13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/2

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. studenoga 2018. uputio Sąd Okręgowy w Warszawie (Poljska) — KROL — Zakład Robót Wodno-Kanalizacyjnych Sp. z o.o., S.k. protiv Porr S.A.

(predmet C-722/18)

(2019/C 164/03)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Okręgowy w Warszawie

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: KROL — Zakład Robót Wodno-Kanalizacyjnych Sp. z o.o., S.k.

Tuženik: Porr S.A.

Prethodno pitanje

Je li u skladu s pravom Unije, posebice uvodnim izjavama 13., 20. i 22. Direktive 2000/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. lipnja 2000. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama (1), i člankom 18. UFEU-a, kojim je izraženo načelo nediskriminacije, dopuštena mogućnost isključenja naknade za kašnjenja u plaćanju u financijskim transakcijama koje se u cijelosti ili djelomično financiraju sredstvima iz strukturnih fondova i Kohezijskog fonda Europske unije, što proizlazi iz članka 4. točke 3. podtočke (c) ustawe o terminach zapłaty w transakcjach handlowych (Zakon o rokovima plaćanja u poslovnim transakcijama)?

(1) SL 2000., L 200, str. 35.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 3., str. 3.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/3

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. studenoga 2018. uputio Sąd Najwyższy (Poljska) — JA protiv Ministarstva financija — Sejma Republike Poljske, Senata Republike Poljske, predsjednika vlade, ministra pravsouđa, ministra financija

(predmet C-745/18)

(2019/C 164/04)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Najwyższy

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: JA

Tuženik: Ministarstvo financija — Sejm Republike Poljske, Senat Republike Poljske, predsjednik vlade, ministar pravosuđa, ministar financija

Prethodno pitanje

Treba li članak 73. i članak 78. točku (a) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1) i raniji članak 11. dio A stavak 1. točku (a) i članak 11. dio A stavak 2. točku (a) Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet — Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje (2), koji se tumače s obzirom na opća načela odgovornosti države članice za naknadu štete utvrđena u sudskoj praksi Suda Europske unije (osobito presude Suda od 19. studenoga 1991., C-6/90 i C-9/90, Andrea Francovich i Danila Bonifaci i dr. protiv Talijanske Republike, ECLI:EU:C: 1991:428; od 5. ožujka 1996., spojeni predmeti C-46/93, Brasserie du Pêcheur SA protiv Bundesrepublik Deutschland i C-48/93, The Queen protiv Secretary of State for Transport, ex parte: Factortame Ltd i dr., ECLI:EU:C:1996:79), tumačiti na način da od 1. svibnja 2004. iz njih proizlazi obveza da država članica koja je tog datuma pristupila Europskoj uniji uspostavi propise na temelju kojih se stečajnom upravitelju dodjeljuje naknada uvećana za iznos poreza na dodanu vrijednost (PDV) koji se plaća na tu naknadu?

(1) SL 2006, L 347, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.

(2) SL 1977, L 145, str. 1.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/4

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2018. uputio Sąd Rejonowy w Siemianowicach Śląskich (Poljska) — Mikrokasa S.A. w Gdyni und Revenue Niestandaryzowany Sekurytyzacyjny Fundusz Inwestycyjny Zamknięty w Warszawie protiv XO

(predmet C-779/18)

(2019/C 164/05)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Rejonowy w Siemianowicach Śląskich

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Mikrokasa S.A. w Gdyni und Revenue Niestandaryzowany Sekurytyzacyjny Fundusz Inwestycyjny Zamknięty w Warszawie

Tuženik: XO

Prethodna pitanja

Treba li odredbe Direktive 2008/48/EZ od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (1), osobito njezin članak 3. točku (g), članak 10. stavak 1. i članak 22. stavak 1. tumačiti na način da im se protivi odvajanje takozvanih „nekamatnih troškova kredita”, utvrđenih u paušalnom iznosu prema zakonskoj formuli za izračun opisanoj u članku 36.a Ustawe o kredycie konsumenckim (ustawa z dnia 12 maja 2011 r. o kredycie konsumenckim (Zakon o potrošačkim kreditima od 12. svibnja 2011., Dz.U.2018.993, pročišćeni tekst)), od takozvanih „ukupnih troškova kredita za potrošača” iz navedene direktive na način koji omogućava da se od potrošača sakriju stvarni nekamatni troškovi kredita koje snosi poduzetnik?

Treba li odredbe Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (2), osobito njezin članak 1. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1., tumačiti na način da im se protivi provjera uvjeta ugovora o potrošačkim kreditima iz perspektive uvjeta navedenih u članku 3. te direktive, u dijelu koji obuhvaća takozvane nekamatne troškove kredita, čiji su kriteriji za utvrđivanje navedeni u članku 36.a Zakona o potrošačkim kreditima (Zakon o potrošačkim kreditima od 12. svibnja 2011., Dz.U.2018.993, pročišćeni tekst)?

(1) SL 2008., L 133, str. 66.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 58.

(2) SL 1993., L 95, str. 29.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/5

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. prosinca 2018. uputio Naczelny Sąd Administracyjny (Poljska) — A.B., C.D., E.F., G.H., I.J. protiv Krajowa Rada Sądownictwa

(predmet C-824/18)

(2019/C 164/06)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Naczelny Sąd Administracyjny

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: A.B., C.D., E.F., G.H., I.J.

Tuženik: Krajowa Rada Sądownictwa

Prethodna pitanja

Treba li članak 2. u vezi s člankom 4. stavkom 3. trećom rečenicom, članak 6. stavak 1., članak 19. stavak 1. UEU-a u vezi s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima i članak 9. stavak 1. Direktive Vijeća 2000/78/EZ kao i članak 267. stavak 3. UFEU-a tumačiti na način

da postoji povreda načela vladavine prava kao i prava na djelotvoran pravni lijek i djelotvornu sudsku zaštitu ako nacionalni zakonodavac u pojedinačnom postupku koji se odnosi na obnašanje sudačke dužnosti na sudu najvišeg stupnja u državi članici (Vrhovni sud) doduše predviđa pravo na žalbu, ali odluka o zajedničkom ispitivanju i ocjeni svih kandidata za Vrhovni sud u postupku izbora koji prethodi prosljeđivanju zahtjeva za imenovanje na sudačku dužnost na prethodno navedenom sudu, postaje pravomoćna te proizvodi učinke ako je ne pobijaju svi sudionici postupka izbora, među kojima se nalazi i kandidat koji nije zainteresiran za pobijanje te odluke jer je zahtjev za imenovanje na sudačku dužnost koji se odnosi na njega proslijeđen, što za posljedicu ima

—	da je žalba izgubila svoju djelotvornost i ne postoji mogućnost stvarnog nadzora provedbe prethodno opisanog postupka izbora od nadležnog suda,

—

što u situaciji u kojoj taj postupak obuhvaća i ona sudačka mjesta u Vrhovnom sudu na koja su dosad bili imenovani suci na koje se primijenila nova niža dob za umirovljenje a da predmetni sudac nije mogao odlučiti želi li iskoristiti odredbu o nižoj dobi za umirovljenje, s obzirom na načelo nesmjenjivosti sudaca, — ako se pretpostavi da se time ono povređuje — nije bez utjecaja na opseg i ishod sudskog nadzora navedenog postupka izbora?

Treba li članak 2. u vezi s člankom 4. stavkom 3. trećom rečenicom i članak 6. stavak 1. UEU-a u vezi s člankom 15. stavkom 1. i članak 20. u vezi s člankom 21. stavkom 1. i članak 52. stavak 1. Povelje o temeljnim pravima u vezi s člankom 2. stavkom 1., stavkom 2. točkom (a) i članak 3. stavak 1 točku (a) Direktive Vijeća 2000/78/EZ kao i članak 267. stavak 3. UFEU-a tumačiti na način

da postoji povreda načela vladavine prava, načela jednakog postupanja i načela jednakog pristupa javnoj službi — obnašanju sudačke dužnosti na Vrhovnom sudu — ako je u pojedinačnom postupku koji se odnosi na obnašanje sudačke dužnosti na Vrhovnom sudu doduše predviđeno pravo na podnošenje žalbe nadležnom sudu, ali se zbog odredbi o pravomoćnosti navedenih u prvom pitanju imenovanje na sudačku dužnost na Vrhovnom sudu koje se odnosi na upražnjeno sudačko mjesto može provesti bez provedbe nadzora prethodno opisanog postupka izbora od nadležnog suda — ako se takav nadzor zatraži — i da ta nemogućnost nadzora povređuje pravo na djelotvoran pravni lijek i stoga također pravo na jednak pristup javnoj službi, što se protivi javnom interesu, te da se povređuje načelo institucionalne ravnoteže ako je tijelo države članice koje bi trebalo skrbiti o neovisnosti sudova i sudaca (Državno sudbeno vijeće), pred kojim se vodi postupak koji se odnosi na obnašanje sudačke dužnosti na Vrhovnom sudu, sastavljeno tako da zastupnike sudske vlasti u tom tijelu bira zakonodavna vlast?

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/6

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. siječnja 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) — Asmel società consortile a r.l. protiv A.N.A.C. — Autorità Nazionale Anticorruzione

(predmet C-3/19)

(2019/C 164/07)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Asmel società consortile a r.l.

Tuženik: A.N.A.C. — Autorità Nazionale Anticorruzione

Prethodna pitanja

Protivi li se pravu Zajednice nacionalna odredba kao što je članak 33. stavak 3-bis Zakonodavne uredbe br. 163 od 12. travnja 2006., kojim se autonomija općina u pogledu povjeravanja nabave središnjem tijelu za nabavu ograničava na isključivo dva organizacijska modela, a to su unija općina, ako postoji, ili konzorcij općina koji će se osnovati?

U svakom slučaju, protivi li se pravu Zajednice, a posebice načelima slobodnog kretanja usluga i što većem tržišnom natjecanju u području javne nabave usluga, nacionalna odredba kao što je članak 33. stavak 3-bis Zakonodavne uredbe br. 163 od 12. travnja 2006., kojim se, kada ga se primjenjuje u vezi s člankom 3. stavkom 25. Zakonodavne uredbe br. 163 od 12. travnja 2006. u odnosu na organizacijski model konzorcija općina, isključuje mogućnost osnivanja subjekata privatnog prava kao što je, primjerice, konzorcij osnovan u skladu s općim pravom u kojem sudjeluju i privatni subjekti?

Protivi li se pravu Zajednice, a posebice načelima slobodnog kretanja usluga i što većem tržišnom natjecanju u području javne nabave usluga, nacionalna odredba kao što je članak 33. stavak 3-bis, kojim se — ako ga se tumači na način da se njime konzorcijima općina koji su središnja tijela za nabavu dopušta da djeluju na jedinstvenom području svih općina članica i dakle, najviše, na regionalnom području — ograničava područje djelovanja tih središnjih tijela za nabavu?

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/7

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. siječnja 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) — Azienda ULSS n. 6 Euganea protiv Pia Opera Croce Verde Padova

(predmet C-11/19)

(2019/C 164/08)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Azienda ULSS n. 6 Euganea

Druga stranka u postupku: Pia Opera Croce Verde Padova

Prethodna pitanja

Protivi li se uvodnoj izjavi 28., članku 10. i članku 12. stavku 4. Direktive 2014/24/EU (1), u slučaju kad su obje stranke javna tijela, primjena članka 5. u vezi s člancima 1., 2., 3. i 4. regionalnog zakona Veneta 26/2012 koja se temelji na javno-javnom partnerstvu iz navedenog članka 12. stavka 4. Direktive 2014/24/EU i članka 5. stavka 6. Zakonodavne uredbe 50/2016 te članka 15. Zakona 241/1990?

Protivi li se uvodnoj izjavi 28., članku 10. i članku 12. stavku 4. Direktive 2014/24/EU, u slučaju kad su obje stranke javna tijela, primjena odredaba regionalnog zakona Veneta 26/2012 koja se temelji na javno-javnom partnerstvu iz navedenog članka 12. stavka 4. Direktive 2014/24/EU i članka 5. stavka 6. Zakonodavne uredbe 50/2016 te članka 15. Zakona 241/1990, u ograničenom smislu obvezivanja javnog naručitelja da navede razloge zbog kojih je odlučio uslugu redovnog sanitetskog prijevoza povjeriti u postupku javne nabave, umjesto izravnim sporazumijevanjem?

(1) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65. i ispravak SL 2015., L 275, str. 68. i SL 2016., L 311, str. 26.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/8

Žalba koju je 10. siječnja 2019. podnio Satelitski centar Europske unije (SATCEN) protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 25. listopada 2018. u predmetu T-286/15: KF protiv SATCEN-a

(predmet C-14/19 P)

(2019/C 164/09)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Satelitski centar Europske unije (SATCEN) (zastupnica: A. Guillerme, avocate)

Druge stranke u postupku: KF, Vijeće Europske unije

Zahtjevi

Žalitelj zahtijeva od Suda da:

—	ukine pobijanu presudu;

—	naloži tužiteljici u prvostupanjskom postupku snošenje svih troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U svojoj žalbi, SATCEN ističe sljedeće žalbene razloge:

—	Opći Sud je počinio pogrešku koja se tiče prava kad je utvrdio da je nadležan za odlučivanje o tužbenim zahtjevima koje je podnijela tužiteljica jer (i) nije ocijenio jesu li ispunjeni uvjeti za postojanje nadležnosti Suda i jer (ii) je pogrešno protumačio načelo jednakog postupanja.

—	Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava utvrdivši da se nadležnost Općeg suda za odlučivanje o ovom sporu temelji na člancima 263. i 268. UFEU-a;

—	Opći sud iskrivio je činjenice prilikom ispitivanja zahtjeva tužiteljice KF u odnosu na provođenje upravne istrage;

—	Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava u tumačenju članka 1. Priloga IX. Pravilniku o osoblju SATCEN-a i pojma pravâ obrane.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/9

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. siječnja 2019. uputio Corte suprema di cassazione (Italija) — A.m.a. — Azienda Municipale Ambiente SpA protiv Consorzio Laziale Rifiuti — Co.La.Ri.

(predmet C-15/19)

(2019/C 164/10)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte suprema di cassazione

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: A.m.a. — Azienda Municipale Ambiente SpA

Druga stranka u žalbenom postupku: Consorzio Laziale Rifiuti — Co.La.Ri.

Prethodna pitanja

Je li sukladno člancima 10. i 14. Direktive 1999/31 (1) tumačenje žalbenog suda prema kojemu se članci 15. i 17. Zakonodavne uredbe 36/2003, kojima se navedene odredbe [prava Unije] prenose u nacionalno pravo, trebaju primijeniti retroaktivno, što dovodi do toga da se postojeća odlagališta koja već imaju odobrenje za obavljanje djelatnosti bezuvjetno podvrgavaju obvezama predviđenim tim odredbama, osobito produljenju razdoblja naknadnog održavanja s deset na trideset godina?

Je li konkretno — s obzirom na tekst članaka 10. i 14. Direktive 1999/31 koji pozivaju države članice da poduzmu „mjere u svrhu osiguranja pokrivanja svih troškova uključenih u otvaranje i rad određenog odlagališta, uključujući i koliko je to moguće financijska ili jednakovrijedna jamstva iz članka 8. točke (a) podtočke iv., kao i procijenjenih troškova povezanih sa zatvaranjem i naknadnim održavanjem odlagališta tijekom najmanje 30 godina, a koji su uključeni u cijenu koju naplaćuje operater za zbrinjavanje bilo koje vrste otpada” i „mjere kako bi se spriječil[o] da odlagališta kojima je izdana dozvola, ili koja već obavljaju djelatnost u vrijeme prijenosa ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo, nastave s radom” — u skladu s tim odredbama direktive tumačenje žalbenog suda prema kojem se članci 15. i 17. Zakonodavne uredbe 36/2003 primjenjuju na postojeća odlagališta koja već imaju odobrenje za obavljanje djelatnosti, iako u provedbi obveza koje su također nametnute postojećim odlagalištima, članak 17. samo predviđa prijelazno razdoblje a ne sadržava nijednu mjeru koja ograničava financijske utjecaje na „posjednika” koji proizlaze iz produljenja?

Je li u skladu s člancima 10. i 14. Direktive 1999/31 tumačenje žalbenog suda prema kojem se članci 15. i 17. Zakonodavne uredbe 36/2003 primjenjuju na postojeća odlagališta koja već imaju odobrenje za obavljanje djelatnosti, također u vezi s financijskim troškovima koji proizlaze iz tako nametnutih obveza a osobito iz produljenja razdoblja naknadnog održavanja s deset na trideset godina, time što potonje troškove stavljaju na teret „posjednika” i na taj način u odnosu na njega legitimiziraju povećanje tarife sadržane u ugovorima koji uređuju djelatnost odlaganja otpada?

Naposljetku, je li u skladu s člancima 10. i 14. Direktive 1999/31 tumačenje žalbenog suda prema kojemu se članci 15. i 17. Zakonodavne uredbe 36/2003 primjenjuju na postojeća odlagališta koja već imaju odobrenje za obavljanje djelatnosti također u vezi s financijskim troškovima koji proizlaze iz tako nametnutih obveza a osobito iz produljenja razdoblja naknadnog održavanja s deset na trideset godina, a koje je tumačenje žalbeni sud usvojio kada je smatrao da ti troškovi trebaju biti određeni uzimajući u obzir ne samo otpad koji treba zbrinuti od stupanja na snagu mjera o prenošenju, nego i onaj koji je već zbrinut?

(1) Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL 1999., L 182, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 34., str. 14.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/10

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. siječnja 2019. uputio Sąd Okręgowy w Krakowie (Poljska) — VL protiv Szpital Kliniczny im. dra J. Babińskiego Samodzielny Publiczny Zakład Opieki Zdrowotnej w Krakowie

(predmet C-16/19)

(2019/C 164/11)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Okręgowy w Krakowie

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: VL

Tuženik: Szpital Kliniczny im. dra J. Babińskiego Samodzielny Publiczny Zakład Opieki Zdrowotnej w Krakowie

Prethodna pitanja

Treba li članak 2. Direktive 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (1) tumačiti na način da je jedan od oblika povrede načela jednakog postupanja razlikovanje položaja pojedinaca koji pripadaju skupini koja se razlikuje po svojem zaštićenom obilježju (invaliditetu), ako poslodavac postupa s pojedinačnim članovima te skupine različito na temelju naizgled neutralnog mjerila, a to se mjerilo ne može objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja nisu primjerena i nužna?

(1) SL 2000 L 303, str. 16.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/11

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. siječnja 2019. uputio Sąd Okręgowy w Poznaniu (Poljska) — Corporis Sp. z o.o. sa sjedištem u Bielsko-Białoj protiv Gefion Insurance A/S sa sjedištem u Kopenhagenu

(predmet C-25/19)

(2019/C 164/12)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Okręgowy w Poznaniu

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Corporis Sp. z o.o. sa sjedištem u Bielsko-Białoj

Tuženik: Gefion Insurance A/S sa sjedištem u Kopenhagenu

Prethodno pitanje

Treba li članak 152. stavke 1. i 2. u vezi s člankom 151. Direktive 2009/138/EZ (1) i uvodnom izjavom 8. Uredbe br. 1393/2007 (2) tumačiti na način da zastupanje društva za neživotno osiguranje od strane imenovanog predstavnika obuhvaća zaprimanje pismena kojim se pokreće sudski postupak za naknadu štete u slučaju prometne nezgode?

(1) Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 10., str. 153.)

(2) Uredba (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (SL L 324, str. 79.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 171.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/11

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. siječnja 2019. uputila Commissione tributaria provinciale di Modena (Italija) — Azienda USL di Modena protiv Comune di Sassuolo

(predmet C-26/19)

(2019/C 164/13)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione tributaria provinciale di Modena

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Azienda USL di Modena

Tuženik: Comune di Sassuolo

Prethodna pitanja

Je li članak 9. stavak 8. Zakonodavne uredbe br. 23. koji predviđa da su tijela talijanske državne zdravstvene službe izuzeta iz plaćanja IMU-a za nekretnine koje su isključivo namijenjene njima povjerenim zadaćama, spojiv s člankom 107. UFEU-a koji zabranjuje „svaku potporu koju dodijeli država” ako se tumači na način da je prednost također dodijeljena AUSL-u koji je iznajmio nekretninu trgovačkom društvu u javno-privatnom vlasništvu, u kojem 51 % udjela drži AUSL koji pruža zdravstvene usluge u uvjetima tržišnog natjecanja s druge dvije zdravstvene ustanove koje su isključivo u privatnom vlasništvu, s posljedicom porezne prednosti koja treba biti kvalificirana državnom potporom kršeći pravila slobodnog tržišta?

Je li u skladu s Ugovorom, odnosno s člankom 107. UFEU-a, koji zabranjuje „svaku potporu koju dodijeli država”, talijanski ruling (zahtjev za tumačenje) predviđen člankom 11. Zakona br. 212. koji sprječava tumačenje članka 9. stavka 8. Zakonodavne uredbe br. 23 analogno sudskoj praksi Corte suprema [di cassazione] (Vrhovni kasacijski sud, Italija) u pogledu pitanja ICI-ja, u smislu da AUSL nema pravo na izuzeće od IMU-a kada nekretninu koristi dioničko društvo, iako je njegov kapital djelomično u vlasništvu tog javnog tijela, koji u njoj nudi zdravstvene usluge u uvjetima tržišnog natjecanja s drugim trgovačkim društvima u isključivo privatnom vlasništvu, koja također pružaju zdravstvene usluge, s posljedicom porezne prednosti koju se treba kvalificirati državnom potporom koja krši pravila slobodnog tržišta?

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. siječnja 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) — Ryanair Ltd, Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato — Antitrust protiv Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato — Antitrust i dr.

(predmet C-28/19)

(2019/C 164/14)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Ryanair Ltd, Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato — Antitrust

Tuženici: Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato — Antitrust, Ryanair Ltd, Ryanair DAC

Prethodna pitanja

Treba li članak 23. stavak 1. drugu rečenicu Uredbe br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (1) tumačiti na način da su stavke koje se odnose na troškove internetske prijave za let, odnosno „administrativne naknade” za plaćanje kreditnom karticom, koji uvećavaju cijenu samih karata, kao i troškove koji proizlaze iz obračuna PDV-a na tarife i fakultativne doplate za nacionalne letove, uvrštene u kategoriju doplata na cijenu koje su neizbježne i predvidive ili koje su neobvezne?

2.	Treba li članak 23. stavak 1. četvrtu rečenicu Uredbe br. 1008/2008 tumačiti u smislu da se pod pojmom opcijsko podrazumijeva ono što većina potrošača može izbjeći?

(1) Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (preinaka) (SL 2008., L 293, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 8., str. 164.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. siječnja 2019. uputio Tribunalul București (Rumunjska) — Orange Romania SA protiv Autoritatea Națională de Supraveghere a Prelucrării Datelor cu Caracter Personal

(predmet C-61/19)

(2019/C 164/15)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunalul București

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Orange Romania SA

Tuženik: Autoritatea Națională de Supraveghere a Prelucrării Datelor cu Caracter Personal

Prethodna pitanja

1.	U smislu članka 2. točke (h) Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (1), koji uvjeti moraju biti ispunjeni kako bi se izjava volje smatrala posebnom i informiranom?

2.	U smislu članka 2. točke (h) Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka, koji uvjeti moraju biti ispunjeni kako bi se izjava volje smatrala dobrovoljnom?

(1) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL 1995., L 281, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 7., str. 88.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. siječnja 2019. uputio Tribunalul București (Rumunjska) — Star Taxi App SRL protiv Unitatea Administrativ Teritorială Municipiul București prin Primar General, Consiliul General al Municipiului București

(predmet C-62/19)

(2019/C 164/16)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunalul București

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Star Taxi App SRL

Tuženik: Unitatea Administrativ Teritorială Municipiul București prin Primar General, Consiliul General al Municipiului București

Prethodna pitanja

Treba li odredbe Direktive 98/34/EZ (1) (članak 1. točka 2.), kako je izmijenjena Direktivom 98/48/EZ (2) i Direktivom 2000/31/EZ (3) (članak 2. točka (a)), prema kojima je usluga informacijskog društva „usluga koja se […] pruža uz naknadu, na daljinu, elektroničkim sredstvima te na osobni zahtjev primatelja usluga”, tumačiti na način da djelatnost poput one koju obavlja društvo Star Taxi App SRL (dakle usluga izravnog povezivanja korisnika s vozačima koji obavljaju autotaksi prijevoz putem elektronske aplikacije) treba smatrati specifičnom uslugom informacijskog društva i ekonomije dijeljenja (imajući u vidu činjenicu da Star Taxi App SRL ne ispunjava kriterije da bi bio prijevoznik, kako ih uzima u obzir Sud Europske unije u točki 39. presude C-434/15, vezano za Uber)?

Ako [aplikaciju] društva Star Taxi App SRL treba smatrati uslugom informacijskog društva, imaju li odredbe članka 4. Direktive 2000/31/EZ, članaka 9., 10. i 16. Direktive 2006/123/EZ (4) i članka 56. UFEU-a za posljedicu da se na djelatnost društva Star Taxi App SRL primjenjuje načelo slobode pružanja usluga? U slučaju potvrdnog odgovora, protive li se tim odredbama pravila poput onih sadržanih u člancima I., II., III., IV. i V. Hotărârea Consiliului General al Municipiului București n. 626/19.12.2017 (Odluka Glavnog vijeća Općine Bukurešt br. 626 od 19. prosinca 2017., u daljnjem tekstu: HCGMB) kojim je izmijenjen i dopunjen HCGMB br. 178/2008 o potvrđivanju okvirne uredbe, pravilnika i ugovora o koncesiji u okviru delegiranog upravljanja za organiziranje i obavljanje javne usluge lokalnog autotaksi prijevoza?

U slučaju da se Direktiva 2000/31/EZ primjenjuje na uslugu koju pruža društvo Star Taxi App SRL, jesu li ograničenja koja država članica nameće u pogledu slobode pružanja elektronske usluge tako što pružanje usluge uvjetuje posjedovanjem licencije ili dozvole, valjane mjere odstupanja od članka 3. stavka 2. u skladu s člankom 3. stavkom 4. Direktive 2000/31?

Protive li se odredbe članka 5. Direktive 2015/1535 (5) donošenju, bez prethodnog obavještavanja Europske komisije, pravila poput onih sadržanih u člancima I., II., III., IV. i V. HCGMB-a br. 626/19.12.2017 kojim je izmijenjen i dopunjen HCGMB br. 178/2008 o potvrđivanju okvirne uredbe, pravilnika i ugovora o koncesiji u okviru delegiranog upravljanja za organiziranje i obavljanje javne usluge lokalnog autotaksi prijevoza?

(1) Direktiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa (SL 1998., L 204, str. 37.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 42., str. 58.)

(2) Direktiva 98/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. srpnja 1998. o izmjeni Direktive 98/34/EZ o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih normi i propisa (SL 1998., L 217, str. 18.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 55., str. 11.)

(3) Direktiva 2000/31//EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 1998. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL 2000., L 178, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39., str. 58.)

(4) Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL 2006., L 376, str. 36.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 47., str. 160.)

(5) Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (kodificirani tekst) (SL 2015., L 241, str. 1.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/15

Žalba koju je 30. siječnja 2019. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 21. studenoga 2018. u predmetu T-587/16, HM protiv Europske komisije

(predmet C-70/19 P)

(2019/C 164/17)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: T. S. Bohr, G. Gattinara, agenti)

Druga stranka u postupku: HM

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda od 21. studenoga 2018. u predmetu T-587/16, HM/Komisija,

—	vrati predmet na odlučivanje Općem sudu,

—	o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka odluči naknadno.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Komisija ističe dva žalbena razloga.

Prvim žalbenim razlogom, koji se sastoji od tri dijela, navodi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom utvrđivanja granica nadležnosti između povjerenstva za odabir i Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO).

U prvom dijelu tog žalbenog razloga Komisija ističe da je Opći sud pogrešno pravno kvalificirao pobijanu mjeru, tj. EPSO-ovu odluku od 17. kolovoza 2015. da se žaliteljev zahtjev za preispitivanje zbog nepravodobnosti ne proslijedi povjerenstvu za odabir. To priopćenje da će se sva korespondencija obavljati s kandidatima doneseno je u okviru isključive EPSO-ove nadležnosti na temelju točke 3.1.3. Općih pravila primjenjivih na otvorene natječaje.

U drugom dijelu Komisija iznosi argument da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava zbog načina na koji je tumačio Opća pravila. Točku 3.4.3. tih općih pravila ne treba tumačiti samo u vezi s točkom 3.1.3., nego i s obzirom na tekst i svrhu točke 3.4.3., kojom se EPSO-u dodjeljuje nadležnost u pogledu internog postupka preispitivanja.

U trećem dijelu ističe pogrešku koja se tiče prava počinjenu pri tumačenju članka 7. Priloga III. Pravilniku o osoblju. Komisija smatra da je sporno priopćenje upravna mjera, čiji je cilj osigurati primjenu ujednačenih kriterija u postupku odabira u skladu s navedenim člankom 7. stavkom 1. To je i u skladu s EPSO-ovom ulogom pomoćnika povjerenstva za odabir, kako je Opći sud utvrdio u presudi T-361/10 P, Komisija/Pachitis (1).

Drugim žalbenim razlogom navodi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava pri tumačenju tužbenog razloga u vezi s nenadležnošću donositelja mjere. U ovom predmetu Opći sud nije ispitao bi li se u slučaju ispravljanja pogreške u pogledu nenadležnosti donijela istovjetna mjera ili mjera drukčijeg sadržaja. Bez takvog ispitivanja Opći sud nije mogao poništiti spornu mjeru.

(1) ECLI:EU:T:2011:742

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. siječnja 2019. uputio Tribunalul Specializat Mureș (Rumunjska) — MF protiv BNP Paribas Personal Finance SA Paris Sucursala București, Secapital Sàrl

(predmet C-75/19)

(2019/C 164/18)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunalul Specializat Mureș

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: MF

Tuženici: BNP Paribas Personal Finance SA Paris Sucursala București, Secapital Sàrl

Prethodna pitanja

Protivi li se odredbama Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (1), osobito uvodnim izjavama 12., 21. i 23. Direktive, članku 6. stavku 1., članku 7. stavku 2. i članku 8. Direktive, tumačenje nacionalnih sudova prema kojem se potrošač u okviru prigovora na ovrhu — koji na temelju unutarnjeg prava predstavlja posebno pravno sredstvo koje se može podnijeti unutar određenih rokova i pod ograničavajućim uvjetima — ne može nakon pokretanja ovrhe protiv podnositelja prigovora pozivati, iz razloga koji bi bio nedopustiv za to pravno sredstvo, na to da su utvrđene nepoštene ugovorne odredbe u ugovoru o kreditu, koji u skladu sa zakonom predstavlja ovršnu ispravu i na temelju kojeg je pokrenuta ovrha protiv potrošača, sklopljenim s trgovcem, u vezi s nacionalnim zakonodavstvom kojim je predviđeno opće pravno sredstvo koje ne podliježe zastari i kojim potrošač u svakom trenutku može zatražiti utvrđivanje postojanja nepoštenih ugovornih odredbi i oduzimanje njihovih pravnih učinaka, a da se odlukom u okviru tog postupka ne proizvede izravan učinak na ovršni postupak, s obzirom na rizik da ovrha bude dovršena prije nego što se donese odluka u okviru postupka općeg prava?

Ako odgovor na prvo pitanje bude potvrdan, protivi li se istim odredbama Direktive odredba nacionalnog prava kojom se propisuje rok od 15 dana od dostave prvih akata o ovrsi (prisilnom i obvezujućom odredbom čije nepoštovanje dovodi do odbijanja nepravodobno podnesenog pravnog sredstva) unutar kojeg se potrošač kao podnositelj prigovora (dužnik protiv kojeg se provodi ovrha) mora pozvati na nepoštenost ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu sklopljenom s trgovcem, s obzirom na to da isto uređenje postoji u nacionalnom pravu i u pogledu mogućnosti pozivanja na slične prigovore ocijenjene kao argumenti obrane o meritumu predmeta, uzimajući u obzir, s druge strane, činjenicu da je prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda na nacionalnom sudu da po službenoj dužnosti ispita nepoštenost ugovornih odredbi kad utvrdi pravne i činjenične elemente potrebne u tu svrhu?

(1) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. siječnja 2019. uputio des Sąd Rejonowy Szczecin — Prawobrzeże i Zachód w Szczecinie (Poljska) — Profi Credit Polska S.A. protiv QJ

(predmet C-84/19)

(2019/C 164/19)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Rejonowy Szczecin — Prawobrzeże i Zachód w Szczecinie

Stranke glavnog postupka

Tužiteljica: Profi Credit Polska S.A.

Tuženik: QJ

Prethodna pitanja

Treba li članak 1. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. (1) tumačiti na način da se njime isključuje primjena odredbi Direktive u području ispitivanja poštenosti pojedinih odredbi o nekamatnim troškovima kredita ako se zakonskim odredbama koje su na snazi u državi članici utvrđuje gornja granica tih troškova i određuje da se nekamatni troškovi kredita koji proizlaze iz ugovora o potrošačkom kreditu ne obračunavaju u dijelu koji premašuje najviše nekamatne troškove kredita izračunane kako je navedeno u zakonu ili ukupan iznos kredita?

Treba li članak 4. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. tumačiti na način da nekamatni troškovi povezani sa samim sklapanjem [orig. str. 2.] ugovora i odobrenjem zajma (u obliku naknade, provizije ili u drugom obliku) koje zajmoprimac snosi i otplaćuje zajedno sa zajmom, osim kamata, kao odredba tog ugovora, ako su jasno i razumljivo sastavljeni, ne podliježu procjeni iz te odredbe u pogledu njihove nepoštenosti?

Treba li članak 4. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. tumačiti na način da ugovorne odredbe kojima se uspostavljaju različite vrste troškova povezane s odobravanjem zajma nisu „jasno i razumljivo sastavljene”, ako se njima ne pojašnjava za koje se konkretne uzajamne usluge naplaćuju i ako potrošač na temelju njih ne može odrediti razliku između tih troškova?

(1) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993, L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/18

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. veljače 2019. uputio Tribunal Superior de Justicia de Galicia (Španjolska) — Agencia Estatal de la Administración Tributaria protiv RK

(predmet C-85/19)

(2019/C 164/20)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Superior de Justicia de Galicia

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Agencia Estatal de la Administración Tributaria

Tuženik: RK

Prethodno pitanje

Jesu li protivni članku 4. točkama 1. i 2. Okvirnog sporazuma o radu u nepunom radnom vremenu, priloženog Direktivi Vijeća 97/81/EZ od 15. prosinca 1997. (1), te članku 2. stavku 1. točki (b) i članku 14. stavku 1. Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka) (2) odredba kolektivnog ugovora i poslodavčeva praksa prema kojima u slučaju zaposlenice koja radi u nepunom radnom vremenu s „vertikalnom raspodjelom” radnog vremena tijekom godine radni staž treba za potrebe plaća i promaknuća računati na način da se uzima u obzir samo vrijeme obavljanja aktivnosti?

(1) Direktiva Vijeća 97/81/EZ od 15. prosinca 1997. o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC (SL 1998., L 14, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 131.)

(2) Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka) (SL 2006., L 204, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 246. i ispravak SL 2017., L 162, str. 56.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. veljače 2019. uputio Juzgado de lo Mercantil no 9 de Barcelona (Španjolska) — SL protiv Vueling Airlines S. A.

(predmet C-86/19)

(2019/C 164/21)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de lo Mercantil no 9 de Barcelona

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: SL

Tuženik: Vueling Airlines S. A.

Prethodna pitanja

Treba li u svakom slučaju kada je utvrđen gubitak kovčega zračni prijevoznik naknaditi štetu putniku u najvišem iznosu odštete od 1131 SDR-a, s obzirom na to da se radi o najtežem slučaju od onih predviđenih u članku 17. stavku 2. i članku 22. stavku 2. Konvencije iz Montreala od 28. svibnja 1999., ili, pak, u najvišem iznosu odštete koji sud može s obzirom na okolnosti izmijeniti, što uključuje i slučaj gubitka kovčega, na način da će se iznos od 1131 SDR-a dodijeliti samo ako putnik na bilo koji pravno dopušteni način utvrdi da taj iznos dosiže vrijednost predmeta i osobnih stvari koje je nosio u predanoj prtljazi te vrijednost predmeta koje je morao kupiti da ih nadomjesti odnosno, ako to ne učini, može li sud uzeti u obzir i druge kriterije kao što su to masa kovčega ili činjenica da je prtljaga bila izgubljena na odlaznom ili povratnom putovanju, u svrhu ocjene neimovinske štete uzrokovane nepogodnošću koja proizlazi iz gubitka putnikove prtljage?

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/20

Žalba koju je 8. veljače 2019. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) od 29. studenoga 2018. u predmetu T-811/16, Di Bernardo protiv Komisije

(predmet C- 114/19 P)

(2019/C 164/22)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: B. Mongin, G. Gattinara, agenti)

Druga stranka u postupku: Danilo Di Bernardo

Zahtjev

—	ukinuti presudu Općeg suda od 29. studenoga 2018. (sedmo vijeće), Di Bernardo/Komisija, T-811/16;

—	vratiti predmet Općem sudu na ponovno suđenje;

—	naknadno odlučiti o troškovima u prvostupanjskom i žalbenom postupku.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prvi žalbeni razlog, koji se odnosi na točke 41. do 53., zadnju rečenicu, pobijane presude, temelji se na pogrešci koja se tiče prava u definiciji opsega obveze obrazlaganja povjerenstva za odabir u odluci o neuvrštenju kandidata na popis uspješnih kandidata. Kao prvo, Komisija ističe da je Opći sud odstupio od ustaljene sudske prakse Suda koja razlikuje odluke o razmatranju prijava, kao što su one o diplomama ili iskustvu kandidata, od odluka koje se odnose na ocjenu zasluga kandidatâ nakon sudjelovanja na testiranjima. U prvom slučaju, povjerenstvo za odabir mora, s obzirom na kvalifikacije koje se traže u obavijesti o natječaju, navesti točan element koji se ne nalazi u prijavi. Međutim, neovisno o tomu je li riječ o prvotnoj odluci ili o odgovoru na zahtjev za preispitivanje, povjerenstvo za odabir je u ovom slučaju ispunilo zahtjeve iz sudske prakse te je povredom te iste sudske prakse Opći sud proširio svoj nadzor na kriterije za odabir koje je usvojilo povjerenstvo te mu je nametnulo donošenje odluke o svim podacima navedenima u prijavi. Okolnost da je povjerenstvo za odabir obrazložilo svoju odluku u odgovoru na zahtjev za preispitivanje nije takva da se njome može proširiti tu obvezu obrazlaganja. Kao drugo, Opći sud zamijenio je obvezu obrazlaganja, neovisno o tomu kakva je njezina vrijednost, s osnovanosti obrazloženja koje proizlazi iz materijalne zakonitosti donesene odluke.

Drugi žalbeni razlog, koji se odnosi na točke 37. do 38. i 53. do 56. pobijane presude, temelji se na pogrešci koja se tiče prava koja se sastoji od toga da sud po službenoj dužnosti nije utvrdio poštovanje obveze obrazlaganja. Opći sud odstupio je od ustaljene sudske prakse u skladu s kojom je, u slučaju nedostatnog obrazloženja, tijekom postupka uvijek moguće iznijeti dodatna pojašnjenja, koja čine neosnovanim žalbeni razlog za poništenje koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja. Naime, Opći sud onemogućio je nadopunu obrazloženja tijekom postupka time što je isključio mogućnost nadopune u slučaju „gotovo potpunog” nepostojanja obrazloženja i time što je „gotovo potpuno” nepostojanje obrazloženja izjednačio s potpunim nepostojanjem obrazloženja. Takvo izjednačavanje nema osnovu u sudskoj praksi Suda. Time što je ograničio mogućnosti nadopune tijekom postupka, Opći sud ograničio je ulogu suda koji je, u okolnostima ovog postupka, mogao spriječiti poništenje pobijane odluke zbog povrede obveze obrazlaganja.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/21

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. veljače 2019. uputio Conseil d'État (Belgija) — B. M. M., B. S. protiv État belge

(predmet C-133/19)

(2019/C 164/23)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: B. M. M., B. S.

Tuženik: État belge

Prethodna pitanja

Treba li, kako bi se zajamčila djelotvornost prava Europske unije i kako se ne bi onemogućilo ostvarivanje prava na spajanje obitelji koje je žalitelju, prema njegovu mišljenju, dodijeljeno člankom 4. Direktive Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji (1), tu odredbu tumačiti na način da podrazumijeva da dijete sponzora može ostvariti pravo na spajanje obitelji ako postane punoljetno tijekom sudskog postupka protiv odluke kojom mu se to pravo odbija i koja je donesena dok je još bilo maloljetno?

Treba li članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članak 18. Direktive 2003/86/EZ tumačiti na način da im je protivno to da se tužbu za poništenje, podnesenu protiv odbijanja prava na spajanje obitelji maloljetnom djetetu, proglasi nedopuštenom jer je dijete tijekom sudskog postupka postalo punoljetno, s obzirom na to da bi se onemogućilo odlučivanje o njegovoj tužbi protiv te odluke i da bi se povrijedilo njegovo pravo na djelotvoran pravni lijek?

(1) SL L 251, str. 12. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 70.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/21

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. veljače 2019. uputio Conseil d'État (Belgija) — B. M. M., B. M. protiv État belge

(predmet C-136/19)

(2019/C 164/24)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: B. M. M., B. M.

Tuženik: État belge

Prethodna pitanja

Treba li, kako bi se zajamčila djelotvornost prava Europske unije i kako se ne bi onemogućilo ostvarivanje prava na spajanje obitelji koje je žaliteljici, prema njezinu mišljenju, dodijeljeno člankom 4. Direktive Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji (1), tu odredbu tumačiti na način da podrazumijeva da dijete sponzora može ostvariti pravo na spajanje obitelji ako postane punoljetno tijekom sudskog postupka protiv odluke kojom mu se to pravo odbija i koja je donesena dok je još bilo maloljetno?

(1) SL L 251, str. 12. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 15., str. 31.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/23

Žalba koju je 21. veljače 2019. podnio Deutsche Telekom AG protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 13. prosinca 2018. u predmetu T-827/14, Deutsche Telekom AG protiv Europske komisije

(predmet C-152/19 P)

(2019/C 164/26)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Deutsche Telekom AG (zastupnici: D. Schroeder i K. Apel, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Slovanet, a.s.

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda od 13. prosinca 2018. donesenu u predmetu T-827/14, u dijelu u kojem se njome odbija tužba;

—

u cijelosti ili djelomično poništi Odluku Komisije C(2014) 7465final od 15. listopada 2014. uvezi s postupkom na temelju članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u (predmet AT.39523 — Slovak Telekom) u verziji izmijenjenoj odlukama Komisije C(2014) 10119 final i C(2015) 2484final od 16. prosinca 2014. odnosno 17. travnja 2015., u dijelu kojem se odnosi na žalitelja i, podredno, ukine ili dodatno smanji sankcije koje su protiv njega izrečene,

—	podredno, vrati predmet na ponovno odlučivanje Općem sudu,

—	Komisiji naloži snošenje svih troškova ovog postupka, kao i postupka pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj u potporu svojoj žalbi ističe četiri žalbena razloga.

Kao prvo, pravno načelo prema kojem se za povredu koja se sastoji od onemogućavanja pristupa zahtijeva da je zatraženi pristup neophodan za djelatnost na susjednom tržištu Opći sud pogrešno je protumačio pa ga, posljedično, nije primijenio odnosno pogrešno ga je primijenio.

Kao drugo, pravno načelo prema kojem se društvu majci može pripisati postupanje njezina društva kćeri samo ako je društvo majka na njega doista imalo odlučujući utjecaj Opći sud pogrešno je protumačio pa ga je, posljedično, pogrešno primijenio.

Kao treće, pravno načelo prema kojem se društvu majci može pripisati postupanje njezina društva kćeri samo ako je društvo kći u bitnome slijedilo upute društva majke Opći sud nije primijenio pa ga je, posljedično, pogrešno primijenio.

Kao četvrto, Opći je sud pogrešno primijenio pravno načelo prema kojem se u upravnom postupku mora osigurati pravo na saslušanje.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/24

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. veljače 2019. uputio Eparchiako Dikastirio Larnakas (Cipar) — Kypriaki Kentriki Archi protiv GA

(predmet C-154/19)

(2019/C 164/27)

Jezik postupka: grčki

Sud koji je uputio zahtjev

Eparchiako Dikastirio Larnakas

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Kypriaki Kentriki Archi

Tuženik: GA

Prethodna pitanja

Treba li neovisnost od izvršne vlasti državnog odvjetništva, koje izdaje europski uhidbeni nalog u skladu s vlastitim nacionalnim zakonodavstvom, ocjenjivati na temelju njegove uloge u okviru nacionalnog pravnog sustava? U suprotnom, koji su kriteriji na temelju kojih valja ocjenjivati neovisnost od izvršne vlasti?

Je li Državno odvjetništvo u Hamburgu, koje u skladu s njemačkim pravom čini dio izvršne, a ne sudbene vlasti, dio je hijerarhijske strukture Ministarstva pravosuđa te ima dužnost kaznenog progona počinitelja kaznenog djela ako to smatra svrsishodnim nakon ocjene svih elemenata slučaja, kako onih koji počinitelju idu u korist tako i onih koji mu idu na teret, tijelo koje je dovoljno neovisno da sudjeluje u kaznenom sudovanju, na način da čini „pravosudno tijelo” u smislu članka 6. stavka 1. Okvirne odluke od 13. lipnja 2002. (1) o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica?

3.	U slučaju potvrdnog odgovora, treba li Državno odvjetništvo u Hamburgu biti i operativno neovisno od izvršne vlasti, u odnosu na sve predmete u kojima postupa i koji bi bili kriteriji za ocjenu te neovisnosti?

Budući da, u skladu s njemačkim pravom, europski uhidbeni nalog koji je izdalo Državno odvjetništvo u Hamburgu ne podliježe izravnom nego samo uzgrednom sudskom nadzoru, putem pobijanja obavijesti o uhićenju registrirane u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS) nakon izdavanja, je li takav uhidbeni nalog „sudska odluka” u smislu članka 6. stavka 1. Okvirne odluke koja je u skladu s načelom uzajamnog priznavanja iz članka 1. stavka 2. Okvirne odluke?

(1) Okvirna odluka Vijeća od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica — Izjave određenih država članica o usvajanju Okvirne odluke (SL 2002., L 190, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 83.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/25

Žalba koju je 22. veljače 2019. podnijela Association européenne du charbon et du lignite (Euracoal) protiv rješenja Općeg suda (treće vijeće) od 13. prosinca 2018. u predmetu T-739/17, Association européenne du charbon et du lignite (Euracoal) i dr. protiv Europske komisije

(predmet C-172/19 P)

(2019/C 164/28)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Association européenne du charbon et du lignite (Euracoal) (zastupnici: W. Spieth i N. Hellermann, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Deutscher Braunkohlen-Industrie-Verein e.V., Lausitz Energie Kraftwerke AG, Mitteldeutsche Braunkohlengesellschaft mbH, eins energie in sachsen GmbH & Co. KG

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

(a)	ukine rješenje Općeg suda Europske unije od 13. prosinca 2018. u predmetu T-739/17;

(b)

utvrdi da je tužba dopuštena i,

ako Sud smatra da stanje postupka dopušta odlučivanje, u skladu s potpuno neizmijenjenim zahtjevima iz tužbe od 7. studenoga 2017.

—

poništi Provedbenu Odluku Komisije (EU) 2017/1442 od 31. srpnja 2017. o utvrđivanju zaključaka o najboljim raspoloživim tehnikama (NRT-i) za velike uređaje za loženje u skladu s Direktivom 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (1), u dijelu u kojem se prihvaćaju i utvrđuju razine emisija povezane s NRT-ima za emisije NOx (članak 1., Prilog odjeljak 2.1.3. tablica 3.) i emisije žive (članak 1., Prilog odjeljak 2.1.6. tablica 7.), koje nastaju iz izgaranja ugljena i/ili lignita;

—	podredno, u cijelosti poništi Provedbenu Odluku 2017/1442 i

—	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova postupka;

(c)	ako Sud smatra da stanje postupka ne dopušta odlučivanje o zahtjevima iz točke 1. podtočke (b), predmet vrati Općem sudu Europske unije na ponovno suđenje i

2.	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova žalbenog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj ističe sljedeća dva žalbena razloga.

Kao prvo, rješenje Općeg suda doneseno je uz povredu postupka kojom se povređuju interesi podnositelja žalbe (članak 58. prvi stavak druga rečenica drugi razlog Statuta Suda Europske unije) i povredu općih načela prava Unije. U svojem rješenju Opći sud nije se osvrnuo na žaliteljev argument koji je bio bitan za donošenje odluke, prema kojem njegova aktivna procesna legitimacija proizlazi iz povrede njegova postupovnog položaja koji je imao u okviru relevantne razmjene informacija na temelju koje su doneseni zaključci o NRT-ima pobijani tužbom. Žalitelj je ne samo stvarno sudjelovao u postupku, nego i na temelju specifičnih i branjivih pravnih stajališta koja su mu jamčila određen postupovni položaj. Već sami ti razlozi čine temelj za žaliteljevu aktivnu procesnu legitimaciju. U rješenju Općeg suda nema nikakvog sadržajnog ispitivanja, ocjenjivanja ili bilo kakvog obrazloženja u pogledu žaliteljeva argumenta. Time je počinjena povreda obveze obrazlaganja iz članka 36. prve rečenice u vezi s člankom 53. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije i članka 81. Poslovnika Općeg suda. To pak čini postupovnu povredu i ujedno povredu općih načela prava Unije: načela djelotvorne sudske zaštite i prava na saslušanje.

Kao drugo, rješenjem Općeg suda počinjena je povreda prava Unije u smislu članka 58. prvog stavka druge rečenice trećeg razloga Statuta. Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je svojim rješenjem odbacio žaliteljevu tužbu kao nedopuštenu. Protivno pravu Unije Opći sud pogrešno je ocijenio da žalitelj nije ispunjavao pretpostavke aktivne procesne legitimacije u obliku kvalificiranog utjecaja u smislu članka 263. stavka 4. UFEU-a. Kvalificirani utjecaj i posljedična aktivna procesna legitimacija proizlazi iz povrede postupovnog položaja koji je žalitelj imao u postupku izrade zaključaka o NRT-ima pobijanih tužbom. Žalitelj je ne samo stvarno sudjelovao u postupku donošenja zaključaka o NRT-ima, nego i na temelju specifičnih i branjivih pravnih stajališta koja mu jamče određen postupovni položaj. Zato on treba imati aktivnu procesnu legitimaciju kada je riječ o ostvarivanju njegovih postupovnih prava. Komisija je prilikom izrade zaključaka o NRT-ima povrijedila navedena postupovna jamstva koja štite žalitelja, osobito ograničavanjem njegovih prava na saslušanje i sudjelovanje kao i propuštanjem izvršavanja svojih dužnosti ispitivanja. Zato je odbacivanjem tužbe kao nedopuštene počinjena pogreška koja se tiče primjene prava Unije.

(1) SL 2017., L 212, str. 1.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/27

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. veljače 2019. uputio Conseil d'État (Belgija) — H. A. protiv État belge

(predmet C-194/19)

(2019/C 164/30)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Podnositelj žalbe u kasacijskom postupku: H. A.

Protivna stranka: État belge

Prethodno pitanje

Treba li članak 27. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (1) (preinaka), zasebno ili u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačiti na način da radi osiguranja prava na djelotvoran pravni lijek zahtijeva da nacionalni sud, ovisno o slučaju, uzme u obzir okolnosti koje su nastale nakon donošenja odluke o „dublinskom transferu”?

(1) SL 2013., L 180, str. 31. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 108. i ispravak SL 2017., L 49, str. 50.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/28

Žalba koju je 28. veljače 2019. podnio Mylan Laboratories Ltd, Mylan, Inc. protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 12. prosinca 2018. u predmetu T-682/14, Mylan Laboratories i Mylan protiv Komisije

(predmet C-197/19 P)

(2019/C 164/31)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Mylan Laboratories Ltd, Mylan, Inc. (zastupnici: C. Firth, S. Kon, C. Humpe, Solicitors, V. Adamis, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

—	ukine presudu Općeg suda u predmetu T-682/14 Mylan Laboratories Ltd i Mylan Inc. protiv Europske Komisije u dijelu u kojem se njome odbija njihov zahtjev za poništenje Odluke Komisije od 9. srpnja 2014. (1) u predmetu AT.39612 — Perindopril (Servier) u dijelu u kojem se ona odnosi na žalitelje; ili

—	poništi ili značajno smanji novčanu kaznu; i/ili

—	predmet vrati Općem sudu na ponovno odlučivanje u skladu s presudom Suda; i

—	naloži Komisiji snošenje žaliteljevih sudskih i drugih troškova i izdataka u vezi s ovim predmetom i svaku drugu mjeru koju Sud smatra prikladnom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog žalbi, žalitelji se pozivaju na pet žalbenih osnova koje potkrepljuju sljedeći žalbeni razlozi.

Prva žalbena osnova: Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdio da su društva Matrix i Les Laboratoires Servier bila potencijalni konkurenti u vrijeme sklapanja nagodbe.

Prvi žalbeni razlog: Opći sud pogrešno je zaključio da je Komisija bila ovlaštena smatrati da se društva Matrix i Niche mogu okvalificirati kao potencijalni konkurenti na temelju Niche-Matrix sporazuma.

Drugi žalbeni razlog: Opći sud pogrešno je primijenio pravni test potencijalne konkurencije zaključivši da su društva Matrix i Servier bili potencijalni konkurenti u vrijeme sklapanja nagodbe.

Druga žalbena osnova: Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdio da je nagodba imala za cilj ograničavanje tržišnog natjecanja.

Prvi žalbeni razlog: Opći sud pogriješio je time što je utvrdio da nagodba u području patenta može imati za cilj ograničavanje tržišnog natjecanja iako su uvjeti te nagodbe u okviru područja primjene patenta.

Drugi žalbeni razlog: Opći sud pogriješio je time što je postojanje ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj utvrdio iz navodnog poticanja koje predstavlja plaćanje koje je društvo Servier izvršilo društvu Matrix.

Treći žalbeni razlog: Opći sud pogriješio je u pogledu načina na koji je iz plaćanja koje je primilo društvo Matrix izveo zaključak o postojanju poticanja.

3.	Treća žalbena osnova: Opći sud pogriješio je time što je odbio donijeti odluku o Komisijinoj kvalifikaciji nagodbe kao ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na posljedicu.

4.	Četvrta žalbena osnova: Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdio da je društvo Mylan Inc. tijekom relevantnog razdoblja izvršavalo odlučujući utjecaj na ponašanje društva Matrix.

5.	Peta žalbena osnova: Opći sud povrijedio je članak 23. Uredbe 1/2003 (2) i načelo nullum crimen nula poena sine lege i načelo pravne sigurnosti time što je utvrdio da se novčana kazna može izreći žaliteljima.

(1) Sažetak Odluke Komisije od 9. srpnja 2014. u vezi s postupkom u skladu s člancima 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (Predmet AT.39612 — Perindopril (Servier)) (priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 4955) (SL 2016., C 393, str. 7.)

(2) Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str.165.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/29

Žalba koju su 28. veljače 2019. podnijela društva Teva UK Ltd, Teva Pharmaceuticals Europe BV i Teva Pharmaceutical Industries Ltd protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 12. prosinca 2018. u predmetu T-679/14: Teva UK Ltd i drugi protiv Komisije

(predmet C-198/19 P)

(2019/C 164/32)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Teva UK Ltd, Teva Pharmaceuticals Europe BV, Teva Pharmaceutical Industries Ltd (zastupnici: D. Tayar, avocat, A. Richard, avocate)

Druge stranke u postupku: European Generic medicines Association AISBL (EGA), Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

—	prihvati žalbu i proglasi tužbu dopuštenom;

—	ukine presudu Općeg suda od 12. prosinca 2018. u predmetu T-679/14;

—

vrati predmet Općem sudu na ponovno suđenje, osim ako Sud smatra da ima dovoljno podataka za poništenje Odluke Komisije COMP/AT.39612 (1)„Perindopril (Servier)” od 9. srpnja 2014. u mjeri u kojoj je njome utvrđeno da su društva Teva UK limited, Teva Pharmaceuticals Europe B.V. i Teva Pharmaceutical Industries Limited povrijedila članak 101. UFEU-a i poništi novčanu kaznu koja je izrečena društvima Teva UK limited, Teva Pharmaceuticals Europe B.V. i Teva Pharmaceutical Industries Limited, i

—	naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka, uključujući troškove žalitelja pred ovim sudom i pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji u prilog žalbi ističu tri žalbena razloga:

1.	Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava primijenivši pogrešan pravni standard za ocjenu je li društvo Teva bilo potencijalni konkurent društvu Servier.

2.	Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava utvrdivši da je sporazum ograničavao tržišnog natjecanja po cilju u smislu članka 101. stavka 1. UFEU-a.

3.	Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava u primjeni članka 101. stavka 3. UFEU-a.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/30

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. veljače 2019. uputio Sąd Rejonowy dla Łodzi-Śródmieścia w Łodzi (Poljska) — RL sp. z o.o. sa sjedištem u Ł. protiv J. M.

(predmet C-199/19)

(2019/C 164/33)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Rejonowy dla Łodzi-Śródmieścia w Łodzi

Stranke glavnog postupka

Tužitelj u glavnom postupku i tuženik u postupku povodom protutužbe: RL sp. z o.o. sa sjedištem u Ł.

Tuženik u glavnom postupku i tužitelj u postupku povodom protutužbe: J. M.

Prethodna pitanja

Treba li članak 2. stavak 1. Direktive 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama (1) koja je u poljsko pravo prenesena člankom 4. stavkom 1. Zakona od 8. ožujka 2013. o rokovima plaćanja u poslovnim transakcijama (pročišćeni tekst Dz.U. iz 2019., poz. 118.), tumačiti na način da transakcijama koje vode do isporuke robe, odnosno pružanja usluga, uz naknadu (poslovnim transakcijama) treba smatrati i ugovore čija se karakteristična činidba sastoji od ustupanja stvari na privremenu uporabu uz naknadu (na primjer ugovore o zakupu ili ugovore o najmu)?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, treba li članak 5. navedene direktive, koji je u poljsko pravo prenesen člankom 11. stavkom 1. Zakona o rokovima plaćanja u poslovnim transakcijama, tumačiti na način da ugovaranjem među strankama poslovne transakcije s vremenskim rasporedom plaćanja koji predviđa plaćanje u obrocima treba smatrati i ugovaranje periodičnog ispunjavanja novčane obveze od strane dužnika, uključujući u slučaju sklapanja ugovora na neodređeno vrijeme?

(1) SL L 48, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 200.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/31

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. ožujka 2019. uputio Trgovački sud u Zagrebu (Hrvatska) — INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. e.a., protiv LJUBLJANSKE BANKE d.d.

(Predmet C-200/19)

(2019/C 164/34)

Jezik postupka: hrvatski

Sud koji je uputio zahtjev

Trgovački sud u Zagrebu

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., CROATIA osiguranje d.d., REPUBLIKA HRVATSKA, Croatia Airlines d.d., GRAD ZAGREB, HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d., HRVATSKE ŠUME d.o.o., KAPITAL d.o.o. u stečaju, PETROKEMIJA d.d., Đuro Đaković Holding d.d., ENERGOINVEST d.d., TELENERG d.o.o., ENERGOCONTROL d.o.o., UDRUGA POSLODAVACA U ZDRAVSTVU, HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, ZAGREPČANKA-POSLOVNI OBJEKTI d.d., BRODOGRADILIŠTE VIKTOR LENAC d.d., INOVINE d.d., MARAT INŽENJERING d.o.o., GOYA — COMPANY d.o.o., METROPOLIS PLAN d.o.o., Dalekovod d.d., INFRATERRA d.o.o., Citat d.o.o., STAROSTA d.o.o., METALKA METALCOM d.o.o., I.Š., B.C., Z.N., D.G., M.R., A.T.

Tuženik: LJUBLJANSKA BANKA d.d.

Prethodna pitanja

Ako se uzme u obzir da tuženik nije sudjelovao u dogovorima s ostalim suvlasnicima niti pristao na dogovoreno, treba li članak 7. st. 1. Uredbe tumačiti na način da se ugovornom obvezom smatra i obveza tuženika koja je propisana zakonom, ali na način da visinu, vrijeme dospijeća i ostale pojedinosti uređuju suglasno vlasnici natpolovične većine suvlasničkih udjela zgrade?

Treba li se članak 7. st. 2. Uredbe tumačiti na način da se neispunjenje obveze propisane zakonom prema ostalim suvlasnicima zgrade čije se ispunjenje može zahtijevati sudskim putem smatra deliktom ili kvazideliktom, a pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da bi zbog neizvršavanja zakonske obveze tuženika mogla nastati i daljnja šteta (osim manjka novca u pričuvi) kako ostalim suvlasnicima, tako i trećim osobama?

Ako se uzme u obzir da je u ovom postupku utužena obveza koja proizlazi iz činjenice da je tuženik vlasnik poslovnih prostora u kojima posluje, odnosno prostora u kojima se nalazi poslovnica tuženika, treba li članak 7. st. 5. Uredbe tumačiti na način da je spor nastao iz poslovanja podružnice, predstavništva ili druge poslovne jedinice?

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/32

Žalba koju su 1. ožujka 2019. podnijeli Ryanair DAC, prije Ryanair Ltd, Airport Marketing Services Ltd protiv presude Općeg suda (šesto prošireno vijeće) od 13. prosinca 2018. u predmetu T-111/15: Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije

(predmet C- 202/19 P)

(2019/C 164/35)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Ryanair DAC, prije Ryanair Ltd, Airport Marketing Services Ltd (zastupnici: E. Vahida, avocat, I.-G. Metaxas-Maranghidis, Δικηγόρος, G. Berrisch, Rechtsanwalt, B. Byrne, Solicitor)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

—	ukine presudu Općeg suda od 13. prosinca 2018. u predmetu T-111/15; i

—	poništi članak 1. stavak 2., članak 2. stavak 4., članke 3., 4. i 5. Odluke Komisije (EU) 2015/1226 (1) od 23. srpnja 2014. o državnoj potpori SA.33963 (2012/C) (ex 2012/NN), ili podredno, vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje; i u svakom slučaju

—	naloži Komisiji da žaliteljima plati troškove ove žalbe i postupka u predmetu T-111/15 pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji tvrde da pobijanu presudu treba ukinuti iz sljedećih razloga.

Kao prvo, Opći sud pogrešno je primijenio članak 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i pravâ obrane žaliteljâ u postupku pred Komisijom. Opći sud je počinio pogrešku time što je: napravio razliku između posebnih prava iz članka 41. stavka 2. Povelje i općeg prava na dobru upravu iz članka 41. stavka 1. Povelje; utvrdio da se prava iz članka 41. stavka 2. Povelje ne primjenjuju na istrage o državnim potporama; utvrdio da postoji sukob između članka 41. stavaka 1. i 2. Povelje te članaka 107. i 108. UFEU-a; i time što je utvrdio da se žalitelji mogu smatrati samo izvorom informacija u istrazi.

Kao drugo, Opći sud je povrijedio članak 107. stavak 1. UFEU-a pogrešno tumačeći pojam prednost. Opći sud je pogriješio time što je: zaključio da ne postoji hijerarhija metodologija za primjenu testa subjekta u tržišnom gospodarstvu (u daljnjem tekstu: STG) između usporedne analize i drugih metoda; utvrdio da je Komisija bila ovlaštena odstupiti od usporedne analize i odbiti usporedne dokaze koje su žalitelji podnijeli; i time što je zaključio da pri primjeni dodatnog testa profitabilnosti nije nužno da se Komisija uvjeri da očekivani dodatni troškovi i očekivani dodatni nezrakoplovni prihodi odražavaju kako bi STG upravljao zračnom lukom.

Kao treće, Opći sud je pogrešno procijenio pripisivost države time što: je naveo da nije potrebno utvrditi je li zajednički upravitelj zračne luke „SMAC” javno poduzeće; za razlikovanje samostalnosti i pripisivosti nije primijenio Stardust Marine pokazatelje i time što nije pružio dostatno obrazloženje.

(1) Odluka Komisije (EU) 2015/1226 od 23. srpnja 2014. o državnoj potpori SA.33963 (2012/C) (ex 2012/NN) koju je provela Francuska u korist Trgovačke i industrijske komore Angoulêmea te društava SNC-Lavalin, Ryanair i Airport Marketing Services (priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 5080) (SL 2015., L 201, str. 48.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/33

Žalba koju je 1. ožujka 2019. podnio Ryanair DAC, prije Ryanair Ltd, Airport Marketing Services Ltd protiv presude Općeg suda (šesto prošireno vijeće) od 13. prosinca 2018. u predmetu T-165/15: Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije

(predmet C-203/19 P)

(2019/C 164/36)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

—	ukine presudu Općeg suda od 13. prosinca 2018. u predmetu T-165/15; i

—

poništi članak 1. stavak 1., članak 1. stavak 2. i (u mjeri u kojoj se oni odnose na članak 1. stavak 1. i članak 1. stavak 2.) članke 3., 4. i 5. Komisijine Odluke (EU) 2015/1227 (1) od 23. srpnja 2014. o državnoj potpori SA.22614 (C 53/07), ili podredno, vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje; i u svakom slučaju

—	naloži Komisiji da žaliteljima plati troškove ove žalbe i postupka u predmetu T-165/15 pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji tvrde da pobijanu presudu treba ukinuti iz sljedećih razloga.

(1) Odluka Komisije (EU) 2015/1227 od 23. srpnja 2014. o državnoj potpori SA.22614 (C 53/07) koju je provela Francuska u korist Trgovačke i industrijske komore Pau-Béarn te društava Ryanair, Airport Marketing Services i Transavia (priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 5085) (SL 2015., L 201, str. 109.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/34

Žalba koju je 1. ožujka 2019. podnijelo društvo Ryanair DAC, ranije Ryanair Ltd, Airport Marketing Services Ltd protiv presude Općeg suda (šesto prošireno vijeće) od 13. prosinca 2018. u predmetu T-53/16: Ryanair and Airport Marketing Services protiv Komisije

(predmet C-204/19 P)

(2019/C 164/37)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Ryanair DAC, ranije Ryanair Ltd, Airport Marketing Services Ltd (zastupnik: E. Vahida, avocat, I.-G. Metaxas-Maranghidis, Δικηγόρος, G. Berrisch, Rechtsanwalt, B. Byrne, Solicitor)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Vijeće Europske unije

Zahtjevi

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

—	ukine presudu Općeg suda od 13. prosinca 2018. u predmetu T-53/16; i

—	poništi članke 1., 4., 5. i 6. Odluke Komisije (EU) 2016/633 (1) od 23. srpnja 2014. o državnoj potpori SA.33961 (2012/C) (ex 2012/NN) ili podredno, vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje; a u svakom slučaju

—	Komisiji naloži snošenje troškova žaliteljâ ove žalbe i postupka u predmetu T-53/16 pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji ističu da pobijanu presudu treba ukinuti na temelju sljedećih razloga.

Kao prvo, Opći sud pogrešno je primijenio članak 41. Povelje EU o temeljnim pravima i prava na obranu žaliteljâ u postupku pred Komisijom. Opći sud: pogriješio je praveći razliku između posebnih prava iz članka 41. stavka 2. Povelje i općeg prava na dobru upravu predviđenog člankom 41. stavkom 1. Povelje; pogriješio je utvrdivši da se prava iz članka 41. stavka 2. Povelje ne primjenjuju na istrage u vezi s državnim potporama; pogriješio je utvrdivši da postoji sukob između članka 41. stavaka 1. i 2. Povelje i članaka 107. i 108. UFEU-a; i pogriješio je utvrdivši da bi se žalitelji mogli samo smatrati izvorom informacija u istrazi.

Kao drugo, Opći sud povrijedio je članak 107. stavak 1. UFEU-a jer je pogrešno protumačio pojam prednost. Opći sud: pogriješio je zaključivši da nema hijerarhije u metodologijama za primjenu testa subjekta u tržišnom gospodarstvu između usporedne analize i drugih metoda; pogriješio je utvrdivši da je Komisija bila ovlaštena odstupiti od usporedne analize i odbiti usporedne dokaze koje su žalitelji podnijeli; pogriješio je zaključivši da nije nužno da se Komisija, prilikom primjene testa inkrementalne profitabilnosti, uvjeri da očekivani inkrementalni troškovi i očekivani nezrakoplovni prihodi odražavaju kako bi subjekt u tržišnom gospodarstvu upravljao zračnom lukom; i pogriješio je utvrdivši da je smanjena profitabilnost, a ne nepostojanje profitabilnosti, dovoljna za utvrđivanje postojanja potpore.

Kao treće, Opći sud je pogriješio u svojoj ocjeni pripisivosti državi zato što: je smatrao da je upravitelj zračne luke — „SMAN” — „državno tijelo”; nije primijenio pokazatelje iz predmeta Stardust Marine; i nije u dovoljnoj mjeri obrazložio razloge za to. Opći Sud je također pogriješio jer je pogrešno potvrdio da su odluke privatnog društva VTAN pripisive državi.

(1) Odluka Komisije (EU) 2016/633 od 23. srpnja 2014. o državnoj potpori SA.33961 (2012/C) (ex 2012/NN) koju je provela Francuska u korist Trgovačke i industrijske komore Nîmes — Uzès — Le Vigan, društava Veolia Transport Aéroport de Nîmes, Ryanair Limited i Airport Marketing Services Limited (priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 5078) (SL 2016., L 113, str. 32.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/36

Žalba koju je 1. ožujka 2019. podnio Ryanair DAC, prije Ryanair Ltd, Airport Marketing Services Ltd protiv presude Općeg suda (šesto prošireno vijeće) od 13. prosinca 2018. u predmetu T-165/16: Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije

(predmet C-205/19 P)

(2019/C 164/38)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Vijeće Europske unije

Zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

—	ukine presudu Općeg suda od 13. prosinca 2018. u predmetu T-165/16; i

—	poništi članak 1. stavak 4. i članke 2. do 4. Odluke Komisije (EU) 2016/287 (1) od 15. listopada 2014. o državnoj potpori SA.26500 — 2012/C (ex 2011/NN, ex CP 227/2008), ili podredno, vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje; i u svakom slučaju

—	naloži Komisiji da žaliteljima plati troškove ove žalbe i postupka u predmetu T-165/16 pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji tvrde da pobijanu presudu treba ukinuti iz sljedećih razloga.

(1) Odluka Komisije (EU) 2016/287 od 15. listopada 2014. o državnoj potpori SA.26500 (2012/C) (ex 2011/NN, ex CP 227/2008) koju je Njemačka odobrila trgovačkim društvima Flughafen Altenburg-Nobitz GmbH i Ryanair Ltd. (priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 7369) (SL 2016., L 59, p. 22.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/37

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. ožujka 2019. uputio Conseil d'État (Francuska) — Ministre de l'Agriculture et de l'Alimentation protiv Compagnie des pêches de Saint-Malo

(predmet C-212/19)

(2019/C 164/39)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ministre de l'Agriculture et de l'Alimentation

Tuženik: Compagnie des pêches de Saint-Malo

Prethodna pitanja

Treba li Odluku Komisije od 14. srpnja 2004. (1) tumačiti na način da se njome proglašavaju nespojivima sa zajedničkim tržištem samo olakšice na doprinose poslodavca jer olakšice na doprinose zaposlenika ne pogoduju poduzetnicima te stoga ne mogu biti obuhvaćene područjem primjene članka 107. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ili na način da se njome proglašavaju nespojivima i olakšice na doprinose zaposlenika?

Ako Sud presudi da Odluku Komisije treba tumačiti na način da se njome proglašavaju nespojivima i olakšice na doprinose zaposlenika, treba li smatrati da je poduzetnik primio sve te olakšice ili samo njihov dio? U potonjem slučaju, kako treba procijeniti taj dio? Je li država članica dotičnim zaposlenicima dužna naložiti povrat cijele potpore koji su primili ili njezina dijela?

(1) Odluka Komisije od 14. srpnja 2004. o određenim mjerama potpore koje provodi Francuska u korist akvakulturnih uzgajivača i ribara (2005/239/EZ) (SL 2005., L 74, str.49.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/38

Tužba podnesena 7. ožujka 2019. — Europska komisija protiv Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske

(predmet C-213/19)

(2019/C 164/40)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Flynn, F. Clotuche-Duvieusart, agenti)

Tuženik: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

proglasi da:

time što u račune nije unijela točne iznose carina i učinila dostupnim točan iznos tradicionalnih vlastitih sredstava i vlastitih sredstava koja se temelje na PDV-u u pogledu određenog uvoza tekstila i obuće iz Narodne Republike Kine, Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske nije ispunila svoje obveze iz članaka 2. i 8. Odluke Vijeća 2014/335 (1), članaka 2. i 8. Odluke Vijeća 2007/436 (2), članaka 2., 6., 9., 10., 12. i 13. Uredbe Vijeća 609/2014 (3), članaka 2., 6., 9., 10., 11. i 17. Uredbe Vijeća 1150/2000 (4), članka 2. Uredbe Vijeća 1553/89 (5), kao i članka 105. stavka 3. Uredbe Vijeća 952/2013 (6), i članka 220. stavka 1. Uredbe Vijeća 2913/92 (7);

kao posljedica njezinog neispunjavanja obveza iz članka 4. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji, članka 325. i članka 310. stavka 6. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, članaka 3. i 46. Uredbe 952/2013, članka 13. Uredbe Vijeća 2913/92, članka 248. stavka 1. Uredbe Komisije 2454/93 (8), članka 244. Provedbene uredbe Komisije 2015/2447 (9) i članka 2. stavka 1. točaka (b) i (d), članka 83., članaka 85. do 87. te članka 143. stavka 1. točke (d) i stavka 2. Direktive Vijeća 2006/112/EZ (10);

odgovarajući gubitci tradicionalnih vlastitih sredstava koje treba staviti na raspolaganje proračunu Unije (umanjeni za troškove prikupljanja) iznose:

496 025 324,30 eura u 2017. (do uključujući 11. listopada 2017.);

—	646 809 443,80 eura u 2016.;

—	535 290 329,16 eura u 2015.;

—	480 098 912,45 eura u 2014.;

—	325 230 822,55 eura u 2013.;

—	173 404 943,81 eura u 2012.;

—	22 777 312,79 eura u 2011.

time što to nije dostavila potpune informacije koje su zatražile Komisijine službe potrebne za utvrđivanje iznosa gubitaka TVS-a, i time što nije, kako je to bilo zatraženo, dostavila sadržaj pravne procjene pravnog odjela Poreznog i carinskog ureda Njezina Veličanstva (HMRC) ili obrazloženje odluke koja je dovela do ukidanja utvrđenih carinskih dugova, Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske nije ispunila svoje obveze iz članka 4. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji i članka 2. stavka 2. i članka 2. stavka 3. točke (d) Uredbe Vijeća 608/2014 (11); i

—	naloži Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Unatoč ponovljenim OLAF-ovim i Komisijinim upozorenjima o opasnosti od prijevare, Ujedinjena Kraljevina nije u carinskoj kontroli uspostavila pristupe koji se temelje na procjeni rizika kako bi se spriječilo puštanje u slobodni promet podcijenjene robe u Uniji (osobito, obuća i tekstil izvezeni iz Narodne Republike Kine) do 12. listopada 2017. Zbog tog nedjelovanja uslijed ponovljenih upozorenja, Ujedinjena Kraljevina nije poduzela mjere koje se temelje na procjeni rizika propisane zakonodavstvom Unije o carinama i vlastitim sredstvima. To nepoduzimanje odgovarajućih mjera također je utjecalo na pravilnu primjenu pravila Unije o PDV-u. Izrazito veliki gubitci za Unijin proračun uzrokovani su povredom prava Unije koju je počinila Ujedinjena Kraljevina te posljedičnim razinama uvoza podcijenjene robe u tu državu članicu. Budući da Ujedinjena Kraljevina nije slijedila Komisijine preporuke, za razliku od drugih država članica, ona je privukla više podcijenjene trgovine. Ti iznimno veliki gubici također su drastično utjecali na pravednu podjelu tereta među državama članicama jer su morali biti nadoknađeni odgovarajuće većim doprinosima iz BND-a u proračun Unije drugih država članica.

(1) Odluka Vijeća od 26. svibnja 2014. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije (2014/335/EU, Euratom) (SL 2014., L 168, str. 105.)

(2) Odluka Vijeća od 7. lipnja 2007. o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica (2007/436/EC, Euratom) (SL 2007., L 163, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 15., str. 141.)

(3) Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 609/2014 od 26. svibnja 2014. o metodama i postupku za stavljanje na raspolaganje tradicionalnih vlastitih sredstava i vlastitih sredstava koja se temelje na PDV-u i BND-u te o mjerama za zadovoljavanje potreba za gotovinom (preinačeno) (SL 2014., L 168, str. 39.)

(4) Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 1150/2000 od 22. svibnja 2000. o provedbi Odluke br. 94/728/EZ, Euratom o sustavu vlastitih sredstava Zajednica (SL 2000., L 130, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 1., str. 12.)

(5) Uredba Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1553/89 od 29. svibnja 1989. o konačnom jedinstvenom režimu ubiranja vlastitih sredstava koja proizlaze iz poreza na dodanu vrijednost (SL 1989., L 155, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 2., str. 24.)

(6) Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL 2013., L 269, str. 1.)

(7) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1992., L 302, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.)

(8) Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1993., L 253, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 1., str. 3.)

(9) Provedbena Uredba Komisije (EU) 2015/2447 od 24. studenoga 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije (SL 2015., L 343, str. 558.)

(10) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

(11) Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 608/2014 od 26. svibnja 2014. o utvrđivanju provedbenih mjera za sustav vlastitih sredstava Europske unije (SL 2014., L 168, str. 29.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/39

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 8. ožujka 2019. uputio Korkein hallinto-oikeus (Finska) — Veronsaajien oikeudenvalvontayksikkö

(predmet C-215/19)

(2019/C 164/41)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Korkein hallinto-oikeus

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Veronsaajien oikeudenvalvontayksikkö

Druga stranka u postupku: A Oy

Prethodna pitanja

Treba li članke 13.b i 31.a Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011 (1) od 15. ožujka 2011. o utvrđivanju provedbenih mjera za Direktivu 2006/112/EZ (2) o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, kako je izmijenjena Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 1042/2013 (3) od 7. listopada 2013. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 282/2011 o mjestu isporuke usluga, tumačiti na način da se usluge podatkovnog centra poput onih iz glavnog postupka, kojima trgovac svojim klijentima nudi ormariće za smještanje poslužiteljâ, zajedno s dodatnim uslugama, smatraju iznajmljivanjem nepokretne imovine?

U slučaju niječnog odgovora na prvo prethodno pitanje: treba li članak 47. Direktive 2006/112/EZ o PDV-u i članak 31.a prethodno navedene provedbene uredbe ipak tumačiti na način da se usluga podatkovnog centra poput one iz glavnog postupka smatra uslugom povezanom s nepokretnom imovinom, čije je mjesto isporuke mjesto gdje se nalazi nepokretna imovina?

(1) SL L 2011, L 77, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 375.).

(2) SL L 2006, L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.).

(3) SL L 2013. L 284, str. 1.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/40

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. ožujka 2019. uputio cour du travail de Liège (Belgija) — B. protiv Centre public d'action sociale de Liège (CPAS)

(predmet C-233/19)

(2019/C 164/42)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour du travail de Liège

Stranke glavnog postupka

Žaliteljica: B.

Druga stranka u postupku: Centre public d'action sociale de Liège (CPAS)

Prethodno pitanje

Treba li članke 5. i 13. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (1), u vezi s člankom 19. stavkom 2. i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, te članak 14. stavak 1. točku (b) te direktive, u vezi s presudom C-562/13 koju je 18. prosinca 2014. donijelo veliko vijeće Suda Europske unije, tumačiti na način da se njima priznaje suspenzivan učinak pravnom lijeku protiv odluke kojom se državljaninu treće zemlje koji boluje od teške bolesti nalaže napuštanje državnog područja države članice kada podnositelj pravnog lijeka tvrdi da bi ga izvršenje te odluke moglo izložiti ozbiljnoj opasnosti od teškog i nepovratnog pogoršanja njegova zdravstvenog stanja,

—	a da pritom nije potrebno razmotriti pravni lijek jer je sâmo njegovo podnošenje dovoljno da se odgodi izvršenje odluke kojom se nalaže napuštanje državnog područja,

—	ili je potrebno provesti ograničen nadzor u vezi s postojanjem prigovora koji je moguće braniti odnosno nepostojanjem razloga nedopuštenosti ili očite neosnovanosti pravnog lijeka pred Conseilem du contentieux des étrangers [(Vijeće za sporove u vezi sa strancima)],

—	ili pak radni sudovi trebaju provesti puni i potpuni nadzor kako bi se utvrdilo bi li izvršenje te odluke uistinu moglo izložiti podnositelja pravnog lijeka ozbiljnoj opasnosti od teškog i nepovratnog pogoršanja njegova zdravstvenog stanja?

(1) SL 2008., L 348, str. 98. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/42

Presuda Općeg suda od 28. ožujka 2019. — Pometon protiv Komisije

(predmet T-433/16) (1)

(„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Europsko tržište metalnog čeličnog abraziva - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Ugovora o EGP-u - Usklađivanje cijena na cijelom području EGP-a - ‚Hibridni’postupak s vremenskim pomakom - Pretpostavka nedužnosti - Načelo nepristranosti - Povelja o temeljnim pravima - Dokaz povrede - Jedinstvena i trajna povreda - Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj - Trajanje povrede - Novčana kazna - Iznimna prilagodba osnovnog iznosa - Obveza obrazlaganja - Proporcionalnost - Jednako postupanje - Neograničena nadležnost”)

(2019/C 164/43)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: Pometon SpA (Maerne di Martellago, Italija) (zastupnici: E. Fabrizi, V. Veneziano i A. Molinaro, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Rossi i B. Mongin, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Komisije C (2016) 3121final od 25. svibnja 2016. u vezi s postupkom primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet AT.39792 — Čelični abrazivi).

Izreka

1.	Poništava se članak 2. Odluke Komisije C(2016) 3121 final od 25. svibnja 2016. u vezi s postupkom primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet AT.39792 — Čelični abrazivi).

2.	Iznos novčane kazne izrečene društvu Pometon SpA utvrđuje se u iznosu od 3 873 375 eura.

3.	Tužba se odbija u preostalom dijelu.

4.	Svaka stranka snosi vlastite troškove.

(1) SL C 371, 10. 10. 2016.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/43

Presuda Općeg suda od 20. ožujka 2019. — Hércules Club de Fútbol protiv Komisije

(predmet T-766/16) (1)

(„Državne potpore - Potpore koje je Španjolska dodijelila u korist nekoliko profesionalnih nogometnih klubova - Jamstvo - Odluka kojom su potpore proglašene nespojivima s unutarnjim tržištem - Prednost - Obveza obrazlaganja”)

(2019/C 164/44)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Hércules Club de Fútbol, SAD (Alicante, Španjolska) (zastupnici: S. Rating i Y. Martínez Mata, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: G. Luengo, B. Stromsky i P. Němečková, agenti)

Intervenijent u potporu tužitelju: Kraljevina Španjolska (zastupnici: u početku A. Gavela Llopis i M.J. García-Valdecasas Dorrego, a zatim M.J. García-Valdecasas Dorrego, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Komisije (EU) 2017/365 od 4. srpnja 2016. o državnoj potpori SA.36387 (2013/C) (ex 2013/NN) (ex 2013/CP) koju je provela Španjolska u korist Valencia Club de Fútbol, SAD, Hércules Club de Fútbol, SAD i Elche Club de Fútbol, SAD (SL 2017., L 55, str. 12.).

Izreka

Poništava se Odluka Komisije (EU) 2017/365 od 4. srpnja 2016. o državnoj potpori SA.36387 (2013/C) (ex 2013/NN) (ex 2013/CP) koju je provela Španjolska u korist Valencia Club de Fútbol, SAD, Hércules Club de Fútbol, SAD i Elche Club de Fútbol, SAD u dijelu u kojem se odnosi na Hércules Club de Fútbol, SAD.

2.	Europska komisija snosit će vlastite troškove kao i troškove Hércules Club de Fútbol.

3.	Kraljevina Španjolska snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 6, 9. 1. 2017.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/43

Presuda Općeg suda od 26. ožujka 2019. — Boshab i dr. protiv Vijeća

(predmet T-582/17) (1)

(„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s obzirom na stanje u Demokratskoj Republici Kongo - Popis osoba i subjekata na koje se primjenjuje zamrzavanje sredstava i gospodarskih izvora te zabrana ulaska i provoza - Uvrštenje imena tužiteljâ na popis - Prava obrane - Pravo na saslušanje - Obveza obrazlaganja - Očita pogreška u ocjeni - Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu”)

(2019/C 164/45)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Évariste Boshab (Kinshasa, Demokratska Republika Kongo) i 7 drugih tužitelja čija su imena navedena u prilogu presudi (zastupnici: u početku P. Chansay Wilmotte, A. Kalambay Ndaya i P. Okito Omole, zatim T. Bontinck, M. Forgeois, P. De Wolf i A. Guillerme, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: u početku M. Veiga i B. Driessen, zatim B. Driessen i J.-P. Hix, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2017/904 od 29. svibnja 2017. o provedbi članka 9. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1183/2005 o uvođenju određenih posebnih mjera ograničavanja usmjerenih protiv osoba koje krše embargo na oružje u odnosu na Demokratsku Republiku Kongo (SL 2017., L 138 I, str. 1.) i Provedbene odluke Vijeća (ZVSP) 2017/905 od 29. svibnja 2017. o provedbi Odluke 2010/788/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Republike Konga (SL 2017., L 138 I, str. 6.), u dijelu u kojem se ti akti odnose na tužitelje.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Évaristeu Boshabu i drugim tužiteljima čija se imena nalaze u prilogu nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 374, 6. 11. 2017.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/44

Presuda Općeg suda od 26. ožujka 2019. — Clestra Hauserman protiv Parlamenta

(predmet T-725/17) (1)

(„Javna nabava radova - Postupak javne nabave - Radovi koji se odnose na ‚klizna pregradna vrata’ projekta proširenja i obnove zgrade Konrad Adenauer Europskog parlamenta u Luxembourgu - Odbijanje ponuditeljeve ponude - Dodjela ugovora drugom ponuditelju - Obveza obrazlaganja - Izuzetno niska ponuda - Očita pogreška u ocjeni - Izvanugovorna odgovornost”)

(2019/C 164/46)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Clestra Hauserman (Illkirch Graffenstaden, Francuska) (zastupnik: J. Gehin, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: V. Naglič i B. Schäfer, agenti)

Predmet

S jedna strane, zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje odluke Parlamenta od 24. kolovoza 2017. donesene u okviru postupka javne nabave INLO-D-UPIL-T-16-AO8 koji se odnosi na seriju br. 55, pod nazivom „Klizna pregradna vrata” u sklopu projekta proširenja i obnove zgrade Konrad Adenauer Parlamenta u Luxembourgu, kojom je odbijena tužiteljeva ponuda i kojom je ugovor dodijeljen drugom ponuditelju i, s druge strane, zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a kojim se traži naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Clestra Hauserman će, osim vlastitih troškova, snositi i troškove Europskog parlamenta.

(1) SL C 13, 15. 1. 2018.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/45

Presuda Općeg suda od 26. ožujka 2019. — Parfümerie Akzente protiv EUIPO-a (GlamHair)

(predmet T-787/17) (1)

(„Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije GlamHair - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2019/C 164/47)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Parfümerie Akzente GmbH (Pfedelbach, Njemačka) (zastupnici: O. Spieker, A. Schönfleisch i M. Alber, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Walicka, agent)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 25. rujna 2017. (predmet R 82/2017-2), koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka GlamHair kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Parfümerie Akzente GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 32, 29. 1. 2018.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/46

Presuda Općeg suda od 28. ožujka 2019. — Coesia protiv EUIPO-a (Prikaz dviju crvenih nagnutih krivulja)

(predmet T-829/17) (1)

(„Žig Europske unije - Prijava figurativnog žiga Europske unije koji prikazuje dvije kose crvene krivulje - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Obveza obrazlaganja - Članak 75. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 94. Uredbe 2017/1001)”)

(2019/C 164/48)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Coesia SpA (Bologna, Italija) (zastupnik: S. Rizzo, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: L. Rampini, agent)

Predmet

Tužba protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 29. rujna 2017. (predmet R 1272/2017-5), koja se odnosi na prijavu za registraciju figurativnog znaka koji prikazuje dvije crvene nagnute krivulje kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Coesia SpA nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 63, 19. 2. 2018.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/46

Presuda Općeg suda od 26. ožujka 2019. — Deray protiv EUIPO-a — Charles Claire (LILI LA TIGRESSE)

(predmet T-105/18) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije LILI LA TIGRESSE - Raniji verbalni žig Europske unije TIGRESS - Relativni razlog za odbijanje - Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2019/C 164/49)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: André Deray (Bry-sur-Marne, Francuska) (zastupnik: S. Santos Rodríguez, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: P. Sipos i D. Walicka, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Charles Claire LLP (Weybridge Surrey, Ujedinjena Kraljevina)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 13. prosinca 2017. (predmet R 1244/2017-2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društva Charles Claire i A. Derayja.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Andréu Derayju nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 134, 16. 4. 2018.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/47

Presuda Općeg suda od 27. ožujka 2019. — Biernacka-Hoba protiv EUIPO-a — Formata Bogusław Hoba (Formata)

(predmet T-265/18) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Figurativni žig Europske unije Formata - Raniji međunarodni figurativni žig Formata - Relativni razlog ništavosti - Članak 60. stavak 1. točka (a) i članak 8. stavak 1. točke (a) i (b) Uredbe (EU) 2017/1001 - Pravilo 37. Uredbe (EZ) br. 2868/95 (koje je postalo članak 12. Delegirane uredbe (EU) 2018/625) - Pretpostavke koje se odnose na prikaz ranijeg žiga - Pravilo 19. Uredbe br. 2868/95 (koje je postalo članak 7. Delegirane uredbe 2018/625) - Legitimna očekivanja - Naknada troškova zastupanja - Članak 109. Uredbe 2017/1001 i pravilo 94. Uredbe br. 2868/95 (koje je postalo članak 109. Uredbe 2017/1001)”)

(2019/C 164/50)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Ilona Biernacka-Hoba (Aleksandrów Łódzki, Poljska) (zastupnik: R. Rumpel, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Walicka, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Formata Bogusław Hoba (Aleksandrów Łódzki, Poljska)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 13. veljače 2018. (predmet R 2032/2017-4), koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između I. Biernacka-Hobe i društva Formata Bogusław Hoba.

Izreka

Odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 13. veljače 2018. (predmet R 2032/2017 4) poništava se u dijelu u kojem je njome Iloni Biernacka-Hobi naloženo snošenje troškova društva Formata Bogusław Hoba nastalih u postupku za proglašavanje žiga ništavim i u žalbenom postupku te u dijelu u kojem je njome iznos troškova koji I. Biernacka-Hoba treba isplatiti društvu Formata Bogusław Hoba utvrđen u visini od 1 000 eura i mijenja se na način da se I. Biernacka-Hobi ne nalaže snošenje takvog iznosa.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	Svaka će stranka snositi vlastite troškove.

(1) SL C 231, 2. 7. 2018.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/48

Presuda Općeg suda od 28. ožujka 2019. — Julius-K9 protiv EUIPO-a — El Corte Inglés (K9 UNIT)

(predmet T-276/18) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije K9 UNIT - Raniji figurativni žig Europske unije unit - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2019/C 164/51)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Julius-K9 Zrt (Szigetszentmiklós, Mađarska) (zastupnik: G. Jambrik, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Lukošiūtė i H. O’Neill, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: El Corte Inglés, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnik: J.L. Rivas Zurdo, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. veljače 2018. (predmet R1432/2017-2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Hipercor, SA i Julius-K9.

Izreka

1.	Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 22. veljače 2018. (predmet R 1432/2017-2).

2.	EUIPO-u se nalaže snošenje, osim vlastitih, i troškova društva Julius-K9 Zrt.

3.	Društvo El Corte Inglés, SA snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 231, 2. 7. 2018.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/49

Rješenje Općeg suda od 18. ožujka 2019. — SKS Import Export protiv Komisije

(predmet T-239/18) (1)

(„Tužba za poništenje - Slobodno kretanje kapitala - Sprečavanje korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (SPN/FT) - Direktiva (EU) 2015/849 - Delegirana uredba (EU) 2018/212 - Uvrštenje Tunisa na popis visokorizičnih trećih zemalja - Nepostojanje izravnog utjecaja - Nedopuštenost”)

(2019/C 164/52)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Société Kammama Saber (SKS) Import Export (Sousse Jawhara, Tunis) (zastupnik: H. Chelly, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: V. Di Bucci, A. Bouquet i T. Scharf, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje Delegirane uredbe Komisije (EU) 2018/212 od 13. prosinca 2017. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2016/1675 o dopuni Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu dodavanja Šri Lanke, Trinidada i Tobaga i Tunisa u tablicu u točki I. Priloga (SL 2018., L 41, str. 4.).

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Društvu Société Kammana Saber (SKS) Import Export nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 231, 2. 7. 2018.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/50

Rješenje Općeg suda od 15. ožujka 2019. — Silgan Closures i Silgan Holdings protiv Komisije

(predmet T-410/18) (1)

(„Tužba za poništenje - Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište metalne ambalaže - Odluka o pokretanju istrage - Akt koji se ne može pobijati - Nedopuštenost”)

(2019/C 164/53)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelji: Silgan Closures GmbH (München, Njemačka), Silgan Holdings, Inc. (Stamford, Connecticut, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: H. Wollmann, D. Seeliger, R. Grafunder i V. Weiss, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: T. Christoforou, B. Ernst, G. Meessen, C. Vollrath i L. Wildpanner, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje Odluke Komisije C(2018) 2466final od 19. travnja 2018. na temelju koje je Komisija pokrenula postupak primjenom članka 101. UFEU-a u predmetu AT.40522 — Pandora.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Obustavlja se postupak povodom zahtjevâ za intervenciju Savezne Republike Njemačke i Vijeća Europske unije.

3.	Društva Silgan Closures GmbH i Silgan Holdings, Inc., osim vlastitih, snosit će i troškove Europske komisije.

4.	Savezna Republika Njemačka i Vijeće snosit će vlastite troškove u vezi sa zahtjevima za intervenciju.

(1) SL C 285, 13. 8. 2018.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/50

Rješenje Općeg suda od 19. ožujka 2019. — Haba Trading protiv EUIPO-a– Vida (vidaXL)

(predmet T-503/18) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Povlačenje prigovora - Obustava postupka”)

(2019/C 164/54)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Haba Trading BV (Utrecht, Nizozemska) (zastupnici: B. Schneiders i A. Brittner, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: D. Gája i H. O’Neill, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Vida AB (Alvesta, Švedska)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 12. lipnja 2018. (predmet R 190/2016-5), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Vida AB i Haba Trading BV.

Izreka

1.	Obustavlja se postupak povodom tužbe.

2.	Društvu Haba Trading BV nalaže se snošenje vlastitih troškova, kao i troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

(1) SL C 373, 15. 10. 2018.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/51

Rješenje Općeg suda od 13. ožujka 2019. — Comune di Milano protiv Parlamenta i Vijeća

(predmet T-75/19) (1)

(„Ustupanje predmeta”)

(2019/C 164/55)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Comune di Milano (zastupnici: F. Sciaudone, M. Condinanzi i A. Neri, odvjetnici)

Tuženici: Europski parlament (zastupnici: L. Visaggio, I. Anagnostopoulou i A. Tamás, agenti) i Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bauer, F. Florindo Gijón i E. Rebasti, agenti)

Predmet

S jedne strane, zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje Uredbe (EU) 2018/1718 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 726/2004 u pogledu mjesta sjedišta Europske agencije za lijekove (SL 2018., L 291, str. 3.) i, s druge strane, zahtjev kojim se traži da se proglasi nevaljanom odluku koju je Vijeće navodno donijelo 20. studenoga 2017.

Izreka

1.	Opći sud ustupa predmet T-75/19 Sudu kako bi on mogao odlučiti o tužbi.

2.	O zahtjevu Comune di Milano kojim se traži donošenje odluke o ovoj tužbi u ubrzanom postupku, odlučit će se naknadno.

3.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

(1) SL C 112, 25. 3. 2019.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/52

Tužba podnesena 7. siječnja 2019. — CJ protiv Suda Europske unije

(predmet T-1/19)

(2019/C 164/56)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: CJ (zastupnik: V. Kolias, odvjetnik)

Tuženik: Sud Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

propust tuženika da anonimizira postupovne dokumente u kojima se tužitelj navodi poimence te koje su Opći sud i bivši Službenički sud objavili na internetu proglasi protivnim Ugovorima, podredno da protivnim Ugovorima proglasi njegov propust da nominalne verzije takvih dokumenata učini nedostupnima pružateljima usluga internetskog pretraživanja;

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvim tužbenim razlogom, koji se temelji na povredi članka 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, posebno se navodi da:

—	je tužitelj podnio tužbe protiv svojeg bivšeg poslodavca pred bivšim Službeničkim sudom i Općim sudom;

—	su postupovni dokumenti o tim tužbama bili objavljeni uz navođenje tužiteljeva imena i da su dostupni pružateljima usluga internetskog pretraživanja poput Googlea;

—	pristup takvim pružateljima usluga internetskog pretraživanja bilo kojem korisniku Interneta u svijetu, uključujući trenutačnim i bilo kojim potencijalnim poslodavcima, olakšava profiliranje tužitelja;

—	iz takvog profiliranja proizlazi opasnost diskriminacije tužitelja;

—	je Sud Europske unije odlučio automatski anonimizirati objavljene postupovne dokumente za sve zahtjeve za prethodnu odluku koji se odnose na fizičke osobe i koji su zaprimljeni nakon 1. srpnja 2018.;

—	anonimizacija objavljenih postupovnih dokumenata za bilo koju drugu vrstu tužbi u skladu s Ugovorima ovisi o apsolutnoj diskreciji sudskih tijela Europske unije,

—	se fizičke osobe navedene u zahtjevima za prethodnu odluku koji su podneseni Sudu nakon 1. srpnja 2018. i tužitelj ne tretiraju jednako.

Drugim tužbenim razlogom, koji se temelji na tvrdnji da je Opći sud povrijedio članak 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, posebno se navodi da:

—	je svrha objavljivanja postupovnih dokumenata, riječima Suda, „jamčiti obaviještenost građana i njihovo pravo na javnu raspravu”;

—	za postizanje te svrhe nije potrebno objavljivati verzije postupovnih dokumenata koji tužitelja poimence spominju ili, podredno, takve verzije učiniti dostupnima pružateljima usluga internetskog pretraživanja poput Googlea;

—	se propustom Općeg suda da okonča takvu praksu povređuju članak 4. stavak 1. točka (c) i članak 5. točka (a) Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (1), podredno članak 4. stavak 1. točka (c) i članak 5. točka (a) Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća. (2)

(1) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL 2001., L 8, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 34., str. 6.)

(2) Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ ( SL 2018., L 295, str. 39.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/53

Tužba podnesena 1. ožujka 2019. — Bulgarian Energy Holding i dr. protiv Komisije

(predmet T-136/19)

(2019/C 164/57)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Bulgarian Energy Holding EAD (Sofija, Bugarska), Bulgartransgaz EAD (Sofija), Bulgargaz EAD (Sofija) (zastupnici: K. Struckmann, odvjetnik, M. Powell i A. Kadri, Solicitors)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	odredi mjere upravljanja postupkom ili mjere izvođenja dokaza navedene u odjeljku 3.6. tužbe ili bilo koje druge takve mjere koje Opći sud smatra potrebnima;

—	u cijelosti ili djelomično poništi Odluku Komisije C(2018) 8806final od 17. prosinca 2018. o postupku na temelju članka 102. UFEU-a (AT.39849 — BEH Gas);

—	ukine ili smanji visinu izrečene novčane kazne;

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu sedam tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog temelji se na tvrdnji da je tuženik počinio bitne povrede postupka čime je povrijedio prava obrane tužiteljâ.

2.	Drugi tužbeni razlog temelji se na tvrdnji da su prilikom definiranja tržišta počinjene povrede koje se tiču prava i činjenica te je propušteno provesti analizu tržišta i navesti odgovarajuće razloge.

3.	Treći tužbeni razlog temelji se na tvrdnji da su prilikom utvrđenja iz pobijane odluke da su Bulgargaz EAD kao jedan od tužiteljâ, odnosno tužitelji zajedno, imali dominantan položaj na tržištu usluga vezanih uz kapacitete, počinjene pogreške koje se tiču prava i pogreške u ocjeni činjenica.

4.	Četvrti tužbeni razlog temelji se na tvrdnji da se pobijanom odlukom krše Ugovori Europske unije time što se njome nije u dovoljnoj mjeri utvrdilo da ponašanje koje je u njoj opisano predstavlja povredu članka 102. UFEU-a, s obzirom na pogreške u njezinoj primjeni prava i ocjeni činjenica.

5.	Peti tužbeni razlog temelji se na tvrdnji da su prilikom utvrđenja iz pobijane odluke u pogledu trajanja navodne povrede počinjene pogreške koje se tiču prava i pogreške u ocjeni činjenica.

6.	Šesti tužbeni razlog temelji se na tvrdnji da su se donošenjem odluke u skladu s člankom 7. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. (1) prekršili Ugovori EU-a.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da novčanu kaznu treba ukinuti ili smanjiti s obzirom na to da pobijana odluka nije u skladu s tuženikovim smjernicama o načinu izračuna novčane kazne ili, alternativno, izvršenjem neograničene nadležnosti Suda u skladu s člankom 261. UFEU-a jer je novčana kazna u svakom slučaju nerazmjerna sankcioniranom ponašanju.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ u (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/55

Tužba podnesena 7. ožujka 2019. — PKK protiv Vijeća

(predmet T-148/19)

(2019/C 164/58)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Kurdistanska radnička stranka (PKK) (zastupnici: A. van Eik and T. Buruma, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/25 od 8. siječnja 2019. (1) u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja (s obzirom na to da tužitelj osporava da su Kadek i Kongra Gel njegovi drugi nazivi);

—	podredno, odredi manje otegotnu mjeru od daljnjeg zadržavanja na popisu terorističkih organizacija Europske Unije;

—	naloži tuženiku snošenje troškova s kamatom.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Odluka Vijeća 2019/25 ništetna u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja jer tužitelj nije mogao biti okvalificiran kao teroristička organizacija kako je to definirano u članku 1. stavku 3. Zajedničkog stajališta Vijeća 2001/931/ZVSP od 27. prosinca 2001. (2)

Tuženik nije uspio utvrditi da je tužitelj strukturirana skupina koja zajednički djeluje radi izvršenja terorističkih napada. Štoviše, većina djela navedenih u obrazloženju ne može se pripisati tužitelju, nisu uključena u ograničeni popis djela iz članka 1. stavka 3. Zajedničkog stajališta Vijeća 2001/931/ZVSP i/ili ne mogu ozbiljno naštetiti državi. Konačno, tužiteljev cilj nije bio „teroristički cilj” kako je to definirano u članku 1. stavku 3. Zajedničkog stajališta Vijeća 2001/931/ZVSP. Osobito, ovaj cilj mora se razmotriti s obzirom na oružani sukob za samoodređenje.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Odluka Vijeća 2019/25 ništetna u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja jer nadležno tijelo, kako se to zahtijeva člankom 1. stavkom 4. Zajedničkog stajališta Vijeća 2001/931/ZVSP, nije donijelo nikakvu odluku.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Odluka Vijeća 2019/25 ništetna u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja jer tuženik nije proveo odgovarajuću reviziju kako je to propisano člankom 1. stavkom 6. Zajedničkog stajališta Vijeća 2001/931/ZVSP.

Obrazloženje nije pokazalo da je provedena odgovarajuća revizija na nacionalnoj razini i od strane samog tuženika. Ne uzimaju se u obzir informacije koje je tužitelj dostavio u prethodnim postupcima u vezi s mirovnim procesom, borbom protiv ISIL-a i autokratskim razvojem događaja u Turskoj.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Odluka Vijeća 2019/25 ništetna u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja jer odluka nije u skladu sa zahtjevima proporcionalnosti i supsidijarnosti. Osobito, kurdska dijaspora nerazmjerno je povrijeđena popisom.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Odluka Vijeća 2019/25 ništetna u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja jer se njome ne poštuje obveza obrazlaganja u skladu s člankom 296. UFEU-a.

Opći sud je u svojoj presudi od 15. studenoga 2018., PKK/Vijeće (T-316/14, EU:T:2018:788) došao do sličnog zaključka na temelju istog obrazloženja.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Odluka Vijeća 2019/25 ništetna u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja jer su njome povrijeđena tužiteljeva prava obrane i njegovo pravo na djelotvornu sudsku zaštitu.

Osobito, tuženik je zanemario presudu od 15. studenoga 2018., PKK/Vijeće (T 316/14, EU:T:2018:788) i postupke koji su do nje doveli.

(1) Odluka Vijeća (ZVSP) 2019/25 od 8. siječnja 2019. o izmjeni i ažuriranju popisa osoba, skupina i subjekata na koje se primjenjuju članci 2., 3. i 4. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Odluke (ZVSP) 2018/1084 (SL 2019., L 6, str. 6.)

(2) Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931/ZVSP od 27. prosinca 2001. o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma (SL 2001., L 344, str. 93.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/56

Tužba podnesena 14. ožujka 2019. — Mersinis protiv ESMA-e

(predmet T-163/19)

(2019/C 164/59)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Michail Mersinis (Atena, Grčka) (zastupnik: P. Pafitis, odvjetnik)

Tuženik: Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi tuženikovu odluku od 23. svibnja 2018. da tužitelja ne odabere za mjesto višeg pravnog službenika u odnosu na slobodno radno mjesto ESMA/2017/VAC19/AD7.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji nezakonitog sastava povjerenstva za odabir.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji postojanja pristranosti u korist kandidata odabranog za radno mjesto u pitanju.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/57

Tužba podnesena 14. ožujka 2019. — AQ protiv eu-LISA-e

(predmet T-164/19)

(2019/C 164/60)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: AQ (zastupnici: L. Levi i N. Flandin, odvjetnici)

Tuženik: Europska agencija za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku eu-LISA-e od 8. svibnja 2018. o otkazu tužiteljeva ugovora o radu u eu-LISA-i bez poštovanja otkaznog roka zajedno s, ako je to potrebno, odlukom eu-LISA-e od 4. prosinca 2018. kojom se odbija tužiteljeva žalba;

—	tuženiku naloži da tužitelju naknadi štetu;

—	tuženiku naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na postupovnoj nepravilnosti i povredi pravâ na obranu, osobito prava na saslušanje.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 16. i 48. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi dužne pažnje.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 31. i 34. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

6.	Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na zlouporabi ovlasti.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/58

Tužba podnesena 14. ožujka 2019. — Bronckers protiv Komisije

(predmet T-166/19)

(2019/C 164/61)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Marco Bronckers (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: P. Kreijger, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Komisije od 10. siječnja 2019. u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 (1) kojom je odbila ponovni zahtjev za pristup dokumentima spomenutim u zapisniku Zajedničkog odbora za jaka alkoholna pića osnovanim u skladu sa Sporazumom između Europske zajednice i Sjedinjenih Meksičkih Država o uzajamnom priznavanju i zaštiti naziva za jaka alkoholna pića; (2)

—	naloži Komisiji snošenje troškova postupka, uključujući tužiteljeve troškove.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog temelji se na tvrdnji da Komisijino odbijanje zahtjeva za pristup predstavlja pogrešnu primjenu članka 4. stavka 1. točke (a) treće alineje Uredbe (EZ) 1049/2001 i/ili povredu članka 296. UFEU-a.

Drugi tužbeni razlog temelji se na tvrdnji da Komisijino odbijanje zahtjeva za pristup predstavlja pogrešnu primjenu članka 4. stavka 2. Uredbe (EZ) 1049/2001 i/ili povredu članka 296. UFEU-a, s obzirom na to da Komisija nije pokazala da pristup svim zatraženim dokumentima ugrožava komercijalne interese organizacije Consejo Regulador del Tequila (CRT) ili njezinih članova.

3.	Treći tužbeni razlog temelji se na tvrdnji da je Komisija pogrešno utvrdila da tužitelj nije uspio pokazati prevladavajući javni interes za otkrivanje.

4.	Četvrti tužbeni razlog temelji se na tvrdnji da Komisijino odbijanje djelomičnog pristupa predstavlja pogrešnu primjenu članka 4. stavka 6. i/ili članka 4. stavka 7. Uredbe (EZ) 1049/2001 i/ili povredu članka 296. UFEU-a.

(1) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16, str. 70.)

(2) Vidjeti Odluku Vijeća od 27. svibnja 1997. o sklapanju Sporazuma između Europske zajednice i Sjedinjenih Meksičkih Država o uzajamnom priznavanju i zaštiti naziva za jaka alkoholna pića (SL 1997., L 152, str. 15.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 29., str. 168.)

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/59

Tužba podnesena 18. ožujka 2019. — Vereinigung der Bayerischen Wirtschaft protiv EUIPO-a (eVoter)

(predmet T-175/19)

(2019/C 164/62)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Vereinigung der Bayerischen Wirtschaft eV (München, Njemačka) (zastupnik: L. Genz, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: registracija verbalnog žig Europske unije eVoter — prijava za registraciju br. 17 900 152

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 11. siječnja 2019. u predmetu R 1983/2018-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku,

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova, uključujući onih nastalih tijekom žalbenog postupka.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) 2017/1001;

—	nepoštovanje EUIPO-ove upravne prakse;

—	povreda čl. 7. st. 1. t. (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/60

Tužba podnesena 26. ožujka 2019. — Bibita Group protiv EUIPO-a — Benkomers (Boce za napitke)

(predmet T-180/19)

(2019/C 164/63)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Bibita Group SHPK (Tirana, Albanija) (zastupnik: C. Seyfert, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Benkomers OOD (Sofija, Bugarska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni dizajn: dizajn Zajednice br. 3797 091-0001 (Boce za napitke)

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 14. siječnja 2019. u predmetu R 1070/2018-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	proglasi pobijani dizajn Zajednice koji je registriran pod brojem 3797 091-0001 ništavim zbog svih razloga navedenih u tužbi;

—	naloži tuženiku i nositelju plaćanje troškova postupka koji se odnose na postupak pred trećim žalbenim vijećem, u skladu s člankom 190. Poslovnika Općeg suda;

—	naloži EUIPO-u i potencijalnoj drugoj stranci u ovom postupku snošenje svih troškova postupka.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 6. stavka 1. i članka 25. stavka 1. točke (d) Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002.

13.5.2019

Službeni list Europske unije

C 164/62

Ispravak obavijesti u Službenom listu u predmetu T-45/19

( Službeni list Europske unije C 122 od 1. travnja 2019 .)

(2019/C 164/66)

Na stranici 20. obavijest u Službenom listu u predmetu T-45/19, Acron and Others/Commission trebala bi glasiti kako slijedi:

„Tužba podnesena 24. siječnja 2019. – Acron i dr. protiv Komisije

(predmet T-45/19)

(2019/C 164/66)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Acron PAO (Veliky Novgorod, Rusija), Dorogobuzh PAO (Dorogobuzh, Rusija), Acron Switzerland AG (Baar, Švicarska) (zastupnici: T. De Meese, J. Stuyck i A. Nys, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi Provedbenu odluku Komisije (EU) 2018/1703 od 12. studenoga 2018.; i

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio svoje međunarodne obveze, što predstavlja povredu Ugovora, i da nije pružio dostatno obrazloženje, jer je utvrdio da Ruska Federacija nije postupala u skladu sa svojim obvezama u okviru Svjetske trgovinske organizacije.

Tužitelji navode da je tuženik propustio uzeti u obzir pristupanje Ruske Federacije Svjetskoj trgovinskoj organizaciji kao relevantno za promjenu u izračunu dampinške marže tužiteljâ. Tuženik je prilikom ispitnog postupka privremene revizije pristojbi primjenjivih na uvoz amonijeva nitrata bio obvezan u obzir uzeti obveze koje je Ruska Federacija preuzela u vezi s cijenom plina. Budući da je tuženik tvrdio da Ruska Federacija nije poštovala vlastiti Protokol o pristupanju, tuženik je povrijedio članak VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini i članak 2. Antidampinškog sporazuma Svjetske trgovinske organizacije. Budući da nije tako postupio, povrijedio je svoje međunarodne obveze, što predstavlja povredu Ugovora.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik počinio očitu pogrešku u ocjeni i da nije pružio dostatno obrazloženje, što je dovelo do kršenja tužiteljevih prava obrane, jer je utvrdio da promjena okolnosti na koju se pozivaju tužitelji nije bila trajne prirode.

—	Tužitelji navode da u okviru drugog tužbenog razloga postoje dva različita razloga za poništenje pobijane odluke. Oba su razloga u vezi s pogrešnim zaključkom da promjena okolnosti nije bila trajne prirode.

—	Tuženik je u svakom slučaju prekršio svoju obvezu obrazlaganja iz članka 296. UFEU-a jer pobijanu odluku nije obrazložio na jasan i nedvosmislen način.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio članak 19. stavak 2. i članak 20. stavak 2. Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća, kao i prava obrane tužitelja te doveo do nedostatka pravne sigurnosti jer nije pružio svoj izračun dampinga.

—

Tuženik tužiteljima nije priopćio konačan izračun dampinške marže, iako je taj izračun poslužio kao osnova za donošenje zaključaka u vezi s kontinuitetom i postojanjem dampinga, trajnom prirodom promjene okolnosti te također i završetkom djelomične privremene revizije. Da je tuženik priopćio izračun, tužiteljima bi bilo omogućeno da učinkovitije brane svoja prava u pogledu izračuna dampinga i zaključka o postojanju dampinga u cjelini, uključujući argument u vezi s metodologijom izračuna koja je korištena u početnom ispitnom postupku, koja je mogla imati znatan utjecaj na njihovu pravnu situaciju.

—

Tužitelji navode da je tuženik povrijedio članak 19. stavak 2. i članak 20. stavak 2. Uredbe 2016/1036, prava obrane tužitelja i načelo pravne sigurnosti jer tužiteljima nije dostavio smislen sažetak dokaza koji su prikupljeni tijekom ispitnog postupka ni razmatranja na temelju kojih je tuženik predložio izmjenu tužiteljeve antidampinške marže. Tužitelji navode da je tuženik povrijedio prava obrane tužitelja i načelo pravne sigurnosti jer im je odbio priopćiti svoj izračun dampinške marže.”

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 164

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 62. 13. svibnja 2019.

Sadržaj		Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2019/C 164/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1

	V. Objave
	SUDSKI POSTUPCI
	CDJ
2019/C 164/02	predmet C-700/18 P: Žalba koju su 7. studenoga 2018. podnijeli Hungary Restaurant Company Kereskedelmi és Szolgáltató Kft. (Hungary Restaurant Company Kft.) i Evolution Gaming Advisory Kft. protiv rješenja Općeg suda (četvrto vijeće) od 12. listopada 2018. u predmetu T-416/18, Hungary Restaurant Company Kereskedelmi és Szolgáltató Kft. (Hungary Restaurant Company Kft.) i Evolution Gaming Advisory Kft. protiv Europske komisije	2
2019/C 164/03	predmet C-722/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. studenoga 2018. uputio Sąd Okręgowy w Warszawie (Poljska) — KROL — Zakład Robót Wodno-Kanalizacyjnych Sp. z o.o., S.k. protiv Porr S.A.	2
2019/C 164/04	predmet C-745/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. studenoga 2018. uputio Sąd Najwyższy (Poljska) — JA protiv Ministarstva financija — Sejma Republike Poljske, Senata Republike Poljske, predsjednika vlade, ministra pravsouđa, ministra financija	3
2019/C 164/05	predmet C-779/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2018. uputio Sąd Rejonowy w Siemianowicach Śląskich (Poljska) — Mikrokasa S.A. w Gdyni und Revenue Niestandaryzowany Sekurytyzacyjny Fundusz Inwestycyjny Zamknięty w Warszawie protiv XO	4
2019/C 164/06	predmet C-824/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. prosinca 2018. uputio Naczelny Sąd Administracyjny (Poljska) — A.B., C.D., E.F., G.H., I.J. protiv Krajowa Rada Sądownictwa	5
2019/C 164/07	predmet C-3/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. siječnja 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) — Asmel società consortile a r.l. protiv A.N.A.C. — Autorità Nazionale Anticorruzione	6
2019/C 164/08	predmet C-11/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. siječnja 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) — Azienda ULSS n. 6 Euganea protiv Pia Opera Croce Verde Padova	7
2019/C 164/09	predmet C-14/19 P: Žalba koju je 10. siječnja 2019. podnio Satelitski centar Europske unije (SATCEN) protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 25. listopada 2018. u predmetu T-286/15: KF protiv SATCEN-a	8
2019/C 164/10	predmet C-15/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. siječnja 2019. uputio Corte suprema di cassazione (Italija) — A.m.a. — Azienda Municipale Ambiente SpA protiv Consorzio Laziale Rifiuti — Co.La.Ri.	9
2019/C 164/11	predmet C-16/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. siječnja 2019. uputio Sąd Okręgowy w Krakowie (Poljska) — VL protiv Szpital Kliniczny im. dra J. Babińskiego Samodzielny Publiczny Zakład Opieki Zdrowotnej w Krakowie	10
2019/C 164/12	predmet C-25/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. siječnja 2019. uputio Sąd Okręgowy w Poznaniu (Poljska) — Corporis Sp. z o.o. sa sjedištem u Bielsko-Białoj protiv Gefion Insurance A/S sa sjedištem u Kopenhagenu	11
2019/C 164/13	predmet C-26/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. siječnja 2019. uputila Commissione tributaria provinciale di Modena (Italija) — Azienda USL di Modena protiv Comune di Sassuolo	11
2019/C 164/14	predmet C-28/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. siječnja 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) — Ryanair Ltd, Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato — Antitrust protiv Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato — Antitrust i dr.	12
2019/C 164/15	predmet C-61/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. siječnja 2019. uputio Tribunalul București (Rumunjska) — Orange Romania SA protiv Autoritatea Națională de Supraveghere a Prelucrării Datelor cu Caracter Personal	13
2019/C 164/16	predmet C-62/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. siječnja 2019. uputio Tribunalul București (Rumunjska) — Star Taxi App SRL protiv Unitatea Administrativ Teritorială Municipiul București prin Primar General, Consiliul General al Municipiului București	14
2019/C 164/17	predmet C-70/19 P: Žalba koju je 30. siječnja 2019. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 21. studenoga 2018. u predmetu T-587/16, HM protiv Europske komisije	15
2019/C 164/18	predmet C-75/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. siječnja 2019. uputio Tribunalul Specializat Mureș (Rumunjska) — MF protiv BNP Paribas Personal Finance SA Paris Sucursala București, Secapital Sàrl	16
2019/C 164/19	predmet C-84/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. siječnja 2019. uputio des Sąd Rejonowy Szczecin — Prawobrzeże i Zachód w Szczecinie (Poljska) — Profi Credit Polska S.A. protiv QJ	17
2019/C 164/20	predmet C-85/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. veljače 2019. uputio Tribunal Superior de Justicia de Galicia (Španjolska) — Agencia Estatal de la Administración Tributaria protiv RK	18
2019/C 164/21	predmet C-86/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. veljače 2019. uputio Juzgado de lo Mercantil no 9 de Barcelona (Španjolska) — SL protiv Vueling Airlines S. A.	19
2019/C 164/22	predmet C- 114/19 P: Žalba koju je 8. veljače 2019. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) od 29. studenoga 2018. u predmetu T-811/16, Di Bernardo protiv Komisije	20
2019/C 164/23	predmet C-133/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. veljače 2019. uputio Conseil d'État (Belgija) — B. M. M., B. S. protiv État belge	21
2019/C 164/24	predmet C-136/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. veljače 2019. uputio Conseil d'État (Belgija) — B. M. M., B. M. protiv État belge	21
2019/C 164/25	predmet C-137/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. veljače 2019. uputio Conseil d'État (Belgija) — B. M. O. protiv État belge	22
2019/C 164/26	predmet C-152/19 P: Žalba koju je 21. veljače 2019. podnio Deutsche Telekom AG protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 13. prosinca 2018. u predmetu T-827/14, Deutsche Telekom AG protiv Europske komisije	23
2019/C 164/27	predmet C-154/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. veljače 2019. uputio Eparchiako Dikastirio Larnakas (Cipar) — Kypriaki Kentriki Archi protiv GA	24
2019/C 164/28	predmet C-172/19 P: Žalba koju je 22. veljače 2019. podnijela Association européenne du charbon et du lignite (Euracoal) protiv rješenja Općeg suda (treće vijeće) od 13. prosinca 2018. u predmetu T-739/17, Association européenne du charbon et du lignite (Euracoal) i dr. protiv Europske komisije	25
2019/C 164/29	predmet C-192/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. veljače 2019. uputio Gerechtshof te Amsterdam (Nizozemska) — Rensen Shipbuilding BV, druga stranka: Inspecteur van de Belastingdienst/Douane	27
2019/C 164/30	predmet C-194/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. veljače 2019. uputio Conseil d'État (Belgija) — H. A. protiv État belge	27
2019/C 164/31	predmet C-197/19 P: Žalba koju je 28. veljače 2019. podnio Mylan Laboratories Ltd, Mylan, Inc. protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 12. prosinca 2018. u predmetu T-682/14, Mylan Laboratories i Mylan protiv Komisije	28
2019/C 164/32	predmet C-198/19 P: Žalba koju su 28. veljače 2019. podnijela društva Teva UK Ltd, Teva Pharmaceuticals Europe BV i Teva Pharmaceutical Industries Ltd protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 12. prosinca 2018. u predmetu T-679/14: Teva UK Ltd i drugi protiv Komisije	29
2019/C 164/33	predmet C-199/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. veljače 2019. uputio Sąd Rejonowy dla Łodzi-Śródmieścia w Łodzi (Poljska) — RL sp. z o.o. sa sjedištem u Ł. protiv J. M.	30
2019/C 164/34	Predmet C-200/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. ožujka 2019. uputio Trgovački sud u Zagrebu (Hrvatska) — INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. e.a., protiv LJUBLJANSKE BANKE d.d.	31
2019/C 164/35	predmet C- 202/19 P: Žalba koju su 1. ožujka 2019. podnijeli Ryanair DAC, prije Ryanair Ltd, Airport Marketing Services Ltd protiv presude Općeg suda (šesto prošireno vijeće) od 13. prosinca 2018. u predmetu T-111/15: Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije	32
2019/C 164/36	predmet C-203/19 P: Žalba koju je 1. ožujka 2019. podnio Ryanair DAC, prije Ryanair Ltd, Airport Marketing Services Ltd protiv presude Općeg suda (šesto prošireno vijeće) od 13. prosinca 2018. u predmetu T-165/15: Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije	33
2019/C 164/37	predmet C-204/19 P: Žalba koju je 1. ožujka 2019. podnijelo društvo Ryanair DAC, ranije Ryanair Ltd, Airport Marketing Services Ltd protiv presude Općeg suda (šesto prošireno vijeće) od 13. prosinca 2018. u predmetu T-53/16: Ryanair and Airport Marketing Services protiv Komisije	34
2019/C 164/38	predmet C-205/19 P: Žalba koju je 1. ožujka 2019. podnio Ryanair DAC, prije Ryanair Ltd, Airport Marketing Services Ltd protiv presude Općeg suda (šesto prošireno vijeće) od 13. prosinca 2018. u predmetu T-165/16: Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije	36
2019/C 164/39	predmet C-212/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. ožujka 2019. uputio Conseil d'État (Francuska) — Ministre de l'Agriculture et de l'Alimentation protiv Compagnie des pêches de Saint-Malo	37
2019/C 164/40	predmet C-213/19: Tužba podnesena 7. ožujka 2019. — Europska komisija protiv Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske	38
2019/C 164/41	predmet C-215/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 8. ožujka 2019. uputio Korkein hallinto-oikeus (Finska) — Veronsaajien oikeudenvalvontayksikkö	39
2019/C 164/42	predmet C-233/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. ožujka 2019. uputio cour du travail de Liège (Belgija) — B. protiv Centre public d'action sociale de Liège (CPAS)	40
	GCEU
2019/C 164/43	predmet T-433/16: Presuda Općeg suda od 28. ožujka 2019. — Pometon protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Europsko tržište metalnog čeličnog abraziva — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Ugovora o EGP-u — Usklađivanje cijena na cijelom području EGP-a — Hibridnipostupak s vremenskim pomakom — Pretpostavka nedužnosti — Načelo nepristranosti — Povelja o temeljnim pravima — Dokaz povrede — Jedinstvena i trajna povreda — Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj — Trajanje povrede — Novčana kazna — Iznimna prilagodba osnovnog iznosa — Obveza obrazlaganja — Proporcionalnost — Jednako postupanje — Neograničena nadležnost)	42
2019/C 164/44	predmet T-766/16: Presuda Općeg suda od 20. ožujka 2019. — Hércules Club de Fútbol protiv Komisije (Državne potpore — Potpore koje je Španjolska dodijelila u korist nekoliko profesionalnih nogometnih klubova — Jamstvo — Odluka kojom su potpore proglašene nespojivima s unutarnjim tržištem — Prednost — Obveza obrazlaganja)	43
2019/C 164/45	predmet T-582/17: Presuda Općeg suda od 26. ožujka 2019. — Boshab i dr. protiv Vijeća (Zajednička vanjska i sigurnosna politika — Mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s obzirom na stanje u Demokratskoj Republici Kongo — Popis osoba i subjekata na koje se primjenjuje zamrzavanje sredstava i gospodarskih izvora te zabrana ulaska i provoza — Uvrštenje imena tužiteljâ na popis — Prava obrane — Pravo na saslušanje — Obveza obrazlaganja — Očita pogreška u ocjeni — Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu)	43
2019/C 164/46	predmet T-725/17: Presuda Općeg suda od 26. ožujka 2019. — Clestra Hauserman protiv Parlamenta (Javna nabava radova — Postupak javne nabave — Radovi koji se odnose na klizna pregradna vrata projekta proširenja i obnove zgrade Konrad Adenauer Europskog parlamenta u Luxembourgu — Odbijanje ponuditeljeve ponude — Dodjela ugovora drugom ponuditelju — Obveza obrazlaganja — Izuzetno niska ponuda — Očita pogreška u ocjeni — Izvanugovorna odgovornost)	44
2019/C 164/47	predmet T-787/17: Presuda Općeg suda od 26. ožujka 2019. — Parfümerie Akzente protiv EUIPO-a (GlamHair) (Žig Europske unije — Prijava verbalnog žiga Europske unije GlamHair — Apsolutni razlog za odbijanje — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Opisni karakter — Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EU) 2017/1001))	45
2019/C 164/48	predmet T-829/17: Presuda Općeg suda od 28. ožujka 2019. — Coesia protiv EUIPO-a (Prikaz dviju crvenih nagnutih krivulja) (Žig Europske unije — Prijava figurativnog žiga Europske unije koji prikazuje dvije kose crvene krivulje — Apsolutni razlog za odbijanje — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) — Obveza obrazlaganja — Članak 75. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 94. Uredbe 2017/1001))	46
2019/C 164/49	predmet T-105/18: Presuda Općeg suda od 26. ožujka 2019. — Deray protiv EUIPO-a — Charles Claire (LILI LA TIGRESSE) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava verbalnog žiga Europske unije LILI LA TIGRESSE — Raniji verbalni žig Europske unije TIGRESS — Relativni razlog za odbijanje — Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)	46
2019/C 164/50	predmet T-265/18: Presuda Općeg suda od 27. ožujka 2019. — Biernacka-Hoba protiv EUIPO-a — Formata Bogusław Hoba (Formata) (Žig Europske unije — Postupak za proglašavanje žiga ništavim — Figurativni žig Europske unije Formata — Raniji međunarodni figurativni žig Formata — Relativni razlog ništavosti — Članak 60. stavak 1. točka (a) i članak 8. stavak 1. točke (a) i (b) Uredbe (EU) 2017/1001 — Pravilo 37. Uredbe (EZ) br. 2868/95 (koje je postalo članak 12. Delegirane uredbe (EU) 2018/625) — Pretpostavke koje se odnose na prikaz ranijeg žiga — Pravilo 19. Uredbe br. 2868/95 (koje je postalo članak 7. Delegirane uredbe 2018/625) — Legitimna očekivanja — Naknada troškova zastupanja — Članak 109. Uredbe 2017/1001 i pravilo 94. Uredbe br. 2868/95 (koje je postalo članak 109. Uredbe 2017/1001))	47
2019/C 164/51	predmet T-276/18: Presuda Općeg suda od 28. ožujka 2019. — Julius-K9 protiv EUIPO-a — El Corte Inglés (K9 UNIT) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Europske unije K9 UNIT — Raniji figurativni žig Europske unije unit — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)	48
2019/C 164/52	predmet T-239/18: Rješenje Općeg suda od 18. ožujka 2019. — SKS Import Export protiv Komisije (Tužba za poništenje - Slobodno kretanje kapitala - Sprečavanje korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (SPN/FT) — Direktiva (EU) 2015/849 — Delegirana uredba (EU) 2018/212 — Uvrštenje Tunisa na popis visokorizičnih trećih zemalja — Nepostojanje izravnog utjecaja — Nedopuštenost)	49
2019/C 164/53	predmet T-410/18: Rješenje Općeg suda od 15. ožujka 2019. — Silgan Closures i Silgan Holdings protiv Komisije (Tužba za poništenje — Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Tržište metalne ambalaže — Odluka o pokretanju istrage — Akt koji se ne može pobijati — Nedopuštenost)	50
2019/C 164/54	predmet T-503/18: Rješenje Općeg suda od 19. ožujka 2019. — Haba Trading protiv EUIPO-a– Vida (vidaXL) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Povlačenje prigovora — Obustava postupka)	50
2019/C 164/55	predmet T-75/19: Rješenje Općeg suda od 13. ožujka 2019. — Comune di Milano protiv Parlamenta i Vijeća (Ustupanje predmeta)	51
2019/C 164/56	predmet T-1/19: Tužba podnesena 7. siječnja 2019. — CJ protiv Suda Europske unije	52
2019/C 164/57	predmet T-136/19: Tužba podnesena 1. ožujka 2019. — Bulgarian Energy Holding i dr. protiv Komisije	53
2019/C 164/58	predmet T-148/19: Tužba podnesena 7. ožujka 2019. — PKK protiv Vijeća	55
2019/C 164/59	predmet T-163/19: Tužba podnesena 14. ožujka 2019. — Mersinis protiv ESMA-e	56
2019/C 164/60	predmet T-164/19: Tužba podnesena 14. ožujka 2019. — AQ protiv eu-LISA-e	57
2019/C 164/61	predmet T-166/19: Tužba podnesena 14. ožujka 2019. — Bronckers protiv Komisije	58
2019/C 164/62	predmet T-175/19: Tužba podnesena 18. ožujka 2019. — Vereinigung der Bayerischen Wirtschaft protiv EUIPO-a (eVoter)	59
2019/C 164/63	predmet T-180/19: Tužba podnesena 26. ožujka 2019. — Bibita Group protiv EUIPO-a — Benkomers (Boce za napitke)	60
2019/C 164/64	predmet T-336/18: Rješenje Općeg suda od 19. ožujka 2019. — Eagle IP protiv EUIPO-a — Consolidated Artists (LILLY e VIOLETTA)	61
2019/C 164/65	predmet T-470/18: Rješenje Općeg suda od 21. ožujka 2019. — Telenet protiv Komisije	61

	Ispravci
2019/C 164/66	Ispravak obavijesti u Službenom listu u predmetu T-45/19 ( SL C 122, 1.4.2019. .)	62