi.ja.

3.3.3

EGSO pozdravlja činjenicu da se u Četvrtom izvješću o stanju energetske unije podsjeća na važnost Europskog saveza za baterije. EGSO podržava tu inicijativu kako bi se zajamčila ambiciozna uloga EU-a na tom globalnom tržištu. (5)

3.4. Infrastruktura, ulaganja i industrijski razvoj za energetsku tranziciju

3.4.1.

Energetska tranzicija ima znatne posljedice na sve segmente gospodarstva, a posebno na komunalne usluge, energetski intenzivne industrije i industrije koje nude energetska rješenja. Njihova radikalna transformacija iziskuje više stotina milijardi eura ulaganja. Tu postoje rizici, problemi i prilike pa je ključno da EU pomogne privredi, energetskim zadrugama i građanima da iskoriste prilike, rješavaju probleme i smanjuju rizike.

3.4.2.

3.4.3.

EGSO smatra da bi EU trebao povećati svoju ambiciju u svim područjima čiste energije kako bi europskim poduzećima osigurao pouzdano domaće tržište pogodno za uvođenje inovacija, kao i integriranu industrijsku strategiju usmjerenu na izvoz čistih energetskih rješenja u ostatak svijeta.

3.4.4.

EGSO izražava žaljenje zbog toga što javna ulaganja (na nacionalnoj razini i na razini EU-a) u prioritete energetske unije u području istraživanja i inovacija stagniraju na razini od 5 milijardi EUR godišnje iako bi istraživanje i inovacije u području energetike trebali biti glavni prioritet za očuvanje europske konkurentnosti i klime. EGSO poziva Zajednički istraživački centar Europske komisije da dostavi dodatne podatke o tom pitanju, izražene u apsolutnom iznosu i u postotku BDP-a EU-a.

3.4.5.

EGSO s entuzijazmom pozdravlja pokretanje pilot-projekta Europskog vijeća za inovacije i prijedlog za utvrđivanje „misija istraživanja i inovacija” kao sredstva za bolje usmjeravanje istraživanja i inovacija prema projektima kojima se na djelotvoran način rješavaju društveni izazovi, uključujući prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo. U tom pogledu EGSO traži od Europske komisije, Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije da predlože utvrđivanje posebne misije da 100 europskih gradova postane klimatski neutralnima do 2030. godine. To će istraživačima, inovatorima i poduzećima iz EU-a dati goleme mogućnosti da zajednički osmisle i ispitaju inovacije, uče iz iskustva i budu spremniji za brzu energetsku tranziciju u Europi i ostatku svijeta.

4. Sudjelovanje civilnog društva i doprinos EGSO-a

4.1.

EGSO je uvjeren da energetska unija možda jest stvarnost u smislu političkih odluka EU-a, ali još nije stvarnost u svakodnevnom životu europskih građana. EGSO pozdravlja činjenicu da su oblikovatelji politika EU-a između 2015. i 2019. postavili temelje energetske unije, no još mnogo toga treba učiniti u idućim godinama i desetljećima.

4.2.

Preobrazba europskog energetskog sustava doista će biti brža, jeftinija i demokratskija ako je pokreću ljudi koji sve više postaju aktivni potrošači, proizvođači-potrošači, radnici, sudionici nabave iz mnoštva (eng. crowdsourcers) i skupnog financiranja (eng. crowdfunders) u energetskoj tranziciji. Europska unija trebala bi nastojati prijeći iz situacije u kojoj je energetska politika, čak i na nacionalnoj razini, vođena „odlukama nekolicine” na upravljanje koje zaista uključuje „djelovanje svih”. Ima li se u vidu porast osviještenosti građana EU-a o klimi, a posebno mladih Europljana, to nikad dosad nije bilo u ovolikoj mjeri ostvarivo.

4.3.

EGSO izražava žaljenje zbog nedostatka konkretnih prijedloga za bolje uključivanje organizacija civilnog društva i građana. Iako je turneja o energetskoj uniji bila pozitivna, EGSO poziva Europsku komisiju da više surađuje s donositeljima odluka i dionicima, a osobito da se sastaje s nacionalnim i regionalnim gospodarskim i socijalnim vijećima i organiziranim civilnim društvom kako bi zajednički osigurali čistu energiju za sve Europljane.

4.4.

Podsjećajući na alate iz Uredbe o upravljanju energetskom unijom, EGSO predlaže da se uspostavi stalni dijalog s građanima i da on postane obavezan element u pripremi svih velikih političkih odluka i izrade zakonodavstva EU-a koji se odnose na klimatske promjene. Transparentnost i odgovornost trebale bi biti važni elementi takvog dijaloga, što znači da bi doprinosi tim dijalozima trebali biti dostupni javnosti i da bi trebalo pružiti jasne informacije o tome na koji su način razlozi za zabrinutost izraženi tijekom dijaloga uzeti u obzir. Ključno je za uspjeh takvog dijaloga da građani imaju osjećaj da doista sudjeluju u dijalogu. Stoga, iako bi dijalog na internetu mogao biti koristan, on nije dovoljan već ga treba dopuniti sastancima i izravnim kontaktom sa širom javnosti. Zato treba osigurati vidljivost predmetnoga dijaloga i dostupnost odgovarajućih financijskih i ljudskih resursa te ga treba konkretizirati imenovanjem potpredsjednika ili povjerenika Europske komisije ili nekog drugog visokog dužnosnika koji bi bio za njega nadležan.

4.5.

EGSO bi želio aktivno doprinijeti daljnjem razvoju sinergija i suradnje između institucija EU-a, organiziranog civilnog društva te lokalnih i regionalnih vlasti i njihovih institucija, što je relevantno za ciljeve energetske unije. Lokalne i regionalne vlasti su zbog svoje blizine široj javnosti i poznavanja svakog specifičnog lokalnog konteksta ključne za učinkovitu prilagodbu i provedbu politika povezanih s energijom. One predstavljaju ključnu razinu donošenja odluka u sektorima poput prometa, urbanističkog planiranja, stanovanja i socijalnih pitanja, zbog čega su iznimno važne za koordiniranje mjera za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije.

Bruxelles, 17. srpnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Posebno izvješće Eurobarometra br. 459 o klimatskim promjenama, ožujak 2017.

(2) COM(2018) 773 final.

(3) SL C 367, 10.10.2018., str. 1.

(4) SL C 246, 28.7.2017., str. 64.

(5) SL C 367, 10.10.2018., str. 1.

18.10.2019

Službeni list Europske unije

C 353/102

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Europskom odboru regija i Europskoj investicijskoj banci o provedbi Strateškog akcijskog plana za baterije: razvoj strateškog vrijednosnog lanca baterija u Europi

(COM(2019) 176 final)

(2019/C 353/16)

Izvjestitelj: Colin LUSTENHOUWER

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 3.6.2019.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	3.7.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	17.7.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	545
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	189/1/5

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Prvo izvješće Europske komisije o napretku provedbe Strateškog akcijskog plana za baterije pokazuje da je pokrenut niz mjera za razvoj jake industrije baterija u EU-u.

1.2.

Iako je prerano za donošenje konačnih zaključaka, EGSO podržava inicijative koje je Komisija poduzela, odnosno koje je najavila kako bi u suradnji s državama članicama i europskom industrijom prekinula ovisnost Europe o zemljama izvan EU-a, posebno azijskim zemljama.

1.3.

U narednim godinama potrebno je učiniti puno toga kako bi se postigla potrebna razina tehnološke stručnosti u EU-u, zajamčila opskrba sirovinama iz trećih zemalja i izvora u EU-u te osiguralo da se baterije mogu reciklirati na siguran i čist način.

1.4.

Ulaganje u zaposlenike zajednička je odgovornost vlade i poslovne zajednice.

2. Uvod

U svibnju 2018. Europska komisija objavila je komunikaciju pod nazivom „Europa u pokretu”. (1) U toj Komunikaciji definira se politika Komisije u području održive mobilnosti za Europu koja treba biti sigurna, povezana i čista.

2.1.

Ta je politika dio europske energetske unije, koju je pokrenula Junckerova komisija i koja predstavlja sveobuhvatni okvir za uključivanje klimatske politike u energetsku politiku, a dopunjuje je industrijska politika usmjerena na ispunjavanje ciljeva Pariškog sporazuma. Ti su ciljevi prvenstveno usmjereni na smanjenje emisija CO2 koje nastaju iz proizvodnje energije koja se temelji na fosilnim gorivima, (2) kao i iz prometa koji se u Europi oslanja na vozila (kamione, automobile) koja koriste motore s unutarnjim izgaranjem i imaju pogon na fosilna goriva (benzin, plin).

2.2.

U kontekstu komunikacije „Europa u pokretu” Komisija je izradila poseban akcijski plan za razvoj i proizvodnju baterija. U tu je svrhu Komisija predstavila zaseban prilog prethodno spomenutoj Komunikaciji pod nazivom „Strateški akcijski plan za baterije”.

Zašto je potreban poseban akcijski plan za baterije?

2.3.

Baterije su postale neizostavan dio našeg svakodnevnog života. Na našim mobilnim telefonima, osobnim računalima i tabletima, kućanskim uređajima, a posebno u našim električnim vozilima, baterije imaju ključnu ulogu za učinkovito i sigurno funkcioniranje tih uređaja te njihov dugoročni vijek trajanja. Istodobno, vijek trajanja baterije i dalje je (previše) ograničen. U okviru tih skupina proizvoda, politika Komisije, kako je utvrđeno u Akcijskom planu, usmjerena je uglavnom na razvoj baterija za električna vozila, ali i na druge aspekte kao što su ponovna uporaba i recikliranje baterija. (3)

2.4.

Baterijski sustavi dobri su za skladištenje manjih količina energije. S druge strane, skladištenje velikih količina energije, kao što je skladištenje energije koju proizvode vjetroelektrane na moru, ne čini se doista izvedivo uz pomoć baterija. Takvo skladištenje velikih količina energije trebalo bi se odvijati putem drugih nositelja energije, kao što su vodik i amonijak. (4) Komisija i u tom području podupire niz inicijativa putem sredstava iz programa Obzor 2020., kao što je primjerice tehnologija „pretvorbe električne energije u plin”. (5) Isto tako, velika se pozornost pridaje tehnološkom razvoju učinkovitih i sigurnih načina povezivanja na visokonaponske elektroenergetske mreže („povezivanje na mrežu”) pomoću pohranjene energije kako bi se izbjegli vrlo visoki troškovi „pučinskih konverterskih postaja”. To bi također moglo spriječiti visoki stupanj gubitka u mreži do kojeg dolazi kada se koriste visokonaponski kabeli u ili na morskom dnu između priobalnih vjetroelektrana i kopna, što bi moglo dovesti do povećanja održive proizvodnje energije na moru za 10 – 15 %.

2.5.

Očekuje se da će cijena baterije činiti oko 40 do 50 % cijene električnog vozila, međutim već sada je jasno da bi ta cijena mogla pasti. S obzirom na brz razvoj električnih vozila, (6) dostupnost učinkovitih, sigurnih i ekološki prihvatljivih baterija postala je iznimno važno pitanje. Komisija smatra da bi se moglo razviti veliko tržište za europsku industriju, koje bi do 2025. godine moglo doseći 400 GWh odnosno 250 milijardi EUR. To otvara mogućnosti za Europu, ne samo iz perspektive klimatskih ciljeva, već i iz perspektive gospodarstva i zapošljavanja. Kao što je povjerenica Bieńkowska nedavno izjavila: „Predviđamo nastanak jake industrije baterija u EU-u koja doprinosi kružnom gospodarstvu i čistoj mobilnosti.”

2.6.

Ali budimo realni: Europa uvelike zaostaje za azijskim zemljama i poduzećima u razvoju (istraživanje i razvoj) i proizvodnji baterija. Čak 85 % svih baterija u Europi dolazi iz Kine, Japana ili Koreje. Proizvodnja u Europi čini samo 3 % svjetske proizvodnje, a u SAD-u oko 15 %. To znači da ćemo, ako u Europi želimo prijeći s pogona na fosilna goriva na električni pogon, biti u potpunosti ovisni o azijskom proizvodnom kapacitetu.

2.7.

Kao da to nije dovoljno ozbiljno, sirovine potrebne za proizvodnju baterija, primjerice litij, nikal, mangan i kobalt, trenutačno se vade samo u ograničenim količinama u Europi, iako postoje potencijalne rezerve. Te europske rezerve morat će se početi iskorištavati, iako trenutačno izgleda da bi one mogle pokriti samo 15 – 20 % ukupne potražnje. Potrebne sirovine uglavnom dolaze iz Latinske Amerike, Afrike i Azije, gdje su Kinezi navodno osnovali velika rudarska poduzeća kako bi imala neometan pristup tim sirovinama. (7) Štoviše, europski minerali često su rafinirani i obrađeni u Kini.

2.8.

Vađenje i prerada sirovina energetski su intenzivni i uzrokuju nastanak znatnih količina otpada iz rudarstva, uključujući u nekim slučajevima i opasni otpad.

2.9.

Europa se, s druge strane, suočava s problemom prerade baterija. Taj veliki broj znači da se suočavamo s novim i zabrinjavajućim problemom zbrinjavanja otpada, među ostalim i zato što je recikliranje materijala iz tih baterija još uvijek u ranoj fazi. Čak i sada se samo oko 10 % materijala iz baterija oporabljuje. Stoga postoji znatan potencijal za preradu/oporabu.

3. Izvješće o napretku za 2019.

3.1.

U svojem mišljenju od 17. listopada 2018. (8) EGSO je podržao prijedloge Komisije za održiviji promet i Strateški akcijski plan za baterije. Istodobno, Odbor je istaknuo da bi mnogi čimbenici mogli ometati provedbu plana, kao što su ovisnost o sirovinama iz trećih zemalja, nedostatak alternativnih goriva, poteškoće u upravljanju, obrada i odlaganje iskorištenih baterija te nedostatak kvalificiranih radnika.

3.2.

Komisija je 9. travnja 2019. objavila prvo izvješće o napretku Strateškog akcijskog plana za baterije iz svibnja 2018. U izvješću o napretku ističe se da se razvijaju brojne sektorske i regionalne inicijative. Na primjer, Europski savez za baterije je platforma putem koje poduzeća, tvorci politika i znanstvenici mogu koordinirati svoje napore za ostvarenje odvažnog i ambicioznog cilja povratka EU-a i njegovih industrija na vodeći položaj u području tehnologije baterija koja se brzo razvija. U okviru programa Obzor 2020. pokrenut je inicijalni poziv za podnošenje prijedloga s proračunom od 114 milijuna EUR, a dodatni poziv za podnošenje ponuda s proračunom u iznosu od 132 milijuna EUR bit će pokrenut 2020. godine. Uz to, sredstava dostupna za regionalnu politiku EU-a također se mogu koristiti u velikoj mjeri. Poduzeća i znanost žele se uključiti kako bi svoja ulaganja dopunili sredstvima EU-a i kako bi ubrzali istraživanja i razvoj na tom području.

3.3.

Od objave Akcijskog plana razvijen je niz inicijativa, ali mnoge od njih, uključujući i međuregionalne inicijative, tek su u pripremnoj fazi. Prošla je jedna godina od objave Akcijskog plana i još uvijek je prerano za bilo kakvu analizu. Međutim, prisutan je snažan osjećaj hitnosti: tvorci politika, znanstvenici i poduzeća svjesni su da je već kasno, možda čak i prekasno. Ulozi su jako veliki: postoji stvarna opasnost da će veliki dijelovi europske automobilske industrije preseliti svoju proizvodnju u regije koje su blizu pogona za proizvodnju baterijskih ćelija koji se uglavnom nalaze u Aziji. Time se postavlja pitanje što će se dogoditi s oko 13 milijuna radnih mjesta u Europi u tom sektoru.

4. Kako naprijed?

4.1.

Od početka mandata Junckerove Komisije i usvajanja programa za europsku energetsku uniju osmišljen je niz mjera kojima je u okviru klimatske politike oblikovana industrijska politika kojom se stavlja potpuno nov naglasak na prijelaz na održivije društvo. Države članice podržavaju industrijsku politiku Komisije koja je u međuvremenu dobila mnogo veću ulogu u usmjeravanju i iniciranju nego prije. EGSO pozdravlja novi pristup Komisije i poziva Komisiju, države članice i europska poduzeća da nastave sa započetim naporima.

4.2.

Takav je pristup ne samo dobrodošao nego je, s obzirom na to da europska industrija ozbiljno zaostaje u razvoju i proizvodnji baterija, i potreban. Međutim, industrijska politika koja ima usmjeravajuću ulogu povezana je s rizikom od pogrešnog odabira i preranog izbora „pobjednika”. Ipak, Odbor pozdravlja novi pristup koji obuhvaća cijeli industrijski vrijednosni lanac (pristup vrijednosnog lanca). Industrijska politika utemeljena na metodologiji vrijednosnog lanca također je prikladnija za „kružno razmišljanje” nego stari sektorski pristup industrije. No pristup utemeljen na vrijednosnom lancu iziskuje i prikladniju politiku koja je, primjerice, prilagođena politici državnih potpora. S obzirom na to da je industrija proizvodnje baterija postala prioritet industrijske politike EU-a, Komisija će biti dužna usvojiti fleksibilan pristup potpori za ulaganja koju države članice dodjeljuju poduzećima u tim lancima. Fleksibilnom primjenom kriterija prihvatljivosti za važne projekte od zajedničkog europskog interesa (eng. IPCEI) europska industrija mogla bi se podržati javnim sredstvima. Takvo bi financiranje u određenoj mjeri moglo dostići razinu potpore koju azijska poduzeća dobivaju od svojih tijela vlasti. EGSO pozdravlja novu mogućnost uporabe instrumenta IPCEI.

4.3.

Međutim, postavlja se pitanje dolazi li politika utvrđena Strateškim akcijskim planom prekasno za premošćivanje ogromnog jaza u odnosu na azijske zemlje i njihova poduzeća. Također bi trebalo postaviti pitanje jesu li raspoređena financijska sredstva dovoljna. Da pitanje postavimo izravno: „Radimo li premalo, djelujemo li prekasno?” (9) Europski revizorski sud iznio je svoju zabrinutost u nedavno objavljenom informativnom dokumentu: “Međutim, postoji rizik od toga da mjere koje su dosad poduzete neće biti dovoljne za postizanje strateških ciljeva EU-a u vezi s čistom energijom.” Bez obzira na to, treba napomenuti da je uloga Komisije ograničena, kao i financijska sredstva koja joj stoje na raspolaganju. Komisija ima pravo biti donekle suzdržana. Ona ima ulogu posrednika. S tim izazovom trebaju se suočiti prvenstveno države članice, europska poduzeća i njihove istraživačke institucije. Stoga pozdravljamo činjenicu da su francuska i njemačka vlada početkom svibnja 2019. odlučile staviti na raspolaganje po oko 1 milijardu EUR za potporu inicijativama svojih poduzeća za razvoj industrije proizvodnje baterija. To je jedan od prvih konkretnih rezultata Europskog saveza za baterije koji je pokrenula Komisija, a u okviru kojega surađuju države članice, Komisija i poduzeća.

4.4.

EGSO smatra da je još prerano za donošenje bilo kakvih konačnih zaključaka i to toliko brzo nakon donošenja akcijskog programa za baterije. EGSO pozdravlja brojne inicijative koje su pokrenute odnosno koje su razvili brojni dionici. Rezultati će – ili bi barem trebali – postati vidljivi u narednim godinama. Tehnološki razvoj unutar i izvan EU-a nikada ne staje. Taj dinamični proces znači da strategija za baterije nije jednokratna inicijativa, već da iziskuje strukturni pristup u okviru politika EU-a. Također znači i da ulaganja u sredstva za proizvodnju koja su sada potrebna državama članicama imaju dugo razdoblje povrata (ponekad i 20 do 30 godina).

4.5.

Postavlja se također pitanje može li EU izgraditi konkurentan sektor za razvoj i proizvodnju baterija s obzirom na to da neophodne sirovine nisu u potrebnim količinama dostupne u EU-u. Iako se razvijaju inicijative za vađenje litija u nekim državama članicama EU-a (uključujući ponovno otvaranje napuštenih rudnika), čini se iluzornim vjerovati da će EU moći postati potpuno samodostatan. Nadalje, europski građani imaju ozbiljne zadrške u vezi s rudarstvom, a u većini slučajeva primjenjuje se načelo „ne u mojem dvorištu” (eng. NIMBY, not in my back yard). Potrebno je skrenuti pozornost građana na pozitivne učinke društveno i ekološki osviještenog vađenja sirovina na lokalne zajednice. Također je očito da se kroz „lokalnu odgovornost”, tj. uključenost lokalnog stanovništva u financijskom i drugom smislu, može izbjeći otpor prema tim aktivnostima koji bi ih mogao zaustaviti.

4.6.

S obzirom na stanje sa sirovinama, EGSO naglašava da je važno da sve uključene strane pojačaju napore u području istraživanja i razvoja kako bi se razvile nove vrste baterija, kao što su baterije u čvrstom stanju, čime bi se znatno smanjila ovisnost o tim sirovinama.

4.7.

Koliko je realno očekivanje Komisije da će se u EU-u pojaviti 10 do 20 velikih proizvođača? Jesu li dugoročni ulagači na tržištima kapitala u dovoljnoj mjeri spremni uložiti oko 10 milijardi EUR potrebnih za ulaganja? Iako u potpunosti poštuje prioritete iz akcijskog programa, Odbor ipak smatra razočaravajućom činjenicu da se pitanje pristupa kapitalu potrebnom za ta velika ulaganja uopće ne spominje. Financiranje banaka nije dovoljno. Tržišta kapitala, a posebno infrastrukturni fondovi, morat će biti spremni na ulaganja u te projekte koristeći rizični kapital. (10) Za to su potrebni dugoročna politika, odgovarajući povrati i temeljna potpora nacionalnih tijela. Zainteresirane strane moraju prestati samo gledati što drugi rade, a vlada može preuzeti ulogu pokretača ulagačkih procesa. Francusko-njemačke inicijative pokazuju da su te zemlje svjesne toga. Prema mišljenju EGSO-a, nedavno pokrenuta platforma za ulaganja u okviru koje Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT) InnoEnergy djeluje kao „pokretač/akcelerator” mogla bi doprinijeti povezivanju ulagača i promotora.

4.8.

Istodobno će biti potrebne ciljane kampanje informiranja kako bi se europske potrošače informiralo da kupovina baterija proizvedenih u Europi, gdje se poštuju standardi sigurnosti ljudi i zaštite okoliša, ima mnoge prednosti pred kupnjom baterija iz trećih zemalja, gdje se ti standardi i vrijednosti ne poštuju u istoj mjeri. Ako nastavimo kao dosad, samo ćemo izvoziti naše okolišne probleme.

4.9.

EGSO smatra da je potrebno više konkretnih inicijativa za daljnji razvoj recikliranja materijala iz starih baterija. Takozvano „urbano rudarstvo” može znatno doprinijeti opskrbi potrebnim sirovinama. Ono ima velik potencijal za recikliranje u budućnosti, ali pod uvjetom da se poboljšaju gospodarski poticaji, količine prikupljenog otpada, tehnologije oporabe te, u konačnici, stopa recikliranja. Nažalost, nedavno izvješće Komisije o provedbi i utjecaju Direktive o baterijama pokazuje da prikupljanje „starih” baterija još nije doseglo željenu razinu. Oko 57 % baterija još se ne reciklira. Stoga Komisija s pravom, kako je i navedeno u sažetom, ali vrlo efektivnom izvješću, razmatra prilagodbu Direktive iz 2006., također s obzirom na pojavu novih baterija, primjerice onih na koje se odnosi Akcijski plan. Odbor s velikim zanimanjem iščekuje te prijedloge. Odbor primjećuje da će se postojeći pogoni za preradu baterija trebati ponovno prilagoditi s obzirom na brojne nove vrste baterija u bliskoj budućnosti. Također će trebati razviti novu tehnologiju za recikliranje ili preradu; EGSO vjeruje da usmjerena istraživanja i razvoj u ovom specifičnom području zahtijevaju punu podršku EU-a kako bi doprinijeli poboljšanju životnog okruženja i u velikoj mjeri smanjili ovisnost o sirovinama izvan EU-a.

4.10.

Odbor bi također želio da se provede ciljano istraživanje o oporabi materijala iz ostataka ugljena i čelika te ostalih vrsta metala. Ne treba isključiti činjenicu da bi ti izvori mogli pomoći u zadovoljavanju potrebe za sirovinama. EGSO pozdravlja nedavno objavljeno izvješće Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije o oporabi ključnih sirovina iz rudarskog otpada i s odlagališta otpada (11) te poziva da se zajamči politička potpora za proučavanje i analizu ključnih problema sirovina s obzirom na to da globalna bitka za sirovine postaje sve ozbiljnija.

4.11.

U kojoj mjeri regulatorni okvir doprinosi razvoju potrebnih istraživanja i razvoja u EU-u i primjeni povezane tehnologije? Komisija je usredotočena na izradu zakona i propisa. To su ipak upravljački instrumenti koji joj stoje na raspolaganju. Međutim, bilo bi bolje da Komisija prvo zajedno s predstavnicima industrije i socijalnih partnera promatra i analizira razvoj na tržištu, umjesto da odmah prione na izradu zakonodavstva. Politički pristup za ovaj nesiguran sektor trebao bi prvo obuhvaćati iniciranje, promicanje i izradu, a tek nakon detaljne analize poduzimanje regulatornih mjera.

4.12.

EGSO poziva Komisiju da se i dalje brine za to da pozivi na podnošenje ponuda budu uistinu prilagođeni malim poduzećima iz EU-a kako ti proizvođači srednje veličine ne bi propustili priliku za financiranje zbog činjenice da njihova mala istraživanja i razvoj ne ispunjavaju zahtjeve u pogledu veličine projekata u pozivima na podnošenje ponuda. Međutim, EGSO pozdravlja činjenicu da je Komisija osmislila nove pozive za podnošenje ponuda koji su povezaniji, te ih tako učinila dostupnijima poduzećima iz EU-a.

4.13.

Odbor smatra da je važno da financijska sredstva EU-a budu dostupna i za projekte koje su razvila europska poduzeća srednje veličine za proizvodnju baterija i koji su tehnološki napredni (razina tehnološke spremnosti od 5 do 9). Čini se da je ova skupina poduzeća, koja su više usmjerena na ulazak na tržište nego na temeljna istraživanja, i dalje u prevelikoj mjeri isključena iz fondova EU-a. Osobito za ovu skupinu bit će potrebno osmisliti jednostavniji pristup subvencijama EU-a za osposobljavanje i prekvalifikaciju radnika.

Bruxelles, 17. srpnja 2019.

Predsjednik

Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) COM(2018) 293 final.

(2) U informativnom dokumentu Europskog revizorskog suda od 1. travnja 2019.„Potpora EU-a za skladištenje energije” navodi se da proizvodnja i uporaba energije uzrokuju 79 % emisija stakleničkih plinova u EU-u.

(3) Iako je glavni naglasak na automobilima, ne treba zaboraviti da se također radi na osmišljavanju plovila na električni pogon (npr. malih trajekata).

(4) Vidjeti mišljenje EGSO-a „:Skladištenje energije: čimbenik integracije i energetske sigurnosti”, SL C 383, 17.11.2015., str. 19.

(5) U Flandriji je pokrenut zanimljiv projekt pod nazivom „WaterstofNet”, koji povezuje proizvođače (energija vjetra i fotonaponska energija), projekte tehnologije vodika (elektroliza i kompresija) te krajnje korisnike u kemijskom i prometnom sektoru.

(6) U Norveškoj se, primjerice, očekuje da će ove godine (2019.) prvi put biti prodano više električnih nego tradicionalnih automobila s motorima s unutarnjim izgaranjem. Poznata marka automobila iz SAD-a dobavlja većinu tih električnih vozila.

(7) Kineska vlada postavila je cilj da od 2025. godine 20 % svih novih prodanih automobila moraju biti električna vozila.

(8) Mišljenje EGSO-a „Europa u pokretu”, SL C 62, 15.2.2019., str. 254.

(9) Vidjeti i informativni dokument Europskog revizorskog suda od 1. travnja 2019.„Potpora EU-a za skladištenje energije”.

(10) Dana 2. svibnja 2019. poduzeće Tesla najavilo je da, unatoč gubitku od više od 700 milijuna USD u prvom tromjesečju 2019., želi prikupiti 2 milijarde USD na tržištu kapitala za novu tvornicu baterija i za razvoj novog tipa električnog automobila. Američko tržište kapitala može lako izvršiti takva ulaganja u obliku dionica i/ili obveznica. Postavlja se pitanje može li fragmentirano tržište kapitala u EU-u djelovati na isti način.

(11) Recovery of critical and other raw materials from mining waste and landfills: State of play on existing practices („Oporaba ključnih i drugih sirovina iz rudarskog otpada i s odlagališta: postojeće prakse”), EUR 29744 EN, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2019., ISBN 978-92-76-03391-2, doi:10.2760/494020, JRC116131.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 353

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 62. 18. listopada 2019.

Sadržaj		Stranica
	I. Rezolucije, preporuke i mišljenja
	MIŠLJENJA
	Europski gospodarski i socijalni odbor
2019/C 353/01	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Lanac blokova i tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija (eng. Distributed Ledger Technology – DLT) kao idealna infrastruktura za socijalnu ekonomiju (samoinicijativno mišljenje)	1
	MIŠLJENJA
2019/C 353/02	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Poticanje jedinstvenog tržišta pogodnog za poduzetništvo i inovacije – promicanje novih poslovnih modela za svladavanje društvenih izazova i tranzicija (samoinicijativno mišljenje)	6
2019/C 353/03	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Ulozi potrošača u kružnom gospodarstvu (samoinicijativno mišljenje)	11
2019/C 353/04	Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o temi Oporezivanje u kontekstu digitalnog gospodarstva (samoinicijativno mišljenje)	17
2019/C 353/05	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Prema otpornijem i održivijem europskom gospodarstvu (samoinicijativno mišljenje)	23
2019/C 353/06	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Novoj viziji za dovršetak ekonomske i monetarne unije (samoinicijativno mišljenje)	32
2019/C 353/07	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Europski semestar i kohezijska politika – Ususret novoj europskoj strategiji za razdoblje nakon 2020. (samoinicijativno mišljenje)	39
2019/C 353/08	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Novoj ulozi javnih službi za zapošljavanje u kontekstu provedbe europskog stupa socijalnih prava (samoinicijativno mišljenje)	46
2019/C 353/09	Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o temi Podučavanje o Europi – razvijanje skupa alata za škole (samoinicijativno mišljenje)	52
2019/C 353/10	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Sektorska industrijska perspektiva o usklađivanju klimatskih i energetskih politika (samoinicijativno mišljenje)	59
2019/C 353/11	Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o temi Promicanje kratkih i alternativnih lanaca opskrbe hranom u Europskoj uniji: uloga agroekologije (samoinicijativno mišljenje)	65
2019/C 353/12	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Poljoprivredna djelatnost i izazov profitabilnosti (samoinicijativno mišljenje)	72
2019/C 353/13	Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o temi Promet, energija i usluge od općeg interesa kao pokretači održivog rasta u Europi putem digitalne revolucije (samoinicijativno mišljenje)	79

	III. Pripremni akti
	Europski gospodarski i socijalni odbor
2019/C 353/14	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću – Prema učinkovitijem i demokratskijem odlučivanju u poreznoj politici EU-a (COM(2019) 8 final)	90
2019/C 353/15	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Europskom odboru regija i Europskoj investicijskoj banci — Četvrto izvješće o stanju energetske unije (COM(2019) 175 final)	96
2019/C 353/16	Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Europskom odboru regija i Europskoj investicijskoj banci o provedbi Strateškog akcijskog plana za baterije: razvoj strateškog vrijednosnog lanca baterija u Europi (COM(2019) 176 final)	102