ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 82
European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Godište 62.
4. ožujka 2019.

Sadržaj

Stranica

 

IV.   Obavijesti

 

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

 

Sud Europske unije

2019/C 82/01

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

1

 

V.   Objave

 

SUDSKI POSTUPCI

 

Sud

2019/C 82/02

Predmet C-415/18 P: Žalba koju je 22. lipnja 2018. podnio CBA Spielapparate- und Restaurantbetriebs GmbH protiv rješenja Općeg suda (treće vijeće) od 19. travnja 2018. u predmetu T-606/17, CBA Spielapparate- und Restaurantbetriebs GmbH protiv Europske komisije

2

2019/C 82/03

Predmet C-682/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. studenoga 2018. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) – LF protiv Google LLC, YouTube Inc., YouTube LLC, Google Germany GmbH

2

2019/C 82/04

Predmet C-683/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. studenoga 2018. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) – Elsevier Inc. protiv Cyando AG

4

2019/C 82/05

Predmet C-693/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. listopada 2018. uputio Juge d’instruction du tribunal de grande instance de Paris (Francuska) – Procureur de la République protiv X

5

2019/C 82/06

Predmet C-702/18 P: Žalba koju je 9. studenoga 2018. podnio Przedsiębiorstwo Produkcyjno-Handlowe Primart Marek Łukasiewicz protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 12. rujna 2018. u predmetu T-584/17: Primart protiv EUIPO-a

6

2019/C 82/07

Predmet C-714/18 P: Žalba koju je 14. studenoga 2018. podnio ACTC GmbH protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 13. rujna 2018. u predmetu T-94/17: ACTC protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

8

2019/C 82/08

Predmet C-715/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. studenoga 2018. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) – Segler-Vereinigung Cuxhaven e.V. protiv Finanzamt Cuxhaven

9

2019/C 82/09

Predmet C-751/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. prosinca 2018. uputio Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD) (Portugal) – Totalmédia – Marketing Directo e Publicidade, S.A. protiv Autoridade Tributária e Aduaneira

10

2019/C 82/10

Predmet C-761/18 P: Žalba koju je 3. prosinca 2018. podnio Päivi Leino-Sandberg protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 20. rujna 2018. u predmetu T-421/17: Leino-Sandberg protiv Parlamenta

10

2019/C 82/11

Predmet C-766/18 P: Žalba koju je 5. prosinca 2018. podnio Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 25. rujna 2018. u predmetu T-328/17: Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

11

2019/C 82/12

Predmet C-767/18 P: Žalba koju je 5. prosinca 2018. podnijela Republika Cipar protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 25. rujna 2018. u predmetu T-384/17: Cipar protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

12

2019/C 82/13

Predmet C-776/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. prosinca 2018. uputio Amtsgericht Erding (Njemačka) – U.B. i T.V. protiv Eurowings GmbH

13

2019/C 82/14

Predmet C-801/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. prosinca 2018. uputio le Conseil supérieur de la Sécurité sociale (Luksemburg) – EU protiv Caisse pour l'avenir des enfants

14

2019/C 82/15

Predmet C-802/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. prosinca 2018. uputio Conseil supérieur de la Sécurité sociale (Luksemburg) – Caisse pour l’avenir des enfants protiv FV, GW

15

2019/C 82/16

Predmet C-803/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. prosinca 2018. uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Litva) – AAS BALTA protiv UAB GRIFS AG

15

2019/C 82/17

Predmet C-810/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. prosinca 2018. uputio Krajský súd Trnava (Slovačka) – DHL Logistics (Slovačka), spol. s r.o. protiv Finančné riaditeľstvo SR

16

2019/C 82/18

Predmet C-817/18 P: Žalba koju je 21. prosinca 2018. podnio Vereniging tot Behoud van Natuurmonumenten in Nederland i dr. protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 15. listopada 2018. u predmetu T-79/16, Vereniging Gelijkberechtiging Grondbezitters i dr. protiv Komisije

17

2019/C 82/19

Predmet C-828/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. prosinca 2018. uputio tribunal de commerce de Paris (Francuska) – Trendsetteuse SARL protiv DCA SARL

18

2019/C 82/20

Predmet C-829/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. prosinca 2018. uputio Tribunal de grande instance de Paris (Francuska) – Crédit Logement SA protiv OE

18

2019/C 82/21

Predmet C-833/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. prosinca 2018. uputio tribunal de l'entreprise de Liège (Belgija) – SI, Brompton Bicycle Ltd protiv Chedech protiv Get2Get

19

2019/C 82/22

Predmet C-12/19 P: Žalba koju je 7. siječnja 2019. podnijela Mylène Troszczynski protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 8. studenoga 2018. u predmetu T-550/17, Troszczynski protiv Parlamenta

20

2019/C 82/23

Predmet C-38/19 P: Žalba koju je 21. siječnja 2019. podnijela Marion Le Pen protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 28. studenoga 2018. u predmetu T-161/17, Le Pen protiv Parlamenta

21

 

Opći sud

2019/C 82/24

Predmet T-167/13: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Comune di Milano protiv Komisije (Državne potpore — Zemaljske usluge — Dokapitalizacije koje je SEA provela u korist društva Sea Handling — Odluka kojom se potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem i kojom se nalaže njezin povrat — Pojam potpore — Pripisivanje odgovornosti državi — Kriterij privatnog ulagača — Načelo kontradiktornosti — Prava obrane — Pravo na dobru upravu — Legitimna očekivanja)

23

2019/C 82/25

Predmet T-498/14: Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Deutsche Umwelthilfe protiv Komisije (Pristup dokumentima — Dokumenti o korespondenciji između Komisije i poduzetnika ili proizvođača automobila u vezi s rashladnim sredstvom R1234yf koje se koristi u motornim vozilima — Dokumenti koji nisu uvršteni na popis — Novi razlog istaknut tijekom postupka — Nedopuštenost — Mjera izvođenja dokaza kojom se određuje podnošenje spornih dokumenata sukladno članku 104. Poslovnika — Odstupanje od načela kontradiktornosti — Uredba (EZ) br. 1049/2001 — Izuzeće koje se odnosi na zaštitu komercijalnih interesa — Javni interes za otkrivanje — Odvagivanje — Uredba (EZ) br. 1367/2006 — Članak 6. stavak 1. — Prevladavajući javni interes za otkrivanje informacija o okolišu ili o emisijama u okoliš — Opća pretpostavka — Djelomično odbijanje pristupa — Obustava postupka)

23

2019/C 82/26

Predmet T-677/14: Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Biogaran protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Tržište perindoprila, lijeka namijenjenog liječenju kardiovaskularnih bolesti, u originalnim i generičkim verzijama — Odluka kojom se utvrđuje povreda članaka 101. i 102. UFEU-a — Sporazumi radi odgode odnosno sprečavanja ulaska na tržište generičkih verzija perindoprila — Sudjelovanje društva kćeri u povredi koju je počinilo društvo majka — Pripisivanje povrede — Solidarna odgovornost — Gornja granica novčane kazne)

24

2019/C 82/27

Predmet T-679/14: Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Teva UK i dr. protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Tržište perindoprila, lijeka namijenjenog liječenju kardiovaskularnih bolesti, u originalnim i generičkim verzijama — Odluka kojom se utvrđuje povreda članaka 101. UFEU-a — Načelo nepristranosti — Savjetovanje sa Savjetodavnim odborom za ograničavajuća djelovanja i vladajuće položaje — Sporazum o mirnom rješavanju sporova u području patenata i isključivoj kupnji — Potencijalno tržišno natjecanje — Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj — Usklađivanje između prava tržišnog natjecanja i patentnog prava — Uvjeti izuzeća iz članka 101. stavka 3. UFEU-a — Novčane kazne)

25

2019/C 82/28

Predmet T-680/14: Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Lupin protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Tržište perindoprila, lijeka namijenjenog liječenju kardiovaskularnih bolesti, u originalnim i generičkim verzijama — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a — Sporazum o mirnom rješavanju sporova u području patenata — Sporazum o kupovini tehnologije — Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj — Usklađivanje između prava tržišnog natjecanja i patentnog prava — Novčane kazne)

26

2019/C 82/29

Predmet T-682/14: Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Mylan Laboratories i Mylan protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Tržište perindoprila, lijeka namijenjenog liječenju kardiovaskularnih bolesti, u originalnim i generičkim verzijama — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101.UFEU-a — Sporazum o mirnom rješavanju sporova u području patenata — Potencijalno tržišno natjecanje — Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj — Usklađivanje između prava tržišnog natjecanja i patentnog prava — Pripisivanje protupravnog ponašanja — Novčane kazne)

26

2019/C 82/30

Predmet T-684/14: Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Krka protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Tržište perindoprila, lijeka namijenjenog liječenju kardiovaskularnih bolesti, u originalnim i generičkim verzijama — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a — Sporazum o mirnom rješavanju sporova u području patenata — Ugovor o licenciji — Sporazum o kupovini tehnologije — Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj — Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na učinak — Usklađivanje između prava tržišnog natjecanja i patentnog prava)

27

2019/C 82/31

Predmet T-691/14: Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Servier i dr. protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Zlouporaba vladajućeg položaja — Tržište perindoprila, lijeka namijenjenog liječenju kardiovaskularnih bolesti, u originalnim i generičkim verzijama — Odluka kojom se utvrđuje povreda članaka 101. i 102. UFEU-a — Načelo nepristranosti — Savjetovanje sa Savjetodavnim odborom za ograničavajuća djelovanja i vladajuće položaje — Pravo na učinkovit pravni lijek — Kratak rok za podnošenje pravnog lijeka u odnosu na duljinu pobijane odluke — Sporazumi o mirnom rješavanju sporova u području patenata — Ugovori o licenciranju — Sporazumi o kupovini tehnologije — Sporazum o isključivoj kupnji — Potencijalno tržišno natjecanje — Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj — Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na učinak — Usklađivanje između prava tržišnog natjecanja i patentnog prava — Kvalifikacija kao različite povrede ili jedinstvena povreda — Određivanje relevantnog tržišta na razini molekule predmetnog lijeka — Novčane kazne — Kumuliranje novčanih kazni na temelju članaka 101. i 102. UFEU-a — Načelo zakonitosti kaznenih djela i kazni — Vrijednost prodaje — Načini izračuna u slučaju kumuliranja povreda na istim tržištima)

28

2019/C 82/32

Predmet T-701/14: Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Niche Generics protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Tržište perindoprila, lijeka namijenjenog liječenju kardiovaskularnih bolesti, u originalnim i generičkim verzijama — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a — Sporazum o mirnom rješavanju sporova u području patenata — Upravni postupak — Zaštita povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i klijenata — Potencijalno tržišno natjecanje — Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj — Objektivna potreba za ograničenjem — Usklađivanje između prava tržišnog natjecanja i patentnog prava — Uvjeti za izuzeće iz članka 101. stavka 3. UFEU-a — Novčane kazne — Gornja granica od 10 % — Pripisivanje protupravnog ponašanja)

29

2019/C 82/33

Predmet T-705/14: Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Unichem Laboratories protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Tržište perindoprila, lijeka namijenjenog liječenju kardiovaskularnih bolesti, u originalnim i generičkim verzijama — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a — Sporazum o mirnom rješavanju sporova u području patenata — Teritorijalna nadležnost Komisije — Pripisivanje protupravnog ponašanja — Upravni postupak — Zaštita povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i klijenata — Potencijalno tržišno natjecanje — Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj — Objektivna potreba za ograničenjem — Usklađivanje između prava tržišnog natjecanja i patentnog prava — Uvjeti za izuzeće iz članka 101. stavka 3. UFEU-a — Novčane kazne)

30

2019/C 82/34

Predmet T-827/14: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Deutsche Telekom protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zlouporaba vladajućeg položaja — Slovačko tržište širokopojasnih telekomunikacijskih usluga — Pristup trećih poduzetnika lokalnoj petlji najvećeg operatera na tom tržištu — Odluka kojom je utvrđena povreda članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u — Jedinstvena i trajna povreda — Pojam zlouporaba — Odbijanje pristupa — Istiskivanje marže — Izračun istiskivanja marže — Kriterij jednako učinkovitog konkurenta — Prava obrane — Pripisivanje društvu majci povrede koju je počinilo njezino društvo kćer — Odlučujući utjecaj društva majke na trgovinsku politiku društva kćeri — Stvarno izvršavanje — Teret dokazivanja — Izračun iznosa novčane kazne — Smjernice za izračun iznosa novčanih kazni za 2006. — Različita novčana kazna izrečena samo društvu majci na temelju ponavljanja djela i primjene faktora množenja u svrhu odvraćanja)

30

2019/C 82/35

Predmet T-851/14: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Slovak Telekom protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zlouporaba vladajućeg položaja — Slovačko tržište širokopojasnih telekomunikacijskih usluga — Pristup trećih poduzetnika lokalnoj petlji najvećeg operatera na tom tržištu — Odluka kojom je utvrđena povreda članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u — Jedinstvena i trajna povreda — Pojam zlouporaba — Odbijanje pristupa — Istiskivanje marže — Izračun istiskivanja marže — Kriterij jednako učinkovitog konkurenta — Prava obrane — Pripisivanje društvu majci povrede koju je počinilo njezino društvo kćer — Odlučujući utjecaj društva majke na trgovinsku politiku društva kćeri — Stvarno izvršavanje — Teret dokazivanja — Izračun iznosa novčane kazne — Smjernice za izračun iznosa novčanih kazni za 2006.)

32

2019/C 82/36

Predmet T-111/15: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije Državne potpore — Sporazumi koje je Mješoviti sindikat zračnih luka Charente sklopio s Ryanairom i njegovim društvom kćeri Airport Marketing Services — Usluge zračne luke — Marketinške usluge — Odluka kojom je potpora proglašena nespojivom s unutarnjim tržištem te je naložen njezin povrat — Pojam državne potpore — Pripisivost državi — Trgovačka i industrijska komora — Prednost — Kriterij privatnog ulagača — Povrat — Članak 41. Povelje o temeljnim pravima — Pravo na pristup spisu — Pravo na saslušanje

33

2019/C 82/37

Predmet T-165/15: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije Državne potpore — Sporazumi koje je Trgovačka i industrijska komora Pau-Béarna sklopila s Ryanairom i njegovim društvom kćeri Airport Marketing Services — Usluge zračne luke — Marketinške usluge — Odluka kojom je potpora proglašena nespojivom s unutarnjim tržištem te je naložen njezin povrat — Pojam državne potpore — Pripisivost državi — Trgovačka i industrijska komora — Prednost — Kriterij privatnog ulagača — Povrat — Članak 41. Povelje o temeljnim pravima — Pravo na pristup spisu — Pravo na saslušanje

34

2019/C 82/38

Predmet T-284/15: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – AlzChem protiv Komisije (Državne potpore — Kemijska industrija — Odluka o nastavku poslovanja poduzeća tijekom stečaja — Odluka o nepostojanju državne potpore — Tužba za poništenje — Osobni utjecaj — Dopuštenost — Pojam državne potpore — Prednost — Kriterij privatnog vjerovnika — Pripisivanje odgovornosti državi — Obveza obrazlaganja)

34

2019/C 82/39

Predmet T-558/15: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Iran Insurance protiv Vijeća (Izvanugovorna odgovornost — Zajednička vanjska i sigurnosna politika — Mjere ograničavanja protiv Irana — Zamrzavanje financijskih sredstava — Uključivanje i zadržavanje tužiteljevog naziva na popisima osoba i subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja — Imovinska šteta — Neimovinska šteta)

35

2019/C 82/40

Predmet T-559/15: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Post Bank Iran protiv Vijeća (Izvanugovorna odgovornost — Zajednička vanjska i sigurnosna politika — Mjere ograničavanja protiv Irana — Zamrzavanje financijskih sredstava — Uključivanje i zadržavanje tužiteljevog naziva na popisima osoba i subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja — Neimovinska šteta)

36

2019/C 82/41

Predmet T-591/15: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Transavia Airlines protiv Komisije (Državne potpore — Ugovor o uslugama zračne luke i marketinškim uslugama — Sporazum sklopljen između Trgovačke i industrijske komore Pau-Béarn-a i društva Transavia — Odluka kojom je potpora proglašena nespojivom s unutarnjim tržištem te je naložen njezin povrat — Pojam državna potpora — Pripisivost državi — Trgovačka i industrijska komora — Prednost — Kriterij privatnog ulagača — Povrat — Članak 41. Povelje o temeljnim pravima — Pravo na pristup spisu — Pravo na saslušanje)

37

2019/C 82/42

Predmet T-630/15: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Scandlines Danmark i Scandlines Deutschland protiv Komisije (Državne potpore — Javno financiranje projekta stalne veze željezničko-cestovnog pravca u tjesnacu Fehmarn — Pojedinačne potpore — Odluka o neospornosti — Odluka kojom se utvrđuje nepostojanje državne potpore i kojom se potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem — Pojam državne potpore — Povreda tržišnog natjecanja i razmjene među državama članicama — Uvjeti spojivosti — Potpora namijenjena promoviranju provedbe važnog projekta u zajedničkom europskom interesu — Nužnost potpore — Poticajan učinak — Proporcionalnost potpore — Ozbiljne teškoće kojima se opravdava pokretanje službenog istražnog postupka — Obveza obrazlaganja — Komunikacija o državnim potporama namijenjenima promoviranju provedbe važnih projekata u zajedničkom europskom interesu)

37

2019/C 82/43

Predmet T-631/15: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Stena Line Scandinavia protiv Komisije (Državne potpore — Javno financiranje projekta stalne veze željezničko-cestovnog pravca u tjesnacu Fehmarn — Pojedinačne potpore — Odluka o neospornosti — Odluka kojom se utvrđuje nepostojanje državne potpore i kojom se potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem — Pojam državne potpore — Povreda tržišnog natjecanja i razmjene među državama članicama — Uvjeti spojivosti — Potpora namijenjena promoviranju provedbe važnog projekta u zajedničkom europskom interesu — Nužnost potpore — Poticajan učinak — Proporcionalnost potpore — Ozbiljne teškoće kojima se opravdava pokretanje službenog istražnog postupka — Obveza obrazlaganja — Komunikacija o državnim potporama namijenjenima promoviranju provedbe važnih projekata u zajedničkom europskom interesu)

38

2019/C 82/44

Predmet T-53/16: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije (Državne potpore — Sporazumi koje je Trgovačka i industrijska komora Nîmes-Uzès-Le Vigana sklopila s Ryanairom i njegovim drušvom kćeri Airport Marketing Services — Usluge zračne luke — Marketinške usluge — Odluka kojom je potpora proglašena nespojivom s unutarnjim tržištem te je naložen njezin povrat — Pojam državne potpore — Pripisivost državi — Trgovačka i industrijska komora — Prednost — Kriterij privatnog ulagača — Povrat — Članak 41. Povelje o temeljnim pravima — Pravo na pristup spisu — Pravo na saslušanje)

39

2019/C 82/45

Predmet T-77/16: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije (Državne potpore — Sporazumi sklopljeni sa zračnim prijevoznikom Ryanairom i njegovim društvom kćeri Airport Marketing Services — Usluge zračne luke — Marketinške usluge — Odluka kojom je potpora proglašena nespojivom s unutarnjim tržištem i kojom se nalaže njezin povrat — Pojam državne potpore — Prednost — Kriterij privatnog ulagača — Povrat — Selektivnost)

40

2019/C 82/46

Predmet T-165/16: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije (Državne potpore — Sporazumi sklopljeni s Ryanairom i njegovim društvom kćeri Airport Marketing Services — Usluge zračne luke — Marketinške usluge — Odluka kojom je potpora proglašena nespojivom s unutarnjim tržištem te je naložen njezin povrat — Pojam državne potpore — Prednost — Kriterij privatnog ulagača — Povrat — Članak 41. Povelje o temeljnim pravima Europske unije — Pravo na pristup spisu — Pravo na saslušanje)

41

2019/C 82/47

Predmet T-290/16: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Fruits de Ponent protiv Komisije (Izvanugovorna odgovornost — Poljoprivreda — Tržišta breskvi i nektarina — Poremećaji pretrpljeni tijekom tržišne godine 2014. — Ruska zabrana uvoza — Privremene izvanredne mjere potpore proizvođačima — Delegirane uredbe (EU) br. 913/2014 i 923/2014 — Pravna pravila koja za cilj imaju dodjelu prava pojedincima — Obveza dužne pažnje i načelo dobre uprave — Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila — Uzročna veza)

42

2019/C 82/48

Spojeni predmeti T-339/16, T-352/16 i T-391/16: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Ville de Paris, Ville de Bruxelles i Ayuntamiento de Madrid protiv Komisije (Okoliš — Uredba (EU) 2016/646 — Onečišćujuće emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 6) — Određivanje vrijednosti emisije dušikovih oksida koje ne smiju biti prekoračene (NTE) prilikom ispitivanja stvarnih emisija tijekom vožnje u stvarnim uvjetima (RDE) — Tužba za poništenje — Ovlast općinskog tijela u području zaštite okoliša da ograniči promet nekim vozilima — Izravan utjecaj — Dopuštenost — Nenadležnost Komisije — Poštovanje viših pravnih normi — Izmjena učinaka poništenja tijekom vremena — Izvanugovorna odgovornost — Naknada navodne štete imidžu i ugledu)

42

2019/C 82/49

Predmet T-530/16: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Schubert i dr. protiv Komisije (Javna služba — Primici od rada — Godišnje usklađivanje primitaka od rada i mirovina dužnosnika i ostalih službenika — Uredbe (EU) br. 422/2014 i 423/2014 — Usklađivanje plaća i mirovina za 2011. i 2012. — Obveza obrazlaganja — Proporcionalnost — Legitimna očekivanja — Pravila o socijalnom dijalogu)

43

2019/C 82/50

Spojeni predmeti T-543/16 i T-544/16: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Carpenito i dr. protiv Vijeća (Javna služba — Primici od rada — Godišnje usklađivanje primitaka od rada i mirovina dužnosnika i ostalih službenika — Uredbe (EU) br. 422/2014 i 423/2014 — Usklađivanja plaća i mirovina za 2011. i 2012. godinu — Obveza obrazlaganja — Proporcionalnost — Legitimna očekivanja — Pravila o socijalnom dijalogu)

44

2019/C 82/51

Predmet T-591/16: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Wahlström protiv Frontexa (Javna služba — Privremeno osoblje — Frontex — Neproduljenje ugovora na određeno vrijeme — Članak 8. CEOS-a — Dužnost brižnog postupanja — Korištenje poništenog izvješća o ocjeni — Očita pogreška u ocjeni — Odgovornost — Troškovi — Pravičnost — Članak 135. stavak 1. Poslovnika)

45

2019/C 82/52

Predmet T-632/16: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Haeberlen protiv ENISA-e (Javna služba — Primici od rada — Godišnja prilagodba primitaka od rada i mirovina dužnosnika i ostalih službenika — Uredbe (EU) br. 422/2014 i 423/2014 — Prilagodba plaća i mirovina za 2011. i 2012. godinu — Obveza obrazlaganja — Proporcionalnost — Legitimna očekivanja — Pravila o socijalnom dijalogu)

46

2019/C 82/53

Predmet T-672/16: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – C=Holdings protiv EUIPO-a – Trademarkers (C=commodore) (Žig Europske unije — Postupak opoziva — Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija — Figurativni žig C=commodore — Zahtjev za proglašavanje ništavosti učinaka međunarodne registracije — Članak 158. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 198. stavak 2. Uredbe (EU) 2017/1001) — Članak 51. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 58. stavak 1. točka (a) Uredbe 2017/1001) — Nepostojanje stvarne uporabe kod određenih proizvoda i usluga na koje se odnosi međunarodna registracija — Postojanje opravdanih razloga za neuporabu)

47

2019/C 82/54

Predmet T-689/16: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Pipiliagkas protiv Komisije (Javna služba — Dužnosnici — Raspoređivanje — Odluka s retroaktivnim učinkom — Članak 22.a Pravilnika o osoblju — Nenadležno tijelo — Odgovornost — Naknada imovinske i neimovinske štete)

47

2019/C 82/55

Predmet T-743/16 RENV: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – CX protiv Komisije (Javna služba — Dužnosnici — Stegovna mjera — Udaljivanje s radnog mjesta — Prava obrane — Dužnost brižnog postupanja — Članak 22. stavak 1. Priloga IX. Pravilniku — Članci 41. i 52. Povelje o temeljnim pravima — Odgovornost — Postojanje štete — Uzročna veza)

48

2019/C 82/56

Predmet T-830/16: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Monolith Frost protiv EUIPO-a – Dovgan (PLOMBIR) (Žig Europske unije — Postupak za proglašavanje žiga ništavim — Verbalni žig Europske unije PLOMBIR — Apsolutni razlog za odbijanje — Opisni karakter — Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001) — Ispitivanje činjenica — Članak 76. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 95. stavak 1. Uredbe 2017/1001) — Dokazni elementi koji se po prvi put podnose pred Općim sudom)

49

2019/C 82/57

Predmet T-247/17: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Azarov protiv Vijeća (Zajednička vanjska i sigurnosna politika — Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Ukrajini — Zamrzavanje financijskih sredstava — Popis osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora — Zadržavanje tužiteljeva imena na popisu — Pravo vlasništva — Pravo obavljanja gospodarske djelatnosti — Očita pogreška u ocjeni)

50

2019/C 82/58

Predmet T-274/17: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Monster Energy protiv EUIPO-a – Bösel (MONSTER DIP) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava za registraciju figurativnog žiga Europske unije MONSTER DIP — Raniji verbalni i figurativni žigovi Europske unije i neregistrirani znak koji se rabi u trgovačkom prometu, koji svi sadržavaju verbalni element ‚monster’ — Relativni razlozi za odbijanje — Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) — Nepostojanje vjerojatnosti prijevarnog dovođenja u vezu — Članak 8. stavak 4. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 4. Uredbe 2017/1001) — Nepostojanje vjerojatnosti slabljenja razlikovnog karaktera ranijeg uglednog žiga — Članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 5. Uredbe 2017/1001))

50

2019/C 82/59

Predmet T-537/17: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – De Loecker protiv ESVD-a (Javna služba — ESVD — Privremeno osoblje — Uznemiravanje — Zahtjev za pomoć — Odbijanje zahtjeva — Pravo na saslušanje — Odgovornost)

51

2019/C 82/60

Predmet T-609/17: Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Francuska protiv Komisije (EFJP — Izdaci isključeni iz financiranja — Izdaci nastali za Francusku — Izvozne subvencije u sektoru mesa peradi — Paušalni financijski ispravci — Uredbe (EZ) br. 1290/2005 i (EU) br. 1306/2013 — Dobra, prikladna i tržišna kvaliteta — Kontrole — Proporcionalnost)

52

2019/C 82/61

Predmet T-706/17: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – UP protiv Komisije (Javna služba — Dužnosnici — Teška bolest — Zahtjev za radom u nepunom radnom vremenu zbog zdravstvenih razloga — Odbijanje zahtjeva — Načelo zabrane diskriminacije na temelju invaliditeta — Pravo na saslušanje — Načelo dobre uprave — Dužnost brižnog postupanja — Odgovornost)

52

2019/C 82/62

Predmet T-743/17: Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Bischoff protiv EUIPO-a – Miroglio Fashion (CARACTÈRE) (Žig Europske unije — Postupak proglašavanja žiga ništavim — Verbalni žig Europske unije CARACTÈRE — Apsolutni razlozi za odbijanje — Nepostojanje opisnog karaktera — Razlikovni karakter — Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EU) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točke (b i (c) Uredbe (EU) br. 2017/1001))

53

2019/C 82/63

Predmet T-821/17: Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Vitromed protiv EUIPO-a – Vitromed Healthcare (VITROMED Germany) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Europske unije VITROMED Germany — Raniji verbalni žig Europske unije Vitromed — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001))

53

2019/C 82/64

Predmet T-76/18: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – CN protiv Parlamenta (Javna služba — Akreditirani parlamentarni asistenti — Članak 24. Pravilnika — Zahtjev za pomoć — Članak 12.a Pravilnika o osoblju za dužnosnike — Uznemiravanje — Savjetodavni odbor nadležan za pritužbe zbog uznemiravanja akreditiranih parlamentarnih asistenata protiv zastupnika u Europskom parlamentu te sprječavanje uznemiravanja na radnom mjestu — Odluka o odbijanju zahtjeva za pomoć — Pravo na saslušanje — Načelo kontradiktornosti — Odbijanje dostave mišljenja savjetodavnog odbora i izvješćâ o saslušanju svjedoka — Odbijanje tužene institucije da postupi u skladu s mjerom izvođenja dokazâ Općeg suda)

54

2019/C 82/65

Predmet T-83/18: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – CH protiv Parlamenta (Javna služba — Akreditirani parlamentarni asistenti — Članak 24. Pravilnika o osoblju — Zahtjev za pomoć — Članak 12.a Pravilnika — Uznemiravanje — Savjetodavni odbor za uznemiravanje i njegovu prevenciju na radnom mjestu koji se bavi pritužbama akreditiranih parlamentarnih asistenata protiv zastupnika u Europskom parlamentu — Odluka o odbijanju zahtjeva za pomoć — Pravo na saslušanje — Načelo kontradiktornosti — Odbijanje dostave mišljenja savjetodavnog odbora i zapisnikâ o saslušanju svjedoka — Odbijanje tužene institucije da postupi u skladu s mjerom izvođenja dokazâ Općeg suda)

55

2019/C 82/66

Predmet T-94/18: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Multifit protiv EUIPO-a (fit+fun) (Žig Europske unije — Prijava verbalnog žiga Europske unije fit+fun — Apsolutni razlog za odbijanje — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)

55

2019/C 82/67

Predmet T-98/18: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Multifit protiv EUIPO-a (MULTIFIT) (Žig Europske unije — Prijava verbalnog žiga Europske unije MULTIFIT — Apsolutni razlog za odbijanje — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)

56

2019/C 82/68

Predmet T-102/18: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Knauf protiv EUIPO-a – (upgrade your personality) (Žig Europske unije — Prijava verbalnog žiga Europske unije upgrade your personality — Apsolutni razlog za odbijanje — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Reklamni slogan — Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)

56

2019/C 82/69

Predmet T-745/18: Tužba podnesena 20. prosinca 2018. – Covestro Deutschland protiv Komisije

57

2019/C 82/70

Predmet T-750/18: Tužba podnesena 21. prosinca 2018. – Briois protiv Parlamenta

58

2019/C 82/71

Predmet T-758/18: Tužba podnesena 21. prosinca 2018. – ABLV Bank protiv SRB-a

59

2019/C 82/72

Predmet T-2/19: Tužba podnesena 4. siječnja 2019. – Algebris (UK) i Anchorage Capital Group protiv SRB-a

60

2019/C 82/73

Predmet T-5/19: Tužba podnesena 4. siječnja 2019. – Clatronic International protiv EUIPO-a – (PROFI CARE)

61

2019/C 82/74

Predmet T-19/19: Tužba podnesena 11. siječnja 2019. – Fastweb protiv Komisije

61

2019/C 82/75

Predmet T-20/19: Tužba podnesena 11. siječnja 2019. – Pablosky protiv EUIPO-a – docPrice (mediFLEX easystep)

64

2019/C 82/76

Predmet T-21/19: Tužba podnesena 11. siječnja 2019. – Pablosky protiv EUIPO-a – docPrice (mediFLEX easystep)

64

2019/C 82/77

Predmet T-22/19: Tužba podnesena 11. siječnja 2019. – Noguer Enríquez i drugi protiv Komisije

65

2019/C 82/78

Predmet T-28/19: Tužba podnesena 15. siječnja 2019. – Karlovarské minerální vody protiv EUIPO-a – Aguas de San Martín de Veri (VERITEA)

67

2019/C 82/79

Predmet T-30/19: Tužba podnesena 15. siječnja 2019. – CRIA i CCCMC protiv Komisije

67

2019/C 82/80

Predmet T-37/19: Tužba podnesena 21. siječnja 2019. – Cimpress Schweiz protiv EUIPO-a – Impress Media (CIMPRESS)

69

2019/C 82/81

Predmet T-42/19: Tužba podnesena 23. siječnja 2019. – Volkswagen protiv EUIPO-a (CROSS)

69

HR

 

Zbog zaštite osobnih podataka i/ili povjerljivosti, neke informacije sadržane u ovoj objavi više ne mogu biti prikazane, pa je stoga objavljena njezina nova autentična verzija.

IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/1

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2019/C 82/01)

Posljednja objava

SL C 72, 25.2.2019.

Prethodne objave

SL C 65, 18.2.2019.

SL C 54, 11.2.2019.

SL C 44, 4.2.2019.

SL C 35, 28.1.2019.

SL C 25, 21.1.2019.

SL C 16, 14.1.2019.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/2

Žalba koju je 22. lipnja 2018. podnio CBA Spielapparate- und Restaurantbetriebs GmbH protiv rješenja Općeg suda (treće vijeće) od 19. travnja 2018. u predmetu T-606/17, CBA Spielapparate- und Restaurantbetriebs GmbH protiv Europske komisije

(Predmet C-415/18 P)

(2019/C 82/02)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: CBA Spielapparate- und Restaurantbetriebs GmbH (zastupnik: A. Schuster, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Sud Europske unije (osmo vijeće) je rješenjem od 10. siječnja 2019. odbio žalbu kao djelomično očito nedopuštenu i djelomično očito neosnovanu te naložio žalitelju snošenje vlastitih troškova.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/2

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. studenoga 2018. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) – LF protiv Google LLC, YouTube Inc., YouTube LLC, Google Germany GmbH

(Predmet C-682/18)

(2019/C 82/03)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: LF

Tuženici: Google LLC, YouTube Inc., YouTube LLC, Google Germany GmbH

Prethodna pitanja

1.

Poduzima li operater internetske platforme za videozapise, na kojoj korisnici bez odobrenja nositelja prava javnosti na raspolaganje stavljaju sadržaje zaštićene autorskim pravom, radnju priopćavanja javnosti u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29/EZ (1), ako

—

platformom ostvaruje prihode od oglašavanja,

—

ako je postupak prijenosa automatski i provodi se bez prethodnog nadzora ili kontrole operatera,

—

ako operater, u skladu s uvjetima korištenja dobiva svjetsku, neisključivu i besplatnu licenciju na videozapise za razdoblje postavljanja videozapisa,

—

ako operater u uvjetima korištenja i u okviru postupka prijenosa upućuje na to da se ne smiju unositi sadržaji kojima se povređuje autorsko pravo,

—

ako operater na raspolaganje stavlja pomoćna sredstva kojima nositelji prava mogu pokrenuti onemogućavanje pristupa videozapisima kojima se povređuje autorsko pravo,

—

ako operater na platformi priprema rezultate pretraživanja u obliku rang lista i sadržajnih rubrika i registriranim korisnicima prikazuje pregled preporučenih videozapisa koji se temelji na već pregledanim videozapisima,

ako nema konkretnog znanja o dostupnosti sadržaja kojima se povređuje autorsko pravo ili ako nakon što je to saznao te sadržaje odmah ukloni ili odmah tim sadržajima onemogućava pristup?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje:

je li djelatnost operatera internetskih platformi za razmjenu video sadržaja u okolnostima koje su navedene u prvom pitanju obuhvaćena područjem primjene članka 14. stavkom 1. Direktive 2000/31/EZ (2)?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje:

mora li se stvarno znanje o protuzakonitoj aktivnosti ili informaciji i o činjenicama ili okolnostima iz kojih bi bila vidljiva protuzakonita aktivnost ili informacija u skladu s člankom 14. stavkom 1. Direktive 2000/31/EZ odnositi na konkretne protuzakonite aktivnosti ili informacije?

4.

Nadalje, u slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje:

je li spojivo s člankom 8. stavkom 3. Direktive 2001/29/EZ ako nositelj prava protiv davatelja usluge, čija se usluga sastoji od pohrane informacija dobivenih od primatelja usluge i kojom se primatelj usluge služi za povredu autorskog prava ili srodnih prava, može sudski nalog ishoditi samo ako je nakon ukazivanja na očitu povredu ponovno došlo do takve povrede?

5.

U slučaju negativnog odgovora na prvo i drugo pitanje:

treba li operatera internetske platforme za videozapise u okolnostima navedenima u prvom pitanju smatrati počiniteljem povrede u smislu članka 11. prve rečenice i članka 13. Direktive 2004/48/EZ (3)?

6.

U slučaju potvrdnog odgovora na peto pitanje:

smije li se obveza naknade štete takvog počinitelja povrede u skladu s člankom 13. stavkom 1. Direktive 2004/48/EZ uvjetovati time da je počinitelj povrede postupao namjerno i u odnosu na svoju vlastitu povredu kao i u odnosu na povredu treće osobe te da je znao ili je osnovano pretpostaviti da je morao znati da korisnici platformu koriste za konkretne povrede?

(1)  Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL 2001, L 167, str. 10.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.)

(2)  Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL 2000, L 178, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39., str. 58.)

(3)  Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL 2004, L 157, str. 45.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 74.)

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/4

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. studenoga 2018. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) – Elsevier Inc. protiv Cyando AG

(Predmet C-683/18)

(2019/C 82/04)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Elsevier Inc.

Tuženik: Cyando AG

Prethodna pitanja

1.

a)

Poduzima li operater servisa za dijeljeni smještaj informacija na poslužitelju (shared hosting) na kojem korisnici bez odobrenja nositelja prava na raspolaganje javnosti stavljaju sadržaje zaštićene autorskim pravom, radnju priopćavanja javnosti u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29/EZ (1), ako

—

je postupak prijenosa automatski i provodi se bez prethodnog nadzora ili kontrole operatera,

—

operater u uvjetima korištenja upućuje na to da se ne smiju unositi sadržaji kojima se povređuje autorsko pravo,

—

radom servisa ostvaruje prihode,

—

se servis koristi za zakonite primjene, ali operater ima saznanja da je dostupna i znatna količina sadržaja kojima se povređuje autorsko pravo (više od 9 500 djela),

—

operater ne nudi pregled sadržaja ni funkciju pretraživanja, ali neograničeni download linkovi koje on stavlja na raspolaganje treće osobe stavljaju u zbirke linkova na internetu koje sadržavaju informacije o sadržaju datoteka te omogućavaju pretraživanje određenih sadržaja,

—

on uspostavom naknade za download koju isplaćuje ovisno o potražnji stvara poticaj za prijenos sadržaja zaštićenih autorskim pravom, a koja u suprotnome korisnici mogu pribaviti samo naplatno

te

—

ako se omogućavanjem anonimnog prijenosa podataka povećava vjerojatnost da korisnici neće odgovarati za povrede autorskih prava?

b)

Mijenja li se ta ocjena ako 90 do 96 % ukupne uporabe servisa za dijeljeni smještaj informacija na poslužitelju (shared hosting) čini stavljanje na raspolaganje ponuda kojima se povređuje autorska prava?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje:

je li djelatnost operatera servisa za dijeljeni smještaj informacija na poslužitelju u okolnostima koje su navedene u prvom pitanju obuhvaćena područjem primjene članka 14. stavkom 1. Direktive 2000/31/EZ (2)?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje:

mora li se stvarno znanje o protuzakonitoj aktivnosti ili informaciji i o činjenicama ili okolnostima iz kojih bi bila vidljiva protuzakonita aktivnost ili informacija u skladu s člankom 14. stavkom 1. Direktive 2000/31/EZ odnositi na konkretne protuzakonite aktivnosti ili informacije?

4.

Nadalje, u slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje:

je li spojivo s člankom 8. stavkom 3. Direktive 2001/29/EZ ako nositelj prava protiv davatelja usluge, čija se usluga sastoji od pohrane informacija dobivenih od primatelja usluge i kojom se primatelj usluge služi za povredu autorskog prava ili srodnih prava, može sudski nalog ishoditi samo ako je nakon ukazivanja na očitu povredu ponovno došlo do takve povrede?

5.

U slučaju negativnog odgovora na prvo i drugo pitanje:

treba li operatera servisa za dijeljeni smještaj informacija na poslužitelju u okolnostima navedenima u prvom pitanju smatrati počiniteljem povrede u smislu članka 11. prve rečenice i članka 13. Direktive 2004/48/EZ (3)?

6.

U slučaju potvrdnog odgovora na peto pitanje:

smije li se obveza naknade štete takvog počinitelja povrede u skladu s člankom 13. stavkom 1. Direktive 2004/48/EZ uvjetovati time da je počinitelj povrede postupao namjerno i u odnosu na svoju vlastitu povredu kao i u odnosu na povredu treće osobe te da je znao ili je osnovano pretpostaviti da je morao znati da korisnici platformu koriste za konkretne povrede?

(1)  Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL 2001, L 167, str. 10.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.).

(2)  Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL 2000, L 178, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39., str. 58.).

(3)  Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL 2004, L 157, str. 45.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 74.).

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/5

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. listopada 2018. uputio Juge d’instruction du tribunal de grande instance de Paris (Francuska) – Procureur de la République protiv X

(Predmet C-693/18)

(2019/C 82/05)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Juge d’instruction du tribunal de grande instance de Paris

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Procureur de la République

Osumljičenik: X

Druge stranke: stranke koje su postavile imovinskopravni zahtjev

Prethodna pitanja

1.   Tumačenje pojma „dio koji je konstruiran”

1.1.

 Što obuhvaća pojam „dio koji je konstruiran” naveden u članku 3. stavku 10. Uredbe (EZ) br. 715/2007 (1), kojim se definira poremećajni uređaj (defeat device)?

1.2.

 Može li se program ugrađen u upravljačko računalo motora ili, općenitije, program koji djeluje na to računalo smatrati dijelom koji je konstruiran u smislu tog članka?

2.   Tumačenje pojma „sustav za kontrolu emisije”

2.1.

 Što obuhvaća pojam „sustav za kontrolu emisije” naveden u članku 3. stavku 10. Uredbe (EZ) br. 715/2007, kojim se definira poremećajni uređaj (defeat device)?

2.2.

 Obuhvaća li taj sustav za kontrolu emisije samo tehnologije i strategije kojima se nastoji obraditi i smanjiti emisije (osobito NOx) nakon njihova nastanka ili uključuje i različite tehnologije i strategije koje omogućavaju ograničavanje same njihove proizvodnje, kao što je tehnologija EGR?

3.   Tumačenje pojma „poremećajni uređaj” (defeat device)

3.1.

 Je li uređaj koji, za potrebe povećanja aktiviranja ili modulacije funkcije nekog dijela u sustavu za kontrolu emisije tijekom postupaka homologacije predviđenih Uredbom (EZ) br. 715/2007, a stoga i za potrebe dobivanja homologacije za vozilo, ustanovljuje svaki parametar povezan s odvijanjem tih postupaka, poremećajni uređaj u smislu članka 3. stavka 10. Uredbe (EZ) br. 715/2007?

3.2.

 U slučaju potvrdnog odgovora, je li taj poremećajni uređaj zabranjen na temelju odredbi članka 5. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 715/2007?

3.3.

 Može li se uređaj kao što je onaj opisan u pitanju 3.1. kvalificirati kao „poremećajni uređaj” ako je povećanje aktiviranja sustava za kontrolu emisije učinkovito, ne samo tijekom postupaka homologacije, nego i na ad hoc osnovi, kada u stvarnoj vožnji nastanu točni uvjeti otkriveni za povećanje modulacije sustava za kontrolu emisije tijekom postupaka homologacije?

4.   Tumačenje iznimaka predviđenih člankom 5.

4.1.

 Što obuhvaćaju tri iznimke predviđene člankom 5. stavkom 2. poglavlja 2. Uredbe (EZ) br. 715/2007?

4.2.

 Može li se zabrana poremećajnog uređaja, kojim se upravo tijekom postupaka homologacije povećava aktiviranje ili modulacija funkcije nekog dijela u sustavu za kontrolu emisije, odbaciti na temelju jednog od triju razloga navedenih u članku 5. stavku 2.?

4.3.

 Je li usporavanje starenja ili opterećenja motora dio zahtjevâ „zaštite motora od oštećenja ili od prometne nezgode” ili „sigurnog djelovanja vozila” kojima se može opravdati postojanje poremećajnog uređaja u smislu članka 5. stavka 2. točke (a)?

(1)  Uredba (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila (SL L 171, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 30., str. 284.).

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/6

Žalba koju je 9. studenoga 2018. podnio Przedsiębiorstwo Produkcyjno-Handlowe „Primart” Marek Łukasiewicz protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 12. rujna 2018. u predmetu T-584/17: Primart protiv EUIPO-a

(Predmet C-702/18 P)

(2019/C 82/06)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Przedsiębiorstwo Produkcyjno-Handlowe „Primart” Marek Łukasiewicz (zastupnik: J. Skołuda, radca prawny)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Bolton Cile España, SA

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtjeva da:

—

u cijelosti ukine presudu Općeg suda protiv koje je uložena žalba;

—

poništi odluku četvrtog žalbenog vijeća od 22. lipnja 2017. (R 1933/2016-4);

—

naloži EUIPO-u i društvu Cile España, S.A. snošenje troškova postupka pred Općim sudom i žalbenim vijećem te naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka pred Sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

1)

Opći sud je u pobijanoj presudi pogrešno primijenio članak 76. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 (1) (koji je postao članak 95. stavak 1. Uredbe 2017/1001 (2)) i članak 65. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 72. Uredbe 2017/1001) proglasivši žaliteljeve argumente u vezi sa slabim razlikovnim karakterom ranijeg žiga u postupku povodom prigovora nedopuštenima jer su po prvi put izneseni pred Sudom (točke 87. do 90. pobijane presude).

a.

Opći sud mora ocijeniti činjenice i argumente iako su po prvi put izneseni pred njim ako ih je žalbeno vijeće EUIPO-a trebalo uzeti u obzir po službenoj dužnosti.

b.

Značenje dijela žiga na jeziku EU-a je općepoznata činjenica i Ured bi ga kao takvo trebao ispitati po službenoj dužnosti. Posljedično, Opći sud bi trebao temeljito analizirati argumente koji se na njega odnose, također ocjenjujući i argumente koji su po prvi put izneseni pred njim.

c.

Tužitelj u postupku pred Općim sudom može preispitivati ocjenu općepoznatih činjenica koju je dalo žalbeno vijeće EUIPO-a također i podnošenjem novih argumenata Općem sudu i dokaza koji podupiru te argumente.

d.

Propustivši ocijeniti činjenice i argumente koje je Ured trebao uzeti u obzir po službenoj dužnosti (uključujući općepoznate činjenice koje se odnose na značenje žiga na koji se odnosi prigovor), Opći sud je povrijedio opća postupovna pravila i pogrešno ocijenio pitanja relevantna u predmetu pred žalbenim vijećem.

2)

Da je Opći sud uzeo u obzir općepoznatu činjenicu da riječ „PRIMA” ima pohvalno značenje (kao što to tvrde Odjel za prigovore i žalitelj), u smislu „prvo, najistaknutije/najbolje, vrhovno, glavno”, došao bi do drugačijeg zaključka u vezi s vjerojatnošću dovođenja u zabludu između žigova ES-2578815 ‘PRIMA’ i prijave žiga Europske unije 013682299 „PRIMART MAREK ŁUKASIEWICZ”, jer bi uvidio da ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između tih žigova.

a.

Žigovi koji se ispituju podudaraju se u elementu koji ima slab razlikovni karakter i nema neovisnu ulogu u suprotstavljenom žigu. Ta činjenica zajedno sa srednjim stupnjem vizualne sličnosti, nepostojanjem konceptualne sličnosti i niskim stupnjem fonetske sličnosti (ili čak njezinim nepostojanjem) isključuje vjerojatnost dovođenja u zabludu između tih žigova.

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).

(2)  Uredba (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.).

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/8

Žalba koju je 14. studenoga 2018. podnio ACTC GmbH protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 13. rujna 2018. u predmetu T-94/17: ACTC protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(Predmet C-714/18 P)

(2019/C 82/07)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: ACTC GmbH (zastupnici: V. Hoene, odvjetnica, D. Eickemeier, Rechtsanwalt, S. Gantenbrink, odvjetnice)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Taiga AB

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtjeva da:

—

ukine presudu Općeg suda od 13. rujna 2018. u predmetu T-94/17 i poništi tuženikovu odluku u predmetu R 693/2015-4.

podredno

—

ukine presudu navedenu u točki 1. i vrati predmet na odlučivanje Općem sudu,

i

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći sud povrijedio je članak 8. stavak 1. točku (b) i članak 42. stavak 2. Uredbe o žigu Unije u više pogleda utvrdivši sličnost znakova i – kao posljedicu pogrešne ocjene dokaza o uporabi – sličnost proizvoda. Ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između predmetnih žigova.

1.

Opći sud pogrešno je utvrdio da je druga stranka u postupku ispunila pretpostavke u vezi s uporabom svih proizvoda iz razreda 25. za koje je raniji žig registriran. Pretpostavke su bile ispunjene samo za proizvode „odjeća; gornja odjeća (ogrtači), donje rublje, pokrivala za glavu, rukavice; remenje i čarape; svi gore navedeni proizvodi koriste se isključivo kao posebna odjeća za zaštitu od hladnoće, vjetra i/ili kiše; radna odijela”. Suprotno utvrđenjima Općeg suda, riječ je o neovisnoj podkategoriji proizvoda iz razreda 25., tako da je dokaz o uporabi podnesen samo za te proizvode.

2.

Zbog pogrešne ocjene dokaza o uporabi, Opći sud je pogrešno zaključio da su proizvodi „odjeća” i „pokrivala za glavu”, koji se pojavljuju na popisima proizvoda oba žiga, istovjetni.

3.

Opći sud pogrešno je odlučio da je žalbeno vijeće ispravno utvrdilo da su predmetni znakovi vizualno slični s obzirom da su znakovi o kojima je riječ iste dužine i imaju četiri zajednička slova. Neuobičajena kompozicija osporavanog žiga (asimetrični suglasnici i neobičan pravopis „igh”) i posljedice za vizualnu simetriju na koje se pozivao žalitelj, Opći sud nije raspravio. Naravno, prosječni potrošač percipira žig kao cjelinu. Međutim, neuobičajena kompozicija osporavanog žiga ima značajan utjecaj na njegov ukupni dojam što Opći sud nije uzeo u obzir.

4.

Opći sud je također pogrešno odlučio da su sporni žigovi fonetski istovjetni jer žalitelj nije naveo dokaze koji bi upućivali na to da zvuk prvih slogova „ti” i „TAl” nije istovjetan za anglofonu javnost i da ne postoji ništa što može odvojiti izgovor spornih znakova. Upravo suprotno – Opći sud je bez dokaza i pogrešno pretpostavio da se slog „ti” uvijek izgovara „tai”. Nema dokaza za takvu ocjenu. Riječ „ti” ne postoji u engleskom jeziku. Slog se stoga uvijek izgovara samo u skladu s jezičnim pravilima koja se primjenjuju na predmetnu riječ. Možemo uzeti zdravo za gotovo da postoji bezbroj riječi u kojima se slog „ti” ne izgovara kao „tai”, kao što su „trick”, „ticket”, „till”, „timbal”, „timberland”, „tin”, „tincture”, „tinder”, „tip”, „trigger” i mnoge sruge kao i osporavani žig „tigha”. U poznatoj engleskoj dječjoj knjizi Winnie-the-Pooh jedan od glavnih likova je životinja imena „Tigger”, što se izgovara [tɪɡə]. Stoga kada god se samoglasnik nakon „ti” izgovara kratko, izgovor nije „tai”. To je ono što je žalitelj tvrdio od samog početka. Ni tuženik ni intervenijent nisu podnijeli dokaze kojima bi tvrdili suprotno. Stoga nije bila žaliteljeva zadaća da dokazuje ono što je očigledno.

5.

Opći sud je pogrešno tvrdio da žalitelj nije dokazao da TAIGA ima jasno i specifično značenje za relevantnu javnost (potrošače u Europskoj uniji) u cijelosti. To nije točno. Žalitelj je neosporno tvrdio da je TAIGA leksem iz francuskog jezika. Sudovima je nesporno i poznato da se Francuska nalazi u južnoj Europi. Zbog nesporne veličine TAIGE kao krajobraza i njezinog značaja za svijet u cjelini, TAIGA (osobito zajedno s pojmom TUNDRA) pripada općem obrazovanju diljem Europe i izvan nje.

6.

Osim toga, u skladu sa sudskom praksom Općeg suda, dovoljno je da je pojam razumljiv u dijelu Europske unije kao, na primjer, na talijanskom govornom području. Ovdje je Opći sud priznao konceptualnu različitost između „Granini” i „Panini” zbog nedostatka značenja „Granini”, dok je „Panini” imao značenje talijanskog sendviča.

7.

Presuda od 14. listopada 2003., T-292/01, točka 54. – BASS na koju se pozivao Opći sud ne sadrži niti jedan navod da se predmetna riječ mora razumjeti u cijeloj Europskoj uniji. Stoga treba naglasiti da ocjena Općeg suda nije potkrijepljena sudsko praksom iz presude BASS. Opći sud je ispravno priznao da veliki dio relevantne javnosti u Europi zna i razumije pojam TAIGA.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/9

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. studenoga 2018. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) – Segler-Vereinigung Cuxhaven e.V. protiv Finanzamt Cuxhaven

(Predmet C-715/18)

(2019/C 82/08)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Segler-Vereinigung Cuxhaven e.V.

Tuženik: Finanzamt Cuxhaven

Prethodno pitanje

Obuhvaća li sniženje porezne stope za davanje u najam zemljišta za kampiranje i prikolice prema članku 98. stavku 2. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1) u vezi s njezinim Prilogom III. točkom 12. također davanje u najam sidrišta za brodice?

(1)  SL 2006., L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/10

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. prosinca 2018. uputio Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD) (Portugal) – Totalmédia – Marketing Directo e Publicidade, S.A. protiv Autoridade Tributária e Aduaneira

(Predmet C-751/18)

(2019/C 82/09)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Totalmédia – Marketing Directo e Publicidade, S.A.

Tuženik: Autoridade Tributária e Aduaneira

Prethodna pitanja

1.

U slučaju tumačenja prema kojem nakon predmetnog obrnutog spajanja više nije moguće od dobiti društva preuzimatelja odbiti kamate i druge prenesene financijske troškove zajmova ugovorenih kod trećih osoba ili povezanih društava i namijenjenih kupnji kapitala društva kćeri-preuzimatelja (troškovi koje bi pripojeno društvo moglo odbiti da nije bilo spajanja), je li članak 23. stavak 1. točka (c) Zakonika o porezu na dobit, u verziji koja je bila na snazi 2013., u skladu s europskim pravom, osobito stoga što nemogućnost odbitka financijskih troškova može biti prepreka ili ograničenje koncentracije obuhvaćene Direktivom Vijeća 2009/133/EZ (1), kojom se povređuju njezina načela i ciljevi, te krši njezin članak 4.?

2.

Ako se na prvo prethodno pitanje odgovori tako da je navedena nemogućnost odbitka financijskih troškova od poreza u skladu s Direktivom, postoji li i dalje ta sukladnost ako ispravak iznosa predmetnog poreza nije proveden na temelju odredbe Direktive o zabrani zlouporaba (članak 15.) odnosno pravila unutarnjeg prava kojom je ta odredba prenesena (članak 73. stavak 10. Zakonika o porezu na dobit), nego na temelju druge odredbe nacionalnog prava (članak 23. Zakonika o porezu na dobit)?

(1)  Direktiva Vijeća 2009/133/EZ od 19. listopada 2009. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na spajanja, podjele, djelomične podjele, prijenose imovine i zamjene dionica društava iz različitih država članica te na prijenos sjedišta SE-a ili SCE-a iz jedne države članice u drugu (SL 2009., L 310, str. 34.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 317.)

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/10

Žalba koju je 3. prosinca 2018. podnio Päivi Leino-Sandberg protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 20. rujna 2018. u predmetu T-421/17: Leino-Sandberg protiv Parlamenta

(Predmet C-761/18 P)

(2019/C 82/10)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Päivi Leino-Sandberg (zastupnik: O. W. Brouwer, advocaat, S. Schubert, Rechtsanwalt)

Druga stranka u postupku: Europski parlament

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtjeva da:

—

poništi rješenje Općeg suda od 20. rujna 2018. u predmetu T-421/17;

—

iskoristi ovlasti koje su mu dodijeljene na temelju članka 61. stavka 1. druge rečenice Statuta Suda kako bi konačno odlučio o predmetu, i

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka uključujući troškove eventualnih intervenijenata.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prvi žalbeni razlog: pogreške koje se tiču prava u pobijanom rješenju jer je Opći sud zaključio da je tužba postala bespredmetna i da postupak treba obustaviti. Žalitelj smatra da u pobijanom rješenju pogrešno nije primijenjen pravni standard iz predmeta C-57/16 P, ClientEarth/Komisija (EU:C:2018:660) u skladu s kojim je trebao zaključiti da s obzirom na to da Europski parlament nije povukao osporavanu odluku, tužba nije postala bespredmetna.

Drugi žalbeni razlog: pogreške koje se tiču prava i postupka jer je Opći sud u pobijanom rješenju zaključio da više ne postoji pravni interes. Žalitelj smatra da je u pobijanom rješenju pogrešno primijenjen pravni standard izložen u ustaljenoj sudskoj praksi, uključujući u predmetu C-57/16 P, u skladu s kojim je trebao zaključiti da će se nezakonitost vjerojatno ponoviti u budućnosti, neovisno o osobitim okolnostima predmeta i da stoga pravni interes ostaje.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/11

Žalba koju je 5. prosinca 2018. podnio Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 25. rujna 2018. u predmetu T-328/17: Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(Predmet C-766/18 P)

(2019/C 82/11)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi (zastupnici: S. Malynicz QC, S. Baran, Barrister, V. Marsland, Solicitor)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), M. J. Dairies EOOD

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

prihvati žalbu protiv presude Općeg suda u predmetu T-328/17, Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), EU:T:2018:594 i usvoji žaliteljevu tužbu za poništenje;

—

naloži Uredu i intervenijentu snošenje vlastitih i žaliteljevih troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

1.

Opći je sud počinio pogrešku time što zajedničkom žigu HALLOUMI nije priznao prikladan status i zaštitu koju Uredba o žigu Europske unije propisuje za takve zajedničke žigove, čime je povrijedio članak 74. Uredbe o žigu Europske unije;

2.

Preciznije, Opći sud je počinio pogrešku time što je primijenio u potpunosti neizmijenjen pristup ocjeni razlikovnog karaktera zajedničkog žiga HALLOUMI protivno članku 8. stavku 1. točki (b) i članku 74. Uredbe o žigu Europske unije;

3.

Opći sud je pogrešno ocijenio i primijenio učinak odluke Suda u spojenim predmetima C-673/15 P do C-676/15 P, The Tea Board protiv EUIPO-a (u daljnjem tekstu: Tea Board), i njegovo obrazloženo rješenje u predmetu C-392/12 P, Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus Named Halloumi protiv OHIM-a (u daljnjem tekstu: HELLIM) i nije primijenio prikladni učinak presudi u predmetu C-196/11 P, Formula One Licensing protiv OHIM-a, EU:C:2012:314 (u daljnjem tekstu: F1); i

4.

Opći je sud pogrešno propustio predmet uputiti žalbenim vijećima na ponovno razmatranje s obzirom na svoje utvrđenje da je četvrto žalbeno vijeće počinilo barem – čak i prema mišljenju Općeg suda – dvije pogreške u svojoj ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Time je povrijedio članak 8. stavak 1. točku (b) i/ili članak 72. stavak 2. Uredbe o žigu Europske unije.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/12

Žalba koju je 5. prosinca 2018. podnijela Republika Cipar protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 25. rujna 2018. u predmetu T-384/17: Cipar protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(Predmet C-767/18 P)

(2019/C 82/12)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Republika Cipar (zastupnici: S. Malynicz QC, S. Baran, Barrister, V. Marsland, Solicitor)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), M. J. Dairies EOOD

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

prihvati žalbu protiv presude Općeg suda u predmetu T-384/17, Republika Cipar protiv EUIPO-a, EU:T:2018:593 i usvoji žaliteljevu tužbu za poništenje;

—

naloži Uredu i intervenijentu snošenje vlastitih i žaliteljevih troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

1.

Opći je sud počinio pogrešku kad je smatrao da je žalbeno vijeće bilo u pravu kada je primijenilo zaključke iz ranijih presuda Općeg suda i to presuda HELLIM i XAΛΛOYMI i HALLOUMI na ovaj predmet. U tim predmetima nije bila riječ o certifikacijskim žigovima nego o drugim vrstama žigova, i to o zajedničkim i običnim žigovima Europske unije. Osnovna funkcija takvih žigova je da služe kao oznaka trgovačkog podrijetla proizvoda (veći broj trgovaca povezanih članstvom u udruzi u slučaju zajedničkog žiga). Suprotno tomu, certifikacijski žigovi nemaju osnovnu funkciju označivanja podrijetla, nego razlikovanja razreda proizvoda, i to proizvoda koji su certificirani jer su u skladu s pravilima za dozvoljenu uporabu certifikacijskog žiga HALLOUMI i za njih je dano odobrenje da budu napravljeni sukladno tim pravilima. Štoviše, relevantna javnost u tim ranijim presudama Općeg suda razlikovala se od relevantne javnosti u ovom predmetu.

2.

Opći je sud pogrešno zaključio da ranijem nacionalnom žigu – nacionalnom certifikacijskom žigu u ovom predmetu – u potpunosti nedostaje razlikovni karakter u smislu razlikovanja certificiranih proizvoda od onih koji to nisu; pogrešno smatrajući da je žig opisni; pogrešno dovodeći u opasnost nacionalnu zaštitu nacionalnog žiga; i pogrešno dovodeći u pitanje valjanost navedenog žiga u postupku povodom prigovora pred EUIPO-m.

3.

Opći je sud počinio pogrešku prilikom usporedbe žigova i ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Pogrešno je pristupio ovim pitanjima kao da je raniji žig žig koji označava podrijetlo a ne certifikacijski žig. Nije priznao ranijem žigu nikakvu razlikovnost kao certifikacijskom žigu, tj. kao da razlikuje proizvode koji su zapravo u skladu sa standardima certifikacijskog žiga i koje su zapravo napravili proizvođači koje je ovlastio nositelj certifikacijskog žiga. Jednako tako, nije razmotrio kako se certifikacijski žigovi obično koriste (tj. nepromjenjivo s razlikovnim imenom, žigom ili logotipom). Nije razmotrio značenje i važnost osporavanog žiga Europske unije, posebice time što nije razmotrio ima li element „HALLOUMI” neovisni razlikovni karakter u potonjem žigu kao znak koji, suprotno činjenicama, upućuje na to da su proizvodi obuhvaćeni osporavanim žigom Europske unije certificirani.

4.

Opći sud nije uzeo u obzir nacionalne odredbe i sudsku praksu u pogledu dosega i učinaka nacionalnih certifikacijskih žigova. Uvjeti i modaliteti zakona država članica o certifikacijskim žigovima nisu bili usklađeni prema direktivama o žigu br. 89/104 (1) ili 2008/95 (2) ali Uredba o žigu Europske unije propisuje da takvi nacionalni žigovi mogu činiti temelj ranijih prava koja sprječavaju registraciju žigova Europske unije. Takva prava trebalo bi razmatrati u odnosu na nacionalnu sudsku praksu i nacionalne odredbe, po analogiji s različitim nacionalnim pravima prema članku 8. stavku 4. Uredbe o žigu Europske unije (koja prava također nisu usklađena i u velikoj mjeri se razlikuju po svojoj prirodi, opsegu i učinku od države članice do države članice).

(1)  Prva direktiva Vijeća 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 1989., L 40, str. 1.).

(2)  Direktiva 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 2008., L 299, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 149.).

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. prosinca 2018. uputio Amtsgericht Erding (Njemačka) – U.B. i T.V. protiv Eurowings GmbH

(Predmet C-776/18)

(2019/C 82/13)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Erding

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: U.B., T.V.

Tuženik: Eurowings GmbH

Prethodno pitanje

Treba li u slučaju otkazivanja leta prema članku 5. Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1) poći od toga da postoji ponuda preusmjeravanja koja putnicima omogućuje da stignu u konačno odredište unutar dva sata od planiranog vremena dolaska i onda ako se zamjenski prijevoz izvrši do druge zračne luke koja nije navedena u potvrdi o rezervaciji, ako se ta zračna luka nalazi u istoj regiji?

(1)  Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21.)

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. prosinca 2018. uputio le Conseil supérieur de la Sécurité sociale (Luksemburg) – EU protiv Caisse pour l'avenir des enfants

(Predmet C-801/18)

(2019/C 82/14)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil supérieur de la Sécurité sociale

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: EU

Tuženik: Caisse pour l'avenir des enfants

Prethodna pitanja

1.

Jesu li tijela nadležna za sustav socijalne sigurnosti prve države članice (u konkretnom slučaju Caisse pour l’avenir des enfants (Fond za budućnost djece, Luksemburg)) sukladno preuzetim obvezama Zajednice na temelju članka 45. UFEU-a, Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica (1), te Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (2), posebno njezina članka 4., dužna isplatiti obiteljska davanja državljaninu druge države članice, ako slijedom dvostranog međunarodnog ugovora sklopljenog između prve države članice (Luksemburg) i treće zemlje (Brazil) priznaju, uz iste uvjete za priznavanje tih naknada, pravo na obiteljska davanja za svoje državljane i osobe koje u njima prebivaju?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora te ako načelo prihvaćeno u sudskoj praksi GOTTARDO (3) treba proširiti na kontekst obiteljskih davanja, može li se tijelo nadležno za sustav socijalne sigurnosti i posebno za obiteljska davanja – u konkretnom slučaju Caisse pour l’avenir des enfants, državna ustanova nadležna za obiteljska davanja u Velikom Vojvodstvu Luksemburga – pozvati na objektivno opravdanje koje se temelji na tvrdnjama o ogromnom financijskom i administrativnom opterećenju na koje nailazi dotično upravno tijelo, kako bi opravdalo nejednakost u postupanju između državljana zemalja ugovornih stranaka (dotičnog dvostranog ugovora) i drugih državljana zemalja članica Europske unije?

(1)  Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavlja[n]ju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL L 158, str. 77.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42., i ispravak SL 2016., L 87, str. 36.)

(2)  SL L 166, str. 1.

(3)  Presuda od 15. siječnja 2002., Gottardo, C-55/00, EU:C:2002:16

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. prosinca 2018. uputio Conseil supérieur de la Sécurité sociale (Luksemburg) – Caisse pour l’avenir des enfants protiv FV, GW

(Predmet C-802/18)

(2019/C 82/15)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil supérieur de la Sécurité sociale

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Caisse pour l'avenir des enfants

Tuženici: FV, GW

Prethodna pitanja

1.

Treba li luksemburšku obiteljsku naknadu koja se priznaje prema člancima 269. i 270. Zakonika o socijalnoj sigurnosti izjednačiti sa socijalnim povlasticama u smislu članka 45. UFEU-a i članka 7. stavka 2. Uredbe 492/2011 o slobodi kretanja radnika u Uniji (1)?

2.

U slučaju izjednačavanja, definicija člana obitelji koja se primjenjuje na temelju članka 1. [točke] (i) Uredbe br. 883/2004 (2) u suprotnosti je s proširenom definicijom člana obitelji iz članka 2. točke 2. Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3), pri čemu potonja isključuje bilo kakvu samostalnost država članica u definiranju člana obitelji, suprotno onome što priznaje Uredba o koordinaciji, a podredno i isključuje bilo kakav pojam glavnog uzdržavanja. Treba li stoga definicija člana obitelji u smislu članka 1. [točke] (i) Uredbe 883/2004 imati prednost imajući u vidu njezinu specifičnost u kontekstu koordinacije sustava socijalne sigurnosti te, posebno, zadržavaju li države članice nadležnost za definiranje koji članovi obitelji ostvaruju pravo na obiteljsku naknadu?

3.

U slučaju da se članak 2. točka 2. Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća primjenjuje na obiteljska davanja i konkretno na luksemburšku obiteljsku naknadu, može li se isključivanje djeteta bračnog druga iz definicije člana obitelji smatrati neizravnom diskriminacijom koja je opravdana s obzirom na nacionalni cilj države članice u pogledu priznavanja osobnog prava djeteta i na nužnost zaštite upravnih tijela države članice zaposlenja, dok proširenje osobnog područja primjene predstavlja bezrazložni teret za luksemburški sustav obiteljskih davanja koji među ostalim izvozi skoro 48 % svojih obiteljskih davanja?

(1)  Uredba (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji (SL L 141, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 264.)

(2)  Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 166, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160.)

(3)  Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavlja[n]ju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL L 158, str. 77.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42., i ispravak SL 2016., L 87, str. 36.)

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. prosinca 2018. uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Litva) – AAS BALTA protiv UAB GRIFS AG

(Predmet C-803/18)

(2019/C 82/16)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos Aukščiausiasis Teismas

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku: AAS BALTA

Druga stranka u kasacijskom postupku: UAB GRIFS AG

Prethodno pitanje

Treba li članak 15. točku 5. i članak 16. točku 5. Uredbe (EU) br. 1215/2012 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima tumačiti na način da se u slučaju osiguranja velikog rizika sporazum o prenošenju nadležnosti uključen u ugovor o osiguranju sklopljen između ugovaratelja osiguranja i osiguravatelja može primijeniti protiv osiguranika iz tog ugovora koji se nije izričito suglasio s tom klauzulom i koji ima uobičajeno boravište ili poslovnu jedinicu u državi članici koja nije država članica ugovaratelja osiguranja i osiguravatelja?

(1)  Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci SL 2014., L 160, str. 40. i SL 2016., L 202, str. 57.)

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. prosinca 2018. uputio Krajský súd Trnava (Slovačka) – DHL Logistics (Slovačka), spol. s r.o. protiv Finančné riaditeľstvo SR

(Predmet C-810/18)

(2019/C 82/17)

Jezik postupka: slovački

Sud koji je uputio zahtjev

Krajský súd Trnava

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: DHL Logistics (Slovacchia), spol. s r.o..

Tuženik: Finančné riaditeľstvo SR

Prethodno pitanje

Treba li podbroj kombinirane tarifne nomenklature 8525 80 91, iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 (1) od 23. srpnja 1987., o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, u verziji proizišloj iz napomena s objašnjenjem objavljenih 2011. (2) godine na temelju navedene uredbe (komunikacija Komisije 2011/C 137/01), tumačiti na način da se roba poput digitalnih videokamera (koje su u pitanju u glavnom postupku) može kvalificirati u taj podbroj iako omogućavaju samo snimanje i pohranjivanje video sekvence kvalitete niže od 800 x 600 piksela, u ovom slučaju 720 x 576 piksela, a da je druga funkcija te robe, odnosno snimanje i pohranjivanje nepomičnih slika, ograničena na rezoluciju navedenih slika koja iznosi 1 600 x 1 200 piksela (1,92 megapiksela)?

(1)  SL 1987, L 256, str. 1.

(2)  SL 2011, C 137, str. 1.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/17

Žalba koju je 21. prosinca 2018. podnio Vereniging tot Behoud van Natuurmonumenten in Nederland i dr. protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 15. listopada 2018. u predmetu T-79/16, Vereniging Gelijkberechtiging Grondbezitters i dr. protiv Komisije

(Predmet C-817/18 P)

(2019/C 82/18)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Žalitelji: Vereniging tot Behoud van Natuurmonumenten in Nederland, Stichting Het Groninger Landschap, It Fryske Gea, Stichting Het Drentse Landschap, Stichting Het Overijssels Landschap, Stichting Het Geldersch Landschap, Stichting Flevo-Landschap, Stichting Het Utrechts Landschap, Stichting Landschap Noord-Holland, Stichting Het Zuid-Hollands Landschap, Stichting Het Zeeuwse Landschap, Stichting Het Noordbrabants Landschap, Stichting Het Limburgs Landschap (zastupnici: P. Kuypers, M. de Wit, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Vereniging Gelijkberechtiging Grondbezitters, Exploitatiemaatschappij De Berghaaf BV, Stichting Het Nationale Park De Hoge Veluwe, BV Landgoed Den Alerdinck II, Landgoed Ampsen BV, Pallandt van Keppel Stichting, Landgoed Kasteel Keppel BV, Baron van Lynden, Stichting het Lijndensche Fonds voor Kerk en Zending, Landgoed Welna BV, Landgoed „Huis te Maarn” BV, Vicariestichting De Vijf Capellarijen/Ambachtsheerlijkheid Kloetinge, Maatschappij tot Exploitatie van het Landgoed Tongeren onder Epe BV, Landgoed Anderstein NV, Landgoed Bekspring BV, Landgoed Nijenhuis en Westerflier BV, Landgoed Caprera BV, Landgoed Schapenduinen BV, Stichting Schapenduinen, Landgoed de Noetselenberg BV

Žalbeni zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

—

ukine pobijanu presudu (presuda donesena u predmetu T-79/16);

—

naloži društvu VGG snošenje troškova prvostupanjskog postupka i žalbenog postupka;

—

podredno, u slučaju da se predmet vrati na ponovno odlučivanje Općem sudu, odluči o troškovima prvostupanjskog postupka i žalbenog postupka u konačnoj odluci.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prvi žalbeni razlog: Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava odlučivši da je tužba društva VGG dopuštena

Opći sud je pogrešno primijenio kriterij koji društvo VGG mora zadovoljiti kako bi se moglo kvalificirati kao zainteresirana stranka (postojanje konkurentskog odnosa između društva VGG i tužitelja i rizika da dodijeljena potpora ima konkretan utjecaj na položaj društva VGG te će narušiti spomenuti konkurentski odnos.

Opći sud veže aktivnu procesnu legitimaciju društva VGG i njegovih članova uz aktivnu procesnu legitimaciju Stichting Het Nationale Park De Hoge Veluwe, jedinog žalitelja preostalog iz 2008. godine.

U tom pogledu, nije utvrdio ili je nedovoljno utvrdio u vezi s kojim djelatnostima se žalitelji i Stichting Het Nationale Park De Hoge Veluwe konkretno nalaze u konkurentskom odnosu. Stoga je pogrešno utvrdio da postoji konkurentski odnos s Stichting Het Nationale Park De Hoge Veluwe.

Na temelju zaključka o postojanju konkurentskog odnosa, Opći sud je pogrešno smatrao da je potpora imala konkretan utjecaj na konkurentnost članova društva VGG i da ju je narušila.

Na temelju ocjene aktivne procesne legitimacije Stichting Het Nationale Park De Hoge Veluwe, Opći sud nije mogao zaključiti da je tužba društva VGG dopuštena.

Drugi žalbeni razlog: Opći sud je pogrešno prihvatio postojanje „ozbiljnih poteškoća”

Ocjena Općeg suda o postojanju povrede postupovnih prava iz članka 108. stavka 2. UFEU-a je pogrešna. Smatrajući da je Komisija imala „ozbiljne poteškoće” kod ocjenjivanja usklađenosti programa subvencioniranja određenih privatnih organizacija za zaštitu prirode koje upravljaju zemljištem (PNB program) s mjerama potpore, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava.

Stoga klasifikacija usluga od općeg gospodarskog interesa kao „globalnih” ili „atipičnih” u odluci nije pokazatelj ozbiljnih poteškoća; nepostojanje zasebnih računa nije pokazatelj ozbiljnih poteškoća i nije manjkao mehanizam za izbjegavanje prekomjerne naknade.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/18

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. prosinca 2018. uputio tribunal de commerce de Paris (Francuska) – Trendsetteuse SARL protiv DCA SARL

(Predmet C-828/18)

(2019/C 82/19)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal de commerce de Paris

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Trendsetteuse SARL

Tuženik: DCA SARL

Prethodno pitanje

Treba li članak 1. stavak 2. Direktive 86/653/EEZ od 18. prosinca 1986. (1) o statusu trgovačkih zastupnika tumačiti na način da samostalni posrednik, koji djeluje kao punomoćnik u ime i za račun svojeg opunomoćitelja, i koji nema ovlast mijenjati tarife i uvjete ugovora o prodaji svojeg nalogodavca, nije zadužen za pregovore o navedenim ugovorima u smislu tog članka te se stoga ne može smatrati trgovačkim zastupnikom i ostvariti status predviđen direktivom?

(1)  Direktiva Vijeća 86/653/CEE od 18. prosinca 1986. o usklađivanju prava država članica u vezi [samostalnih] trgovačkih zastupnika (SL L 382, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 10., str. 45.)

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/18

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. prosinca 2018. uputio Tribunal de grande instance de Paris (Francuska) – Crédit Logement SA protiv OE

(Predmet C-829/18)

(2019/C 82/20)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal de grande instance de Paris

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Crédit Logement SA

Tuženik: OE

Prethodna pitanja

1.

Treba li Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993 (1) i načelo djelotvornosti prava Unije tumačiti na način da im se protivi primjena nacionalnog pravnog pravila koje sudu zabranjuje da ocijeni nepoštenost odredbe ugovora koji je sklopljen s prodavateljem robe ili pružateljem usluga, ako je jamac pružatelj usluga koji jamči za izvršenje ugovora obavijestio dužnika potrošača o tome da će izvršiti plaćanje, a dužnik mu nije naveo prigovore koje treba istaknuti?

2.

Može li navod u ugovoru da je rizik promjene na predmetnom korisniku kredita, dopunjen tablicom amortizacije, učiniti odredbu „jasnom i razumljivom”, u smislu Direktive, ako ne postoje simulacije koje prikazuju različite slučajeve, uključujući i nepovoljne, promjene tečaja?

3.

Jesu li teret dokazivanja pružanja potrošaču elemenata predmetne odredbe nužnih za jasnoću i razumljivost i teret dokazivanja jasnoće i razumljivosti navedene odredbe na pružatelju usluga ili na potrošaču?

4.

Treba li, u slučaju da sud smatra da su odredbe 1.2.1 do 1.2.9, 2.8 ugovora nepoštene jer nisu sastavljene dovoljno jasno i razumljivo, proglasiti nepostojećima sve financijske odredbe, uključujući odredbu o kamatama, ili proglasiti nepostojećima samo odredbe koje se odnose na promjene tečaja strane valute i odredbu o stranim valutama, ostavljajući fiksnu kamatnu stopu, u eurima, ili treba predvidjeti neku drugu sankciju?

5.

Treba li se sud prilikom ispitivanja prethodnog pitanja uvjeriti da je tako izrečena sankcija učinkovita, proporcionalna i odvraćajuća?

(1)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. prosinca 2018. uputio tribunal de l'entreprise de Liège (Belgija) – SI, Brompton Bicycle Ltd protiv Chedech protiv Get2Get

(Predmet C-833/18)

(2019/C 82/21)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal de l'entreprise de Liège

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: SI, Brompton Bicycle Ltd

Tuženik: Chedech / Get2Get

Prethodna pitanja

—

Treba li pravo Unije, a osobito Direktivu 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (1), kojom se, među ostalim, u njezinim člancima 2. do 5. utvrđuju različita isključiva prava priznata nositeljima autorskog prava, tumačiti na način da od autorskopravne zaštite isključuje djela čiji je oblik potreban za postizanje nekog tehničkog rezultata?

—

Treba li radi ocjene je li oblik potreban za postizanje nekog tehničkog rezultata, uzeti u obzir sljedeće kriterije:

—

Postojanje drugih mogućih oblika kojima se može postići isti rezultat?

—

Učinkovitost oblika za postizanje tog rezultata?

—

Namjeru navodnog počinitelja povrede za postizanje tog rezultata?

—

Postojanje ranijeg patenta, koji je prestao važiti, za postupak koji omogućuje postizanje željenog tehničkog rezultata?

(1)  SL L 167, str. 10. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.)

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/20

Žalba koju je 7. siječnja 2019. podnijela Mylène Troszczynski protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 8. studenoga 2018. u predmetu T-550/17, Troszczynski protiv Parlamenta

(Predmet C-12/19 P)

(2019/C 82/22)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žaliteljica: Mylène Troszczynski (zastupnik: F. Wagner, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europski parlament

Zahtjevi

—

ukidanje presude šestog vijeća Općeg suda Europske unije od 8. studenoga 2018. (T-550/17).

I stoga:

—

poništenje odluke Europskog parlamenta od 14. lipnja 2017. o usvajanju izvješća br. A8-0218/2017 Odbora za pravna pitanja u odgovoru na zahtjev za ukidanje imuniteta i privilegija Mylène Troszczynski, članice Europskog parlamenta,

—

odlučivanje o iznosu koji žaliteljici treba dosuditi na temelju troškova postupka,

—

nalaganje Europskom parlamentu snošenje svih troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

1.

Analiza drugog žalbenog razloga od strane Općeg suda

Opći sud ne smatra sporni tweet Mylène Troszczynski mišljenjem iznesenim pri obnašanju njezinih dužnosti kao zastupnice, jer se odnosi na konkretan događaj, do kojeg je navodno došlo u Francuskoj, i ne može ga se povezati s općim zauzimanjem stajališta o aktualnim temama ili temama kojima se bavi Parlament, nužnim značajkama mišljenja zaštićenog Protokolom.

Opći sud je počinio očitu pogrešku u ocjeni jer:

—

je svaki zastupnik izabran u svojoj državi, predstavlja svoje birače, i s njima tijekom svoga mandata mora zadržati potrebu vezu, isticanjem pogotovo činjenica koje ih zanimaju ili se na njih odnose,

—

se u načelu br. 2 Priopćenja zastupnicima 11/2003 ne uspostavlja takvo razlikovanje,

—

se nošenje burke u javnim prostorima tiče birača u Francuskoj ali i birača u svim zemljama Europe i jer je ta vanjska manifestacija pripadnosti Islamu pitanje od općeg interesa povezano s javnim životom poput prava žena,

—

je Opći sud trebao primijeniti načela iz presude Patriciello.

2.

Analiza trećeg žalbenog razloga od strane Općeg suda

U debati je zaključeno, i Opći je sud priznao, da Mylène Troszczynski nije autor sporne objave i da ju je ona obrisala čim je za nju saznala. Opći sud međutim smatra da te dvije činjenice ne treba uzeti u obzir pri utvrđivanju jesu li ispunjeni uvjeti za ukidanje imuniteta.

Opći je sud počinio očitu pogrešku u ocjeni jer:

—

je potvrdio da nije na Parlamentu da utvrdi jesu li činjenice koje se stavljaju na teret predmetnoj zastupnici dokazane, iako Parlament ispituje činjenice priznajući u svojoj odluci da Mylène Troszczynski nije autorica objave,

—

nije izveo pravne posljedice iz određenih dokaza priloženih izvješću Odbora za pravna pitanja, tj. dijelova zakona od 29. srpnja 1881., a osobito njegova članka 42.,

—

se iz upućivanju žaliteljice u postupak pred Tribunal correctionnel (sud za lakša kaznena djela, Francuska) od 26. travnja 2018. vidi to da državni službenik proganja predstavnika, dakle jasna je namjera da mu se našteti na političkom planu, a što je ponašanje svojstveno fumus persecutionisu.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/21

Žalba koju je 21. siječnja 2019. podnijela Marion Le Pen protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 28. studenoga 2018. u predmetu T-161/17, Le Pen protiv Parlamenta

(Predmet C-38/19 P)

(2019/C 82/23)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žaliteljica: Marion Anne Perrine, zvana Marine, Le Pen (zastupnik: R. Bosselut, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europski parlament

Zahtjevi

—

ukidanje presude šestog vijeća Općeg suda Europske unije od 28. studenoga 2018. u predmetu T-161/17.

i stoga:

—

poništenje odluke glavnog tajnika Parlamenta od 6. siječnja 2017. donesene na temelju članka 68. Odluke 2009/C 159/01 Predsjedništva Parlamenta od 19. svibnja i 9. srpnja 2008.„o provedbenim mjerama Statuta zastupnika Europskog parlamenta” u izmijenjenoj verziji, kojom se utvrđuje dug u iznosu od 41 554 eura.

—

poništenje obavijesti o terećenju br. 2017-22 od 11. siječnja 2017. kojom se žaliteljica obavještava o dugu od 41 554 eura na njezino ime koji je utvrđen nakon odluke glavnog tajnika od 6. siječnja 2017., zahtjev za povrat pogrešno uplaćenih iznosa na temelju parlamentarne pomoći, primjenu članka 68. Provedbenih mjera Statuta zastupnika Europskog parlamenta i članaka 78., 79. i 80. Financijske uredbe.

—

naloži Parlamentu snošenje svih troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

A –

Žalbeni razlozi na koje se pazi po službenoj dužnosti: Povreda prava Unije- Pogreške koje se tiču prava – Bitna povreda postupka – Povreda pravâ obrane

Taj žalbeni razlog temelji se činjenici da glavni tajnik nije osobno saslušao žaliteljicu i da joj nije proslijedio spis, a osobito izvješće OLAF-a.

Opći je sud povrijedio pravâ obrane žaliteljice osobito u vezi s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima i člankom 6. EKLJP-a.

B -

Povreda prava Unije – Pogreške koje se tiču prava – Povreda načelâ zaštite legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti – Pogreška u pravnoj kvalifikaciji činjenica, iskrivljavanje činjenica i dokaza

Opći sud je iskrivio značenje dokaza koje je žaliteljica dostavila u prilogu svojem dopisu od 14. ožujka 2016. upućenom OLAF-u.

Nije moguće tvrditi da iznosi plaćeni na temelju „umjetnog” ugovora nisu upotrijebljeni u skladu s Provedbenim mjerama Statuta zastupnika Europskog parlamenta. Stoga ne postoji nikakvo iskrivljavanje predmeta ni prirode tih sredstava, niti je nanesena bilo kakva šteta Parlamentu.

C-

Zlouporaba ovlasti – Fumus persecutionis

Diskriminacije, skrivanje dokaza, nelojalnost i povreda pravâ obrane koje je u odnosu na žaliteljicu počinio glavni tajnik Parlamenta jesu, i Opći ih je sud trebao takvima smatrati, „objektivne, relevantne i dosljedne okolnosti i radnje poduzete isključivo, ili barem u odlučujućoj mjeri, radi postizanja ciljeva različitih od onih istaknutih ili radi zaobilaženja postupka posebno predviđenog Ugovorom za postupanje s činjenicama u predmetu”, koje ukazuju na postojanje fumus persecutionis na štetu žaliteljice.

Opći sud

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/23

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Comune di Milano protiv Komisije

(Predmet T-167/13) (1)

((„Državne potpore - Zemaljske usluge - Dokapitalizacije koje je SEA provela u korist društva Sea Handling - Odluka kojom se potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem i kojom se nalaže njezin povrat - Pojam potpore - Pripisivanje odgovornosti državi - Kriterij privatnog ulagača - Načelo kontradiktornosti - Prava obrane - Pravo na dobru upravu - Legitimna očekivanja”))

(2019/C 82/24)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Comune di Milano (Italija) (zastupnici: u početku S. Grassani i A. Franchi, zatim S. Grassani, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: G. Conte i D. Grespan, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje Odluke Komisije (EU) 2015/1225 od 19. prosinca 2012. o injekcijama kapitala od strane trgovačkog društva SEA SpA u trgovačko društvo SEA Handling SpA (SA.21420 (C 14/10) (ex NN 25/10) (ex CP 175/06)] (SL 2015., L 201, str. 1.).

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Comune di Milano nalaže se snošenje troškova, uključujući troškove nastale u postupku privremene pravne zaštite.

(1)  SL C 129, 4. 5. 2013.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/23

Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Deutsche Umwelthilfe protiv Komisije

(Predmet T-498/14) (1)

((„Pristup dokumentima - Dokumenti o korespondenciji između Komisije i poduzetnika ili proizvođača automobila u vezi s rashladnim sredstvom R1234yf koje se koristi u motornim vozilima - Dokumenti koji nisu uvršteni na popis - Novi razlog istaknut tijekom postupka - Nedopuštenost - Mjera izvođenja dokaza kojom se određuje podnošenje spornih dokumenata sukladno članku 104. Poslovnika - Odstupanje od načela kontradiktornosti - Uredba (EZ) br. 1049/2001 - Izuzeće koje se odnosi na zaštitu komercijalnih interesa - Javni interes za otkrivanje - Odvagivanje - Uredba (EZ) br. 1367/2006 - Članak 6. stavak 1. - Prevladavajući javni interes za otkrivanje informacija o okolišu ili o emisijama u okoliš - Opća pretpostavka - Djelomično odbijanje pristupa - Obustava postupka”))

(2019/C 82/25)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Deutsche Umwelthilfe eV (Radolfzell, Njemačka) (zastupnici: R. Klinger i R. Geulen, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Clotuche-Duvieusart i J. Vondung, a zatim F. Clotuche-Duvieusart i H. Krämer, agenti, uz asistenciju R. van der Houta i A. Köhlera, a zatim R. van der Houta i C. Wagnera, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a i kojim se traži djelomično poništenje Komisijine odluke GESTDEM 2014/547 od 2. lipnja 2014. kojom se potvrđuje odbijanje pristupa svim dokumentima o korespondenciji između Komisije s jedne strane, i poduzetnika Honeywell i DuPont ili proizvođača automobila, s druge strane, u razdoblju od rujna 2011. do travnja 2012., te od rujna 2012. do kraja siječnja 2014., u vezi s rashladnim sredstvom R1234yf koje se koristi u motornim vozilima.

Izreka

1.

Obustavlja se postupak o zahtjevu za poništenje Komisijine odluke GESTDEM 2014/547 od 2. lipnja 2014. u dijelu u kojem se odnosi na prvotno izostavljene, a potom objavljene dijelove dokumenta br. 34.

2.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.

Društvu Deutsche Umwelthilfe eV nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 329, 22. 9. 2014.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/24

Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Biogaran protiv Komisije

(Predmet T-677/14) (1)

((„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište perindoprila, lijeka namijenjenog liječenju kardiovaskularnih bolesti, u originalnim i generičkim verzijama - Odluka kojom se utvrđuje povreda članaka 101. i 102. UFEU-a - Sporazumi radi odgode odnosno sprečavanja ulaska na tržište generičkih verzija perindoprila - Sudjelovanje društva kćeri u povredi koju je počinilo društvo majka - Pripisivanje povrede - Solidarna odgovornost - Gornja granica novčane kazne”))

(2019/C 82/26)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Biogaran (Colombes, Francuska) (zastupnici: T. Reymond, O. de Juvigny i J. Jourdan, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku F. Castilla Contreras, T. Vecchi i B. Mongin, zatim F. Castilla Contreras, B. Mongin i C. Vollrath, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a radi, kao prvo, poništenja Odluke Komisije C(2014) 4955 final, od 9. srpnja 2014., o postupku primjene članaka 101. i 102. UFEU-a [predmet AT.39612 – Perindopril (Servier)], u mjeri u kojoj se odnosi na tužitelja i, podredno, smanjenja iznosa novčane kazne koja mu je izrečena navedenom odlukom.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Biogaranu se nalaže snošenje troškova.

(1)  SL C 395, 10. 11. 2014.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/25

Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Teva UK i dr. protiv Komisije

(Predmet T-679/14) (1)

((„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište perindoprila, lijeka namijenjenog liječenju kardiovaskularnih bolesti, u originalnim i generičkim verzijama - Odluka kojom se utvrđuje povreda članaka 101. UFEU-a - Načelo nepristranosti - Savjetovanje sa Savjetodavnim odborom za ograničavajuća djelovanja i vladajuće položaje - Sporazum o mirnom rješavanju sporova u području patenata i isključivoj kupnji - Potencijalno tržišno natjecanje - Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj - Usklađivanje između prava tržišnog natjecanja i patentnog prava - Uvjeti izuzeća iz članka 101. stavka 3. UFEU-a - Novčane kazne”))

(2019/C 82/27)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Teva UK Ltd (West Yorkshire, Ujedinjena Kraljevina), Teva Pharmaceuticals Europe BV (Utrecht, Nizozemska), Teva Pharmaceutical Industries Ltd (Jeruzalem, Izrael) (zastupnici: D. Tayar i A. Richard, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku F. Castilla Contreras, T. Vecchi i B. Mongin, zatim F. Castilla Contreras, B. Mongin i C. Vollrath, agenti, uz asistenciju G. Peretza, barristera)

Intervenijent u potporu tužiteljima: European Generic medicines Association AISBL (EGA) (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: S.-P. Brankin, solicitor, i E. Wijckmans, odvjetnik)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a radi, kao prvo, poništenja Odluke Komisije C(2014) 4955 final, od 9. srpnja 2014., o postupku primjene članaka 101. i 102. UFEU-a [predmet AT.39612 – Perindopril (Servier)], u mjeri u kojoj se odnosi na tužitelje i, podredno, smanjenja iznosa novčane kazne koja im je izrečena navedenom odlukom.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Teva UK Ltd, Teva Pharmaceuticals Europe BV i Teva Pharmaceutical Industries Ltd snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.

3.

European Generic medicines Association AISBL (EGA) snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 409, 17. 11. 2014.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/26

Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Lupin protiv Komisije

(Predmet T-680/14) (1)

((„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište perindoprila, lijeka namijenjenog liječenju kardiovaskularnih bolesti, u originalnim i generičkim verzijama - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a - Sporazum o mirnom rješavanju sporova u području patenata - Sporazum o kupovini tehnologije - Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj - Usklađivanje između prava tržišnog natjecanja i patentnog prava - Novčane kazne”))

(2019/C 82/28)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Lupin Ltd (Maharashtra, Indija) (zastupnici: u početku M. Pullen, R. Fawcett-Feuillette, solicitors, M. Hoskins, QC, V. Wakefield, barrister i M. Boles, solicitor, zatim M. Hoskins, V. Wakefield, M. Boles, K. Vernon i S. Smith, solicitors, te naposljetku M. Hoskins, V. Wakefield, S. Smith i C. Wall, solicitors)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku F. Castilla Contreras, B. Mongin i T. Vecchi, zatim F. Castilla Contreras, B. Mongin i C. Vollrath, agenti, uz asistenciju B. Raymenta, barristera)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a, radi djelomičnog poništenja Odluke Komisije C(2014) 4955 final, od 9. srpnja 2014., o postupku primjene članaka 101. i 102. UFEU-a [predmet AT.39612 – Perindopril (Servier)], u mjeri u kojoj se odnosi na tužitelja i, podredno, ukidanja novčane kazne koja mu je izrečena navedenom odlukom ili smanjena njezina iznosa.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Lupin Ltd nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 439, 8. 12. 2014.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/26

Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Mylan Laboratories i Mylan protiv Komisije

(Predmet T-682/14) (1)

((„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište perindoprila, lijeka namijenjenog liječenju kardiovaskularnih bolesti, u originalnim i generičkim verzijama - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101.UFEU-a - Sporazum o mirnom rješavanju sporova u području patenata - Potencijalno tržišno natjecanje - Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj - Usklađivanje između prava tržišnog natjecanja i patentnog prava - Pripisivanje protupravnog ponašanja - Novčane kazne”))

(2019/C 82/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Mylan Laboratories Ltd (Hyderabad, Indija) i Mylan, Inc. (Canonsburg, Pennsylvania, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: S. Kon, C. Firth i C. Humpe, solicitors)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku F. Castilla Contreras, T. Vecchi i B. Mongin, zatim F. Castilla Contreras, B. Mongin i C. Vollrath, agenti, uz asistenciju S. Kingstona, barristera)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a radi, kao prvo, poništenja Odluke Komisije C(2014) 4955 final, od 9. srpnja 2014., o postupku primjene članaka 101. i 102. UFEU-a [predmet AT.39612 – Perindopril (Servier)], u mjeri u kojoj se odnosi na tužitelje i, podredno, ukidanja ili smanjenja iznosa novčane kazne koja im je izrečena navedenom odlukom.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvima Mylan Laboratories Ltd i Mylan, Inc. nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 431, 1. 12. 2014.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/27

Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Krka protiv Komisije

(Predmet T-684/14) (1)

((„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište perindoprila, lijeka namijenjenog liječenju kardiovaskularnih bolesti, u originalnim i generičkim verzijama - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a - Sporazum o mirnom rješavanju sporova u području patenata - Ugovor o licenciji - Sporazum o kupovini tehnologije - Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj - Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na učinak - Usklađivanje između prava tržišnog natjecanja i patentnog prava”))

(2019/C 82/30)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Krka Tovarna Zdravil d.d. (Novo Mesto, Slovenija) (zastupnici: T. Ilešič i M. Kocmut, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Castilla Contreras, B. Mongin i C. Vollrath, agenti, uz asistenciju D. Baileya, barristera)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a radi, kao prvo, djelomičnog poništenja Odluke Komisije C(2014) 4955 final, od 9. srpnja 2014., o postupku primjene članaka 101. i 102. UFEU-a [predmet AT.39612 – Perindopril (Servier)], u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja.

Izreka

1.

Poništava se članak 4. Odluke Europske komisije C(2014) 4955 final, od 9. srpnja 2014., o postupku primjene članaka 101. i 102. UFEU-a [predmet AT.39612 – Perindopril (Servier)], u dijelu u kojem utvrđuje sudjelovanje društva Krka Tovarna Zdravil d.d. u sporazumima navedenima u tom članku.

2.

Poništava se članak 7. stavak 4. točka (a) Odluke C(2014) 4955 final.

3.

Poništavaju se članci 8. i 9. Odluke C(2014) 4955 final u dijelu u kojem se odnose na Krka Tovarna Zdravil.

4.

Komisiji se nalaže snošenje troškova.

(1)  SL C 431, 1. 12. 2014.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/28

Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Servier i dr. protiv Komisije

(Predmet T-691/14) (1)

((„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Zlouporaba vladajućeg položaja - Tržište perindoprila, lijeka namijenjenog liječenju kardiovaskularnih bolesti, u originalnim i generičkim verzijama - Odluka kojom se utvrđuje povreda članaka 101. i 102. UFEU-a - Načelo nepristranosti - Savjetovanje sa Savjetodavnim odborom za ograničavajuća djelovanja i vladajuće položaje - Pravo na učinkovit pravni lijek - Kratak rok za podnošenje pravnog lijeka u odnosu na duljinu pobijane odluke - Sporazumi o mirnom rješavanju sporova u području patenata - Ugovori o licenciranju - Sporazumi o kupovini tehnologije - Sporazum o isključivoj kupnji - Potencijalno tržišno natjecanje - Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj - Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na učinak - Usklađivanje između prava tržišnog natjecanja i patentnog prava - Kvalifikacija kao različite povrede ili jedinstvena povreda - Određivanje relevantnog tržišta na razini molekule predmetnog lijeka - Novčane kazne - Kumuliranje novčanih kazni na temelju članaka 101. i 102. UFEU-a - Načelo zakonitosti kaznenih djela i kazni - Vrijednost prodaje - Načini izračuna u slučaju kumuliranja povreda na istim tržištima”))

(2019/C 82/31)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Servier SAS (Suresnes, Francuska), Servier Laboratories Ltd (Wexham, Ujedinjena Kraljevina), Les Laboratoires Servier SAS (Suresnes) (zastupnici: u početku I. S. Forrester, QC, J. Killick, barrister, O. de Juvigny, avocat, i M. Utges Manley, solicitor, zatim J. Killick, O. de Juvigny, M. Utges Manley, J. Jourdan i T. Reymond, avocats)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku T. Christoforou, B. Mongin, C. Vollrath, F. Castilla Contreras i T. Vecchi, zatim T. Christoforou, B. Mongin, C. Vollrath, F. Castilla Contreras i J. Norris-Usher, agenti)

Intervenijent u potporu tužiteljima: European Federation of Pharmaceutical Industries and Associations (EFPIA) (Ženeva, Švicarska) (zastupnici: F. Carlin, barrister, N. Niejahr i C. Paillard, avocats)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a radi, kao prvo, poništenja Odluke Komisije C(2014) 4955 final, od 9. srpnja 2014., o postupku primjene članaka 101. i 102. UFEU-a [predmet AT.39612 – Perindopril (Servier)], u mjeri u kojoj se odnosi na tužitelje i, podredno, smanjenja iznosa novčane kazne koja im je izrečena navedenom odlukom.

Izreka

1.

Poništava se članak 4. Odluke Komisije C(2014) 4955 od 9. srpnja 2014., o postupku primjene članaka 101. i 102. UFEU-a [predmet AT.39612 – Perindopril (Servier)], u mjeri u kojoj se njime utvrđuje sudjelovanje društava Servier SAS i Laboratoires Servier SAS u sporazumima iz tog članka.

2.

Poništava se članak 6. Odluke C(2014) 4955 final.

3.

Poništava se članak 7. stavak 4. točka (b), i stavak 6. Odluke C(2014) 4955 final.

4.

Iznos novčane kazne izrečene društvima Servier i Laboratoires Servier na temelju povrede iz članka 2. Odluke C(2014) 4955 final, kako proizlazi iz članka 7. stavka 2. točke (b) te odluke, utvrđuje se na 55 385 190 eura.

5.

Tužba se odbija u preostalom djelu.

6.

Servier, Servier Laboratories Ltd i Laboratoires Servier, s jedne strane, Europska komisija, s druge strane, snosit će vlastite troškove.

7.

European Federation of Pharmaceutical Industries and Associations (EFPIA) snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 462, 22. 12. 2014.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/29

Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Niche Generics protiv Komisije

(Predmet T-701/14) (1)

((„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište perindoprila, lijeka namijenjenog liječenju kardiovaskularnih bolesti, u originalnim i generičkim verzijama - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a - Sporazum o mirnom rješavanju sporova u području patenata - Upravni postupak - Zaštita povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i klijenata - Potencijalno tržišno natjecanje - Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj - Objektivna potreba za ograničenjem - Usklađivanje između prava tržišnog natjecanja i patentnog prava - Uvjeti za izuzeće iz članka 101. stavka 3. UFEU-a - Novčane kazne - Gornja granica od 10 % - Pripisivanje protupravnog ponašanja”))

(2019/C 82/32)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Niche Generics Ltd (Hitchin, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: E. Batchelor, M. Healy, K. Cousins, solicitors, i F. Carlin, barrister)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku F. Castilla Contreras, T. Vecchi i B. Mongin, zatim F. Castilla Contreras, B. Mongin i C. Vollrath, agenti, uz asistenciju S. Kingstona, barristera)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a radi, kao prvo, poništenja Odluke Komisije C(2014) 4955 final, od 9. srpnja 2014., o postupku primjene članaka 101. i 102. UFEU-a [predmet AT.39612 – Perindopril (Servier)], u mjeri u kojoj se odnosi na tužitelja i, podredno, ukidanja ili smanjenja iznosa novčane kazne koja mu je izrečena navedenom odlukom.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Niche Generics Ltd nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 431, 1. 12. 2014.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/30

Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Unichem Laboratories protiv Komisije

(Predmet T-705/14) (1)

((„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište perindoprila, lijeka namijenjenog liječenju kardiovaskularnih bolesti, u originalnim i generičkim verzijama - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a - Sporazum o mirnom rješavanju sporova u području patenata - Teritorijalna nadležnost Komisije - Pripisivanje protupravnog ponašanja - Upravni postupak - Zaštita povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i klijenata - Potencijalno tržišno natjecanje - Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj - Objektivna potreba za ograničenjem - Usklađivanje između prava tržišnog natjecanja i patentnog prava - Uvjeti za izuzeće iz članka 101. stavka 3. UFEU-a - Novčane kazne”))

(2019/C 82/33)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Unichem Laboratories Ltd (Mumbai, Indija) (zastupnici: S. Mobley, K. Shaw, K. Cousins, M. Healy, H. Sheraton i E. Batchelor, solicitors)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku F. Castilla Contreras, T. Vecchi i B. Mongin, zatim F. Castilla Contreras, B. Mongin i C. Vollrath, agenti, uz asistenciju S. Kingston, barristera)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a radi, kao prvo, poništenja Odluke Komisije C(2014) 4955 final, od 9. srpnja 2014., o postupku primjene članaka 101. i 102. UFEU-a [predmet AT.39612 – Perindopril (Servier)], u mjeri u kojoj se odnosi na tužitelja i, podredno, ukidanja ili smanjenja iznosa novčane kazne koja mu je izrečena navedenom odlukom.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Unichem Laboratories Ltd nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 448, 15. 12. 2014.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/30

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Deutsche Telekom protiv Komisije

(Predmet T-827/14) (1)

((„Tržišno natjecanje - Zlouporaba vladajućeg položaja - Slovačko tržište širokopojasnih telekomunikacijskih usluga - Pristup trećih poduzetnika „lokalnoj petlji” najvećeg operatera na tom tržištu - Odluka kojom je utvrđena povreda članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u - Jedinstvena i trajna povreda - Pojam „zlouporaba” - Odbijanje pristupa - Istiskivanje marže - Izračun istiskivanja marže - Kriterij jednako učinkovitog konkurenta - Prava obrane - Pripisivanje društvu majci povrede koju je počinilo njezino društvo kćer - Odlučujući utjecaj društva majke na trgovinsku politiku društva kćeri - Stvarno izvršavanje - Teret dokazivanja - Izračun iznosa novčane kazne - Smjernice za izračun iznosa novčanih kazni za 2006. - Različita novčana kazna izrečena samo društvu majci na temelju ponavljanja djela i primjene faktora množenja u svrhu odvraćanja”))

(2019/C 82/34)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Deutsche Telekom AG (Bonn, Njemačka) (zastupnici: K. Apel i D. Schroeder, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: M. Kellerbauer, L. Malferrari, C. Vollrath i L. Wildpanner, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Slovanet, a.s. (Bratislava, Slovačka) (zastupnik: P. Tisaj, odvjetnik)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se ponajprije traži potpuno ili djelomično poništenje Odluke Komisije C(2014) 7465 final od 15. listopada 2014. u vezi s postupkom na temelju članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u (Predmet AT.39523 – Slovak Telekom), kako je izmijenjena Odlukom Komisije C(2014) 10119 final od 16. prosinca 2014., kao i Odlukom Komisije C(2015) 2484 final od 17. travnja 2015., u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja i podredno, poništenje ili smanjenje iznosa novčanih kazni izrečenih tužitelju navedenom odlukom.

Izreka

1.

Članak 1. stavak 2. točka (d) Odluke Komisije C(2014) 7465 final od 15. listopada 2014. u vezi s postupkom na temelju članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u (predmet AT.39523 – Slovak Telekom) poništava se u dijelu u kojem je utvrđeno da je tijekom razdoblja od 12. kolovoza do 31. prosinca 2005. društvo Deutsche Telekom AG primjenjivalo nepravične naknade koje jednako učinkovitom konkurentu nisu omogućile da bez gubitaka pruža maloprodajne usluge koje pruža Slovak Telekom oslanjajući se na veleprodajni pristup izdvojenim lokalnim petljama tog društva.

2.

Članak 2. Odluke C(2014) 7465 final poništava se u dijelu u kojem je iznos novčane kazne koji solidarno duguje društvo Deutsche Telekom određen na 38 838 000 eura, a iznos novčane kazne koji samostalno duguje društvo Deutsche Telekom na 31 070 000 eura.

3.

Iznos novčane kazne koji solidarno duguje društvo Deutsche Telekom iznosi 38 061 963 eura, a iznos novčane kazne koji samostalno duguje društvo Deutsche Telekom iznosi 19 030 981 eura.

4.

Tužba se u preostalom dijelu odbija.

5.

Deutsche Telekom snosit će četiri petine vlastitih troškova, četiri petine troškova Europske komisije i četiri petine troškova društva Slovanet, a.s.

6.

Komisija će snositi petinu vlastitih troškova i petinu troškova društva Deutsche Telekom.

7.

Slovanet će snositi petinu vlastitih troškova.

(1)  SL C 96, 23. 3. 2015.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/32

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Slovak Telekom protiv Komisije

(Predmet T-851/14) (1)

((„Tržišno natjecanje - Zlouporaba vladajućeg položaja - Slovačko tržište širokopojasnih telekomunikacijskih usluga - Pristup trećih poduzetnika „lokalnoj petlji” najvećeg operatera na tom tržištu - Odluka kojom je utvrđena povreda članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u - Jedinstvena i trajna povreda - Pojam „zlouporaba” - Odbijanje pristupa - Istiskivanje marže - Izračun istiskivanja marže - Kriterij jednako učinkovitog konkurenta - Prava obrane - Pripisivanje društvu majci povrede koju je počinilo njezino društvo kćer - Odlučujući utjecaj društva majke na trgovinsku politiku društva kćeri - Stvarno izvršavanje - Teret dokazivanja - Izračun iznosa novčane kazne - Smjernice za izračun iznosa novčanih kazni za 2006.”))

(2019/C 82/35)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Slovak Telekom, a.s. (Bratislava, Slovačka) (zastupnici: D. Geradin, odvjetnik, R. O’Donoghue, QC)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku M. Farley, L. Malferrari i G. Koleva, zatim M. Farley, M. Kellerbauer, L. Malferrari i C. Vollrath, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Slovanet, a.s. (Bratislava) (zastupnik: P. Tisaj, odvjetnik)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se ponajprije traži poništenje Odluke Komisije C(2014) 7465 final u vezi s postupkom na temelju članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u (Predmet AT.39523 – Slovak Telekom), kako je izmijenjena Odlukom Komisije C(2014) 10119 final od 16. prosinca 2014., kao i Odlukom Komisije C(2015) 2484 final od 17. travnja 2015., u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja i podredno, smanjenje iznosa novčane kazne izrečene tužitelju.

Izreka

1.

Članak 1. stavak 2. točka (d) Odluke Komisije C(2014) 7465 final od 15. listopada 2014. u vezi s postupkom na temelju članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u (predmet AT.39523 – Slovak Telekom) poništava se u dijelu u kojem je utvrđeno da je tijekom razdoblja od 12. kolovoza do 31. prosinca 2005. društvo Slovak Telekom, a.s. primjenjivalo nepravične naknade koje jednako učinkovitom konkurentu nisu omogućile da bez gubitaka pruža maloprodajne usluge oslanjajući se na veleprodajni pristup njegovim izdvojenim lokalnim petljama.

2.

Članak 2. Odluke C(2014) 7465 final poništava se u dijelu u kojem iznos novčane kazne koji solidarno duguje društvo Slovak Telekom određuje u iznosu od 38 838 000 eura.

3.

Iznos novčane kazne koji solidarno duguje društvo Slovak Telekom iznosi 38 061 963 eura.

4.

Tužba se u preostalom dijelu odbija.

5.

Slovak Telekom snosit će četiri petine vlastitih troškova, četiri petine troškova Europske komisije i četiri petine troškova društva Slovanet, a.s.

6.

Komisija će snositi petinu vlastitih troškova i petinu troškova društva Slovak Telekom.

7.

Slovanet će snositi petinu vlastitih troškova.

(1)  SL C 127, 20. 4. 2015.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/33

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije

(Predmet T-111/15) (1)

(„Državne potpore - Sporazumi koje je Mješoviti sindikat zračnih luka Charente sklopio s Ryanairom i njegovim društvom kćeri Airport Marketing Services - Usluge zračne luke - Marketinške usluge - Odluka kojom je potpora proglašena nespojivom s unutarnjim tržištem te je naložen njezin povrat - Pojam državne potpore - Pripisivost državi - Trgovačka i industrijska komora - Prednost - Kriterij privatnog ulagača - Povrat - Članak 41. Povelje o temeljnim pravima - Pravo na pristup spisu - Pravo na saslušanje”)

(2019/C 82/36)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Ryanair DAC, ranije Ryanair Ltd (Dublin, Irska), Airport Marketing Services Ltd (Dublin) (zastupnici: G. Berrisch, E. Vahida, I.-G. Metaxas-Maranghidis, odvjetnici, i B. Byrne, solicitor)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Flynn i S. Noë, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a i kojim se zahtijeva djelomično poništenje Odluke Komisije (EU) 2015/1226 od 23. srpnja 2014. o državnoj potpori SA.33963 (2012/C) (ex 2012/NN) koju je provela Francuska u korist Trgovačke i industrijske komore Angoulêmea te društava SNC-Lavalin, Ryanair i Airport Marketing Services (SL 2015., L 201, str. 48.).

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvima Ryanair DAC i Airport Marketing Services Ltd nalaže se snošenje vlastitih te troškova Europske unije.

(1)  SL C 178, 1. 6. 2015.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/34

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije

(Predmet T-165/15) (1)

(„Državne potpore - Sporazumi koje je Trgovačka i industrijska komora Pau-Béarna sklopila s Ryanairom i njegovim društvom kćeri Airport Marketing Services - Usluge zračne luke - Marketinške usluge - Odluka kojom je potpora proglašena nespojivom s unutarnjim tržištem te je naložen njezin povrat - Pojam državne potpore - Pripisivost državi - Trgovačka i industrijska komora - Prednost - Kriterij privatnog ulagača - Povrat - Članak 41. Povelje o temeljnim pravima - Pravo na pristup spisu - Pravo na saslušanje”)

(2019/C 82/37)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Ryanair DAC, ranije Ryanair Ltd (Dublin, Irska), Airport Marketing Services Ltd (Dublin) (zastupnici: G. Berrisch, E. Vahida, I.-G. Metaxas-Maranghidis, odvjetnici, i B. Byrne, solicitor)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Flynn i S. Noë, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a i kojim se zahtijeva djelomično poništenje Odluke Komisije (EU) 2015/1227 od 23. srpnja 2014. o državnoj potpori SA.22614 (C 53/07) koju je provela Francuska u korist Trgovačke i industrijske komore Pau-Béarna te društava Ryanair, Airport Marketing Services i Transavia (SL 2015., L 201, str. 109.).

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvima Ryanair DAC i Airport Marketing Services Ltd nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije.

(1)  SL C 228, 13. 7. 2015.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/34

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – AlzChem protiv Komisije

(Predmet T-284/15) (1)

((„Državne potpore - Kemijska industrija - Odluka o nastavku poslovanja poduzeća tijekom stečaja - Odluka o nepostojanju državne potpore - Tužba za poništenje - Osobni utjecaj - Dopuštenost - Pojam državne potpore - Prednost - Kriterij privatnog vjerovnika - Pripisivanje odgovornosti državi - Obveza obrazlaganja”))

(2019/C 82/38)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: AlzChem AG (Trostberg, Njemačka) (zastupnici: u početku P. Alexiadis, solicitor, A. Borsos i I. Georgiopoulos, odvjetnici, a zatim P. Alexiadis, A. Borsos, E. Kazili, P. Oravec i K. Csach, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: G. Conte i L. Armati, agenti)

Intervenijenti u potporu tuženiku: Republika Slovačka (zastupnik: B. Ricziová, agent); i Fortischem a.s. (Nováky, Slovačka) (zastupnici: C. Arhold, P. Hodál i M. Staroň, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje članka 2. Odluke Komisije (EU) 2015/1826 od 15. listopada 2014. o državnoj potpori SA.33797 (2013/C) (ex 2013/NN) (ex 2011/CP) koju je provela Slovačka za društvo NCHZ (SL 2015., L 269, str. 71.).

Izreka

1.

Poništava se članak 2. Odluke Komisije (EU) 2015/1826 od 15. listopada 2014. o državnoj potpori SA.33797 – (2013/C) (ex 2013/NN) (ex 2011/CP) koju je provela Slovačka za društvo NCHZ.

2.

Europskoj komisiji nalaže se snošenje, osim vlastitih troškova, i troškova koji su nastali društvu AlzChem AG.

3.

Slovačka Republika i društvo Fortischem a.s. snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 302, 14. 9. 2015.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/35

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Iran Insurance protiv Vijeća

(Predmet T-558/15) (1)

((„Izvanugovorna odgovornost - Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv Irana - Zamrzavanje financijskih sredstava - Uključivanje i zadržavanje tužiteljevog naziva na popisima osoba i subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja - Imovinska šteta - Neimovinska šteta”))

(2019/C 82/39)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Iran Insurance Company (Teheran, Iran) (zastupnik: D. Luff, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: B. Driessen i M. Bishop, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Europska komisija (zastupnici: F. Ronkes Agerbeek i R. Tricot, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a kojim se zahtjeva naknada neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog donošenja Odluke Vijeća 2010/644/ZVSP od 25. listopada 2010. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP (SL 2010., L 281, str. 81.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 3., str. 255.), Uredbe Vijeća (EU) br. 961/2010 od 25. listopada 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 423/2007 (SL 2010., L 281, str. 1.), Odluke Vijeća 2011/783/ZVSP od 1. prosinca 2011. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv (SL 2011., L 319, str. 71.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 11., str. 104.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1245/2011 od 1. prosinca 2011. o provođenju Uredbe br. 961/2010 (SL 2011., L 319, str. 11.), i Uredbe Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 (SL 2012., L 88, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 194.) kojima je tužiteljev naziv uvršten i zadržan na popisima osoba i subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvo Iran Insurance Company snosit će vlastite troškove kao i troškove Vijeća Europske unije.

3.

Europska komisija snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 27, 25. 1. 2016.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/36

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Post Bank Iran protiv Vijeća

(Predmet T-559/15) (1)

((„Izvanugovorna odgovornost - Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv Irana - Zamrzavanje financijskih sredstava - Uključivanje i zadržavanje tužiteljevog naziva na popisima osoba i subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja - Neimovinska šteta”))

(2019/C 82/40)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Post Bank Iran (Teheran, Iran) (zastupnik: D. Luff, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: B. Driessen i M. Bishop, agents)

Intervenijent u potporu tuženiku: Europska komisija (zastupnici: F. Ronkes Agerbeek i R. Tricot, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a kojim se zahtjeva naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog donošenja Odluke Vijeća 2010/644/ZVSP od 25. listopada 2010. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP (SL 2010., L 281, str. 81.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 3., str. 255.), Uredbe Vijeća (EU) br. 961/2010 od 25. listopada 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 423/2007 (SL 2010., L 281, str. 1.), Odluke Vijeća 2011/783/ZVSP od 1. prosinca 2011. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv (SL 2011., L 319, str. 71.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 11., str. 104.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1245/2011 od 1. prosinca 2011. o provođenju Uredbe br. 961/2010 (SL 2011., L 319, str. 11.), i Uredbe Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 (SL 2012., L 88, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 194.) kojima je tužiteljev naziv uvršten i zadržan na popisima osoba i subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Post Bank Iran snosit će vlastite troškove kao i troškove Vijeća Europske unije.

3.

Europska komisija snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 27, 25. 1. 2016.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/37

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Transavia Airlines protiv Komisije

(Predmet T-591/15) (1)

((„Državne potpore - Ugovor o uslugama zračne luke i marketinškim uslugama - Sporazum sklopljen između Trgovačke i industrijske komore Pau-Béarn-a i društva Transavia - Odluka kojom je potpora proglašena nespojivom s unutarnjim tržištem te je naložen njezin povrat - Pojam državna potpora - Pripisivost državi - Trgovačka i industrijska komora - Prednost - Kriterij privatnog ulagača - Povrat - Članak 41. Povelje o temeljnim pravima - Pravo na pristup spisu - Pravo na saslušanje”))

(2019/C 82/41)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: Transavia Airlines CV (Schiphol, Nizozemska) (zastupnici: R. Elkerbout i M. Baneke, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Flynn i S. Noë, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži djelomično poništenje Odluke Komisije (EU) 2015/1227 od 23. srpnja 2014. o državnoj potpori SA.22614 (C 53/07) koju je provela Francuska u korist Trgovačke i industrijske komore Pau-Béarn te društava Ryanair, Airport Marketing Services i Transavia (SL 2015., L 201, str. 109.).

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Transavia Airlines CV nalaže se snošenje vlastitih troškova kao i troškova Europske komisije.

(1)  SL C 398, 30. 11. 2015.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/37

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Scandlines Danmark i Scandlines Deutschland protiv Komisije

(Predmet T-630/15) (1)

((„Državne potpore - Javno financiranje projekta stalne veze željezničko-cestovnog pravca u tjesnacu Fehmarn - Pojedinačne potpore - Odluka o neospornosti - Odluka kojom se utvrđuje nepostojanje državne potpore i kojom se potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem - Pojam državne potpore - Povreda tržišnog natjecanja i razmjene među državama članicama - Uvjeti spojivosti - Potpora namijenjena promoviranju provedbe važnog projekta u zajedničkom europskom interesu - Nužnost potpore - Poticajan učinak - Proporcionalnost potpore - Ozbiljne teškoće kojima se opravdava pokretanje službenog istražnog postupka - Obveza obrazlaganja - Komunikacija o državnim potporama namijenjenima promoviranju provedbe važnih projekata u zajedničkom europskom interesu”))

(2019/C 82/42)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Scandlines Danmark ApS (Kopenhagen, Danska) i Scandlines Deutschland GmbH (Hamburg, Njemačka) (zastupnici: u početku L. Sandberg-Mørch i M.-E. Vitali, zatim L. Sandberg-Mørch, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Armati, L. Flynn i S. Noë, agenti)

Intervenijenti u potporu tužiteljima: Naturschutzbund Deutschland (NABU) eV (Stuttgart, Njemačka) (zastupnik: T. Hohmuth, odvjetnik); i Föreningen Svensk Sjöfart (Göteborg, Švedska) (zastupnici: L. Sandberg-Mørch i J. Buendía Sierra, odvjetnici)

Intervenijent u potporu tuženiku: Kraljevina Danska (zastupnici: u početku C. Thorning, zatim J. Nymann-Lindegren, agenti, uz asistenciju R. Holdgaarda, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje Odluke Komisije C(2015) 5023 final od 23. srpnja 2015. o državnoj potpori SA.39078 (2014/N) (Danska) za financiranje projekta stalne veze u tjesnacu Fehmarn (SL 2015., L 325, str. 5.).

Izreka

1.

Odluka Komisije C(2015) 5023 final od 23. srpnja 2015. o državnoj potpori SA.39078 (2014/N) (Danska) za financiranje projekta stalne veze u tjesnacu Fehmarn (SL 2015., L 325, str. 5.) poništava se u dijelu u kojem je Komisija odlučila da neće podnijeti prigovore protiv mjera koje je Kraljevina Danska dodijelila društvu Femern A/S za planiranje, izgradnju i korištenje stalne veze u tjesnacu Fehmarn.

2.

Tužba se u preostalom dijelu odbija.

3.

Komisija će, osim vlastitih troškova, snositi troškove društava Scandlines Danmark ApS i Scandlines Deutschland GmbH.

4.

Kraljevina Danska, Föreningen Svensk Sjöfart i Naturschutzbund Deutschland (NABU) eV snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 59, 15. 2. 2016.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/38

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Stena Line Scandinavia protiv Komisije

(Predmet T-631/15) (1)

((„Državne potpore - Javno financiranje projekta stalne veze željezničko-cestovnog pravca u tjesnacu Fehmarn - Pojedinačne potpore - Odluka o neospornosti - Odluka kojom se utvrđuje nepostojanje državne potpore i kojom se potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem - Pojam državne potpore - Povreda tržišnog natjecanja i razmjene među državama članicama - Uvjeti spojivosti - Potpora namijenjena promoviranju provedbe važnog projekta u zajedničkom europskom interesu - Nužnost potpore - Poticajan učinak - Proporcionalnost potpore - Ozbiljne teškoće kojima se opravdava pokretanje službenog istražnog postupka - Obveza obrazlaganja - Komunikacija o državnim potporama namijenjenima promoviranju provedbe važnih projekata u zajedničkom europskom interesu”))

(2019/C 82/43)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Stena Line Scandinavia AB (Göteborg, Švedska) (zastupnici: P. Alexiadis, solicitor, i L. Sandberg-Mørch, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Armati; L. Flynn i S. Noë, agenti)

Intervenijent u potporu tužitelju: Föreningen Svensk Sjöfart (Göteborg) (zastupnici: L. Sandberg-Mørch i J. Buendía Sierra, odvjetnici)

Intervenijent u potporu tuženiku: Kraljevina Danska (zastupnici: u početku C. Thorning, zatim J. Nymann-Lindegren, agenti, uz asistenciju R. Holdgaarda, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje Odluke Komisije C(2015) 5023 final od 23. srpnja 2015. o državnoj potpori SA.39078 (2014/N) (Danska) za financiranje projekta stalne veze u tjesnacu Fehmarn (SL 2015., L 325, str. 5.).

Izreka

1.

Odluka Komisije C(2015) 5023 final od 23. srpnja 2015. o državnoj potpori SA.39078 (2014/N) (Danska) za financiranje projekta stalne veze u tjesnacu Fehmarn (SL 2015., L 325, str. 5.) poništava se u dijelu u kojem je Komisija odlučila da neće podnijeti prigovore protiv mjera koje je Kraljevina Danska dodijelila društvu Femern A/S za planiranje, izgradnju i korištenje stalne veze u tjesnacu Fehmarn.

2.

Tužba se u preostalom dijelu odbija.

3.

Komisija će, osim vlastitih, snositi i troškove društva Stena Line Scandinavia AB.

4.

Kraljevina Danska i Föreningen Svensk Sjöfart snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 59, 15. 2. 2016.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/39

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije

(Predmet T-53/16) (1)

((„Državne potpore - Sporazumi koje je Trgovačka i industrijska komora Nîmes-Uzès-Le Vigana sklopila s Ryanairom i njegovim drušvom kćeri Airport Marketing Services - Usluge zračne luke - Marketinške usluge - Odluka kojom je potpora proglašena nespojivom s unutarnjim tržištem te je naložen njezin povrat - Pojam državne potpore - Pripisivost državi - Trgovačka i industrijska komora - Prednost - Kriterij privatnog ulagača - Povrat - Članak 41. Povelje o temeljnim pravima - Pravo na pristup spisu - Pravo na saslušanje”))

(2019/C 82/44)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Ryanair DAC, ranije Ryanair Ltd (Dublin, Irska), Airport Marketing Services Ltd (Dublin) (zastupnici: G. Berrisch, E. Vahida, I.-G. Metaxas-Maranghidis, odvjetnici, i B. Byrne, solicitor)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Flynn i S. Noë, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Vijeće Europske unije (zastupnici: S. Boelaert, S. Petrova i J. Kneale, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a i kojim se zahtijeva djelomično poništenje Odluke Komisije (EU) 2016/633 od 23. srpnja 2014. o državnoj potpori SA.33961 (2012/C) (ex 2012/NN) koju je provela Francuska u korist Trgovačke i industrijske komore Nîmes-Uzès-Le Vigana te društava Veolia Transport Aéroport de Nîmes, Ryanair Ltd i Airport Marketing Services Ltd (SL 2016., L 113, str. 32.).

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvima Ryanair DAC i Airport Marketing Services Ltd nalaže se snošenje njihovih vlastitih te troškova Europske komisije.

3.

Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 145, 25. 4. 2016.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/40

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije

(Predmet T-77/16) (1)

((„Državne potpore - Sporazumi sklopljeni sa zračnim prijevoznikom Ryanairom i njegovim društvom kćeri Airport Marketing Services - Usluge zračne luke - Marketinške usluge - Odluka kojom je potpora proglašena nespojivom s unutarnjim tržištem i kojom se nalaže njezin povrat - Pojam državne potpore - Prednost - Kriterij privatnog ulagača - Povrat - Selektivnost”))

(2019/C 82/45)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Ryanair DAC, ranije Ryanair Ltd (Dublin, Irska), Airport Marketing Services Ltd (Dublin) (zastupnici: G. Berrisch, E. Vahida, I.-G. Metaxas-Maranghidis, odvjetnici, i B. Byrne, solicitor)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Armati, L. Flynn i S. Noë, agenti)

Intervenijenti u potporu tuženiku: Republika Latvija (zastupnici: u početku D. Pelše, J. Treijs-Gigulis i I. Kalniņš, a zatim I. Kucina, agenti); i Vijeće Europske unije (zastupnici: S. Boelaert i S. Petrova, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a i kojim se zahtijeva djelomično poništenje Odluke Komisije (EU) 2016/152 od 1. listopada 2014. o državnoj potpori SA.27339 (12/C) (ex 11/NN) koju je provela Njemačka za zračnu luku Zweibrücken i zračne prijevoznike koji se koriste zračnom lukom (SL 2016., L 34, str. 68.).

Izreka

1.

Poništavaju se članak 1. stavak 2. Odluke Komisije (EU) 2016/152 od 1. listopada 2014. o državnoj potpori SA.27339 (12/C) (ex 11/NN) koju je provela Njemačka za zračnu luku Zweibrücken i zračne prijevoznike koji se koriste zračnom lukom te članci 3., 4. i 5. te odluke u mjeri u kojoj se odnose na društva Ryanair DAC i Airport Marketing Services Ltd.

2.

Europska komisija snosit će vlastite, kao i troškove društava Ryanair i Airport Marketing Services.

3.

Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove.

4.

Republika Latvija snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 165, 10. 5. 2016.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/41

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije

(Predmet T-165/16) (1)

((„Državne potpore - Sporazumi sklopljeni s Ryanairom i njegovim društvom kćeri Airport Marketing Services - Usluge zračne luke - Marketinške usluge - Odluka kojom je potpora proglašena nespojivom s unutarnjim tržištem te je naložen njezin povrat - Pojam državne potpore - Prednost - Kriterij privatnog ulagača - Povrat - Članak 41. Povelje o temeljnim pravima Europske unije - Pravo na pristup spisu - Pravo na saslušanje”))

(2019/C 82/46)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Ryanair DAC, ranije Ryanair Ltd (Dublin, Irska), Airport Marketing Services Ltd (Dublin) (zastupnici: G. Berrisch, E. Vahida, I.-G. Metaxas-Maranghidis, odvjetnici, i B. Byrne, solicitor)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Flynn, L. Armati i S. Noë, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Vijeće Europske unije (zastupnici: S. Boelaert i S. Petrova, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a i kojim se zahtijeva djelomično poništenje Odluke Komisije (EU) 2016/287 od 15. listopada 2014. o državnoj potpori SA.26500 (2012/C) (ex 2011/NN, ex CP 227/2008) koju je Njemačka odobrila trgovačkim društvima Flughafen Altenburg-Nobitz i Ryanair Ltd (SL 2016., L 59, str. 22.).

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvima Ryanair DAC i Airport Marketing Services Ltd nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije.

3.

Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 222, 20. 6. 2016.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/42

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Fruits de Ponent protiv Komisije

(Predmet T-290/16) (1)

((„Izvanugovorna odgovornost - Poljoprivreda - Tržišta breskvi i nektarina - Poremećaji pretrpljeni tijekom tržišne godine 2014. - Ruska zabrana uvoza - Privremene izvanredne mjere potpore proizvođačima - Delegirane uredbe (EU) br. 913/2014 i 923/2014 - Pravna pravila koja za cilj imaju dodjelu prava pojedincima - Obveza dužne pažnje i načelo dobre uprave - Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila - Uzročna veza”))

(2019/C 82/47)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Fruits de Ponent, SCCL (Alcarràs, Španjolska) (zastupnici: M. Roca Junyent, J. Mier Albert, R. Vallina Hoset i A. Sellés Marco, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku I. Galindo Martín i K. Skelly, a zatim I. Galindo Martín, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a kojim se traži naknada štete koju su tri tužiteljeva člana navodno pretrpjela zbog Komisijinih postupaka i propusta u okviru donošenja Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 913/2014 od 21. kolovoza 2014. o utvrđivanju privremenih izvanrednih mjera potpore proizvođačima breskvi i nektarina (SL 2014., L 248, str. 1.) i Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 932/2014 od 29. kolovoza 2014. o utvrđivanju privremenih izvanrednih mjera potpore proizvođačima određenog voća i povrća i o izmjeni Delegirane uredbe (EU) br. 913/2014 (SL 2014., L 259, str. 2.).

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Fruits de Ponent, SCCL nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 270, 25. 7. 2016.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/42

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Ville de Paris, Ville de Bruxelles i Ayuntamiento de Madrid protiv Komisije

(Spojeni predmeti T-339/16, T-352/16 i T-391/16) (1)

((„Okoliš - Uredba (EU) 2016/646 - Onečišćujuće emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 6) - Određivanje vrijednosti emisije dušikovih oksida koje ne smiju biti prekoračene (NTE) prilikom ispitivanja stvarnih emisija tijekom vožnje u stvarnim uvjetima (RDE) - Tužba za poništenje - Ovlast općinskog tijela u području zaštite okoliša da ograniči promet nekim vozilima - Izravan utjecaj - Dopuštenost - Nenadležnost Komisije - Poštovanje viših pravnih normi - Izmjena učinaka poništenja tijekom vremena - Izvanugovorna odgovornost - Naknada navodne štete imidžu i ugledu”))

(2019/C 82/48)

Jezici postupka: španjolski i francuski

Stranke

Tužitelj u predmetu T-339/16: Ville de Paris (Francuska) (zastupnik: J. Assous, odvjetnik)

Tužitelj u predmetu T-352/16: Ville de Bruxelles (Belgija) (zastupnici: M. Uyttendaele i S. Kaisergruber, odvjetnici)

Tužitelj u predmetu T-391/16: Ayuntamiento de Madrid (Španjolska) (zastupnik: F. Zunzunegui Pastor, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. C. Becker, E. Sanfrutos Cano i J.-F. Brakeland, agenti)

Predmet

S jedne strane, zahtjevi na temelju članka 263. UFEU-a kojima se traži poništenje Uredbe Komisije (EU) 2016/646 od 20. travnja 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 692/2008 u pogledu emisija iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 6) (SL 2016., L 109, str. 1.), i, s druge strane, zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a kojim se traži naknada štete koju je grad Pariz pretrpio zbog donošenja te uredbe.

Izreka

1.

Točka 2. Priloga II. Uredbi Komisije (EU) 2016/646 od 20. travnja 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 692/2008 u pogledu emisija iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 6) poništava se u dijelu u kojem u točkama 2.1.1 i 2.1.2 Priloga III. A Uredbi Komisije br. 692/2008 od 18. srpnja 2008. o primjeni Uredbe (EZ) br. 715/2007 utvrđuje vrijednost konačnog faktora sukladnosti CF onečišćujuća tvar i vrijednost privremenog faktora sukladnosti CF onečišćujuća tvar za masu dušikovih oksida.

2.

Tužbe se u preostalom dijelu odbijaju.

3.

Učinci odredbe poništene na temelju točke 1. ove izreke ostaju na snazi do donošenja nove uredbe koja će zamijeniti te odredbe, u razumnom roku koji ne smije prekoračiti dvanaest mjeseci počevši od datuma stupanja na snagu učinaka ove presude.

4.

Europska komisija snosit će vlastite troškove, kao i polovicu troškova grada Pariza, grada Bruxellesa i ayuntamiento de Madrid.

(1)  SL C 314, 29. 8. 2016.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/43

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Schubert i dr. protiv Komisije

(Predmet T-530/16) (1)

((„Javna služba - Primici od rada - Godišnje usklađivanje primitaka od rada i mirovina dužnosnika i ostalih službenika - Uredbe (EU) br. 422/2014 i 423/2014 - Usklađivanje plaća i mirovina za 2011. i 2012. - Obveza obrazlaganja - Proporcionalnost - Legitimna očekivanja - Pravila o socijalnom dijalogu”))

(2019/C 82/49)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Ludwig Schubert (Overijse, Belgija) i šest drugih tužitelja čija su imena navedena u prilogu presudi (zastupnici: C. Bernard-Glanz, N. Flandin i S. Rodrigues, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku J. Currall i G. Gattinara, a zatim G. Gattinara i L. Radu Bouyon, agenti)

Intervenijenti u potporu tuženiku: Europski parlament (zastupnici: E. Taneva i M. Ecker, agenti) i Vijeće Europske unije (zastupnici: u početku M. Bauer i M. Veiga, a zatim M. Bauer i R. Meyer, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 270. UFEU-a kojim se s jedne strane traži poništenje Komisijinih odluka da na plaće ili mirovine tužiteljâ primijeni usklađivanje od 0 % za 2011. godinu predviđeno Uredbom (EU) br. 422/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o usklađivanju s učinkom od 1. srpnja 2011. primitaka od rada i mirovina dužnosnika i ostalih službenika Europske unije te o koeficijentima ispravka koji se na njih primjenjuju (SL 2014., L 129, str. 5. i ispravak SL 2014., L 140, str. 178.) i usklađivanje od 0,8 % za 2012. godinu predviđeno Uredbom (EU) br. 423/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o usklađivanju s učinkom od 1. srpnja 2012. primitaka od rada i mirovina dužnosnika i ostalih službenika Europske unije te o koeficijentima ispravka koji se na njih primjenjuju (SL 2014., L 129, str. 12.), te s druge strane, naknada štete koju su tužitelji navodno pretrpjeli zbog tih odluka.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Tužitelji će snositi vlastite, kao i troškove Europske komisije.

3.

Vijeće Europske unije i Europski parlament snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 96, 23. 3. 2015. (predmet prvotno upisan pred Službeničkim sudom Europske unije pod brojem F-4/15 i prenesen Općem sudu Europske unije 1. 9. 2016.).

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/44

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Carpenito i dr. protiv Vijeća

(Spojeni predmeti T-543/16 i T-544/16) (1)

((„Javna služba - Primici od rada - Godišnje usklađivanje primitaka od rada i mirovina dužnosnika i ostalih službenika - Uredbe (EU) br. 422/2014 i 423/2014 - Usklađivanja plaća i mirovina za 2011. i 2012. godinu - Obveza obrazlaganja - Proporcionalnost - Legitimna očekivanja - Pravila o socijalnom dijalogu”))

(2019/C 82/50)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj u predmetu T-543/16: Renzo Carpenito (Overijse, Belgija) (zastupnik: M. Velardo, odvjetnik)

Tužitelji u predmetu T-544/16: Maria Kannellopoulou (Cranves-Sales, Francuska), José Carlos Lechado García (Bruxelles, Belgija), Bernd Loescher (Rhode-Saint-Genèse, Belgija), Evelina Milenova (Bruxelles) (zastupnik: M. Velardo, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: u početku M. Bauer i M. Veiga, zatim M. Bauer i R. Meyer, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Europski parlament (zastupnici: M. Ecker i E. Taneva, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se, s jedne strane, traži poništenje odluka Vijeća o primjeni usklađivanja od 0 % za 2011. godinu predviđenog Uredbom (EU) br. 422/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o usklađivanju s učinkom od 1. srpnja 2011. primitaka od rada i mirovina dužnosnika i ostalih službenika Europske unije te o koeficijentima ispravka koji se na njih primjenjuju (SL 2014., L 129, str. 5.) na plaće i mirovine tužiteljâ i usklađivanja od 0,8 % za 2012. godinu predviđenog Uredbom (EU) br. 423/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o usklađivanju s učinkom od 1. srpnja 2012. primitaka od rada i mirovina dužnosnika i ostalih službenika Europske unije te o koeficijentima ispravka koji se na njih primjenjuju (SL 2014., L 129, str. 12.) i kojim se, s druge strane, traži naknada štete koju su tužitelji navodno pretrpjeli na temelju tih odluka.

Izreka

1.

Tužbe se odbijaju.

2.

Tužitelji će snositi vlastite troškove kao i troškove Vijeća Europske unije.

3.

Europski parlament snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 146, 4. 5. 2015. (predmet prvotno upisan pred Službeničkim sudom Europske unije pod brojem F-31/15 i prenesen Općem sudu Europske unije 1. 9. 2016).

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/45

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Wahlström protiv Frontexa

(Predmet T-591/16) (1)

((„Javna služba - Privremeno osoblje - Frontex - Neproduljenje ugovora na određeno vrijeme - Članak 8. CEOS-a - Dužnost brižnog postupanja - Korištenje poništenog izvješća o ocjeni - Očita pogreška u ocjeni - Odgovornost - Troškovi - Pravičnost - Članak 135. stavak 1. Poslovnika”))

(2019/C 82/51)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Kari Wahlström (Espoo, Finska) (zastupnik: S. Pappas, odvjetnik)

Tuženik: Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (zastupnici: H. Caniard i S. Drew, agenti, uz asistenciju B. Wägenbaura, odvjetnika)

Predmet

Tužba na temelju članka 270. UFEU-a kojom se, s jedne strane, traži poništenje odluke od 26. lipnja 2015. o neproduljenju tužiteljeva ugovora za člana privremenog osoblja u Frontexu i kojom se, s druge strane, traži naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog posljedičnog gubitka plaće i odgovarajućih mirovinskih prava.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Svaka će stranka snositi vlastite troškove.

(1)  SL C 251, 11. 7. 2016. (predmet prvotno upisan pred Službeničkim sudom Europske unije pod brojem F-21/16 i prenesen Općem sudu Europske unije 1. 9. 2016.).

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/46

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Haeberlen protiv ENISA-e

(Predmet T-632/16) (1)

((„Javna služba - Primici od rada - Godišnja prilagodba primitaka od rada i mirovina dužnosnika i ostalih službenika - Uredbe (EU) br. 422/2014 i 423/2014 - Prilagodba plaća i mirovina za 2011. i 2012. godinu - Obveza obrazlaganja - Proporcionalnost - Legitimna očekivanja - Pravila o socijalnom dijalogu”))

(2019/C 82/52)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Thomas Haeberlen (Swisttal, Njemačka) (zastupnici: u početku L. Levi i A. Tymen, zatim L. Levi te naposljetku L. Levi i C. Bernard-Glanz, odvjetnici)

Tuženik: Agencija Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (zastupnici: A. Ryan, agent, uz asistenciju D. Waelbroecka i A. Durona, odvjetnici)

Intervenijenti u potporu tuženiku: Europski parlament (zastupnici: E. Taneva i M. Ecker, agenti); i Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bauer i R. Meyer, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a za, s jedne strane, poništenje odluke ENISA-e od 21. listopada 2015. kojom se tužitelju nalaže plaćanje iznosa od 3 133,19 eura, nakon primjene prilagodbi na njegove primitke od rada od 0 % za 2011. godinu predviđenih Uredbom (EU) br. 422/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014., s učinkom od 1. srpnja 2011., o usklađivanju primitaka od rada i mirovina dužnosnika i ostalih službenika Europske unije te o koeficijentima ispravka koji se na njih primjenjuju (SL 2014., L 129, str. 5. i ispravak SL 2014., L 140, str. 178.) i prilagodbe od 0,8 % za 2012. godinu predviđene Uredbom (EU) br. 423/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014., s učinkom od 1. srpnja 2012., o usklađivanju primitaka od rada i mirovina dužnosnika i ostalih službenika Europske unije te o koeficijentima ispravka koji se na njih primjenjuju (SL 2014., L 129, str. 12.), i, s druge strane, naknadu neimovinske štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog te odluke.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Thomas Haeberlen snosit će vlastite troškove i troškove Agencije Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA).

3.

Vijeće Europske unije i Europski parlament će snositi vlastite troškove.

(1)  SL C 410, 7. 11. 2016.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/47

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – C=Holdings protiv EUIPO-a – Trademarkers (C=commodore)

(Predmet T-672/16) (1)

((Žig Europske unije - Postupak opoziva - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija - Figurativni žig C=commodore - Zahtjev za proglašavanje ništavosti učinaka međunarodne registracije - Članak 158. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 198. stavak 2. Uredbe (EU) 2017/1001) - Članak 51. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 58. stavak 1. točka (a) Uredbe 2017/1001) - Nepostojanje stvarne uporabe kod određenih proizvoda i usluga na koje se odnosi međunarodna registracija - Postojanje opravdanih razloga za neuporabu))

(2019/C 82/53)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: C=Holdings BV (Oldenzaal, Nizozemska) (zastupnici: u početku P. Maeyaert i K. Neefs, zatim P. Maeyaert i J. Muyldermans, avocats)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Gája, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Trademarkers NV (Anvers, Belgija)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 13. srpnja 2016. (predmet R 2585/2015-4) u vezi s postupkom opoziva između društava Trademarkers i C=Holdings.

Izreka

1.

Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 13. srpnja 2016. (predmet R 2585/2015-4) koja se odnosi na postupak opoziva između društava Trademarkers NV i C=Holdings BV u dijelu u kojem je žalbeno vijeće odbilo tužbu C=Holdingsa u vezi s postojanjem opravdanih razloga za neuporabu međunarodne registracije čiji je C=Holdings nositelj.

2.

EUIPO-u se nalaže snošenje troškova.

(1)  SL C 410, 7. 11. 2016.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/47

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Pipiliagkas protiv Komisije

(Predmet T-689/16) (1)

((„Javna služba - Dužnosnici - Raspoređivanje - Odluka s retroaktivnim učinkom - Članak 22.a Pravilnika o osoblju - Nenadležno tijelo - Odgovornost - Naknada imovinske i neimovinske štete”))

(2019/C 82/54)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Nikolaos Pipiliagkas (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: u početku J.-N. Louis i N. de Montigny, zatim J.-N. Louis, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku C. Berardis-Kayser i G. Gattinara, zatim G. Gattinara i L. Radu Bouyon, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se, s jedne strane, traži poništenje odluke načelnika odjela „Upravljanje karijerom i uspješnošću” Glavne uprave „Ljudski resursi i sigurnost” Komisije o retroaktivnoj preraspodjeli tužitelja i kojim se, s druge strane, traži naknada imovinske i neimovinske štete koju je navodno pretrpio.

Izreka

1.

Poništava se odluka načelnika odjela „Upravljanje karijerom i uspješnošću” Glavne uprave „Ljudski resursi i sigurnost” Europske komisije od 22. prosinca 2015. o preraspodjeli Nikolaosa Pipiliagkasa s učinkom od 1. siječnja 2013.

2.

Tužba se u preostalom dijelu odbija.

3.

Komisija će snositi vlastite troškove i polovicu troškova N. Pipiliagkasa.

4.

N. Pipiliagkas snosit će polovicu vlastitih troškova.

(1)  SL C 441, 28. 11. 2016.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/48

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – CX protiv Komisije

(Predmet T-743/16 RENV) (1)

((„Javna služba - Dužnosnici - Stegovna mjera - Udaljivanje s radnog mjesta - Prava obrane - Dužnost brižnog postupanja - Članak 22. stavak 1. Priloga IX. Pravilniku - Članci 41. i 52. Povelje o temeljnim pravima - Odgovornost - Postojanje štete - Uzročna veza”))

(2019/C 82/55)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: CX (zastupnik: É. Boigelot, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Simonetti i C. Ehrbar, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se, s jedne strane, traži poništenje odluke od 16. listopada 2013. kojom je Komisija utvrdila da je tužitelj počinio dvije teške pogreške te mu je posljedično izrekla mjeru udaljivanja s radnog mjesta bez pro tempore smanjenja njegovih mirovinskih prava i kojim se, s druge strane, traži naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog te odluke.

Izreka

1.

Poništava se odluka od 16. listopada 2013. kojom je Europska komisija osobi CX izrekla mjeru udaljivanja s radnog mjesta bez pro tempore smanjenja njegovih mirovinskih prava.

2.

Tužba se u preostalom dijelu odbija.

3.

Svaka stranka snosi vlastite troškove.

(1)  SL C 85, 22. 3. 2014. (predmet prvotno upisan pred Službeničkim sudom Europske unije pod brojem F-5/14 i prenesen Općem sudu Europske unije 1. 9. 2016.).

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/49

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Monolith Frost protiv EUIPO-a – Dovgan (PLOMBIR)

(Predmet T-830/16) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije PLOMBIR - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001) - Ispitivanje činjenica - Članak 76. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 95. stavak 1. Uredbe 2017/1001) - Dokazni elementi koji se po prvi put podnose pred Općim sudom”))

(2019/C 82/56)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Monolith Frost GmbH (Leopoldshöhe, Njemačka) (zastupnici: E. Liebich i S. Labesius, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Söder, D. Walicka i M. Fischer, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Dovgan GmbH (Hambourg, Njemačka) (zastupnici: J.-C. Plate i R. Kaase, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. rujna 2016. (predmet R 1812/2015-4) u vezi s postupkom za proglašavanje žiga ništavim između društava Monolith Frost i Dovgan.

Izreka

1.

Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 22. rujna 2016. (predmet R 1812/2015 4).

2.

EUIPO će uz vlastite troškove snositi i troškove društva Monolith Frost GmbH, uključujući i nužne troškove društva Monolith Frost nastale u postupku pred EUIPO ovim žalbenim vijećem.

3.

Dovgan GmbH snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 22, 23. 1. 2017.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/50

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Azarov protiv Vijeća

(Predmet T-247/17) (1)

((„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Ukrajini - Zamrzavanje financijskih sredstava - Popis osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora - Zadržavanje tužiteljeva imena na popisu - Pravo vlasništva - Pravo obavljanja gospodarske djelatnosti - Očita pogreška u ocjeni”))

(2019/C 82/57)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Mykola Yanovych Azarov (Kijev, Ukrajina) (zastupnici: G. Lansky i A. Egger, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: J.-P. Hix i F. Naert, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje Odluke Vijeća (ZVSP) 2017/381 od 3. ožujka 2017. o izmjeni Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2017., L 58, str. 34.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2017/374 od 3. ožujka 2017. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2017., L 58, str. 1.) u dijelu u kojem je tužiteljevo ime zadržano na popisu osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuju mjere ograničavanja.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Mykoli Yanovychu Azarovu nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 195, 19. 6. 2017.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/50

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Monster Energy protiv EUIPO-a – Bösel (MONSTER DIP)

(Predmet T-274/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava za registraciju figurativnog žiga Europske unije MONSTER DIP - Raniji verbalni i figurativni žigovi Europske unije i neregistrirani znak koji se rabi u trgovačkom prometu, koji svi sadržavaju verbalni element ‚monster’ - Relativni razlozi za odbijanje - Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Nepostojanje vjerojatnosti prijevarnog dovođenja u vezu - Članak 8. stavak 4. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 4. Uredbe 2017/1001) - Nepostojanje vjerojatnosti slabljenja razlikovnog karaktera ranijeg uglednog žiga - Članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 5. Uredbe 2017/1001)”))

(2019/C 82/58)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Monster Energy Company (Corona, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: P. Brownlow, solicitor)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Gája, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Marco Bösel (Bad Fallingbostel, Njemačka)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 13. prosinca 2016. (predmet R 1062/2016-2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društva Monster Energy Company i Marca Bösela.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Monster Energy Company nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 221, 10. 7. 2017.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/51

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – De Loecker protiv ESVD-a

(Predmet T-537/17) (1)

((„Javna služba - ESVD - Privremeno osoblje - Uznemiravanje - Zahtjev za pomoć - Odbijanje zahtjeva - Pravo na saslušanje - Odgovornost”))

(2019/C 82/59)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Stéphane De Loecker (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: u početku J.-N. Louis i N. de Montigny, zatim J.-N. Louis, odvjetnici)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje (zastupnici: S. Marquardt i R. Spac, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se, s jedne strane, traži poništenje odluke ESVD-a od 10. listopada 2016. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za pomoć podnesen na temelju članka 12.a i članka 24. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i kojim se, s druge strane, traži naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio.

Izreka

1.

Poništava se odluka Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 10. listopada 2016. kojom je odbijen zahtjev za pomoć Stéphanea De Loeckera podnesen na temelju članka 12.a i članka 24. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije.

2.

Tužba se u preostalom dijelu odbija.

3.

ESVD-u nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 347, 16. 10. 2017.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/52

Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Francuska protiv Komisije

(Predmet T-609/17) (1)

((„EFJP - Izdaci isključeni iz financiranja - Izdaci nastali za Francusku - Izvozne subvencije u sektoru mesa peradi - Paušalni financijski ispravci - Uredbe (EZ) br. 1290/2005 i (EU) br. 1306/2013 - Dobra, prikladna i tržišna kvaliteta - Kontrole - Proporcionalnost”))

(2019/C 82/60)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Francuska Republika (zastupnici: F. Alabrune, D. Colas, B. Fodda i E. de Moustier, agenti)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Lewis i D. Bianchi, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a radi djelomičnog poništenja Provedbene odluke Komisije (EU) 2017/1144 od 26. lipnja 2017. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL 2017., L 165, str. 37.), u dijelu u kojem isključuje određena plaćanja koja je izvršila Francuska Republika u okviru EFJP-a u iznosu od 120 901 216,61 eura.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Francuskoj Republici nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 382, 13. 11. 2017.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/52

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – UP protiv Komisije

(Predmet T-706/17) (1)

((„Javna služba - Dužnosnici - Teška bolest - Zahtjev za radom u nepunom radnom vremenu zbog zdravstvenih razloga - Odbijanje zahtjeva - Načelo zabrane diskriminacije na temelju invaliditeta - Pravo na saslušanje - Načelo dobre uprave - Dužnost brižnog postupanja - Odgovornost”))

(2019/C 82/61)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: UP (zastupnik: M. Casado García-Hirschfeld, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: T. Bohr i B. Mongin, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku UFEU-a kojim se traži, s jedne strane, poništenje Komisijine odluke od 26. travnja 2017. kojom tužitelju nije odobren rad u nepunom radnom vremenu zbog zdravstvenih razloga i, s druge strane, naknada imovinske i neimovinske štete koju je navodno pretrpio.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

UP će snositi vlastite troškove i troškove Europske komisije.

(1)  SL C 5, 8. 1. 2018.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/53

Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Bischoff protiv EUIPO-a – Miroglio Fashion (CARACTÈRE)

(Predmet T-743/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak proglašavanja žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije CARACTÈRE - Apsolutni razlozi za odbijanje - Nepostojanje opisnog karaktera - Razlikovni karakter - Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EU) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točke (b i (c) Uredbe (EU) br. 2017/1001)”))

(2019/C 82/62)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Bischoff GmbH (Muggensturm, Njemačka) (zastupnik: D. Régnier, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: S. Pétrequin i A. Folliard-Monguiral, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Miroglio Fashion Srl (Alba, Italija) (zastupnik: O. Vanner, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 20. srpnja 2017. (predmet R 328/2016-1) koja se odnosi na postupak proglašavanja žiga ništavim između Bischoffa i Miroglio Fashion.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Bischoffu GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 13, 15. 1. 2018.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/53

Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2018. – Vitromed protiv EUIPO-a – Vitromed Healthcare (VITROMED Germany)

(Predmet T-821/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije VITROMED Germany - Raniji verbalni žig Europske unije Vitromed - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”))

(2019/C 82/63)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Vitromed GmbH (Jena, Njemačka) (zastupnik: M. Linß, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Graul, D. Walicka i M. Fischer, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Vitromed Healthcare (Jaipur, Indija) (zastupnik: J. Schmidt, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 26. rujna 2017. (predmet R 2402/2016-2) u vezi s postupkom povodom prigovora između društava Vitromed Healthcare i Vitromed.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Vitromedu GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 52, 12. 2. 2018.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/54

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – CN protiv Parlamenta

(Predmet T-76/18) (1)

((„Javna služba - Akreditirani parlamentarni asistenti - Članak 24. Pravilnika - Zahtjev za pomoć - Članak 12.a Pravilnika o osoblju za dužnosnike - Uznemiravanje - Savjetodavni odbor nadležan za pritužbe zbog uznemiravanja akreditiranih parlamentarnih asistenata protiv zastupnika u Europskom parlamentu te sprječavanje uznemiravanja na radnom mjestu - Odluka o odbijanju zahtjeva za pomoć - Pravo na saslušanje - Načelo kontradiktornosti - Odbijanje dostave mišljenja savjetodavnog odbora i izvješćâ o saslušanju svjedoka - Odbijanje tužene institucije da postupi u skladu s mjerom izvođenja dokazâ Općeg suda”))

(2019/C 82/64)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: CN (zastupnici: C. Bernard-Glanz i A. Tymen, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: D. Boytha i E. Taneva, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se traži, s jedne strane, poništenje odluke Parlamenta od 20. ožujka 2017. kojom je tijelo ovlašteno za sklapanje ugovorâ o radu te institucije odbilo zahtjev za pomoć koji je podnio tužitelj 13. veljače 2013. i, s druge strane, naknada štete koju je navodno pretrpio.

Izreka

1.

Poništava se odluka Europskog parlamenta od 20. ožujka 2017. kojom je tijelo ovlašteno za sklapanje ugovorâ o radu te institucije odbilo zahtjev za pomoć koji je 13. veljače 2013. podnio CN.

2.

Parlamentu se nalaže da CN-u na ime pretrpljene neimovinske štete isplati iznos od 8 500 eura.

3.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

4.

Parlamentu se nalaže snošenje troškova.

(1)  SL C 134, 16. 4. 2018.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/55

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – CH protiv Parlamenta

(Predmet T-83/18) (1)

((„Javna služba - Akreditirani parlamentarni asistenti - Članak 24. Pravilnika o osoblju - Zahtjev za pomoć - Članak 12.a Pravilnika - Uznemiravanje - Savjetodavni odbor za uznemiravanje i njegovu prevenciju na radnom mjestu koji se bavi pritužbama akreditiranih parlamentarnih asistenata protiv zastupnika u Europskom parlamentu - Odluka o odbijanju zahtjeva za pomoć - Pravo na saslušanje - Načelo kontradiktornosti - Odbijanje dostave mišljenja savjetodavnog odbora i zapisnikâ o saslušanju svjedoka - Odbijanje tužene institucije da postupi u skladu s mjerom izvođenja dokazâ Općeg suda”))

(2019/C 82/65)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: CH (zastupnici: C. Bernard-Glanz i A. Tymen, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: D. Boytha i E. Taneva, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a radi, s jedne strane, poništenja odluke Parlamenta od 20. ožujka 2017. kojom je tijelo za imenovanje te institucije odbilo zahtjev za pomoć koji je tužitelj podnio 22. prosinca 2011. i, s druge strane, naknadu štete koju je on navodno pretrpio.

Izreka

1.

Poništava se odluka Europskog parlamenta od 20. ožujka 2017. kojom je tijelo za imenovanje te institucije odbilo zahtjev za pomoć koji je osoba CH podnijela 22. prosinca 2011.

2.

Parlamentu se nalaže da osobi CH, na osnovi neimovinske štete, plati iznos od 8 500 eura.

3.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

4.

Parlamentu se nalaže snošenje troškova.

(1)  SL C 134, 16. 4. 2018.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/55

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Multifit protiv EUIPO-a (fit+fun)

(Predmet T-94/18) (1)

((„Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije fit+fun - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”))

(2019/C 82/66)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Multifit Tiernahrungs GmbH (Krefeld, Njemačka) (zastupnici: N. Weber i L. Thiel, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: M. Fischer, D. Walicka, M. Eberl i A. Sesma Merino, agenti)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 7. prosinca 2017. (predmet R 847/2017-1) koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka fit+fun kao žiga Europske unije.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Multifitu Tiernahrungs GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 134, 16. 4. 2018.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/56

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Multifit protiv EUIPO-a (MULTIFIT)

(Predmet T-98/18) (1)

((„Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije MULTIFIT - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”))

(2019/C 82/67)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Multifit Tiernahrungs GmbH (Krefeld, Njemačka) (zastupnici: N. Weber i L. Thiel, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Sesma Merino, D. Walicka, M. Fischer i M. Eberl, agenti)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. studenoga 2017. (predmet R 846/2017-1) koja se odnosi na prijavu registracije verbalnog znaka MULTIFIT kao žiga Europske unije.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Multifitu Tiernahrungs GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 134, 16. 4. 2018.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/56

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2018. – Knauf protiv EUIPO-a – (upgrade your personality)

(Predmet T-102/18) (1)

((„Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije upgrade your personality - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Reklamni slogan - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”))

(2019/C 82/68)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Martin Knauf (Berlin, Njemačka) (zastupnik: H. Jaeger, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: R. Manea i A. Folliard-Monguiral, agenti)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 18. prosinca 2017. (predmet R 1011/2017-4), koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka upgrade your personality kao žiga Europske unije.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Martin Knauf snosit će vlastite troškove i troškove Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

(1)  SL C 134, 16. 4. 2018.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/57

Tužba podnesena 20. prosinca 2018. – Covestro Deutschland protiv Komisije

(Predmet T-745/18)

(2019/C 82/69)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Covestro Deutschland AG (Leverkusen, Njemačka) (zastupnik: M. Küper, J. Otter, C. Anger i M. Goldberg, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Komisije od 28. svibnja 2018. o programu potpore SA.34045 (2013/C) (ex 2012/NN) koji je provela Njemačka za potrošače baznog opterećenja iz članka 19. Stromnetzentgeltverordnung (u daljnjem tekstu: StromNEV), priopćenu pod brojem C(2018) 3166, osobito kvalifikaciju potpunog izuzeća potrošača baznog opterećenja od naknada za upotrebu mreže u godinama 2012. i 2013. kao potpore, utvrđenje njihove nespojivosti s unutarnjim tržištem i nalog povrata od korisnika bez odgađanja primjenom propisa o minimalnom doprinosu u skladu s člankom 19. stavkom 2. drugom rečenicom StromNEV-a iz verzije od 3. rujna 2010., te

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sljedeće tužbene razloge:

1.

Nerazumno dugo trajanje postupka

—

U okviru prvog tužbenog razloga navodi se da se trajanjem postupka od 62 mjeseca za više od dva puta prekoračio rok utvrđen u članku 9. stavku 6. Uredbe o državnim potporama (1).

2.

Izuzeće od naknada za upotrebu mreže nije potpora u skladu s člankom 107. stavkom 1. UFEU-a

—

U okviru drugog tužbenog razloga ističe se da ne postoji povoljnije postupanje s obzirom na to da zbog stabilizacijskih učinka potrošača baznog opterećenja postoji prikladna naknada. Osim toga, izuzeće nije bilo financirano državnim sredstvima.

3.

Spojivost s unutarnjim tržištem (obrazloženje, članak 107. stavak 3. UFEU-a)

—

U okviru trećeg tužbenog razloga ističe se da se potpunim izuzećem potrošača baznog opterećenja uklanja ozbiljan poremećaj u njemačkom gospodarstvu. Osobito energetski intenzivne industrije moraju ostati konkurentne a njihovo preseljenje u inozemstvo biti spriječeno.

4.

Nezakonitost naloga za povrat

—

U okviru četvrtog tužbenog razloga navodi se da je povrat minimalnog doprinosa u iznosu od 20 % objavljenih naknada za upotrebu mreže, upućivanjem na verziju članka 19. stavka 2. StromNEV-a primjenjivu do 3. kolovoza 2011., proizvoljan te protivan načelu nediskriminacije.

—

Nadalje, ističe se da samo utvrđivanje naknada za upotrebu mreže fizičkim putem osigurava poštovanje načela uzročnosti te plaćanje razmjernih i nediskriminirajućih naknada za upotrebu mreže.

—

Nalog za povrat također povređuje načelo nediskriminacije s obzirom na to da Komisija nije uzela u obzir prijelazne odredbe iz članka 32. stavka 3. StromNEV-a.

—

Naposljetku, tvrdi se da se potrošači baznog opterećenja i netipični korisnici mreže u smislu članka 19. stavka 2. prve rečenice StromNEV-a bitno razlikuju. Činjenica da obje skupine korisnika mreže, unatoč razlikama, moraju platiti minimalni doprinos u iznosu od 20 % nije objektivno opravdana.

(1)  Uredba Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL 2015., L 248, str. 9.)

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/58

Tužba podnesena 21. prosinca 2018. – Briois protiv Parlamenta

(Predmet T-750/18)

(2019/C 82/70)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Steeve Briois (Hénin-Beaumont, Francuska) (zastupnik: F. Wagner, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Europskog parlamenta od 24. listopada 2018. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Steeveu Brioisu (2018/2075 IMM) kojom je usvojeno izvješće Odbora za pravna pitanja A8-0349/2018;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje svih troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije (u daljnjem tekstu: Protokol), jer izjava S. Brioisa na temelju koje je protiv njega pokrenut kazneni postupak u državi članici njegova podrijetla čini mišljenje izraženo prilikom izvršavanja njegovih parlamentarnih dužnosti u smislu navedene odredbe.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 9. Protokola, jer je Parlament povrijedio kako tekst tako i duh te odredbe donošenjem odluke o ukidanju imuniteta S. Brioisa zbog čega je navedena odluka ništava.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja i dobre uprave.

Kao prvo, tužitelj smatra da je Parlament u odnosu na njega povrijedio načelo jednakosti time što je prema njemu postupio drukčije nego prema zastupnicima koji su se nalazili u usporedivim situacijama te je posljedično također povrijedio načelo dobre uprave koje podrazumijeva obvezu za nadležnu instituciju da pažljivo i nepristrano ispita sve relevantne elemente u predmetnom slučaju.

Kao drugo, tužitelj smatra da skup indicija dovodi do zaključka o očitom slučaju fumus persecutionis protiv njega.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/59

Tužba podnesena 21. prosinca 2018. – ABLV Bank protiv SRB-a

(Predmet T-758/18)

(2019/C 82/71)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ABLV Bank AS (Riga, Latvija) (zastupnici: O. Behrends, M. Kirchner i L. Feddern, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku SRB-a od 17. listopada 2018. u odnosu na ABLV Bank u pogledu SRB-ovog odbijanja da ponovno izračuna i Jedinstvenom fondu za sanaciju otplati ex ante doprinose te banke;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe deset tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, kojim tvrdi da SRB nije pridao dovoljnu važnost pro rata temporis naravi doprinosa u Fond.

2.

Drugi tužbeni razlog, kojim tvrdi da SRB nije uzeo u obzir SRB-ovo vlastito izričito priznanje da se doprinosi u Fond mogu vratiti na pro rata temporis osnovi.

3.

Treći tužbeni razlog, kojim tvrdi da SRB nije uzeo u obzir izričito utvrđenje u članku 12. stavku 1. Delegirane uredbe Komisije 2015/63 (1) da se, u slučaju da su uvjeti ispunjeni samo u dijelu relevantne godine, duguju samo djelomična plaćanja.

4.

Četvrti tužbeni razlog, kojim tvrdi da se SRB pogrešno pozvao na članak 70. stavak 4. Uredbe 806/2014. (2)

5.

Peti tužbeni razlog, kojim tvrdi da se SRB pozvao na pogrešno tumačenje članka 12. stavka 2. Delegirane uredbe Komisije 2015/63.

6.

Šesti tužbeni razlog, kojim tvrdi da je SRB povrijedio načelâ pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja.

7.

Sedmi tužbeni razlog, kojim tvrdi da je SRB povrijedio načelo proporcionalnosti.

8.

Osmi tužbeni razlog, kojim tvrdi da je SRB povrijedio nemo auditur načelo.

9.

Deveti tužbeni razlog, kojim tvrdi da SRB nije uzeo u obzir važnost svojih ranijih mjera.

10.

Deseti tužbeni razlog, kojim tvrdi da je SRB povrijedio članke 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

(1)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/63 od 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije (SL 2015., L 11, str. 44. i ispravak SL 2017., L 156, str 38.).

(2)  Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1.).

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/60

Tužba podnesena 4. siječnja 2019. – Algebris (UK) i Anchorage Capital Group protiv SRB-a

(Predmet T-2/19)

(2019/C 82/72)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Algebris (UK) Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina) i Anchorage Capital Group LLC (New York, New York, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: T. Soames, odvjetnik, R. East, Solicitor, N. Chesaites, i D. Mackersie, Barristers)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi odluku SRB-a da ex-post konačna vrednovanja Banco Popular Español S.A. nisu bila potrebna sukladno članku 20. stavku 11. Uredbe (EU) br. 806/2014; (1)

—

naloži SRB-u snošenje troškova tužiteljâ.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, u okviru kojeg se tvrdi da se odluka SRB-a da ex-post konačna vrednovanja Banco Popular Español S.A. nisu bila potrebna sukladno članku 20. stavku 11. Uredbe 806/2014 temelji na pogrešci koja se tiče prava suprotno članku 20. stavku 11. i/ili članku 20. stavku 12. te uredbe, koji propisuje ex-post konačno vrednovanje u okolnostima u kojima se poduzimanje sanacijskih mjera temelji na privremenom vrednovanju koje nije udovoljilo zahtjevima iz članka 20. stavka 1. i stavaka 4. do 9. Uredbe 806/2014.

2.

Drugi tužbeni razlog, u okviru kojeg se tvrdi da je SRB počinio očite pogreške u ocjeni prilikom primjene članka 20. stavka 11. Uredbe br. 806/2014 u pobijanoj odluci, jer je prilikom njezina donošenja postupao oslanjajući se na pogrešnu osnovu da nikakva ex-post konačna vrednovanja nisu bila potrebna u ovom predmetu.

3.

Treći tužbeni razlog, u okviru kojeg se tvrdi da, s obzirom na to da pobijana odluka pretpostavlja SRB-ovu odluku da ne poveća vrijednost naknade u iznosu od jednog eura koji je platio Banco Santander S.A., to čini pogrešku koja se tiče prava i/ili očitu pogrešku u ocjeni kojima se povređuje članak 20. stavak 11. Uredbe br. 806/2014.

4.

Četvrti tužbeni razlog, u okviru kojeg se tvrdi da je SRB povrijedio svoju obvezu obrazlaganja pobijane odluke, suprotno članku 296. UFEU-a.

(1)  Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1.).

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/61

Tužba podnesena 4. siječnja 2019. – Clatronic International protiv EUIPO-a – (PROFI CARE)

(Predmet T-5/19)

(2019/C 82/73)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Clatronic International GmbH (Kempen, Njemačka) (zastupnik: O. Löffel, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija u odnosu na figurativni znak PROFI CARE – prijava za registraciju br. 1 372 358

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. listopada 2018. u predmetu R 504/2018-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—

Povreda članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—

Povreda članka 94. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/61

Tužba podnesena 11. siječnja 2019. – Fastweb protiv Komisije

(Predmet T-19/19)

(2019/C 82/74)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Fastweb SpA (Milano, Italija) (zastupnici: M. Merola, L. Armati, A. Guarino i E. Cerchi, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku od 31. kolovoza 2018. kojom je Europska komisija odobrila koncentraciju u predmetu M.9041 – HUTCHISON/WIND TRE, na temelju članka 6. stavka 1. točke (b) i članka 6. stavka 2. Uredbe Vijeća br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika;

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe devet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 2. i 8. Uredbe: očita pogreška u ocijeni i nedostatak u istrazi jer je Komisija zaključila da je ulazak na tržište novog operatora pokretne mreže (eng. Mobile Network Operator, u daljnjem tekstu: MNO) sam za sebe dovoljan za rješavanje horizontalnih učinaka koncentracije, a da nije uzela u obzir čimbenike koji su bili odlučujući za uspjeh H3G-a.

—

Tužitelj s tim u vezi ističe očitu pogrešku u ocijeni i nedostatak u istrazi jer je Komisija zaključila da je ulazak na tržište novog MNO-a sam za sebe dovoljan za rješavanje horizontalnih učinaka koncentracije, a da nije uzela u obzir čimbenike koji su bili odlučujući za uspjeh H3G-a. Komisija se, konkretno, već u predmetu M.7758 nije potrudila provjeriti raspolaže li novi MNO (na maloprodajnom ili na veleprodajnom tržištu) operativnim sposobnostima, ekonomskim uvjetima i poticajima koji su u svojoj ukupnosti barem istovjetni onima koje je imao H3G, koji je prvih godina djelovao na tržištu u punom razvoju. Usto, Komisija je trebala uzeti u obzir učinak na konkurentsku dinamiku nejednakosti tarife za određivanje, koju je koristio H3G i koja mu je dala značajnu prednost u odnosu na druge MNO-e.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 2. i 8. Uredbe i očitoj pogrešci u ocijeni paketa MNO-a.

—

Tužitelj s tim u vezi ističe očitu pogrešku u ocijeni u vezi s paketom preuzetih obveza. Konkretno, usporedba s H3G-ovim raspolaganjem frekvencija prije spajanja sama za sebe dovodi do ozbiljnih sumnji u pogledu dostatnosti predviđenih spektralnih sredstava. Nadalje, Komisija se pouzdala u buduće i neizvjesne događaje, poput sudjelovanja novog MNO-a u budućim javnim nabavama, a da pritom nije uzela u obzir visoke troškove vezane uz predstojeću obnovu i promjenu konfiguracije (eng. Refarming) prenesenih frekvencija. Komisija je pristala na prijenos neprimjerenog broja lokacija pouzdajući se u neizvjesne sporazume s Tower Companies. Naposljetku, prijelazni sporazum sklopljen s podnositeljima prijave, čija se struktura temelji na sposobnosti, znatno smanjuje poticaj za investicije.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na povredi članaka 2. i 8. Uredbe, na očitoj pogrešci u ocijeni i nedostatku u istrazi jer je Komisija svoju analizu koncentracije i preuzetih obveza temeljila na pogrešnoj pretpostavci da je cijena jedini važni konkurentski čimbenik na relevantnom tržištu, a nije uzela u obzir kvalitetu i konvergenciju.

—

Tužitelj ističe nedostatak u istrazi jer je Komisija svoju analizu koncentracije i preuzetih obveza temeljila na pogrešnoj pretpostavci da je cijena jedini važni konkurentski čimbenik na relevantnom tržištu. Komisija je zanemarila to da kvaliteta i pokrivenost mreže imaju sličnu važnost te se nije trebala ograničiti na statičnu analizu sklonosti vrlo ograničenog uzorka korisnika koji pripadaju kategoriji malih potrošača. Usto, zanemarila je buduću važnost konvergencije, koja je odlučujuća za novog sudionika, kojem je nužan dodatni pokretač u odnosu na postojećeg operatera (kakav je bio H3G). Izbor stjecatelja koji je u stanju suočiti se s konvergentnom potražnjom osigurao bi bolju učinkovitost i vremensku održivost obveza.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 2. i 8. Uredbe i nedostatku u istrazi jer je Komisija propustila uzeti u obzir da koncentracija ima protutržišni cilj.

—

Tužitelj s tim u vezi ističe da, iako je Komisija, s jedne strane, priznala da je popravljanje stanja na tržištu (eng. market repair) strankama bio cilj koncentracije, s druge strane nije ni na koji način analizirala protutržišnu koordinaciju ponašanja koje su stranke izvršile putem koncentracije. Nova odluka stoga sadržava takav veliki nedostatak u istrazi.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 2. i 8. Uredbe, očitoj pogrešci u ocijeni prikladnosti preuzetnih obveza za rješavanje problema koordiniranih učinaka na maloprodajnom tržištu, i nedostatku u istrazi osobito u vezi s usklađenosti sporazumâ o roamingu/nacionalnih MOCN s člankom 101. UFEU-a.

—

Tužitelj ističe pogrešku u ocijeni prikladnosti preuzetnih obveza za rješavanje problema koordiniranih učinaka na maloprodajnom tržištu. Da bi mogao postupati konkurentno i „razbiti” koluzivnu ravnotežu, naime, novi sudionik bi trebao moći djelovati neovisno o ostalim MNO-ima. Međutim, formula koja je odabrana za stavljanje na raspolaganje sredstava (sporazumi o roamingu i nacionalni MOCN) stvara veliku ovisnost između novog MNO-a i zajedničkog pothvata (eng. Joint Venture) tijekom dužeg razdoblja, kao što to pokazuju rezultati posljednjih javnih nabava za dodjelu frekvencija u Italiji, i općenito, trgovinske politike svih ORM-a. Usto, odluka sadržava nedostatak u istrazi u vezi sa usklađenosti sporazumâ o roamingu/nacionalnih MOCN s člankom 101. UFEU-a.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 2. i 8. Uredbe i očitoj pogrešci u ocijeni u vezi s neprikladnosti preuzetih obveza za rješavanje konkurentskih problema na veleprodajnom tržištu pristupa i započinjanja poziva u mobilnim telefonskim mrežama.

—

Tužitelj s tim u vezi ističe da je Komisija počinila pogrešku jer je rekonstruirala hipotetski scenarij i jer je zaključila da će Iliad biti potaknut nuditi takve usluge bez obzira na to što ne postoje mjere u tom smislu, ni iskustvo takvog operatera u Francuskoj. Nasuprot tomu, obveze potiču novog MNO-a da e usmjeri na i stekne upravo i samo klijente operatora pokretnih virtualnih mreža (MVNO).

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi čl. 8. st 2. Uredbe, pogrešci u ocijeni i povredi načela dobre uprave.

—

Tužitelj s tim u vezi ističe da je došlo do povrede čl. 8. st 2. Uredbe (pogreška u ocijeni) i povrede načela dobre uprave (nedostatak u istrazi) jer je Komisija prihvatila Iliad kao prikladnog stjecatelja, a da nije uzela u obzir rizike za učinkovitost preuzetih obveza svojstvenih ulasku operatera koji ima vlastite značajke i jer nije predvidjela prikladna jamstva za preuzete obveze, osobito s obzirom na kvalitetu/pokrivenost mreže.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocijeni i nedostatku u istrazi jer Komisija nije ni na koji način ocijenila cilj nove koncentracije.

—

Tužitelj s tim u vezi ističe da je Komisija u odluci iz 2016. i sama navela popravljanje stanja na tržištu (eng. market repair) kao cilj koncentracije, a da pritom nije analizirala posljedice toga. U novoj odluci Komisija ponovno nije uzela u obzir tu ključnu okolnost i nije ni na koji način ocijenila ciljeve nove koncentracije, uključujući i kad je riječ o ostvarenju cilja prvotne koncentracije. Usto, Komisija je – suprotno vlastitoj praksi i sudskoj praksi – propustila ocijeniti učinke koji izravno proizlaze iz konkurentskog pritiska na tržište povezanog s ovlasti suodlučivanja VEON-a.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocijeni koju je počinila Komisija kada nije smatrala nužnim prilagoditi preuzete obveze s obzirom na razvoj stanja na tržištu.

—

Tužitelj s tim u vezi ističe da je Komisija, u stvari, zaključila da na relevantnom tržištu nije došlo do značajnih promjena u odnosu na trenutak kada je ona 2016. donijela odluku u predmetu M.7758, a da to nije primjereno obrazložila.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/64

Tužba podnesena 11. siječnja 2019. – Pablosky protiv EUIPO-a – docPrice (mediFLEX easystep)

(Predmet T-20/19)

(2019/C 82/75)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Pablosky, SL (Madrid, Španjolska) (zastupnik: A. Tarí Lázaro, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: docPrice GmbH (Koblenz, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije mediFLEX easystep – prijava za registraciju br. 15 730 872

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 8. studenoga 2018. u predmetu R 77/2018-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

odbije žig Europske unije br. 15 730 872 u cijelosti što se tiče proizvoda iz razreda 10. i 25.;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/64

Tužba podnesena 11. siječnja 2019. – Pablosky protiv EUIPO-a – docPrice (mediFLEX easystep)

(Predmet T-21/19)

(2019/C 82/76)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Pablosky, SL (Madrid, Španjolska) (zastupnik: A. Tarí Lázaro, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: docPrice GmbH (Koblenz, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije mediFLEX easystep – prijava za registraciju br. 15 730 898

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 8. studenoga 2018. u predmetu R 76/2018-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

odbije žig Europske unije br. 15 730 898 u cijelosti što se tiče proizvoda iz razreda 10. i 25.;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/65

Tužba podnesena 11. siječnja 2019. – Noguer Enríquez i drugi protiv Komisije

(Predmet T-22/19)

(2019/C 82/77)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelji: Roser Noguer Enríquez (Andorra la Vella, Andora),  TB (*1), Successors D’Higini Cierco García, SA (Andorra la Vella), Cierco Martínez 2 2003, SL (Andorra la Vella) (zastupnici: J. Álvarez González i S. San Felipe Menéndez, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da prihvati tužbu zbog izvanugovorne odgovornosti Europske unije za štetu koju je Europska komisija uzrokovala izvršavanjem svojih funkcija, u skladu s odredbama članka 268. i članka 340. stavka 2. UFEU-a, da – nakon poduzimanja potrebnih pravnih radnji i postupka pokrenutog u tu svrhu – donese presudu kojom utvrđuje izvanugovornu odgovornost Europske unije zbog nemarnog i popustljivog postupanja Europske komisije i da naloži da se tužiteljima naknadi šteta u iznosu od 50 220 800 €, u skladu s izračunima i iznosom sadržanima u stručnom izvješću priloženom tužbi, ili podredno u iznosu koji proizlazi iz izvješća vještaka kojeg odredi Opći sud, uvećanom za odgovarajuće zakonske kamate, uz izričito nalaganje snošenja troškova tuženiku.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Nepoštovanje Monetarnog sporazuma koji su sklopili Europska unija i Kneževina Andora te nepravilno prenošenje koje je dopustila Komisija, Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1) od strane Kneževine Andore. Konkretno, Komisija:

—

nije ispunila obvezu provjere „djelomičnog”, preuranjenog, koristoljubivog i manjkavog prenošenja Direktive 2014/59/EU od strane Kneževine Andore, koja je namjerno propustila uključiti prava i jamstva dioničara i deponenata koje propis Zajednice nameće kao nužnu protutežu u intervencijskim postupcima te vrste, te je uključila dodatne mjere koje diskriminiraju druge dioničare; i

—

nije ispunila obvezu prijave Zajedničkom odboru, i po potrebi, Sudu Europske unije nepoštovanja sporazuma od strane Kneževine Andore navedenim nezakonitim prenošenjem Direktive 2014/59/EU, koja je tužitelja štitila od gubitka dionica i to bez ikakvog opravdanja postojećim općim interesom, bez poštovanja glavnih načela kao što su načelo proporcionalnosti i bez određivanja ikakve vrste naknade u zakonski određenim uvjetima. Sve to čini značajnu povredu glavnih načela sustava i/ili vladavine prava i temeljnih prava. Naravno, Komisija nije (ni do današnjeg dana) prijavila nepoštovanje od strane Kneževine Andore za potrebe raskida sporazuma.

2.

Povreda temeljnih prava i jamstava tužiteljâ, sadržanih u Povelji Europske unije o temeljnim pravima te Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, među ostalim: prava na vlasništvo, prava na dobru upravu, prava na djelotvoran pravni lijek, načela legitimnih očekivanja i načela pravne sigurnosti.

—

S tim u vezi tužitelji tvrde da je neispunjenje obveza od strane Europske komisije doprinijelo tome da su, nakon odluke institucije Banca Privada de Andorra, svi dioničari, a među njima i tužitelji, vlasnici 75,52 % dionica društva, lišeni čitavog svoga kapitala, a zauzvrat nisu primili nikakvu naknadu niti su se tome mogli usprotiviti.

—

Tužitelji također tvrde da je nepostupanje glavnog jamca sporazuma dovela do toga da u andorskom zakonodavstvu tužiteljima nije priznato pravo da, nakon odluke BPA-e (Banca privada de Andorra), prime ono što bi primili nakon redovnog postupka u slučaju insolventnosti, a to je izričito i obvezujuće pravo sadržano u pravu Unije za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava koje je Kneževina Andora morala prenijeti na temelju sporazuma.

—

Naposljetku, u andorski pravni poredak također nije uključeno pravo dioničara na procjenu situacije u kojoj su se našli nakon odluke financijske institucije i naknade štete koje bi im se po potrebi priznale ni pravo protivljenja rezultatu odluke financijske institucije ili obrane od njega.

3.

Komisijino neispunjenje njezine ključne zadaće, koja se sastoji u zaštiti poštovanja i primjene prava Zajednice i Ugovorâ, u skladu s člankom 17. Ugovora o Europskoj uniji, time što je dopustila da treće države bezočno krše njegove uvjete uz očito nanošenje štete pravnoj sigurnosti, vjerodostojnosti institucija Zajednice i legitimnim očekivanjima koje građani imaju u odnosu na njih.

4.

Postojanje postupanja Europske unije koje čini dovoljno ozbiljnu povredu pravnih pravila koja priznaju prava i/ili štite pojedince i koje se ne može opravdati na temelju diskrecijske ovlasti koju ta pravila daju ni njihovom složenošću ili nepreciznošću. Ovaj Komisijin nemar tužiteljima je prouzrokovao konkretnu, stvarnu, izvjesnu i imovinsku štetu, pri čemu postoji jasna uzročna veza između navedene štete i Komisijina postupanja.

5.

Podredno, tužitelji tvrde da postoji odgovornost Europske komisije zbog nemara prilikom pregovaranja i potpisivanja Monetarnog sporazuma s Kneževinom Andorom, koji ne predviđa mehanizme obrane i/ili podnošenja pritužbi za pojedince na koje se odnosi.

(*1)  Informacije su izbrisane ili zamijenjene u okviru zaštite osobnih podataka i/ili povjerljivosti.

(1)  SL 2014., L 173, str. 190.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/67

Tužba podnesena 15. siječnja 2019. – Karlovarské minerální vody protiv EUIPO-a – Aguas de San Martín de Veri (VERITEA)

(Predmet T-28/19)

(2019/C 82/78)

Jezik na kojem je tužba podnesena: češki

Stranke

Tužitelj: Karlovarské minerální vody a.s. (Karlovy Vary, Češka Republika) (zastupnik: J. Mrázek, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Aguas de San Martín de Veri, SA (Bisaurri, Španjolska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: prijava za registraciju žiga Europske unije VERITEA br. 15 592 876

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 8. studenoga 2018. u predmetu R 499/2018-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

odbije prigovor;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/67

Tužba podnesena 15. siječnja 2019. – CRIA i CCCMC protiv Komisije

(Predmet T-30/19)

(2019/C 82/79)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: China Rubber Industry Association (CRIA) (Peking, Kina) i China Chamber of Commerce of Metals, Minerals & Chemicals Importers & Exporters (CCCMC) (Peking) (zastupnici: R. Antonini, E. Monard i B. Maniatis, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2018/1579 od 18. listopada 2018. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određenih pneumatskih guma, novih ili protektiranih, od kaučuka, vrste koja se rabi za autobuse ili kamione, s indeksom opterećenja većim od 121, podrijetlom iz Narodne Republike Kine i o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2018/163, u mjeri u kojoj se odnosi na tužitelje i njihove odnosne članove; te

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu šest tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da vršenjem analize štete na temelju ‚ponderiranih’ podataka društava obuhvaćenih uzorkom, pobijana Uredba povrjeđuje članak 3. stavke 1., 2., 5. i 8., te članak 17. Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća (u daljnjem tekstu: osnovna uredba). (1) Čak i pod pretpostavkom da je ponderiranje dozvoljeno, način na koji je ono izvršeno predstavlja povredu članka 3. stavaka 2., 3. i 5. i članka 9. stavka 4. osnovne uredbe.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da uključenje protektiranih guma Komisiji ne daje ni najmanji temelj koji omogućuje logični nastavak njezina ispitnog postupka, suprotno članku 3. stavcima 1., 2., 5., 6. i članku 4. stavku 1. osnovne uredbe. Analiza štete i uzročno-posljedične veze koja ne uzima u obzir podjelu između novih i protektiranih guma ne temelji se na pozitivnim dokazima i ne predstavlja objektivno ispitivanje, suprotno članku 3. stavcima 2., 5. i 6. osnovne uredbe.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da ocjena učinaka na cijene (sniženja cijena i prodajne cijene) i određivanje razine uklanjanja štete povrjeđuju članak 3. stavke 2. i 3., te članak 9. stavak 4. osnovne uredbe, time što ne uzimaju u obzir značajno viši trošak po novoj gumi po kilometru u odnosu na protektiranu gumu i time što se temelje na izračunatim izvoznim cijenama.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da nedosljednosti, proturječnosti i nepostojanje pozitivnih i/ili objektivnih dokaza u prilog analize uzročno-posljedične veze predstavljaju povredu članka 3. stavaka 2. i 6. osnovne uredbe. Pobijana uredba ne ispituje na odgovarajući način ostale poznate faktore kako bi osigurala da se šteta uzrokovana tim drugim faktorima ne pripisuje dampinškom uvozu suprotno članku 3. stavcima 2. i 7. osnovne uredbe.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da je Komisija povrijedila prava obrane tužiteljâ i članak 6. stavak 7., članak 19. stavke 1., 2. i 3., te članak 20. stavke 2. i 4. osnovne uredbe time što nije otkrila relevantne podatke o određivanju štete i dampinga i time što tužiteljima nije dala pristup tim podacima.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da prilagodba na temelju neizravnog oporezivanja čini povredu članka 2. stavka 10. točke (b) i članka 2. stavka 7. točke (a) osnovne uredbe. _

(1)  Uredba (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL L 176, 30.6.2016, str. 21.).

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/69

Tužba podnesena 21. siječnja 2019. – Cimpress Schweiz protiv EUIPO-a – Impress Media (CIMPRESS)

(Predmet T-37/19)

(2019/C 82/80)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Cimpress Schweiz GmbH (Winterthur, Švicarska) (zastupnik: C. Eckhartt, P. Böhner i A. von Mühlendahl, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Impress Media GmbH (Mönchengladbach, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije CIMPRESS – žig Europske unije br. 13 147 624

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 30. listopada 2018. u spojenim predmetima R 1716/2017-2 i R 1786/2017-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

na temelju tužiteljeve žalbe poništi odluku Odjela za prigovore tuženika od 13. lipnja 2017. u postupku br. B 2 493 933 i odbije prigovor društva Impress Media GmbH protiv registracije žiga CIMPRESS br. 13 147 624;

—

naloži EUIPO-u i društvu Impress Media GmbH, u slučaju da se ono u ovaj postupak uključi kao intervenijent, snošenje troškova ovog postupka, uključujući troškove koji su za tužitelja nastali u postupku pred žalbenim vijećem.

Tužbeni razlog

—

Povreda članka 8. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

4.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/69

Tužba podnesena 23. siječnja 2019. – Volkswagen protiv EUIPO-a (CROSS)

(Predmet T-42/19)

(2019/C 82/81)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Volkswagen AG (Wolfsburg, Njemačka) (zastupnici: F. Thiering i L. Steidle, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije CROSS – prijava br. 16 366 528

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 14. studenoga 2018. u predmetu R 2500/2017-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se njome odbija tužiteljeva žalba i odobri prijavu za registraciju žiga Europske unije br. 163 66 528 za sve proizvode i usluge;

—

podredno, poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se njome odbija tužiteljeva žalba i vrati predmet prvom žalbenom vijeću EUIPO-a;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—

Povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—

povreda načela jednakog postupanja i povreda obveze obrazlaganja.