ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 228

European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Godište 62.
5. srpnja 2019.


Sadržaj

Stranica

 

I.   Rezolucije, preporuke i mišljenja

 

MIŠLJENJA

 

Europski gospodarski i socijalni odbor

2019/C 228/01

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Digitalna pismenost na području zdravlja – za zdravstvenu skrb prilagođenu potrebama građana Europe u doba demografskih promjena (samoinicijativno mišljenje)

1

 

MIŠLJENJA

2019/C 228/02

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Mogućnosti zapošljavanja za gospodarski neaktivne osobe   (samoinicijativno mišljenje)

7

2019/C 228/03

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Obrazovni sustavi kao podrška u sprječavanju neusklađenosti vještina: Što treba promijeniti? (samoinicijativno mišljenje)

16

2019/C 228/04

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Postizanje postojane demokracije snažnim i raznolikim civilnim društvom (samoinicijativno mišljenje)

24

2019/C 228/05

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Put bijele golubice – Prijedlog globalne strategije za izgradnju mira pod vodstvom EU-a   (samoinicijativno mišljenje)

31

2019/C 228/06

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Uzimanje u obzir stavova europskih građana u cilju održive budućnosti (Sibiu i šire)

37

2019/C 228/07

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o budućnosti kohezijske politike u razdoblju nakon 2020.  (razmatračko mišljenje)

50

2019/C 228/08

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Budućnost EU-a: koristi za građane i poštovanje europskih vrijednosti  (razmatračko mišljenje na zahtjev rumunjskog predsjedništva Vijeća Europske unije)

57

2019/C 228/09

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Edukacija o Europskoj uniji  (razmatračko mišljenje na zahtjev rumunjskog predsjedništva)

68


 

III.   Pripremni akti

 

EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR

 

Europski gospodarski i socijalni odbor

2019/C 228/10

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Godišnji program rada Unije za europsku normizaciju za 2019.  (COM(2018) 686 final)

74

2019/C 228/11

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru – Usklađene norme: poboljšanje transparentnosti i pravne sigurnosti za potpuno funkcionalno jedinstveno tržište  (COM(2018) 764 final)

78

2019/C 228/12

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Prema sveobuhvatnom okviru EU-a za endokrine disruptore (COM(2018) 734 final)

83

2019/C 228/13

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Zajednička komunikacija Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija — Akcijski plan za borbu protiv dezinformiranja[JOIN(2018) 36 final]

89

2019/C 228/14

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Zajedničkoj komunikaciji Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Europskoj investicijskoj banci Povezivanje Europe i Azije – temelji za strategiju EU-a  (JOIN(2018) 31 final)

95

2019/C 228/15

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pogledu sredstava za posebnu dodjelu za Inicijativu za zapošljavanje mladih  [COM(2019) 55 final – 2019/0027 (COD)]

103


HR

 


I. Rezolucije, preporuke i mišljenja

MIŠLJENJA

Europski gospodarski i socijalni odbor

5.7.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/1


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Digitalna pismenost na području zdravlja – za zdravstvenu skrb prilagođenu potrebama građana Europe u doba demografskih promjena”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 228/01)

Izvjestiteljica: Renate HEINISCH

Odluka Plenarne skupštine:

20.9.2018

Pravni temelj:

pravilo 32. stavak 2. Poslovnika

samoinicijativno mišljenje

Nadležna stručna skupina: Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Nadležna stručna skupina: Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

7.3.2019.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

21.3.2019.

Plenarno zasjedanje br.:

542

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

153/0/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) podržava nastojanja Europske komisije da se digitalnoj pismenosti na području zdravlja da visoki prioritet u okviru Digitalnog programa. EGSO preporučuje da se razvije sveobuhvatna strategija EU-a s jasnim i pomno praćenim ciljevima zdravstvene pismenosti kako bi se podržala prava ljudi u pogledu zdravlja i izbjegle nejednakosti uz pomoć digitalnih uređaja.

1.2.

EGSO podržava rezultate projekta IC-Health (1), pri čemu je osobito vrijedna pozornosti preporuka o uključivanju aktivnih građana u te napore. EGSO stoga preporučuje da se nastavi provedba projekta IC-Health kako bi se nastavili programi osposobljavanja putem interneta koji su već u tijeku.

1.3.

EGSO naglašava da je za poboljšanje digitalne pismenosti na području zdravlja potrebno primijeniti različite pristupe za različite generacije, ovisno o tome kako te generacije upotrebljavaju digitalne alate u svakodnevnom životu. U razvoj izvora digitalnih izvora informacija potrebno je uključiti građane svih dobnih skupina i kultura, osobe s različitim vrstama oštećenja te migrante. Potrebno je usredotočiti se na osobe koje pripadaju starijim generacijama i kojima se sve češće povjerava upravljanje vlastitom dobrobiti i zdravstvenom skrbi.

1.4.

EGSO preporučuje ulaganje većih napora kako bi se obuhvatile i digitalne informacije o lijekovima i medicinskim uređajima kao i uključivanje svih organizacija koje bi tome mogle doprinijeti. EGSO preporučuje povezivanje s Europskom agencijom za lijekove (EMA), čelnicima agencija za lijekove i Europskom komisijom.

1.5.

EGSO podupire stajalište da bi rješenja e-zdravstva trebalo upotrebljavati kao troškovno učinkovite alate u okviru sustava zdravstvene skrbi. Privlačnim digitalnim alatima mogla bi se povećati razina otvorenosti pojedinaca prema digitalnim medijima.

1.6.

Međutim, EGSO naglašava da se prednosti digitalnih usluga mogu u cijelosti upotrijebiti samo ako im pojedinci mogu pristupiti te u cijelosti razumjeti pružene informacije. Vještina čitanja i osnovno znanje matematike ključni su preduvjeti za zdravstvenu pismenost pojedinaca te se trebaju steći tijekom školskog obrazovanja u cilju osnaživanja pojedinaca.

1.7.

EGSO naglašava potrebu za time da se akcijskim planom za e-zdravstvo potakne široka suradnja i u cijelosti obuhvati životni vijek pojedinaca. Početna točka za postizanje digitalne pismenosti na području zdravlja na lokalnoj razini jesu vrtići i škole. Osobe zadužene za skrb o djeci, učitelji, roditelji te bake i djedovi trebali bi zajedno s relevantnim osobljem u području zdravstvenih usluga (liječnicima, primaljama, medicinskim sestrama, farmaceutima i njegovateljima) izraditi inicijative za poboljšanje digitalne pismenosti na području zdravlja. Poboljšanju zdravstvene pismenosti pacijenata osobito može pridonijeti bliska suradnja liječnika (liječnici opće medicine) i farmaceuta. To je iskustvo potrebno uvrstiti u daljnju izradu akcijskog plana. Države članice trebaju izraditi i provesti akcijski plan za poboljšanje digitalne pismenosti na području zdravlja.

2.   Uvod

2.1.

Digitalne informacije imaju sve veću ulogu u društvu. Digitalna pismenost građana na području zdravlja ključan je element za uspješnu provedbu e-zdravstva. Zdravstvena pismenost sposobnost je traženja, razumijevanja, vrednovanja i primjene informacija koje se odnose na zdravstvenu skrb, prevenciju ili promicanje zdravlja. Za to su, s jedne strane, potrebne osobne vještine i, s druge su strane, pogodni okvirni uvjeti kao što je pružanje informacija na razumljivom jeziku. To su prvi koraci, a za upotrebu interneta u tu svrhu potrebne su dodatne vještine.

2.2.

Aspekti digitalne pismenosti na području zdravlja mogu se veoma pragmatično opisati: nije riječ toliko o pronalaženju informacija o zdravlju, koliko o saznanju o tome gdje ih valja tražiti, pružaju li korišteni izvori odgovarajuće i korisne informacije te jesu li informacije o zdravlju pouzdane (2).

2.3.

„Digitalni zdravstveni alati” odnose se na digitalne usluge koje korisnicima pružaju opće zdravstvene informacije, zdravstvene aplikacije (daljnji koraci i praćenje liječenja), alate koji će ljudima omogućiti da ostanu kod kuće (nadzor za starije osobe na daljinu), razmjenu medicinske dokumentacije, digitalne alate za zdravstvene djelatnike (sigurne usluge slanja poruka, telemedicina, stručno mišljenje na daljinu) i opće digitalne informacije o zdravlju.

2.4.

Europska komisija objavila je 2012. akcijski plan u kojemu su navedene prepreke potpunoj upotrebi digitalnih rješenja u europskim zdravstvenim sustavima. Taj se plan trenutačno provodi pod nazivom „Akcijski plan za e-zdravstvo 2012. –2020.: inovativna zdravstvena skrb za 21. stoljeće” (3).

2.5.

Ciljevi tog akcijskog plana za e-zdravstvo nadopunjeni su u travnju 2018. Komunikacijom o omogućivanju digitalne transformacije na jedinstvenom digitalnom tržištu u području zdravstva i skrbi: osnaživanje građana i stvaranje zdravijeg društva (4).

2.6.

U toj komunikaciji citira se izvješće „Stanje zdravlja u EU-u” (5), u kojemu je zaključeno da se samo temeljitim preispitivanjem naših sustava zdravstva i skrbi može zajamčiti da će i dalje služiti svojoj svrsi. Jedan od stupova te inicijative jest uvođenje digitalnih rješenja za zdravstvo i skrb. S pomoću tih digitalnih alata znanstvene spoznaje mogu se primijeniti za pomaganje građanima da ostanu zdravi.

2.7.

Sredstvima EU-a podupiru se istraživanje i inovacije u pogledu digitalnih rješenja u području zdravstva i skrbi u okviru programa Obzor 2020. (6) i javno-privatnih partnerstava. U svojem preispitivanju provedbe strategije jedinstvenog digitalnog tržišta sredinom razdoblja (7) Komisija iznosi svoju namjeru o poduzimanju dodatnih mjera u trima područjima:

području sigurnog pristupa građana vlastitima podacima o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi i njihova dijeljenja;

području pružanja boljih podataka u cilju naprednih istraživanja, prevencije bolesti i personaliziranog zdravstva i skrbi;

području digitalnih alata za osnaživanje građana i skrb usmjerenu na pojedinca.

Osim toga, države članice potrebno je poticati na razvoj mehanizama za prepoznavanje i, koliko je to moguće, uklanjanje internetskih stranica s pogrešnim informacijama, odnosno osiguravanje da će se pouzdane internetske stranice tijekom pretraživanja pojaviti kao prvi rezultat.

2.8.

Europski ured WHO-a objavio je u svojem izvješću WHO-HEN-Report-57 (8) veoma opsežan pregled projekata čija je provedba u tijeku i njihovih rezultata. U zaključku autori navode da je razvijanje vještina tijekom života ključno za zdravstvenu pismenost, uključujući predškolske aktivnosti, službenu izobrazbu u školama i učenje u odrasloj dobi. Predlažu razmatranje politike koja bi mogla pridonijeti razvoju sveobuhvatnih politika u području zdravstvene pismenosti u državama članicama te razvoju, provedbi i strogom ocjenjivanju aktivnosti povezanih s politikom kako bi se građanima i društvu pokazale prednosti politika u području zdravstvene pismenosti.

2.9.

Europska komisija svojim je istraživačkim strategijama obuhvatila programe za poboljšanje digitalne pismenosti na području zdravlja te ujedno financirala važne projekte u okviru sedmog okvirnog programa i Obzora 2020. (9)

2.10.

Primljeno je na znanje da starije osobe i/ili osobe s nižim stupnjem obrazovanja imaju i nižu razinu digitalne pismenosti na području zdravlja. To utječe na njihovo sudjelovanje u vlastitoj zdravstvenoj skrbi i mogućnost pristupa informacijama o zdravlju. U okviru projekta IROHLA pružaju se rješenja za starije generacije. (10) EGSO (11) je već obuhvatio mnoge aspekte e-uključenosti (u skladu s Deklaracijom iz Rige (12)).

2.11.

Projektom IC-Health (13) pruža se cijeli niz analiza i resursa o digitalnoj pismenosti na području zdravlja. IC-Health je projekt u okviru kojeg se razvija niz masovnih otvorenih internetskih tečajeva (MOOC) za poboljšanje digitalne pismenosti europskih građana na području zdravlja i razumijevanje digitalne pismenosti na području zdravlja te načina na koji se može upotrebljavati za poboljšanje rezultata u zdravstvu. Rezultati projekta trenutno se obrađuju.

3.   Opće napomene

3.1.

Pitanje promicanja pismenosti i vještina još je važnije u kontekstu prepoznatog društvenog izazova demografskih promjena. Kako bi sustav zdravstva i skrbi i dalje bio održiv, našem društvu koje brzo stari potrebni su dodatno osposobljavanje osoblja u području zdravstva i skrbi kako bi se osiguralo da njihove vještine odgovaraju novim potrebama, optimalno upravljanje rashodima u zdravstvu kao i poboljšanje opće digitalne pismenosti stanovništva.

3.2.

EGSO podupire aktivnosti Europske komisije u području promicanja osnaživanja građana koje su usmjerene na transformaciju zdravstvenog sustava. Međutim, EGSO smatra da građanima istodobno treba omogućiti upotrebu tih digitalnih alata te da je akcijski plan za poboljšanje zdravstvene pismenosti i digitalne pismenosti na području zdravlja potrebno provesti u svim državama članicama.

3.3.

Neke europske zemlje, koje su bile zabrinute rezultatima komparativne studije OECD-a (14) provele su vlastite studije. U Francuskoj je u razdoblju 2004. –2005. bilo 3,1 milijuna odraslih osoba koje su klasificirane kao funkcionalno nepismene (9 % radno sposobnog stanovništva). U studiji provedenoj 2011. u Ujedinjenoj Kraljevini utvrđeno je da je 14,9 % (više od 5 milijuna) Britanaca funkcionalno nepismeno. Studija u Njemačkoj pokazala je da je 4,5 % njemačkih građana u dobnoj skupini od 18 do 64 godine potpuno nepismeno. Funkcionalna nepismenost pogađa 10 % osoba u toj dobnoj skupini. Ukupni broj stanovnika koji su potpuno ili funkcionalno nepismeni iznosi 7,5 milijuna. (15) Ta se činjenica mora uzeti u obzir prilikom rasprave o digitalnoj pismenosti u području zdravlja.

3.4.

EGSO naglašava da je potrebna suradnja svih zanimanja u područjima obrazovanja, istraživanja i zdravstva. Članovi EGSO-a trebali bi promicati tu suradnju preko svojih organizacija. Cilj napora trebala bi biti veća, informirana i relevantna upotreba digitalnih alata u svim skupinama društva.

3.5.

EGSO preporučuje da se u daljnjoj provedbi prioriteta Komisije za e-zdravstvo poziva na rezultate projekta IC-Health kako bi se postigla veća razina osviještenosti o rješenjima e-zdravstva objavljenima u komunikaciji iz travnja 2018. (16) Mjere i zaključke donesene u okviru tog projekta kao i iskustvo stečeno u okviru masovnih otvorenih internetskih tečajeva (MOOC) trebalo bi obuhvatiti u programu Obzor 2020. (17)

3.6.

Važno je da građani svih dobnih skupina i kultura kao i osobe s oštećenjima sudjeluju u svakom procesu povezanom s digitalnom zdravstvenom pismenošću. Kako bi se ujedno postiglo da zdravstveni radnici i radnici koji pružaju skrb kod kuće prihvate promjene u svojem radnom okruženju i kako bi se odgovorilo na njihove potrebe, EGSO preporučuje da se te skupine također uključe u izradu novih digitalnih alata. To također uključuje i osposobljavanje i dodatno obrazovanje medicinskih sestara.

3.7.

EGSO prima na znanje inicijativu organizacije Friends of Europe koja je usmjerena na preispitivanje zdravstvenog sustava u Europi i razvoj ideja za događanje Smart (dis)investment choices in healthcare (18) („Pametni izbori u pogledu ulaganja i smanjenja ulaganja u području zdravstvene skrbi”). Cilj je napredovati prema utvrđivanju i ukidanju neučinkovitih mjera u području sustava zdravstvene skrbi, čime se jamči da se dostupna dodatna sredstva mogu usmjeriti na postizanje učinkovitih rezultata u zdravstvu.

3.8.

EGSO podupire koncept organizacije Friends of Europe o osnaživanju radne skupine za zdrave građane svih dobnih skupina s obzirom na preporuke Europskog vijeća iz 2018. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje. (19) Pojedinci trebaju znati za „elemente zdravog uma, tijela i načina života”. To je dobar temelj za uključivanje i pokretanje građana. Države članice to bi trebale smatrati međusektorskim prioritetom politika u području obrazovanja, zdravstva i zapošljavanja te socijalne politike, kao i ključnim mehanizmom za smanjenje troškova povezanih sa zdravstvenom skrbi i poboljšanje rezultata u zdravstvu. Na primjer, iako zatvaranje bolnice uvijek predstavlja određeni gubitak, ono je ponekad potrebno ako institucija više nije troškovno učinkovita ili ako ne pruža obećanu skrb. Automatizacija može pojednostaviti postupak organizacije skrbi. Na primjer, u nedavnom pilot-projektu provedenom u tri bolnice koje se nalaze u Ujedinjenoj Kraljevini utvrđeno je da su virtualni asistenti koji rade s umjetnom inteligencijom osam puta produktivniji od medicinskog osoblja u obavljanju rutinskih zadaća i upravljanju rezultatima testiranja.

3.9.

Informirani građani poduzimaju mjere kako bi poboljšali svoje zdravlje. To dovodi do odabira zdravijeg načina života, porasta primjene cjepiva, zdravog starenja, boljeg pridržavanja liječenja i veće primjene mjera za prevenciju rizičnih ponašanja. Digitalni alati bi stoga mogli biti korisni za informiranje o terapiji, odnosno doveli bi do boljeg upoznavanja osoba s kroničnim oboljenjima s postupkom liječenja.

3.10.

EGSO (20) je već naglasio važnost digitalne pismenosti na području zdravlja u kontekstu cijepljenja radi omogućivanja pristupa cijepljenju i obrade digitalnih informacija o cjepivima.

3.11.

Digitalnim uslugama osobito se može pružiti potpora niskokvalificiranim osobama (npr. koje imaju problema s čitanjem ili nepismenošću) te osobama s oštećenjem vida ako se informacije pružaju putem videa ili podcastova. Na taj bi se način mogla pružiti potpora i programima za migrante s ograničenim znanjem jezika zemlje domaćina. Trebalo bi predvidjeti odgovarajuće mjere i resurse koji bi tim skupinama omogućili pristup digitalnim alatima u području zdravlja.

3.12.

Neovisno o dobi ili stanju pojedinaca, potrebno ih je osnažiti u pogledu uporabe tih digitalnih resursa (internetske stranice, aplikacije) kako bi pronašli odgovore na svoja pitanja i upravljali vlastitim zdravstvenim podacima (npr. recepti koje izdaju zdravstveni djelatnici, digitalni zdravstveni podaci, digitalne informacije o njihovim lijekovima itd.). Primjerice, fondovi u području zdravstva trebali bi sustavno informirati svoje osiguranike. Inicijativom EGSO-a (21) obuhvaćene su daljnje mjere u pogledu zdravstvenog osiguranja.

3.13.

Školske programe i druge napore koji se ulažu u obrazovanje djece i adolescenata ujedno bi trebalo upotrebljavati za poticanje dijaloga među generacijama. Rasprava će obuhvatiti projekte kao što je njemačka zaklada za čitanje („Stiftung Lesen”) (22) i druge.

3.14.

EGSO predlaže raspravljanje o mogućnosti da poslodavci šire opće informacije o zdravlju. Ljudi se na poslu često koriste digitalnim alatima. Osposobljavanje o sprečavanju nesreća na radnom mjestu postalo je uobičajeno. Moglo bi se proširiti i na informacije o zdravlju.

3.15.

EGSO ponavlja svoje mišljenje o tome da je veoma važno osposobiti pacijente za pristup vlastitim podacima, koji su trenutačno u mnogim slučajevima „zaključani” u zdravstvenim informacijskim sustavima, kao i uporabu tih podataka, što je i propisano u Općoj uredbi o zaštiti podataka (23), te o tome da je ključno da e-zdravstvo bude dio programa osposobljavanja za zdravstvene djelatnike (24).

4.   Posebne napomene

4.1.   Infrastruktura

4.1.1.

Komisija EU-a pokrenula je nekoliko programa za poboljšanje tehničke infrastrukture i omogućivanje prekogranične suradnje.

4.1.2.

Rezultati istraživanja provedenog u okviru projekta IC-Health pokazuju da se u nekim slučajevima ljudi s nižim razinama pismenosti radije služe mobilnim uređajima nego internetskim izvorima na računalu. EGSO predlaže dodatno istraživanje tih aspekata te da oni budu obuhvaćeni preispitivanjima na kojima će se temeljiti budući programi.

4.2.

Europska komisija, EMA i direktori agencija za lijekove pokrenuli su postupak za utvrđivanje ključnih načela za pružanje elektroničkih informacija o proizvodu za lijekove (25). U mnogim državama članicama već postoje baze podataka koje su prilagođene pacijentima, s elektroničkim informacijama o proizvodu koje je odobrilo regulatorno tijelo. U svojem mišljenju „Ususret digitalnom zdravstvu – elektronički podaci za sigurno korištenje medicinskih proizvoda” (26) EGSO je već detaljno izložio važnost pouzdanih elektroničkih informacija o proizvodu za lijekove. Taj pristup i prioritet usmjeren na pouzdanost digitalnih informacija trebali bi uključivati i medicinske uređaje.

4.3.

EGSO smatra da bi se te informacije, uz izvore o kojima se dosad raspravljalo, mogle upotrijebiti za poboljšanje zdravstvene pismenosti. Primjerice, potrebno je razmotriti informacije o lijekovima koje je odobrilo regulatorno tijelo. One su potrebne kako bi se zajamčilo stalno pružanje ažuriranih informacija o lijekovima i liječenju. EGSO smatra da bi se na taj način mogla zajamčiti sigurna i učinkovita upotreba lijekova, poboljšati pridržavanje rasporeda uzimanja lijekova i postići najbolji rezultati liječenja.

4.4.   Potreba za dodatnim istraživanjem

4.4.1.   Tehnička istraživanja i tehnički razvoj

4.4.1.1.

EGSO preporučuje da se istraže sinergije s pomoću dodatnih javno-privatnih partnerstava koja uključuju osobe svih dobnih skupina i različitih pozadina kako bi se oblikovali privlačni digitalni izvori informacija i ostali digitalni alati koji idu u korak s komercijalnim digitalnim izvorima informacija, društvenim medijima i digitalnim zabavnim sadržajima te se mogu koristiti, na primjer, kada se provode mjere koje je predložila Europska komisija. Ta partnerstva moraju se odvijati u skladu s poveljom o pouzdanosti podataka i nepostojanju sukoba interesa.

4.4.2.   Obrazovni aspekti

4.4.2.1.

Upotreba interneta uvelike se razlikuje među različitim socijalnim i dobnim skupinama. Mnogi upotrebljavaju društvene mreže, ali ne iskorištavaju dobivene informacije. Postoji mala skupina koja nikad ne upotrebljava internet. U skladu s prethodnim inicijativama EGSO-a (27), potrebno je pokrenuti istraživanja kako bi se odgovorilo na sljedeća pitanja:

Kako možemo potaknuti trajno aktivno učenje, i o načinu pristupanja informacijama i o razlikovanju pouzdanih od nepouzdanih digitalnih izvora, npr. promicanje masovnih otvorenih internetskih tečajeva u okviru projekta IC-Health? S obzirom na činjenicu da 47 % radne snage u EU-u nema dostatne e-vještine (28) za rješavanje tog problema, potrebne su masovne mjere potpore i izobrazbe.

Kako možemo osigurati sredstva (npr. zabavne metode) s pomoću kojih se pobuđuje zanimanje pojedinaca za iskorištavanje pouzdanih digitalnih izvora informacija?

Na koje načine možemo podržati prijenos uspješnih programa? Jedan od primjera je „Sophia” (29), inovativni alat u okviru zdravstvenog osiguranja u Francuskoj namijenjen za pacijente s dijabetesom ili KOPB-om (kronična opstruktivna plućna bolest), koji se temelji na informiranju o zdravlju. Program Sophia nadahnut je eksperimentalnim programima upravljanja bolestima koji su provedeni u SAD-u, Njemačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini. (30)

Koju ulogu mogu imati različite obrazovne ustanove (sveučilišta, centri za obrazovanje odraslih itd.) u jačanju raznih vještina potrebnih za, na primjer, rad s novim tehnologijama, dobrotvorni rad u zdravstvu i prosljeđivanje tehničke stručnosti?

Kako se može upotrijebiti postojeći materijali (npr. informacije o lijekovima koje je odobrilo regulatorno tijelo)?

Kako možemo potaknuti međugeneracijsku razmjenu znanja i iskustava o zdravstvenoj pismenosti i digitalnim vještinama?

4.4.2.2.

U okviru projekta IC-Health utvrđen je novi pristup učenju, obrazovna zabava: „Kako bi se postiglo razumijevanje procesa promjena stajališta i ponašanja, jasno je da su potrebni kontroliraniji eksperimenti kako bi se otkrili kognitivni i/ili afektivni čimbenici koji posreduju učinke obrazovne zabave” te je potrebno utvrditi uvjete u kojima bi obrazovno-zabavne retorike mogle biti uspješne ili neuspješne.

4.4.3.

Potreba za širom strategijom za razvoj zdravstvene pismenosti:

Pojam zdravstvene pismenosti ovisi o kontekstu i sadržaju. Razvoj strategije za razvoj zdravstvene pismenosti u Europe preporuča se kako bi se poduprla prava građana u zdravstvu, uključujući naglasak na digitalnu pismenost na području zdravlja tijekom cijelog životnog vijeka osobe.

Digitalna pismenost na području zdravlja povezuje digitalne sposobnosti i zdravlje, pri čemu je za oboje potrebno posebno obrazovanje i osposobljavanje.

Potrebni su strategija i plan provedbe.

4.4.4.

Potreba za jednakim pristupom internetu:

Digitalni svijet dostupan je samo onima s pristupom internetu. Kako možemo premostiti digitalni jaz u Europi, koji uzrokuje isključivanje regija, otoka i ruralnih područja iz pristupa internetu, što znači da će ljudi u budućnosti biti isključeni iz pristupa digitalnoj zdravstvenoj skrbi? Europa i države članice moraju uložiti znatna sredstva kako bi osigurali pristup internetu za sve ako želimo da svi iskoriste prednosti ovih postignuća.

Brojne javne usluge temeljene su na internetu i zahtijevaju posebne vještine i resurse za njihovo korištenje. Digitalni jaz može povećati nejednakosti u europskim socijalnim društvima.

Okolina, životno okruženje, zajednice i gradovi mogu pomoći u osiguravanju otvorenog i besplatnog pristupa internetu za građane te im na taj načini omogućiti aktivno sudjelovanje u društvu.

Javno-privatna partnerstva mogu doprinijeti uspostavi besplatnog pristupa internetu za sve u Europi.

Pristup internetu ljudsko je pravo kada se vlade u toliko velikoj mjeri oslanjaju na digitalne usluge.

Bruxelles, 21. ožujka 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Ovaj projekt dobio je sredstva iz programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. Europske unije u skladu s ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava br. 727 474.

(2)  https://ichealth.eu/wp-content/uploads/2018/10/ICH-FC_Final-Presentation_allDay.pdf

(3)  COM(2012) 736 final.

(4)  COM(2018) 233 final.

(5)  Stanje zdravlja u EU-u „Popratno izvješće za 2017.”, https://ec.europa.eu/health/state/summary_hr.

(6)  COM(2011) 808 final.

(7)  COM(2017) 228 final.

(8)  http://www.euro.who.int/__data/assets/pdf_file/0006/373614/Health-evidence-network-synthesis-WHO-HEN-Report-57.pdf?ua=1

(9)  SL L 347, 20.12.2013., str. 104.

(10)  https://www.age-platform.eu/project/irohla

(11)  SL C 318, 29.10.2011., str. 9.

(12)  EU, Ministarska deklaracija o IKT-u za uključivo društvo, Riga, Latvija, 11. lipnja 2006., točka 4.

(13)  https://ichealth.eu/

(14)  http://www.oecd.org/skills/piaac/newcountryspecificmaterial.htm

(15)  https://ec.europa.eu/epale/hr/node/40675

(16)  COM(2018) 233 final.

(17)  COM(2018) 435 final.

(18)  https://www.friendsofeurope.org/event/smart-disinvestment-choices-healthcare

(19)  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/hr/TXT/PDF/?uri=CELEX:32018H0604(01)&rid=7

(20)  SL C 440, 6.12.2018., str. 150.

(21)  SL C 434, 15.12.2017., str. 1.

(22)  https://www.stiftunglesen.de/

(23)  SL L 119, 4.5. 2016., str. 1.

(24)  SL C 271, 19.9.2013., str. 122.

(25)  https://www.ema.europa.eu/NL/events/european-medicines-agency-ema-heads-medicines-agencies-hma-european-commission-ec-workshop

(26)  SL C 13, 15.1.2016., str. 14.

(27)  SL C 13, 15.1.2016., str. 14.

(28)  SL C 13, 15.1.2016., str. 161.

(29)  Naziv zajedničke nadzorne službe za zdravstveno osiguranje.

(30)  https://www.oecd.org/governance/observatory-public-sector-innovation/innovations/page/sophia.htm


MIŠLJENJA

5.7.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/7


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Mogućnosti zapošljavanja za gospodarski neaktivne osobe”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 228/02)

Izvjestitelj: José CUSTÓDIO LEIRIÃO (Pt-III)

Odluka Plenarne skupštine:

15.2.2018.

Pravni temelj:

pravilo 29. stavak 2. Poslovnika

Samoinicijativno mišljenje

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

13.2.2019.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

20.3.2019.

Plenarno zasjedanje br.:

542

Rezultat glasovanja:

(za/protiv/suzdržani)

99/20/6

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO primjećuje da postoji znatan dio stanovništva koje još ne radi i nije uključeno u statističke podatke o nezaposlenosti, ali ima znatan potencijal za zapošljavanje i stvaranje bogatstva te zahtijeva od Komisije i država članica da visoko na popis prioriteta djelovanja uvrste strategiju namijenjenu suočavanju s pitanjem velikog broja osoba koje su gospodarski neaktivne.

1.2.

Kako gospodarski oporavak dobiva zamah u Europi, EGSO smatra važnim da se Komisija i države članice usredotoče na politike ponovne aktivacije i politike za stvaranje mogućnosti zapošljavanja za sve, posebno za one koji su najviše isključeni s tržišta rada i koji žele i sposobni su raditi.

1.3.

S obzirom na to da je opća preporuka o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada izdana 2008. (1), te kako bi se izbjegao nesustavan pristup, EGSO preporučuje Komisiji da ocijeni ostvareni napredak i po potrebi usvoji novu, cjelovitu strategiju uz popratne akcijske planove i ciljeve zadane državama članicama za svaku podskupinu gospodarski neaktivnih osoba. Ta bi strategija trebala uključivati više socijalnih inovacija i pojedinosti o politikama za postizanje rezultata te odražavati ambiciozniji pristup kako bi se na tržište rada uključili pripadnici te skupine stanovništva koji žele raditi.

1.4.

EGSO preporučuje Europskoj komisiji da potakne države članice da povećaju djelotvornost svojih aktivnih politika tržišta rada i da osiguraju da njihove javne službe za zapošljavanje mogu pružiti ciljanu pomoć za osobe koje se žele uključiti na tržište rada, uzimajući u obzir njihove sposobnosti i ambicije.

1.5.

Kako bi se osigurale politike utemeljene na dokazima, EGSO također preporučuje državama članicama da prikupljaju i analiziraju podatke o toj skupini stanovništva, uključujući o različitim obilježjima njezinih podskupina, o motivima tih osoba za rad, o vrsti željenog zaposlenja i o njihovim sposobnostima, tako da potražnja i ponuda mogu lakše međusobno djelovati te da se ostvare težnje svake podskupine gospodarski neaktivnih osoba koje žele raditi.

1.6.

Ako razmotrimo podskupinu osoba s invaliditetom i ispitamo njihov položaj sa socijalnog stajališta i u odnosu na zapošljavanje, točno je da je zabilježeno poboljšanje između 2011. i 2016., ali to ne znači da i dalje ne nailaze na prepreke i značajno zaostaju u poslovnom aspektu i u aspektu kvalitete života. EGSO smatra da su potrebni zajednički napori, osobito u pogledu pristupa visokom obrazovanju i posebnim uvjetima za zdravstvene usluge, kako bi se povećale mogućnosti zapošljavanja za osobe s invaliditetom i niskom razinom obrazovanja. Nadalje, EGSO potiče države članice EU-a da uspostave sustav kvota za zapošljavanje osoba s invaliditetom, koji bi se primjenjivao u javnim ustanovama/poduzećima i u poduzećima u privatnom sektoru u skladu s brojem zaposlenika i prometom od prodaje.

1.7.

S obzirom na široku heterogenost neaktivnog stanovništva i različite prepreke s kojima se ono susreće, njegova (ponovna) integracija na tržište rada izazov je koji trebaju prevladati sve države članice. EGSO smatra ključnim da, prilikom osmišljavanja javnih politika i/ili drugih inicijativa za učinkovito prevladavanje tih izazova, na primjer povećanjem javne ponude vrtića, što je presudno kako bi dotične osobe bile oslobođene obveza obiteljske skrbi i kako bi se mogle uključiti na tržište rada, tvorci politika u svakoj državi članici budu upoznati te da potpuno razumiju te prepreke i značajke svake podskupine, uz istovremeno uzimanje u obzir pitanja rodne ravnoteže.

1.8.

Nadalje, EGSO smatra odlučujućim da države članice unaprijede međusobno povezivanje lokalnih službi za zapošljavanje, gradskih uprava i ogranaka službi socijalne sigurnosti kako bi se poboljšale mogućnosti da se dopre do tog stanovništva te da se te osobe potakne i privuče kako bi se zaposlili.

1.9.

EGSO preporučuje da države članice osmisle, ako je potrebno u okviru lokalnih javnih službi (općinskih vlasti), posebne aktivnosti koje su prikladne kako bi se unaprijedile i osuvremenile vještine i kompetencije gospodarski neaktivnog stanovništva i ostalih isključenih osoba radi njihovog uključivanja na tržište rada te uzimajući u obzir sposobnosti tih osoba.

1.10.

S obzirom na to da gospodarski neaktivno stanovništvo uključuje mnoge koji imaju potencijal za normalnu integraciju na tržište rada, EGSO poziva Komisiju i države članice da uvedu konkretne i povoljne poticaje namijenjene poduzećima za zapošljavanje takvih gospodarski neaktivnih osoba. To bi se moglo postići uvođenjem zakonodavnih i nezakonodavnih mjera kojima se osigurava da Europski socijalni fond u potpunosti pokriva troškove izobrazbe tih osoba, čime bi se poduzećima omogućilo da ih zapošljavaju. Istodobno je ključno i da Europska unija potiče države članice da promiču privlačne radne uvjete, pristojne plaće i sustave socijalne sigurnosti kako bi motivirale neaktivno stanovništvo da sudjeluje na tržištu rada i u stvaranju bogatstva i gospodarskog, socijalnog i okolišnog blagostanja.

1.11.

Povjerenje u Europsku uniju i osjećaj pripadnosti ovisi i o sposobnosti institucija EU-a da učinkovito promiču uključivanje i blagostanje svih građana, uz poštovanje njihove raznolikosti.

1.12.

EGSO poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da se u politikama koje se odnose na industriju 4.0 i u razvoju novih tehnologija poštuju promjene na tržištima rada, što donosi korist i za radnike i za poduzeća.

1.13.

EGSO predlaže smanjenje tjednog broja radnih sati za pojedince, počevši od javnih službi, kako bi se ponudilo više mogućnosti zapošljavanja za sve.

2.   Uvod

2.1.

Prema definiciji Međunarodne organizacije rada (ILO) osobe su gospodarski neaktivne ako „ne rade, ne traže zaposlenje i/ili nisu raspoložive za rad”. Cilj je mišljenja usmjeravanje pozornosti Komisije i država članica na posebne potrebe tog stanovništva koje je marginalizirano, isključeno i zaboravljeno od strane donositelja odluka u postupku oblikovanja aktivnih politika zapošljavanja te koje svojom aktivnošću i radom želi biti uključeno u društvo kako bi doprinijelo stvaranju bogatstva i gospodarskog, socijalnog i okolišnog blagostanja.

2.2.

Na raznim razinama, uključujući države, poduzeća, organizacije poslodavaca, sindikate i ustanove za obrazovanje i osposobljavanje, ulažu se napori za razvoj partnerstava kako bi se stvorilo uključivo tržište rada i osiguralo da prilagodba razina vještina održi korak s tehnološkim promjenama. Međutim, time se još nisu ostvarili željeni ciljevi, što je vidljivo iz tisuća slobodnih radnih mjesta koja su i dalje nepopunjena zbog neusklađenosti ponude i potražnje, što uzrokuje velike neravnoteže na tržištu rada. Ta neravnoteža negativno utječe na produktivnost, konkurentnost i mogući rast. Osim toga, nastale su prepreke zapošljavanju, što je dovelo do isključenja tisuća osoba iz radne snage. To je, primjerice, dovelo do dugotrajne nezaposlenosti mladih, zbog čega je velik broj ljudi svih dobnih skupina tek slabo povezan s tržištem rada, što je pridonijelo znatnom povećanju broja gospodarski neaktivnog stanovništva, uključujući osobe koje pripadaju skupini NEET.

2.3.

U EU-u je više od četvrtine osoba u dobi od 15 do 64 godine svrstano u kategoriju neaktivnih osoba. (2) One nisu uključene u službene statističke podatke o zaposlenosti te su često gospodarski i društveno marginalizirane, zbog čega nemaju sredstava ili mogućnosti za potpuno sudjelovanje u društvu. Unatoč tome, velika većina njih želi raditi. (3)

3.   Opće napomene

3.1.

Podizanje razine zaposlenosti i otvaranje brojnijih i kvalitetnijih radnih mjesta i dalje su ključni ciljevi EU-a. Sve države članice podupiru Europsku strategiju zapošljavanja, koja se provodi u okviru europskog semestra, godišnjeg postupka u okviru kojeg se promiče bliska koordinacija politika među državama članicama EU-a i institucijama EU-a. (4) Tvorci politika potpuno su opravdano stavili naglasak na osobe koje su izgubile posao nakon financijske krize, pokušavajući pronaći jasne putove za stvaranje novih radnih mjesta. Komisija je poseban naglasak stavila na inicijative posvećene mladima, kao što su „Garancija za mlade” iz 2013. (5), „Inicijativa za zapošljavanje mladih” iz 2015. (6) i nova strategija EU-a za mlade 2019. –2027. (2018.) (7). Još jedna odvažna inicijativa dovela je do Preporuke Vijeća od 15. veljače 2016. o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada (8). EGSO podržava i pozdravlja te inicijative koje su u skladu s europskim stupom socijalnih prava.

3.2.

Iako je odnos ponude i potražnje zaposlenja te zaposlenog i privremeno nezaposlenog stanovništva predmet čestih studija te cilj raznih promišljanja i strategija aktivnih politika zapošljavanja, neaktivno stanovništvo vrlo se malo proučava i istražuje. Jedan od prvih dokumenata Komisije koji eksplicitno prepoznaje osobe u toj situaciji bila je Preporuka Komisije 2008/867/EZ državama članicama o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada , u kojoj se preporučuju različite vrste strategija koje su usmjerene na to stanovništvo kako bi se olakšalo da države članice te osobe uključe na tržište rada. U travnju 2017. Komisija je objavila Radni dokument službi Komisije (9) u kojem je ocijenjeno u kojoj je mjeri svaka država članica razvila cjelovitiji pristup aktivnim politikama uključivanja. Zaključeno je da je napredak u provedbi preporuka bio različit među državama članicama, nacionalne strategije vrlo su se značajno razlikovale, a rezultati njihove provedbe bili su vrlo slabi. Od 2008. nije izdana druga inicijativa Komisije namijenjena ovom posebnom stanovništvu. EGSO preporučuje Komisiji da objavi novu, cjelovitu strategiju uz popratne akcijske planove i ciljeve zadane državama članicama za svaku podskupinu gospodarski neaktivnih osoba.

3.3.   Značajke neaktivnog stanovništva

3.3.1.

Neaktivne osobe čine veliku skupinu, što znači da u većini država članica EU-a postoji značajan dio stanovništva koji ne radi i nije uključen u statističke podatke o nezaposlenosti, ali zapravo ima potencijal za zapošljavanje. Iako se aktivne politike zapošljavanja u EU-u uglavnom usredotočuju na privremeno nezaposlene osobe, EGSO smatra da se treba uložiti dodatni napor za donošenje politika zapošljavanja koje se izravno odnose na to stanovništvo.

3.3.2.

Neaktivno je stanovništvo heterogeno. Eurofound (10) je, konkretno, proučavao četiri glavne podskupine: osobe koje navode da se obrazuju (na primjer mladi), radnici u domaćinstvu, umirovljenici ili osobe s invaliditetom. Te različite marginalizirane podskupine uvelike se razlikuju po svojim obilježjima i preprekama s kojima se susreću, na primjer u odnosu na zdravlje, privatni život, razinu obrazovanja i osposobljavanja, potrebu za usmjeravanjem ili stručnu praksu. Nedostatak radnog iskustva zajedničko je obilježje koje je najčešće među mladima i radnicima u domaćinstvu, a manje je često među osobama s invaliditetom i umirovljenicima radne dobi. S druge strane, osobe s invaliditetom i umirovljenici češće imaju zdravstvenih problema te navode visoku razinu isključenosti (slično dugotrajno nezaposlenim osobama). Neaktivne osobe općenito se suočavaju s višestrukim preprekama pri zapošljavanju. Mnoge neaktivne osobe željele bi nešto raditi; otprilike četiri od pet osoba kažu da bi željele raditi barem nekoliko sati tjedno, a približno pola njih željelo bi raditi 32 sata ili više(11) Taj pokazatelj navodi na zaključak da gospodarski neaktivne osobe traže primjeren i odgovarajući posao, a ne samo nekoliko (malo) sati rada tjedno, što također može ukazivati na to da se možda nalaze u teškoj financijskoj situaciji. EGSO smatra da bi pozitivna želja za radom trebala potaknuti tvorce politika na oblikovanje politika i inicijativa koje se učinkovito oslanjaju na obilježja svake od tih podskupina.

3.3.3.

Također je nužno razjasniti u kakvom se položaju nalaze neaktivne osobe kada ostvaruju svoje pravo na mobilnost. Prema podacima Europske komisije iz 2014., oko 3,7 od 14,3 milijuna Europljana koji ostvaruju to pravo na mobilnost unutar EU-a čine gospodarski neaktivne osobe. Oko 80 % tih gospodarski neaktivnih osobe ostvaruju prava (boravka) i druge pogodnosti jednako kao i gospodarski aktivni članovi njihovih obitelji s kojima žive u državi članici domaćinu i imaju pravo na to da se prema njima postupa na isti način kao i prema osobama koje pripadaju krugu obitelji nacionalnih radnika. Međutim, preostalih 20 % izloženo je nedostatku jasnoće i transparentnosti u pogledu njihovog prava na određene socijalne usluge u državi EU-a koja im je domaćin. EGSO poziva Komisiju da hitno razmotri taj propust u socijalnoj pomoći i da donese propise za rješavanje navedenog nedostatka.

4.   Kontekst

4.1.

U izvješću Eurofounda pod nazivom „Ponovna aktivacija: mogućnosti zapošljavanja za gospodarski neaktivne osobe” (12) istaknuto je nekoliko ključnih prepreka za četiri podskupine razmatranog neaktivnog stanovništva (osobe koje navode da se obrazuju, kao što su mladi, radnici u domaćinstvu, umirovljenici radne dobi i osobe s invaliditetom). Nedostatak radnog iskustva najčešći je razlog nezaposlenosti za podskupine mladih i radnika u domaćinstvu, a manji je problem za osobe s invaliditetom i umirovljenike radne dobi, koji uglavnom navode probleme sa zdravljem. Gotovo polovica podskupine osoba s invaliditetom navodi visoku razinu socijalne isključenosti, koja je uobičajena u mnogim državama članicama, u kojima se velik broj gospodarski neaktivnih osoba suočava s više prepreka na tržištu rada, što doprinosi tomu da aktivne politike zapošljavanja budu zahtjevnije i kompleksnije.

4.2.

S druge strane, nije sigurno da su gospodarski neaktivne osobe registrirane u lokalnim zavodima za zapošljavanje, što tim lokalnim službama znatno otežava pronalaženje tih osoba i pružanje mogućnosti za njihovo zapošljavanje. EGSO podržava sve inicijative kojima se te osobe potiču na prijavu pri lokalnim službama za zapošljavanje. Predlaže da se u okviru javnih službi uvede posebno tijelo odgovorno za koordinaciju i olakšavanje praćenja neaktivnih osoba i njihove registracije pri lokalnim službama za zapošljavanje, koje bi predlagalo mjere i atraktivne programe koji odgovaraju specifičnim potrebama tih osoba. Jasno je da se lokalni zavodi za zapošljavanje suočavaju s veoma zahtjevnim izazovima zbog složenih tržišta rada, gdje su još uvijek nedovoljne mogućnosti za zapošljavanje onih osoba koje su dugo izvan tržišta rada. Takva situacija predstavlja veliko radno opterećenje i stres lokalnim zavodima za zapošljavanje.

4.3.

Tvorci politika u državama članicama također trebaju prepoznati izazove s kojima se suočavaju lokalni javni zavodi za zapošljavanje kako bi se pristupilo gospodarski neaktivnim osobama i ispunilo njihove složene potrebe te shvatilo njihove višestruke ranjivosti. Nužno je za svaku podskupinu izraditi strategiju s akcijskim planovima kako bi se uspjelo učinkovito ponuditi zaposlenje osobama koje ga traže te žele raditi i sudjelovati u stvaranju bogatstva te socijalnog i okolišnog blagostanja u društvu.

4.4.

Među temeljnim izazovima možemo osobito navesti sljedeće primjere:

nedostaje javnih usluga skrbi za djecu i osobe ovisne o tuđoj njezi kojima bi se olakšao pristup tržištu rada za osobe koje obavljaju kućanske poslove, što se uglavnom odnosi na žene;

(a)

osobe u situaciji gospodarski neaktivnih osoba trebaju imati pristup projektima dodatnog osposobljavanja i prekvalifikacije te istodobno primati naknadu za nezaposlenost;

(b)

olakšavanje, podupiranje i promicanje posebnih i učinkovitih mjera za integraciju osoba s invaliditetom za koje su potrebni konkretniji planovi zapošljavanja i potpora;

(c)

također, obraćanje posebne pozornosti drugim ranjivim skupinama, kao što su migranti i osobe povezane s programom ROMA;

(d)

sigurno je da mnoge osobe iz raznih razloga odustaju i više ne odlaze u zavode za zapošljavanje kako bi se registrirale te je potrebno da te službe s njima uspostave potrebnu povezanost i tako ponovno aktiviraju mogućnosti pronalaženja zaposlenja;

(e)

jasno je da je na razini javnih zavoda za zapošljavanje država članica potrebno više i bolje raditi, ali to je očito zadatak za čije rješavanje mnogi lokalni zavodi za zapošljavanje trenutno nemaju sposobnosti te je potrebno zaposliti službenike odgovarajućim vještinama kako bi se postigao uspjeh, odnosno osiguralo zaposlenje za one koji ga traže i koji žele raditi;

(f)

sigurno će u nekim državama članicama Europske unije biti dobrih praksi u rješavanju tih poteškoća koje bi se trebale primijeniti diljem Europske unije;

(g)

povećanje plaća na dostojnu razinu također je prijeka potreba u EU-u.

4.5.

Tržišta rada se mijenjaju; strukturne reforme tržišta rada dovele su do velike raznolikosti i novih oblika rada. Atipična radna mjesta niže su kvalitete uz veći rizik od siromaštva unatoč zaposlenju za radnike zaposlene na takvim radnim mjestima. (13) Tijekom 2017. 13,7 % radnika u EU-u bilo je samozaposleno (14), njih 11,3 % bili su privremeni radnici (15), a 18,7 % radnici na nepuno radno vrijeme (16). Države članice, koje Europska unija podržava odgovarajućim programima potpore, trebaju povećati svoja ulaganja u obrazovanje – kvalitetna ulaganja s multiplikacijskim učinkom na gospodarstvo – i time ojačati obrazovanje u području prirodnih znanosti, inženjerstva, tehnologije i matematike na temelju temeljnih vrijednosti i prava uvedenih europskim stupom socijalnih prava. Radi uspješnog suočavanja s tim promjenama i prilagođavanja njima, potrebna je integracija, pomoć i zaštita za stanovništvo koje je gospodarski neaktivno, ispunjavanjem specifičnih potreba njegovih različitih podskupina. EGSO preporučuje stvaranje tržišta rada koje je doista uključivije.

4.6.   Prepreke u zapošljavanju gospodarski aktivnog stanovništva

4.6.1.

Radno sposobne osobe (15 – 64 godine) koje nisu povezane ili su slabo povezane s tržištem rada suočavaju se s mnogim preprekama pri zapošljavanju koje sprečavaju njihovo potpuno uključivanje u radne aktivnosti. Dubinsko i temeljito razumijevanje tih prepreka preduvjet je za osmišljavanje i provedbu odgovarajućih politika intervencije na tržištu rada, kako bi se one dobro usmjerile i prilagodile okolnostima različitih korisnika. U nastavku ćemo navesti neke od izazova u utvrđivanju prepreka za zapošljavanje. Potrebni su precizni i točni podaci i analize kako bi se odredile te prepreke, čak i ako je to trenutačno gotovo nemoguće, i to zbog sljedećih razloga:

(a)

trenutačni pokazatelji ukupnog stanja na tržištu rada sadržavaju malo relevantnih informacija i nisu jasno povezani s gospodarski neaktivnim stanovništvom i pitanjima kojima se treba baviti. Također se uvelike odnose na pojedince, a ne na obiteljski kontekst;

(b)

glavni naglasak odnosi se isključivo na evidentirane nezaposlene osobe;

(c)

podaci su vrlo ograničeni u pogledu pitanja zdravlja, obveza skrbi za članove obitelji ili poticajnih mjera.

4.6.2.

Najčešće vrste prepreka jesu sljedeće:

(a)

nedostatak nedavnog radnog iskustva,

(b)

niska razina obrazovanja i vještina,

(c)

vrlo ograničeno ili nikakvo radno iskustvo,

(d)

zdravstvena ograničenja,

(e)

odgovornosti skrbi za članove obitelji,

(f)

ograničene mogućnosti zaposlenja,

(g)

nikakvo iskustvo plaćene aktivnosti,

(h)

diskriminacija na temelju dobi, roda, invaliditeta itd. te kadrovske politike određenih poduzeća.

4.6.3.

Potrebno je usvojiti instrumente kojima će se tražiteljima zaposlenja dati veća vidljivost i motivacija i olakšati njihova potraga za poslom. Na primjer, potrebno je razmotriti sljedeće mjere:

(a)

obuka,

(b)

internetski portal s oglasima za slobodna radna mjesta i mogućnostima zapošljavanja,

(c)

reference i informacije upućene izravno zainteresiranim osobama,

(d)

sustavi potpore za mobilnost,

(e)

programi strukovnog osposobljavanja,

(f)

eventualne subvencije za poslodavce.

4.7.

Države članice često nastoje objasniti pojedinačne okolnosti i poteškoće na tržištu rada uvođenjem snažnih statističkih alata koji prikazuju profil pojedinaca koristeći administrativne podatke. Ti su alati korisni za prilagođavanje i pružanje programa zapošljavanja osobama registriranima u zavodima za zapošljavanje. Ti se alati oslanjaju na kvalitetu administrativnih podataka, koji imaju različite prednosti, ali njima se obično obuhvaća samo određena podskupina nezaposlenog stanovništva, kao što su registrirane nezaposlene osobe. Zbog toga se profinjeni alati za profiliranje na temelju tih podataka obično ne mogu upotrebljavati za stjecanje šire slike o preprekama pri zapošljavanju onih koji nisu povezani ili su vrlo slabo povezani s tržištem rada.

4.8.

Razumijevanje prepreka pri zapošljavanju ne samo da je važno za povezivanje usluga koje pružaju različite institucije već je također ključno za utvrđivanje skupina koje mogu imati koristi od programa zapošljavanja ili povlastica koje se odnose na te skupine, a institucije koje pružaju takve mjere trenutačno te skupine ne smatraju „korisnicima” ponude radnih mjesta ili povlastica. Zbog toga EGSO potiče Komisiju da (zajedno s OECD-om ili sama) izradi statističke modele koji su u skladu sa značajkama gospodarski neaktivnog stanovništva kako bi se ono uspješno uključilo u aktivne politike zapošljavanja.

5.   Zajednička europska strategija za suočavanje s tehnološkim promjenama i jačanje uključivijeg društva koje obuhvaća sve europske građane, uključujući gospodarski neaktivne

5.1.

Komisija i države članice moraju razmotriti sve mjere koje valja poduzeti kako bi se svaka podskupina gospodarski neaktivnih osoba mogla bolje uključiti na tržište rada (17), bez ograničavanja na mjere koje se odnose na osposobljavanje ili vještine. Na primjer, potrebno je razmotriti sljedeće mjere:

(a)

razvoj dostatnih javnih usluga za pružanje odgovarajuće kvalitetne skrbi, osobito za djecu i starije osobe, kako bi se smanjilo opterećenje za osobe koje traže zaposlenje, uglavnom žene, i kako bi im se pružila mogućnost da se tome bez brige posvete, dok trenutačno to ne mogu zbog obiteljskih obveza, (18)

(b)

osiguravanje praćenja i evaluacije učinka politika ponovne aktivacije gospodarski neaktivnog stanovništva, na primjer u sljedećim područjima:

1.

prikupljanje konkretnih podataka (radi izrade popisa prepreka i utvrđivanja njihove povezanosti s postojećim politikama),

2.

provedba (radi suočavanja s izazovima provedbe ili olakšavanja koordinacije i suradnje među dionicima),

3.

politika praćenja i evaluacije (mjerenje kratkoročnih i dugoročnih učinaka, analiza rezultata koja nadilazi vjerojatnost zaposlenja i također razmatranje kvalitete predmetnih radnih mjesta ili utvrđivanje elemenata koji dobro funkcioniraju i za koje korisnike),

(c)

povećanje uključivog rasta i blagostanja putem sljedećih aspekata razvoja tržišta rada: brojnijih i kvalitetnijih radnih mjesta, uključivosti, otpornosti i sposobnosti prilagodbe,

(d)

usvajanje, na razini Komisije i država članica, triju načela politika:

1.

promicanje okruženja u kojem se mogu razviti kvalitetna radna mjesta,

2.

sprječavanje isključenosti s tržišta rada i zaštita pojedinaca od opasnosti na tom tržištu,

3.

priprema na buduće opasnosti i prilike koje bi se mogle pojaviti na tržištu rada,

(e)

stvaranje radnih mjesta u općinama koja odgovaraju kvalifikacijama gospodarski neaktivnih stanovnika, odnosno stvaranje radnih mjesta u skladu s vještinama gospodarski neaktivnih osoba i poboljšanje njihove uspješnosti kroz odgovarajuća osposobljavanja,

(f)

stvaranje okruženja koje pogoduje jačanju socijalnog dijaloga (sa socijalnim partnerima) na svim primjerenim razinama, uz istodobno poštovanje autonomije socijalnih partnera i kolektivnog pregovaranja, kao i dijalog s drugim relevantnim organizacijama civilnog društva. (19)

5.2.

Strategija ne smije biti povoljna samo za osobe koje su već zaposlene; posebna pozornost mora se pridati i mladima iz skupine NEET i svima drugima koji su gospodarski neaktivni jer oni upućuju na dvostruku opasnost, odnosno društveni problem kao i situaciju kojom se pogoršava nedostatak kvalificiranih radnika. To je zato što te osobe, s obzirom na to da nisu zaposlene, nemaju priliku steći praktično iskustvo i, s obzirom na to da ne studiraju, nemaju priliku steći primjerenije akademske kvalifikacije, zbog čega prijeti opasnost da postanu potpuno isključeni s tržišta rada. Paradoksalno je da dosad najkvalificiranije generacije nisu nužno najbolje pripremljene za potrebe tržišta rada svog vremena. Europska unija i države članice ne smiju zapostaviti generaciju s najvišim kvalifikacijama u povijesti.

5.3.

Poslodavci tvrde da im je teško pronaći kvalificirane radnike, što je prepreka potencijalnom rastu i novim industrijskim ulaganjima te uzrok toga da europska poduzeća i dalje gube konkurentnost i sve više zaostaju (20): nedostatak kvalificirane radne snage za zadovoljavanje potražnje danas može sutra dovesti do nedostatka potražnje za kvalificiranim mladim radnicima.

5.4.

Potrebno je stvoriti most kojim bi se poboljšala veza između obrazovanja/osposobljavanja i stjecanja vještina (21) te stvarnih trenutačnih i budućih potreba tržišta rada kako bi se otklonio strukturni jaz kojem svjedočimo u današnje vrijeme. To podrazumijeva:

(a)

stavljanje naglaska na prenosive kvalifikacije,

(b)

poboljšanje poveznice između ustanova za obrazovanje i osposobljavanje, poslodavaca i sindikata,

(c)

osvješćivanje mladih i drugih nezaposlenih osoba pogođenih nedostatkom radnih mjesta u pogledu njihovih mogućnosti na tržištu rada i s time povezanih zahtjeva,

(d)

promicanje partnerstava između ustanova za obrazovanje i osposobljavanje, poduzeća, poslodavaca, javnog sektora, sindikata, samog NEET stanovništva i drugih gospodarski neaktivnih skupina (uključujući migrante (22)),

(e)

razvoj posebnog akcijskog programa za svaku podskupinu gospodarski neaktivnog stanovništva te praćenje i evaluacija njegove provedbe, uz odgovarajuće ispravke,

(f)

smanjenje tjednog broja sati rada, počevši od javnih službi, i stvaranje mogućnosti rada za sve.

5.5.

Četvrta industrijska revolucija i digitalizacija možda su posljednja prilika da Europska unija nadoknadi zaostatak za glavnim konkurentima, i to ulaganjem, odgovarajućim strategijama i akcijskim planovima, te da se konačno okrene prema gospodarstvu utemeljenom na znanju i punoj zaposlenosti, kao što je predviđeno Lisabonskom strategijom (2000.). Ako se to ne postigne, moguće je suočavanje sa situacijom nazadovanja na različitim razinama društva i produktivne infrastrukture u Europi, kao i u pogledu temeljnih vrijednosti koje svakako želimo sačuvati.

5.6.

Kako bismo ostvarili taj cilj, potrebna je predanost; potrebna je neka vrsta suradnje koja bi uključivala sve institucije EU-a, države članice, nacionalne i lokalne uprave, sindikate, udruge poslodavaca i poduzeća te druge organizacije civilnog društva, pri čemu bi ti akteri – svi zajedno i svatko zasebno – preuzeli svoj dio odgovornosti te na taj način – svi zajedno i svatko zasebno – postali pokretačka snaga kako bi svi građani mogli dobiti priliku da rade i sudjeluju u stvaranju bogatstva i gospodarskog, socijalnog i okolišnog blagostanja. Ukratko, EGSO poziva sve institucije (europske i nacionalne, javne, vlade, općine i privatnike) da provode javne politike koje su uključive, a ne restriktivne, kao što je bio slučaj u posljednjih dvadeset godina, što je dovelo do isključivanja više milijuna gospodarski neaktivnih osoba i doprinijelo udaljavanju civilnog društva od europskih institucija i čime se ugrožava budućnost Europe.

Bruxelles, 20. ožujka 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Preporuka Komisije 2008/867/EZ od 3. listopada 2008. o aktivnom uključenju osoba isključenih iz tržišta rada (SL L 307, 18.11.2008., str.11.).

(2)  Prema podacima Eurostata iz siječnja 2019. 26 % stanovništva (EU 28) u dobi od 15 do 64 godine bilo je neaktivno u trećem tromjesečju 2018.

(3)  Eurofound (2017.), Ponovna aktivacija: Mogućnosti zapošljavanja za gospodarski neaktivne osobe, Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg.

(4)  Vidjeti web-stranicu Europske komisije o Europskoj strategiji zapošljavanja.

(5)  SL C 271, 19.9.2013., str. 101.

(6)  SL C 268, 14.8.2015., str. 40.

(7)  COM(2018) 269 final, mišljenje „Nova strategija Europske unije za mlade” (SL C 62, 15.2.2019., str. 142.).

(8)  SL C 67, 20.2.2016., str. 1.

(9)  RADNI DOKUMENT SLUŽBI KOMISIJE o provedbi Preporuke Komisije iz 2008. o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada (SWD(2017) 257 final).

(10)  Eurofound (2017.), Ponovna aktivacija: Mogućnosti zapošljavanja za gospodarski neaktivne osobe, Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg.

(11)  Eurofound (2017.), Ponovna aktivacija: Mogućnosti zapošljavanja za gospodarski neaktivne osobe, Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg.

(12)  Eurofound (2017.), Ponovna aktivacija: Mogućnosti zapošljavanja za gospodarski neaktivne osobe, Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg.

(13)  Nacrt Zajedničkog izvješća Komisije i Vijeća o zapošljavanju priložen Komunikaciji Komisije o Godišnjem pregledu rasta za 2019. (COM/2018/761 final).

(14)  Dobna skupina 15 – 64 godine; podaci iz Nacrta Zajedničkog izvješća Komisije i Vijeća o zapošljavanju COM/2018/761 final.

(15)  Dobna skupina 20 – 64 godine; podaci Eurostata, veljača 2019.

(16)  Dobna skupina 20 – 64 godine; podaci Eurostata, veljača 2019.

(17)  SL C 237, 6.7.2018., str. 1.; SL C 125, 21.4.2017., str. 10.

(18)  SL C 129, 11.4.2018., str. 44., mišljenje „Rodna ravnopravnost na europskim tržištima rada” (SL C 110, 22.3.2019., str. 26.).

(19)  Mišljenje SOC/577 „Socijalni dijalog za inovacije u digitalnom gospodarstvu”, još nije objavljeno u SL-u (SL C 125, 21.4.2017., str. 10.).

(20)  Studija: „Neusklađenost vještina – prepreka konkurentnosti poduzeća u EU-u”.

(21)  SL C 125, 21.4.2017., str. 10., mišljenje SOC/588 „Paket mjera za obrazovanje” (SL C 62, 15.2.2019., str. 136.), SL C 81, 2.3.2018., str. 167., SL C 440, 6.12.2018., str. 37., SL C 173, 31.5.2017., str. 45., SL C 173, 31.5.2017., str. 1.

(22)  Informativno izvješće SOC/574 „Troškovi ‚ne-imigracije’ i neintegracije” (SL C 264, 20.7.2016., str. 19.).


PRILOG

Sljedeći su amandmani odbijeni tijekom rasprave premda su dobili barem četvrtinu glasova (pravilo 59. stavak 3. Poslovnika):

Točka 5.4

Izbrisati podtočku f):

5.4

A Potrebno je stvoriti most kojim bi se poboljšala veza između obrazovanja/osposobljavanja i stjecanja vještina (1) te stvarnih trenutačnih i budućih potreba tržišta rada kako bi se otklonio strukturni jaz kojem svjedočimo u današnje vrijeme. To podrazumijeva:

[…]

(f) smanjenje tjednog broja sati rada, počevši od javnih službi, i stvaranje mogućnosti rada za sve.

Obrazloženje

Smanjenje tjednog broja sati rada nije pravi način rješavanja problema mogućnosti zapošljavanja, a taj pristup nije ni usmjeren prema budućnosti. U 21. stoljeću mijenja se svijet rada. Tehnološki izazovi i novi oblici rada nude nove mogućnosti i načine uključivanja neaktivnih osoba na tržište rada. Osim toga, rasprava u stručnoj skupini SOC pokazala je da je bilo i negativnih iskustava u državama članicama u kojima su se primjenjivale takve mjere.

Rezultat glasovanja:

Za: 42

Protiv: 63

Suzdržani: 5

Točka 1.4

Izmijeniti kako slijedi:

1.4

EGSO preporučuje Europskoj komisiji da potakne države članice da povećaju djelotvornost svojih aktivnih politika tržišta rada i da osiguraju da njihove javne službe za zapošljavanje mogu pružiti ciljanu pomoć za osobe koje se žele uključiti na tržište rada, uzimajući u obzir njihove sposobnosti, i ambicije i trenutačnu potražnju za radnom snagom.

Obrazloženje

Uloga ciljane pomoći jest razgovarati s pojedincima o njihovim sposobnostima i ambicijama, ali i objasniti im situaciju na tržištu rada te istaknuti njihove najbolje mogućnosti za osposobljavanje ili prekvalifikaciju.

Rezultat glasovanja:

Za: 28

Protiv: 66

Suzdržani: 6


(1)  SL C 125, 21.4.2017., str. 10., mišljenje „Paket mjera za obrazovanje” (SL C 62, 15.2.2019., str. 136.), SL C 81, 2.3.2018., str. 167., SL C 440, 6.12.2018., str. 37., SL C 173, 31.5.2017., str. 45., SL C 173, 31.5.2017., str. 1.


5.7.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/16


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Obrazovni sustavi kao podrška u sprječavanju neusklađenosti vještina: Što treba promijeniti?”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 228/03)

Izvjestiteljica: Milena ANGELOVA

Odluka Plenarne skupštine:

15.2.2018

Pravni temelj:

pravilo 29. stavak 2. Poslovnika

(samoinicijativno mišljenje)

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

13.2.2019.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

21.3.2019.

Plenarno zasjedanje br.:

542

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

130/0/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja povećanu usredotočenost na obrazovanje, osposobljavanje, razvoj i primjenu vještina u EU-u, što se ponovno naglašava u najnovijim inicijativama Europske komisije. (1) Naglašava da su obrazovanje i osposobljavanje dio osnovnih nadležnosti država članica, no ističe stratešku važnost tih područja za budućnost Europe u pogledu gospodarskog napretka, bolje kohezije i demokratskog života, kao i za „ispunjavanje očekivanja građana i reagiranje na njihove bojazni u pogledu budućnosti u svijetu koji se brzo mijenja” (2).

1.2.

EGSO izražava zabrinutost zbog znatnih strukturnih problema na tržištima rada zbog neusklađenosti vještina, djelomično uzrokovane tehnološkim i demografskim čimbenicima. Stoga poziva da se bez odlaganja osmisle i provedu ciljane mjere politika, popraćene inicijativama i zbirkama najboljih praksi za države članice, kako bi im se pružila potpora u provođenju, po potrebi, uspješne prilagodbe usmjerene na potporu vlastitim sustavima obrazovanja i osposobljavanja u cilju sprječavanja neusklađenosti vještina i rasipanja talenata.

1.3.

EGSO smatra da bi se neusklađenost vještina danas i u budućnosti mogla na odgovarajući i održiv način riješiti samo ako Europska komisija i države članice osmisle ciljane politike i poduzmu konkretne mjere kako bi poboljšale i na odgovarajući način prilagodile sustave obrazovanja i osposobljavanja, u okviru predanosti upravljanju talentima te sustavima cjelovitog upravljanja vještinama. Stoga ih poziva da to učine na brz i učinkovit način. Sve te promjene trebale bi biti usmjerene na podupiranje uključive i kontinuirane modernizacije radne snage u skladu s novim gospodarskim okruženjem.

1.4.

EGSO traži od Europske komisije da intenzivira širenje najboljih praksi u vezi s programima osposobljavanja i strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem. Potrebno je osigurati i najbolju kombinaciju poticaja za sve sudionike procesa obrazovanja i osposobljavanja kako bi se zaštitilo pravo na odgovarajuće osposobljavanje za sve. (3) U skladu sa svojim prethodnim mišljenjem EGSO ističe važnost europskog prostora obrazovanja. (4) EGSO smatra da je potrebna daljnja nadogradnja kao i stalno poboljšanje vještina i kompetencija nastavnika i voditelja osposobljavanja na svim razinama obrazovanja i osposobljavanja.

1.5.

EGSO uvažava da će uvijek postojati neki elementi neusklađenosti vještina i da obrazovni sustavi nikada ne mogu savršeno pripremiti ljude za sve okolnosti. Međutim, postojeći su trendovi zabrinjavajući te koče gospodarski rast i stvaranje radnih mjesta, sprečavajući građane da u cijelosti oslobode svoj kreativni potencijal, a poduzeća da u potpunosti iskoriste inovativni kapacitet vještina koje nude ljudski resursi. Zato bi vlade, socijalni partneri i civilno društvo trebali udružiti snage da riješe taj problem i pruže ljudima potrebne savjete i smjernice kako bi donosili ispravne odluke te neprestano razvijali svoje znanje i vještine za dobrobit društva. Sveobuhvatni i cjeloviti pristupi potrebni su kako bi se bolje predvidjele potrebe za vještinama i odgovorilo na njih. (5)

1.6.

Nema sumnje da su pouzdana predviđanja u vezi s ponudom i potražnjom vještina i budućom strukturom tržišta rada EU-a ključna za smanjenje neusklađenosti vještina. Iz tog bi razloga sveučilišta, znanstveni centri i ostale istraživačke institucije trebali početi raditi na tom pitanju, u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima i relevantnim upravnim tijelima država članica. Iskustvo koje je Cedefop prikupio posljednjih godina bit će vrlo korisno, ali mora se dodatno razvijati na nacionalnoj razini uzimajući u obzir pojedinosti za svaku državu članicu zasebno.

1.7.

Vlade, poduzeća i radnici trebali bi na obrazovanje i osposobljavanje gledati kao na ulaganje. Porezni poticaji za ulaganja te vrste mogli bi potaknuti poslodavce i zaposlenike na veća ulaganja. Kolektivnim ugovorima mogu se priznati određena prava i obaveze poslodavaca i zaposlenika u vezi s obrazovanjem i osposobljavanjem. Potrebno je promicati najbolje prakse na području usavršavanja i prekvalifikacije kako bi se ljudima pomoglo da se ponovno zaposle.

1.8.

Učenje se u velikoj mjeri odvija u neformalnom i informalnom okruženju, kao što su organizacije mladih i uzajamno učenje, a mnoge se vještine potrebne za radna mjesta ne mogu steći formalnim školskim obrazovanjem. (6) Stoga EGSO potiče države članice da iznađu načine za priznavanje relevantnih kvalifikacija stečenih u takvim okolnostima. To se primjerice može postići dovršenjem i pravilnom primjenom nacionalnih sustava kvalifikacija, među ostalim upotrebom platformi za standardiziranu procjenu razine vještina bez obzira na način na koji su te vještine stečene. Takvim će se pristupom stvoriti dodatni kanal kako bi se poduzećima skrenula pozornost na potencijal pojedinaca, osobito zrelih osoba, uz isticanje vještina koje nisu vidljive u dokumentima o formalnim kvalifikacijama, ali su svejedno potencijalno važne.

1.9.

Cjeloživotno učenje, usavršavanje i prekvalifikacija zajednička su odgovornost države, poslodavaca i zaposlenika. Kako bi mogli ostvariti uspješnu karijeru, ljudima se trebaju osigurati aktivna potpora i savjeti, među ostalim na temelju metoda usmjeravanja, konzultantskih usluga, savjetovanja, coachinga i mentorstva, o tome kako na temelju odgovarajućih informacija odabrati osposobljavanje i učenje zahvaljujući kojima će steći vještine i kompetencije koje se traže na tržištu rada. Socijalni partneri trebaju pritom imati aktivnu ulogu, podizanjem svijesti o relevantnim problemima i predlaganjem mogućih rješenja. Prije nego što na osposobljavanje potroše svoje vrijeme i financijska sredstva, ljudi moraju znati koje su vještine korisne i kako će programi obrazovanja i osposobljavanja utjecati na njihovu karijeru. Također će željeti steći kvalifikacije ili svjedodžbe koje su priznate.

2.   Neusklađenost vještina danas i sutra

2.1.

Budućnost je danas – postaje stvarnost brže nego što je možemo pratiti i predvidjeti. Predstavlja velike izazove za poduzeća i javne uprave uvođenjem novih obrazaca poslovanja, a za radnike zahtijevanjem novih vještina i kompetencija, koje se većinom danas teško mogu predvidjeti, te stoga društvo u cjelini primorava da se dovoljno brzo prilagođava brzim promjenama. Ako želimo da taj prijelaz bude uspješan, moramo i dalje biti ujedinjeni i spremni za djelovanje bez odlaganja, udružiti snage kako bismo predvidjeli ono što dolazi i proaktivno upravljati trenutačnom korjenitom promjenom u odnosima između ljudi, robota, umjetne inteligencije i digitalizacije za dobrobit našeg društva.

2.2.

Neusklađenost vještina jedan je od najvećih izazova koji trenutačno ugrožavaju rast i sprječavaju stvaranje održivih radnih mjesta u EU-u. U nekim se studijama (7) procjenjuje da trošak te pojave iznosi gotovo 2 % BDP-a EU-a. Prema podacima Komisije, 70 milijuna Europljana nema odgovarajuće vještine čitanja i pisanja, a još više njih ima slabo razvijene matematičke i digitalne vještine. U nedavno objavljenoj studiji (8) navodi se da udio radnika u EU-u čije vještine ne odgovaraju potrebama radnog mjesta u prosjeku i dalje iznosi otprilike 40 %, što je u skladu s cjelokupnom ocjenom Cedefop-a. Zaposlenici koji posjeduju odgovarajuće vještine od ključne su važnosti za konkurentnost poduzeća. Stoga je iznimno važno da današnja i buduća radna snaga ima vještine i kompetencije koje odgovaraju promjenjivim potrebama modernog gospodarstva i tržišta rada. Nitko ne smije biti zapostavljen (9) te bi trebalo spriječiti rasipanje talenata. Za postizanje tih ciljeva potrebni su visokokvalificirani nastavnici i voditelji osposobljavanja te odgovarajuća potpora za sudjelovanje u cjeloživotnom učenju.

2.3.

EGSO je u svojim prethodnim mišljenjima (10) istaknuo učinak digitalizacije, robotizacije, novih gospodarskih modela, kao što je Industrija 4.0, kružnog gospodarstva i ekonomije dijeljenja na nove zahtjeve u pogledu vještina. Također je izrazio svoja stajališta o potrebi za uvođenjem inovativnijih rješenja u području obrazovanja i razvoja vještina jer je Europi potrebna istinska promjena paradigme u pogledu ciljeva i funkcioniranja obrazovnog sektora te razumijevanje njegova položaja i uloge u društvu. (11) Procjena (12) Cedefop-a pokazuje da su postojeće vještine radnika u EU-u približno za petinu manje od onoga što je potrebno da bi radnici svoj posao obavljali na najvećoj razini produktivnosti. To poziva na usklađeno djelovanje kako bi se potaknulo daljnje učenje odraslih u Europi.

2.4.

Zahvaljujući oporavku europskog gospodarstva, u kombinaciji s promjenama u potrebama za vještinama, potražnja za radnom snagom i nedostatak talenata dostižu najviše razine u zadnjih deset godina. Dok stopa nezaposlenosti u EU-u pada (s 10,11 % u 2014. na 7,3 % u 2018. godini), udio slobodnih radnih mjesta udvostručio se (s 1,1 % u 2009. na 2,2 % u 2018. godini). (13)

2.4.1.

Sve su države članice izložene tom problemu, iako različitim intenzitetom i iz različitih razloga. Globalno istraživanje (14) otkriva da je u brojnim državama članicama stopa poslodavaca koji imaju teškoća sa zapošljavanjem zabrinjavajuće visoka. Deset je država članica iznad općeg prosjeka od 45 %, a situacija je najnepovoljnija u Rumunjskoj (81 %), Bugarskoj (68 %) i Grčkoj (61 %). Na drugom kraju ljestvice, s manje problema koji su ipak znatni, nalaze se Irska (18 %), Ujedinjena Kraljevina (19 %) i Nizozemska (24 %).

2.4.2.

Za otprilike jednu trećinu poslodavaca glavni je razlog nemogućnosti popunjavanja slobodnih radnih mjesta nedostatak kandidata. Za daljnjih 20 % poslodavaca kandidati nemaju potrebno iskustvo. Dok se poduzeća digitaliziraju, automatiziraju i mijenjaju, pronalazak kandidata s pravim omjerom tehničkih i „mekih” vještina nikad nije bio važniji, a 27 % poslodavaca izjavilo je da kandidati nemaju vještine koje su njima potrebne. Općenito, više od polovine (56 %) poslodavaca kaže da su komunikacijske vještine, pismene i usmene, najvrjednije ljudske vještine, a slijede ih suradnja i rješavanje problema.

2.5.

Rezultati Programa za međunarodnu procjenu kompetencija odraslih te istraživanja o vještinama i radnim mjestima u Europi, kao i akademskih istraživanja, (15) pokazuju da je neusklađenost velikim dijelom posljedica prekvalificiranosti i/ili preobrazovanosti. Najčešće četiri od deset odraslih zaposlenika smatra da se njihove vještine ne upotrebljavaju u dovoljnoj mjeri, a gotovo trećina osoba sa završenim visokim ili višim obrazovanjem prekvalificirana je za svoja radna mjesta. To je istodobno posljedica neučinkovite raspodjele resursa (što dovodi do nedovoljne upotrebe postojeće zalihe vještina) i opće neravnoteže između vještina radne snage i zahtjeva tržišta rada. (16)

2.6.

Neusklađenost vještina ima negativne posljedice na gospodarstva i društvo u cjelini. Neusklađenost vještina:

onemogućuje građanima da budu zadovoljni svojim poslovima i karijerama, pogoršava njihov dojam o vrijednosti i može smanjiti plaće,

sprečava osobni rast i razvoj i iskorištavanje sposobnosti i potencijala pojedinaca,

dovodi do manje radne produktivnosti – neke procjene pokazuju da gubitak produktivnosti (17) zbog neusklađenosti vještina u EU-u iznosi oko 0,8 EUR za svaki sat rada (18),

smanjuje konkurentnost poduzeća usporavanjem i poskupljivanjem postupka zapošljavanja te nametanjem potrebe za dodatnim troškovima za osposobljavanje.

2.7.

Zbog brzine promjena neusklađenost vještina prisutna je i među visokokvalificiranim i među niskokvalificiranim radnicima, kao i među zanimanjima koja obično zahtijevaju visoku razinu obrazovanja i znanja. Električari, mehaničari, varioci, inženjeri, vozači, informatički stručnjaci, socijalni radnici i prodajni predstavnici trenutačno su među zanimanjima koja poslodavci najviše traže.

2.8.

Vještine u području STEM-a i digitalne vještine sve su važnije za konkurentnost poduzeća i za iskorištavanje potencijala produktivnosti radnika. Važnost vještina u području STEM-a ujedno izlazi izvan okvira nastavnih planova i programa u području prirodnih znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike te omogućuje učenicima i studentima da steknu šire vještine i kompetencije, kao što su sustavni način razmišljanja i kritičko promišljanje. Kao temelj za taj skup vještina također je važno da ljudi imaju dobre osnovne i poduzetničke vještine. Vještine u području STEM-a mogu se steći strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem te općim obrazovanjem. Posebno je potrebno potaknuti što više žena da studiraju predmete iz područja STEM-a te na odgovarajući način riješiti pitanje digitalnog jaza između spolova. (19) Potrebno je iznaći različite načine popularizacije STEM-a, osobito kad je riječ o regijama, s obzirom na to da se tim predmetima uglavnom bavi u velikim gradovima. (20) Radar digitalnih strateških kompetencija koristan je alat za povezivanje mladih s uzorima ili mentorima u cilju upoznavanja s kompetencijama potrebnima za određeno radno mjesto. (21)

2.9.

Dobro osmišljene mjere politika potrebne su da bi se spriječilo daljnje povećanje neusklađenosti vještina. Zbog korjenitih promjena na tehnološkom polju, poslovni modeli, očekivanja potrošača i priroda rada često se mijenjaju na dosad nezabilježen i gotovo nepredvidiv način. Kao što je EGSO već istaknuo, (22) gotovo polovina postojećih radnih mjesta mogla bi se automatizirati te će stoga automatizacija i roboti imati značajan utjecaj na budućnost rada. To može dovesti do sve većih razlika između potreba poduzeća i kvalifikacija, vještina i kompetencija radnika u budućnosti te predstavlja izazov za pružatelje obrazovanja i osposobljavanja. Također se ističe sve veća važnost „mekih” i transverzalnih te drugih vještina, koje se često stječu kroz informalno učenje, i otvaraju pitanja povezana s priznavanjem i vrednovanjem informalnog obrazovanja i osposobljavanja.

2.10.

EU bi trebao ohrabrivati države članice i pomagati im da se bez odgađanja suoče s tim strukturnim izazovom za tržište rada te da pokušaju riješiti problem neusklađenosti vještina koji koči rast, s posebnim naglaskom na vještinama u području STEM-a i digitalnim vještinama. Socijalni partneri imaju važnu ulogu u utvrđivanju i, po potrebi, predviđanju vještina, kompetencija i kvalifikacija koje su potrebne u novim zanimanjima i zanimanjima u nastanku, (23) kako bi obrazovanje i osposobljavanje bolje zadovoljavali potrebe poduzeća i radnika. Digitalizacija predstavlja priliku za sve, ali samo ako se ostvari na ispravan način i ako se stekne novo poimanje rada i radne snage. (24) Također je važno da socijalni partneri sudjeluju u tumačenju podataka koje prikupljaju statističke i vladine agencije jer poslodavci i sindikati mogu dati ključan uvid koji se možda inače ne bi uzeo u obzir. Europski socijalni fond (ESF) ima nezamjenjivu ulogu u pružanju potpore inicijativama, uključujući putem zajedničkih mjera socijalnih partnera.

2.11.

Akademska istraživanja o neusklađenosti vještina otkrivaju da postoje znatne razlike u uzorcima, opsegu, posljedicama i gospodarskim troškovima brojnih vrsta neusklađenosti vještina. Stoga univerzalne politike vjerojatno neće biti učinkovite s obzirom na do da se države članice obično suočavaju s različitim oblicima problema. Ali jasno je da provođenje relevantnih mjera politike koje su usmjerene na smanjenje neusklađenosti vještina može dovesti do znatnog povećanja učinkovitosti. U tu svrhu EGSO ističe važnost holističkog učenja koje poštuje i obogaćuje kulturnu raznolikost i osjećaj pripadnosti. (25)

2.12.

Europska putovnica za vještine može imati važnu ulogu u predstavljanju nečijih kvalifikacija, vještina i kompetencija na način koji će olakšati bolje povezivanje sposobnosti te osobe s profilom radnog mjesta.

3.   Izazovi s kojima se suočavaju sustavi obrazovanja i osposobljavanja

3.1.   Opće napomene

3.1.1.

Ako EU svojim građanima želi pružiti najbolju mogućnost za uspjeh te zadržati i poboljšati svoju konkurentnost, treba poticati države članice na izgradnju okruženja politika u kojem se osigurava početno obrazovanje i osposobljavanje usmjereno na karijeru i nastavljaju osiguravati mogućnosti za cjeloživotno učenje kroz cijeli radni vijek.

3.1.2.

Sustavi obrazovanja i osposobljavanja u brojnim su državama članicama usmjereni na dugotrajno formalno učenje nakon kojeg slijedi karijera na radnom mjestu. Veza između učenja i zarade dosad je obično slijedila jednostavan odnos: „više formalnog učenja – veća odgovarajuća nagrada”. Gospodarska ispitivanja upućuju na to da je svaka dodatna godina školovanja povezana s prosječno 8 % – 13 % većom zaradom. No točno je i da se sveučilišna diploma više ne može smatrati jamstvom zaposlenja nakon stjecanja diplome. Poslodavci danas ne uzimaju u obzir samo razinu kvalifikacija kandidata već i vještine i kompetencije koje je ta osoba stekla tijekom obrazovanja i u kojoj su mjeri one relevantne na tržištu rada. Ali s obzirom na nove izazove, taj se obrazac više ne može preporučiti. Budući sustavi obrazovanja trebali bi na nove načine povezivati obrazovanje i zapošljavanje, olakšavanjem ulaska na tržište rada i pružanjem mogućnosti da ljudi fleksibilno usvajaju nove vještine tijekom cijelog radnog vijeka.

3.1.3.

Zagovarati samo još više obrazovanja i osposobljavanja nije ispravan odgovor jer više ne znači nužno bolje. Kako bi dali odgovarajući odgovor, sustavi obrazovanja i osposobljavanja moraju biti usmjereni na stvarne potrebe društva i gospodarstva, moraju moći izbjeći pogrešnu raspodjelu resursa i biti u stanju ljudima osigurati mogućnost ciljanog cjeloživotnog učenja. Kako bi se u zapošljavanju promicala načela jednakosti i uključivosti, potrebno je relevantnim mjerama riješiti pitanje razlike u primanjima između spolova.

3.1.4.

Zahvaljujući internetu više ne trebamo znati i pamtiti važne činjenice i pojedinosti jer nam on omogućava trenutačan pristup znanju samo jednim klikom. Time se mijenjaju temeljna načela ljudske znanosti jer učenici više ne trebaju pamtiti sve informacije. Umjesto toga treba ih naučiti kako da uče i steknu osnovnu, konceptualnu ideju o određenim temama kako bi potom mogli pronaći i obraditi informacije u cilju uspješnog obavljanja određenog zadatka ili pronalaženja rješenja za određeni problem.

3.1.5.

Tehnološke promjene toliko su brze da sadržaj nekih disciplina zastarijeva, čak i za vrijeme visokoškolskog ciklusa obrazovanja studenta. To predstavlja izazov za tradicionalne kurikulume, osobito kada je riječ o takozvanom „osnovnom” dijelu, i povećava važnost obrazovanja u području STEM-a i razvoja „mekih” vještina kao što su kritičko promišljanje, rješavanje problema, zajedničko učenje i suradnja. Također je važno suočiti se s izazovom interakcije između ljudi i strojeva.

3.1.6.

Razvoj novih tehnologija predstavlja velik izazov za obrazovanje i osposobljavanje i u praktičnom smislu jer je u većini država članica postupak sastavljanja i službenog odobravanja programa dugotrajan, zbog čega su oni nefleksibilni i ne mogu se brzo prilagoditi kretanjima u stvarnom životu. Za rješavanje tog problema potrebna je snažnija veza između svih razina obrazovanja i potreba tržišta rada. Pravodobno ažuriranje kurikuluma postaje jedan od glavnih izazova, čime se ističe uloga prilagodljivog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te naukovanja.

3.1.7.

Na svakom je radnom mjestu važno da ljudi imaju neke tehničke i posebne vještine koje se temelje na znanju i iskustvu za određenu industriju. Međutim, postaje sve važnije da imaju i temeljne vještine kao što su kreativnost i rješavanje problema te socijalne vještine i empatija.

3.1.8.

Zbog sve veće brzine zastarijevanja uvriježenih vještina ključno je brže stjecanje novih vještina te dolazi do sve veće potražnje za novom kombinacijom vještina kao odgovor na takozvana „hibridna radna mjesta” u kojima se kombiniraju različite vrste zadataka. Na primjer, vještine programiranja sada se traže u mnogim područjima izvan tehnološkog sektora, a dokazi upućuju na to da se od jedne trećine do jedne polovice oglasa za radna mjesta s najvećom plaćom odnosi na radna mjesta za koja se traže vještine programiranja.

3.1.9.

Najnovije brze promjene u sastavu novih radnih mjesta iziskuju stavljanje većeg naglaska na učenje kao vještinu samu po sebi. Najbolji način za svladavanje izazova nepredvidivih promjena na tehnološkom polju i hibridizacije radnih mjesta jest sposobnost brzog stjecanja novih vještina i trajno učenje. Tom bi se aspektu trebalo pristupiti s dužnom pažnjom kako bi se zajamčilo da se skupine u nepovoljnom položaju, kao što su dugotrajno nezaposlene osobe, vrlo niskokvalificirani radnici, osobe s invaliditetom i manjine, ne udalje od tržišta rada. U tom je pogledu važno jačati suradnju između socijalnih partnera i pružatelja aktivnih politika za tržište rada.

3.1.10.

Kako bi se gore navedeni cilj ostvario, važno je da države članice iznađu načine da motiviraju mlade da ne napuštaju školovanje u ranim fazama jer su osobe koje su rano napustile školovanje obično među onima s niskom razinom vještina i niskim primanjima. Posebnu pozornost treba posvetiti majkama s malom djecom, i to u pogledu osposobljavanja te kako bi održale svoje vještine aktualnima u odnosu na brze promjene u zanimanjima.

3.1.11.

EGSO svakako preporučuje opsežnije promicanje i upotrebu modularnog i internetskog učenja – npr. otvorenih obrazovnih izvora i masovnih otvorenih internetskih tečajeva (MOOC) (26).

3.2.   Srednjoškolsko obrazovanje

3.2.1.

Kako bi se učenicima pružile temeljne vještine za budućnost – npr. znatiželja, traženje pouzdanih informacija, sposobnost trajnog učenja, kreativnost, umijeće rješavanja problema, timski rad – srednjoškolsko obrazovanje mora prijeći s pristupa koji se temelji samo na pamćenju i ponavljanju na pristup koji se temelji na projektima i rješavanju problema.

3.2.2.

Dvojno strukovno obrazovanje i osposobljavanje, u kojem učenici dio vremena provode u učionici, a dio u poduzeću, a osobito naukovanje, snažno je sredstvo kako bi učenici stekli vještine specifične za određeno radno mjesto i transverzalne („meke”) vještine te kako bi se potaknuo uspješan prijelaz iz škole na radno mjesto. Stoga bi se njegova upotreba trebala aktivnije promicati u državama članicama, na temelju najboljih praksi zemalja predvodnica na tom polju, u kojima se od jedne trećine do jedne polovine srednjoškolskih učenika obrazuje na taj način. I stažiranje ima važnu ulogu u pomaganju mladima da steknu praktično radno iskustvo. Stažiranje se prvenstveno odvija u okviru procesa obrazovanja i osposobljavanja. Postoji i stažiranje na otvorenom tržištu koje se odvija nakon što osoba završi obrazovanje ili osposobljavanje. Pravila stažiranja i uvjeti pod kojima se ono odvija utvrđuju se na nacionalnoj razini, pri čemu se uzimaju u obzir postojeći propisi, odnosi između poslodavaca i radnika i prakse u području obrazovanja. Ta bi se pravila mogla zasnivati na Preporuci Vijeća o kvalitativnom okviru za pripravništvo (27).

3.2.3.

Međutim, dvojno strukovno obrazovanje i osposobljavanje trebalo bi se prilagoditi novim okolnostima te bi se kurikulumi trebali pravovremeno ažurirati, i to stvaranjem okruženja za učenje koje se temelji na potpori i u kojem se vještine mogu razvijati i usavršavati tijekom cijelog radnog vijeka.

3.2.4.

Sposobnost i kompetencije nastavnika ključne su za kvalitetno dvojno strukovno obrazovanje i osposobljavanje te su presudne za kombinaciju praktičnog i teoretskog iskustva. Stoga je važno da države članice održavaju sustav za trajno osposobljavanje nastavnika i voditelja osposobljavanja te da zajedno sa socijalnim partnerima nastoje pronaći načine da ih motiviraju.

3.3.   Sveučilišno obrazovanje

3.3.1.

EGSO smatra da se glavni izazov u vezi sa sveučilišnim obrazovanjem u brojnim državama članicama ogleda u potrebi da se ojačaju sastavnice kurikuluma koje se odnose na osposobljavanje utemeljeno na radu kako bi studenti usvojili transverzalne vještine i praktične vještine specifične za određeno područje koje poslodavci traže. Stoga je potrebno veće sudjelovanje socijalnih partnera u osmišljavanju i pružanju obrazovanja i osposobljavanja.

3.3.2.

Uvijek je potrebno imati na umu da sveučilišno obrazovanje nije cilj sam po sebi. Sva su radna mjesta važna jer sve struke i zanimanja ljudima omogućuju da doprinose gospodarskom i socijalnom razvoju društva, a sveučilišno obrazovanje trebalo bi predstavljati mogućnost, a ne obavezu ili jamstvo kvalitete za ljude.

3.3.3.

Sveučilišna diploma na početku profesionalne karijere ne znači da nema potrebe za neprekidnim stjecanjem novih vještina, osobito s obzirom na to da se radni vijek produljuje. Sveučilišta bi trebala uvažiti novi društveni cilj osiguravanja cjeloživotnog obrazovanja uz pomoć fleksibilnih oblika učenja (učenje na daljinu, večernja nastava itd.) te bi u skladu s time trebala prilagoditi svoju strukturu i planove.

3.3.4.

Socijalne vještine sve su važnije za velik broj radnih mjesta zbog njihove uloge u uspostavljanju odnosa na radnom mjestu, u raspodjeli i vođenju zadataka te u stvaranju i održavanju učinkovitog i produktivnog okruženja. Iz tog se razloga sveučilištima savjetuje da svoje tradicionalne nastavne planove i programe u stručnim područjima nadopune dodatnom nastavom u području upravljanja, komunikacije itd. Osim toga, sveučilišta moraju „srušiti zid” između različitih područja obrazovanja i staviti veći naglasak na interdisciplinarne pristupe. Budućnost rada za visokoobrazovana zanimanja neizbježno će biti povezana s potrebom za interdisciplinarnim vještinama.

3.3.5.

Također se mogu personalizirati informacije o djelotvornim strategijama učenja. Ljude je lakše potaknuti na učinkovitije učenje s boljim rezultatima ako su svjesniji svojih vlastitih misaonih procesa. Uz najnoviji porast učenja na internetu bolje smo upoznati s mehanikom učenja koja nam može pružiti jasniju sliku o najboljim načinima učenja na pojedinačnoj osnovi. Ako se primijene takvi pristupi, vjerojatnije je da će studenti biti u stanju stjecati nove vještine kasnije u životu, a za studente koji uče na daljinu također bi se mogao osigurati personalizirani sadržaj.

3.3.6.

S obzirom na visoke troškove visokog obrazovanja i dostupne dokaze o znatnoj neučinkovitosti u raspodjeli resursa u tom području, države članice trebalo bi poticati da uvode sustave praćenja kojima bi se osigurale informacije o stvarnom stanju na tržištu rada, u skladu s preporukom Vijeća o praćenju osoba sa završenim visokim obrazovanjem (28).

3.4.   Sustav strukovnog obrazovanja i osposobljavanja

3.4.1.

EGSO je pozdravio cilj predstavljen u Europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja, u skladu s kojim bi se barem polovica naukovanja trebala odvijati na radnom mjestu. Uzimajući u obzir različitost nacionalnih programa, cilj je postupno napredovati prema tome da se većina naukovanja odvija na radnom mjestu (29).

3.4.2.

EGSO pozdravlja cilj Europske komisije da strukovno obrazovanje i osposobljavanje postane prvi izbor za učenike. Ističe važnost poticanja propusnosti između strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te visokog obrazovanja kako bi se otvorile mogućnosti i doprinijelo otklanjanju stigmatizacije strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (30).

3.4.3.

U naukovanju poslodavci imaju jasnu ulogu u osiguravanju dijela osposobljavanja koji je povezan s radom te stoga taj dio osposobljavanja mogu prilagoditi trendovima na tržištu rada i potrebama za vještinama.

3.4.4.

Strukovno obrazovanje – i početno i trajno – izvan sustava srednjoškolskog i visokog obrazovanja također ima ulogu u smanjenju neusklađenosti vještina. S obzirom na neprekidno prekvalificiranje i sve veći udio samozapošljavanja u današnjem svijetu ljudima će biti potrebna pomoć pri prelasku s jednog radnog mjesta na drugo (31). Iz tog je razloga potrebno razviti različite oblike organiziranog savjetovanja kako bi se pružile informacije o različitim karijerama, prosječnim financijskim uvjetima za različita zanimanja i radna mjesta, koliko će dugo pojedine vještine biti korisne itd (32).

3.4.5.

Nove tehnologije kao što su virtualna i proširena stvarnost čine učenje lakšim i učinkovitijim te bi se s pomoću njih moglo uvelike poboljšati stručno osposobljavanje, pri čemu tehnike zasnovane na velikim količinama podataka pružaju mogućnosti za personalizirano osposobljavanje. Kako bi se te mogućnosti mogle iskoristiti, preporučuje se razvijanje odgovarajućih platformi koje pružaju jeftinu i neposrednu povezanost te osnivanje knjižnica s tečajevima na zahtjev. Uza sve druge prednosti, takvim se platformama također rješava problem velike udaljenosti za ljude u udaljenim područjima. U usporedbi sa sveučilišnim obrazovanjem taj aspekt strukovnog obrazovanja i osposobljavanja trenutačno nije dovoljno razvijen i potrebno ga je osnažiti.

3.4.6.

Osposobljavanje unutar poduzeća još je jedan način za poboljšanje vještina i doprinošenje boljoj produktivnosti radnika i njihovom profesionalnom razvoju, ukupnim poslovnim rezultatima i dobrobiti zaposlenika na radnom mjestu. To ih ujedno motivira i omogućuje im napredak u karijeri i veću zaradu. Osposobljavanje zaposlenika stoga je zajednički interes te poslodavci i zaposlenici snose zajedničku odgovornost da doprinose usavršavanju i prekvalificiranju, što dovodi do uspješnih poduzeća i radne snage s odgovarajućim vještinama.

3.4.7.

Mnogo je različitih nacionalnih zakona, pravila i pristupa za organiziranje i osiguravanje osposobljavanja zaposlenika. Neke države članice imaju opsežne i snažne politike strukovnog obrazovanja propisane zakonima, dok se u drugima odredbe o osposobljavanju utvrđuju kolektivnim ugovorima na različitim razinama ili ih izravno dogovaraju poslodavci i zaposlenici na radnom mjestu. Mogućnosti pristupa osposobljavanju također mogu ovisiti o veličini poduzeća ili radnog okruženja. Trebalo bi olakšati pristup djelotvornom osposobljavanju, ali uz poštovanje raznolikosti i prilagodljivosti sustava, koji se razlikuju s obzirom na različite prakse u industrijskim odnosima.

3.4.8.

Države članice i socijalni partneri trebali bi surađivati, u potpunosti iskorištavajući potencijal socijalnog dijaloga na trostranoj i dvostranoj osnovi, kako bi poboljšali pristup zaposlenika osposobljavanju i njihovo sudjelovanje u njemu. To bi trebalo postići na način da to bude od koristi svim radnicima i poduzećima odnosno radnim okruženjima, u kontekstu pristupa cjeloživotnom učenju koji se temelji na potencijalu i stvarnim potrebama raznolike radne snage u javnom i privatnom sektoru te u malim, srednjim i velikim poduzećima i radnim okruženjima.

3.4.9.

Način na koji se osposobljavanje na radnom mjestu organizira i provodi trebaju zajednički dogovarati poslodavci i zaposlenici s pomoću niza kolektivnih i pojedinačnih sporazuma. To obuhvaća osposobljavanje koje se po mogućnosti odvija za vrijeme radnog vremena ili, po potrebi, izvan radnog vremena (osobito osposobljavanje koje nije povezano s poduzećem). Poslodavci bi trebali imati pozitivan pristup prema osposobljavanju zaposlenika. Ali kad radnik traži osposobljavanje ili ima pravo na njega, poslodavci bi trebali imati pravo raspraviti takve zahtjeve kako bi zajamčili da se tim osposobljavanjem podupire zapošljivost radnika na način koji je i u interesu poduzeća.

3.4.10.

Strukovno osposobljavanje nije samo za zaposlenike. Velika poduzeća obično osiguravaju specijalizirano osposobljavanje za svoj viši rukovodeći kadar. Ali to nije slučaj s MSP-ovima, a osobito ne s malim tradicionalnim i obiteljskim poduzećima. Prosperitet tih poduzeća gotovo je u cijelosti povezan s vlasnicima ili rukovodstvom. Kratkim tečajevima osposobljavanja te pristupom uslugama savjetovanja i konzultantskim uslugama kao i videotečajevima – usmjerenima na pravne zahtjeve, propise, zaštitu potrošača, tehničke standarde itd. – mogli bi se poboljšati rezultati tih poduzeća.

3.4.11.

Europska komisija trebala bi poticati države članice da analiziraju pozitivno iskustvo u europskim zemljama s dobro razvijenim sustavima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i razmotriti mogućnost izrade programa za olakšavanje takve razmjene.

Bruxelles, 21. ožujka 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Novi program vještina za Europu, 2016., Europski prostor obrazovanja, 2018. Pozdravlja se i projekt Glavne uprave GROW „Plan za sektorsku suradnju u području vještina”, iako je njegov opseg vrlo ograničen, kao i razni projekti EASME-a/COSME-a, npr. 2017/001, 004, 007 i 2016/033 i 034.

(2)  COM(2018) 268 final.

(3)  SL C 237, 6.7.2018., str. 8.

(4)  SL C 62, 15.2.2019., str. 136.

(5)  Glavna uprava Europske komisije EMPL uvažava to stajalište, a Komisija financijski i na druge načine podupire projekte nacionalnih strategija za vještine po zemljama, pod vodstvom OECD-a, koji se provode u nekoliko država članica, uključujući Portugal, Italiju, Španjolsku, Sloveniju i pokrajinu Flandriju u Belgiji. U posljednjih nekoliko godina i Cedefop provodi namjenske programe za potporu državama članicama (Grčkoj, Bugarskoj, Slovačkoj, Estoniji i Malti) u poboljšanju infrastrukture za predviđanje i prilagođavanje vještina: https://www.cedefop.europa.eu/en/events-and-projects/projects/assisting-eu-countries-skills-matching.

(6)  SL C 13, 15.1.2016., str. 49.

(7)  https://www.eesc.europa.eu/en/news-media/press-releases/skills-mismatches-eu-businesses-are-losing-millions-and-will-be-losing-even-more

(8)  „Neusklađenost vještina – prepreka konkurentnosti poduzeća u EU-u”, EGSO.

(9)  SL C 62, 15.2.2019., str. 136.

(10)  SL C 237, 6.7.2018., str. 8., SL C 367, 10.10.2018., str. 15.

(11)  SL C 173, 31.5.2017., str. 45. Ukupno 40 % odraslih zaposlenika smatra da se njihove vještine ne iskorištavaju u potpunosti: https://www.cedefop.europa.eu/en/publications-and-resources/publications/3075.

(12)  Insights into skill shortages and skill mismatch. Learning from Cedefop’s European skills and jobs survey („Uvid u nedostatak i neusklađenost vještina. Pouke iz Cedefopova istraživanja o vještinama i radnim mjestima u Europi”), Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja (Cedefop), 2018. Također Panorama vještina i Europass.

(13)  Statistički podaci o nezaposlenosti, statistički podaci o slobodnim radnim mjestima, Eurostat.

(14)  Solving the Talent Shortage („Rješavanje problema nedostatka talenata”), istraživanje o izgledima zapošljavanja koje provodi ManpowerGroup, 2018. Neki dovode u pitanje pouzdanost studije – npr. Cappelli (2014.): https://www.nber.org/papers/w20382.

(15)  Skills Mismatches – An Impediment to the Competitiveness of EU Businesses („Neusklađenost vještina – prepreka konkurentnosti poduzeća u EU-u”), studija koju je naručio IME na zahtjev Skupine poslodavaca EGSO-a.

(16)  Ibid.

(17)  Pod inače jednakim uvjetima.

(18)  Ibid.

(19)  SL C 440, 6.12.2018., str. 37.

(20)  SL C 440, 6.12.2018., str. 37. i primjeri dobre prakse iz Njemačke, gdje se vještine u području STEM-a (njem. MINT) podupiru uz pomoć projekta „Kuća malih istraživača”: https://www.bertelsmann-stiftung.de/en/publications/publication/did/leitfaden-berufsorientierung-1/.

(21)  Zaključci okvira BMW Foundation European Table.

(22)  SL C 367, 10.10.2018., str. 15.

(23)  https://www.cedefop.europa.eu/en/events-and-projects/projects/big-data-analysis-online-vancancies. Vidjeti i: Overview of the national strategies on work 4.0 – a coherent analysis of the role of social partners („Pregled nacionalnih strategija za rad 4.0 – koherentna analiza uloge socijalnih partnera”), https://www.eesc.europa.eu/en/our-work/publications-other-work/publications/overview-national-strategies-work-40-coherent-analysis-role-social-partners-study.

(24)  https://twentythirty.com/how-digitization-will-affect-the-world-of-work.

(25)  SL C 62, 15.2.2019., str. 136.

(26)  Tim se instrumentima može: omogućiti pristup cijelim sveučilišnim studijima, kraćim tečajevima i specijalizacijama, kao i nanostudijima; omogućiti fleksibilna organizacija podjelom studija na module, a modula na tečajeve ili čak na manje jedinice; omogućiti starijim radnicima da se školuju u kasnijim fazama svoje karijere; smanjiti trošak i vrijeme učenja te omogućiti bolja ravnoteža između rada, studiranja i obiteljskog života; brže i fleksibilnije odgovoriti na sve veće zahtjeve tržišta rada da se ljudima omogući stjecanje poželjnih kvalifikacija i vještina; uspostaviti povjerenje i poslodavcima pomoći da dobiju informacije o mogućim zaposlenicima u slučaju da tečajeve organiziraju ugledne obrazovne ustanove.

(27)  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52013PC0857&from=EN.

(28)  http://ec.europa.eu/transparency/regexpert/index.cfm?do=groupDetail.groupDetailDoc&id=36708&no=1.

(29)  SL C 262, 25.7.2018., str. 41.

(30)  https://www.ceemet.org/positionpaper/10-point-plan-competitive-industry.

(31)  SL C 434, 15.12.2017., str. 36.

(32)  https://www.bertelsmann-stiftung.de/en/publications/publication/did/leitfaden-berufsorientierung-1/.


5.7.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/24


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Postizanje postojane demokracije snažnim i raznolikim civilnim društvom”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 228/04)

Izvjestitelj: Christian MOOS

Savjetovanje:

12.7.2018.

Pravni temelj:

pravilo 29. stavak 2. Poslovnika

Samoinicijativno mišljenje

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

6.3.2019.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

20.3.2019.

Plenarno zasjedanje br.:

542

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

145/5/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Znatne političke snage u Europi, uglavnom, ali ne i isključivo desničarski ekstremistički pokreti i stranke, neki od kojih već djeluju u vladi, potkopavaju liberalnu demokraciju i žele uništiti Europsku uniju.

1.2.

Pluralističko civilno društvo, kao jedna od okosnica liberalne demokracije, ovisi o građanskim slobodama kojima prijeti opasnost od autoritarnih nastojanja. Ono ima ključnu ulogu u očuvanju liberalne demokracije u Europi.

1.3.

Za liberalnu demokraciju potrebno je, između ostalog, zajamčiti temeljne slobode, neovisno pravosuđe, funkcionalan sustav provjera i nadzora, nekorumpirane javne službe s uslugama od općeg interesa kojima se dobro upravlja i dinamično civilno društvo.

1.4.

Neovisno civilno društvo ključan je demokratski nadzorni entitet i škola demokracije. Ono jača socijalnu koheziju. Te funkcije može obavljati jedino ako to dopušta društveni, politički i pravni okvir. Pokušaji sprečavanja financiranja iz nedržavnih izvora ograničavaju slobodu udruživanja i djelovanje demokracije.

1.5.

Civilno društvo i demokracija suočavaju se s izazovima u mnogim područjima. Desničarski populisti dovode u pitanje ostvarenja oslobođenja žena.

1.6.

Polarizacija društva odražava se i u pojavi „necivilnog društva”. Populistički način razmišljanja sve više izražavaju i etablirani dionici u nacionalnim i nadnacionalnim institucijama.

1.7.

Autoritarni elementi, uključujući iz trećih zemalja, podupiru to kretanje prema „neliberalnoj demokraciji”, što dovodi do smanjenja slobode medija i povećanja korupcije u Europi.

1.8.

U EU-u i dalje ne postoji odgovarajući mehanizam kojim bi se zajamčilo učinkovito očuvanje demokracije i vladavine prava u državama članicama.

1.9.

EGSO poziva sve države članice da se suzdrže od svih pokušaja uspostave „neliberalne demokracije”. Ako neke države članice podlegnu autoritarizmu, EU mora u cijelosti primijeniti odredbe Ugovora.

1.10.

Stranke koje se okrenu protiv liberalne demokracije treba isključiti iz njihovih političkih stranaka na europskoj razini i klubova zastupnika u Europskom parlamentu.

1.11.

EGSO ponavlja svoj poziv za uvođenje demokratskog semestra s europskim nadzornim mehanizmom za vladavinu prava i temeljna prava te za pregled demokracije.

1.12.

EGSO smatra da je potrebno razmotriti korektivne gospodarske mjere za nepoštovanje članka 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU).

1.13.

Kada je riječ o zaštiti proračuna EU-a od nedostataka u pogledu vladavine prava, rezovi ne smiju biti na štetu primatelja pomoći civilnog društva.

1.14.

EGSO predlaže da se u novom VFO-u osigura dovoljno fleksibilnosti kako bi se omogućila veća potpora organizacijama civilnog društva ako nacionalne vlade smanje ili ukinu njihovo financiranje iz političkih razloga.

1.15.

EGSO naglašava da organizacije i inicijative civilnog društva koje primaju financijska sredstva EU-a u okviru novog VFO-a moraju biti nedvosmisleno posvećene europskim vrijednostima.

1.16.

EGSO poziva zakonodavce EU-a da dodatno smanje administrativno opterećenje, osobito za male inicijative i organizacije.

1.17.

EGSO poziva Komisiju da više uloži u izgradnju kapaciteta za civilno društvo, ojača mreže prekogranične suradnje i pruži bolje informacije o postojećim instrumentima potpore. Komisija bi trebala donijeti preporuke za minimalne standarde za kombiniranje profesionalne aktivnosti i volonterstva u aktivnostima civilnog društva.

1.18.

EGSO podupire poziv Parlamenta za prijedlog o izradi europskog statuta za uzajamna društva, udruženja i zaklade ili predlaže da se kao prvi korak uspostavi alternativni sustav formalnog međuinstitucijskog akreditiranja.

1.19.

EGSO smatra da bi bilo korisno istražiti zašto to pitanje nije riješeno. Istodobno bi trebalo razmotriti uvođenje međuinstitucijskog odobrenja, kao oznake za nevladine organizacije. EGSO bi trebao istražiti tu mogućnost.

1.20.

EGSO poziva države članice da uvedu mjere podrške organizacijama civilnog društva, a da pritom ne dovedu u pitanje javne usluge i pravedno oporezivanje.

1.21.

EGSO poziva institucije EU-a da dodatno osnaže participativnu demokraciju.

1.22.

EGSO od svih dionika očekuje da rade na tome da europske politike ostvare konkretna poboljšanja u životima ljudi.

1.23.

Nacionalni i europski tvorci politika moraju se pozabaviti gorućim socijalnim pitanjima i zajamčiti socijalnu održivost s uključivim sustavima obrazovanja, uključivim rastom, konkurentnim i inovativnim industrijama, tržištima rada koja dobro funkcioniraju, poštenim i pravednim oporezivanjem i učinkovitim javnim službama i sustavima socijalne sigurnosti.

1.24.

Za obranu temeljnih europskih vrijednosti potrebni su snažni socijalni partneri i civilno društvo u svoj svojoj raznolikosti.

2.   Definicije

2.1.

„Liberalne demokracije”sustavi su upravljanja u kojima se demokracija kombinira s ustavnim liberalizmom, koji ograničava moć vladajuće većine jamčenjem političkih sloboda pojedinaca. Riječ je o reprezentativnim demokracijama s višestranačkim sustavima i pluralnim civilnim društvima, u kojima se sustavima provjere i ravnoteže, uključujući neovisno pravosuđe, ostvaruje nadzor nad vladajućim tijelima te jamči sloboda medija. Svaka fizička i pravna osoba jednako podliježe vladavini prava. U liberalnim demokracijama poštuju se i štite manjine, jamče se građanska prava (osobito aktivno i pasivno biračko pravo), građanske slobode (npr. sloboda udruživanja), ljudska prava i temeljne slobode.

2.2.

Liberalna demokracija koja dobro funkcionira politički je sustav koji omogućuje stalno pozivanje na odgovornost javnih tijela, sustav koji daje prednost izražavanju i sudjelovanju građana i posredničkih tijela u koja se građani uključuju u svim građanskim prostorima.

2.3.

„Participativnoj demokraciji”, koja nadopunjuje reprezentativnu demokraciju, potrebna su posrednička tijela (sindikati, nevladine organizacije, profesionalne mreže, udruženja usmjerena na određene probleme itd.) za uključivanje građana i promicanje odgovornosti naroda i građana za europska pitanja i izgradnju pravednije Europe u kojoj postoji veća solidarnost i uključivost.

2.4.

„Neliberalne demokracije”politički su sustavi u kojima se izbori provode, ali nije uspostavljen ustavni liberalizam. Demokratski izabrani vođe ograničavaju građanska prava, građanske slobode i zaštitu manjina. Potkopavaju se sustav provjere i ravnoteže te neovisno pravosuđe i neovisni mediji kako bi se apsolutni suverenitet vladajuće većine oslobodio ustavnih ograničenja i kontrola.

2.5.

Pluralno „civilno društvo”koje poštuje načela demokracije i ustavnog liberalizma ključan je element liberalnih demokracija. Pojedini građani koji se javno uključuju u organizacije civilnog društva ili neformalne vrste sudjelovanja čine civilno društvo koje funkcionira kao posrednik između države i naroda. Osim izražavanja interesa građana, pružanja tehničkog stručnog znanja tijekom zakonodavnog postupka i pozivanja na odgovornost donositelja odluka, civilno društvo doprinosi izgradnji zajednice i ima integrativnu funkciju time što jača socijalnu koheziju i stvara identitet. Nadalje, mnoštvo različitih organizacija civilnog društva, osobito socijalni partneri, posvećeno je praktičnom nekomercijalnom radu i služi dobrotvornim ili drugim ciljevima od općeg interesa, uključujući oblike uzajamne samopomoći.

2.6.

Iako je dinamično civilno društvo ključno za funkcioniranje liberalnih demokracija, njihovi suparnici isto se tako politički uključuju u formalne organizacije ili neformalne oblike sudjelovanja. Takvo „necivilno društvo”ne poštuje načela demokracije i ustavnog liberalizma, već promiče koncept „neliberalne demokracije”. Ono iskorištava prava sudjelovanja u političkom životu kako bi ukinulo uspostavljeni sustav provjere i ravnoteže, vladavinu prava i neovisno pravosuđe te ograničilo slobodu medija. Cilj mu je ograničiti građanska prava, građanske slobode i zaštitu manjina. Umjesto integriranja društva i jačanja socijalne kohezije, necivilno društvo promiče isključivo nacionalističko shvaćanje društva koje isključuje mnoge građane, a osobito manjine.

2.7.

„Populizam”je tanka ideologija kojom se zastupa postojanje homogenih ljudi usklađene volje. Populisti tvrde da su jedini i istinski predstavnici te volje. Iako populizmu nedostaje jasna definicija ljudi, predstavnici populizma stvaraju neprijatelje i suparnike od ljudi, na primjer elite, i tvrde da oni sprječavaju istinsku volju naroda. Populisti političke rasprave nabijaju emocijama kako bi stvorili strah.

3.   Kontekst

3.1.

Demokracija se suočava s izazovom populizma, trenutačno uglavnom onog ekstremnih desničarskih stranaka i pokreta. Oni potkopavaju liberalnu demokraciju, temeljna prava i vladavinu prava, uključujući zaštitu manjina, sustava uzajamne provjere i ravnoteže te jasna ograničenja političke moći.

3.2.

U nekim državama članicama te skupine sada djeluju u vladi. Oni svugdje tvrde da zastupaju „stvarnu”volju „naroda u odnosu na onu, elita’”. Daju lažna obećanja, niječu političke izazove, kao što su klimatske promjene, i žele uništiti europski projekt i njegova ostvarenja.

3.3.

EGSO ističe da se neki građani okreću populistima i ekstremistima zbog razočaranja. Oni nužno ne podupiru u cijelosti političke programe populista. Sve veća nejednakost bogatstva i dohotka, kao i siromaštvo, desničarskim skupinama pružaju plodno tlo za promicanje nacionalizma kao odgovora na globalizaciju.

3.4.

Usprkos autoritarnim i gospodarskim izazovima, kao što je nejednakost, Europa je i dalje predvodnica liberalne demokracije u svijetu kojoj se dive mnogi ljudi koji žive u autokratskim sustavima.

3.5.

Pluralističko civilno društvo jedna je od okosnica liberalne demokracije i podupire sve ustavne dogovore utemeljene na građanskim slobodama i vladavini prava. EGSO je uspostavio Skupinu za temeljna prava i vladavinu prava (FRRL) u cilju obrane tih načela jer smatra da otvorenom civilnom društvu i građanskim slobodama trenutačno prijeti opasnost od autoritarnih nastojanja. To je zbog toga što sloboda i otvoreno civilno društvo nisu spojivi s idejom „neliberalne ili vođene demokracije”.

3.6.

EGSO smatra da civilno društvo ima ključnu ulogu u očuvanju liberalne demokracije u Europi. Samo snažno i raznoliko civilno društvo može obraniti demokraciju i slobodu te sačuvati Europu od iskušenja autoritarizma.

3.7.

Snažno i pluralno neovisno civilno društvo vrijednost je samo po sebi u svim demokracijama. Organizacije civilnog društva imaju važnu ulogu u promicanju europskih vrijednosti, u pomaganju zajednicama da se organiziraju te u mobiliziranju građana za javno dobro.

3.8.

EGSO primjećuje trend smanjenja povjerenja u EU diljem kontinenta koji prate porast napetosti s manjinama, ksenofobija, sve veće razine korupcije, nepotizam i slabe demokratske institucije u nekim zemljama. U ovoj situaciji nevladine organizacije često su jedina linija obrane koja štiti i promiče ključne vrijednosti europskog projekta, kao što su poštovanje ljudskih prava, sloboda, tolerancija i solidarnost.

3.9.

U članku 11. UEU-a europske institucije poziva se da održavaju odnose s dionicima civilnog društva, osobito s udrugama.

3.10.

Broj postojećih udruženja i njihova relevantnost u civilnom dijalogu pokazatelji su kvalitete demokratskog života u svakoj zemlji. Socijalne i građanske funkcije udruženja ključne su za potpuno funkcionalnu demokraciju, osobito u ovom razdoblju razočaranja.

3.11.

EGSO naglašava da oblici građanskog angažmana kojima se zloupotrebljavaju prava sudjelovanja u političkom životu kako bi se ukinuli demokracija, jamstva koja pruža vladavina prava te neovisno pravosuđe nisu dio civilnog društva.

4.   Doprinos civilnog društva demokraciji

4.1.

Građani EU-a mogu ostvarivati svoje pravo na demokratsko sudjelovanje ne samo putem svojih aktivnih i pasivnih izbornih prava nego i putem aktivnosti civilnog društva. Posredničke organizacije EGSO-a, kao i europske mreže organizacija civilnog društva, kao što su „Civilno društvo Europa”, njihovi su glavni predstavnički forumi na razini EU-a.

4.2.

Samo zajamčene slobode pojedinaca, osobito sloboda izražavanja, sloboda informiranja, sloboda okupljanja i udruživanja, i njihova provedba mogu dati temelj za pluralističku demokraciju i sudjelovanje pojedinaca u političkom životu.

4.3.

Neovisno pravosuđe jamac je vladavine prava, temeljnih i ljudskih prava i prava na sudjelovanje u političkom životu. Međutim, neovisnost pravosuđa ugrožena je u nekim dijelovima Europe. Trenutačno su u tijeku pravni postupci protiv Poljske i Mađarske zbog povrede vladavine prava (1).

4.4.

Neovisno pravosuđe dio je sustava provjere i ravnoteže kojim se sprječava da bilo kojim dijelom društva trajno dominira politički klub. Pravila donošenja političkih odluka osobito se ne smiju mijenjati tako da se bilo koje pojedince trajno isključi iz postupaka donošenja odluka.

4.5.

Na isti način nekorumpirane javne službe s uslugama od općeg interesa kojima se dobro upravlja i koje poštuju temeljna prava i u skladu su s njima te u kojima službenici imaju pravo dovesti u pitanje nezakonite smjernice, ključne su za sve ustavne dogovore utemeljene na slobodi i vladavini prava.

4.6.

Za funkcionalnu liberalnu demokraciju također su potrebni građani koji svojim građanskim angažmanom doprinose društvu utemeljenom na toleranciji, nediskriminaciji, pravdi i solidarnosti. Za to je potrebno dinamično civilno društvo u kojem se građani dobrovoljno uključuju u građanske aktivnosti. Njihov dobrovoljni rad temelji se na pravima utvrđenima u Povelji Europske unije o temeljnim pravima. Istodobno, oni su jamci za vrijednosti izražene u Povelji.

4.7.

U liberalnim demokracijama neovisno civilno društvo ključno je za nadzor i održavanje odgovornosti političkih institucija te za jamčenje da će politički dionici pružiti odgovarajuće obrazloženje za svoje odluke. Kritičkim praćenjem postupka donošenja odluka i procjenom provedbe političkih odluka i javne politike općenito, civilno društvo stvara transparentnost i svojim stručnim znanjem doprinosi boljem upravljanju.

4.8.

Civilno je društvo škola demokracije jer omogućuje sudjelovanje u političkom životu i građanskom obrazovanju koje nadopunjuje javno obrazovanje.

4.9.

Usporedno s tim i javno obrazovanje ima ključnu ulogu u poučavanju demokratskih vrijednosti i građanskom obrazovanju, omogućujući mladim građanima da se uključe u civilno društvo i iskoriste svoja građanska prava i građanske slobode.

4.10.

Civilno društvo obavlja integracijsku funkciju izgradnje zajednice jačanjem socijalne kohezije i stvaranjem identiteta. Konkretno, ono mora osnažiti građane da ostvaruju svoja prava čime će doprinijeti europskoj zajednici građana.

4.11.

EGSO naglašava da organizacije i inicijative civilnog društva mogu obavljati te funkcije jedino ako to dopušta društveni, politički i pravni okvir.

5.   Trenutačne prijetnje

5.1.

EGSO smatra da ekstremistički politički klubovi trenutačno predstavljaju izazov za europsko civilno društvo u mnogim područjima. Izborni rezultati u gotovo svim državama članicama jasno upućuju na to da potpora takvim klubovima raste, kao i na činjenicu da neki građani gube povjerenje u demokratske institucije.

5.2.

Na krajnoj granici desne strane političkog spektra populističke i ekstremističke skupine dobivaju na snazi i sa sve više uspjeha pokušavaju učiniti rasizam i ksenofobiju prihvatljivima u Europi te uništiti socijalnu koheziju.

5.3.

Desničarski populisti i ekstremisti dovode u pitanje ostvarenja oslobađanja žena prizivajući reakcionističku sliku obitelji. Oni se protive rodnoj ravnopravnosti i promiču homofobiju.

5.4.

Polarizacija društva odražava se i u pojavi „necivilnog društva”. Sve je veći broj nevladinih organizacija i oblika građanskog angažmana koji promiču isključivanje dijelova društva. Oni ne dijele europske vrijednosti iz članka 2. UEU-a, osobito ljudska prava i vladavinu prava, i umjesto toga promiču alternativan nedemokratski politički poredak.

5.5.

Zahvaljujući anonimnosti interneta i društvenih mreža te potaknuto kampanjama dezinformiranja, mijenja se kultura političke i društvene rasprave i ona postaje sve uvredljivija, agresivnija i polarizirajuća. U tom kontekstu napori proeuropskih dionika uloženi u prenošenje europskih vrijednosti javnosti uglavnom nisu uspjeli riješiti komunikacijsku krizu europskog projekta.

5.6.

Umjereni političari sve više preuzimaju populistički način razmišljanja, kao što je pokazao Brexit. Predstavnici „neliberalne demokracije”sve više stječu pristup nacionalnim i nadnacionalnim institucijama. To im daje platformu da svoje ideje šire još dalje.

5.7.

Autoritarne vlade iz trećih zemalja podupiru razvoj populističkih i ekstremističkih dionika u Europi i potiču promjene u kulturi rasprave u tradicionalnim medijima i na internetu financiranjem i ciljanim dezinformacijama usmjerenima na potkopavanje stabilnosti EU-a.

5.8.

EGSO je duboko zabrinut zbog toga što je transformacija političkih sustava u Europi započela kretanjem prema „neliberalnoj demokraciji”. U nekim državama članicama reforme su osmišljene kako bi spriječile učinkovito sudjelovanje svih građana u donošenju političkih odluka te se onemogućuju pravno zajamčeni okvirni uvjeti za civilno društvo.

5.9.

Da bi civilno društvo moglo obavljati svoju funkciju nadzornog tijela za političke institucije, ono mora imati potrebne resurse. Pokušaji sprečavanja financiranja iz nedržavnih izvora ograničavaju slobodu udruživanja i djelovanje demokracije.

5.10.

Osobito zabrinjava negativan trend smanjenja slobode medija koji se primjećuje u Europi u posljednjih pet godina. Slabi ekonomski temelji neovisnih medija, ukidanje institucijske autonomije javnih televizija ili dopuštanje uspostave monopola privatnih medija, osobito onih kojima upravljaju političari vlade, izlažu četvrtu vlast riziku.

5.11.

Osobito ispreplitanje političkih i poslovnih interesa povećava rizik koji korupcija predstavlja za demokraciju. Izostanak napretka u borbi protiv korupcije u Europi treba se kritički promatrati. Situacija je postala još lošija zbog znatnog pogoršanja stanja u nekim državama članicama.

5.12.

Vrijednost EU-a za liberalnu demokraciju neosporiva je. U ujedinjenoj Europi vladavina prava zamijenila je načelo „tko je jači taj kvači”. U EU-u i dalje ne postoji odgovarajući mehanizam kojim bi se zajamčilo učinkovito očuvanje demokracije i vladavine prava u državama članicama. Usprkos tom nedostatku, ili možda zbog njega, EU predstavlja prvu liniju obrane za liberalnu demokraciju u Europi.

6.   Preporuke za mjere jačanja postojanog civilnog društva u Europi

EGSO potiče sve države članice da poštuju vrijednosti EU-a kako su utvrđene u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i da se suzdrže od pokušaja uspostave „neliberalne demokracije”. Pluralističko i postojano civilno društvo može postojati i obavljati svoju ulogu u zaštiti demokracije samo ako uključenost u politiku ne bude dovodila građane u opasnost. Međutim, ako države članice podlegnu autoritarizmu, EU mora u cijelosti iskoristiti postojeće pravne alate, kao što su postupci zbog povrede prava i okvir za vladavinu prava iz 2014.

6.1.

Državama članicama mora se vrlo jasno poručiti da napuštanje demokracije i vladavine prava nije prihvatljivo u EU-u.

6.2.

EGSO skreće pozornost na postupak iz članka 7. UEU-a koji Vijeću omogućuje da državi članici u slučaju da ozbiljno povrijedi vrijednosti iz članka 2. UEU-a oduzme pravo glasa u Vijeću.

6.3.

EGSO ponavlja svoj poziv koji je uputio zajedno s Europskim parlamentom za uvođenje demokratskog semestra i europskog nadzornog mehanizma za vladavinu prava i temeljna prava (2). EGSO predlaže uspostavu demokratskog pregleda koji bi, između ostalog, odražavao okvirne uvjete za aktivnosti civilnog društva i vodio posebnim preporukama za reformu.

6.4.

Stranke koje se okrenu protiv demokracije treba isključiti iz njihove političke stranke na europskoj razini i kluba zastupnika u Europskom parlamentu.

6.5.

EGSO smatra da je potrebno razmotriti uvođenje mehanizma kojim bi se osiguralo da neprovedba preporuka za reformu može dovesti do korektivnih gospodarskih mjera.

6.6.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije za „zaštitu proračuna EU-a od financijskih rizika povezanih s općim nedostacima u pogledu vladavine prava u državama članicama”kao korak u pravom smjeru (3).

6.7.

Sredstva zadržana u okviru novog mehanizma ne smiju biti na štetu primatelja pomoći civilnog društva, koji trebaju primati potporu izravno na razini EU-a.

6.8.

Bez obzira na to, EGSO kritizira isključivu usmjerenost mehanizma na dobro financijsko upravljanje. Odbor poziva na odredbe kojima bi se omogućilo pokretanje postupaka u slučaju nedostataka u pogledu demokracije i vladavine prava koji nisu izravno povezani s dobrim financijskim upravljanjem.

6.9.

EGSO pozdravlja prijedlog Europske komisije za stvaranje novog klastera u sljedećem VFO-u pod naslovom „Ulaganje u ljude, socijalnu koheziju i vrijednosti”kao doprinos jačanju otpornosti europskog civilnog društva. Osobito pozdravlja uspostavu novog Fonda za pravosuđe, prava i vrijednosti o kojem je EGSO izradio mišljenje (4).

6.10.

EGSO također predlaže da se u novom VFO-u osigura dovoljno fleksibilnosti kako bi se Komisiji omogućilo da poveća potporu za organizacije civilnog društva ako nacionalne vlade smanje ili ukinu njihovo financiranje iz političkih razloga. To dodatno financiranje ne smije podrazumijevati dugoročno zamjenjivanje nacionalnog financiranja, ali treba, po mogućnosti, biti popraćeno nadomjesnim smanjenjem potpore dotičnoj državi članici u drugim područjima.

6.11.

EGSO također naglašava da organizacije i inicijative civilnog društva koje primaju financijska sredstva EU-a u okviru novog VFO-a moraju biti jasno posvećene europskim vrijednostima iz članka 2. UEU-a. Organizacije koje zagovaraju ukidanje demokracije ili vladavine prava, rasizam ili ksenofobiju treba isključiti iz potpore.

6.12.

S obzirom na promjenu ponašanja građana u pogledu sudjelovanja i sve veći rast neformalnih i spontanih inicijativa, EGSO poziva zakonodavna tijela EU-a da dodatno smanje administrativno opterećenje povezano s primjenom i provedbom projekata koji primaju potporu EU-a i njihovim računovodstvenim postupcima i da posebne instrumente potpore učine dostupnima za male inicijative i organizacije.

6.13.

EGSO poziva Europsku komisiju da pruži bolje informacije o postojećim instrumentima potpore za civilno društvo. To bi posebno trebalo biti usmjereno na dionike u udaljenim regijama država članica.

6.14.

Kako bi se poboljšala usklađenost dionika civilnog društva s uvjetima prihvatljivosti za potporu i načelima dobrog financijskog upravljanja, EGSO poziva Europsku komisiju da poveća ulaganje u izgradnju kapaciteta za civilno društvo.

6.15.

EGSO predlaže da se uvedu ili pojačaju instrumenti za prekogranično umrežavanje civilnog društva.

6.16.

EGSO poziva države članice da uvedu mjere podrške organizacijama civilnog društva, a da pritom ne dovedu u pitanje javne usluge i pravedno oporezivanje. Jedna od mjera bila bi, primjerice, uvođenje ograničenog poreznog odbitka za članarine i donacije, pri čemu treba voditi računa o sposobnosti NVO-a za davanje doprinosa.

6.17.

EGSO poziva Komisiju da donese preporuke za bolju provedbu Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika (5) radi vrednovanja volonterstva i građanskog angažmana u profesionalnom životu.

6.18.

EGSO podupire poziv Parlamenta upućen Komisiji da predstavi prijedlog o izradi europskog statuta za uzajamna društva, udruženja i zaklade (6). Komplementarni europski pravni statut ili alternativni sustav formalnog međuinstitucijskog akreditiranja kao prvi korak pomogao bi organizacijama civilnog društva koje više nemaju dovoljnu pravnu zaštitu u državama članicama.

6.19.

EGSO smatra da bi bilo korisno istražiti zašto to pitanje nije riješeno. Istodobno bi trebalo razmotriti uvođenje međuinstitucijskog odobrenja, kao oznake za nevladine organizacije. EGSO bi trebao istražiti tu mogućnost.

6.20.

EGSO poziva institucije EU-a da provode odredbe članka 11. UEU-a i dodatno jačaju participativnu demokraciju na razini Unije uključivanjem predstavničkih udruga i civilnog društva, čime će se ostvariti prijelaz iz savjetovanja u istinski dijalog.

6.21.

Kako bi se spriječio gubitak povjerenja u europske institucije, važno je da europska politika ostvari konkretna poboljšanja u svakodnevnom životu ljudi i da ljudi toga budu svjesni.

6.22.

Za postojano civilno društvo potrebno je dobro društveno okruženje. Nacionalni i europski tvorci politika moraju se pozabaviti time i zajamčiti socijalnu održivost s uključivim sustavima obrazovanja, uključivim rastom, konkurentnim i inovativnim industrijama, tržištima rada koja dobro funkcioniraju, poštenim i pravednim oporezivanjem i učinkovitim javnim službama i sustavima socijalne sigurnosti. U suprotnome će građanski nemiri i suzdržavanje od glasovanja ili porast ekstremizma potkopati temelje liberalne demokracije. Socijalna i gospodarska prava neodvojiva su od građanskih i političkih prava.

6.23.

Kao stupovi koji podupiru civilno društvo, snažni socijalni partneri od ključne su važnosti za stabiliziranje europskih demokracija. Međutim, civilno društvo u svoj svojoj raznolikosti potrebno je za obranu temeljnih europskih vrijednosti.

Bruxelles, 20. ožujka 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Npr. Predmet C-619/18, Komisija protiv Poljske; Predmet u tijeku: C-78/18, Komisija protiv Mađarske.

(2)  SL C 34, 2.2.2017., str. 8.

(3)  SL C 62, 15.2.2019., str. 173.

(4)  SL C 62, 15.2.2019., str. 178.

(5)  COM (2017) 253; SL C 129, 11.4.2018., str. 44.

(6)  Izjava Europskog parlamenta, 10. ožujka 2011..


5.7.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/31


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Put bijele golubice – Prijedlog globalne strategije za izgradnju mira pod vodstvom EU-a”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 228/05)

Izvjestiteljica: Jane MORRICE

Odluka Plenarne skupštine:

15.2.2018.

Pravni temelj:

pravilo 29. stavak 2. Poslovnika

(samoinicijativno mišljenje)

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za vanjske odnose

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

15.1.2019.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

20.3.2019.

Plenarno zasjedanje br.:

542

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

160/3/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Misija mira temelj je na kojem je stvorena Europska unija. Dobitnica je Nobelove nagrade za mir, no ne smije počivati na lovorikama. Naprotiv, kao najveći mirovni projekt modernog doba, EU bi trebao zasluženo stupiti na mjesto globalnog predvodnika i biti uzor za izgradnju mira u Europi i svijetu. S obzirom na ozbiljne egzistencijalne izazove s kojima se Europa danas suočava, sveobuhvatnu obnovu sastava u institucijama EU-a i stotu obljetnicu kraja Prvog svjetskog rata, u povijesti europskih integracija nije bilo boljeg trenutka da EU zauzme vodeću ulogu utirući novi put izgradnje mira diljem svijeta.

1.2.

Inicijativa Put bijele golubice metaforička je i fizička karta puta koji treba slijediti. U okviru te inicijative predlaže se izrada nove dinamične globalne strategije za izgradnju mira pod vodstvom EU-a koja bi bila usmjerena na sprečavanje sukoba, uključivanje civilnog društva i djelotvornu komunikaciju putem obrazovanja i informiranja te uspostavu europskog puta mira, koji bi se prostirao od Sjeverne Irske do Nikozije, u cilju fizičkog uključivanja građana kako bi i oni sudjelovali u mirovnom procesu EU-a i mogli pridonijeti ostvarivanju njegova cilja.

1.3.

Kako bi se to postiglo, EGSO poziva na to da se u vanjskim odnosima u okviru svih mirovnih programa EU-a izdvoje znatno veća sredstva za sprečavanje sukoba te potiče na veću usklađenost i koheziju između politike unutarnje i vanjske trgovine i razvojne pomoći, te razvojne i sigurnosne politike.

1.4.

EGSO odlučno preporučuje veće uključivanje civilnog društva u postupak donošenja odluka, po uzoru na inicijative EU-a za izgradnju mira diljem svijeta (primjerice, program EU PEACE u Sjevernoj Irskoj) koje imaju dodatnu korist od aktivnog sudjelovanja poduzeća, sindikata i volonterskog sektora.

1.5.

Na osnovi uspjeha programa Erasmus, EGSO poziva na znatne komunikacijske napore s ciljem promicanja uloge obrazovanja i informiranja u prenošenju priče o izgradnji mira EU-a, olakšavanja učenja među unutarnjim i vanjskim nevladinim organizacijama i stvaranja brenda „BIJELA GOLUBICA” za mirovne projekte EU-a radi postizanja veće vidljivosti u Europi i inozemstvu.

1.6.

Kako bi se aktivno uključilo građane, EGSO predlaže put mira od Sjeverne Irske do Nikozije, koji bi povezivao ta dva podijeljena otoka na suprotnim stranama Europe. Kao što se vidjeti iz uspjeha kulturnih ruta, primjerice Puta sv. Jakova, putnici se upuštaju na takva putovanja radi hodočašća ili kako bi u interakciji s drugim ljudima otkrili više o različitim kulturama. Putnici će na Putu bijele golubice također saznati više o baštini mira iz koje je iznikla Europska unija.

1.7.

„Bijela golubica” prijevod je imena Kolumban, koje je nosio irski hodočasnik opisan kao zaštitnik europskog jedinstva. On je ujedno i zaštitnik motociklista. Slijedeći njegov izvorni put od Irske do Francuske, Švicarske, Austrije i Italije, Put bijele golubice prolazit će kroz mjesta nekadašnjih ratova i sukoba, kao što su Zapadna fronta, južni Tirol i Balkan. Uključivat će i „virtualnu” stazu u obliku visokotehnološkog povijesnog udžbenika o putu EU-a od rata do mira, kojim se potiče način života i učenja koji počiva na vrijednostima EU-a – poštovanju, toleranciji i uzajamnom razumijevanju.

1.8.

EGSO potiče EU da izradi novu globalnu strategiju za izgradnju mira koja bi uključivala sljedeće:

Prvo tematsko područje – sprečavanje sukoba, civilno društvo, usklađenost

udvostručavanje financijskih sredstava za izgradnju mira u svim relevantnim politikama EU-a, uz usmjerenost na sprečavanje sukoba, pomirbu i međukulturni dijalog kojim se promiču tolerancija i poštovanje u Europi i inozemstvu;

strukturirano uključivanje civilnog društva na svim razinama donošenja odluka u okviru politika i programa za vanjske odnose EU-a koji se odnose na izgradnju mira;

veća kohezija i usklađenost između strategija EU-a u području obrane, razvojne pomoći, trgovine i rješavanja sukoba u svim zemljama svijeta u kojima EU djeluje;

uključivanje komponenti povezanih s izgradnjom mira, europskim građanstvom, uzajamnim poštovanjem i tolerancijom u programe za mlade, kao što su Erasmus i Snage solidarnosti;

veća koordinacija na međuagencijskoj i međudržavnoj razini i razmjena iskustava s lokalnim, nacionalnim i međunarodnim državnim i nedržavnim organizacijama za izgradnju mira.

Drugo tematsko područje – informiranje, komunikacija i obrazovanje

osposobljavanje u području posredovanja, pregovaranja i dijaloga između lokalnih, nacionalnih i međunarodnih nevladinih organizacija za izgradnju mira;

poticaji za učenje i podučavanje o europskoj integraciji, izgradnji mira i građanskom angažmanu u visokoškolskom, srednjoškolskom i osnovnom obrazovanju u cijelom EU-u;

osnivanje europskih centara za izgradnju mira u Belfastu i Nikoziji te središta učenja koja bi povezivala strateška mjesta uzduž Puta bijele golubice;

službeno priznavanje od strane EU-a simbola bijele golubice kao „oznake” svih mirovnih projekata EU-a i veća obveza da se u okviru projekata javnost informira o potpori EU-a;

ulaganje većih napora Europske komisije u obavještavanje javnosti o mirovnim projektima EU-a s pomoću „brenda” Bijela golubica.

Treće tematsko područje – Europski put mira

Osnivanje radne skupine EU-a „Bijela golubica” kako bi se pokrenulo i poduprlo sljedeće:

savjetovanje s lokalnim vijećima, regionalnim tijelima, drugim uspostavljenim rutama, kao što je WesternFrontWay (Put Zapadne fronte), muzejima i kulturnim lokalitetima povezanima s Putom bijele golubice;

tješnja suradnja s međunarodnim organizacijama kao što su UN, Unesco, OESS i Vijeće Europe;

umrežavanje s inicijativama koje se bave maratonom, hodanjem, biciklizmom i motociklizmom te s drugim građanskim inicijativama;

podržavanje zahtjeva organizacije Prijatelji Kolumbana (eng. Friends of Columbanus) Vijeću Europe za službeno priznavanje kao europske kulturne rute koja bi bila dio Puta bijele golubice;

priprema logistike za izgradnju puta koji bi povezivao Irsku s Ciprom, prolazio kroz nekadašnje zone sukoba i granao se prema mjestima koja su dala značajan doprinos miru, kao što su skandinavske zemlje te srednja i istočna Europa;

financijska i tehnička potpora za „virtualni” Put bijele golubice koji bi se kao visokotehnološki povijesni udžbenik budućnosti upotrebljavao u školama i na fakultetima diljem Europe;

potpora za interaktivnu internetsku verziju Puta bijele golubice koja bi povezivala lokacije i središta izgradnje mira, uključujući pripovijedanje, za one koji ne mogu fizički putovati.

2.   Kontekst

2.1.

Ozbiljni izazovi s kojima se Europska unija danas suočava ugrožavaju bit europskog ideala. Porast broja izbjeglica i sve veća imigracija, financijska kriza, stroga štednja, ekstremizam, sigurnosne prijetnje, sve veća politička polarizacija i učinak Brexita uzdrmali su same temelje EU-a. Ako se želi održati najdulje razdoblje mira u Europi, EU ne može odgađati pronalaženje prikladnog odgovora. Imajući u vidu to izrazito nestabilno stanje, EU mora odgovoriti pozitivnim, ambicioznim, kreativnim i konstruktivnim mjerama i vizijom koja je odraz temeljne misije europskog projekta, odnosno promicanja i održavanja mira.

2.2.

Zahvaljujući uspjehu mirovnog projekta EU-a nove generacije Europljana nisu svjesne stvarnosti rata. Podsjećajući građane na svoj začetak, EU oživljava ideal ujedinjavanja koji će povećati njegovu vjerodostojnost, kao i vjerodostojnost njegove misije. Kako bi to postigao, EU mora povećati svoje napore u izgradnji mira, i to ne samo diljem svijeta nego i u samoj Europi. Kroz razmjenu iskustava u rješavanju lokalnih sukoba te postizanju kompromisa i konsenzusa među različitim kulturama, zajednicama i zemljama, EU može ojačati i promicati svoje temeljne vrijednosti slobode, pravde, jednakosti, tolerancije, solidarnosti i demokracije u Europi i inozemstvu.

2.3.

EU bi izvan Europe trebao biti prepoznat kao globalni predvodnik mira, demokracije i ljudskih prava. Međutim, sukobi u Siriji, Afganistanu, Jemenu i šire prisiljavaju nas da kritički razmotrimo odgovor EU-a na humanitarne krize koje su uslijedile nakon vojnog djelovanja. Kako bi ostvario ciljeve i načela za koja se zalaže, moralna je dužnost EU-a – i to izvan okvira geopolitičkih ili gospodarskih interesa – zaštititi živote nevinih žrtava zahvaćenih sukobom, a posebno djece. Financijska sredstva EU-a mogu znatno doprinijeti poboljšanju života u tim zonama, no rezultati su ograničeni. Ako se usredotoči na sprečavanje sukoba u područjima u kojima su mir i sigurnost ugroženi i usko surađuje s civilnim društvom, EU može osigurati veći angažman na lokalnoj razini i povećati vjerojatnost postizanja trajnog mira.

2.4.

Na temelju pretpostavke da se svakim eurom uloženim u mir uštedi sedam eura u troškovima obrane, EGSO potiče EU da u prijedlozima za novi proračun EU-a (VFO 2021. –2027.) prednost da izgradnji mira. Novi europski instrument mirovne pomoći u vrijednosti od 10 milijardi EUR, koji je predložila Europska komisija, trebao bi sadržavati istinski program izgradnje mira, koji bi uključivao aktivno sudjelovanje lokalnih i međunarodnih dionika civilnog društva, uzajamnu razmjenu stručnjaka, središta za prenošenje znanja i strategiju za prenošenje poruke širom svijeta. EGSO također poziva na cjelovitu provedbu Globalne strategije za vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a iz 2016. namijenjene sprečavanju sukoba, promicanju sigurnosti ljudi, rješavanju temeljnih uzroka nestabilnosti i djelovanju u cilju sigurnijeg svijeta.

3.   Kontekst – obilježiti, slaviti, komunicirati

3.1.

U godini obilježavanja stote obljetnice kraja Prvog svjetskog rata građani EU-a odali su počast poginulima, ali su ujedno i razmišljali o cijeni sukoba. Razumijevanjem puta koji je doveo do mira, donositelji politika uče povijesne lekcije, kao i o tome kako su se razvijali mirovni procesi. Obilježavanjem ključnih trenutaka postizanja mira podsjeća se na ostavštinu rata i duh solidarnosti koji je prevladao nakon njega. U predstojećim godinama obilježit će se ključni događaji, kao što su 30. obljetnica pada Berlinskog zida i mira u Libanonu (2019.) i 25. obljetnica Daytonskog mirovnog sporazuma (2020.), dok su 2018. godine obilježene 20. obljetnica Sporazuma na Veliki petak/Sporazuma iz Belfasta i druga obljetnica kolumbijskog mirovnog sporazuma. Isticanjem svoje potpore tim sporazumima EU promiče vrijednost svojih napora diljem svijeta.

3.2.

Kao odraz Europske godine kulturne baštine, pokušaji da se pouke koje je Europa izvukla iz sukoba pretvore u snagu koja će raditi za opće dobro trebaju sadržavati bitnu novu kulturnu komponentu. Visoka predstavnica Europske komisije Federica Mogherini istaknula je kulturnu diplomaciju kao ključan alat za međunarodne diplomatske odnose EU-a. Postoji niz primjera mjera – od zaštite lokacija kulturne baštine do promicanja kulturnog identiteta i jezika – koje doprinose stvaranju stabilnih zajednica u kojima se različite etničke, nacionalne, vjerske ili jezične skupine osjećaju sigurno i spremnije su mirno surađivati. Zasluge kulturne diplomacije u vanjskim odnosima već su priznate, no, s obzirom na sve veću polarizaciju unutar Europe, taj se koncept može u jednakoj mjeri primijeniti i na rješavanje nesuglasica unutar EU-a. Irski hodočasnik iz 6. stoljeća Kolumban (1), opisan kao zaštitnik ujedinjene Europe, predstavlja baštinu, pripovjedno tkivo i kulturnu poveznicu za novu globalnu strategiju EU-a za promicanje zajedničkog razumijevanja i djelovanja kroz mir. U tom pogledu ova inicijativa u svoje ime uvodi međunarodni simbol mira, bijelu golubicu.

4.   Put bijele golubice

Inicijativa Put bijele golubice, u okviru koje se isprepleću moderne metode društvene interakcije i drevni načini širenja informacija, povezivanjem prošlosti, sadašnjosti i budućnosti upućuje EU u novom smjeru.

4.1.    Predvodništvo – vodstvo EU-a u globalnoj izgradnji mira

Aktivnim podupiranjem stvaranja stabilnih, poštenih, pravednih i prosperitetnih društava diljem svijeta, EU čini više od promicanja mira. Iako napori EU-a možda ne polučuju uvijek željeni uspjeh, promicanjem vrijednosti EU-a zemlje koje se suočavaju sa sukobima potiču se da se odmaknu od nasilja. Program EU PEACE u Sjevernoj Irskoj i potpora EU-a kolumbijskom mirovnom procesu vrijedni su primjeri. Drugi je model djelovanja Strategija EU-a za mlade iz 2015. godine kojom se nastoji osigurati da mladi ljudi u EU-u ne budu marginalizirani. Jednako tako, EU bi mogao postati predvodnik u globalnoj izgradnji mira postizanjem veće usklađenosti i kohezije između svojih strategija za kulturu, obranu, razvojnu pomoć, trgovinu i rješavanje sukoba, kao i s međunarodnim agencijama.

4.2.    Davanje primjera – putem informiranja, komunikacije i obrazovanja

Pružanjem primjera i promicanjem svojih temeljnih vrijednosti, EU može imati predvodničku ulogu u kreativnijem provođenju strategija za informiranje, komunikaciju i obrazovanje. Razmjena iskustva među lokalnim akterima izgradnje mira u Europi i šire izuzetno je važna. Od ključne je važnosti uspostavljanje europskih mirovnih centara za osposobljavanje u području posredovanja, pregovora, dijaloga i postizanja konsenzusa, kako je predloženo u prethodnim mišljenjima (2), kao i rad u partnerstvu s akterima izgradnje mira iz civilnog društva. Prikazujući svoj rad uz pomoć obrazovnih i informativnih programa koji imaju dovoljno resursa i jasne ciljne skupine, EU povećava razumijevanje svoje uloge i građanima obrazlaže svoje napore, čime ukazuje na vrijednost multikulturnog djelovanja i doprinosi vraćanju vjere u osnovnu zamisao na kojoj počiva europski projekt.

4.3.    Osobno iskustvo – kulturna ruta dostupna svima

4.3.1.

Ovaj trajni put mira, od Sjeverne Irske do Nikozije, potaknut će ljude iz svih društvenih sredina na fizičke i mentalne napore za sklapanje novih prijateljstava i upoznavanje osoba koje žele podijeliti svoje iskustvo u vezi sa sukobima. Protežući se preko 5 000 km kroz Europu, ova kulturna ruta, koja slijedi Kolumbanove stope, granat će se izvan izvorne rute tog hodočasnika od Irske do Italije kako bi obuhvatila mjesta na kojima su rat i sukobi ostavili duboke tragove, kao što su Zapadna fronta, južni Tirol i Balkan, povezujući usput ljude i lokacije. Putnici će slušati priče o trajnoj ostavštini sukoba, ali i kao najvažnije, o mehanizmima za postizanje mira. Uzduž Puta bijele golubice uspostavit će se i središta za učenje i poveznice sa sjevernom, istočnom, središnjom i južnom Europom, što će putnicima omogućiti da odaberu svoje rute i posjete koliko god lokacija žele. Poticalo bi se širenje tih poveznica unutar i izvan EU-a, čime bi se uvažili ne samo fizički putovi već i kulturne veze, primjerice poveznice sa Škotskom, naročito s otokom Iona, kao i veze za izgradnju mira s mjestima kao što su Ukrajina i Bliski istok. Moglo bi se pronaći i načine za povezivanje s drugim već poznatim stazama, kao što je Put svetog Jakova.

4.3.2.

Put bijele golubice uključivat će internetski portal koji će omogućiti virtualno i interaktivno iskustvo, uz audiovizualne komponente sa svake fizičke lokacije i iste povijesne priče koje se mogu čuti na putovanju, za osobe kojima mobilnost ne dopušta hodanje Putom bijele golubice. Virtualna staza upotrebljavala bi se kao obrazovni alat za podučavanje o izgradnji mira u školama te kao dodatni poticaj za kreativnost i razumijevanje na temelju relevantne lokalne povijesti i potencijalnih poveznica sa stazom kako bi se diljem EU-u i šire potaknulo opće poistovjećivanje s tom ostavštinom. Ta staza, nastala na temelju tehnologije za obuku kadeta na području civilne zaštite i sprečavanja sukoba, omogućuje virtualno iskustvo sukoba i izgradnje mira. Kao tehnološki udžbenik, to bi zadovoljilo obrazovne potrebe digitalnog doba i dopunilo stare tehnike poučavanja koje daju više prostora onima koji vode ratove nego onima koji grade mir.

5.   Novi proračun EU-a (VFO) za što veće uključivanje inicijativa izgradnje mira i civilnog društva

5.1.

Premda u potrazi za rješenjima za izgradnju mira ne postoje jednostavni odgovori, postoje načini da se strategije i prioriteti promijene kako bi se ublažile najgore posljedice sukoba. Izrada novog proračuna EU-a vrijedna je prilika da se to učini osiguravanjem „koherentnosti, koordinacije i komplementarnosti” između politika EU-a za izgradnju mira, kao i unutar Europske komisije, u kojoj složenost struktura otežava praktičnu koordinaciju između ESVD-a i drugih. Slično tome, mora postojati usklađenost između politika EU-a u području trgovine, razvojne pomoći, sigurnosti i razvoja te se mora uvažiti potreba za povezivanjem politike i prakse između institucija EU-a, država članica i drugih glavnih donatora.

5.2.    Usmjerenost na sprečavanje sukoba

U prijedlozima za novi proračun EU-a za razdoblje 2021. –2027. koji se odnose na vanjsko djelovanje mora se dati veći prioritet izgradnji mira. Ti prijedlozi uključuju povećanje od 40 % za sigurnost, odnosno povećanje na 4,8 milijardi EUR, novi Fond za obranu u vrijednosti od 13 milijardi EUR, 6,5 milijardi eura za vojnu mobilnost u okviru Instrumenta za povezivanje Europe i povećanje financijskih sredstava za vanjsko djelovanje za 26 %, odnosno na 120 milijardi EUR. I najvažnije, prijedlog Europske komisije o uspostavi „izvanproračunskog” Europskog instrumenta mirovne pomoći u vrijednosti od 10,5 milijardi EUR za zajedničko djelovanje u zemljama koje nisu članice EU-a idealno je sredstvo kojim će se osigurati da djelovanje EU-a uistinu bude usmjereno na sprečavanje sukoba. EU je 2017. godine donio uredbu kojom se uspostavlja nova potpora u okviru Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru za poticanje izgradnje kapaciteta vojnih aktera – izgradnja kapaciteta kao potpora sigurnosti i razvoju. Europski ured za vezu za izgradnju mira (EPLO) redovito upozorava na to i na potrebu za većim doprinosom civilnog društva.

5.3.    Uključivanje civilnog društva – usmjerenost na žene i mlade

Sve se više prihvaća činjenica da civilno društvo ima ključnu ulogu u osiguravanju djelotvornosti i dugoročne održivosti svake strategije za izgradnju mira. Suradnja s lokalnim akterima služi boljem razumijevanju sukoba odozdo prema gore, ali i jačanju osjećaja odgovornosti za mirovni proces na lokalnoj razini jer takva suradnja doprinosi promicanju pozitivnog djelovanja i izgradnji mira uz uvažavanje okolnosti sukoba. U Rezoluciji UN-a br. 2419 ističe se uloga mladih u pregovorima i provedbi mirovnih sporazuma, kao i u Rezoluciji UN-a br. 1325 o ulozi žena. Djelovanje sindikata i poduzeća, velikih ili malih, također je ključno u mobilizaciji civilnog društva. Ranjive skupine, posebice žrtve, moraju primiti stručnu pomoć, a važna je i izgradnja dobrosusjedskih odnosa u zajednici i na radnom mjestu. „Strukturiranim dijalogom” između EU-a i civilnog društva također se uspostavljaju potpuno nove i trajne veze, što dokazuje rad EGSO-a u odnosima s europskim susjedima u Africi, Aziji i šire.

5.4.    Podizanje razine osviještenosti u EU-u

Budući da građani nisu dovoljno svjesni napora EU-a na području izgradnje mira, u novom se proračunu mora staviti veći naglasak na strategije informiranja, komunikacije i obrazovanja, a posebno na uporabu tradicionalnih i društvenih medija. Zabrinutost u pogledu opasnosti društvenih medija i potencijalnih prijetnji demokraciji opravdana je, no mediji se nedovoljno upotrebljavaju u cilju poticanja pozitivnih promjena. U novom proračunu EU-a potrebno je izdvojiti veća sredstva za mirovno novinarstvo, kulturnu diplomaciju i međukulturni dijalog. Osim toga, i obrazovanje ima važnu ulogu jer se djecu i mlade podučava da razlike treba ne samo prihvaćati već i poštovati, kao što se može vidjeti na primjeru posebnog tijela za programe EU-a i pokreta integriranog obrazovanja u Sjevernoj Irskoj.

5.5.    Razmjena najboljih praksi

EU je stekao bogato iskustvo na područjima kao što su jugoistočna Azija, Bliski istok, Srednja Amerika, Balkan i supsaharska Afrika. Neka od tih iskustava bila su izuzetno uspješna, a neka manje. Na temelju iskustava stečenih u prošlosti EU mora poštovati i promicati etički pristup u djelovanju, kao primjerice u Inicijativi za transparentnost ekstraktivnih industrija (3), kojom se poticanjem potpuno participativnih postupaka u koje je uključeno civilno društvo doprinosi suzbijanju eksploatacije i korupcije te promicanju dobrog upravljanja. Ta iskustva, i dobra i loša, trebaju poslužiti za oblikovanje politika. Iako ne postoji jedinstveno rješenje, neka su temeljna načela zajednička zonama sukoba, a to se ne može zanemariti. Razmjena iskustava trebala bi biti čvršće uspostavljena, posebno između unutarnjeg i vanjskog djelovanja EU-a, u okviru kojega dosad nije bilo sustavnog pristupa zajedničkom učenju. To predstavlja propuštenu priliku i veliku političku manu koja se mora odstraniti.

5.6.    Daljnji koraci

Stogodišnjica sjećanja na rat i slavljenje mira i kulturne baštine savršena je prilika da EU ponovno dokaže svoju vrijednost u svijetu, ne samo kao gospodarska sila nego i kao globalni predvodnik u izgradnji, osiguravanju i promicanju mira. Usredotočujući se na mir pred terorističkim prijetnjama u Europi i inozemstvu, EU može posegnuti za vlastitim iskustvom kao primjerom onoga što se može postići, ali se mora trajno njegovati, kako bi se poticao međukulturni dijalog, tolerancija, solidarnost i uzajamno poštovanje.

Postavljanjem putokaza za globalnu strategiju za izgradnju mira pod vodstvom EU-a, uz fizičku i virtualnu stazu mira za putnike, inicijativa Put bijele golubice služi kao simbol koji pokazuje kako živjeti, učiti i povezati se u sve globaliziranijem svijetu. Ljudi, mladi i stari, iz različitih socioekonomskih, generacijskih, vjerskih, kulturnih i društvenih sredina, te iz udaljenih krajeva EU-a i šire, upoznat će različite kulture i tradicije te izgraditi nove veze na temelju većeg razumijevanja vrijednosti EU-a.

Koristeći se simbolom bijele golubice za označivanje puta, Put bijele golubice bio bi ne samo baština izgradnje mira EU-a diljem svijeta već i nova vizija za EU te poruka nade u sve težim vremenima.

Kad ima volje za izgradnju mira, ima i načina: Put bijele golubice.

Bruxelles, 20. ožujka 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Irski hodočasnik iz 6. stoljeća Columbanus kojeg je osnivač EU-a Robert Schuman opisao kao „zaštitnika svih onih koji žele izgraditi ujedinjenu Europu”.

(2)  Mišljenje EGSO-a „Mirovni proces u Sjevernoj Irskoj”, 23.10.2008. (SL C 100, 30.4.2009., str. 100.).

Mišljenje EGSO-a „Uloga EU-a u izgradnji mira u okviru vanjskih odnosa: najbolje prakse i perspektive”, 19.1.2012. (SL C 68 6.3.2012., str. 21.).

(3)  Kao što je navedeno u mišljenju EGSO-a „Osiguranje uvoza osnovnih proizvoda za EU – kroz sadašnju trgovinsku politiku EU-a i s njom povezane politike”, 16.10.2013. (SL C 67, 6.3.2014., str. 47.).


5.7.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/37


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Uzimanje u obzir stavova europskih građana u cilju održive budućnosti (Sibiu i šire)”

(2019/C 228/06)

Izvjestitelji: Vladimíra DRBALOVÁ

Peter SCHMIDT

Yves SOMVILLE

Odluka Predsjedništva Odbora:

16.10.2018.

Pravni temelj:

pravilo 29., stavak 2. Poslovnika

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

20.3.2019.

Plenarno zasjedanje br.:

542

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

217/6/8

Uzimanje u obzir stavova europskih građana u cilju održive budućnosti

1.   Uvod

1.1.

Zahvaljujući raznolikosti među članovima, EGSO predstavlja most između institucija EU-a i njegovih građana te bi u tom svojstvu htio predložiti svoju ambicioznu viziju budućnosti, u kojoj Europa postaje globalni predvodnik u održivom razvoju.

1.2.

Osnivanje Europske unije jedan je od najuspješnijih mirovnih, socijalnih i gospodarskih projekata u europskoj povijesti. Naša je Europa utemeljena na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, nediskriminacije, tolerancije, pravde, solidarnosti i ravnopravnosti žena i muškaraca, demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina. (1) Te vrijednosti moraju ostati u središtu budućeg razvoja i politika EU-a.

1.3.

Sedam desetljeća mira i stabilnosti u Europi predstavljaju povijesni uspjeh izvanrednih razmjera. To su omogućili europski projekt i izgradnja Europske unije, koji su stvorili uniju među narodima Europe i, korak po korak, povezali europske države osjećajem zajedničke svrhe. To objašnjava trajnu privlačnost EU-a u očima zemalja kandidatkinja i zemalja koje sudjeluju u politici susjedstva EU-a. Međutim, Europa mora biti spremna na nova geopolitička kretanja. EGSO bi trebao imati ulogu u podizanju svijesti o tome da se mir ne može zauvijek uzimati zdravo za gotovo.

1.4.

U središtu europske integracije nalazi se jedinstveno tržište, sa svim svojim gospodarskim, socijalnim i ekološkim aspektima. Stoga bi ono trebalo biti u stanju stvoriti održiv rast i inovacije, privući ulaganja i poticati održivu konkurentnost europskih poduzeća na globaliziranim tržištima. Međutim, važno je i priznati da pozitivan učinak jedinstvenog tržišta nije ravnomjerno raspoređen i da njegovo bogatstvo ne donosi korist svim građanima.

1.5.

Održiv rast znači da se rast ne bi trebao temeljiti samo na kvantiteti nego i u još većoj mjeri na kvaliteti, a to podrazumijeva: (i) neeksploataciju okoliša i radne snage, (ii) pravedne životne uvjete, (iii) gospodarski rast koji se mjeri ne samo godišnjim prometom već i prikupljenim bogatstvom i njegovom distribucijom, (iv) zadovoljavanje potreba svih bića u okvirima mogućnosti planeta, (v) razvijanje gospodarstava koja nam omogućuju prosperitet bez obzira na to rastu li ili ne i (vi) zatvoren tok prihoda između kućanstava, poduzeća, banaka, vlada i trgovine, u okviru kojeg se uvažavaju potrebe društva i okoliša. Energija, materijali, prirodni svijet, ljudsko društvo, moć i bogatstvo koje dijelimo – sve to nedostaje u postojećem modelu. Neplaćeni rad njegovatelja – uglavnom žena – zanemaruje se iako nijedno gospodarstvo bez njih ne bi moglo funkcionirati. (2)

1.6.

S druge strane, održiva konkurentnost model je kojim se uspostavlja ravnoteža između gospodarskog blagostanja, pitanja okoliša i socijalne uključivosti. U tom kontekstu Indeksom globalne konkurentnosti, prilagođenim kako bi se u obzir uzela održivost, potrebno je obuhvatiti dvije nove dimenzije: okoliš i društvo. (3)

1.7.

Bit Europe čine četiri slobode, odnosno sloboda kretanja proizvoda, građana, usluga i kapitala, koje zajedno omogućuju trgovinu i gospodarski razvoj, zapošljavanje, kreativnost i inovacije te razmjenu vještina i razvoj infrastrukture u udaljenim područjima. Ekonomske slobode i pravila tržišnog natjecanja koji dobro funkcioniraju idu ruku pod ruku s temeljnim socijalnim pravima, ali ih ne smiju ugrožavati.

1.8.

S druge strane, EU se i dalje suočava s izuzetnim unutarnjim i vanjskim gospodarskim, socijalnim, okolišnim i političkim izazovima (4) koji predstavljaju prijetnju njegovom postojanju: protekcionizam na jedinstvenom tržištu, socijalne nejednakosti, populizam, nacionalizam i ekstremizam (5), kao i velika previranja na geopolitičkoj sceni i znatne tehnološke promjene.

1.9.

Ubrzane klimatske promjene, nagli gubitak biološke raznolikosti, drugi rizici za okoliš i kolektivni neuspjeh u osiguravanju uspješnih politika također su velika prijetnja europskom stanovništvu, gospodarstvu i ekosustavima. Zato nam je potrebna odvažna strategija EU-a za provedbu Programa UN-a do 2030. Ravnopravnija društva bolje postupaju prema okolišu i u boljem su položaju da postupno postanu održivija.

1.10.

Jasno je da je potrebno odgovoriti na zahtjev građana diljem Europe za kvalitetnim radnim mjestima, a naročito u regijama s visokom stopom nezaposlenosti, posebno među mladima, ili u regijama zahvaćenima strukturnim promjenama. To svima – institucijama, vladama, socijalnim partnerima i drugim organizacijama civilnog društva – nameće obvezu da redefiniraju održivu Europu kako bi se poticalo stvaranje kvalitetnih radnih mjesta.

1.11.

Hitno je potrebno poboljšati pristup tržištima rada jačanjem poveznice između stvaranja kvalitetnih radnih mjesta i poboljšanja obrazovnog sustava kako bi se stvorili odgovarajući skupovi vještina, na primjer s pomoću dvojnog sustava.

1.12.

Socijalna i ekološka dimenzija isprepletene su, a gospodarstvo mora omogućiti društvenu, gospodarsku i kulturnu obnovu, među ostalim promicanjem i razvijanjem ključnih vještina i većom diversifikacijom. Program UN-a do 2030. mora potaknuti privatni sektor da doprinese postizanju gospodarskih, socijalnih i ekoloških ciljeva održivog razvoja, čime bi se poticalo pravedno i održivo povećanje dobrobiti za sve, kao i zaštita socijalnih, ljudskih i radničkih prava. (6)

1.13.

U svim politikama EU-a mora se uvažiti i kulturna dimenzija europskog projekta, u svoj svojoj raznolikosti. To podrazumijeva razumijevanje i promicanje kulturne baštine, integraciju kulturne i kreativne dimenzije u obrazovanje i podupiranje suvremenog stvaralaštva kao pokretača kohezije i razvoja.

1.14.

Održivost je proces okrenut budućnosti, koji mora voditi čvrsta politička volja i odlučnost da se stvori održiva Europska unija usmjeravanjem naših gospodarstava prema otpornoj i kooperativnoj, resursno učinkovitoj, niskougljičnoj i socijalno uključivoj budućnosti (7), pri čemu se ponašanje, djelovanje i odluke vlada, poduzeća, radnika, građana i potrošača temelje na njihovom odgovornom utjecanju na gospodarstvo, okoliš i društvo.

EGSO prije svega poziva na sveobuhvatnu strategiju za održivost u provedbi Programa održivog razvoja do 2030., osiguranu ambicioznim proračunom EU-a.

Konkurentnost i održivost nisu u suprotnosti, pod uvjetom da socijalni i okolišni aspekti budu sastavni dio definicije konkurentnosti. Konkurentnost se ne smije određivati samo na temelju količine i cijene već, po mogućnosti, i uvažavanjem europskih vrijednosti, kvalitete i održivosti, u sklopu u potpunosti razvijenog i funkcionalnog jedinstvenog tržišta.

Europi je potreban novi model rasta, koji je kvalitativno različit od dosadašnjeg, socijalno uključiviji i ekološki održiv te koji može poticati i podupirati konvergenciju digitalne i ekološke tranzicije u našim zemljama i društvima.

Održivo ulaganje ključan je instrument za poticanje i promicanje procesa kojim se jača vodeća uloga Europe na putu prema održivom društvu. Njime se moraju poticati otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, obnovljiva energija, obrazovni sustavi, dostupan i cjenovno pristupačan zeleni javni prijevoz, ekološki osmišljena digitalna tehnologija, istraživanje i inovacije.

Europska poduzeća moraju ispuniti svoju ulogu i svoje odgovornosti te djelovati kao predvodnici u očima ostatka svijeta ako se konkurentnost i gospodarska održivost našeg europskog sustava redefiniraju tako da uvažavaju granice jedinog planeta koji imamo.

2.   Europa građana

2.1.

Europski građani Europu sve manje smatraju rješenjem, a sve više problemom. Nacionalizam i protekcionizam aktualne su prijetnje. Europa, koja se suočava s gubitkom osjećaja identiteta i vrijednosti te koja je u svom projektu zanemarila kulturnu dimenziju, sada ne uspijeva pronaći prikladne odgovore za pitanja koja se javljaju na lokalnoj i globalnoj razini.

2.2.

Izuzetno je važno uvažiti legitimna pitanja građana, a posebno mladih, i povećati njihovo sudjelovanje u demokratskim procesima. Od presudne je važnosti poboljšati i reformirati postojeće participativne mehanizme i postupke savjetovanja EU-a. Pitanja mladih ugrađena su u europski stup socijalnih prava, UN-ov Program održivog razvoja do 2030. i njegove ciljeve održivog razvoja, kao i u druge programe.

Strukturirani građanski dijalog mora postati istinski alat demokratskog sudjelovanja kako je predviđeno člankom 11. stavkom 1. i stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). (8)

Kao institucionalni predstavnik organiziranog civilnog društva EU-a, EGSO će nastaviti sa svojom aktivnom ulogom u procesu kreiranja politika.

Europska građanska inicijativa predviđena člankom 11. stavkom 4. UEU-a, koja predstavlja prvi transnacionalni participativni alat u svijetu, također treba dodatnu potporu i unapređenje. EGSO se bori za jednostavnija i razumljivija pravila njezine provedbe, (9) a djeluje i kao posrednik između Komisije i građana, posebno organizacijom godišnje konferencije na Dan europske građanske inicijative i pružanjem pomoći i podrške organizatorima europskih građanskih inicijativa.

Mlade je potrebno angažirati kako bi sudjelovali u europskom političkom procesu(10) i to promicanjem šireg građanskog angažmana, među ostalim putem glasanja, volontiranja, učlanjivanja u organizacije mladih i sudjelovanja u demokraciji na radnom mjestu i socijalnom dijalogu. (11) EGSO će u svojim aktivnostima poticati sudjelovanje mladih i organizirati događanja usmjerena na mlade ljude, kao što je inicijativa „Tvoja Europa, tvoje mišljenje”i nagrada za mlade poduzetnike.

Potrebno je poduzeti mjere kojima će se osigurati veća odgovornost i transparentnost u postupku odlučivanja institucija EU-a i nacionalnih vlada, pri čemu je potrebno uključiti i regionalnu i lokalnu razinu kako bi se dobila podrška građana. Primjer takve mjere bila bi reforma metoda rada Vijeća s ciljem povećanja transparentnosti i rješavanje pitanja odgovornosti i transparentnosti povezanih s raširenom upotrebom zatvorenih „trijaloga”prije usvajanja akata u prvom i drugom čitanju redovnog zakonodavnog postupka. (12) (13)

Potrebno je uspostaviti institucionalne mehanizme kako bi se povećao utjecaj mišljenja EGSO-a u procesu osmišljavanja politika i donošenja odluka u EU-u, i to primjerice intenzivnijim praćenjem daljnjih mjera koje se poduzimaju u vezi s mišljenjima Odbora i sklapanjem sporazuma o suradnji s Vijećem EU-a kako bi se radnim skupinama Vijeća osiguralo, među ostalim, sustavno pružanje informacija o mišljenjima Odbora.

Od izuzetne je važnosti zadobiti podršku javnosti za provedbu UN-ova Programa održivog razvoja do 2030. za novi socijalni dogovor.

3.   Socijalna Europa

3.1.

Europski socijalni model trebao bi svim građanima pružiti čvrstu i pravednu zaštitu te istovremeno ublažiti siromaštvo i svima pružiti priliku da se u potpunosti ostvare. Pristojnim prihodima trebalo bi smanjiti jaz između bogatih i ugroženih osoba te osigurati kvalitetne životne uvjete. Svi bi trebali imati koristi od prednosti koje proizlaze iz pristojnih radnih standarda, jednakosti, veće dobrobiti i smanjenja razlika u zdravlju unutar i između zemalja i generacija. Socijalna uključenost i zaštita, visokokvalitetna radna mjesta, rodna jednakost, kvalitetno, cjenovno pristupačno i dostupno javno zdravstvo i zdravstvena skrb, pristup cjenovno pristupačnom kvalitetnom stanovanju, okolišna pravda, visokokvalitetno javno obrazovanje i jednak pristup kulturi – to moraju biti glavna načela prema kojima se vode nacionalni i europski politički programi.

Neophodan je nov „socijalni dogovor”koji bi svim građanima ponudio pravednije i ravnopravnije društvo. Stoga EGSO poziva na program socijalnih mjera kako bi se Program UN-a do 2030. prenio na sve razine.

EGSO poziva na opće poboljšanje obrazovnih sustava i veća ulaganja u njih te podupire univerzalno pravo na cjeloživotno učenje koje ljudima omogućuje da stječu vještine, da se prekvalificiraju i usavršavaju. Povećanje ulaganja u institucije, politike i strategije koje će podupirati građane kroz tranzicije u okviru budućnosti rada i provedba transformativnog i mjerljivog programa za rodnu ravnopravnost elementi su koji bi trebali imati široku podršku. (14)

Javnim politikama i zakonodavnim mjerama mora se osigurati da svi europski građani i osobe koje borave u Europi uživaju jednaku razinu zaštite i mogu ostvarivati svoja temeljna prava i slobode. EU mora poboljšati svoje politike i mjere kako bi se osigurala rodna ravnopravnost, a mora i osigurati da sve osobe koje se suočavaju s višestrukim oblicima diskriminacije imaju jednake mogućnosti u društvu.

U kontekstu sve veće zabrinutosti zbog razlika u napretku koji ostvaruju države članice, mjere kojima će se osigurati minimalna plaća i minimalni dohodak, u sklopu procesa socijalne konvergencije u EU-u, mogle bi biti važan element socijalne zaštite. Time bi se doprinijelo postizanju pristojnog životnog standarda u svim zemljama, ali i podupiranju rasta i jačanju konvergencije, odnosno izbjegavanju povećanja razlika, unutar EU-a(15)

Za održivu tranziciju potrebna su ulaganja u učinkovite i integrirane sustave socijalne zaštite koji nude kvalitetne usluge. (16)

Socijalni dijalog i čvrsti sustavi kolektivnog pregovaranja između socijalnih partnera trebali bi biti glavni alati za predviđanje i upravljanje tranzicijama i promjenama.

Gore navedene mjere trebale bi pridonijeti uspostavi jednakih uvjeta kako bi se olakšala potpuna provedba jedinstvenog tržišta.

4.   Održiv okoliš

4.1.

Rizici u pogledu okoliša i dalje zauzimaju najvažnije mjesto u rezultatima godišnje Ankete o percepciji globalnih rizika. Ove su godine tri rizika u pogledu okoliša bili među pet rizika za koje se smatra da su najrealniji i među četiri rizika za koje se smatra da će imati najveći učinak. Najveću zabrinutost izaziva rizik od ekstremnim meteoroloških pojava, ali su ispitanici sve više zabrinuti i zbog neuspješnosti politike za zaštitu okoliša: zabrinutost u vezi s „neuspjehom na području ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima”smanjila se nakon Pariškog sporazuma, no ove je godine opet na drugom mjestu kad se prosuđuje učinak. (17)

4.2.

Na mrtvom planetu neće biti ni života, ni radnih mjesta ni poduzetništva. Nagli gubitak biološke raznolikosti i klimatske promjene stoga znači da je neophodno da EU stvara visokokvalitetna radna mjesta (18) i osigura rješenje koje bi donijelo korist poslodavcima, radnicima i drugim predstavnicima civilnog društva. Odgađanje prilagodbe ili izostanak ikakvog djelovanja mogli bi znatno povećati ukupni trošak klimatskih promjena, (19) kao i njihov smrtonosni učinak na biološku raznolikost, uključujući ljudska bića.

4.3.

O nacrtu europskog pakta za financiranje klimatskih mjera raspravlja se već nekoliko godina, a rasprava i dalje teče. Taj bi pakt EU-u omogućio da zadrži vodeći položaj u području održivog razvoja i borbe protiv klimatskih promjena. (20)

Tom se strategijom mora osigurati da se barem Pariški sporazum treba u potpunosti i odmah provesti te da se on mora odražavati u usklađivanju ciljeva EU-a u pogledu smanjenja emisija za 2030. i 2050., uz obavezu da se porast temperature ograniči na najviše 1 °C, kao i u ambicioznim klimatskim politikama EU-a, uključujući brzo postupno ukidanje korištenja svih fosilnih goriva, pri čemu se s koncepta energetske učinkovitosti prelazi na apsolutno smanjenje potrošnje energije. EU bi trebao ubrzati pravedan i održiv prelazak na najvišu moguću razinu opskrbe obnovljivom energijom (21) koja je čista, cjenovno pristupačna, podupire vlasništvo zajednice te ne uzrokuje energetsko siromaštvo i ne ugrožava održivu konkurentnost europskih poduzeća na globalnoj razini.

Paktom o financiranju klimatskih mjera moraju se obuhvatiti svi aspekti klimatske politike, kao što su pravedna tranzicija radi ublažavanja učinaka promjena i naknađivanja štete i gubitaka te konkretne politike za prilagodbu klimatskim promjenama.

EGSO ponovno poziva na razradu sveobuhvatne prehrambene politike (22) u EU-u u cilju osiguravanja zdrave prehrane iz održivih prehrambenih sustava, uz povezivanje poljoprivrede s ishranom i uslugama ekosustava te osiguravanje lanaca opskrbe kojima se štiti javno zdravlje svih segmenata europskog društva. Od ključne je važnosti pravedna raspodjela dodane vrijednosti u lancu opskrbe hranom.

Poljoprivreda bi mogla biti dio rješenja za ublažavanje klimatskih promjena (kružno gospodarstvo, skladištenje CO2 itd.) jer poljoprivredne površine pokrivaju golem dio europskog teritorija. Povrh toga, održiva poljoprivreda ima važnu ulogu u održavanju socioekonomske strukture u ruralnim područjima.

EU mora pretvoriti linearno gospodarstvo u kružno gospodarstvo bez emisija ugljika. Politike kružnog gospodarstva trebale bi osigurati da ciklusi budu trajni, kratki, lokalni i čisti. Ti su krugovi u pojedinim industrijskim djelatnostima često dugi. (23)

Potrebno je uspostaviti zajedničke standarde za osiguravanje čistog zraka i vode i za zaštitu naših oceana te osigurati njihovu primjenu. Moraju se provesti ambiciozne mjere kako bi se zaustavilo krčenje šuma i gubitak biološke raznolikosti u Europi i svijetu te kako bi se zaustavilo neodrživo iskorištavanje prirodnih resursa, i na globalnom jugu. Potrebno je poduzeti mjere kako bi se količina europske potrošnje uskladila s kapacitetom proizvodnje Zemlje, među ostalim i uz pomoć provedbe strategija dostatnosti. (24)

5.   Jačanje uloge europskog poslovanja kao globalnog predvodnika na području održivosti

5.1.

Poslovanje omogućuje razvoj društva i okoliša, a održiva konkurentnost nužan je preduvjet kako bi poduzeća mogla ostvariti svoju ulogu u društvu. Poduzeća sve više posluju na održiv način, na temelju vlastitih specifičnih okolnosti i resursa te u suradnji sa svojim dionicima, kako bi pratila, ocjenjivala i izvještavala o utjecaju poslovanja na socijalnu zaštitu te zaštitu okoliša i potrošača, kao i na ljudska prava. Europa bi stoga u svojim politikama trebala zauzeti pristup koji je u skladu s njezinom ambicijom da preuzme vodeći položaj u održivom razvoju. Među poduzećima u Europi već postoje predvodnici, ali oni moraju biti ambiciozniji i proširiti svijest o održivosti na sve lance vrijednosti, uz posebne poticaje za MSP-ove.

5.2.

Mnoštvo novih modela mijenja odnos između proizvođača, distributera i potrošača. Neki od tih novih modela (primjerice, funkcionalna ekonomija, ekonomija dijeljenja i odgovorno financiranje) nastoje riješiti druge ključne izazove za ljude i planet koji su od presudne važnosti za održiv razvoj, kao što su socijalna pravda, participativno upravljanje te očuvanje resursa i prirodnog kapitala.

Četvrta industrijska revolucija, koja je u tijeku, radikalno mijenja svjetsko gospodarstvo, a osobito proizvodnju i usluge povezane s industrijom. Europi je potrebna istinska digitalna transformacija kako bi ponovo postigla održivu konkurentnost na globalnoj sceni i osigurala održiv rast i radna mjesta. Europi je potrebna sveobuhvatna promjena kako bi postala najdinamičnija digitalna regija na svijetu, pri čemu je potrebno uzeti u obzir globalnu prirodu digitalnog gospodarstva i integraciju poslovanja u globalne vrijednosne lance.

Podupiranje inovativnih modela Europskoj uniji daje priliku da preuzme vodeću ulogu na polju inovativnih održivih gospodarskih modela koji neraskidivo povezuju načela gospodarskog blagostanja, kvalitetne socijalne zaštite i ekološke održivosti te definiraju „europski žig”.

Europska poduzeća moraju ostati pokretači inovacija i kreativnosti te poštovati visoke standarde u području rada, potrošača i okoliša u cijeloj Europi. Unatoč važnosti kreiranja pametnih politika i dobrog upravljanja u utvrđivanju ispravnog okvira, poduzeća, sa svojim radnicima, su ta koja u uskoj suradnji sa znanstvenicima i istraživačima osmišljavaju inovacije i rješenja kao odgovor na potrebe društva.

Poslovno okruženje koje omogućuje da se pripremi za budućnost utemeljeno je na otvorenim tržištima i poštenom tržišnom natjecanju, pri čemu su socijalni i okolišni aspekti dio definicije, ono također osigurava poticajne i povoljne uvjete za poslovanje.

Potrebno je osigurati smjernice i potporu kako bi se svim poduzećima, a naročito MSP-ovima, omogućilo prihvaćanje digitalizacije te kako bi se uz pomoć podizanja svijesti, poticanja financiranja, podupiranja istraživanja i razvoja i ulaganja u odgovarajuće vještine promijenili nezadovoljavajući trendovi u pogledu ulaganja u tehnologiju i inovacije.

6.   Slobodna i pravedna trgovina

6.1.

Trgovinska politika EU-a ključan je čimbenik koji se primjenjuje na EU u cjelini i koji ujedinjuje sve države članice. Trgovinska politika doprinijela je povećanju prosperiteta u EU-u na temelju trgovinske razmjene s brojnim partnerima. Danas je EU vodeća sila svjetske trgovine, uz više od 30 milijuna radnih mjesta povezanih s međunarodnom trgovinom, (25) važnu ulogu u trgovini uslugama i znatne trgovinske viškove u trgovini robom, primjerice sa SAD-om (više od 107,9 milijardi EUR tijekom prvih 11 mjeseci 2018.). Istodobno, EU putem trgovine utjelovljuje i promiče vrijednosti socijalne uključenosti i zaštite okoliša koje su presudne za ostvarivanje održive globalizacije – odnosno vid globalizacije koji će biti od koristi ne samo velikim poduzećima i ulagačima već i običnim ljudima, radnicima, poljoprivrednicima, potrošačima i MSP-ovima.

6.2.

Cilj je EU-a promicati – i to multilateralno, bilateralno i unilateralno – viziju trgovinske politike u kojoj se objedinjavaju tradicionalni merkantilistički stav o pristupu tržištu (carine i necarinske mjere) i ciljevi održivog razvoja u skladu s borbom protiv klimatskih promjena.

6.3.

Trgovinska politika EU-a ojačala je ulogu civilnog društva tijekom faze pregovora i faze provedbe zahvaljujući doprinosima unutarnjih savjetodavnih skupina. EGSO podržava profesionalizaciju svih organizacija koje građanima omogućuju veći utjecaj pri utvrđivanju sadržaja trgovinskih sporazuma i veću kontrolu u pogledu toga ispunjavaju li trgovinski partneri „kvalitativne”obveze i standarde. (26)

Kao i u okviru diplomacije i politike susjedstva, i u trgovinskoj politici EU-a moraju se odražavati njegove unutarnje vrijednosti kao globalnog predvodnika u području održivosti te ta politika mora biti u skladu s njima. EU bi trebao moći zadržati svoju konkurentnost i upravljati savezima s ključnim partnerima istodobno održavajući, jačajući i unapređujući svoj model visokih standarda u području okoliša i na socijalnom polju.

EGSO osobito poziva na donošenje ambicioznog plana trgovinske politike na sve tri razine (unilateralnoj, bilateralnoj i multilateralnoj), i to politike koja će dovesti do rasta i otvaranja radnih mjesta u EU-u uz promicanje trgovinske politike utemeljene na pravilima na globalnoj razini.

Što se tiče unilateralne dimenzije, EU bi trebao modernizirati i poboljšati sustav općih carinskih povlastica i inicijativu „Sve osim oružja”kako bi potaknuo razvoj najnerazvijenijih zemalja i zemalja u razvoju.

Na bilateralnoj razini EU bi trebao nastaviti otvarati nova tržišta i nove poslovne mogućnosti te pospješivati zadovoljstvo potrošača zahvaljujući većem broju partnera, osiguravajući pritom visoke socijalne i okolišne standarde u poljoprivredi, industriji i uslugama.

Na multilateralnom planu EU bi trebao imati vodeću ulogu u reformi WTO-a kako bi se izbjegla paraliza žalbenog tijela u okviru Tijela za rješavanje sporova. EGSO je nedavno usvojio ambiciozan skup prijedloga usmjeren na budućnost u vezi s tom reformom u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju. (27) Cilj je osigurati da će WTO, kao jedini zaštitnik međunarodne trgovine, pružati ključan doprinos postizanju ciljeva održivog razvoja, održavati dosljednost između trgovinskih pravila i međunarodnih radnih standarda te olakšavati ispunjavanje obveza preuzetih u okviru Pariškog sporazuma.

Otvorenost trgovini iziskuje učinkovite instrumente trgovinske zaštite i operativan mehanizam za provjeru izravnih stranih ulaganja u strateškim sektorima EU-a u cilju zaštite EU-a, njegovih potrošača, radnika i poduzeća od nepoštenih i predatorskih trgovinskih praksi.

Od ključne je važnosti produbiti suradnju na međunarodnoj razini sa svim relevantnim organizacijama (OECD-om, UNECE-om, ILO-om, WTO-om itd.) kako bi se učinkovito prevladali globalni izazovi poput klimatskih promjena, siromaštva, prijevara, utaje poreza i kibernapada.

7.   Javna dobra i usluge

7.1.

U skladu s 20. načelom europskog stupa socijalnih prava: „Svi imaju pravo pristupa kvalitetnim osnovnim uslugama, uključujući vodu, kanalizaciju, energiju, promet, financijske usluge i digitalnu komunikaciju.” (28) Te se usluge ne mogu pružati isključivo u skladu sa zajedničkim pravilima tržišnog natjecanja i tržišnim pravilima: nužna su posebna pravila kako bi se svim građanima osigurao cjenovno prihvatljiv pristup tim uslugama, koje se smatraju osnovnim uslugama i uvažavaju kao zajedničke vrijednosti Unije. (29)

Tijela javne vlasti trebaju promicati ciljeve održivog razvoja u okviru svojih ugovora o javnoj nabavi proaktivnom primjenom okolišnih i socijalnih kriterija javne nabave utvrđenih u novom europskom zakonodavstvu o javnoj nabavi.

Osnovne javne usluge (30) kao što su obrazovanje, zdravstvo, skrb o djeci i javni prijevoz te javna dobra poput čiste vode za piće, čistog zraka, neuništenog zemljišta itd. moraju biti dostupni svima po pristupačnim cijenama.

8.   Pravedno oporezivanje

8.1.

Porezna politika u EU-u sastoji se od dva elementa: izravnog oporezivanja, koje je i dalje u isključivoj nadležnosti država članica, i neizravnog oporezivanja, koje utječe na slobodno kretanje robe i na slobodu pružanja usluga na jedinstvenom tržištu. Što se tiče izravnog oporezivanja, EU je ipak uspostavio neke usklađene norme za oporezivanje poduzeća i pojedinaca, a države članice poduzimaju zajedničke mjere za sprečavanje izbjegavanja plaćanja poreza i dvostrukog oporezivanja. Međutim, EU mora nastaviti promicati pravedan porezni sustav kojim se od pojedinaca i pravnih subjekata zahtijeva da razmjerno plaćaju porez na svoje prihode i dobit. Što se tiče neizravnog oporezivanja, EU koordinira i usklađuje zakonodavstvo u području poreza na dodanu vrijednost (PDV) i trošarina te osigurava da se tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu ne narušava zbog razlika u stopama neizravnog oporezivanja i sustava koji poduzećima u jednoj zemlji daju nepoštenu prednost u odnosu na druga.

8.2.

Nedostatak transparentnosti, diskriminacija, narušavanje tržišnog natjecanja i štetne porezne prakse povećavaju gospodarske nejednakosti te smanjuju ulaganja i zapošljavanje, što dovodi do nezadovoljstva u društvu, nepovjerenja i demokratskog deficita. Stoga je na razini EU-a potrebno provesti pravednu poreznu politiku koja će biti u skladu, a ne u suprotnosti s općom strategijom održivosti radi promicanja gospodarske i socijalne konvergencije, socijalne kohezije i ulaganja u održivi razvoj.

Potrebna reforma EMU-a trebala bi uključivati veću poreznu koordinaciju među članicama i jedinstveno zastupanje europodručja u međunarodnim organizacijama.

EGSO podupire pravedno oporezivanje i borbu protiv prijevara, utaje poreza, pranja novca i financijskih praksi utemeljenih na poreznim oazama; zajednički cilj institucija, vlada i poduzeća EU-a mora biti suradnja u cilju uspostave učinkovitih mehanizama kao što su dvije direktive o suzbijanju izbjegavanja plaćanja poreza. (31)

Koordinacija u borbi protiv prijevara i utaje poreza trebala bi uključivati mjere protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti poduzeća: prema procjenama Europske komisije to je iznosilo 50 – 70 milijardi EUR godišnje prije nego što su se počele primjenjivati mjere. Procjenjuje se da nenaplaćeni PDV iznosi oko 150 milijardi EUR godišnje.

EU mora surađivati s drugim gospodarskim regijama u cilju učinkovite borbe protiv korupcije i utaje poreza diljem svijeta te kako bi se osigurala jasna, transparentna, objektivna i predvidljiva međunarodna pravila o porezu na dobit.

Javnost sve više zahtijeva da se oporezivanje koristi za osiguravanje socijalne kohezije, borbu protiv globalnog zagrijavanja i promicanje održivog rasta.

EGSO poziva na usvajanje učinkovitih i koordiniranih mjera oporezivanja kako bi se osiguralo da sva poduzeća snose pravedan udio poreznih obveza i doprinose nacionalnom i europskom javnom proračunu kako bi se vladama omogućilo ostvarivanje socijalnih prava. (32) EGSO podržava prijedlog Komisije o uspostavi zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit (CCCTB). (33)

Novi poslovni modeli koji se koriste internetskim platformama i drugim digitalnim alatima doveli su do pojave poduzeća koja se sve manje oslanjanju na fizičku prisutnost u određenoj zemlji. EGSO smatra da je vrlo važno razviti nova načela o tome kako dobit trgovačkih društava pripisati određenoj zemlji EU-a i kako je oporezivati, u dijalogu s trgovinskim partnerima, te aktivno sudjelovati u tekućim raspravama na razini OECD-a i skupine G20 o globalnom sporazumu o digitaliziranom gospodarstvu kako bi se izbjeglo povećanje trgovinskih i poreznih napetosti među najvećim gospodarskim akterima na svijetu. (34)

9.   Upravljanje

9.1.

Poticanje prelaska na održivi razvoj iziskuje nov pristup upravljanju te nova pravila i instrumente pri određivanju i provedbi politika EU-a. Za održivi razvoj potreban je holistički i međusektorski pristup politikama kako bi se osiguralo da se gospodarska, socijalna i okolišna pitanja zajedno rješavaju.

EU treba osigurati dosljednost svih svojih unutarnjih i vanjskih politika te njihovu usklađenost s ciljevima održivog razvoja kako bi se na odgovarajući način uzela u obzir načela učinkovitosti, proporcionalnosti i održivosti.

Upotreba Komisijinih alata za bolju regulativu još je jedan način na koji se može osigurati daljnje uključivanje održivog razvoja u europske politike. U svim Komisijinim procjenama učinka mora se procijeniti utjecaj na okoliš, klimu, društvo i gospodarstvo kako bi se održivost na odgovarajući način uzela u obzir i uračunala. I u ex-post evaluacijama moraju se analizirati sve tri dimenzije u sklopu snažnog integriranog pristupa. Nužna su i savjetovanja sa socijalnim partnerima, u skladu s odredbama Ugovora kojima se zahtijeva posebno savjetovanje s radnicima i rukovodstvom u vezi sa zakonodavstvom o socijalnim pitanjima (članak 154. stavak 2.); savjetovanja s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom, Europskim odborom regija i nacionalnim parlamentima još su jedna sastavnica paketa instrumenata za bolju regulativu kako bi se ispunio zahtjev uključivosti, koji je okosnica Programa održivog razvoja do 2030.

Uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja, platforma REFIT te procjene učinka i evaluacije moraju doprinijeti tome da zakonodavstvo donosi korist poduzećima i građanima. U okviru tih bi se alata ubuduće trebali i dalje koristiti svi dostupni izvori, uključujući civilno društvo, kako bi se procijenilo na koji način poboljšati djelotvornost i učinkovitost zakonodavstva EU-a imajući u vidu njegove ciljeve. Ti bi alati trebali doprinijeti opsežnom poboljšanju regulative o održivom razvoju u svim njezinim dimenzijama. Njihov bi cilj trebao biti ne samo pojednostaviti i smanjiti nepotrebno opterećenje te osigurati djelotvorno ostvarivanje zakonodavnih ciljeva, a da se oni pritom ne snize, nego i doprinijeti preispitivanju, potvrđivanju, izmjeni, poboljšanju ili boljem provođenju postojećeg zakonodavstva.

Europski semestar kao okvir EU-a za gospodarsko upravljanje u određenoj je mjeri usmjeren na zapošljavanje i socijalne rezultate, ali se u njemu nedovoljno uzimaju u obzir opasnosti od klimatskih promjena i napredak EU-a u postizanju ciljeva Pariškog sporazuma, kao što je navedeno u Godišnjem pregledu rasta za 2019. (35) EGSO poziva na usvajanje strategije održivog razvoja usmjerene na budućnost koja bi bila integrirana u ciklus održivog razvoja na temelju komplementarnih socijalnih, gospodarskih i okolišnih pokazatelja i konkretnih ciljeva.

Socijalni dijalog mora biti priznat kao instrument za provedbu programa razvoja. Socijalni dijalog iziskuje poticajno okružje i učinkovit institucijski okvir, što se temelji na poštovanju slobode udruživanja i prava na kolektivno pregovaranje. EU bi trebao surađivati sa socijalnim partnerima na promicanju zdravih radnih odnosa te uprava za rad koje dobro funkcioniraju.

Europska unija trebala bi ojačati svoje veze s državama članicama i ponovno pridobiti povjerenje građana uz pomoć dobro provedenog pristupa lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice (CLLD) kojim se omogućuje integrirani lokalni razvoj te uključivanje građana i njihovih organizacija na lokalnoj razini. EGSO je uvjeren da bi CLLD mogao imati brojne prednosti kao uspješan instrument europskog lokalnog razvoja. (36)

10.   Sveobuhvatan pristup migracijskoj politici

10.1

U sklopu rasprave o budućnosti održive Europe ne može se zanemariti europski pristup migracijama. Demografske promjene upućuju na to da će Europa trebati migrante, njihove talente, vještine i poduzetnički potencijal. Hitno je potrebno promijeniti diskurs i politike u području migracija na temelju pojačane suradnje s trećim zemljama kako bi se osigurala racionalna rasprava zasnovana na činjenicama. Izbjeglice i migrante ne treba doživljavati kao prijetnju, već kao priliku za europski gospodarski i socijalni model. (37) Za to su nam potrebni sveobuhvatan pristup i strategija za migracije.

EU bi trebao usvojiti politike i mjere kojima se podržavaju sigurne, propisne i zakonite migracije te jačaju uključenost i socijalna kohezija. EU bi se u vezi s programima u području migracija i integracije radne snage trebao više koordinirati s ILO-om.

EGSO poziva na uspostavu sigurnih i zakonitih ruta za izbjeglice koje dolaze u EU. Potreban je koordinirani pristup svih država članica te europskih i nacionalnih dionika, zasnovan na zajedničkoj odgovornosti, pravednoj raspodjeli, konvergenciji i poštovanju temeljnih prava, kako bi se osigurale brojnije mogućnosti za spajanje obitelji, premještanje i preseljenje.

Neintegracija donosi gospodarske, društveno-kulturne i političke rizike i troškove. Stoga su ulaganja u integraciju migranata najbolje osiguranje od potencijalnih budućih troškova, problema i napetosti.

Integracija je dvosmjeran proces u kojem i zajednica domaćin i migranti imaju prava i dužnosti te stoga odgovornost treba biti zajednička. Nije pravedno ni održivo očekivati od novopridošlih osoba da se integriraju bez pomoći dok su istovremeno suočeni sa znatnim društvenim, kulturnim i gospodarskim preprekama. Kako bi se olakšao taj proces, u javnim bi se politikama trebali uzimati u obzir strahovi, bojazni i brige različitih skupina stanovništva u društvima EU-a kako bi se izbjegla antieuropska i ksenofobna retorika. U tu bi svrhu relevantne politike trebale sadržavati jasan, dosljedan i obrazložen skup obveza, kao i dosljednu osudu antimigrantske retorike i ponašanja.

Rat, klimatske promjene i nedostatak perspektive u trećim zemljama mogu uzrokovati neprekidan, pa čak i povećan priljev izbjeglica i migranata. Ograničavanje čimbenika koji općenito pokreću migracije izazov je na svjetskoj razini. Zbog sve većeg broja raseljenih osoba doći će do povećanja svih vrsta migracija (uključujući klimatske izbjeglice). Stoga EU mora biti pripravniji za koordinaciju njihove raspodjele među državama članicama. EGSO je već naglasio kako neuravnoteženi gospodarski procesi mogu doprinijeti destabilizaciji u tom kontekstu. EGSO stoga podržava stajalište da je Ugovorom iz Lisabona utvrđen dovoljno širok mandat za reviziju imigracijske politike kako bi se regulirao status „osoba raseljenih zbog stanja okoliša”.

11.   Proračun EU-a

11.1.

EGSO prepoznaje visoku europsku dodanu vrijednost programâ za koje se u prijedlozima Komisije u vezi s višegodišnjim financijskim okvirom (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. predviđaju najveća povećanja rashoda (istraživanje, razvoj i inovacije, Erasmus+). Međutim, Odbor dovodi u pitanje činjenicu da se ta povećanja ostvaruju zahvaljujući velikim rezovima u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), u kohezijskoj politici i u zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP) zbog nastojanja da se smanji proračun EU-a, i to s 1,16 % bruto nacionalnog dohotka (BND) zemalja EU-27 u sadašnjem proračunu na samo 1,11 % u VFO-u nakon 2020.

11.2.

EGSO dovodi u pitanje predložena smanjenja planiranih obveza za ZPP. Zbog tih će smanjenja biti nemoguće provesti model održivog ruralnog razvoja, jedan od općih ciljeva nove reforme ZPP-a, i druge ciljeve sadržane u nedavnoj komunikaciji Komisije o budućnosti hrane i poljoprivrede.

11.3.

Nažalost, prijedlog Komisije po svemu sudeći suviše je usmjeren na očuvanje statusa quo te EGSO izražava žaljenje zbog nesklada između prirode i razmjera novih izazova s kojima se EU suočava s jedne strane te ambicija EU-a i sredstava za njihovo ostvarivanje s druge strane.

11.4.

Nepovjerenje građana prema nacionalnim i europskim demokratskim institucijama uzrok je jačanja političkih pokreta koji dovode u pitanje demokratske vrijednosti i načela te sam EU. Neki od tih političkih pokreta sada su dio vlade određenih država članica EU-a.

Kako bi se u ovom politički kritičnom trenutku mogao nositi s gospodarskim, socijalnim i okolišnim prioritetima, kako novim tako i aktualnim, EU-u je potreban snažan proračun. Prijedlog Komisije o višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. skroman je i neambiciozan. Poput Europskog parlamenta i Europskog odbora regija, EGSO poziva na to da proračunska sredstva iznose 1,3 % BND-a, a da se prihodi uglavnom osiguravaju iz vlastitih sredstava EU-a, uz uspostavu oporezivanja koje predlaže Skupina na visokoj razini za vlastita sredstva (HLGOR) s Mariom Montijem na čelu. (38)

Prema mišljenju EGSO-a, sredstva se državama članicama moraju prenositi u skladu s kriterijima pravedne raspodjele kako bi se ponovno uspostavila gospodarska i socijalna konvergencija koja je prekinuta zbog krize. (39)

EGSO smatra da je u sljedećem VFO-u potrebno povećati financijska sredstva kako bi se (i) državama članicama omogućila provedba Deklaracije iz Göteborga o europskom stupu socijalnih prava radi poticanja otvaranja kvalitetnih radnih mjesta u kontekstu održivog razvoja; (ii) omogućilo ostvarivanje Programa UN-a do 2030.; (iii) omogućila provedba Pariškog sporazuma kojim se promiče pravedan prelazak na zeleno i digitalizirano društvo.

EU-u su potrebni ambiciozni proračuni koji bi bili instrumenti politika kojima se razvija jasna strategija za jačanje Unije, uz veću integraciju i demokraciju, snažniju potporu organizacijama civilnog društva u EU-u i izvan njega, veću potporu poduzećima pri suočavanju s okolišnim i digitalnim izazovima, jaču socijalnu dimenziju te veću potporu ruralnom načinu života. Jedino tako EU može obuzdati i nadvladati unutarnje centrifugalne sile i nositi se s vanjskim geopolitičkim rizicima.

EGSO podržava prijedlog da se dodjela sredstava EU-a državama članicama uvjetuje poštovanjem načela vladavine prava, temeljnog stupa vrijednosti Unije u skladu s člankom 2. UEU-a.

12.   Komunikacija

12.1.

Čak i najambiciozniji politički koncepti i programi na razini EU-a neće doprinijeti uklanjanju postojećeg jaza između Unije i njezinih građana ako ne postoji odgovarajuće informiranje o njima.

12.2.

Ta neusklađenost između inicijativa, aktivnosti i odluka na razini EU-a i njihove percepcije među građanima dovodi do začaranog kruga neinformiranih ili loše informiranih građana, a posljedica toga je porast populizma u većini država članica. Istovremeno smo svjedoci pojavljivanja antieuropskih stavova u određenim skupinama stanovništva, što potkopava kontinuirani rad na izgradnji europskog projekta.

12.3.

Stoga je za borbu protiv tog manjka informacija, kao i namjerno obmanjujućih informacija, hitno potrebna sveobuhvatna zajednička komunikacijska strategija za sve institucije EU-a, na svim razinama, uključujući sve aktere civilnog društva.

12.4.

Učinkovita komunikacijska politika mora se ostvarivati u obliku istinskog dijaloga između onih koji pružaju informacije i onih koji te informacije primaju kako bi se izbjegao pristup odozgo prema dolje.

12.5.

Sadržajne, pouzdane i zanimljive informacije o europskim temama doprinose osvještavanju i stvaranju interesa za europska pitanja.

12.6.

EGSO, kao most između EU-a i europskih građana te uz pomoć svojih 350 članova, treba olakšavati takve koordinirane mjere. Raznolikost članova EGSO-a velika je prednost u pogledu dopiranja do najvećeg mogućeg broja građana u cijeloj Europi. Osobito je potrebno posvetiti više pozornosti mladima.

EU mora u većoj mjeri uvažiti i podržati ključnu ulogu EGSO-a u premošćivanju jaza između Unije i njezinih građana.

EU ujedno mora decentralizirati svoje dijaloge s građanima kako bi općine i regije mogle početi stvarati zajednički europski cilj i identitet.

U politikama EU-a trebali bi se u mnogo većoj mjeri uzimati u obzir prijedlozi građana, zajednica i organizacija civilnog društva, čime bi im se dao povod da se angažiraju.

EGSO bi trebao svake godine evaluirati provedbu politika EU-a u državama članicama, na temelju ciljeva politika navedenih u ovom mišljenju, kako bi se građanima pružili konkretni odgovori o utjecaju članstva u EU-u na njihovu svakodnevicu.

Bruxelles, 20. ožujka 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Ugovor o Europskoj uniji, članak 2.

(2)  Kate Raworth iz Instituta za promjene u okolišu pri Sveučilištu u Oxfordu autorica je ove definicije održivog rasta, kao i koncepta „gospodarstvo krafne”, koji predstavlja revolucionarnu alternativu gospodarstvu rasta i nov održiv gospodarski model za 21. stoljeće uz pomoć kojeg bi se moglo stati na kraj nejednakosti (https://www.kateraworth.com/doughnut/).

(3)  Ta se definicija temelji na članku o održivoj konkurentnosti Stena Thorea i Ruzanne Tarverdyan: https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0040162516000664?via%3Dihub

(4)  Mišljenje EGSO-a od 18. listopada 2017.„Prijelaz u održiviju europsku budućnost – strategija za 2050.”(SL C 81, 2.3.2018., str. 44.).

(5)  Rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2018. o porastu neofašističkog nasilja u Europi.

(6)  Mišljenje EGSO-a od 7. prosinca 2017.„Središnja uloga trgovine i ulaganja u ostvarivanju i provedbi ciljeva održivog razvoja”(SL C 129, 11.4.2018., str. 27.).

(7)  Mišljenje EGSO-a od 21. rujna 2016.„Održivi razvoj: pregled unutarnjih i vanjskih politika EU-a”(SL C 487, 28.12.2016., str. 41.).

(8)  Mišljenje EGSO-a od 14. studenog 2012.„Načela, postupci i mjere za provedbu članka 11. stavka 1. i članka 11. stavka 2. Ugovora iz Lisabona”(SL C 11, 15.1.2013., str. 8.).

(9)  Mišljenje EGSO-a od 13. srpnja 2016.„Europska građanska inicijativa (revizija)”(SL C 389, 21.10.2016., str. 35.).

(10)  Rezolucija Vijeća i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali unutar Vijeća, o planu rada Europske unije za mlade za razdoblje od 2016. do 2018.

Strategija za sudjelovanje djece mreže Eurochild od 5. travnja 2017.

Program UN-a za mlade – Sudjelovanje mladih u razvoju – Sažetak smjernica za razvojne partnere.

(11)  Mišljenje EGSO-a od 18. listopada 2018.„Komunikacija Komisije: Uključivanje, povezivanje i osnaživanje mladih: nova strategija EU-a za mlade”(SL C 62, 15.2.2019., str. 142.).

(12)  Mišljenje EGSO-a od 17. rujna 2015.„Poboljšanje Ugovora iz Lisabona”(SL C 13, 15.1.2016., str. 183.).

(13)  Rezolucija EGSO-a od 5. srpnja 2017.„Bijela knjiga Komisije o budućnosti Europe i šire”(SL C 345, 13.10.2017., str. 11.).

(14)  Globalna komisija o budućnosti rada Međunarodne organizacije rada (ILO) – Rad za svjetliju budućnost, 22. siječnja 2019.

(15)  Mišljenje EGSO-a od 20. veljače 2019. o Komunikaciji Komisije „Godišnji pregled rasta za 2019.: za snažniju Europu suočenu s globalnom nesigurnošću”(SL C 190, 5.6.2019., str. 24.).

(16)  Dokument Europske komisije za razmatranje „Prema održivoj Europi do 2030.”, 30. siječnja 2019.

(17)  Globalno izvješće o riziku za 2019. za Svjetski gospodarski forum – Sažetak.

(18)  Mišljenje EGSO-a od 25. siječnja 2017.„Europski stup socijalnih prava”(SL C 125, 21.4.2017., str. 10.).

(19)  OECD — Izvješće o gospodarskim posljedicama klimatskih promjena, 2. rujna 2016.

(20)  Mišljenje EGSO-a od 17. listopada 2018.„Europski pakt za financiranje klimatskih mjera”( SL C 62, 15.2.2019., str. 8.).

(21)  Mišljenje EGSO-a od 2. srpnja 2015.„Pariški protokol – Plan za rješavanje problema globalnih klimatskih promjena nakon 2020.”(SL C 383, 17.11.2015., str. 74.).

(22)  Mišljenje EGSO-a od 6. prosinca 2017.„Doprinos civilnog društva razvoju sveobuhvatne prehrambene politike u EU-u”(SL C 129, 11.4.2018., str. 18.).

(23)  Mišljenje EGSO-a od 27. travnja 2016.„Paket za kružno gospodarstvo”(SL C 264, 20.7.2016., str. 98.).

(24)  „Manifest za održivu Europu u interesu građana”, 28. rujna 2018.

(25)  Komunikacija Komisije od 14. listopada 2015.„Trgovina za sve”.

(26)  Mišljenje EGSO-a od 23. siječnja 2019.„Uloga unutarnjih savjetodavnih skupina u praćenju provedbe sporazumâ o slobodnoj trgovini”(SL C 159, 10.5.2019., str. 28.).

(27)  Mišljenje EGSO-a od 23. siječnja 2019.„Reforma WTO-a radi prilagodbe razvoju svjetske trgovine”(SL C 159, 10.5.2019., str. 15.).

(28)  Te usluge, koje Komisija opisuje kao „osnovne usluge”i koje se u 20. načelu ne navode u potpunosti, pripadaju „uslugama od općeg interesa”koje podliježu obvezi pružanja javne usluge. Pojam „osnovne usluge”ne postoji u pravu EU-a, u kojem se razmatraju samo javne usluge (promet) i usluge od općeg interesa (gospodarske i negospodarske).

(29)  EGSO trenutno priprema samoinicijativno mišljenje „Za bolju provedbu stupa socijalnih prava, uz promicanje osnovnih usluga”u sklopu doprinosa Odbora sastanku na vrhu u Sibiuu i šire.

(30)  Mišljenje EGSO-a od 17. listopada 2018.„Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom socijalnom fondu plus (ESF+)”(SL C 62, 15.2.2019., str. 165.).

(31)  Mišljenje EGSO-a od 20. rujna 2017.„Porezni sustav povoljan za pošteno tržišno natjecanje i rast”(SL C 434, 15.12.2017., str. 18.).

(32)  Vidjeti bilješku 31.

(33)  Mišljenje EGSO-a od 20. rujna 2017.„Zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit”(SL C 434, 15.12.2017., str. 58.).

(34)  Mišljenje EGSO-a od 12. srpnja 2018.„Oporezivanje dobiti multinacionalnih poduzeća u digitalnom gospodarstvu”(SL C 367, 10.10.2018., str. 73.).

(35)  Vidjeti bilješku 22.

(36)  Mišljenje EGSO-a od 7. prosinca 2017.„Prednosti pristupa lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice (CLLD) za integrirani lokalni i ruralni razvoj”(SL C 129, 11.4.2018., str. 36.).

(37)  Mišljenje EGSO-a od 12. prosinca 2018.„Troškovi ‚ne-imigracije’i neintegracije”(SL C 110, 22.3.2019., str. 1.).

(38)  „Završno izvješće i preporuke Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva o financiranju EU-a u budućnosti”– prosinac 2016.

(39)  Mišljenje EGSO-a od 19. rujna 2018.„Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027.”(SL C 440, 6.12.2018., str. 106.).


PRILOG

Sljedeći su amandmani odbijeni tijekom rasprave premda su dobili barem četvrtinu glasova (pravilo 59. stavak 4. Poslovnika):

(a)   Točka 1.5.

Izmijeniti kako slijedi:

Održiv rast znači da se rast ne bi trebao temeljiti samo na kvantiteti nego i u još većoj mjeri na kvaliteti, a to podrazumijeva: (i) neeksploataciju okoliša i radne snage, (ii) pravedne životne uvjete, (iii) gospodarski rast koji se mjeri ne samo godišnjim prometom već i prikupljenim bogatstvom i njegovom distribucijom, (iv) zadovoljavanje potreba svih bića u okvirima mogućnosti planeta, (v) razvijanje gospodarstava koja nam omogućuju prosperitet bez obzira na to rastu li ili ne i (vi) zatvoren tok prihoda između kućanstava, poduzeća, banaka, vlada i trgovine, u okviru kojeg se uvažavaju potrebe društva i okoliša. Energija, materijali, prirodni svijet, ljudsko društvo, moć i bogatstvo koje dijelimo – sve to nedostaje u postojećem modelu. Neplaćeni rad njegovatelja – uglavnom žena – zanemaruje se iako nijedno gospodarstvo bez njih ne bi moglo funkcionirati. Pojam održivog rasta odnosi se na rast u kojem se osim gospodarskih uvažavaju i socijalni i ekološki aspekti. Posljednjih su godina predstavljeni različiti gospodarski modeli, npr. „ekonomija krafne”, čiji je cilj ispunjavanje osnovnih potreba svih (na osnovi 12 „socijalnih temelja”) u okvirima mogućnosti planeta (određenima u skladu s 9 „ograničenja planeta”). U skladu s time, izneseni su prijedlozi za mjerenje rasta pomoću pokazatelja koji „nadilaze BDP”.

Obrazloženje

Cilj je razjasniti da izbrisani tekst nije opće prihvaćena definicija održivog rasta, već se odnosi na gospodarski model koji je uvela Kate Raworth i koji se navodi u bilješci. U tekstu se zapravo ni ne razlaže osnovna ideja tog modela „krafne”, već se miješaju preduvjeti, obilježja, implikacije i aspekti mjerenja povezani s njime.

Rezultat glasovanja:

Za

:

75

Protiv

:

132

Suzdržani

:

11

(b)   Točka 1.6.

Izmijeniti kako slijedi:

S druge strane, koncept održiva e konkurentnosti odnosi se na model je kojim se uspostavlja ravnoteža između gospodarskog blagostanja, pitanja okoliša i socijalne uključivosti. U tom kontekstu To se primjerice odražava u Indeksom u globalne konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma, prilagođenom kako bi se u obzir uzela održivost, potrebno je obuhvatiti dvije nove dimenzije: okoliš i društvo.

Obrazloženje

Indeksom konkurentnosti prilagođenim kriterijima održivosti posebice se uzimaju u obzir okolišna i socijalna dimenzija.

Rezultat glasovanja:

Za

:

64

Protiv

:

147

Suzdržani

:

13

(c)   Prvo polje (nakon točke 1.14.), druga točka

Izmijeniti kako slijedi:

Konkurentnost i održivost nisu u suprotnosti, pod uvjetom da socijalni i okolišni aspekti budu sastavni dio određivanja vrijednosti proizvoda i usluga na tržištima definicije konkurentnosti. Konkurentnost se ne smije određivati samo na temelju količine i cijene već, po mogućnosti, i uvažavanjem europskih vrijednosti, kvalitete i održivosti.

Obrazloženje

Konkurentnost na tržištima nije određena definicijama.

Rezultat glasovanja:

Za

:

66

Protiv

:

148

Suzdržani

:

9

(d)   Prvo polje (nakon točke 1.14.), peta točka

Izmijeniti kako slijedi:

Europska poduzeća, radnici, potrošači i civilno društvo u cjelini moraju ispuniti svoju ulogu i svoje odgovornosti te djelovati kao predvodnici u očima ostatka svijeta u pogledu održivosti ako se konkurentnost i gospodarska održivost našeg europskog sustava redefiniraju tako da uvažavaju granice jedinog planeta koji imamo.

Obrazloženje

Svi akteri civilnog društva moraju ispuniti svoju ulogu i odgovornosti. To vrijedi bez obzira na definicije.

Rezultat glasovanja:

Za

:

56

Protiv

:

138

Suzdržani

:

9


5.7.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/50


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o budućnosti kohezijske politike u razdoblju nakon 2020.

(razmatračko mišljenje)

(2019/C 228/07)

Izvjestitelj: Stefano MALLIA

Suizvjestitelj: Ioannis VARDAKASTANIS

Zahtjev za savjetovanje:

Vijeće – rumunjsko predsjedništvo, 20.9.2018.

Dopis Victora NEGRESCUA, rumunjskog doministra za europske poslove

Pravni temelj:

članak 304. UFEU-a

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te gospodarsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

8.3.2019.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

20.3.2019.

Plenarno zasjedanje br.:

542

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

71/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO kohezijsku politiku smatra temeljnim stupom za približavanje EU-a njegovim građanima te za smanjenje razlika među regijama EU-a i nejednakosti među građanima. EGSO čvrsto vjeruje da je prijedlog za smanjenje proračuna kohezijske politike za razdoblje 2021. –2027. neprihvatljiv.

1.2.

EGSO smatra da je potrebna nova ambiciozna i jasna europska strategija koja je usklađena s Programom UN-a do 2030. i njegovim ciljevima održivog razvoja te raspolaže snažnim koordinacijskim mehanizmom kojim se može zajamčiti kontinuitet između različitih političkih ciklusa. Kohezijska politika mora činiti sastavni dio te ambiciozne strategije, zbog čega sama kohezijska politika mora biti razvijena tako da obuhvaća potrebne alate za suočavanje s budućim izazovima kao što su klimatske promjene, prihvaćanje novih tehnologija, postizanje više razine konkurentnosti i upravljanje prijelazom na održivi razvoj uz otvaranje kvalitetnih radnih mjesta.

1.3.

Važno je da, uz ulaganje prijeko potrebnih napora u prilagođavanje kohezijske politike budućnosti, ne zaboravimo današnje izazove, koji i dalje znatno utječu na društvo. To se posebno odnosi na društvene izazove, kao što su marginalizacija i diskriminacija manjina i određenih etničkih skupina, ili obiteljsko nasilje, gospodarske izazove, kao što su pristup financijama i poboljšanje vještina, te okolišne izazove kao što su smanjenje onečišćenja zraka i gospodarenje otpadom.

1.4.

Kohezijska politika EU-a mora imati snažan teritorijalni pristup s ciljem osnaživanja svih regija s pomoću potrebnih alata za održivo povećanje njihove konkurentnosti. EGSO smatra da sve regije moraju ispunjavati uvjete za financiranje. S druge strane, EGSO mora nedvosmisleno izraziti svoje nezadovoljstvo zbog slabljenja prekogranične dinamike u okviru kohezijske politike.

1.5

Ako želimo da Europa prijeđe na sljedeću razinu gospodarskog razvoja, u okviru kohezijske politike potrebno je postupno usvajati regionalno diferencirani pristup u pogledu ulaganja i političkih odgovora. EGSO vjeruje da se time može doprinijeti teritorijalno prilagođenijem pristupu, čime bi se istodobno pružila potpora najizoliranijim i slabo naseljenim područjima (vrlo niska gustoća naseljenosti, otoci, planine itd.), kao i „popularnim”funkcionalnim gradskim područjima koja se ipak susreću s izazovima u svojem razvoju.

1.6.

EGSO pozdravlja snažniju poveznicu s europskim semestrom i poziva na integraciju s preporukama za pojedine zemlje kao sredstvo za poticanje strukturnih reformi. EGSO također očekuje snažniju poveznicu između investicijske strategije na europskoj razini i strategije država članica. Važno je zajamčiti da sredstva ne zamjenjuju napore država članica, nego ih nadopunjuju. Također je od ključne važnosti da države članice razmotre nastavak rada na projektima koji se pokažu uspješnima.

1.7.

EGSO smatra da bi regulatorni paket trebao biti mnogo jednostavniji i da bi njime trebalo izbjeći mikroupravljanje financijskim sredstvima. Potrebno je uvesti diferencijaciju u smislu birokratskih postupaka za operativne programe čija se veličina smatra razmjerno malom u odnosu na mnogo veće programe. Iako EGSO poziva države članice da promiču mogućnost koju nude trenutačni zakonodavni okviri, odnosno pojednostavljen postupak pristupa sredstvima za manje projekte, ujedno potiče Komisiju da dodatno istraži mogućnosti koje bi mogle olakšati sudjelovanje manjih dionika.

1.8.

EGSO podupire uporabu financijskih instrumenata, ali poziva Komisiju da zajamči da se prilikom osmišljavanja takvih instrumenata provede temeljito ispitivanje prikladnosti kako bi se zajamčilo da su takvi instrumenti prikladni za sve države članice i da se njima mogu koristiti MSP-ovi i nevladine organizacije.

1.9.

Jedan od glavnih problema u pogledu kohezijske politike jest manjak učinkovite komunikacije. EGSO poziva Komisiju da nastavi preispitivati trenutačne obveze u pogledu promidžbe i da ih znatno nadogradi uzimajući u obzir suvremena sredstva digitalnih komunikacijskih kanala.

1.10.

Krajnje je vrijeme da Komisija i države članice prestanu s pukim praznim pričama u pogledu partnerstva i da zaista počnu jamčiti snažno i značajno sudjelovanje civilnog društva u svim fazama osmišljavanja i provedbe kohezijske politike. To bi se trebalo postići na temelju iskustava koja smo iz uspješnog partnerstva stekli na lokalnoj razini.

1.11.

EGSO ističe da na razini EU-a ne postoji strukturirano uključivanje organizacija civilnog društva u postupak nadzora i provedbe kohezijske politike. Stoga snažno preporučuje da Komisija uspostavi Kohezijski forum europskog civilnog društva u kojem bi sudjelovali socijalni partneri, organizacije civilnog društva i drugi dionici. Komisija se u okviru tog foruma jednom godišnje može savjetovati sa socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva o stanju provedbe kohezijske politike tijekom različitih programskih ciklusa.

2.   Opće napomene

2.1.

Kako je utvrđeno u članku 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), (1) misija kohezijske politike EU-a jest jačanje ekonomske i socijalne kohezije smanjenjem razlika u stupnju razvijenosti među regijama. Ta misija mora ostati u središtu svih djelovanja koja se poduzimaju u okviru kohezijske politike i Komisija je mora ojačati zajedno s nadležnim tijelima država članica odgovornima za provedbu kohezijske politike.

2.2.

Predstojeći izazovi s kojima se društvo počinje suočavati zbog globalizacije te novih i budućih tehnologija iziskuju postupak prilagodbe koji je tek nekoliko zemalja počelo temeljito provoditi. Važno je da prijelazom na nove gospodarske modele upravljamo u skladu s tim novim i budućim tehnologijama. EGSO vjeruje da u okviru kohezijske politike postoje sredstva koja mogu pomoći u suočavanju s novonastalim izazovima i smatra je jednim od temeljnih stupova za približavanje EU-a njegovim građanima te za smanjenje razlika među regijama EU-a i nejednakosti među građanima.

2.3.

Proračun EU-a predstavlja mali dio ukupnih javnih rashoda u EU-u, odnosno manje od 1 % prihoda i tek otprilike 2 % javnih rashoda 28 država članica EU-a. Tijekom razdoblja 2014. –2020. veličina proračuna EU-a iznosila je 0,98 % bruto nacionalnog dohotka EU-a. U tom je razdoblju udio kohezijske politike u ukupnom proračunu EU-a iznosio oko 35 % (2).

2.4.

EGSO čvrsto vjeruje da je prijedlog za smanjenje proračuna kohezijske politike za razdoblje 2021. –2027. neprihvatljiv. Kohezijska politika jedna je od najkonkretnijih politika EU-a i često može imati značajan izravan utjecaj na život građana. Ne možemo tražiti od građana da više podupiru Europu i istodobno smanjivati proračun tako važne politike. Međutim, ključno je zajamčiti da ta ulaganja ne zamjenjuju napore država članica, nego ih nadopunjuju na nacionalnoj i regionalnoj razini.

2.5.

U skladu sa sličnim pozivima Europskog parlamenta, EGSO poziva Komisiju da predstavi i potiče program za snažnu i učinkovitu kohezijsku politiku nakon 2020. (3)

2.6.

EGSO istodobno poziva države članice da rade na postizanju dogovora o širem sustavu vlastitih resursa EU-a kako bi se zajamčilo da proračun EU-a obuhvaća odgovarajuća sredstva kako bi se mogao suočiti sa širim izazovima u predstojećem razdoblju.

2.7.

Iako kohezijska politika u odnosu na širu sliku ima razmjerno mali proračun, dokazano je da donosi jasnu dodanu vrijednost. U razdoblju 2014. –2020. u okviru kohezijske politike iskorišteno je više od 480 milijardi EUR u ulaganjima, što bi, primjerice, trebalo dovesti do toga da više od milijun poduzeća primi potporu, da 42 milijuna građana ostvari pristup poboljšanim zdravstvenim uslugama, dok će njih 25 milijuna ostvariti korist od sprječavanja poplava i požara, gotovo 17 milijuna građana EU-a više bit će povezano s postrojenjima za otpadne vode, još 15 milijuna kućanstava imat će pristup širokopojasnom internetu i bit će otvoreno 420 000 novih radnih mjesta. Osim toga, 5 milijuna Europljana također će ostvariti korist od programa osposobljavanja i cjeloživotnog učenja, a 6,6 milijuna djece imat će pristup novim, suvremenim školama i skrbi o djeci. EGSO smatra da se kohezijska politika mora temeljiti na onim lokalnim primjerima u kojima se sudjelovanje građana smatralo uspješnim.

2.8.

Nadalje, u brojnim državama članicama kohezijska politika pokazala se kao glavni izvor javnog ulaganja (4). Neizravni učinci kohezijske politike, oni koji proizlaze iz poboljšanja razvijenih u svrhu ispunjenja njezinih zahtjeva (primjerice, u pogledu transparentnosti, odgovornosti ili jednakosti mogućnosti) također su donijeli značajne koristi građanima Europe.

2.9.

Međutim, iako je Europa ostvarila znatan napredak u pogledu razvoja i provedbe djelovanja usmjerenih na jačanje njezine ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije, kako je utvrđeno u UFEU-u, i dalje mora ulagati znatne napore u svrhu postizanja sveukupnog usklađenog razvoja.

2.10.

Nakon gospodarske krize Europa je uspjela ponovno ostvariti gospodarski rast, osobito u zemljama s niskim prihodima, a regionalne razlike napokon se smanjuju u pogledu BDP-a po stanovniku (5). Međutim, razlike među regijama i dalje su velike, a u nekim slučajevima čak i rastu. Produktivnost je veća u najrazvijenijim zemljama, a njihova otpornost i sposobnost natjecanja u globaliziranom svijetu znatno su veće nego u manje razvijenim državama članicama. To stanje dovodi do razlika u socijalnom kontekstu stanovništva, kao što su, među ostalim, više razine siromaštva, uvjeti u kojima žive osobe izložene riziku od isključivanja i broj takvih osoba ili pristup obrazovanju i socijalnoj zaštiti te njihova kvaliteta.

2.10.1.

Stoga, kako bi se dodatno smanjile gospodarske i socijalne nejednakosti, EGSO smatra da se u okviru kohezijske politike mora nastaviti ulagati u inovacije, zapošljavanje, socijalnu uključenost, okoliš, uključivo obrazovanje, zdravstvene programe i infrastrukture, vrhunsku i dostupnu tehnologiju, učinkovite prometne mreže i infrastrukturu. To je potrebno kako bi se poboljšao opći pristup tržištu rada i stvorilo jedinstveno tržište kojim se potiče rast, produktivnost i specijalizacija u područjima komparativne prednosti u svim regijama.

2.10.2.

U globaliziranom svijetu poduzeća se moraju nadmetati s trgovačkim društvima iz jeftinih lokacija, kao i s visoko inovativnim poduzećima. EU mora pružati potporu reformama kojima se promiče uspostava okruženja pogodnog za ulaganja u kojemu poduzeća mogu napredovati dok građani imaju koristi od boljih uvjeta rada. Kohezijski fondovi trebali bi se upotrebljavati u svrhu pružanja boljeg okvira za novoosnovana poduzeća, poduzetnike i inovativne MSP-ove te za pružanje učinkovitije potpore obiteljskim poduzećima (6), kao i za promicanje raznolikosti (rod, osobe s invaliditetom, etničke manjine itd.) kako bi postali konkurentniji i dodatno posvećeni društveno odgovornom poslovanju.

2.11.

I dalje postoje brojna područja povezana s ciljevima u pogledu zaštite okoliša (korištenje manje energije i čišće energije, razvoj učinkovitijih infrastruktura, smanjenje onečišćenja itd.), pitanjima prekogranične sigurnosti, obrazovanja, socijalne uključenosti, pristupačnosti za osobe s invaliditetom, prometa, javnih usluga i ostalih prepreka slobodnom kretanju robe, usluga, osoba i kapitala koja bi ostvarila korist od snažnije teritorijalne kohezije.

2.11.1

.EGSO zbog toga smatra da sve regije moraju ispunjavati uvjete za financiranje. Kohezijska politika EU-a mora biti sastavni dio europske investicijske strategije, uz snažan teritorijalni pristup, s ciljem osnaživanja svih regija s pomoću potrebnih alata za povećanje njihove konkurentnosti. Mora dovesti do gospodarske i strukturne transformacije i osigurati čvrste temelje u svakoj regiji na osnovi regionalnih prednosti (7).

2.12.

Europska teritorijalna suradnja (Interreg), sa svim svojim prekograničnim, transnacionalnim, međuregionalnim elementima i otvorenošću prema susjednim zemljama, u središtu je izgradnje zajedničkog europskog prostora te predstavlja temelj europske integracije. Doprinosi tome da se granice Europe ne pretvore u prepreke, zbližava Europljane, pomaže u rješavanju zajedničkih problema, olakšava razmjenu zamisli i prednosti te potiče strateške inicijative sa zajedničkim ciljevima (8). EGSO zbog toga vjeruje da je od ključne važnosti da države članice nastave provoditi zajedničke mjere te razmjenjivati prakse i strategije.

2.12.1

.Međutim, EGSO izražava žaljenje (9) zbog toga što kohezijska politika i dalje ne pruža sveobuhvatna rješenja za izazove s kojima se suočavaju određena područja koja su strukturno i trajno u nepovoljnom položaju (vrlo niska gustoća naseljenosti, otoci, planinske regije itd.) navedena u članku 174. UFEU-a. EGSO vjeruje da je potrebno razviti novi mehanizam kojim se tim područjima omogućuje da se učinkovito suoče sa svojim specifičnim i složenim izazovima. To ne može ostati u isključivoj nadležnosti nacionalnih tijela. Prema tome, EGSO smatra da se u okviru kohezijske politike mora poticati suradnja između Komisije i država članica te njihovih regionalnih i lokalnih dionika u načinu na koji rješavaju pitanja svojih posebnih teritorija.

2.13.

Kad je riječ o slabo naseljenim područjima i najudaljenijim regijama, EU-a mora davati prednost osnaživanju njihovih poveznica s europskim kopnom i osjećaja pripadnosti njihovih građana europskom projektu. Unatoč vrlo ograničenom proračunu ne smije se ukinuti posebna potpora za slabo naseljena područja ili najudaljenije regije. Te regije moraju imati pristup prikladnim financijskim resursima kako bi im se omogućilo da ostvare zajedničke europske ciljeve i kako bi se nadoknadili njihovi nedostaci, osobito oni povezani s njihovom udaljenošću (10) ili izrazito niskom gustoćom naseljenosti. Stoga postoji potreba za uključivanjem demografskih i geografskih čimbenika u procjenu i utvrđivanje raspodjele sredstava („berlinska metoda”) i zahtjeva u pogledu tematske koncentracije te stopa sufinanciranja (1. najrazvijenije, 2. tranzicijske i 3. manje razvijene regije). Uključivanje tih čimbenika za rijetko naseljena područja u nepovoljnom položaju i najudaljenije regije moglo bi značiti odgovarajuću količinu financijskih sredstava i fleksibilnu usmjerenost ulaganja.

2.14.

Više od polovice svjetskog stanovništva trenutačno živi u gradskim područjima, a predviđa se da će ta brojka do 2050. godine narasti na 70 % (11). Iako je gospodarska djelatnost tih područja vrlo visoka, od ključne je važnosti da pružaju održivu i visokokvalitetnu okolinu za život za njihove građane. EGSO zbog toga vjeruje da im treba nastaviti pridavati pozornost u okviru kohezijske politike, ali također potiče njihov razvoj u vezi s njihovim fizičkim kontekstom (policentrični razvoj, povezivanje gradskih i ruralnih područja itd.).

3.   Snažnija vizija u jasnijem, fleksibilnijem i učinkovitijem okviru

3.1.

EGSO smatra da je potrebna nova ambiciozna i jasna europska strategija koja je usklađena s Programom UN-a do 2030. i njegovim ciljevima održivog razvoja, kao i s ostalim obvezama EU-a na svjetskoj razini, kao što su međunarodni sporazumi (npr. Pariški sporazumi), te konvencije UN-a (npr. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom) te raspolaže snažnim koordinacijskim mehanizmom kojim se može zajamčiti kontinuitet između različitih političkih ciklusa. EGSO u tom pogledu snažno pozdravlja novi Komisijin dokument za razmatranje o održivijoj Europi do 2030. kojim se pokreće rasprava u tom smjeru.

3.2.

Kohezijska politika mora činiti sastavni dio te ambiciozne strategije, zbog čega sama kohezijska politika mora biti razvijena tako da je prilagođena budućnosti, odnosno mora obuhvaćati politiku koja raspolaže potrebnim alatima za ispunjavanje budućih izazova kao što su klimatske promjene, prihvaćanje novih tehnologija, postizanje održivog razvoja i otvaranje kvalitetnih radnih mjesta.

3.3.

U skladu s naporima za ostvarenje kohezijske politike prilagođene budućnosti, EGSO poziva Vijeće i Parlament da ustraju u svojim naporima za daljnje preispitivanje sustava dodjele sredstava u okviru kohezijske politike, osobito uzimajući u obzir ostale kriterije (osim BDP-a). Takvi kriteriji trebaju se odnositi na pitanja kao što su nejednakost, migracije, nezaposlenost i nezaposlenost mladih, konkurentnost, klimatske promjene, radni uvjeti i demografija.

3.4.

Važno je da, poduzimajući prijeko potrebne napore za prilagođavanje kohezijske politike budućnosti, ne zaboravimo današnje izazove, koji i dalje znatno utječu na društvo. To se posebno odnosi na društvene izazove, kao što su marginalizacija i diskriminacija manjina i određenih etničkih skupina, ili obiteljsko nasilje, gospodarski izazovi, kao što su pristup financijama i poboljšanje vještina, te okolišni izazovi kao što su smanjenje onečišćenja zraka i gospodarenje otpadom.

3.5.

Kako bi se poboljšalo strateško planiranje i upravljanje Unije tijekom izrade prethodno navedene strategije, EGSO također poziva Komisiju da uključi različite strateške elemente kojima se bavilo u Teritorijalnom programu (12) i Povelji iz Leipziga (13) koji su trenutačno u postupku obnavljanja kojim koordinira buduće njemačko predsjedništvo Vijeća EU-a.

4.   Integrirano i koordinirano postizanje ciljeva

4.1.

EGSO vjeruje da Europa (ne samo na razini Unije, nego i s državama članicama i unutar njih) mora raditi na pojašnjenju i pojednostavljenju svojih upravnih nadležnosti jer se time mogu učinkovitije utvrditi i pratiti odgovornosti. Nakon što to postignu, europske uprave moraju ojačati suradnju i sposobnost.

4.1.1.

EGSO u tom pogledu pozdravlja snažniju poveznicu s europskim semestrom (14) i poziva na integraciju s preporukama za pojedine zemlje kao sredstvo za poticanje strukturnih reformi. EGSO se slaže da je također važno zajamčiti cjelovitu komplementarnost i koordinaciju s novim i poboljšanim Programom potpore reformama. EGSO ustraje na potrebi za poboljšanim mehanizmom upravljanja koji uključuje i regionalnu razinu.

4.2.

Europa mora raditi na stvaranju jednostavnijeg, fleksibilnijeg i učinkovitijeg okvira za provedbu svoje kohezijske politike. Jedan od sljedećih ciljeva EU-a mora biti postizanje toga da se njegovim različitim fondovima kohezijske politike (poljoprivredni, socijalni, regionalni itd.) upravlja na temelju jedinstvenog skupa pravila kojim se snažno potiče integrirano ulaganje ponudom jednostavnih rješenja. EGSO se također zalaže za veću sinergiju s drugim programima i instrumentima financiranja, kao što su Obzor 2020., Instrument za povezivanje Europe itd., i među njima.

4.3.

Integriranim rješavanjem različitih aspekata nekih od ključnih izazova (socijalnih, okolišnih, gospodarskih itd.) preciznije se odražavaju stvarne potrebe. EGSO potiče države članice da pripreme i provedu programe financirane iz više fondova.

4.4.

EGSO vjeruje da je od ključne važnosti usvajanje lokaliziranog pristupa. EGSO također naglašava da uključivanje partnera na lokalnoj razini u utvrđivanje njezina potencijala i potreba i pokretanje djelovanja u okviru partnerstva između svih lokalnih aktera u svrhu ispunjenja posebnih utvrđenih potreba predstavlja pristup koji je potrebno poticati i jačati. Kao što je Komisija točno istaknula, „prijelaz na sljedeću razinu gospodarskog razvoja ne može se postići s pomoću univerzalne politike, nego će biti potrebni regionalno diferencirani pristupi i politički odgovori” (15).

4.5.

EGSO poziva na razmatranje socijalnih čimbenika (kao što su razine nejednakosti, siromaštvo, migracije, razine obrazovanja itd.) pri procjeni stopa sufinanciranja i zahtjeva u pogledu tematske koncentracije najrazvijenijih i tranzicijskih regija. Razmatranje tih čimbenika na razini projekata omogućilo bi ulaganje u mjere namijenjene najugroženijim skupinama (kao što su osobe s invaliditetom, migranti ili maloljetnici bez pratnje) koje, s obzirom na to da su nerazmjerno prisutne u većini razvijenih gradova i regija EU-a, ne ispunjavaju potrebne uvjete ili se oslanjaju na pretjerano visoke stope sufinanciranja.

4.6.

EGSO smatra da je od ključne važnosti bolje povezati različite inicijative koje se odnose na kohezijsku politiku (strategije i programi) na različitim teritorijalnim razinama, i to horizontalno (npr. makroregionalne strategije s transnacionalnim programima) i vertikalno (između različitih teritorijalnih razina).

4.7.

Ako želimo nastaviti s provedbom kohezijske politike ponajprije s pomoću različitih projekata, također moramo pojednostaviti pripremu pravnog okvira unutar kojeg se provode. U skladu sa zaključcima Skupine na visokoj razini za pojednostavljenje za razdoblje nakon 2020. (16), EGSO smatra da bi regulatorni paket trebao biti mnogo jednostavniji i da bi njime trebalo izbjeći mikroupravljanje financijskim sredstvima. Iako priznaje da može doći do iskušenja u smislu povećanja učinkovitosti još naglašenijim središnjim upravljanjem, EGSO poziva Komisiju da se odupre tome i da osigura potrebne alate kako bi se s više sredstava moglo upravljati na decentralizirani način.

4.8.

Potrebno je napomenuti da bi administrativni kapacitet manjih država članica i regija osobito mogao biti izložen ozbiljnom pritisku u početnim fazama programskog razdoblja. EGSO smatra da je od ključne važnosti znatno smanjiti nepotrebno administrativno opterećenje za korisnike (od podnošenja zahtjeva za projekt pa sve do njegove konačne faze), uz zadržavanje visoke razine jamstva o zakonitosti i pravilnosti.

4.9.

Iskustvo je pokazalo da vrlo često mali projekti (vrijednosti manje od 100 000 EUR) mogu imati znatan učinak na najranjivije društvene skupine. Međutim, također je često slučaj da se te iste društvene skupine suočavaju sa znatnim poteškoćama u pristupanju tim sredstvima. Imajući to na umu, iako EGSO poziva države članice da promiču mogućnost koju nude trenutačni zakonodavni okviri, odnosno pojednostavljen postupak pristupa sredstvima za manje projekte, potiče Komisiju da dodatno istraži mogućnosti koje bi mogle olakšati sudjelovanje manjih dionika.

4.10.

EGSO upućuje na povećanu uporabu financijskih instrumenata kao alata za provedbu kohezijske politike. EGSO podupire navedeno, ali poziva Komisiju da zajamči da se prilikom osmišljavanja takvih instrumenata mora provoditi temeljito ispitivanje prikladnosti kako bi se zajamčilo 1.) da su takvi instrumenti prikladni za sve države članice i 2.) da se njima mogu koristiti MSP-ovi i nevladine organizacije. Ako se utvrde situacije u kojima je došlo do manjka prikladnosti, potrebno je provesti alternativne/kompenzacijske mjere kako bi se zajamčilo da nijedna država članica ili tijelo nisu u nepovoljnom položaju.

4.11.

U svrhu povećanja kvalitete određenih aspekata provedbe (kao što su marketing, tehničke mogućnosti za događanja itd.) EGSO smatra da bi se javni sektor trebao savjetovati s civilnim društvom i privatnim sektorom radi ostvarenja koristi od njihova praktičnog iskustva stečenog tijekom pripreme. Možda je pogrešno očekivati da opće osoblje javne uprave razumije sve aspekte postizanja popularnosti i korisnosti „proizvoda”.

4.12.

EGSO smatra da je potrebno poduzeti daljnje mjere u pogledu usklađivanja pokazatelja na razini Europe. Od ključne je važnosti razviti sustav praćenja koji donosi složene rezultate na lako dostupan način kako za donositelje odluka, tako i za društvo općenito.

4.13.

Budućnost kohezijske politike također treba pružati potporu novim načinima integracije pozitivnih učinaka poslovnog poduzetništva i društvenih/okolišnih pozitivnih učinaka. U tom je pogledu jačanje potpore za razvoj socijalne ekonomije od ključne važnosti za Europsku uniju.

5.   Učinkovitija cjelokupna komunikacija

5.1.

Jedan od glavnih problema u pogledu kohezijske politike jest manjak učinkovite komunikacije do kojeg često dolazi u projektima koji se financiraju u okviru iste politike. Iako priznaje različite komunikacijske smjernice koje provodi Komisija, jasno je da one nisu ni izbliza dovoljne. Često je slučaj da postoji niska do nikakva razina osviještenosti o tome da su provedeni određeni projekti i/ili da se financiraju sredstvima EU-a. To dovodi do nedovoljnog ili nikakvog poštovanja kohezijske politike. EGSO poziva Komisiju da nastavi ulagati napore u preispitivanje trenutačnih obveza u pogledu promidžbe i da ih znatno nadogradi uzimajući u obzir suvremena sredstva digitalnih komunikacijskih kanala. Projekti temeljeni na najboljim praksama trebali bi se znatno više koristiti kao praktični primjeri za poticanje snažnijeg i boljeg korištenja sredstava.

5.2.

Postoji potreba za poboljšanjem načina na koji se mjeri učinak kohezijske politike u određenim područjima, kao što su socijalna uključenost, kvaliteta života građana, radni uvjeti građana, povećanje konkurentnosti poduzeća ili nadogradnja usluga javne uprave. Građane EU-a treba informirati o učinku kako bi bili svjesni uspjeha i neuspjeha politike.

5.3.

EGSO poziva Komisiju da u suradnji sa svim relevantnim partnerima, uključujući organizacije koje zastupaju osobe s invaliditetom, razvije strateški komunikacijski plan. EGSO također smatra da bi obavješćivanje o najboljim praksama trebalo biti lako dostupno.

6.   Jamčenje partnerstva s organizacijama civilnog društva i drugim dionicima

6.1.

EGSO ponovno ističe važnost podijeljenog upravljanja, jačanja strukturiranog sudjelovanja organizacija civilnog društva i drugih dionika u postupku programiranja, provedbe, evaluacije i nadzora nad uporabom sredstava. Krajnje je vrijeme da Komisija i države članice prestanu s pukim praznim pričama u tom pogledu i da zaista počnu jamčiti snažno i značajno sudjelovanje civilnog društva u svim fazama osmišljavanja i provedbe kohezijske politike. To će podrazumijevati veće preuzimanje odgovornosti nacionalnih nadležnih tijela, kao i učinkovitiju i značajniju upotrebu sredstava.

6.2.

Kad je riječ o Europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo (ECCP), EGSO traži njegovo preispitivanje i ažuriranje na temelju izravnog savjetovanja s organizacijama civilnog društva i drugim dionicima. EGSO također traži da Kodeks ponašanja postane obvezujući. EGSO smatra da bi trebalo u cijelosti poštovati Europski kodeks ponašanja za partnerstvo te ga pojačati snažnim jamstvima i mjerama kojima bi se osiguralo njegovu punu provedbu.

6.3.

EGSO je uvjeren da bi pristup lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice mogao imati brojne prednosti i da bi mogao ostvariti znatan uspjeh kao europski alat koji omogućuje integrirani lokalni razvoj i uključenost građana i njihovih organizacija na lokalnoj razini (17).

6.4.

U svrhu jačanja vještina i učinkovitosti partnerstva EGSO poziva na donošenje mjera izgradnje sposobnosti i tehničke pomoći za gradska i ostala javna nadležna tijela, gospodarske i socijalne partnere, civilno društvo, organizacije i relevantna tijela koja ih predstavljaju, okolišne partnere i tijela odgovorna za promicanje socijalne uključenosti, temeljnih prava, prava osoba s invaliditetom, prava osoba s kroničnim bolestima, rodne ravnopravnosti i nediskriminacije. EGSO bi također želio da se s relevantnim partnerima uspostavi mehanizam savjetovanja na godišnjoj osnovi.

6.5.

S obzirom na to da mala poduzeća, mikropoduzeća i organizacije civilnog društva mogu općenito imati poteškoća u iskorištavanju prilika koje nude europski fondovi, EGSO ponovno zahtijeva dosljednu i znatnu potporu za aktivnosti kojima se jača njihov pristup informacijama, kojima im se nudi savjetovanje i mentorstvo te kojima se povećavaju njihove sposobnosti djelovanja. To bi trebalo postići uzimajući u obzir i specifične potrebne najranjivijih osoba.

Bruxelles, 20. ožujka 2019.

Predsjednik

SEuropskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Članak 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(2)  COM(2017) 358 final, Dokument za razmatranje o budućnosti financija EU-a.

(3)  Vidjeti izvješće Europskog parlamenta.

(4)  COM(2017) 358 final, Dokument za razmatranje o budućnosti financija EU-a.

(5)  Moja regija, moja Europa, naša budućnost: Sedmo izvješće o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji.

(6)  SL C 81, 2.3.2018., str. 1.

(7)  https://www.businesseurope.eu/sites/buseur/files/media/position_papers/ecofin/2017-06-09_eu_cohesion_policy.pdf.

(8)  SL C 440, 6.12.2018., str. 116.

(9)  SL C 209, 30.6.2017., str. 9.

(10)  SL C 161, 6.6.2013., str. 52.

(11)  http://www.un.org/en/development/desa/news/population/world-urbanization-prospects-2014.html.

(12)  https://ec.europa.eu/regional_policy/en/information/publications/communications/2011/territorial-agenda-of-the-european-union-2020.

(13)  https://ec.europa.eu/regional_policy/archive/themes/urban/leipzig_charter.pdf.

(14)  https://www.eesc.europa.eu/sites/default/files/resources/docs/qe-02-17-362-en-n.pdf i https://www.eesc.europa.eu/sites/default/files/resources/docs/qe-01-14-110-en-c.pdf.

(15)  Europska komisija „Konkurentnost u regijama s niskim prihodima i slabim rastom: izvješće o regijama koje zaostaju”, radni dokument službi Komisije, SWD(2017) 132 final, Bruxelles, 10.4.2017.

(16)  http://ec.europa.eu/regional_policy/sources/newsroom/pdf/simplification_proposals.pdf.

(17)  https://www.eesc.europa.eu/hr/node/56464.


5.7.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/57


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Budućnost EU-a: koristi za građane i poštovanje europskih vrijednosti”

(razmatračko mišljenje na zahtjev rumunjskog predsjedništva Vijeća Europske unije)

(2019/C 228/08)

Izvjestitelj: Mihai IVAȘCU

Suizvjestitelj: Stéphane BUFFETAUT

Zahtjev za savjetovanje:

rumunjsko predsjedništvo Vijeća, 20.9.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležni pododbor:

Budućnost EU-a: koristi za građane i poštovanje europskih vrijednosti

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

20.3.2019.

Plenarno zasjedanje br.:

542

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

147/6/9

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Više od 60 godina od potpisivanja Ugovora iz Rima od država članica očekuje se da u svibnju 2019. u Sibiuu donesu političku odluku o budućnosti EU-a.

1.2.

Ljudsko dostojanstvo i ljudska prava, demokracija, sloboda, socijalna pravda, jednakost, podjela vlasti i vladavina prava vrijednosti su na kojima je EU izgrađen. One i dalje trebaju ostati neosporne te biti polazišna točka za reformu EU-a i donošenje političke odluke u Sibiuu.

1.3.

Povelja Europske unije o temeljnim pravima jedan je od najvažnijih dokumenata za jamčenje prava naših građana. Pri donošenju važnih političkih odluka, kao što je preinaka Ugovorâ, taj se dokument mora uzeti u obzir i uključiti u novi tekst.

1.4.

Europski projekt donio je najdulje razdoblje mira u povijesti kontinenta, stvorena je regija nezabilježenog bogatstva i socijalne razvijenosti, omogućeno je slobodno kretanje ljudi, robe i usluga te je stvoreno najveće jedinstveno tržište na svijetu. Sve to omogućilo je europskim građanima znatno bolji životni standard, socijalnu skrb i bolje prilike u odnosu na većinu ostatka svijeta.

1.5.

Te i neke druge koristi populistički i euroskeptični pokreti uzimaju zdravo za gotovo ili ih umanjuju. Nikad ne smijemo zaboraviti da nam je EU pružio:

slobodno kretanje osoba, robe, usluga i kapitala,

najveće jedinstveno tržište na svijetu,

veću gospodarsku međusobnu povezanost te slobodnu i neometanu trgovinu,

zajedničke trgovinske sporazume koji su ispregovarani u korist svih država članica sa stajališta moći,

visokokvalitetnu i poboljšanu socijalnu skrb vođenu europskim stupom socijalnih prava,

europski socijalni model,

jačanje suradnje u obavještajnim i vojnim pitanjima te aktivnostima kaznenog progona,

poboljšane ekološke norme te bolju kvalitetu zraka i vode,

zaštitu temeljnog prava građana na privatnost u digitalnom okruženju,

više standarde u području zdravlja i sigurnosti,

uzajamne sustave zdravstvene skrbi diljem Unije,

pravila i politike za borbu protiv diskriminacije, posebno u pogledu manjina i žena,

izvanredne obrazovne mogućnosti temeljem programa razmjene kao što je Erasmus+,

itd.

1.6.

Unija mora djelovati kako bi se povećala konvergencija između regija i/ili država članica. Uzlazna konvergencija gospodarskih i radih uvjeta, temeljena na održivom rastu, od ključne je važnosti za poboljšanje funkcioniranja jedinstvenog tržišta i smanjenje nejednakosti, siromaštva i socijalne isključenosti.

1.7.

Građani EU-a moraju ponovno dobiti osjećaj da djelovanje na europskoj razini ne znači odricanje od nacionalnih politika, nego priznavanje da se u okviru nekih projekata postižu bolji rezultati kada se odluke donose zajednički. Jednaka pravila i mogućnosti za sve države članice i građane ne bi se nikad smjeli dovoditi u pitanje, pri čemu europska metoda treba osigurati slobodu i suverenitet u globaliziranom svijetu.

1.8.

Uvođenje eura treba biti jedan od prioriteta izgradnje EU-a s obzirom na to da europodručje može ostvariti svoj potpuni potencijal tek kada mu se pridruže sve države članice. Zajedno sa snažnom ekonomskom i monetarnom unijom ažurirani Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) može imati veću ulogu za postizanje političke odgovornosti i jače fiskalne odgovornosti. Nadalje, države članice EU-a moraju poduzeti hitne i hrabre korake kako bi EU mogao biti otporniji u slučaju ponovne gospodarske i financijske krize.

1.9.

EGSO smatra da su u svijetu koji se stalno mijenja potrebna znatna ulaganja u istraživanje i razvoj te vještine i infrastrukturu kako bi EU ostvario svoju konkurentsku prednost. Europa mora odgovoriti na problem smanjenja broja stanovnika i starenja stanovništva jer to utječe na ponudu radne snage. Također, migracijske politike moraju biti popraćene snažnim politikama prihvata i pomoći pri integraciji kako bi se izbjegle velike socijalne i društvene poteškoće. Kako bi EU ostao konkurentan, potrebno je riješiti problem nedostatka radne snage i pomanjkanja vještina. Europi treba migracijska politika kojom se dobro upravlja i koja će pripremiti radnu snagu za vještine koje iziskuju nove tehnologije, istovremeno podupirući rast i razvoj poduzeća. Europskim radnicima potrebno je omogućiti osposobljavanje, prekvalifikaciju, usavršavanje i programe cjeloživotnog učenja kako bi u potpunosti iskoristili mogućnosti koje pružaju tehnološke promjene.

1.10.

Posljednjih su se godina pojavile protekcionističke struje, a na pomolu su i trgovinski ratovi. EGSO smatra da bi EU trebao nastaviti promicati slobodnu, poštenu i održivu trgovinu u multilateralnom sustavu i u trgovinskim sporazumima koji poštuju socijalna prava, prava potrošača i okoliš, uz istovremeno podržavanje rasta i razvoja poduzeća. Protekcionizam ne koristi građanima. Nadalje, EU ima važnu ulogu u reformi Svjetske trgovinske organizacije.

1.11.

Stabilan gospodarski rast mora ići ruku pod ruku sa stabilnom socijalnom dimenzijom, pri čemu je europski stup socijalnih prava jedan od glavnih pokretača socijalne kohezije. Potrebno je ubrzati njegovu provedbu na nacionalnoj razini i uključiti sve relevantne organizacije civilnog društva. Socijalni partneri i druge organizacije civilnog društva ključni su akteri u europskom demokratskom projektu.

1.12.

EGSO smatra da bi svim građanima EU-a trebalo osigurati jednake mogućnosti i jednako postupanje na tržištu rada. Pored poticanja pravedne mobilnosti, građani bi također trebali imati pristup kvalitetnom zapošljavanju i pristojnom životnom standardu u mjestu u kojem žive kako bi se izbjegli odljev mozgova i socijalni damping.

1.13.

Klimatske promjene i pitanja povezana s okolišem od sve su veće važnosti za građane EU-a. Nekoliko mišljenja EGSO-a pokazalo je da Europa može i mora provesti ciljeve održivog razvoja. Također je bitno da se poštuju obveze preuzete u različitim sporazumima o klimi, biološkoj raznolikosti i vodi. EU u kontekstu pravedne tranzicije može poticati ekološku tranziciju i istodobno očuvati socijalnu koheziju i uključenost svih.

1.14.

EGSO smatra da su aktivni programi kojima se potiče obrazovanje mladih i njihovo uključivanje u radnu snagu značajni za budućnost Europske unije. Potrebno je poticati programe kao što je Erasmus+ kako bi se mladima pružilo znanje, vještine i kompetencije. EGSO smatra da je paralelno s tim programima potrebno hitno uspostaviti druge, slične programe kojima bi se pružila podrška osobama slabijeg imovinskog stanja. Podizanje razine osviještenosti građana u pogledu tih programa uz stalno promicanje izravnih koristi koje dolaze s članstvom u EU-u od ključne je važnosti. Nadalje, Erasmus+ se može i treba, među ostalim, iskoristiti i za postizanje osiguranja kvalitete u višem obrazovanju u Africi kako bi se mladima na oba kontinenta omogućilo stjecanje znanja, vještina i kompetencija.

1.15.

Izazovi u pogledu vanjske sigurnosti znatno su veći, no pojedinačne države članice na njih gledaju drugačije, zbog čega dodjeljuju različite iznose financijskih sredstava i imaju drugačije poglede na upotrebu vojne sile. EGSO smatra da EU mora dati zajednički i koordiniran odgovor, čime bi se građanima pokazalo da učinkovito jamčimo sigurnost. Jednako važne za sigurnost građana su mjere za sprečavanje kiberkriminaliteta u novom digitalnom okruženju.

1.16.

Šokantna je činjenica da tisuće migranata koji bježe od sukoba i siromaštva riskiraju svoj život kako bi prešli Sredozemno more. Političke posljedice stvorile su dojam da se EU ne zna nositi s takvom krizom. EGSO pozdravlja Komisijin plan za uravnoteženu, sveobuhvatnu i zajedničku migracijsku politiku koja će pomoći EU-u da iskoristi prilike koje donosi migracija, uz istovremeno suočavanje s izazovima.

1.17.

Europski građani pozitivne učinke članstva u EU-u često uzimaju zdravo za gotovo ili ih povezuju s nacionalnim vladama, a s druge strane za mnoge teškoće krive europske institucije. EGSO smatra da je to posljedica toga što građani nisu dovoljno informirani o prednostima članstva u EU-u, zbog čega EU i države članice trebaju poduzeti mnogo veće napore kako bi informacije o europskim politikama i ciljevima prenijele na jasniji način.

1.18.

Daljnji koraci podrazumijevaju istodobno izdvajanje više sredstava za informiranje svim dostupnim kanalima: europskim i nacionalnim kanalima, ali i kanalima socijalnih partnera i drugih reprezentativnih tijela organiziranog civilnog društva. Građani uvijek moraju biti informirani o koristima članstva u EU-u te istodobno imati na umu sliku života prije nastanka Unije – rat, sukobi i gospodarske teškoće.

1.19.

Kako bi se približio građanima, EU mora stalno osluškivati i razumjeti glavna očekivanja Europljana te ih pokušati ispuniti. Stoga EGSO smatra da bi komunikaciju, platforme za suradnju i javna savjetovanja trebalo promicati i koristiti što je češće moguće, kao i uključivati sve države članice.

1.20.

Suzbijanje lažnih vijesti predstavlja još jedan važan izazov u svijetu u kojemu je sve više pogrešnih informacija, dezinformacija i lažnih informacija. EGSO stoga traži da se poduzmu zajedničke i čvrste mjere kako bi se povećale analitičke sposobnosti građana, zaštitila sloboda izražavanja, spriječilo širenje lažnih vijesti i izgradili alati za provjeru činjenica.

2.   Uvod

2.1.

U članku 3. Ugovora o Europskoj uniji stoji: „Cilj je Unije promicanje mira, njezinih vrijednosti i dobrobiti njezinih naroda”. Europska unija nastala je kao projekt čiji cilj je bio osigurati mir, a koji se kasnije razvio u najveće jedinstveno tržište na svijetu na kojemu postoji sloboda kretanja kapitala, proizvoda, usluga i, najvažnije, sloboda kretanja građana EU-a. Taj ostvareni san nastao je iz pepela dvaju svjetskih ratova te je njime zajamčen razvoj diljem kontinenta i započeto najdulje razdoblje mira u povijesti.

2.2.

Sada, u 2019. godini, u kojoj će se održati europski izbori i doći do ključnih promjena za Uniju, svi europski akteri trebaju pokazati svoju odlučnost u pogledu jamčenja jedinstva, blagostanja i dobrobiti naših građana obranom demokracije, ljudskih prava, podjele vlasti, vladavine prava i europskog socijalnog modela. (1)

2.3.

U Povelji Europske unije o temeljnim pravima (2) utvrđena su određena politička, socijalna i gospodarska prava građana diljem Europske unije. Povelja je ratificirana 2000. godine i njome je dodan jedan važan element koji dotad nije postojao u Ugovorima: obveza EU-a u pogledu djelovanja i donošenja zakona u skladu s pravima i vrijednostima Povelje, kako je utvrđeno u sedam poglavlja Povelje: Dostojanstvo, Slobode, Jednakost, Solidarnost, Prava građana, Pravda i Opće odredbe.

2.4.

Iako su koristi za europske građane očite, čini se da ih neki nažalost nisu svjesni ili ih u njih čak sumnjaju, a u posljednjih nekoliko godina svjedoci smo i sve većih napetosti unutar država članica te različitih stajališta o daljnjim koracima. Naravno, to je otvorilo pitanja kao što su: Kako bi trebala izgledati budućnost Europske unije? Trebamo li djelovati zajedno u većoj ili manjoj mjeri? Kakvu su ravnotežu među različitim programima suradnje države članice spremne prihvatiti? Različite političke sile, čak i unutar država članica koje su osnovale EU, propituju smjer, upravljanje, pa čak i načelo europske integracije.

2.5.

Ta politička prekretnica podudara se sa sve većim povjerenjem u EU (3) nakon dugog trenda nepovjerenja u način rada europskih institucija. Nedavni izazovi, bilo da se radi o financijskoj krizi, krizi europodručja, migracijskoj krizi ili Brexitu, pokazali su koliko je lako krivnju prebaciti na institucije EU-a. Euroskeptični pokreti iskoristili su nedavne događaje kako bi progurali svoj program bez obzira na to je li EU bio kriv ili ne. Populističke političke stranke koje su došle na vlast u nekoliko država članica dovele su u pitanje koristi od EU-a ili su pružile dezinformacije o Uniji.

3.   Koristi za europske građane

3.1.

Međusobnom gospodarskom povezanošću, većom socijalnom i političkom suradnjom te slobodnim kretanjem otklonjena je mogućnost ratovanja u Europi, zbog čega uživamo u najduljem razdoblju mira u povijesti kontinenta.

3.2.

Europsko jedinstveno tržište omogućilo je slobodnu i neometanu trgovinu među državama članicama, što je dovelo do povećanja ekonomskog bogatstva i blagostanja te jednog od najboljih životnih standarda na svijetu. Neovisno o tome, time nisu uklonjene socijalne i teritorijalne nejednakosti.

3.3.

Kao jedinstveni gospodarski blok, EU je postao veoma utjecajan akter na međunarodnoj pozornici, koji bilježi uspjehe u pregovorima za strateške trgovinske sporazume i utječe na gospodarsku politiku na globalnoj razini. Zahvaljujući povećanoj povezivosti i smanjenim operativnim troškovima za poduzeća otvaraju se radna mjesta.

3.4.

Slobodno kretanje građana diljem Unije pridonijelo je okončanju nepovjerenja među nacijama te su na taj način stvorene nebrojene obrazovne i profesionalne mogućnosti. Građani mogu raditi, živjeti i umiroviti se u bilo kojoj državi članici. Veoma se često može vidjeti da, primjerice, Rumunj koji je studirao u Ujedinjenoj Kraljevini sada radi u Belgiji, a živi u Nizozemskoj.

3.5.

Građani uživaju i koristi od stvaranja područja slobode, sigurnosti i pravde s obzirom na to da europski narodi imaju oblik uzajamne zaštite. EU pruža razinu sigurnosti zbog koje lokalne obavještajne agencije i tijela kaznenog progona imaju pristup poboljšanoj razmjeni podataka i resursa.

3.6.

Od svojeg osnutka EU je u svim svojim oblicima nastojao unaprijediti okoliš. Primjerice, od 1950-ih kvaliteta zraka i vode znatno je poboljšana diljem kontinenta zbog koordinacije napora i regulacije na razini Unije.

3.7.

U digitalno doba privatnost je u EU-u vrlo zaštićena, a nedavno je donesena i Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR). Ona predstavlja jedan od najpouzdanijih zakona o privatnosti podataka na svijetu kojim se štiti temeljno pravo građana na privatnost.

3.8.

EU ima jedan od najstrožih režima sigurnosti proizvoda i hrane na svijetu. Nacionalna tijela šalju informacije o opasnim proizvodima koji se nalaze na tržištu putem sustava brzog uzbunjivanja za opasne neprehrambene proizvode. EU se zalaže i za otkrivanje nesigurnih proizvoda prije nego što se prodaju potrošačima. U EU-u poslodavci moraju osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika u svakom aspektu njihova rada.

3.9.

Građani EU-a imaju koristi od uzajamne zdravstvene zaštite ako se nalaze u nekoj od država članica EU-a. Ta se prava primjenjuju bez obzira na to jesu li građani privremeno na odmoru ili studiraju u inozemstvu, trajno borave u drugoj zemlji EU-a ili putuju u drugu državu članicu EU-a radi liječenja.

3.10.

Svi građani EU-a imaju pravo glasovati i kandidirati se na izborima za Europski parlament i/ili na lokalnim izborima u državi članici u kojoj borave pod istim uvjetima kao i državljani te zemlje. Nadalje, građani EU-a imaju pravo na zaposlenje pod istim uvjetima kao i državljani zemlje u kojoj traže posao i od njih se ne može tražiti da ispune dodatne zahtjeve.

3.11.

Kao građanin EU-a možete na jednostavan i brz način registrirati poduzeće i osnovati podružnicu postojećeg poduzeća sa sjedištem u EU-u u bilo kojoj državi članici EU-a, na Islandu, u Norveškoj ili u Lihtenštajnu. Postoje mnogi različiti fondovi i inicijative EU-a za potporu novoosnovanim poduzećima te malim i srednjim poduzećima.

3.12.

Europskim socijalnim modelom pridonosi se poboljšanju životnih i radnih uvjeta velikog dijela stanovništva EU-a. Nedavnim uvođenjem europskog stupa socijalnih prava to se nastoji dodatno poboljšati.

3.13.

EU ima vodeću ulogu u promicanju jednake ekonomske neovisnosti za žene i muškarce. Unija stalno nastoji unaprijediti rodnu ravnopravnost, boriti se protiv razlika u plaćama te uspostaviti učinkovita pravila i politike za borbu protiv diskriminacije.

3.14.

Europski postupak pristupanja i mogućnost pridruženja Uniji potaknuli su uspostavu održivih tržišnih gospodarstava, podignuli socijalne standarde te stvorili stabilne demokratske institucije u Europi.

3.15.

Građani EU-a imaju pravo na zaštitu od strane diplomatskih ili konzularnih tijela bilo koje druge države članice kada se nalaze u zemlji izvan EU-a u kojoj njihova nacionalna država nema predstavništvo. To je pravo sadržano u članku 46. Povelje o temeljnim pravima. Postoje samo tri zemlje u kojima sve države članice imaju diplomatsko predstavništvo, a to su Sjedinjene Američke Države, Kina i Rusija. U izvanrednim situacijama, države članice EU-a moraju pomagati građanima EU-a u evakuaciji kao da su njihovi državljani. Zaštita također obuhvaća svakodnevne situacije, poput krađe putovnice, teške nesreće ili bolesti.

3.16.

U Europskoj uniji snažno se podupire obrazovanje. Svjetski poznati program razmjene Erasmus+ studentima i pripadnicima akademske zajednice pruža priliku da poboljšaju svoje vještine i izglede za zapošljavanje jer mogu iskusiti akademski život u drugoj zemlji, pri čemu je od 2014. u programu sudjelovalo više od 3 milijuna ljudi. Štoviše, razmjena ideja i kultura zbližila je ljude i pridonijela oblikovanju europskog identiteta.

4.   Europske vrijednosti i temeljna prava

4.1.

EGSO smatra da je za pružanje najbolje zaštite interesa naših građana potrebno da svaka reforma Ugovorâ obuhvaća tekst Povelje o temeljnim pravima i da nijedna država članica ne smije imati mogućnost donošenja odluke o neprovođenju Povelje. Trenutačno se u Ugovoru iz Lisabona Povelja navodi kao nezavisan dokument, a Ujedinjena Kraljevina i Poljska odlučile su je ne provoditi.

4.2.

Iako se Europa suočava s mnoštvom izazova te su zajedničke odluke uvijek potrebne, vrijednosti na kojima je EU izgrađen i koje su obuhvaćene Ugovorima – poštovanje ljudskog dostojanstva i ljudskih prava, demokracija, sloboda, jednakost, podjela vlasti i vladavina prava – ne smiju se dovoditi u pitanje i moraju predstavljati polazište za svaku novu strukturu EU-a.

4.3.

Jednako postupanje i pravila za sve građane EU-a ne bi se nikad smjeli dovoditi u pitanje, no EU je dopustio znatne i nepotrebne kompromise u tom pogledu: vize za SAD samo za neke države članice, dvojni standardi u pogledu kvalitete hrane itd. EU treba težiti jednakoj zaštiti interesa svih njegovih građana neovisno o njihovom državljanstvu.

4.4.

EGSO smatra da djelovanje na europskoj razini ne znači odricanje od nacionalnih interesa, kao ni sukob europskih i nacionalnih interesa; to jednostavno znači da je neke stvari lakše ostvariti u suradnji. Kojim god smjerom Unija krene, morat će predvidjeti važne reforme i jasna pravila za upravljanje Unijom kako bi se suočila s postojećim političkim napetostima i sve većom raznolikošću. Upravo europska metoda jamči slobodu i suverenost u globaliziranom svijetu. Građani imaju koristi od članstva u EU-u jer im pruža pravni prostor mogućnosti i jednaka pravila za sve, uz istovremenu strogu zabranu bilo kakve diskriminacije na temelju državljanstva.

4.5.

Šokantna je činjenica da tisuće migranata koji bježe od sukoba i siromaštva riskiraju svoj život kako bi prešli Sredozemno more. Političke posljedice stvorile su pogrešan dojam da se EU ne zna nositi s takvom krizom. EGSO pozdravlja Komisijin plan za uravnoteženu, sveobuhvatnu i zajedničku migracijsku politiku koja će pomoći EU-u da iskoristi prilike koje donosi migracija, uz istovremeno suočavanje s izazovima. Odbor osobito podržava novu politiku Komisije da Europa i dalje ostane privlačno odredište za migrante u vrijeme demografskog pada te da smanji poticaje za nezakonitu migraciju. To podrazumijeva i snažne politike prihvata i pomoći pri integraciji.

4.6.

Najveći izazov s kojim se EU suočava jest ostati Unija koja brani, štiti i osnažuje svoje građane. Stoga Unija treba pružiti rješenja za pitanja koja zabrinjavaju građane: „Odbor je i dalje uvjeren da je dobra budućnost moguća i da snažniji EU može pridonijeti boljem oblikovanju globalizacije i digitalizacije kako bi se svim građanima pružili dobri izgledi.” (4)

4.7.

Utemeljitelji europskog projekta prepoznali su da je potrebno još mnogo rada kako bi se postigle razine legitimnosti slične onima u državama članicama s razvijenom demokracijom. Ostvarili smo znatan napredak, ali se novim Ugovorom u svakom slučaju mora zajamčiti transparentnost i demokratska kontrola kako bi Unija ostvarila najveću legitimnost u očima javnosti. Nadalje, mora se osigurati veća usklađenost država članica s pravom Europske unije.

5.   Održivi gospodarski razvoj

5.1.

Europa je dom najvećem jedinstvenom tržištu na svijetu i drugoj valuti po korištenju. Najveća je trgovinska sila s udjelom od 16,5 % u svjetskom uvozu i izvozu (5) te najveći donator razvojne i humanitarne pomoći. Djelomično zahvaljujući Obzoru 2020., najvećem multinacionalnom istraživačkom programu na svijetu, Europa predvodi u inovacijama. Međutim, tržišno natjecanje sa Sjedinjenim Američkim Državama i Azijom čini se jačim nego ikada prije. Jedna je stvar jasna: nijedna država članica pojedinačno ne može imati značajnu ulogu na svjetskoj sceni.

5.2.

Euro je star gotovo 20 godina i može ostvariti svoj puni potencijal tek kada ga uvedu sve države članice te kada ekonomska i monetarna unija bude potpuna. To podrazumijeva jasna pravila koja su prihvatile sve države članice i koja se primjenjuju na sve njih, davanje važnije uloge Europskom stabilizacijskom mehanizmu (ESM), poput one koju MMF ima na međunarodnoj razini, zatim političku odgovornost i ojačana fiskalna vijeća. (6) Usvajanje eura trebalo bi biti prioritet u izgradnji EU-a.

5.3.

EGSO je već prije napomenuo da je EU sporo reagirao na financijsku krizu i da su gospodarskoj i monetarnoj uniji potrebne reforme (7). Odonda se ulažu stalni napori u reforme te dovršetak bankovne unije i unije tržišta kapitala. Kao i dosad (8), EGSO pozdravlja dodatnu konsolidaciju tržišta, no upozorava da ne bi trebalo stvoriti pozicije na kojima je prevelika ovlast za donošenje odluka u rukama malog broja osoba. Dovršetak ekonomske i monetarne unije trebao bi označiti početak novog razdoblja jedinstvene valute za poduzeća i građane u Europskoj uniji, te doprinijeti znatnom smanjenju transakcijskih troškova i uklanjanju tečajnih rizika, uz istovremeno poboljšanje transparentnosti cijena u trgovini i smanjenje investicijskih rizika.

5.4.

Ako Europa u svijetu koji se neprestano mijenja želi ostvariti svoju konkurentsku prednost, mora se usredotočiti na područja kao što su istraživanje i razvoj, vještine i infrastruktura. Europa mora odgovoriti na problem smanjenja broja stanovnika i starenja stanovništva jer to utječe na ponudu radne snage. Kako bi EU ostao konkurentan, treba riješiti problem nedostatka radne snage i pomanjkanja vještina. Europi je potrebna migracijska politika kojom se dobro upravlja te dugoročna perspektiva za pripremu radne snage za buduće izazove, uz istovremenu pomoć poduzećima da rastu i razvijaju se. Također, migracijske politike moraju biti popraćene snažnim politikama kako bi se izbjegle velike socijalne i društvene poteškoće.

5.5.

EGSO je u nekoliko svojih mišljenja ujedno pozvao na veća ulaganja u infrastrukturu i javne usluge, projekte s pomoću kojih bi se ostvarili rast i dobrobit građana EU-a. EGSO je ujedno izrazio svoju pozitivnu ocjenu „zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit (CCCTB), kao i poreza na financijske transakcije, goriva i emisiju ugljičnog dioksida, koji bi, da se ubiru na europskoj razini, mogli biti utemeljeni na transnacionalnoj poreznoj osnovici te doprinijeti suzbijanju globalnog učinka na okoliš”. (9) Time bi se smanjilo izbjegavanje plaćanja poreza i osigurala ujednačenost fiskalne politike. EGSO primjećuje da „Europa naizgled ima jak položaj kada su u pitanju rastuća inovativna visokotehnološka poduzeća, no kada im zatrebaju znatna ulaganja kapitala, ta poduzeća najčešće odlaze u stečaj.” (10)

5.6.

EU je sklopio sveobuhvatne trgovinske sporazume kojima se nastoji povećati razmjenu robe i usluga te istodobno zaštititi i poboljšati prava radnika te uzeti u obzir ekološke izazove. Međutim, posljednjih nekoliko godina pojavile su se protekcionističke struje, a na pomolu su i trgovinski ratovi. EU treba nastaviti promicati slobodnu, poštenu i održivu trgovinu u multilateralnom sustavu i u okviru trgovinskih sporazuma koji poštuju socijalna prava, prava potrošača i okoliš te podržavaju rast i razvoj poduzeća. Protekcionizam ne koristi građanima. Svjetska trgovinska organizacija imat će važnu ulogu te je stoga ključno da EU sudjeluje u njezinoj reformi. (11) Zatvaranje granica i blokiranje trgovine nikako ne može pridonijeti napretku.

5.7.

U svijetu koji se suočava s klimatskim promjenama, EGSO je u više navrata iznio preporuke za poboljšanje zaštite biološke raznolikosti i ključnih resursa potrebnih za naše postojanje. EGSO ističe da je zaštita biološke raznolikosti jednako važna kao i sprečavanje klimatskih promjena. EGSO poziva na veću političku volju i zakonodavnu dosljednost u tom području te stoga preporučuje da se sva potrebna sredstva brzo stave na raspolaganje.

5.8.

EGSO smatra da se politika u području klimatskih promjena mora temeljiti na pravednom prijelazu, za koji su potrebne mjere za ublažavanje posljedica klimatskih promjena, kao i za naknadu štete i gubitka. Potrebno je u što većoj mjeri dati prednost modelu kružnog gospodarstva te poboljšati njegov regulatorni okvir. Potrebno je promicati kratke lance opskrbe, osobito u prehrambenom sektoru, te završiti redefiniranje politika mobilnosti, povećanjem njihove učinkovitosti i održivosti. U okviru Konferencije o promjeni klime održane u Parizu 2015., EU se obvezao na ispunjenje ciljeva smanjenja globalnog zatopljenja. EU je već ostvario znatan napredak te može ojačati zajedničke napore kako bi se ispunile obveze preuzete na konferenciji COP21 i odgovorilo na trenutačne potrebe. EGSO također prima na znanje pokrete studenata i mladih u nekoliko država članica u kojima se poziva na poduzimanje dodatnih mjera za zaštitu okoliša.

6.   Društveni napredak i obrazovanje

6.1.

„Europska su društva, prema globalnim mjerilima, prosperitetna i imućna. Obilježena su najvećom razinom socijalne zaštite na svijetu i visoko su na ljestvicama blagostanja, ljudskog razvoja i kvalitete života.” (12) Unatoč tome, socijalna kohezija diljem Unije obilježena je sve većom nejednakošću i golemim jazom, zbog čega moramo uložiti napore kako bismo smanjili razlike među državama članicama. Uzlazna konvergencija životnih i radnih uvjeta temeljena na održivom rastu dovest će do boljih socijalnih uvjeta i smanjenja nejednakosti te bi trebala biti glavni cilj budućnosti Europe.

6.2.

Važni pokretač socijalnog napretka mora biti europski stup socijalnih prava, inicijativa koju EGSO snažno podupire u okviru cjelovite i krovne strategije za ostvarenje Programa održivog razvoja do 2030. Radi osiguravanja prosperitetne budućnosti naših građana, EGSO potvrđuje svoju izrazitu predanost svakom naporu koji se ulaže u stvaranje „pravednog i doista paneuropskog tržišta rada”, postizanje „rejtinga AAA za socijalnu Europu”te usmjeravanje „prema postizanju nove razine konvergencije”. (13) Potrebno je ubrzati provedbu na nacionalnoj razini te osvijestiti da se stabilan gospodarski rast mora postići zajedno sa stabilnom socijalnom dimenzijom. Sve relevantne organizacije civilnog društva imaju važnu ulogu, zajedno s EU-om i državama članicama. EGSO smatra da je za dobrobit građana EU-a važno da EU nastavi pratiti napredak u provedbi europskog stupa socijalnih prava u okviru europskog semestra, uz puno sudjelovanje socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva.

6.3.

Nadalje, EGSO potvrđuje da bi „Europska unija trebala […] u cijelosti iskoristiti iskustvo i kapacitete socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva koje djeluju na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini uključivanjem tih organizacija, kao i korisnika usluga, u skladu s njihovim različitim ulogama, u planiranje, provedbu, praćenje i procjenu programa financiranja EU-a. Socijalni partneri i druge organizacije civilnog društva ključni su akteri u europskom demokratskom projektu”. (14) EU bi trebao promicati kolektivno pregovaranje te poštovanje autonomije socijalnih partnera.

6.4.

Digitalizacija, automatizacija, umjetna inteligencija itd. zahtijevaju brz i održiv odgovor. Pored hitne i ogromne potrebe za ulaganjima u kvalitetno obrazovanje te istraživanje i razvoj, u koje EU ulaže manji postotak BDP-a od drugih gospodarskih velesila, (15) gospodarstvu EU-a potrebna je radna snaga opremljena vještinama koje odgovaraju izazovima promjenjivog konkurentnog okružja. To znači da je zajednička odgovornost poslodavaca i zaposlenika, kao i EU-a, država članica, socijalnih partnera i drugih relevantnih organizacija civilnog društva, doprinositi osposobljavanju, prekvalifikaciji, usavršavanju i cjeloživotnom učenju mladih i odraslih i da je to u njihovom zajedničkom interesu jer dovodi do uspješnih poduzeća i radne snage s odgovarajućim vještinama. Jačanje digitalizacije gospodarstva EU-a trebalo bi ostvariti putem pravednog prijelaznog okvira za tehnološke promjene, kako bi se osiguralo da se time doprinosi boljim uvjetima života i rada, uključujući otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i veću jednakost u društvu.

6.5.

Sukladno načelima europskog stupa socijalnih prava ključno je da se poduzmu mjere za rješavanje budućih izazova koji se javljaju na tržištu rada. Prihvaćanje mogućnosti koje pruža tehnološki napredak stoga bi trebalo ići ruku pod ruku s odgovaranjem na izazove povezane s promjenama u industriji i promjenama na tržištu rada. Ako se na te izazove ne odgovori, doći će do velikog otpora promjenama ili znatan udio stanovništva neće imati koristi od razvoja novih tehnologija.

6.6.

EGSO je već zatražio da se svi dionici na svim razinama uključe u borbu protiv sve većih nejednakosti, siromaštva i socijalne isključenosti. Imajući to na umu, EGSO smatra da je potrebno ulagati dodatne napore u određivanje zajedničkih načela, normi, politika i strategija na odgovarajućim razinama u svrhu bolje konvergencije plaća i uspostave ili povećanja minimalnih plaća na odgovarajuću razinu uz potpuno poštovanje autonomije socijalnih partnera. Osim toga važno svim građanima osigurati minimalni dohodak. EGSO naglašava da bi radi suočavanja s budućim izazovima trebalo povećati sredstva namijenjena socijalnoj koheziji i socijalnim ulaganjima. (16)

6.7.

EGSO smatra da bi svim građanima EU-a trebalo osigurati jednake mogućnosti i jednako postupanje na tržištu rada. Pored poticanja pravedne mobilnosti, građani bi također trebali imati pristup kvalitetnom zapošljavanju i pristojnom životnom standardu u mjestu u kojem žive kako bi se izbjegli odljev mozgova i socijalni damping.

6.8.

Budućnost Europske unije ovisi o aktivnim programima kojima bi se omogućilo obrazovanje mladih i njihovo uključivanje u radnu snagu. Programi Erasmus+ i program Erasmus koji mu je prethodio u nevjerojatnoj su mjeri utjecali na stvaranje europskog identiteta te su u okviru njih mladi istodobno stekli znanja, vještine i kompetencije. Komisijino planirano udvostručenje sredstava za Erasmus+ konkretan je korak naprijed, ali EGSO je u listopadu 2018. (17) zatražio još više sredstava. Potrebno je nastaviti s provedbom tih programa te ih proširiti na mlade kojima je inače zbog novčanih teškoća otežan pristup kvalitetnom obrazovanju i međukulturnoj povezivosti.

6.9.

Kako je navedeno u prethodnom mišljenju, EGSO smatra da bi Strategija EU-a za mlade „trebala biti u većoj mjeri povezana s postojećim programima EU-a kao što su Erasmus+, Garancija za mlade i Europske snage solidarnosti”te da bi „trebala promicati širi građanski angažman, uključujući glasovanje, volontiranje, nevladine organizacije pod vodstvom mladih, demokraciju na radnom mjestu i socijalni dijalog”. (18) Od ključne je važnosti podići razinu osviještenosti o tim programima, pri čemu je uvijek potrebno naglasiti činjenicu da oni predstavljaju izravnu korist koju nudi članstvo u EU-u.

6.10.

EGSO naglašava važnost supsidijarnosti i upravljanja na regionalnoj razini pri provedbi kohezijskih politika. S obzirom na velike razlike u pogledu dobrobiti i razvoja među različitim regijama, čak i unutar pojedinačnih država članica, od ključne je važnosti da za osmišljavanje politika budu zadužene osobe koje najbolje razumiju glavne probleme te su stoga najkvalificiranije za djelovanje. Institucije EU-a moraju nastaviti pružati zaštitu od svih oblika diskriminacije, rasizma, ksenofobije i antisemitizma.

6.11.

Europski socijalni model jedinstven je u svijetu te je i dalje jedna od najvažnijih koristi za europske građane. EU se, zajedno s državama članicama, mora temeljiti na politikama kojima će se zaštititi, braniti i promicati te dalje olakšavati gospodarski napredak i socijalna kohezija, imajući na umu da temeljna prava moraju ići ruku pod ruku sa socijalnim pravima.

7.   Sigurnost i obrana

7.1.

U svijetu prožetom neslogom i podjelama Europa se odlikuje izrazitom slobodom i stabilnošću. Ukupno 15 članica EU-a ubraja se u 25 najmirnijih zemalja. Međutim, teroristički napadi, nestabilna područja bez uprave diljem Sredozemlja i supsaharske Afrike te oživljavanje neprijateljskih snaga na istoku pokazali su da moramo poduzeti odlučne korake kako bismo sačuvali mir i sigurnost.

7.2.

Iako su izazovi u pogledu unutarnje i vanjske sigurnosti doista znatno porasli, države članice na njih gledaju drugačije jer imaju različite predodžbe o vanjskim prijetnjama, pa izdvajaju različite financijske iznose za sigurnost i obranu te imaju drugačije poglede na upotrebu vojne sile. S obzirom na to da su mnoge prijetnje s kojima se suočavamo transnacionalne prirode, EGSO smatra da države članice i EU moraju što uže surađivati te ostvariti napredak u pogledu pružanja zajedničkog i koordiniranog odgovora, čime bi se našim saveznicima pokazalo da se učinkovito brinemo za sigurnost.

7.3.

Koordiniranim obrambenim naporima naše države članice ne dobivaju samo vjerodostojnu tvrdu silu, nego se na taj način ujedno pruža potpora otvaranju radnih mjesta u sektorima visoke tehnologije te promiču inovacije i tehnološki razvoj. EGSO potiče države članice i Europsku komisiju da pruže potporu zajedničkom djelovanju u tom području te napominje da su određeni koraci već poduzeti. (19)

7.4.

Procjenjuje se da će kibernetički napadi svake godine za svjetsko gospodarstvo predstavljati trošak od 400 milijardi eura (20) i predstavljati stvarnu prijetnju privatnosti i sigurnosti građana. EGSO smatra da bi EU trebao nastojati ojačati borbu protiv kiberšpijunaže, kiberterorizma i svih drugih oblika kiberkriminaliteta usmjerenih na europske građane i poduzeća.

8.   Komunikacija s građanima

8.1.

Europski građani pozitivne učinke članstva u EU-u često uzimaju zdravo za gotovo ili ih povezuju s nacionalnim vladama, a s druge strane za mnoge teškoće krive europsku birokraciju i njezino prekomjerno uplitanje. Glavni razlog tome jest loša komunikacija i nepovezanost s prosječnim građaninom. Stoga bi EU i države članice trebali uložiti mnogo više napora za bolje informiranje o europskim politikama i ciljevima.

8.2.

EU mora izdvajati više sredstava za informiranje te iskoristiti sve dostupne kanale: ne samo kanale država članica, nego i kanale socijalnih partnera i drugih reprezentativnih tijela organiziranog civilnog društva. EU mora učiniti više kako bi uvjerio čelnike i građane u svoju ulogu u osiguravanju mira, stabilnosti i gospodarskog i socijalnog razvoja, koristeći se svim službenim jezicima Europske unije za promicanje svojih poruka.

8.3.

EGSO je 2012. ukazao na to da je potpuna provedba članka 11. od ključne važnosti ako Unija želi ojačati svoju demokratsku legitimnost u očima građana. U konačnici, Europa može izbjeći ekstremizam, obraniti svoje demokratske vrijednosti i ostvariti zajednicu s istom sudbinom samo s pomoću veće transparentnosti, odgovornosti i sudjelovanja građana i organiziranog civilnog društva na nacionalnoj i europskoj razini. (21)

8.4.

Želi li se približiti svojim građanima (a ako ne uspije u tome, neće uspjeti uopće), EU mora osluškivati i razumjeti stvarne želje građana te ih pokušati ostvariti. Ljudi žele zaštitu, pravedna pravila za radnike i poduzeća, zdrave životne i radne uvjete te jasan odgovor na vanjske izazove. Kako bi to ostvarila, Europa mora i dalje biti katalizator gospodarskog i socijalnog razvoja i demokratske stabilnosti te se pobrinuti za to da svi budu svjesni svojih obveza.

8.5.

Brojni akteri, uključujući države, lobističke skupine, medije i pojedince sve više pribjegavaju pogrešnim informacijama, dezinformacijama i lažnim informacijama. Te su tehnike stare, ali razvoj i mogućnosti društvenih medija omogućili su da taj fenomen dopire do široke publike. Najbolji način suprotstavljanja lažnim vijestima jest predstavljanje činjenica i potpora razvoju kritičkog razmišljanja građana. Također, sloboda mišljenja i izražavanja moraju se poštovati u svakom trenutku, a borba protiv laži ne smije posustati.

8.6.

Potrebno je promicati platforme za komunikaciju i suradnju te je njima potrebno obuhvatiti sve države članice. Primjenom učinkovitog rješenja jedne države članice isti bi se rezultat mogao postići i u drugoj, a istraživanja koja provede jedna država članica mogu se iskoristiti ili poboljšati u drugoj.

Bruxelles, 20. ožujka 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL C 110, 22.3.2019., str. 1.

(2)  SL C 326, 26.10.2012., str. 391.

(3)  Priopćenje za tisak Europskog parlamenta, 23.5.2018.

(4)  SL C 81, 2.3.2018., str. 145.

(5)  EU po temi – Trgovina.

(6)  Nezavisne fiskalne institucije.

(7)  SL C 227, 28.6.2018., str. 1.

(8)  SL C 262, 25.7.2018., str. 28.

(9)  SL C 81, 2.3.2018., str. 131.

(10)  SL C 440, 6.12.2018, str. 79.

(11)  SL C 159, 10.5.2019, str. 15.

(12)  Dokument za razmatranje o socijalnoj dimenziji Europe.

(13)  SL C 125, 21.4.2017., str. 10.

(14)  SL C 62, 15.2.2019., str. 165.

(15)  Podaci OECD-a, bruto domaća potrošnja u području istraživanja i razvoja.

(16)  SL C 81, 2.3.2018., str. 145.

(17)  SL C 62, 15.2.2019., str. 194.

(18)  SL C 62, 15.2.2019., str. 142.

(19)  SL C 129, 11.4.2018., str. 58.

(20)  Reforma kibersigurnosti u Europi.

(21)  SL C 11, 15.1.2013., str. 8.


PRILOG

Sljedeći su amandmani odbijeni tijekom rasprave, ali su dobili više od četvrtine glasova.

Amandman 12.

Točka 5.5.

Izmijeniti kako slijedi:

5.5

EGSO je u nekoliko svojih mišljenja ujedno pozvao na veća ulaganja u infrastrukturu i javne usluge, projekte s pomoću kojih bi se ostvarili rast i dobrobit građana EU-a. EGSO je ujedno izrazio svoju pozitivnu ocjenu sveobuhvatnih mjera koje se provode s ciljem sprečavanja smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti multinacionalnih korporacija, uključujući uvođenje„zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit (CCCTB) kao i suzbijanja prijevara u području PDV-a u vidu pojačane svakodnevne suradnje između država članica, kao i poreza na financijske transakcije, goriva i emisiju ugljičnog dioksida, koji bi, da se ubiru na europskoj razini, mogli biti utemeljeni na transnacionalnoj poreznoj osnovici te doprinijeti suzbijanju globalnog učinka na okoliš (1). Time bi se smanjilo izbjegavanje plaćanja poreza i osigurala ujednačenost fiskalne politike. EGSO primjećuje da „Europa naizgled ima jak položaj kada su u pitanju rastuća inovativna visokotehnološka poduzeća, no kada im zatrebaju znatna ulaganja kapitala, ta poduzeća najčešće odlaze u stečaj.” (2)

Obrazloženje

Kako bi se izbjegli nesporazumi, treba se ograničiti na općenite izjave. U Odboru se dosad nije raspravljalo ni o oporezivanju multinacionalnih poduzeća kao izvoru vlastitih sredstava EU-a ni o zajedničkoj europskoj poreznoj osnovici za goriva i emisije ugljikova dioksida ili njihovu oporezivanju. Porezom na financijske transakcije smanjile bi se mirovine radnika, a dugogodišnji stalni rad Vijeća u vidu pojačane suradnje u potpunom je zastoju. Napomene slične ovom amandmanu iznesene su i u pogledu mišljenja Europskog gospodarskog i socijalnog odbora „Dokument za razmatranje o budućnosti financija EU-a”(COM(2017) 358 final) (3).

Amandman je odbijen sa 76 glasova za, 98 protiv i 16 suzdržanih.

Amandman 11.

Točka 5.6.

Dodati kako slijedi:

5.6

EU je sklopio sveobuhvatne trgovinske sporazume, poput onog s Japanom, kojima se nastoji povećati razmjena robe i usluga te istodobno zaštititi i poboljšati prava radnika te uzeti u obzir ekološke izazove. Međutim, posljednjih nekoliko godina pojavile su se protekcionističke struje, a na pomolu su i trgovinski ratovi. EU treba nastaviti promicati slobodnu, poštenu i održivu trgovinu u multilateralnom sustavu i u okviru trgovinskih sporazuma koji poštuju socijalna prava, prava potrošača i okoliš te podržavaju rast i razvoj poduzeća. Protekcionizam ne koristi građanima. Svjetska trgovinska organizacija imat će važnu ulogu te je stoga ključno da EGSO sudjeluje u njezinoj reformi. (4) Zatvaranje granica i blokiranje trgovine nikako ne može pridonijeti napretku.

Obrazloženje

Želi se poboljšati čitljivost navođenjem jednog konkretnog primjera sporazuma EU-a o slobodnoj trgovini, odnosno onog s Japanom.

Kao što znamo, navedeni sporazum stupio je na snagu 1. veljače 2019. i on za obje strane predstavlja najveći trgovinski sporazum ikad sklopljen.

On obuhvaća 640 milijuna ljudi iz EU-a i Japana, gotovo trećinu globalnog BDP-a i 37 % svjetske trgovine:

74 000 poduzeća iz EU-a izvozi u Japan i s tim je procesom povezano 600 000 radnih mjesta. To je dobro i za potrošače jer će imati veći izbor po nižim cijenama. Osim toga, tim sporazumom šalje se i jasan signal da dva najveća svjetska gospodarstva snažno podupiru slobodnu i pravednu trgovinsku politiku koja se temelji na pravilima.

Amandman je odbijen sa 73 glasa za, 111 protiv i 11 suzdržanih.


(1)   SL C 81, 2.3.2018., str. 131 .

(2)  SL C 440, 6.12.2018, str. 79.

(3)  SL C 81, 2.3.2018., str. 131.

(4)  SL C 159, 10.5.2019, str. 15.


5.7.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/68


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Edukacija o Europskoj uniji”

(razmatračko mišljenje na zahtjev rumunjskog predsjedništva)

(2019/C 228/09)

Izvjestiteljica: Tatjana BABRAUSKIENĖ

Suizvjestitelj: Pavel TRANTINA

Zahtjev rumunjskog predsjedništva Vijeća:

dopis, 20.9.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

(razmatračko mišljenje)

Odluka Predsjedništva:

16.10.2018.

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

6.3.2019.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

21.3.2019.

Plenarno zasjedanje br.:

542

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

164/2/1

1.   Zaključci i preporuke

EGSO:

1.1.

smatra da vitalnost EU-a uvelike ovisi o snažnom europskom identitetu i poistovjećivanju građana s EU-om uz istodobno očuvanje nacionalnog identiteta te da se uspjeh europskog projekta temelji na europskim vrijednostima, toleranciji i predanosti raznolikosti kultura, religija i baština. Stoga je među građanima važno poboljšati poznavanje i razumijevanje europske povijesti i kulture, temeljnih vrijednosti i prava, temeljnih načela i odluka, kao i postupaka donošenja odluka na razini EU-a. Važno je zagovarati globalno građanstvo i ulogu EU-a kao globalnog dionika.

1.2.

naglašava da holističko obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje imaju ključnu ulogu u jačanju europskog identiteta, osjećaja zajednice, pripadnosti i odgovornosti građana EU-a te da potiču njihovo aktivno sudjelovanje u donošenju odluka o EU-u; naglašava da oni doprinose miru, sigurnosti, slobodi, demokraciji, jednakosti, vladavini prava, solidarnosti i uzajamnom poštovanju, održivom gospodarskom rastu te socijalnoj uključivosti i pravednosti, uz poštovanje i obogaćivanje kulturne raznolikosti. Ciljevima integracije EU-a, njihovim prednostima i manama treba se pristupiti hrabro i s pouzdanjem, kako na razini država članica, tako i na razini EU-a;

1.3.

naglašava da ljudi uče svugdje i stalno, aktivno i pasivno. Stoga edukacija o EU-u nije samo zadatak za formalno obrazovanje i ne tiče se samo mladih. Treba poticati ne samo cjeloživotno učenje već i učenje u svim područjima života, a posebno se treba usmjeriti na starije generacije te im informacije pružati sredstvima prilagođenim njihovom načinu učenja;

U pogledu institucija i politika na razini EU-a, EGSO:

1.4.

naglašava potrebu za provedbom prvog načela europskog stupa socijalnih prava kako bi svi u Europi imali pravo na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje;

1.5.

predlaže da se u okviru stjecanja osnovnih vještina i ključnih kompetencija stavi jači naglasak na edukaciju o EU-u i europskom identitetu u svoj njegovoj raznolikosti, a posebice na poznavanje EU-a, i time definira zajednički skup ishoda učenja u tom području (minimalno znanje, vještine i stavovi o EU-u); U tom je smislu potrebno steći bolji uvid u stanje u državama članicama, pa EGSO poziva Europsku komisiju da ažurira svoju studiju o toj temi;

1.6.

poziva na poduzimanje strateških mjera politike na nacionalnoj razini i razini EU-a kako bi se promicalo učenje o EU-u kojemu je cilj jačanje identiteta i osjećaja pripadnosti EU-u te pokazalo koje konkretne koristi građani imaju od pripadnosti EU-u. Također je ključno da države članice ispravno provedu Preporuku Vijeća o promicanju zajedničkih vrijednosti (1) i Parišku deklaraciju iz 2015. (2);

1.7.

preporučuje da se budućim povećanim proračunom za Erasmus+ (2021. –2 027.) potiče osjećaj pripadnosti EU-u osiguravanjem mobilnosti u svrhu učenja za sve, osobito osobe različitog socioekonomskog položaja, i poziva na to da se u svim budućim projektima stavlja naglasak na učenje o EU-u, izgradnju europskog identiteta, podupiranje međugeneracijskog učenja o EU-u i učenje jezika za sve dobne skupine te civilni dijalog za odrasle;

1.8.

pozdravlja 30. godišnjicu aktivnosti Jean Monnet u okviru programa Erasmus+ za promicanje izvrsnosti u poučavanju i istraživanju u području studija o EU-u diljem svijeta i poziva na to da se proračun programa poveća i proširi na sve obrazovne sektore kako bi se poboljšala edukacija o EU-u i ojačalo demokratsko građanstvo;

1.9.

poziva na bolju razmjenu informacija o EU-u s građanima EU-a, uz potporu informacijskih, komunikacijskih i obrazovnih strategija EU-a i država članica; ukazuje na potrebu imenovanja povjerenika za komunikaciju;

1.10.

smatra da europski i nacionalni javni mediji, uključujući kanal Euronews, trebaju imati stratešku ulogu u informiranju građana o dostignućima EU-a. Informacijski uredi EU-a smješteni u državama članicama, kao i zastupnici u Europskom parlamentu i drugi predstavnici, članovi EGSO-a te drugi tvorci politika aktivni u europskom području također trebaju aktivno podupirati postupke izgradnje europskog identiteta na nacionalnoj razini;

1.11.

predlaže uspostavu strategije politike na razini EU-a, koja bi poštovala nacionalne nadležnosti u području obrazovanja, radi iznošenja preporuka za suradnju (npr. s pomoću otvorene metode koordinacije ili skupine na visokoj razini) među državama članicama u cilju poticanja inicijativa u sustavima obrazovanja i djelovanja na nacionalnoj i lokalnoj razini o edukaciji o EU-u i izgradnji europskog identiteta, u uskoj suradnji sa socijalnim partnerima i svim relevantnim dionicima. To bi trebalo podržati ažuriranim studijama koje bi prikazale stanje poučavanja o EU-u;

1.12.

preporučuje uključivanje edukacije o EU-u i izgradnji europskog identiteta u Strategiju EU2030 i Strateški okvir ET2030 te u postupak europskog semestra (jedna od relevantnih preporuka za pojedinu zemlju), pod uvjetom da su dostupni ispravni sistemski podaci;

1.13.

poziva na pružanje i promicanje središnje platforme s materijalima za učenje i poučavanje, koja će povezivati razne postojeće inicijative i portale, biti dostupna obrazovnim ustanovama i pojedincima na različitim jezicima EU-a i baviti se EU-om i izgradnjom europskog identiteta, s posebnim naglaskom na temeljnim vrijednostima EU-a, demokraciji, sudjelovanju u demokratskom donošenju odluka, toleranciji i zajedničkom razumijevanju;

U pogledu inicijativa na razini država članica, EGSO:

1.14.

preporučuje uspostavu nacionalnih strategija koje bi edukaciju o aktualnim događajima u EU-u te njegovim vrijednostima, povijesti i postignućima uključile u školske kurikulume svih obrazovnih sektora i uviđa važnu ulogu formalnog i neformalnog učenja u tom pogledu;

1.15.

predlaže da u školskom obrazovanju učenje o EU-u bude transverzalno i sastavni dio svih predmeta te da se građanski odgoj i obrazovanje, povijest, zemljopis i ekonomija usmjere na građanstvo EU-a i koristi koje od njega proizlaze;

1.16.

traži da početno i stalno stručno osposobljavanje svih učitelja uključuje edukaciju o EU-u te poziva države članice da podupru visokokvalitetno stalno stručno usavršavanje učitelja u ovom području. Ta bi obuka trebala uključivati kompetencije za demokratsku kulturu koje je utvrdilo Vijeće Europe; (3)

1.17.

predlaže da se razviju inicijative za poticanje i podupiranje međunarodne mobilnosti i učenja stranih jezika za sve nastavnike te da se uspostavi europska nagrada/oznaka za poučavanje o EU-u i izgradnju europskog identiteta za škole i pojedince;

1.18.

predlaže poticanje i učinkovito podupiranje dionika, uključujući sindikate, poduzeća i udruženja poslodavaca te druge organizacije civilnog društva koje rade u području obrazovanja i obuke te u sektoru mladih i odraslih, kao što su izviđači i različite omladinske i studentske organizacije, učiteljske udruge i sindikati te organizacije roditelja, kako bi se pojačale njihove aktivnosti u području učenja i poučavanja o EU-u;

1.19.

poziva države članice da potiču partnerstva između pružatelja formalnog i neformalnog obrazovanja (tj. škola i organizacija mladih i/ili sveučilišta i organizacija koje djeluju u zajednici) kako bi se osiguralo učenje o EU-u i građanski odgoj i obrazovanje općenito. U vezi s time, EGSO preporučuje da organizacije mladih budu uključene u postupak definiranja kurikulumâ i utvrđivanja načina na koje se može pružiti građanski odgoj i obrazovanje;

1.20.

ističe ambiciju Schumanove deklaracije, koju je Robert Schuman iznio 9. svibnja 1950.: „Europa se neće stvoriti odjednom niti prema jedinstvenom planu [nego] će se [izgraditi] konkretnim postignućima koja će najprije stvoriti […] solidarnost.” (4) EGSO predlaže da se Dan Europe (9. svibnja) ili čak i zasebni Dan europskog obrazovanja slavi u državama članicama i bude početna točka za planiranje obrazovnih aktivnosti o EU-u u školama i zajednicama;

2.   Kontekst

2.1.

primarna odgovornost za politike obrazovanja i kulture u nadležnosti je država članica. Međutim, EU je tijekom godina imao važnu komplementarnu ulogu i u zajedničkom je interesu svih država članica da iskoriste puni potencijal obrazovanja i kulture za otvaranje novih radnih mjesta, gospodarski rast i socijalnu pravednost te doživljavanje europskog identiteta u svoj njegovoj raznolikosti;

2.2.

EGSO smatra da je od ključne važnosti europski projekt približiti ljudima poboljšanjem njihova znanja o povijesti, ostvarenjima i važnosti EU-a u svjetlu povijesti Europe i njezina pozitivna učinka na svakodnevni život ljudi. EGSO naglašava potrebu razumijevanja i promicanja temeljnih vrijednosti EU-a jer je to ključno za uzajamno razumijevanje, miran suživot, toleranciju i solidarnost, kao i za razumijevanje temeljnih načela EU-a;

2.3.

Šezdeset godina nakon Ugovora iz Rima građani EU-a još nisu potpuno izgradili svoj europski identitet. Trenutačno 93 % građana EU-a osjeća povezanost sa svojom zemljom, od čega njih 57 % osjeća jaku povezanost, a 89 % osjeća povezanost sa svojim „gradom/naseljem/selom”. Međutim, samo ih je 56 % izjavilo da osjeća povezanost s EU-om, a samo 14 % osjeća „jaku povezanost”(5) Te su brojke značajne s obzirom na predstojeće izbore za EP i rasprave o budućnosti Europe;

2.4.

Na posljednjim izborima za EP (2014.), najveći odaziv opet je bio među glasačima u dobi od 55+ (51 %), dok je sudjelovalo samo 28 % glasača iz dobne skupine od 18 do 24 godine. Stopa sudjelovanja usko je povezana sa socioekonomskim statusom. (6) Nedostatak kritičke medijske pismenosti i širenje dezinformacija također doprinose nepovjerenju u demokratske institucije i EU. U tom bi pogledu od pomoći moglo biti bolje poznavanje EU-a i demokratskog građanstva. To nije izazov samo za formalno početno obrazovanje;

2.5.

EGSO podsjeća na to da je u studijama (7) i istraživanjima (8) utvrđen znatan jaz između politika i praksi u pogledu građanskog odgoja i obrazovanja i da u gotovo polovini država članica i dalje ne postoje pravila ili preporuke o građanskom odgoju i obrazovanju u početnom obrazovanju učitelja. Iako građanstvo jest dio trajnog stručnog usavršavanja učitelja, u trajnom stručnom usavršavanju ravnatelja škola to se pitanje ne obrađuje;

2.6.

Drugi su razlog za zabrinutost razlike u građanskom odgoju i obrazovanju u raznim obrazovnim sektorima. Na primjer, u usporedbi s općim obrazovanjem, u školskom početnom strukovnom obrazovanju i osposobljavanju manje je građanskog odgoja i obrazovanja: manje je kurikuluma za poučavanje građanskog obrazovanja, manje materijala sa smjernicama za učitelje i manje preporuka u pogledu sudjelovanja učenika u školskim vijećima ili zastupljenosti roditelja u upravnim odborima škola;

2.7.

Učenje o EU-u treba se usmjeriti i na poučavanje o demokraciji (uključujući sudjelovanje, demokratske politike i demokratsko društvo) i toleranciji (uključujući međuljudske odnose, toleranciju prema različitim društvenim i kulturnim skupinama te uključivo društvo);

2.8.

odgoj i obrazovanje o građanstvu EU-a trebali bi biti dinamičan proces učenja (9), prilagođen kontekstu i svakom pojedinačnom učeniku, vođen vrijednostima, koji učenicima, uglavnom mladima, prenosi znanje i razumijevanje, vještine i stavove koji su im potrebni ne samo da bi ostvarili svoja prava nego i da bi doprinijeli zajednici i društvu te djelovali empatično, brižno i vodeći računa o budućim generacijama. Suvremeno razumijevanje građanskog obrazovanja polako se, ali postojano odmiče od tradicionalnog shvaćanja građanskog obrazovanja kao pukog prosljeđivanja „znanja o formalnim institucijama i procesima građanskog života (kao što je glasovanje na izborima) i njihova razumijevanja”prema širem razumijevanju koje uključuje sudjelovanje i angažman u građanskom i civilnom društvu te širem rasponu načina koje građani upotrebljavaju za oblikovanje svojih zajednica (uključujući škole) i društava te interakciju s njima;

2.9.

Želimo li građanstvo EU-a odmaknuti od njegovog trenutačno uskog, pravnog poimanja i nadovezati ga na ideju toga što znači biti Europljaninom u Europi i tu ideju dodatno razviti, naš pristup građanskom odgoju i obrazovanju mora uključivati jasnu europsku dimenziju. To može doprinijeti izgradnji bogatijeg, više političkog poimanja građanstva EU-a što će biti ključno želi li EU povećati angažman i uključenost građana i ojačati potporu EU-u kao socijalnoj i političkoj, a ne samo gospodarskoj uniji;

3.   Opće napomene

3.1.

Od ključne je važnosti da ljudi nauče koja je njihova uloga i koje su mogućnost sudjelovanja u demokratskom postupku donošenja odluka na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini, da ih budu svjesni i da razumiju institucijsko vodstvo. Holističko obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje, s posebnom pozornošću na demokratskom građanstvu i zajedničkim europskim vrijednostima i europskom identitetu znatno bi doprinijelo miru, sigurnosti, slobodi, demokraciji, jednakosti, vladavini prava, solidarnosti, uzajamnom poštovanju, održivom rastu, socijalnoj uključivosti i pravednosti, uz poštovanje i obogaćivanje kulturne raznolikosti i osjećaja pripadnosti EU-u;

3.2.

U svojem mišljenju (10) o europskom prostoru obrazovanja (2018.) EGSO pozdravlja to što se u okviru te inicijative predlaže veća uključivost budućih obrazovnih sustava te naglašava da se učenje o EU-u, demokratskim vrijednostima, toleranciji i građanstvu treba smatrati pravom svih ljudi, pored ostalog i u okviru provedbe europskog stupa socijalnih prava. Trebalo bi biti dostupno svima, osobito skupinama u nepovoljnom položaju (11), kako bi svi građani razumjeli svoju participativnu ulogu u demokraciji. Ključno je da države članice provedu Preporuku Vijeća o promicanju zajedničkih vrijednosti (12);

3.3.

U političkim programima mnogih država članica i dalje izostaje puna provedba nove Preporuke Vijeća o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (2018.) (13) i izuzetno je važno poboljšati učenje o EU-u, njegovim konkretnim prednostima, demokratskim vrijednostima, toleranciji i aktivnom građanstvu u sklopu stjecanja pismenosti, višejezičnih, osobnih, socijalnih i građanskih kompetencija te kulturne osviještenosti i osobnog izražavanja;

3.4.

u svojem mišljenju (14) o budućem programu Erasmus+ za razdoblje 2021. –2027., EGSO je potvrdio da se prethodnim programom Erasmus+ (2014. –2021.) znatno podržalo obrazovanje i osposobljavanje na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, razvijao osjećaj pripadnosti EU-u („europski identitet”u svoj svojoj raznolikosti) te poticalo uzajamno razumijevanje, demokratsko građanstvo i europska integracija. Sljedeći program Erasmus+ ključan je za jačanje sljedećih procesa: podupiranje uključivosti i zajedničkih europskih vrijednosti, poticanje socijalne integracije, poboljšanje međukulturnog razumijevanja i sprečavanje radikalizacije sudjelovanjem ljudi svih dobi u demokratskim procesima, uz potporu putem mobilnosti u svrhu učenja i suradnje građana Europe, ustanova za obrazovanje i osposobljavanje, organizacija, dionika i država članica, što je sve od ključne važnosti za budućnost Unije;

3.5.

EGSO cijeni napore poduzete u okviru aktivnosti Jean Monnet programa Erasmus+ za promicanje izvrsnosti u poučavanju i istraživanju u području studija o EU-u diljem svijeta. EGSO žali što je predloženi proračun za taj program i dalje nedovoljan. Iako je program dosad bio usmjeren samo na sveučilišta, EGSO smatra da se njegov proračun treba povećati, a program proširiti na sve obrazovne sektore i sve dobne skupine kako bi se poboljšala edukacija o EU-u i ojačalo demokratsko građanstvo;

3.6.

EGSO naglašava važnost provedbe Deklaracije iz Pariza koju su čelnici EU-a potpisali u ožujku 2015. (15) i podsjeća na to da kritičko razmišljanje i medijska pismenost, socijalne i građanske kompetencije, međukulturno razumijevanje i borba protiv diskriminacije putem svih oblika učenja trebaju postati stvarnost;

4.   Posebne napomene o formalnom obrazovanju

4.1.

EGSO ponavlja da je važno putem škola i zajednica podupirati mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve kako bi se ljudima omogućilo da postanu demokratski angažirani građani. Uključive obrazovne politike mogu postati stvarnost ako nacionalni i europski mediji te nacionalni politički trendovi to podržavaju i daju dobre primjere demokracije i tolerancije. To bi trebalo uključivati pravo na sudjelovanje, podupiranje socijalnog partnerstva i dijaloga s civilnim društvom, slobodu govora, zaustavljanje lažnih vijesti, uključivo djelovanje uz poštovanje kulturne raznolikosti unutar i izvan granica, zalaganje za jednakost za sve i podupiranje migranata, izbjeglica i manjina da uz svoj kulturni identitet budu aktivni građani EU-a i država članica;

4.2.

učenje o EU-u, demokratskim vrijednostima, toleranciji i građanstvu, ali i o ulozi EU-a u svijetu treba se transverzalno provoditi u školama u svim predmetima i projektima, a ne samo na posebnim satima iz povijesti ili građanstva. Učenicima treba pokazati primjere aktivnog sudjelovanja u društvenim aktivnostima i volontiranja pozivanjem predstavnika civilnog društva i sindikata te poduzeća koji će im predstaviti svoj rad. Učenike treba poticati na sudjelovanje u demokratskim procesima donošenja odluka na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini. Pored toga, ravnatelji škola i učitelji trebaju stvoriti kolaborativnu demokratsku školsku kulturu sudjelovanjem školskih odbora, uključivanjem roditelja i učenika u proces donošenja odluka i osiguravanjem kolegijalnog upravljanja;

4.3.

EGSO naglašava važnost postojanja propisa ili preporuka kojima se osigurava da se početnim osposobljavanjem učitelja i stalnim stručnim razvojem učitelja i ravnatelja škola u svim državama članicama osigura razvoj učiteljskih kompetencija za građanski odgoj i obrazovanje(16)

4.4.

EGSO poziva na pružanje i promicanje središnje platforme s materijalima za učenje i poučavanje , koja će povezivati razne postojeće inicijative i portale (17), biti dostupna obrazovnim ustanovama i pojedincima na različitim jezicima EU-a i baviti se EU-om i izgradnjom europskog identiteta, s posebnim naglaskom na temeljnim vrijednostima EU-a, demokraciji, sudjelovanju u demokratskom donošenju odluka, toleranciji i zajedničkom razumijevanju. Materijali za poučavanje i osposobljavanje (18), koji su proizvod raznih projekata financiranih sredstvima EU-a, trebaju biti dostupni svima, bolje se promicati i upotrebljavati u školama i u drugim aktivnostima kojima je cilj učenje o EU-u;

5.   Posebne napomene o neformalnom obrazovanju

5.1.

EGSO smatra da se građanski odgoj i obrazovanje treba odvijati u sklopu politike i praktičnog okvira cjeloživotnog učenja u svim područjima života. Holistički pristup građanskom odgoju i obrazovanju traži uključenost pružatelja formalnog i neformalnog obrazovanja koji se međusobno nadopunjuju u pogledu sadržaja i usmjerenosti svojih obrazovnih programa, pedagoškog pristupa te različitih mogućnosti sudjelovanja;

5.2.

Širok raspon programa učenja koji se nude u neformalnim okruženjima učenja usmjeren je na odgoj i obrazovanje o građanstvu EU-a. To je, na primjer, slučaj u organizacijama mladih gdje se obrazovanje odvija u okviru postupka sudjelovanja kojim se promiče aktivno građanstvo i šire vidici mladih ljudi. Organizacije mladih kao pružatelji građanskog odgoja i obrazovanja imaju temeljnu ulogu jer svojim članovima i onima s kojima surađuju omogućuju prostor za socijalizaciju, interakciju te političko i socijalno djelovanje;

5.3.

Organizacije mladih organiziraju širok raspon programa, projekata i aktivnosti povezanih s građanskim odgojem i obrazovanjem koji često uključuju europsku dimenziju. Oni se odabiru na temelju svojih ovlasti i ciljne skupine, a među ostalim uključuju: volontiranje i međunarodne razmjene/događanja; redovite sastanke/aktivnosti lokalne skupine; školske programe razmjene i programe udomljavanja u obitelji domaćinu; simulacije rasprava institucija EU-a; simulacije izbora itd.;

5.4.

Zbog komplementarne prirode formalnog i neformalnog obrazovanja ključno je poticati partnerstvo između pružatelja formalnog i neformalnog obrazovanja kako bi se na praktičniji i izravniji način steklo iskustvo u provedbi demokracije. Studentske i omladinske organizacije trebale bi biti u središtu procesa donošenja odluka i trebalo bi im dati sredstva kojima bi se izravno podržali mehanizmi pružanja povratnih informacija i nadzora. U tom pogledu EGSO preporučuje da se mlade ljude uključi u tijela zadužena za osmišljavanje kurikuluma i odlučivanje o načinima na koje se provodi građanski odgoj i obrazovanje;

6.   Posebne napomene o informalnom obrazovanju

6.1.

EGSO je svjestan da se većina informacija o EU-u može naučiti neformalno – putem medija, rasprava skupina osoba u sličnom položaju itd. Treba uložiti koordinirani napor i konkretne mjere kojima će se ostvariti potpuna „pismenost o EU-u”svih građana svih dobi radi postizanja minimalne razine potrebnog znanja o EU-u; To bi uz druge aspekte trebalo uključivati svijest o socijalnoj i gospodarskoj međuovisnosti država članica EU-a, a time i o potrebi za otpornim europskim društvom sposobnim za veću zajedničku gospodarsku konkurentnost;

6.2.

EGSO poziva na bolju razmjenu informacija o EU-u s građanima EU-a, uz potporu informacijskih, komunikacijskih i obrazovnih strategija EU-a i država članica te podsjeća da je važno da Europska komisija promiče taj plan, uključujući i moguće ponovno imenovanje povjerenika za komunikaciju;

6.3.

Europski i proeuropski nacionalni javni mediji, uključujući kanal Euronews, trebaju imati stratešku ulogu u pružanju točnih informacija o EU-u. Informacijski uredi EU-a smješteni u državama članicama trebaju aktivno jačati europski identitet, uz potporu zastupnika u Europskom parlamentu i drugih predstavnika, aktivno sudjelovanje članova EGSO-a te drugih tvoraca politike aktivnih u europskom području;

6.4.

imajući na umu uspjeh programa Erasmus+, EGSO poziva na poduzimanje znatnih komunikacijskih napora u cilju promicanja uloge obrazovanja i informiranja u prenošenju priče o izgradnji mira EU-a, olakšavanja učenja među nevladinim organizacijama unutar i izvan EU-a te stvaranja brenda „Bijela golubica”za mirovne projekte EU-a radi postizanja veće vidljivosti u Europi i inozemstvu;

6.5.

učenike i studente koji trenutno sudjeluju u programu Erasmus+ treba potaknuti da na temelju iskustva koje su stekli u inozemstvu djeluju kao ambasadori EU-a među svojim vršnjacima te mlađima od sebe proslijede informacije o Europi, međukulturnom učenju i doživljavanju druge kulture;

6.6.

EGSO skreće pozornost na vlastite projekte, kao što je Tvoja Europa, tvoje mišljenje (YEYS) (19), participativno godišnje događanje za mlade u EGSO-u. Zahvaljujući tom projektu, svake godine učenici u dobi od 16 do 18 godina iz svih država članica EU-a i zemalja kandidatkinja dolaze u Bruxelles na dva dana, uče o EU-u i zajedno rade na izradi ideja i rezolucija koje se zatim prosljeđuju institucijama EU-a.

Bruxelles, 21. ožujka 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Preporuka Vijeća (2018/C 195/01) (SL C 195, 7.6.2018., str. 1.).

(2)  Pariška deklaracija, 17.3.2015.

(3)  Vijeće Europe (2016.), „Competences for democratic culture”.

(4)  Schumanova deklaracija

(5)  Europska komisija, Standardni Eurobarometar 89, proljeće 2018. – Izvješće

(6)  Na temelju izravnog anketiranja 27 331 osobe u dobi od 18 i više u EU-28.

(7)  Izvješće Europskog parlamenta o učenju o EU-u u školama (2015/2138(INI).

(8)  Izvješće mreže Eurydice, Citizenship Education at School in Europe („Građanski odgoj i obrazovanje u školama u Europi“) –2017.

(9)  Europski forum mladih, Inspiring! Youth organisations contribution to citizenship education („Nadahnjujuće! Organizacije mladih doprinose građanskom obrazovanju”) 2016.

(10)  SL C 62, 15.2.2019., str. 136.

(11)  Definicija „skupina u nepovoljnom položaju”prema EIGE-u.

(12)  Preporuka Vijeća (2018/C 195/01).

(13)  Preporuka Vijeća (2018/C 189/01) (SL C 189, 4.6.2018., str. 1.).

(14)  SL C 62, 15.2.2019., str. 194.

(15)  Pariška deklaracija, 17.3.2015.

(16)  Joint Statement on Citizenship Education & EU Common Values („Zajednička izjava o građanskom obrazovanju i zajedničkim vrijednostima EU-a“).

(17)  Na primjer: eTwinning, Open Education Europe itd.

(18)  Na primjer: https://euhrou.cz/.

(19)  https://www.eesc.europa.eu/en/our-work/civil-society-citizens-participation/your-europe-your-say


III. Pripremni akti

EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR

Europski gospodarski i socijalni odbor

5.7.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/74


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Godišnji program rada Unije za europsku normizaciju za 2019.

(COM(2018) 686 final)

(2019/C 228/10)

Izvjestiteljica: Elżbieta SZADZIŃSKA

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 14.12.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

7.3.2019.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

20.3.2019.

Plenarno zasjedanje br.:

542

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

122/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja Godišnji programa rada Unije za europsku normizaciju za 2019., koji donosi mnoga poboljšanja u usporedbi s normizacijskim paketom iz 2011. Iako će rad na toj inicijativi okončati 2019., Godišnji program sadržava područja djelovanja kojima se sadašnja Komisija mora posvetiti tijekom zadnje godine provedbe.

1.2.

Odbor svake godine sastavlja mišljenje u kojemu iznosi svoje primjedbe i preporuke o godišnjem programu rada Komisije jer je svjestan važnosti normi za jačanje konkurentnosti na jedinstvenom tržištu, razvoj inovativnih proizvoda i usluga te poboljšanje njihove kvalitete i sigurnosti u korist potrošača, poduzeća i okoliša. (1) Ovo je mišljenje povezano s mišljenjem „Usklađene norme”. (2)

1.3

Odbor prima na znanje napredak u osiguravanju uključivosti i transparentnosti europskog sustava normizacije, koji je postignut zahvaljujući aktivnom sudjelovanju organizacija navedenih u Prilogu III. Uredbi (EU) br. 1025/2012. Uključivanje predstavnika civilnog društva u normizacijski sustav ne bi smjelo biti ograničeno samo na europsku i nacionalnu razinu, nego je potrebno podupirati, proširivati i promicati njihovo sudjelovanje u radu na međunarodnoj normizaciji.

1.3.1.

EGSO pozdravlja nastojanja Komisije da promiče uključivanje dionika u rad na normizaciji, posebno u okviru programa Obzor 2020. Međutim, Odbor preporučuje da se ojača sadašnji mehanizam i pruži više informacija o postojećim mogućnostima. Time će se malim i srednjim poduzećima omogućiti da sudjeluju ne samo u stvaranju normi već i u njihovoj provedbi.

1.3.2.

Usklađenost europskih i međunarodnih normi pridonosi jačanju konkurentnosti industrije EU-a u globalnom lancu vrijednosti. Stoga Odbor podržava dijalog Komisije s međunarodnim normizacijskim organizacijama, WTO-om i drugim međunarodnim forumima. S tim u vezi Odbor podržava sve napore i inicijative Komisije za ubrzanje i jačanje učinkovitosti postupaka normizacije u cilju zaštite i promicanja boljih europskih normi na međunarodnoj razini. (3)

1.4.

Europski normizacijski sustav temelji se na javno-privatnom partnerstvu. Glavne smjernice za njegov budući razvoj iznesene su u godišnjem programu rada Komisije. Odbor se nada da će to partnerstvo obuhvaćati najširi mogući raspon dionika.

1.5.

Ovogodišnji program rada pripremljen je uz pomoć međuinstitucijskog dijaloga. Odbor smatra da će nastavak dijaloga u budućnosti pridonijeti jačanju europskog normizacijskog sustava. Odbor je već u svojim prethodnim mišljenjima o normizaciji izrazio spremnost da uspostavi ad hoc forum koji bi uključivao širok raspon dionika. (4)

1.6.

U programu se utvrđuju područja relevantna za normizaciju: energija, kružno gospodarstvo, obrana, sigurnost, jedinstveno tržište, jedinstveno digitalno tržište i međunarodna suradnja. Odbor se slaže s odabirom tih područja.

1.7.

Odbor s nestrpljenjem iščekuje rezultate studije o gospodarskom i društvenom učinku normi. Odbor smatra da bi se u toj studiji trebali razmatrati i neizravni učinci normizacije (npr. na području zapošljavanja). (5) Osim toga, i ex post evaluacija trebala bi biti važna za izradu strategija i programa normizacije.

1.8.

EGSO ponovno poziva na pomno praćenje djelovanja glavnih dionika s područja normizacije. Cilj tog djelovanja trebalo bi biti uključivanje najšireg mogućeg raspona dionika u europski normizacijski sustav. Konkretno, EGSO bi mogao uspostaviti ad hoc forum radi uključivanja širokog spektra dionika u europski normizacijski sustav. To bi tijelo bilo zaduženo za organizaciju godišnjeg javnog savjetovanja tijekom kojega bi se ocijenio napredak ostvaren u tom području. (6)

2.   Prijedlozi Europske komisije

2.1.

Na temelju Uredbe (EU) br. 1025/2012 Komisija je objavila komunikaciju „Godišnji program rada Unije za europsku normizaciju za 2019.”

2.2.

Strateški prioriteti za europsku normizaciju radi pružanja potpore zakonodavstvu i politikama Unije:

mjere potpore strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta,

mjere potpore energetskoj uniji i klimatskoj politici,

mjere potpore akcijskom planu za kružno gospodarstvo,

mjere potpore povezanijem i pravednijem unutarnjem tržištu s ojačanim industrijskim temeljem,

mjere potpore europskom akcijskom planu obrane,

mjere potpore svemirskoj strategiji za Europu,

mjere potpore Europskom programu sigurnosti.

2.3.

Osim toga, Komisija će:

nastaviti suradnju s međunarodnim tijelima za normizaciju,

razvijati javno-privatna partnerstva u koja su uključeni svi dionici,

ispitivati gospodarske i društvene učinke normizacije.

2.4.

U skladu s člankom 24. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1025/2012 o podnošenju izvješća o provedbi Uredbe, Komisija će pokrenuti reviziju europskog normizacijskog sustava kako bi ocijenila njegovu učinkovitost.

2.5.

Zajednička inicijativa o normizaciji (JIS) trebala bi biti okončana 2019. Komisija će analizirati postignute rezultate, svrstane u tri kategorije:

podizanje svijesti, izobrazba i razumijevanje europskog normizacijskog sustava,

usklađivanje, suradnja, transparentnost i uključivost,

konkurentnost i međunarodna dimenzija.

3.   Opće napomene

3.1.

U Godišnjem programu rada za 2019. detaljnije se opisuju i nadopunjuju prioriteti koji se već provode. Pritom je cilj prilagoditi europski normizacijski sustav promjenama okvirnih uvjeta na međunarodnoj razini i izazovima na globalnom tržištu.

3.2.

Odbor se slaže s Komisijom da će normizacija pridonijeti podupiranju strategije jedinstvenog digitalnog tržišta stavljanjem naglaska na internet stvari, velike količine podataka, lance blokova, inteligentne prometne sustave i autonomnu vožnju, pametne gradove, pristupačnost, e-vladu, e-zdravstvo i umjetnu inteligenciju. Povrh toga, u skladu s pravilima o zaštiti osobnih podataka (Općom uredbom o zaštiti podataka (7)), nova bi normizacija trebala biti kompatibilna i interoperabilna.

3.2.1.

Odbor izražava nadu da će se u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka osigurati visoka razina sigurnosti i zaštite osobnih podataka svih aktera na jedinstvenom digitalnom tržištu.

3.3.

Odbor smatra da bi postojeće sigurnosne norme i zakonodavstvo u ovom području trebalo ažurirati, posebno s obzirom na nove rizike. Uz pomoć novih normi trebao bi se smanjiti negativni utjecaj robota i umjetne inteligencije na život ljudi. (8)

3.4.

Kibersigurnosnim zahtjevima trebalo bi osigurati da novi proizvodi povezani s umjetnom inteligencijom ne predstavljaju rizike za korisnike, kao što su kibernapadi velikih razmjera, „praćenje”potrošača i hakiranje. Agencija Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA), koja ima stalni mandat, trebala bi u tome preuzeti ključnu ulogu te posvetiti posebnu pozornost normizaciji u području kibersigurnosti. (9)

3.5.

Odbor podržava prijedlog za smanjenje emisija CO2 u prometnom sektoru. Među ostalim, to bi trebalo podupirati i učinkovitijom uporabom energije i goriva u automobilima, što bi pak trebalo pridonijeti smanjenju troškova za korisnike. Istodobno će sve veći broj automatiziranih automobila iziskivati usklađenu regulativu jer je tim vozilima svojstven visok rizik (kibernapadi, zaštita podataka, odgovornost u slučaju nesreće). (10)

3.5.1.

Odbor je u jednom od svojih prethodnih mišljenja već pozdravio treći paket za mobilnost kao dobar korak prema održivoj mobilnosti u Europi. (11)

3.6.

Prijedlozi o označivanju guma, (12) ekologizaciji sektora pomorskog prometa uporabom alternativnih goriva te o proširenju zahtjeva u pogledu ekološkog dizajna (13) na nove kategorije proizvoda mogu, prema mišljenju Odbora, pomoći u borbi protiv klimatskih promjena.

3.7.

Odbor podržava razvoj normi za kružno gospodarstvo, kojima će se pridonijeti održivoj proizvodnji, a samim time i očuvanju prirodnih resursa (14).

3.8.

Tehničke norme olakšat će uvođenje inovativnih rješenja u industriju.

3.9.

Odbor se slaže s Komisijom da bi razvoj akcijskog plana za normizaciju u području obrane od strane Europske obrambene agencije i europskih organizacija za normizaciju trebao pridonijeti osiguravanju otvorenog i konkurentnog europskog tržišta obrambenih proizvoda. (15) Slične će se aktivnosti poduzeti i u području svemirskih tehnologija. (16)

3.10.

Europske i međunarodne norme moraju biti međusobno usklađene. Osim toga, treba promicati primjenu europskih normi izvan EU-a. U tu bi svrhu Komisija trebala voditi politički dijalog s međunarodnim tijelima za normizaciju, kao i bilateralne pregovore s trećim zemljama izvan Europe.

3.11.

Odbor snažno podupire potpuno ispravnu namjeru Komisije da istakne pozitivne učinke uključivanja velikog broja dionika na kvalitetu normizacije. Sudjelovanje organizacija iz Priloga III. u normizacijskom radu predstavlja dodanu vrijednost zahvaljujući povećanju konkurentnosti i korisno je za društvo u cjelini.

3.12.

EGSO ponovno poziva na pomno praćenje djelovanja glavnih dionika s područja normizacije. Cilj tog djelovanja trebalo bi biti uključivanje najšireg mogućeg raspona dionika u europski normizacijski sustav. Konkretno, EGSO bi mogao uspostaviti ad hoc forum radi uključivanja širokog spektra dionika u europski normizacijski sustav. To bi tijelo bilo zaduženo za organizaciju godišnjeg javnog savjetovanja tijekom kojega bi se ocijenio napredak ostvaren u tom području.

Bruxelles, 20. ožujka 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL C 197, 8.6.2018., str. 17.; SL C 75, 10.3.2017., str. 40.; SL C 34, 2.2.2017., str. 86.; SL C 303, 19.8.2016., str. 81.

(2)  INT/879 – Usklađene norme, Larghi, 2019. (vidjeti stranicu 78. ovoga Službenog lista).

(3)  INT/879 – Usklađene norme, Larghi, 2019. (vidjeti stranicu 78. ovoga Službenog lista)

(4)  SL C 303, 19.8.2016., str. 81.; SL C 75, 10.3.2017., str. 40.; SL C 197, 8.6.2018., str. 17.

(5)  SL C 197, 8.6.2018., str. 17.

(6)  SL C 197, 8.6.2018., str. 17.

(7)  SL C 81, 2.3.2018., str. 102.

(8)  SL C 288, 31.8.2017., str. 1.

(9)  SL C 227, 28.6.2018., str. 86.

(10)  SL C 62, 15.2.2019., str. 254.; SL C 62, 15.2.2019., str. 274.

(11)  SL C 62, 15.2.2019., str. 254.

(12)  SL C 62, 15.2.2019., str. 280.

(13)  SL C 345, 13.10.2017., str. 97.

(14)  SL C 264, 20.7.2016., str. 98.; SL C 367, 10.10.2018., str. 97.; SL C 283, 10.8.2018., str. 61.; SL C 62, 15.2.2019., str. 207

(15)  SL C 288, 31.8.2017., str. 62.

(16)  SL C 62, 15.2.2019., str. 1.


5.7.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/78


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru – Usklađene norme: poboljšanje transparentnosti i pravne sigurnosti za potpuno funkcionalno jedinstveno tržište

(COM(2018) 764 final)

(2019/C 228/11)

Izvjestitelj: Gerardo LARGHI

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 18.2.2019.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

7.3.2019.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

20.3.2019.

Plenarno zasjedanje br.:

542

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

125/0/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) podržava komunikaciju Komisije o usklađenim normama, kojom se nastoji povećati transparentnost i pravna sigurnost na jedinstvenom tržištu, čime se osigurava njegovo učinkovito funkcioniranje. Posebice, Odbor ponovno izražava podršku načelu usklađene normizacije kao ključnom instrumentu za dovršenje jedinstvenog tržišta jer poduzećima i radnicima nudi prilike za rast, jača povjerenje potrošača u kvalitetu i sigurnost proizvoda i omogućuje bolju zaštitu okoliša.

1.2.

EGSO smatra da se učinkovita strategija za usklađenu standardizaciju mora temeljiti na bržoj izradi i bržem objavljivanju normi u Službenom listu EU-a, na jačanju upravljanja utemeljenog na transparentnosti i uključivanju dionika te na strategiji zaštite na svjetskoj razini europskih normi o kojima ovisi naš sustav proizvodnje, prilike za rast i zapošljavanje, jednako kao i kvaliteta i sigurnost proizvoda.

1.3.

EGSO smatra da u pogledu izrade usklađenih normi u kraćim rokovima mjere koje je predložila Komisija po svemu sudeći idu u pravom smjeru te se u načelu slaže s njima. S druge strane, u pogledu transparentnosti i uključivanja moglo bi se napraviti više s obzirom na to da još uvijek postoji velik broj potencijalno zainteresiranih dionika koji de facto ne sudjeluju u postupku normizacije. Taj se nedostatak jasno odražava u poteškoćama na koje EU nailazi u sustavnoj zaštiti svojih normi na međunarodnoj razini u pregovorima u okviru Međunarodne organizacije za normizaciju (ISO).

1.4.

Odbor stoga ponovno poziva na veću potporu sudjelovanju dionika, među ostalim jačanjem postojećih financijskih instrumenata (Obzor 2020.) i poboljšanjem komunikacije u vezi s njima. Imajući to na umu, u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. –2027. ta je financijska sredstva potrebno zadržati na istoj razini, a po mogućnosti i povećati. Jednaka preporuka vrijedi i za financijska sredstva namijenjena dionicima navedenima u Prilogu III. Uredbi (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1). Osim toga, EGSO potvrđuje svoju spremnost da u cilju povećanja uključivosti postupka normizacije organizira godišnji višedionički forum na kojem bi se ocjenjivao napredak postignut na tom polju, čime bi se također poticala razmjena dobrih praksi među različitim proizvodnim sektorima.

1.5.

EGSO smatra da inicijative koje je Komisija već pokrenula radi nadoknađivanja kašnjenja u izradi normi daju pozitivne signale. Međutim, u nekim strateškim sektorima, primjerice digitalnom sektoru, i dalje se uočavaju znakovi velikog kašnjenja u pogledu osjetljivih pitanja kao što su lanci blokova, koji utječu na život svih građana, poduzeća i radnika na raznim područjima. Zbog toga Odbor poziva Komisiju da sastavlja sve konkretnije programe rada s jasnim i definiranim rokovima. Osim toga, sa zanimanjem se očekuju rezultati procjene gospodarskog i socijalnog učinka normizacije, u nadi da će se na odgovarajući način uzeti u obzir i njezin neizravni utjecaj, primjerice na razinu zaposlenosti i sigurnost radnika.

2.   Uvod

2.1.

Usklađene norme predstavljaju posebnu kategoriju europskih normi koje izrađuje jedna od europskih organizacija za normizaciju (2) na zahtjev Europske komisije u okviru javno-privatnog partnerstva. Oko 20 % svih europskih normi radi se na zahtjev za normizaciju Europske komisije. Usklađene norme mogu se primijeniti kako bi se dokazalo da su određeni proizvodi ili usluge koji se stavljaju na tržište u skladu s tehničkim zahtjevima predviđenim u relevantnom zakonodavstvu EU-a.

2.2.

Tehnički zahtjevi navedeni u zakonodavstvu EU-a obvezujući su, dok je uporaba usklađenih normi obično dobrovoljna. Međutim, za poduzeća, a naročito ona srednje i male veličine, postupak certifikacije vlastitih alternativnih normi toliko je složen da u praksi gotovo sva poduzeća poštuju i priznaju usklađene norme.

2.3.

Stoga, premda je u teoriji upotreba usklađenih normi neobavezna, one ipak predstavljaju ključni instrument za funkcioniranje i razvoj jedinstvenog tržišta jer osiguravaju pretpostavku sukladnosti koja jamči pravnu sigurnost i mogućnost stavljanja na tržište novih proizvoda bez dodatnih troškova. Razvoj odgovarajućeg sustava usklađenih pravila stoga bi svima trebao donijeti korist – poduzećima i radnicima nuditi prilike za rast, potrošačima osigurati zdravlje i sigurnost, a okoliš zaštititi u okviru kružnog gospodarstva.

2.4.

Europsko vijeće pozvalo je u ožujku 2018. Komisiju da procijeni napredak u ostvarivanju jedinstvenog tržišta i utvrdi preostale prepreke njegovu dovršenju. Na taj je zahtjev odgovoreno Komunikacijom COM(2018) 772 (3). U toj je procjeni velik naglasak stavljen na normizaciju kao ključni faktor za uklanjanje tehničkih prepreka trgovini jer ona osigurava interoperabilnost komplementarnih proizvoda i usluga, olakšava uvođenje inovativnih proizvoda na tržište i jača povjerenje potrošača.

2.5.

Međutim, brze tehnološke promjene, digitalizacija i razvoj ekonomije suradnje nameću potrebu da sustav normizacije postane sve brži, moderniji, učinkovitiji i fleksibilniji. U tom su kontekstu usklađene norme ključni faktor. Povrh toga, Sud EU-a (4) u nedavnoj je presudi precizirao da usklađene norme – čak i ako ih izrade privatna nezavisna tijela i ako njihova upotreba ostane neobavezna – imaju punopravnu ulogu u zakonodavstvu EU-a; iz toga proizlazi obveza Komisije da prati taj proces te osigura brzu izradu i učinkovitu primjenu tih normi.

2.6.

Iz tog razloga Komisija je objavila predmetnu komunikaciju kako bi ocijenila trenutačno stanje u pogledu mjera poduzetih na području usklađenih normi, kao i u pogledu onoga što još treba učiniti za potpunu provedbu Uredbe (EU) br. 1025/2012 o normizaciji.

3.   Sažetak prijedloga Komisije

3.1.

Prijedlog Komisije temelji se na četiri mjere koje treba početi primjenjivati odmah kako bi se postigao daljnji napredak u pogledu uključivosti, pravne sigurnosti, predvidljivosti i brzog ostvarivanja prednosti koje jedinstvenom tržištu donosi postojanje usklađenih normi.

3.2.   Prva mjera: Što brže riješiti nagomilane zaostatke.

3.2.1.

U okviru platforme REFIT 2017. godine utvrđeno je jasno kašnjenje u postupku normizacije, što je u skladu s tvrdnjama različitih dionika (5). To se kašnjenje odnosi posebno na sektore zahvaćene digitalnom transformacijom gospodarstva. Stoga je u dogovoru s europskim organizacijama za normizaciju izrađena strategija za nadoknađivanje kašnjenja.

3.3.   Druga mjera: Pojednostaviti postupke objave upućivanja na usklađene norme u Službenom listu.

3.3.1.

Ta se mjera temelji na sveobuhvatnom preispitivanju funkcioniranja Komisije. To je dovelo do uspostavljanja mreže savjetnika koji trebaju što ranije utvrditi moguće probleme u razvojnom procesu. Nadalje, uspostavljen je strukturirani dijalog u okviru javno-privatnog partnerstva, kao i međuinstitucijski dijalog u kojem su sudjelovale glavne europske institucije (uključujući EGSO) i dionici, što je dovelo do toga da od 1. prosinca 2018. odluke o usklađenim normama Komisija donosi na temelju ubrzanog pisanog postupka.

3.4.

Treća mjera: Izraditi smjernice o praktičnim aspektima provedbe Uredbe o normizaciji.

3.4.1.

U tim će se smjernicama dodatno razjasniti uloga i odgovornost različitih aktera u svim fazama izrade usklađenih normi. Točnije, pojasnit će se materijalnopravni i postupovni aspekti novog formata zahtjeva za normizaciju koji Komisija priprema kako bi se osigurala veća transparentnost i predvidljivost u izradi normi, a pojasnit će se i uloga Komisije i njezinih stručnih savjetnika. Navest će se i dodatne smjernice za poboljšanje usklađenosti i ubrzanje postupka ocjenjivanja usklađenih normi u svim relevantnim sektorima.

3.5.   Četvrta mjera: Jačati mrežu savjetnika kako bi se osiguralo brzo i pouzdano ocjenjivanje usklađenih normi te omogućilo njihovo pravodobno objavljivanje u Službenom listu.

3.5.1.

Kako bi se osigurala bolja prethodna koordinacija u postupku ocjenjivanja usklađenih normi, koji trenutačno razrađuju europske organizacije za normizaciju, Komisija će se i dalje oslanjati na znanstveni doprinos Zajedničkog istraživačkog centra, dok će istodobno pojačati suradnju s tehničkim odborima zaduženima za razvoj normi putem nedavno uvedenog sustava stručnih savjetnika. Cilj je povećati brzinu, kvalitetu i točnost u ocjenjivanju kako bi se poboljšala učinkovitost postupka i osigurala što veća brzina objave upućivanja na usklađene norme u Službenom listu.

4.   Opće napomene

4.1.

EGSO podržava komunikaciju Komisije o usklađenim normama, kojom se nastoji povećati transparentnost i pravna sigurnost na jedinstvenom tržištu, čime se osigurava njegovo učinkovito funkcioniranje. Analiza tog prijedloga zbog sličnosti sadržaja izrađena je usporedno s mišljenjem EGSO-a INT/878 (6) o godišnjem Programu za europsku normizaciju za 2019. (7) kako bi se osigurao povezan, koordiniran i dosljedan odgovor.

4.2.

EGSO ponovno izražava čvrstu podršku načelu usklađene normizacije kao ključnom instrumentu za dovršenje jedinstvenog tržišta jer poduzećima i radnicima nudi prilike za rast, jača povjerenje potrošača u kvalitetu i sigurnost proizvoda i omogućuje bolju zaštitu okoliša (8). Povrh toga, EGSO smatra da se strategija o usklađenoj normizaciji ne može odvojiti od procesa koji su u tijeku na globalnoj razini, gdje bi se trebala iznaći odgovarajuća rješenja u pogledu zaštite normi uspostavljenih na europskoj razini. Moguća kašnjenja u europskom postupku normizacije ili nedostatak zaštite europskih normi u pregovorima u okviru ISO-a mogu dovesti do toga da se naši standardi zanemare ili da ne budu u skladu sa standardima odobrenima na međunarodnoj razini, čime se nanosi jasna šteta poduzećima i potrošačima.

4.3.

EGSO pozdravlja inicijativu Komisije zahvaljujući kojoj je nadoknađen dio kašnjenja do kojeg je tijekom godina (9) došlo na području usklađene normizacije. Međutim, napominje da se za neke od strateških digitalnih sektora, primjerice lance blokova, tek ovih dana pokreće ad hoc radna skupina, što ukazuje na znatno kašnjenje. Budući da je izuzetno teško pravodobno normizirati inovacije, bilo bi uputno sastaviti jasniji i konkretniji program rada u kojem bi se odredili precizni rokovi i načini provedbe.

4.4.

EGSO smatra da je svakako potrebno pojednostaviti unutarnje postupke Komisije radi skraćivanja postupaka odlučivanja i brže objave u Službenom listu jer je to jedan od uzroka zbog kojeg je tijekom godina došlo do kašnjenja na području usklađene normizacije. Posebno je važno da sustav usklađenih normi bude na razini novih izazova na tržištu kako bi se spriječilo da pojedinačne države članice ne krenu naprijed same, što bi moglo dovesti do proturječnosti između različitih nacionalnih zakona.

4.5.

U okviru šireg procesa pojednostavljivanja koji je predložila Komisija, od ključne je važnosti osigurati transparentnost i, naročito, uključivost u procesima upravljanja. To znači da Europski gospodarski i socijalni odbor mora (kao što je već bio slučaj s međuinstitucijskim dijalogom pokrenutim u lipnju 2018.) i dalje biti potpuno uključen, kao i drugi zainteresirani dionici, kako na europskoj tako i na nacionalnoj razini (10).

4.6.

EGSO ističe da aktivno sudjelovanje zainteresiranih dionika na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini doprinosi jačanju normi i njihovoj kvaliteti te ga je potrebno poticati i podupirati. Dionici se i dan danas suočavaju s brojnim poteškoćama u pristupu postupcima izrade usklađenih normi. Posebno se ističu problemi povezani s informiranjem i podizanjem svijesti o važnosti tog instrumenta i o načinima pristupa, restriktivni kriteriji za sudjelovanje i troškovi koji su previsoki za male organizacije ili poduzeća.

4.7.

S tim u vezi, Odbor napominje da postoji slaba informiranost o sredstvima stavljenima na raspolaganje u okviru programa Obzor 2020. za financiranje sudjelovanja dionika u postupcima normizacije te da bi se pristup tim sredstvima trebao olakšati, a informacije o njima proširiti (11). Jednako je tako važno da se u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. –2027. sva trenutačno predviđena sredstva za financiranje zadrže na istoj razini, a po mogućnosti i povećaju. Jednaka preporuka vrijedi i za financijska sredstva namijenjena dionicima navedenima u Prilogu III. Uredbi (EU) br. 1025/2012.

4.8.

Kako bi se povećala učinkovitost mjera za potporu normizaciji, preporučuje se da se u projektima financiranima iz programa Obzor Europa predvidi i uključivanje dionika u aktivnosti standardizacije inovacija u okviru informiranja.

4.9.

U skladu sa svojim prethodnim mišljenjima (12), EGSO poziva na pomno praćenje napora koje ulažu ključni akteri normizacije kako bi se povećala uključivost europskog sustava normizacije. EGSO bi u tu svrhu mogao uspostaviti ad hoc forum o uključivosti europskog sustava normizacije. To bi tijelo bilo zaduženo za organizaciju godišnjeg javnog savjetovanja u cilju procjene napretka postignutog u tom pogledu, a time bi se ujedno poticala razmjena dobrih praksi među različitim proizvodnim sektorima.

5.   Posebne napomene

5.1.

Odbor napominje da bi se napori koje je Komisija predložila u svrhu pojednostavljivanja unutarnjih postupaka i povećanja broja savjetnika mogli odnositi na više operativnih razina te utjecati i na osoblje i na funkcioniranje unutarnje organizacije. Takva su poboljšanja nužna, no za njih su potrebna odgovarajuća financijska sredstva. EGSO stoga poziva Komisiju da bolje razjasni taj aspekt, naglašavajući da je potrebno izdvojiti sredstva koja su razmjerna izazovima u tom sektoru i u skladu s ciljevima Uredbe (EU) br. 1025/2012 (13).

5.2.

EGSO ponovno ističe potrebu za jačanjem europske kulture normizacije uz pomoć posebnih kampanja za podizanje svijesti usmjerenih na građane, od osoba školske dobi pa sve do donositelja političkih odluka, koje bi trebale imati odjeka i u međunarodnim sporazumima (14). Usto bi bilo uputno razraditi posebne kampanje za podizanje svijesti usmjerene na mala i srednja poduzeća te novoosnovana inovativna poduzeća.

5.3.

EGSO se nada da se u procjeni socioekonomskog učinka sustava normizacije, navedenoj u Programu rada za europsku normizaciju za 2019., predviđa i poseban prostor za usklađene norme i realna analiza mogućih nedostataka i prilika, ne samo u okviru unutarnjeg tržišta već i na globalnoj razini. To znači da bi se u toj procjeni trebao uzeti u obzir i neizravan utjecaj normizacije, primjerice na razinu zaposlenosti i sigurnost radnika (15).

Bruxelles, 20. ožujka 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL L 316, 14.11.2012., str. 12.

(2)  Europski odbor za normizaciju (CEN), Europski odbor za elektrotehničku normizaciju (Cenelec), Europski institut za telekomunikacijske norme (ETSI).

(3)  COM(2018) 772 final: Jedinstveno tržište u svijetu koji se mijenja. Iznimna prednost koja zahtijeva obnovljeni politički angažman.

(4)  Presuda u predmetu C-613/14 James Elliott Construction Limited protiv Irish Asphalt Limited.

(5)  Platforma REFIT, mišljenje XXII.2.b.

(6)  INT/878 – „Europska normizacija za 2019.” (vidjeti stranicu 74. ovoga Službenog lista).

(7)  COM(2018) 686 final.

(8)  SL C 75, 10.3.2017., str. 40.

(9)  Podatak Europske komisije.

(10)  SL C 34, 2.2.2017, str. 86.; SL C 75, 10.3.2017., str. 40.

(11)  Programom rada LEIT (Vodeći položaj u razvojnim i industrijskim tehnologijama) u okviru Obzora 2020. financiraju se projekti kojima se podupire sudjelovanje dionika u postupku normizacije. Jedan od njih je dvogodišnji projekt Standict.eu (www.standict.eu) za standardizaciju inovacija u sektoru IKT-a koji raspolaže proračunom od 2 milijuna EUR i ima 300 potencijalnih korisnika odabranih putem redovno objavljenih natječaja. U programu rada LEIT za razdoblje 2019. –2020. predviđa se sličan natječaj „ICT-45-2020: Jačanje europskog sudjelovanja u međunarodnoj normizaciji na području IKT-a: opservatorij za normizaciju i mehanizam potpore” za koji su financijska sredstva udvostručena s dva na četiri milijuna eura i koji traje dvije do tri godine.

(12)  SL C 303, 19.8.2016., str. 81.; SL C 197, 8.6.2018., str. 17.

(13)  SL C 197, 8.6.2018., str. 17.

(14)  Vidjeti bilješku 10.

(15)  Vidjeti bilješku 8.


5.7.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/83


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Prema sveobuhvatnom okviru EU-a za endokrine disruptore

(COM(2018) 734 final)

(2019/C 228/12)

Izvjestitelj: Brian CURTIS (UK-II)

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 14.12.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Odluka Predsjedništva:

10.7.2018.

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

27.2.2019.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

21.3.2019.

Plenarno zasjedanje br.:

542

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

173/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja Komunikaciju Komisije o endokrinim disruptorima čiji je cilj bolja zaštita zdravlja ljudi i životinja. EGSO posebice smatra da je potrebno provesti potpunu provjeru primjerenosti postojećeg zakonodavstva, uključujući socijalni i gospodarski učinak, kako bi se utvrdilo stvarno stanje stvari. Holistički pristup ključan je kako bi se podržala dugoročna strategija kojom se omogućuje usklađeno, dosljedno i znanstveno utemeljeno rješavanje pitanja endokrinih disruptora. Međutim, Odbor smatra da bi se ta strategija trebala ojačati s pomoću realističnog akcijskog plana kojim se postavljaju ciljevi i rokovi.

1.2.

Odbor podržava Prijedlog, čiji je cilj definiranje usklađenijeg zakonodavnog okvira. U tom će okviru biti važno poštovati načelo „jedna tvar, jedna toksikologija”i temeljiti novu strategiju za usklađenoj primjeni načela predostrožnosti, u skladu s već usvojenim važećim odredbama u pogledu biocida i pesticida (1). Nova strategija mogla bi se uključiti u „međusektorski krovni program”koji predstavlja REACH.

1.3.

Upravljački mehanizam trebao bi biti znanstveno utemeljen kako bi se građanima i dionicima osigurala transparentnost. Stoga javna i neovisna istraživanja treba poduprijeti odgovarajućim proračunom. Konkretno, neovisnim istraživanjima mogli bi se utvrditi dogovoreni znanstveni kriteriji i/ili metode za sagledavanje, podupiranje i poticanje europske industrijske aktivnosti i proizvodnje na području istraživanja i inovacija. EGSO preporučuje da taj proračun ne bude niži od trenutačnog proračuna u okviru programa Obzor 2020. Odbor posebice preporučuje uspostavu posebne proračunske linije za rano otkrivanje endokrinih disruptora i rizika za zdravlje životinja i ljudi, utvrđivanje sigurnih alternativnih tvari i sanaciju okoliša.

1.4.

Zabrane ili ograničenja određenih tvari ili proizvoda, nakon što se za njih pouzdano utvrdi da su endokrini disruptori, mogli bi imati značajan utjecaj na poduzeća i radna mjesta. Zbog toga EGSO preporučuje da Komisija predvidi poseban financijski mehanizam za potporu prijelazu na održiviju proizvodnju kako bi se poboljšale proizvodne tehnike i mehanizmi u industriji te kako bi se obnovile vještine radnika.

1.5.

EGSO podržava prijedlog godišnjeg održavanja sastanka dionika. Međutim, Odbor smatra da bi dijalog između dionika i Europske komisije trebao uključivati trajan i strukturiran sustav razmjene informacija i savjetovanja kako bi bio doista djelotvoran.

1.6.

Odbor traži da se razvije sveobuhvatna kampanja za podizanje svijesti o postojanim organskim onečišćujućim tvarima koju će Komisija organizirati na razini EU-a, uz upućivanje na sličan pristup usmjeren na endokrine disruptore. EGSO također ponavlja svoju preporuku u pogledu stvaranja otvorene baze podataka o postojanim organskim onečišćujućim tvarima i endokrinim disruptorima kako bi se osigurao koristan instrument za potrošače i poduzeća.

1.7.

Odbor je uvjeren da bi europska strategija za endokrine disruptore trebala imati međunarodnu dimenziju kako bi se zdravlje građana djelotvorno zaštitilo od potencijalno nesigurnih proizvoda iz trećih zemalja. Iz tog razloga EGSO podržava Prijedlog Komisije o proaktivnijoj ulozi EU-a na globalnoj razini te podupire OECD u poboljšanju njegovih ispitivanja. Nadalje, EGSO osobito smatra da bi EU trebao promicati održivost i poštovanje odredaba o endokrinim disruptorima u bilateralnim i multilateralnim trgovinskim sporazumima. U tom kontekstu EU bi mogao surađivati s WHO-om i Programom Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) na potpisivanju globalne konvencije o endokrinim disruptorima, kao što je već učinio za postojane organske onečišćujuće tvari (Stockholmska konvencija) i na temelju postojećeg UN-ovog popisa utvrđenih ili potencijalnih endokrinih disruptora. Te će inicijative također biti korisne za stvaranje ravnopravnih uvjeta i zaštitu europskog modela proizvodnje od nelojalne konkurencije.

1.8.

EGSO podržava otvorenu strategiju Komisije i smatra da bi organizirano civilno društvo moglo imati ključnu ulogu u razvoju nacionalnih kampanja za podizanje svijesti s ciljem informiranja šire javnosti o aktivnostima koje EU poduzima radi zaštite zdravlja građana. S takvim inicijativama trebalo bi započeti u školama kako bi se smanjio rizik od izlaganja endokrinim disruptorima i kako bi se promicalo sigurno ponašanje. EGSO osobito preporučuje da inicijative na području obrazovanja i osposobljavanja budu usklađene te da ih se smatra dijelom iste strategije u skladu s pristupom koji se temelji na cjeloživotnom učenju. Tečajevi osposobljavanja trebali bi biti obvezni i dostupni za sve radnike u Europi čiji je posao izravno ili neizravno povezan s endokrinim disruptorima.

2.   Uvod

2.1.

Endokrini disruptori su sintetičke ili prirodne kemijske tvari koje mijenjaju način rada endokrinog sustava i posljedično negativno utječu na zdravlje ljudi i životinja, uključujući metabolizam, rast, spavanje i raspoloženje. Do izlaganja endokrinim disruptorima može doći iz različitih izvora, kao što su ostaci pesticida, metali i aditivi ili onečišćujuće tvari u hrani i kozmetičkim proizvodima. Neki endokrini disruptori su tvari koje su prirodno prisutne u okolišu. Ljudi i životinje mogu biti izloženi endokrinim disruptorima putem hrane, prašine ili vode, udisanjem plinova i čestica iz zraka ili jednostavno prilikom kontakta s kožom (proizvodi za osobnu njegu). Ponekad su učinci endokrino disruptivnih tvari vidljivi tek dugo nakon izlaganja (2). Tvarima koje imaju svojstva endokrinih disruptora mogu se smatrati i tvari prisutne u određenim prehrambenim proizvodima (npr. povrću), vitaminima i drugim dodacima prehrani, kao i važnim lijekovima (npr. za liječenje raka, a posebice i ženska kontracepcija), a kroz koje građani EU-a mogu biti izloženi velikim količinama endokrinih disruptora.

2.2.

Zabrinutost u pogledu endokrinih disruptora u porastu je od 1990-ih. Komisija je u prosincu 1999. donijela Strategiju Zajednice za endokrine disruptore (3), koja je od tada razvijena djelovanjem u područjima istraživanja, reguliranja i međunarodne suradnje. U sveobuhvatnoj studiji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ukazalo se na problem znatnog utjecaja endokrinih disruptora na velik broj ljudi i životinja, posebno na fetuse i trudnice (preuranjeno rođenje i mala težina novorođenčadi, malformacije i neurorazvojni poremećaji), djecu i adolescente (promjena uobičajenog razvoja i funkcioniranja reproduktivnog sustava, kao što je raniji početak razvoja grudi kod djevojčica), ali i na odrasle osobe (gubitak plodnosti, pretilost, rak) (4).

2.3.

Za velik broj umjetnih i prirodnih kemikalija poznato je da utječu na sintezu hormona, njihovu aktivnost ili metabolizam, ali je za samo mali dio njih primjereno ispitan njihov potencijal izazivanja štetnih učinaka putem mehanizama povezanih s endokrinim sustavom, kako je navedeno i u nedavnom izvješću UN-a. Brzina kojom je posljednjih desetljeća došlo do povećanja učestalosti bolesti isključuje genetske čimbenike kao jedino uvjerljivo objašnjenje. Ulogu igraju i okolišni i drugi negenetski čimbenici, uključujući prehranu, dob majke, virusne bolesti i izloženost kemikalijama, ali ih nije uvijek jednostavno utvrditi (5).

2.4.

Postignut je znatan napredak u razumijevanju i reguliranju endokrinih disruptora te je EU sada globalni predvodnik u postupanju s tim kemikalijama, dok zakonodavstvo EU-a pruža razinu zaštite koja je među najvišima u svijetu. Posebne odredbe sada su uključene u zakonodavstvo o pesticidima i biocidima, općenito o kemikalijama (Uredba REACH), o medicinskim proizvodima i vodi (6). Ostalo zakonodavstvo, poput onog o materijalima koji dolaze u dodir s hranom, kozmetici, igračkama ili zaštiti radnika na radnom mjestu (7), ne sadrži posebne odredbe o endokrinim disruptorima. Međutim, za tvari sa svojstvima endokrine disrupcije vrijede pojedinačne regulatorne mjere na temelju općih zahtjeva zakonodavstva. Bez obzira na to, zbog nedostatka usklađenosti postojeće zakonodavstvo fragmentirano je i ponekad nedosljedno (npr. bisfenol A je sirovina koja je u širokoj upotrebi u nekoliko proizvodnih sektora. Zabranjen je u kozmetičkim proizvodima i bočicama za dojenčad, ali i je dalje dopušten u drugim materijalima koji dolaze u dodir s hranom i hranom za životinje te u termalnom papiru.)

3.   Sažetak prijedloga

3.1.

Gotovo dvadeset godina nakon donošenja Strategije Zajednice, u Komunikaciji se navodi da Komisija želi provesti provjeru primjerenosti postojećeg zakonodavstva kako bi se utvrdilo trenutačno stanje. To bi trebao biti prvi korak prema ažuriranju zakonodavstva EU-a i postizanju njegove dosljednosti i usklađenosti u pogledu triju ključnih aspekata: definicije, utvrđivanja i regulatornih posljedica (posebno u pogledu zaštitnih mjera).

3.2.

Zajednička definicija endokrinih disruptora polazišna je točka za horizontalni pristup i predstavlja ključni element novog pristupa. Temeljit će se na definiciji endokrinih disruptora WHO-a (8). Zajednička definicija potrebna je kako bi se uspostavila usklađena metoda za utvrđivanje endokrinih disruptora.

3.3.

U pogledu utvrđivanja, Komisija nastoji poboljšati tri pravca djelovanja:

horizontalni mehanizam za utvrđivanje endokrinih disruptora;

ažuriranje zahtjeva u pogledu podataka u zakonodavstvu za preciznije utvrđivanje novih endokrinih disruptora;

poboljšanje komunikacije u cijelom lancu opskrbe u pogledu endokrinih disruptora u okviru Uredbe REACH (sigurnosno-tehnički listovi).

3.4.

Treći aspekt čini provođenje istih mjera i odredaba u skladu s načelom predostrožnosti kako bi se javnost zaštitila od izlaganja opasnosti kada je znanstvenim istraživanjima otkriven vjerojatan rizik. To bi trebalo uključivati zabranu proizvodnje takvih tvari s ograničenim mogućnostima odstupanja. Iz tog će se razloga u okviru provjere primjerenosti posebna pozornost posvetiti dosljednosti i intenzitetu mjera za zaštitu svih građana, s posebnim naglaskom na ranjivim skupinama stanovništva koje su posebno osjetljive na endokrine disruptore kada se endokrini sustav nalazi u fazi promjene, kao što su fetusi, adolescenti i trudnice.

3.5.

Istraživanje će biti ključno u budućem zakonodavnom okviru jer postoji još nekoliko praznina u znanju, kao što su:

kako točno izloženost endokrinim disruptorima pridonosi razvoju bolesti;

može li se uspostaviti „sigurnosni prag”za endokrine disruptore u kojem ne dolazi do nepovoljnog učinka;

koja mješavina može proizvesti „učinak koktela”i kako općenito funkcioniraju „mješavine”;

kako možemo povećati učinkovitost naših metoda ispitivanja.

3.6.

Od 1999. više od 50 projekata u području endokrinih disruptora financirano je okvirnim programima EU-a za istraživanje i razvoj (više od 150 milijuna eura (9)). Dodatnih 52 milijuna eura dodijeljeno je u okviru programa Obzor 2020. Novi projekti financirat će se u okviru programa Obzor Europa (10). Konkretno, Komisija predlaže sljedeća područja istraživanja:

daljnji razvoj procjene opasnosti, procjene rizika i upravljanja kemikalijama, uključujući aktivnosti u vezi s „učinkom koktela”te prikupljanje, dijeljenje i kombiniranje potrebnih podataka;

uklanjanje tvari koje izazivaju zabrinutost u fazi proizvodnje i završnoj fazi životnog ciklusa; podrška razvoju neškodljivih zamjenskih tvari te sigurne i isplative proizvodne tehnologije;

ekološke inovacije radi sprečavanja i ispravljanja onečišćenja okoliša opasnim tvarima i kemikalijama koje se sada smatraju zabrinjavajućima, istodobno uzimajući u obzir povezanost kemikalija, proizvoda i otpada.

3.7.

Kako bi nova strategija bila djelotvornija, Komisija predviđa proaktivniju ulogu EU-a na globalnoj razini i otvoren dijalog s dionicima i širom javnosti. Takve aktivnosti obuhvaćat će četiri inicijative:

forum za endokrine disruptore organizirat će se na godišnjoj osnovi. Forum će znanstvenicima te javnim i privatnim dionicima omogućiti razmjenu informacija i najboljih praksi, utvrđivanje izazova i izgradnju sinergija kako bi se podržao rad Komisije;

pojačanu potporu radu relevantnih međunarodnih organizacija, s posebnim naglaskom na pružanju potrebne potpore Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) kako bi se ostvario napredak u razvoju smjernica za ispitivanje dogovorenih na međunarodnoj razini;

razmatranje mogućnosti za uključivanje endokrinih disruptora u postojeći međunarodni sustav za razvrstavanje kemikalija. Time bi se osiguralo globalno rješenje za utvrđivanje endokrinih disruptora (slično sustavu koji je već na snazi za ostale razrede opasnosti kao što su mutagene tvari, karcinogene tvari i tvari toksične za reprodukciju);

jedinstvenu internetsku stranicu (eng. one-stop-shop) putem koje će se građane, poduzeća i dionike obavješćivati o ovoj temi. S obzirom na to da postoje različite razine obaviještenosti i osviještenosti u Europi, države članice poticat će se da razviju posebne kampanje s posebnim naglaskom na ranjivim skupinama.

4.   Opće napomene

4.1.

EGSO pozdravlja Komunikaciju Komisije o endokrinim disruptorima. Odbor posebice smatra da je potrebno provesti potpunu provjeru primjerenosti postojećeg zakonodavstva, uključujući socijalni i gospodarski učinak, kako bi se utvrdilo stanje stvarnog stanja. Holistički pristup ključan je kako bi se podržala dugoročna strategija (11) kojom se omogućuje usklađeno, dosljedno i znanstveno utemeljeno rješavanje pitanja endokrinih disruptora.

4.2.

Odbor se slaže s Komisijom da su endokrini disruptori posebno zabrinjavajući. Stoga Odbor podržava prijedlog za stvaranje usklađenog zakonodavnog okvira i usklađenu primjenu načela predostrožnosti, u skladu s već usvojenim važećim odredbama o biocidima i pesticidima (12).

4.3.

Konkretno, EGSO smatra da će usklađenost novog zakonodavnog okvira biti glavni izazov za EU jer se nekoliko tvari, kao što je „bisfenol A”, koji je u širokoj upotrebi kao aditiv u različitim sektorima, razmatra na vrlo različite načine. Zbog toga je važno poštovati znanstveno načelo „jedna tvar, jedna toksikologija” (13). To znači da kriteriji za utvrđivanje određene tvari kao endokrinog disruptora moraju biti dosljedni i usklađeni u svim regulatornim područjima EU-a. Tada bi, čak i uz moguće iznimke, regulatorne odluke općenito trebale biti usklađene i koordinirane. Naposljetku, nova strategija mogla bi se uključiti u „međusektorski krovni program”koji pruža REACH kako bi se osigurala dosljednost.

4.4.

U novom bi kontekstu upravljački mehanizam trebao biti znanstveno utemeljen kako bi se građanima i dionicima osigurala transparentnost. Zbog toga je važno uspostaviti odgovarajući proračun za potporu javnom i neovisnom istraživanju. EGSO smatra da bi se dogovorenim znanstvenim kriterijima i/ili metodama zasnovanima na neovisnim istraživačkim podacima mogla sagledavati, podupirati i poticati europska industrijska aktivnost i proizvodnja na području istraživanja i inovacija.

4.5.

Odbor smatra da bi zabrane ili ograničenja određenih tvari ili proizvoda, nakon što se za njih pouzdano utvrdi da su endokrini disruptori, mogli imati značajan utjecaj na poduzeća i radna mjesta. Komisija bi stoga trebala predvidjeti poseban financijski mehanizam kojim bi se podržao prelazak na održiviju proizvodnju za poduzeća, kako bi se povećala inovativnost njihovih proizvodnih tehnika i mehanizama, kao i za radnike, kako bi se obnovile njihove vještine (14).

4.6.

Neovisna istraživanja ključna su za poboljšanje i upotpunjavanje našeg znanja o endokrinim disruptorima. Odbor primjećuje da se u Prijedlogu Komisije ne navodi točan proračun za istraživanje i inovacije u području endokrinih disruptora u programu Obzor Europa. EGSO preporučuje da taj proračun ne bude niži od trenutačnog proračuna u okviru programa Obzor 2020.

4.7.

EGSO se slaže s Prijedlogom Komisije o ulaganjima u istraživanje i inovacije, ali smatra da će neka druga područja biti ključna u predstojećim godinama te bi ih stoga trebalo financirati:

a)

rano utvrđivanje endokrinih disruptora. Prema WHO-u, postoji više od 800 tvari koje su potencijalni endokrini disruptori (15). Zbog njihove široke upotrebe važno je ulagati u ubrzavanje znanstvenih i analitičkih tehnika te mehanizama za analizu podataka (kako bi se postiglo bolje tumačenje postojećih podataka);

b)

utvrđivanje sigurnih alternativnih tvari i metoda. Nova putanja kojom se vodi EK mogla bi potaknuti otkrivanje brojnih novih endokrinih disruptora. Neke od tih tvari posebno su korisne u mnogim proizvodnim sektorima te je stoga važno ulagati u istraživanje sigurnih alternativa i metoda sigurne proizvodnje. Nedostatak podataka ne znači da je neka tvar sigurna i stoga je važno povećati razinu znanstvenih istraživanja. Treba uložiti napore kako bi se proširio popis evaluiranih tvari, a ne se usredotočiti samo na tvari koje su već u velikoj mjeri ispitane;

c)

sanacija okoliša. Kad se za neku novu tvar pouzdano utvrdi da je endokrini disruptor, važno je primijeniti poseban postupak koji se odnosi na procjenu rizika i upravljanje takvim tvarima u okolišu kako bi se, prema potrebi i osobito zbog njihove postojanosti, mogla planirati posebna strategija za sanaciju okoliša.

4.8.

EGSO podržava prijedlog godišnjeg održavanja sastanka dionika. Međutim, Odbor smatra da bi dijalog između dionika i Europske komisije trebao uključivati trajan i strukturiran sustav razmjene informacija i savjetovanja kako bi bio doista djelotvoran. EGSO želi sudjelovati u godišnjem sastanku i pridonijeti mu.

4.9.

Endokrini disruptori i postojane organske onečišćujuće tvari različite su tvari i imaju različit utjecaj na ljude i okoliš, ali su jednako opasne po zdravlje i nisu poznate građanima. S obzirom na to da strategija EU-a za postojane organske onečišćujuće tvari ima nekoliko sličnosti s Komunikacijom Komisije o endokrinim disruptorima, Odbor predlaže da se te strategije razviju na sličan način kako bi se pospješio politički i znanstveni proces. U skladu s mišljenjem EGSO-a NAT/719 o preinaci postojanih organskih onečišćujućih tvari, Odbor traži da se endokrinim disruptorima posveti osobita pozornost u okviru sveobuhvatne kampanje za podizanje svijesti o postojanim organskim onečišćujućim tvarima koju će Komisija organizirati na razini EU-a. EGSO također ponavlja svoju preporuku u pogledu stvaranja otvorene baze podataka o postojanim organskim onečišćujućim tvarima i endokrinim disruptorima kako bi se osigurao koristan instrument za potrošače i poduzeća.

5.   Posebne napomene

5.1.

EGSO smatra da je Komunikacija Komisije važan korak prema boljoj zaštiti zdravlja građana jer se u njoj definira održiviji sustav proizvodnje. Međutim, Odbor smatra da bi se ta strategija trebala ojačati s pomoću realističnog akcijskog plana kojim se postavljaju ciljevi i rokovi.

5.2.

Dobro osmišljeno kružno gospodarstvo, s posebnim naglaskom na sekundarnim sirovinama (16), moglo bi postati sredstvo za smanjenje izloženosti građana EU-a endokrinim disruptorima. Odbor smatra da Prijedlog Komisije mora biti jasno i usko povezan s postojećim zakonodavstvom razvijenim u okviru Sedmog akcijskog plana za zaštitu okoliša (17) i drugim ključnim inicijativama politika za održivost, kao što su akcijski plan za kružno gospodarstvo i strategija za plastiku kojima se želi isključiti proizvodnja toksičnih proizvoda. To je pitanje vrlo osjetljivo, posebno u pogledu „učinaka koktela”koji uzrokuju bolesti kod ljudi i štetni su za okoliš.

5.3.

EGSO potiče Komisiju da preciznije definira prijedlog za organiziranje javnog savjetovanja o endokrinim disruptorima. Odbor je uvjeren da bi, u većoj mjeri od samih pojedinaca, organizirano civilno društvo moglo igrati važnu ulogu, prvenstveno zbog toga što su potrebna specifična znanja i iskustva kako bi se pružili korisni, pouzdani i znanstveno utemeljeni savjeti (18).

5.4.

Odbor je uvjeren da bi europska strategija za endokrine disruptore trebala imati međunarodnu dimenziju i razvijati se na međunarodnoj razini kako bi se zdravlje građana djelotvorno zaštitilo od potencijalno nesigurnih proizvoda iz trećih zemalja. Iz tog razloga EGSO podržava Prijedlog Komisije o proaktivnijoj ulozi EU-a na globalnoj razini te podupire OECD u poboljšanju njegovih ispitivanja. Nadalje, EGSO osobito smatra da bi EU trebao promicati održivost i poštovanje odredaba o endokrinim disruptorima u bilateralnim i multilateralnim trgovinskim sporazumima. U tom smislu, EU bi mogao surađivati s WHO-om i Programom Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) na potpisivanju globalne konvencije o endokrinim disruptorima, kao što je već učinio za postojane organske onečišćujuće tvari (Stockholmska konvencija), na temelju postojećeg UN-ovog popisa utvrđenih ili potencijalnih endokrinih disruptora (19). Te će inicijative također biti korisne za stvaranje ravnopravnih uvjeta i zaštitu europskog modela proizvodnje od nelojalne konkurencije (20).

5.5.

EGSO podržava otvorenu strategiju Komisije i smatra da bi organizirano civilno društvo moglo imati ključnu ulogu u razvoju nacionalnih kampanja za podizanje svijesti s ciljem informiranja šire javnosti o aktivnostima koje EU poduzima radi zaštite zdravlja građana. Djelotvorne kampanje podizanja svijesti trebalo bi pokrenuti u školama kako bi se smanjio rizik od izlaganja endokrinim disruptorima i kako bi se promicalo sigurno ponašanje (21). EGSO osobito preporučuje da inicijative na području obrazovanja i osposobljavanja budu usklađene te da ih se smatra dijelom iste strategije u skladu s pristupom koji se temelji na cjeloživotnom učenju. Nadalje, Odbor smatra da bi ciljani tečajevi osposobljavanja trebali biti obvezni i dostupni za sve radnike u Europi čiji je posao izravno ili neizravno povezan s endokrinim disruptorima (22).

Bruxelles, 21. ožujka 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Uredba (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 167, 27.6.2012., str. 1.); Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 309, 24.11.2009., str. 1.).

(2)  Internetska stranica Europske agencije za kemikalije (ECHA). https://chemicalsinourlife.echa.europa.eu/endocrine-disrupters-and-our-health. Prema općepriznatoj definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO-IPCS) iz 2002., endokrino disruptivne kemikalije su „egzogene tvari ili smjese tvari koje mijenjaju funkcioniranje endokrinog sustava, izazivajući time štetne učinke na zdravlje zdravog organizma, njegova potomstva ili (sub)populacije”.

(3)  COM(1999) 706.

(4)  Svjetska zdravstvena organizacija, „Znanstvene spoznaje o kemikalijama sa svojstvima endokrine disrupcije”, 2012., str. VII.–XII.

(5)  https://www.unenvironment.org/explore-topics/chemicals-waste/what-we-do/emerging-issues/scientific-knowledge-endocrine-disrupting.

(6)  Uredba (EZ) br. 1107/2009; Uredba (EU) br. 528/2012; Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.); Uredba (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 117, 5.5.2017., str. 1.); Uredba 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(7)  Uredba (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 338, 13.11.2004., str. 4.); Uredba (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 342, 22.12.2009., str. 59); Uredba 2009/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 170, 30.6.2009., str. 1.); Uredba 98/24/EZ (SL L 131, 5.5.1998., str. 11.); Uredba 2004/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 158, 30.4.2004., str. 50.).

(8)  „Egzogene tvari ili smjese tvari koje mijenjaju funkcioniranje endokrinog sustava, izazivajući time štetne učinke na zdravlje zdravog organizma, njegova potomstva ili (sub)populacije”.

(9)  Podaci EK-a.

(10)  COM (2018) 435 final i COM (2018) 436 final – vidjeti posebice u drugom stupu „Globalni izazovi i industrijska konkurentnost”, „Zdravstveni klaster”(s predloženim proračunom od 7,7 milijardi eura) i „Nenuklearne izravne aktivnosti klastera Zajedničkog istraživačkog centra”(s predloženim proračunom od 2,2 milijarde eura).

(11)  Mišljenje EGSO-a „Direktiva o vodi za piće”(SL C 367, 10.10.2018., str. 107.); mišljenje EGSO-a „Mjere EU-a za poboljšanje ispunjavanja obveza i upravljanja na području okoliša”(SL C 283, 10.8.2018., str. 83.); mišljenje EGSO-a „Postojeći sustav za jamčenje sigurnosti hrane i opskrbe hranom u EU-u i mogućnosti njegovog poboljšanja”(SL C 268, 14.8.2015., str. 1.); mišljenje EGSO-a „Sigurnost igračaka”(SL C 77, 31.3.2009., str. 8.); mišljenje EGSO-a „Doprinos civilnog društva razvoju sveobuhvatne prehrambene politike u EU-u”(SL C 129, 11.4.2018., str. 18.).

(12)  Uredba (EU) br. 528/2012; Uredba (EZ) br. 1107/2009; mišljenje EGSO-a, „Biocidni proizvodi”(SL C 347, 18.12.2010., str. 62.).

(13)  „Znanstvena načela u pogledu utvrđivanja endokrino disruptivnih kemikalija: konsenzusna izjava”, Solecki, 2017. https://link.springer.com/article/10.1007/s00204-016-1866-9.

(14)  Mišljenje EGSO-a „Zaštita radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu”(SL C 288, 31.8.2017., str. 56.); mišljenje EGSO-a „Postojane organske onečišćujuće tvari (preinaka)”(SL C 367, 10.10.2018., str. 93.).

(15)  Prema TEDX-u (Institut za istraživanja i razmjenu podataka o endokrinim tvarima), taj popis uključuje više od 1 000 tvari.

(16)  Mišljenje EGSO-a „Povezanost zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu”,(SL C 283, 10.8.2018., str. 56.).

Mišljenje EGSO-a „Strategija o plastici u kružnom gospodarstvu (uključujući aktivnosti smanjenja morskog otpada)”(SL C 283, 10.8.2018., str. 61.).

(17)  Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 354, 28.12.2013., str. 171.).

(18)  Mišljenje EGSO-a „Postojane organske onečišćujuće tvari (preinaka)”(SL C 367, 10.10.2018., str. 93.).

(19)  U kolovozu 2018. UN je objavio popis 45 kemikalija ili skupina kemikalija za koje je utvrđeno da su endokrini disruptori ili potencijalni endokrini disruptori nakon temeljite znanstvene procjene zasnovane na definicijama endokrinih disruptora i potencijalnih endokrinih disruptora (WHO-IPCS) iz 2002. Nažalost, zbog nepostojanja međunarodne konvencije o endokrinim disruptorima nije moguće utvrditi dogovoreni međunarodni postupak za zaštitu zdravlja ljudi i životinja od izloženosti takvim tvarima. https://www.unenvironment.org/explore-topics/chemicals-waste/what-we-do/emerging-issues/scientific-knowledge-endocrine-disrupting.

(20)  Mišljenje EGSO-a „Prijelaz u održiviju europsku budućnost”(SL C 81, 2.3.2018., str. 44.).

(21)  Npr. praktični priručnik za građane o endokrinim disruptorima. http://old.iss.it/inte/index.php?lang=2&id=289&tipo=29.

(22)  Mišljenje EGSO-a „Postojane organske onečišćujuće tvari (preinaka)”(SL C 367, 10.10.2018., str. 93.).


5.7.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/89


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Zajednička komunikacija Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija — Akcijski plan za borbu protiv dezinformiranja”

[JOIN(2018) 36 final]

(2019/C 228/13)

Izvjestitelj: Ulrich SAMM

Suizvjestiteljica: Giulia BARBUCCI

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 12.3.2019.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

5.3.2019.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

20.3.2019.

Plenarno zasjedanje br.:

542

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

142/2/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozorno prima na znanje definiciju dezinformacija sadržanu u inicijativi, kojom se one definiraju kao provjerljivo lažne ili zavaravajuće informacije koje ugrožavaju demokraciju i prouzročuju javnu štetu. Širenje dezinformacija postalo je dio hibridnog rata s jasnim političkim ciljem. Međutim, također naglašava da, osim lažnih informacija, izrazito selektivne informacije, uvrede, širenje straha i poticanje mržnje ugrožavaju temeljna prava (slobode) građana i prava manjina.

1.2.

Najučinkovitija dezinformacija uvijek sadržava malo istine. Stoga svi dionici moraju poduzeti niz mjera kako bi se pružile kvalitetne informacije i povećala osviještenost. U tu svrhu EGSO pozdravlja inicijativu za koordinirano djelovanje radi zaštite EU-a, njegovih institucija i građana od dezinformacija. EGSO naglašava da je te mjere potrebno hitno provesti, ali je također zabrinut da bi učinak predmetnog akcijskog plana mogao biti ograničen s obzirom na skorašnje europske izbore u svibnju 2019.

1.3.

EGSO prepoznaje da dezinformacije u prvom redu potječu iz tri izvora: Ruske Federacije (što je u velikoj mjeri dokumentirala Europska služba za vanjsko djelovanje), gospodarskih subjekata i medija iz drugih zemalja koje nisu države članice EU-a (uključujući Kinu i Sjedinjene Američke Države) te unutarnjih izvora – raznih medija koji djeluju u samim zemljama Unije i politički ekstremnih pokreta i organizacija. EGSO potiče Komisiju da u skladu s tim proširi svoje praćenje i poduzme protumjere.

1.4.

EGSO naglašava da države članice hitno moraju poduzeti potrebne korake kako bi očuvale integritet svojih izbornih sustava i infrastrukture i testirati ih u svim fazama europskih izbora.

1.5.

EGSO dijeli mišljenje Komisije da sveobuhvatan odgovor na dezinformacije također zahtijeva aktivno sudjelovanje organizacija civilnog društva. EGSO proaktivno podupire zajedničke napore protiv dezinformiranja, na primjer, svojim mišljenjima, savjetovanjima, događanjima u sklopu inicijative „Djelujmo lokalno”i brojnim medijskim aktivnostima koje provodi njegova profesionalna Skupina za komunikaciju.

1.6.

Izgradnja otpornosti znači uključivanje svih sektora društva, a osobito poboljšanje medijske pismenosti građana. Povećanje osviještenosti i kritičko razmišljanje počinju u školi, ali ih je također potrebno kontinuirano usavršavati tokom cijelog života. Te aktivnosti zahtijevaju dodjelu odgovarajućih financijskih sredstava, sad i u novom višegodišnjem financijskom okviru.

1.7.

Zajedničke napore mora poduprijeti što više dionika na razini EU-a, u državama članicama te u zemljama južnog i istočnog partnerstva, uključujući javne i privatne organizacije. Neovisno provjeravanje činjenica i kvalitetno novinarstvo imaju važnu ulogu i za te je aktivnosti potrebno osigurati odgovarajuća financijska sredstva da bi se mogle provoditi gotovo u stvarnom vremenu.

1.8.

EGSO osobito pozdravlja financiranje istraživanja u okviru programa Obzor 2020. i Obzor Europa radi boljeg razumijevanja izvora dezinformacija i namjera, alata i ciljeva dezinformiranja.

1.9.

Već je odavno trebalo ojačati radne skupine za stratešku komunikaciju. EGSO stoga pozdravlja plan da se osiguraju dodatno osoblje i novi alati. S obzirom na znatna sredstva koja se u određenim zemljama izdvajaju za stvaranje dezinformacija potreban je, po svemu sudeći, primjeren odgovor EU-a. Stoga se predviđeno povećanje sredstava za radne skupine za stratešku komunikaciju može smatrati tek prvim korakom prema daljnjem porastu u predstojećim godinama.

1.10.

EGSO se slaže da druge dvije radne skupine za stratešku komunikaciju (zapadni Balkan i jug) treba preispitati i potiče države članice da doprinesu radu radnih skupina za stratešku komunikaciju slanjem nacionalnih stručnjaka.

1.11.

EGSO pozdravlja Kodeks dobre prakse kao dobrovoljnu obvezu platformi društvenih medija i oglašivača da se bore protiv dezinformacija, ali istodobno sumnja u učinkovitosti takvih dobrovoljnih mjera. Od Komisije se zahtijeva da predloži daljnje mjere, uključujući one regulatorne naravi poput kazni, u slučaju da provedba Kodeksa dobre prakse i dalje bude nezadovoljavajuća.

1.12.

EGSO hitno moli privatna poduzeća da počnu uviđati da je objavljivanje oglasa na internetskim platformama koje doprinose širenju dezinformacija neetično i neodgovorno te ih potiče da poduzmu korake kako bi se spriječilo to ponašanje.

2.   Uvod – Dezinformiranje kao prijetnja za demokratske sustave Unije

2.1.

U kontekstu predmetne inicijative dezinformacije se definiraju kao provjerljivo lažne ili zavaravajuće informacije koje se stvaraju, iznose i šire radi ekonomske koristi ili namjernog obmanjivanja javnosti, prouzročuju javnu štetu i ugrožavaju demokraciju. Prava se često ugrožavaju uvredama, širenjem straha i poticanjem mržnje.

2.2.

Oni koji šire dezinformacije katkad to čine pod izlikom slobode izražavanja. Pravo na informacije i sloboda medija doista jesu temeljna prava Europske unije, ali moramo se boriti protiv zlouporabe tih prava kada se dezinformacije namjerno upotrebljavaju da bi se naštetilo društvu.

2.3.

Digitalne tehnike olakšavaju stvaranje i širenje dezinformacija. Takve tehnike uključuju:

trolovske napade na profile na društvenim mrežama;

uporabu automatiziranog internetskog softvera (botovi);

krivotvorenje dokumenata;

manipulaciju videozapisa (engl. „deep fakes”);

lažne profile na društvenim medijima.

2.4.

Društveni mediji postali su važno sredstvo širenja dezinformacija, koje su u pojedinim slučajevima, kao što je bio onaj društva Cambridge Analytica, usmjerene na određene korisnike koji se identificiraju neovlaštenim pristupom i korištenjem osobnim podacima, a krajnji je cilj utjecati na rezultate izbora i time ugroziti demokraciju.

Uz društvene medije, i tradicionalnije metode, kao što su televizija, novine, internetske stranice, lančana e-pošta i poruke, i dalje imaju važnu ulogu u mnogim regijama. Alati i tehnike koji se upotrebljavaju brzo se mijenjaju.

2.5.

Akteri odgovorni za dezinformacije mogu biti unutarnji, iz država članica, ili vanjski, uključujući državne aktere (ili aktere pod pokroviteljstvom vlade) i nedržavne aktere. Prema izvješćima više od 30 zemalja upotrebljava dezinformacije i aktivnosti utjecanja u različitim oblicima, uključujući u vlastitim zemljama.

2.6.

Prema Jedinici EU-a za otkrivanje hibridnih prijetnji, koja je 2016. uspostavljena u okviru Europske službe za vanjsko djelovanje, dezinformacije iz Ruske Federacije predstavljaju najveću vanjsku prijetnju za EU. Dezinformacije koje proizvode i/ili šire ruski izvori prijavljene su u kontekstu nekoliko izbora i referenduma u EU-u. Kampanje dezinformiranja povezane s ratom u Siriji, rušenjem zrakoplova na letu MH-17 u istočnoj Ukrajini i uporabom kemijskog oružja u napadu u Salisburyju dobro su dokumentirane. Međutim, druge treće zemlje također imaju važnu ulogu u dezinformiranju, a lažne informacije šire i brojni akteri unutar EU-a.

2.7.

U 2018. u EU-u je predložen niz inicijativa za borbu protiv dezinformiranja i nezakonitog sadržaja te za zaštitu podataka:

Zajednička komunikacija o jačanju otpornosti na hibridne prijetnje JOIN(2018) 16;

Preporuka o mjerama za suzbijanje nezakonitih internetskih sadržaja C(2018) 1177;

Uredba o sprečavanju širenja terorističkih sadržaja na internetu COM(2018) 640;

Uredba u pogledu postupka provjere povezanog s kršenjima pravila o zaštiti osobnih podataka u kontekstu izbora za Europski parlament COM(2018) 636 (1);

Revidirana Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama (EU) 2018/1808;

Komunikacija o suzbijanju nezakonitog sadržaja na internetu – Povećanje odgovornosti internetskih platformi COM(2017) 555 (2);

Uredba o osnivanju Europskog centra za stručnost u području kibersigurnosti, industrije, tehnologije i istraživanja i Mreže nacionalnih koordinacijskih centara (3);

Komunikacija o suzbijanju dezinformacija na internetu: europski pristup COM(2018) 236 (4) i izvješće o njezinoj provedbi COM(2018) 794;

Komunikacija o osiguravanju slobodnih i poštenih europskih izbora COM(2018) 637, predstavljena 19. – 20. rujna 2018. na sastanku čelnika EU-a u Salzburgu.

2.8.

S obzirom na izbore za Europski parlament u 2019. godini, kao i s obzirom na to da će se do 2020. u državama članicama održati više od 50 predsjedničkih, nacionalnih ili lokalnih/regionalnih izbora, to zahtijeva hitno i neposredno koordinirano djelovanje za zaštitu Unije, njezinih institucija i građana od dezinformacija.

3.   Sažetak Akcijskog plana za borbu protiv dezinformiranja

3.1.

Akcijski plan (JOIN(2018) 36) Komisije i Visoke predstavnice Unije odgovor je na poziv Europskog vijeća da se poduzmu mjere za „zaštitu demokratskih sustava Unije i borbu protiv dezinformiranja”. Koordinirani odgovor na dezinformacije temelji se na četiri stupa:

3.2.

Poboljšanje sposobnosti institucija Unije za pronalaženje, analizu i otkrivanje dezinformacija

jačanje radnih skupina za stratešku komunikaciju i delegacija Unije dodatnim osobljem i novim alatima;

revizija mandata radnih skupina za stratešku komunikaciju za zapadni Balkan i jug.

3.3.

Jačanje koordiniranih i zajedničkih odgovora na dezinformacije

do ožujka 2019. uspostava sustava brzog uzbunjivanja za suočavanje s kampanjama dezinformiranja, u uskoj suradnji s postojećim mrežama, Europskim parlamentom, kao i Organizacijom sjevernoatlantskog ugovora te mehanizmom za brzi odgovor skupine G7;

jačanje komunikacijskih napora o vrijednostima i politikama Unije;

jačanje strateške komunikacije u susjedstvu Unije.

3.4.

Mobilizacija privatnog sektora radi borbe protiv dezinformiranja

Kodeks dobre prakse o dezinformiranju za internetske platforme, oglašivače i oglašivačku industriju objavljen je 26. rujna 2018. Komisija će osigurati pomno i stalno praćenje njegove provedbe.

3.5.

Povećanje osviještenosti i poboljšanje društvene otpornosti.

ciljane kampanje za javnost i osposobljavanja za medije i kreatore javnog mnijenja u Uniji i susjednim zemljama radi povećanja osviještenosti o negativnim učincima dezinformacija;

nastavit će se ulagati napori u podupiranje rada neovisnih medija i kvalitetnog novinarstva, kao i istraživanja dezinformacija;

države članice trebale bi u suradnji s Komisijom podupirati osnivanje timova multidisciplinarnih neovisnih provjeravatelja činjenica i istraživača s posebnim poznavanjem lokalnih informacijskih okruženja kako bi se pronašle i razotkrile dezinformacijske kampanje na različitim društvenim mrežama i u digitalnim medijima;

u okviru Tjedna medijske pismenosti u ožujku 2019. Komisija će u suradnji s državama članicama poduprijeti prekograničnu suradnju stručnjaka za medijsku pismenost;

države članice trebaju brzo provesti odredbe Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama koje se odnose na medijsku pismenost;

Komisija će pomno pratiti provedbu izbornog paketa i, po potrebi, pružiti odgovarajuću potporu i savjetovanje.

4.   Opće napomene

4.1.

EGSO pozorno prima na znanje definiciju dezinformacija sadržanu u inicijativi, kojom se one definiraju kao provjerljivo lažne ili zavaravajuće informacije koje ugrožavaju demokraciju i prouzročuju javnu štetu. Međutim, naglašava da, osim lažnih informacija, izrazito selektivne informacije, uvrede, širenje straha i poticanje mržnje ugrožavaju temeljna prava (slobode) građana i prava manjina. Najučinkovitija dezinformacija uvijek sadržava malo istine. Stoga svi dionici moraju poduzeti niz mjera kako bi se pružile kvalitetne informacije i povećala osviještenost.

4.2.

Širenje dezinformacija postalo je dio hibridnog rata s jasnim političkim ciljem. EGSO stoga pozdravlja inicijativu za koordinirano djelovanje radi zaštite EU-a, njegovih institucija i građana od dezinformacija. EGSO naglašava da je te mjere potrebno hitno provesti, ali je također zabrinut da bi učinak predmetnog akcijskog plana mogao biti ograničen s obzirom na skorašnje europske izbore u svibnju 2019. Međutim, nedvojbeno je da će dugoročno ti zajednički napori uloženi u borbu protiv dezinformiranja biti ključni za zaštitu demokratskih sustava EU-a.

4.3.

EGSO prepoznaje da dezinformacije u prvom redu potječu iz tri izvora: Ruske Federacije (što je u velikoj mjeri dokumentirala Europska služba za vanjsko djelovanje), gospodarskih subjekata i medija iz drugih zemalja koje nisu države članice EU-a (uključujući Kinu i Sjedinjene Američke Države) te unutarnjih izvora – raznih medija koji djeluju u samim zemljama Unije i politički ekstremnih pokreta i organizacija. EGSO potiče Komisiju da u skladu s tim proširi svoje praćenje i poduzme protumjere.

4.4.

EGSO naglašava da države članice hitno moraju poduzeti potrebne korake kako bi očuvale integritet svojih izbornih sustava i infrastrukture i testirati ih prije europskih izbora, ali i tijekom i nakon izbornog procesa. Ključno je da ih Europska komisija podupire u toj zadaći. Razmjena najboljih praksi, kao u švedskom primjeru iz 2018., trebala bi poslužiti kao predložak za to.

4.5.

EGSO pozdravlja mišljenje Komisije da sveobuhvatan odgovor na dezinformacije također zahtijeva aktivno sudjelovanje organizacija civilnog društva. Izgradnja otpornosti zahtijeva uključivanje svih sektora društva, a osobito poboljšanje medijske pismenosti građana kako bi razumjeli kako otkriti dezinformacije i zaštititi se od njih. Povećanje osviještenosti i kritičko razmišljanje počinju u školi, ali ih je također potrebno kontinuirano usavršavati tokom cijelog života. Međutim, te aktivnosti zahtijevaju dodjelu odgovarajućih financijskih sredstava, sad i u novom višegodišnjem financijskom okviru.

4.6.

EGSO proaktivno podupire zajedničke napore protiv dezinformiranja, na primjer, svojim mišljenjima, savjetovanjima, događanjima u sklopu inicijative „Djelujmo lokalno”i brojnim medijskim aktivnostima koje provodi njegova profesionalna Skupina za komunikaciju.

4.7.

Zajedničke napore mora poduprijeti što više dionika na razini EU-a, u državama članicama te u zemljama južnog i istočnog partnerstva, uključujući javne i privatne organizacije. Neovisno provjeravanje činjenica i kvalitetno novinarstvo imaju važnu ulogu i za te je aktivnosti potrebno osigurati odgovarajuća financijska sredstva da bi se mogle provoditi gotovo u stvarnom vremenu.

4.8.

Dugoročno je za budućnost demokracije u Europi ključna odgovarajuća medijska pismenost. EGSO podupire napore koji se ulažu u bolje razumijevanje izvora dezinformacija, namjera, alata i ciljeva dezinformiranja te toga kako i zašto građane, a katkad i cijele zajednice, privlače određene dezinformacije te oni postaju dio mehanizama za širenja lažnih vijesti. EGSO osobito pozdravlja financiranje tog cilja u okviru programa Obzor 2020. i Obzor Europa.

5.   Posebne napomene i preporuke

5.1.

Već je odavno trebalo ojačati radne skupine za stratešku komunikaciju, kao što je već izraženo u prethodnim mišljenjima (5). EGSO stoga pozdravlja plan da se osiguraju dodatno osoblje i novi alati te se slaže sa zahtjevom upućenim državama članicama da, prema potrebi, također unaprijede svoje nacionalne kapacitete u tom području. S obzirom na znatna sredstva koja se u određenim zemljama izdvajaju za stvaranje dezinformacija potreban je, po svemu sudeći, primjeren odgovor EU-a. Predviđeno povećanje sredstava za radne skupine za stratešku komunikaciju može se stoga smatrati tek prvim korakom prema daljnjem porastu u predstojećim godinama.

5.2.

EGSO se slaže da je potrebno zadržati mandat radne skupine East StratCom i da je mandate drugih dviju radnih skupina za stratešku komunikaciju (zapadni Balkan i jug) potrebno preispitati u kontekstu rastućeg opsega i ozbiljnosti aktivnosti dezinformiranja u tim regijama. EGSO potiče države članice da doprinesu radu radnih skupina za stratešku komunikaciju slanjem svojih nacionalnih stručnjaka. Tek će tada sustav brzog uzbunjivanja doista biti učinkovit.

5.3.

EGSO također pozdravlja prijeko potrebne mjere za osiguravanje slobodnih i poštenih europskih izbora i preporučenu upotrebu sankcija kada je to primjereno, među ostalim za nezakonitu uporabu osobnih podataka radi utjecanja na ishod izbora. Također pozdravlja dobru suradnju s SAD-om, NATO-om i Norveškom te zahtijeva da se sačuva važna uloga Ujedinjene Kraljevine neovisno o tome hoće li se Brexit provesti ili ne. Borba protiv dezinformiranja mora se odvijati u solidarnosti između država članica.

5.4.

Akcijski plan popraćen je izvješćem o napretku (6) u vezi s različitim mjerama, osobito u pogledu Kodeksa dobre prakse kao obveze koju dobrovoljno preuzimaju platforme društvenih medija i oglašivači. Na temelju Kodeksa dobre prakse internetska poduzeća obvezna su smanjiti prihode za račune i internetske stranice koji lažno predstavljaju informacije, suzbiti lažne račune i botove, istaknuti pouzdane izvore vijesti i poboljšati transparentnost financiranja političkih oglasa.

5.5

EGSO pozdravlja Kodeks dobre prakse, ali istodobno sumnja u učinkovitost takvih dobrovoljnih mjera, a te je sumnje nedavno izrazila i Komisija na predstavljanju prvog izvješća Googlea, Facebooka, Twittera i Mozille održanom 29. siječnja. Od Komisije se zahtijeva da predloži daljnje mjere, uključujući one regulatorne naravi, kao što je izricanje kazni u slučaju da se protumjere usmjerene protiv lažnih računa ne provedu dovoljno brzo ili da provedba drugih dijelova Kodeksa dobre prakse i dalje bude nezadovoljavajuća.

5.6

EGSO hitno moli privatna poduzeća da počnu uviđati da je objavljivanje oglasa na internetskim platformama koje doprinose širenju dezinformacija neetično i neodgovorno te ih potiče da poduzmu korake kako bi se spriječilo to ponašanje.

Bruxelles, 20. ožujka 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Mišljenje EGSO-a „Zaštita osobnih podataka u kontekstu izbora za Europski parlament”(još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  SL C 237, 6.7.2018., str. 19.

(3)  Mišljenje EGSO-a „Europski centar za stručnost u području kibersigurnosti, industrije, tehnologije i istraživanja i Mreža nacionalnih koordinacijskih centara”(još nije objavljeno u Službenom listu).

(4)  SL C 440, 6.12.2018., str. 183.

(5)  SL C 440, 6.12.2018., str. 183.

(6)  COM(2018) 794.


5.7.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/95


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Zajedničkoj komunikaciji Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Europskoj investicijskoj banci Povezivanje Europe i Azije – temelji za strategiju EU-a

(JOIN(2018) 31 final)

(2019/C 228/14)

Izvjestitelj: Jonathan PEEL

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 14.12.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za vanjske odnose

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

26.2.2019.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

20.3.2019.

Plenarno zasjedanje br.:

542

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

133/2/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja objavu Zajedničke komunikacije „Povezivanje Europe i Azije – temelji za strategiju EU-a” (1), koju je 19. rujna 2018. izdala Komisija u suradnji s Visokom predstavnicom EU-a.

1.1.1.

Ta je inicijativa pravodobna. Svjetski poredak mijenja se najbržom brzinom već gotovo trideset godina, poslijeratni međunarodni trgovački poredak suočava se sa znatnim izazovom, ravnoteža globalne gospodarske moći premješta se na istok, a azijska globalna kupovna moć raste eksponencijalno.

1.2.

Međutim, EGSO smatra da je u Komunikaciji propuštena velika prilika. Odbor s velikom zabrinutošću primjećuje niz važnih strateških nedostataka. Nisu uzete u obzir najvažnije gospodarske i geopolitičke okolnosti. Čini se da je ambicija ograničena i da nema mnogo novih perspektiva usmjerenih na budućnost. Nije iskorištena prilika kako bi se osmislila temeljita vizija budućeg razvoja odnosa i povezanosti EU-a s Azijom, pri čemu se rijetko otvoreno uvažava njezina velika raznolikost ili složenost.

1.2.1.

Ne utvrđuje se plan ni iznose čvrste naznake o strateškim ciljevima EU-a, neovisno o tome jesu li oni komplementarni ili konkurentni.

1.2.2.

EGSO se pita zašto se tako rijetko ili gotovo uopće ne spominju brojne nedavno ostvarene promjene od ključne važnosti koje utječu na EU i Aziju. Primjerice:

ne pokušavaju se utvrditi ili razmotriti veliki strateški izazovi s kojima će se Europa suočavati u budućim odnosima s Azijom;

ne potiču se ni ne razmatraju povezanost pod vodstvom Azije ili s druge strane pitanja povezana s ulaganjima koja su većinom ili djelomično usmjerena prema Europi;

ne spominju se veliki trgovinski sporazumi ili sporazumi o gospodarskom partnerstvu između EU-a i vodećih azijskih zemalja, neovisno o tome jesu li već na snazi ili je njihovo sklapanje još u tijeku: smatramo zapanjujućim da se nedavno sklopljen sporazum o gospodarskom partnerstvu između EU-a i Japana, najvažniji sporazum te vrste (koji se već primjenjuje), uopće ne spominje;

u okviru odjeljka „povezanost među ljudima” ne spominju se postojeći dijalozi civilnog društva između EU-a i Azije, a posebice vodeća tijela civilnog društva za praćenje uspostavljena na temelju tih trgovinskih sporazuma;

ne pokušava se ocijeniti potencijalna uloga civilnog društva, unatoč aktivnoj ulozi u praćenju, posebice s obzirom na to da u cijeloj Aziji ne postoji velika tradicija u tom pogledu;

ne pokušavaju se razmatrati društvena pitanja, unatoč tome što je to često ključna tema za ta tijela, uključujući provedbu temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada, promicanje rodne ravnopravnosti (cilj održivog razvoja br. 5), pa čak i ljudska prava;

uopće se ne spominje kineska inicijativa „Jedan pojas, jedan put” – unatoč činjenici da ta inicijativa ne samo da je usmjerena na Europu nego i utječe na svaku drugu azijsku zemlju te unatoč tome što se njome predlaže stvarna trgovina, infrastruktura i financijska potpora;

ne razmatra se mogućnost da inicijativa „Jedan pojas, jedan put” donese velike dugove bez otvaranja mnogih novih radnih mjesta niti se sagledavaju njezine potencijalne strateške mogućnosti ili izazovi za Europu;

ne pokušava se, osim usput, razmotriti strategija EU-a za srednju Aziju, ni kako na nju utječe strateška igra moći u tom području u kojoj sudjeluju Kina, Ruska Federacija i mnoge druge zemlje, uključujući Tursku, Iran i Indiju;

ne spominje se ni ne evaluira Euroazijska ekonomska unija, koju je uspostavila Rusija i koja obuhvaća i europske i srednjoazijske zemlje te pokazuje ambicije u pogledu daljnjeg širenja;

ne spominju se upravljanje potražnjom za energijom ni suprotstavljeni interesi za goleme resurse ugljikovodika koji se nalaze u srednjoj Aziji, osim upućivanja na to da treba „podupirati energetsku povezanost među partnerima iz Azije i s njima”;

ne spominju se trenutačne inicijative za povezivanje na području prometa ili energije, kao što je Međuvladino povjerenstvo za prometni koridor Europa-Kavkaz-Azija (TRACECA) (2);

ne pokušava se povezati promet i potrebu za infrastrukturom u regiji s, primjerice, ciljem održivog razvoja br. 9, koji obuhvaća infrastrukturu;

jednako tako, gotovo se uopće ne spominju izazovi s kojima se suočavaju EU i Azija u pogledu ispunjavanja ciljeva koji proizlaze iz Pariškog klimatskog sporazuma, osobito u vezi s onečišćenjem okoliša;

ne spominje se sve veća opasnost od oružanog sukoba, uključujući uporabu svemirske i digitalne tehnologije, ni potreba za dijalogom s azijskim zemljama u tom kontekstu;

ne spominju se najbolji načini suradnje s azijskim zemljama kako bi se ojačale međunarodne organizacije, osobito WTO;

samo se usputno spominje Indija, unatoč njezinoj veličini i potencijalnoj snazi, te samo jedanput Iran, koji sve više postaje jedan od ključnih aktera u široj regiji.

1.3.

Međutim, EGSO pozdravlja činjenicu da se u Komunikaciji naglašava održiva i sveobuhvatna povezanost utemeljena na pravilima. S pravom se naglašava da je važno promicati „kružno gospodarstvo, snižavanje emisija stakleničkih plinova i budućnost otpornu na klimatske promjene kako bi se postigli ciljevi održivog razvoja i ciljevi postavljeni u Pariškom klimatskom sporazumu”.

1.4.

ESGO smatra da je od iznimne važnosti da EU na službeni način reagira na inicijativu „Jedan pojas, jedan put”.

1.4.1.

Mnogi su očekivali da će predmetna komunikacija biti ključan dio odgovora EU-a na inicijativu „Jedan pojas, jedan put”, no ona se u njoj ne spominje. Inicijativa „Jedan pojas, jedan put” izvorno je nazvana „Gospodarski pojas Puta svile”, čime se upućuje na povijesni put koji povezuje EU i Aziju. EU već ima strateško partnerstvo s Kinom. Inicijativom „Jedan pojas, jedan put” nastoje se uspostaviti stvarne veze između Azije i Europe, dok je Komunikacija mnogo nejasnija u tom pogledu.

1.4.2.

ESGO skreće pozornost na posebnu vezu koju je Odbor za vanjske poslove Europskog parlamenta (3) utvrdio između inicijative „Jedan pojas, jedan put” i tzv. formata „16 + 1” između Kine i 16 zemalja srednje i istočne Europe (uključujući 11 država članica). U tom je izvješću izražena bojazan da bi zbog kineskog obećanja da će uložiti 3 milijarde USD u infrastrukturu tih zemalja mogli nastati „veliki dugovi” relevantnih europskih vlada „prema kineskim bankama u državnom vlasništvu […], a malo radnih mjesta u Europi”. U Komunikaciji se uvelike naglašava fiskalna održivost i inovativni mehanizmi financiranja, no ta se bojazan zanemaruje.

1.4.3.

Odbor smatra da je bitno uspostaviti formalnu vezu između inicijative „Jedan pojas, jedan put” i ciljeva održivog razvoja. U Komunikaciji se naglašavaju ciljevi održivog razvoja. Okrugli stol EU-a i Kine, na kojem sudjeluju ESGO i Kinesko gospodarsko i socijalno vijeće (CESC), dvaput je podržao tu povezanost na nedavnim sastancima.

1.4.4.

Inicijativa „Jedan pojas, jedan put” mora biti dvosmjerna. EGSO se slaže s Gospodarskom komorom EU-a u Kini (EUCCC) da budućnost inicijative ovisi o dvosmjernoj trgovini i ulaganjima u jednakoj mjeri. To znači da će Kina morati otvoriti svoja tržišta. Poslovni sektor EU-a također je izrazio zabrinutost, pozivajući na bolju obaviještenost i veću transparentnost prije nego što se uključi u projekte temeljene na inicijativi „Jedan pojas, jedan put”. Te su bojazni jednako relevantne i u kontekstu cijele Azije.

1.5.

EGSO svesrdno preporučuje da se mnogo više sredstava izdvoji za odnose EU-a s Azijom, koja je, kao što to ističe Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD), „dom dvije trećine siromašnih osoba na svijetu”. U usporedbi s kudikamo većim udjelom proračunskih sredstava koja EU izdvaja za razvoj Afrike i Latinske Amerike, sredstva namijenjena mnogim siromašnijim azijskim zemljama nisu dovoljna.

1.6.

Odbor smatra da bi Europska komisija trebala proširiti instrumente vanjske gospodarske politike – kojima se podupiru europska poduzeća, a posebice konzorciji – koji su već uspostavljeni za Afriku u okviru programa InvestEU kako bi se njima obuhvatila i Azija i drugi dijelovi svijeta. Ta se potpora treba jednako tako osigurati uz poštovanje prava radnika u postupcima javne nabave i u trećim zemljama koje primaju strana ulaganja.

1.7.

Odjeljak o energiji vrlo je kratak. Odbor poziva da se u cijelosti iskoristi značajno stručno znanje EU-a u poboljšanju suradnje s ciljem povećanja energetske učinkovitosti i upotrebe obnovljivih izvora energije. Ujedno primjećujemo da se ne spominju različiti suprotstavljeni interesi za goleme resurse ugljikovodika koji se nalaze u srednjoj Aziji te izražavamo žaljenje zbog toga što se ne spominje voda, još jedan iznimno važan, potencijalno opasan i ključan strateški resurs.

1.8.

ESGO pozdravlja napomene o digitalnoj povezanosti iznesene u Komunikaciji, posebice pozivanje na „mirno, sigurno i otvoreno okruženje IKT-a, popraćeno nastojanjem da se uklanjaju prijetnje kibersigurnosti te štite ljudska prava i slobode na internetu, uključujući zaštitu osobnih podataka”. No razočaravajuće je da nema upućivanja na to kako postupiti u pogledu europskih ili azijskih zemalja koje tim pitanjima pristupaju na vrlo različite načine.

1.9.

ESGO izražava iznenađenje time da se navodi tek da bi EU „trebao [bi] nastojati povezati dobro razvijenu transeuropsku prometnu mrežu (TEN-T) s mrežama u Aziji”: ponavljamo svoju preporuku izvorno iznesenu 2011. (4) da predloženi prometni koridori Kine i EU-a postanu potpuno usklađeni, posebice željeznička infrastruktura ondje gdje je moguće.

1.9.1.

EGSO ujedno ponavlja svoju preporuku iz 2015. da bi EU trebao uložiti više napora u dobivanje rezultata od TRACECA-e „da bi se ubrzao razvoj održivog infrastrukturnog lanca i osiguravao multimodalni promet (osobito željeznička i cestovna infrastruktura) povezivanjem koridora s transeuropskom prometnom mrežom (TEN-T)”.

2.   Kontekst: važnost Azije za EU

2.1.

ESGO pozdravlja to što je imenovani primatelj Zajedničke komunikacije „Povezivanje Europe i Azije – temelji za strategiju EU-a”, objavljene neposredno prije 12. sastanka na vrhu ASEM-a (5) u Bruxellesu u listopadu 2018.

2.2.

Predmetna inicijativa za određivanje strategije euro-azijske povezanosti svakako je pravodobna. Svijet prolazi kroz temeljne, strukturne promjene. Gospodarska snaga i kupovna moć Istoka rastu sve brže, globalni trgovački poredak suočava se s dosad najvećim izazovom zbog toga što je administracija SAD-a uvela unilateralne uvozne carine te zbog problema koje to stvara za WTO, EU se nosi s unutarnjim poteškoćama bez presedana, dok mnoge druge zemlje također prolaze kroz ozbiljne unutarnje promjene (npr. Ujedinjena Kraljevina i Turska) ili se ponovno afirmiraju, poput Rusije i Irana.

2.2.1.

Povezanost EU-a i Azije postoji već tisućljećima. Prije otkrića morskog puta 1497. ta se povezanost ponajprije ostvarivala onime što je danas poznato kao Put svile. To je obuhvaćalo znatno više od trgovine, uključujući sva kretanja koja podrazumijevaju robu, ideje i ljude, od interakcije na polju kulture, medicine i religije do pristupa ključnim resursima i tehnološkim inovacijama. Iz Azije, rute prema zapadu obuhvaćale su i pristup Africi, čemu svjedočimo i danas u kineskoj inicijativi „Jedan pojas, jedan put”.

2.3.

Četiri velike azijske zemlje nalaze se među deset najvećih trgovinskih partnera EU-a, a to su Kina, Japan, Republika Koreja i Indija. Dodatnih sedam azijskih zemalja nalazi se u prvih trideset. EU je s nekima od njih već postigao dogovor o velikim sporazumima o slobodnoj trgovini ili o gospodarskom partnerstvu, i to s Republikom Korejom (br. 8; sporazum je stupio na snagu 2011.), s Japanom (br. 6; sporazum je upravo stupio na snagu), te sa Singapurom (br. 14) i Vijetnamom (br. 19); u posljednja dva slučaja tek je potrebno zatražiti pristanak EP-a. Pregovori o sporazumima o slobodnoj trgovini EU-a s Indonezijom (br. 29), Malezijom (br. 21) i Tajlandom (br. 24) te s drugim zemljama Udruženja država jugoistočne Azije (ASEAN) u tijeku su ili su trenutačno u zastoju.

2.3.1.

Svaki od potpisanih sporazuma o slobodnoj trgovini ili gospodarskom partnerstvu sadržava snažno poglavlje o trgovini i održivom razvoju kojim se podrazumijeva aktivna uloga civilnog društva u praćenju, a time i znatno sudjelovanje EGSO-a (opširno obrađeno u drugim nedavnim mišljenjima ESGO-a (6)). Potpisani su i zasebni sporazumi o zaštiti ulaganja sa Singapurom i Vijetnamom, no takav sporazum još nije postignut s Japanom.

2.3.2.

S druge strane, pregovori s Kinom (br. 2) o sveobuhvatnom, samostalnom sporazumu o ulaganju započeli su 2013., ali sporo napreduju: upravo je u tijeku 20. krug pregovora. Pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini s Indijom (br. 9), započeti 2007., u zastoju su pak od 2013.

2.3.3.

EGSO sa znatnim iznenađenjem primjećuje da se u Komunikaciji ne spominje nijedan od tih sporazuma ili pregovora.

2.4.

Azija čini otprilike 60 % svjetskog stanovništva, otprilike 35 % izvoza EU-a i 45 % njegova uvoza. Ona nije samo dom za industrijalizirane partnere s visokim prihodima i dinamična gospodarstva u usponu nego i za „dvije trećine siromašnih u svijetu”, kako je istaknuto na internetskim stranicama ESVD-a. (7) Navodi se da „razvojna suradnja stoga ostaje visoko na popisu prioriteta Unije” u pogledu Azije, s dodijeljenih više od 5 milijardi EUR, te se dodaje da se „zajednički uspostavljaju politike za rješavanje zajedničkih izazova, kao što su klimatske promjene, održivi razvoj, sigurnost i stabilnost, upravljanje i ljudska prava, kao i sprečavanje prirodnih i humanitarnih katastrofa i odgovor na njih”. Međutim, iznosi namijenjeni Africi i Latinskoj Americi u usporedbi s tim mnogo su viši.