ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 62

European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Godište 62.
15. veljače 2019.


Sadržaj

Stranica

 

I.   Rezolucije, preporuke i mišljenja

 

MIŠLJENJA

 

Europski gospodarski i socijalni odbor

 

538. plenarno zasjedanje EGSO-a, 17.10.2018.–18.10.2018.

2019/C 62/01

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Izazovi i industrijske promjene u europskom sektoru zrakoplovstva i istraživanja svemira

1

2019/C 62/02

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Europskom paktu za financiranje klimatskih mjera (samoinicijativno mišljenje)

8

2019/C 62/03

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Strateškom razvoju industrijske politike do 2030. u cilju jačanja konkurentnosti i diversifikacije industrijske baze u Europi i veće usmjerenosti na dugoročne rezultate u okviru globalnih lanaca vrijednosti (razmatračko mišljenje na zahtjev austrijskog predsjedništva)

16


 

III   Pripremni akti

 

EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR

 

538. plenarno zasjedanje EGSO-a, 17.10.2018.–18.10.2018.

2019/C 62/04

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o a) Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive (EU) 2017/1132 u pogledu upotrebe digitalnih alata i postupaka u pravu društava(COM(2018) 239 final – 2018/0113 (COD)) i o b) Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive (EU) 2017/1132 u pogledu prekograničnih preoblikovanja, spajanja i podjela(COM(2018) 241 final – 2018/0114 (COD))

24

2019/C 62/05

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o (a) Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Obzora Europa – Okvirnog programa za istraživanja i inovacije te o utvrđivanju pravila za sudjelovanje i širenje rezultata (COM(2018) 435 final – 2018/0224 (COD)) i o (b) Prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi posebnog programa za provedbu Obzora Europa – Okvirnog programa za istraživanja i inovacije (COM(2018) 436 final – 2018/0225 (COD))

33

2019/C 62/06

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Programa za jedinstveno tržište, konkurentnost poduzeća, uključujući mala i srednja poduzeća, te europsku statistiku i o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 99/2013, (EU) br. 1287/2013, (EU) br. 254/2014, (EU) br. 258/2014, (EU) br. 652/2014 i (EU) 2017/826(COM(2018) 441 final – 2018/0231 (COD))

40

2019/C 62/07

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju programa Carina za suradnju u području carine(COM(2018) 442 final – 2018/0232 (COD))

45

2019/C 62/08

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju svemirskog programa Unije i Agencije Europske unije za svemirski program te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 912/2010, (EU) br. 1285/2013, (EU) br. 377/2014 i Odluke 541/2014/EU(COM(2018) 447 final – 2018/0236 (COD))

51

2019/C 62/09

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o a) Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (COM(2018) 378 final – 2018/203 (COD)) i o b) Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dostava pismena) (COM(2018) 379 final – 2018/204 (COD))

56

2019/C 62/10

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa EU-a za borbu protiv prijevara (COM(2018) 386 final – 2018/0211 (COD))

63

2019/C 62/11

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi instrumenta za financijsku potporu namijenjenu opremi za carinske provjere u okviru Fonda za integrirano upravljanje granicama(COM(2018) 474 final – 2018/0258(COD))

67

2019/C 62/12

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Akcijski plan o financiranju održivog rasta(COM(2018) 97 final)

73

2019/C 62/13

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i financijskih pravila za njih i za Fond za azil i migracije, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za upravljanje granicama i vize (COM(2018) 375 final – 2018/0196 (COD))

83

2019/C 62/14

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom fondu za regionalni razvoj i Kohezijskom fondu(COM(2018) 372 final – 2018/0197 (COD))

90

2019/C 62/15

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o objavljivanju podataka o održivim ulaganjima i rizicima za održivost te o izmjeni Direktive (EU) 2016/2341 (COM(2018) 354 final – 2018/0179(COD))

97

2019/C 62/16

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja(COM(2018) 353 final – 2018/0178 (COD)) i o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1011 u pogledu referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i referentnih vrijednosti za pozitivan ugljični učinak(COM(2018) 355 final – 2018/0180 (COD))

103

2019/C 62/17

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 92/83/EEZ o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića(COM(2018) 334 final – 2018/0173 (CNS)), o Prijedlogu direktive Vijeća o općim aranžmanima za trošarine (preinaka)(COM(2018) 346 final – 2018/0176 (CNS)), o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o računalnoj obradi kretanja i nadzora trošarinske robe (preinaka)(COM(2018) 341 final – 2018/0187 (COD)), i o Prijedlogu uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 389/2012 o administrativnoj suradnji u području trošarina u pogledu sadržaja elektroničkog upisnika(COM(2018) 349 final – 2018/0181 (CNS))

108

2019/C 62/18

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o vrijednosnim papirima osiguranima državnim obveznicama (COM(2018) 339 final – 2018/0171 (COD))

113

2019/C 62/19

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Fiscalis za suradnju u području oporezivanja(COM(2018) 443 final – 2018/0233 (COD))

118

2019/C 62/20

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Programa potpore reformama(COM(2018) 391 final – 2018/0213 (COD))

121

2019/C 62/21

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi europske funkcije stabilizacije ulaganja (COM(2018)387 final – 2018/0212 (COD))

126

2019/C 62/22

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa InvestEU(COM(2018) 439 final – 2018/0229 (COD))

131

2019/C 62/23

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izgradnja snažnije Europe: uloga politika u području mladih, obrazovanja i kulture (COM(2018) 268 final), o Prijedlogu Preporuke Vijeća o promicanju automatskog uzajamnog priznavanja diploma visokog i višeg sekundarnog obrazovanja te ishoda razdoblja školovanja u inozemstvu (COM(2018) 270 final – 2018/0126 (NLE)), o Prijedlogu Preporuke Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (COM(2018) 271 final – 2018/0127 (NLE)) i o Prijedlogu Preporuke Vijeća o sveobuhvatnom pristupu poučavanju i učenju jezika (COM(2018) 272 final – 2018/0128 (NLE))

136

2019/C 62/24

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom Parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Uključivanje, povezivanje i osnaživanje mladih: nova strategija EU-a za mlade(COM(2018) 269 final)

142

2019/C 62/25

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Nova europska agenda za kulturu (COM(2018) 267 final)

148

2019/C 62/26

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru Jačanje zaštite zviždača na razini EU-a(COM(2018) 214 final) i o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije(COM(2018) 218 final)

155

2019/C 62/27

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom socijalnom fondu plus (ESF+)(COM(2018) 382 final – 2018/0206 (COD))

165

2019/C 62/28

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama(COM(2018) 324 final – 2018/0136 (COD))

173

2019/C 62/29

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Prava i vrijednosti(COM(2018)383 final – 2017/0207 (COD)) i o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Pravosuđe(COM(2018)384 final – 2017/0208 (COD))

178

2019/C 62/30

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Fonda za azil i migracije(COM(2018) 471 final – 2018/0248(COD)) i o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi, u okviru Fonda za integrirano upravljanje granicama, instrumenta za financijsku potporu u području upravljanja granicama i viza(COM(2018) 473 final – 2018/0249(COD))

184

2019/C 62/31

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Fonda za unutarnju sigurnost (COM(2018) 472 final – 2018/0250 (COD))

189

2019/C 62/32

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Erasmus: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1288/2013(COM(2018) 367 final – 2018/0191 (COD))

194

2019/C 62/33

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Europskih snaga solidarnosti i o stavljanju izvan snage [Uredbe o Europskim snagama solidarnosti] i Uredbe (EU) br. 375/2014(COM(2018) 440 final – 2018/0230 (COD))

201

2019/C 62/34

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (COM(2018) 340 final – 2018/0172(COD))

207

2019/C 62/35

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila o potpori za strateške planove koje izrađuju države članice u okviru zajedničke poljoprivredne politike (strateški planovi u okviru ZPP-a) i koji se financiraju iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(COM(2018) 392 final – 2018/0216 (COD)), o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o financiranju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike te upravljanju njome i o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1306/2013(COM(2018) 393 final – 2018/0217 (COD)) i o Prijedlogu (uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni uredaba (EU) br. 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda, (EU) br. 1151/2012 o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode, (EU) br. 251/2014 o definiciji, opisivanju, prezentiranju, označivanju i zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla aromatiziranih proizvoda od vina, (EU) br. 228/2013 o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u najudaljenijim regijama Unije i (EU) br. 229/2013 o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u korist manjih egejskih otoka(COM(2018) 394 final – 2018/0218 (COD))

214

2019/C 62/36

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju Programa za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE) i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1293/2013(COM(2018) 385 final – 2018/209 (COD))

226

2019/C 62/37

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu(COM(2017) 772 final – 2017/0309 (COD))

231

2019/C 62/38

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ponovnoj uporabi informacija iz javnog sektora (preinaka) i Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija Stvaranje zajedničkog europskog podatkovnog prostora(COM(2018) 234 final — 2018/0111 (COD); COM(2018) 232 final)

238

2019/C 62/39

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Europa u pokretu – Održiva mobilnost za Europu: sigurna, povezana i čista(COM(2018) 293 final)

254

2019/C 62/40

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2008/96/EZ o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture (COM(2018) 274 final – 2018/0129 (COD))

261

2019/C 62/41

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okružja jedinstvenog europskog pomorskog sučelja i stavljanju izvan snage Direktive 2010/65/EU(COM(2018) 278 final – 2018/0139(COD)) i o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o elektroničkim informacijama o prijevozu tereta(COM(2018) 279 final – 2018/0140-(COD))

265

2019/C 62/42

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama pojednostavnjenja radi ubrzanja realizacije transeuropske prometne mreže(COM(2018) 277 final – 2018/0138 (COD))

269

2019/C 62/43

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija — Na putu prema automatiziranoj mobilnosti: Strategija EU-a za mobilnost budućnosti(COM(2018) 283 final)

274

2019/C 62/44

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o označivanju guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1222/2009(COM(2018) 296 final – 2018/0148(COD))

280

2019/C 62/45

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju emisijskih normi CO2 za nova teška vozila (COM(2018) 284 final – 2018/0143(COD)) i o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 96/53/EZ u pogledu roka za provedbu posebnih pravila o najvećoj dopuštenoj duljini za kabine s poboljšanim aerodinamičkim radnim učinkom, energetskom učinkovitošću i sigurnošću (COM(2018) 275 final – 2018/0130(COD))

286

2019/C 62/46

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Digitalna Europa za razdoblje 2021. – 2027.(COM(2018) 434 final – 2018/0227 (COD))

292

2019/C 62/47

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 391/2009 s obzirom na povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije (COM(2018) 567 final – 2018/0298 (COD))

298

2019/C 62/48

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1316/2013 s obzirom na povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije(COM(2018) 568 final – 2018/0299 (COD))

301

2019/C 62/49

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ukidanju pomicanja sata uvjetovanog izmjenom godišnjih razdoblja i stavljanju izvan snage Direktive 2000/84/EZ(COM(2018) 639 final – 2018/0332 (COD))

305

2019/C 62/50

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pogledu sredstava za gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju i o ispravku te uredbe u pogledu sredstava za cilj Ulaganje za rast i radna mjesta(COM(2018) 498 final – 2018/0265 (COD))

308

2019/C 62/51

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o izmijenjenom Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za interoperabilnost informacijskih sustava EU-a (granice i vize) i o izmjeni Odluke Vijeća 2004/512/EZ, Uredbe (EZ) br. 767/2008, Odluke Vijeća 2008/633/PUP, Uredbe (EU) 2016/399, Uredbe (EU) 2017/2226, Uredbe (EU) 2018/XX (Uredba o ETIAS-u), Uredbe (EU) 2018/XX (Uredba o SIS-u u području granične kontrole) i Uredbe (EU) 2018/XX (Uredba o agenciji eu-LISA) (COM(2018) 478 final – 2017/0351 (COD)) i o izmijenjenom Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za interoperabilnost informacijskih sustava EU-a (policijska i pravosudna suradnja, azil i migracije) i izmjeni Uredbe (EU) 2018/XX (Uredba o Eurodacu), Uredbe (EU) 2018/XX (Uredba o SIS-u u području kaznenog progona), Uredbe (EU) 2018/XX (Uredba o sustavu ECRIS-TCN) i Uredbe (EU) 2018/XX (Uredba o agenciji eu-LISA) (COM(2018) 480 final – 2017/0352 (COD))

309

2019/C 62/52

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskoj agenciji za kontrolu ribarstva (kodificirani tekst)(COM(2018) 499 final – 2018/0263(COD))

310

2019/C 62/53

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu odluke Vijeća o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj uniji, uključujući odnose između Europske unije s jedne strane te Grenlanda i Kraljevine Danske s druge strane (Odluka o prekomorskom pridruživanju) (COM(2018) 461 final)

311

2019/C 62/54

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Ekonomska politika europodručja 2018. (dodatno mišljenje)(COM(2017) 770 final)

312


HR

 


I. Rezolucije, preporuke i mišljenja

MIŠLJENJA

Europski gospodarski i socijalni odbor

538. plenarno zasjedanje EGSO-a, 17.10.2018.–18.10.2018.

15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/1


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Izazovi i industrijske promjene u europskom sektoru zrakoplovstva i istraživanja svemira”

(2019/C 62/01)

Izvjestitelj:

Thomas KROPP

Suizvjestitelj:

Enrico GIBELLIERI

Odluka Plenarne skupštine:

15.2.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležno tijelo:

Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)

Datum usvajanja u CCMI-ju:

25.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

184/1/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Postoji potreba za razvojem europske industrijske politike za aeronautički sektor kako bi se zrakoplovnoj industriji EU-a omogućilo da se natječe pod jednakim uvjetima u kontekstu oštrog tržišnog natjecanja s afirmiranim akterima (posebice SAD-om), kao i rastućeg tržišnog natjecanja s akterima u razvoju (posebice Kinom). U tom kontekstu postoji potreba za uspostavom „promatračnice” za zrakoplovstvo na razini EU-a te za time da se zrakoplovstvo učini ključnim elementom gospodarske diplomacije i trgovinske politike EU-a.

1.2.

Postoje izazovi u pogledu vještina, npr. treba omogućiti da visokospecijalizirana starija radna snaga može dijeliti svoju stručnost i vještine s mlađim zaposlenicima; postoji potreba za time da se u sektor privuče više mladih zaposlenika koji raspolažu sve traženijim vještinama u području inženjerstva i IKT-a te hitna potreba za nadogradnjom vještina postojećih radnika u području digitalizacije.

1.3.

Istraživanje u području civilnog zrakoplovstva treba ostati glavni prioritet programa Obzor Europa, s povećanim proračunom u usporedbi s Obzorom 2020. U tom je kontekstu potrebno zajamčiti nastavak uspješnih tehnoloških inicijativa za smanjenje utjecaja emisija na okoliš pokretanjem zajedničkog poduzeća „Clean Sky 3” i projekta SESAR 3.

1.4.

Nakon što su se desetljećima vodile rasprave, hitno je potrebno uvesti rješenja SESAR-a i uspostaviti jedinstveno europsko nebo (SES). Potrebno je uložiti u učinkovite kapacitete u zraku i na tlu kako bi se pospješio rast zrakoplovstva te istodobno smanjio njegov učinak na okoliš i povećala razina sigurnosti.

1.5.

Potrebno je ojačati međunarodnu ulogu Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (EASA) te pravila EASA-e u većoj mjeri temeljiti na uspješnosti kako bi se omogućila učinkovitija provedba novih tehnologija na siguran način i pod jednakim uvjetima za izvoznike iz EU-a.

1.6.

Potreba za pronalaženjem rješenja za učinkoviti sporazum za razdoblje nakon Brexita obuhvaća: odredbe o carini, regulatorne okvire, suradnju u području istraživanja i razvoja te mobilnost radne snage. Tehničke rasprave o propisima trebaju početi što hitnije kako bi se osiguralo uvođenje mjera za ublažavanje posljedica.

1.7.

Potrebno je postići napredak u pogledu provjere izravnih stranih ulaganja u EU radi zaštite ključnih tehnologija za zrakoplovnu proizvodnju EU-a i industrije održavanja, popravka i remonta (MRO).

1.8.

Potrebno je osigurati trajni socijalni dijalog između poslodavaca, radnika i civilnog društva. Osim toga, postoji potreba za pokretanjem sektorskog socijalnog dijaloga za zrakoplovnu industriju u skladu s Odlukom Komisije br. 98/500/EZ.

2.   Opće napomene

Zrakoplovna industrija jedan je od ključnih sektora visoke tehnologije EU-a na globalnom tržištu. Izravno zapošljava 500 000 osoba na radnim mjestima visoke kvalitete (1) (a neizravno 1 milijun) te se sastoji od ekosustava velikih i malih poduzeća koja pokrivaju cijeli spektar zrakoplovstva.

Zrakoplovna industrija EU-a tehnološki je predvodnik u svojem području, a njezin sadašnji udio na globalnom tržištu iznosi otprilike jednu trećinu. Ta industrija pruža pozitivan doprinos trgovinskoj bilanci EU-a (izvoz iz EU-a u vrijednosti od 46 milijardi eura(2).

Teme mišljenja

Obrana i svemir ne razmatraju se izričito u ovom mišljenju. Međutim, važno je istaknuti doprinos civilne zrakoplovne industrije tim sektorima. To uključuje stratešku samostalnost Europe zahvaljujući sinergijama u tehnologijama i zajedničkim centrima odlučivanja o obrambenim aktivnostima.

Snaga i globalno vodstvo zrakoplovne industrije EU-a rezultat su snažnih strategija i produktivnih aktivnosti. To se vodstvo ne treba uzimati zdravo za gotovo jer se industrija suočava s mnogim izazovima:

1.

žestokom konkurencijom afirmiranih aktera i aktera u razvoju koji primaju znatne potpore svojih vlada;

2.

pomakom gospodarskog rasta i moći prema istoku, što ujedno predstavlja i priliku i opasnost;

3.

predstojećim operativnim izazovima kao što su Brexit, proračunska ograničenja EU-a i protekcionističke mjere u trećim zemljama;

4.

potrebom za time da zrakoplovna industrija EU-a zadrži svoju vodeću tehnološku ulogu, osobito u pogledu smanjenja utjecaja emisija na okoliš;

5.

nepostojanjem dosljedne industrijske politike EU-a;

6.

potrebom za usklađenom strategijom EU-a za provjeru izravnih stranih ulaganja;

7.

potrebom za povećanom međunarodnom prisutnošću Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (EASA);

8.

nužnošću jačanja konkurentnosti europskog sektora održavanja, popravka i remonta;

9.

važnošću da se osiguraju specijalizirane vještine buduće radne snage potrebne za taj sektor, posebno u području digitalizacije.

Posebne napomene

3.   Globalno tržište i izazovi

3.1.

Trenutačan vodeći položaj industrije EU-a ne bi se smio uzimati zdravo za gotovo. BDP EU-a, kao dio globalnog BDP-a, smanjit će se za 30 %, s današnjih 17 % na 12 % (3).

3.2.

Brojne zemlje razvile su i provele dalekosežne strategije o tome kako pozicionirati svoju zemlju, kako rasporediti svoje ljude te kako osigurati najbolji položaj u globalnom lancu vrijednosti u kontekstu automatizacije i pomaka gospodarske moći prema istoku.

3.3.

Europa će se suočiti s potpuno drukčijim uvjetima tržišnog natjecanja koji će biti puni mogućnosti ako uspijemo povećati svoje napore i donijeti odvažne odluke. Međutim, pojavit će se mnoge prijetnje budemo li svoj vodeći položaj uzimali zdravo za gotovo.

4.   Potpora koju strane vlade pružaju industriji izvan EU-a

4.1.

Industrija SAD-a (glavni konkurent industriji EU-a) i dalje ima koristi od snažne javne potpore vlade SAD-a, uključujući 34 agencije/službe. Niz propisa, politika i alata koji su tijekom godina uvele uprave SAD-a za potporu svojoj industriji civilnog zrakoplovstva opsežan je i vrlo učinkovito jača obrambeni sektor, posebice u pogledu istraživanja, tehnologije i razvoja (a uključuje i dodjelu sredstava istraživačkim programima iz saveznog proračuna). I drugi afirmirani akteri (Kanada i Brazil) i dalje primaju znatnu potporu svojih vlada u okviru ukupne industrijske strategije.

4.2.

Osim afirmiranih aktera u području civilnog zrakoplovstva, nekoliko zemalja u razvoju (Kina, Indonezija, Indija, Južna Koreja, Filipini i dr.) također jačaju svoje zalaganje za potporu razvoju nacionalnih konkurentnih zrakoplovnih industrija u nadolazećim godinama.

4.3.

Od navedenih zemalja Kina je ta koja ima najopsežniju strategiju, čiji su elementi centralizirano planiranje i poduzeća u državnom vlasništvu. Kineska vlada utvrdila je razvoj nacionalne industrije civilnog zrakoplovstva kao ključan prioritet u nekoliko službenih dokumenata (na najvišoj razini), uključujući one izrađene u sklopu inicijative Made in China 2025. U trenutačnom petogodišnjem planu Kine poziva se na „prijelomna otkrića u tehnologiji motora civilnog zrakoplovstva” i „ubrzanje istraživanja velikih zrakoplova, helikoptera, regionalnih zrakoplova i općeg zrakoplovstva”. Također je važno napomenuti da je kineska zrakoplovna industrija u državnom vlasništvu te da je kinesko Nacionalno povjerenstvo za razvoj i reforme nadležno za odobravanje svake kupnje zrakoplova od strane kineskih zračnih prijevoznika, čime se potiče kupnja domaćih proizvoda kao što je zrakoplov COMAC C919 (4). I naposljetku, planom „Internet Plus” također se uspostavlja partnerstvo između kineskih tehnoloških divova i tradicionalnih industrija, uključujući zrakoplovstvo.

5.   Industrijska strategija EU-a

5.1.

Nepostojanje industrijske politike EU-a kojom bi se pružala potpora zrakoplovnoj industriji, zajedno s rascjepkanim pristupom institucija EU-a i nacionalnih vlada, ključan je izazov u kontekstu promjenjivih uvjeta tržišnog natjecanja. Postoji potreba za razvojem industrijske strategije EU-a za zrakoplovnu industriju EU-a kako bi se zajamčila njezina konkurentnost i trajno vodstvo na globalnom tržištu civilnog zrakoplovstva.

5.2.

Za to su potrebni strategija i predanost na razini EU-a, pri čemu bi svi relevantni dionici na razini EU-a, nacionalnoj razini i međuvladinoj razini (uključujući Europsku komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje, kao i relevantne agencije kao što su EASA i Eurocontrol te zajedničke tehnološke inicijative kao što su SESAR i „Clean Sky”) trebali surađivati na postizanju zajedničkog cilja pružanja potpore konkurentnosti industrije EU-a na globalnom tržištu civilnog zrakoplovstva.

5.3.

Potrebna je predanost na razini EU-a za pružanje trajne potpore u obliku javnog financiranja ovom ključnom sektoru, osobito u području istraživanja i inovacija, i to na temelju dugoročnog plana.

5.4.

Na razini Komisije trebalo bi uspostaviti „promatračnicu” za zrakoplovstvo radi praćenja necarinskih prepreka u regijama ključnima za zrakoplovstvo i procjenjivanje relativne konkurentnosti zrakoplovne industrije EU-a.

5.5.

Zrakoplovstvo bi također trebalo postati ključan sektor za gospodarsku diplomaciju i trgovinsku politiku EU-a te bi se trebao ojačati položaj EU-a na međunarodnoj razini, primjerice u okviru Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva.

6.   Istraživanje i razvoj usmjereni na poboljšanje učinkovitosti i smanjenje emisija

6.1.

Dva glavna europska programa u području zrakoplovstva „Clean Sky” (zelenije i učinkovitije zrakoplovne tehnologije) i SESAR (istraživanje, inovacije i primjena u području upravljanja zračnim prometom) djeluju kao katalizatori za cijeli inovacijski lanac u Europi.

6.2.

Zahvaljujući svojem dugoročnom tehnološkom planu i financijskoj predanosti, ta dva programa dokazala su svoju učinkovitost i dodanu vrijednost za javna tijela i inovacijski lanac, osobito u pogledu: 1) oblikovanja, razvoja, proizvodnje i upravljanja konkurentnijim, sigurnim i ekološki održivim zrakoplovima i sustavima upravljanja zračnim prometom, 2) stvaranja velike i učinkovite znanstvene i tehnološke zajednice akademskih istraživača i industrija, od velikih poduzeća do MSP-ova, u svih 28 država članica EU-a te 3) izrade izvanrednih demonstratora koji imaju stvaran učinak na zrakoplovne programe i tržište.

6.3.

Primjeri uspješnosti programa „Clean Sky” obuhvaćaju, između ostaloga, probne letove s krilima za laminarno strujenje zraka BLADE (čija je odlika smanjenje otpora krila za 50 % i do 5 % manje emisija CO2) i protusmjerno rotirajućim otvorenim rotorom (čijom se uporabom potrošnja goriva i emisija CO2 smanjuje za otprilike 30 %).

6.4.

Najbolji dokaz uspješnosti programa SESAR njegovi su djelotvorni rezultati: 63 rješenja koja je SESAR isporučio trebala bi nakon što se primijene dovesti do povećanja kapaciteta zračnog prostora za 34 % i smanjenja odstupanja u pogledu vremena leta za 30 %, odnosno do manjeg broja kašnjenja svih letova unutar EU-a i ostanka 95 % letova unutar vremenskog plana, kao i smanjenja potrošnje goriva i emisija po letu za 2,3 %.

6.5.

U kontekstu programa Obzor Europa civilno bi zrakoplovstvo trebalo ostati glavni prioritet te dobiti veći proračun u odnosu na sredstva koja mu se trenutačno dodjeljuju u okviru programa Obzor 2020. Istraživanje i inovacije izvor su snage zrakoplovne industrije EU-a, a dugotrajni istraživački ciklusi zrakoplovne industrije iziskuju podjelu rizika između privatnog i javnog sektora s pomoću financiranja zasnovanog na bespovratnim sredstvima i dugotrajnoj predanosti razvoju istraživačkih planova. To je ključno za konkurentnost zrakoplovne industrije EU-a. Stoga je potrebno očuvati te dvije zajedničke tehnološke inicijative („Clean Sky” i SESAR). Jedan od glavnih prioriteta trebalo bi ostati financiranje sredstvima Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) kako bi se ubrzalo i potaknulo korištenje tehnologija razvijenih u okviru istraživanja i inovacija u sklopu programa „Clean Sky” i SESAR.

6.6.

Civilno zrakoplovstvo ostvarilo je dobre rezultate u pogledu smanjenja utjecaja na okoliš. Emisije svake nove generacije zrakoplova manje su za 15 % do 20 % u odnosu na prethodne generacije. Globalna industrija civilnog zrakoplovstva prva se na svijetu usuglasila oko sveobuhvatnog pristupa za smanjenje emisija. Taj se pristup temelji na „strategiji četiriju stupova”, koje čine tehnologija, način funkcioniranja, infrastruktura i globalne tržišno utemeljene mjere.

6.7.

Budući da je više od 70 % svih istraživačkih aktivnosti povezano s ekološkim ciljevima, stalna potpora EU-a za istraživanje i inovacije ključna je za jamčenje daljnjeg napretka u pogledu smanjenja utjecaja civilnog zrakoplovstva na okoliš (tehnološki stup).

6.8.

U izvješću „Zračni put 2050.”Savjetodavnog vijeća za istraživanje i inovacije u području aeronautike u Europi postavljen je cilj za 2050. godinu za tehnologije i postupke kojima će se omogućiti smanjenje emisija CO2 po putničkom kilometru za 75 %, smanjenje emisija NOx za 90 % i smanjenje percipiranih emisija buke zrakoplova za 65 % (u odnosu na mogućnosti uobičajenih novih zrakoplova iz 2000. godine).

6.9.

Nadalje, kretanje zrakoplova u vožnji po tlu ne bi trebalo stvarati emisije, a zrakoplovi bi trebali biti dizajnirani i proizvedeni na način kojim se omogućuje njihovo recikliranje. Europa bi ujedno na temelju snažne europske energetske politike trebala postati centar izvrsnosti za održiva alternativna goriva, uključujući goriva koja se upotrebljavaju u zrakoplovstvu.

6.10.

Europa bi trebala biti predvodnik u istraživanju atmosfere te preuzeti vodstvo u oblikovanju akcijskog plana za okoliš i uspostavi globalnih ekoloških standarda. Iako je u okviru programa Obzor 2020. ostvaren znatan napredak, potrebno je ubrzati tempo istraživanja i inovacija u okviru programa Obzor Europa, uključujući elektrifikaciju i hibridizaciju zrakoplova.

7.   Digitalizacija

7.1.

Digitalizacija (uključujući i digitalnu infrastrukturu potrebnu za nove automatizirane platforme za upravljanje letovima), automatizacija te tehnologije virtualne i proširene stvarnosti također će biti neki od glavnih prioriteta istraživačkog rada u području zrakoplovstva. Oni će zajedno s potrebom za daljnjim poboljšanjem razine sigurnosti zrakoplovstva i za daljnjim radom na smanjenju utjecaja zrakoplovstva na okoliš poslužiti za osmišljavanje istraživačkog i inovacijskog plana za inicijative SESAR 3 i „Clean Sky 3”.

7.2.

Potrebno je ubrzati uvođenje rješenja SESAR-a te je ključno uspostaviti jedinstveno europsko nebo (SES) kako bi se zajamčila učinkovita primjena unutar EU-a.

8.   Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (EASA)

8.1.

Snažnija međunarodna uloga Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (EASA) ključna je za zrakoplovnu industriju EU-a (uključujući industriju održavanja, popravka i remonta) kako bi se moglo parirati kontinuirano snažnoj međunarodnoj ulozi Savezne uprave za zrakoplovstvo SAD-a u promicanju zrakoplovne industrije SAD-a na tržištima trećih zemalja.

8.2.

EASA-i bi trebalo dopustiti otvaranje dodatnih ureda u trećim zemljama, čija bi uloga bila ključna za promicanje europskih sigurnosnih propisa, standarda za certificiranje i politika, jamčenje konkurentnosti europske industrije pod jednakim uvjetima za sve na ključnim izvoznim tržištima s pomoću svakodnevnog kontakta s tijelima civilnog zrakoplovstva trećih zemalja te izbjegavanje prepreka potvrđivanju europskih proizvoda na tim izvoznim tržištima.

8.3.

Potrebno je proširiti bilateralne sporazume o sigurnosti zračnog prometa EU-a s trećim zemljama radi smanjivanja udvostručenog sigurnosnog nadzora u pogledu certificiranja tipa/početne plovidbenosti, kao i kontinuirane plovidbenosti/održavanja.

8.4.

Isto tako, detaljna pravila EASA-e trebala bi se više temeljiti na uspješnosti te se oslanjati na industrijske standarde kako bi se omogućilo sigurno uvođenje nove tehnologije na učinkovitiji i brži način. U tom je kontekstu potrebno pozdraviti nedavno dogovoreno preispitivanje osnovne uredbe o EASA-i (preispitivanje Uredbe 216/2008).

9.   Infrastruktura

9.1.

Zrakoplovna industrija EU-a također ima koristi od dobrog stanja industrije civilnog zrakoplovstva EU-a u širem smislu (tj. zračnih prijevoznika, operatera helikoptera, operatera poslovnih mlažnjaka i ostalih korisnika zračnog prostora) jer dodatni rast za korisnike zračnog prostora dovodi do potrebe za većom količinom zrakoplova i odgovarajućom tehnologijom.

9.2.

U tom je kontekstu stoga ključno nastaviti ulagati u sigurnu i isplativu infrastrukturu na tlu i u zraku, izbjegavajući pritom prekomjerne zrakoplovne pristojbe.

9.3.

Stoga je zrakoplovna strategija EU-a dobrodošla jer obuhvaća skup alata za poboljšanje konkurentnosti industrije civilnog zrakoplovstva EU-a u širem smislu, uključujući preispitivanje Osnovne uredbe o EASA-i, strategiju za jamčenje vodeće uloge EU-a na tržištu u nastajanju civilnih daljinski upravljanih zrakoplovnih sustava i sustava upravljanja zračnim prometom za bespilotne letjelice, kao i ostale prijedloge koji utječu na konkurentnost zrakoplovne industrije (preispitivanje Uredbe (EZ) br. 868/2004 i moguće preispitivanje Direktive o naknadama zračnih luka).

9.4.

Preispitivanje Uredbe (EZ) br. 1008/2008 (Zajednička pravila za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici) također je potrebno promatrati u tom kontekstu te bi se njime trebalo zajamčiti da jedinstveno tržište ostane prilagođeno budućem razvoju. Nadalje, s obzirom na prepoznatu potrebu za dodatnom konsolidacijom zrakoplovne industrije EU-a, potrebno je uspostaviti ravnotežu između konsolidiranije zrakoplovne industrije i koristi od odabira zračnih prijevoznika i učinkovitog tržišnog natjecanja za potrošače u EU-u.

10.   Usluge održavanja, popravka i remonta

10.1.

Usluge održavanja, popravka i remonta, koje pridonose stvaranju radnih mjesta u EU-u i izvozu tih usluga, također su važan segment zrakoplovne industrije EU-a. Poticanje konkurentnosti industrije održavanja, popravka i remonta u EU-u (održavanje, popravak i remont kojim se bave zračni prijevoznici, neovisni pružatelji tih usluga i proizvođači originalne opreme za te usluge) stoga je ključno da se toj industriji omogući daljnje stvaranje radnih mjesta i osvajanje novih tržišta.

10.2.

Upotreba velikih količina podataka i novih tehnologija za održavanje, popravak i remont također će biti važan element koji će se razmatrati u okviru programa istraživanja i inovacija.

11.   Izravna strana ulaganja

11.1.

Zahvaljujući prijedlogu Europske komisije za provjeru izravnih stranih ulaganja (COM (2017) 487) poboljšat će se razmjena informacija i procjena učinka te povećati transnacionalna transparentnost, ali će se konačne odluke prepustiti nacionalnoj razini. Prijedlogom je također obuhvaćena provjera koju bi obavljala Europska komisija iz razloga sigurnosti ili javnog reda u slučajevima u kojima bi moglo doći do utjecaja na projekte ili programe koji su u interesu EU-a.

11.2.

Prijedlog Komisije potrebno je pozdraviti kao prvi korak zbog njegove iznimne važnosti ne samo u pogledu izravnih stranih ulaganja u zrakoplovnu industriju EU-a i njezin lanac opskrbe nego i u pogledu kritičnih tehnologija za proizvodnju u EU-u (automatizacija, virtualna inteligencija, velike količine podataka i kibernetika).

12.   Brexit

Europski sektor zrakoplovstva potpuno je integriran, pri čemu mnoge komponente nekoliko puta prelaze nacionalne granice prije konačnog sastavljanja. Lanac opskrbe sastoji se od mnoštva velikih, srednjih i malih poduzeća koja posluju prema načelu „točno na vrijeme”.

Jedinstveno tržište i carinska unija od ključne su važnosti jer smanjuju administrativno opterećenje i prekomjernu birokraciju za industriju, čime se troškovi svode na najmanju moguću mjeru.

27 država članica EU-a i Europski parlament jasno su izjavili da će zaštititi cjelovitost jedinstvenog tržišta, uključujući četiri slobode, te nadležnost Suda Europske unije, kao i da se ni na jedan sektor neće primjenjivati selektivni pristup.

Vlada Ujedinjene Kraljevine jasno je dala do znanja da će 29. ožujka 2019. postati treća zemlja.

12.1

Brexit bez dogovora mora se izbjeći jer bi bio posebno štetan za konkurentnost europske zrakoplovne industrije na svjetskoj razini te jer bi ugrozio tisuće radnih mjesta s obje strane Kanala. Potrebno je pronaći rješenja za sporazum za razdoblje nakon Brexita koji bi obuhvaćao sljedeće:

odredbe o nesmetanom carinskom prometu, uključujući i kontrolu izvoza robe s dvojnom namjenom;

neprekinuto članstvo u Europskoj agenciji za sigurnost zračnog prometa i Europskoj agenciji za kemikalije (Uredba REACH);

istraživački rad u području civilnog zrakoplovstva: nastavak suradnje u zajedničkim tehnološkim inicijativama;

mogućnost prekograničnog kretanja visokokvalificiranih zaposlenika.

Tehničke rasprave o regulatornom okviru koji obuhvaća Europsku agenciju za sigurnost zračnog prometa i Europsku agenciju za kemikalije trebaju početi što hitnije radi uvođenja mjera za ublažavanje posljedica kako bi se potencijalni poremećaji sveli na najmanju moguću mjeru.

Nacionalne vlade moraju pružiti jasne smjernice kako bi svojim poduzećima pomogle da budu spremna na sve potencijalne promjene prouzročene Brexitom, radi smanjenja poremećaja.

13.   Vještine

13.1.

Trajan uspjeh zrakoplovne industrije EU-a također uvelike ovisi o njezinoj sposobnosti privlačenja kvalificirane radne snage. U kontekstu sve starije radne snage i novih tehnoloških izazova (digitalizacija, automatizacija, kibersigurnost, industrija 4.0), za to je potrebna sveobuhvatna strategija EU-a za razvoj obrazovnih programa i programa osposobljavanja EU-a koja će se temeljiti na odredbama o cjeloživotnom učenju i visokokvalitetnom osposobljavanju.

13.2.

Kad je riječ o nacionalnoj razini, države članica potiču se na promicanje odabiranja predmeta iz područja STEM-a, osobito za djevojčice od rane dobi, kao i sudjelovanja u programima Erasmus+.

13.3.

Potrebno je razviti fleksibilne kanale između svijeta rada i svijeta obrazovanja (učenje zasnovano na radu, kvalitetno pripravništvo, inicijative osposobljavanja prilagođene pojedinim sektorima), a MSP-ovi bi, prema potrebi, trebali dobiti dodatnu potporu.

13.4.

S obzirom na te znatne posebne društvene izazove, zrakoplovna industrija EU-a imala bi koristi od sektorskog socijalnog dijaloga na razini EU-a (Odluka 98/500/EZ) koji bi socijalnim partnerima omogućio da raspravljaju o konkretnim problemima.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Izvor: Europsko udruženje svemirske i obrambene industrije (ASD), Činjenice i brojčani podaci.

(2)  Izvor: Europsko udruženje svemirske i obrambene industrije (ASD), Činjenice i brojčani podaci.

(3)  Izvor: PWC.

(4)  Izvor: RAND, „Kinesko ulaganje u zrakoplovstvo SAD-a”, 2017.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/8


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Europskom paktu za financiranje klimatskih mjera”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 62/02)

Izvjestitelj:

Rudy DE LEEUW

Odluka Plenarne skupštine:

15.2.2018.

Pravni temelj:

pravilo 29. stavak 2. Poslovnika

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

5.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

172/4/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO se snažno zalaže za Program održivog razvoja do 2030. koji su utvrdili Ujedinjeni narodi i Pariški sporazum. Međutim, ako se nastave trenutačna kretanja, porast temperature u najboljem bi se slučaju mogao ograničiti na 3 oC ili više, što je mnogo više nego što se predviđa u Pariškom sporazumu.

1.2.

Istodobno, Europa treba novi zamah i novi plan koji bi se temeljio na suradnji i konvergenciji, a ne konkurenciji, i koji bi pokazao konkretnu dodanu vrijednost koju Europa može donijeti građanima, posebice mladima. Sada je od ključne važnosti donijeti ofenzivnu europsku politiku te dati jasan smjer društveno-gospodarskom modelu koji želimo danas, ali prije svega za buduće generacije.

1.3.

Europa mora pokazati da može istodobno osigurati poticajno okruženje kako bi se stvorila kvalitetna, dobro plaćena i ekološki prihvatljiva radna mjesta i oživjeti realno gospodarstvo na dobrobit svih: europskih poduzetnika, radnika i građana.

1.4.

Međutim, ogromne količine kapitala potiču nove financijske balone umjesto realnog gospodarstva, a institucije poput MMF-a najavljuju mogućnost nove krize koja će biti još razornija od krize 2008 (1). MMF: Izvješće o globalnoj financijskoj stabilnosti, listopad 2018.

1.5.

Sljedeći višegodišnji financijski okvir (2021. – 2027.) treba služiti gospodarskom razvoju (2) i zapošljavanju (3) te omogućiti EU-u da postigne svoje ciljeve i pridonese prijelazu na gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika do 2050.

1.6.

Na mrtvom planetu nema života, rada ni poduzetništva. Stoga su klimatske promjene prilika za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i moraju dovesti do rješenja koje ide u korist poslodavcima, radnicima i civilnom društvu. Kašnjenje u prilagodbi ili nedjelovanje mogli bi znatno povećati ukupan trošak klimatskih promjena (4).

1.7.

Komisija, Europski revizorski sud i Svjetska banka navode iste iznose: od 2021. u EU-u će biti potrebno godišnje uložiti iznos koji odgovara 1 115 milijardi EUR kako bi se provele mjere i postigli ciljevi Unije do 2030 (5). Tih 1 115 milijardi EUR uključuje znatan dio postojećih ulaganja koja trebaju biti preusmjerena u korist održivog razvoja (zelenim dodjeljivanjem sredstava). Trošak nedjelovanja iznosio bi 190 milijardi EUR godišnje (odnosno 2 % BDP-a EU-a) (6).

1.8.

Prema stavovima koje zastupaju mnogi ekonomisti i političari u civilnom društvu (7), važno je poticati i podupirati svaki projekt koji spaja europske snage u interesu radnika, poduzeća i svih europskih građana. To je cilj pakta za financiranje klimatskih mjera u svrhu kvalitetnih radnih mjesta.

1.9.

Pakt za financiranje klimatskih mjera nastoji preusmjeriti kapital koji bi mogao dovesti do stvaranja novog financijskog balona na borbu protiv klimatskih promjena i realno gospodarstvo. Za to se moraju osigurati nova financijska sredstva, osobito za mala i srednja poduzeća. Taj pakt treba predstavljati novi plan za europsko vodstvo i iziskuje integrirani plan (u suradnji s Kinom i Indijom, glavnim akterima u borbi protiv klimatskih promjena).

1.10.

EGSO smatra da taj plan treba obuhvaćati sve aspekte politike borbe protiv klimatskih promjena: pravedna tranzicija (mjere koje treba poduzeti za ublažavanje učinaka promjena, ali i za nadoknadu šteta i gubitaka), kao i stvarne politike za prilagodbu klimatskim promjenama. Potrebno je u što većoj mjeri dati prednost (8) modelu kružnog gospodarstva te poboljšati njegov regulatorni okvir. To će se trebati financirati odgovarajućim proračunima za preusmjeravanje postojećih ulaganja (zeleno dodjeljivanje sredstava) i novim dostupnim izvorima financiranja.

1.11.

Ta tranzicija dovela bi do potrebnih promjena na tržištu rada i mogla bi pridonijeti otvaranju kvalitetnih radnih mjesta u okviru europskog stupa socijalnih prava (9).

1.12.

Bitno je sa socijalnog stajališta pratiti razvoj prema modelu održivog društva i imati akcijski plan za pravedan prijelaz kako nitko ne bi ostao zakinut.

1.13.

Taj prijelaz podrazumijeva velika ulaganja u pogledu istraživanja, razvoja i inovacija, kako bi se potakli i poduprli inovativni projekti koji su u skladu s europskom taksonomijom.

1.14.

Ne smiju se ponoviti greške iz prošlosti (subvencioniranje goriva i prekomjerno iskorištavanje fosilne energije), a potrebno je zaustaviti sve poticaje za projekte koji su štetni za klimu i/ili suprotni Pariškom sporazumu.

1.15.

Radi postizanja ciljeva Pariškog sporazuma znatan dio ulaganja za borbu protiv klimatskih promjena trebao bi provoditi privatni sektor, povrh javnih sredstava.

1.16.

Paktom se zahtijeva uspostava jasnog i predvidivog dugoročnog europskog okvira politike kako bi se osiguralo planiranje ulaganja (10). Taj okvir treba biti popraćen mehanizmima za prilagodbu na granicama za proizvode koji ne podliježu jednakim društvenim i okolišnim standardima.

1.17.

Kao što smatra EGSO i naglašava Komisija, potrebno je uspostaviti jedinstveni sustav klasifikacije EU-a (taksonomija) kako bi se zadržali održivi projekti (i odbacili neodrživi) te utvrdila područja u kojima bi ulaganja mogla imati najsnažniji utjecaj. Europski parlament podupire taj pristup te predlaže uvođenje „zelene oznake”. Ta bi oznaka trebala biti dodijeljena ulaganjima koja su u skladu s taksonomijom EU-a i najzahtjevnijim standardima u smislu održivosti, u cilju djelotvornog dodjeljivanja ulaganja (11).

1.18.

Projekti koje treba podržati, koji će biti u skladu s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda i koji iziskuju veliku količinu sredstava u području inovacija te istraživanja i razvoja, morat će se provoditi uz pomoć alata koji bi omogućio vizualizaciju financiranja (među ostalim, iz višegodišnjeg financijskog okvira) te s pomoću različitih mjera:

preusmjeravanjem financiranja prema održivim ulaganjima s pomoću „zelenog dodjeljivanja sredstava” i, u tom kontekstu, promicanjem zajmova Europske investicijske banke (EIB) koji su označeni kao „zeleni”,

korištenjem kvantitativnog popuštanja koje provodi Europska središnja banka (ESB) kao izvora financiranja,

povećanjem udjela Europskog fonda za strateška ulaganja namijenjenog borbi protiv klimatskih promjena na 40 %,

EU mora pokazati ambicioznost koja je na razini izazova borbe protiv klimatskih promjena: prosječno 40 % njegovog općeg proračuna (VFO 2021. – 2027.) mora se izdvojiti za taj cilj,

povećanjem udjela Europskog kohezijskog fonda na više od aktualnih 20 %,

mobilizacijom 3 % mirovinskih fondova i fondova za osiguranje,

podupiranjem poduzeća, osobito MSP-ova, u ulaganjima u istraživanja i razvoj do iznosa od 100 milijardi EUR,

poštovanjem obveza u pogledu financijske potpore južnim zemljama koje sudjeluju u borbi protiv klimatskih promjena,

uvođenjem odredbe koja se odnosi na „Pariški sporazum”, a koja će biti doista obvezujuća u trgovinskim sporazumima EU-a.

2.   Uvod

2.1.

Člankom 3. Ugovora o EU-u propisuje se da EU treba promicati održivi rast kojim se poštuje okoliš. Hitno djelovanje u pogledu klime sada je postalo prioritet, uključujući i za EGSO, te usmjerava djelovanje javnih vlasti, ali i gospodarskih dionika, radnika i građana. Slijedom toga, potrebno je organizirati, a prije svega financirati, sveobuhvatnu gospodarsku, društvenu i okolišnu tranziciju (12).

2.2.

Stoga upravo započeta rasprava o budućem višegodišnjem financijskom okviru EU-a za razdoblje 2021. – 2027. treba na horizontalan način obuhvatiti pitanja koja se odnose na klimatske promjene i uklopiti se u prioritetni cilj tranzicije prema održivijem svijetu.

2.3.

Ta tranzicija dovela bi do potrebnih promjena na tržištu rada i mogla bi pridonijeti otvaranju kvalitetnih radnih mjesta u okviru europskog stupa socijalnih prava.

2.4.

Europi je potreban novi plan za uspostavu vlastite dodane vrijednosti i kako bi pokazala da može osigurati poticajno okruženje radi stvaranja kvalitetnih i dobro plaćenih radnih mjesta te oživjeti realno i održivo gospodarstvo na dobrobit svih.

2.5.

Europa će biti dio rješenja jer će vidljivo pridonijeti u odnosu na druge međunarodne gospodarske dionike, ako istodobno odgovori na društvene, okolišne i gospodarske izazove u pogledu održivog razvoja.

2.6.

U nedavnim studijama MMF-a i OECD-a kritizirao se način upravljanja krizom 2008. donošenjem gospodarskih mjera kojima se građane, poduzeća i vlade prisililo na proračunske rezove.

2.7.

Potrebno je više ulaganja u inovacije i istraživanje i razvoj radi rješavanja novih društveno-gospodarskih izazova, kao što su energetska tranzicija, kružno gospodarstvo i ekonomija suradnje i automatizacija, kako bi se na taj način spriječio pad kvalitete radnih mjesta.

2.8.

Uz tu financijsku i socijalnu krizu došlo je i do političke krize ili, u određenim zemljama, do snažnih političkih previranja, te do ekološke krize.

2.9.

Borba protiv klimatskih promjena nužna je, ali također nudi priliku za obnovu naših gospodarstava, promicanje održivog modela rasta, djelotvorniju borbu protiv nejednakosti i jačanje demokracije.

3.   Zaključci

3.1.

EGSO se snažno zalaže za program održivog razvoja do 2030. koji su utvrdili Ujedinjeni narodi, a kojim se nastoje definirati ciljevi održivog razvoja kako bi se iskorijenilo siromaštvo, zaštitio planet, osigurala zaštita ljudskih prava i zajamčio prosperitet za sve. Donošenje tog programa označava povijesni prijelaz na novi model koji se odnosi na rješavanje gospodarskih, društvenih i okolišnih nejednakosti u okviru jedinstvenog i cjelovitog pristupa.

3.2.

U skladu s Pariškim sporazumom, do 2100. globalno zagrijavanje namjerava se održati „znatno ispod 2 oC u odnosu na predindustrijske razine” te, po mogućnosti, težiti „nastavku djelovanja u pogledu ograničavanja porasta temperature na 1,5 oC”. Međutim, Ujedinjeni narodi smatraju da bi se, ako se nastave trenutačna kretanja, u najboljem slučaju porast temperature ograničio na 3 oC (ili više).

3.3.

Klimatske promjene dovode do znatnih negativnih posljedica za ljude i do financijskih posljedica, osobito zbog porasta prirodnih katastrofa: toplinski valovi i porast razine vode uzrok su smrti osam milijuna ljudi u cijelom svijetu od početka 20. stoljeća, uz trošak od 7 000 milijardi američkih dolara (13). Primjećuje se i porast broja klimatskih izbjeglica (250 milijuna do 2050.). Slijedom toga, najugroženije osobe također su prve žrtve klimatskih promjena, čime se povećavaju nejednakosti. Međutim, prema navodima MMF-a „porast nejednakosti ugrožava održiv gospodarski rast” (14).

3.4.

U scenariju statusa quo, ako se ne poduzme nijedna mjera prilagodbe, klimatske promjene koje se predviđaju do 2080. uzrokovat će godišnje troškove u iznosu od 190 milijardi EUR po stalnim cijenama (samo za troškove osiguranja koja pokrivaju štete uzrokovane klimatskim pojavama), za kućanstva cijelog EU-a (15).

3.5.

Iako je postignut napredak u pogledu financiranja borbe protiv globalnog zagrijavanja i njegovih učinaka, to nije dovoljno. Potrebno je dati političku prednost održivom financiranju i gospodarstvu, posebice s pomoću jasnog, čvrstog i poticajnog okvira politika, kojim bi se također trebala poticati realizacija inovativnih projekata s velikom dodanom vrijednošću, kojima se poštuje okoliš.

3.6.

Iako se Europa još nije u cijelosti oporavila od financijske krize 2008., MMF već upozorava na opasnost od ozbiljnije i raširenije krize nego što je bila ona 2008 (16)..

3.7.

Kao što navode P. Larrouturou i J. Jouzel, od 2 200 milijardi EUR koje je stvorila Europska središnja banka od 2015., samo je 11 % utrošeno za realno gospodarstvo, a 89 % za špekulacije i novi financijski balon (17). Osim toga, OECD navodi gotovo 800 programa potrošnje i poreznih olakšica provedenih u 35 zemalja OECD-a i šest glavnih gospodarstava u usponu koja su dio G20 (18), koji potiču proizvodnju ili uporabu fosilnih goriva, što je u potpunosti suprotno smjernicama navedenima u Pariškom sporazumu.

3.8.

Takvo usmjeravanje financiranja, bilo da proizlazi iz špekulacija ili dodjeljivanja sredstava u suprotnosti s ciljevima borbe protiv klimatskih promjena koje je utvrdio EU, skupo je za cijelu europsku zajednicu, na gospodarskom, društvenom i okolišnom planu.

3.9.

Europski parlament navodi da se pokazalo da višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. ne može ispuniti trenutačne potrebe. Osim toga, ne odgovara na niz kriza i novih izazova (primjerice, poljoprivredu, zapošljavanje mladih, održiva ulaganja ili okoliš). Zbog toga budući financijski okvir treba biti namijenjen glavnom izazovu koji se odnosi na borbu protiv klimatskih promjena i otvaranje kvalitetnih radnih mjesta.

4.   Mogućnosti

4.1.

Poduzetnici u velikim poduzećima razmatraju mogućnosti koje pružaju klimatske promjene. Mnogi među njima procjenjuju da poduzeća trebaju biti dio rješenja i naglašavaju da se ona koja su iskoristila prilike koje su se nudile u sektorima s niskom razinom ugljika sve više nagrađuju.

4.2.

Za poduzetnike je moguće otvarati radna mjesta i razvijati inovacije na putu prema uspješnom, ali niskougljičnom gospodarstvu (19), uz istodobno ostvarivanje dobiti. To je tim važnije jer je potrebno ostvariti „nultu emisiju ugljika” do sredine stoljeća kako bi se postigao cilj u pogledu globalnog zagrijavanja nižeg od 2 oC.

4.3.

Pakt za financiranje klimatskih mjera treba pridonijeti tomu da se nužnost rješavanja problema klimatskih promjena pretvori u priliku za remodeliranje europske industrije i pokretanje novih poduzeća. Stoga je potrebno znatno ulagati u realno gospodarstvo i u istraživanje i razvoj kako bi se stvorila održiva i kvalitetna radna mjesta.

4.4.

Ukupna stopa zaposlenosti porasla je u Europskoj uniji, dok se nezaposlenost smanjila kao rezultat nedavnog gospodarskog oporavka. Međutim, dugotrajna nezaposlenost, nesigurnost radnih mjesta, posebice onih na kojima su zaposlene žene, kao i nezaposlenost mladih, i dalje su zabrinjavajući. Prijelaz na održivi razvoj dinamičnim i inovativnim poduzećima bi trebao omogućiti da iskoriste sve mogućnosti koje im se pružaju te da što više pridonesu poboljšavanju stanja u odnosu na nezaposlenost.

4.5.

Stoga je nužno da Europska unija u suradnji s državama članicama nastoji izraditi koordiniranu strategiju za osiguravanje poticajnog okruženja za stvaranje održivih i kvalitetnih radnih mjesta. Komisija mora istražiti mogućnost da se iz obračuna duga (20) isključe javna ulaganja koja pridonose otvaranju kvalitetnih radnih mjesta i održivom gospodarstvu na dobrobit svih – poduzećima i radnicima.

4.6.

EU potiče suradnju među državama članicama. Podupire i procjenjuje njihove napore, ponajprije u okviru europskog semestra, smjernice za zapošljavanje i praćenje nacionalnih politika (zajednička izvješća o zapošljavanju, nacionalnim programima reformi i preporukama po zemljama). No, također mora moći uskladiti svoje politike s ciljevima kojima se podupire zajednički prosperitet europskih poduzetnika, radnika i građana.

4.7.

ADEME (21) procjenjuje da potencijal za stvaranje radnih mjesta u vezi s klimom u Europi iznosi od pet do šest milijuna mjesta do 2050., a prema Europskoj komisiji, do 2020. može se stvoriti tri milijuna radnih mjesta u sektoru obnovljive energije.

4.8.

Udruga poslodavaca BDI u Njemačkoj najavljuje da bi se mogao postići cilj smanjenja od 80 % emisija CO2 do 2050. kada bi svake godine na raspolaganju bilo 50 milijardi EUR.

4.9.

Utvrđuje se povećanje broja radnih mjesta u ekvivalentu punog radnog vremena u području zelenog gospodarstva (od 2,8 milijuna 2000. na 4,2 milijuna 2014.). Određeni sektori vrlo su dinamični: obnovljivi izvori energije (milijun radnih mjesta stvoreno je od 2000.: + 182 %) ili gospodarenje otpadom (od 0,8 milijuna 2000. na 1,1 milijun 2014.: + 36 %).

4.10.

Međutim, bitno je i da se MSP-ovi, kao i zadruge i najmanje organizacije, prisutne na svim lokalnim razinama, mogu uključiti u održive projekte te da im se sredstva prioritetno dodjeljuju. Stoga je potrebno zajamčiti da im pristup financiranju ne predstavlja prepreku (22).

4.11.

Osim toga, važno je usvojiti višerazinski pristup i povezati sve, javne i privatne, relevantne dionike tako da se potaknu i integriraju inicijative, planovi i djelovanja mreža regija, gradova i zajednica koje su uključene u borbu protiv klimatskih promjena i provedbu Pariškog sporazuma, kako je naveo Odbor regija u svojem nedavnom mišljenju (23).

4.12.

Naposljetku, u paktu za financiranje klimatskih mjera, koji treba angažirati sve snage i svu dobru volju i u javnom i u privatnom sektoru, u obzir se trebaju uzeti popratne mjere koje predlaže Komisija, kao što su, među ostalim, taksonomija (klasifikacija), obveza institucionalnih ulagača da imaju u vidu održivost, informiranje ulagača, ponovno kalibriranje vlastitih sredstava banaka, jačanje transparentnosti u pogledu objavljivanja informacija poduzeća ili oznake EU-a (što je predložio Europski parlament).

5.   Različiti izvori financiranja i mjere koje je potrebno poduzeti

Preusmjeravanje (zeleno dodjeljivanje sredstava) i novi izvori financiranja

5.1.

Komisija i Europski revizorski sud navode iste brojke i slažu se u pogledu potrebe za 1 115 milijardi EUR godišnje za borbu protiv klimatskih promjena i njihovih učinaka.

5.2.

U toj omotnici od 1 115 milijardi EUR za razdoblje 2021. – 2030. potrebno je razlikovati dvije kategorije projekata koji se trebaju financirati (24):

s jedne strane, projekti s povratom ulaganja na područjima djelovanja EIB-a i javnih razvojnih banaka (25), privatnih banaka, mirovinskih fondova, fondova za osiguranje ili državnih fondova,

s druge strane, projekti koji zahtijevaju javne subvencije, a koji se financiraju europskim doprinosima.

5.3.

Riječ je o preusmjeravanju svih ili dijela aktualnih sredstava prema održivim ulaganjima, točnije o potrebi da se europski financijski okvir učini „zelenijim” te da se sredstva namijene borbi protiv učinaka klimatskih promjena. To se odnosi na sljedeća sredstva:

zajmove EIB-a: privatne banke mogle bi preko EIB-a financirati ulaganja koja su u skladu s taksonomijom (klasifikacijom) EU-a,

monetarno stvaranje ESB-a, uz usmjeravanje monetarne mase nastale iz kvantitativnog ublažavanja prema realnom i održivom gospodarstvu: 50 % kvantitativnog ublažavanja godišnje moglo bi stvoriti stotine milijardi eura svake godine,

udio od 40 % (umjesto trenutačnih 20 %) Europskog fonda za strateška ulaganja (EIB i Komisija) trebao bi biti namijenjen borbi protiv globalnog zagrijavanja i njegovih učinaka, uključujući društvenu i obrazovnu dimenziju,

EU mora pokazati ambicioznost koja je na razini izazova borbe protiv klimatskih promjena: prosječno 40 % njegovog proračuna mora se izdvojiti za taj cilj na području klime, a to se posebice odnosi na Europski kohezijski fond koji je samo 20 % svojih sredstava namijenio toj borbi u proračunu za razdoblje 2014. – 2020.,

kao dodatak tim financiranjima, 3 % ulaganja mirovinskog fonda i fonda za osiguranje treba biti namijenjeno borbi protiv globalnog zagrijavanja.

5.4.

Potrebno je uložiti posebne napore u području istraživanja i razvoja te stručnog osposobljavanja; samo u tu svrhu potrebno je izdvojiti 100 milijardi EUR godišnje. Odbor će pravodobno iznijeti prijedloge kako bi se odlučilo koje instrumente treba koristiti kako bi se dopunile tekuće i buduće potrebe za financiranjem za tu svrhu.

Mjere koje je potrebno poduzeti

5.5.

Mnogi financijski instrumenti mogu se staviti na raspolaganje za borbu protiv klimatskih promjena, no financiranja će se ostvariti samo ako Europa bude imala koherentan plan s jasnim i dugoročnim smjerom (26). U okviru tog plana potrebno je uzeti u obzir elemente navedene u nastavku.

5.5.1.

Potrebno je uspostaviti jasan, čvrst i dugoročan okvir politike. Potrebno je pružiti sigurnost za planiranje i ulaganja jer ništa ne šteti zalaganjima više od nesigurnosti povezane sa stalnim promjenama kretanja u stvaranju politika.

5.5.2.

Od siječnja 2018. EIB je postao najveći izdavatelj zelenih obveznica na svijetu. Ako želimo omogućiti da se zajamče uvjeti koji su još povoljniji promicateljima projekata u okviru pakta za financiranje klimatskih mjera, mogu se donijeti dvije mjere:

prvo bi trebalo proširiti „Junckerov plan” usmjeravajući se na te projekte, što bi EIB-u omogućilo da iskoristi jamstvo Europskog fonda za strateška ulaganja,

nadalje, EIB bi se mogao dodatno financirati preko ESB-a. EIB već ima pristup programu kupnje vrijednosnih papira ESB-a, no samo jednom vrlo ograničenom dijelu. Međutim, s obzirom na predviđene iznose, EIB bi se brzo susreo s problemom omjera vlastitih sredstava. Stoga je moguće zamisliti da EIB postane banka za održivi razvoj koja financira ponajprije energetsku tranziciju, mobilnost i inovacije u području okoliša, odričući se financiranja tradicionalnih projekata koji su obuhvaćeni većinom zajmova.

5.5.3.

Potrebno je utvrditi sektore kojima bi ta sredstva najviše koristila i kojima i kojima bi najviše odgovarao omjer troškova i koristi u pogledu okoliša, građana, gospodarstva (energija, stanovanje, poljoprivreda, mobilnost, promet, recikliranje, voda itd.). Iako je potreban pravedan pristup mreži, treba uzeti u obzir činjenicu da su određeni sektori dovoljno isplativi i ne zahtijevaju više subvencija, kao što je, na primjer, sektor fotonaponskih sustava.

5.5.4.

Potrebno je ojačati djelovanje EIB-a, ne samo količinski, nego i u smislu sposobnosti za preuzimanje više rizika. Na taj bi način EIB bio korisniji u borbi protiv klimatskih promjena, podupiranjem sektora u nastajanju, čak i onih manjih, kao i dodjelom milijardi eura fotonaponskoj industriji i klasičnoj vjetroenergiji, koje već u velikoj mjeri financira privatni sektor.

5.5.5.

Sva financiranja, kako predlaže Komisija, trebaju biti u skladu sa zajedničkom taksonomijom (klasifikacijom) EU-a. EGSO se kao predstavnik civilnog društva treba uključiti u praktičnu razradu te klasifikacije.

5.5.6.

Potrebno je u što većoj mjeri dati prednost modelu kružnog gospodarstva te poboljšati njegov regulatorni okvir. Kružno gospodarstvo mora omogućiti smanjenje ili čak zaustavljanje iskorištavanja prirodnih resursa recikliranjem predmeta (samo 3 % mobilnih telefona se reciklira, dok se drugi predmeti uopće ne recikliraju) i plemenitih metala. Ti metali, primjerice kobalt ili litij, koji se upotrebljavaju u izradi proizvoda budućnosti, dostupni su samo u malim količinama u usporedbi s predstojećim potrebama u pogledu elektrifikacije vozila i skladištenja električne energije općenito, s obzirom na to da je proizvodnja tih metala nerazmjerna novim potrebama.

5.5.7.

Potrebno je također poticati ulaganja u energetsku učinkovitost zgrada, koje su odgovorne za 30 % emisija CO2 (pogotovo jer je povrat ulaganja brz). Također, potrebno je dobro povezati električne vodove i cjevovode kako bi se postiglo integrirano europsko energetsko tržište povezano s Afrikom i Bliskim Istokom.

5.5.8.

U interesu pravedne i socijalne tranzicije, kako je predviđeno Pariškim sporazumom i kako zagovara Institut Jacques Delors (27), dio financiranja treba biti namijenjen fondu za prilagodbu za regije i radnike koji su pod utjecajem sektora u tranziciji. U tom smislu, bilo bi prikladno da znatan dio Europskog kohezijskog fonda za regije bude dodijeljen za klimatske ciljeve i njihove pozitivne društveno-gospodarske koristi. Fond za prilagodbu tranziciji trebat će i pružiti potporu radnicima u pogledu prekvalifikacije. Također treba predvidjeti promjene, a ne se s njima suočavati, dodjelom dijela proračunskih sredstava inovacijama te istraživanju i razvoju u sektorima utvrđenima kao prioritet.

5.5.9.

U svaki sporazum o slobodnoj trgovini uz socijalne i okolišne odredbe treba uključiti obvezujuću odredbu kojom se preuzimaju obveze iz Pariškog sporazuma. (Svi potencijalni trgovinski partneri EU-a bili bi uključeni jer je 195 od 197 članova Ujedinjenih naroda potpisnik).

5.5.10

.Kako bi se istaknula iznimna politička važnost tih mjera, proračunska i financijska sredstva izdvojena na taj način treba upotrebljavati uz pomoć alata koji bi omogućio stvarnu i transparentnu vizualizaciju predmetnih sredstva.

5.5.11

.Osim toga, iako to nije izravno povezano s europskim fondom za financiranje klimatskih mjera, EU treba poštovati svoje međunarodne političke obveze (Konferencija Ujedinjenih naroda o klimi 2009.), koje uključuju prikupljanje 100 milijardi USD godišnje za financiranje borbe protiv klimatskih promjena u Africi i u sredozemnoj regiji do 2020.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  https://www.theguardian.com/business/2018/oct/03/world-economy-at-risk-of-another-financial-crash-says-imf;

(2)  Mišljenje EGSO-a „Višegodišnji financijski okvir”, točka 3.1.8 (usvojeno 19.9.2018., još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  EGSO, „Prioriteti stručne skupine ECO za 2018. i nadalje”.

(4)  OECD, Gospodarske posljedice klimatskih promjena, 2.9.2016.

(5)  Europska komisija, Impact assessment accompanying the document “Proposal for a Directive of the European Parliament and of the Council amending Directive 2012/27/EU on Energy Efficiency (Procjena učinka priložena dokumentu „Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti” SWD(2016) 405 final/2 od 6.12.2016., slika 22. (scenarij EUCO30 – izvor: model PRIMES);

Revizorski sud, https://www.euractiv.fr/section/climat/news/la-cour-des-comptes-fustige-linefficacite-de-la-politique-climat-de-lue/.

(6)  Ciscar, M., et al., Climate Impacts in Europe – The JRC PESETA II Project („Klimatski učinci u Europi – projekt PESETA II JRC-a”), 2014.

(7)  https://www.pacte-climat.eu/en/the-first-signatories-of-the-call/.

(8)  Mišljenje EGSO-a „Ulaganje u pametnu, inovativnu i održivu industriju” (SL C 227, 28.6.2018., str. 70.).

(9)  Mišljenje EGSO-a „Europski stup socijalnih prava” (SL C 125, 21.4.2017., str. 10.).

(10)  Mišljenje EGSO-a „Koalicija za ispunjavanje obveza proizašlih iz Pariškog sporazuma” (SL C 389, 21.10.2016., str. 20.).

(11)  Izvješće od 4. svibnja 2018. [2018/2007(INI)] o održivom financiranju, izvjestiteljica: Molly Scott Cato.

(12)  Mišljenje EGSO-a „Akcijski plan za održivo financiranje” (vidjeti stranicu 73 ovoga Službenog lista).

(13)  Studija Jamesa Daniella, Institut za tehnologiju u Karlsruheu, travanj 2016.

(14)  https://blogs.imf.org/2017/02/22/the-imfs-work-on-inequality-bridging-research-and-reality/

(15)  Ciscar, M., et al., Climate Impacts in Europe – The JRC PESETA II Project („Klimatski učinci u Europi – projekt PESETA II JRC-a”), 2014.

(16)  https://www.theguardian.com/business/2018/oct/03/world-economy-at-risk-of-another-financial-crash-says-imf; MMF: Izvješće o globalnoj financijskoj stabilnosti, listopad 2018.

(17)  Pour éviter le chaos climatique et financier („Izbjegavanje klimatskog i financijskog kaosa”; P. Larrouturou i Jouzel – izd. Odile Jacob).

(18)  OECD-ov popis mjera potpore za fosilna goriva za 2015.

(19)  Paul Polman, predsjednik uprave Unilevera i Jean-Pascal Tricoire, predsjednik uprave Schneider Electrica i predsjednik Globalnog pakta Francuske, povodom sastanka na vrhu Business & Climate: http://www.businessclimatesummit.com/summit/2015/press-room.

(20)  Mišljenje EGSO-a „Financiranje europskog stupa socijalnih prava” (SL C 262, 25.7.2018., str. 1.).

(21)  Francuska Agencija za okoliš i upravljanje energijom.

(22)  Mišljenje EGSO-a „Razdoblje nakon Pariza” (SL C 487, 28.12.2016., str. 24.).

(23)  Mišljenje OR-a „Financiranje borbe protiv klimatskih promjena: ključni alat za provedbu Pariškog sporazuma” (SL C 54, 13.2.2018., str. 9.).

(24)  Prema riječima Philippea Maystadta, bivšeg predsjednika EIB-a

(25)  KfW u Njemačkoj, CDC u Francuskoj, CDP u Italiji, ICO u Španjolskoj

(26)  Jeffrey Sachs, savjetovanje EGSO-a od 18. svibnja 2018.

(27)  http://institutdelors.eu/wp-content/uploads/2018/01/Pactesocialtransitionénergétique-FernandesPellerinCarlin-janvier18.pdf


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/16


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Strateškom razvoju industrijske politike do 2030. u cilju jačanja konkurentnosti i diversifikacije industrijske baze u Europi i veće usmjerenosti na dugoročne rezultate u okviru globalnih lanaca vrijednosti”

(razmatračko mišljenje na zahtjev austrijskog predsjedništva)

(2019/C 62/03)

Izvjestitelj:

Carlos TRIAS PINTÓ

Suizvjestitelj:

Gerald KREUZER

Zahtjev za savjetovanje:

austrijsko predsjedništvo Vijeća, 12.2.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležno tijelo:

Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)

Datum usvajanja u CCMI-ju:

25.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

158/9/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

U industrijskoj politici trebale bi se utvrditi i omogućiti prilike za održivi i uključivi budući rast na globalnoj razini. Nikoga se ne smije zapostaviti.

1.2.

Europa mora zadržati svoju ambiciju da udio industrijske proizvodnje dovede na prethodni nivo, uz prilagođavanje tog cilja s pomoću ključnih pokazatelja uspješnosti. Potrebno je unaprijediti europsku industrijsku politiku (na razini glavnih uprava Komisije, država članica, regija) jer je ona dio složenih prekograničnih lanaca vrijednosti na sve globaliziranijem tržištu. Kako bi se pomirili izazovi u području rasta, klime i okoliša te društveni problemi u okviru „pravedne tranzicije” potreban je holistički pristup, uz uspješno povezivanje nacionalnih pokretača i pokretača iz EU-a.

1.3.

rEUnesansa Europe podrazumijeva potpuno razrađen glavni plan za europsku industriju, uz uključivanje industrijske politike u sve politike EU-a, omogućavanje industrijske preobrazbe kako bi Europa postala najveće gospodarstvo znanja, stvaranje industrijske dodane vrijednosti kroz kreativnost i pametni dizajn, socijalne inovacije i poticanje novih održivih i uključivih industrijskih modela (marka „proizvedeno u Europi”).

1.4.

Ako se europskom klimatskom politikom i politikom kružnog gospodarstva žele otvoriti nova radna mjesta u Europi, od ključne je važnosti da se glavni dijelovi lanca vrijednosti na kojem se zasnivaju te politike nalaze u Europi. Stoga je važno da se u strategiji EU-a prepozna važnost lanaca vrijednosti i razmotre ambiciozne mjere za njihov daljnji razvoj. Strategijom bi se, umjesto usmjerenosti na pojedinačne sektore, trebali osigurati privlačni radni uvjeti u Europi. Kako bi se Europi osigurala kontinuirana uloga u svjetskom gospodarstvu, mjera uspjeha trebao bi biti potencijal pojedinačnih europskih lanaca vrijednosti da se integriraju u globalne lance vrijednosti, odnosno da europski dobavljači budu konkurentni na globalnoj razini, a ne samo u Europi.

1.5.

Poboljšano obrazovanje i osposobljavanje za nova radna mjesta i usluge trebalo bi također biti usko povezano s politikama istraživanja, razvoja i inovacija te s uvođenjem učenja kroz rad, uz proširenje Programa vještina (1) na ključne industrijske sektore kao što su građevinarstvo, industrija čelika, industrija papira, zelene tehnologije i energija iz obnovljivih izvora, proizvodnja i pomorski promet.

1.6.

Kako bi se osigurala vodeća uloga Europe na tehnološkom planu, EGSO predlaže i da se povećaju ulaganja u revolucionarne i disruptivne tehnologije poput umjetne inteligencije i robotike, interneta stvari, analize podataka, 3D tiska, novih i nanomaterijala, poboljšane virtualne stvarnosti, biogospodarstva, održive hrane, digitalnih tehnologija, neurotehnologija, nanoelektronike, istraživanja oceana i svemira itd.

1.7.

Višegodišnjim financijskim okvirom za razdoblje 2021. – 2027. mora se što konkretnije i što podrobnije predvidjeti dodjela dodatnih proračunskih sredstava svakom pojedinačnom sektoru, a posebno politici istraživanja, razvoja i inovacija te kohezijskoj politici.

1.8.

ESGO ističe da bi se institucionalno upravljanje trebalo poboljšati, među ostalim u pogledu procjene učinka, i to ne samo gospodarskog već i okolišnog i društvenog, u okviru cijelog lanca vrijednosti,

1.9.

Kako bi cijeli industrijski lanac vrijednosti postao održiviji, EGSO čvrsto podržava plan Komisije o financiranju održivog rasta (2), kojim se uspostavlja taksonomija održivog financiranja kojom se odgovorne uštede preusmjeravaju u održiva ulaganja te se povećavaju europska strateška ulaganja (ispravna kombinacija planiranog fonda InvestEU i privatnih financijskih izvora).

1.10.

EGSO ponovno izražava snažnu podršku za zlatno pravilo za javna ulaganja, ne samo u sufinanciranju strateških investicijskih projekata već i u svim održivim investicijskim projektima u vezi s pozitivnim napretkom u pogledu jedinstvenog sustava klasifikacije održivih djelatnosti EU-a (ili taksonomije) kako bi se europskim zemljama koje su najviše pogođene krizom pružile nove mogućnosti za razvoj.

1.11.

Financijski instrumenti: uspostava jednakih uvjeta za sve, financiranje projekata industrijskih razmjera javnim sredstvima (do 75 % troška ulaganja ili više, ako je opravdano), veći povlašteni zajmovi i pristup kreditu. Pristup javnim bespovratnim sredstvima za mjere usmjerene na „uklanjanje rizika” u slučaju suštinski visokorizičnih izuzetno inovativnih projekata.

1.12.

Najproduktivniji sektori (s najvećom dodanom vrijednosti) ujedno su oni u kojima su inovacije na najvećoj razini. Nadalje, one sektore koji podliježu strožim propisima na području okoliša karakteriziraju i više razine patentiranja, vjerojatno kao rezultat regulatornog pritiska (3).

1.13.

Jedan od glavnih uzroka regulatornog troška jest provedba politika EU-a putem delegiranih ili provedbenih akata. Tehnokratski postupci osiguravanja usklađenosti s propisima bez definiranja troškovno najučinkovitijih načina postizanja željenih regulatornih ishoda usporavaju inovacijski kapacitet industrijskih aktera, posebno MSP-ova.

1.14.

Održivi razvoj i konkurentnost moraju ići ruku pod ruku. EGSO zahtijeva određivanje standarda za proizvode u EU-u koje moraju poštovati i domaći i strani proizvođači te koji su izvršivi na granici. Stoga uvoz proizvoda koji ne poštuju okolišna i socijalna pravila znači da će se industrijski sektori EU-a suočavati s ozbiljnim preprekama u odgovaranju na društvene potrebe i zahtjeve u pogledu održivosti.

1.15.

EK treba strogo nadzirati ispravnu provedbu sporazuma o slobodnoj trgovini EU-a, uključujući jednostavna i jasna pravila. U poglavljima o održivosti sporazumâ o slobodnoj trgovini mora se promicati provedba radnih standarda ILO-a i UN-ovih načela o poslovanju i ljudskim pravima (4) kojima se utvrđuju minimalni nezamjenjivi transverzalni uvjeti (prava ranjivih osoba, dobro fiskalno upravljanje itd.). U trgovinskim je odnosima potrebno zajamčiti reciprocitet (npr. ulaganja, javna nabava, subvencije).

1.16.

Prošireni socijalni dijalog na različitim razinama potreban je kako bi se ispravno analizirali i pružili zajednički odgovori na globalne lance vrijednosti u održivim poduzećima u kojima se stajališta radnika uzimaju u obzir.

1.17.

EGSO poziva Europsku komisiju da konkurentnost i vodeću ulogu industrije utvrdi kao jedan od glavnih političkih prioriteta i da pokrene program industrijske strategije EU-a. Snažno potiče Komisiju na objavljivanje godišnjeg izvješća o rezultatima industrijske strategije EU-a koje bi obuhvaćalo sva relevantna područja politike Komisije.

2.   Megatrendovi – samo jedan svijet

2.1.

Danas se industrija suočava s korjenitim promjenama povezanim s golemim opsegom digitalne transformacije i niskougljičnog gospodarstva. Obnovljivi izvori energije zamijenit će fosilna goriva, podaci postaju nova dominantna sirovina, a internet (stvari) postao je najvažniji način komunikacije. Linearne modele proizvodnje zamijenit će kružniji sustavi proizvodnje, potrošnje i recikliranja, a masovnu proizvodnju prilagođeni proizvodni procesi. Moderna industrija podrazumijeva proizvodnju i inovacije u mreži aktera koji blisko surađuju, od velikih poduzeća preko MSP-ova pa sve do povezanih usluga u vrijednosnom lancu. Znanje je zamijenilo rad ili kapital kao najvažniji čimbenik. Europska dugoročna industrijska strategija mora obuhvatiti sve te (disruptivne) izazove kako bi se ušlo u fazu koja se u ljudskoj povijesti može usporediti samo s prijelazom iz paleolitika u neolitik: infolitik (5).

2.2.

Većina akademskih istraživanja upozorava na to da će 20 – 50 % radnih mjesta, ovisno o sektoru, do otprilike 2030. zamijeniti tehnologije i robotika (6). Doći će do stvaranja novih radnih mjesta, ali s većim razlikama u pogledu geografije, sektora i vještina. Izazov koji stoji pred europskom industrijskom politikom jest spriječiti da EU, njegove regije i građani budu isključeni.

2.3.

Digitalna transformacija utječe na sve glavne industrijske resurse: prirodu i okoliš, radnu snagu i kapital (fizički, tehnološki i institucionalni). Kako bi se propisno upravljalo njezinim socijalnim posljedicama, potrebno je novo vrednovanje glavnih resursa ili zaliha kapitala koji će biti glavni izvori prihoda, i to po zemljama i po sektorima.

2.4.

Velik dio europske industrije sve više ovisi o vanjskom izvozu ili je dio složenih prekograničnih lanaca vrijednosti na sve globaliziranijem tržištu. Istodobno se EU suočava sa širenjem politika čiji je zajednički nazivnik moto „Amerika na prvome mjestu”, a posljedica toga sve je veći rizik od trgovinskih ratova u kojima ne bi bilo pobjednika, samo gubitnika. Te politike ujedno predstavljaju prijetnju poslijeratnom multilateralnom gospodarskom poretku. Naposljetku, u porastu su centralizirani gospodarski modeli kojima upravlja država.

2.5.

Kako bi Europa do 2050. ostvarila pravedan prijelaz na održiviju industriju (7), mora se suočiti sa sljedećim izazovima:

stalnim klimatskim promjenama i sve lošijim okolišnim uvjetima

iscrpljivanjem prirodnih resursa Zemlje i gubitkom biološke raznolikosti

digitalizacijom koja će u većini industrijskih sektora zamagliti granice među sektorima te između fizičkog i virtualnog svijeta, a sektori će se otvoriti novim subjektima, uz smanjenje fizičkog rada kao posljedicu

socijalnim nejednakostima, uključujući sve veću polarizaciju na tržištima rada i nezaposlenost mladih, uz zapostavljanje osoba u regijama čiji industrijski sektori propadaju

gubitkom povjerenja javnosti u vladu, političku vlast, EU i njegove upravljačke strukture, kao i druge institucije

demografskim promjenama: starenjem stanovništva, migracijama, velikim porastom svjetskog stanovništva i novom ekološkom osviještenošću

koncentracijom stanovništva u megagradovima, uz integraciju infrastrukturnih mreža, umjetne inteligencije, strojnog i dubokog učenja

promjenama u sklonostima potrošača (promjene u ponašanju potrošača, veća ekološka osviještenost, regulacija ponašanja potrošača od strane javnih tijela).

Dugoročna bi vizija trebala istodobno voditi računa o svim tim trendovima. Razumijevanje izazova i načina kako ih pretvoriti u prilike bit će jedan od glavnih prioriteta europske industrijske politike. Složeno oblikovanje odgovora zahtijeva uključenost svih relevantnih dionika, uz zajedničku odgovornost. Uspjeh toga ovisi o naporima i suradnji institucija EU-a, država članica, regija i, najvažnije, o aktivnoj ulozi same industrije.

3.   Tranzicija: predanost EU-a očuvanju konkurentnosti uz pomoć održivosti

3.1.

Kako bi se suočila s brojnim i dosad nezabilježenim izazovima na industrijskom planu, Europa je odlučila povećati svoju konkurentnost unapređenjem kvalitete svojih proizvoda i usluga te provođenjem strategije diferencijacije po regijama i industrijskim sektorima u cilju ostvarivanja rasta i zapošljavanja kroz dodanu vrijednost s pomoću kreativnosti i pametnog dizajna, socijalnih inovacija i novih održivih i uključivih industrijskih modela.

3.2.

U Europi se već pojavljuju neki ohrabrujući pokazatelji, kao što je udio od 40 % svjetskih patenata u području obnovljivih tehnologija. Međutim, javljaju se nove i ozbiljne neusklađenosti između obrazovanja i osposobljavanja, poslovnih inicijativa i novih vještina koje su potrebne industriji.

3.3.

Druga važna kočnica industrijskog razvoja diljem Europe može se objasniti fragmentiranom prirodom politika Europske unije, i u geografskom i u sektorskom pogledu. Prijelaz s 28 različitih politika za svaki industrijski sektor na globalnu usredotočenost u okviru industrijske politike EU-a zahtijeva sinkronizaciju s mjerama za dovršenje EMU-a (posebice fiskalne i bankovne unije), razvoj europskog tržišta rizičnog kapitala i usvajanje održivog modela financiranja, čime će se osigurati uravnotežen i usklađen rast diljem Europske unije.

3.4.

Razumjeti potiču li povećane zelene inovacije inovacije u drugim sektorima, kao i kako utječu na ulazne cijene u industriji, važan je korak prema procjeni utjecaja politike okoliša na konkurentnost različitih zemalja, kao i prema boljem planiranju te politike.

3.5.

Zahtijeva i snažnu usredotočenost na potencijal MSP-ova u granama koje pružaju inovativne usluge visoke razine utemeljene na znanju. Inovacije u Europi često potječu iz malih struktura, a izvoz usluga visoke razine utemeljenih na znanju ima pionirsku ulogu u tržišnom pozicioniraju povezanih industrija.

3.6.

Želi li Europa ponovno zauzeti vodeći položaj u pogledu industrije znanja ili nematerijalnog kapitala, pri razvoju europskih inovacija ključna je industrijska suradnja i koordinacija među državama članicama. EGSO želi naglasiti važnost zajedničkog europskog interesa, inovativnih javno-privatnih partnerstava i regionalne suradnje u svim strategijama pametne specijalizacije.

4.   Globalna i holistička strategija

4.1.

Gospodarstva koja su više uključena u globalne lance vrijednosti lakše stvaraju dodanu vrijednost. EU bi se stoga trebao odlučnije suprotstaviti neoprotekcionizmu, koji bi mogao pogoršati nedavni zastoj u uključivanju sve većeg broja aktera u te lance.

4.2.

Postoji mogućnost povezivanja globalnih lanaca vrijednosti s lokalnim gospodarskim tkivom, čime bi se potaknuo razvoj lokalnih gospodarstava, zajedno s disruptivnim tehnologijama (lanac blokova, 3D pisači, robotika, internet stvari, skladištenje energije, energija iz obnovljivih izvora, velika količina podataka, genetika, nanotehnologija itd.), uz naglasak na uključivosti: to ujedno može otvoriti put lokalnoj proizvodnji s nižim ulaznim troškovima, posebno ako se usvoji (i dobro regulira) profil proizvođača potrošača, uz promicanje produktivnih i uključivih mikropoduzeća zajedno s velikim globalnim lancima vrijednosti.

4.3.

Novom paradigmom održivosti kao čimbenika konkurentnosti, usmjerenom na dugoročni pristup, želi se mobilizirati, uskladiti i osigurati dovoljno javnih i privatnih resursa za postizanje ciljeva utvrđenih u politikama EU-a. Dovoljna količina resursa ključna je za osiguravanje poštene, uravnotežene i uključive transformacije u kojoj nitko nije zapostavljen ili isključen iz tržišnog nadmetanja i u kojoj su javni interesi kao što su zaštita potrošača, zdravlje, sigurnost i kvaliteta i dalje među glavnim prioritetima.

4.4.

Sektorske inicijative i savezi europske industrije za oblikovanje Novog programa vještina i sastavljanje kataloga dobro strukturiranih inicijativa čiji je cilj jačanje ili prilagođavanje postojećih programa (Erasmus+, Nova europska agenda za kulturu i dr.) i provedba novih moraju se što prije proširiti na svih 27 država članica EU-a, uz osiguravanje geografske raznolikosti i velike uključenosti lokalnih tijela.

4.5.

Istodobno, EGSO snažno podržava poticanje uspostave foruma za dijalog više dionika, zajednički razvoj inovativnih strategija i pilot-programa ilustrativne vrijednosti, zajedničko eksperimentiranje, razmjenu primjera najbolje prakse i spremnost na daljnje postupanje u vezi s projektima i njihovu podrobnu evaluaciju. Ujedno naglašava da se moraju uključiti svi akteri u industrijskom lancu vrijednosti, kao i potrošači. U tom se pogledu moraju spomenuti okrugli stol na visokoj razini o industriji, skupina na visokoj razini za energetski intenzivne industrije i skupina na visokoj razini o konkurentnosti i rastu.

4.6.

Od ključne je važnosti poboljšati investicijske kapacitete EU-a i premostiti jaz između izrade sektorskih politika i financijskih ulaganja, i to povećanjem sredstava dodijeljenih fondu EFSU 2.0 i strukturnim fondovima povezanim s ulaganjima kako bi se doprlo do regija i skupina stanovništva koje su zaostale tijekom godina krize te usmjeravanjem najnovijeg vanjskog viška EU-a i javnih tijela u ulaganja kojima se modernizira naša industrijska infrastruktura i time doprinosi povećanju produktivnosti i gospodarskog rasta.

5.   Institucionalno upravljanje industrijom EU-a

5.1.

Dugoročni akcijski planovi EU-a (Europa 2020., klimatski planovi itd.) trebali bi se odražavati u industrijskim akcijskim planovima. Stvaranjem sinergije između različitih inicijativa politika (kružno gospodarstvo, inovacije, prometna politika, trgovina, vještine, regionalna politika) nesumnjivo bi se doprinijelo povećanju njihova učinka.

5.2.

Transparentnost je odlučujući čimbenik u osiguravanju uspjeha tog procesa. Industrija kao cjelina treba „djelovati i komunicirati” pružanjem visokokvalitetnih informacija (relevantnih, provjerljivih i usporedivih) kako bi se omogućilo precizno mjerenje financijskih i nefinancijskih posljedica u cijelom globalnom lancu vrijednosti proizvoda.

5.3.

Ciljevi održivog razvoja (17 ciljeva održivog razvoja i 169 povezanih konkretnih ciljeva) i Pariški sporazum o klimatskim promjenama služe kao putokaz prema općem boljitku, ali postoji hitna potreba za prilagodbom i proširivanjem pokazatelja s pomoću zajedničke metodologije koja kombinira kvantitativne i kvalitativne parametre te valorizira vanjske učinke. Novi niz pokazatelja mora uključivati one koji se tiču dimenzije lanca globalne vrijednosti, uz odražavanje vrijednosti EU-a.

5.4.

EGSO poziva na uvođenje kodeksa postupanja za internacionalizirane segmente europskih lanaca vrijednosti proizvoda ili usluga, kao u slučaju održive hrane, od kojih mnogi nisu obuhvaćeni pravnim upravljanjem. Poziva i na pomniji nadzor tržišta i na uvođenje odvraćajućih mjera ili kazni za prakse koje štete održivosti, kao što je planirano zastarijevanje.

5.5.

Poziva na jačanje odgovornog istraživanja i inovacija u sklopu pristupa „odozdo prema gore” te na točnija predviđanja za konkretne sektore, po regijama, i usklađivanje ulaganja sa strateškim ciljevima EU-a za 2030. i prognozama za 2050 (8). EU bi također trebao osigurati da do prve primjene rezultata istraživanja i razvoja financiranih javnim sredstvima dođe unutar EU-a. Potrebno je napokon ostvariti cilj od 3 % u pogledu ulaganja u istraživanje i razvoj (ta ulaganja trenutačno iznose tek 1,9 %, što je niže nego u Kini, gdje dosežu 2,2 %). Disruptivne tehnologije trebaju pratiti planovi u kojima se razmatraju izazovi i okolnosti povezani s njihovim uvođenjem (uključujući gospodarski, regulatorni i socijalni učinak).

5.6.

Višegodišnjim financijskim okvirom za razdoblje 2021. – 2027. mora se što konkretnije i što podrobnije predvidjeti dodjela dodatnih proračunskih sredstava svakom pojedinačnom sektoru, a posebno politici istraživanja, razvoja i inovacija te kohezijskoj politici. Potrebno je povećati javnu potporu u svim fazama inovacijskog ciklusa, uključujući potporu novoosnovanim poduzećima, demonstracijskim i pilot-projektima, suradničkim projektima na polju istraživanja, tehnologije i razvoja, širenju tehnologije itd.

5.7.

Unija tržišta kapitala u EU-u i industrijski razvoj trebali bi omogućavati iskorištavanje javnih i privatnih ušteda putem sigurnih kanala, od društveno odgovornog ulaganja do društveno odgovornog poslovanja. I certifikacija u sustavu EMAS mogla bi optimizirati i uravnotežiti financijske prihode s vektorima održivosti.

5.8.

Pravedna tranzicija politike do 2030. podrazumijeva ne samo inoviranje za ljude i ulaganje u radna mjesta za radnike već i inoviranje s ljudima i radnicima, uz osiguravanje pristojnih radnih mjesta za njih. U tom pogledu EGSO naglašava da proizvodnja mora ostati tehnološki neutralna.

6.   Ambiciozniji akcijski plan za europsku industriju

6.1.

Izgradnja društva utemeljenog na učenju jedan je od osnovnih preduvjeta inovativne i konkurentne industrije. Europa se s gospodarstvima u usponu ne može natjecati na osnovi plaća; mora biti pametnija. Za zaposlenike su od ključne važnosti i vještine, ne samo kako bi povećali svoju zapošljivost već i za postizanje sigurnosti zaposlenja, socijalne integracije i boljih mogućnosti u životu, uz ulaganja u trajnu dokvalifikaciju i prekvalifikaciju radnika te promicanje kvalitetnog obrazovanja, osposobljavanja i stručnog usavršavanja tijekom cijelog radnog vijeka. Potreban je ambiciozniji „Novi program vještina za Europu”, uz preispitivanje Europskog okvira ključnih kompetencija kako bi se osiguralo da osobe steknu znanja i vještine koji su industriji potrebni radi jačanja europske gospodarske otpornosti te uz promicanje održivog razvoja (cilj 4. u okviru ciljeva održivog razvoja UN-a).

6.2.

Poboljšani mehanizmi za prijenos znanja između sveučilišta i istraživačkih centara te industrijskih sektora i njihovih zaposlenika.

6.3.

MSP-ovi su vrlo često predvodnici u razvoju inovativnih dobara i usluga na visokoj razini, no često im nedostaju sredstva kako bi ih ponudili na većem tržištu. U skladu s prioritetima industrijske politike EU-a za 2030., potreban je širok raspon mogućih poticaja i prednosti kojima se iskorištava snaga paneuropskog javnog okvira utemeljenog na nagradama, koji su posebno usmjereni na MSP-ove, ali uključuju i slobodna zanimanja kao predvodnike u pružanju i izvozu inovativnih usluga na visokoj razini utemeljenih na znanju:

strateška javna nabava važan je pokretač industrijske politike. Njezin je potencijal potrebno u potpunosti iskoristiti uključivanjem inovativnih, ekoloških i socijalnih kriterija u javna nadmetanja umjesto da cilj bude isključivo najniža cijena. EU bi trebao podupirati vlasti u tom pogledu, i to davanjem smjernica, uspostavom službe za podršku, pružanjem potpore u planiranju velikih infrastrukturnih projekata i unapređenjem razmjene primjera najbolje prakse

potpora za internacionalizaciju

testno okruženje za eksperimentiranje više dionika, potpora za prethodnu validaciju inovativnih rješenja

grupiranje (sektorsko, horizontalno i vertikalno) i inkubatori za novoosnovana poduzeća, jačanje veza između industrijskih aktera kako bi dijelili i razmjenjivali resurse

specijalizirano mentorstvo s visokom dodanom vrijednošću, redoviti sastanci između novoosnovanih poduzeća i etabliranih poduzeća u sektoru kako bi se dogovarali o planovima i inicijativama

porezne olakšice i javna jamstva za potporu ulaganjima

itd.

6.4.

Poticanje znanja i jačanje novih održivih gospodarskih modela (9), uz poticanje socijalnih inovacija (novi načini ispunjavanja potreba društva usmjereni na ljude) kao rezultat primjene novih metoda.

6.5.

Posebnu pozornost treba posvetiti slabije razvijenim regijama i regijama zahvaćenima industrijskom tranzicijom. Agencije za lokalni razvoj i niz alata kojima raspolažu moraju služiti kao pokretači za stvaranje „mikroklima” ili „ekosustava” koji objedinjuju i potiču sve veće sinergije između proizvodnje i usluga, počevši od potreba pojedinaca i pojedinačnih područja.

6.6.

Uloga međunarodne trgovine ključna je kako bi se prevladali izazovi koje postavlja održiva industrija. Preispitivanje i poboljšanje povlaštenih ugovora i sporazuma o slobodnoj trgovini (od GATT-a do TTIP-a), uz uvođenje određenih uvjeta u pogledu obveza u području održivosti. Utvrđivanje „crvenih linija”: pravno i fiskalno upravljanje, rješavanje pitanja razlika na području odobalnih djelatnosti, minimalni pragovi u pogledu socijalnih i okolišnih aspekata. U trgovinskim je odnosima potrebno zajamčiti reciprocitet (npr. ulaganja, javna nabava, subvencije).

6.7.

Izrada sektorskog plana za uravnoteženo upravljanje prijelazom na niskougljično kružno gospodarstvo: utvrđivanje ciljeva za sektore i geografska područja, uz uvođenje planova koji odražavaju stvarne okolnosti te učinak troška energije i drugih ulaznih resursa.

6.8.

Unapređenjem industrije za digitalno doba europska će se industrija preobraziti u proizvodni sustav u velikoj mjeri utemeljen na informacijama i znanju. Stoga EGSO želi naglasiti sljedeće prioritete:

svesrdno promicanje uporabe informacijskih tehnologija u svladavanju društvenih izazova

razvijanje digitalne infrastrukture „visokih performansi” na razini EU-a

prevladavanje velikih razlika u stupnju digitalizacije među regijama te između velikih i malih poduzeća

ubrzavanje razvoja normi IKT-a

uzimanje u obzir socijalne dimenzije digitalizacije: učinak na kvalitetu i kvantitetu radnih mjesta, regulacija ekonomije dijeljenja kako bi se spriječilo nepošteno tržišno natjecanje

digitalnu inteligenciju treba povećati na svim profesionalnim razinama; digitalne vještine trebaju se promicati na svim razinama obrazovanja (od škole do cjeloživotnog učenja)

određivanje novih pravila za oporezivanje digitalnoga gospodarstva

osiguravanje kibersigurnosti.

6.9.

Sigurna, dostatna i održiva energija među ključnim je prioritetima za industriju i društvo. Energija iz obnovljivih izvora treba biti dostupna po konkurentnoj cijeni, za što će biti potrebna golema ulaganja u pametne mreže i međupovezanost te u izuzetno inovativne tehnologije u području skladištenja energije. Pametna uporaba ugljika također će pomoći u ponovnoj uporabi otpadnog ugljika i vodika, koji se trenutačno spaljuju, u svrhu proizvodnje energije, sintetičkih goriva i kemikalija. Uporaba tih proizvoda može znatno ubrzati opće smanjenje emisija CO2 u sektorima čelika, kemikalija i prometa zajedno. Ta sintetička goriva ili sirovine trebaju se promicati u okviru Direktive o energiji iz obnovljivih izvora.

6.10.

EGSO želi naglasiti važnost akcijskih planova za sektore i lance vrijednosti s velikim potencijalom rasta, za strukturno unapređenje tradicionalnih industrija i za podupiranje dekarbonizacije u energetski intenzivnim industrijama.

6.11.

U industrijskoj će se politici morati posvetiti posebna pozornost prometnom sektoru koji je na pragu sasvim nove paradigme jer istodobno dolazi do brojnih tehnoloških disruptivnih promjena odvijaju istodobno: elektrifikacija, digitalizacija proizvodnje, povezani i automatizirani automobili, integracija osobnog i kolektivnog prijevoza.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Tekuća provedba Plana za sektorsku suradnju u području vještina.

(2)  COM(2018) 97 final.

(3)  ftp://ftp.unibocconi.it/pub/RePEc/bcu/papers/iefewp69.pdf

(4)  Rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2018. o doprinosu EU-a obvezujućem instrumentu UN-a za transnacionalne korporacije i druga trgovačka društva s transnacionalnim obilježjima u pogledu ljudskih prava (2018/2763(RSP)) http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+TA+P8-TA-2018-0382+0+DOC+XML+V0//HR

(5)  Litik, od „-liza”, rastaviti (usp. elektroliza), širiti. Širenje informacija.

(6)  Acemoglu, D. i P. Restrepo (2017.), Robots and jobs: evidence from US labour markets („Roboti i radna mjesta: činjenično stanje na tržištima rada u SAD-u”), Radni dokument NBER-a br. 23285. Arntz, M., T. Gregory i U. Zierahn (2016.), The risk of automation for jobs in OECD countries: a comparative analysis („Rizik automatizacije za radna mjesta u zemljama OECD-a: komparativna analiza”), Radni dokumenti OECD-a o socijalnim pitanjima, zapošljavanju i migraciji br. 189.

(7)  Vidjeti SC/047 SL C 81, 2.3.2018., str. 44.

(8)  Kako je navedeno u mišljenju EGSO-a SC/047 SL C 81, 2.3.2018., str. 44.

(9)  Vidjeti mišljenje EGSO-a SC/048 (SL C 81, 2.3.2018., str. 57.).


III Pripremni akti

EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR

538. plenarno zasjedanje EGSO-a, 17.10.2018.–18.10.2018.

15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/24


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o a) „Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive (EU) 2017/1132 u pogledu upotrebe digitalnih alata i postupaka u pravu društava”

(COM(2018) 239 final – 2018/0113 (COD))

i o b) „Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive (EU) 2017/1132 u pogledu prekograničnih preoblikovanja, spajanja i podjela”

(COM(2018) 241 final – 2018/0114 (COD))

(2019/C 62/04)

Izvjestitelj:

Dimitris DIMITRIADIS

Suizvjestitelj:

Norbert KLUGE

Zahtjev za savjetovanje:

a)

Europski parlament, 28.5.2018.

a)

Vijeće, 30/05/2018

b)

Europski parlament, 28.5.2018.

b)

Vijeće, 29.5.2018.

Pravni temelj:

a)

članak 50. stavak 1. i točke (b), (c), (f) i (g) članka 50. stavka 2. UFEU-a

b)

članak 50. stavak 1. i 2. UFEU-a

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

2.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

190/2/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja prijedloge Komisije koji predstavljaju sveobuhvatan pristup u cilju uravnoteženja i zaštite legitimnih interesa i potreba svih dionika, malih i srednjih poduzeća, manjinskih dioničara, vjerovnika i zaposlenika.

1.2.

Istodobno se cilj jedinstvenog tržišta bez unutarnjih granica za društva mora uskladiti i s drugim ciljevima europske integracije kao što su socijalna zaštita, u skladu s člankom 3. stavkom 3. UEU-a, člancima 9. i 151. UFEU-a i europskim stupom socijalnih prava. EGSO smatra da je nedavni zakonski prijedlog o mobilnosti poduzeća dobra prilika za pokretanje daljnje rasprave o zahtjevima i učinkovitosti europskog prava trgovačkih društava u digitalnom dobu. Stoga je potrebno razmotriti stajališta svih dionika, kao primjerice zaposlenika i društva u cjelini. Željeni napredak stoga vodi do stvaranja održivih poduzeća koja bi predstavljala konkurentsku prednost EU-a.

1.3.

EGSO podupire prijedloge kojima se jača međunarodna konkurentnost malih i srednjih poduzeća, smanjuju troškovi, usklađuju i pojednostavljuju postupci upisa u registar, upisa promjena i preoblikovanja poduzeća. Smatra korisnima smjernice Komisije upućene državama članicama o prenošenju direktiva.

1.4.

EGSO se protivi pravnim nedostacima kojima se fiktivnim poduzećima omogućuje zlouporaba zakonodavstva u području prijevara, utaje poreza i pranja novca, kao i smanjenje radnih standarda ili socijalne zaštite i povećanje nepoštenog tržišnog natjecanja. Odbor poziva nadležne vlasti na otkrivanje i kažnjavanje tih prijevara. EGSO podupire ograničavanje izbora države članice upisa na onu s kojom poduzeće ima stvarnu poveznicu.

1.5.

EGSO podupire transparentnost, sigurnost i pravnu sigurnost. Odbor ističe važnost učinkovite provjere identiteta koja mora biti obvezna pri osnivanju poduzeća i koja bi se u svakom slučaju trebala provesti prije upisa tog poduzeća u registar. Države članice trebaju u cijelosti biti u skladu sa standardima EU-a ili primjenjivati jednakovrijedne standarde za učinkovitu provjeru identiteta i pouzdane informacije kojima bi se obuhvatili svi standardi za stvarno vlasništvo.

1.6.

EGSO smatra da podnošenje skeniranih primjeraka putovnica, osobnih iskaznica ili punomoći ne bi trebalo biti prihvatljivo jer će se time narušiti pravna sigurnost. Obrasci punomoći trebaju biti javni dokumenti te ih je potrebno na odgovarajući način provjeriti prije podnošenja podataka. Pravne osobe upisane u nacionalnim registrima trebaju se služiti alatima za internetski upis i podnošenje podataka ako ih zastupa pravni zastupnik koji je fizička osoba, a ne holding.

1.7.

EGSO pozdravlja načelo „samo jednom” kako bi mala i srednja poduzeća izbjegla višestruke upise u registar i višestruke službene objave, dok bi istodobno nacionalni registri osigurali pouzdanost i vjerodostojnost objavljenih dokumenata i informacija.

1.8.

EGSO ističe važnost čimbenika troškova za mikro, mala i srednja poduzeća, s obzirom na to da ona nemaju kapacitete ni potrebne instrumente za suočavanje s digitalnim društvom. Jednostavan upis i prekogranična mobilnost pomoći će im da u cijelosti iskoriste prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta i da smanje svoje administrativno opterećenje. EGSO podupire inicijativu da dokumenti i informacije koje objavljuju poslovni registri budu jednakovrijedni „ovjerenim preslikama”. Međutim, plaćanja stvarnih administrativnih troškova u poslovnom registru trebala bi biti transparentna, razumna i ne bi trebala utjecati na pristupačnost.

1.9.

EGSO smatra da bi pristup prekograničnim poslovnim registrima trebao biti besplatan i jednostavan kako bi se lakše potvrdile informacije o poduzeću, primjerice zbog izricanja zabrane obavljanja djelatnosti njihovim direktorima te kako bi se omogućila kontrola nad informacijama o poduzeću i smanjile prekogranične prijevare.

1.10.

EGSO cijeni što se prijedlogom Komisije izričito priznaje uloga javnog bilježnika u mnogim državama članicama u pogledu osiguravanja pravne sigurnosti, pružanja pravnih savjeta i sprečavanja prijevara i zlouporaba u sve više digitalnom gospodarskom okruženju. EGSO osobito vjeruje da se sprečavanjem prijevara i zlouporaba ne narušava gospodarska aktivnost, nego naprotiv, da je to preduvjet za pošteno i transparentno jedinstveno tržište EU-a na kojem mikro, mala i srednja poduzeća imaju jednake mogućnosti i mogu se natjecati za klijente u poštenom i poticajnom okruženju te pružati najbolje proizvode i usluge u korist svih sudionika na tržištu.

1.11.

EGSO podržava prijedlog Komisije za olakšavanje prekogranične mobilnosti poduzeća kojim se postavljaju jasni uvjeti u okviru sekundarnog zakonodavstva. Međutim, kako Sud EU-a ističe u svojoj sudskoj praksi, potrebno je pojasniti da cilj poduzeća da uživa povlasticu povoljnijeg zakonodavstva sam po sebi ne predstavlja zlouporabu slobode poslovnog nastana. Mobilnost poduzeća olakšat će stvaranje radnih mjesta u EU-u u cjelini. Međutim, u obzir bi također trebalo uzeti štetne učinke preoblikovanja, podjele ili spajanja na lokalnim i regionalnim tržištima rada.

1.12.

EGSO preporučuje Komisiji da obrati pozornost na razlike između Direktive o prekograničnim spajanjima (2005/56/EC) i predloženih postupaka za prekogranična preoblikovanja i podjele u cilju uočavanja mogućih posljedica za njihovu učinkovitost i privlačnost.

1.13.

EGSO smatra da će se novim postupkom prijenosa sjedišta poduzeća (prekogranično preoblikovanje) uspostaviti pravna sigurnost u okviru prethodne kontrole u polazišnoj državi članici i u odredišnoj državi članici, koja, u potonjem slučaju, treba biti ograničena na preispitivanje svojih zahtjeva za povezanost preoblikovanog poduzeća sa svojim pravnim poretkom. Također vjeruje da bi opća klauzula protiv zlouporabe prava poslovnog nastana poduzeća bila korisna.

1.14.

EGSO podupire prijedlog Komisije uzimanja u obzir činjenice da se preoblikovanja, spajanja i podjele mogu upotrebljavati na prijevaran način; međutim, i dalje je nejasno što se smatra „umjetnom konstrukcijom”. Kako bi se pojasnio izraz „umjetna konstrukcija”, EGSO predlaže da se uspostave kriteriji ili pokazatelji kojima će se ukazati na prakse prijevara ili neopravdane porezne olakšice kojima se narušava pravna sigurnost, pošteno tržišno natjecanje i socijalna zaštita.

1.15.

EGSO pozdravlja izuzimanje malih i mikro poduzeća iz evaluacije neovisnog stručnjaka, s obzirom na to da bi trošak izvješća neovisnog stručnjaka bio prevelik za njih. Smatra da bi takvo izvješće trebalo biti potrebno za velika poduzeća koja žele sudjelovati u prekograničnim preoblikovanjima, podjelama ili spajanjima.

1.16.

EGSO pozdravlja namjeru Komisije da zaštiti postojeća prava sudjelovanja radnika. Međutim, smatra da je potrebno poboljšati ulogu europskih radničkih vijeća u slučaju velikih pretvorbi poduzeća u skladu s Direktivom 2009/38/EZ.

1.17.

EGSO pozdravlja uvođenje usklađenih pravila za zaštitu manjinskih dioničara i vjerovnika koja nisu postojala u Direktivi 2005/56/EZ.

1.18.

EGSO naglašava da svi digitalni alati i postupci u svrhu ovih prijedloga trebaju biti u cijelosti dostupni, posebice osobama s invaliditetom.

2.   Prijedlozi Komisije

2.1.

Komisija je predložila sveobuhvatan skup mjera (1) , (2) za pravedne, poticajne i moderne propise u području prava društava u EU-u.

2.2.

Pravo društava u EU-u (3) trenutačno obuhvaća određene elemente digitalizacije, kao što je obveza država članica da na internetu objave informacije o društvima kapitala. Međutim, ti su zahtjevi ograničeni i nedovoljno precizni, što dovodi do vrlo različite provedbe na nacionalnoj razini.

2.3.

Cilj ovog prijedloga (4) je pružiti više digitalnih rješenja za poduzeća na jedinstvenom tržištu i više jednakih mogućnosti za poduzeća u EU-u te istodobno osigurati da države članice imaju potrebnu fleksibilnost kako bi prilagodile svoje nacionalne sustave i održale svoje pravne tradicije. Njima bi se trebala omogućiti i promicati upotreba digitalnih alata i postupaka u pravu društava EU-a, i to bez prekida, uz omogućavanje državama članicama da svoje postojeće sustave prethodne kontrole prenesu u digitalno doba.

2.4.

Opći cilj ovog prijedloga je osigurati neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta tijekom cijelog životnog vijeka poduzeća pri interakciji s nadležnim tijelima u vezi s upisom poduzeća i podružnica u registar i podnošenjem podataka te obuhvatiti cijelo područje EU-a.

2.5.

Sloboda poslovnog nastana ima ključnu ulogu u razvoju jedinstvenog tržišta jer pravnim osobama omogućuje da dugoročno obavljaju gospodarsku djelatnost u drugim državama članicama. U praksi, poduzeća i dalje teško ostvaruju tu slobodu, posebice mala i srednja poduzeća, što je prepoznato u Strategiji jedinstvenog tržišta iz 2015. (5). Međutim, pravna nesigurnost, djelomična neprimjerenost i nedostatak pravila kojima se uređuju prekogranično poslovanje poduzeća znači da ne postoji jasan okvir za osiguranje učinkovite zaštite tih dionika.

2.6.

Prekogranično preoblikovanje učinkovito je rješenje za premještanje poduzeća u drugu državu članicu, a da ono pritom ne izgubi pravnu osobnost te da ne mora ponovno pregovarati o svojim poslovnim ugovorima. Sud Europske unije smatra da sloboda poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a podrazumijeva pravo da poduzeće s poslovnim nastanom u državi članici prenese svoje sjedište u drugu državu članicu u okviru prekograničnog preoblikovanja, a da pritom ne izgubi svoju pravnu osobnost (6). U nedavnoj presudi u predmetu Polbud (7), Sud EU-a potvrdio je pravo poduzeća na prekogranična preoblikovanja na temelju slobode poslovnog nastana.

2.7.

U skladu s presudama Suda EU-a (8), glavni ciljevi usklađenih pravila za prekogranična preoblikovanja (9) su dvostruki:

omogućivanje poduzećima, posebice mikro i malim, da provedu prekogranična oblikovanja na uredan, učinkovit i djelotvoran način;

zaštita najviše pogođenih dionika, kao što su zaposlenici, vjerovnici i dioničari na prikladan i razmjeran način.

2.8.

Prijedlogom se ujedno pružaju usklađena pravila za zaštitu vjerovnika i dioničara. Poduzeće bi trebalo osigurati predviđenu zaštitu vjerovnika i dioničara u nacrtu uvjeta za prekogranična preoblikovanja. Pravilima se ujedno nadopunjuju nedavne inicijative za jačanje pravila o upućenim radnicima i borbe protiv utaje poreza i zlouporaba, kao i prijedlog Komisije o Europskom nadzornom tijelu za rad.

3.   Opće napomene

3.1.

Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća (EU) 2017/1132 (10) kodificiraju se postojeće direktive o pravu društava EU-a. Direktiva je stupila na snagu 20. srpnja 2017., a manje od jedne godine kasnije Europska komisija podnijela je nove prijedloge za modernizaciju prava društava EU-a.

3.2.

EGSO pozdravlja te inicijative Europske komisije i zajednički dogovor europskih institucija i država članica da se digitalizacija nastavi kako bi se ispunila Strategija digitalnog tržišta iz 2015 (11). i Akcijski plan za e-upravu iz 2016 (12).

3.3.

Prijedlozima Europske komisije za izmjenu Direktive (EU) 2017/1132 poduzimaju se potrebni koraci kako bi poduzeća EU-a bila ravnopravna s poduzećima drugih industrijaliziranih zemalja s jakom digitalnom tradicijom, kao što su SAD, Kanada i Australija. Poduzeća trebaju poslovati u sigurnom pravnom i administrativnom okruženju koje je prilagođeno suočavanju s novim gospodarskim i društvenim izazovima globaliziranog i digitalnog svijeta, istodobno provodeći i druge legitimne javne interese, kao što su zaštita zaposlenika, vjerovnika i manjinskih dioničara te pružajući nadležnim tijelima sve potrebne zaštitne mjere za borbu protiv prijevara ili zlouporaba poput prijenosa fiskalnih podataka u okviru administrativne suradnje (13) i osiguravajući pouzdanost i vjerodostojnost dokumenata i informacija sadržanih u nacionalnim registrima.

3.4.

Međutim, potrebno je unijeti određene izmjene kako bi se ublažilo administrativno opterećenje i smanjili troškovi provedbe predloženih inicijativa za mikro ili mala i srednja poduzeća.

3.5.   Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive (EU) 2017/1132 u pogledu upotrebe digitalnih alata i postupaka u pravu društava – COM (2018) 239 final

3.5.1.

EGSO pozdravlja zakonodavni prijedlog (14) u cilju neometanog funkcioniranja jedinstvenog tržišta tijekom cijelog životnog vijeka poduzeća pri interakciji s nadležnim tijelima u vezi s upisom poduzeća i podružnica u registar i podnošenjem podataka.

3.5.2.

EGSO smatra da je digitalizacija prava društava alat za poštene, transparentne i učinkovite postupke. Ona nije sama sebi cilj, nego treba služiti interesima poslovanja, posebice mikro malih i srednjih poduzeća. Stoga bi se zakonodavnim prijedlogom o upotrebi digitalnih alata i postupaka u pravu društava trebali provesti navedeni ključni elementi modernog prava društava EU-a u digitalnom dobu, odnosno pravna sigurnost i sprečavanje zlouporaba, pouzdane informacije kojima bi se obuhvatili svi standardi za stvarno vlasništvo, preventivne kontrole i transparentne korporativne strukture s pomoću pouzdanih poslovnih registara. Samo pod takvim uvjetima može se iskoristiti puni potencijal digitalizacije, a mikro poduzeća mogu imati koristi od „jednakih uvjeta u digitalnom sektoru” kako bi se stvorio rast i radna mjesta u EU-u.

3.5.3.

EGSO pozdravlja što je Europska komisija prepoznala da postoje prepreke kojima se stvaraju nepotrebno administrativno opterećenje i troškovi poduzetnicima koji žele pokrenuti novi posao ili proširiti svoje poslovanje upisom podružnica te što je predložila da se te prepreke uklone. Prepreke koje je potrebno ukloniti:

a)

Internetski upis poduzeća ili podružnice u registar dopušten je, zabranjen ili nametnut nacionalnim pravom, čime se stvaraju nejednaki i složeni uvjeti za mala i srednja poduzeća (15).

b)

Višestruka objava podataka o poduzeću i podnošenje izvješća o podružnicama u nacionalnim službenim listovima u mnogim državama članicama, ako podružnice postoje.

c)

Raznoliki uvjeti pod kojima treće strane (ulagači, građani, ostala poduzeća) pristupaju informacijama o poduzećima u nacionalnim registrima (informacije koje su besplatne i koje se plaćaju).

3.5.4.

EGSO smatra da je daljnja digitalizacija vrlo važna zbog sljedećih razloga:

a)

Postupci internetskog upisa obično su jeftiniji, brži i učinkovitiji nego kad se prijave obavljaju osobno i na papiru (16).

b)

Inicijativa je u potpunosti dosljedna s postojećim digitalnim elementima prava društava EU-a te će se na njima temeljiti, posebice u pogledu Sustava povezivanja poslovnih registara (BRIS) koji se temelji na zakonskim obvezama utvrđenima Direktivom 2012/17/EU (17) i Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/884 (18).

c)

Ovaj će prijedlog nadopuniti Prijedlog uredbe Komisije o uspostavi jedinstvenog digitalnog pristupnika kojom se uređuje opća registracija poslovne aktivnosti putem interneta, osim kad je riječ o osnivanju društava kapitala. Ovaj prijedlog predstavlja „lex specialis” u odnosu na jedinstveni digitalni pristupnik (19).

3.5.5.

Zabrinutost u pogledu prijevara ili zlouporaba, osobito kod fiktivnih poduzeća, ne bi smjela spriječiti potporu prijedlogu iz raznih razloga. Te se zabrinutosti prepuštaju državama članicama koje ih trebaju riješiti reguliranjem uvjeta pod kojima se osnivaju poduzeća, uključujući obveznu sudsku, javnobilježničku i/ili administrativnu kontrolu statuta društva (20). Europska unija već je donijela niz mjera za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza na dobit uz obvezno otkrivanje posrednika za sustave za planiranje poreza, prijenos fiskalnih podataka u okviru administrativne suradnje (21) te obvezno priznavanje sredstava elektronske identifikacije e-IDAS-a za građane Unije izdane u drugoj državi članici.

3.5.6.

EGSO podržava odredbu kojom se državama članicama omogućuje da zahtijevaju fizičku prisutnost relevantnih osoba pred nadležnim tijelom kao konačnu zaštitnu mjeru za sprečavanje prijevara, ali samo kada je to opravdano prevladavajućim razlogom od društvenog interesa. EGSO smatra da se holdinzi ne smiju služiti tim digitalnim postupkom, a on se ne smije primjenjivati ni u slučaju zastupnika koji imaju punomoć jer bi se time mogla prikriti stvarna zainteresirana strana te upozorava na „krađe identiteta”.

3.5.7.

EGSO cijeni što se prijedlogom Europske komisije izričito priznaje ključna uloga javnog bilježnika u mnogim državama članicama u pogledu jamčenja pravne sigurnosti, pružanja pravnih savjeta i sprečavanja prijevara i zlouporaba u sve više digitalnom gospodarskom okruženju. EGSO osobito vjeruje da se sprečavanjem prijevara i zlouporaba ne narušava gospodarska aktivnost, nego naprotiv, da je to preduvjet za pošteno i transparentno jedinstveno tržište EU-a na kojem mikro poduzeća imaju jednake mogućnosti i mogu se natjecati za klijente u poštenom i poticajnom okruženju te pružati najbolje proizvode i usluge u korist svih sudionika na tržištu.

Kako bi se osigurala pravna sigurnost i izbjegle prijevare, državama članicama treba dopustiti da predvide preventivne kontrole koje provode nadležna tijela i/ili javni bilježnici tijekom cijelog životnog ciklusa trgovačkih društava, uključujući u slučaju korištenja obrazaca, pod uvjetom da se postupak u potpunosti može provesti putem interneta. Internetsko podnošenje dokumenata i automatska razmjena izvadaka iz poslovnih registara ne utječu na zahtjeve prema nacionalnom pravu u državi registracije u pogledu oblika i točnosti podnesenih dokumenata.

3.5.8.

EGSO stoga pozdravlja prijedlog Europske komisije za olakšavanje digitalizacije u pravu društava na temelju načela „samo jednom”, koje se temelji na međusobnom povjerenju između država članica koje i dalje primjenjuju svoje nacionalne zahtjeve za osnivanje poduzeća.

3.6.   Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive (EU) 2017/1132 u pogledu prekograničnih preoblikovanja, spajanja i podjela – COM(2018) 241 final

3.6.1.

Cilj prijedloga je uspostaviti jasna pravila i uskladiti pravo društava s prekograničnom mobilnošću poduzeća u EU-u. Prijedlogom se uspostavlja osjetljiva ravnoteža između posebnih pravila i postupaka u pogledu prekograničnog poslovanja poduzeća kojima je cilj iskorištavanje potencijala jedinstvenog tržišta s jedne strane te zaštite od zlouporabe svih dionika uključenih u poslove poduzeća, odnosno zaposlenika, vjerovnika i manjinskih dioničara s druge strane.

3.6.2.

EGSO podupire prekogranična preoblikovanja (22) i to što je Komisija u svoj prijedlog uključila presudu Suda EU-a donesenu 2017. o predmetu Polbud (23). U predmetu Polbud, Sud je presudio da nacionalno pravilo kojim se nameće obvezna likvidaciju kao preduvjet prekograničnog prijenosa poduzeća predstavlja neopravdano i nerazmjerno ograničenje, nespojivo sa slobodom poslovnog nastana. Opća obveza provedbe postupka likvidacije koju nameće država predstavlja utvrđivanje opće pretpostavke postojanja zlouporabe; takvo je zakonodavstvo stoga nerazmjerno. Prijenos registriranog sjedišta takvog poduzeća, kad nema promjene u mjestu njegova stvarnog sjedišta, spada u opseg primjene slobode poslovnog nastana zaštićene pravom EU-a. Stoga je Sud EU-a ponovno potvrdio pravo poduzeća da prenesu samo registrirano sjedište bez stvarnog sjedišta, iz jedne države članice u drugu, iako to poduzeće obavlja glavnu, a možda i cjelokupnu djelatnost u prvoj državi članici. Namjera poduzeća Polbud da uživa povlasticu povoljnijeg zakonodavstva sama po sebi ne predstavlja zlouporabu slobode poslovnog nastana.

3.6.3.

EGSO u načelu podržava uspostavu postupka za omogućivanje takvih preoblikovanja i donošenje materijalnih uvjeta kako bi se zaustavila pravna nesigurnost zbog neusklađenih nacionalnih pravila, što negativno utječe na poduzeća, dionike i države članice. Nacionalni zakoni, ako postoje, često su nespojivi ili se teško kombiniraju jedni s drugima. Štoviše, više od polovine država članica ne dopušta prekogranična preoblikovanja. To osobito negativno utječe na mala i srednja poduzeća jer njima često nedostaju sredstva da prekogranične postupke provedu putem skupih i složenih alternativnih metoda.

3.6.4.

Postupak započinje s nadležnim tijelom polazišne države članice koje izdaje potvrdu koja prethodi preoblikovanju u roku od jednog mjeseca; ili, u slučaju nedoumica, tijelo nastavlja s dubinskim ispitivanjem još jedan mjesec. Postupak završava kada odredišna država članica upiše preoblikovano poduzeće u skladu sa svim relevantnim činjenicama i informacijama, ako poduzeće ispuni svoje zakonodavstvo u pogledu prijave i zaštite radnika. Komunikacija između nadležnih tijela bit će olakšana u okviru sustava povezivanja poslovnih registara (BRIS). Zabrinutost u pogledu sudjelovanja radnika rješava se ostvarivanjem njihova prava da ih poduzeće pravodobno informira te se s njima savjetuje. Zaštitu radnika može potvrditi i nadležno tijelo odredišne države članice. Europska radnička vijeća imaju važnu ulogu.

3.6.5.

EGSO izražava zadršku u pogledu toga ispunjava li dugotrajan i skup postupak kriterije za ostvarivanje slobode poslovnog nastana u drugoj državi članici te je li takav postupak u skladu s presudom Suda EU-a u predmetu C-106/16, Polbud. Važno je istaknuti da je Sud protumačio članak 54. Ugovora o funkcioniranju EU-a i primijenio opće načelo proporcionalnosti. Stoga pravo poduzeća na prekogranično preoblikovanje proizlazi iz samog Ugovora te države članice (i institucije EU-a) trebaju paziti da ga ne krše. EGSO u skladu s time podržava postupak prijenosa sjedišta poduzeća (prekogranično preoblikovanje) u polazišnu državu članicu, ali preproučuje da se postupak u odredišnoj državi članici (članak 86.p) ograniči na ex-ante kontrolu njezinih zahtjeva za povezanost preoblikovanog poduzeća sa svojim pravnim poretkom (24). Međutim, također bi trebala postojati opća klauzula protiv zlouporabe prava poslovnog nastana poduzeća. Na taj se način novim postupkom neće nametnuti nepotrebna opterećenja izvan navedenih ciljeva i istodobno će se omogućiti odredišnoj državi članici da kontrolira zlouporabe, čak i nakon preoblikovanja.

3.6.6.

Osim toga, potrebno je pojasniti pojam „umjetne konstrukcije” poduzeća u državi članici u cilju ostvarivanja neopravdane porezne olakšice. Taj je koncept uglavnom razradio Sud Europske unije, a uključen je u uvodne odredbe i članak 86.c točka (3). Riječ je o ključnom konceptu kojime će se omogućiti ili zabraniti sloboda poslovnog nastana poduzeća u drugoj državi članici. Potrebno je postaviti jasne kriterije ili pokazatelje kako se stvarna gospodarska aktivnost na temelju razumnih ekonomskih odluka ne bi ometala u skladu s predmetom Polbud Suda Europske unije.

3.6.7.

Prekogranična spajanja (25): Prijedlog se temelji na pozitivnom iskustvu s Direktivom 2005/56/EZ (26) o prekograničnim spajanjima kojom se uređuju isključivo društva kapitala, a prijedlogom se rješavaju njezini nedostaci. Prijedlogom se stoga uvode usklađena materijalna pravila o zaštiti vjerovnika i dioničara: Direktivom 2005/56/EZ predviđena su samo postupovna pravila, primjerice obveza izvješćivanja dioničara, dok se materijalna zaštita prepušta državama članicama. Prijedlogom se odnedavna zahtijeva da se u nacrtima uvjeta za spajanje pobliže odredi sljedeće:

Zaštitnih mjera za vjerovnike: Prijedlogom se uvodi pretpostavka da nema povrede ako jamac ili nastalo poduzeće plaćaju vjerovnicima, što se utvrđuje procjenom njihove situacije koju provodi neovisni stručnjak.

Prava istupanja za dioničare koji nisu glasovali ili nemaju glasačko pravo i pravo na odgovarajuću naknadu i njihovo pravo na osporavanje predloženog omjera zamjene dionica pred nacionalnim sudovima.

3.6.8.

EGSO se slaže i s drugim elementima Prijedloga Komisije.

a)

Usklađena pravila o informacijama o zaposleniku na specifičan i sveobuhvatan način u pogledu učinaka prekograničnih spajanja – dok se Direktivom 2005/56/EZ omogućuje samo sudjelovanje u upravnom odboru i odražavanje njihovog stanja u izvješću o upravljanju.

b)

Usklađena pravila za brze postupke kod manje složenih spajanja ili odstupanja od izvješća neovisnog stručnjaka u skladu s dogovorom među svim dioničarima ili tijekom spajanja matičnog društva s društvom kćeri.

c)

Međusobno povezivanje poslovnih registara za razmjenu informacija – upotreba digitalnih alata.

3.6.9.

Prekogranične podjele (27): Podložne su različitim ili neusklađenim nacionalnim pravilima u samo 13 država članica, pri čemu ne postoji usklađenost na razini EU-a unatoč njihovoj važnosti za rast. Kako bi se spriječila zlouporaba i zaštitili dionici, za društva kapitala potrebno je uvesti pravni okvir EU-a, što je slično prekograničnim preoblikovanjima. Potrebno je uspostaviti postupak u dvije faze. U prvoj se fazi sastavljaju uvjeti podjele i dva potpuno objašnjena izvješća o učincima podjele vjerovnicima i zaposlenicima. Osim toga, potrebno je izraditi izvješće neovisnog stručnjaka za srednja i velika poduzeća. To je samo prvi korak i EGSO misli da bi Prijedlog također trebao pokrivati prekograničnu podjelu s pomoću stjecanja aktive/pasive postojećeg/ih poduzeća, a ne samo u slučaju osnivanja novih poduzeća.

3.6.10.

Nacionalna se pravila trenutačno znatno razlikuju među državama članicama te se njima često nameću pretjerani administrativni postupci koje bi Komisija trebala ublažiti putem novog prijedloga, i to kako se poduzeća ne bi odvraćala od ostvarivanja novih mogućnosti. Iako EGSO podržava nova pravila i postupke, njih je ipak potrebno pozorno razmotriti kako ne bi nastala dodatna administrativna opterećenja i troškovi koji nadilaze ciljeve kojima služe u pogledu zaštite zaposlenika, vjerovnika i dioničara.

3.6.11.

EGSO pozdravlja izuzimanje malih i mikro poduzeća iz članka 86.g Prijedloga od ispitivanja neovisnog stručnjaka, s obzirom na to da bi trošak izvješća neovisnog stručnjaka bio prevelik za mikro, mala i srednja poduzeća.

3.6.12.

EGSO želi naglasiti ulogu neovisnih stručnjaka u otkrivanju prijevara samo u velikim poduzećima tijekom ispitivanja i prikupljanja dokumenata poduzeća u pisanom izvješću, pod uvjetom da su ispunjeni određeni zahtjevi, primjerice u slučaju učinkovite strukture unutarnje kontrole i standardnih operativnih postupaka namijenjenih sprečavanju i smanjenju mogućih sukoba interesa i osiguravanju neovisnosti izvješća u vezi s dionicima.

3.6.13.

EGSO snažno podupire prijedlog Europske komisije kojime se po prvi put uspostavlja postupak prekograničnog preoblikovanja i kojime se nadopunjuju već uspostavljeni postupci prekograničnih spajanja i podjele povećanjem zaštite dionika. Međutim, proizašle razlike između postupaka prekograničnog spajanja s jedne strane i prekograničnog preoblikovanja i prekogranične podjele s druge, mogu utjecati na relativnu privlačnost potonjih. EGSO predlaže Komisiji da analizira te učinke.

3.6.14.

EGSO pozdravlja namjeru Komisije da zaštiti postojeća prava sudjelovanja radnika. EGSO smatra da se u poduzeću koje proizlazi iz prekograničnog preoblikovanja treba nastaviti s primjenom barem jednake razine svih elemenata sudjelovanja zaposlenika kako je utvrđeno pravom polazišne države članice u skladu s postupkom i standardnim pravilima predviđenima Direktivom 2001/86/EZ (28).

3.6.15.

EGSO ističe značajnu ulogu europskih radničkih vijeća osnovanih u velikim poduzećima koja se trebaju preoblikovati te zahtijeva njihovo veće sudjelovanje u skladu s Direktivom 2009/38/EZ (29).

3.7.

EGSO upućuje općenitu primjedbu te naglašava da svi digitalni alati i postupci u svrhu ovih prijedloga trebaju biti u cijelosti dostupni osobama s invaliditetom, a posebice osobama s oštećenjem vida.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  COM(2018) 239 final.

(2)  COM(2018) 241 final.

(3)  Direktiva (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o određenim aspektima prava društava (SL L 169, 30.6. 2017., str. 46.).

(4)  COM(2018) 239 final.

(5)  COM(2015) 550 final.

(6)  Cartesio, C-210/06, EU:C:2008:723, stavci 109. do 112.; VALE, C-378/10, EU:C:2012:440, stavak 32.

(7)  Polbud – Wykonawstwo, Predmet C-106/16, ECLI:EU:C:2017:804.

(8)  Molimo vidjeti bilješke 6. i 7.

(9)  COM(2018) 241 final.

(10)  SL L 169, 30.6.2017., str. 46.

(11)  COM(2015) 192 final.

(12)  COM(2016) 179 final.

(13)  Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11.3.2011., str. 1.).

(14)  COM(2018) 239 final.

(15)  COM(2018) 241, str. 3.

(16)  COM(2018) 241, str. 5.

(17)  SL L 156, 16.6.2012., str. 1.

(18)  SL L 144, 10.6.2015., str. 1.

(19)  COM(2017) 256 final.

(20)  Članak 10. Kodificirane direktive o pravu društava (EU) 2017/1132.

(21)  Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11.3.2011., str. 1.).

(22)  Postupak kojim se poduzeće, koje je osnovano i upisano u skladu s pravom države članice, bez zatvaranja ili likvidacije, preoblikuje u drugo poduzeće osnovano i upisano u skladu s pravom druge države članice i pritom zadržava svoju pravnu osobnost.

(23)  Predmet C-106/16. ECLI:EU:C:2017:804. Polbud je poduzeće osnovano u Poljskoj koje je odlučilo prebaciti registrirano sjedište poduzeća u Luksemburg bez promjene lokacije stvarnog sjedišta poduzeća. Pokretanje postupka likvidacije zabilježeno je u poljskom trgovačkom registru te je imenovan likvidator. Registrirano sjedište poduzeća Polbud premješteno je u Luksemburg 2013. Poduzeće Polbud tada je postalo „Consoil Geotechnik Sàrl”, poduzeće uređeno luksemburškim pravom. Nadalje, poduzeće Polbud podnijelo je zahtjev poljskom registarskom sudu za uklanjanje iz poljskog trgovačkog registra. Registarski sud odbio je zahtjev za uklanjanje. Poduzeće Polbud pokrenulo je tužbu protiv te odluke. Vrhovni sud Poljske, pred kojim se podnosi žalba, najprije pita Sud EU-a može li se sloboda poslovnog nastana primijeniti na prijenos samo registriranog sjedišta poduzeća osnovanog u skladu s pravom jedne države članice na područje druge države članice, ako se to poduzeće preoblikuje u poduzeće u skladu s pravom te druge države članice kad nema promjene mjesta stvarnog sjedišta tog poduzeća. Vidjeti i https://curia.europa.eu/jcms/upload/docs/application/pdf/2017-10/cp170112hr.pdf.

(24)  Presude Suda u predmetu, C-378/10, Vale Epitesi, EU:C:2012:440, točka 31. i predmet Polbud C-106/16, ECLI:EU:C:2017:804, točke 33., 35., 44.

(25)  Postupak kojim dva ili više poduzeća iz dvije ili više država članica prenose svoju aktivu i pasivu na postojeće (poduzeće preuzimatelj) ili novo poduzeće.

(26)  Direktiva 2005/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o prekograničnim spajanjima društava kapitala. Sad je dio Direktive o kodifikaciji iz 2017.

(27)  Postupak kojim poduzeće dijeli i prenosi svu aktivu i pasivu, ili dio njih, postojećem ili novom poduzeću/poduzećima u drugoj državi članici.

(28)  Direktiva Vijeća 2001/86/EZ od 8. listopada 2001. o dopuni Statuta Europskoga društva u pogledu sudjelovanju radnika (SL L 294, 10.11.2001., str. 22.).

(29)  Direktiva 2009/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika (preinačeno) (SL L 122, 16.5.2009., str. 28.).


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/33


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o (a) Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Obzora Europa – Okvirnog programa za istraživanja i inovacije te o utvrđivanju pravila za sudjelovanje i širenje rezultata

(COM(2018) 435 final – 2018/0224 (COD))

i o (b) Prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi posebnog programa za provedbu Obzora Europa – Okvirnog programa za istraživanja i inovacije

(COM(2018) 436 final – 2018/0225 (COD))

(2019/C 62/05)

Izvjestitelj:

Gonçalo LOBO XAVIER

Zahtjev za savjetovanje:

(a)

Europski parlament, 14.6.2018.

Vijeće, 25.6.2018.

(b)

Europski parlament, 14.6.2018.

Vijeće, 27.6.2018.

Pravni temelj:

(a)

članak 173. stavak 3., članak 182. stavci 1., 4. i 5., članak 188. UFEU-a i članak 7. stavak 5. Ugovora o Euratomu

(b)

članak 173. stavak 3. i članak 182. stavak 4. UFEU-a

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

2.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

187/1/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja činjenicu da je Europska komisija jasno izjavila da istraživanje i inovacije (R & I) moraju i dalje biti ključan prioritet EU-a, i u kontekstu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. EGSO je prije svega zadovoljan jer primjećuje da su uzete u obzir brojne preporuke koje je iznio prilikom evaluacije programa Obzor 2020. sredinom provedbenog razdoblja na područjima kao što su suradničko istraživanje i mobilnost, kao i mjere za jačanje inovacija, prevladavanje razlika među regijama, promicanje aktivnosti na području znanosti i inovacija među građanima, rješavanje problema niske stope uspješnosti i smanjenje administrativnog opterećenja (1).

1.2.

EGSO naglašava da znanost, istraživanje i inovacije moraju biti ključni elementi u procesu izgradnje europske zajednice te stoga podržava pristup koji se koristi u programu Obzor Europa, odnosno nastojanje da se građani približe tim aktivnostima i postignućima. U tu svrhu, učinkovita komunikacija ne samo o mogućnostima koje nudi taj program već i o učinku inovacija i istraživačkih aktivnosti na život građana mora biti dio strategije za poticanje država članica da u većoj mjeri podupru te napore.

1.3.

EGSO podržava osmišljavanje misija u području istraživanja i inovacija kao dio strategije programa Obzor Europa u cilju postizanja rezultata istraživanja i inovacija koji imaju veći učinak i donošenja istinske promjene u načinu na koji građani doživljavaju znanost i njezin utjecaj na njihov svakodnevni život. EGSO poziva na to da se hitno definiraju strateške misije koje mogu stimulirati istraživačke i inovacijske ekosustave diljem Europe i potaknuti suradničko istraživanje kao glavno sredstvo za pružanje znanja i stvaranje učinka. Misije bi se trebale usredotočiti na konkretne, mjerljive i ostvarive ciljeve i biti otvorene svim potencijalnim sudionicima tako da obuhvate izvrsnost iz raznih dijelova Europe.

1.4.

EGSO podržava činjenicu da će misije biti otvorene različitim rješenjima u skladu s načelom odozdo prema gore te pokrivati cijeli životni ciklus istraživanja i inovacija. Budući da bi misije trebale biti usmjerene na srednjoročne i dugoročne ciljeve, u njihovom bi se pristupu trebala odražavati i velika važnost istraživanja s niskom razinom tehnološke spremnosti (TRL). Misije ne bi smjele biti usredotočene samo na linearne inovacijske modele, koji su često ograničeni na inkrementalne inovacije, već bi trebale izričito poticati disruptivne inovacijske modele.

1.5.

Kao predstavnik organiziranog civilnog društva EGSO je spreman aktivno doprinijeti zajedničkom osmišljavanju procesa i podržava ideju misija, no ne smije se zaboraviti da bi odluke koje se donose preblizu krajnjim korisnicima mogle ograničiti područje primjene i stupanj disruptivnosti misija. Odbori za misije trebali bi imati visokokvalitetnu i dostatnu kritičnu masu svih dionika kako bi se izbjeglo inkrementalno istraživanje ili, u suprotnom, misije koje su daleko ispred postojećih tehničkih/tehnoloških kapaciteta.

1.6.

EGSO ističe Europsko vijeće za inovacije kao važan instrument za potporu naprednih inovacija i poticanje poduzetništva i konkurentnosti na razini EU-a. EGSO smatra da bi se na taj način i uzimajući u obzir europski kontekst Europsko vijeće za inovacije trebalo posebno usmjeriti na izrazito inovativne i revolucionarne MSP-ove i novoosnovana poduzeća.

1.7.

EGSO se slaže s time da bi program Obzor Europa trebao na sustavan način obuhvatiti društvene i humanističke znanosti koje bi trebalo iskoristiti u kombinaciji s tehnološkim pristupom. Inovativnost podrazumijeva daleko više od tehnologije, a objedinjavanjem različitih vizija, ustupaka i izazova na bolji će se način oblikovati istraživanje i inovacije u Europi. EGSO vjeruje da bi „izlaženje iz okvira tehnologije” dalo poticaj društvenim i humanističkim znanostima u cijelom programu Obzor Europa.

1.8.

EGSO podržava pristup „otvorena znanost” kao način usmjeravanja na izvrsnu znanost i visokokvalitetno znanje. Otvorena znanost od presudne je važnosti za sveukupan znanstveni razvoj europskih institucija, no trebalo bi razmotriti uvođenje određenog vremenskog roka za objavljivanje svih znanstvenih rezultata kako bi se osiguralo da rezultati svih projekata budu dostupni u odgovarajućim repozitorijima i u jasno određenim rokovima. EGSO pozdravlja otvoren pristup publikacijama i podacima iz istraživanja, ali toplo preporučuje da se s dionicima u istraživanju redovno savjetuje o budućim zahtjevima u pogledu otvorene znanosti. U okviru programa Obzor Europa trebalo bi zadržati utvrđene mogućnosti izuzimanja.

1.9.

EGSO se slaže da će promijenjena struktura stupova poboljšati unutarnju usklađenost, naročito zahvaljujući uključivanju industrijskih tehnologija u stup II., čime se povećava doprinos industrije rješavanju globalnih izazova te se ponuda uparuje s potražnjom za novim rješenjima. Taj je pristup vrlo privlačan, a jedan je prijedlog da se prednost da konzorcijima koji djeluju u cjelokupnom inovacijskom ciklusu, tj. obuhvaćaju partnere iz akademske zajednice koji stvaraju inovativna rješenja, one koji ih razvijaju te krajnje korisnike koji izražavaju svoje potrebe kako bi se moglo djelovati na održiv način.

1.10.

EGSO pozdravlja i nastojanje da se dodatno pojednostave pravila o državnim potporama kako bi se olakšalo kombiniranje različitih fondova, što može biti od ključne važnosti za prevladavanje velikih nejednakosti među državama članicama i regijama u pogledu broja uspješnih projekata u području istraživanja i inovacija. Sinergije među različitim programima financiranja Unije i politikama Unije, a naročito sa strukturnim fondovima s pomoću kompatibilnih propisa, od presudne su važnosti za osiguravanje najvećeg učinka projekata u području istraživanja i inovacija.

1.11.

EGSO naglašava činjenicu da je podupiranje mobilnost istraživača u okviru akcije Marie Curie također izuzetno važno za daljnje jačanje europskog istraživačkog prostora, dok se europskim i nacionalnim politikama moraju nastojati osigurati odgovarajući i privlačni radni uvjeti za stručnjake kako bi se izbjegao „odljev mozgova”, pojava koja je doista kontraproduktivna za postizanje kohezije u EU-u. Povrh toga, u okviru programa europskog istraživačkog prostora ključno je ojačati potporu za istraživače na početku karijere.

1.12.

EGSO smatra da je u dijelu „Jačanje europskog istraživačkog prostora” potrebno staviti poseban naglasak na znanstveno obrazovanje i informiranje o znanosti. Time bi se u tom dijelu, pa tako i u okviru Obzora Europa, ojačao program „Znanost s društvom i za društvo”.

2.   Opće napomene

2.1.

EGSO pozdravlja napore koje Komisija u posljednje vrijeme ulaže u poticanje rasta u Europi s pomoću novih i promišljenih europskih politika popraćenih većim promicanjem aktivnosti u području istraživanja, razvoja i inovacija, što može osigurati predvodništvo Europe u mnogim područjima (2). Europska zajednica inovatora i istraživača zadnjih je godina ostvarila brojne ciljeve, no europski građani i dalje to ne cijene u potpunosti iz nekoliko razloga, kao što su nedostatak komunikacije, slaba predanost zajednice toj temi ili čak nezainteresiranost građana za znanstvena postignuća. Stoga je ključno promijeniti taj stav u europskom društvu, i to ne samo u kratkoročnim okvirima već i radi doprinosa dugoročnom inovacijskom i znanstvenom ekosustavu koji pripada društvu u cjelini.

2.2.

EGSO podržava ideju da se u okviru vrlo snažnih napora da se društvo mobilizira i uključi u ostvarenje europskog projekta stavovi građana mogu promijeniti, i to upravo definiranjem ključnih društvenih izazova. Poticanje konkurentnosti Europe putem inovacija od ključne je važnosti i politički čelnici to moraju imati u vidu pri uspostavi prioriteta politika. Nije dovoljno samo reći da aktivnosti u području istraživanja, razvoja i inovacija u velikoj mjeri doprinose stvaranju radnih mjesta i rastu ili samo iznijeti informaciju da dvije trećine gospodarskog rasta u Europi današnjice proizlazi iz aktivnosti u području istraživanja, razvoja i inovacija. Države članice moraju dati svoj doprinos tim kolektivnim naporima.

2.3.

EGSO pozdravlja prijedlog novog europskog programa za istraživanja i inovacije kojim se podupiru i potiču istraživanja i inovacije na razini EU-a za razdoblje 2021. – 2027., kao i njegova glavna obilježja, točnije naglasak na otvorenoj znanosti, globalnim izazovima i industrijskoj konkurentnosti te otvorenim inovacijama. EGSO čvrsto vjeruje da je pristup utemeljen na zajedničkom stvaranju, odnosno uključivanje svih dionika u zajednice znanja i inovacija, osnova za poticanje europske konkurentnosti, stvaranja radnih mjesta, socijalne kohezije (naročito za suzbijanje nezaposlenosti mladih) i zaštite okoliša u skladu s Programom Ujedinjenih naroda do 2030. i ciljevima održivog razvoja.

2.4.

Čini se da program Obzor Europa odražava prioritet Komisije da izgradi inovacijski i znanstveni ekosustav koji bi EU-u mogao omogućiti da poboljša svoju konkurentnost putem strukturnih aktivnosti koje će imati gospodarski i društveni učinak. To potvrđuju ne samo predloženo povećanje sredstava u financijskom paketu nego i predviđene aktivnosti u okviru tri stupa programa.

2.5.

EGSO podržava glavne nove elemente koji su istaknuti u prijedlogu za Obzor Europa, odnosno: i. potporu revolucionarnim inovacijama uz pomoć Europskog vijeća za inovacije (EIC); ii. ostvarivanje većeg učinka usmjeravanjem na misije i uključivanjem građana: misije u području istraživanja i inovacija; iii. jačanje međunarodne suradnje; iv. povećanje otvorenosti putem osnažene politike otvorene znanosti; i v. racionalizaciju mogućnosti financiranja pomoću novog pristupa europskim partnerstvima.

2.6.

Utvrđivanje misija EU-a u području istraživanja i inovacija, s pristupom „odozdo prema gore”, usmjerenih na globalne izazove i industrijsku konkurentnost mogao bi biti dobar način da se društvo više uključi u aktivnosti u području znanosti i inovacija. To bi mogao biti uspješan način da se društvo i građane uključi u misije koje je potrebno utvrditi i koje će stvoriti osjećaj zajedništva koji bi mogao biti ključan za postizanje znatnih rezultata i učinka. Uloga organiziranog civilnog društva ponovno bi se mogla pokazati ključnom u tom procesu.

2.7.

EGSO također cijeni činjenicu da će se programom Obzor Europa podupirati javno-privatna partnerstva, koja su učinkovit instrument za poticanje suradničkog istraživanja usmjerenog na istraživanje i inovacije koje pokreće industrija, pri čemu se ističe manji broj partnerstava koja imaju veći učinak. Europa mora prihvatiti činjenicu da još predstoji dugačak put do postizanja jednostavnijeg procesa učinkovite suradnje između akademske zajednice i industrije. Jasno je da postoje mnogi dobri primjeri i najbolje prakse, no ima i prostora za poboljšanje. Javno-privatna partnerstva predstavljaju jedan od alata za smanjenje postojećeg jaza između dvaju različitih, ali komplementarnih svjetova: akademske zajednice i industrije/tržišta.

2.8.

EGSO još jedanput (3) potiče Komisiju da ulaže kontinuirane napore u smanjenje birokracije u okviru programa Obzor. Stoga pozdravlja prijedlog Komisije o smanjenju birokracije i bržim „rokovima za komercijalizaciju”/odgovorima na prijedloge što se, primjerice, u Obzoru 2020. može vidjeti u konkretnom slučaju „Instrumenta za MSP-ove”. Pojednostavljenje mora biti glavni cilj u okviru programa Obzor Europa, i to u pogledu vremena potrebnog za dodjelu bespovratnih sredstava i zatim vremena za stavljanje na tržište, konstantnih stopa financiranja, manjeg broja instrumenata, ograničene uporabe evidencije radnih sati, raširene upotrebe paušalnih iznosa itd.

2.9.

EGSO smatra da je – jednako kao i smanjenje birokracije, veće pojednostavljenje i vidljivije kampanje za uključivanje MSP-ova u aktivnosti u području istraživanja i inovacija – koncept na kojem se temelji Europsko vijeće za inovacije (EIC) izrazito dobrodošao, osobito u pogledu poticanja komercijalizacije, inovacija čija se primjena može proširivati i poduzetnika. EGSO smatra da bi se zahvaljujući ovoj strategiji razina uspješnosti mogla povećati ako uzmemo u obzir da se u prošlosti neka novoosnovana poduzeća i ideje nisu pokazali uspješnima iz raznih razloga koje EIC želi razmotriti. Ne smijemo zaboraviti potrebu da se osigura da europska kultura postane sklonija riziku. EIC će doprinijeti tim naporima i trebao bi razmotriti uvođenje mjera za visokorizična istraživanja i inovacije u svoje opće ciljeve i kriterije za evaluaciju.

2.10.

EGSO podržava ideju da se više MSP-ova i novoosnovanih poduzeća uključi u program, no izražava određene sumnje u vezi s prijedlogom o širenju poslovanja. Unatoč prethodnim naporima poduzetima u sklopu svih okvirnih programa, MSP-ovi bi trebali biti više uključeni u aktivnosti koje se temelje na istraživanju i inovacijama, a program Obzor Europa bio bi najbolja prilika da ih se uključi. Ideja o postizanju veće uključenosti s pomoću kapitala mogla bi biti dobra, no ta poruka mora biti jasna svim poduzećima. Činjenica da MSP-ovi na vlasništvo kapitala i dalje gledaju iz drugačije perspektive iziskuje cjelovito objašnjenje u okviru programa kako bi se potaknulo sudjelovanje zajednice i izbjegla pogrešna tumačenja. MSP-ovi imaju dugu tradiciju posjedovanja kapitala koji se temelji na obiteljskom poduzetništvu i prijedlozi da se njihov kapital otvori prema tržištu, uz financiranje iz ovog programa, mogli bi otvoriti određena pitanja. Stoga EGSO poziva Komisiju da bude vrlo jasna u vezi s tim zanimljivim prijedlogom.

2.11.

EGSO se također slaže s načelom da se poduzetnicima više ne osigurava financijsko ulaganje iz sredstava EU-a bez dijaloga s EU-om. Taj „moto”, koji je nedavno najavio povjerenik Moedas na javnoj sjednici, pokazuje ambicioznu ideju o izravnijoj interakciji s poduzetnicima i kandidatima, ali ujedno predstavlja i vrlo riskantan stav. Još nije jasno koja će se sredstva dodijeliti za intervjue s kandidatima, a cijeli postupak i dalje treba biti učinkovit. Međutim, EGSO je u potpunosti spreman podržati taj novi pristup i čak nudi svoju suradničku pomoć u tom procesu u vidu stručnog znanja svojih članova i potpore organizacija civilnog društva koje podupiru njegove članove.

2.12.

Konačno, EGSO također pozdravlja napore koji su, čini se, poduzeti radi poticanja sinergije fondova među programima. Sinergija fondova može imati važnu ulogu u poticanju i jačanju kapaciteta za istraživanje i inovacije u različitim regijama Europe. Povećanje sinergije s drugim programima financiranja i politikama Unije, posebno sa strukturnim fondovima s pomoću kompatibilnih propisa, trebalo bi biti ključno. Naime, u skladu s propisima višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) koji se odnose na kohezijske fondove, države članice mogu prenijeti do 5 % sredstava koja su im namijenjena iz jednog fonda u drugi, što im omogućuje da novac za ulaganja prenesu na druga područja za koja je utvrđeno da su ključna. To bi mogao biti još jedan važan korak prema boljem uključivanju država članica u postizanje cilja programa za inovacije i podizanju znanstvenog programa na višu razinu. EGSO vjeruje da se program može smatrati uspješnim samo ako uključuje javni i privatni sektor i utječe na svakodnevni život građana. Još je jedan važan aspekt usklađivanje pravila i propisa o različitim fondovima, barem kad su posrijedi iste vrste aktivnosti, a naročito fondovi za istraživanje i inovacije.

3.   Prijedlog o programu Obzor Europa (2021. – 2027.)

3.1.

Prijedlog Komisije o uspostavi Obzora Europa zasniva se na najavi velikog postignuća: programa za istraživanje i inovacije vrijednog 100 milijardi EUR, koji već sada predstavlja korak naprijed za europsko društvo znanja koje se temelji na znanosti i inovacijama. U tom pogledu, činjenica da su države članice pristale na to povećanje proračuna ne ukazuje samo na političku predanost nego i na jasnu poruku svijetu da Europa želi biti predvodnik u području inovacija i da su u pogledu financiranja za to stvoreni uvjeti.

3.2.

Uz povećanje financijskih sredstava, EGSO želi istaknuti i nekoliko novih i inovativnih ideja, odnosno točaka preuzetih izravno iz prijedloga koje su važne za ovo mišljenje. Stoga želimo ukratko navesti sljedeće točke:

(a)

Struktura Obzora Europa koju čine tri stupa: kao što je izjavila Europska komisija, Obzor Europa nije revolucija već evolucija. Tako se taj program temelji na tri glavna stupa: stup „Otvorena znanost”, koji uključuje Europsko istraživačko vijeće, akciju Marie Curie i istraživačke infrastrukture; stup „Globalni izazovi i industrijska konkurentnost”, koji obuhvaća pet klastera: zdravlje; uključivo i sigurno društvo; digitalizacija i industrija; klima, energija i mobilnost; hrana i prirodni resursi; te stup „Otvorene inovacije”, koji obuhvaća EIC, europski inovacijski ekosustav i Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT). Ta će se tri stupa temeljiti na aktivnostima za jačanje europskog istraživačkog prostora.

(b)

osnivanje Europskog vijeća za inovacije (EIC) kako bi se pomoglo u tome da EU postane predvodnik u inovacijama koje stvaraju nova tržišta; Europa već mnogo godina nastoji ostvariti taj cilj, no unatoč tim naporima, izvrsnim idejama i vrlo snažnoj inovativnoj i znanstvenoj zajednici, razina rasta i stvaranja radnih mjesta ne odražava razinu te predanosti. Stoga se prijedlogom Komisije uspostavlja jedinstvena kontaktna točka koja će služiti za to da se revolucionarne tehnologije i tehnologije s velikim potencijalom koje najviše obećavaju prenesu iz laboratorija na tržište te će se pomoći najinovativnijim novoosnovanim i drugim poduzećima da povećaju primjenu svojih ideja. Novi EIC pomoći će u utvrđivanju i financiranju visokorizičnih inovacija koje se ubrzano razvijaju i imaju snažan potencijal za stvaranje potpuno novih tržišta. On će osigurati izravnu potporu za inovatore u okviru dvaju glavnih instrumenata za financiranje, od kojih je jedan namijenjen ranim fazama, a drugi razvoju i uvođenju na tržište. Predstavljat će dopunu Europskom institutu za inovacije i tehnologiju. EGSO smatra da bi se Europsko vijeće za inovacije trebalo posebno usmjeriti na izrazito inovativne i revolucionarne MSP-ove i novoosnovana poduzeća.

(c)

U sklopu EIT-a, prijedlozi za buduće EIT-ove Zajednice znanja i inovacija bit će navedeni u strateškoj agendi za inovacije. EGSO smatra da se njihov broj ne bi trebao znatno povećati i da bi trebao ostati ograničen u skladu s načelom pojednostavljenja istraživačkog i inovacijskog okruženja. Usto, buduće Zajednice znanja i inovacija trebale bi osigurati zastupljenost različitih europskih zemalja, osobito u pogledu lokacija inovacijskih centara. Potrebno je ojačati poduzetništvo koje potiče akademski stup (npr. poduzetničko obrazovanje, poticanje snažne suradnje između industrije i akademske zajednice bez ograničavanja na određenu disciplinu i utvrđivanje novih vještina budućih inovatora).

(d)

Utvrđivanje misija u području istraživanja i inovacija na razini EU-a usmjerenih na globalne izazove i industrijsku konkurentnost. To bi mogao biti uspješan način da se društvo i građane uključi u misije koje je potrebno utvrditi i koje će stvoriti osjećaj zajedništva koji bi mogao biti ključan za postizanje znatnih rezultata i učinka. Primjeri variraju od borbe protiv raka do čistog prometa, oceana bez plastike ili sigurne i čiste vode za sve. Građani, dionici, Europski parlament i države članice zajednički će osmišljavati te misije. Kao predstavnik organiziranog civilnog društva, EGSO je spreman aktivno doprinositi tom procesu zajedničkog osmišljavanja.

(e)

Maksimalno iskorištavanje inovacijskog potencijala u cijelom EU-u i jačanje europskog istraživačkog područja: bit će udvostručena potpora za države članice u kojima se uočava slab potencijal za uspješnost na području istraživanja i inovacija. Povrh toga, sinergije s europskim strukturnim i investicijskim fondovima (npr. sa strukturnim fondovima i Kohezijskim fondom) olakšat će koordinaciju i kombiniranje financiranja i pomoći regijama da prigrle inovacije i zauzmu važniji položaj na razini EU-a.

(f)

Veća otvorenost: načelo „otvorene znanosti/otvorenih inovacija” postat će modus operandi programa Obzor Europa, što znači da se iziskuje otvoren pristup publikacijama i podacima. Time će se promicati širenje i iskorištavanje rezultata postignutih financijskim sredstvima EU-a, pomoći u njihovom prihvaćanju na tržištu i povećati njihov inovacijski potencijal.

(g)

Nova generacija europskih partnerstava i veća suradnja s drugim programima EU-a: očekuje se da će se programom Obzor Europa pojednostaviti brojna partnerstva koja EU programski supodupire ili sufinancira s partnerima kao što su industrija, civilno društvo i agencije za financiranje kako bi se povećali njihova djelotvornost i učinak u ostvarivanju prioriteta politika Europe. Programom Obzor Europa promicat će se djelotvorne i operativne poveznice s drugim budućim programima EU-a, kao što su kohezijska politika, Europski fond za obranu, program Digitalna Europa i Instrument za povezivanje Europe, te s međunarodnim projektom za energiju fuzije ITER.

(h)

Zajednički istraživački centar (JRC), odnosno služba Komisije koja se bavi znanošću i znanjem, i dalje će pružati doprinos putem znanstvenih savjeta, tehničke potpore i namjenskih istraživanja.

4.   Znanost i inovacije za sve Europljane

4.1.

Građani moraju biti svjesni europskog potencijala i postignuća u području znanstvene djelatnosti i inovacija. Te su djelatnosti istinski dio svakodnevice sviju te su stvarna prilika za uključivanje društva u europski projekt. Koncept i mjere koje predlaže Komisija ambiciozni su i tom postupku nema kraja, no ovo je ujedno i najbolja prilika da se građani angažiraju u pogledu europskih vrijednosti povezanih s inovacijama i znanošću za sve.

4.2.

Znanstveno obrazovanje i komunikacija o znanosti moraju se smatrati temeljnim pristupom za uključivanje svih u europski projekt. Postavljanje uključivanja javnosti kao jednog od prioriteta programa Obzor Europa predstavljat će jasan korak naprijed u uvođenju rezultata istraživanja i inovacija na tržište i u naš svakodnevni život. Proces zajedničkog stvaranja utemeljen na višedioničkom pristupu dao bi jasan poticaj uključivanju javnosti u okruženje istraživanja i inovacija. Socijalne inovacije uz uključivanje javnosti i povjerenje u inovacije bit će od presudne važnosti za poticanje novih obrazaca upravljanja, proizvodnje i potrošnje.

4.3.

Čini se da širenje saznanja i komunikacija o uspješnosti europske znanosti i inovacija, te njezino iskorištavanje, nisu naročito djelotvorni. Građani cijene inovacije iz drugih regija, ali ne prepoznaju „europska postignuća” čak i kad ih vide. To se mora promijeniti, i to iz nekoliko razloga: uz ideju da se europskim ulaganjima stvara europska vrijednost, jednako je važno da svi budu ponosni na postignuća i ciljeve povezane s europskim projektom koji je namijenjen svima.

4.4.

Europa je često izložena kritikama zbog nedostatnog ulaganja i nedostatka kulture rizika i poduzetništva. Opća je zamisao prijedloga Europske komisije pozabaviti se tim izazovima i stvoriti novu interpretaciju tih ideja. Doprinos znanstvenih i inovacijskih aktivnosti izgradnji bolje i uključivije Europe dio je promjene koja je potrebna za izbjegavanje nesporazuma u pogledu europskog projekta i zasigurno na dobar način doprinosi većoj uključenosti građana i njihovu ponosu zbog toga što su dio rješenja. Također je važno usprotiviti se netočnim idejama o uporabi europskih fondova u lokalnim zajednicama: kada bi građani uvidjeli da se „novac poreznih obveznika” dobro upotrebljava, bio bi to dobar korak u borbi protiv iznimno populističke retorike koja se mora osporiti.

4.5.

Program bi naročito trebao doprinijeti jačanju europskog istraživačkog prostora tako što će se osigurati da se većina njegovih sredstava upotrebljava za suradnička istraživanja u kojima sudjeluju osobe iz država članica i/ili pridruženih zemalja kako bi se ponudila znatna dodana vrijednost EU-a. Suradnja između europskih istraživača, industrije (uključujući MSP-ove) i drugih javnih i privatnih institucija ima ključnu ulogu u stvaranju europskog istraživačkog prostora i glavno je obilježje europskih okvirnih programa za istraživanje i inovacije, koji su vrlo cijenjeni među dionicima i moraju se očuvati u okviru Obzora Europa.

4.6.

Aktivnosti u okviru Obzora Europa prvenstveno se provode putem poziva za podnošenje prijedloga. Potrebno je osigurati da se većina proračuna Obzora Europa troši putem konkurentnih poziva kojima na transparentan i učinkovit način izravno upravlja Europska komisija ili njezine izvršne agencije te da broj i proračun misija i partnerstava budu ograničeni na razumnu mjeru kako bi se, u skladu s glavnim ciljem pojednostavljenja, racionaliziralo okruženje za istraživanje i inovacije.

4.7.

U okviru Obzora Europa moraju se pojednostaviti potrebe i hitni prioriteti istaknuti u savjetovanju s dionicima pokrenutom početkom 2018. kao dio postupka procjene učinka (4). Svrha savjetovanja s dionicima bila je prikupiti stavove zainteresiranih građana i dionika u vezi sa strukturom Obzora Europa, točnije u pogledu poticanja istraživanja i inovacija u cijelom EU-u, potpore za obrazovanje, vještina i osposobljavanja te osiguravanja čistog i zdravog okoliša i zaštite prirodnih resursa.

4.8.

Kako bi se aktivno pridonijelo koheziji između različitih regija unutar Europe, povećanje financijskih sredstava za Europsko istraživačko vijeće dobrodošlo je, naročito ako će se sredstva dodjeljivati u prvom redu istraživačima na početku karijere, kao skupini koja ima najveći mogući potencijal za budućnost Europe. Mora se zaustaviti odljev mozgova iz perifernih regija prema drugim područjima i osnažiti istraživače na početku karijere.

4.9.

Važno je naglasiti temeljnu ulogu socijalnih inovacija kako bi se osiguralo da civilno društvo u većoj mjeri prihvaća rezultate istraživanja. Također je bitno istaknuti važnost poduzeća socijalne ekonomije i općenito dionika, koji uz industriju i MSP-ove, danas čine važan dio europskog gospodarskog sustava.

5.   Uloga poduzeća

5.1.

EGSO mora još jedanput naglasiti činjenicu da MSP-ovi predstavljaju najznačajniju poslovnu zajednicu u Europi. Oni su zaslužni za stvaranje radnih mjesta i rast te stoga moraju biti u središtu postupka donošenja politika. Čini se da se ta ideja odražava u prijedlogu, no EGSO istodobno skreće pozornost Komisije na činjenicu da ne postoji jedinstveno rješenje za sve države članice u pogledu načina poticanja sudjelovanja MSP-ova u programu Obzor Europa. Države članice razlikuju se po razini rasta i strukturnim ekosustavima za inovacije i to se na neki način mora odražavati u predloženim posebnim mjerama.

5.2.

EGSO prepoznaje ulogu novoosnovanih poduzeća u inovacijskim i znanstvenim ekosustavima, no skreće pozornost Komisije na činjenicu da poduzetnici moraju imati poslovni pristup ako žele postići uspjeh. Stoga je poželjno poduzetnicima pružiti neke savjete o potencijalu i potrebama tržišta. Velika poduzeća također moraju biti dio tog procesa jer ona novoosnovanim poduzećima i MSP-ovima pružaju veće prilike, ne samo zbog izazova koje stvaraju nego i zbog poslovnih mogućnosti koje obično prate njihove aktivnosti. Stoga je dobra ideja stvoriti učinkovitiji ekosustav za inovacije koji objedinjuje sve njihove stvarne okolnosti.

5.3.

EGSO skreće pozornost poduzetničke zajednice i Komisije na potrebu za osmišljavanjem nove interpretacije industrijskih aktivnosti. Tradicionalni industrijski sektori doista bi mogli imati koristi od aktivnosti novoosnovanih poduzeća ako su one usmjerene na izazove koji proizlaze iz digitalizacije i robotizacije industrijskih aktivnosti – primjerice, na kružno gospodarstvo ili poticanje uvođenja vrlo napredne nove proizvodne tehnologije kroz sudjelovanje MSP-ova i novoosnovanih poduzeća te na poticanje njihove suradnje s velikim industrijama. Uspješnost bi se mogla povećati kada bi se u zajednici novoosnovanih poduzeća na neki način mogla podići svijest o predstojećim izazovima u području industrije.

6.   Financijska pitanja

6.1.

Predložena proračunska sredstva u iznosu od 100 milijardi EUR za razdoblje 2021. – 2027. uključuju omotnicu od 94,1 milijardi EUR za program „Obzor Europa”, 3,5 milijardi EUR za fond InvestEU i 2,4 milijardi EUR za program Euratoma za istraživanje i osposobljavanje. Program Euratoma, kojim se financira istraživanje i osposobljavanje u području nuklearne sigurnosti i zaštite od radijacije, bit će više usmjeren na druge primjene koje nemaju veze s proizvodnjom električne energije, kao što su zdravstvena i medicinska oprema, te će se njime pružati potpora mobilnosti istraživača u području nuklearne energije u okviru akcije Marie Curie.

6.2.

U okvirnoj raspodjeli za Obzor Europa uočava se znatno povećanje (otprilike 20 %) proračuna Europskog istraživačkog vijeća i sredstava za akcije Marie Curie (oko 10 %) u odnosu na okvirni program Obzor 2020. za razdoblje 2014. – 2020. EGSO u potpunosti podržava to povećanje, kao i zamisao da bi Europsko istraživačko vijeće trebalo posvetiti najveći dio svojih sredstava istraživačima na početku karijere koji su u najproduktivnijoj i najkreativnijoj fazi (početna bespovratna sredstva (5) i konsolidacijska bespovratna sredstva (6)).

6.3.

Najveće povećanje u Obzoru Europa predviđeno je za proračun Europskog vijeća za inovacije koji iznosi ukupno 13,5 milijardi EUR. U okviru stupa „Globalni izazovi i industrijska konkurentnost” najveće povećanje dobio je klaster „hrana i prirodni resursi”, u ukupnoj vrijednosti od 10 milijardi eura. Proračun za međusektorski stup „Jačanje europskog istraživačkog područja” također je znatno povećan na ukupno 2,1 milijarde eura. EGSO vjeruje da su ti proračunski trendovi dobrodošli i da će ojačati europsko istraživačko područje te osigurati snažniji višedionički ekosustav istraživanja i inovacija u svim europskim regijama.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL C 34, 2.2.2017., str. 66. i informativno izvješće „Evaluacija programa Obzor 2020.”.

(2)  SL C 197, 8.6.2018., str. 10.

(3)  SL C 34, 2.2.2017., str. 66.

(4)  https://ec.europa.eu/info/publications/horizon-europe-impact-assessment-swd-2018-307_en.

(5)  Za istraživače svih nacionalnosti koji imaju dvije do sedam godina iskustva nakon završenog doktorata, izrazito obećavajuću dosadašnju znanstvenu karijeru i izvrstan prijedlog istraživanja (https://erc.europa.eu/funding/starting-grants).

(6)  Za istraživače svih nacionalnosti koji imaju sedam do 12 godina iskustva nakon završenog doktorata, izrazito obećavajuću dosadašnju znanstvenu karijeru i izvrstan prijedlog istraživanja (https://erc.europa.eu/funding/consolidator-grants).


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/40


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Programa za jedinstveno tržište, konkurentnost poduzeća, uključujući mala i srednja poduzeća, te europsku statistiku i o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 99/2013, (EU) br. 1287/2013, (EU) br. 254/2014, (EU) br. 258/2014, (EU) br. 652/2014 i (EU) 2017/826”

(COM(2018) 441 final – 2018/0231 (COD))

(2019/C 62/06)

Izvjestitelj:

Oliver RÖPKE

Suizvjestiteljica:

Violeta JELIĆ

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 14.6.2018.

Vijeće, 26.6.2018.

Pravni temelj:

članak 114. stavak 1., članak 169. stavak 3., članak 43. stavak 2. i članak 173. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

02.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

187/4/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Jedinstveno tržište glavni je temelj ostvarivanja gospodarskog rasta i konkurentnosti. Znatno doprinosi otvaranju radnih mjesta, a potrošačima jamči velik izbor robe i usluga. Osim toga, može poslužiti kao temelj za ostvarivanje blagostanja u Europskoj uniji.

1.2.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) u načelu pozdravlja objedinjavanje pet prethodnih programa (kao i Europskog statističkog programa, koji pak prelazi okvire jedinstvenog tržišta) i niza proračunskih naslova u Program za jedinstveno tržište jer se može očekivati da će to dovesti do sinergije i veće troškovne učinkovitosti.

1.3.

EGSO se slaže s Komisijom da je potrebno ukloniti postojeće prepreke i nastaviti razvijati, provoditi i izvršavati zakonodavstvo Unije na unutarnjem tržištu, osobito u područjima robe i usluga, javne nabave, nadzora tržišta, prava trgovačkih društava, ugovornog i izvanugovornog prava, sprečavanja pranja novca, slobodnog kretanja kapitala, financijskih usluga i tržišnog natjecanja te razvoja alata za upravljanje. EGSO poziva na uspostavu poštenog i potpunog unutarnjeg tržišta, pri čemu bi trebalo voditi računa i o poštovanju radnih, potrošačkih i okolišnih normi.

1.4.

Međutim, što se tiče prehrambenog lanca, EGSO poziva Komisiju da financijska sredstva za to područje osigura u okviru kategorije 3. – „prirodni resursi i okoliš” – zbog uske povezanosti tog programa s poljoprivrednom politikom.

1.5.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije da 25 % raspoloživih sredstava izdvoji za ispunjavanje ciljeva Pariškog sporazuma u pogledu klimatskih promjena, ali želi dodatne informacije o tome koji se izdaci mogu smatrati povezanima s mjerama u području klime.

1.6.

EGSO napominje da je količina posla u okviru politike zaštite potrošača u stalnom porastu, među ostalim i zbog digitalne transformacije. EGSO stoga potiče Komisiju da dodatno razvije suradnju s mrežama i organizacijama potrošača te da u skladu s tim poveća financijska sredstva za njihovu zaštitu.

1.7.

EGSO napominje da su, prema Komisiji, za prioritete u okviru novog Programa za jedinstveno tržište određena sredstva od otprilike 3,9 milijardi EUR, odnosno približno kao i u tekućem razdoblju financiranja 2014. – 2020., no izražava zabrinutost zbog toga što bi pregovori o financijskom okviru EU-a mogli dovesti do rezova, a time i manjeg proračuna nego u prošlosti. Međutim, EGSO pozdravlja činjenicu da su u kontekstu programa COSME dostupne dodatne 2 milijarde EUR u okviru programa InvestEU i da je moguće kombinirati sredstva iz drugih programa.

1.8.

Statistike Europskog statističkog programa imaju visoku europsku dodanu vrijednost i jedan su od temelja politika Europske unije, uključujući posebice politiku jedinstvenog tržišta. EGSO se stoga slaže s Komisijom da dosadašnji Europski statistički program treba nastaviti podupirati potrebnim sredstvima i u okviru novog Programa za jedinstveno tržište.

1.9.

EGSO poziva na to da se europski socijalni partneri na primjeren način uključe u sve faze novog Programa za jedinstveno tržište.

2.   Opće napomene o novom Programu za jedinstveno tržište

2.1.

EGSO je već u više navrata istaknuo da je jedinstveno tržište jedan od temelja europskog integracijskog procesa i da u znatnoj mjeri doprinosi gospodarskom rastu i otvaranju novih radnih mjesta. Povrh toga, jedinstveno tržište može doprinijeti i blagostanju (1).

2.2.

EGSO je u mišljenju „Višegodišnji financijski okvir nakon 2020.” (2) već iznio kritiku da je u sljedećem financijskom razdoblju predviđeno još manje sredstava za postizanje ciljeva Unije nego u tekućem razdoblju.

2.3.

Komisija predlaže da se u višegodišnjem financijskom okviru EU-a objedini niz programa i proračunskih naslova povezanih s konkurentnošću poduzeća (uključujući MSP-ove), zaštitom potrošača, potrošačima i krajnjim korisnicima financijskih usluga, donošenjem politika u području financijskih usluga, prehrambenim lancem te razvojem, izradom i širenjem europskih statistika. EGSO u načelu pozdravlja predmetni prijedlog jer se njime mogu ostvariti sinergije i povećati učinkovitost financiranja projekata kojima se pruža potpora. Programom se osigurava i fleksibilniji financijski okvir, koji će korisnicima olakšati provedbu projekata.

2.4.

Evaluacija pojedinačnih programa koji će se objediniti u novi Program za jedinstveno tržište pokazuje i visoku europsku dodanu vrijednost tih različitih inicijativa.

2.5.

Treba napomenuti da i dalje postoje barijere i prepreke za jedinstveno tržište. Stoga je važno pratiti kretanja u tom području, analizirati preostale prepreke i utvrditi plan za nesmetano funkcioniranje jedinstvenog tržišta u interesu svih. EGSO se slaže s Komisijom da novi program može doprinijeti boljem funkcioniranju jedinstvenog tržišta uz pomoć izrade, provedbe i primjene zakonodavstva EU-a. Djelovanje EU-a mora dovesti do uspostave jednostavnog, jasnog, stabilnog i predvidljivog regulatornog okvira za poduzeća, radnike i građane. EGSO poziva na uspostavu poštenog i potpunog unutarnjeg tržišta, pri čemu bi trebalo voditi računa i o poštovanju radnih, potrošačkih i okolišnih normi.

2.6.

EGSO posebno pozdravlja mogućnost kumulativnog financiranja aktivnosti i projekata iz nekoliko programa EU-a, kao što su InvestEU, Obzor Europa i Europski socijalni fond, što bi moglo imati sinergijske učinke i znatno olakšati financiranje projekata.

2.7.

EGSO također skreće pozornost na posebnu važnost daljnjeg razvoja europske porezne politike za promicanje učinkovitog, konkurentnog i pravednog jedinstvenog tržišta (3).

3.   Ciljevi Programa

3.1.

Mala i srednja poduzeća imaju središnju ulogu u europskom gospodarstvu. Ukupno 99 % poduzeća u EU-u čine MSP-ovi, a dvije trećine zaposlenika radi u toj vrsti poduzeća. EGSO stoga smatra da je od temeljne važnosti da Europska unija pruži potporu MSP-ovima u pogledu povećanja njihove konkurentnosti. EGSO naglašava važnost mjera potpore za profesionalne i poslovne usluge jer te mjere promiču konkurentnost europskih malih i srednjih poduzeća, a od velike su važnosti i za mnoge druge sektore te imaju središnju ulogu u usmjeravanju europskog gospodarstva na usluge (servitizacija).

3.2.

EGSO ističe pozitivna iskustva u vezi s programom COSME, koji MSP-ovima donosi veliku korist zahvaljujući potpori usmjerenoj na potrebe u područjima kao što su turizam, tekstilna industrija i drugi sektori te stoga uvelike doprinosi gospodarskom rastu i otvaranju novih radnih mjesta. Zbog toga treba nastaviti i ojačati pružanje potpore u okviru programa COSME.

3.3.

MSP-ovi se posljednjih godina suočavaju s posebnim poteškoćama u pristupu financiranju. Manjak kreditne sposobnosti onemogućuje mala i srednja poduzeća da na odgovarajući način ulažu u područja usmjerena na budućnost kao što su digitalizacija, inovacije i globalizacija. To negativno utječe na gospodarski rast i otvaranje novih radnih mjesta, a može ugroziti i opstanak poduzeća. EGSO stoga pozdravlja dodatnu mogućnost refinanciranja uz pomoć dužničkih i vlasničkih instrumenata u okviru novog fonda InvestEU.

3.4.

Osim toga, potrebne su potpore u području izgradnje kapaciteta za socijalne partnere, javnu upravu i druge korisnike kako bi se tim akterima omogućilo sudjelovanje u programima EU-a.

3.5.

Potpore za mlade poduzetnike te inovativne proizvode i usluge bit će jedan od ključnih elemenata Programa za jedinstveno tržište. EGSO smatra da podupiranje novih poslovnih modela, naprednih tehnologija, niskougljičnih i resursno učinkovitih rješenja i drugih područja, kao što su inicijative za međunarodne aktivnosti, pronalazak osoblja i usavršavanje, uz pomoć klasterskih inicijativa predstavlja pozitivan pristup; Odbor podupire rad europske platforme za suradnju klastera.

3.6.

U mnogim je gospodarskim sektorima uporaba digitalnih rješenja već ustaljena. Kontinuiran uspjeh i konkurentnost MSP-ova ovisi među ostalim o pravodobnim ulaganjima u primjerenu digitalnu infrastrukturu. EGSO stoga podržava ideju o podupiranju MSP-ova u njihovim ulaganjima u digitalne projekte. Ti bi projekti trebali biti tako osmišljeni da od njih imaju koristi i poslovni sektor i civilno društvo u cjelini.

3.7.

EGSO se zalaže za nastavak potpore digitalnim portalima Vaša Europa, SOLVIT i Vaša Europa – Savjeti, Informacijskom sustavu unutarnjeg tržišta i pregledu rezultata jedinstvenog tržišta te za promicanje uspostave i širenja dodatnih javnih digitalnih usluga i suradnje nadležnih tijela unutar i između država članica u digitalnom području, uključujući u vezi s programom Digitalna Europa.

3.8.

U vezi s tim EGSO pozdravlja progresivan pristup Komisije prema kojem će se 25 % raspoloživih sredstava izdvojiti za ispunjavanje ciljeva Pariškog sporazuma u pogledu klimatskih promjena, ali želi dodatne informacije o tome koji se izdaci mogu smatrati povezanima s mjerama u području klime.

3.9.

Cilj je Programa za jedinstveno tržište podupiranje interesa potrošača i osiguravanje visoke razine zaštite potrošača. EGSO napominje da se izazovi u području politike zaštite potrošača općenito neprestano povećavaju, pored ostalog zbog internetske trgovine robom i uslugama te zbog digitalne transformacije, ali djelomice i zbog neprimjerenih mjera deregulacije kao što su ukidanje zakonskih mjera osiguravanja kvalitete ili odredbi o pristupu profesijama. Novim se programom stoga mora osigurati da se potrošačima u njihovim potrošačkim aktivnostima pružaju odgovarajuće informacije i podrška. Istodobno se mora osigurati odgovarajuća potpora i informiranost poduzeća u području zaštite potrošača.

3.10.

Financijska i gospodarska kriza koja je počela 2008. pokazala je da je osobito bitno potrošačima pružiti sveobuhvatne savjete i informacije o financijskim uslugama, uključujući savjete o upravljanju dugom. Uz to, u donošenje politika u tom području potrebno je u kudikamo većoj mjeri uključiti civilno društvo, posebice promicanjem organizacija koje podupiru interese potrošača u vezi s politikama u području financijskih usluga.

3.11.

Pružanje tržišnih i potrošačkih informacija te pristup pravnim lijekovima trebaju se osigurati podupiranjem organizacija za zaštitu potrošača i nadležnih tijela za izvršavanje zakonodavstva. EGSO, međutim, napominje da program „Nove pogodnosti za potrošače” ne odgovara opravdanim očekivanjima potrošača, što je nedavno naglasio i u mišljenju o predmetnom prijedlogu Komisije.

3.12.

Snažno se podupire zaštita potrošača na razini Europske unije, posebice uz pomoć Europske mreže centara za zaštitu potrošača i Europske organizacije za zaštitu potrošača (BEUC). Posljednjih je godina Mreža uspjela doprijeti do milijuna potrošača i informirati ih te je odgovorila na nekoliko stotina tisuća njihovih upita. BEUC aktivno zastupa interese potrošača u svim relevantnim područjima politike EU-a. Podupiranjem Mreže i BEUC-a ostvarena je visoka europska dodana vrijednost. EGSO se stoga zalaže za dugotrajni nastavak i daljnji razvoj uspješne suradnje s Europskom mrežom centara za zaštitu potrošača i Europskom organizacijom za zaštitu potrošača. Odbor također pozdravlja planiranu suradnju s nacionalnim organizacijama za zaštitu potrošača.

3.13.

Kako bi se unaprijedilo zastupanje interesa potrošača u području financijskih usluga, dodijeljena su financijska sredstva dvjema neprofitnim udrugama (Finance Watch i Better Finance) – prvo u okviru pilot-projekta, a zatim i pripremnog djelovanja. Uredbom (EU) 2017/826 o jačanju kapaciteta u tom području predviđa se daljnje sufinanciranje tih udruga. EGSO poziva Komisiju da dodatno razvije suradnju s organizacijama u tom području politike.

3.14.

EGSO napominje da je, imajući u vidu brojne zadaće koje treba izvršiti, proračun za zaštitu interesa potrošača u iznosu od 198,5 milijuna EUR iznimno ograničen. EGSO snažno potiče Europski parlament i Vijeće da u skladu s tim povećaju dostupna proračunska sredstva.

3.15.

Podaci i statistike temelj su za donošenje odluka u brojnim područjima, uključujući socijalnu, gospodarsku, regionalnu, okolišnu i poljoprivrednu politiku. Statistike Europskog statističkog programa stoga imaju visoku europsku dodanu vrijednost i jedan su od temelja politika Europske unije, uključujući posebice politiku jedinstvenog tržišta. EGSO se stoga slaže s Komisijom da dosadašnji Europski statistički program treba nastaviti podupirati potrebnim sredstvima i u okviru Programa za jedinstveno tržište, posebice u svjetlu potrebe za modernizacijom procesa izrade statistika i sve veće potrebe za statističkim podacima.

3.16.

EGSO se zalaže za brz i pravovremen razvoj normi, u suradnji s predstavnicima MSP-ova, zaposlenika, potrošača i organizacija za zaštitu okoliša.

3.17.

Programom za lanac opskrbe hranom podupiru se mjere za osiguravanje visoke razine zaštite zdravlja ljudi, životinja i bilja. Osim toga, treba povećati održivost proizvodnje hrane i hrane za životinje te povisiti norme kvalitete na razini EU-a. Utjecaj bolesti životinja te štetnih organizama treba svesti na najmanju moguću mjeru primjenom preventivnih programa koji dobivaju potporu EU-a. Potrebno je podupirati i razinu zaštite okoliša i biološke raznolikosti.

3.18.

Mnoge aktivnosti u programu za lanac opskrbe hranom obuhvaćene su poljoprivrednom i okolišnom politikom. EGSO stoga poziva Komisiju da sredstva za te aktivnosti povezane s prehrambenim lancem osigura u okviru kategorije 3. „prirodni resursi i okoliš”.

4.   Proračun

4.1.

Komisija predlaže ukupni proračun za Program jedinstvenog tržišta za razdoblje 2021. – 2027. u iznosu od 4 089 milijuna EUR. To uključuje:

oko 438 milijuna EUR za cilj unutarnjeg tržišta,

1 milijardu EUR za program COSME za MSP-ove,

198,5 milijuna EUR za potrošače,

220,5 milijuna EUR za normizaciju,

552 milijuna EUR za statistiku, i

1,68 milijardi EUR za prehrambeni lanac.

4.2.

U pogledu usporedivosti tih financijskih omotnica s trenutačnim razdobljem financiranja 2014. – 2020., EGSO napominje da se zbog Brexita i integracije pojedinačnih programa u Program jedinstvenog tržišta mogu iznositi samo ograničene izjave u vezi s trenutačnim proračunom.

4.3.

EGSO napominje da su, prema Europskoj komisiji, sredstva izdvojena za Program jedinstvenog tržišta usporediva sa sredstvima dostupnima u tekućem financijskom razdoblju (oko 3,9 milijardi EUR), no izražava zabrinutost zbog toga što bi pregovori mogli dovesti do proračunskih rezova, a time i smanjenja dostupnih sredstava u usporedbi s razdobljem 2014. – 2020.

4.4.

EGSO primjećuje da je više od 41 % ukupnih proračunskih sredstava, odnosno 1,68 milijardi EUR, dodijeljeno prehrambenom lancu te je time ta stavka Programa jedinstvenog tržišta dobila kudikamo najviše sredstava, dok je manje od 5 % izdvojeno za projekte u području politike zaštite potrošača.

4.5.

Izražava zadovoljstvo činjenicom da će se za podupiranje MSP-ova povrh 1 milijarde EUR dostupne u okviru programa COSME na raspolaganje staviti dodatne 2 milijarde EUR u okviru komponente fonda InvestEU (4).

4.6.

EGSO poziva da se znatno povećaju sredstva za dio Programa jedinstvenog tržišta koji se odnosi na politiku zaštite potrošača, budući da se ta politika suočava sa sve većim izazovima, među ostalim i zbog sve veće važnosti prekogranične e-trgovine i internetskih usluga.

4.7.

U pogledu prehrambenog lanca EGSO poziva da se za mjere koje nisu povezane s nadzorom tržišta financijska sredstva osiguraju u okviru kategorije 3. – „prirodni resursi i okoliš”. To, primjerice, obuhvaća aktivnosti u području borbe protiv bolesti životinja i organizama štetnih za bilje te mjere za dobrobit životinja.

4.8.

EGSO pozdravlja mogućnost kombiniranja sredstava za financiranje projekata iz drugih programa kao što su Europski fond za regionalni razvoj, Kohezijski fond, Europski socijalni fond plus ili Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj.

4.9.

Uz potporu MSP-ovima i novoosnovanim poduzećima te jačanje konkurentnosti i poticanje rasta poduzeća, prihvatljivost u skladu s člankom 3. Programa jedinstvenog tržišta trebalo bi proširiti i na mjere koje građanima, potrošačima, krajnjim korisnicima, sindikatima te predstavnicima civilnog društva i poduzeća omogućuju aktivno sudjelovanje u političkoj raspravi, kreiranju politika i donošenju odluka, uključujući potporu aktivnostima nacionalnih i europskih predstavničkih organizacija.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL C 125, 21.4.2017., str. 1.

(2)  ECO/460 – Mišljenje „Višegodišnji financijski okvir nakon 2020.” (usvojeno na plenarnom zasjedanju u rujnu 2018.).

(3)  SL C 125, 21.4.2017., str. 1.

(4)  COM(2018) 439 final.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/45


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju programa „Carina” za suradnju u području carine”

(COM(2018) 442 final – 2018/0232 (COD))

(2019/C 62/07)

Izvjestiteljica:

Laure BATUT

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 14.6.2018.

Vijeće EU-a, 27.6.2018.

Pravni temelj:

članci 114., 33. i 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

2.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

191/3/5

1.   Zaključci i preporuke

EGSO pozdravlja pridavanje važnosti carini za unutarnje tržište i cilj Prijedloga kojim se žele podržati carinska unija i carinske vlasti, i to pružajući im novi financijski instrument kao dopunu za provedbu carinske politike u cilju ujednačene primjene pravila. EGSO smatra da bi europske carine koje već primjenjuju jedinstveni zakonodavni kodeks na političkom planu s vremenom trebale djelovati kao jedan subjekt.

1.1.   Proračun i provedba programa Carina:

1.1.1.

EGSO smatra da bi iznos od 950 milijuna EUR predviđen za program Carina za razdoblje od sedam godina, odnosno prosječno 5,02 milijuna EUR godišnje po državi (EU 27), mogao biti nedovoljan s obzirom na opseg ciljeva Prijedloga i utvrđene ambicije za ljudske resurse, mreže, tehnologije i opremu; budući da će opterećenje snositi države članice za ono što je u njihovoj nadležnosti, Odbor predlaže Komisiji da nacionalnim carinskim tijelima omogući da u potpunosti ostvare korist od programa kao i od najavljenih sinergija među programima; želi da Komisija osigura fleksibilnost među proračunskim stupovima višegodišnjeg financijskog okvira (VFO).

1.1.2.

EGSO uviđa da je teško iznositi brojčane pretpostavke o trošku Brexita, koji bi mogao biti izrazito visok; predlaže da se predmetni tekst stoga postepeno prilagodi bez ugrožavanja dovršenja unutarnjeg tržišta 27 država članica i uzimajući u obzir ključni zahtjev da na raspolaganju budu visokokvalificirani službenici, zajednički carinski instrumenti i postupci koji su konkurentni u odnosu na zemlje kao što su Sjedinjene Američke Države i Kina.

1.2.   Informacijske tehnologije u programu

S obzirom na to da se radi o najvećoj dodanoj vrijednosti koja se očekuje od programa i uzimajući u obzir potrebu da se osigura odgovarajući razvoj strategije za carinske informacijske sustave (1), EGSO pozdravlja uključivanje alata za financiranje i olakšavanje razvoja i održavanja transeuropskih carinskih informacijskih sustava te posebice uključivanje alata za planiranje informacijskih tehnologija u mehanizam, osobito ako doprinose smanjenju razlika među državama članicama.

1.2.1.

Tehnološke inovacije: EGSO predlaže da se program aktivira za istodobno širenje tehnoloških inovacija u svim državama sudionicama.

1.2.2.

Digitalna suradnja: kako bi se u potpunosti ostvarila, EGSO predlaže da se države članice potiču na poduzimanje mjera kako bi smanjile nejednakosti u praksama i kompetencijama te da povećaju zajedničku volju za borbu protiv prijevara.

1.3.   Razvoj kompetencija

EGSO smatra da su jačanje kompetencija službenika javne uprave i osposobljavanje u području carine ključni za dobro odvijanje carinske suradnje EU-a. Preporučuje potpuno ostvarivanje koristi od programa kako bi se moglo nastaviti s već započetim mjerama (2), koje bi se moglo, tijekom godina nakon programa Matthaeus, proširiti carinskim Erasmusom (privremene razmjene osoblja svih kategorija).

1.3.1.

EGSO predlaže da se carinskim tijelima zajamči status „ovlaštenih tijela” koja imaju pristup interoperativnim sustavima za kontrolu osoba na granicama (3).

1.4.   Temeljna prava

EGSO preporučuje da se programom, u njegovom području primjene, doprinese jačanju poštovanja temeljnih prava i zaštite podataka.

1.5.   Pokazatelji

EGSO predlaže da se državama sudionicama pruži pomoć u ispunjavanju obveza izvješćivanja o provedbi programa u skladu s predloženim pokazateljima, pri čemu se podrazumijeva da zbog ograničenja javnih proračuna nacionalne uprave neće uvijek na raspolaganju imati dovoljno vremena/službenika. EGSO predlaže da se usporedba među svim državama članicama provodi barem prvih pet godina.

1.6.   Upravljanje

EGSO podupire otvoreni dijalog o provedbi programa između država članica, Komisije i zainteresiranih dionika. Preporučuje da mu se, na razini Unije, ponovnom potporom Europskog vijeća tijekom godina pruži vidljivost te da se prednost da uvjetima za njegov potpun uspjeh, poput fiskalnog usklađivanja među državama članicama, uključenosti svih zemalja sudionica u programe osposobljavanja i njihove spremnosti na ulaganje u suradnju, borbu protiv prijevara i na poštenu trgovačku praksu.

2.   Uvod

2.1.

U VFO-u koji predlaže Europska komisija cilj je programa Carina podržati suradnju carinskih tijela i zaštititi gospodarske i financijske interese Unije. Carinska unija, pedeset godina nakon njezina začetka, ima usklađeni zakonodavni okvir na europskoj razini. Međutim, potreban je daljnji napredak kako bi se osiguralo da carine država članica obavljaju svoje dužnosti na usklađen i ujednačen način. Postoje zajedničko carinsko područje i zajednička vanjska tarifa, kojima su zabranjeni carine i davanja s istovrsnim učinkom među državama članicama. Međutim, nejednakosti i dalje postoje; „carinski turizam” koji odgovara nepoštenom tržišnom natjecanju provlači se kroz rupe u primjeni pravila koja je, kao i carinske sankcije, obuhvaćena nacionalnim pravima.

2.2.

Ujednačenu provedbu tim je teže ostvariti jer je uloga carine višestruka. Ona predstavlja političku ravnotežu između nacionalnih, europskih i međunarodnih trgovinskih propisa te slobode kretanja. Odnosi se na robu (zakonitu robu, čije kretanje treba poticati, nezakonitu robu, koju treba presresti, i opasnu robu, koju treba zadržati). U nekim državama članicama pruža statističke podatke o vanjskoj trgovini.

2.3.

Carina usto omogućuje poštovanje brojnih necarinskih zakonodavstava:

a)

štiti stanovništvo od terorističkih prijetnji, prijetnji za okoliš i zdravlje, od vatrenog oružja i droga, kontrolira kretanja gotovine, prava intelektualnog vlasništva, zdravlje i javnu sigurnost, sigurnost proizvoda, zaštitu divlje flore i faune te zaštitu okoliša itd. Njezina uloga sve je veća u odnosu na sve vrste sigurnosti.

b)

carinska tijela ujedno imaju ključnu ulogu u osiguravanju cjelovitosti lanca opskrbe. Sinergije između drugih financijskih programa VFO-a i programa Carina bit će brojne.

2.4.

Carina već upotrebljava digitalne i tehnološke alate kojima su smanjeni trajanje kontrole i javni rashodi unatoč povećanju obujma svjetske trgovine i prekograničnog kriminaliteta. Ona predstavlja ključni instrument vlada i Unije. Može se upotrijebiti na cijelom području EU-a kako bi se zaštitili financijski interesi EU-a (na primjer: carina/Sjedinjene Američke Države) i interesi građana (na primjer: kravlje ludilo). Europska granična i obalna straža (4) će je ojačati.

3.   Sažetak Prijedloga uredbe

3.1.

Komisija je svoj opći nacrt proračuna za razdoblje 2021. – 2027. (5) temeljila na političkim ciljevima Unije s 27 država članica. Među tim ciljevima, novi program Carina dio je osnaženog i proširenog kontinuiteta programa Carina 2020. te se njime želi pružiti potpora provedbi Carinskog zakonika Unije (CZU) (6) i carinske politike. U tu svrhu taj program prednost daje strukturiranoj i metodološkoj i proračunskoj suradnji te suradnji u području proračuna te jačanju operativne suradnje među državama članicama i, povrh toga, sa zemljama „sudionicama”, što posebice uključuje zemlje kandidatkinje i zemlje u fazi pristupanja.

3.2.

Povećava se broj carinskih deklaracija (otprilike 310 milijuna u 2016., odnosno deset deklaracija u sekundi, od čega je 98 % u elektroničkom obliku). CZU je već pokrenuo veliki projekt digitalizacije 17 elektroničkih sustava u razdoblju 2020. – 2025. Ti se sustavi odnose na konkurentnost europskih poduzeća. Komisija smatra da će predstavljati najveću dodanu vrijednost programa Carina.

3.3.

Procjenama učinaka utvrđena je potreba za razvojem kompetencija i koordinacijom među carinskim upravama EU-a te potreba za pojednostavljenim pokazateljima kako bi se smanjila njihova administrativna opterećenja. U Prijedlogu se navodi jačanje aktivnosti na operativnom planu, što uključuje strukturne razmjene dobrih praksi i operativnog znanja među državama članicama kao i niz informacijskih sustava i infrastruktura kako bi se ostvarila potpuno digitalizirana carina (7). Projekti se odvijaju tijekom više godina i, zasigurno, u sinergiji s programom Fiscalis.

3.4.

Komisija će poštovati međunarodne obveze EU-a u okviru WTO-a, a kako bi bile u skladu s političkom porukom iz njezine Komunikacije o upravljanju (8), carinske uprave država članica trebale bi raditi i djelovati kao jedan subjekt.

3.5.

Uzimajući u obzir gospodarstvo Ujedinjene Kraljevine u kontekstu Brexita, gospodarstva u kojima se provode reforme i mjere štednje te nove doprinose koje treba tražiti od država članica, Komisija predlaže opći višegodišnji financijski okvir Unije od 1 279 milijardi EUR za razdoblje 2021. – 2027., odnosno 1,11 % bogatstva 27 država članica, od čega 950 milijuna EUR za program Carina.

3.5.1.

Kombinacijama financiranja omogućit će se sinergije, i to primjenom nove fleksibilnosti među različitim stupovima u upravljanju sveukupnim proračunom, primjerice za informacijske tehnologije. Nacionalne carine moći će aktivirati Fond za integrirano upravljanje granicama kako bi poboljšale svoju opremu za provjeru (kupnja, održavanje i nadogradnja prihvatljive opreme), a programom Carina podržat će se sve povezane mjere poput mjera suradnje za procjenu potrebe za opremom ili osposobljavanja u odnosu na kupljenu opremu.

3.5.2.

Programom potpore strukturnim reformama moći će se poboljšati administrativni carinski kapaciteti Unije. Programom Carina carinskim će se tijelima pomoći u zaštiti financijskih interesa EU-a, a imat će i potporu programa za borbu protiv prijevara koji će naslijediti trenutačni program Hercule III (9) i informacijski sustav za borbu protiv prijevara koji podržava uzajamnu pomoć u području carina. Bit će u sinergiji s programom Fiscalis, aktivnostima Ureda europskog javnog tužitelja te programom Pravosuđe u okviru Fonda za pravosuđe, prava i vrijednosti, u pogledu osposobljavanja o primjeni carinskog zakonodavstva EU-a.

4.   Opće napomene

4.1.   Provedba programa Carina

4.1.1.

Europski parlament predložio je 24. ožujka 2018. da se ukupni proračun EU-a poveća za 219 milijardi EUR. Komisija želi istaknuti europsku dodanu vrijednost u odnosu na nacionalne javne rashode. Međutim, sveukupno povećanje čini samo 1,11 % bogatstva EU-a (10) (1,13 % u prethodnom razdoblju). Prosjek je u razdoblju od 1993. do 1999. iznosio 1,25 %. EGSO, koji već godinama zagovara povećanje vlastitih sredstava EU-a (11), želi da se u carinskoj politici pokaže volja za dovršenjem unutarnjeg tržišta i da nacionalna carinska tijela u tu svrhu prime potpore za njezinu provedbu.

4.1.2.

Pita se na koji je način određen iznos od 950 milijuna EUR za razdoblje 2021. – 2027. (članak 4. stavak 1. Prijedloga): 137,7 milijuna EUR godišnje, odnosno 5,02 milijuna EUR godišnje po državi (za 27 država članica) s različitim stupnjevima razvoja, čini se malo.

4.2.

U Prijedlogu se predviđa djelovanje sklapanjem ugovora i dodjelom bespovratnih sredstava pod izravnim upravljanjem. Fleksibilnost novog modela VFO-a omogućit će stvaranje sinergija među različitim programima te među različitim zadaćama carine, njezinim odnosima s drugim upravama, drugim područjima djelovanja EU-a, kao što su program Digitalna Europa (12), Fiscalis, Justice itd., te proračunskih dijelova koji se na njih odnose. EGSO smatra da je riječ o dobrom načelu, ali se pita koji će biti kriteriji prihvatljivosti za dodjelu zatraženih potpora među propusnim dijelovima svakog od programa. Boji se opasnosti od jaza između teorije i prakse u pogledu tih kombinacija financiranja u slučajevima u kojima će različite aktivnosti istodobno htjeti pronaći svoje mjesto u istom fondu koji se stoga neće moći povećati.

4.3.

Čini se da Komisija smatra da mogu nastati dobri uvjeti za prihode država članica i EU-a, ali to je tek pretpostavka koju je teško provjeriti u razdoblju od sedam godina.

4.4.

U Prijedlogu se velik dio proračunske odgovornosti prepušta državama članicama, koje će na svojoj razini trebati razviti elemente uzimajući u obzir nacionalna ograničenja. Međutim, one su i dalje suočene s politikama štednje propisanima europskim semestrom te sa sporim rastom, osobito u europodručju. Međutim, Prijedlog će zahvaljujući alatu za strukturiranu suradnju omogućiti državama članicama da djeluju zajedno, posebice na razvoju komponenti informacijskih sustava.

5.   Posebne napomene EGSO-a

5.1.   Informacijske tehnologije

5.1.1.

One se smatraju najvećom dodanom vrijednosti programa (13). Carina je vjerojatno prvi kamen temeljac e-uprave Unije. Razgranana struktura alata za kontrolu i deklaraciju i dalje zahtijeva još više međupovezanosti i interoperabilnosti. To ponajprije znači da sve države članice moraju posvuda imati učinkovitu carinsku informatičku infrastrukturu s brzim širokopojasnim pristupom. EGSO želi da se carinskim tijelima 27 država članica, osim toga, prizna status „ovlaštenih tijela” koja mogu upotrebljavati buduću arhitekturu interoperabilnih sustava za kontrolu na granicama (14).

5.1.2.

U članku 7. stavku 5. i članku 8. Prijedloga navodi se da stopa Komisijina financiranja koja se primjenjuje na projekte može iznositi do 100 % za aktivnosti suradnje. Ako se aktivnost bude odnosila samo na razvoj i iskorištavanje europskog elektroničkog sustava, snosit će se samo troškovi zajedničkih komponenti i koordinacije, a države članice snosit će troškove povezane s odgovornostima koje su im povjerene u skladu s tekstom.

5.1.3.   Inovacije u području informacijskih tehnologija

5.1.3.1.

Digitalne mreže vrlo visokog kapaciteta podržavaju sve inovativne digitalne usluge. Kako bi dodana vrijednost carinskih informacijskih sustava dovela do očekivanih rezultata, svi privatni subjekti (poduzeća) i javni subjekti (tijela trećih zemalja) u području carina trebaju imati pristup najboljoj opremi i uslugama.

5.1.3.2

Ako višegodišnji strateški plan za carinske informacijske sustave (e-customs MASP-C) (15) bude uključivao program Carina, sve će digitalne inovacije biti dio njega. EGSO želi da se sve inovacije koje vlasti validiraju na siguran način prošire na cijelu međupovezanu carinsku mrežu u Uniji, tako da se ne gubi vrijeme nakon validacije i da nema preusmjeravanja prometa.

5.1.3.3.

U svim se područjima upućuje na potrebu za kibernetičkom sigurnosti podataka i mreža. Što je veća međupovezanost, veći su i rizici. EGSO smatra da je dosta važno to navesti u programu i za to osigurati sredstva, tim više što se carinske aktivnosti odlikuju strateškim aspektima.

5.2.   Pokazatelji

5.2.1.

Komisija ističe potporu kojom program može doprinijeti ujednačenoj provedbi zakonodavstva i carinske politike te u svrhu njezine procjene predlaže izvorne kvalitativne pokazatelje.

5.2.2.

Odbor državama sudionicama preporučuje da se putem aktivnosti osposobljavanja predviđenih u programu pripremaju za prikupljanje tih zanimljivih podataka, i to na razini skupljanja i obrade. U razdoblju smanjenja javnih proračuna carinama bi moglo nedostajati vremena/službenika za izradu tih anketa čija bi pouzdanost zbog toga mogla biti upitna. Alati za mjerenje već postoje, a softveri bi mogli izravno pružati informacije, npr. o „raspoloživosti europskih elektroničkih sustava”.

5.3.   Upravljanje

5.3.1.

Kako bi se izbjeglo preusmjeravanje prometa i konkurentnosti, cilj je Komisije usmjeriti aktivnosti prema ujednačenoj primjeni pravila. Želi se, kao nekada, okružiti odborima i skupinama stručnjaka i ustraje na sudjelovanju civilnog društva.

5.3.2.

Tu koordinaciju treba osigurati u suradnji s nacionalnim carinskim tijelima i specijaliziranim predstavnicima, na operativnoj razini i dugoročno. EGSO podupire otvoreni dijalog s dionicima kao što su vanjski stručnjaci i predstavnici javnih vlasti, osobito iz trećih zemalja i predstavnici međunarodnih organizacija, gospodarskih subjekata i civilnog društva; htio bi 1. da Vijeće promiče program Carina, od sada pa sve do njegovog završetka, te da izrazi svoj interes za njegovo potpuno ostvarenje; 2. da se u programu pojasni sudjelovanje civilnog društva i pristup pravnim lijekovima koje bi građani mogli imati na raspolaganju za obranu svojih prava.

5.3.3.

Odbor smatra da, kako bi se postiglo to ujednačavanje, sve države i institucije EU-a trebaju imati isti pristup u pogledu transparentnosti. EGSO smatra da su se nakon političkih odluka o prioritetima trebale moći razlikovati aktivnosti povezane s kontrolom zakonite robe od aktivnosti povezanih s kontrolom nezakonite robe te s kontrolom osoba na granicama (uz poštovanje carinske i migracijske politike).

5.3.4.

Treba spomenuti elemente opće prirode kojima bi se dodatno učvrstio uspjeh programa Carina, poput fiskalnog usklađivanja među državama članicama, uključenosti svih zemalja sudionica u programe osposobljavanja i njihove spremnosti na ulaganje u suradnju, borbu protiv prijevara i na poštenu trgovačku praksu.

5.4.   Izgradnja osobnih kompetencija

5.4.1.

Carina ne kreće od nule, ima ljudske resurse, opremu i znanje. Ta vrlo važna točka navedena je u programu, ali nije razrađena. Svaka nacionalna uprava morat će ispunjavati uvjete za program Infrastrukture i razvoj znanja.

5.4.2.

Odbor preporučuje uopćavanje zajedničkih europskih osposobljavanja, kao što to radi Europol. Ona bi mogla biti tematska (o interoperabilnosti, o revizijama AEO-a (16), borbi protiv prijevara, kibersigurnosti, unutarnjoj sigurnosti itd.). Uz zajedničke module koje je Komisija već razvila u digitalnom obliku, mogla bi se proširiti i carinskim Erasmusom posvećenim stalnom osposobljavanju, kojim se omogućuju privremene razmjene osoblja na svim razinama, i financiranim u okviru programa Carina.

5.4.3.

Odbor je uvjeren da su, kako bi se postigla suradnja među nacionalnim upravama u različitim kulturama i kako bi se utvrdile i podijelile dobre prakse, potrebni službenici koji se poznaju i rade svoj posao na sličan način (17) u pogledu digitalizacije, ali i u drugim pogledima (administrativne kompetencije). EGSO smatra da bi za države i za Uniju valjalo zadržati prisutnost carinskih uprava na terenu, usprkos sve većim tehničkim zahtjevima. Ne želi da štednja spojena s ambicijom navedenom u programu dovede do smanjenja broja javnih službenika, no želi da svi imaju pristup unapređenju znanja kako bi mogli surađivati sa svojim europskim kolegama.

5.5.   Zaštita temeljnih prava

5.5.1.

Odbor ističe da, uz to što je instrument provedbe carinske politike, program Carina može biti i katalizator za poštovanje temeljnih prava putem usklađenih programa osposobljavanja pruženih službenicima i predstavnicima trećih zemalja sudionica te da je važno ne zanemariti ovu priliku.

5.5.2.

Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR (18)) primjenjuje se u čitavoj Uniji. Poslovni korisnici, poduzeća i službenici moraju je poštovati, a ona mora vrijediti za njih. Zaštita podataka, osobnih, industrijskih ili poslovnih, može biti ključna i treba biti zajamčena nacionalnim i zajedničkim sustavima u redovnim i parničnim postupcima te u elektroničkoj trgovini i statistikama povezanima s pokazateljima napretka programa.

5.5.2.1.

Upravljanje vanjskim granicama Unije, u suradnji s Frontexom, može dovesti do slučajeva u kojima su ljudska prava ugrožena. Dotične carinske uprave moraju poštovati ljudska prava navodnih počinitelja, ali i svojih službenika.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  COM(2018) 178 final: Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću, 11.4.2018.

(2)  SWD(2017) 34 final.

(3)  COM(2017) 793 et 794 final – 2017/0351 i 352 (COD).

(4)  Uredba (EU) 2016/1624.

(5)  COM(2018) 322 final.

(6)  Carinski zakonik Unije (CZU), odnosno Uredba (EU) br. 952/2013, u primjeni od 1. svibnja 2016., predviđa mogućnost da subjekt dostavi svoje deklaracije samo jednom carinskom uredu u Uniji (centralizacija), čak i ako njegova roba prolazi kroz više mjesta; njegov je cilj u potpunosti dematerijalizirati carinske formalnosti do 31. prosinca 2020.

(7)  Odluka br. 70/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008., „Carina bez papira”.

(8)  SL C 434, 15.12.2017., str. 43.

(9)  Cilj je programa Hercule III (Uredba (EU) br. 250/2014, 104,9 milijuna EUR) zaštititi financijske interese EU-a pružanjem potpore aktivnostima borbe protiv nepravilnosti, prijevara i korupcije koje nanose štetu proračunu EU-a. Njime upravlja Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF).

(10)  BND

(11)  SL C 74, 23.3.2005., str. 32., točka 4.5.15.

(12)  COM(2018) 434 final.

(13)  SWD(2018) 322 final, Procjena učinka.

(14)  COM(2017) 793 final.

(15)  Višegodišnji strateški plan za carinske informacijske sustave (e-customs, MASP-C Multi-Annual Strategic Plan) Taxud.a.3(2017) 6498377.

(16)  AEO: ovlašteni gospodarski subjekt.

(17)  Usp. nekadašnji program Matthaeus.

(18)  GDPR: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32016R0679


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/51


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju svemirskog programa Unije i Agencije Europske unije za svemirski program te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 912/2010, (EU) br. 1285/2013, (EU) br. 377/2014 i Odluke 541/2014/EU”

(COM(2018) 447 final – 2018/0236 (COD))

(2019/C 62/08)

Izvjestitelj:

Raymond HENCKS

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 12.7.2018.

Vijeće, 13.7.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

2.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

189/3/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europska unija može se pohvaliti velikim uspjesima u svemirskom sektoru. Svojim svemirskim programima pomaže odgovoriti na neke velike svjetske izazove, posebice one povezane s klimatskim promjenama, sigurnošću i poboljšanjem svakodnevnih životnih uvjeta građana, zadržavajući pritom svoj suverenitet i svoju stratešku neovisnost u odnosu na druge svemirske sile.

1.2.

EGSO podržava dodatna nastojanja Europske unije da ostane velika neovisna svemirska sila i odobrava dodjeljivanje financijskih sredstava koja odgovaraju njezinim ambicijama, a to je u ovom slučaju „primarni referentni iznos” u iznosu od 16 milijardi EUR, što prema mišljenju EGSO-a predstavlja minimalnu financijsku omotnicu. EGSO ponavlja svoj zahtjev da se u suradnji s Europskom investicijskom bankom pronađu nove mogućnosti financiranja za potporu istraživačkim projektima, projektiranju i proizvodnji u području svemira kojima se bave privatna poduzeća, MSP-ovi i novoosnovana poduzeća.

1.3.

U pogledu posebnih ciljeva europskog svemirskog programa EGSO odobrava činjenicu da Unija, osim stalnog razvijanja dviju najznačajnijih sastavnica programa, odnosno sustava Galileo i Copernicus, osigurava veću autonomiju i više kapaciteta za nadzor i praćenje u svemiru (eng. space surveillance and tracking, SST) kako bi zaštitila svemirske infrastrukture od rizika koje mogu prouzročiti velike količine svemirskog otpada koje kruže oko Zemlje. EGSO također izražava zadovoljstvo novom inicijativom povezanom sa sustavom GOVSATCOM, koji zadovoljava potrebe za sigurnim europskim satelitskim komunikacijama.

1.4.

Međutim, EGSO smatra da je Unija vrlo diskretna u pogledu obavještavanja građana o prednostima koje aktivnosti EU-a u svemiru predstavljaju za društvo i gospodarstvo. EGSO predlaže provođenje odgovarajuće kampanje kako bi građani razumjeli dodanu vrijednost europskih svemirskih aktivnosti, koje su postale nužne za njihov svakodnevni život, potiču stvaranje novih radnih mjesta, rast i ulaganja i predstavljaju prednost za njihovu sigurnost.

1.5.

Povrh toga, i dalje smo vrlo daleko od maksimalnog iskorištavanja prednosti koje svemir predstavlja za europsko gospodarstvo. Mogućnosti koje pruža program za promatranje Zemlje i potencijal za iskorištavanje goleme količine podataka koju on proizvodi i dalje su uvelike neiskorišteni. EGSO traži da se među potencijalnim korisnicima, posebno u pomorskom sektoru i poljoprivredi, provedu mjere informiranja i podizanja svijesti.

1.6.

Na međunarodnom planu europski svemirski sektor izložen je oštroj konkurenciji s obzirom na to da svemirske aktivnosti postaju sve komercijalnije zbog sve većeg sudjelovanja privatnog sektora na tržištu izvan Unije. Stoga će biti nužno povećati važnost unutarnjeg tržišta i u svemirskom sektoru primijeniti načelo „povlaštenosti Europe”.

1.7.

Ako Europa želi zadržati svoju autonomiju u pristupu svemiru u kontekstu sve većeg broja raketa-nosača i oštre konkurencije, potrebne su joj konkurentne rakete-nosači prilagođene komercijalnim i institucionalnim tržištima. EGSO potiče Komisiju da istraži sredstva za pružanje podrške istraživanju i infrastrukturnim objektima za lansiranje u Europi.

1.8.

EGSO smatra da je futuristički projekt ekstrakcije i prikupljanja prirodnih resursa izvan zemaljske orbite (eng. space mining, rudarenje u svemiru), u kojem je jedna država članica postala predvodnica, vrijedan toga da Unija pobliže prati razvoj kako bi zadržala jasnu europsku dodanu vrijednost.

2.   Uvod

2.1.

Europska unija od 1990-ih godina razvija svemirsku politiku Unije s naglaskom na neovisnosti o drugim svemirskim silama, posebice razvojem programa i aplikacija u ključnim industrijskim sektorima, kao što su komunikacije, sigurnost, hitne službe, sustavi za navigaciju, obavještavanje, prijenos događaja, klimatske promjene, vremenske prognoze itd.

2.2.

EU uz potporu Europske svemirske agencije (ESA) sada raspolaže velikom mrežom satelita i vlastitim pristupom svemiru, preko Francuske Gijane, s pomoću europskih raketa-nosača. S druge strane, države članice ESA-e (1) raspolažu vlastitim svemirskim agencijama i programima, istraživačkim centrima, opremom na Zemlji i znatnim industrijskim kapacitetima. Od njih potječu inicijative u pogledu svemira koje se zatim nastavljaju u okviru EU-a ili ESA-e.

2.3

Unija osobito djeluje putem osmišljavanja, cjelokupnog financiranja i iskorištavanja sljedećih svemirskih programa, za čiju provedbu snosi odgovornost na globalnoj razini, među ostalim u području sigurnosti:

Galileo je prva infrastruktura za vrlo preciznu satelitsku navigaciju i određivanje položaja, posebno projektirana za civilne svrhe, besplatno dostupna korisnicima;

Copernicus je sustav za pružanje podataka o promatranju Zemlje kojim je obuhvaćeno šest područja: praćenje kopna, morskog okoliša, atmosfere i klimatskih promjena, upravljanje u kriznim situacijama i sigurnost.

EGNOS je paneuropski sustav koji se sastoji od triju satelita i koji poboljšava kvalitetu otvorenih signala iz postojećih globalnih sustava za satelitsku navigaciju te pruža preciznije podatke za geopozicioniranje;

SST (eng. space surveillance and tracking) sustav je za nadzor svemira i promatranje otprilike 780 000 komada otpada (svemirsko smeće) koji kruže oko Zemlje;

GOVSATCOM je sustav za državne satelitske komunikacije (civilne i vojne), prepoznat kao jedan od elemenata globalne strategije za vanjsku politiku i sigurnost Unije.

2.4.

Komisija je delegirala ovlasti za razvoj i uvođenje svemirske infrastrukture ESA-i, koja je odgovorna za uvođenje infrastrukture sustava Galileo, a agencija EU-a sa sjedištem u Pragu (Agencija za europski GNSS – GSA) zadužena je za plasiranje usluga programa Galileo na tržište. ESA također upravlja jednim dijelom operacija sustava Copernicus.

2.5.

Europska svemirska industrija zapošljava više od 231 000 osoba, od čega 41 333 u sektoru izgradnje svemirske infrastrukture, te stvara dodanu vrijednost koju je Europska komisija za 2017. godinu procijenila na iznos u rasponu od 53 do 62 milijarde EUR.

3.   Prijedlog Komisije

3.1.

Predloženi svemirski program odgovor je na industrijsku strategiju koju je predstavio predsjednik Juncker u svojem govoru o stanju Unije 2017. i na komunikaciju Komisije od 26. listopada 2016. pod naslovom „Svemirska strategija za Europu”.

3.2.

Akti

Uredba (EU) br. 1285/2013 o provedbi i uporabi europskih sustava za satelitsku navigaciju, Galileo i EGNOS,

Uredba (EU) br. 377/2014 o uspostavi programa Copernicus,

Odluka br. 541/2014/EU o uspostavi Okvira potpore za nadzor i praćenje u svemiru (SST) i

Uredba (EU) br. 912/2010 Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Agencije za europski GNSS

stavljeni su izvan snage i zamijenjeni predmetnom uredbom kojom se utvrđuju zajednička pravila za sve sastavnice programa, točnije za proračunske doprinose i mehanizme, financijske odredbe, javnu nabavu, upravljanje i sigurnost. Navedenom uredbom također se utvrđuju posebna pravila za svaku od tih sastavnica.

3.3.

Agencija za europski GNSS, zadužena za jamčenje provedbe nove generacije sustava za satelitsku navigaciju (GNSS), postaje „Agencija Europske unije za svemirski program”, koja je zadužena za pružanje doprinosa programu, osobito u pogledu sigurnosti, komunikacijskih i promidžbenih aktivnosti te aktivnosti komercijalizacije usluga koje nude Galileo i EGNOS.

3.4.

Novim svemirskim programom nastoji se:

pružati visokokvalitetne, ažurne i, kad je to primjereno, sigurne podatke, informacije i usluge u području svemira;

u najvećoj mjeri ostvariti socioekonomske koristi;

poboljšati sigurnost Unije i njezinih država članica;

promicati ulogu Unije na međunarodnoj sceni kao vodećeg aktera.

3.5.

U skladu s Prijedlogom uredbe, ukupna proračunska sredstva namijenjena za sve svemirske aktivnosti Unije, uključujući istraživanje, za razdoblje od 2021. do 2027. iznose 16 milijardi EUR (u odnosu na 12,6 milijardi EUR za razdoblje od 2014. do 2020.). Ta financijska omotnica predstavlja primarni referentni iznos u skladu s Međuinstitucijskim sporazumom o proračunskoj disciplini sklopljenim 2. prosinca 2013., pri čemu je njezin iznos raspodijeljen kako je navedeno u nastavku:

Galileo i EGNOS 9,7 milijardi EUR;

Copernicus 5,8 milijardi EUR;

SST/GOVSATCOM 0,5 milijardi EUR.

3.6.

Novom se uredbom također obuhvaćaju različiti oblici suradnje i partnerskih odnosa među dionicima, kao i odnosi s međunarodnim organizacijama i trećim zemljama.

3.7.

Komisija će Europskom parlamentu i Vijeću godišnje podnositi izvješće o provedbi svemirskog programa na temelju pokazatelja uspješnosti koje je potrebno utvrditi.

3.8.

Osim toga, program će biti podvrgnut evaluaciji barem jedanput svake četiri godine. Zaključci evaluacija i primjedbe Komisije priopćit će se Europskom parlamentu, Vijeću, EGSO-u i Odboru regija.

4.   Opće napomene

4.1.

Najprije je potrebno priznati da se Europska unija može pohvaliti time da je pravodobno razvila svemirsku politiku i da je danas neovisna o drugim svemirskim silama, među ostalim o onoj koju se nekada smatralo pouzdanim partnerom, ali koja je u međuvremenu postala nepredvidiva.

4.2.

EGSO podržava dodatna nastojanja Unije da ostane velika neovisna svemirska sila, kao i da si osigura sredstva za konsolidaciju tehničkih prednosti. Svemir je sektor kojemu su potrebna znatna financijska sredstva. Ambiciozna svemirska politika ne može postojati bez odgovarajućeg proračuna.

4.3.

Stoga možemo samo pohvaliti to što se u skladu s Prijedlogom uredbe Uniji planiraju osigurati financijska sredstva koja su u skladu s njezinim ambicijama, u ovom slučaju financijska omotnica za Program u iznosu od 16 milijardi EUR koja predstavlja minimalni „primarni referentni iznos”. Stoga se Parlament i Vijeće, kao i Komisija prilikom izrade nacrta proračuna, obvezuju da neće odstupiti od tog iznosa za više od 10 % tijekom cjelokupnog trajanja programa (osim u izvanrednim okolnostima). EGSO ipak ponavlja svoj zahtjev da se u suradnji s Europskom investicijskom bankom pronađu nove mogućnosti financiranja za potporu istraživačkim projektima, projektiranju i proizvodnji u području svemira kojima se bave privatna poduzeća, MSP-ovi i novoosnovana poduzeća, primjerice na području nanosatelita, minijaturnih sustava pogona, produljenja životnog vijeka satelita, novih aplikacija za promatranje Zemlje itd.

4.4.

Osim toga, istraživanja i inovacije u području svemira, koje je obavezno potrebno ojačati ako Unija želi ostati na najvišem stupnju napretka, mogu se financirati programom Obzor Europa, u okviru programa rada „Vodeći položaj u području razvojnih i industrijskih tehnologija”, koji raspolaže proračunom od 13,5 milijardi EUR.

4.5.

U tom kontekstu možemo samo pohvaliti činjenicu da Ujedinjena Kraljevina nakon Brexita namjerava zatražiti nastavak sudjelovanja u europskom svemirskom programu. Međutim, EGSO izražava žaljenje što su samo 20 od trenutačnih 28 država članica Europske unije članice ESA-e.

4.6.

S obzirom na posebne ciljeve svemirskog programa, EGSO podržava što nove aplikacije i usluge uzimaju u obzir razvoj u području autonomnih vozila, bespilotnih letjelica, robota i interneta stvari (Galileo) i, u interesu čovječanstva, stavlja naglasak na praćenje klimatskih promjena (primjerice, praćenje antropogenih emisija CO2 i stakleničkih plinova), uporabu zemljišta za potporu poljoprivredi, promatranje polarnih područja, upravljanje šumama i vodama i otkrivanje malih predmeta (primjerice plovila) za nadzor nezakonite trgovine (Copernicus).

4.7.

EGSO također podržava prijedlog da se SST-u dodijeli više autonomije i kapaciteta kako bi se svemirske infrastrukture i Zemlja zaštitile od rizika u svemiru, kao i osmišljavanje novih aktivnosti u svrhu promatranja svemirskog otpada i ekstremnih svemirskih meteoroloških pojava prouzročenih aktivnošću Sunca te asteroida i kometa (objekti u blizini Zemlje). Pitanje svemirskog otpada izravno se odnosi na više od 60 zemalja koje trenutačno posjeduju satelite i upravljaju njima. Taj je nadzor svemira od presudne važnosti s obzirom na rizik od nanošenja štete ključnim infrastrukturama koje utječu na svakodnevni život građana, što bi moglo dovesti do prekida usluga, poteškoća i gospodarskih gubitaka.

4.8.

Nova inicijativa u vezi sa sustavom GOVSATCOM zadovoljava potrebe za sigurnim europskim satelitskim komunikacijama (nadzor granica, pomorska zajednica, policijske misije, civilna zaštita, humanitarna pomoć, vanjsko djelovanje EU-a itd.) i omogućit će poboljšanje sigurnosti i neovisnost Europe u pogledu budućih sigurnih telekomunikacijskih sustava i usluga, što EGSO potpuno podržava.

4.9.

Stoga se Unija može pohvaliti velikim uspjesima u svemirskom sektoru. Međutim, EGSO smatra da je Unija vrlo diskretna u obavještavanju građana o prednostima koje svemir pruža društvu i gospodarstvu. Mnogi građani ne razumiju da se – primjerice, kada koriste svoj mobilni ili pametni telefon, upotrebljavaju sustave za navigaciju, gledaju satelitsku televiziju, putuju kopnom, morem ili zrakom ili podižu gotovinu – koriste svemirskim uslugama. Stoga je potrebno osigurati da se odgovarajućom obavještajnom kampanjom građanima objasni da su europske svemirske aktivnosti nužne za njihov svakodnevni život, da potiču stvaranje novih radnih mjesta, rast i ulaganja i predstavljaju prednost za njihovu sigurnost.

4.10.

Jednako tako, i dalje smo vrlo daleko od maksimalnog iskorištavanja prednosti koje svemir predstavlja za europsko gospodarstvo. Mogućnosti koje pružaju program za promatranje Zemlje i upotreba goleme količine podataka koju on proizvodi i dalje su uvelike neiskorištene. EGSO traži da se među potencijalnim korisnicima, posebno u pomorskom i poljoprivrednom sektoru, provedu mjere informiranja i podizanja svijesti.

4.11.

Kao što to napominje Komisija, sektor svemira suočava se s poteškoćama zbog nemogućnosti zapošljavanja odgovarajućeg osoblja. EGSO smatra da bi svemirska znanost trebala biti uključena u obrazovne sustave i da bi sveučilišta u državama članicama trebalo potaknuti da ponude postdiplomske studije za inženjerstvo svemira.

4.12.

Na međunarodnoj razini Europa će u području svemira trebati odgovoriti na izazov oštre konkurencije s obzirom na to da svemirske aktivnosti postaju sve komercijalnije zbog sve većeg sudjelovanja privatnog sektora. Veliki europski akteri provode većinu svojih aktivnosti izvan Europe. Stoga će biti nužno povećati važnost unutarnjeg tržišta i u svemirskom sektoru primijeniti načelo „povlaštenosti Europe”.

4.13.

Kako je naglasila Komisija, svemir je dio globalnog vrijednosnog lanca koji se suočava s velikim promjenama, a rezultat je toga pomicanje tradicionalnih granica svemirskog sektora. Taj „novi svemir” (eng. New Space) korjenito mijenja svemirski sektor, ne samo u tehnološkom smislu nego i uvođenjem novih poslovnih modela. Stoga je ključno da Unija aktivno podupire cjelokupni svemirski sektor, posebno istraživanje i razvoj, novoosnovana poduzeća i poslovne inkubatore aktivne u svemirskom sektoru. EGSO izražava žaljenje što se u predmetnoj uredbi Komisija ograničuje na izjavu da svemirski program podupire suradnju između poduzeća u obliku svemirskih platformi koje na nacionalnoj i regionalnoj razini okupljaju aktere svemirskog i digitalnog sektora, a ne daje nikakve druge detalje o funkcioniranju i financiranju tih platformi.

Takav projekt „novi svemir” mogao bi podrazumijevati razvoj gospodarstva u području svemirskih resursa (rudarenje u svemiru), s ciljem ekstrakcije i prikupljanja prirodnih resursa izvan zemaljske orbite. Primjerice, asteroidi mogu sadržavati nikal, platinu, željezo i kobalt. NASA procjenjuje da je vrijednost asteroida u asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera (ima ih više od milijun) 700 trilijuna dolara. Ti se resursi mogu donijeti na Zemlju ili se mogu upotrijebiti u svemiru kao energija za satelite ili za konstrukciju baza iz kojih bi moglo početi istraživanje udaljenog svemira.

4.14.

Luksemburg je druga zemlja na svijetu, nakon Sjedinjenih Američkih Država, koja posjeduje pravni okvir (koji neke strane dovode u pitanje) koji dopušta istraživanje svemirskih resursa i njihovu uporabu u komercijalne svrhe. Europska investicijska banka (EIB) također se pridružila projektu savjetodavnom misijom, kao i ESA, koja svojim uslugama financijskog savjetovanja u području inovacija namjerava pružiti mišljenja i smjernice.

4.15.

EGSO smatra da bi Unija trebala s tehnološkog, financijskog i pravnog stajališta više sudjelovati u istraživanjima u okviru rudarenja u svemiru te osigurati da taj projekt zadrži jasnu europsku vrijednost jer su se u njega već uključile druge američke, arapske ili azijatske organizacije ili poduzeća.

4.16.

Europi su potrebne rakete-nosači prilagođene komercijalnim i institucionalnim tržištima ako želi zadržati svoju autonomiju u pristupu svemiru. Višekratno upotrebljive rakete predstavljaju osobito obećavajući napredak kojim će se smanjiti troškovi i vrijeme potrebno između dva uzastopna lansiranja. Na komercijalnom tržištu konkurencija je i dalje oštra, a ponekad i nepoštena. EGSO potiče Komisiju da razmotri načine za podupiranje europskih istraživanja i infrastrukture za lansiranje s obzirom na to da je od ključne važnosti zadržati neovisnost pristupa Europe svemiru.

4.17.

Iako u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije države članice imaju nadležnost za utvrđivanje usluga od općeg interesa, to ne znači da Unija na svojoj razini ne može utvrditi takve usluge ako se to pokaže nužnim za ostvarivanje njezinih ciljeva. EGSO se zalaže za to da institucije EU-a prepoznaju postojanje i nužnost usluga od općeg interesa Unije u područjima u kojima je djelovanje EU-a učinkovitije za postizanje njegovih ciljeva, što je očito slučaj u svemirskom sektoru.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  ESA ima 22 države članice. Nacionalna tijela zadužena za pitanja svemira u sljedećim zemljama članice su Vijeća guvernera ESA-e: Austrija, Belgija, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Mađarska, Norveška, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Španjolska, Švedska, Švicarska i Ujedinjena Kraljevina. Kanada također sudjeluje u Vijeću i u određenim projektima u okviru sporazuma o suradnji. Slovenija je pridruženi član. Sedam država EU-a potpisale su sporazume o suradnji s ESA-om: Bugarska, Cipar, Hrvatska, Latvija, Litva, Malta i Slovačka.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/56


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o a) Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima

(COM(2018) 378 final – 2018/203 (COD))

i o b) Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”)

(COM(2018) 379 final – 2018/204 (COD))

(2019/C 62/09)

Izvjestitelj:

Bernardo HERNÁNDEZ BATALLER

Zahtjev za savjetovanje:

a)

Europski parlament, 10.9.2018.

b)

Europski parlament, 10.9.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

2.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanj

(za/protiv/suzdržani):

184/0/9

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozorno prima na znanje prijedloge Komisije za izmjenu Uredbe o izvođenju dokaza i Uredbe o dostavi pismena.

1.2.

EGSO poziva Komisiju da uzme u obzir napomene iznesene u ovom dokumentu o njezinim prijedlozima, a posebice napomene u točkama 5.2, 5.3, 5.4, 5.5, 5.9, 5.10, 6.3, 6.4 i 6.6, jer se bez istinskog pravosudnog područja ne mogu u potpunosti uživati slobode jedinstvenog tržišta.

2.   Kontekst

2.1.

U cilju uspostave područja slobode, sigurnosti i pravde u Europskoj uniji (EU) člankom 81. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) utvrđuju se temelji razvoja tzv. pravosudne suradnje u građanskim stvarima s prekograničnim implikacijama, pri čemu se EU-u dodjeljuju ovlasti za usvajanje mjera za usklađivanje zakona i drugih propisa država članica.

2.2.

Utvrđuje se zakonska odredba da se, kada je to potrebno za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, usvajaju mjere čiji je cilj osigurati uzajamno priznavanje i izvršenje presuda i odluka u izvansudskim predmetima među državama članicama, kao i suradnju pri izvođenju dokaza.

2.3.

Radi reguliranja pravosudne pomoći među državama članicama EU je sustave utvrđene u haškim konvencijama zamijenio donošenjem sljedećih pravnih instrumenata:

2.3.1.

Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 (1) o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (u daljnjem tekstu „Uredba o izvođenju dokaza”), koja se primjenjuje u svim državama članicama osim Danske.

2.3.2.

Tom se uredbom uspostavlja sustav na razini EU-a za izravno i brzo slanje i izvršenje zahtjeva za izvođenje dokaza među sudovima te se utvrđuju precizna pravila o obliku i sadržaju tih zahtjeva. Njome se uvodi sustav izravnog bilateralnog kontakta među sudovima kojim se zamjenjuje prethodni sustav u kojem su se zahtjevi suda jedne države članice slali središnjem tijelu druge države članice.

2.3.3.

Uredba (EZ) br. 1393/2007 (2) Europskog parlamenta i Vijeća o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (u daljnjem tekstu „Uredba o dostavi pismena”), koja se primjenjuje u svim državama članicama (3).

2.3.4.

Ta se uredba primjenjuje u građanskim ili trgovačkim stvarima kada sudsko ili izvansudsko pismeno mora biti poslano iz jedne države članice u drugu radi njegove dostave. Međutim, ne primjenjuje se na porezne, carinske ili administrativne stvari niti na odgovornost države za postupanje ili nepostupanje pri izvršavanju državnih ovlasti (acta jure imperii).

2.4.

EGSO se oduvijek zalaže za uspostavu zajedničkog područja slobode, sigurnosti i pravde u EU-u, što, među ostalim, uključuje usvajanje mjera u području pravosudne suradnje i u građanskim stvarima. Te su mjere nužne kako se građane i poduzeća ne bi spriječilo ili obeshrabrilo u ostvarivanju prava zbog neusklađenosti ili složenosti pravosudnih sustava država članica.

2.5.

U svakom slučaju, za uspostavu europskog pravosudnog područja nužno je poboljšati suradnju među sudovima, što podrazumijeva jednostavnije i brže postupke kako bi se otklonili nedostaci i kašnjenja.

3.   Prijedlozi Komisije

3.1.

Cilj je Komisijinih prijedloga izmijeniti dvije postojeće uredbe u području izvođenja dokaza i dostave pismena.

3.2.   Prijedlog o izmjeni Uredbe o izvođenju dokaza

3.2.1.

Prijedlogom se želi poboljšati funkcioniranje područja slobode, sigurnosti i pravde te unutarnjeg tržišta poboljšanjem i ubrzanjem prekograničnog izvođenja dokaza.

3.2.2

Nastoji se Uredbu prilagoditi tehničkom razvoju, uz iskorištavanje prednosti digitalizacije, obvezu da se komunikacija i razmjena dokumenata automatski obavljaju elektroničkim putem te poštovanje zaštite podataka i privatnosti, pri čemu to ni u kojem slučaju ne smije narušiti postupovna prava stranaka. U tu svrhu, sustav bi trebao uvesti decentraliziranu strukturu koja će omogućiti izravnu komunikaciju između krajnjih korisnika.

3.2.3

Prijedlogom se promiče uporaba modernih sredstava za izvođenje dokaza kao što su videokonferencije ako se osoba koja se treba saslušati nalazi u drugoj državi članici. Nastoji se osigurati primjerenije, češće i brže neposredno izvođenje dokaza pri saslušavanju svjedoka ili stručnjaka odnosno ispitivanju stranaka kada te osobe imaju boravište u drugoj državi članici.

3.2.4

Uklanjaju se pravne prepreke prihvaćanju elektroničkih (digitalnih) dokaza. Prijedlogom se utvrđuje uzajamno priznavanje digitalnih dokaza. Time će se smanjiti opterećenje građana i poduzeća u postupcima te će se ograničiti slučajevi u kojima se elektronički dokazi odbacuju.

3.2.5.

Predlaže se rješenje problema različitih tumačenja izraza „sud”, koji trenutačno nije definiran u Uredbi o izvođenju dokaza. Prijedlogom se nastoje otkloniti nesigurnosti u tom pogledu.

3.2.6.

Prijedlog je u skladu s drugim instrumentima EU-a u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima te se njime ne dovodi u pitanje razmjena informacija među tijelima u području priznavanja i izvršenja u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću (4) kao ni u stvarima koje se odnose na obveze uzdržavanja (5), čak i ako te informacije imaju dokaznu vrijednost, pa tijelo koje podnosi zahtjev može slobodno odabrati najprikladniju metodu.

3.2.7.

Regulira se mogućnost da diplomatski ili konzularni predstavnici jedne države članice mogu, na državnom području druge države članice i unutar područja u kojem obavljaju svoje dužnosti, izvoditi dokaze bez prethodnog zahtjeva središnjem ili nadležnom tijelu dotične države članice.

3.2.8.

Kako bi se osiguralo uzajamno priznavanje digitalnih dokaza, dokazima koji su izvedeni u državi članici u skladu s njezinim pravom ne bi se smjela uskratiti njihova dokazna vrijednost samo zbog njihove digitalne prirode.

3.2.9.

Radi izmjene standardnih obrazaca iz priloga ili njihova ažuriranja predviđeno je delegiranje ovlasti Komisiji u skladu s člankom 290. UFEU-a.

3.3.   Uredba o dostavi pismena

3.3.1.

Glavni je cilj njezinih pravila utvrditi jedinstvene kanale za slanje pismena iz jedne države članice u drugu radi njihove dostave u toj drugoj državi članici. U tu se svrhu posebno korisnim pokazalo iskustvo u okviru provedbe važeće Uredbe i sudske prakse Suda Europske unije na tom području.

3.3.1.1.

Mijenja se njezino područje primjene, iako se zadržava sadašnji tekst odredbe o izvansudskim pismenima. S druge strane, u vezi sa sudskim pismenima, Uredba se primjenjuje u svim situacijama u kojima primatelj ima boravište u drugoj državi članici.

3.3.1.2.

Taj novi režim, prema kojem su svi slučajevi dostave pismena ako adresat ima boravište u drugoj državi članici obvezno regulirani, primjenjuje se samo na dostavu pismena kojima se pokreće postupak odnosno dostavu poziva. U daljnjim slučajevima dostave sudskih pismena tijekom sudskog postupka dodatna je zaštita manje važna.

3.4.

Komunikacija i razmjena pismena među tijelima koja ih šalju i zaprimaju provodi se elektroničkim putem preko decentraliziranog IT sustava koji čine nacionalni IT sustavi međusobno povezani sigurnom i pouzdanom komunikacijskom infrastrukturom, iako postoji mogućnost upotrebe alternativnih (tradicionalnih) sredstava komunikacije u slučaju nepredviđenog i iznimnog prekida u radu IT sustava.

3.5.

Propisuje se da države članice moraju pružiti pomoć pri utvrđivanju boravišta primatelja u drugoj državi članici, za što se utvrđuju tri različite mogućnosti:

pravosudna pomoć putem tijela koja određuju države članice;

omogućavanje pristupa javnim registrima boravišta putem portala e-pravosuđe;

pružanje detaljnih informacija putem portala e-pravosuđe o dostupnim alatima za pronalaženje osoba na njihovu državnom području.

3.6.

Od stranih stranki u postupku može se zahtijevati da imenuju zastupnika za dostavu pismena u postupku u državi članici u kojoj se postupak vodi.

3.7.

Poboljšava se postupak u pogledu prava adresata na odbijanje primitka pismena ako ono nije sastavljeno na odgovarajućem jeziku ili prevedeno na takav jezik.

3.8.

Prijedlogom se obvezuje pružatelje poštanskih usluga da upotrebljavaju posebnu povratnicu (potvrdu o primitku) pri dostavi pismena poštom u skladu s Uredbom. Uvodi se i minimalni standard u pogledu osoba koje se mogu smatrati prihvatljivim „zamjenskim primateljima” ako pružatelj poštanskih usluga ne može pismeno uručiti adresatu osobno.

3.9.

Prijedlogom se uvodi elektronička dostava pismena kao dodatni alternativni način dostave u skladu s Uredbom.

3.10.

U slučaju nepojavljivanja tuženika uvode se dvije bitne novosti:

a)

sud pred kojim je pokrenut postupak obvezan je poslati upozorenje o datumu pokretanja postupka ili o presudi zbog ogluhe na dostupni korisnički račun tuženika;

b)

utvrđuje se jedinstveni rok od dvije godine od datuma donošenja presude zbog ogluhe u kojem je moguće izvanredno oslobađanje od pravnih posljedica isteka roka za ulaganje žalbe u svrhu osporavanja priznavanja i izvršenja te presude u drugoj državi članici.

4.   Opće napomene

4.1.

EGSO pozdravlja prijedloge Komisije za izmjenu Uredbe o izvođenju dokaza i Uredbe o dostavi pismena jer se njima olakšava integracija država članica na području pravosuđa utvrđivanjem jedinstvenih kanala u području primjene svake uredbe.

4.2.

Oba prijedloga doprinose poboljšanju pravosudne suradnje u EU-u, utemeljene na načelu uzajamnog priznavanja presuda (članak 81. UFEU-a), jačanju područja slobode, sigurnosti i pravde (članak 3. stavak 2. i članak 67. UFEU-a) te uspostavi unutarnjeg tržišta (članak 26. UFEU-a).

4.3.

Ukratko, donošenje i provedba regulatornog okvira koji je predložila Komisija trebali bi objektivno doprinijeti otklanjanju različitih nevidljivih prepreka koje izravno utječu na život svih građana – državljana država članica i osoba s boravištem u EU-u – i na trgovački promet poduzeća koja posluju u EU-u.

4.4.

Kako bi se osigurali pristup pravosuđu i pravedno suđenje, neophodno je da se odredbe ta dva prijedloga primjenjuju u sudskim postupcima s prekograničnim implikacijama i da se na odgovarajući način provode.

4.5.

Prijedlozi su u skladu i sa strategijom digitalnog tržišta u kontekstu e-uprave, osobito u vezi s potrebom donošenja mjera za modernizaciju javne uprave i postizanje prekogranične interoperabilnosti, što olakšava interakciju s građanima.

4.6.

Prijedlozima se povećava pravna sigurnost, a time se pomaže izbjeći kašnjenja i nepotrebne troškove za građane, poduzeća i javne uprave te se ispravljaju nedostaci u zaštiti postupovnih prava stranaka, u okviru nastojanja da se spriječi nezaštićenost u skladu s tzv. načelom jednakosti oružja.

4.7.

Valja napomenuti da odredba o delegiranim aktima za ažuriranje i izmjenu priloga obaju prijedloga uredbi nije u skladu s dugotrajnim stajalištem EGSO-a (6) u tom pogledu s obzirom na to da se prijedlogom predviđa neodređeno vrijeme trajanja delegirane ovlasti, bez obzira na zahtjev da se donošenje delegiranih akata vremenski ograniči.

4.8.

Naposljetku, EGSO smatra da se bez istinskog pravosudnog područja ne mogu u potpunosti uživati slobode jedinstvenog tržišta.

5.   Opće napomene o Uredbi o izvođenju dokaza

5.1.

Predloženom izmjenom Uredbe o izvođenju dokaza nastoji se potaknuti upotreba elektroničke komunikacije među dotičnim nadležnim tijelima nauštrb skuplje i sporije papirnate komunikacije, kao i korištenje videokonferencija za saslušanje osoba u drugoj državi članici, pri čemu to ni u kojem slučaju ne smije narušiti postupovna prava stranaka.

5.2.

Iako Prijedlog počiva na pretpostavci učinkovitog postupanja predmetnih sudova, uz dužnu pažnju, te strogog poštovanja načela lojalne suradnje i uzajamnog priznavanja, pri čemu se potonje izričito navodi kako bi se spriječilo uskraćivanje dokazne vrijednosti digitalnih dokaza (četvrta uvodna izjava i članak 18.a Prijedloga), njime se ne utvrđuju odredbe u slučaju odbijanja zahtjeva od strane suda kojemu je upućen zbog:

nepotrebne odgode

nepostojanja obrazloženja ili

nedostatnog obrazloženja.

Ti slučajevi u praksi podrazumijevaju nemogućnost pristupa djelotvornoj sudskoj zaštiti te bi se trebalo iznaći rješenje kako bi se izbjegli.

5.2.1.

Ta je okolnost važna s obzirom na trenutačno stanje prava Unije, u skladu s kojim bi se samo odbijanje suda pred kojim se predmet vodi i koji je Sudu Europske unije dužan uputiti prethodno pitanje moglo smatrati teškim kršenjem obveza države članice proizašlih iz prava Unije (7).

5.2.2.

Brojni su slučajevi u kojima sud kojemu je zahtjev upućen može teško povrijediti prava stranaka ako ne surađuje uz dužnu pažnju, osobito u pogledu privremene zaštite, pozivajući se na nacionalni suverenitet, nacionalnu sigurnost, javni poredak itd. (vidjeti članak 4. stavak 2. UEU-a) ili u slučaju razlika proizašlih iz različite postupovne prakse u državama članicama.

5.2.3.

Potonji se slučaj odnosi, primjerice, na predraspravno predočavanje dokaza (eng. pre-trial discovery) s obzirom na to da se člankom 23. Haške konvencije od 18. ožujka 1970. o izvođenju dokaza u inozemstvu u građanskim ili trgovačkim stvarima državama članicama omogućuje da, pozivajući se na suverenitet, odbiju zamolnice izdane u preliminarnoj fazi postupka (nakon pokretanja postupka pred sudom, ali prije početka suđenja).

5.2.4.

Važeća Uredba (EZ) br. 1206/2001, iako se izričito njime ne bavi, isključuje to pitanje iz svog područja primjene, kao što proizlazi iz Izjave Vijeća 54/01 od 4. srpnja 2001. (dok. 10571/01, str. 1.).

5.2.5.

Nepotrebna odgoda može ponekad biti posljedica nedovoljne tehničke osposobljenosti tijela kojima je zahtjev upućen ili neispravnosti tehnološke infrastrukture. Kako bi se ti slučajevi spriječili i otklonili u najvećoj mogućoj mjeri, Prijedlogom bi se trebala predvidjeti odredba kojom će se od država članica zahtijevati da osiguraju digitalno ažuriranje svojih sudova i primjerenost tehnološke infrastrukture.

5.3.

S druge strane, određene odredbe Prijedloga trebale bi biti konkretnije. Primjerice, u članku 1. stavku 4. utvrđuje se restriktivna definicija „suda”: „svako pravosudno tijelo u državi članici koje je nadležno za izvođenje dokaza” u skladu s Uredbom.

5.3.1.

Iako bi ta definicija mogla uključivati javne ovjeritelje (npr. javne bilježnike), njome nisu obuhvaćena arbitražna tijela privatne naravi, bilo da je riječ o arbitraži na području ulaganja, trgovine ili potrošača bilo da je posrijedi neko drugo arbitražno tijelo koje se bavi drugim područjem.

5.3.2.

Na taj se način ne uzima u obzir velika važnost arbitražnih tijela u trgovačkom i gospodarskom prometu država članica i u trećim zemljama.

5.3.3.

U vezi s njima mogući su litispendencija ili problemi povezani s provedbom njihovih odluka od strane tijela država članica kojima je zahtjev upućen (npr. anti-suit injunction), koji bi mogli uzrokovati pravnu nesigurnost.

5.3.4.

Ta restriktivna definicija „suda” svakako je u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, koji arbitražnim tijelima privatne naravi obično ne priznaje status „suda” (8).

5.3.5.

EGSO smatra da bi automatska primjena te sudske prakse Suda na predmetnom području mogla dovesti do nepriznavanja odluka arbitražnih sudova ili odbijanja suradnje od strane suda kojemu je zahtjev upućen, što bi, u određenim okolnostima, moglo zainteresirane strane ostaviti bez zaštite.

5.3.6.

Međutim, iz razmatranja treba izuzeti odredbe o arbitraži između ulagača i države iz bilateralnih ugovora o ulaganju s obzirom na to da nisu u skladu s pravom Unije i nemaju pravni učinak jer su zbog preklapanja s pravilima jedinstvenog tržišta i diskriminacije među ulagačima u EU-u nezakonite, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije u presudi u predmetu „Achmea” (9).

5.4.

S druge strane, člankom 17.b diplomatskim ili konzularnim predstavnicima određene države članice omogućava se izvođenje dokaza bez prethodnog zahtjeva na području druge države članice u kojoj su akreditirani. Ta je ovlast ograničena na saslušanje ili ispitivanje državljana države članice koju predstavljaju bez prisile u okviru sudskog postupka za koji je nadležan sud te države članice.

5.5.

Prijedlogom predviđene zadaće koje u okviru pravosudne pomoći izvršavaju ti službenici trebale bi se moći proširiti kako bi se prilagodile stvarnim okolnostima u EU-u, posebice u kontekstu slobodnog kretanja i boravka državljana država članica i slobode poslovnog nastana. Shodno tomu, mjerama koje ti službenici provode mogli bi se obuhvatiti i strani državljani, i to bez prethodnog odobrenja, ili sami državljani države primateljice uz odobrenje te države.

5.6.

Vrlo je važno, s čime se EGSO slaže, utvrditi obvezu pružanja pomoći državi članici koja upućuje zahtjev u pronalasku boravišta osobe kojoj se treba dostaviti sudsko ili izvansudsko pismeno u drugoj državi članici primateljici ako je boravište nepoznato.

5.7.

S druge strane, u kontekstu prijedloga koji razmatramo nameće se Agenda EU-a za pravosuđe za 2020., čiji je cilj ojačati temeljna prava, uključujući postupovna prava u građanskim stvarima.

5.8.

U tom se pogledu u predloženim mjerama digitalizacije uzimaju u obzir zahtjevi u vezi sa zaštitom podataka i privatnosti u sustavu elektroničke razmjene između predmetnih sudova, npr. uspostava unaprijed utvrđene skupine korisnika (samo sudovi i pravosudna tijela država članica).

5.9.

Međutim, iako se predviđa da će u budućnosti pokušaja napada na predmetnu elektroničku infrastrukturu biti sve više, uz mogućnost povećanja tog rizika zbog međusobne povezanosti predmetnih informatičkih sustava, ne utvrđuje se odredba o odgovornosti u slučaju da zbog kibernapada ili kvara i pada informatičkog sustava dođe do širenja osjetljivih informacija ili čak uništenja dokaza u postupku.

5.10.

Slijedom toga, može doći do teške povrede prava stranaka, pri čemu nije predviđen način uspostave odgovornosti uzročnika, a moguće je čak i da same stranke moraju snositi posljedice te povrede ako se oni koji su je uzrokovali pozovu na višu silu.

6.   Opće napomene o Prijedlogu uredbe o dostavi pismena

6.1.

EGSO smatra da će se Prijedlogom uredbe o dostavi pismena poboljšati i ubrzati sudski postupci zahvaljujući pojednostavljenju i ubrzanju mehanizama suradnje za dostavu pismena. Time će se poboljšati izvršavanje pravde u predmetima s prekograničnim implikacijama, ojačati postupovna prava u građanskim stvarima i povećati uzajamno povjerenje među pravosudnim sustavima država članica.

6.2.

Prijedlogom se želi iskorijeniti sporost i učestalo kršenje utvrđenih rokova – do čega dolazi jer pismena dostavljaju nadležna tijela – uvođenjem obveze da se dostava pismena obavlja elektroničkim putem. Nadalje, različitim ciljanim intervencijama nadležnih tijela jačaju se prava adresata na obranu s obzirom na nesigurnost u vezi s odbijanjem primitka pismena ili u slučaju presude zbog ogluhe.

6.3.

Važno je istaknuti široko subjektivno i materijalno područje primjene Prijedloga s obzirom na to da uključuje sve fizičke i pravne osobe, među ostalim i sve trgovce, odnosno i mikropoduzeća, pri čemu se dopuštaju samo izričito utvrđene iznimke (članak 1. stavci 1. i 3.).

Potrebno je uskladiti sve jezične verzije kako bi se jasno utvrdilo da se Prijedlog uredbe ne odnosi samo na pismeno kojim se pokreće postupak već na sva sudska pismena u postupku.

6.4.

EGSO se slaže s utvrđenim jamstvima i zaštitnim mjerama za „odbijanje primitka pismena” od strane adresata te s obvezom tijela za zaprimanje da o njima obavijesti adresata. S druge strane, u cilju uravnoteženja prava stranaka u postupku, neophodno je da tuženik bude u potpunosti upoznat s pismenom kojim se pokreće postupak, zbog čega bi jezični režim trebao obuhvaćati jezik koji tuženik razumije ili jedan od službenih jezika mjesta dostave.

6.5.

Primjerena je odredba o dodatnim načinima dostave pismena, pri čemu se predviđaju dostava poštom, izravna dostava putem pravosudnih službenika, državnih službenika ili drugih nadležnih osoba države članice primateljice te elektronička dostava.

6.6.

U svakom slučaju, važno je očuvati i zajamčiti cjelovitost i svrhu pismena, bilo sudskih bilo izvansudskih.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. (SL L 174 od 27.6.2001., str. 1.).

(2)  Uredba (EZ) br. 1393/2007 od 13. studenog 2007. o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1348/2000 (SL L 324 od 10.12.2007., str. 79.).

(3)  U skladu s tzv. usporednim sporazumom s Danskom (SL L 300 od 17.11.2005., str. 55.). U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 Ugovora Ujedinjena Kraljevina i Irska obavijestile su da žele sudjelovati u donošenju i primjeni tih dviju uredbi.

(4)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenog 2003. (SL L 338 od 23.12.2003., str. 1.).

(5)  Uredba Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. (SL L 7 od 10.1.2009., str. 1.).

(6)  SL C 288 od 31.8.2017., str. 29.; SL C 345 od 13.10.2017., str. 67.

(7)  Vidjeti Mišljenje nezavisnog odvjetnika Watheleta u predmetu C-416/17, Europska komisija protiv Francuske Republike, točke 95–103.

(8)  Primjerice, u sljedećim predmetima: Nordsee, 102/81 (1982.), točke 10–13.; Eco Swiss, C-126/97 (1999.), točka 34.; Denuit i Cordier, C-125/04 (2005.), točka 13.; Gazprom, C-536/13 (2015.), točka 36.; Achmea, C-284/16 (2018.), točke 45–49. itd.

(9)  Presuda od 6. ožujka 2018., Achmea, C-284/16, ECLI:EU:C:2018:158.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/63


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa EU-a za borbu protiv prijevara

(COM(2018) 386 final – 2018/0211 (COD))

(2019/C 62/10)

Izvjestitelj:

Giuseppe GUERINI

Zahtjev za savjetovanje:

Komisija, 18.6.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

2.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

193/0/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO podupire prijedlog Europske komisije za uspostavu novog programa za borbu protiv prijevara u cilju zaštite financijskih interesa EU-a i za uzajamnu administrativnu pomoć između carinskih tijela država članica.

1.2.

Pozitivno je to što se novi program za borbu protiv prijevara temelji na programu Hercule III, uz nastojanje da se na temelju prakse prikupljene u međuvremenu poboljša njegova djelotvornost, posebice u pogledu opsežnije analize dostupnih podataka i uz učinkovito kombiniranje sustava Hercule i sustava AFIS i IMS.

1.3.

EGSO se nada da će Europska unija promicati različite oblike međunarodne suradnje na području borbe protiv prijevare kako bi se osigurao učinkovit i koordiniran odgovor na pojave koje sada već nadilaze granice država, pa čak i kontinenata, te iziskuju razvijanje djelotvornih metoda globalne suradnje između različitih nadležnih tijela.

1.4.

EGSO preporučuje da Komisija osigura odgovarajuću razinu ulaganja u nove tehnologije za borbu protiv prijevara, počevši od umjetne inteligencije koja bi mogla dovesti do znatnog poboljšanja aktivnosti suzbijanja nezakonitih pojava.

1.5.

Te je investicije potrebno popratiti odgovarajućim osposobljavanjem osoblja javnih tijela koje je uključeno u borbu protiv prijevara. Od ključne je važnosti da se ažuriranje praksi u pogledu novih kretanja na području nezakonite trgovine provodi kombiniranjem novih tehnologija i odgovarajućeg osposobljavanja osoba koje rade na tom području.

1.6.

S obzirom na stratešku važnost tehnologije u aktivnostima za suzbijanje prijevare, EGSO predlaže da se pokazateljima uspješnosti navedenim u prijedlogu Komisije dodaju drugi pokazatelji koji bi se odnosili na mjerenje napretka u pogledu sposobnosti poreznih vlasti da usvajaju nove digitalne tehnologije povezane s umjetnom inteligencijom u svrhu suzbijanja prijevara koje štete interesima EU-a.

1.7.

Politički gledano, EGSO smatra da bi europske institucije mogle na bolji način suzbijati prijevare, među ostalim i ulaganjem dodatnog napora u usklađivanje pravnih i poreznih pravila koja se primjenjuju u različitim nacionalnim jurisdikcijama. Naime, moguće je da velike razlike u poreznim i pravnim pravilima među različitim državama članicama na unutarnjem tržištu dovedu do nezakonitog ponašanja kako bi se iskoristile postojeće regulatorne razlike (npr. kružne prijevare u vezi s PDV-om), što bi moglo na izravan ili neizravan način nanijeti štetu proračunu EU-a ili, općenitije, jačanju europskog jedinstvenog tržišta.

2.   Prijedlog Komisije

2.1.

Postojećim sustavom za borbu protiv prijevara koje štete proračunu EU-a obuhvaćene su sljedeće mjere: i. program potrošnje Hercule III za borbu protiv prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih radnji koje štete financijskim interesima Unije; ii. informacijski sustav za borbu protiv prijevara (AFIS) koji obuhvaća skup carinskih IT aplikacija kojim upravlja Komisija u skladu s Uredbom 515/972; iii. Sustav za upravljanje nepravilnostima (IMS), alat za sigurnu elektroničku komunikaciju kojim se državama članicama olakšava izvršavanje njihove obveze prijave otkrivenih nepravilnosti.

2.2.

Novi Program EU-a za borbu protiv prijevara koji je predmet ovog mišljenja uvelike će se temeljiti na prethodnom programu Hercule III, uz određena poboljšanja kao što je mogućnost financiranja novih inicijativa, primjerice u području analize podataka, boljim kombiniranjem tog programa sa sustavima AFIS i IMS.

2.3.

Dva su opća cilja Programa: i. zaštita financijskih interesa EU-a; ii. potpora uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i njihovoj suradnji s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima.

2.4.

Programom su ujedno predviđena tri posebna cilja koji su izravno povezani s općim ciljevima: i. sprečavanje i suzbijanje prijevara, korupcije i svih ostalih nezakonitih radnji koje štete financijskim interesima EU-a; ii. potpora prijavljivanju nepravilnosti, uključujući prijevare, u vezi sa sredstvima u okviru podijeljenog upravljanja i sredstvima pretpristupne pomoći iz proračuna Unije; iii. osiguravanje alata za razmjenu informacija i potporu aktivnostima u području uzajamne administrativne pomoći u carinskim i poljoprivrednim pitanjima.

2.5.

Financijska omotnica Programa za razdoblje 2021. – 2027. iznosi 181,207 milijuna EUR podijeljenih na sljedeći način: i. 114,207 milijuna EUR za sprečavanje i suzbijanje prijevara, korupcije i svih ostalih nezakonitih radnji koje štete financijskim interesima EU-a.; ii. 7 milijuna EUR za potporu prijavljivanju nepravilnosti, uključujući prijevare, u vezi sa sredstvima u okviru podijeljenog upravljanja i sredstvima pretpristupne pomoći iz proračuna Unije; iii. 60 milijuna EUR za osiguravanje alata za razmjenu informacija i potporu operativnim aktivnostima u području uzajamne administrativne pomoći u carinskim i poljoprivrednim pitanjima.

2.6.

Novi program provodit će se u novom regulatornom okruženju obilježenom značajnim promjenama, posebice osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO), koji će imati važnu i, nadamo se, učinkovitu ulogu te bi, uz provedbu Direktive (EU) 2017/1371 o suzbijanju prijevara kaznenopravnim sredstvima, trebao osigurati bolju zaštitu financijskih interesa Unije i europskih građana.

2.7.

Uredba o Programu za borbu protiv prijevara sastavljena je nakon savjetovanja Komisije s dionicima, uzimajući u obzir prijedloge stručne skupine, te ima čvrst pravni temelj u Ugovorima (članak 325. i članak 33. UFEU-a).

3.   Opće i posebne napomene

3.1.

EGSO u cijelosti podupire prijedlog Europske komisije za uspostavu novog programa za borbu protiv prijevara u cilju zaštite financijskih interesa EU-a i za uzajamnu administrativnu pomoć između carinskih tijela država članica.

3.2.

Ključno je provesti članak 325. i članak 33. UFEU-a s pomoću odgovarajućih instrumenata i potrebnu koordinaciju između nacionalnih i europskih tijela, kao što je dokazano mjerama donesenima posljednjih godina kojima su znatni iznosi vraćeni u proračun EU-a, iako Komisija napominje da je teško procijeniti točan vraćeni iznos.

3.3.

Globalizacijom tržišta, sve većom mobilnosti robe i osoba te sve većim širenjem novih komunikacijskih tehnologija pridonosi se eksponencijalnom rastu prekograničnih transakcija i trgovine na digitalnim platformama. Time se stvaraju velike mogućnosti za rast i razvoj tržišta, ali se ujedno iziskuje brzo i stalno ažuriranje tehnika za praćenje nezakonitih pojava i zakonodavstva za borbu protiv prijevara i različitih oblika izbjegavanja carinskih kontrola.

3.4.

Stoga je od ključne važnosti da odgovor javnih vlasti na sve sofisticiranije oblike prijevara ide ukorak s vremenom kako u pogledu učinkovite provedbe, tako i u tehnološkom pogledu te u pogledu djelotvorne suradnje između različitih nacionalnih tijela, čije djelovanje treba biti koordinirano i sinergijsko.

3.5.

Transnacionalna priroda prijevare i sve veća lakoća, kojoj pogoduje tehnologija, s kojom se brzo razvijaju nezakonite prakse – primjerice, lakoća s kojom se može kretati kapital stečen nezakonitim aktivnostima – iziskuje razvijanje sve intenzivnijih oblika suradnje između tijela na globalnoj razini. EGSO se nada da će Europska unija promicati različite oblike međunarodne suradnje na području borbe protiv prijevare kako bi se osigurao učinkovit i koordiniran odgovor na pojave koje sada već nadilaze granice država i kontinenata.

3.6.

Dobro je što se novi program za borbu protiv prijevara temelji na programu Hercule III, uz nastojanje da se na temelju prakse prikupljene u međuvremenu poboljšaju dosadašnja iskustva, posebice u pogledu opsežnije i točnije analize dostupnih podataka i s obzirom na učinkovito kombiniranje sustava Hercule i sustava AFIS i IMS.

3.7.

Zahvaljujući carinskoj uniji koja je pod isključivom nadležnosti EU-a u smislu članka 3. UFEU-a, danas su ostvareni važni rezultati u području usklađivanja pravila, učinkovitosti kontrola i odvraćanja s pomoću kazni. Važno je da se ti rezultati nadopune učinkovitom zaštitom financijskih interesa EU-a, što među ostalim podrazumijeva nastavak i veći intenzitet rada na jačanju carinske suradnje između država članica u uskoj suradnji s Komisijom.

3.8.

Novim programom za borbu protiv prijevara ujedno će se jačati aktivnosti za suzbijanje nezakonitih pojava koje štete interesima EU-a i s pomoću pojednostavljenja i ubrzanja postupaka kontrole zahvaljujući uvođenju novih tehnologija u vezi s carinskim aktivnostima. U tom pogledu EGSO preporučuje odgovarajuće razine ulaganja u nove tehnologije za borbu protiv prijevara, počevši od umjetne inteligencije za koju se smatra da ima znatan potencijal za unapređenje aktivnosti javnih vlasti.

3.9.

Te je investicije potrebno popratiti odgovarajućim osposobljavanjem osoblja javnih tijela koje je uključeno u borbu protiv prijevara. Od ključne je važnosti da se ažuriranje praksi u pogledu novih kretanja na području nezakonite trgovine provodi kombiniranjem novih tehnologija i odgovarajućeg osposobljavanja osoba uključenih u borbu protiv prijevara i nezakonitih pojava, koje će morati biti stalno uključene u aktivnosti izobrazbe, osposobljavanja i usavršavanja u skladu s razvojem tehnologije za borbu protiv nezakonitih pojava.

3.10.

EGSO se slaže s općim i posebnim ciljevima utvrđenima novim programom za borbu protiv prijevara, ali predlaže uvođenje novog posebnog cilja za borbu protiv carinskih prijevara, korupcije i nezakonitih aktivnosti koje se provode elektroničkim putem i uporabom novih tehnologija, kako bi se razvila carinska politika i politika za borbu protiv digitalnih prijevara.

3.11.

Važno je istaknuti da prilagodba carinske politike i politike za borbu protiv prijevara s tehnološkog stajališta nije samo pitanje prilagodbe instrumenata i fizičkih resursa koji su dostupni tijelima u tom sektoru, nego se treba provesti u obliku istinske dugoročne strategije koja se temelji na preciznim ciljevima, svrhama i metodologijama.

3.12.

Komisija nije smatrala da je nužno provesti prethodnu procjenu učinka, s obzirom na to da je novi program za borbu protiv prijevara uvelike nastavak prethodnog programa za koji su već provedene ex-post evaluacije (1) kojima je potvrđena njegova učinkovitost. Iako razumije odluku da se prethodna procjena učinka ne provodi te u načelu smatra da su ex-post evaluacije na koje se Komisija poziva odgovarajuće, EGSO smatra da je važno da se politike EU-a za sprečavanje i borbu protiv prijevara temelje na konkretnim i provjerljivim podacima. S obzirom na to da ne postoji prethodna analiza učinka, neophodno je da se novom programu za borbu protiv prijevara sada pruži potpora stalnim praćenjem, evaluacijom i izvješćivanjem kako bi se omogućila učinkovita procjena stanja i ostvarenog napretka tijekom vremena.

3.13.

EGSO se slaže s uvođenjem tri pokazatelja za praćenje postizanja posebnih ciljeva utvrđenih novim programom za borbu protiv prijevara, a to su: i. razina zadovoljstva korisnika i udio država članica koje primaju potporu za sprečavanje i suzbijanje prijevara, korupcije i svih ostalih nezakonitih radnji koje štete financijskim interesima Unije; ii. stopa zadovoljstva korisnika Sustava za upravljanje nepravilnostima; iii. obujam informacija o uzajamnoj pomoći koje su stavljene na raspolaganje i broj aktivnosti povezanih s uzajamnom pomoći.

3.14.

U skladu s prethodnim zahtjevom da se doda posebni cilj koji se odnosi na potrebu za provedbom carinske strategije i strategije borbe protiv prijevara na području digitalnog gospodarstva, EGSO predlaže da se uvedu i pokazatelji za mjerenje napretka u pogledu sposobnosti poreznih tijela za usvajanje novih digitalnih tehnologija i tehnologija umjetne inteligencije za borbu protiv prijevara koje štete interesima EU-a.

3.15.

Kako bi program za borbu protiv prijevara pravilno funkcionirao, važno je da se donesenim mjerama pruži odgovarajuća potpora s pomoću dodjele financijskih sredstava. Stoga se EGSO slaže s prijedlogom Komisije za provedbu programa izravnim i neizravnim upravljanjem.

3.16.

EGSO podupire mogućnost da se državama članicama financiraju troškovi izgradnje i održavanja tehničke infrastrukture, logističkih, informacijskih i uredskih resursa za koordinaciju zajedničkih carinskih postupaka i drugih operativnih aktivnosti jer smatra da je to u skladu s cjelokupnim pristupom uredbe o novom programu za borbu protiv prijevara. U skladu s time, EGSO podržava i mogućnost financiranja troškova u vezi s nabavom, proučavanjem, razvijanjem i održavanjem računalne infrastrukture, programske opreme i posebnih mrežnih priključaka u cilju sprečavanja i suzbijanja prijevara.

3.17.

S obzirom na navedeno, EGSO potiče Komisiju da uspostavi djelotvorne i obvezujuće koordinacijske mehanizme kojima se osigurava učinkovitost i interoperabilnost sve opreme nabavljene uz potporu financijskih sredstava Unije kako bi se nastavila i postigla sve učinkovitija i koordinirana borba protiv prijevara i nezakonitih pojava koje štete proračunu EU-a.

3.18.

Politički gledano, EGSO smatra da bi europske institucije mogle suzbijati prijevare i ulaganjem dodatnog napora u usklađivanje pravnih i poreznih pravila koja se primjenjuju na unutarnjem tržištu. Naime, moguće je da velike razlike u poreznim i pravnim pravilima među različitim državama članicama na unutarnjem tržištu dovedu do nezakonitog ponašanja kako bi se iskoristile postojeće regulatorne razlike (npr. kružne prijevare u vezi s PDV-om), što bi moglo na izravan ili neizravan način nanijeti štetu proračunu EU-a ili, općenitije, jačanju europskog jedinstvenog tržišta.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Vidjeti: evaluacija programa Hercule II (2007. – 2013.) i Hercule III (2014. – 2017.).


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/67


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi instrumenta za financijsku potporu namijenjenu opremi za carinske provjere u okviru Fonda za integrirano upravljanje granicama”

(COM(2018) 474 final – 2018/0258(COD))

(2019/C 62/11)

Izvjestitelj:

Antonello PEZZINI

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 2.7.2018.

Vijeće, 4.7.2018.

Pravni temelj:

članak 114. stavak 1. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

2.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

200/0/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor smatra da je, s obzirom na rastuće probleme povezane s kontrolom vanjskih granica Unije, neophodno primijeniti sustav koji je u stanju ujediniti zaštitu pojedinaca i sigurnost granica, uz stvaranje korisnih trgovinskih mostova s trećim zemljama.

1.2.

To je jedan od velikih izazova na koje Europska unija mora odgovoriti, a EGSO smatra da paket za upravljanje granicama, koji je izrađen za sljedeći višegodišnji proračun EU-a, predstavlja prvi pozitivan korak.

1.3.

EGSO smatra da je od temeljne važnosti Uniji osigurati opremu visoke razine kvalitete i inovativnosti kako bi se bolje zaštitila društvena kultura te društveni, ekološki, ekonomski i financijski interesi država članica predstavljeni u obliku:

borbe, još uvijek nedjelotvorne, protiv nezakonite trgovine

smanjenja i pojednostavljenja praksi zakonite trgovine

očuvanja sigurnosti unutarnjeg tržišta EU-a

zaštite okoliša i zdravlja građana

poštovanja temeljnih radnih prava

zaštite interesa potrošača

optimalnog upravljanja carinskim rizicima

naplate carina.

1.4.

Odbor usto smatra da je za novi instrument važno:

osigurati davanje prioriteta opremi na granicima koje su izložene većem pritisku provjera, kao što su one pomorske;

ubrzati rad evaluacijskih skupina koje rade na tim područjima (1);

zajamčiti pravednu zemljopisnu raspodjelu;

poštovati proporcionalnost, povezanu s protokom robe i osoba, u sinergiji s Fondom za sigurnost.

1.5.

Odbor pozdravlja napore Komisije usmjerene na poboljšanje kontrola na granicama EU-a te na jačanje potrebnih resursa i instrumenata, koji za cilj imaju osiguranje inovativnih i kvalitetnih carinskih provjera, te, po mogućnosti, jedinstvenu primjenu carinskog zakonodavstva koje se primjenjuje u uredima koji rade na vanjskim granicama (2).

1.6.

Odbor smatra nedovoljnom financijsku omotnicu za taj novi instrument s obzirom na ciljeve koji bi se njime htjeli postići, a koji bi trebali uključivati opremu za provjeru fitosanitarne sigurnosti i instrumente za naprednu spektrografiju spremnika za robu (3).

1.7.

Odbor nadalje smatra važnim osigurati, u sukladno kratkom roku, opremu za granične urede koji su izloženi najvećem pritisku provjera, kao što su oni pomorski, kojima bi trebalo dati prednost pri dodjeli bespovratnih sredstava. Bilo bi poželjno i da se u sklopu novog instrumenta predvidi uspostava pričuve za brzu intervenciju za uvođenje nove inovativne opreme, uz mogućnost istovremene revizije popisa prihvatljive opreme.

1.8.

Odbor traži da se osigura maksimalna transparentnost godišnjih programa rada i mehanizama za dodjelu bespovratnih sredstava (4) kojima izravno upravlja Komisija.

1.9.

EGSO preporučuje strogu koordinaciju, posebice s programom Carina, kojim se namjerava financirati cijeli niz infrastruktura i informatičkih sustava, među kojima je digitalizacija interakcija između trgovačkih subjekata i carinskih službi, s Obzorom Europa i drugim odgovarajućim fondovima.

1.10.

Odbor traži da mu se sredinom provedbenog razdoblja podnese izvješće o napretku i financiranju novog instrumenta, popraćeno analizom temeljenom na kvalitativnim i kvantitativnim pokazateljima.

1.11.

Ideja o razvoju u prikladnom vremenskom roku zajedničke jezične baze za teme koje se učestalo ponavljaju u jeziku carinskih ureda, slične onoj koja postoji za kontrolore leta, olakšala bi toliko priželjkivano stvaranje jedinstvenog i ujednačenog europskog carinskog sustava.

1.11.1.

EGSO preporučuje hitno ažuriranje sklopa carinske opreme pri čemu je bez odlaganja potrebno uzeti u obzir razvoj interneta stvari, kibersigurnost, digitalnu sljedivost i naprednije tehnološke aplikacije kako bi se ubrzalo širenje te opreme i ažurirano osposobljavanje za njezinu upotrebu.

1.11.2

.Jednako tako, bilo bi uputno razvijati zajedničke okvire osposobljavanja (5) oslanjajući se na Okvir kompetencija za carinski sektor EU-a, čiji je cilj uskladiti i podignuti standarde rada carinskih službi u cijelom EU-u.

1.11.3.

U međuvremenu je važno uspostaviti zajedničke standarde i protokole, putem mogućeg davanja mandata europskim tijelima za normizaciju, koji bi popratili subvencionirane materijale i opremu namijenjene carinama.

2.   Uvod

2.1.

Prijedlog Komisije za sljedeće proračunsko razdoblje 2021. – 2027. jest utrostručiti financijska sredstva za upravljanje granicama Europske unije: financijska sredstva za jačanje granica, za poboljšanje mobilnosti dobara, usluga i osoba, uključujući migrante. Financijska omotnica trebala bi, u skladu s prijedlogom izvršne vlasti EU-a, s trenutačnih 13 milijardi EUR porasti na 34,9 milijardi EUR.

2.2.

Komisija namjerava stvoriti novi, zasebni fond za integrirano upravljanje granicama. Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) dodatno će se ojačati novim stalnim snagama s otprilike 10 000 službenika graničnog nadzora i dodatnim financijskim sredstvima kako bi se unaprijedile carinske provjere i poboljšala oprema za provjere. Uspostavit će se novi Fond za integrirano upravljanje granicama (IBMF) vrijednosti veće od 9,3 milijardi EUR.

2.2.1.

Ta će ulaganja služiti za: jačanje Frontexa; provođenje sustavnih provjera na granicama; izradu novih velikih i interoperabilnih informatičkih sustava; te pokretanje budućeg sustava kojim se uređuje ulazak i izlazak preko granica.

2.3.

Novi fond za integrirano upravljanje granicama obuhvaćao bi dva različita instrumenta: prvi za „Integrirano upravljanje granicama i vizama”; drugi, s financijskom omotnicom od 1,3 milijarde EUR za razdoblje 2021. – 2027., za „Opremu za carinsku provjeru”, koji bi trebao pridonijeti uspostavi prikladnih i ujednačenih carinskih provjera u različitim graničnim uredima.

2.3.1.

Potonji fond namijenjen je kupnji opreme za suvremene i pouzdane carinske provjere te za njezino održavanje i ažuriranje.

2.4.

Pedeset godina od njezina stupanja na snagu 1. srpnja 1968., carinska se unija pokazala kao nezamjenjiv stup jedinstvenog tržišta koji čuva granice EU-a i štiti građane od zabranjene i opasne robe, kao što su oružja i opojne droge, te od krivotvorene robe, pridonoseći nadalje stalnom rastu udjela u svjetskoj trgovini: u 2017. preko carina EU-a odvijalo se 16 % svjetske trgovine.

2.5.

Kako bi se osiguralo dobro funkcioniranje carinske unije, države članice EU-a služe se skupom zajedničkih propisa, koji se temelji na Carinskom zakoniku Unije. Taj je zakonik usvojen 2013., a od 2016. se primjenjuje u svim državama EU-a. Od 2016. Zakonik predstavlja novi pravni okvir za upravljanje uvozom, izvozom, tranzitom i skladištenjem robe u tranzitu kroz carinsko područje, kao i za odnose s trećim zemljama.

2.5.1.

Povrh toga, carine primjenjuju više od 60 zakonskih dokumenata koji se ne odnose isključivo na carine već, među ostalim, na:

robu s dvojnom civilno-vojnom namjenom,

vatreno oružje,

prekursore za droge,

kretanje valute u gotovini,

prava intelektualnog vlasništva,

javno zdravlje,

sigurnost proizvoda,

zaštitu potrošača,

zaštitu divljih vrsta,

zaštitu okoliša.

2.6.

EGSO je oduvijek tvrdio da je „carinska unija conditio sine qua non procesa europske integracije, kako bi se osiguralo slobodno, sigurno i transparentno kretanje robe i najviša zaštita potrošača i okoliša te učinkovita i ujednačena borba protiv prevara i krivotvorenja na cijelom teritoriju Unije” (6).

2.7.

Odbor je jednako tako naglasio potrebu i važnost „uvođenja mjera za modernizaciju, kao što su pojednostavljenje carinskog zakonodavstva i dovršetak interoperativne informatizacije carina, radi ubrzavanja trgovinskih praksi i pojačanog koordiniranja aktivnosti sprečavanja i represije” (7).

2.8.

Već se 2012. Europsko vijeće izjasnilo (8) o potrebi poboljšanja unutarnjeg upravljanja carinskom unijom te o uputnosti suradnje s drugim agencijama i privatnim sektorom kako bi se operaterima pružila najbolja usluga, a u zaključcima Vijeća iz lipnja 2014. preporučilo je unapređenje vrednovanja uspješnosti definiranjem pojedinih sektora te je zatražilo da se izrade odgovarajući ključni pokazatelji uspješnosti.

2.9.

Vijeće je u svojim zaključcima o financiranju carine od 23. ožujka 2017. pozvalo Komisiju da „ocijeni mogućnost financiranja potrebne tehničke opreme iz budućih financijskih programa Komisije te poveća koordinaciju i suradnju carinskih tijela i drugih tijela za izvršavanje zakonodavstva za potrebe financiranja”.

2.10.

Europski je parlament, s druge strane, u svojoj Rezoluciji od 7. travnja 2017. (9) naglasio „da je učinkovitost carinskih postupaka ključna ne samo za olakšavanje trgovine nego i za djelotvorno i pravovremeno djelovanje tijela nadležnih za provedbu zakona u područjima borbe protiv krivotvorenja i krijumčarenja robe koja podliježe carini u EU-u” i „da se djelovanjem carinskih službi mora voditi briga o, s jedne strane, osiguranju protoka robe kojim se štiti potrošače u EU-u i, s druge strane, provedbi odredbi trgovinskih sporazuma”.

3.   Prijedlozi Komisije

3.1.

Predlaže se, putem uredbe, novi financijski instrument za opremu za carinske provjere u okviru Fonda za integrirano upravljanje granicama, a unutar proračunskog naslova „Migracije i upravljanje granicama”, radi pružanja pojačane potpore državama članicama kako bi se zajamčila ujednačenost provedbe carinskih provjera u cijeloj carinskoj uniji, ispravljanjem neravnoteža koje postoje među carinskim uredima u različitim državama članicama.

3.2.

Novim instrumentom financiranja, s omotnicom za razdoblje 2021. – 2027. od 1,3 milijarde EUR, namjerava se pokriti carinska oprema namijenjena četirima vrstama granica (kopnenoj, morskoj, zračnoj (10) i poštanskoj).

3.3.

Financijska sredstva bit će na raspolaganju svim državama članicama i procijenit će se potrebe za svaku vrstu granice. Stručna skupina za istočnu i jugoistočnu kopnenu granicu (CELBET), koja ujedinjuje 11 država članica nadležnih za kopnene granice EU-a, već je počela s radom u tom području, dok će ubrzo započeti aktivnosti u vezi s ostalim vrstama granica kako bi se mogle procijeniti potrebe država članica te dodijeliti sredstva 2021., čim instrument stupi na snagu za 27 država članica (11).

3.4.

Utvrđeni ciljevi trebali bi uz centralizirani pristup i preko izravnog upravljanja dovesti do bolje koordinacije i veće pravne sigurnosti, djelotvornosti ili komplementarnosti: za države članice predviđena su bespovratna sredstva u visini od 80 % prihvatljivih troškova za potporu za nabavu, održavanje i razvoj opreme za carinske provjere, a u skladu s prethodno utvrđenim standardima za pojedinu vrstu granice.

3.5.

Instrument je usko povezan s novim programom Carina (12) čiji će se instrumenti za suradnju koristiti za procjenu potreba u pogledu inovativne opreme za carinsku provjeru, i, kad je to potrebno, u pogledu zajedničkog osposobljavanja (13) osoblja carina u svrhu boljeg korištenja opreme.

4.   Opće napomene

4.1.

EGSO je čvrsto uvjeren da je, s obzirom na sve veće izazove na području kontrole na vanjskim granicama Unije, neophodno primijeniti valjan sustav koji je u stanju ujediniti zaštitu pojedinaca, socijalno tržišno gospodarstvo, sigurnost održive proizvodnje i trgovine među država članicama te razmjenu s trećim zemljama.

4.2.

Odbor pozdravlja napore Europske komisije za povećanje sredstava i poboljšanje instrumenata intervencije, s ciljem jačanja kontrola na vanjskim granicama i osiguravanja inovativnih i kvalitetnih carinskih provjera u okviru jačanja carinske unije.

4.3.

EGSO, međutim, smatra potpuno nedostatnom financijsku omotnicu od 1,3 milijarde EUR namijenjenu novom instrumentu (odnosno otprilike 186 milijuna EUR godišnje), što predstavlja manje od tridesetine iznosa omotnice koja je za razdoblje 2021. – 2027. namijenjena općim zadaćama granica i migraciji, a koja iznosi 34,9 milijardi EUR.

4.4.

Odbor nadalje smatra važnim:

osigurati davanje prioriteta opremi na granicima koje su izložene većem pritisku provjera, kao što su one pomorske,

ubrzati rad evaluacijskih skupina koje rade na tim područjima (14),

zajamčiti pravednu zemljopisnu raspodjelu,

poštovati proporcionalnost, povezanu s protokom robe i osoba, u komplementarnosti s Fondom za sigurnost.

4.4.1.

EGSO smatra da je od temeljne važnosti osigurati razine kvalitete i inovativnosti carinske opreme kako bi se na najbolji način štitila socijalna kultura te gospodarski i financijski interesi Unije i njezinih država članica putem:

borbe, još uvijek nedjelotvorne, protiv nezakonite trgovine (15),

smanjenja i pojednostavljenja zahtjeva povezanih sa zakonitom trgovinom,

očuvanja sigurnosti unutarnjeg tržišta EU-a,

zaštite okoliša i zdravlja građana,

poštovanja temeljnih radnih prava,

zaštite potrošača,

upravljanja rizicima,

naplate carina.

4.5.

Odbor traži da se osigura najveća informiranost u pogledu godišnjih programa rada i planiranog djelovanja, kao i mehanizama za dodjelu bespovratnih sredstava kojima upravlja Komisija, uz poticanje skupne nabave opreme, koja mora biti inovativna (16).

4.6.

EGSO preporučuje blisku koordinaciju s programom Carina, koji je namijenjen financiranju infrastruktura i informatičkih sustava, među kojima je digitalizacija interakcija između trgovačkih subjekata i carinskih službi, te s programom Obzor Europa, korisnim za utvrđivanje inovativnih tehnika za carinsku provjeru.

5.   Posebne napomene

5.1.

S obzirom na to da se godišnje preveze više od 200 milijuna TEU-a (17), odnosno više od 10 milijuna kontejnera, na mnogim pomorskim i cestovnim granicama vrlo je teško provoditi pravovremene kontrole. Stoga bi bilo uputno kontrole obavljati tijekom prijevoza, s pomoću izmjene materijala od kojih je napravljena struktura kontejnera (18) kako bi se omogućilo izviđanje putem bespilotnih letjelica ili sustava Galileo.

5.2.

Bilo bi uputno ažurirati Ženevsku konvenciju iz 1972. i ISO standarde iz 1967., izrađene prije dalekosežnih promjena do kojih je došlo u 21. stoljeću, odnosno sve većeg širenja globalizacije i problema krivotvorenja, koji danas poprima zabrinjavajuće razmjere (19).

5.3.

Trebalo bi hitno ažurirati sklop carinske opreme (eng. equipment tools) kako bi se bez odlaganja uzeli u obzir razvoj interneta stvari, kibersigurnost, digitalna sljedivost i sve naprednije tehnološke aplikacije u cilju ubrzavanja širenja te opreme i ažuriranog osposobljavanja za njezinu informiranu upotrebu, i to pomoću Okvira kompetencija za carinski sektor EU-a (20). S tim u vezi, važno je da se u sklopu novog instrumenta financijske potpore predvidi uspostava pričuve za brzu intervenciju za uvođenje inovativne opreme, uz istovremenu reviziju popisa prihvatljive opreme.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Trenutačno je samo za 11 država članica s vanjskim istočnim i jugoistočnim kopnenim granicama izrađen potreban popis opreme i vrste inventara te su utvrđeni standardi predloženi za svaku kategoriju.

(2)  Riječ je o 2 140 carinskih ureda, vidjeti https://ec.europa.eu/info/publications/annual-activity-report-2016-taxation-and-customs-union_en.

(3)  Vrlo su korisni za provjeru sadržaja brojnih spremnika.

(4)  Bespovratna sredstva koja odstupaju od financijske uredbe dodjeljuju se državama članicama koje postaju vlasnici materijala; članci 7., 10.2, 195.f i 197. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 od 18.7.2018.

(5)  eng. The European Union Customs Competency Framework (EU Customs CFW) aims at harmonising and raising customs performance standards throughout the EU. © Europska unija, 2015. Okvir kompetencija za carinski sektor EU-a, u kojem su navedeni elementi okvira kompetencija za carinski sektor EU-a i opisuje se pristup korišten za utvrđivanje kompetencija. Također se objašnjavaju odluke o odabiru određenih nadležnosti za svaki odjel, uz više detalja o kriterijima za utvrđivanje popisa operativnih kompetencija (npr. upućivanje na Carinski zakonik Unije, poveznice s praktičnim kompetencijama i smjernice za budućnost).

(6)  Vidjeti SL C 229, 31.7.2012., str. 68.

(7)  Ibid, bilješka 6.

(8)  Vidjeti SL C 80, 19.3.2013., str. 11.

(9)  Vidjeti http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+REPORT+A8-2017-0162+0+DOC+XML+V0//HR.

(10)  U EU-u postoji oko 400 civilnih zračnih luka.

(11)  Prijedlog je podnesen za Uniju od 27 država članica u skladu s priopćenjem Ujedinjene Kraljevine o njezinoj namjeri da se povuče iz Europske unije i Euratoma.

(12)  Vidjeti COM (2018) 442 final o kojem je EGSO izradio mišljenje INT/860. Vidjeti stranicu 45 ovoga Službenog lista.

(13)  Vidjeti produženje programa „Radni posjeti”.

(14)  Trenutačno je samo za 11 država članica s vanjskim istočnim i jugoistočnim kopnenim granicama izrađen potreban popis opreme i vrste inventara te su utvrđeni standardi predloženi za svaku kategoriju.

(15)  Tijekom 2017. zaplijenjeno je 31,4 milijuna proizvoda u vrijednosti od 582 milijuna EUR. Od tih je krivotvorenih proizvoda 25 % bilo prehrambeno, 11 % su bile igračke i 8 % cigarete (Izvor: Europska komisija).

(16)  Vidjeti COM(2018) 178, Izvješće Komisije o strategiji za carinske informacijske sustave.

(17)  TEU (eng. Twenty-Foot Equivalent Unit) – jedan TEU odgovara veličini jednog kontejnera od 20 stopa, odnosno 28 tona i 40 metara3.

(18)  Već je sada struktura mnogih kontejnera napravljena od drva ili drugih materijala.

(19)  Vidjeti SL C 345, 13.10.2017., str. 25.

(20)  Vidjeti bilješku 6.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/73


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Akcijski plan o financiranju održivog rasta”

(COM(2018) 97 final)

(2019/C 62/12)

Izvjestitelj:

Carlos TRIAS PINTÓ

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 10.4.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

7.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

164/6/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Radi svladavanja ključnih izazova s kojima se suočava unija tržišta kapitala i poboljšanja otpornosti europodručja, od ključne je važnosti uspostaviti solidan sustav financiranja održivog rasta s dugoročnim pristupom kako bi se obnovilo povjerenje u tržišta, a štednju povezalo s održivim ulaganjima i time MSP-ovima osigurali dodatni izvori financiranja te ojačali projekti zelene i socijalne infrastrukture.

1.2.

Odbor pozdravlja Akcijski plan Komisije i slaže se da Europa može postati „odabrano odredište za održiva ulaganja” na svjetskoj razini. (1) Odbor smatra važnim osigurati dugoročnu konkurentnost EU-a. U širem smislu, to znači promicati kontinuiran, uključiv i održiv gospodarski rast, puno i produktivno zapošljavanje i pristojna radna mjesta za sve (8. cilj održivog razvoja).

1.3.

Te izazove treba rješavati na usklađen način, zajedničkim naporima svih, uključujući aktere u financijskom sektoru, poduzeća, građane i javna tijela. Pored toga, ostvarivanje prijelaza na model održivog rasta složena je zadaća, a uzimajući u obzir sektorske posebnosti, nesumnjivo se radi o postupnom procesu.

1.4.

Prioriteti trebaju biti cjelovita vizija, suradnja i daljnja integracija među državama članicama. Od presudne je važnosti da u ovom području cijeli EU nastupa jedinstveno i da sve države članice slijede isti pristup. To će ne samo doprinijeti ispunjavanju zacrtanih ciljeva već će i omogućiti ostvarivanje napretka u drugim važnim područjima kao što su energetska unija, bankovna unija, unija tržišta kapitala i Digitalna agenda.

1.5.

Održivi gospodarski modeli moraju se oslanjati na raznolik financijski sustav u kojem bankovne institucije različitih veličina i poslovnih modela djeluju ravnopravno i paralelno s drugim financijskim dionicima. Stoga je neophodno upotpuniti norme te poboljšati njihovu dosljednost i ispravnu primjenu, u skladu s načelom proporcionalnosti.

Po mišljenju EGSO-a, preusmjeravanje tokova kapitala prema održivijem gospodarstvu treba neizbježno ići ruku pod ruku s financijskom uključenošću i socijalnom kohezijom u Europi u kojoj nitko ne zaostaje. Dapače, sve veće razlike između prihoda građana mogu biti prepreka održivom rastu te se stoga korporativnim i institucionalnim upravljanjem treba ponovno uspostaviti ravnoteža trenutačnog stanja.

1.6.

Treba osigurati odgovarajuću razinu usklađenosti između raznih postojećih financijskih okvira na globalnoj razini, uzimajući kao zajedničku referencu ciljeve održivog razvoja UN-a, te u skladu s njima izraditi prikaz održive taksonomije (2). Obnovljenu taksonomiju predloženu u akcijskom planu trebalo bi promicati na globalnoj razini i uključiti je u pravo EU-a, kako bi se osigurala njezina ujednačena i istovremena provedba u svim državama članicama, uz osiguravanje njezine redovne revizije i ažuriranja.

1.7.

Ukratko, EGSO snažno podupire plan Komisije za financiranje održivog rasta, zahvaljujući kojemu bi cijeli lanac vrijednosti trebao postati održiviji, ali iznosi razne napomene u vezi s njegovim mjerama i njihovom provedbom:

I.

Integrirani pristup u okviru kojeg se radi uključivanja financijske materijalnosti (3) u proces ulaganja koristi metodologija životnog ciklusa zahtijeva održiva ulaganja i odgovorno kreditiranje: jedno bez drugog ne bi imalo smisla i spriječilo bi dovršenje financijske unije (bankovne unije i unije tržišta kapitala).

II.

Taksonomija treba biti dinamična i graditi se postepeno, na temelju jasne definicije okolišnih, socijalnih i upravljačkih (ESG) kriterija za održive gospodarske aktivnosti, pri čemu bi bilo primjereno početi od konfiguracije okolišnih čimbenika (E), ali uz uvođenje zaštitnih mjera na socijalnom području i u vezi s dobrim korporativnim upravljanjem.

III.

Dotičnih deset mjera ima visok stupanj unutarnje usklađenosti i međusobnog djelovanja. Stoga je potrebno uspostaviti odgovarajuću ravnotežu između konfiguracije nove taksonomije (mjera br. 1.) i razmatranja od strane agencija za kreditni rejting (mjera br. 6.) u cilju razvoja sustavâ bodovanja (eng. scorings) temeljenih na pouzdanim informacijama koje prosljeđuju poduzeća (mjera br. 9.) i koje su komplementarne oznakama (mjera br. 2.) i održivim referentnim vrijednostima (mjera br. 5.). Na taj način će dionici u financijskom sustavu imati pouzdanu bazu za uključivanje okolišnih, socijalnih i upravljačkih čimbenika u svoje odluke o ulaganju (mjera br. 7.), na temelju prethodnog savjetovanja i proaktivne interakcije sa svojim klijentima (mjera br. 4.). Sve će se to odvijati u okviru fiducijarne dužnosti djelovanja u najboljem interesu ulagatelja ili korisnika (izvedene iz „načela razboritosti” sadržanog u stečevini Unije).

IV.

Standardizacija i, po potrebi, s njome povezano označivanje održivih financijskih proizvoda mogu se dopuniti novim europskim okvirom za pokrivene obveznice (4) i uključiti u planirane održive paneuropske proizvode, počevši s poglavljem „Mirovine”.

V.

Od najveće je važnosti uskladiti različite poticaje kako bi se stimulirala održiva ulaganja, pod uvjetom da se u obzir uzmu s njima povezani pozitivni vanjski učinci. Usklađena metodologija za pokazatelje niskih emisija ugljika trebala bi poslužiti kao smjernica za izračun drugih učinaka. Vodeći računa o otpornosti i stabilnosti financijskog sektora, treba ispitati mogućnost uvođenja zelenog pomoćnog faktora kako bi se na ispravan način odredio njihov opseg. U pogledu toga EGSO se slaže s Europskim parlamentom kad je riječ o promicanju uključivanja rizika za održivost u okvir Basel IV (5). Pozornost bi po mogućnosti trebalo posvetiti drugim opcijama, poput poreznih poticaja, od kojih izravnu korist ostvaruju krajnji zajmoprimci i ulagatelji.

VI.

Potrebno je težiti objavljivanju visokokvalitetnih, što je moguće više usklađenih, potpunijih, relevantnih i usporedivih nefinancijskih informacija kako bi se olakšale vanjske kontrole. Kako bi se taj cilj ostvario, treba ocijeniti i učinak Direktive o nefinancijskim informacijama (2014/95/UE), a paralelno se treba pozabaviti i razvojem alternativnih računovodstvenih tretmana.

VII.

Europska nadzorna tijela i njihov zajednički odbor (eng. Joint Committee) moraju se oslanjati na specijalizirane tehničke resurse (mnoga tijela imaju bogato iskustvo na području društveno odgovornih ulaganja) za izradu tehničkih normi povezanih s delegiranim aktima koje je predložila Europska komisija i za naknadno nadziranje opsežne regulatorne provedbe, uspostavljajući proporcionalne i učinkovite postupke i izbjegavajući prečesto pribjegavanje tehnokraciji.

VIII.

Isto tako, depozitar ulaganja mora biti u stanju učinkovito izvršavati svoju zadaću nadziranja aktivnosti društva za upravljanje ili ulaganje i stoga mora biti osigurana njihova neovisnost. To posebno iziskuje politiku o sukobu interesa u slučaju povezanosti udjela ili uzajamnih udjela. (6)

IX.

U pogledu povezanosti s Prijedlogom Komisije za višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. (7), EGSO smatra da je taj prijedlog korak u pravom smjeru iako bi trebao biti ambiciozniji kako bi se omogućilo ispunjavanje obveza preuzetih u okviru Programa održivog razvoja do 2030. U vezi s tim, ne dovodeći u pitanje druge obveze, EGSO traži da se rashodi EU-a namijenjeni postizanju klimatskih ciljeva povećaju barem za 30 % (8). Odbor pozdravlja znatna povećanja obveza u području okoliša i klimatskih aktivnosti, izražena u postocima (+46 %). Međutim, očigledno je da su proračunska sredstva predviđena za tu svrhu i dalje nedovoljna za tranziciju prema održivom razvoju i borbu protiv klimatskih promjena.

1.8.

Studije (9) pokazuju da bi ulagatelji željeli da se u njihovim ulaganjima u obzir uzimaju klimatski, okolišni i socijalni aspekti. Kako bi se ulagateljima osigurao lakši i sigurniji pristup, treba stvoriti „vodeće paneuropske održive financijske proizvode”, počevši s „paneuropskim osobnim mirovinskim proizvodom” (PEPP). Promicanje takvih sigurnih i održivih proizvoda na međunarodnoj razini privuklo bi strana ulaganja u Europu.

1.9.

Želi li se da građani postanu svjesni toga što EU čini za njih, osobito ih je važno informirati o tim mjerama. Potrebna je zajednička odgovornost svih javnih i privatnih subjekata te treba provoditi obavezno financijsko obrazovanje (10) kako bi se osiguralo da građani razumiju taj novi pristup i time potaknuti društveno odgovorna mala ulaganja i održivu proizvodnju robe i usluga.

1.10.

Na kraju, EGSO ističe potencijal umjetne inteligencije za usklađivanje preferencija krajnjih ulagatelja s namjenom njihovih ulaganja. Imajući na umu iskustva u vezi s dodanom vrijednošću strojnog učenja na području ESG-a (u kojem se kombiniraju pokazatelji za društveno odgovorna ulaganja, referentne vrijednosti održivosti itd.), trebalo bi istražiti primjenu nove taksonomije u kontekstu tih novih inicijativa. Također bi trebalo analizirati rješenja strojnog učenja u cilju poticanja banaka i ulagatelja na veće kreditiranje određenih sektora ili aktivnosti koje uključuju načela ESG-a.

1.11.

EGSO javno poziva suzakonodavce da hitro rasprave i usvoje tri zakonodavna prijedloga iz Akcijskog plana koje je Komisija donijela 24. svibnja 2018.

2.   Uvod: na putu prema novom scenariju

2.1.

Ubrzani porast financijalizacije ili financijsko produbljivanje gospodarstava započelo je 1971. kada je SAD napustio dolarski zlatni standard i novac je postao više fiducijaran i nematerijalan, ovisan o povjerenju. Do osamdesetih godina zaliha novca (M2) predstavljala je oko 50 % globalnog BDP-a, slično kao financijske izvedenice.

2.2.

Nakon opadanja tijekom krize taj se iznos vratio na prijašnju razinu iz 2015. godine, kada se financijska imovina povećala za četiri puta u odnosu na M2, a izvedenice za 10 puta.

2.3.

Zbog jačanja novih financijskih i osiguravajućih tehnologija, neravnoteža između realnog i financijskog gospodarstva sve više raste, što poziva na ulaganje većih napora u uspostavu pouzdane regulacije i nadzora kako bi se osigurala financijska stabilnost.

2.4.

Sedamnaest ciljeva održivog razvoja UN-a za 2030. i Pariški sporazum za prilagodbu klimatskim promjenama i izgradnju otpornosti na njih trebaju osigurati stabilnost, oporavak i bolju ravnotežu između uključivih društava i uspješnih gospodarstava.

2.5.

U skladu s duhom Ugovorâ o EU-u i politikama provedenima u skladu s njima, prijelaz na niskougljično kružno gospodarstvo s učinkovitijim iskorištavanjem resursa ključan je za osiguravanje dugoročne konkurentnosti EU-a, ali i za uravnoteženo uključivanje gospodarske, socijalne i upravljačke dimenzije.

2.6.

Europski odgovor na Program održivog razvoja do 2030. treba biti u skladu s Ugovorima te se njime treba ponovno uspostaviti dugoročna vizija održivosti u kojoj gospodarski rast, socijalna kohezija i zaštita okoliša idu ruku pod ruku i međusobno se podupiru.

2.7.

Financijski sustav može igrati važnu ulogu u suočavanju s izazovima na području održivosti, posebice u pogledu privlačenja sredstava potrebnih za nadoknađivanje godišnjeg manjka ulaganja od gotovo 180 milijardi EUR, što je nužno kako bi se do 2030. ispunili klimatski i energetski ciljevi EU-a (11). U tom pogledu Odbor podupire napomenu Skupine na visokoj razini za održivo financiranje da do preobrazbe gospodarstva EU-a mora doći u realnom gospodarstvu, uz poticanje stabilne suradnje između javnih i privatnih dionika.

2.8.

Tranzicija prema održivom gospodarstvu popraćena je tehnološkim rješenjima i digitalnim inovacijama i, kako ističe glavni tajnik UN-a, njome bi se trebale štititi i promicati globalne vrijednosti (12). Zbog nedovoljne regulacije i netransparentnosti, pravni i operativni rizici povezani s „lancem blokova”, kriptovalutama i pametnim ugovorima sve su veći. Radi bolje zaštite potrošača i ulagatelja, očuvanja integriteta tržišta i izbjegavanja štetnih praksi (utaja poreza, pranje novca ili financiranje terorizma) bit će potrebni poticaji kojima će se osigurati sigurnost i transparentnost mreža financijskih inovacija. (13)

2.9.

Za projekte povezane s ciljevima konferencije COP21 (14) potrebno je osigurati dostatan, stabilan i namjenski financijski i nematerijalni kapital (ljudski i tehnološki kapital te druge oblike relacijskog kapitala, uključujući institucijski kapital).

2.10.

Od velike je važnosti prilagoditi javne politike, stimulirati privatne dionike i dopuniti proračunska sredstva EU-a, a u gospodarstvo uvesti transparentnost i dugoročnost.

2.11.

Održiva vizija zahtijeva užu, sveobuhvatniju i cjelovitu povezanost s posebnim politikama, kao što su energetska unija, Digitalna agenda i europski stup socijalnih prava, kako bi se potaknulo javno i privatno socijalno i zeleno ulaganje.

2.12.

Takvo razmišljanje također je u središtu projekta unije tržišta kapitala EU-a i EGSO dijeli mišljenje da se privatni kapital, financiranje iz EFSU-a (Europski fond za strateška ulaganja) i drugi fondovi EU-a trebaju kombinirati na učinkovit način kako bi se ulaganje preusmjerilo na poduzeća koja imaju pozitivne socijalne i okolišne vanjske učinke.

2.13.

Vrijeme je da se djeluje. Europa je posljednjih dvadeset osam godina predvodnica u pogledu održivosti, ali nikako nije sama.

3.   Financiranje za održiviji svijet

3.1.

Sve se češće suočavamo s katastrofalnim i nepredvidljivim posljedicama klimatskih promjena i iscrpljivanja resursa. Te pojave produbljuju socijalnu isključenost i nejednakost.

3.2.

Člankom 3. Ugovora o EU-u propisuje se da EU treba promicati održivi rast kojim se poštuje okoliš. Hitno djelovanje u pogledu klime sada je postalo prioritet, uključujući i za EGSO, te se nameće kao globalni okvir za djelovanje javnih vlasti, ali i gospodarskih dionika, radnika i građana. Slijedom toga, potrebno je organizirati, a prije svega financirati sveobuhvatnu gospodarsku, socijalnu i okolišnu tranziciju.

3.3.

Te izazove treba rješavati na usklađen način, zajedničkim naporima sviju. Financijski sektor mora imati važnu ulogu u usmjeravanju sredstava, štednje i ulaganja građana, štediša i ulagatelja u gospodarstvo. Naposljetku, istinska tranzicija ostvarit će se upravo u gospodarstvu te je stoga uloga poduzeća ključna i nezaobilazna. Vlasti će također morati ispuniti svoje obveze u tom pogledu.

3.4.

Europa će moći zauzeti snažan stav samo ako se postigne maksimalan konsenzus o planu. Države članice trebaju se ujediniti i udružiti snage. Umjesto individualnog pristupa i vlastitog interesa potreban je zajednički projekt za budućnost, kojim se istodobno treba štititi budućnost novih generacija. U okviru europskog odgovora na Program održivog razvoja do 2030. treba usvojiti dugoročnu viziju održivosti i jasne ciljeve, u kojima gospodarski rast, socijalna kohezija i zaštita okoliša idu ruku pod ruku i međusobno se podupiru.

3.5.

Dugoročan pristup održivom rastu treba ići ruku pod ruku s javnim politikama kojima se na odgovarajući način procjenjuju negativni vanjski učinci te održive i neodržive opcije ulaganja. To bi trebalo biti popraćeno pouzdanom predvidljivošću integriranije industrijske politike unutar globalnih lanaca vrijednosti, i to u svim državama članicama. Do toga treba doći na temelju podrobne analize, po kojoj treba uslijediti odgovarajući politički proces koji moraju podupirati Komisija i države članice.

3.6.

EGSO naglašava da se održivi rast treba odnositi na okolišnu, gospodarsku, socijalnu i upravljačku dimenziju, i to na uravnotežen, globalan i sveobuhvatan način usklađen sa svim ciljevima održivog razvoja i Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama, uz uspostavu minimalnih međusektorskih uvjeta koji se ne mogu zamijeniti. Taj minimalni nepovredivi prag utvrđen je međunarodnim konvencijama o pravima ranjivih osoba (kao što su žene i djevojke, djeca, izbjeglice i radnici migranti, osobe s invaliditetom itd.) (15), a njegova se provedba osigurava pridržavanjem odredbi o dobrom fiskalnom upravljanju.

3.7.

S obzirom na brojne dokaze o tome da bi europski građani htjeli da njihova štednja i ulaganja budu povezani sa socijalnim i okolišnim ciljevima, potrebno ih je osnažiti i povezati ih s pitanjima održivog financiranja.

3.8.

U tu svrhu financijski sustav treba u konačnici više težiti tome da bude transparentan, objektivan i razumljiv građanima EU-a. Ključne elemente u tom smislu predstavljaju poboljšanje pristupa informacijama o uspješnosti u pogledu održivosti i promicanje financijske pismenosti (bolje razumijevanje načina na koji financiranje funkcionira).

4.   Preusmjeravanje tokova kapitala prema održivijem gospodarstvu

4.1.

Otkad je uspostavljen, u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) mobilizirana su javna i privatna ulaganja u strateški važne projekte EU-a, a njime se upravlja u skladu s popisom projekata Europske investicijske banke (EIB): ulaganja u ekološke izvore energije i učinkovito korištenje resursa, vodu, digitalne sektore, promet itd.

4.2.

Međutim, osim EFSU-a, potrebna je bolja pokrivenost drugih sektora, posebno onih usmjerenih na socijalnu infrastrukturu i institucije koje osnažuju nematerijalni kapital mladih, žena i drugih isključenih ili ugroženih društvenih skupina.

4.3.

Endogena štednja ključan je preduvjet snažnog gospodarskog rasta i podrazumijeva financiranje održivih projekata MSP-ova putem lokalnih banaka.

4.4.

Prema mišljenju EGSO-a financijska sredstva EFSU-a treba povećati uključivanjem kapitala iz financijskih agencija i javnih banaka država članica EU-a, koje trebaju djelovati poput mreže kako bi zajedno oblikovale strateškiju i uključiviju dugoročnu perspektivu, u skladu sa zajedničkom definicijom pojma „održivosti” i iznoseći prijelazni plan za dekarbonizaciju poduzeća.

4.5.

Istodobno, EGSO poziva Europsku središnju banku (ESB) da ispita izvedivost uspostave zelene i socijalne kamatne stope kako bi se potakla održiva ulaganja i kreditiranje te se slaže s Europskim parlamentom da se u smjernicama za programe kupnje ESB-a trebaju izričito uzeti u obzir Pariški sporazum te okolišni, socijalni i upravljački ciljevi.

4.6.   Jedinstveni sustav klasifikacije održivih aktivnosti

4.6.1.

Potrebno je preispitati tradicionalne metode izračunavanja i provedbe procjena učinka. Potrebno je ponovno pouzdanije definirati kvantitativne i kvalitativne pokazatelje i time pomiriti prioritetne gospodarske i okolišne vrijednosti s onima koje se odnose na društvo i preživljavanje ljudske rase.

4.6.2.

EGSO se slaže s Europskom komisijom da je hitno potrebno aktivirati prvu fazu izgradnje otporne, ali dinamične „taksonomije održivosti”, čiji je cilj osigurati ujednačenost tržišta i jasne smjernice o tome što se iz aspekta cjelovitosti smatra ekološkim, socijalnim i podrazumijeva dobro upravljanje.

4.6.3.

Okosnicu tog procesa čini tehnička stručna skupina za održivo financiranje koja u svakom trenutku mora biti u stanju pružiti visokokvalificirano i stručno znanje o strateškim industrijskim sektorima kako bi se izgradila čvrsta i pouzdana ekološka i socijalna taksonomija.

4.6.4.

Mandat skupine trebao bi započeti jasnim ciljevima u pogledu sadržaja i vremenskog rasporeda, s time da bi prvi korak trebao biti povezati novu taksonomiju s već postojećim međunarodnim klasifikacijskim sustavima (gospodarske aktivnosti, zanimanja, studije itd.) kako bi se ostvarila veća usklađenost s kriterijima i referencama UN-a.

4.6.5.

Europska taksonomija treba uključivati tri razine:

minimalni standard usklađen s ciljevima održivog razvoja za 2030., Pariškim sporazumom i načelom nenanošenja štete u skladu s analizom okolišnog, socijalnog i upravljačkog rizika;

srednju razinu na kojoj se utvrđuju aktivnosti kojima se postiže provjerljiv „pozitivan učinak” kako je definirano u Financijskoj inicijativi Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP FI); i

razinu koja uključuje aktivnosti koje mogu ubrzati pozitivnu transformaciju i potporu za ekološke, gospodarske i socijalne izazove, u skladu s potrebama različitih dionika koji će taksonomiju koristiti kao referencu.

4.6.6.

Postoji hitna potreba za klasifikacijom različitih vrsta koristi od ulaganja koje se mogu pripisati uvođenju čimbenika održivosti (taksonomija). Pored toga, pozitivne kriterije treba dopuniti učincima štetnima za okoliš (16), što će omogućiti utvrđivanje neodržive imovine.

4.6.7.

Nova taksonomija treba biti povezana sa strategijom i planom ulaganja EU-a za prijelaz na niskougljično gospodarstvo. Trebala bi uključivati financijske aktivnosti koje pogoduju smanjenju emisija u sektorima obuhvaćenima EU-ovim sustavom trgovanja emisijama (ETS) (17) i Uredbom o raspodjeli tereta (18).

4.7.   Standardi i oznake za održive financijske proizvode

4.7.1.

Olakšavanje jednostavnijeg i sigurnijeg pristupa za ulagatelje ključno je za širenje održivih financijskih tržišta. Europske standarde održivog financiranja treba pažljivo konfigurirati, utvrđujući minimalne standarde društveno odgovornog ulaganja.

4.7.2.

U tu svrhu za početak bi se uveo službeni standard EU-a za zelene obveznice i analizirala mogućnost uvođenja europske oznake ili certifikata za zelene obveznice, što bi podlijegalo obveznoj vanjskoj reviziji, kako bi se zajamčila ulaganja pozitivnog učinka. U kontekstu „Akcijskog plana za financijske usluge namijenjene potrošačima: bolji proizvodi, veći izbor”, EGSO preporučuje (19) da Komisija definira lakše usporedive i potpuno transparentne proizvode koji će biti jednostavni i imati slične značajke.

4.7.3.

To otvara mogućnost nuđenja „vodećih paneuropskih održivih proizvoda” i osiguravanja odgovarajućih, neovisnih, obvezno certificiranih alata za usporedbu (20) za različite održive financijske proizvode u različitim pravnim jurisdikcijama EU-a.

4.7.4.

Konfiguracija „paneuropskog proizvoda osobnih mirovina”(PEPP) (21), kako je predviđena u zakonodavnom prijedlogu koji je Komisija donijela 29. lipnja 2017., zahtijevala bi od pružatelja mirovinskog osiguranja da javno objave uključuju li, i kako, okolišne, socijalne i upravljačke čimbenike u svoje sustave za upravljanje rizikom, ali te ih odredbe ne obvezuju da te čimbenike uzimaju u obzir u svojim politikama ulaganja. Uključivanje te obveze pomoglo bi u širenju njezine upotrebe kao jednog od održivih rješenja.

4.7.5.

EGSO poziva države članice da tu obvezu pravodobno prošire na sve proizvode povezane s mirovinama. To bi pomoglo u širenju njezine upotrebe kao jednog od održivih rješenja za probleme koji nastaju kod sadašnjeg modela generacijske solidarnosti.

4.8.   Poticanje ulaganja u održive projekte

4.8.1.

Prema obnovljenim strateškim ciljevima industrijske politike EU-a, preusmjeravanje dodjele kapitala na dugoročna ulaganja treba uskladiti s podupiranjem rasta MSP-ova, pružanjem potpore slabije razvijenim regijama, nadogradnjom infrastrukture i osnaživanjem građana putem obrazovanja i osposobljavanja.

4.8.2.

Kao dopuna ulaganjima u održivu infrastrukturu potrebna je šira makrobonitetna politika kojom će se uzimati u obzir fizički učinci (povećana izloženost rizicima povezanima s klimatskim promjenama), u skladu s direktivom Solventnost II. Na primjer, građevinski kodeksi kojima se smanjuje učinak prirodnih katastrofa zahtijevali bi od osiguravajućih društava da rekalibriraju upravljanje rizikom u skladu s novim načelima održivog osiguranja.

4.8.3.

EGSO podržava jačanje EFSU-a 2.0 i EFOR-a. U pogledu VFO-a za razdoblje 2021. – 2027., izražava zadovoljstvo uspostavom InvestEU-a, koji bi trebao uključivati veću količinu privatnog kapitala i biti u stanju doprijeti do tržišta obveznica, osiguranja i mirovinskih planova.

4.8.4.

Potrebno je pronaći dodatni privatni kapital kako bi se potaknula i poduprla poduzeća, a naročito MSP-ovi, u njihovim ulaganjima u inovacije te istraživanje i razvoj.

4.8.5.

Naposljetku, EGSO preporučuje da se bolje utvrdi gdje se postojećim javnim i privatnim inicijativama ostvaruje maksimalno održiva i otporna infrastruktura kako bi se te inicijative uvele u EU-u i u partnerskim zemljama, primjenom prilagođenih rješenja.

4.9.   Aspekt održivosti u financijskom savjetovanju

4.9.1.

Kao što je naveo u mišljenju „Obveze institucijskih ulagača i upravitelja imovinom u pogledu održivosti” (22), EGSO podupire izmjenu Direktive MiFID II i Direktive o distribuciji osiguranja kako bi se osiguralo da se mora ispitati na koji se način mogu uključiti preferencije ulagatelja u pogledu održivosti. Savjetnici bi im tako mogli pružiti odgovarajuće preporuke o financijskim proizvodima i jasne informacije o potencijalnim rizicima i koristima povezanima s različitim čimbenicima održivosti.

4.9.2.

EGSO podupire ideju da Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) u svoje smjernice za procjenu prikladnosti uključi odredbe o preferencijama u pogledu održivosti.

4.10.   Referentna mjerila održivosti

4.10.1.

Uspostava zajedničke metodologije za mjerenje nefinancijske uspješnosti održivih ulaganja predstavlja optimalan cilj. U međuvremenu EGSO pozdravlja regulativu za usklađivanje referentnih mjerila koja obuhvaćaju izdavatelje obveznica za niskougljična ulaganja te je smatra prvim korakom koji treba poduzeti i u pogledu drugih parametara održivosti.

4.10.2.

EGSO stoga poziva Komisiju da svoju pažnju usmjeri i na socijalno područje putem skupine tehničkih stručnjaka koja bi bila odgovorna za savjetovanje sa svim zainteresiranim stranama i objavljivanje izvješća o konceptu i metodologiji referentnog indeksa za emisije ugljika.

5.   Uključivanje održivosti u upravljanje rizikom

Održivost se odnosi na skup rizika povezanih sa stvaranjem bogatstva i ne može izbjeći učinak vađenja, stjecanja i propadanja izvora.

5.1.   Održivost u istraživanju tržišta i kreditnim rejtinzima

5.1.1.

EGSO ustraje na tome da agencije za rejting ne smiju biti podložne sukobu interesa kako bi se zajamčila neovisnost pružatelja usluga istraživanja ili bodovanja. Nadalje, potrebno je transparentno i pravodobno obrazloženje za metodologiju koju upotrebljavaju za svaki slučaj zasebno.

5.1.2.

Postojeće agencije za kreditni rejting ne uzimaju u dovoljnoj mjeri u obzir utjecaj disruptivnih okolišnih, socijalnih i upravljačkih trendova na buduću kreditnu sposobnost izdavatelja. EGSO poziva na uspostavu jasnih standarda i nadzora EU-a u pogledu uključivanja okolišnih, socijalnih i upravljačkih čimbenika u rejtinge, i to za sve agencije za kreditni rejting koje djeluju u EU-u. Također poziva na uspostavu akreditacijskog postupka za „zelene financijske proizvode” koji će provoditi agenti koje je ovlastila ESMA.

5.1.3.

Treba predvidjeti i akreditaciju dionika: banaka, upravitelja fondova itd., kojom bi se raznim financijskim dionicima nametnule veće obveze i izbjegla tendencija korištenja plana održivih proizvoda u svrhe manipulativnog zelenog marketinga (eng. greenwashing).

5.1.4.

EGSO predlaže da se razmotri mogućnost uspostave javnog „zelenog” kreditnog rejtinga. Dodjeljivanje jasnog „zelenog” rejtinga osim rejtinga države također bi potaklo države da kontinuirano poboljšavaju svoju uspješnost, a istovremeno bi moglo poslužiti kao poticaj za privlačenje stranih ulaganja.

5.2.   Obveze institucijskih ulagatelja i upravitelja imovinom u pogledu održivosti: fiducijarna dužnost

5.2.1.

Nadzorna tijela Europske unije moraju jamčiti strogu usklađenost s funkcijama usluga financijskog posredovanja.

5.2.2.

To zahtijeva cjelovitiji pristup od onog predviđenog Akcijskim planom Komisije, kojim će se prednost davati odnosima u obrazovnom, faktorskom, rodnom, zemljopisnom, rasnom, etničkom, vjerskom, kulturnom ili nekom drugom aspektu raznolikosti.

5.2.3.

Kao temeljni dio svojih pravnih obveza ulagatelji trebaju proaktivno pristupati klijentima kako bi stekli uvid u njihove nefinancijske interese te im pružili jasne informacije o mogućim financijskim rizicima i koristima povezanima s okolišnim, socijalnim i upravljačkim čimbenicima.

5.2.4.

Regulatori, ulagatelji, upravitelji imovinom, zaposlenici u financijskom sektoru i savjetnici moraju djelovati u najboljem interesu korisnika (npr. budućih umirovljenika) ili klijenata (malih ili institucijskih ulagatelja). Sve intervencije državnih organa i aktivnosti glasovanja moraju biti usmjerene na zaštitu održive vrijednosti ulagateljske aktive u skladu s fiducijarnom dužnošću. Ti organi moraju izvješćivati o tome kako upotrebljavaju svoja prava glasovanja kao nositelji imovine fonda.

5.2.5.

Pojašnjavanjem obveza ulagatelja u odnosu na čimbenike održivosti EU će ojačati dugoročna ulaganja (održivo financiranje aksiomatski je povezano s dugoročnošću).

5.3.   Bonitetni zahtjevi za banke i osiguravajuća društva

5.3.1.

EGSO je nedavno istaknuo ulogu koju banke mogu imati u okviru svoje funkcije posrednika između svjesne štednje i društveno odgovornog ulaganja. Odbor preporučuje da se bankama osiguraju povoljniji uvjeti u pogledu kapitalnih zahtjeva kada ulažu u zeleno gospodarstvo i razne dugoročne manje složene operacije „uključivog kreditiranja”, kao što su hipoteke, posebno one povezane s energetskom učinkovitošću, ugradnjom solarnih ploča itd. Trebalo bi razmotriti i dodatne kapitalne zahtjeve za ulaganja u imovinu štetnu za okoliš kako bi se potaknuo pozitivan prijelaz na održive aktivnosti. Pozornost bi po mogućnosti trebalo posvetiti drugim opcijama, poput poreznih poticaja, od kojih izravnu korist ostvaruju krajnji zajmoprimci i ulagatelji. Jedinstveni nadzorni mehanizam u tom bi području trebao provoditi poseban nadzor (23).

5.3.2.

Bez obzira na to, u izračunavanju rizikom ponderirane aktive (RWA) ažurirani bankovni rejting-modeli uvijek moraju odražavati najnoviju razinu rizika povezanu s tom održivom imovinom, uz istodobno zadržavanje visoke razine zaštite potrošača.

5.3.3.

S obzirom na to, potrebno je bolje utvrditi granice onoga što se naziva zelenim pomoćnim faktorom te pronaći iscrpne i čvrste empiričke dokaze utemeljene na jasnoj i preciznoj definiciji onoga što se podrazumijeva pod „zelenim ulaganjem”. Odgovorno istraživanje i inovacije mogli bi, u okviru programa Obzor 2020. i budućeg programa Obzor Europa, biti izvrstan način dobivanja znanstvenih rezultata.

5.3.4.

Ukratko, kako bi se očuvale otpornost i financijska stabilnost, taj novi scenarij zahtijeva valjanu kombinaciju upravljanja financijskim rizicima, pri čemu se uzima u obzir utjecaj okolišnih, socijalnih i upravljačkih čimbenika na financijsku dobit, te se u skladu s time prilagođavaju pravila, u dinamičnom procesu. Kao što je navedeno u Rezoluciji Europskog parlamenta o održivom financiranju (24), Komisija bi trebala promicati uključivanje rizika za održivost u okvir Basel IV.

6.   Poticanje transparentnosti i dugoročnosti

6.1.1.

Održivo financiranje zahtijeva poticajni okvir u kojem će se tokovi kapitala preusmjeravati prema nužnim ulaganjima, osiguravajući pravednu ekološku i socijalnu tranziciju za Europu, čija će vodeća pozicija u pogledu vrijednosti europskim poduzećima osigurati konkurentnu prednost.

6.2.   Objavljivanje i računovodstvo

6.2.1.

EGSO napominje da je Direktiva EU-a o objavljivanju nefinancijskih informacija, prenesena uz nedostatak ambicije i s pomoću neusklađene metodologije, utjecala samo na velike korporacije i time slabo doprinijela pravednim i sveobuhvatnim održivim ulaganjima u Europi.

6.2.2.

Kada je riječ o objavljivanju nefinancijskih informacija, poput digitalne transformacije, novih parametara, standardizacije, obveznih dužnosti, novih održivih gospodarskih modela itd., održivost donosi brojne nove bojazni i izazove. Taksonomije i metodologije izvješćivanja uistinu trebaju biti u što većoj mjeri standardizirane, a pravila prilagođena kako bi se dobio veći broj dostupnijih nefinancijskih informacija. To bi regulatorima i tijelima za nadzor tržišta omogućilo bolji uvid u globalne tržišne trendove, a time ih i bolje osposobilo za poduzimanje odgovarajućih mjera. Trenutna faza okarakterizirana je kao „provjera prikladnosti” i u njoj će se u obzir uzeti aspekti koji su u skladu s Radnom skupinom za objavljivanje financijskih podataka povezanih s klimatskim promjenama koja djeluje u okviru Odbora za financijsku stabilnost, i to nakon javnog savjetovanja koje je pokrenula Europska komisija.

6.2.3.

U pogledu platformi za skupno financiranje obrazac s ključnim informacijama za ulaganje također treba uključivati glavne nematerijalne, ali financijski materijalne rizike i koristi, s računovodstvenog stajališta (25), povezane s financiranjem projekta skupnog financiranja.

6.2.4.

EGSO također podržava rezoluciju Europskog parlamenta o međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI 9) (26) i hitno poziva na provedbu procjene učinka MSFI-ja na održiva ulaganja.

6.2.5.

EGSO sa zadovoljstvom pozdravlja obvezu Europske savjetodavne skupine za financijsko izvještavanje (EFRAG) da procijeni učinak novih i preispitanih MSFI-ja na održiva ulaganja i ispita moguće alternativne računovodstvene tretmane.

6.2.6.

EGSO također Komisiji predlaže da ESMA-u pozove da:

ocijeni postojeće prakse na tržištu kreditnog rejtinga i utvrdi u kojoj se mjeri okolišni, socijalni i upravljački aspekti uzimaju u obzir;

u svoje smjernice o informacijama koje trebaju objaviti agencije za kreditni rejting uvrsti informacije o okolišnoj i socijalnoj održivosti te po potrebi razmotri dodatne mjere.

6.3.   Korporativno upravljanje i pretjerana kratkoročnost tržišta kapitala

6.3.1.

Mnogi ulagatelji htjeli bi znati upotrebljava li poduzeće točne i transparentne računovodstvene metode i je li zajedničkim dionicima dopušteno glasovati o važnim pitanjima. Također žele da poduzeća izbjegnu sukobe interesa kada biraju članove uprave, agencije za rejting i revizore.

6.3.2.

Vrijeme je da se ozbiljno razmotre ne samo okolišni (E) i socijalni (S) čimbenici (standardi, oznake, zeleni i socijalni pomoćni faktor za bonitetne zahtjeve, referentna mjerila održivosti) nego i čimbenik korporativnog upravljanja (G) kako bi poduzeća koja izbjegavaju na transparentan način objavljivati informacije o ključnim aspektima, kao što su fiskalno upravljanje, ljudska prava, korupcija, pranje novca i druge nezakonite aktivnosti, izgubila sve koristi i svoj rejting održivih poduzeća.

7.   Provedba akcijskog plana

7.1.

EGSO poziva na usklađivanje svih uključenih europskih institucija, agencija i mehanizama i, po potrebi, promjenu njihovih mandata kako bi ih se uskladilo s provedbom vremenskog okvira akcijskog plana.

7.2.

Neizvjesnost u pogledu budućnosti i neobjavljivanje informacija o dugoročnim rizicima ključna su ograničenja za analizu vremenske perspektive (tek nekolicina procjena obuhvaća razdoblje dulje od pet godina).

7.3.

Europska nadzorna tijela također trebaju imati važnu ulogu u praćenju održivosti. Treba istražiti mogućnost uvođenja zajedničke metodologije EU-a za analizu relevantnih scenarija, vodeći računa o okolišnim, socijalnim i upravljačkim čimbenicima rizika u dugoročnijoj perspektivi, a Europski odbor za sistemske rizike mogao bi ih postupno uključiti u svoje testiranje otpornosti.

7.4.

Na kraju, Međunarodna organizacija komisija za vrijednosne papire (IOSCO) trebala bi uvesti i promicati poštovanje međunarodnih normi za regulaciju i nadzor (27) u području održivog financiranja kako bi se na globalnoj razini osigurala dosljednost nove strukture održivosti.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Vidjeti Akcijski plan: Financiranje održivog rasta (COM(2018) 97 final), poglavlje 6. — Daljnji koraci

(2)  Vidjeti nacrt taksonomije EIBA-a: https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/180131-sustainable-finance-final-report-annex-3_en.pdf .

(3)  Okvir materijalnosti analizira čimbenike koji su najrelevantniji za financijsku uspješnost poduzeća, uključujući financijski materijalne čimbenike održivosti.

(4)  Pokrivene obveznice su dužnički instrumenti koje izdaju kreditne institucije i koji su osigurani odvojenim skupom imovine na koji imatelji obveznica imaju izravno pravo kao povlašteni vjerovnici. Vidjeti nove prijedloge uredbi: COM(2018) 93 final – 2018/0042 (COD) i COM(2018) 94 final – 2018/043 (COD).

(5)  Bazelski okvir međunarodni je regulatorni okvir kojim je uveden niz reformi za poboljšanje regulacije, nadzora i upravljanja rizicima u bankarskom sektoru. Sve norme Bazelskog odbora minimalni su zahtjevi koji se primjenjuju na banke koje posluju u međunarodnom okružju te će se stoga uključivanjem odredbi o održivosti u taj okvir doprinijeti zauzimanju istog smjera na svjetskoj razini. https://www.bis.org/bcbs/basel3.html.

(6)  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=uriserv%3AOJ.L_.2016.078.01.0011.01.ENG

(7)  Za cjeloviti stav EGSO-a vidjeti mišljenje Višegodišnji financijski okvir nakon 2020. (SL C 440, 6.12.2018., str. 106.).

(8)  Europska komisija predlaže da bi najmanje 25 % rashoda EU-a trebalo izdvajati za postizanje klimatskih ciljeva u razdoblju 2021. – 2027. (u razdoblju 2014. –2020. taj je udio iznosio 20 %).

(9)  https://www.morganstanley.com/pub/content/dam/msdotcom/ideas/sustainable-signals/pdf/Sustainable_Signals_Whitepaper.pdf

(10)  Vidjeti izvješće IOSCO/OECD-a The Application of Behavioural Insights to Financial Literacy and Investor Education Programmes and Initiatives („Primjena biheviorističkih spoznaja na programe i inicijative povezane s financijskom pismenošću i obrazovanjem ulagatelja”).

(11)  Vidjeti Akcijski plan, Opći uvod, točku 1.1.

(12)  Cilj je utvrditi na koji će način sustav Ujedinjenih naroda podupirati primjenu tih tehnologija kako bi se ubrzalo ostvarivanje Programa održivog razvoja do 2030. i olakšalo njihovo usklađivanje s vrijednostima sadržanima u Povelji UN-a, Općoj deklaraciji o ljudskim pravima te normama i standardima međunarodnog prava. http://www.un.org/en/newtechnologies/images/pdf/SGs-Strategy-on-New-Technologies.pdf

(13)  Vidjeti mišljenje EGSO-a o Komisijinu Akcijskom planu za financijske tehnologije (SL C 367, 10.10.2018., str. 61.).

(14)  COP21: Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama 2015.

(15)  Vidjeti posebice Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, Povelju EU-a o temeljnim pravima i radne standarde ILO-a.

(16)  Vidjeti „Preporuku Vijeća OECD-a o zajedničkim pristupima u području službeno podupiranih izvoznih kredita i obveza ekološke i društvene odgovornosti”.

(17)  Kako je navedeno u Prilogu 1. Direktivi 2003/87/EZ izmijenjenoj Direktivom 2009/29/EU.

(18)  Uredba o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma te o izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013.

(19)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Financijske usluge namijenjene potrošačima” (SL C 434, 15.12.2017., str. 51.).

(20)  Na temelju „Ključnih načela za alate za usporedbu”.

(21)  Krajem 2016. imovina u financiranim i privatnim mirovinskim sustavima premašivala je 38 bilijuna USD u području OECD-a.

(22)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Obveze institucijskih ulagača i upravitelja imovinom u pogledu održivosti”, točka 3.8. (vidjeti stranicu 97 ovoga Službenog lista).

(23)  Vidjeti mišljenje EGSO-a o dovršetku bankarske unije (SL C 237, 6.7.2018., str. 46.).

(24)  http://www.europarl.europa.eu/news/hr/press-room/20180529IPR04517/meps-back-resolution-on-sustainable-finance

(25)  Stavke financijskog izvještaja materijalne su ako mogu utjecati na ekonomske odluke korisnika. Koncept materijalnosti opće je prihvaćeno načelo u računovodstvu i izvještavanju prema kojem poduzeća moraju objavljivati takve stavke. https://www.business-case-analysis.com/materiality-concept.html

(26)  http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+TA+P8-TA-2016-0381+0+DOC+XML+V0//HR

(27)  Vidjeti Methodology for Assessing Implementation of the IOSCO Objectives and Principles of Securities Regulation („Metodologija za ocjenjivanje provedbe ciljeva i načela IOSCO-a u pogledu regulacije vrijednosnih papira”).


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/83


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i financijskih pravila za njih i za Fond za azil i migracije, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za upravljanje granicama i vize

(COM(2018) 375 final – 2018/0196 (COD))

(2019/C 62/13)

Izvjestitelj:

Stefano MALLIA

Zahtjevi za savjetovanje:

Europski parlament, 11.6.2018.

Europsko vijeće, 19.6.2018.

Pravni temelj:

članci 177., 304. i članak 322. stavak 1. UFEU-a

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

111/0/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Kohezijska politika jedna je od najkonkretnijih politika EU-a, koja ima izravan utjecaj na svakodnevni život građana. S obzirom na to EGSO odlučno odbija prijedlog Komisije da se proračun EU-a smanji za 10 % u stvarnim vrijednostima. U tom pogledu EGSO poziva države članice da pronađu rješenja kojima će se omogućiti zadržavanje proračuna na istoj razini kao i u programskom razdoblju 2014. – 2020. u vrijednostima za 2020.

1.2.

EGSO smatra da postoji potreba za jasnom političkom strategijom koja bi bila u skladu s globalnim obvezama EU-a. EGSO poziva Komisiju da obnovi strategiju Europa 2020. te da prioritete nove Uredbe o zajedničkim odredbama (CPR) uskladi s tom novom strategijom. EGSO također preporučuje da Komisija djelotvorno integrira ciljeve održivog razvoja u uredbe povezane s kohezijskom politikom osiguravanjem njihove međusektorske uključenosti u sve prioritete fondova.

1.3.

EGSO smatra da bi ekonomske okolnosti utvrđene Uredbom o zajedničkim odredbama (makroekonomski uvjeti, smanjeno sufinanciranje itd.) stvorile odviše strogo okružje i mogle naštetiti ulaganjima. EGSO stoga:

odbija prihvatiti makroekonomske uvjete kao razlog za sankcioniranje regija i građana koji ne snose odgovornost za makroekonomske odluke donesene na nacionalnoj ili europskoj razini;

poziva Komisiju da pravilo o opozivu sredstava ostane na vrijednosti N+3;

traži od Komisije da ponovno razmotri mogućnost povećanja stopa sufinanciranja.

1.4.

EGSO izrazito cijeni uložene napore u pogledu pojednostavnjivanja, fleksibilnosti i djelotvornosti, koji su korak u pravom smjeru. Međutim, novi pravilnik nažalost nije jedinstven skup pravila.

1.5.

EGSO smatra da su pravila o tematskoj koncentraciji prestroga. EGSO predlaže da bi jedan od ciljeva politike trebale odabrati države članice. U tom pogledu EGSO potiče države članice da razmotre cilj politike 5. jer se njime može osigurati najprilagođenije rješenje za njihove konkretne izazove.

1.6.

EGSO preporučuje da Komisija razvije potrebne alate koji bi područjima koja su strukturno i trajno u nepovoljnom položaju (otoci, planinske regije itd. (1)) omogućili da djelotvorno rješavaju svoje posebne i složene izazove. To ne može ostati u isključivoj nadležnosti nacionalnih tijela. EGSO također preporučuje da se projekti provedeni u tim područjima podupiru višim stopama sufinanciranja.

1.7.

EGSO preporučuje d se pronađu ad hoc rješenja za položaj zemalja ili regija koje su u programskom razdoblju 2007. – 2013. bile svrstane u regije konvergencije i imale stopu sufinanciranja od 80 % u programskom razdoblju 2014. – 2020., a koje će sada, za programsko razdoblje 2021. – 2027., biti svrstane u tranzicijske regije i imati stopu sufinanciranja od 55 %.

1.8.

EGSO smatra da bi Komisija trebala dodatno osnažiti sinergije pronalaženjem načina kojim bi se Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj ponovno uključio u pravilnik te također osnaživanjem poveznica s Europskim socijalnim fondom plus (ESF+). EGSO se također zalaže za veću integraciju s drugim programima i instrumentima financiranja (Obzor 2020., InvestEU itd.) i među njima.

1.8.1.

Te se veze trebaju navesti i u programiranju fondova. EGSO potiče države članice da pripreme i provedu programe financirane iz više fondova koji pristupaju rješavanju izazova na integrirani način. EGSO smatra da se integracija treba primjenjivati i u okviru teritorijalne suradnje, odnosno razumnih veza između ruralnih i gradskih, gradskih i prigradskih područja itd., što znači da je pristup usmjeren na konkretna područja iznimno važan.

1.9.

Provedba „višerazinskog i višedioničkog upravljanja” uz uključivanje gospodarskih i socijalnih partnera u postupke odlučivanja i provedbe jedan je od najvažnijih uvjeta za uspjeh kohezijske politike. U pogledu Kodeksa ponašanja, EGSO prima na znanje nezadovoljstvo europskih socijalnih partnera i traži da se on preispita i ažurira u okviru izravnog savjetovanja s njima. EGSO također traži da Kodeks ponašanja postane obvezujući.

1.10.

EGSO odbija uklanjanje načela promicanja jednakosti između muškaraca i žena, nediskriminacije, pristupačnosti za osobe s invaliditetom te održivog razvoja iz novog Prijedloga uredbe o zajedničkim odredbama. Stoga snažno preporučuje da se članak 7. postojeće Uredbe o zajedničkim odredbama za razdoblje 2014. – 2020. uključi u predloženu novu Uredbu o zajedničkim odredbama i da se to načelo izravno ugradi u glavni tekst predložene uredbe o Europskom fondu za regionalni razvoj i Kohezijskom fondu (EFRR i KF). Usto EGSO odlučno predlaže da se pristupačnost za osobe s invaliditetom uključi u članak 67. (o odabiru operacija) predložene Uredbe o zajedničkim odredbama.

1.11.

EGSO smatra da je ključno uložiti napore u djelotvorniju cjelokupnu komunikaciju. Vrlo se često ostvaruju projekti koje financira EU, a da građani malo znaju ili uopće ne znaju o uključenosti EU-a. Stoga EGSO traži od Komisije da uspostavi djelotvorniju strategiju informiranja usmjerenu na građane i različite vrste korisnika.

2.   Opće napomene

2.1.

EGSO izražava duboko žaljenje zbog toga što je proračun kohezijske politike smanjen za 10 % u stvarnim vrijednostima. EGSO u tom pogledu odlučno odbija predložene rezove u proračunu EU-a i predlaže da države članice nađu rješenja kojima će se omogućiti zadržavanje proračuna na trenutačnoj razini, u vrijednostima za 2020.

2.2.

Kohezijska politika jedan je od najvažnijih elemenata u približavanju građana viziji europske integracije. Ta politika ima jasnu dodanu vrijednost u otvaranju radnih mjesta, održivom razvoju i modernoj infrastrukturi, prevladavanju strukturnih prepreka, unapređenju ljudskog kapitala i poboljšanju kvalitete života ljudi. EGSO iz tog razloga odlučno pozdravlja činjenicu da su sve regije prihvatljive za financiranje.

2.2.1.

Kohezijska politika EU-a mora biti sastavni dio europske investicijske strategije, uz snažan teritorijalni pristup, s ciljem osnaživanja svih regija s pomoću potrebnih alata za povećanje njihove konkurentnosti. Mora dovesti do gospodarske i strukturne transformacije i osigurati čvrste temelje u svakoj regiji na osnovi regionalnih prednosti (2).

2.3.

EGSO uviđa da je novi pristup, koji se i dalje temelji na trima kategorijama (slabije razvijene, tranzicijske i razvijenije regije), prilagođeniji. Iako se način raspodjele financijskih sredstava i dalje u velikoj mjeri temelji na BDP-u po stanovniku, dodani su novi kriteriji (nezaposlenost mladih, niska razina obrazovanosti, klimatske promjene te prihvat i integracija migranata). EGSO smatra da to bolje odražava stvarne prilike iako, u skladu s procjenom učinka koju zahtijeva Odbor za regulatorni nadzor (3), vjeruje da bi se taj pristup mogao detaljnije razraditi.

2.4.

EGSO izražava duboku zabrinutost zbog prijedloga Komisije da se smanje stope sufinanciranja i zbog njegova učinka na uključenost korisnika koji su u nepovoljnijem financijskom položaju. Uključivanje PDV-a kao prihvatljivog troška smatra se dobrodošlim, iako neki elementi takvog sustava već postoje u tekućem razdoblju.

2.5.

Također je potrebno napomenuti da postoje slučajevi zemalja ili regija koje su u programskom razdoblju 2007. – 2013. bile svrstane u regije konvergencije i imale stopu sufinanciranja od 80 % u programskom razdoblju 2014. – 2020., a koje će sada, za programsko razdoblje 2021. – 2027., biti svrstane u tranzicijske regije i imati stopu sufinanciranja od 55 %, što je veliko smanjenje za njih u pogledu sufinanciranja. EGSO smatra da je takve slučajeve potrebno posebno razmotriti. Nadalje, trebalo bi napomenuti da će korisnici u okviru projekata s privatnim financiranjem biti sufinancirani samo za javni element.

2.6.

Kad je riječ o najudaljenijim regijama, EU-a mora davati prednost osnaživanju poveznica koje ih povezuju s europskim kopnom i osjećaja pripadnosti njihovih građana europskom projektu (4). EGSO pozdravlja činjenicu da će najudaljenije regije i dalje imati koristi od posebne potpore EU-a.

2.7.

Međutim, EGSO izražava žaljenje zbog toga što kohezijska politika još ne pruža sveobuhvatna rješenja za izazove u pogledu posebnih područja koja se navode u članku 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (5). Studije pokazuju da se središnje vlasti ne bave uvijek pitanjima posebnih područja, kako se navodi u članku 174. EGSO stoga smatra da bi Komisija trebala poticati uključivanje regionalnih i lokalnih dionika u način na koji države članice rješavaju pitanja svojih posebnih područja, uz poštovanje uspostavljenih institucionalnih i pravnih okvira na predmetnim područjima.

3.   Opća načela

3.1.

EGSO odbija uklanjanje načela promicanja jednakosti između muškaraca i žena, nediskriminacije, pristupačnosti za osobe s invaliditetom te održivog razvoja iz novog Prijedloga uredbe o zajedničkim odredbama. U europskoj pravnoj stečevini razvijen je transverzalni pristup tim načelima u programiranju i primjeni financijskih sredstava (članak 7. postojeće Uredbe o zajedničkim odredbama i članak 16. Uredbe o zajedničkim odredbama za razdoblje 2007. – 2013.).

3.1.1.

Stoga snažno preporučuje uključivanje članka 7. postojeće Uredbe o zajedničkim odredbama za razdoblje 2014. – 2020. u predloženu novu Uredbu o zajedničkim odredbama te izravnu ugradnju tog načela u glavni tekst predložene uredbe o EFRR-u i KF-u. Nadalje, EGSO odlučno predlaže da se pristupačnost za osobe s invaliditetom uključi u članak 67. (o odabiru operacija) predložene Uredbe o zajedničkim odredbama.

3.2.

S obzirom na to da je EU potpisnik Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD), EGSO smatra da je prikladno uvrstiti tu konvenciju u pravni temelj predložene Uredbe o zajedničkim odredbama.

3.3.

EGSO čvrsto vjeruje da istinsko partnerstvo na svim razinama s gospodarskim i socijalnim partnerima i dionicima organiziranog civilnog društva u pripremi, provedbi i ex post evaluaciji programa i projekata u okviru kohezijske politike EU-a unapređuje njihovu kvalitetu i učinkovitu provedbu. Nakon što je zahtijevao kodeks dobrog ponašanja, EGSO snažno podupire inicijativu Komisije i slaže se s predloženim preporukama (članak 6.) (6). EGSO napominje da bi prijedlog Komisije možda trebalo detaljnije razraditi kako bi se riješili izazovi specifični za određene sektore (osobito izazovi u pogledu nacionalne sigurnosti) koji su predmet programa za migracije i sigurnost.

3.4.

EGSO čvrsto vjeruje da je partnerstvo između upravnih tijela i gospodarskih i socijalnih partnera na razini EU-a, na nacionalnoj i na regionalnoj razini, u obliku višerazinskog i višedioničkog upravljanja, jedan od ključnih kriterija za uspjeh kohezijske politike. Ono mora biti osnovni uvjet za sklapanje sporazuma o partnerstvu i dodjeljivanje sredstava iz europskih fondova. EGSO pozdravlja novu obvezujuću formulaciju i izričito traži da zakonodavac zadrži postojeću formulaciju „uključuju”.

3.5.

U pogledu Kodeksa ponašanja, EGSO je primio na znanje nezadovoljstvo europskih socijalnih partnera i traži da se on preispita i ažurira u okviru izravnog savjetovanja s njima. Odbor traži da Kodeks ponašanja postane obvezujući.

3.6.

Radi osnaživanja vještina i djelotvornosti partnerstva, EGSO poziva na uvođenje mjera izgradnje kapaciteta i tehničke pomoći za partnere iz članka 6. EGSO bi također želio da se s relevantnim partnerima uspostavi mehanizam savjetovanja na godišnjoj osnovi.

3.7.

EGSO se slaže s time da svaki član odborâ za praćenje ima jedan glas. Kako bi se zajamčila pravedna ravnoteža u donošenju odluka, ponderiranje glasova trebalo bi biti utvrđeno tako da 50 % otpada na administrativna tijela i tijela određena u članku 6. stavku 1. točki (a), a 50 % na gospodarske i socijalne partnere iz točaka (b) i (c). EGSO napominje da bi taj prijedlog možda trebalo detaljnije razraditi kako bi se riješila osjetljiva područja kao što su pitanja nacionalne sigurnosti.

4.   Pojednostavnjenje

4.1.

EGSO utvrđuje da je od najveće važnosti znatno smanjiti nepotrebno administrativno opterećenje za korisnike, uz zadržavanje visoke razine uvjerenja o zakonitosti i pravilnosti. EGSO prepoznaje i pozdravlja činjenicu da se u prijedlogu Komisije rješavaju mnoga pitanja u pogledu pojednostavnjivanja.

4.2.

EGSO predlaže sustavnu primjenu načela „samo jednom” iz Akta o malom poduzetništvu osiguravanjem da voditelji projekata administrativne, revizijske i kontrolne formalnosti samo jedanput prenose izravnom nadležnom upravljačkom tijelu, koje će biti odgovorno za njihovo prenošenje nacionalnim i europskim upravljačkim tijelima.

4.3.

EGSO također preporučuje uspostavu vrlo pojednostavnjenog sustava nadzora/revizije de minimis za vrlo male projekte. Ako neposredno upravljačko tijelo utvrdi i proglasi da su postignuti očekivani rezultati, ne treba se zahtijevati nikakav daljnji nadzor ili revizija.

4.4.

Pretjerano je Uredbu o zajedničkim odredbama nazvati jedinstvenim skupom pravila. Iako je Uredbom obuhvaćeno sedam fondova, zbog znatnog broja „izuzeća od pravila” nedostaje usklađenosti. Često postoje različite odredbe, na primjer, za Europski fond za pomorstvo i ribarstvo, Fond za azil i migracije, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za upravljanje granicama i vize. U skladu sa zaključcima skupine na visokoj razini o pojednostavnjenju nakon 2020. godine (7), EGSO smatra da bi regulatorni paket trebao biti mnogo jednostavniji i da bi njime trebalo izbjeći mikroupravljanje financijskim sredstvima.

4.5.

Iako uviđa da su u Uredbu o zajedničkim odredbama uključena nova sredstva namijenjena za rješavanje migracijske krize i sigurnosnih pitanja (8), EGSO izražava veliko žaljenje zbog toga što Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj nije dio pravilnika i također zbog toga što su poveznice s fondom ESF+ slabije u odnosu na poveznice s prethodnim fondom. EGSO traži da Komisija ponovno razmotri tu odluku.

4.6.

EGSO se slaže da bi, kako bi se izbjeglo pogoršavanje kriza, prednost trebalo dati suspenziji obveza, a ne plaćanja. Plaćanja se moraju obustaviti samo kada je potrebno trenutačno djelovanje i u slučaju znatnog nepoštovanja.

5.   Fleksibilnost

5.1.

Radi olakšavanja osnivanja i rasta poduzeća, EU mora poduprijeti reforme za uspostavu okružja pogodnog za ulaganja u kojemu poduzeća mogu napredovati, te poboljšati okvirne uvjete za poduzetništvo. Sredstva iz kohezijskih fondova treba upotrebljavati za osiguravanje boljih uvjeta za rast novoosnovanih poduzeća i novih inovativnih MSP-ova te kako bi se olakšalo nasljeđivanje obiteljskih poduzeća. EGSO u tom pogledu smatra da kohezijska politika treba osigurati stabilan, ali fleksibilan okvir (9).

5.2.

U pogledu obveznih prijenosa u Instrument za povezivanje Europe (CEF), EGSO napominje da je ukupni iznos sredstava koje je potrebno prenijeti ostao na istoj, trenutačnoj razini, iako su ukupna dodijeljena financijska sredstva smanjena za 10 %. Stoga bi postotak ukupnih sredstava koji se prenosi ustvari bio veći od onog za tekuće programsko razdoblje. EGSO se slaže s cjelokupnim pristupom, ali samo ako ukupni proračun za kohezijsku politiku ostane na razini za programsko razdoblje 2014. – 2020.

5.3.

Nadalje, trenutačno je 100 % sredstava koja se prenose u CEF odvojeno za svaku od država članica. Za novo programsko razdoblje predloženo je da se za određenu državu članicu odvoji samo 70 %, dok je preostalih 30 % namijenjeno projektima koje odabere Komisija. EGSO odlučno odbija taj predloženi pristup.

5.4.

EGSO pozdravlja činjenicu da više neće postojati posebna pravila za ulaganja kojima se ostvaruje prihod. EGSO također napominje da više neće postojati znatan projektni postupak (umjesto toga, strateške projekte pratit će odbor za praćenje). Iako je to samo po sebi dobrodošlo, EGSO izražava zabrinutost u pogledu toga kako će se i dalje moći jamčiti valjanost velikih projekata.

5.5.

EGSO također pozdravlja mogućnost prilagođavanja ciljeva i sredstava programa u kontekstu promjenjivih okolnosti, što bi omogućilo mobilizaciju financijskih sredstava EU-a od prvog dana u slučaju prirodne katastrofe (10).

5.6.

EGSO se slaže da se znatni investicijski nedostaci ne mogu nadomjestiti samo bespovratnim sredstvima. Bespovratna sredstva mogu se učinkovito dopuniti financijskim instrumentima koji imaju učinak poluge i bliži su tržištu. EGSO stoga pozdravlja činjenicu da se olakšalo kombiniranje bespovratnih sredstva i financijskih instrumenata i da novi okvir ujedno uključuje posebne odredbe za privlačenje više privatnog kapitala.

5.7.

EGSO podržava činjenicu da je tehnička pomoć država članica pojednostavnjena i pojašnjava da partneri iz članka 6. također trebaju imati koristi od toga.

6.   Djelotvornost

6.1.

EGSO izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije pokrenula participativni postupak za uspostavu sveobuhvatne i integrirane strategije za održivu Europu 2030. i nakon toga. Upitni su prioriteti na osnovi kojih Komisija predlaže usklađivanje sporazuma o partnerstvu i operativnih programa država članica.

6.2.

EGSO preporučuje da Komisija uskladi kohezijsku politiku s Programom održivog razvoja UN-a do 2030. i da se u glavni tekst Uredbe o zajedničkim odredbama uvrste ciljevi održivog razvoja, tako da se obuhvate svi fondovi.

6.3.

EGSO izražava zabrinutost u pogledu novih pravila o tematskoj koncentraciji. EGSO smatra da je koncentriranje sredstava na dva prioriteta odviše restriktivno. EGSO izražava zabrinutost u pogledu univerzalnog pristupa koji Komisija primjenjuje u tom pogledu. EGSO smatra da tematska koncentracija mora biti dovoljno fleksibilna kako bi se omogućilo da se u okviru prioriteta financiranja rješavaju različite razvojne potrebe na nacionalnoj i regionalnoj razini.

6.4.

EGSO pozdravlja snažniju poveznicu s europskim semestrom putem preporuka za pojedinu zemlju (11). Međutim, odbija prihvatiti makroekonomske uvjete kao razlog za sankcioniranje regija i građana koji ne snose odgovornost za makroekonomske odluke donesene na nacionalnoj ili europskoj razini (12). EGSO se slaže da je također važno zajamčiti cjelovitu komplementarnost i koordinaciju s novim i poboljšanim Programom potpore reformama.

6.5.

S obzirom na to da to može doprinijeti jednostavnijem pristupu financiranju, EGSO cijeni osnažene sinergije među određenim programima (pristup „Pečata izvrsnosti”), no prijedlog u većini slučajeva nije dovoljno jasan (na primjer, u slučaju alata za lokalni razvoj pod vodstvom zajednice, strukturni fondovi mogu se kombinirati s EPFRR-om).

6.6.

U pogledu pravila o opozivu sredstava, EGSO izražava žaljenje zbog toga što se predmetnim prijedlogom izmjenjuje postojeće pravilo N+3 u pravilo N+2 i poziva Europsku komisiju da to ponovno razmotri. EGSO želi razmotriti potrebe zemalja koje su imale teškoća u provedbi programa te im osigurati više, a ne manje fleksibilnosti.

6.7.

Nadalje, potrebno je napomenuti da bi administrativni kapacitet, osobito manjih država članica i regija, mogao biti izložen ozbiljnom pritisku u početnim fazama programskog razdoblja 2021. – 2027. To je potrebno promotriti u kontekstu činjenice da će države članice, dok još zatvaraju tekuće programsko razdoblje, biti pod pritiskom da započnu s provedbom dviju posljednjih godina novog programskog razdoblja (zbog pristupa 5 + 2) uz pravilo N+2 i smanjen iznos za predfinanciranje.

6.8.

S obzirom na to da mala poduzeća, mikropoduzeća i organizacije civilnog društva mogu općenito imati poteškoća u iskorištavanju prilika koje nude europski fondovi, EGSO zahtijeva potporu za aktivnosti kojima se jača njihov pristup informacijama, kojima im se nudi savjetovanje i mentorstvo te kojima se povećavaju njihove sposobnosti djelovanja.

7.   Programiranje i provedba

7.1.

EGSO pozdravlja činjenicu da je utvrđen manji broj ciljeva politika koji se čine fleksibilnijima u odnosu na prethodne, no izražava žaljenje zbog toga što oni nisu povezani sa širim strateškim kontekstom.

7.2.

EGSO osobito pozdravlja novi cilj politike pod nazivom „Europa bliža građanima” (cilj politike br. 5). EGSO se nada da će države članice u okviru tog cilja, u skladu s njegovim nazivom (i zahtjevima iz članka 17. stavka 3. točke (g)), pripremiti i provesti svoje programe u bliskoj suradnji s građanima, kao i gospodarskim i socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva.

7.3.

EGSO izražava zabrinutost u pogledu činjenice da će se prvotno izraditi programi samo za prvih pet godina. EGSO uviđa prednosti toga pristupa, no izražava bojazan da bi on mogao postati veliko administrativno opterećenje za nadležna tijela, čime se ujedno ugrožava ispunjavanje pravila o opozivu sredstava.

7.4.

Pojednostavnjivanje programskih dokumenata (sporazuma o partnerstvu, operativnih programa) jest dobrodošlo. EGSO se osobito slaže s pojednostavnjivanjem sporazuma o partnerstvu i smatra da bi taj sporazum trebao biti strateški dokument na visokoj razini. Stoga je važno uložiti napore kako bi se zajamčilo da programi država članica ostanu u skladu s prioritetima EU-a te u međusobnoj sinergiji. EGSO također pozdravlja pojednostavnjivanje delegiranih akata. Kako bi se izbjegao rizik prekomjerne regulacije od strane upravljačkih tijela, EGSO poziva Komisiju da u sastavljanje delegiranih akata uključi europske gospodarske i socijalne dionike.

7.5.

EGSO utvrđuje da je ključno predložiti jednostavna rješenja kojima bi se spajale različite inicijative povezane s kohezijskom politikom (strategije i programi) na različitim teritorijalnim razinama, i to horizontalno (npr. makroregionalne strategije s transnacionalnim programima) i vertikalno (između različitih teritorijalnih razina). EGSO iz tog razloga pozdravlja članak 17. i potiče Komisiju da nastavi s radom u tom smjeru.

7.6.

Više od polovice svjetskog stanovništva živi u gradovima, a predviđa se da će ta brojka do 2050. godine narasti na 70 % (13). Stoga EGSO pozdravlja povećanje namijenjenih sredstava iz EFRR-a za integrirani održivi urbani razvoj, no izražava zabrinutost zbog toga što to povećanje nije prošireno na ESF+.

7.7.

EGSO smatra da je temeljenje teritorijalnog razvoja na integriranim teritorijalnim strategijama ispravan pristup koji lokalnoj razini omogućuje da utvrdi svoje potencijale i potrebe i da pokrene aktivnosti u partnerstvu među svim lokalnim akterima kako bi se ispunile utvrđene posebne potrebe. EGSO vjeruje da to predstavlja pristup dobrog upravljanja koji uvelike treba poticati i jačati. U tom pogledu EGSO pozdravlja činjenicu da partneri, u skladu s člankom 6., moraju biti uključeni u izradu i provedbu teritorijalnih strategija.

7.8.

EGSO također pozdravlja nove „druge teritorijalne alate”, kako se navodi u članku 22. točki (c), jer oni mogu omogućiti utvrđivanje i primjenu prilagođenih rješenja koja funkcioniraju na lokalnoj razini, no izražava žaljenje zbog toga što je njihova primjena ograničena samo na cilj politike br. 5. Takav alat trebao bi biti uspostavljen za sve ciljeve politika. S obzirom na to da je taj novi alat prilično nejasno objašnjen, EGSO preporučuje da ga Komisija dodatno pojasni kako bi se potaknulo države članice da u potpunosti iskoriste tu mogućnost.

7.9.

EGSO smatra da bi, kako bi se stvarne prilike bolje uzele u obzir i kako bi se zajamčilo da su u mjerama nove Europske urbane inicijative zastupljeni lokalni interesi, civilno društvo trebalo biti snažno uključeno i zastupljeno u mehanizmu upravljanja tom inicijativom. EGSO se odlučno zalaže za uspostavu takvog mehanizma upravljanja na europskoj razini uz uključivanje relevantnih aktera iz civilnog društva.

7.10.

EGSO čvrsto vjeruje da su sredstva u okviru kohezijske politike najvidljivija za građane i za gospodarske i socijalne aktere. Aktivnosti koje se podupiru jedno su od najboljih sredstava zaštite od euroskepticizma i pokreta koji se protive europskom projektu. Stoga je potrebno pružiti izravne i lako dostupne informacije, usmjerene po profesionalnoj djelatnosti predmetnih osoba, na primjer popraćene smjernicama o dobrim praksama. EGSO zahtijeva od Komisije da u suradnji sa svim relevantnim partnerima razvije strateški komunikacijski plan.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Članak 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(2)  https://www.businesseurope.eu/sites/buseur/files/media/position_papers/ecofin/2017-06-09_eu_cohesion_policy.pdf

(3)  SEC(2018) 268.

(4)  SL C 161, 6.6.2013., str. 52.

(5)  SL C 209, 30.6.2017., str. 9.

(6)  SL C 44, 15.2.2013., str. 23.

(7)  http://ec.europa.eu/regional_policy/sources/newsroom/pdf/simplification_proposals.pdf

(8)  SL C 75, 10.3.2017., str. 63.

(9)  SL C 81, 2.3.2018., str. 1.

(10)  SL C 173, 31.5.2017., str. 38.

(11)  https://www.eesc.europa.eu/sites/default/files/resources/docs/qe-02-17-362-en-n.pdf i https://www.eesc.europa.eu/sites/default/files/resources/docs/qe-01-14-110-en-c.pdf

(12)  SL C 191, 29.6.2012., str. 30.

(13)  http://www.un.org/en/development/desa/news/population/world-urbanization-prospects-2014.html


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/90


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom fondu za regionalni razvoj i Kohezijskom fondu”

(COM(2018) 372 final – 2018/0197 (COD))

(2019/C 62/14)

Izvjestitelj:

Ioannis VARDAKASTANIS

Suizvjestiteljica:

Ester VITALE

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 11.6.2018.

Europsko vijeće, 19.6.2018.

Pravni temelj:

članci 177., 178., 304. i 349. UFEU-a

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te gospodarsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

138/0/1

Ovo se mišljenje EGSO-a odnosi na prijedlog uredbe Vijeća i Parlamenta (1) o Europskom fondu za regionalni razvoj i Kohezijskom fondu za razdoblje 2021. – 2027., koji je Europska komisija predstavila 29. svibnja 2018. Mišljenje također sadržava nekoliko kratkih komentara na neke odredbe iz predložene Uredbe o zajedničkim odredbama (2) koje se izravno tiču relevantnih aspekata strukture, sadržaja, osmišljavanja i daljnje provedbe Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijskog fonda (KF).

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO potvrđuje svoju snažnu predanost i vjeru u politiku kohezije i smatra je bitnim sredstvom za približavanje EU-a građanima te za smanjenje razlika među regijama EU-a i nejednakosti među građanima.

1.2.

Premda EGSO shvaća obrazloženje Komisije, u potpunosti se protivi rezovima u području kohezijske politike općenito, a osobito smanjenju proračuna za EFRR od 12 % i proračuna za KF od 46 %. Stoga od Europske komisije, Europskog parlamenta i Vijeća traži povećanje predloženog proračuna kako bi se održala barem jednaka razina sredstava, u stabilnim cijenama, kao u trenutačnom financijskom okviru.

1.3.

EGSO ističe da će smanjenje europskih stopa sufinanciranja naškoditi provedbi projekata, osobito kod država članica koje imaju poteškoća s proračunom te, naravno, kod onih koje je kriza najviše pogodila.

1.4.

EGSO poziva Komisiju da poveća fleksibilnost kriterija sufinanciranja kako bi se u obzir uzela gospodarska i financijska situacija pojedinačnih država članica te kako bi se primjenjivalo pravilo koje je Odbor predložio u nekoliko svojih najnovijih mišljenja: troškove ulaganja ne bi trebalo uzimati u obzir prilikom razmatranja ispunjenja ciljeva deficita Pakta o stabilnosti i rastu.

1.5.

EGSO smatra da prijedlog Komisije o ponovnom uvođenju pravila N+2 ne podupiru praktični dokazi ili analiza rezultata provedbe pravila N+3. Stoga se ne slaže s ovim prijedlogom i traži od Komisije da pravilo N+3 zadrži i u novom programskom razdoblju.

1.6.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije o pojednostavljenju uporabe sredstava u pogledu strukture, administracije i upravljanja, čime bi se trebao osigurati jednostavniji i učinkovitiji pristup tim sredstvima. Međutim, zbog pojednostavljenja uporabe sredstava ne bi trebalo zanemariti principe i vrijednosti koje su sastavni dio pravne stečevine EU-a.

1.7.

EGSO pozdravlja činjenicu da prijedlog Komisije poboljšava višerazinsko upravljanje svojim naglaskom na podijeljenom upravljanju, pojačavanju sudjelovanja organizacija civilnog društva i drugih dionika u postupku programiranja, provedbe, evaluacije i nadzora nad uporabom sredstava. Međutim, na svim bi razinama trebalo u cijelosti poštovati europski kodeks ponašanja za partnerstvo te ga pojačati jakim garancijama i mjerama koje bi osigurale njegovu punu provedbu. Usklađenost s tim kodeksom trebalo bi promatrati kao poticajni zahtjev. Time će se dionike i organizacije civilnog društva potaknuti na preuzimanje ključne uloge posredničkih tijela, čime će se projekte približiti krajnjim korisnicima.

1.8.

EGSO ističe da na razini EU-a ne postoji strukturirano uključivanje organizacija civilnog društva u postupak nadzora i provedbe politike kohezije. Stoga snažno preporučuje da Komisija uspostavi Kohezijski forum europskog civilnog društva uz sudjelovanje socijalnih partnera, organizacija civilnog društva i drugih dionika koji će se svake godine savjetovati sa socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva u vezi sa stanjem provedbe kohezijske politike tijekom cijelog programskog ciklusa 2021. – 2027.

1.9.

EGSO preporučuje da Komisija istinski uključi ciljeve održivog razvoja u kohezijsku politiku posredstvom uredbi o zajedničkim odredbama, EFRR-u i KF-u i osiguravanjem njihove međusektorske uključenosti u sve prioritete fondova, a ne samo u klimatsku politiku.

1.10.

EGSO predlaže da se slabo naseljenim područjima, izoliranim područjima, malim otocima i planinskim regijama u skladu s člankom 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije pruža potpora uz pomoć istih zahtjeva u pogledu tematske koncentracije i istog opsega potpore i beneficija te uz ista odstupanja kao i u slučaju najudaljenijih regija. Strategije ulaganja trebale bi biti usmjerene na ciljeve makroregija i teritorijalne i prekogranične suradnje, posebno kako bi se pronalazila rješenja za složene pojave poput migracija.

1.11.

EGSO preporučuje povećanje proračuna Europske teritorijalne suradnje (ETS)/Interrega za novo programsko razdoblje kako bi se učinkovito ispunila njegova svrha i ciljevi. EGSO također predlaže osiguravanje dovoljne podrške EFRR-u za provedbu prekograničnog mehanizma. Nadalje, EGSO smatra da bi strategije ulaganja trebale biti usmjerene prema ciljevima makroregija i regija morskog bazena.

1.12.

EGSO traži od Komisije da pored bruto nacionalnog dohotka (BND) po stanovniku uzme u obzir druge socijalne pokazatelje kako bi se države članice razvrstalo prema pripadajućim zahtjevima u pogledu tematske koncentracije.

1.13.

EGSO podržava koncept tematske koncentracije, no traži od Komisije da zahtjeve u pogledu tematske koncentracije u području ulaganja uravnoteženo raspodijeli među ciljevima politike, jer sredstva dodijeljena za ciljeve politike br. 3 – 5 po svemu sudeći nisu dostatna za zadovoljavanje socioekonomskih potreba i za izgradnju Europe koja je bliža svojim građanima.

1.14.

EGSO izražava žaljenje što nijedan prijedlog Komisije za uredbe ne sadržava horizontalno uključivanje jednakosti, nediskriminacije i prisupačnosti za osobe s invaliditetom. Stoga snažno preporučuje uključivanje članka 7. aktualne Uredbe o zajedničkim odredbama za razdoblje 2014. – 2020. u predloženu novu Uredbu o zajedničkim odredbama te izravnu ugradnju tog načela u glavni tekst predloženih uredbi o EFRR-u i KF-u. EGSO također snažno preporučuje uključivanje pristupačnosti za osobe s invaliditetom u članak 67. predložene Uredbe o zajedničkim odredbama o odabiru operacija.

1.15.

EGSO ističe da UN-ova Konvencija o pravima osoba s invaliditetom treba biti u cijelosti ugrađena u glavni tekst predloženih uredbi o EFRR-u i KF-u, kao i u Uredbu o zajedničkim odredbama. Konvencija o pravima osoba s invaliditetom osobito bi trebala u cijelosti biti uključena u pravnu podlogu uredbi o EFRR-u i KF-u, a pristupačnost za osobe s invaliditetom trebala bi predstavljati obvezni kriterij prihvatljivosti.

1.16.

EGSO traži od Komisije da se izgradnja ili obnova ustanova za institucionalnu skrb kojima se potiče segregacija izdvoji iz opsega potpora sredstvima EFRR-a i KF-a. Umjesto toga potrebno je promovirati socijalno uključivanje prelaskom s institucionalne skrbi na skrb unutar zajednice.

1.17.

EGSO pozdravlja poboljšanja u koordinaciji različitih fondova, kao i povezivanje tih fondova s europskim semestrom i programima potpore reformama.

1.18.

EGSO smatra da uključivanje makroekonomskih uvjeta, o kojima se odlučuje na nacionalnoj i europskoj razini, stvara velike prepreke regijama, općinama, drugim dionicima i građanima pri uporabi sredstava te ih stoga u potpunosti odbacuje, a od Komisije traži da preispita kriterije njihova uključivanja.

1.19.

EGSO smatra da provedba europskog stupa socijalnih prava treba predstavljati prioritet u kohezijskoj politici, a ne samo u okviru fonda ESF+. Stoga snažno preporučuje da se 4. cilju politike u okviru EFRR-a dodijeli minimalno 10 %, kako bi se uspostavila Regionalna inicijativa za društvenu održivost i pristupačnost.

2.   Opće napomene

2.1.

Kao i tijekom dugog niza godina, EGSO i dalje smatra da je kohezijska politika jedan od temeljnih stupova za postizanje integracije u EU-u te da stoga u vremenima nesigurnosti i rasta populizma, nacionalizma i euroskepticizma predstavlja pravi način za povezivanje građana u europski projekt.

2.2.

EGSO ističe da su kohezijska politika i njezini instrumenti financiranja mogli biti iskorišteni da se europskim građanima predstavi nov, pozitivan diskurs o europskom projektu.

2.3.

Stoga EGSO ističe da Komisijin prijedlog nije dovoljno politički ambiciozan, što se u praksi ogleda u rezovima (u stalnim cijenama) od 12 % proračuna EFRR-a i 46 % proračuna KF-a u prijedlogu za VFO za razdoblje 2021. – 2027., u usporedbi sa sadašnjim proračunom. Rezovi su predloženi iako Komisija u obrazloženju prepoznaje da „u mnogim zemljama, EFRR i KF čine najmanje 50 % javnih ulaganja”. Stoga će imati negativan utjecaj na zemlje koje stabiliziraju svoje ekonomije dok se oporavljaju od krize i dok se njihovi građani nastoje nositi s mjerama štednje. U mnogim zemljama razine siromaštva i nejednakosti i dalje su visoke, a u nekim se slučajevima i povećavaju, uz znatne razlike između zemalja te među različitim skupinama stanovnika i unutar tih skupina, osobito kada je riječ o socijalnim pokazateljima u vezi sa ženama, Romima, osobama s invaliditetom, osobama starije životne dobi itd.

2.4.

Zbog iznimne važnosti EFRR-a i KF-a za gospodarski i socijalni razvoj i koheziju europskih regija, EGSO zahtijeva da se u VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. financiranje kohezijskih politika zadrži barem na istoj razini (u stalnim cijenama) kao i u sadašnjem financijskom okviru (3).

2.5.

Prijedlog Komisije za smanjenje stope sufinanciranja za tri kategorije (4) regija ugrožava mogućnost pristupa sredstvima i korištenja sredstava pod jednakim uvjetima, osobito u slučaju država članica koje imaju poteškoće u pogledu potrošnje te država članica koje je kriza najviše pogodila.

2.6.

EGSO podržava nastojanja pojednostavljenja kohezijske politike i pozdravlja smanjenje ciljeva s 11 na 5 jer će to omogućiti usmjeravanje sredstava na prioritetna pitanja konkurentnosti poduzeća i prava osoba. Međutim, smanjen broj jasnijih i kraćih pravila ne bi smio dovesti do smanjenja učinkovitosti propisa usmjerenih na postizanje općih i specifičnih ciljeva. Točnije, zbog pojednostavljenja sredstava u predloženoj se uredbi ne bi smjela zanemariti transverzalna načela koja su neizostavan dio pravne stečevine EU-a.

2.7.

Pojednostavljenje objedinjavanjem sredstava i osiguravanjem pristupa za korisnike, posebno pojačanim oslanjanjem na upravljanje iz država članica i povećanim iskorištavanjem pojednostavnjenih mogućnosti obračuna troškova predstavlja prijeko potreban korak prema povećanju učinkovitosti ulaganja. Proširenje načela jedinstvene revizije uz povišenu razinu oslanjanja na nacionalne, regionalne i lokalne vlasti također doprinosi učinkovitijoj potrošnji za potrebe tehničke pomoći. EGSO također pozdravlja osnaživanje e-kohezije i razmjene podataka jer se time poboljšava transparentnost i učinkovitost EFRR-a i KF-a. EGSO pozdravlja prijedlog Komisije za jačanje međuregionalne suradnje uz pomoć strategije pametne specijalizacije (S3).

2.8.

EGSO smatra da je europska teritorijalna suradnja važan oblik podrške određenim prekograničnim regijama koje se često suočavaju s problemima u vezi s infrastrukturom, osiguravanjem javnih usluga, komunikacijom i transportom zbog geografskih i/ili povijesnih karakteristika, između ostalog. Interreg bi trebao predstavljati alat za promicanje ekonomske i socijalne konvergencije tih regija, podregija i lokalnih područja u praktičnom smislu, a EGSO stoga predlaže povećanje sredstava za taj instrument. EGSO također snažno preporučuje osiguravanje sredstava EFRR-a za potporu učinkovitom funkcioniranju i provedbi prekograničnih mehanizama.

2.9.

Iako su načela jednakosti, nediskriminacije i pristupačnosti uključena u preambulu, EGSO čvrsto vjeruje da ih je potrebno u cijelosti ugraditi u glavni tekst uredbe o EFRR-u i KF-u, čime bi postala obvezni kriteriji prihvatljivosti za dodjelu sredstava. Također smatra da se načelo pristupačnosti za osobe s invaliditetom mora uključiti u članak 67. predložene Uredbe o zajedničkim odredbama o odabiru operacija (5).

2.10.

Za klasifikaciju regija u cilju utvrđivanja zahtjeva u pogledu tematske koncentracije koji vrijede za svaku od njih i dalje se primjenjuje „berlinska metoda” u okviru koje se u obzir uzima isključivo bruto nacionalni dohodak i stanovništvo pojedine regije (6). Unatoč tomu, Komisija je odlučila uvesti nove pokazatelje za metodu dodjele, poput nezaposlenosti, neto migracije i emisija stakleničkih plinova. Čak i ako to rješenje doprinese poboljšanju preciznosti dodjele sredstava u skladu s potrebama regija, zahtjevi u pogledu tematske koncentracije i dalje bi se utvrđivali metodom klasifikacije koja ne uzima u obzir te nejednakosti.

2.10.1

. Kad bi se u obzir uzimale nejednakosti a ne samo BND, mnogim bi regijama iz država članica iz „1. skupine” mogla biti dodijeljena primjerena količina sredstava, no u tom bi se slučaju one suočile sa zahtjevima u pogledu tematske koncentracije, što bi moglo ograničiti njihovu sposobnost suzbijanja tih nejednakosti. U objašnjenju koje se nudi u Procjeni utjecaja kao odgovor na zahtjeve Odbora za regulatorni nadzor (7) u vezi s odabirom „berlinske metode” ne pojašnjava se zašto nisu uzeti u obzir i drugi relevantni pokazatelji. EGSO stoga traži da Komisija ponovno razmotri taj pristup.

2.11.

Rijetko naseljena područja, u skladu s člankom 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kao i izolirana područja poput malih otoka, regije su koje se suočavaju s posebnim problemima u pogledu komunikacije, uključujući pristup internetu, i prijevoza. Pritom je socijalna infrastruktura često nedostatna (zdravstvo, obrazovanje itd.). U tim regijama raštrkano stanovništvo i nedostatak prilika za zaposlenje uzrokuju zabrinjavajuću stopu starenja, što dovodi do postupnog porasta troškova pružanja javnih usluga, zbog čega postaje teže razvijati programe zaposlenja i privlačiti poduzeća.

2.11.1.

Prijedlogom se dio sredstava dodjeljuje tim regijama te regijama koje su klasificirane kao najudaljenije. Međutim, klasifikacija regija najudaljenije regije uvrštava u „3. skupinu”, ne uzimajući u obzir posebne značajke slabo naseljenih područja osim BND-a po stanovniku. EGSO razmatra mogućnost specijaliziranog pristupa uz dostatna sredstva i primjerene zahtjeve u pogledu tematske koncentracije kako bi se suzbile poteškoće s kojima se suočavaju slabo naseljena i izolirana područja te smatra da bi ta područja stoga imala koristi od tematske koncentracije potpora i odstupanja primjenjivih na najudaljenije regije.

2.12.

EGSO pozdravlja poboljšanu koordinaciju između sedam fondova s podijeljenim upravljanjem – uglavnom uspostavljenu u Prijedlogu uredbe o zajedničkim odredbama – čime se ispunjava važan zahtjev dionika. Za EFRR i KF osobito je važna kombinacija s predloženim Programom potpore reformama (8) jer će pridonijeti povezivanju provedbe programâ s preporukama europskog semestra, pod uvjetom da su socijalno održive, i poboljšati učinkovitost ulaganja. Ta bi kombinacija trebala omogućiti konkretne pregovore između nacionalnih i europskih vlasti, uz aktivnu uključenost socijalnih partnera i organizacija civilnog društva.

2.13.

EGSO prepoznaje važnost kombiniranja različitih tipova sredstava i alata s fondovima kohezijske politike, osobito financijskim instrumentima, čime se učinkovitije obuhvaćaju ciljevi. Mobilizacija privatnog kapitala također osigurava i višestruko povećava dodanu vrijednost ulaganja i širu distribuciju koristi.

2.14.

EGSO pozdravlja poboljšanu fleksibilnost u prilagodbi sredstava i programâ predstojećim nepredvidivim okolnostima, u skladu s prijedlogom Komisije. Predložena poveznica između preporuka po državama članicama, razdoblja programiranja i ocjene u sredini provedbenog razdoblja važna je za učinkovitost fondova. Međutim, nužno je pomno pratiti razvoj stanja ako promjene postanu prečeste jer bi one mogle iskriviti prirodu programa. Nadalje, prijedlog da se sredstva ne raspodijele sve do posljednje dvije godine vjerojatno će otežati njihovo iskorištavanje iz vremenskih razloga.

2.15.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije da se u VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. u usporedbi s VFO-om za razdoblje 2014. – 2020. poveća postotak koji se dodjeljuje za klimatske ciljeve, i to na 30 % sredstava EFRR-a i 37 % sredstava KF-a. S obzirom na iznimnu važnost tog cilja i sposobnost oba fonda da pridonesu njegovu postizanju, EGSO smatra da bi trebalo dodatno razmotriti mogućnost takvog povećanja.

2.16.

Komisija uzima u obzir ciljeve održivog razvoja (COR) kao opravdanje za predložene izdatke za klimatske ciljeve. EGSO smatra da bi Komisija trebala razmotriti mogućnost sveobuhvatnijeg usklađivanja predložene uredbe i njezinih pet predloženih prioriteta za programiranje i provedbu sredstava s ciljevima održivog razvoja. To bi se trebalo postići uključivanjem socijalne i ekonomske perspektive ciljeva održivog razvoja u uredbu.

2.17.

Komisija predstavlja model višerazinskog upravljanja koji naglašava podjelu upravljanja programima između Komisije i država članica, koje sada imaju izravniju odgovornost. Podjela odgovornosti je također jasnija, a povećan je i doprinos regionalnih i lokalnih vlasti te socijalnih partnera i organizacija civilnog društva (9). Međutim, potrebno je uvesti snažna jamstva i specifične mjere kako bi se socijalne partnere i organizacije civilnog društva osnažilo u vitalnoj ulozi posredničkih tijela, čime bi se projekte razvijalo na učinkovitiji način i više ih približilo njihovim krajnjim korisnicima.

2.18.

EGSO naglašava da postoji potreba za izraženijim partnerstvom, sudjelovanjem i uključivanjem organizacija civilnog društva i drugih dionika u proces praćenja kohezijske politike na razini EU-a. U stvari, EGSO napominje da bi problem tog deficita na razini EU-a on sam mogao rješavati na iznimno proaktivan, uključiv i djelotvoran način. EGSO stoga predlaže uspostavu Kohezijskog foruma europskog civilnog društva koji bi nadzirao kohezijsku politiku, dok bi EGSO bio dostupan za osiguravanje njegovog funkcioniranja u cijelosti.

2.19.

EGSO pozdravlja činjenicu da je Komisija odlučila izmijeniti tradicionalni pristup tehničkoj pomoći uklanjanjem prioritetnog cilja kojim se usmjeravao ovaj oblik pomoći. Umjesto toga, u prijedlogu se za pokrivanje troškova za tehničku pomoć predlaže opća paušalna stopa u iznosu od 2,5 % iz svakog programa, do ukupnog iznosa od 100 % uloženih sredstava. Druga ulaganja unutar kategorije tehničke pomoći također je, po potrebi, moguće sufinancirati, povrh tog iznosa od 2,5 %. EGSO pozdravlja taj pojednostavljeni pristup. Uz davanje prednosti načelu proporcionalnosti i poboljšanje fleksibilnosti i partnerstva u upravljanju, Komisija je odlučila da neće ograničiti iznos sredstava usmjeren na institucionalne kapacitete partnera, uključujući i tijela koja predstavljaju civilno društvo.

2.20.

EGSO se ne slaže s prijedlogom izmjene pravila N+3 u N+2 i poziva Komisiju da ponovno razmotri tu odluku. Pristup fleksibilnosti u tim bi okolnostima trebao biti bliži potrebama onih zemalja, regija, podregija, lokalnih zajednica i dionika koji su iskusili najveće poteškoće u provedbi programa, a postupak provedbe trebalo bi prilagoditi kapacitetima različitih država članica te uvjetima koji ondje prevladavaju. Ponovno uvođenje pravila N+2 također iziskuje višu razinu učinkovitosti programiranja i provedbe, pri čemu se vrijeme za potvrdu isplata skraćuje za godinu dana.

3.   Posebne napomene

3.1.

EGSO smatra da bi specifični ciljevi za EFRR i KF (članak 2.) trebali obuhvaćati područja poput socijalne ekonomije i pristupa infrastrukturi i uslugama za sve građane EU-a te da bi trebalo izričito uputiti na slabo naseljena područja i otoke, u skladu s člankom 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

3.2.

EGSO smatra da bi priloge I. i II. trebalo revidirati kako bi se navedena područja odrazila u zajedničkim pokazateljima ostvarenja, rezultata i uspješnosti.

3.3.

Iako EGSO uviđa da 1. i 2. cilj politike imaju veliku dodanu vrijednost, naglašava da bi utvrđivanje izrazito visokih udjela za ta dva područja u svim trima regionalnim skupinama ugrozilo učinkovitost EFRR-a i KF-a u postizanju ciljeva br. 3 – 5. Stoga traži od Komisije da preispita zahtjeve u pogledu tematske koncentracije (članak 3.4) kako bi osigurala ravnotežu u nastojanjima da se istinski uklone socijalne nejednakosti, uključujući siromaštvo i diskriminaciju, što je potrebno za postizanje uključivog rasta.

3.4.

EGSO naglašava da je urbani razvoj usko povezan s modernizacijom i uvođenjem inovacija u lokalnu infrastrukturu i usluge te stoga pozdravlja uključivanje Europske urbane inicijative u EFRR, koja je povezana s Planom EU-a za gradove. Međutim, EGSO snažno preporučuje da Komisija poveća financijsku potporu toj inicijativi te da u nju ugradi međusektorski pristup kako bi pokrivala sva tri stupa ciljeva održivog razvoja iz Programa održivog razvoja do 2030., primjerice razvijanjem pametnih i pristupačnih gradova.

3.5.

EGSO pozdravlja uključivanje horizontalnog uvjeta br. 4, koji iziskuje provedbu UN-ove Konvencije o pravima osoba s invaliditetom na nacionalnoj razini. Unatoč tomu, smatra:

3.5.1.

S obzirom na to da je EU potpisnik UN-ove Konvencije o pravima osoba s invaliditetom te ju je stoga obvezan provoditi, prikladno je ugraditi UN-ovu Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom u zakonske temelje predložene uredbe o EFRR-u i KF-u.

3.5.2.

Pristupačnost za osobe s invaliditetom, uključujući i pristupačnost robi, uslugama i infrastrukturi, trebala bi biti uključena u područje primjene predložene uredbe i postavljena kao obvezni kriterij za financiranje projekata u svakom od obuhvaćenih područja. EGSO stoga snažno preporučuje da se u glavni tekst uredbe uključi uvodna izjava (5) predložene uredbe o EFRR-u i KF-u: „Države članice trebale bi poštovati i obveze iz Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom i osiguravanja dostupnosti, u skladu s člankom 9. UFEU-a i u skladu s pravom Unije u pogledu usklađivanja zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga”.

3.5.3.

Pravna stečevina EU-a razvila je transverzalni pristup promicanju jednakosti, nediskriminacije i pristupačnosti za osobe s invaliditetom u programiranju i provedbi sredstava, i to člankom 7. aktualne Uredbe o zajedničkim odredbama (10) i člankom 16. Uredbe o zajedničkim odredbama za razdoblje 2007. – 2013. EGSO stoga odlučno preporučuje ponovno uključivanje članka 7. Uredbe o zajedničkim odredbama za razdoblje 2014. – 2020. u tekst predložene nove Uredbe o zajedničkim odredbama.

3.6.

EGSO izražava svoje razočaranje činjenicom da nastojanja u sklopu EFRR-a pokrenuta Uredbom o zajedničkim odredbama za razdoblje 2014. – 2020. koja promiču prelazak s institucionalne skrbi na skrb unutar zajednice nisu nastavljena u predloženoj uredbi. U članku 2. točki (d) predložene uredbe o EFRR-u posebna se važnost daje povećavanju socioekonomske integracije „putem integriranih mjera koje uključuju stanovanje i socijalne usluge”. Iako se radi o važnoj odredbi, nije sigurno da je taj specifični cilj dovoljan da se osigura da osobe, posebice one u najnepovoljnijem položaju, budu uključene u zajednicu ciljanim ulaganjima u deinstitucionalizaciju. U skladu s činjenicom da su ulaganja sredstvima EFRR-a ključna za socijalno uključivanje, EGSO predlaže da se sredstva EFRR-a ulažu samo u usluge koje potiču socijalno uključivanje te da se upotreba sredstava za izgradnju ili obnovu ustanova za institucionalnu skrb kojima se potiče segregacija izdvoji iz područja primjene EFRR-a i KF-a. Od iznimne je važnosti da se održe, ali i ojačaju i pozitivni poticaji i negativne obveze iz predložene uredbe o EFRR-u.

3.7.

Iako je predloženo da se trećina sredstava fonda ESF+ izdvoji za potporu provedbi europskog stupa socijalnih prava, EGSO čvrsto vjeruje da bi se za učinkovitu podršku provedbi 4. cilja politike trebala u prvom redu upotrebljavati sredstva iz proračuna EFRR-a. EGSO stoga snažno preporučuje da se 4. cilju politike u okviru EFRR-a dodijeli minimalno 10 %, kako bi se uspostavila Regionalna inicijativa za društvenu održivost radi promicanja socijalne uključenosti i pristupačnosti na sustavan i dosljedan način.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  COM(2018) 372 final – 2018/0197 (COD), COM(2018) 372 final – PRILOG I., COM(2018) 372 final – PRILOG II.

(2)  COM(2018) 375 final.

(3)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Višegodišnji financijski okvir za razdoblje nakon 2020.” (SL C 440, 6.12.2018., str. 106.).

(4)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Višegodišnji financijski okvir za razdoblje nakon 2020.” (SL C 440, 6.12.2018., str. 106.).

(5)  Uklanja se članak 7. Uredbe o zajedničkim odredbama 2014. – 2020. jer je Komisija odlučila da u članak 67. Prijedloga uredbe o zajedničkim odredbama za potrebe VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. treba uključiti obvezu koja se državama članicama nameće u vezi s odabirom projekata. Međutim, članak 67. ne sadržava nikakve odredbe o pristupačnosti.

(6)  Novi prijedlog za tematsku koncentraciju EFRR-a razvrstava države članice u tri skupine prema njihovu BND-u: „1. skupina” – države s BND-om na razini ili iznad 100 % prosjeka EU-a; „2. skupina” – države s BND-om na razini ili iznad 75 % prosjeka EU-a i ispod 100 % tog prosjeka; i „3. skupina” – države s BND-om ispod 75 % prosjeka EU-a, kao i najudaljenije regije u vezi s programima usmjerenima na cilj „Ulaganja za radna mjesta i rast”. Zahtjevi u pogledu tematske koncentracije za različite regionalne skupine iziskuju da države članice „1. skupine” izdvajaju najmanje 85 % svojih sredstava za 1. i 2. cilj politike, a najmanje 60 % za 1. cilj; da države članice „2. skupine” usmjeravaju najmanje 45 % sredstava na prioritete 1. cilja i najmanje 30 % na prioritete 2. cilja te da države članice „3. skupine” izdvajaju najmanje 35 % sredstava za 1. i najmanje 30 % za 2. cilj.

(7)  SEC(2018) 268.

(8)  COM(2018) 391 – 2018/0213 (COD).

(9)  Time su obuhvaćeni partneri u području okoliša i tijela nadležna za promicanje socijalne uključenosti, temeljnih prava, prava osoba s invaliditetom, ravnopravnosti spolova i nediskriminacije, kako je navedeno u članku 6. prijedloga Uredbe o zajedničkim odredbama.

(10)  Uredba (EU) br. 1301/2013.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/97


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o objavljivanju podataka o održivim ulaganjima i rizicima za održivost te o izmjeni Direktive (EU) 2016/2341

(COM(2018) 354 final – 2018/0179(COD))

(2019/C 62/15)

Izvjestitelj:

Carlos TRIAS PINTÓ

Zahtjev za savjetovanje:

Vijeće Europske unije, 6.7.2018.

Europski parlament, 5.7.2018.

Pravni temelj:

članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te gospodarsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

174/7/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Financijski dionici doprinose prijelazu europskog gospodarstva na otporniji i kružni sustav povoljniji za okoliš u mjeri u kojoj obuhvaćaju ESG čimbenike (1):

u aktivnostima savjetovanja krajnjih ulagača koje propituju o njihovim preferencijama u pogledu održivosti;

u konfiguraciji ili odabiru portfelja financijske imovine;

u transparentnom objavljivanju i pouzdanom obrazloženju donošenja odluka;

u ex ante informiranju prije sklapanja ugovora o uključivanju rizika i njihovom očekivanom učinku;

u periodičnim izvješćima navođenjem općeg učinka financijskog proizvoda na održivost s pomoću relevantnih pokazatelja održivosti.

1.2.

Ciljevi održivog razvoja (2), i Pariški sporazum o klimatskim promjenama u skladu su sa stupovima zajedničke održivosti, a Akcijski plan Europske komisije za održivo financiranje (3) postavit će temelje toj novoj arhitekturi.

1.3.

Polazišna točka sastoji se od postupnog utvrđivanja na temelju strogih znanstvenih dokaza o tome koje su aktivnosti održive, primjenom metodologije analize troškova i koristi tijekom životnog ciklusa projekta kojom se ocjenjuju okolišni, socijalni i gospodarski vanjski utjecaji.

1.4.

Započinjanje stavkom „E” koja se odnosi na okoliš (iz okolišnih, socijalnih i upravljačkih čimbenika) podrazumijeva poštovanje (4) mjera socijalne zaštite dogovorenih na međunarodnoj razini (5) kao i europskog stupa socijalnih prava. (6) EGSO smatra da te mjere trebaju obuhvatiti i upravljački aspekt, ne zaboravljajući pritom dobro porezno upravljanje (korporativno i institucionalno).

1.5.

EGSO pozdravlja nacrt akcijskog plana. Ovo je mišljenje usredotočeno na mjere povezane s preusmjeravanjem tokova kapitala prema održivim ulaganjima i stoga u potpunosti utječe na fiducijarne obveze dionika na tržištima kapitala, čija najslabija karika, odnosno konačni ulagač, može uskladiti svoje preferencije u pogledu održivosti sa svojim promišljenim odlukama o ulaganju. Nova predložena uredba i preinaka direktive razvoju akcijskog plana pružaju čvrstoću, dosljednost i učinkovitost.

1.6.

Često se spominje zamah kako bi se potreba pretvorila u vrlinu: jačanje „Europe vrijednosti” iskorištavanjem održivosti. U tom smislu, EGSO snažno podupire osmišljavanje održivih paneuropskih financijskih proizvoda za koje je uvjeren da će poslužiti stvaranju bolje i uspješnije Europe.

1.7.

EGSO podupire prijedlog Komisije za uspostavljanje Platforme za održivo financiranje sastavljene od stručnjaka koji predstavljaju javni, ali i privatni sektor. EGSO bi trebao biti uključen u rad te platforme.

1.8.

Konačno, EGSO naglašava da je potrebno osigurati sudjelovanje civilnog društva i socijalnih partnera tijekom cijelog postupka.

2.   Kontekst

2.1.   Opći okvir: Akcijski plan za financiranje održivog razvoja

2.1.1.

Na dugom putu dovršavanja financijske unije, preispitivanje na sredini provedbenog razdoblja unije tržišta kapitala bilo je usmjereno na aktiviranje europske štednje poticanjem održivih privatnih ulaganja. Akcijskim planom za financiranje održivog razvoja, koji je Komisija pokrenula 8. ožujka 2018., uspostavljen je pametan i jasan plan za ispunjavanje te obaveze.

2.1.2.

EGSO je toplo pozdravio ovu inicijativu čijih deset mjera predstavljaju niz smislenih i međusobno povezanih postupaka koje bi trebalo usvojiti do kraja 2019.

2.1.3.

Prijedlog izmjene regulatornog okvira, koji je predmet ovog mišljenja, povezan je s fiducijarnom funkcijom financijskih dionika.

2.1.4.

Osobito se odnosi na 7. mjeru akcijskog plana, u kojoj uvođenje održivosti u investicijske portfelje i njezino ispravno širenje ima kao nužnu posljedicu 4. mjeru o savjetovanju krajnjeg ulagača. Također se djelomično odnosi na 9. mjeru s obzirom da je sine qua non uvjet da poduzeća objavljuju nefinancijske, kvalitetne i usklađene korporativne informacije.

2.1.5.

Istodobno, u okviru te prve ujednačene faze mjera akcijskog plana, EGSO donosi stajalište o taksonomiji (1. mjera) i o referentnim vrijednostima održivosti (5. mjera) (7).

2.2.   Obveze institucijskih ulagača i upravitelja imovinom u pogledu održivosti

2.2.1.

Predlaže se Uredba o uvođenju aspekata održivosti u postupak donošenja odluka i o objavljivanju podataka o održivim ulaganjima i rizicima za održivost. Priloženi su joj izmjena Direktive (EU) 2016/2341 o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje, kao i delegirani akti Europske komisije namijenjeni odgovarajućem usklađivanju direktiva MIFID II i IDD, uz pomoć nadzornih tijela.

2.2.2.

Cilj je osigurati da upravitelji imovinom, institucijski ulagači, distributeri osiguranja i savjetnici ulaganja u svoje odluke o ulaganju (7. mjera) i postupke savjetovanja (4. mjera) uključe okolišne, socijalne i upravljačke čimbenike u okviru svoje dužnosti da postupaju u najboljem interesu ulagača ili korisnika.

2.2.3.

Upravitelji imovinom i institucijski ulagači trebali bi otkriti na koji način su njihova ulaganja povezana s tim ciljevima održivosti i redovito izvješćivati o nefinancijskom učinku ulaganja služeći se ad hoc pokazateljima učinka. To podrazumijeva veću transparentnost u odnosu na krajnje ulagače koji će moći donositi u potpunosti promišljene odluke na temelju usporedivih proizvoda koji ne uključuju manipulativni zeleni marketing (eng. greenwashing) i/ili lažno socijalno oglašavanje (eng. socialwashing).

2.2.4.

Predložena regulacija primjenjivat će se na upravitelje imovinom (8), institucijske ulagače (osiguravajuća društva regulirana Solventnošću II i fondovi za strukovno mirovinsko osiguranje koji podliježu IORP-u), distributere osiguranja regulirane Direktivom o distribuciji osiguranja (IDD), savjetnike ulaganja i upravitelje pojedinačnim portfeljima regulirane Direktivom MiFID II.

2.2.5.

Predložena pravila obuhvaćaju sve financijske proizvode i usluge (upravljanje portfeljima i savjetovanje o njima) koje pružaju prethodno navedeni subjekti, bez obzira na to žele li ostvariti ciljeve ulaganja u održivost ili ne.

2.2.6.

Referentne vrijednosti EU-a za niske emisije ugljika ili referentne vrijednosti za pozitivan ugljični učinak koristit će se samo za proizvode/usluge kojima se želi ostvariti cilj niskih emisija ugljika, dok će se na proizvode/usluge kojima se žele ostvariti ciljevi okolišnog i/ili socijalnog učinka primjenjivati druge referentne vrijednosti.

2.2.7.

Na taj će način ulagači imati na umu osiguranje rizika održivosti prilikom procjene učinka svojih dugoročnih ulaganja i ispuniti takozvane „fiducijarne obveze” u najboljem interesu svojih krajnjih ulagača ili korisnika.

2.2.8.

Isto tako, financijski sektor igrat će odlučujuću ulogu u prilagođavanju rizicima klimatskih promjena te okolišnim, socijalnim i upravljačkim izazovima putem postupnog preusmjeravanja tokova kapitala prema održivim ulaganjima te odabirom odgovarajućih aktivnosti, projekata i poduzeća.

2.2.9.

S druge strane, EU će ojačati javne fondove kako bi se privuklo više privatnih ulaganja. To se posebice odnosi na prošireni i ojačani Europski fond za strateška ulaganja (EFSI 2.0), na snazi od 31. prosinca 2017., u sklopu kojeg se predlaže cilj od 40 % za klimatski pametno ulaganje, s tendencijom rasta u višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje 2021. – 2027.

3.   Opće napomene

3.1.

U prijelazu na održivije i uključivije oblike gospodarstva, uravnoteženi pristup okolišnim, socijalnim i upravljačkim rizicima te odgovarajuće usklađivanje dionika financijskog sustava doprinijet će postizanju financijske stabilnosti u cijelom sustavu.

3.2.

U okviru Akcijskog plana Europske komisije EGSO je nedavno iznio svoje opće stajalište (9) o fiducijarnim obavezama institucijskih ulagača i upravitelja imovinom u pogledu održivosti.

3.3.

Točnije, EGSO se zalaže za to da se financijski proizvodi povezani s mirovinama uključe u novu taksonomiju i referentne vrijednosti koje će se moći povezati s dugoročnim ulaganjima u okviru fonda EFSI 2.0 i budućeg fonda „InvestEU” predviđenog u VFO-u za razdoblje 2021. – 2027.

3.4.

Na taj bi način budući „paneuropski osobni mirovinski proizvodi” (PEPP) mogli postati vodeći održivi proizvod, s obzirom na znatnu važnost uspostavljanja tijeka dugoročnih financijskih sredstava koja bi istodobno omogućila suočavanje s raznim izazovima europskog društva, ukratko, osiguravanje buduće dobrobiti građana uz istodobno financiranje održivih stabilnih infrastruktura. EGSO smatra da bi to bila standardna ulagačka opcija koja štedišama PEPP-a mora omogućiti povrat uloženog kapitala, uključujući u vidu supsidijarne institucionalne podrške Europske unije (10).

3.5.

Osim aktiviranja unutarnje štednje, treba privući više ulaganja u Europu. Pored poticaja povezanih s održivim ulaganjem, brojne studije pokazuju da ulagači traže pristup većim tržištima kapitala jer na njima uglavnom ostvaruju veću dobit od ulaganja.

3.6.

U okviru integracije tržišta kapitala također treba razmotriti reforme i inicijative usmjerene na promicanje pojedinačnih i zajedničkih održivih paneuropskih mirovinskih planova, pod pretpostavkom istodobnog osiguravanja čvrstog javnog mirovinskog sustava širenjem postojeće baze obveznika sustava socijalnog osiguranja. Javne mirovinske sustave trebalo bi poticati da se i oni okrenu održivom ulaganju iz rezervnih fondova, tamo gdje postoje.

3.7.

S druge strane, EGSO je istaknuo da službe financijskog posredovanja, kao temeljni dio svojih zakonskih obaveza, moraju održavati proaktivnu interakciju s klijentima kako bi im pružili jasne informacije o mogućim financijskim rizicima i koristima uključivanja okolišnih, socijalnih i upravljačkih čimbenika. U slučaju malih ulagatelja, treba provjeriti jesu li jasno razumjeli sve dostavljene informacije.

3.8.

Stoga EGSO također podupire prilagodbu MiFID-a i Direktive o distribuciji osiguranja te se zalaže za to da Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) naknadno u svoje smjernice za ocjenu prikladnosti uključi i preferencije o odredbama o održivosti. Konkretno, i ne dovodeći u pitanje glavne ciljeve tih direktiva u pogledu osiguravanja zaštite ulagača, mora se ispitati na koji način u ovaj zakonodavni akt uključiti preferencije ulagača u pogledu održivosti kako bi se financijskim savjetnicima omogućilo davanje odgovarajućih preporuka o financijskim proizvodima koji u najvećoj mogućoj mjeri poštuju preferencije klijenata i prikladnost.

3.9.

EGSO u konačnici pozdravlja istovremenu usklađenu reviziju Europskog sustava financijskog nadzora kako bi se znatni financijski rizici povezani s održivošću (11) uključili u zadaće mikrobonitetnog nadzora i shvaća da se sadašnji zahtjevi u pogledu kapitala i likvidnosti moraju oprezno procijeniti u skladu s ovim novim čimbenicima.

3.10.

Naposljetku, EGSO ponovno izražava duboko žaljenje zbog toga što čak ni najrazvijenije zemlje nisu uspjele ukloniti razlike među spolovima. U tom smislu održivo financiranje nudi učinkovite odgovore: ulaganje s rodnom dimenzijom (12) (eng. gender-lens investing) može obuhvaćati financiranje poduzeća u ženskom vlasništvu, poduzeća koja su u prošlosti u velikoj mjeri zapošljavala žene ili poduzeća koja svojim proizvodima i uslugama poboljšavaju živote žena i djevojčica.

3.11.

Štoviše, The Boston Consulting Group smatra da milenijci i žene sve više nastoje uskladiti svoje financijske i ulagačke ciljeve sa svojim vrijednostima, ali ne smanjujući pritom očekivanja dobiti. Drugim riječima, traže jedinicu dodatne vrijednosti koja nadilazi financijsku dobit.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO smatra da je prikladno da pravna osnova ovog propisa bude članak 114. UFEU-a jer je riječ o zaštiti ravnopravnih uvjeta među različitim financijskim dionicima dok se istodobno jamči visoka razina zaštite potrošača (krajnjih ulagača).

4.2.   Prijedlog uredbe

4.2.1.

EGSO se zalaže za to da se ovom Uredbom usklade pravila kojih se moraju pridržavati institucijski ulagači i upravitelji imovinom u postupku ulaganja, vodeći pritom računa o čimbenicima i rizicima održivosti, kao i o zahtjevima transparentnosti koji će omogućiti objektivnu usporedbu održivih financijskih proizvoda. Također ističe važnu ulogu koju će imati nadzorna tijela u osmišljavanju tehničkih standarda za postupak oblikovanja i objavljivanja podataka, za što će im biti potrebno specijalizirano tehničko savjetovanje.

4.2.2.

EGSO pozdravlja iscrpne definicije sadržane u članku 2. i sa zadovoljstvom primjećuje da se u okviru njih na sveobuhvatan način razmatraju okolišni, socijalni i upravljački aspekti koji će se odraziti u izgradnji nove taksonomije. Taj regulatorni pristup odražava se u stavku (o) na temelju razmatranja da se održiva ulaganja ne trebaju zasnivati samo na okolišnim ciljevima utvrđenima u podstavku i. koji se odnosi na članak 2. Prijedloga uredbe o novoj taksonomiji (13), već i da trebaju ispunjavati uvjete iz podstavaka ii. i iii. koji se odnose na socijalnu dimenziju i upravljanje. Te odredbe uspostavljene su kako bi se olakšala obveza pružanja obavijesti koju će imati sudionici na tržištu koji su u svoje ulagačke portfelje već uključili socijalne i upravljačke čimbenike te EGSO smatra da se moraju oblikovati kao zaštitne mjere „zelene taksonomije” u doslovnom smislu.

4.2.3.

EGSO se zalaže za to da svi dionici na internetu objave kriterije uključivanja financijski značajnih čimbenika održivosti (14) i financijskih rizika povezanih sa svojim katalogom proizvoda. Međutim, to će biti korisno samo ako su podaci u što većoj mjeri standardizirani i ako ih istodobno ažuriraju svi dionici u ulagačkom lancu.

4.2.4.

Podaci koji se pružaju prije sklapanja ugovora vrlo su važni i moraju biti jasni, relevantni, objektivni i usporedivi. Važno je da se utvrde tipični podaci o svakoj skupini proizvoda i da se jasno utvrde pokazatelji učinka i/ili referentne vrijednosti, uključujući metodologiju izračuna.

4.2.5.

Naposljetku, EGSO podupire propise o informiranju krajnjih ulagača o učinku njihovih ulaganja. Također poziva europsko nadzorno tijelo nadležno za svaki slučaj da provjerava jesu li ispunjeni zahtjevi redovitosti, ažuriranja i pružanja objektivnih podataka, osiguravajući usklađenost sa strategijama stavljanja na tržište povezanima sa svakim proizvodom.

4.3.   Prijedlog izmjene Direktive (EU) 2016/2341

4.3.1.

EGSO se zalaže za to da se svi delegirani akti za uključivanje okolišnih, socijalnih i upravljačkih čimbenika u direktive koje utječu na institucijske ulagače i upravitelje imovinom zasnivaju na „načelu razboritosti”te da posljedično predstavljaju pouzdan i siguran okvir za ulagačke politike, s pomoću kojih bi se uravnotežili uvjeti tržišnog natjecanja između dionika i zajamčila visoka razina zaštite potrošača.

4.3.2.

Stoga podržava reviziju ove Direktive kako bi je se uskladilo s ostalim direktivama i fondovima na koje se ova Uredba odnosi.

4.4.   Delegirani akti (MIFID II i Direktiva o distribuciji osiguranja)

4.4.1.

Odnose se na 4. mjeru Akcijskog plana i želi ih se uskladiti sa 7. mjerom, kroz lančanu provedbu regulatorne dosljednosti. EGSO podupire predviđene izmjene o prethodnim delegiranim aktima kako bi se osiguralo savjetovanje s krajnjim ulagačem o njegovim preferencijama u pogledu održivosti, što se mora jasno odražavati u preporukama savjetnika.

4.5.

Osim što podržava prve korake koje Komisija poduzima u provedbi plana povezanog s Akcijskim planom za financiranje održivog razvoja, EGSO iznosi sljedeće napomene:

4.5.1.

Neophodno je iskoristiti iskustva i empirijske dokaze koje pružaju financijski dionici koji već posluju s vrijednosnim papirima i stoga Europska komisija mora osigurati propisan i sustavan doprinos tržišnih praksi, s obzirom na to da predstavljaju ključan čimbenik za ispravnu izgradnju nove taksonomije.

4.5.2.

Stoga u okviru novih postupaka za „bolju regulativu” treba poticati bolju interakciju između Europske komisije i glavnih zainteresiranih strana: fizički ili virtualni susreti, specijalizirane radionice, novi alati itd. Pritom ne treba zanemariti zadaće povjerene tehničkoj skupini stručnjaka za održivo financiranje i ostalim ad hoc skupinama za delegirane akte Komisije, kao ni trenutačni postupak savjetovanja čiji je doseg i dalje ograničen.

4.5.3.

Kako bi se dovršila unija tržišta kapitala, od temeljne je važnosti poticati konvergenciju javnih i privatnih sredstava stvaranjem različitih kanala za preusmjeravanje tokova kapitala i objedinjavanje različitih izvora kako bi se stvorilo održivo zajedničko ulaganje (zaklade, udruge, donatori, skupno financiranje vlasničkog kapitala itd.), primjenom načela nediskriminacije i uklanjanjem prekograničnih prepreka i administrativnih smetnji u skladu sa zakonodavstvima država članica te usklađivanjem poreznog tretmana.

4.5.4.

EGSO smatra da su troškovi uvođenja održivosti u portfelje za upravljanje imovinom pristupačni čak i za manje dionike koji ih lako mogu nadoknaditi većim prometom zahvaljujući dobrom ugledu.

4.5.5.

Deveta mjera plana (jačanje širenja informacija o održivosti) trebala bi djelovati kao poluga za MSP-ove kako bi se olakšalo objavljivanje kvalitetne informacije o održivosti, čime se povećava udio održivog financiranja.

4.5.6.

Najveću brigu predstavljaju mjere u području usklađenosti koje su općenito vrlo tehnokratske i ograničavajuće za subjekte koji raspolažu s manje sredstava. Nadzorna tijela (osobito ESMA i EIOPA) trebala bi zatražiti samo relevantne podatke te na taj način olakšati zadaće prijenosa podataka i dokazivanja.

4.5.7.

EGSO podržava rok od 12 mjeseci za regulatorne zahtjeve jer za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (15) zahtjev je bilo moguće popuniti u samo šest mjeseci.

4.5.8.

Konačno, EGSO se u svjetlu iskustva stečenog inicijativom za „bolju regulativu” pita nije li pretjerano odrediti razdoblje od 60 mjeseci kao krajnji rok za reviziju provedbe ove Uredbe.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Okolišne, socijalne i upravljačke.

(2)  Ciljevi održivog razvoja uobličeni su na Konferenciji Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održanoj u Rio de Janeiru 2012.

(3)  COM(2018) 97 final.

(4)  Zajednička obveza u okviru dijaloga između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (također poznata kao trijalog).

(5)  Konkretno, Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, Povelja EU-a o temeljnim pravima i temeljni standardi rada ILO-a.

(6)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Europski stup socijalnih prava” (SL C 125, 21.4.2017., str. 10.).

(7)  Mišljenje EGSO-a ECO/467 – Održivo financiranje: taksonomija i referentne vrijednosti (vidjeti stranicu 103 ovog Službenog lista).

(8)  Podliježu Direktivi o subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (OICVM) i Direktivi o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova (AIFM), o europskim fondovima poduzetničkog kapitala (EuVECA) i o europskim fondovima za socijalno poduzetništvo (EuSEF).

(9)  Mišljenje EGSO-a ECO/456 – Održivo financiranje (Komunikacija) (vidjeti stranicu 73 ovog Službenog lista).

(10)  U tu svrhu trebat će ograničiti provizije koje primaju proizvođači i posrednici PEPP-a te uspostaviti minimalne standarde poreznog usklađivanja.

(11)  Okvir materijalnosti analizira čimbenike koji su najrelevantniji za financijsku uspješnost poduzeća, uključujući financijski materijalne čimbenike održivosti.

(12)  O toj su temi Sarah Kaplan i Jackie VanderBurg iz U.S. Trust napisale da „žene koje pokreću i šire poduzeća u cijelom svijetu imaju ukupni kreditni jaz koji se procjenjuje na 320 milijardi dolara”.

(13)  COM(2018) 353 final.

(14)  Okvir materijalnosti analizira čimbenike koji su najrelevantniji za financijsku uspješnost poduzeća, uključujući financijski materijalne čimbenike održivosti.

(15)  Ključne informacije za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/103


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja”

(COM(2018) 353 final – 2018/0178 (COD))

i o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1011 u pogledu referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i referentnih vrijednosti za pozitivan ugljični učinak”

(COM(2018) 355 final – 2018/0180 (COD))

(2019/C 62/16)

Izvjestitelj:

Daniel MAREELS

Zahtjev za savjetovanje:

Vijeće Europske unije, 6.7.2018.

Europski parlament, 5.7.2018.

Pravni temelj:

članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja u Stručnoj kupini:

3.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

182/0/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja prijedloge u vezi s taksonomijom koji su prvi korak u provedbi Akcijskog plana o financiranju održivog rasta (1). Time se utvrđuje kada se govori o „ekološki održivim gospodarskim aktivnostima”, što pak omogućuje definiranje „ekološki održivih ulaganja”, a o tome se u konačnici i radi.

1.2.

Odbor također pozdravlja prijedlog o postavljanju novih referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i referentnih vrijednosti za pozitivan ugljični učinak.

1.3.

U kontekstu ciljeva Akcijskog plana osobito je važno na samom početku postaviti čvrste temelje za sva daljnja postignuća. Taksonomija ispunjava tu ulogu, a Odbor u potpunosti podupire donesenu odluku o početku njezine izrade.

1.4.

Štoviše, taj temelj također treba biti u skladu s velikim ambicijama koje su navedene u Akcijskom planu, u kojima stoji da je „Europa u dobrom položaju da preuzme ulogu svjetskog predvodnika”. Sada treba djelovati u skladu s tim ambicijama te izraditi taksonomiju kao što je navedeno.

1.5.

Osobito je važno da cijeli EU govori jednim glasom o tom pitanju te da zauzme isti pristup. Slijedom toga, europska taksonomija mora imati prednost pred postojećim pojedinačnim i neujednačenim pristupima u državama članicama te ih zamijeniti. Kad god je to moguće, treba se oslanjati na postojeće međunarodne okvire.

1.6.

To će biti od koristi i za unutarnje tržište, prije svega za privlačenje kapitala za održiva ulaganja u cijelom EU-u. Sudionici na tržištu snosit će manje troškove, a ulagači će raspolagati većim izborom.

1.7.

Akcijski plan i njegova provedba predstavljaju velike izazove. Radi se o okruženju koje je neprestano u pokretu i koje se stalno mijenja. Taksonomiju također treba promatrati kao instrument koji se neprestano razvija i koji je potrebno redovito evaluirati i prilagođavati.

1.8.

U svjetlu gore navedenog, Odbor smatra da prednost treba dati postupnom i opreznom pristupu koji je naveden u prijedlozima. Dobro je početi s ograničenim brojem područja i ograničenom količinom zakonskih obveza.

1.9.

Kao što je već navedeno, predmetnim je prijedlozima obuhvaćen i ekološki aspekt. Polazeći od holističkog načela, Odbor i dalje poziva na ujednačenost na globalnoj razini. Pozitivnim smatra činjenicu da se u socijalnom području i u području upravljanja moraju poštovati minimalne zaštitne mjere, međutim potrebno je odrediti i daljnje korake. Iz toga proizlazi da u budućnosti treba raditi na proširivanju ciljeva socijalne održivosti i upravljanja.

1.10.

Odbor snažno podupire odluku o izradi taksonomije EU-a s visokim stupnjem granularnosti. Ključno je postići sigurnost i jasnoću u vezi s pitanjem koje su djelatnosti zaista okolišno održive, a ujedno na samom početku i ukloniti svaku moguću dvojbu povezanu s time.

1.11.

Od ključne je važnosti postići i iskoristivost taksonomije u praksi. To je također korisno i za potrošače i ulagače. Štoviše, treba u potpunosti podržati odluku da će se taksonomija primjenjivati tek nakon što bude stabilna i spremna.

1.12.

U taksonomiji bi također trebalo uzeti u obzir korištenje od strane poduzeća, jer će ona u velikoj mjeri biti odgovorna za „istinski” prijelaz na održivo gospodarstvo. Pristup koji uzima u obzir razlike među sektorima te razlike u veličini poduzeća također se primjeren. Osim toga, nužno je osigurati da se prikupljanjem sredstava za financiranje okolišno održivih gospodarskih djelatnosti ne narušava tržišno natjecanje.

1.13.

Ujedno treba postojati mogućnost primjene taksonomije u velikom i međunarodnom kontekstu, kao i u lokalnom kontekstu. Odboru je jasno ne samo da se mora izbjeći da te mjere budu previše prilagođene velikim poduzećima, već i da trebaju biti korisne za MSP-ove.

1.14.

Smatra pozitivnom činjenicu da europska nadzorna tijela imaju ključnu ulogu u oblikovanju taksonomije EU-a. Ona treba biti upotrebljiva za sve financijske ustanove i primjenjiva na sve financijske proizvode te istodobno ostati izvediva za sve povezane poslovne aktivnosti. Pored toga, na umu je potrebno imati usklađenost s financijskim zakonodavstvom EU-a. Dodatna regulatorna i nadzorna opterećenja i troškove potrebno je svesti na najmanju moguću mjeru, također na temelju načela proporcionalnosti.

1.15.

Odbor također smatra informiranje i komunikaciju izuzetno bitnima. Stoga Odbor smatra da je izuzetno preporučljivo posvetiti punu pozornost informiranju svih relevantnih aktera i komunikaciji s njima, uključujući operativno poslovno okruženje i širu javnost. Mogao bi se izraditi plan za pružanje što više informacija i stupanje u dijalog sa svim dionicima, s ciljem postizanja što većeg sudjelovanja. Također bi trebalo osigurati informiranje i osposobljavanje u području financija. Ljudi čine razliku!

2.   Kontekst (2)

2.1.

Donošenjem Programa Ujedinjenih naroda (UN) za održivi razvoj do 2030. (2015.) i Pariškog klimatskog sporazuma (2016.) na međunarodnoj su razini postignute značajne promjene u stavu prema klimatskim promjenama i propadanju okoliša. Jednom riječju, sve se svodi na to da se na svjetskoj razini donese odluka o prelasku na održivije okruženje.

2.2.

EU nije čekao na takvu odluku kako bi pokrenuo inicijative, no postupak se jako ubrzao otkad su doneseni prethodno spomenuti međunarodni tekstovi. Štoviše, za takvu je promjenu smjera prema održivosti potrebno uložiti veliki trud i znatna financijska sredstva. Kada se uzimaju u obzir samo klima i energija, spominju se iznosi od 180 milijardi eura godišnje.

2.3.

Stoga je 2016. osnovana Stručna skupina na visokoj razini kako bi razvila strategiju EU-a o održivom financiranju. Ta je skupina, među ostalim, predložila dvije inicijative povezane s europskim financijskim sustavom:

2.3.1.

prva inicijativa uključuje poboljšanje doprinosa financijskog sustava povezanog s održivim i uključivim rastom;

2.3.2.

druga se odnosi na jačanje financijske stabilnosti uključivanjem „gospodarskih, socijalnih i upravljačkih” čimbenika (ESG) u odluke o ulaganju.

2.4.

Nadalje, stručna skupina na visokoj razini objavila je i osam preporuka koje čine održive sastavnice održivog financijskog sustava. Među njima je i zahtjev za uspostavljanje tehnički pouzdanog sustava klasifikacije na razini EU-a, odnosno „taksonomije”, kako bi se pojasnilo što znači „zeleno”, a što „održivo”. Na taj se način može utvrditi kada se gospodarska djelatnost smatra „okolišno održivom”.

2.5.

Nadovezujući se na rad stručne skupine na visokoj razini Komisija je u proljeće 2018. objavila Akcijski plan o financiranju održivog rasta. Njime su, među ostalim, predviđeni trenutačni prijedlozi.

2.6.

Svrha je tih prijedloga (3) od 24. svibnja 2018. sljedeća:

2.6.1.

stvoriti osnovu za izradu taksonomije kao što je prethodno navedeno. Time će se omogućiti i određivanje toga što su „održiva ulaganja”;

2.6.2.

utvrditi jasne smjernice za ulagače. Cilj je tih smjernica, koje su prije svega namijenjene za određene sudionike financijskog sustava, pružiti jasnoću i dosljednost u vezi s pitanjem kako se u odluke o ulaganju i u savjete ulagačima mogu integrirati rizici povezani s gospodarskim, socijalnim i upravljačkim čimbenicima;

2.6.3.

definirati transparentnije obveze za određene sudionike financijskog sustava, među ostalim u pogledu načina integracije smjernica iz točke 2.6.2 u prethodno navedene odluke i savjete. Oni će također morati dokazati na koji način namjeravaju postiće svoje ciljeve održivosti:

2.6.4.

izraditi nove referentne vrijednosti za niske emisije ugljika i referentne vrijednosti za pozitivan ugljični učinak koje će njihovi tvorci morati primijeniti kako bi se korisnici uvjerili u njihovu sigurnost.

3.   Napomene i komentari

3.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja trenutačne prijedloge koji su prvi korak u provedbi Akcijskog plana o financiranju održivog rasta. Na samom početku treba uspostaviti taksonomiju. Njome se utvrđuje u kojim se slučajevima radi o „okolišno održivoj gospodarskoj djelatnosti”. Time se pak omogućuje određivanje „okolišno održivih ulaganja”, a to je ono što je zaista ključno.

3.2.

Štoviše, ti prijedlozi nikako nisu jedini doprinos ostvarenju tog cilja. Naprotiv, ovdje se radi o vrlo složenom pitanju u pogledu kojega je potrebno poduzeti brojne mjere i inicijative. Neki od njih već su pripremljeni, a druge je moguće očekivati u bližoj i daljnjoj budućnosti.

3.3.

U kontekstu ciljeva Akcijskog plana osobito je važno na samom početku postaviti čvrste temelje kao osnovicu za sva daljnja postignuća. Taksonomija ispunjava tu ulogu, a Odbor u potpunosti podupire donesenu odluku o početku njezine izrade. Stoga u prvom redu treba dobro razumjeti što zaista znači „zeleno”, a što „održivo”.

3.4.

Štoviše, taj temelj također treba biti u skladu s velikim ambicijama koje su navedene u Akcijskom planu. U tom se planu među ostalim navodi da je „Europa u dobrom položaju da preuzme ulogu svjetskog predvodnika”. Sada treba postupiti u skladu s time i sukladno tome izraditi taksonomiju.

3.5.

Stoga je važno da se taksonomija ne može dovesti u pitanje te da je općenito prihvate svi uključeni dionici. U suprotnome može postojati opasnost od mogućih negativnih posljedica za sva buduća postignuća i za ostvarenje prethodno određenih ciljeva. U svakom je slučaju potrebno izbjeći takve slabe točke.

3.6.

Slijedom toga, europska taksonomija mora imati i prednost pred postojećim pojedinačnim i neujednačenim pristupima u državama članicama te ih zamijeniti. Međutim, to ne znači da dosadašnja iskustva koja su se pokazala dobrima treba olako odbaciti. Njih treba iskoristiti koliko god je to moguće. Zato je isto tako važno da se taksonomija podupre u postojećim međunarodnim okvirima.

3.7.

U konačnici, osobito je važno da cijeli EU govori jednim glasom o tom pitanju te da zauzme isti pristup. To je ujedno dobro za unutarnje tržište jer se olakšava privlačenje kapitala u za održiva ulaganja u cijelom EU-u. Sudionici na tržištu doista će imati manje troškove s obzirom na to da više neće morati zadovoljavati neujednačene standarde u različitim državama članicama. Ulagači će dobiti mogućnost većeg izbora te će lakše moći vršiti prekogranična ulaganja.

3.8.

Kako je i utvrđeno u Akcijskom planu: „Znanost o održivosti dinamična je i razvija se kao što je to slučaj i sa društvenim očekivanjima te potrebama ulagača i tržišta” (4). Taksonomija bi se stoga trebala promatrati kao instrument koji se razvija i koji će se redovito evaluirati i po potrebi prilagođavati i/ili ispravljati. Bitno je postići napredak brzo, ali ne i prebrzo.

3.9.

U svjetlu gore navedenog, Odbor smatra da prednost treba dati postupnom i opreznom pristupu. To se isto tako odnosi na ostvarenje različitih mjera i ciljeva koji su predviđeni u Akcijskom planu.

3.10.

Stoga je dobro započeti s ograničenim brojem područja (5) te na početku uvesti ograničenu količinu zakonskih obveza (6). Tako svi dobivaju mogućnost stjecanja informacija o novom pristupu te potrebnog iskustva. Osim toga, ovdje se radi o okruženju koje se brzo mijenja i valja voditi računa o činjenici da gospodarska tranzicija uvijek traje određeno vrijeme. Stoga je jednako važno redovito vršiti evaluaciju postignutih rezultata i ostvarenog napretka. Odbor se slaže s prijedlogom da se ta evaluacija provodi svake tri godine.

3.11.

U skladu s prethodno navedenim Odbor podupire pristup iznesen u trenutačnim prijedlozima koji se odnosi na okolišnu dimenziju. Polazeći od holističkog načela, Odbor i dalje poziva na ujednačenost na globalnoj razini. U tom je kontekstu pozitivno da se uzimaju u obzir načela utvrđena u europskom stupu socijalnih prava i da se zahtijeva da se gospodarska djelatnost obavlja u skladu s minimalnim međunarodnim socijalnim standardima i međunarodnim standardima rada te računovodstvenim standardima. Istodobno treba, u pogledu socijalnih standarda, istaknuti da je ovdje riječ o minimalnim zaštitnim mjerama te da je stoga potrebno odrediti daljnje korake. Također je važno da se u budućnosti radi na proširivanju ciljeva socijalne održivosti i upravljanja.

3.12.

Isto bi tako od samog početka trebalo težiti postizanju najveće moguće jasnoće i sigurnosti. Odbor snažno podupire odluku o izradi taksonomije EU-a s visokim stupnjem granularnosti. Time se omogućuje da se u svakom trenutku točno može utvrditi koje su djelatnosti zaista okolišno održive te ukloniti svaku dvojbu oko tog pitanja. Na taj će se način ujedno olakšati mjerenje i određivanje doprinosa ciljevima zaštite okoliša. To je značajno samo po sebi, ali i s obzirom na daljnji razvoj događaja u budućnosti.

3.13.

Osim jasnoće i sigurnosti od ključne je važnosti postići i iskoristivost taksonomije u praksi i svih naknadnih odluka koje se temelje na njoj, s obzirom na to da će nju primjenjivati različiti „dionici” koji često nisu stručnjaci. Njih će trebati osposobiti da „govore istim jezikom”. Isto tako, perspektiva poduzeća neće uvijek biti jednaka perspektivi sudionika financijskog sektora.

3.14.

Zakonodavstvo stoga treba prilagoditi poduzećima uzimajući u obzir djelatnosti tih poduzeća te činjenicu da su ta poduzeća zadnja u lancu. Treba postojati mogućnost njegove primjene u velikom i međunarodnom kontekstu te podjednako u malim poduzećima i u lokalnom kontekstu. Imajući u vidu velike razlike među njima valja primijeniti pristup koji je usmjeren na određeni sektor. Odboru je jasno da te mjere moraju koristiti i malim i srednjim poduzećima, pogotovo s obzirom na činjenicu da su takva poduzeća okosnica europskog gospodarstva. Zato je nužno da kriteriji također budu prilagodljivi.

3.15.

Prilikom prikupljanje sredstava za financiranje okolišno održivih gospodarskih aktivnosti potrebno je izbjegavati narušavanje tržišnog natjecanja među poduzećima. Kriteriji tehničke provjere trebali bi osigurati da se sve relevantne gospodarske djelatnosti unutar određenog sektora mogu smatrati okolišno održivima i da se jednako tretiraju ako u jednakoj mjeri pridonose utvrđenim okolišnim ciljevima. U tom kontekstu Odbor poziva da se osobita pozornost posveti izazovima koji će se pojaviti u okviru usklađivanja kriterija tehničke provjere iz različitih gospodarskih (pod)sektora te u pogledu povjerljivosti podataka.

3.16.

Kada je riječ o prethodno navedenoj iskoristivosti u praksi, Odbor pozdravlja činjenicu da se u velikoj mjeri uzeo u obzir rad Odbora za regulatorni nadzor. Stoga se podržava izmjena teksta ako ona znači da će se taksonomija primjenjivati tek nakon što bude stabilna i spremna.

3.17.

Slijedom toga te radi usklađivanja s europskim financijskim zakonodavstvom pozitivno je to da će europska nadzorna tijela (ESA-i (7)) imati ključnu ulogu u uspostavljanju taksonomije EU-a. Mora postojati jamstvo da će se njome moći koristiti financijske institucije te da će biti primjenjiva na financijske proizvode. Pritom bi trebalo voditi računa o načelu proporcionalnosti u interesu malih i lokalnih institucija. Načelno govoreći, cilj je što više ograničiti dodatno regulatorno i nadzorno opterećenje i troškove.

3.18.

Štoviše, težište koje se stavlja na iskoristivost u praksi ne koristi samo poduzećima i sudionicima financijskog sektora, nego i potrošačima i ulagačima podjednako. Oni će također ostvariti korist od toga. Naposljetku, bit će moguće na taj način pružiti još veću sigurnost i jasnoću u pogledu održivog ulaganja kojim se oni bave ili radi kojeg se iskorištavaju njihova financijska sredstva.

3.19.

Općenitije govoreći, opravdano je uvažiti prethodno navedena načela sigurnosti, jasnoće i iskoristivosti u praksi kako bi se što više povećale mogućnosti za uspjeh i učinkovito i cjelovito ostvarenje ciljeva Akcijskog plana.

3.20.

Odbor također izražava pozitivno mišljenje u vezi s izradom novih referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i referentnih vrijednosti za pozitivan ugljični učinak. Budući da se njima uklanja postojeća rascjepkanost, promiče se bolje funkcioniranje jedinstvenog tržišta, a s obzirom na to da se tako omogućava veća količina kvalitetnijih informacija, povećava se razina zaštite i transparentnosti u korist ulagača. Nadalje, zbog tih referentnih vrijednosti doći će do povećanja i poboljšanja informacija poduzeća povezanih s klimom i mogućnosti njihove međusobne usporedbe. Njima se može pružiti veliki doprinos projektima i imovini koji služe za ostvarenje klimatskih ciljeva iz Pariškog klimatskog sporazuma.

3.21.

Odbor ujedno smatra da je izuzetno bitno informiranje i komunikacija. Ciljeve Akcijskog plana i sve korake u okviru njega moguće je značajno poticati i na drugi način. Stoga Odbor smatra da je izuzetno preporučljivo posvetiti punu pozornost informiranju i komunikaciji sa svim relevantnim stranama i širom javnosti. Može se izraditi plan kako bi svi dionici dobili što više informacija i kako bi se s njima započeo dijalog u svrhu prihvaćanja ideje i uključivanja svih kao partnera u ostvarivanje ciljeva. U to bi se također moglo uključiti informiranje i osposobljavanje u području financija. Ljudi čine razliku!

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  COM(2018) 97 final.

(2)  „Kontekst” se u velikoj mjeri temelji na objašnjenjima sadržanima u Prijedlogu uredbe i na Akcijskom planu o financiranju održivog rasta – COM(2018) 97 final.

(3)  COM(2018) 353 final i COM(2018) 355 final.

(4)  COM (2018) 353 final, str. 7.

(5)  Osobito s područjem okoliša, a zatim kasnije s drugim područjima kao što je socijalno.

(6)  Kao što je, na primjer, članak 4. Prijedloga uredbe.

(7)  Prema kratici na engleskom jeziku – puni naziv je „European Supervisory Authorities”, a pod tim su nazivom ta tijela poznata.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/108


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 92/83/EEZ o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića”

(COM(2018) 334 final – 2018/0173 (CNS))

o „Prijedlogu direktive Vijeća o općim aranžmanima za trošarine

(preinaka)”

(COM(2018) 346 final – 2018/0176 (CNS))

o „Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o računalnoj obradi kretanja i nadzora trošarinske robe

(preinaka)”

(COM(2018) 341 final – 2018/0187 (COD))

i o „Prijedlogu uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 389/2012 o administrativnoj suradnji u području trošarina u pogledu sadržaja elektroničkog upisnika”

(COM(2018) 349 final – 2018/0181 (CNS))

(2019/C 62/17)

Izvjestitelj:

Jack O’CONNOR

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 5.7.2018.

Vijeće Europske unije, 13.6.2018.

Europska komisija, 25.5.2018.

Pravni temelj:

članci 113. i 114. UFEU-a

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

193/0/9

1.   Sažetak i zaključci

1.1.

EGSO pozdravlja mjere sadržane u paketu koji predlaže Komisija. Smatra da će se njima u velikoj mjeri postići postavljeni ciljevi, a to su pružanje veće sigurnosti i jasnoće u pogledu postupanja s određenim alkoholnim proizvodima, olakšavanje prekogranične trgovine putem racionaliziranih i moderniziranih sustava te smanjenje administrativnih i pravnih opterećenja za mala poduzeća.

1.2.

EGSO je svjestan razlika u prihodima od poreza na trošarine u državama članicama, osobito od oporezivanja trošarinama na alkoholne proizvode. Nadalje, u odnosu na određene proizvode postoje različiti kulturni stavovi, socijalni ciljevi (primjerice, zdravlje) i poduzetnički ciljevi (primjerice, promicanje malih poduzeća i inovacija). Stoga se valja voditi načelom da se državama članicama osigura najšira moguća sloboda odlučivanja kako bi oporezivanje trošarinama na alkoholne proizvode prilagodile nacionalnim potrebama i ciljevima u pogledu strukture oporezivanja te kulturnog i socijalnog konteksta. EGSO izražava zadovoljstvo time što se to načelo poštuje u predloženim izmjenama.

1.3.

EGSO podržava mjere utvrđene paketom revizija pod uvjetom da se osiguraju veća jasnoća i dosljednost definicija (primjerice, pravno i gospodarski neovisan, jabukovača itd.), da pristup prekograničnoj trgovini za male proizvođače bude administrativno jednostavniji i moderniziran putem ažuriranih informacijskih sustava te da se pojasne postupak i uvjeti denaturiranja alkohola. Time će se smanjiti administrativna i pravna nesigurnost država članica i gospodarskih subjekata, što će dovesti do smanjenja troškova i uklanjanja prepreka. Pored toga, trebalo bi naručiti izradu izvješća o nezakonitom tržištu jakih alkoholnih pića.

1.4.

Postoje dva razloga za zabrinutost. Prvi je prijedlog da se niži prag trošarina za pivo povisi s 2,8 % vol. na 3,5 % vol. Iako se to predstavlja kao zdravstvena mjera, postoji bojazan da bi to, upravo suprotno, moglo povećati unos alkohola. Međutim, budući da bi taj izbor bio ostavljen državama članicama na diskreciju, EGSO prijedlog podržava, ali poziva na to da ga se u roku od pet godina revidira kako bi se mogao ocijeniti učinak u bilo kojoj od država članica koje postupe u skladu s prijedlogom.

1.4.1.

Drugi je prijedlog Komisije da se racionalizira metoda mjerenja stupnja Platoa na pivu kao „gotovom proizvodu” s obrazloženjem da bi to trebalo raditi na kraju postupka kuhanja. U skladu s tumačenjem važeće Direktive od strane Suda Europske unije, za potrebe ubiranja trošarine stupanj Platoa trebao bi se mjeriti prije dodavanja šećera ili zaslađivača. Međutim, EGSO napominje da se ta metoda koristi samo u tri države članice. To znači da bi jedanaest država članica (ostale ne upotrebljavaju metodu Plato) trebalo promijeniti svoju metodu. Stoga EGSO podržava prijedlog Komisije zato što on dovodi do najmanjeg mogućeg poremećaja i zato što bi u tom slučaju samo tri države članice trebale promijeniti metodu koju upotrebljavaju.

2.   Sažetak prijedloga Komisije

2.1.

Prijedlozi Komisije dijele se na dva dijela. S jedne strane, Prijedlog direktive Vijeća o izmjeni Direktive 92/83/EEZ o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića i Prijedlog direktive Vijeća o općim aranžmanima za trošarine, a s druge dva dodatna prijedloga koji su administrativne prirode i koji podupiru prijedloge sadržane u Direktivi Vijeća o općim aranžmanima za trošarine. To su: Prijedlog uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 389/2012 o administrativnoj suradnji u području trošarina u pogledu sadržaja elektroničkog upisnika i Prijedlog odluke Europskog parlamenta i Vijeća o računalnoj obradi kretanja i nadzora trošarinske robe.

2.2.

Prijedlog direktive Vijeća o izmjeni Direktive 92/83/EEZ: pitanja kojima se bave prijedlozi Komisije podijeljena su u četiri kategorije: i. postupanje s denaturiranim alkoholom, ii. snižene stope za male proizvođače i klasifikacija određenih alkoholnih pića, iii. alkoholna pića s niskim udjelom alkohola te iv. mjerenje stupnja Platoa zaslađenog ili aromatiziranog piva.

2.2.1.

Postupanje s denaturiranim alkoholom: trenutačno postoje nedosljednosti među državama članicama u uzajamnom priznavanju potpuno denaturiranog alkohola (CDA), kao i razlike u tumačenju neizravne upotrebe djelomično denaturiranog alkohola (PDA). Komisija predlaže da se (a) pojasni uzajamno priznavanje potpuno denaturiranog alkohola i moderniziraju postupci kojim države članice obavješćuju o njegovim novim formulacijama; (b) osigura jednako postupanje s djelomično denaturiranim alkoholom za neizravne upotrebe te (c) zahtijeva da se kretanje djelomično denaturiranog alkohola koji prelazi 90 % volumnog udjela stvarnog alkohola (ABV) i nedovršene robe koja sadržava alkohol obavlja putem sustava kontrole kretanja trošarinskih proizvoda (EMCS).

2.2.2.

Snižene stope za male proizvođače i klasifikacija alkoholnih pića: države članice mogu malim proizvođačima piva i etilnog alkohola odobriti snižene stope. Mali proizvođači moraju biti „pravno i gospodarski neovisni”, ali nije u dovoljnoj mjeri definirano što to znači, zbog čega dolazi do nesigurnosti i administrativnih i sudskih troškova. Nadalje, države članice ne smiju primjenjivati snižene stope na male proizvođače drugih alkoholnih pića, jer time male proizvođače jabukovače dovode u nepovoljni položaj. Komisija predlaže da se (a) utvrdi značenje fraze „pravno i gospodarski neovisni” i uvede jedinstveni certifikat za male pivare, uključujući proizvođače jabukovače, diljem EU-a (1) te (b) uvedu neobavezne snižene stope za samostalne male proizvođače jabukovače (2).

2.2.3.

Pića s niskim udjelom alkohola: države članice mogu primijeniti snižene stope na alkoholna pića s niskim udjelom alkohola. To se odnosi samo na pojedine alkoholne proizvode (primjerice, pivo). Komisija predlaže povećanje praga s 2,8 % vol. na 3,5 % vol (3). Postoji mišljenje da je prag utvrđen za s pivo niskim udjelom alkohola prenizak i da se time narušava inovacija proizvoda i ne pruža dovoljna potpora razvoju tog podsektora. Zbog toga potrošači ne prelaze na piva s niskim udjelom alkohola, čime se narušava zdravstvena politika.

2.2.4.

Mjerenje stupnja Platoa u zaslađenom ili aromatiziranom pivu: u 14 država članica trošarina na pivo naplaćuje se na temelju stupnja Platoa „gotovog proizvoda”. Jedanaest država stupanj Platoa mjeri na kraju postupka kuhanja, a tri prije dodavanja šećernog sirupa i aroma (preostale države članice ne koriste ljestvicu Platoa već mjere volumni udjel stvarnog alkohola). Pojam „gotov proizvod” u Direktivi nije definiran, što dovodi do tri različita tumačenja i, u konačnici, neujednačenog mjerenja, što, pak, dovodi do razlika u trošarinama koje se primjenjuju na proizvode koji možda imaju jednaki alkoholni sadržaj. Nadalje se tvrdi da postupci praćenja stvaraju opterećenje zbog toga što svako od tri različita tumačenja sadrži različite zahtjeve za mjerenje stupnja Platoa (primjerice, praćenje u pivovari umjesto iz boce). Prema tumačenju važeće Direktive od strane Suda Europske unije (4), stupanj Platoa trebao bi se mjeriti prije završetka postupka, ne uzimajući u obzir dodatke. Komisija predlaže da se pojasni odredba o mjerenju stupnja Platoa u pivu, a naročito u kojem bi se trenutku mjerenje trebalo izvršiti. (5) To pretpostavlja mjerenje na kraju postupka (tj. uzimanje u obzir svih dodataka), čime će se pojasniti i pojam „gotov proizvod”.

2.3.

Prijedlog direktive Vijeća o općim aranžmanima za trošarine: taj drugi paket mjera tehničke je prirode i sadržava mjere za racionalizaciju prijevoza trošarinske robe. Trošarinski i carinski postupci nisu uvijek usklađeni i sinkronizirani, što dovodi do poteškoća pri uvozu ili izvozu trošarinske robe. U nekim su okolnostima trošarinski postupci vrlo opterećujući ili se znatno razlikuju među državama članicama. Štoviše, s obzirom na visoki porezni rizik posjedovanja i kretanja trošarinske robe u sustavu odgode plaćanja trošarine, tim se aranžmanima većinom koriste velika poduzeća. Mala i srednja poduzeća primjenjuju postupke koji su primjereniji za male pošiljke i nisku količinu kretanja, ali dovode do većeg regulatornog tereta po kretanju, što dovodi do dodatnih administrativnih troškova i troškova usklađivanja, a poduzećima i nacionalnim tijelima stvara više posla. Razlog je tome što se pojedini koraci u postupcima trebaju ručno provesti i podliježu različitim zahtjevima u različitim državama članicama. Ti su koraci, pored ostalog, izvor porezne prijevare. Komisija predlaže niz mjera u svrhu racionalizacije i pojednostavljenja tih postupaka koji obuhvaćaju međudjelovanje izvoza i uvoza trošarinskih proizvoda, trošarine na poslovanje između poduzeća i iznimne situacije.

2.3.1.

Međudjelovanje pri uvozu: ne postoje standardizirani zahtjevi u pogledu dokumenata potrebnih za oslobođenje od plaćanja trošarine pri puštanju robe u slobodni promet. Oslobođenje od plaćanja trošarine pri puštanju robe može se zatražiti ako se roba kreće iz mjesta uvoza u okviru sustava EMCS, ali se ne zahtijeva predočenje standardnih dokaza, za razliku od aranžmana za oslobođenje od plaćanja PDV-a na dostavu unutar EU-a. Komisija predlaže da se uvede zahtjev deklariranja pošiljatelja i primatelja (države članice mogu zahtijevati identifikaciju trošarinskog kretanja povezanog s robom).

2.3.2.

Međudjelovanje pri izvozu: EMCS i ECS nisu usklađeni. Kretanja se trebaju ručno zaključiti, a nevažeći izvozi ne prijavljuju se EMCS-u. To može dovesti do administrativnog opterećenja za poduzeća (primjerice, kašnjenja u izdavanju jamstva), mogućih prijevara i narušavanja tržišta. Komisija predlaže da se uvede zahtjev za identifikaciju trošarinskog pošiljatelja i jedinstvene referentne oznake (ARC) za kretanja u okviru EMCS-a. Bit će obvezno i izvješćivati EMCS o iznimnim situacijama u pogledu izvoza (primjerice, neuspješni izlaz robe iz EU-a, poništavanje deklaracije) kako bi se unaprijedilo usklađivanje.

2.3.3.

Usklađivanje provoza: uz kombinaciju EMCS-a i ECS-a, za nadzor izvoza trošarinske robe koriste se i drugi postupci: postupak vanjskog i unutarnjeg provoza i ugovori za pojedinačan prijevoz (STC). Tim se postupcima pojednostavljuju izvozne aktivnosti gospodarskih subjekata jer im se omogućuje da izvozni postupak zaključe na početku provoza i na taj način dovrše kretanje u EMCS-u. Međutim, upotreba pojednostavljenih izvoznih postupaka dovodi do niza poteškoća: slabih dokaza o oslobođenju od plaćanja trošarine, nepostojanja dokaza o fizičkom izlazu robe, izdavanja jamstva prije samog izlaza robe i slabog nadzora. To može dovesti do prijevare i pravne nesigurnosti, koje pak dovode do složenih situacija i nejasnoća na razini poduzeća. U ovom trenutku zaključivanje kretanja trošarinskih proizvoda odobrenjem provoza nije pravno moguće. Komisija predlaže da se gospodarskim subjektima dopusti upotreba pojednostavljenih načina izvoza trošarinske robe upotrebom postupka vanjskog provoza nakon izvoza umjesto upotrebe EMCS-a do vanjske granice. Tako bi se osiguralo primjereno upravljanje jamstvima i spriječilo nestajanje robe na odredištu jer bi roba, koja početkom vanjskog provoza postaje roba izvan EU-a, bila pod carinskim nadzorom sve dok ne napusti carinsko područje.

2.3.4.

Trošarina plaćena na poslovanje između poduzeća (B2B): postojeći postupak za kretanje robe za koju je plaćena trošarina na poslovanje između poduzeća provodi se u papirnatom obliku. Njime se koriste mala i srednja poduzeća jer nije potrebno trošarinsko skladište za otpremu ili primitak robe. Međutim, taj je postupak zastario, nejasan i stvara opterećenja. Komisija predlaže automatizaciju tih kretanja proširenjem područja djelovanja EMCS-a s pomoću stvaranja dviju novih kategorija: ovjerenog pošiljatelja i ovjerenog primatelja. Time će se pojednostaviti i smanjiti troškovi malih i srednjih poduzeća te postići veća učinkovitost.

2.3.5.

Iznimne situacije: iznimne situacije odnose se na niz nepredvidivih okolnosti: količina robe koja stiže na odredište manja je ili veća od one prijavljene pri otpremi (uključujući prirodne gubitke poput isparavanja benzina); primatelj odbija preuzeti odgovornost za robu; službeno otkazivanje kretanja itd. Te situacije nisu utvrđene zakonodavstvom, zbog čega države članice primjenjuju različite postupke za procjenu manjka i obradu odbijanja te različite pragove za dopuštene gubitke. To može dovesti do složenih situacija i zabluda. Direktivama je već osigurano da se količine mjere na uobičajeni način. Komisija se slaže da mora podići svijest nacionalnih tijela u tom pogledu, Međutim, predlaže novu mjeru radi standardizacije pragova dopuštenih gubitaka

2.4.

Postoje još dva prijedloga koji su administrativne prirode i koji podržavaju prijedloge sadržane u Direktivi Vijeća o općim aranžmanima za trošarine.

2.4.1.

Prijedlog uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 389/2012 o administrativnoj suradnji u području trošarina u pogledu sadržaja elektroničkog upisnika odnosi se na automatizaciju nadzora kretanja trošarinske robe puštene u potrošnju u jednoj državi članici i zatim premještene u drugu državu članicu radi dostave u komercijalne svrhe u toj drugoj državi članici.

2.4.2.

Prijedlog odluke Europskog parlamenta i Vijeća o računalnoj obradi kretanja i nadzora trošarinske robe priložen je prethodno navedenoj uredbi Vijeća i njime se u praksi provodi automatizacija nadzora kretanja trošarinske robe.

3.   Napomene

3.1.   Prijedlog direktive Vijeća o izmjeni Direktive 92/83/EEZ

3.1.1.

Postupanje s denaturiranim alkoholom (točka 2.2.1). EGSO smatra da su prijedlozi Komisije dobri i da u vezi s njima treba poduzeti daljnje korake. Pored toga, postoji potreba za temeljitijim razumijevanjem nezakonitog tržišta jakih alkoholnih pića o kojem bi trebalo naručiti izvješće kako bi se mogli razviti bolji instrumenti za njegovo suzbijanje.

3.1.2.

Snižene stope za male proizvođače i klasifikacija određenih alkoholnih pića (točka 2.2.2). EGSO i ovdje smatra da bi se Komisijinim prijedlozima doprinijelo rješavanju postojećih problema i osigurala veća jasnoća uz istodobno poboljšanje sustava kako bi se zadržao poticaj za pomaganje malim proizvođačima. EGSO smatra da bi Komisija u budućnosti trebala razmotriti uvođenje slične snižene stope s revidiranim pragovima za destilerije jakih alkoholnih pića.

3.1.3.

Alkoholna pića s niskim udjelom alkohola (točka 2.2.3) Komisijini prijedlozi u pogledu tog pitanja nešto su sporniji. Malo je dokaza da je inovacija proizvoda ugrožena. Postoje nepotkrijepljeni dokazi koji upućuju na to da proizvođači, uključujući male proizvođače, proizvode sve više piva s niskim udjelom alkohola. Iz zdravstvenih razloga, potrošače piva sa standardnim udjelom alkohola trebalo bi poticati da prijeđu na alkoholna pića s niskim udjelom alkohola revidiranog volumena. Ako se to ne dogodi, moglo bi doći do toga da potrošači piva s niskim udjelom alkohola povećaju svoju konzumaciju alkohola. Međutim, EGSO uviđa da ti prijedlozi nisu obvezujući za države članice: svaka država članica zadržala bi diskrecijsko pravo u pogledu zadržavanja nižeg praga i snižavanja trošarine. EGSO te prijedloge stoga prihvaća, ali smatra da bi u roku od pet godina trebalo provesti reviziju u državama članicama koje te odredbe primjenjuju kako bi se ocijenilo u kojoj su mjeri konzumenti alkoholnih proizvoda prešli s proizvoda standardnog udjela alkohola na proizvode nižeg udjela alkohola.

3.1.4.

Mjerenje stupnja Platoa zaslađenog ili aromatiziranog piva (točka 2.2.4): EGSO uviđa da bi Komisijini prijedlozi u pogledu tog pitanja mogli biti sporni, posebice u svjetlu tumačenja važeće Direktive od strane Suda Europske unije. Predstavnici gospodarskih subjekata osporavaju tvrdnju da postupak mjerenja udjela alkohola prije dodavanja šećera ili zaslađivača predstavlja administrativno opterećenje. Međutim, u ovom trenutku samo tri države članice mjerenje provode prije dodavanja šećera ili zaslađivača, dok preostalih 11 koje koriste metodologiju Platoa koriste metodu koja je u skladu s prijedlozima Komisije. S obzirom na to i na koristi ostvarene dosljednim tumačenjem pojma „gotov proizvod”, došlo bi do manjih poremećaja kada bi svoju metodu izmijenile samo tri države članice umjesto da ih to mora učiniti njih 11. Valja napomenuti da pri izvozu takvih proizvoda razlike u primjeni metode Platoa nisu relevantne jer se zahtijeva mjerenje volumnog udjela stvarnog alkohola. U skladu s time, EGSO smatra da prijedlozi Komisije dovode do najmanjih poremećaja i da bi, pored toga, zaštitili prihode od poreza.

3.2.   Prijedlog direktive Vijeća o općim aranžmanima za trošarine

3.2.1.

EGSO smatra da će mjere sadržane u predmetnom Prijedlogu direktive Vijeća (koji obuhvaća interakciju uvoza i izvoza, usklađivanje provoza, trošarine plaćene na poslovanje između poduzeća i izvanredne situacije) imati očekivani učinak, odnosno racionalizirati prijevoz trošarinske robe, uskladiti trošarinske i carinske postupke, smanjiti administrativne troškove i troškove usklađivanja s propisima za gospodarske subjekte i nacionalne vlasti te pomoći u suzbijanju prijevare. EGSO te prijedloge podržava.

3.3.   Prijedlog uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 389/2012 i Prijedlog odluke Europskog parlamenta i Vijeća o računalnoj obradi kretanja i nadzora trošarinske robe

3.3.1.

EGSO te prijedloge podržava jer administrativno olakšavaju provedbu prijedloga sadržanih u Direktivi Vijeća o općim aranžmanima za trošarine.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Članak 4. i članak 13.a

(2)  Članak 13.

(3)  Članak 5.

(4)  C-30/17 – Kompania Piwowarska, 17. svibnja 2018.

(5)  Članak 3.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/113


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o vrijednosnim papirima osiguranima državnim obveznicama

(COM(2018) 339 final – 2018/0171 (COD))

(2019/C 62/18)

Izvjestitelj:

Daniel MAREELS

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 5.7.2018.

Vijeće Europske unije, 6.7.2018.

Pravni temelj:

članci 114. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja u Stručnoj kupini:

3.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

201/3/8

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja prijedloge o vrijednosnim papirima osiguranima državnim obveznicama koji se uklapaju u širi kontekst dovršenja bankovne unije i izgradnje unije tržišta kapitala. Odbor je u prošlosti snažno podupirao i zagovarao obje unije. Osim toga, ti prijedlozi također imaju potencijal za ostvarenje pozitivnog doprinosa financijskoj stabilnosti i otpornosti.

1.2.

Konceptualno gledano, vrijednosni papiri osigurani državnim obveznicama usmjereni su na rješavanje problema tradicionalno bliske povezanosti banaka i njihovih matičnih država. EGSO od nastanka financijske krize poziva na to da se nešto poduzme u tom pogledu i snažno se zalaže za slabljenje te povezanosti. Ne dovodeći u pitanje napore koji su već poduzeti u vezi s time, EGSO stoga pozdravlja činjenicu da se mjere poduzimaju putem trenutačnih prijedloga.

1.3.

Naime, vrijednosni papiri osigurani državnim obveznicama mogu dovesti do situacije u kojoj banke mogu smanjiti svoju izloženost prema javnom dugu matične države i uspješnije diversificirati svoje portfelje državnog duga. Osim toga, novi instrument ne uključuje podjelu rizika i gubitaka između država članica u europodručju. Ako bi to bilo potrebno, njih bi u potpunosti snosili ulagatelji u vrijednosne papire osigurane državnim obveznicama.

1.4.

Trenutačno bi se vrijednosni papiri osigurani državnim obveznicama mogli definirati kao „sekuritizacije” za potrebe primjenjivanja propisa, što bi ih učinilo neprivlačnima za bankovna ulaganja. Odbor smatra kako je u potpunosti prikladno da se ta situacija ispravi. Usklađivanje vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama s nacionalnim državnim obveznicama europodručja denominiranima u eurima (izloženosti prema matičnim državama) morat će omogućiti ulagateljima iz financijskog sektora da ulažu u vrijednosne papire osigurane državnim obveznicama pod istim uvjetima pod kojima trenutačno ulažu u odnosne državne obveznice europodručja.

1.5.

Ti prijedlozi predstavljaju samo poticajni okvir koji omogućava tržišni razvoj vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama. Odbor smatra kako je izrazito važno zajamčiti jasnoću, učinkovitost i djelotvornost ovog okvira u svim okolnostima. Osim toga, ne smije doći do negativnog ili štetnog utjecaja.

1.6.

S obzirom na predloženi regulatorni okvir, EGSO ima donekle rezervirano stajalište. Suglasan je s više aspekata, kao što je načelo da vrijednosne papire osigurane državnim obveznicama izdaje subjekt posebne namjene. Potrebno je osnažiti druge aspekte, primjerice samocertifikaciju sastava odnosnih portfelja putem subjekata posebne namjene. S obzirom na važnost navedenog, bilo bi primjereno da Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) provodi stroži, čak i prethodni nadzor.

1.7.

Osim toga, nije dobiven odgovor na niz pitanja. Stoga je upitno hoće li vrijednosni papiri osigurani državnim obveznicama biti djelotvorni u svim okolnostima. Nadalje, kako će opća kriza ili kriza u jednoj ili više država članica utjecati na njih? Koje su posljedice podjele izdanja u tranše, kada se čini kako se nadređene tranše (koje uključuju manji rizik) mogu staviti na tržište samo ako se pronađe dovoljno ulagatelja u tranše prvog gubitka (koje uključuju veći rizik)? Stoga se čini da izdanja postaju rizična i nesigurna, a taj nedostatak u najmanju ruku potkopava potencijalnu uspješnost vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama.

1.8.

Slično tome, vrlo je važno u pogledu vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama zauzeti pozitivan pristup prema „tržištima” i drugim ključnim dionicima. Oni moraju postići sporazum o ulaganju napora u ostvarivanje tog instrumenta. Tržišta i države članice bili su prilično kritični tijekom pripremnih savjetovanja s dionicima. Odbor smatra kako su prijeko potrebni dijalog i savjetovanje sa svim dionicima kako bi se zajednički razvila konstruktivna rješenja. Odbor smatra kako su prijeko potrebni dijalog i savjetovanje sa svim dionicima kako bi se zajednički razvila konstruktivna rješenja.

1.9.

U cjelini, uzimajući u obzir sve prethodno navedene točke, EGSO smatra kako je testiranje na tržištu ovog novog financijskog instrumenta, vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama, jedini način da se sazna: (a) hoće li se banke prilikom ulaganja prebaciti s obveznica iz matičnih država na vrijednosne papire osigurane državnim obveznicama i (b) hoće li ulagatelji biti spremni kupiti „tranše prvog gubitka” u količinama koje su dostatne da opravdaju stvaranje vrijednosnog papira osiguranog državnim obveznicama.

1.10.

Konačno, Odbor smatra kako bi trebalo dodatno razmotriti i pitanje mogu li privatni štediše i potrošači stjecati vrijednosne papire osigurane državnim obveznicama. Uzimajući u obzir činjenicu kako je, s jedne strane, riječ o izrazito složenom proizvodu koji je, s druge strane, podijeljen u tranše, Odbor smatra kako bi stjecanje trebalo razmotriti samo u slučaju „nadređenih tranši”, a ne i „tranši prvog gubitka”. Samo su nadređene tranše povezane s ograničenim rizicima te su usporedive s izravnim vlasništvom državnih obveznica istih tih štediša i potrošača.

2.   Kontekst mišljenja

2.1.

Komisija je 24. svibnja 2018. objavila svoj prijedlog (1) razvoja tržišno orijentiranih vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama.

2.2.

Ovaj prijedlog uklapa se u širi kontekst dovršenja bankovne unije i izgradnje unije tržišta kapitala. Posebno je usmjeren na daljnje slabljenje veze između banaka i njihovih nacionalnih vlada (država) te stoga stavlja naglasak na smanjenje rizika i podjelu rizika u privatnom sektoru. Njegova prekogranična priroda znači da je također namijenjen pridonošenju daljnjoj integraciji i diversifikaciji financijskih tržišta za državne vrijednosne papire na unutarnjem tržištu.

2.3.

Banke su u prošlosti bile sklone opširnim pričuvama državnih obveznica svojih nacionalnih vlada (matičnih država), a tijekom financijske krize pokazalo se da to može dovesti do određenih rizika. Zbog toga se od tada poziva na slabljenje te veze.

2.4.

Kao odgovor na to predložen je vrijednosni papir osiguran državnim obveznicama, čiji je cilj omogućiti bankama da poboljšaju zemljopisnu distribuciju svojih portfelja državnih obveznica. Time se također uzima u obzir smanjena ponuda tih obveznica i potražnja financijskih institucija za takvom imovinom, među ostalim i zbog novih regulatornih zahtjeva za držanje dovoljno zaštitnih slojeva visokolikvidne imovine.

2.5.

Vrijednosni papiri osigurani državnim obveznicama predstavljaju novi financijski instrument, a trenutačni prijedlog usmjeren je na uklanjanje prepreka koje su dosad ometale njihov razvoj. Konkretno govoreći, predložen poticajni okvir u osnovi ima dva cilja:

2.5.1.

uspostavljanje prilagođenog općeg okvira za vrijednosne papire osigurane državnim obveznicama koji bi standardizirao ovaj novi instrument te bi time trebao i pogodovati njegovoj likvidnosti.

2.5.2.

u vezi s time, uklanjanje regulatornih prepreka korištenju i stjecanju vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama. To u suštini uključuje primjenu jedne vrste transparentnog pristupa u slučaju ulagatelja u ovu vrstu vrijednosnog papira osiguranog državnim obveznicama, što znači da će regulatorna pravila koja će se primjenjivati biti ista kao da oni sami drže odnosne državne obveznice.

2.6.

Jedna posebna značajka i ključno obilježje vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama odnosi se na njihov odnosni portfelj. Kako bi se ostvarila prethodno spomenuta zemljopisna diversifikacija rizika unutar bankovne unije i unutarnjeg tržišta, odnosni portfelj trebao bi biti sastavljen isključivo od državnih obveznica svih država članica europodručja. Dodatno ograničenje jest da bi samo izdavanja denominirana u eurima bila prihvatljiva. One će biti uvrštene u vrijednosne papire osigurane državnim obveznicama razmjerno gospodarskoj snazi pojedine države članice.

2.7.

Još jedan vrlo specifičan element jest činjenica da su ulagatelji ti koji snose rizike i gubitke. Vrijednosni papiri osigurani državnim obveznicama bit će sastavljeni od tranši, a ulagatelji će moći birati između naređenih tranši manjeg rizika i tranši prvog gubitka većeg rizika. Nadalje, njihovo su jedino jamstvo odnosni portfelji jer sukladno prijedlogu izdavatelji vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama moraju biti subjekti posebne namjene koji ne smiju obavljati druge djelatnosti i prema kojima nisu moguća potraživanja (2).

2.8.

U pogledu ulagatelja, kao što je prethodno navedeno, za regulatorni tretman vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama primijenit će se jedna vrsta transparentnog pristupa. To znači da se sekuritizacijom (3) više neće smatrati pravni paket instrumenta, već odnosni državni vrijednosni papiri sadržani u vrijednosnom papiru osiguranom državnim obveznicama. Gdje je to primjenjivo, ulagatelji će za vrijednosne papire osigurane državnim obveznicama koji ispunjavaju sve uvjete imati isti regulatorni tretman kao za državne vrijednosne papire u njihovom izravnom vlasništvu u pogledu kapitalnih zahtjeva, limita koncentracije i limita likvidnosti.

2.9.

Trenutačnim prijedlozima stvoreni su uvjeti i odredbe za vrijednosne papire osigurane državnim obveznicama te je utvrđen njihov bonitetni tretman, no njihovo korištenje u konačnici ovisi o „tržištu”. Izdavatelji i ulagatelji na kraju će odlučiti hoće li ovaj novi financijski instrument postati stvarnost, i ako hoće, na koji način i u kojoj mjeri će se koristiti.

3.   Napomene

3.1.

Odbor pozdravlja ovaj prijedlog o vrijednosnim papirima osiguranima državnim obveznicama koji se uklapa u širi kontekst dovršenja bankovne unije i izgradnje unije tržišta kapitala. Odbor je u prošlosti snažno podupirao i zagovarao obje unije (4).

3.2.

Konkretno, ti su prijedlozi usmjereni na daljnje slabljenje veze između banaka i njihovih matičnih država. Odbor se od nastanka financijske krize snažno zalaže za slabljenje te povezanosti te je stoga zadovoljan da se prijedlog bavi time, uzimajući u obzir kontekst istodobnog smanjenja ponude i porasta potražnje za državnim obveznicama.

3.3.

Vrijednosni papiri osigurani državnim obveznicama kao novi financijski instrument imaju potencijal da poboljšaju i prošire diversifikaciju izloženosti banaka i drugih financijskih institucija na državne obveznice („pričuve državnih obveznica”). To će nesumnjivo pomoći u smanjenju rizika u financijskom sektoru.

3.4.

Ovaj je prijedlog jednostavno poticajni okvir koji omogućava tržišni razvoj vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama, a sam po sebi to ne čini. Nakon što tržište pokrene stvarni razvoj, doći će do stvaranja novog financijskog instrumenta i tržišta za njega. Komisija je procijenila utjecaj toga u dvama scenarijima (5). Ako vrijednost izdanja vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama bude ograničena, procjenjuje se da bi učinak bio otprilike 100 milijardi EUR, dok bi usvajanje šireg pristupa, s procijenjenim učinkom od 1,5 milijardi EUR, imalo makroekonomski učinak.

3.5.

Široka diseminacija vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama također ima potencijal za poboljšanje integracije financijskog tržišta te bi stoga pridonijela poboljšanju financijske stabilnosti i otpornosti financijskog sustava.

3.6.

Prema mišljenju Odbora važno je da predloženi poticajni okvir bude jasan, funkcionalan i učinkovit u svim okolnostima te da nema negativne ili štetne učinke. Nadalje, kako bi se povećala vjerojatnost uspjeha, vrlo je važno zauzeti pozitivan pristup prema „tržištima” i drugim ključnim dionicima, koji moraju biti spremni raditi na tome da vrijednosni papiri osigurani državnim obveznicama postanu stvarnost.

3.7.

Tržišta i države članice bili su prilično kritični tijekom pripremnih savjetovanja s dionicima. Odbor smatra kako su prijeko potrebni dijalog i savjetovanje sa svim dionicima kako bi se zajednički razvila konstruktivna rješenja. Na primjer, sudionici na tržištu imali su različita mišljenja o održivosti vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama. S druge strane, „službenici za upravljanje državnim dugom” zauzeli su stav da se vrijednosnim papirima osiguranima državnim obveznicama ne bi prekinula veza između države i banaka niti bi se stvorila niskorizična imovina. Predstavnici država članica također su nedavno dali do znanja kako smatraju da trenutno ne postoji očita potreba za uvođenjem vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama (6). Odbor smatra kako su prijeko potrebni dijalog i savjetovanje sa svim dionicima kako bi se zajednički razvila konstruktivna rješenja.

3.8.

Ne dovodeći u pitanje prethodne komentare i one u nastavku, općenito se može smatrati da će Odbor poduprijeti predloženi regulatorni okvir za vrijednosne papire osigurane državnim obveznicama, posebice jer zaustavlja trenutačno kažnjavanje sličnih instrumenata i istodobno ima „referentan” pristup.

3.9.

Odbor među ostalim također podržava činjenicu da bi subjekti iz privatnog sektora trebali stvarati i izdavati vrijednosne papire osigurane državnim obveznicama. Čini se ispravnim da izdavatelj bude subjekt posebne namjene koji ne obavlja druge djelatnosti, jer to čini stvari jasnijima za sve sudionike.

3.10.

Obveznim uvrštavanjem državnih obveznica nominiranih u eurima svih država članica iz europodručja, razmjerno njihovoj gospodarskoj snazi (7), postiže se raspodjela i diversifikacija iz točke 3.3. Osim toga, uključivanje određenih državnih obveznica privući će više međunarodnih ulagatelja. To se posebno odnosi na državne obveznice određenih zemalja koje se inače izdaju na manjim i manje likvidnim tržištima.

3.11.

S obzirom na važnost prethodno spomenutog obveznog uvrštavanja državnih obveznica svih država članica, razmjerno njihovoj gospodarskoj snazi, Odbor dovodi u pitanje trenutačni sustav samocertifikacije tijela izdavatelja. Postavlja se pitanje ne bi li ESMA trebala provoditi stroži i prethodni nadzor.

3.12.

Također je važno da novi instrument ne uključuje podjelu rizika i gubitaka između država članica u europodručju: rizike i gubitke u potpunosti snose ulagatelji u vrijednosne papire osigurane državnim obveznicama.

3.13.

Subjekt posebne namjene kao institucija izdavatelj izdaje seriju vrijednosnih papira koji su osnova za potraživanja prihoda iz odnosnog portfelja. Ti vrijednosni papiri opterećeni su različitim rizicima, od najnižeg rizika u slučaju „nadređenih tranši” (8) do najvišeg rizika u slučaju „tranši prvog gubitka”. Čini se kako se nadređene tranše u praksi mogu staviti na tržište samo ako se pronađe dovoljno ulagatelja u tranše prvog gubitka (9). Zbog toga je svako izdavanje proizvoljno i nesigurno te predstavlja nedostatak koji potkopava potencijalnu uspješnost vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama.

3.14.

Nadalje, također se postavlja pitanje hoće li vrijednosni papiri osigurani državnim obveznicama biti djelotvorni u svim okolnostima. Kako će opća kriza ili kriza u jednoj ili više država članica utjecati na njih? To je važno pitanje s obzirom na činjenicu da su nedavni događaji ponovno pokazali da financijska tržišta brzo reagiraju na situacije poput ove.

3.15.

Također je važno razjasniti kakav će učinak imati stvaranje tržišta vrijednosnim papirima osiguranima državnim obveznicama uz postojeće tržište državnim obveznicama pojedinih država članica. U tom pogledu nameće se nekoliko pitanja: na primjer, hoće li dostatne količine biti dostupne u svim okolnostima? Što ako ne budu? Hoće li stvaranje dodatnog tržišta dovesti do rascjepkanosti?

3.16.

Regulatorni okvir također omogućava štedišama i potrošačima stjecanje vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama (10). Činjenica da je riječ o posebno složenim proizvodima navodi na onemogućavanje toga, no možda je potreban razrađeniji pristup, prema kojem bi im se zabranilo samo stjecanje „tranši prvog gubitka” upravo stoga jer mogu biti visokorizične. To ne bi bio slučaj kod „nadređenih tranši”, koje su niskorizične te se svakako mogu usporediti s izravnim držanjem državnih obveznica istih tih štediša i potrošača. Odbor poziva na dodatno razmatranje ovog pitanja.

3.17.

Konačno, Odbor smatra kako je u potpunosti ispravno da, za potrebe primjene uredbe, vrijednosni papir osiguran državnim obveznicama ima jednak tretman kao nacionalne državne obveznice europodručja denominirane u eurima (izloženosti prema središnjim državama). To bi ulagateljima iz financijskih sektora trebalo omogućiti ulaganje u vrijednosne papire osigurane državnim obveznicama pod istim uvjetima kao za odnosne državne obveznice europodručja.

3.18.

Općenito, uzimajući u obzir sve navedene komentare, Odbor smatra kako je u konceptualnom smislu ideja vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama privlačna, ali da način na koji je razrađena u prijedlozima stvara nejasnu sliku i otvara niz pitanja. Nadalje, trebalo bi reagirati na kritičke komentare i odgovore sudionika na tržištu i drugih ključnih dionika. Međutim, Odbor se u načelu slaže sa stavom Komisije da se „pravi” odgovor može saznati samo u praksi, testiranjem koncepta na „stvarnim” tržištima.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  COM(2018) 339 final

(2)  Osim u iznimnim slučajevima kao što je zlouporaba naziva „vrijednosni papiri osigurani državnim obveznicama”.

(3)  U tom slučaju regulatorni zahtjevi bili bi stroži.

(4)  Vidjeti SL C 81, 2.3.2018., str. 117., SL C 237, 6.7.2018., str. 46. i SL C 177, 18.5.2016., str. 21.

(5)  SWD(2018) 252 final, str. 70.

(6)  Više detalja o izraženim zabrinutostima i komentarima potražite u točki 3. obrazloženja nacrta uredbe (str. 6.).

(7)  Vidjeti članak 4. stavak 2. prijedloga uredbe te, za podatke koji se odnose na gospodarsku snagu dotičnih država članica, https://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/capital/html/index.hr.html

(8)  Nadređene tranše trebale bi činiti najveći dio izdavanja, a tranše prvog gubitka najmanji dio.

(9)  Uobičajeno je da tranše prvog gubitka zbog većeg rizika imaju veći prinos.

(10)  Vidjeti članak 3. stavak 6. nacrta uredbe.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/118


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa „Fiscalis” za suradnju u području oporezivanja”

(COM(2018) 443 final – 2018/0233 (COD))

(2019/C 62/19)

Izvjestitelj:

Krister ANDERSSON

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 14.6.2018.

Vijeće Europske unije, 4.7.2018.

Pravni temelj:

članci 114. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

194/2/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja Komisijin prijedlog uredbe o novom programu Fiscalis. Nedovoljni kapaciteti i nedostatna suradnja i dalje su boljke nacionalnih poreznih tijela te se EGSO slaže da je hitno potrebno unaprijediti funkcioniranje porezne politike, uključujući administrativnu suradnju i potporu poreznim tijelima.

1.2.

EGSO se slaže da je veća učinkovitost u odnosima između poreznih tijela važna za koherentnost i funkcioniranje jedinstvenog tržišta te da se suradnja i koordinacija tog stupnja mogu ostvariti samo na razini EU-a.

1.3.

EGSO izražava zabrinutost zbog mogućnosti da predloženi proračun od 270 milijuna EUR ne bude dovoljan uzimajući u obzir opsežan program koji je predložila Komisija i brzu digitalizaciju koja je upravo u tijeku. EGSO stoga preporučuje da se sredinom provedbenog razdoblja preispita jesu li ta financijska sredstva dostatna.

1.4.

EGSO smatra da je važno uzeti u obzir digitalni razvoj te izražava zadovoljstvo ciljem Komisije da se osigura koordinacija europskih elektroničkih sustava s drugim relevantnim mjerama u vezi s e-upravom na razini EU-a.

1.5.

EGSO potiče Komisiju na suradnju s državama članicama u izradi zajedničkog programa osnovnog osposobljavanja za porezne vlasti kako bi se poboljšalo funkcioniranje jedinstvenog tržišta. EGSO smatra da bi zajednički napori u području obrazovanja mogli dovesti do osnivanja buduće porezne akademije EU-a za porezna tijela.

1.6.

EGSO napominje da su, sudeći po rezultatima evaluacije tekućeg programa, mjere u vezi sa zajedničkim revizijama, projektnim skupinama, radnim posjetima i timovima stručnjaka za suradnju u području IT-a među najuspješnijim instrumentima, te snažno potiče Komisiju da tim mjerama dâ prednost u novom programu Fiscalis.

1.7.

EGSO pozdravlja uvođenje višegodišnjih programa rada kako bi se smanjilo administrativno opterećenje Komisije i država članica.

1.8.

EGSO smatra važnim da se civilno društvo u cjelini aktivno uključi u program Fiscalis.

2.   Uvod i kontekst

2.1.

U okviru paketa o sljedećem Višegodišnjem financijskom okviru 2021. – 2027. (1), donesenog 2. svibnja 2017., Komisija je objavila prijedlog nove financijske obveze u vezi s programom Fiscalis.

2.2.

Prijedlog Komisije odnosi se na produljenje tekućeg programa Fiscalis 2020., uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, koji provodi Komisija u suradnji s državama članicama i pridruženim zemljama.

2.3.

Komisija svojim prijedlogom želi olakšati sljedeća pojednostavljenja i prilagodbe: (1) proširenu upotrebu jednokratnih iznosa ili jediničnih troškova; (2) pojednostavljenje i smanjenje tipologije djelovanja radi ostvarivanja veće fleksibilnosti; (3) bolju definiciju zajedničkih komponenti i nacionalnih komponenti koja bolje odražava uvjete u kojima se provode IT projekti, uz integraciju njihovih karakteristika; te (4) mogućnost donošenja višegodišnjih programa rada kako bi se izbjeglo godišnje administrativno opterećenje zbog komitologije.

2.4.

Prilagodilo bi se i područje primjene programa te bi u njemu mogle sudjelovati države članice, zemlje pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje, kao i zemlje obuhvaćene europskom politikom susjedstva i treće zemlje ako se ispune određeni uvjeti.

2.5.

Komisija predlaže proračun za program Fiscalis u iznosu od 270 milijuna eura za razdoblje 2021. – 2027., što predstavlja porast u odnosu na 223,2 milijuna EUR u razdoblju 2014. – 2020. Nadalje, velika većina proračunskih sredstava utrošit će se na aktivnosti izgradnje kapaciteta IT-a.

2.6.

Opći je cilj Programa potpora poreznim tijelima i poreznom sustavu kako bi se poboljšalo funkcioniranje jedinstvenog tržišta, poticala konkurentnost Unije i zaštitili financijski i gospodarski interesi Unije i njezinih država članica.

2.7.

Komisija smatra da će se u okviru tog programa pružati potpora poreznoj politici i poreznim tijelima djelovanjem usmjerenim na izgradnju administrativnih kapaciteta i kapaciteta informacijske tehnologije (IT) te operativnom suradnjom, čime će se osigurati brz i zajednički odgovor na nove probleme kao što su porezne prijevare, utaja poreza i izbjegavanje plaćanja poreza, digitalizacija i novi poslovni modeli te istodobno spriječiti nepotrebno administrativno opterećivanje građana i poduzeća u prekograničnim transakcijama.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja Komisijin prijedlog uredbe o novom programu Fiscalis. Nedovoljni kapaciteti i nedostatna suradnja, unutar EU-a i s trećim zemljama, i dalje su boljke nacionalnih poreznih tijela te se EGSO slaže da je hitno potrebno unaprijediti funkcioniranje porezne politike, uključujući administrativnu suradnju i potporu poreznim tijelima.

3.2.

EGSO se slaže da je veća učinkovitost u odnosima između poreznih tijela važna za koherentnost i funkcioniranje jedinstvenog tržišta te da se suradnja i koordinacija tog stupnja mogu ostvariti samo na razini EU-a. EGSO smatra i da bi se zahvaljujući okviru Unije vjerojatno povećala stopa sudjelovanja, a time i potencijal i konkurentnost jedinstvenog tržišta.

3.3.

EGSO se slaže da bi pristup na razini Unije s novim naglaskom na pružanju potpore nacionalnim poreznim tijelima doprinio sprečavanju i borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza, a istodobno bi se smanjilo nepotrebno administrativno opterećivanje građana i poduzeća u prekograničnim transakcijama. EGSO se slaže da će se Programom također poboljšati funkcioniranje jedinstvenog tržišta, poticati konkurentnost Unije i zaštititi financijski i gospodarski interesi Unije i njezinih država članica.

3.4.

EGSO izražava zabrinutost zbog mogućnosti da predloženi proračun od 270 milijuna EUR ne bude dovoljan uzimajući u obzir opsežan program koji je predložila Komisija i brzu digitalizaciju koja je upravo u tijeku. EGSO stoga preporučuje da se sredinom provedbenog razdoblja preispita jesu li ta financijska sredstva dostatna.

3.5.

EGSO smatra da je važno uzeti u obzir digitalni razvoj te izražava zadovoljstvo ciljem Komisije da se osigura koordinacija europskih elektroničkih sustava s drugim relevantnim mjerama u vezi s e-upravom na razini EU-a.

3.6.

EGSO napominje da su, sudeći po rezultatima evaluacije tekućeg programa, mjere u vezi sa zajedničkim revizijama, projektnim skupinama, radnim posjetima i timovima stručnjaka za suradnju u području IT-a među najuspješnijim instrumentima. Shodno tomu, EGSO bi htio da se tim mjerama dâ prednost u novom programu Fiscalis.

3.7.

EGSO potiče Komisiju na suradnju s državama članicama u izradi zajedničkog programa osnovnog osposobljavanja za porezne vlasti kako bi se poboljšalo funkcioniranje jedinstvenog tržišta. EGSO smatra da bi zajednički napori u području obrazovanja mogli dovesti do osnivanja buduće porezne akademije EU-a za porezna tijela.

3.8.

EGSO pozdravlja uvođenje višegodišnjih programa rada kako bi se poboljšala djelotvornost jedinstvenog tržišta i smanjilo administrativno opterećenje Komisije i država članica.

3.9.

EGSO uviđa da se razmjena informacija trenutačno odnosi samo na slanje informacija, a ne i na njihovu obradu. Kako bi se na području izgradnje kapaciteta IT-a ostvarila snažna i uspješna suradnja između država članica, EGSO smatra da je u sklopu razmjene informacija potrebno dodatno razviti funkciju njihove obrade.

3.10.

EGSO smatra važnim da se civilno društvo u cjelini aktivno uključi u program Fiscalis kako bi sudjelovalo u njegovu razvoju i pratilo ga.

3.11.

EGSO uvažava i pozdrav novi element Prijedloga: jednostavniji i lakši mehanizam za prilagodbu ili proširenje europskog elektroničkog sustava za suradnju s trećim zemljama koje nisu pridružene Programu i s međunarodnim organizacijama.

3.12.

EGSO sa zadovoljstvom primjećuje da je Prijedlog u skladu s drugim predloženim programima djelovanja EU-a koji imaju srodne ciljeve usmjerene na smanjenje prijevara, izgradnju djelotvornijih institucija i podupiranje mjera za postizanje boljeg funkcioniranja jedinstvenog tržišta.

3.13.

EGSO podupire činjenicu da će se većina predloženog proračuna utrošiti na aktivnosti izgradnje kapaciteta IT-a. EGSO se slaže i s modelom arhitekture IT-a utemeljenim na kombinaciji zajedničkih i nacionalnih komponenti umjesto potpuno centraliziranog modela. Europski elektronički model utemeljen na nacionalnim preferencijama, zahtjevima i ograničenjima olakšat će ostvarivanje interoperabilnosti i međusobne povezanosti za potrebe unutarnjeg tržišta na razmjeran način.

3.14.

EGSO ističe Komisijinu podjelu odgovornosti između sebe i država članica kao važno načelo za zajedničko osiguravanje razvoja i rada europskih elektroničkih sustava. Time se olakšava pronalaženje odgovarajućeg rješenja i za cjelovitije stajalište EU-a i za sustav koji je primjenjiv i funkcionalan za svaku državu članicu, u nadi da će to dovesti do optimirane suradnje među sudionicima.

3.15.

Uz porezna tijela, od djelotvornije uprave koristi bi imali i drugi dionici. EGSO smatra da će povoljnije porezno okružje također osnažiti poslovnu zajednicu EU-a i potaknuti rast. Smanjenjem troškova usklađivanja s propisima i administrativnog opterećenja poduzećima se omogućuje da se usredotoče na svoje glavne aktivnosti, odnosno ostvarivanje rasta i otvaranje novih radnih mjesta.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  COM(2018) 321 final.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/121


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Programa potpore reformama”

(COM(2018) 391 final – 2018/0213 (COD))

(2019/C 62/20)

Izvjestitelj:

Petr ZAHRADNÍK

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 14.6.2018.

Vijeće Europske unije, 27.6.2018.

Pravni temelj:

članci 175., 3. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

03.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

194/3/7

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO odobrava i prihvaća obrazloženje uspostave Programa potpore reformama koji treba potaknuti države članice EU-a da provedu važne strukturne reforme, tretirati strukturne reforme kao sveobuhvatnu mjeru i poslužiti kao dodatni instrument radi ostvarivanja tih reformi na dobrovoljnoj osnovi. EGSO predlaže da se prilikom provođenja strukturnih reformi koje dobivaju potporu iz tog programa na razini država članica prate i njihovi socijalni utjecaji i posljedice.

1.2.

EGSO podupire snažnu povezanost između Programa potpore reformama i europskog semestra. Istodobno je uvjeren da će se uspjeh strukturnih reformi srednjoročno odraziti i na razvoj gospodarske konvergencije u okviru EU-a. EGSO smatra i da povezanost između Programa potpore reformama i europskog semestra može biti još snažnija i izravnija od one koja se predviđa Prijedlogom uredbe.

1.3.

EGSO smatra da je, kako bi se uspješno pokrenuo Program potpore reformama i ostvarile očekivane koristi, primjereno još bolje odgovoriti na nekoliko otvorenih pitanja na koja Europska komisija nije dala nedvosmislene odgovore.

1.4.

U skladu s novim konceptom višegodišnjeg financijskog okvira EU-a za razdoblje 2021. – 2027., koji podrazumijeva i postizanje znatnih sinergija među svojim različitim poglavljima, EGSO je uvjeren da je potrebno dodatno razraditi mogućnosti koje Program nudi kako bi se navedene sinergije zaista ostvarile u praksi. EGSO bi pozdravio izradu praktičnog priručnika koji bi korisnicima omogućio lakše snalaženje među mogućnostima uzajamnih kombinacija s drugim poglavljima budućeg višegodišnjeg financijskog okvira, osobito s obzirom na to da je riječ o potpuno novom elementu funkcioniranja tog okvira. O okviru preporučenog jačanja sinergija EGSO preporučuje primjenu mogućnosti izravnog prijenosa sredstava iz Programa s odgovarajućim operativnim programima u okviru kohezijske politike.

1.5.

EGSO predlaže i da se dodatno pojasne i definiraju načini evaluacije uspješnosti reformi (a stoga i uvjeti za učinkovitu isplatu financijskih sredstava u okviru Programa). EGSO istodobno smatra da organizirano civilno društvo može imati vrlo aktivnu ulogu upravo u pogledu postizanja sporazuma o sadržaju programa reformi između vizije Europske komisije i vizije država članica. EGSO u tom kontekstu izražava zadovoljstvo predviđenom uskom povezanošću Programa i nacionalnih programa reformi. U vezi s time EGSO također preporučuje pomno praćenje vremenskog rasporeda reformi i učinkovito suočavanje s potencijalnim moralnim rizikom. EGSO iznimno poželjnim smatra stvaranje platforme za suradnju među državama članicama o pitanjima oblika i vrste strukturnih reformi.

1.6.

EGSO smatra da strukturne reforme nisu potrebne samo na razini svake države članice, nego i na razini EU-a u cjelini s obzirom na to da te reforme imaju prekogranični, a često i paneuropski učinak. Budući da je Program osmišljen tako da se njime upravlja na središnjoj razini, EGSO izražava žaljenje zbog toga što neće biti moguće njegovim posredovanjem upravljati upravo strukturnim projektima od važnosti za cijelu Europu te predlaže da se mogućnosti koje nudi Program prošire na tu vrstu reformi.

1.7.

EGSO nije sasvim siguran je li metoda isplate potpore a posteriori koja se pruža u okviru Programa (imajući na umu da vremenski odmak može iznositi i do nekoliko godina nakon provedbe mjere reforme) dovoljan poticaj državama članicama da provode strukturne reforme.

2.   Opći kontekst prijedloga i ključni činjenični elementi

2.1.

Jedna od najvećih dugoročnih prepreka većem i uvjerljivijem gospodarskom rastu u EU-u jest postojanje niza strukturnih nepravilnosti i neravnoteža koji se mogu ukloniti strogom provedbom strukturnih reform (1) i. Zbog nedavne gospodarske krize te su određene nepravilnosti i neravnoteže postale još očitije. Ona je istodobno omogućila određivanje kriterija za uspjeh reformi. Kako bi se osigurao uspjeh Programa, treba izvući pouke iz slučajeva neuspješnih ili loše osmišljenih reformi s ozbiljnim gospodarskim i socijalnim posljedicama te u budućnosti izbjegavati takve prakse.

2.2.

Strukturne reforme obuhvaćaju mjere ekonomske politike kojima se dugoročno utvrđuju temeljni parametri koji su osnova ekonomske strukture te povezanog institucijskog i pravnog okvira. Konkretiziraju se u vidu uklanjanja postojećih prepreka kao i u vidu provedbe potpuno novih elemenata instrumenata ekonomske politike koji su odraz trenutačnih i budućih razvojnih kretanja. Različite zemlje EU-a provode različite oblike strukturnih reformi i u tom pogledu imaju različite potrebe (2).

2.3.

Predloženi Program potpore reformama, čija su financijska sredstva znatno veća, a područje primjene potpore izrazito široko i mnogo preciznije, nastavak je Programa potpore strukturnim reformama koji je uveden 2017. uglavnom u obliku tehničke potpore (3).

2.4.

Program potpore reformama može se smatrati ključnim doprinosom proračuna EU-a, u duhu njegovih trenutačnih inovacija, kojim se nastoje osigurati europska dodana vrijednost, veća fleksibilnost, sinergije među njegovim različitim poglavljima i pojednostavnjenje njegovih postupaka. Taj bi se doprinos trebao manifestirati u vidu dugoročno pojačane aktivnosti ulaganja, pri čemu proces europskog semestra treba biti test i sidrišna točka za evaluaciju prikladnosti strukturnih reformi (4).

2.5.

Stoga Program potpore reformama ne treba razmatrati odvojeno, nego kao novi dio složenog mozaika instrumenata budućeg proračuna EU-a zbog kojih treba pokazati visok stupanj sinergije, što prije svega vrijedi za kohezijsku politiku i europsku funkciju stabilizacije ulaganja.

2.6.

Osim toga, koncept tog programa bio je najavljen u okviru predstavljanja novih proračunskih instrumenata za stabilno europodručje unutar okvira Unije u prosincu 2017. Međutim, države članice europodručja u Prijedlogu uredbe nipošto nisu stavljene u povoljniji položaj u odnosu na one koje nisu dio europodručja, iako bi Program trebao biti jedna od varijanti kompromisnog rješenja u pogledu uspostave zasebnog proračuna za europodručje.

2.7.

Program potpore reformama obuhvaća sljedeća tri predložena instrumenta:

instrument za provedbu reformi u obliku instrumenta za financijsku potporu (s dodijeljene 22 milijarde EUR),

instrument za tehničku potporu (izravni nastavak Programa potpore strukturnim reformama; 840 milijuna EUR),

instrument za konvergenciju za države koje nisu dio europodručja (2,16 milijardi EUR).

2.8.

Glavni je cilj Programa pružiti potporu vladama i javnom sektoru država članica u njihovim naporima pri osmišljavanju i provedbi strukturnih reformi. Korist koja se očekuje jest doprinos održivom rastu gospodarstva EU-a i provedbi načela Europskog stupa socijalnih prava.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO smatra da je obrazloženje prijedloga da se uspostavi program potpore ulaganjima potpuno relevantno i da bi, u skladu s tim obrazloženjem, funkcioniranje programa u praksi trebalo donijeti koristi. Međutim, EGSO je istodobno uvjeren da prijedlog dovodi do brojnih pitanja na koja nisu dani jasni odgovori ni pojašnjenja i da je od presudne važnosti pružiti uvjerljivije i jednoznačnije odgovore na ta pitanja prije nego što se taj program pokrene u potpunosti i počne konkretno funkcionirati.

3.2.

EGSO zahtijeva da se konkretnije i jasnije navedu situacije u kojima se očituju moguće sinergije, na primjer s kohezijskom politikom, na koje se upućuje u Prijedlogu uredbe o višegodišnjem financijskom okviru i u Prijedlogu uredbe o zajedničkim odredbama za sedam fondova.

3.3.

Do ostvarivanja koristi ili, naprotiv, neuspjeha određene mjere reforme, često dolazi tek nakon određenog vremenskog razdoblja koje lako može biti dulje od tri godine koje su određene za provedbu reforme, ali i od pet godina određenih za njezino trajanje. EGSO zanima na koji će se način u okviru Programa ocjenjivati uspješnost reformi za koje se smatra nespornim da mogu primiti potporu, ali čiji bi rezultat mogao biti vidljiv tek nakon vrlo dugog razdoblja. U tom kontekstu EGSO zanima i način na koji će se urediti eventualni sporovi između Europske komisije i pojedinih država članica u pogledu utvrđivanja je li određen prijedlog reforme primjeren i je li provedena reforma bila uspješna. S tim u vezi, EGSO preporučuje stvaranje platforme za suradnju među državama članicama o pitanjima vrste strukturnih reformi.

3.4.

EGSO smatra da bi organizirano civilno društvo moglo uvelike pridonijeti postizanju konsenzusa između Europske komisije i država članica u pogledu oblika reformi jer je ono u mnogim pogledima nepristrano i može pružiti objektivno i kompetentno mišljenje te predstavlja most za prevenciju mogućih konflikta ili za njihovo rješavanje.

3.5.

EGSO prima na znanje proglašenu povezanost s procesom europskog semestra, pri čemu smatra da bi njihova međusobna povezanost mogla biti još izravnija. U slučaju instrumenta za provedbu reformi, navedena povezanost mogla bi se očitovati, na primjer, u pogledu utvrđivanja dodjele financijskih sredstava. EGSO prima na znanje činjenicu da je jedini kriterij u tu svrhu broj stanovnika predmetne države članice. Međutim, ipak predlaže da se razmotri i mogućnost upotrebe matrice s više kriterija u okviru koje se uzima u obzir stupanj potrebe za provedbom strukturnih reformi u uvjetima koji postoje u predmetnoj državi članici.

3.6.

U Prijedlogu uredbe navodi se da Europska komisija osigurava da su mjere koje se provode na temelju tog programa komplementarne u odnosu na druge programe u okviru budućeg proračuna EU-a. EGSO predlaže da se sastavi detaljniji priručnik s objašnjenjima o načinu na koji će se ta komplementarnost ostvariti jer smatra da je riječ o pitanju koje je vrlo važno za postizanje učinaka sinergije u okviru financiranja sredstvima EU-a. Ta je komplementarnost važna prije svega u odnosu na zajedničke odredbe za sedam fondova (a među njima, u prvom redu, u odnosu na instrumente kohezijske politike), uzimajući u obzir da usklađenost treba prevladavati i u pogledu utvrđivanja osnovnih uvjeta (EGSO predlaže da program ponajprije bude usmjeren na njihovu uspostavu u okviru reformskih nastojanja).

3.7.

EGSO izražava veliko zadovoljstvo zbog predložene usklađenosti i povezanosti između Programa i nacionalnih programa reformi koje države članice izrađuju u okviru svojih obveza na temelju europskog semestra i koje podnose Europskoj komisiji.

3.8.

EGSO izražava žaljenje zbog toga što se Prijedlogom programa predviđa da strukturne reforme budu povezane isključivo s posebnim potrebama država članica te zbog toga što se njime ne predviđaju prekogranične ili čak i paneuropske strukturne reforme, tim više što je Program osmišljen tako da se njime upravlja na središnjoj razini. Budući da se Programom zahtijeva iznimno visok stupanj interakcije između država članica (koje će de facto osigurati njegovu konkretnu provedbu), postavlja se pitanje zašto je točno taj program osmišljen tako da se njime upravlja na središnjoj razini, a ne kao program koji bi se provodio u skladu s načelima zajedničkog upravljanja.

3.9.

EGSO se slaže s popisom mjera i reformskih obveza (članak 6. Prijedloga), u pogledu kojeg izražava zadovoljstvo i koji smatra reprezentativnim temeljem za odabir mjere koja će odgovarati konkretnim uvjetima koji postoje u pojedinoj državi članici. Međutim, EGSO u tom kontekstu predlaže da se definira ono što se za potrebe tog programa smatra strukturnom reformom (5), osobito u cilju izbjegavanja nepotrebnih preklapanja njegova sadržaja s mjerama reformi kojima se pruža potpora na temelju ostalih poglavlja proračuna EU-a.

3.10.

EGSO ističe i da se slaže s popisom kriterija koje država članica treba ispuniti u okviru Programa kako bi joj se odobrile reformske obveze (članak 11. Prijedloga).

3.11.

Međutim, EGSO izražava dvojbe u pogledu pitanja je Program stvaran poticaj za provedbu strukturnih reformi. Svoje dvojbe temelji na činjenici da se potpora može isplatiti čak tri godine nakon priopćenja odluke, nakon što se ispune reformske obveze. EGSO smatra da jednokratni, a posteriori povrat potpore nakon relativno dugog razdoblja od pokretanja mjera reforme nije pretjerano poticajni instrument.

4.   Posebne napomene

4.1.

Uzimajući u obzir da financiranje potpore pružene u okviru Programa nije povezano s opterećenjima koja predložene reforme utvrđuju i zahtijevaju, EGSO upućuje na potrebu da stručnjaci vrlo temeljito prate odobravanje reformskih obveza i završnu evaluaciju strukturnih reformi s gledišta poštovanja uvjeta makroekonomske i proračunske discipline.

4.2.

EGSO traži objašnjenje teze iznesene u Prijedlogu prema kojoj se Programom trebaju nadoknaditi visoki politički troškovi koji nastaju u kratkoročnom razdoblju u slučaju određenih strukturnih reformi i ukloniti prepreke povezane s tim reformama.

4.3.

EGSO predlaže da se sastave detaljnija i jednoznačnija pravila za potrebe evaluacije izmjena reformi (članak 13. Prijedloga).

4.4.

EGSO predlaže da se pozornost posveti izradi programa vremenskog rasporeda reformi, koji sadržava mogućnost da se vremenski raspored provedbe reformi prilagodi dobivanju potpore koja se pruža Programom, kao i problemu povezanom s moralnim rizikom. EGSO predlaže da se pozornost posveti i slučaju u kojem bi se potpora na temelju Programa pružila već provedenim reformama.

4.5.

Prijedlog uredbe pruža priliku da se dio sredstava namijenjenih, primjerice, kohezijskoj politici može prenijeti u taj program. EGSO predlaže da se predvidi mogućnost prijenosa, ili spajanja čak i u suprotnom smjeru, kojim će se sredstva iz Programa moći izravno povezati s odgovarajućim operativnim programima u okviru kohezijske politike.

4.6.

Što se tiče instrumenta za tehničku potporu, EGSO izražava zadovoljstvo zbog neprekinutog kontinuiteta s Programom potpore strukturnim reformama i iskorištavanja prilike za prilagodbu potpore nastojanjima u pogledu strukturne reforme (za razliku od, primjerice, tehničke potpore koja se pruža u okviru kohezijske politike).

4.7.

Što se tiče instrumenta za konvergenciju, EGSO primjećuje da su određene države članice EU-a koje ne pripadaju europodručju strukturno gledano spremnije za ulazak u to područje od određenih aktualnih članica europodručja. Glavna prepreka s kojom se te države suočavaju ne proizlazi iz ekonomskih razloga (te države često imaju veći rast BDP-a u vezi s visokim stupnjem stvarne konvergencije, primjernom proračunskom disciplinom, suficitom u vanjskom saldu ili niskom stopom nezaposlenosti), nego iz političkih razloga (na koje instrument za konvergenciju ne može utjecati).

4.8.

Što se tiče instrumenta za konvergenciju, EGSO traži i da se preciznije objasni je li reformska obveza na bilo koji način drukčija u okviru tog instrumenta u odnosu na okvir instrumenta za provedbu reformi.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  EGSO u svojim mišljenjima polazi od definicije strukturnih reformi koju je utvrdio u mišljenju „Dovršenje EMU-a – Prijedlozi Europskog gospodarskog i socijalnog odbora za nadolazeće zakonodavno razdoblje EU-a” (SL C 451, 16.12.2014., str. 10.).

(2)  Opis veza između strukturnih reformi i ostalih dijelova gospodarske politike u kontekstu EU-a nalazi se u EGSO-ovim mišljenjima „Gospodarska politika europodručja 2017.” (dodatno mišljenje) (SL C 81, 2.3.2018., str. 216.) i „Gospodarska politika europodručja (2017.)” (SL C 173, 31.5.2017., str. 33.).

(3)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Potpora strukturnim reformama u državama članicama” (SL C 237, 6.7.2018., str. 53.).

(4)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Budućnost financija EU-a do 2025.” (SL C 81, 2.3.2018., str. 131.).

(5)  Ponovno vidjeti mišljenja „Gospodarska politika europodručja 2017.” (dodatno mišljenje) (SL C 81, 2.3.2018., str. 216.) i „Gospodarska politika europodručja (2017.)” (SL C 173, 31.5.2017., str. 33.).


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/126


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi europske funkcije stabilizacije ulaganja

(COM(2018)387 final – 2018/0212 (COD))

(2019/C 62/21)

Izvjestitelj:

Philip VON BROCKDORFF

Suizvjestitelj:

Michael SMYTH

Zahtjevi za savjetovanje:

Europski parlament, 11.6.2018.

Vijeće, 25.6.2018.

Pravni temelj:

članak 175. stavak 3. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

196/2/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO primjećuje da na trenutačnoj razini političke i socijalne integracije nije realno očekivati osiguravanje velikog saveznog proračuna u europodručju. Unatoč tome, cilj je predložene europske funkcije stabilizacije ulaganja (EISF) povećati stabilizacijski učinak nacionalnih fiskalnih politika u pogledu asimetričnih šokova. EGSO to smatra korakom prema većoj integraciji europodručja te mogućim pokušajem poticanja država članica izvan europodručja da se pridruže upotrebi jedinstvene valute.

1.2.

EGSO razumije da je EISF različit od Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), koji je razvijen kao zaštitni mehanizam tijekom financijske krize. Međutim, potrebno je odrediti jasnu razliku između tih dvaju fondova. Europska funkcija stabilizacije ulaganja mnogo je ograničenija u području djelovanja i EGSO je zabrinut zbog veličine fonda u slučaju da asimetrični šokovi utječu na dvije ili više država članica.

1.3.

Zajmovima pruženima u okviru EISF-a osiguralo bi se u određenoj mjeri povećanje javnog ulaganja u vrijeme asimetričnih šokova. EGSO upozorava da učinak vjerojatno neće biti neposredan. Gospodarski će oporavak trajati, a pozitivni učinci vjerojatno će biti vidljivi na srednjoročnoj i dugoročnoj razini.

1.4.

EGSO primjećuje da utvrđivanje nezaposlenosti kao jedinog kriterija za ostvarivanje potpore može dovesti do određenih nedostataka u pogledu pravodobnosti funkcije stabilizacije. EGSO stoga predlaže uvođenje drugih dodatnih pokazatelja koji obično prethode nezaposlenosti u pogledu predviđanja neizbježnog velikog šoka, tako da se početna razina potpore može pokrenuti prije nego što se „veliki” šok potpuno prenese na pokazatelj nezaposlenosti.

1.5.

S obzirom na to da se EISF ne smatra „dopunom” za druge financijske instrumente, tj. za instrument za platnu bilancu i Mehanizam za europsku financijsku stabilnost (EFSM), EGSO smatra da bi se korištenjem EISF-a smanjio ukupni kapacitet zaduživanja. Europska komisija stoga je dužna kontinuirano održavati ravnotežu između nepodmirenih otplata dotičnih država članica i nepredviđenih obveza.

1.6.

EGSO se ne protivi nadzoru koji Komisija provodi nad zajmovima financiranima javnim ulaganjima u okviru europske funkcije stabilizacije ulaganja. Međutim, dotična država članica trebala bi imati dovoljno slobode u određivanju potrebne vrste ulaganja. EGSO se stoga zalaže za uspostavu ravnoteže između nadzora Komisije s jedne strane i diskrecijskog prava dotične države članice u pogledu javne potrošnje s druge strane.

1.7.

EGSO poziva Komisiju da istraži način na koji bi mehanizam osiguranja za pružanje makroekonomske stabilizacije mogao djelovati diljem EU-a. EGSO smatra da bi dobro osmišljen program osiguranja diljem Unije koji djeluje kao automatski stabilizator usred makroekonomskih šokova bio učinkovitiji od predloženog EISF-a. U slučaju da EU u međuvremenu pogodi financijska i gospodarska kriza, EGSO zagovara usvajanje koordiniranog pristupa s ciljem pokretanja svih relevantnih financijskih instrumenata, uključujući EISF.

2.   Kontekst

2.1.

U svrhu predstojećeg višegodišnjeg financijskog okvira, Europska komisija predlaže europsku funkciju stabilizacije ulaganja (EISF), čiji je glavni cilj jačanje ekonomske i monetarne unije uvrštavanjem europodručja u dugoročni proračun Unije. EISF bi se sastojao od naizmjeničnih zajmova do 30 milijardi EUR za koje se jamči proračunom EU-a, zajedno sa subvencijom kamate kojom se pokrivaju troškovi zajma.

2.2.

Subvencija bi se financirala iz doprinosa država članica koji odgovara postotku monetarnog prihoda dodijeljenog njihovim nacionalnim središnjim bankama od strane ESB-a (poznato i kao seigniorage ili emisijska dobit) i prikupljala putem Fonda za potporu stabilizaciji (SSF). Sklopio bi se međuvladin sporazum radi utvrđivanja izračuna financijskih doprinosa država članica i pravila u vezi s njihovim prijenosom.

2.3.

Iznos zajma koji bi država članica koja ispunjava uvjete smjela uzeti određivao bi se formulom na temelju nekoliko kriterija, uključujući:

i)

maksimalnu razinu prihvatljivih javnih ulaganja kojima se može pružati potpora u okviru EISF-a;

ii)

povećanje stope nezaposlenosti; i

iii)

utvrđen prag s obzirom na to da se tromjesečna nacionalna stopa nezaposlenosti povećala za više od jednog postotnog boda u odnosu na stopu nezaposlenosti zabilježenu u istom tromjesečju prethodne godine.

Međutim, Komisija može povećati iznos zajma u okviru EISF-a do maksimalne razine javnih prihvatljivih ulaganja kojima se može pružati potpora u okviru EISF-a u slučaju da se dotične države članice suoče s iznimno ozbiljnim velikim asimetričnim šokom.

2.4.

Predložena uredba u suštini se temelji na ključnim načelima solidarnosti na razini EU-a i odgovornosti pojedinačnih država članica. EISF se spominje u govoru predsjednika Europske komisije o stanju Unije 2017. (1), Izvješću petorice predsjednika iz lipnja 2015. (2), Dokumentu za razmatranje o produbljenju ekonomske i monetarne unije iz svibnja 2017. (3) i u stavu Komisije o daljnjem produbljenju ekonomske i monetarne unije kako je utvrđeno u prosincu 2017. (4)

2.5.

Komisija uz EISF predlaže i Program potpore reformama (RSP) kojemu je cilj pružanje potpore, prema potrebi, za gospodarske reforme u svim državama članicama. RSP bi se sastojao od triju dijelova: mehanizma usmjerenog na reforme, tehničke potpore i instrumenta za konvergenciju kojim bi se države članice izvan europodručja podržalo u pridruživanju. EGSO izrađuje zasebno mišljenje o toj temi.

2.6.

EISF ima dva glavna cilja:

i)

pomoć stabilizaciji javnog ulaganja u vrijeme asimetričnih šokova uzrokovanih promjenom u gospodarskim uvjetima koja može različito utjecati na države članice. Kao što je pokazalo iskustvo stečeno tijekom financijske krize, održavanje stabilnosti u javnom ulaganju tijekom krize velik je izazov za zemlje koje dijele zajedničku valutu, kao što je slučaj s europodručjem; te

ii)

poticanje gospodarskog oporavka u vrijeme gospodarskih šokova u europodručju i državama članicama koje sudjeluju u Europskom tečajnom mehanizmu (ERM II) i koje više ne mogu primjenjivati svoju monetarnu politiku kao oslonac za prilagodbu šokovima.

2.7.

Treba imati na umu da je postojeći okvir gospodarske politike europodručja i dalje nepotpun. Iako je monetarna politika centralizirana, nacionalne fiskalne politike i dalje su decentralizirane te ta proturječnost može predstavljati težak teret za državu članicu pod utjecajem asimetričnog šoka, kao što se pokazalo po završetku financijske krize.

2.8.

Stoga je cilj EISF-a nadopuniti nacionalne automatske stabilizatore u slučaju da se takvi nacionalni stabilizatori – namijenjeni ublažavanju fluktuacija u gospodarskim aktivnostima određene države članice i automatski pokrenuti bez izričitog djelovanja države – mogu smatrati neučinkovitima. EISF bi u načelu mogao dovesti do ublažavanja utjecaja pretežno domaćih gospodarskih šokova na gospodarstvo, pridonoseći time njegovu oporavku. EISF bi mogao pridonijeti i smanjenju rizika od učinka prelijevanja na druge države članice.

2.9.

Države članice u trenucima krize mogu izgubiti pristup financijskim tržištima. U tom slučaju, dostupno rješenje za zahvaćene države članice uključuje Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) i instrument za platnu bilancu (BOP). Međutim, trenutačno ne postoji mehanizam za potporu državi članici u slučaju suočavanja s asimetričnim šokom, a da se pritom ne gubi pristup tržištima kapitala. Stoga je cilj EISF-a premostiti taj jaz pružanjem zajmova dotičnoj državi članici.

2.10.

U svrhu poboljšanja učinkovitosti predloženog mehanizma, Europska komisija predlaže procjenu asimetričnih šokova „dvostrukim aktivatorom u pogledu nezaposlenosti”. To stupa na snagu kad nacionalne stope nezaposlenosti prijeđu ono što bi se moglo smatrati „uobičajenim” pragom i smatraju se relevantnim pokazateljem utjecaja velikog asimetričnog šoka u određenoj državi članici.

2.11.

Pri pružanju zajmova državama članicama koje se suočavaju s gospodarskim šokovima, preduvjet tom mehanizmu jest osiguravanje da se makroekonomske i fiskalne politike primjenjuju u skladu s Paktom o stabilnosti i rastu (SGP), koji se sastoji od niza pravila s ciljem osiguravanja da zemlje Europske unije održavaju uredne javne financije i koordiniraju svoje fiskalne politike, kao i da se pridržavaju postupka u slučaju makroekonomskih neravnoteža. Cilj tog postupka jest utvrđivanje, sprečavanje i rješavanje pojave mogućih štetnih makroekonomskih neravnoteža koje bi mogle nepovoljno utjecati na gospodarsku stabilnost u određenoj državi članici, europodručju ili u cijelom EU-u.

2.12.

EISF se s vremenom može nadopuniti (u okviru Fonda za potporu stabilizaciji) dodatnim financijskim sredstvima, izvan proračuna EU-a, iz sljedećih mogućih izvora: Europskog stabilizacijskog mehanizma (budućeg Europskog monetarnog fonda) i programa dobrovoljnog osiguranja koji bi uspostavile države članice.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO primjećuje da na trenutačnoj razini političke i socijalne integracije nije realno očekivati osiguravanje velikog saveznog proračuna u europodručju. EGSO je dosljedno podržavao napore Komisije u pogledu pospješivanja i dovršetka ekonomske i monetarne unije (EMU) (5). Istodobno, Odbor je često isticao svoju zabrinutost zbog kontinuiranog nedostatka političke predanosti država članica koja je ključna za dovršetak EMU-a (6). Čini se da se to odražava u prijedlozima za EISF i stoga oni predstavljaju tek privremeno rješenje. Dok proturječnost između centralizirane monetarne politike i nacionalnih fiskalnih politika i dalje postoji, pozitivna strana prijedloga je u tome što se EISF-om nastoji povećati stabilizacijski učinak nacionalnih fiskalnih politika u pogledu asimetričnih šokova, istodobno osiguravajući dugotrajnu održivost. EGSO u tom pogledu prijedlog smatra korakom prema donekle većoj integraciji europodručja te mogućim pokušajem poticanja država članica izvan europodručja da se pridruže upotrebi jedinstvene valute.

3.2.

Pridržavanje Pakta o stabilnosti i rastu preduvjet je predloženog mehanizma te podrazumijeva uredno upravljanje proračunom i makroekonomskom politikom. EGSO smatra da je to pokušaj zbližavanja fiskalne i monetarne konvergencije osiguravanjem da se države članice pridržavaju kriterija prihvatljivosti, što podrazumijeva uredno upravljanje proračunom i makroekonomskom politikom. To znači i da bi EISF bio dostupan isključivo državama članicama koje se pridržavaju Pakta o stabilnosti i rastu te stoga državama članicama koje su već provele strukturne reforme i proračunske prilagodbe. Tim bi se uvjetom mogle potaknuti države članice na potpuno pridržavanje Pakta o stabilnosti i rastu te otkloniti strahovi u pogledu pokrivanja izdataka država članica koje su u postupku provedbe strukturnih reformi i proračunskih prilagodbi.

3.3.

Prema tome, primjenom EISF-a doći će do nepostojanja „stalnih prijenosa” između država članica u europodručju, a države će biti prihvatljive za potporu samo ako zadovoljavaju ključna pravila proračuna EU-a tijekom prijašnje dvije godine. Međutim, EGSO primjećuje da je EISF namijenjen isključivo državama članicama s urednim proračunskim i makroekonomskim politikama te da bi se svaki zajam pružao u iznimnim okolnostima i u slučaju pokazatelja asimetričnih šokova u obliku natprosječnih stopa nezaposlenosti. Unatoč tome, prepoznajući važnost tržišne i fiskalne discipline, EGSO se slaže s ciljem funkcije stabilizacije i prepoznaje da je to prvi korak prema razvijenijoj funkciji stabilizacije.

3.4.

EGSO razumije da Komisija nije mogla pružiti konačan popis asimetričnih šokova koji bi, među ostalim, mogao uključivati krizu likvidnosti. EGSO smatra da je primjereni odgovor na krizu likvidnosti program izravnih monetarnih transakcija (OMT) Europske središnje banke, koji ovisi o sudjelovanju države članice u programu Europskog stabilizacijskog mehanizma, umjesto EISF-a. EGSO uviđa da sveobuhvatan popis asimetričnih šokova ne bi bio primjeren i zadovoljan je makroekonomskim simulacijama koje Komisija provodi na temelju ranijih podataka u pogledu učinkovitosti funkcije stabilizacije kao mehanizma za sprečavanje krize.

3.5.

EGSO razumije da se EISF razlikuje od Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM) koji je razvijen kao zaštitni mehanizam tijekom financijske krize. Europski stabilizacijski mehanizam uže je povezan s programom spašavanja banaka, koji podrazumijeva složeniju uvjetovanost i raspolaže s kapacitetom zaduživanja od 500 milijardi EUR te ga mogu iskoristiti države članice koje su izgubile sposobnost uzimanja zajmova na tržištima kapitala.

3.6.

Stoga je potrebno odrediti jasnu razliku između tih dvaju fondova. EISF je znatno ograničeniji u području djelovanja te iako je namijenjen svim državama članicama bez obzira na veličinu, EGSO smatra da bi predloženi fond od 30 milijardi EUR bio primjereniji manjim državama članicama unutar i izvan europodručja. EGSO je stoga zabrinut zbog veličine fonda u slučaju da asimetrični šokovi utječu na dvije ili više država članica. Stoga se predloženi EISF ne može smatrati konačnim rješenjem za države članice koje se suočavaju s jednokratnim problemima poput ekološke katastrofe, energetske krize ili bankarske krize na lokalnoj razini.

4.   Posebne primjedbe

4.1.

EGSO uviđa da bi primjenom formule za određivanje iznosa zajma za državu članicu koja ispunjava uvjete (članice europodručja i članice koje teže pridruživanju a sudjeluju u Europskom tečajnom mehanizmu) zajmovi omogućili određeno povećanje javnog ulaganja (uz pretpostavku da je riječ o kvalitetnim ulaganjima) u vrijeme asimetričnih šokova, ali učinak vjerojatno neće biti neposredan. Gospodarski će oporavak trajati, a pozitivni učinci vjerojatno će biti vidljivi na srednjoročnoj i dugoročnoj razini. Prijedlog stoga treba biti objektivniji u pogledu planiranih ciljeva i mogućih ishoda EISF-a.

4.2.

EGSO primjećuje da utvrđivanje nezaposlenosti kao jedinog kriterija za ostvarivanje potpore može dovesti do određenih nedostataka u pogledu pravodobnosti funkcije stabilizacije. Vrijedi razmotriti i druge dodatne pokazatelje koji obično prethode nezaposlenosti u pogledu predviđanja neizbježnog velikog šoka, tako da se početna razina potpore može pokrenuti prije nego što se „veliki” šok potpuno prenese na pokazatelj nezaposlenosti. Kad dođe do znatnog rasta stope nezaposlenosti, moguće je da je gospodarska šteta u pogledu proizvodnih kapaciteta već učinjena. Primjerice, gospodarstvo koje se suočava s naglim padom izvoza robe i usluga ne mora nužno bilježiti istovremeni rast stope nezaposlenosti.

4.3.

Stoga bi bilo značajno osigurati instrument koji se može pokrenuti prije nego što se posljedice potpuno prenesu na tržište rada. Drugim riječima, potrebno je osigurati nadopunjavanje kriterija nezaposlenosti nizom pokazatelja ranog upozorenja koji mogu uključivati promjenu u izvozu robe i usluga, promjenu u razini zaliha i druge vodeće pokazatelje koji jasno ukazuju na prisutnost gospodarskog šoka. Na taj bi se način znatno poboljšale pravodobnost i učinkovitost predložene funkcije stabilizacije.

4.4.

Nadalje, prosječna stopa nezaposlenosti tijekom 15 godina koju država članica mora prijeći da bi ispunjavala uvjete za potporu može djelovati nauštrb zemalja koje su uspješno smanjile strukturnu nezaposlenost. Bio bi prikladniji kraći vremenski okvir od približno pet godina.

4.5.

EGSO primjećuje da bi se u okviru EISF-a, u skladu s predloženim, moglo omogućiti uzimanje novčanih zajmova na tržištima kapitala i davanje zajmova državama članicama uz subvenciju kamate kojom se pokrivaju troškovi zajmova. Kao što je ranije navedeno, subvencija bi se financirala na temelju tzv. „emisijske dobiti” i prikupljala bi se putem nacionalnih doprinosa Fondu za potporu stabilizaciji. EGSO smatra da države članice prije svega trebaju dokazati svoju političku i financijsku predanost.

4.6.

Budući da se EISF ne smatra „dopunom” postojećim instrumentima, ukupan iznos zajmova dostupan za instrument platne bilance, Mehanizam za europsku financijsku stabilnost (EFSM) i sam EISF mogao bi se ograničiti „jednostrukim” ograničenjem. U načelu, takvim novim instrumentom učinkovito bi se smanjio kapacitet Mehanizma za europsku financijsku stabilnost za davanje zajmova do 30 milijardi EUR kao što je predloženo u slučaju EISF-a. Komisija je stoga dužna kontinuirano održavati ravnotežu između nepodmirenih otplata dotične države članice i nepredviđenih obveza.

4.7.

EGSO smatra da su EISF i Mehanizam za europsku financijsku stabilnost u određenoj mjeri slični u području djelovanja. Oba su fonda namijenjena pružanju financijske potpore državama članicama. Međutim, iako EISF i Mehanizam za europsku financijsku stabilnost imaju odvojene uvjete prihvatljivosti, EGSO smatra da bi se ipak uvjeti Mehanizma za europsku financijsku stabilnost i dalje primjenjivali, čime se u određenoj mjeri ograničava učinkovitost EISF-a.

4.8.

EGSO upućuje na subvenciju kamate kojom bi dotične države članice ostvarivale pogodnost. U slučaju krize, ako se ponovi ista situacija, posljedica subvencije kamate moglo bi biti moguće povećanje troškova plaćanja kamate zbog rizika koje predstavlja država članica suočena s krizom. To bi s druge strane nepovoljno utjecalo na javne financije dotične države članice. Učinkovitost kvalitetnog javnog ulaganja, a time i učinkovitost samog EISF-a ključne su stoga za smanjenje svih tržišnih rizika s kojima se suočava dotična država članica i njezinih troškova uzimanja srednjoročnog ili dugoročnog zajma.

4.9.

EGSO upućuje na nadzor javnog ulaganja koji bi Komisija provodila nad dotičnom državom članicom, u skladu s prijedlogom. EGSO se ne protivi tom načelu, ali smatra da bi dotična država članica trebala imati dovoljno slobode u određivanju potrebne vrste ulaganja i stoga se zalaže za uspostavu ravnoteže između nadzora Komisije s jedne strane i diskrecijskog prava dotične države članice u pogledu javnih izdataka s druge strane. EGSO vjeruje da bi se i javno ulaganje trebalo smatrati instrumentom solidarnosti.

4.10.

Naposljetku, EGSO primjećuje da se prijedlogom Komisije omogućuje buduća nadogradnja programa, to jest, mogući mehanizam osiguranja za pružanje makroekonomske stabilizacije. EGSO smatra da je to potvrda ograničenja samog EISF-a, kao i toga da će se prijedlozi u svojem postojećem obliku s vremenom trebati nadopuniti sveobuhvatnom funkcijom stabilizacije kao što je program osiguranja diljem EU-a koji djeluje kao automatski stabilizator usred makroekonomskih šokova. U slučaju da EU u međuvremenu pogodi financijska i gospodarska kriza, EGSO zagovara usvajanje koordiniranog pristupa s ciljem pokretanja svih relevantnih financijskih instrumenata, uključujući EISF.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Pismo namjere predsjednika Antonia Tajania premijeru Jüriu Ratasu, Jean-Claude Juncker, govor o stanju Unije, 13. rujna 2017.

(2)  Izvješće petorice predsjednika „Dovršetak europske ekonomske i monetarne unije”, 22. lipnja 2015.

(3)  COM(2017) 291 final.

(4)  COM(2017) 821 final.

(5)  Vidjeti npr. mišljenje EGSO-a „Ekonomska politika europodručja”, SL C 173, 31.5.2017., str. 33. i mišljenje EGSO-a „Produbljenje EMU-a do 2025.”SL C 81, 2.3.2018., str. 124.

(6)  Vidjeti npr. mišljenje EGSO-a „Paket za ekonomsku i monetarnu uniju”, SL C 262, 25.7.2018., str. 28.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/131


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa InvestEU”

(COM(2018) 439 final – 2018/0229 (COD))

(2019/C 62/22)

Izvjestitelj:

Petr ZAHRADNÍK

Zahtjev za savjetovanje:

Vijeće Europske unije, 7.9.2018.

Europski parlament, 14.6.2018.

Pravni temelj:

članak 175. stavak 3. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

204/1/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja činjenicu što paket prijedloga o budućem višegodišnjem financijskom okviru uključuje prijedlog za jačanje ulagačke aktivnosti u EU-u (koja još nije postigla razinu na kojoj je bila prije krize), uključujući dugoročne projekte ulaganja koji privlače snažan interes javnosti, uz poštovanje kriterija održivog razvoja (u skladu s obvezama koje je EU preuzeo u okviru Programa održivog razvoja do 2030.). EGSO pozdravlja to rješenje jer su prioritetna područja programa InvestEU kao i vremenski okvir za njegovu provedbu u velikoj mjeri u skladu s Programom održivog razvoja do 2030. ili se na njemu temelje. Za njegovo uspješno funkcioniranje potrebno je potpuno iskorištavanje potencijala koji pruža sudjelovanje organizacija civilnog društva i socijalnih i gospodarskih partnera.

1.2.

EGSO pozdravlja nastojanja Europske komisije da uspostavi krovni instrument financiranja i slaže se s njegovim sadržajem. Njegovo jedinstveno upravljanje, pojačana transparentnost i mogućnost stvaranja sinergija, u usporedbi s aktualnim stanjem, pružaju više prilika za postizanje željenih učinaka. EGSO naglašava potrebu za provedbom temeljitog tržišnog testa projekata i, time, osiguravanjem primjerenosti konkretnih projekata za primjenu financijskih instrumenata. Uspjeh instrumenta u velikoj je mjeri uvjetovan ispravnim djelovanjem sustava praćenja.

1.3.

EGSO cijeni to što je, uz promicanje održive infrastrukture, malih i srednjih poduzeća te istraživanja i inovacija, program InvestEU također usmjeren na socijalna ulaganja i vještine. To pokazuje da je važnost socijalnih ulaganja ključna za budući razvoj EU-a. U tom pogledu EGSO podržava snažnu vezu između programa InvestEU u području socijalnog ulaganja i vještina i standardnih instrumenata za potporu socijalnoj politici, osobito Europskog socijalnog fonda i instrumenata za potporu zapošljavanju mladih, te programa za zapošljavanje i socijalne inovacije, kako bi se povećala robusnost ulaganja u održivu socijalnu infrastrukturu, socijalna poduzeća, usluge i centre za razvoj ljudskih potencijala.

1.4.

Međutim, EGSO ističe da ni u okviru programa InvestEU ne treba potcjenjivati i zanemariti socijalna ulaganja, koja moraju biti jednako važna kao i ulaganja koja su prije svega usmjerena na razvoj i poduzetništvo. To se opažanje, među ostalim, temelji na rezultatima Skupine na visokoj razini pod vodstvom Romana Prodija iz prosinca 2017., u pogledu ulaganja u socijalnu infrastrukturu u Europi. Javnim ulaganjima mogu se pospješiti privatna ulaganja.

1.5.

Budući da je InvestEU nova vrsta programa, EGSO pozdravlja mogućnost izrade konkretnog i praktičnog priručnika za utvrđivanje odgovarajuće vrste projekata, pronalaženje primjera njihove sinergije s drugim poglavljima višegodišnjeg financijskog okvira i osiguravanje odgovarajuće provedbe u državama članicama.

1.6.

EGSO pozdravlja očekivani pozitivan utjecaj programa InvestEU na razvoj financijskih tržišta u državama članicama; s time u vezi naglašava snažnu potrebu za odgovarajućom strukturom za provedbene partnere, posebice na nacionalnoj razini.

2.   Opći kontekst prijedloga i ključne činjenice

2.1.

Nedavna ekonomska kriza znatno je ograničila obujam ulagačke aktivnosti u EU-u, koja se još nije u potpunosti oporavila. Stoga cilj svih ključnih elemenata gospodarske politike EU-a treba biti pronalaženje načina za dugoročni oporavak ulaganja, uključujući ona u javnom interesu, među ostalim većim uključivanjem malih i srednjih poduzeća; pritom treba poštovati stajališta civilnog društva.

2.2.

Količina dostupnih javnih sredstava na nacionalnoj razini i na razini EU-a nedostatna je za javna ulaganja u javnom interesu te je potrebno u taj proces uključiti izvore privatnog kapitala u skladu s pravilima za ostvarenje javnog interesa. Jedan od načina za ostvarivanje tog cilja jest stvaranje ravnoteže između povratnih financijskih instrumenata i instrumenata koji se temelje na subvencijama u okviru proračuna EU-a.

2.3.

Povratni financijski instrumenti za koje se izdvajaju sredstva iz proračuna na središnjoj i na nacionalnoj razini znatno su se razvili, osobito za financijski okvir 2014. – 2020., međutim njihova uporaba nije optimalna. Prostora za poboljšanje, među ostalim, ima i pogledu sustavnog objedinjavanja velikog broja međusobno neusklađenih instrumenata na središnjoj razini u jedinstveni mehanizam za upravljanje; jedan od primjera postizanja tog cilja jest program InvestEU.

2.4.

Program InvestEU može se promatrati kao značajan doprinos proračunu EU-a u skladu s njegovim aktualnim inovacijama u cilju osiguravanja europske dodane vrijednosti, povećane fleksibilnosti, sinergija između poglavlja i pojednostavljenih postupaka; taj bi doprinos, u slučaju programa InvestEU, mogao dovesti do dugoročnog povišenja ulagačke aktivnosti (s pokrenutim ulaganjima u vrijednosti od 650 milijardi eura do 2027. EUR), jačanja uloge financijskog tržišta, također u pogledu projekata od javnog interesa, i učinkovitije raspodjele proračuna EU-a, koji su zahvaljujući elementu povrata ulaganja podložni prirodnom tržišnom testu.

2.5.

Program InvestEU nije primjereno promatrati izolirano, već kao na važan element složenog mozaika instrumenata budućeg proračuna EU-a, koji, čini se, predstavlja novi trend u raspodjeli troškova koji će biti od ključne pomoći u prevladavanju tradicionalne, dugoročno neperspektivne podjele na neto uplatitelje i neto primatelje.

2.6.

Program InvestEU temelji se na postojeću, pozitivno doživljenu praksu Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) i Plana ulaganja za Europu te ju u velikoj mjeri dodatno proširuje. Progresivna načela na kojima se temelji EFSU trebalo bi upotrebljavati pri objedinjavanju svih središnje uspostavljenih financijskih instrumenata na razini EU-a.

2.7.

Program InvestEU sastoji se od tri dijela:

fonda InvestEU, čiji je glavni cilj mobilizacija javnih i privatnih sredstava za potrebe ulaganja uz korištenje jamstava iz proračuna EU-a,

savjetodavnog fonda InvestEU koji predstavlja dopunu fonda u obliku pružanja tehničkog stručnog savjetovanja za ulagačke projekte za koje se traži financiranje,

portala InvestEU, koji predstavlja dopunu fonda u obliku lako dostupne baze podataka koja je jednostavna za korištenje i povezuje ulagače i projekte koji ostvaruju pravo na potporu.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja nastavak i proširenje financijskog instrumenta koji se temelji na načelu jamstva i smatra da je ključan i u pogledu budućeg dugoročnog razvoja proračuna EU-a upravljanja njime. Temeljni kapital programa InvestEU u iznosu od 15,2 milijarde EUR, kao i ukupan iznos jamstva od 47,5 milijardi EUR EGSO smatra prikladnim za privlačenje ulaganja od 650 milijardi EUR do 2027. Stopu rezervacija od 40 % za jamstvo EU-a EGSO smatra prikladnom s obzirom na odabrana područja politike u okviru programa i na odabrane projekte.

3.2.

EGSO stoga smatra relevantnim izbor sadržaja područja politike programa s usmjerenih na održivu infrastrukturu, mala i srednja poduzeća, istraživanje i inovacijama te socijalna ulaganja i vještine, uključujući raspodjelu ukupnog iznosa jamstva u njihovu korist. EGSO smatra da ta područja politike najrelevantnija za postizanje intenzivne uporabe financijskih instrumenata.

3.3.

EGSO smatra da program InvestEU donosi dvije temeljne koristi koje nisu mogle biti u istoj mjeri ostvarene financiranjem iz proračuna EU-a ili korištenjem financijskih instrumenata: do sada nepovezani programi bit će spojeni u jedan, jedinstveni program, čime će se jačati sinergije među njima; istodobno, veći naglasak bit će stavljen na djelotvornost sredstava dodijeljenih iz proračuna EU-a zbog potrebe prolaženja tržišnog testa. EGSO smatra da je jačanje instrumenata na temelju jamstva samo po sebi jedinstvena prilika za osiguravanje dovoljno sredstava za ostvarenje ulaganja u javnom interesu, koje postojećim praksama korištenja proračuna EU-a ni u kojem slučaju ne bi moglo biti postignuto, i stoga smatra da je taj postupak vrlo obećavajuć u dugoročnom razdoblju. EGSO cjelokupan pristup programa InvestEU EGSO smatra važnim izrazom europske dodane vrijednosti.

3.4.

EGSO također pozdravlja očekivane glavne prednosti programa InvestEU, odnosno postojanje dovoljno snažnog instrumenta sposobnog dodatno potaknuti ulagačku aktivnost i dugoročno joj pomoći održati barem razinu od prije 2009., također učiniti transparentnijim i djelotvornijim sustav financijskih instrumenata kojima se izravno upravlja na razini EU-a i, neizravno, potaknuti provedbu financijskih instrumenata na razini država članica (osobito onih u kojima se taj način osiguravanja proračunskih sredstava nije pokazao pretjerano uspješnim) te, uz to, ostvarivati stvarne razvojne prioritete EU-a, koristeći pritom moderne metode financiranja. EGSO također smatra važnim da konkretan sadržaj potpore iz programa InvestEU bude vođen pokazateljima i instrumentima koji se koriste u okviru europskog semestra, uključujući obveze država članica u obliku nacionalnih programa reformi.

3.5.

U kontekstu prethodne točke EGSO ističe važnost učinkovitog sustava praćenja kojim će se pratiti kriterij profitabilnosti programa InvestEU i time ocjenjivati uspjeh privatnih i javnih ulaganja; uloga javnih ulaganja u tom kontekstu dovodi do postizanja učinka ubrzanja i prelijevanja na povezana privatna ulaganja.

3.6.

U skladu je s općim pristupom EGSO-a i mnogim njegovim relevantnim mišljenjima činjenica da je program InvestEU usmjeren na postizanje međusektorskih, a u brojnim slučajevima i prekograničnih ciljeva temeljnih na pojednostavljenju, fleksibilnosti, sinergijama i povratu, uz postupno usvajanje pravila da proračun EU-a ne podrazumijeva nužno isključivo subvencije, nego može biti raspodijeljen ili uložen i na druge načine. Time se postiže kvalitativni pomak od puke preraspodjele rashoda predviđenih proračunom prema stvarnim ulaganjima u javnom interesu.

3.7.

Usvajanjem prethodno navedenog pristupa proširuje se prostor za povećanje ukupnog opsega ulaganja kojima je dodijeljena potpora, što ne bi bilo moguće s pomoću tradicionalnih metoda. Nadalje, taj mehanizam omogućuje uključivanje privatnih financijskih sredstava u projekte od javnog interesa, osobito kada postoji rizik od tržišnog neuspjeha. Postoji investicijski jaz u koji privatni kapital nikada neće ući bez odgovarajućeg javnog jamstva.

3.8.

EGSO preporučuje da se u prijedlogu uredbe detaljnije i jasnije navedu konkretne mogućnosti kombiniranja različitih izvora s mogućnostima programa InvestEU; kombiniranje izvora je utvrđeni cilj, međutim bez jasnog priručnika može naići na praktične prepreke. Iz gledišta proračuna EU-a bi kombinacija raznih financijskih instrumenata u okviru jednog projekta trebala biti omogućena dvostrano: kao doprinos fondova programu InvestEU u okviru podijeljenog upravljanja i kao doprinos programa InvestEU nacionalnim financijskim instrumentima izrađenima po mjeri i provedenima u okviru podijeljenog upravljanja. Trebalo bi u prijedlog uključiti relevantna provedbena pravila kojima se jamči takva fleksibilnost.

3.9.

EGSO također preporučuje izradu tipologije projekata za koje je program InvestEU prikladan, a istodobno i onih za koje će i dalje biti prikladnije koristiti subvencije (tj. onih za koje je izravna financijska dobit i dugoročno malo vjerojatna ili čak nemoguća).

3.10.

U pogledu programa InvestEU te u širem kontekstu cijelog spektra mjera višegodišnjeg financijskog okvira 2021. – 2027., EGSO preporučuje provođenje ocjene dosadašnjeg gospodarskog učinka EFSU-a na pojedine države članice, uključujući pregled korištenja financijskih sredstava i koristi koje su ostvarene kroz njih. To će biti posebno važno kako bi se InvestEU, kao novi instrument financiranja unutar EU-a, mogao izravno usmjeriti na stvarne prioritete ulaganja i izbjeći neke nedostatke u postojećim oblicima uporabe proračuna EU-a. I tu se otvara prostor za uključivanje dionika organiziranog civilnog društva, čijim je posredovanjem moguće ukazati na koristi od europskih projekata u pogledu blagostanja i dobrobiti i na razumljiv način ih utvrditi.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO pozdravlja mogućnost uspostave dobrovoljnog podfonda u okviru InvestEU iz resursa namijenjenih prvenstveno za – na primjer – kohezijsku politiku. S obzirom na to da se radi o novom načinu raspodjele resursa, EGSO preporučuje izradu priručnika sa smjernicama za olakšavanje takvih postupaka.

4.2.

EGSO skreće pozornost na potrebu za točnijim usklađivanjem sadržaja između četiri glavna područja programa InvestEU i detaljnijom specifikacijom aktivnosti koje se podupiru u okviru Priloga II. Radi lakšeg praktičnog usmjeravanja promotora projekata EGSO preporučuje detaljniju razradu sadržaja Priloga II. kako bi se dobila veća usklađenost sa sadržajem poglavlja II. prijedloga uredbe.

4.3.

EGSO bi pozdravio naznačena rješenja u slučaju da jamstva iz proračuna EU-a iz bilo kojeg razloga nisu dovoljna da bi se osigurao očekivani opseg ulaganja ili u slučaju pogoršanja uvjeta za povrat sredstava iz Fonda.

4.4.

ESGO smatra da program InvestEU predstavlja jednu od mogućnosti za razvoj institucija financijskog tržišta u državama članicama; i iz tog razloga smatra da bi bilo veoma korisno otvoriti prostor za provedbene partnere na nacionalnoj razini. U vezi s time naglašava potrebu za njihovim veoma pažljivim, ali i nediskriminirajućim odabirom na temelju odgovarajućih zahtjeva kojima se u obzir uzimaju njihove kompetencije, uz istodobno omogućavanje njihove poštene i uravnotežene zastupljenosti među državama članicama.

4.5.

EGSO smatra da je od ključne važnosti da su provedbenim partnerima u mogućnosti dugoročno doprinositi postizanju ciljeva programa InvestEU ne samo u smislu njegovog neometanog funkcioniranja, već i sposobnošću doprinosa vlastitim sredstvima i privlačenja dodatnih privatnih i nacionalnih javnih ulagača, pružanjem odgovarajuće pokrivenost u dotičnom području i sektoru i, povrh svega, sposobnošću da precizno i sveobuhvatno rješavaju tržišne nedostatke i neoptimalne ulagačke situacije.

4.6.

EGSO poziva na daljnje pojašnjenje u vezi s time kako će u praksi izgledati uloga povlaštenog provedbenog partnera, Europske investicijske banke, i u vezi s načinom na koji će se osigurati da djelovanje povlaštenog provedbenog partnera ne dovodi do isključivanja drugih provedbenih partnera, prije svega na nacionalnoj razini.

4.7.

EGSO preporučuje da se dio fondova EU-a zaista usmjeri na ostvarivanje projekata s prekograničnim učinkom i da projekti ostvareni u okviru njih budu usmjereni na tržišne nedostatke ili neoptimalne ulagačke uvjete na razini cijelog EU-a, čime bi se ostvarila jasna europska dodana vrijednost.

4.8.

EGSO stoga pozdravlja to što provedbeni partneri trebaju pokrivati područje najmanje triju država članica. EGSO, međutim, smatra da postoji prostor za rješavanje posebnih nacionalnih i regionalnih potreba za ulaganjima, koje bi u prvom redu trebao ispunjavati fond dotične države članice u bliskoj sinergiji s zajamčenom nacionalnom omotnicom u okviru kohezijske politike. U tom pogledu EGSO ističe važnost ulaganja u ljudski kapital i socijalnu infrastrukturu koji doprinose ostvarenju dugoročnog potencijala rasta (kroz cjeloživotno učenje, socijalne usluge i pristupačno stanovanje) i osiguravanju konkurentnosti gospodarskog sustava EU-a.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/136


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izgradnja snažnije Europe: uloga politika u području mladih, obrazovanja i kulture

(COM(2018) 268 final)

o Prijedlogu Preporuke Vijeća o promicanju automatskog uzajamnog priznavanja diploma visokog i višeg sekundarnog obrazovanja te ishoda razdoblja školovanja u inozemstvu

(COM(2018) 270 final – 2018/0126 (NLE))

o Prijedlogu Preporuke Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

(COM(2018) 271 final – 2018/0127 (NLE))

i o Prijedlogu Preporuke Vijeća o sveobuhvatnom pristupu poučavanju i učenju jezika

(COM(2018) 272 final – 2018/0128 (NLE))

(2019/C 62/23)

Izvjestiteljica:

Tatjana BABRAUSKIENĖ

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 18.6.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

26.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

117/0/2

1.   Zaključci i preporuke

EGSO:

1.1.

pozdravlja inicijativu kao sljedeći korak prema provedbi europskog stupa socijalnih prava (EPSR) kako bi se osiguralo pravo jednakog pristupa kvalitetnom i uključivom obrazovanju, osposobljavanju i cjeloživotnom učenju. To je ključno za daljnju i bližu suradnju među državama članicama, uz osiguravanje njihove nacionalne nadležnosti u obrazovanju, osposobljavanju i cjeloživotnom učenju:

1.2.

vjeruje da bi nova inicijativa trebala biti dio dugoročne vizije politika cjeloživotnog i općeživotnog obrazovanja i osposobljavanja EU-a u okviru Strategije Europa 2020 i Strateškog okvira ET 2020 i priprema za slijedeće strategije EU-a. To obuhvaća vizije i strategije strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te obrazovanja odraslih;

1.3.

naglašava da se obrazovanje treba prvenstveno usmjeriti na holističko učenje, demokratsko građanstvo i zajedničke europske vrijednosti kako bi se osigurao mir, sigurnost, sloboda, demokracija, jednakost, vladavina prava, solidarnost i uzajamno poštovanje, otvorena tržišta, održivi rast te socijalna uključivost i pravednost, uz poštovanje i obogaćivanje kulturne raznolikosti i poticanje osjećaja pripadnosti;

1.4.

ističe da je uloga obrazovanja, osposobljavanja i cjeloživotnog učenja pripremiti i podupirati mlade i odrasle da budu odgovorni demokratski građani, da budu zapošljivi na pravednim, kvalitetnim i produktivnim poslovima i da posjeduju odgovarajuće vještine;

1.5.

vjeruje da Europski prostor obrazovanja (EEA) treba biti uključiv prema svima i stoga potiče vlade da poduzmu korake kako bi postigle stvarnu uključivost u formalno i neformalno učenje te poticale i vrednovale neformalno učenje;

1.6.

skreće pozornost vlada na preostale nedostatke u pogledu jednakog pristupa kvalitetnom obrazovanju za djecu iz socioekonomski nepovoljnih položaja, posebice manjinskih skupina, migranata, djece s invaliditetom i djece koja žive u ruralnim područjima u različitim regijama Europe. Ključno je da EEA aktivno podupire integraciju migranata i izbjeglica u obrazovanje i tržište rada s posebnim naglaskom na vrednovanje i priznavanje njihovog obrazovanja, osposobljavanja i radnih iskustava;

1.7.

mišljenja je da postizanje ciljeva ove inicijative zahtijeva održivo ulaganje u nacionalno obrazovanje od više od 5 % BDP-a po zemlji i potporu raspoloživih sredstava EU-a za financiranje, uključujući program Erasmus+ i postupak europskog semestra;

1.8.

smatra da bi u okviru Europskog okvira ključnih kompetencija učenje jezika i vrednovanje neformalno i informalno stečenih jezičnih vještina trebalo podupirati s pomoću održivih javnih financija. Učenje jezika trebalo bi biti usmjereno na sve, mlade i odrasle, te podupirati one kojima je to potrebno, i trebalo bi ga promicati kao dio obiteljskog učenja i poboljšavati u okviru formalnog i neformalnog učenja;

1.9.

podupire poziv iz prijedloga na više ulaganja u početni i kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika jezika kako bi se prevladao nedostatak kvalificiranih učitelja jezika;

1.10.

pozdravlja to što je cilj prijedloga dodatno potaknuti vlade da poboljšaju pristup obrazovanju u ranom djetinjstvu i njegovu kvalitetu. Potrebno je uložiti dodatne napore kako bi se osigurala ravnoteža između poslovnog i privatnog života, kako bi sva djeca i sve obitelji imali pravo na kvalitetan i financijski dostupan rani i predškolski odgoj i obrazovanje, i kako bi se razmotrila važna uloga obiteljskog učenja koje pomaže roditeljima da steknu povjerenje u svoju ulogu i doprinosi obrazovanju odraslih;

1.11.

podupire prijedlog za omogućavanje ugodnog radnog okruženja i poboljšanje profesionalizacije za osoblje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju; poziva na osiguravanje privlačnosti rada u prosvjeti kao i ravnoteže i ravnopravnosti spolova u njoj;

1.12.

priznaje važnost prekograničnog priznavanja razdoblja učenja u svim oblicima srednjoškolskog i visokog obrazovanja i visokoškolskih kvalifikacija stečenih u općem i strukovnom obrazovanju i osposobljavanju koji omogućuju pristup visokom obrazovanju u matičnoj zemlji. Mobilnost učenja ključna je za aktivno sudjelovanje u društvu i na tržištu rada, a trebalo bi je poboljšati povjerenjem u programe i kvalifikacije te temeljiti na dobro razvijenim sustavima osiguranja kvalitete;

1.13.

naglašava da se europski alati, instrumenti i načela višeg i strukovnog obrazovanja (EQF, ECVET, EQAVET, EQAR itd.) trebaju međusobno nadopunjavati i podupirati, dok se načelo ishoda učenja mora u cijelosti provesti u Europi kako bi se postiglo automatsko prepoznavanje mobilnosti učenja u Europi;

1.14.

naglašava da inicijativu treba usmjeriti i na prepoznavanje formalnog, neformalnog i informalnog učenja u inozemstvu te priznavanje uloge dionika, socijalnih partnera i civilnog društva u prepoznavanju ishoda učenja i uloge osoblja za profesionalnu orijentaciju u pružanju podrške tom procesu; potiče savjetodavnu skupinu za EQF i Cedefop da poboljšaju Europski popis vrednovanja neformalnog i informalnog učenja (VNFIL) i europske smjernice za vrednovanje neformalnog i informalnog učenja kao standarde kvalitete za vlade, socijalne partnere i dionike kako bi unaprijedili postupke vrednovanja;

1.15.

naglašava da je među vladama, poslodavcima i sindikatima na svim razinama, u suradnji s drugim dionicima, u okviru djelotvornog socijalnog dijaloga potrebno raspravljati o postizanju visokokvalitetnog i uključivog obrazovanja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, poboljšanju učenja jezika i uzajamnom priznavanju diploma o završetku srednjoškolskog obrazovanja.

2.   Politički kontekst

2.1.

Primarna odgovornost politika obrazovanja i kulture u nadležnosti je država članica. Međutim, tijekom godina Europska unija imala je važnu komplementarnu ulogu, kako je propisano člankom 165. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. U zajedničkom je interesu svih država članica da iskoriste puni potencijal obrazovanja i kulture kao pokretača otvaranja novih radnih mjesta, gospodarskog rasta i socijalne pravednosti te radi doživljavanja europskog identiteta u svoj njegovoj raznolikosti.

2.2.

Na Socijalnom samitu u Göteborgu u studenome 2017. uspostavljen je europski stup socijalnih prava koji sadržava pravo jednakog pristupa obrazovanju, osposobljavanju i cjeloživotnom učenju, usklađen s Komunikacijom Komisije COM(2017) 673. Rezultat toga su zaključci Europskog vijeća od 14. prosinca 2017. kojima se države članice, Vijeće i Komisija pozivaju da preuzmu ciljeve o kojima se raspravljalo u Göteborgu.

2.3.

Takozvanim prvim paketom mjera o Europskom prostoru obrazovanja predložena je Preporuka Vijeća COM(2018) 23 (donesena 22. svibnja 2018.), na temelju Pariške deklaracije o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja koju su 2015. donijeli ministri obrazovanja. To je objavljeno u Komunikaciji Komisije COM(2016) 379 od 14. lipnja 2016.

2.4.

EK je 22. svibnja objavio drugi paket mjera za obrazovanje koji uključuje i dodatne prijedloge za stvaranje Europskog prostora obrazovanja do 2025.

2.5.

Ovo mišljenje EGSO-a obuhvaća drugi paket mjera za obrazovanje koji je usmjeren na dodatne izazove s kojima se treba suočiti kako bi se ostvario kvalitetan i uključiv Europski prostor obrazovanja, kao što su učenje jezika, automatsko uzajamno priznavanje srednjoškolskog obrazovanja i kvalitetno obrazovanje u ranom djetinjstvu.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO smatra da je uspostavljanje Europskog prostora obrazovanja za daljnju suradnju među državama članicama uz osiguranje njihove nacionalne nadležnosti u obrazovanju, osposobljavanju i cjeloživotnom učenju ključna strategija za pružanje odgovora na socijalni, ekonomski, demografski, ekološki i tehnološki razvoj i potpore tom razvoju kako bi se postigla konkurentna integracija Europe kao ekonomske sile u svijetu, istodobno osiguravajući snažnu socijalnu dimenziju.

3.2.

Inicijativa je izvrstan sljedeći korak u smjeru provedbe europskog stupa socijalnih prava kako bi se osiguralo pravo jednakog pristupa kvalitetnom i uključivom općem i strukovnom obrazovanju i usmjeravanju ljudi tijekom života (1), u skladu s Komunikacijom Komisije COM(2017) 673 kojom se najavljuje Europski prostor obrazovanja.

3.3.

EGSO naglašava da je naš zajednički cilj usmjeriti obrazovanje na holističko obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje, s posebnom pozornošću na demokratsko građanstvo i zajedničke europske vrijednosti i europski identitet kako bi se osigurao mir, sigurnost, sloboda, demokracija, jednakost, vladavina prava, solidarnost i uzajamno poštovanje, održivi rast te socijalna uključivost i pravednost, uz poštovanje i obogaćivanje kulturne raznolikosti i osjećaja pripadnosti EU-u.

3.4.

Naglašavajući ključnu ulogu obrazovanja, osposobljavanja i cjeloživotnog učenja u pripremanju mladih i odraslih da budu demokratski građani i da budu pravedno zaposleni na kvalitetnim poslovima, Europski prostor obrazovanja trebao bi biti uključiv prema svima, s posebnim naglaskom na ravnopravnost spolova, te poticati vlade da poduzmu korake za postizanje stvarne uključivosti u formalnom, informalnom i neformalnom učenju, uz poštovanje Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD).

3.5.

U tom smislu EGSO podsjeća na svoje mišljenje (2) te smatra da bi Europski prostor obrazovanja također trebao vladama pružiti prijedloge o tome kako aktivno poduprijeti integraciju migranata i izbjeglica u obrazovni sustav i tržište rada, s posebnim naglaskom na vrednovanju i priznavanju njihovog obrazovanja, osposobljavanja i radnih iskustava.

3.6.

Sustavima obrazovanja i osposobljavanja potrebno je vremena za reforme i prilagodbe. EGSO bi želio da se novu inicijativu uključi u dugoročnu viziju politika EU-a o obrazovanju, osposobljavanju i cjeloživotnom učenju, nazvanu Europski prostor cjeloživotnog učenja 2025., u okviru Strategije Europa 2020 i Strateškog okvira ET 2020 te da ta inicijativa bude priprema za slijedeće strategije EU-a.

3.7.

Ističe da je za ostvarenje visokokvalitetnog i uključivog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, poboljšanje učenja jezika i uzajamno priznavanje diploma o završetku srednjoškolskog obrazovanja potreban učinkovit socijalni dijalog o tim inicijativama na svim razinama među vladama, poslodavcima i sindikatima i u suradnji s drugim dionicima, posebice učiteljima i ostalim edukatorima, roditeljima, osobljem za profesionalnu orijentaciju i učenicima, ali i s tijelima zajednice i organizacijama civilnog društva.

3.8.

EGSO uvažava inicijativu „Europska sveučilišta” kao postupak odozdo prema gore za motiviranje sveučilišta da uspostave mreže za stvaranje zajedničkih diploma, povećaju mobilnost studenata i olakšaju učenje jezika. Podsjećajući na svoje Mišljenje (3), potiče uključivost i raznolikost u uspostavljanju mreža nastavnog i istraživačkog osoblja i studenata te otvaranje mogućnosti osnivanja mreža za sva sveučilišta u okviru Bolonjskog procesa.

3.9.

Iako uzima u obzir ideju europske studentske iskaznice, EGSO poziva da se ta inicijativa temelji na uspješnom sustavu studentskih kartica te da se njome ažuriraju već postojeće studentske iskaznice. Upućuje na svoje Mišljenje (4) u kojem ponovno ističe da dodana vrijednost svake nove iskaznice mora biti jasno utvrđena i komplementarna s postojećima.

3.10.

Za postizanje ciljeva Europskog prostora obrazovanja potrebno je održivo ulaganje u nacionalno obrazovanje od više od 5 % BDP-a po zemlji i potpora instrumenata financiranja EU-a u okviru sljedećeg VFO-a, posebice za program Erasmus+ i EFSU. EGSO bi želio da se među prioritete programa Erasmus+ i buduće Strategije za mlade uključi holističko i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje. EGSO pozdravlja ulogu europskog semestra u podupiranju strukturnih reformi za poboljšanje obrazovne politike u skladu s ovom inicijativom.

3.11.   Poboljšavanje podučavanja i učenja jezika

3.11.1.

EGSO smatra da je ova inicijativa ključna jer su razine znanja jezika među učenicima na kraju obveznog obrazovanja općenito niske, a između država članica postoje velike razlike (5). Zbog povećanja mobilnosti unutar Europe te dosad neviđenog broja školske djece koja dolaze iz trećih zemalja i govore različitim jezicima, moramo ponovo razmotriti izazove i mogućnosti koji predstoje kako bismo višejezičnost učinili istinskom prednošću EU-a. Jezici bi trebali imati jednaku vrijednost, stoga treba podupirati učenje jezika iz EU-a i jezika izvan EU-a.

3.11.2.

Škole trebaju potporu za stvaranje višejezičnog okruženja za učenje i postizanje odgovarajuće ravnoteže između učenja stranog jezika i visoke razine pismenosti i razvoja komunikacije na materinskom jeziku/jezicima. Integriranim učenjem sadržaja i jezika može se promicati mobilnost i integracija. Ključno je učinkovitije korištenje digitalnih i internetskih alata za učenje jezika. To zahtijeva osiguravanje njihove kvalitete i certifikacije te pristupa, potpore i isplativosti za sve, uzimajući u obzir činjenicu da ljudi možda trebaju potporu kako bi si mogli priuštiti i odabrati odgovarajuće alate te ih upotrebljavati u vlastitu korist.

3.11.3.

EGSO pozdravlja naglasak na učenju jezika s gledišta jačanja međusobnog razumijevanja, mobilnosti i, prema tome, europskog građanstva. 64 milijuna niskokvalificiranih odraslih osoba treba poboljšati svoje osnovne vještine, uključujući jezične vještine (6), kako bi bili aktivni europski građani, zadržali poslove i poboljšali svoje izglede za zapošljavanje. Za pojedince, učenje jezika stvara osobne i profesionalne prilike, za društvo potiče kulturnu osviještenost, uzajamno razumijevanje i socijalnu koheziju, a radnici koji posjeduju jezične i međukulturne sposobnosti poduzećima pomažu da budu uspješna te da rastu na globalnim tržištima.

3.11.4.

Učenje jezika trebalo bi usmjeriti na sve, uz podršku onima kojima je to potrebno, te ga istodobno poboljšavati u okviru formalnog, informalnog i neformalnog učenja, provoditi kao dio Europskog okvira ključnih kompetencija i podupirati putem održivih javnih financija.

3.11.5.

U Smjernicama za zapošljavanje za 2018. (7) predlaže se „promicanje mobilnosti učenika i radnika u cilju unapređenja vještina nužnih za zapošljivost i iskorištavanja punog potencijala europskog tržišta rada”. Nedostatak jezičnih kompetencija može se smatrati ključnom preprekom za mobilnost. EGSO ističe da bi prijedlog trebao biti usmjeren na daleko širu populaciju učenika od onih u obveznom obrazovanju i naglasiti učenje jezika za sve, od mlade dobi do dobi nakon umirovljenja, s posebnom pozornošću na početno i kontinuirano strukovno obrazovanje i osposobljavanje, visoko obrazovanje i obrazovanje odraslih.

3.11.6.

Politika učenja jezika trebala bi biti usmjerena na poučavanje učenja kroz praksu putem studentskih razmjena te dobrovoljnih i drugih aktivnosti kao što su Europske snage solidarnosti, poduprtih sadašnjim i budućim programima Erasmus+.

3.11.7.

Nedostatak kvalificiranih nastavnika jezika doista je ozbiljan problem te EGSO pozdravlja poziv iz prijedloga za više ulaganja u početni i kontinuirani stručni razvoj nastavnika jezika, kako bi se ispunili zahtjevi zemalja EU-a za stručnim kvalifikacijama.

3.12.   Visokokvalitetni sustavi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

3.12.1.

Referentna vrijednost iz strategije ET2020 za sudjelovanje 95 % djece u dobi između četiri godine i dobi za početak obveznog obrazovanja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju gotovo je ostvarena. Međutim, 17 milijuna od više od 32 milijuna djece mlađe od dobi za početak obveznog obrazovanja u EU-u još uvijek nema pristup uslugama ranog i predškolskog odgoja. Uz to, i dalje postoje nedostaci u jednakom pristupu za djecu u socioekonomski nepovoljnom položaju, posebice iz manjinskih skupina, djecu migranata, djecu s invaliditetom i djecu koja žive u ruralnim područjima i različitim regijama Europe.

3.12.2.

EGSO pozdravlja to što je cilj prijedloga dodatno potaknuti vlade da poboljšaju pristup obrazovanju u ranom djetinjstvu i njegovu kvalitetu. Potrebni su dodatni napori kako bi se osiguralo da sva djeca i sve obitelji imaju pravo na kvalitetan, financijski dostupan rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Visokokvalitetne usluge imaju odlučujuću ulogu u poboljšanju rezultata obrazovanja, uključujući razvoj društvenih kompetencija. Sudjelovanje u visokokvalitetnom ranom predškolskom odgoju i obrazovanju vodi do boljeg savladavanja osnovnih vještina te je snažno preventivno sredstvo protiv ranog napuštanja školovanja.

3.12.3.

EK naglašava visoku dosljednost s drugim politikama Unije. EGSO posebno cijeni poveznicu s Prijedlogom direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika (8) u kojoj se uvažava potreba pružanja kvalitetnih usluga formalne skrbi diljem Europe. EGSO je podržao tu uzajamnu interakciju u mnogim svojim mišljenjima radi povećanja sudjelovanja žena na tržištu rada i smanjenja neopravdanih razlika u plaćama te radi razmatranja važne uloge obiteljskog učenja koje pomaže roditeljima da budu sigurni u svoju ulogu i pomaže u doprinosu obrazovanju odraslih.

3.12.4.

Osoblje za rani predškolski odgoj i obrazovanje treba podupirati u cilju jačanja njihove stručnosti i razvijanja poticajno radno okruženje. Početno obrazovanje i kontinuirani profesionalni razvoj učiteljskog osoblja ranog predškolskog odgoja i obrazovanja trebaju biti visokokvalitetni, istodobno zadovoljavajući potrebe edukatora i učenika, npr. kako osigurati uključivost i kako poučavati demokratske vrijednosti.

3.12.5.

Prema OECD-u (2015.) (9), učiteljska struka suočena je sa znatnom neuravnoteženošću među spolovima s obzirom na to da je 7 od 10 učitelja žene. U zemljama OECD-a (2015.) 97 % učitelja na predškolskoj razini i 83 % učitelja na razini osnovne škole su žene, dok je u višem i visokom obrazovanju među profesorima samo 43 % žena. Rodna neravnoteža među osobljem i privlačenje većeg broja muških učitelja kako bi se u sektoru ranog predškolskog odgoja i obrazovanja osigurali muški uzori za djecu i dalje su pitanja koja zahtijevaju žurne mjere jer je rodna neravnoteža povezana s postojećim statusom, plaćom i radnim uvjetima učitelja u tom sektoru.

3.13.   Automatsko uzajamno priznavanje diploma i razdoblja školovanja u inozemstvu

3.13.1.

EGSO pozdravlja činjenicu da je cilj inicijative osigurati da se svakom studentu, naučniku ili učeniku koji je dovršio razdoblje školovanja u inozemstvu, u svrhe kvalifikacije ili mobilnosti učenja, to iskustvo automatski priznaje u svrhe daljnjeg obrazovanja. Mobilnost učenja potiče kompetencije i iskustva koja su presudna za aktivno sudjelovanje u društvu i na tržištu rada, a treba ih unaprijediti promicanjem povjerenja u studijske programe i kvalifikacije.

3.13.2.

Kako bi se izbjeglo ponavljanje cijele školske godine/razdoblja školovanja EGSO ističe važnost prekograničnog priznavanja razdoblja učenja u srednjoškolskom i visokom obrazovanju i srednjoškolskih kvalifikacija koje omogućuju pristup visokom obrazovanju u matičnoj zemlji.

3.13.3.

EGSO naglašava da inicijativu treba usmjeriti i na priznavanje formalnog, neformalnog i informalnog učenja u inozemstvu te uvažiti ulogu dionika, socijalnih partnera i civilnog društva u priznavanju ishoda obrazovanja i učenja (10). U tom pogledu podsjeća na važnu ulogu Preporuke Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja te o dodatnom poboljšanju nacionalnih sustava vrednovanja. EGSO potiče savjetodavnu skupinu za Europski kvalifikacijski okvir i Cedefop da poboljšaju Europski popis o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (11) i da poboljšaju Europske smjernice za vrednovanje neformalnog i informalnog učenja (12) kao standarde kvalitete kako bi vlade, socijalni partneri i dionici poboljšali postupke vrednovanja. Posebnu pozornost treba posvetiti razumijevanju potrebnih uvjeta, sinergija i prednosti poboljšanja koordinacije između vrednovanja neformalnog i informalnog učenja s jedne strane i službi za usmjeravanje i savjetodavnih službi s druge (13).

3.13.4.

Mogućnost prijelaza i povjerenje između strukovnog i visokog obrazovanja i dalje su izazov diljem zemalja, ali i unutar njih. Akademsko i strukovno obrazovanje trebali bi imati jednaku vrijednost. Europski alati, instrumenti i načela višeg i strukovnog obrazovanja (EQF, ECVET, EQAVET, EQAR itd.) trebaju se međusobno podupirati, dok se načelo ishoda učenja mora u cijelosti provesti kako bi se postiglo automatsko prepoznavanje mobilnosti učenja.

Bruxelles, 18. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL C 173, 31.5.2017, str. 1.

(2)  SL C 264, 20.7.2016, str. 19.

(3)  SL C 71, 24.2.2016, str. 11.

(4)  SL C 132, 3.5.2011, str. 55.

(5)  Key Data on Teaching Languages at School in Europe („Ključni podaci o poučavanju jezika u školi u Europi”), Eurydice,— izdanje 2017.

(6)  Cedefop (2017.). Investing in skills pays off: the economic and social cost of low-skilled adults in the EU („Ulaganje u vještine se isplati: gospodarski i socijalni trošak niskokvalificiranih odraslih osoba u EU-u”). Luxembourg: Ured za publikacije. Istraživački dokument Cedefopa; br. 60.

(7)  https://ec.europa.eu/info/publications/2018-european-semester-employment-guidelines_en

(8)  COM/2017/253 final – 2017/085 (COD).

(9)  Education at a Glance („Kratak pregled obrazovanja”), OECD, 2017.

(10)  SL C 13, 15.1.2016., str. 49.

(11)  http://www.cedefop.europa.eu/en/events-and-projects/projects/validation-non-formal-and-informal-learning/european-inventory

(12)  http://www.cedefop.europa.eu/en/publications-and-resources/publications/3073

(13)  Cedefop (predstojeće), „Vrednovanje neformalnog i informalnog učenja te usluge za usmjeravanje karijere”.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/142


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Komunikaciji Komisije Europskom Parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Uključivanje, povezivanje i osnaživanje mladih: nova strategija EU-a za mlade”

(COM(2018) 269 final)

(2019/C 62/24)

Izvjestitelj:

Michael McLOUGHLIN

Suizvjestitelj:

Adam ROGALEWSKI

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 18.6.2018.

Pravni temelj:

članak 165. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

26.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

116/4/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja Strategiju EU-a za mlade za razdoblje 2019. – 2027. (u daljnjem tekstu strategija), a posebno uspostavljanje službe koordinatora EU-a za mlade u okviru strategije.

1.2.

Odbor smatra kako bi, s obzirom na svoju međusektorsku narav, strategija trebala biti u većoj mjeri povezana s postojećim programima EU-a kao što su Erasmus+, Garancija za mlade i Europske snage solidarnosti.

1.3.

EGSO smatra da bi radi postizanja rezultata strategija trebala biti usmjerena na sljedeća tri cilja:

međusektorski pristup, uz sveobuhvatno razmatranje potreba i prava mladih,

novi koordinator EU-a za mlade trebao bi prvenstveno voditi međusektorske aktivnosti i biti na višem položaju,

politiku EU-a za mlade trebalo bi uključiti u proces europskog semestra u cilju veće usmjerenosti na postizanje rezultata, osobito u međusektorskim područjima.

1.4.

EGSO smatra da bi područje primjene strategije trebalo proširiti mjerom usmjerenom na zaštitu i podupiranje mladih, kao i na osiguravanje njihovih prava, znanja i vještina kako bi se mogli suočiti s globalnim izazovima kao što su digitalizacija, klimatske promjene i porast populizma.

1.5.

EGSO smatra da u okviru strategije trebaju postojati težnje na visokoj razini za međusektorskim radom u pogledu drugih relevantnih područja politike EU-a, uključujući zapošljavanje, obrazovanje, zdravlje, migracije i jednakost.

1.6.

Odbor preporučuje da se u strategiji posveti više pažnje pitanjima zapošljavanja koja utječu na mlade, posebice u smislu rasprave o budućnosti rada, kao i o drugim socijalnim pitanjima kao što su mentalno zdravlje, jednakost i obrazovanje.

1.7.

Iako se slaže s Komisijom da bi strategija trebala promicati demokraciju, EGSO smatra da bi također trebala promicati širi građanski angažman, uključujući glasovanje, volontiranje, nevladine organizacije pod vodstvom mladih, demokraciju na radnom mjestu i socijalni dijalog.

1.8.

Odbor je uvjeren da je uključivanje mladih u postupke donošenja odluka potrebno promicati i izvan jednokratnih događanja. Nadalje, tijekom daljnjeg razvoja Dijaloga s mladima potrebno je poboljšati ulogu volonterskih organizacija mladih i nacionalnih vijeća mladih te iskoristiti dodatne mogućnosti. Institucije EU-a trebale bi preuzeti vodstvo u tom pogledu, s EGSO-om na čelu institucija koje osiguravaju veću uključenost mladih na razini EU-a.

1.9.

Potrebno je poticati veće financiranje rada s mladima i dugoročna ulaganja u javne usluge, osobito u slučajevima kada je u području javnih usluga došlo do rezova.

1.10.

Strategija mora odražavati pristup koji se temelji na pravima, na primjer polazeći od Konvencije UN-a o pravima djeteta kada je to primjenjivo.

1.11.

U okviru strategije više pažnje treba posvetiti mladim ženama i djevojčicama, mladim pripadnicima skupine LGBTIQ+, mladima s invaliditetom te mladim migrantima i izbjeglicama.

1.12.

Trebalo bi zahtijevati veću uzlaznu konvergenciju među državama članicama u odnosu na politiku za mlade, kao i nacionalne planove za slična područja koji bi je omogućili. Kako bi se to postiglo potrebno je ojačati postupak odabira pokazatelja započet u prethodnoj strategiji.

1.13.

S obzirom na trenutačnu uključenost mladih, EGSO predlaže da Europski portal za mlade koristi što je moguće više internetskih alata.

1.14.

Iako pozdravlja posebnu, novu strategiju EU-a za mlade, EGSO snažno preporučuje uključivanje mladih u cjelokupni rad svih različitih glavnih uprava (GU) Europske komisije.

2.   Kontekst

2.1.

Predložena strategija treći je okvir koji je predložio EU usmjeren na populaciju mladih u Europi. Nova strategija usmjerena je na tri područja djelovanja: uključivanje, povezivanje i osnaživanje, za razliku od osam područja djelovanja iz Strategije EU-a za mlade za razdoblje 2010. – 2018.: zapošljavanje i poduzetništvo, socijalna uključenost, sudjelovanje, obrazovanje i osposobljavanje, zdravlje i dobrobit, volonterske aktivnosti, mladi i svijet, kreativnost i kultura.

2.2.

Najvažnije promjene u novoj strategiji obuhvaćaju: uspostavljanje koordinatora EU-a za mlade, zamjena strukturiranog dijaloga s mladima Dijalogom EU-a s mladima i reduciranje niza prethodnih ciljeva njihovom pretvorbom u međusektorske trendove usmjerene na otvaranje komunikacijskih kanala između mladih i kreatora politika.

2.3.

Kao i u prethodnim strategijama, Garancija za mlade nije obuhvaćena strategijom te predstavlja dio Europskog socijalnog fonda plus.

2.4.

U području strategije postoje brojne inicijative na nacionalnoj razini i razini EU-a. Značajan rad provodi se u okviru programa Erasmus+, Garancije za mlade, Inicijative za zapošljavanje mladih i Europskog socijalnog fonda. Druga naznačena relevantna područja su Program vještina i Europske snage solidarnosti. Istodobno, druge politike imaju velik utjecaj na mlade u takozvanim međusektorskim područjima (npr. promet, socijalna pitanja, zdravlje, vanjsko djelovanje i poljoprivreda). Osim toga, sve države članice imaju vlastite pristupe politikama za mlade i drugim pitanjima koja imaju utjecaj na mlade.

2.5.

Pitanja mladih ugrađena su u europski stup socijalnih prava, Program UN-a za održivi razvoj do 2030. i njegove ciljeve održivog razvoja te druge ciljeve.

2.6.

EGSO je već usvojio mnoga mišljenja o pitanjima povezanima s mladima, kao što su mišljenja o Inicijativi za zapošljavanje mladih (1), Garanciji za mlade (2), Europskim snagama solidarnosti (3) te u novije vrijeme, Europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja (4). Također je iz perspektive civilnog društva ocijenio provedbu politika EU-a za zapošljavanje mladih u odabranih šest država članica, uglavnom Garancije za mlade.

2.7.

Na EGSO-ovom savjetovanju za ovo mišljenje koje su vodili mladi izražene su velike neizvjesnosti. Stajalište je mladih da je pritisak velik, a prihvaćenost onih koji odaberu drugačiji put ili rano prekinu školovanje slaba. Neki od njih govorili su o tome da već kao tinejdžeri moraju početi razmišljati o mirovinama. Uključivanje u svijet rada i dalje predstavlja izazov, a izraženo je i nezadovoljstvo zbog diskriminacije mladih u pogledu manje plaće za isti rad, samo na temelju dobi. Stanovanje i prijevoz također su kritična pitanja, zajedno s digitalizacijom i problemima povezanima s priznavanjem i vrednovanjem vještina stečenih putem neformalnog učenja.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja ovu strategiju. Smatra da bi to trebao biti sveobuhvatan plan koji vodi do djelotvornih željenih rezultata i pruža dodatnu vrijednost za mlade, predstavlja više od zbroja svojih sastavnih dijelova te je djelotvorniji od skupa različitih mjera. EGSO smatra kako je potrebno da strategija bude u većoj mjeri povezana s postojećim programima EU-a kao što su Erasmus+, Garancija za mlade ili Europske snage solidarnosti.

3.2.

Ideja sveobuhvatnog pristupa pitanjima politika u posljednje je vrijeme postala prihvaćena i uobičajena je na razini EU-a i država članica. To je dobrodošlo zbog uviđanja da se socijalni problemi ne mogu uvijek besprijekorno uklopiti u administrativne kategorije. Međutim, ukidanje tradicionalnih uloga odjela, proračuna i kultura izrazito je zahtjevno te je potrebno zajamčiti da sveobuhvatni pristup ne postane određena vrsta univerzalnog lijeka u situacijama kada je problem pretežak ili kreatori politika jednostavno žele izabrati druge opcije.

3.3.

EGSO smatra da bi provedba politike EU-a za mlade trebala biti prisutnija i održivija na razini EU-a i država članica kako bi je se na ispravan način procijenilo, primjerice u okviru europskog semestra i pregleda socijalnih pokazatelja.

3.4.

Općenito, pristup predložene strategije mora se u većoj mjeri temeljiti na pravima. To je važno područje jer je Konvencija UN-a o pravima djeteta (koja naravno ne obuhvaća sve one u kategoriji mladih) tako osmišljena i jer omogućava redovite preglede uspješnosti država na temelju dogovorenih parametara. Sama priroda rada s mladima i uloga volonterskog sektora dobro su razrađene u prijedlozima, što je od ključnog značaja s obzirom na nove pristupe „radu s mladima” prisutne na međunarodnoj razini koji su u većoj mjeri instrumentalistički.

3.5.

EGSO smatra da bi cilj strategije trebao biti promicanje stvarne uzlazne konvergencije između država članica u području politika za mlade. To je osobito slučaj s obzirom na činjenicu da sve države članice dobivaju znatna sredstva EU-a (npr. Erasmus). U drugim područjima financiranja EU-a primjenjuje se pristup sufinanciranja kojim se promiču konvergencija i širi zajednički pristup na razini EU-a. Odbor je uvjeren da se iz toga mnogo može naučiti za potrebe strategije.

3.6.

Iako se slaže s Komisijom u pogledu ključne uloge osoba koje rade s mladima i njihove jedinstvene koristi za mlade pri njihovu ulasku u svijet odraslih, EGSO naglašava da kvaliteta rada s mladima uvelike ovisi o financiranju javnih službi. Zbog rezova u javnom sektoru i zamrzavanja plaća u pojedinim državama članicama kvaliteta rada osoba koje rade s mladima ne samo da se pogoršala, već postoje i brojna nepopunjena radna mjesta u tom sektoru. Stoga EGSO poziva na veća ulaganja u javne službe.

3.7.

Neovisno o tome, Komisija s pravom ističe da države članice moraju izdvojiti vlastita sredstva za politike za mlade. Prijedlozi o praćenju financiranja u tom su pogledu iznimno ohrabrujući, no oni moraju obuhvatiti rad država članica i druga međusektorska područja politika. EGSO smatra kako bi se praćenje trebalo provoditi u suradnji sa socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva na svim razinama.

3.8.

Odbor se slaže s Komisijom da države članice trebaju istražiti inovativne i alternativne oblike demokratskog sudjelovanja. Međutim, EGSO čvrsto vjeruje da je potrebna veća potpora, uključujući financijsku potporu, postojećim oblicima društvenog angažmana kao što su volontiranje, vijeća mladih, sudjelovanje u organizacijama civilnog društva, sindikatima ili radničkim vijećima. Mladi su budućnost Europe i stoga ih treba poticati da sudjeluju na lokalnim i europskim izborima te da budu aktivni u svim oblicima građanskog i političkog angažmana.

3.9.

EGSO smatra da, u okviru područja primjene strategije koja je usmjerena na tri područja djelovanja (UKLJUČIVANJE, POVEZIVANJE, OSNAŽIVANJE), posljednje od njih treba proširiti zadaćama čiji je cilj zaštititi i podupirati mlade ljude i pružiti im vještine potrebne za suočavanje s globalnim izazovima kao što su digitalizacija, klimatske promjene i rastući populizam. Budući da je jedan od prioriteta EU-a „zaštita” njegovih građana, Odbor smatra da bi mladi, kao i odrasli, također trebali biti uključeni u taj prioritet. Mladi bi također trebali imati koristi od koncepta „digitalne pravde” koji EGSO promiče (5), čiji je cilj zaštititi europske građane od negativnih aspekata digitalne revolucije, ili unutar šireg okvira „pravednog prijelaza” koji je usvojio ILO.

Mladi i tržište rada

3.10.

Iako bi strategija trebala biti jasna i ne sadržavati brojne ciljeve, Odbor smatra da bi u okviru trenutačne strategije veću pozornost trebalo obratiti na socijalna pitanja i pitanja zapošljavanja koja utječu na mlade, posebice u smislu rasprave o budućnosti rada. Među ostalim, ona uključuju digitalizaciju, platforme, rascjepkanost i kazualizaciju tržišta rada, koje imaju velik utjecaj na mlade.

3.11.

Istodobni rad i studij postali su svakodnevica mnogih mladih osoba. Stoga EGSO smatra kako bi buduće politike EU-a za mlade trebale promicati demokraciju na radnom mjestu, između ostalog promicanjem socijalnog dijaloga i zaštitom prava mladih u pogledu zapošljavanja. Prema mladima na tržištu rada treba postupati na isti način kao prema odraslom stanovništvu, posebno u pogledu primanja jednake minimalne plaće (6), pristupa mirovinama i zaštite od nesigurnih ugovora o radu (rad bez ugovorene satnice), kao i od neplaćenog pripravničkog staža ili lažnog samozapošljavanja. Glas mladih mora se čuti i u društvu i na njihovim radnim mjestima. Nadalje, trebalo bi snažnije poticati sudjelovanje mladih u predstavničkim strukturama na radnom mjestu (sindikati i radnička vijeća), kao što je slučaj u pojedinim državama članicama koje imaju posebna predstavnička vijeća mladih na radnim mjestima.

3.12.

Neki su mladi također roditelji, a politike EU-a poput nove direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života relevantne su za one koji kombiniraju rad s obrazovanjem i brinu o svojoj rodbini. Nema sumnje da će zbog digitalizacije radnih mjesta mladi biti u drugačijoj situaciji od svojih roditelja u pogledu zapošljavanja. EGSO predlaže da se u strategiji više pažnje obrati na socijalne politike i politike zapošljavanja, s obzirom na važnost koju politike tržišta rada imaju za živote mladih naraštaja.

3.13.

Tržište rada posebno je važno jer je nezaposlenost u godinama nakon gospodarske krize 2008. godine u mnogim zemljama najviše pogodila mlade. Iako se stopa nezaposlenosti mladih smanjila, broj mladih bez posla bio je gotovo duplo veći od broja zaposlenih mladih (7). U mnogim su slučajevima nedavno otvorena radna mjesta koja su niže kvalitete ili pružaju slabiji pristup ugovorima o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom u usporedbi s radnim mjestima iz razdoblja prije krize (npr. ugovori o radu na određeno vrijeme, ugovori o radu bez ugovorene satnice).

Obrazovanje i zdravlje mladih

3.14.

Cilj je strategije da mišljenje nezastupljenih mladih osoba dopre do političara. Kako bi se to postiglo potrebne su dodatne mjere za društvenu integraciju mladih koji su u većoj mjeri udaljeni od tržišta rada i obrazovnog sustava. Unatoč blagom poboljšanju u pogledu broja mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET-ovi), 10,9 % osoba u dobi 15 do 24 godine i 17,7 % osoba u dobi od 25 do 29 godina još uvijek se nalazilo u toj situaciji 2017. godine. Poboljšanje vještina i kompetencija ima pozitivan učinak na zapošljivost mladih, ali taj čimbenik sam po sebi neće odrediti rast zaposlenosti. Takvo isključivanje ima značajan utjecaj na živote i težnje mladih, jer može dovesti do siromaštva i socijalne isključenosti. Osim toga, javna tijela snose trošak zbog toga što ne omogućuju obrazovanje ili zapošljavanje NEET-ova, što prema procjeni Eurofounda (2012., 2014.) iznosi 1,2 % nacionalnog BDP-a. Također postoji veća vjerojatnost da će populacija NEET-ova poduprijeti ekstremističke i ksenofobne ideologije.

3.15.

U članku 4. europskog stupa socijalnih prava navodi se: „Mladi imaju pravo na kontinuirano obrazovanje, naukovanje, pripravništvo ili pouzdanu ponudu za posao u razdoblju od četiri mjeseca nakon gubitka posla ili prekida obrazovanja.” Strategija za mlade treba doprinijeti ostvarenju tog načela, osobito promicanjem jačanja civilnog društva i saveza socijalnih partnera za oblikovanje i praćenje različitih politika koje se provode na tom području. Posebnu pozornost treba posvetiti strategijama informiranja kako bi se potaklo mlade koji su u većoj mjeri udaljeni od tržišta rada da se vrate zaposlenju ili obrazovanju.

3.16.

Stoga je u okviru Europske strategije za mlade potrebno uvesti paneuropsku strategiju koja bi obuhvatila te skupine. Za uspješnost tog nastojanja ključna je bliska suradnja nacionalnih tijela, europskih socijalnih partnera, nacionalnih vijeća mladih i sektora mladih.

3.17.

Mladi uglavnom provode velik dio svog vremena u redovnom ili izvanrednom obrazovanju, što je još jedno područje ograničenih nadležnosti na razini EU-a, osim osiguravanja toga da „svi imaju pravo na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje kako bi održali i stekli vještine s pomoću kojih mogu u cijelosti sudjelovati u društvu i uspješno ući na tržište rada”, kako se navodi u prvom načelu europskog stupa socijalnih prava. Ponovno je riječ o području koje je bilo obuhvaćeno namjenskim stupom prethodne strategije.

3.18.

Mentalno zdravlje mladih osnova je rada i bilo kakve profesionalne interakcije s mladima. Općenito, zdravstvo je nadležnost države članice, ali mentalno zdravlje aspekt je javnog zdravlja, koje je u nadležnosti EU-a te bi trebalo biti istaknuto u međusektorskom radu predviđenom strategijom. Stoga posebnu pozornost treba obratiti na probleme poput tjeskobe, depresije i stope samoubojstava među mladima.

3.19.

Sve je više primjera najboljih praksi u pogledu rada s mladima na razini država članica. Slično tome, pokazalo se da rad s mladima ima pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje mladih. EGSO smatra da u okviru strategije treba posvetiti više pozornosti području mentalnog zdravlja mladih.

3.20.

Slično tome, brojne nacionalne politike usmjerene su na tjelesno zdravlje mladih. U tom području postoji veći broj razloga za zabrinutost. Porast pretilosti u djetinjstvu i mladosti još je jedan od razloga za zabrinutost, kao i zlouporaba opojnih sredstava i legalnih droga. Iako se pristupi država članica još uvijek mogu uvelike razlikovati, u međusektorskom pristupu koji se bavi problemima mladih ne mogu se zanemariti ta pitanja te im se treba posvetiti na temelju relevantnih ovlasti EU-a. Ta su područja bila namjenski stupovi prethodne strategije i važno je u okviru međusektorskog rada održati snažnu usmjerenost na njih.

Jednakost

3.21.

Postoji snažna poveznica između rada s mladima, politike za mlade i jednakosti. EU je u tom području poduzeo znatan broj mjera te je u svim državama članicama na snazi odgovarajuće zakonodavstvo. Unatoč tome, mladi se i dalje suočavaju s brojnim slučajevima diskriminacije, primjerice u pogledu stanovanja i usluga na koje se više oslanjaju od ostalih, primjerice javni prijevoz. Zakoni o jednakosti često su usmjereni na starije osobe. U državama članicama EU-a postoji devet temelja za zabranu diskriminacije. Trebamo osigurati da mladi koji su izloženi toj vrsti diskriminacije budu na odgovarajući način obuhvaćeni Strategijom EU-a za mlade. Iako postoje brojne skupine kojima treba posvetiti više pozornosti u predmetnom dokumentu, izdvojili bismo sljedeće:

mladi s invaliditetom,

mladi migranti i izbjeglice,

mlade žene i djevojčice,

mladi pripadnici skupine LGBTIQ+.

3.22.

Mnoge politike EU-a koje se bave mladima u posljednje su vrijeme usmjerene na problem radikalizacije. Međutim, integracija mora biti dio šireg raspona mjera koje se nude mladima i to treba naglasiti u okviru strategije. Ona se također prirodno uklapa u programe za zapošljavanje mladih.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO pozdravlja uspostavljanje službe koordinatora EU-a za mlade, koji bi trebao saslušati stajališta mladih i utjecati na međusektorsku dimenziju politike za mlade. Naglasak bi trebao biti na potonjem. Koordinator bi također trebao poticati i olakšavati slične procese na razini država članica te bi se stoga trebao priključiti svakom sudjelovanju Komisije na sastancima Vijeća.

4.2.

Prijedlozi nacionalnih akcijskih planova u području koje se odnosi na mlade također su izrazito dobrodošli. Potrebni su jasni ciljevi, praćenje i napredak u pružanju potpore mladima. EGSO odlučno podupire stajalište Komisije da je potrebna veća povezanost između financiranja i nacionalnih akcijskih planova.

4.3.

Uvelike je dobrodošao prelazak sa strukturiranog dijaloga na uključiviji Dijalog s mladima. Međutim, potrebna je veća uključenost, koja bi se mogla postići proširenjem vrste i prirode uključenih organizacija te dodavanjem novih skupina. Volonterske organizacije mladih i nacionalna vijeća mladih i dalje bi trebali biti u samom središtu tog djelovanja jer su bliski mladima i imaju neizmjerno iskustvo.

4.4.

Konsolidacija Europskog portala za mlade kao jedinstvene digitalne pristupne točke za suradnju mladih s EU-om dobrodošla je, no posebnu pažnju trebalo bi posvetiti dostupnosti tog portala putem besplatne internetske veze i pristupu računalima, osobito za skupine mladih u nepovoljnom položaju u državama članicama. Komisija također mora pratiti stalno kretanje mladih na platformama društvenih medija.

4.5.

Prijedlozi ukazuju na činjenicu da su mladi u prednosti kada je riječ o tehnološkim promjenama. Međutim, također treba napomenuti da postoje i mladi koji su isključeni iz digitalnog svijeta. Osobe koje rade s mladima također moraju biti svjesne dobrih i loših strana tehnološke uključenosti mladih (npr. problemi s mentalnim zdravljem i izazovi povezani s lažnim vijestima).

4.6.

Iako je mobilnost osnovna europska vrijednost i temelj programa za mlade, ona može imati i loše strane, posebice u zemljama u kojima dolazi do emigracije, smanjenja broja stanovnika ili „odljeva mozgova” te „odljeva radne snage”. Međutim, možda postoji mogućnost poboljšanja tog problema u vidu iskorištavanja potencijala nove populacije migranata i izbjeglica u Europi.

4.7.

EGSO smatra značajnima prijedloge Komisije o vrednovanju informalnog i neformalnog učenja. Bilo bi poticajno vidjeti osmišljene predloške u području koje se odnosi na mlade, ali i drugdje.

4.8.

Na sreću danas postoji veći broj događanja za mlade u kojima sudjeluju institucije EU-a, stoga bi njihova ukupna procjena bila od koristi. Također bi trebalo provjeriti postoji li mogućnost veće sinergije među njima. Prednost strukturiranog dijaloga je tome što je to trajan, a ne jednokratan događaj. Trajna uključenost mladih u odluke koje utječu na njih treba biti prioritet i važno je da to bude sastavni dio svih područja politike, a ne samo politike za mlade. Institucije koje organiziraju jednokratna događanja trebale bi se usmjeriti na trajnu uključenost mladih u svoj rad.

4.9.

Odbor smatra kako je snažna uloga neovisnih informacija za mlade važna u doba lažnih vijesti i pretjeranog oslanjanja na internetske alate. Odnos s odraslim osobama od povjerenja i dalje bi trebao biti ključna značajka rada s mladima i politike za mlade.

4.10.

Prema mišljenju EGSO-a, strategija, zajedno s drugim politikama usmjerenima na generaciju mladih, trebala bi biti važno oruđe za rješavanje problema antieuropskih stajališta i populizma među mladima.

4.11.

Iako pozdravlja posebnu, novu strategiju EU-a za mlade, EGSO snažno preporučuje uključivanje mladih u cjelokupni rad svih različitih glavnih uprava (GU) Europske komisije.

Bruxelles, 18. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL C 268, 14.8.2015., str. 40.

(2)  SL C 271, 19.9.2013., str. 101.

(3)  SL C 81, 2.3.2018., str. 160.

(4)  SL C 262, 25.7.2018., str. 41.

(5)  SL C 237, 6.7.2018., str. 1.

(6)  SL C 125, 21.4.2017., str. 10.

(7)  SL C 125, 21.4.2017., str. 10.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/148


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Nova europska agenda za kulturu

(COM(2018) 267 final)

(2019/C 62/25)

Izvjestitelj:

Antonello PEZZINI

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 18.6.2018.

Pravni temelj:

članak 167. UFEU-a

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

26.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

182/1/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO je uvjeren da je Europa kulturna zajednica utemeljena na zajedničkim vrijednostima i da je socijalno tržišno gospodarstvo obilježje europskog načina života koji uključuje gospodarsku slobodu, socijalna prava i načela poštovanja čovjeka.

1.2.

EGSO smatra da je ključno jačati i razvijati kulturnu dimenziju Unije na temelju zajedničkih vrijednosti utvrđenih u Ugovorima, s obzirom na to da je riječ o ključnom čimbeniku u postupku integracije i temelju europskog kulturnog identiteta kojim se omogućuje izgradnja uključivog, pluralističkog, povezanog i konkurentnog društva.

1.2.1.

EGSO smatra da samo jačanje osjećaja pripadnosti Europi i zajednički kulturni identitet mogu ojačati izgradnju Europe i njezinu kulturnu i jezičnu raznolikost.

1.2.2.

Materijalna i nematerijalna kulturna baština Europe, prema stajalištu EGSO-a, predstavlja poveznicu među europskim narodima, snažnu vezu s identitetom i dragocjeni strateški resurs socijalne kohezije.

1.3.

EGSO smatra da je upravo zbog aktualne političke krize i krize identiteta u Europi (1) iznimno važno kulturi vratiti središnju ulogu u prenošenju identiteta, kako bi se ostvarile zajedničke vrijednosti utvrđene u Ugovorima.

1.4.

Iako pozdravlja inicijativu o postavljanju kulture u središte agende, EGSO poziva da ponovno pokretanje agende bude prilika za promišljanje o viziji novog europskog preporoda s ciljem stvaranja europskog kulturnog prostora (2) temeljenog na brojnim zajedničkim vrijednostima, kao što su solidarnost, povjerenje i zajednička odgovornost.

1.5.

EGSO smatra da se nova europska agenda za kulturu treba temeljiti na zajedničkoj strateškoj viziji kojom se u razvoju europskog kulturnog prostora utvrđuju:

zajedničke vrijednosti na kojima se temelji naš identitet: sloboda i solidarnost,

ključna načela slobode kretanja osoba, robe i usluga te slobode poslovnog nastana i pružanja usluga u području kulture u Europi,

sustavi upravljanja mjerama i njihovog planiranja u pogledu kulturne baštine,

konkretne mjere obnove i očuvanja ogromne umjetničke baštine koja europsku kulturu oživljava u očima novih naraštaja (3),

vrednovanje europske kulture u međunarodnim odnosima,

ojačano upravljanje europskim politikama kako bi se pružilo više prostora svim akterima koji proizvode i oblikuju kulturu u vidu umjetničkog izričaja te u kulturnoj i kreativnoj industriji,

potporu grupiranju malih kreativnih poduzeća, osobito onih koja rade u socijalne svrhe,

sinergije i razmjene kulturnih procesa kojima se pridonosi jačanju razmjene raznih izražaja europskog društva.

1.6.

Kad je riječ o kulturnoj ponudi, nužno je da osobe kojima su mjere namijenjene o tome imaju jasnu predodžbu, dostupnu putem novih višejezičnih sredstava komunikacije kako bi europski kulturni prostor uistinu pripadao svima.

1.7.

Kad je riječ o kulturnoj potražnji, Odbor smatra da je neophodno izravno djelovanje prema korisnicima kulture u cilju povećanja njihovog sudjelovanja u razvoju europskog identiteta u pogledu vrijednosti, s pomoću inicijativa kao što je Erasmus kulturnog građanstva te izradom Europske povelje o kulturi usmjerene na građane Europe.

1.8.

EGSO čvrsto vjeruje da može imati proaktivnu ulogu u strukturiranom dijalogu o kulturi u cilju jačanja demokratskog građanstva, kulturnog identiteta i razmjene višestrukih kreativnih izričaja društva, također s pomoću zajedničkih inicijativa kao što su pokretanje Europskog tjedna kulture i Noći europske kulture te imenovanje europskih ambasadora kulture.

1.9.

Odbor se obvezuje na praćenje podataka iz plana za Novu agendu i na dovršenje europskog kulturnog prostora na temelju redovitih izvješća koja podnosi Komisija.

2.   Uvod

2.1.

Kultura se nalazi u središtu europskog projekta i temelj je „ujedinjenosti u raznolikosti” Europske unije. Kultura je temeljna komponenta zajedničkog života i vrijednost koja može obogatiti našu ljudskost te je neizostavan element našeg djelovanja u društvu i svakodnevnog izražavanja našeg građanstva.

2.2.

Kultura stoga predstavlja strateški resurs socijalne kohezije i kvalitetnog interkulturnog dijaloga te veliku priliku za vrednovanje zajedničke povijesti, uz veliko bogatstvo kulturne raznolikosti europskih regija i zajedničke materijalne i nematerijalne baštine.

2.3.

U Ugovoru iz Lisabona kulturi je dana velika važnost: preambula Ugovora o Uniji izričito upućuje na želju za nadahnućem iz „kulturnog, vjerskog i humanističkog nasljeđa Europe”, a u pogledu prioritetnih ciljeva navodi se da Unija „poštuje svoju bogatu kulturnu i jezičnu raznolikost te osigurava očuvanje i unapređenje kulturnog nasljeđa Europe”.

2.3.1.

Mnoge od tih vrijednosti temelj su europskog društva te se navode u Ugovoru: „Unija se temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava…”. Te vrijednosti, koje su postale sastavni dio europske kulture, pojavljuju se i moraju zauzeti sve više prostora u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda i solidarnost.

2.3.2.

U Povelji o temeljnim pravima koja je sastavni dio Ugovora sastavljen je, ponovljen i sažet opširan popis vrijednosti koje su dijelom navedene u Ugovoru.

2.3.3.

Stoga je djelovanje EU-a usmjereno na poticanje suradnje među državama članicama, tako da se njihova specifična nadležnost u području kulturne politike sve više oslanja na preuzete zajedničke vrijednosti te ih integrira u strukturu društvenih odnosa.

2.3.4.

Ponašanje ljudi u društvenim odnosima i svakodnevnom djelovanju slijedi unaprijed uspostavljene mentalne obrasce svakog pojedinca (4). Međutim, ti se obrasci stječu obrazovanjem (5) i učenjem (6), a jačaju u odnosima koji se razvijaju prema svijetu koji nas okružuje.

2.3.5.

Stoga je važno širiti vrijednosti i ustrajati na vrijednostima koje predstavljaju zajednički temelj europske civilizacije, posebice u pogledu mladih, počevši od pretpubertetskog uzrasta, u cilju jačanja „zrcalnih neurona” kojima se oponaša djelovanje, osjećaji i emocije koje primjećujemo kod drugih (7).

2.4.

Pojam kulture (8) sam je po sebi dinamičan, stoga se njime podrazumijeva niz djelovanja koja europske politike i države članice trebaju razvijati s pomoću obrazovanja i pružanjem primjera. Navedene vrijednosti utvrđene u Ugovoru ne nastaju spontano, nego su rezultat razmatranja i iskustva stečenog u okviru društva i upravljaju mirnim suživotom i rastom povjerenja naroda te trebaju biti predmet obrazovnih procesa i društvenih interakcija, posebice usmjerenih na nove generacije u cilju njihovog prihvaćanja i dijeljenja etičkih vrijednosti.

2.5.

Osim što se prepoznaje njezina društvena vrijednost i vrijednost identiteta, kultura se sve više prepoznaje kao stimulativni i strateški gospodarski segment za razvoj bogatstva po glavi stanovnika, blagostanja i ukupnog europskog BDP-a, kao i u međunarodnim odnosima.

2.6.

Procjenjuje se da kulturni i kreativni sektori pridonose BDP-u Europe s 4,2 %, uz rast zaposlenosti od 1,5 %. Preračunato u apsolutne vrijednosti, u 2016. kultura je generirala 89,9 milijardi EUR, što predstavlja +1,8 % u odnosu na 2015., a uzimajući u obzir kolateralne aktivnosti pridonijela je s više od 250 milijardi EUR te omogućila zapošljavanje 1,5 milijuna osoba (9).

2.7.

Sudjelovanje u kulturi ključan je element angažmana Europe, ali s obzirom na gospodarsku i financijsku krizu u Europi 2008., koja se je proširila na socijalnu i političku razinu, to je sudjelovanje smanjeno u svim europskim zemljama, posebice u zemljama južne Europe (10).

2.8.

Europska agenda za kulturu 2007. (11) obvezuje EU i države članice na:

promicanje socijalne raznolikosti,

zaštitu kulturne baštine,

prevladavanje prepreka slobodnom kretanju operatora u tom sektoru,

podržavanje doprinosa poduzeća u kulturnoj i kreativnoj industriji.

2.8.1.

Planom rada EU-a za kulturu 2015. – 2018. utvrđena su četiri glavna prioriteta za suradnju na europskoj razini u području kulturnih politika:

kultura koja je dostupna i otvorena svima,

očuvanje i vrednovanje kulturne baštine,

podrška kulturnim i kreativnim sektorima u inovativnom gospodarstvu,

promicanje kulturne raznolikosti.

2.9.

Parlament je donio brojne rezolucije (12) i preporuke o pravednom pristupu kulturnim uslugama, o kulturi u vanjskim odnosima Unije te o mobilnosti i kulturnim i kreativnim industrijama.

2.10.

U Vijeću EU-a 23. svibnja 2018. usvojeni su zaključci o uključivanju kulturne baštine u okvir drugih politika i o jačanju dijaloga s organizacijama civilnog društva.

2.11.

I sam EGSO je u više navrata izrazio svoje pozitivno mišljenje o vrednovanju kulturnog i kreativnog sektora i o podršci strategiji međunarodnih kulturnih odnosa (13), uključujući doprinos ruralnih područja europskoj kulturnoj baštini (14).

3.   Prijedlozi nove agende

3.1.

Glavni elementi nove agende koju je predložila Komisija mogu se sažeti na sljedeći način:

promicanje kulturnog sudjelovanja, mobilnosti umjetnika i zaštite baštine, iskorištavanje moći kulture i kulturne raznolikosti za socijalnu koheziju i dobrobit,

promicanje kulture i umjetnosti u obrazovanju,

jačanje međunarodnih kulturnih odnosa,

ostvarivanje jačih veza s industrijskom politikom,

iskorištavanje uloge kulture za jačanje europskog identiteta,

provođenje bliske suradnje s državama članicama i civilnim društvom.

3.2.

Predložene ključne dimenzije mogu se sažeti na sljedeći način:

3.2.1.

socijalna dimenzija: iskorištavanje snage kulture i kulturne raznolikosti za socijalnu koheziju i blagostanje;

3.2.2.

gospodarska dimenzija: pružanje podrške kulturnoj kreativnosti u obrazovanju i inovacijama, rast s pomoću novih radnih mjesta i razvoj kulturnih industrija i vještina (15);

3.2.3.

vanjska dimenzija jačanja međunarodnih kulturnih odnosa: potpora kulturi u zemljama proširenja i zemljama zapadnog Balkana te zemljama Sredozemlja, i djelovanje Fonda za razvoj zemalja AKP-a (16);

3.2.4.

transverzalna dimenzija: inicijative „Europska godina kulturne baštine” i „Europske prijestolnice kulture”, novi europski akcijski plan za kulturna dobra 2019. – 2022., razvoj strategije Digital4Culture, internetski popis europskih filmova, podrška digitalnoj transformaciji.

3.3.

Programom Kreativna Europa i drugim programima EU-a pružit će se podrška strateškoj suradnji u okviru nove agende.

4.   Opće napomene

4.1.

EGSO smatra da je ključno jačati i razvijati kulturnu dimenziju Unije na temelju zajedničkih vrijednosti utvrđenih u Ugovorima u cilju jačanja osjećaja pripadnosti u izgradnji uključivog, povezanog i konkurentnog društva.

4.2.

Materijalna i nematerijalna kulturna baština EU-a predstavljaju poveznicu među europskim narodima i snažnu vezu s identitetom, posebice u trenucima krize identiteta i europske solidarnosti.

4.3.

EGSO smatra da je upravo zbog političke krize, krize identiteta i krize upravljanja u Europi primjereno europskoj kulturi vratiti ulogu prenošenja vrijednosti na kojima počiva naš identitet, također s pomoću jačanja europskih obrazovnih programa.

4.4.

Taj postupak integracije vrijednosti treba biti temelj kvalitativnog skoka Nove agende za kulturu i dovesti do stvaranja istinskog europskog kulturnog prostora (17) utemeljenog na zajedničkim vrijednostima, po uzoru na europski istraživački prostor i usporedo s njime.

4.5.

Taj novi europski kulturni prostor trebao bi, uz vremenski raspored, uključivati:

4.5.1.

jačanje europskih kulturnih politika i instrumenata za potporu i širenje vrijednosti identiteta na temelju osjećaja pripadnosti zajedničkom skupu vrijednosti;

4.5.2.

potpunu provedbu slobode kretanja, poslovnog nastana i pružanja usluga na cijelom europskom teritoriju za fizičke i pravne osobe koje djeluju u području kulture;

4.5.3.

„kulturno gospodarstvo” s naglaskom na socijalno uključivim sustavima, kojim bi se promicali novi modeli očuvanja i obnove kulturne baštine te razvoja kreativnih industrija, također posredstvom novih oblika poduzetništva s izraženom socijalnom vrijednošću;

4.5.4.

promicanje europske kulture u međunarodnim odnosima, kako u vidu instrumenta za revitalizaciju kulturne diplomacije tako i kao mehanizma „meke sile” u vanjskim odnosima Europe ili kao gospodarskog multiplikatora u međunarodnim razmjenama koji umjetnike/kreativce pretvara u „ambasadore europske kulture”;

4.5.5.

mehanizme „odozdo prema gore” kako bi se pružilo više prostora svim akterima koji izravno proizvode, grade i oblikuju kulturu u području umjetnosti i kulturnih i kreativnih industrija.

4.6.

EGSO smatra da je potrebno suočiti se sa zajedničkim izazovom stvaranjem istinskog „unutarnjeg tržišta kulture” kojim bi se promicali:

mobilnost umjetnika i usluga poduzeća koja se bave kulturom,

mobilnost umjetničkih djela,

suradnja u okviru transnacionalnih projekata,

međukulturni dijalog,

posebne mjere za jačanje europskog kulturnog identiteta,

mjere obnove i očuvanja neizmjerne europske umjetničke baštine s namjenskim proračunskim stavkama za multimedijalna istraživanja i inovacije (18) te održivost,

jačanje kreativne neovisnosti,

razvoj digitalne humanističke kulture u cilju smanjenja manipulacija algoritma lažnih vijesti i dezinformacija na internetu.

4.7.

EGSO smatra da je ključno, posebice obrazovanjem mladih, promicati uvjerenje da su kulturna raznolikost i višestruki oblici umjetnosti neophodni elementi za ljudski razvoj i ostvarenje temeljnih sloboda te da razmjena kulturnih procesa doprinosi jačanju demokratskog građanstva.

4.8.

EGSO naglašava potrebu da nova europska kulturna agenda, koja bi bila dijelom nove zajedničke i obogaćene strateške vizije, bude uključena u i utemeljena na sljedećem višegodišnjem financijskom okviru Unije.

4.9.

EGSO smatra da oni na koje se odnose programi i regulatorne, strukturne i financijske mjere potpore trebaju o tome imati jasnu i transparentnu predodžbu, dostupnu putem društvenih mreža.

4.10.

Isto tako, EGSO smatra da je izravno djelovanje ključno za krajnje korisnike europske kulturne politike radi povećanja razine sudjelovanja, dovedene u pitanje zbog gospodarske i financijske krize koja se proširila na socijalnu razinu.

4.10.1.

EGSO smatra da je bi pokretanje inicijativa kao što su Erasmus za građanstvo za širenje kulture i turizma u Uniji i Europska povelja o kulturi, koja bi omogućila lakši pristup europskim kulturnim dobrima, kao i pokretanje Tjedna i Noći europske kulture moglo biti korisno, posebice za mlade generacije.

5.   Posebne napomene

5.1.

Digitalni vodič s internetskom stranicom koja se ažurira u stvarnom vremenu te je prilagođena korisniku i dostupna na svim jezicima EU-a, treba osigurati upotrebljivost mnogobrojnih danas raspoloživih instrumenata Zajednice, među kojima su, na primjer:

DCI II, instrument za razvojnu suradnju (19),

programi Interreg Med (20) i Med Culture (2014. – 2018.) (21),

ENI, instrument za susjedstvo, prethodno ENPI (22),

IPA II (2014. – 2020.) (23),

Mreža Natura 2020. (24),

Akcijski program za prirodu, stanovništvo i gospodarstvo” mreže Natura 2020. (25),

LIFE (2014. – 2020.) (26),

strukturni fondovi (27),

EMODnet, 3. faza, nadgledanje mora i podmorja (28),

Plavi rast Unije u sektorima pomorstva, pomorskog prijevoza i turizma (29),

Leader plus, prenamjena ruralne i kulturne baštine (30),

Europa za građane (2014. – 2020.) za povijest i raznolikost Unije (31),

državne potpore u području očuvanja kulture i baštine (32),

krijumčarenje kulturnih dobara (33),

Copernicus (prethodno GMES), satelitske informacije kojima se omogućuje praćenje kulturne baštine (34),

EDEN (Europske destinacije izvrsnosti),

COSME, program kojim se financiraju inicijative za kulturu i turizam (35),

Kulturne rute Vijeća Europe i Europske komisije,

„C3 Monitor” kojim se omogućuje praćenje i usporedba kulturne dinamičnosti (Cultural Vibrancy), kreativnog gospodarstva (Creative Economy) i poticajnog okružja (Enabling Environment) u oko 170 kulturnih i kreativnih gradova u 30 europskih zemalja,

javno-privatno partnerstvo o „energetskoj učinkovitosti povijesnih zgrada”,

kulturno nasljeđe za održivi razvoj programa Obzor 2020.,

digitalna platforma Europeana koja sadrži preko 50 milijuna digitaliziranih zapisa, uključujući knjige, glazbu, umjetnička djela uz napredne metode pretraživanja;

Digitalna agenda za proučavanje europske filmske baštine (36),

ulaganja u kulturnu baštinu zahvaljujući odredbama o kohezijskoj politici (37),

Erasmus+ (38),

oznaka europske baštine kojom se uspostavlja oznaka koja se dodjeljuje mjestima u Uniji (39),

program Kreativna Europa (2014. – 2020.) s komponentom za audiovizualni sektor (potprogram Mediji); kulturnom komponentom za kreativni i kulturni sektor (potprogram Kultura) te međusektorskom komponentom za sve kreativne i kulturne sektore (međusektorski potprogram(40).

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Manifestira se u raširenim populističkim i nacionalističkim pokretima i aspektima.

(2)  Po uzoru na europski istraživački prostor i kao potpora njemu.

(3)  Vidjeti: specijalizirane usluge obnove: www.opencare.it.

(4)  Nihil est in intellectu quod prius non fuerit in sensu (J. Locke).

(5)  Od latinskog „instruere” (tal. instruire): pripremati, graditi.

(6)  Prijenos znakova i obrazaca.

(7)  Vidjeti: zaključci neuroznanosti kojima se objašnjava oponašanje djelovanja i obrazaca ponašanja.

(8)  Od latinskog „colere”: njegovati.

(9)  Izvor: Eurostat.

(10)  Izvješće Cultural access and participation („Pristup kulturi i sudjelovanje u njoj”) http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/ebs/ebs_399_en.pdf

(11)  Vidjeti SL C 287, 29.11.2007.

(12)  Vidjeti SL C 377 E, 7.12.2012., str. 142., SL C 93, 9.3.2016., str. 95. – tekstovi, P8_TA(2016)0486.

(13)  SL C 288, 31.8.2017, str. 120.

(14)  NAT/738 (SL C 440, 6.12.2018., str. 22.).

(15)  Točnije, s pomoću prelaska sa znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) na znanost, tehnologiju, inženjerstvo, umjetnost i matematiku (STEAM) u digitalnom sektoru u okviru Programa za međunarodnu procjenu učenika.

(16)  Afričke, karipske i pacifičke zemlje.

(17)  Vidjeti i Vijeće Europe – Okvirna konvencija Vijeća Europe iz 2005. o vrijednosti kulturne baštine za društvo (CETS br. 199) 18/03/08 Faro, 27.10.2005.

(18)  Vidjeti bilješku 14.

(19)  Uredba (EU) br. 233/2014 (SL L 77, 15.3.2014., str. 44.).

(20)  Program Interreg Med.

(21)  Program Med Culture.

(22)  Uredbe (EU) br. 233/2014 (SL L 77, 15.3.2014., str. 44.) i (EU) br. 236/2014 (SL L 77, 15.3.2014., str. 95).

(23)  Uredba (EU) br. 231/2014 (SL L 77, 15.3.2014., str. 11.).

(24)  Direktiva o staništima 92/43/EEZ (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.) i Direktiva o pticama 2009/147/EZ (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.).

(25)  COM(2017) 198 final.

(26)  Uredba (EU) br. 1293/2013 (SL L 347, 20.12.2013., str. 185.).

(27)  Pet fondova: EFRR, ESF, Kohezijski, EPFRR, EFPR.

(28)  Odluka EU-a 2017/848 (SL L 125, 18.5.2017., str. 43.).

(29)  Rezolucija EP-a od 2. srpnja 2013. 2012/2297(INI) (SL C 75, 26.2.2016., str. 24.).

(30)  Uredba (EU) br. 1305/2013 (SL L 347, 20.12.2013., str. 487.).

(31)  Uredba (EU) br. 390/2014 (SL L 115, 17.4.2014., str. 3.).

(32)  Uredbe (EU) br. 651/2014 (SL L 187, 26.6.2014., str. 1.) i (EU) br. 2015/1588 (SL L 248, 24.9.2015., str. 1.).

(33)  Fight against trafficking of cultural goods.

(34)  Uredba (EU) br. 377/2014 (SL L 122, 24.4.2014., str. 44.).

(35)  Uredba (EU) br. 1287/2013 (SL L 347, 20.12.2013., str. 33.).

(36)  COM(2010) 487 final i COM(2014) 477 final.

(37)  SL L 347, 20.12.2013.

(38)  Uredba (EU) br. 1288/2013 (SL L 347, 20.12.2013., str. 50.).

(39)  Odluka 1194/2011/EU (SL L 303, 22.11.2011., str. 1.).

(40)  Uredba (EU) br. 1295/2013 (SL L 90, 28.3.2013., str. 1.).


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/155


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru Jačanje zaštite zviždača na razini EU-a”

(COM(2018) 214 final)

i o „Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije”

(COM(2018) 218 final)

(2019/C 62/26)

Izvjestiteljica:

Franca SALIS-MADINIER

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 28.5.2018.

Vijeće Europske unije, 29.5.2018.

Europska komisija, 18.6.2018.

Pravni temelj:

članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

26.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

158/77/15

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO smatra da zaštita zviždača, povrh svoje osnovne namjene, predstavlja i važan alat kako bi se trgovačkim društvima pomoglo u uspješnijem suočavanju s nezakonitim i neetičnim djelima.

1.2.

EGSO cijeni činjenicu da su neka poduzeća uvela postupke kojima se žele zaštititi zviždači te da je 10 od 28 država članica već uspostavilo sveobuhvatne okvire za zaštitu zviždača.

1.3.

EGSO smatra da bi područje primjene Direktive trebalo ocjenjivati na temelju evaluacije primjene Direktive te da bi trebalo biti dovoljno široko u cilju očuvanja općeg interesa.

1.4.

EGSO potiče Komisiju da preispita pravnu osnovu Direktive kako bi se u nju uključila i prava radnika iz članka 153. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

1.5.

Bivši zaposlenici, sindikalni predstavnici radnika i pravne osobe iz članka 3. mogu prijaviti prijestup i imati pristup istoj razini zaštite u slučaju zviždanja; treba ih jasno navesti u članku 2. Direktive.

1.6.

EGSO predlaže (članak 13.) dvorazinski postupak za podnošenje prijava kojim bi se zviždaču omogućilo da se, ovisno o vlastitom izboru, najprije odluči za unutarnju prijavu ili se obrati nadležnim tijelima, a zatim, po potrebi, i civilnom društvu / medijima, u interesu pravičnosti i pravne sigurnosti.

1.7.

EGSO predlaže da se zviždači u svakoj fazi zviždanja mogu obratiti sindikalnim predstavnicima i da ih ti predstavnici mogu zastupati i savjetovati ih te im pružiti potporu.

1.8.

Direktivom se treba jasnije poticati na pregovore o unutarnjem mehanizmu upozoravanja kao predmetu socijalnog dijaloga, sa sindikalnim predstavnicima radnika, u skladu s preporukom Vijeća Europe iz 2014. i izvješćem Europskog parlamenta iz 2017.

1.9.

EGSO predlaže da zviždač koji je anonimno podnio prijavu u slučaju otkrivanja identiteta ima pravo na zaštitu na temelju Direktive.

1.10.

EGSO predlaže da se članak 15. stavak 5. izmijeni prima facie u pogledu tereta dokazivanja. Dovoljno je da zviždač „iznese činjenične elemente da je izvršio zviždanje”.

1.11.

EGSO predlaže da se u članku 15. stavku 6. za naknadu ne upućuje na nacionalno pravo (varijabilno), nego da se Direktivom predvidi potpuna nadoknada štete, bez gornje granice, kao što je slučaj u zakonodavstvu Ujedinjene Kraljevine.

1.12.

EGSO traži brisanje članka 17. stavka 2. koji je suvišan (kazne za klevetu ili lažnu optužbu predviđene su nacionalnim pravom).

1.13.

EGSO potiče Komisiju da u članak 19. doda izričitu odredbu o nesmanjivanju dostignute zaštite kako bi se zajamčilo da se provedbom Direktive ni u kojem slučaju ne smanje povoljna prava koja su zviždači imali prije nego što je Direktiva uvedena u državama članicama i u područjima u kojima se Direktiva primjenjuje.

1.14.

EGSO predlaže da objava periodičkih izvješća javnih tijela i država članica bude obavezna.

1.15.

EGSO potiče Komisiju da u direktivi predvidi kampanje za podizanje razine svijesti na europskoj i nacionalnoj razini koje bi osobito bile usmjerene na mlade kako bi se razvila percepcija javnosti o zviždačima.

2.   Kontekst

2.1.

Nezakonite aktivnosti i zlouporabe zakona mogu se dogoditi u bilo kojoj organizaciji, neovisno o tome je li privatna ili javna. One mogu poprimiti različite oblike, kao što su korupcija ili prijevara, nepravilnost u radu, izbjegavanje plaćanja poreza ili nemar, te, ako se ne uklone, mogu uzrokovati veliku štetu javnom interesu i dobrobiti građana u jednoj ili više država članica EU-a.

2.2.

Mogućnost predviđanja, uklanjanja ili prekidanja rizične situacije korisna je za poduzeća, građane i radnike (smrtni slučajevi, ozljede, sudski postupci, financijski gubici, rizik za ugled). Zviždanje koje Komisija nastoji zaštititi tom direktivom jest zviždanje u ime općeg interesa koje koristi društvu u cjelini.

2.3.

Osobe koje rade za neku organizaciju ili su u kontaktu s njome kada obavljaju svoje djelatnosti često prve saznaju o prijestupima. Osobe koje prijavljuju (unutar predmetne organizacije ili vanjskom tijelu) ili otkrivaju takve radnje, odnosno zviždači, mogu stoga imati važnu ulogu za njihovo prekidanje. Međutim, brojne osobe to ne rade. Prema međunarodnim istraživanjima, glavni razlozi šutnje strah su od osvete, strah da će zviždanje biti uzaludno i neznanje osobe kome se treba obratiti. Ukupno 85 % ispitanika koji su sudjelovali u javnom savjetovanju iz 2017. koje je provela Komisija vjeruju da radnici vrlo rijetko ili rijetko prijavljuju prijetnje ili štete za javnost zbog straha od pravnih i financijskih posljedica, ali i zbog negativne slike o zviždačima. U nekim zemljama i dalje postoji poistovjećivanje zviždača s izdajicama ili doušnicima. Međutim, zviždanje je hrabrost, za razliku od potkazivanja koje je kukavičluk.

2.4.

Zbog tih je razloga važno osigurati djelotvornu zaštitu zviždača. Instrumenti već postoje na međunarodnoj razini i u različitim državama članicama. Vijeće Europe, Europski parlament, Vijeće EU-a, organizacije civilnog društva i sindikati već su tražili uvođenje zakonodavstva o zaštiti zviždača koji djeluju u javnom interesu, koje će se primjenjivati u cijelom EU-u. Neka europska poduzeća uvela su postupke kojima se žele zaštititi zviždači. Prijedlog Komisije polazi od utvrđenja da je trenutačno zaštita zviždača u Europskoj uniji neodgovarajuća, rascjepkana po državama članicama i nejednako dostupna u područjima politika.

2.5.

Komisija stoga predlaže direktivu kojom se uvodi zaštita zviždača u ciljanim područjima, dopunjenu komunikacijom kojom se uspostavlja okvir politike na razini EU-a, uključujući mjere za podupiranje nacionalnih tijela.

2.6.

Tim se prijedlogom nastoji uspostaviti skup zajedničkih minimalnih standarda kojima se osigurava snažna zaštita od osvete zviždačima koji prijavljuju povrede prava EU-a u pogledu: i. javne nabave; ii. financijskih usluga; iii. pranja novca i financiranja terorizma; iv. sigurnosti proizvoda; v. sigurnosti prometa; vi. zaštite okoliša; vii. nuklearne sigurnosti; viii. sigurnosti hrane i hrane za životinje; ix. zdravlja i dobrobiti životinja; x. javnog zdravlja; xi. zaštite potrošača; xii. zaštite privatnosti, zaštite podataka te sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava.

2.7.

Primjenjuje se i na povrede pravila EU-a u području tržišnog natjecanja, povrede i zlouporabu propisa o oporezivanju poduzeća te štete nanesene financijskim interesima EU-a.

2.8.

U skladu s Prijedlogom, države članice trebat će osigurati da poduzeća s najmanje 50 zaposlenika (ili s godišnjim prometom od najmanje 10 milijuna EUR) i javni subjekti uspostave interne kanale i postupke za podnošenje prijava radi zaprimanja prijava i poduzimanja mjera na temelju tih prijava. Također će morati osigurati da nadležna tijela imaju vanjske kanale za podnošenje prijava. Ti kanali moraju jamčiti zaštitu identiteta osobe i povjerljivosti informacija. Mala i mikro poduzeća izuzeta su od obveze uspostave internog mehanizma (osim u području financija ili osjetljivim sektorima).

2.9.

Prijedlogom se zabranjuje izravna ili neizravna osveta protiv zviždača i utvrđuju se mjere koje će države članice morati poduzeti kako bi osigurale njihovu zaštitu.

2.10.

Naposljetku, njime se predviđaju djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće kazne koje su nužne radi obeshrabrivanja: i. sprječavanja prijavljivanja, osvete, neutemeljenih postupaka protiv osoba koje podnose prijave i povreda dužnosti čuvanja tajnosti identiteta tih osoba; te ii. zlonamjernog zviždanja ili zlouporabe zviždanja.

3.   Opće napomene

3.1.

Do danas je samo 10 od ukupno 28 država članica EU-a već uvelo sveobuhvatno zakonodavstvo o zaštiti zviždača. U Europi su rascjepkanost i slabosti te zaštite štetne za javni interes i mogle bi spriječiti podnošenje prijava. Zviždač koji prijavljuje slučajeve prekograničnih kaznenih djela ili kaznenih djela počinjenih u multinacionalnim poduzećima ne uživa jednaku zaštitu, ovisno o nacionalnom zakonodavstvu i sudskoj praksi koji se na njega primjenjuju.

3.2.

EGSO pozdravlja cilj promicanja odgovornog i dobrovoljnog zviždanja kako bi se branio javni interes.

3.3.

Komisija je 2016. (1) istaknula da je primjena prava Unije i dalje izazov te se obvezala uspostaviti „jaču usmjerenost na izvršenje kako bi se ostvarili ciljevi od općeg interesa”. Cilj koji se nastoji postići jest proaktivno, a ne reaktivno zakonodavstvo koje će biti dio „sustavne provedbe prava Unije”.

3.4.

EGSO utvrđuje da je Prijedlog direktive u skladu s prethodnim europskim inicijativama (Vijeće Europe, Parlament, Komisija) u pogledu standarda i svrhe i osobito Preporuke CM/Rec(2014)7 Vijeća Europe od 30. travnja 2014., te u velikom dijelu u skladu s međunarodnim standardima. Taj je prijedlog uostalom dopuna postojećim sektorskim mehanizmima Unije (financijske usluge, promet, okoliš) i politikama Unije (borba protiv korupcije, održivo financiranje, poštenije oporezivanje).

3.5.

U skladu s načelom supsidijarnosti, glavno područje primjene ograničeno je na povrede prava Unije (nezakonite aktivnosti i zlouporaba zakona) i na posebna područja u kojima:

1.

postoji potreba za jačanjem provedbe zakona;

2.

gotovo nepostojeće prijavljivanje od strane zviždača ključni je čimbenik;

3.

povrede mogu dovesti do ozbiljne štete javnom interesu.

3.6.

Međutim, EGSO smatra da treba pojasniti odnos prava EU-a i nacionalnog prava, koji može biti izvor nesuglasica i poteškoća u primjeni načela propisanih Direktivom.

3.7.

EGSO ističe pozitivan aspekt Direktive kojim se države potiče da uspostave opsežno, dosljedno i sveobuhvatno nacionalno pravo na temelju načela iz Preporuke Vijeća Europe i sudske prakse Europskog suda za ljudska prava (ESLJP). Istovremeno, važno je osigurati neometano funkcioniranje okvira ustaljenih u državama članicama, ukoliko oni poštuju načela Direktive.

3.8.

Isto tako, pozitivno je i navođenje donošenja povoljnijih odredaba u državama članicama. Međutim, EGSO smatra da je neophodno dodati odredbu o nesmanjivanju dostignute zaštite jer se tom direktivom ne smiju ukloniti ili umanjiti povoljnije nacionalne odredbe.

3.9.

Naposljetku, EGSO preporučuje da se evaluacija Direktive provede u svjetlu dokaza koji bi mogli postati dostupni u budućnosti i na temelju evaluacije provedbe Direktive. Smatra važnim navođenje mogućeg kasnijeg proširenja glavnog područja primjene Direktive s obzirom na njezinu evaluaciju.

3.10.

EGSO ponovno ističe važnost provedbe te direktive u državama članicama za bolje funkcioniranje demokracije kada je riječ o postojećim i budućim izazovima, za jačanje vladavine prava, javnih sloboda i integriteta, jer se sloboda da se kaže istina (ili parezija) smatra temeljnim stupom demokracije.

3.11.

EGSO podupire uspostavu europske agencije za upozoravanje ili europskog pučkog pravobranitelja, koji bi bili zaduženi za koordinaciju nacionalnih tijela za upozoravanje i praćenje linija za upozoravanje.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO smatra neprihvatljivom činjenicu da nije bilo moguće provesti savjetovanje sa socijalnim partnerima o Prijedlogu direktive, kao što se predviđa člankom 154. UFEU-a. Komisija ne smije ponoviti tu praksu.

4.2.

Odbor predlaže da se Direktivom obuhvati i područje socijalnih pitanja, i to dodavanjem članka 153. UFEU-a u 16 pravnih osnova Direktive. EGSO ističe da je u članku 1. (glavno područje primjene), koji se odnosi na povrede prava koje može prijaviti zviždač, izostavljena zaštita radnika. U Prijedlogu se ne navode diskriminacija, uznemiravanje, nasilje na radnom mjestu itd. Stoga se zalaže za uključivanje tih tema u Direktivu.

5.   Osobno područje primjene

5.1.

EGSO prima na znanje vrlo širok raspon osoba na koje se Direktiva primjenjuje: svi radnici u javnom ili privatnom sektoru koji su saznali za povrede u profesionalnom kontekstu. Pojam radnika je širok: svi radnici u smislu članka 45. UFEU-a i sve samozaposlene osobe u smislu članka 49. UFEU-a, ali i svi volonteri, neplaćeni vježbenici, konzultanti, dobavljači, podugovaratelji, dioničari ili članovi upravnog odbora. Direktiva bi trebala doprinijeti smanjenju rizika od narušavanja ugleda, kojem bi poduzeća mogla biti izložena.

5.2.

Bivši zaposlenici, sindikalni predstavnici radnika i pravne osobe, kako je definirano člankom 3., mogu prijaviti prijestup i imati pristup istoj razini zaštite u slučaju zviždanja; treba ih jasno navesti u članku 2. te direktive.

5.3.

EGSO napominje da bi dužnosnici EU-a trebali uživati jednaku razinu zaštite kao radnici u državama članicama.

6.   Postupci izvješćivanja

6.1.

Kad je riječ o uspostavi unutarnjih mehanizama upozoravanja, EGSO predlaže da se radnici i njihovi sindikalni predstavnici aktivno uključe u njihovo osmišljavanje i provođenje.

6.2.

EGSO smatra da načelo postupnog zviždanja (unutarnje, nadležna tijela, javnost) odgovara načelu odgovornog zviždanja. Međutim, EGSO smatra da zviždač treba imati jednak izbor pristupa unutarnjem mehanizmu ili nadležnim tijelima te stoga predlaže dvorazinski, a ne trorazinski postupak, u interesu pravičnosti i pravne sigurnosti. S jedne strane, međunarodna istraživanja, čak i u zemljama koje su izuzete od obveze uspostave unutarnjeg kanala (Ujedinjena Kraljevina, Irska), pokazuju da zaposlenik prvo upotrebljava unutarnji mehanizam zbog lojalnosti; stoga ne postoji rizik od masovnog zaobilaženja unutarnjeg mehanizma. Osim toga, u slučaju obveze uspostave unutarnjeg kanala, teško je predvidjeti sva potrebna odstupanja. S druge strane, nacionalnim zakonodavstvima predviđa se izravno obraćanje tijelima (primjerice za kaznena djela ili prekršaje). Naposljetku, tu obvezu imaju samo zaposlenici, drugi su radnici od toga izuzeti. Otuda proizlaze povreda načela jednakosti i pravna nesigurnost.

6.3.

EGSO smatra da zviždač na radnom mjestu u svakom trenutku postupka upozoravanja mora imati mogućnost obratiti se sindikalnim predstavnicima te da ga oni moraju moći predstavljati. Ti predstavnici koji su bliski radnicima mogu imati ključnu ulogu u savjetovanju i zaštiti.

6.4.

EGSO predlaže da se jamstva u pogledu poduzimanja mjera, koja se primjenjuju na vanjska upozoravanja primijene i na unutarnja upozoravanja: potvrda primitka upozorenja, dostava povratnih informacija o rješavanju prijave.

6.5.

Studije ukazuju na to da najosjetljiviji zviždači, ili zviždači koji posjeduju informacije koji ih mogu dovesti u životnu opasnost ili dovesti u opasnost njihovu obitelj, moraju ostati anonimne. Ako se otkrije identitet zviždača koji je anonimno podnio prijavu, EGSO smatra da mora uživati zaštitu na temelju Direktive. Naposljetku, činjenica da je prijava podnesena anonimno nije izgovor da se ne pristupi njezinu rješavanju.

7.   Zaštita zviždača: teret dokazivanja i naknada

7.1.

U skladu s Prijedlogom direktive, zviždač koji je predmet osvete treba dokazati prima facie da je ta osveta posljedica podnošenja prijave (dvostruki test) kako bi teret dokazivanja išao u njegovu korist. U skladu s načelom prebacivanja tereta dokazivanja (vidjeti Direktivu o diskriminaciji) na poslodavcu je da dokaže da mjere osvete nisu posljedica zviždanja.

7.2.

U Direktivi treba pojasniti korektivne mjere u slučaju osvete (članak 15. stavak 6.), a ne uputiti na nacionalni pravni okvir za koji smo vidjeli da je različit od zemlje do zemlje ili uopće ne postoji. Kako bi se zviždači djelotvorno zaštitili od svih oblika kazni, izravnih ili neizravnih, Direktivom treba predvidjeti obvezu potpune naknade, bez gornje granice (uključujući izgubljene godine do mirovine u slučaju otkaza), kao što je to učinjeno u zakonu o objavljivanju u javnom interesu iz 1998.

8.   Kazne

8.1.

EGSO smatra da je cilj Direktive olakšati i zaštititi zviždanje. Na temelju toga valja izbrisati članak 17. stavak 2. koji ne pravi razliku između odgovornog zviždanja i prekršaja kao što su kleveta ili lažna optužba, koji se već nalaze u nacionalnim zakonodavstvima.

9.   Povoljnija odredba i odredba o nesmanjivanju dostignute zaštite

9.1.

EGSO pozdravlja mogućnost predviđenu Direktivom da države članice mogu uvesti povoljnije zakonodavstvo u pogledu prava zviždača. Međutim, potrebno je dodati odredbu o nesmanjivanju dostignute zaštite kako bi se zadržala već postojeća povoljnija zakonodavstva ili odredbe u određenim državama.

10.   Izvješćivanje, ocjenjivanje i preispitivanje

10.1.

Potrebno je propisati obvezno ocjenjivanje provedbe Direktive koje bi uključivalo objavu godišnjih izvješća (anonimizirani i statistički podaci) javnih subjekata i država članica kako bi izvješće Komisije predviđeno za 2027. bilo sadržajno, a javnost informirana.

Bruxelles, 18. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL C 18, 19.1.2017., str. 10.


PRILOG

Sljedeći su amandmani odbijeni tijekom rasprave premda su dobili barem četvrtinu glasova:

Točka 3.11.

Dodati novu točku:

3.1.1.

EGSO preporučuje da se na što sveobuhvatniji način riješi pitanje sprečavanja negativnih rizika za građane i privatna poduzeća, povezanih s neprikladnim korištenjem ili nezakonitim objavljivanjem osjetljivih informacija. Dobar ugled poduzeća i organizacija u slučaju je zlonamjernog ponašanja potrebno zaštititi u dovoljnoj mjeri.

Obrazloženje

Dobar ugled bilo koje organizacije ključan je za sve dionike, a ne samo za zaposlenike.

Rezultat glasovanja

Za:

84

Protiv:

130

Suzdržani:

15

Točka 4.1.

Izbrisati:

4.1.

EGSO smatra neprihvatljivom činjenicu da nije bilo moguće provesti savjetovanje sa socijalnim partnerima o Prijedlogu direktive, kao što se predviđa člankom 154. UFEU-a. Komisija ne smije ponoviti tu praksu.

Obrazloženje

S obzirom na to da se prijedlog ne temelji na članku 153. UFEU-a, savjetovanje sa socijalnim partnerima nije potrebno.

Rezultat glasovanja

Za:

79

Protiv:

133

Suzdržani:

18

Točka 4.2

Izmijeniti kako slijedi:

4.2.

Odbor uvažava da je pravna osnova direktive dovoljno široka da se osigura odgovarajuća zaštita zviždača. Međutim, radi pravne sigurnosti EGSO poziva na to da se razjasni pravno područje primjene u pogledu prava radnika. predlaže da se Direktivom obuhvati i područje socijalnih pitanja, i to dodavanjem članka 153. UFEU-a u 16 pravnih osnova Direktive. EGSO ističe da je u članku 1. (glavno područje primjene), koji se odnosi na povrede prava koje može prijaviti zviždač, izostavljena zaštita radnika. U Prijedlogu se ne navode diskriminacija, uznemiravanje, nasilje na radnom mjestu itd. Stoga se zalaže za uključivanje tih tema u Direktivu.

Obrazloženje

Budući da postoje različita mišljenja o pravnoj osnovi direktive, Komisija treba razjasniti to pitanje u pogledu prava radnika (članak 153. UFEU-a).

Rezultat glasovanja

Za:

82

Protiv:

139

Suzdržani:

14

Točka 6.2.

Izmijeniti kako slijedi:

6.2.

EGSO smatra da načelo postupnog zviždanja (unutarnje, nadležna tijela, javnost) odgovara načelu odgovornog zviždanja, posebice u cilju brzog i učinkovitog otkrivanja i zaustavljanja povrede na izvoru i time ublažavanja unutarnjih i vanjskih rizika. Međutim, EGSO smatra da zviždač treba imati jednak izbor pristupa unutarnjem mehanizmu ili nadležnim tijelima te stoga predlaže dvorazinski, a ne trorazinski postupak, u interesu pravičnosti i pravne sigurnosti. S jedne strane, međunarodna istraživanja, čak i u zemljama koje su izuzete od obveze uspostave unutarnjeg kanala (Ujedinjena Kraljevina, Irska), pokazuju da zaposlenik prvo upotrebljava unutarnji mehanizam zbog lojalnosti; stoga ne postoji rizik od masovnog zaobilaženja unutarnjeg mehanizma. Osim toga, u slučaju obveze uspostave unutarnjeg kanala, teško je predvidjeti sva potrebna odstupanja. S druge strane, nacionalnim zakonodavstvima predviđa se izravno obraćanje tijelima (primjerice za kaznena djela ili prekršaje). Naposljetku, tu obvezu imaju samo zaposlenici, drugi su radnici od toga izuzeti. Otuda proizlaze povreda načela jednakosti i pravna nesigurnost.

Obrazloženje

Važno je da poduzeće ima mogućnost da, prije nego se zviždač obrati javnosti, pitanje riješi interno. Dvorazinski postupak izvješćivanja olakšava brzo i učinkovito utvrđivanje i zaustavljanje povrede na izvoru.

Rezultat glasovanja

Za:

78

Protiv:

145

Suzdržani:

11

Točka 7.2.

Izmijeniti kako slijedi:

7.2

U Direktivi treba pojasniti se pojašnjuju korektivne mjere u slučaju osvete (članak 15. stavak 6.), a ne uputiti i upućuje se na nacionalni pravni okvir za koji smo vidjeli da je različit od zemlje do zemlje ili uopće ne postoji. Kako bi se zviždači djelotvorno zaštitili od svih oblika kazni, izravnih ili neizravnih, provedbu Direktivom Direktive treba pomno pratiti i ocjenjivati u odnosu na djelotvornost nacionalnih pravnih okvira. treba predvidjeti obvezu potpune naknade, bez gornje granice (uključujući izgubljene godine do mirovine u slučaju otkaza), kao što je to učinjeno u zakonu o objavljivanju u javnom interesu iz 1998.

Obrazloženje

Važno je da sustavi sankcije i naknade štete utemeljeni na nacionalnim pravnim okvirima ispunjavaju osnovne ciljeve Direktive u odnosu na zaštitu zviždača uz istodobno poštovanje načela nacionalnih pravnih sustava. To je jedno od ključnih pitanja koja treba pratiti u provedbi Direktive.

Rezultat glasovanja

Za:

82

Protiv:

144

Suzdržani:

10

Točka 8.1.

Izmijeniti kako slijedi:

8.1.

EGSO smatra da je cilj Direktive olakšati i zaštititi zviždanje. Na temelju toga valja pojasniti izbrisati članak 17. stavak 2. koji ne pravi razliku između jer bi mogao stvoriti konfuziju u pogledu odgovornog zviždanja i prekršaja kao što su kleveta ili lažna optužba, koji se već nalaze u nacionalnim zakonodavstvima

Obrazloženje

Iako se posljedice za lažnu, obmanjujuću i neopravdanu objavu trebaju rješavati putem učinkovitih, razmjernih i odvraćajućih kazni, opseg tih kazni u državama je članicama potrebno razjasniti na odgovarajući način.

Rezultat glasovanja:

Za:

87

Protiv:

147

Suzdržani:

6

Točka 1.4.

Izmijeniti kako slijedi:

1.4.

EGSO uvažava da je pravna osnova potiče Komisiju da preispita pravnu osnovu Direktive dovoljno široka i da se time osigurava odgovarajuća zaštita zviždača kako bi se u nju uključila i prava radnika iz članka 153. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Međutim, radi pravne sigurnosti EGSO poziva na to da se razjasni pravno područje primjene u pogledu prava radnika.

Obrazloženje

Članci koje je Europska komisija odredila kao pravni temelj u potpunosti garantiraju jačanje provedbe prava Unije uvođenjem novih odredbi o zaštiti zviždača radi jačanja pravilnog funkcioniranja jedinstvenog tržišta i ispravne provedbe politika Unije i istovremenog osiguranja dosljedno visokih standarda zaštite zviždača u sektorskim instrumentima Unije u kojima relevantna pravila već postoje. Međutim, potrebno je pojašnjenje kako bi se izbjegle nejasnoće u pogledu pravne osnove koja se odnosi na prava radnika.

Rezultat glasovanja

Za:

84

Protiv:

133

Suzdržani:

6

Točka 1.4.

Uvrstiti novu točku nakon sadašnje točke 1.4.:

EGSO je uvjeren da bi pravni okvir za zaštitu zviždača trebalo uspostaviti tako da se omogući razlikovanje informacija koje se smiju objaviti samo unutar trgovačkog društva od informacija koje se smiju otkriti nadležnim tijelima, pa i javnosti. To je osobito važno kada je riječ o poslovnim tajnama.

Obrazloženje

U Prijedlogu treba jasno navesti da zviždači informacije koje sadržavaju poslovne tajne uvijek moraju prijavljivati unutar poduzeća jer jednom kad se te informacije objave, šteta za poduzeće je nepovratna.

Rezultat glasovanja:

Za:

89

Protiv:

149

Suzdržani:

7

Točka 1.6.

Izmijeniti kako slijedi:

1.6.

EGSO predlaže (članak 13.) dvorazinski postupak za podnošenje prijava kojim bi se zviždaču omogućilo da se, ovisno o vlastitom izboru, najprije odluči za unutarnju prijavu s ciljem brzog i djelotvornog utvrđivanja i zaustavljanja povreda ili se obrati nadležnim tijelima, a zatim, po potrebi, i obrati nadležnim javnim tijelima te, ako je primjereno, civilnom društvu / medijima, u interesu pravičnosti i pravne sigurnosti.

Obrazloženje

Važno je da poduzeće ima mogućnost da, prije nego se zviždač obrati javnosti, pitanje riješi interno. Dvorazinski postupak za podnošenje prijava olakšava brzo i djelotvorno utvrđivanje i zaustavljanje povreda na izvoru.

Rezultat glasovanja

Za:

89

Protiv:

144

Suzdržani:

8

Točka 1.10.

Izbrisati:

1.10.

EGSO predlaže da se članak 15. stavak 5. izmijeni prima facie u pogledu tereta dokazivanja. Dovoljno je da zviždač „iznese činjenične elemente da je izvršio zviždanje”.

Obrazloženje

Ova preporuka se ne temelji na tekstu nacrta mišljenja (7.1). Iako bi se moglo osporavati, načelo prebacivanja tereta dokazivanja neutralno je navedeno u tekstu.

Rezultat glasovanja

Za:

93

Protiv:

148

Suzdržani:

7

Točka 1.11.

Izmijeniti kako slijedi:

1.11.

Kako bi se zviždače djelotvorno zaštitilo od svih oblika izravnih ili neizravnih kazni, provedba Direktive mora se pažljivo nadzirati i ocjenjivati u odnosu na djelotvornost nacionalnih okvira. EGSO predlaže da se u članku 15. stavku 6. za naknadu ne upućuje na nacionalno pravo (varijabilno), nego da se Direktivom predvidi potpuna nadoknada štete, bez gornje granice, kao što je slučaj u zakonodavstvu Ujedinjene Kraljevine.

Obrazloženje

Važno je da sankcije i sustavi naknade koji se temelje na nacionalnim okvirima ispunjavaju osnovne ciljeve Direktive u pogledu zaštite zviždača, uz istovremeno poštovanje načela nacionalnog pravnog sustava. To je jedno od ključnih pitanja koja treba pratiti u provedbi Direktive.

Rezultat glasovanja

Za:

95

Protiv:

143

Suzdržani:

9

Točka 1.12.

Izmijeniti kako slijedi:

1.12.

EGSO traži brisanje pojašnjenje članka 17. stavka 2. i koji je suvišan (kazne za klevetu ili lažnu optužbu predviđene su nacionalnim pravom) jer bi mogao stvoriti zabunu između odgovornog zviždanja i lažnih optužbi.

Obrazloženje

Vidjeti točku 8.1.

Rezultat glasovanja

Za:

96

Protiv:

147

Suzdržani:

7


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/165


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom socijalnom fondu plus (ESF+)”

(COM(2018) 382 final – 2018/0206 (COD))

(2019/C 62/27)

Izvjestitelj:

Krzysztof BALON

Suizvjestiteljica:

Cinzia DEL RIO

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 11.6.2018.

Vijeće Europske unije, 19.6.2018.

Pravni temelj:

članak 46. točka (d), članak 149., članak 153. stavak 2. točka (a), članak 164., članak 168. stavak 5., članak 175. stavak 3. i članak 349. UFEU-a

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

26.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

183/2/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije o Europskom socijalnom fondu plus (ESF+) čiji je cilj unaprijediti dosljednost i sinergije među instrumentima EU-a objedinjavanjem određenih fondova EU-a i pojednostavljenjem određenih postupaka. Naglašavajući određene ključne aspekte prijedloga, EGSO poziva na donošenje brze, odgovorne i uravnotežene odluke o prijedlogu prije izbora za Europski parlament koji se održavaju sljedeće godine.

1.2.

Europi je potrebna dobra kombinacija gospodarskih, investicijskih i socijalnih politika kako bi ostala konkurentna u globalnom gospodarstvu te kako bi osigurala kvalitetna radna mjesta, kvalitetno, univerzalno dostupno i pristupačno obrazovanje i osposobljavanje, kao i jednak pristup zdravstvenim uslugama, socijalnu uključenost i aktivno sudjelovanje u društvu. Potreban je proračun EU-a kojim se može odgovoriti na velike izazove poput nezaposlenosti mladih, neodgovarajućih vještina, dugotrajne nezaposlenosti, tržišta rada koje se brzo mijenja i utjecaja novih oblika rada na ljude – izazove koji rezultiraju novim oblicima socijalne isključenosti marginaliziranih skupina, uz kontinuirano visoke stope siromaštva u nekim zemljama. Nadalje, posve novi izazovi koji proizlaze iz digitalizacije iziskuju inovativne pristupe financiranju EU-a (1).

1.3.

EGSO oštro kritizira prijedlog jer se njime predviđa smanjenje financijskih sredstava za kohezijsku politiku EU-a. Konkretno, za ESF+ predviđa se stvarno smanjenje od 6 %. Nadalje, EGSO nije suglasan s ukidanjem minimalnog udjela (trenutačno utvrđenog na 23,1 %) za financiranje kohezijske politike u sklopu fonda ESF+. Imajući na umu da je ESF+ glavni instrument financiranja za provedbu europskog stupa socijalnih prava, EGSO poziva na to da se tom fondu dodijeli 30 % ukupnih sredstava za politiku gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije te da se unutar fonda ESF+ 30 % njegovih sredstava namijeni mjerama socijalnog uključivanja.

1.4.

Različiti se fondovi i programi pod novi krovni fond ESF+ trebaju objediniti vrlo pažljivo, uzimajući u obzir svako potencijalno povećanje njihove učinkovitosti i djelotvornosti u usporedbi sa zasebnim okvirima provedbe. EGSO zahtijeva da Komisija dodatno pojednostavi pravila fonda ESF+ i za upravljačka tijela i za korisnike, istodobno osiguravajući da projekti budu usklađeni s vrijednostima EU-a. Osnovni uvjet u pogledu aktivnog uključivanja, prema kojem države članice moraju imati nacionalne strategije za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti kako bi mogle zatražiti financiranje u sklopu fonda ESF+, treba nastaviti primjenjivati na sve države članice tijekom razdoblja financiranja sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira.

1.5.

Fond ESF+ treba upotrebljavati na način koji je u skladu s Poveljom o temeljnim pravima, Konvencijom UN-a o pravima djeteta (UNCRC) i Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD). Uvažavanje pravila Europskog kodeksa ponašanja za partnerstvo (ECCP) mora se smatrati osnovnim uvjetom, dok je sporazume o partnerstvu i operativne programe potrebno pregledati i, ako se u potpunosti ne pridržavaju obveza iz ECCP-a, sankcionirati.

1.6.

Europska unija trebala bi u cijelosti iskoristiti iskustvo i kapacitete socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva koje djeluju na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini uključivanjem tih organizacija, kao i korisnika usluga, u skladu s njihovim različitim ulogama, u planiranje, provedbu, praćenje i procjenu programa financiranja EU-a. Socijalni partneri i druge organizacije civilnog društva ključni su akteri u europskom demokratskom projektu, što u kontekstu fonda ESF+ znači da bi im javna tijela trebala olakšati pristup dostupnim sredstvima. EGSO podržava reviziju sastava Odbora za ESF+ iz članka 40. stavka 2. Uredbe, u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (c) Uredbe o zajedničkim odredbama i uz poštovanje načela Europskog kodeksa ponašanja za partnerstvo.

1.7.

Odgovarajući dio dostupnih sredstava trebalo bi izdvojiti za projekte koje vode male lokalne organizacije, kao i za prijenos dodijeljenih sredstava kako bi se pružila podrška aktivnostima organizacija aktivnih na lokanoj razini. S doprinosima u naravi trebalo bi postupati jednako kao i s financijskim doprinosima.

1.8.

Transnacionalnost (ili prekogranične aktivnosti) obično bi trebala biti dio operativnih programa svih država članica. To je potrebno kako bi se razvio osjećaj europskog identiteta među građanima različitih država članica.

1.9.

EGSO smatra važnim utvrditi visoku razinu financiranja za područja djelovanja koja su ključna za budućnost Europe i njezinih stanovnika, a to bi uključivalo: kvalitetna radna mjesta za mlade, inicijative za rodnu ravnopravnost, uključivanje i zapošljavanje ranjivih skupina, cjeloživotno učenje i nadogradnju vještina u kontekstu digitaliziranog tržišta rada koje se brzo mijenja, jačanje javnih usluga od općeg interesa kao i izgradnju kapaciteta javne uprave, socijalnih partnera (uz pristup usmjeren na jačanje socijalnog dijaloga i poduzimanje zajedničkih aktivnosti) i drugih organizacija civilnog društva, uključujući njihovo sudjelovanje u upravljanju fondom kako bi se osiguralo bolje upravljanje.

1.10.

Uzimajući u obzir sve veću ulogu socijalne ekonomije u socijalnoj dimenziji EU-a, EGSO također smatra da bi potpora aktivnostima socijalne ekonomije trebala postati odvojen, specifičan cilj fonda ESF+.

1.11.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije o utvrđivanju novih pokazatelja za dodjelu sredstava. Međutim, postojeći sustav još se uvijek uglavnom temelji na bruto domaćem proizvodu (BDP). Usto, EGSO smatra da se korelacija između fonda ESF+ i preporuka za pojedinu zemlju iz europskog semestra mora poboljšati. EGSO je zabrinut da bi se mogli primjenjivati strogi uvjeti. Stoga naglašava da bi se o toj korelaciji trebao postići dogovor između nacionalnih i europskih vlasti, uz puno i aktivno sudjelovanje socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva.

1.12.

Socijalni partneri i druge organizacije civilnog društva trebali bi se smatrati ravnopravnim dionicima u nadzornim odborima, s pravom glasa i mogućnošću obnašanja određenih upravljačkih funkcija. Praćenjem bi se također trebao procjenjivati napredak u pogledu mjera za socijalno uključivanje, a ne bi ga se trebalo ograničiti samo na primjenu utvrđenih kvantitativnih pokazatelja.

1.13.

EGSO naglašava važnost zadržavanja fonda ESF+ u okvirima politike ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije.

1.14.

EGSO se ne slaže s prijedlogom u vezi sa smanjenjem stope europskog sufinanciranja u okviru fonda ESF+. U svakom slučaju takvo smanjenje ne bi smjelo ići na teret nositelja projekata.

2.   Uvod: prijedlozi Komisije za višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027. i trenutno socijalno stanje u EU-u

2.1.

Europska komisija izdala je 2. svibnja 2018. komunikaciju o svojim prijedlozima za višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027., nakon čega je 29. – 31. svibnja i 1. lipnja 2018. uslijedilo objavljivanje uredbi o VFO-u i o Europskom socijalnom fondu+.

2.2.

U skladu sa zahtjevom Europskog parlamenta, proračun EU-a trebao bi se povećati na 1,3 % bruto domaćeg proizvoda (BDP) (taj prijedlog predstavlja povećanje od 1,08 %), a trebalo bi i reformirati sustav vlastitih resursa kako bi se stabiliziralo financiranje novih mjera i rješavali novi unutarnji izazovi. Samo veći proračun može, čak i nakon Brexita, omogućiti EU-u da ispuni svoju obvezu provedbe ciljeva održivog razvoja UN-a i europskog stupa socijalnih prava, kojim se utvrđuju ciljevi i načela za novu socijalnu politiku i politiku rada na razini Europe, kao i da promiče kvalitetna radna mjesta i jednake mogućnosti, kvalitetno obrazovanje i osposobljavanje (koji bi trebali biti univerzalno dostupni i pristupačni) kako bi se odgovorilo na brze promjene na tržištu rada te osiguralo poštene uvjete rada, kao i sveobuhvatniju socijalnu uključenost i zaštitu koje svima omogućuju aktivno sudjelovanje u društvu.

2.3.

Europa mora ostati konkurentna u globalnom gospodarstvu te mora osigurati visoke standarde zapošljavanja i socijalne standarde. EGSO poziva na donošenje brze, odgovorne i uravnotežene odluke o prijedlogu za VFO i fond EFS+ prije europskih izbora.

2.4.

Unija se trenutno suočava s novim izazovima koji proizlaze iz potrebe da se prevlada dugo razdoblje ekonomske i socijalne krize te se treba baviti utjecajem koji imaju tržište rada koje se brzo mijenja i povezani novi oblici rada, kao i nedostatnim vještinama, slabom mobilnošću radne snage, nezadovoljavajućim rezultatima aktivnih politika tržišta rada, obrazovnih sustava i sustava osposobljavanja te „novom” socijalnom isključenošću marginaliziranih skupina, uključujući Rome i migrante.

2.5.

Stopa nezaposlenosti mladih u EU-u i dalje je visoka. Tome pridonosi sve češća upotreba nestandardnih ugovora o radu, ponovno posebice među mladima, uz kontinuirano visoke stope NEET-ova (mladi koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju). Neusklađenost između ponuđenih vještina i potreba poslodavaca istaknuta je u nekoliko mišljenja EGSO-a. Zbog toga je izazov današnjice povećati broj kvalitetnih radnih mjesta i zaposlenost mladih staviti na prvo mjesto. Međutim, u nekim državama članicama nezaposlenost drugih skupina, kao što su žene, starije osobe i migranti, postaje kritična i iziskuje specifična rješenja.

2.6.

Uvođenje novih tehnologija, digitalizacija i umjetna inteligencija imaju velik utjecaj na radna mjesta: kvalitetno osnovno obrazovanje, učinkovito osposobljavanje zasnovano na visokim standardima, cjeloživotno učenje, nadogradnja vještina i prekvalifikacija te uparivanje promjenjivih potreba gospodarstava EU-a s ciljanim vještinama i kompetencijama bit će alati potrebni za cjelovito iskorištavanje poslovnih mogućnosti u budućnosti i poticanje konkurentnosti poduzeća (2). Takve alate treba popratiti dobrom kombinacijom ekonomskih, investicijskih i socijalnih politika za uključiv i održiv rast potaknut inovacijama.

2.7.

Razina siromaštva među građanima još je jedan ključan aspekt: 118 milijuna građana EU-a (ili 23,7 % ukupnog stanovništva EU-a) živi u siromaštvu i socijalnoj isključenosti ili im takav život prijeti (3). Istodobno u nekim zemljama i dalje vlada visoka razina siromaštva zaposlenih, koje prati znatan porast podzaposlenosti (4).

3.   Ključni aspekti predložene uredbe o Europskom socijalnom fondu plus

3.1.

Kako bi se povećale usklađenost i sinergija između komplementarnih instrumenata EU-a, povećala fleksibilnost, omogućilo da se fondovima bolje odgovara na izazove i pojednostavilo programiranje fondova i upravljanje njima, novi Europski socijalni fond plus (ESF+) objedinjuje sljedeće fondove i programe višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020.:

Europski socijalni fond (ESF) i Inicijativu za zapošljavanje mladih (YEI)

Fond europske pomoći za najpotrebitije (FEAD)

Program za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI) i

Program djelovanja Unije u području zdravlja (Program za zdravlje).

3.2.

Ukupan proračun ESF-a plus iznosi približno 101 milijardu EUR (u tekućim cijenama) za razdoblje 2021.–2027., od čega je 100 milijardi EUR pod podijeljenim upravljanjem (nekadašnji ESF i nekadašnji FEAD). Financijska omotnica fonda ESF+ pod izravnim upravljanjem iznosit će 1 174 milijuna EUR u tekućim cijenama, od čega će se 761 milijun EUR izdvojiti za zapošljavanje i socijalne inovacije, a 413 milijuna EUR za zdravlje. Fondom ESF+ obuhvaćena je i Inicijativa za zapošljavanje mladih te je 10 % dodijeljenih financijskih sredstava usmjereno na mlade ljude u dobi od 15 do 29 godina. Najmanje 25 % nacionalnih sredstava za ESF+ bit će namijenjeno promicanju socijalne uključenosti i borbi protiv siromaštva. Usto, države članice morat će izdvojiti najmanje 2 % svojih sredstava iz fonda ESF+ za mjere usmjerene na najpotrebitije.

3.3.

U Uredbu o zajedničkim odredbama uključeno je nekoliko odredbi za pojednostavljenje provedbe ESF-a plus, smanjenje administrativnog opterećenja za korisnike i usmjeravanje na postizanje rezultata. Uredbom o ESF-u plus predviđaju se i mjere za suzbijanje materijalne oskudice, čime se odgovara na zahtjev dionika da se za tu vrstu pomoći zadrže blaži zahtjevi i da se pojednostave prikupljanje podataka i zahtjevi u pogledu praćenja i izvješćivanja.

4.   Opće napomene o predloženoj uredbi

4.1.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije o fondu ESF+, posebice zbog:

usklađenosti fonda s europskim stupom socijalnih prava;

njegovih smjernica za kvalitetne rezultate na temelju poboljšanih pokazatelja;

prepoznavanja potrebe za pojednostavljivanjem i većom fleksibilnošću;

usmjerenosti na područja triju politika: zapošljavanje, obrazovanje i socijalna uključenost;

uvođenja prioriteta „inovativne mjere” u cilju podupiranja socijalnih inovacija i eksperimentiranja, kojima se jačaju pristupi „odozdo prema gore” utemeljeni na partnerstvima;

njegove dosljednosti i usklađenosti s drugim programima financiranja, kao što su Erasmus (5) i Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) u sklopu poglavlja politike „Ulaganja u ljude” VFO-a;

činjenice da pod istim krovom objedinjuje pojedinačne fondove i programe kako bi se poboljšala borba protiv siromaštva, socijalne isključenosti, nezaposlenosti i podzaposlenosti u Europskoj uniji.

4.2.

EGSO izražava negodovanje zbog činjenice da je predloženi ukupni iznos sljedećeg VFO-a oko 1,1 bilijun EUR, što je u stvarnim vrijednostima ispod razine tekućeg VFO-a. Povrh toga, EGSO je iznimno kritičan prema predloženom smanjenju financijskih sredstava za kohezijsku politiku EU-a, koje u višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. iznosi otprilike 7 %. Konkretno, kad je riječ o fondu ESF+, prijedlog se odnosi na 27 % ukupno dodijeljenih sredstava za kohezijsku politiku. U stvarnim vrijednostima to je smanjenje od 6 % za fond ESF+. Nadalje, EGSO nije suglasan s ukidanjem minimalnog udjela (koji je trenutačno utvrđen na 23,1 %) za financiranje kohezijske politike u sklopu fonda ESF+. Imajući na umu da je ESF+ glavni instrument financiranja za provedbu europskog stupa socijalnih prava, EGSO poziva i na to da se fondu ESF+ dodijeli 30 % iznosa sredstava za politiku gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije te preporučuje da se 30 % sredstava fonda ESF+ namijeni mjerama socijalnog uključivanja. EGSO se ne slaže s prijedlogom u vezi sa smanjenjem stope europskog sufinanciranja u okviru fonda ESF+. U svakom slučaju takvo smanjenje ne bi smjelo ići na teret nositelja projekata.

4.3.

U tom kontekstu EGSO ponovno jasno naglašava da se financiranjem i na razini EU-a i na nacionalnoj razini treba:

utjecati na kvalitetu života i probleme ravnoteže između poslovnog i privatnog života;

ulagati u uključivo i visokokvalitetno obrazovanje i osposobljavanje, koje bi trebalo svima biti dostupno i cjenovno pristupačno te usmjereno na sadašnje i buduće potrebe tržišta rada;

rješavati problem nezaposlenosti (posebice dugotrajne nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih), neusklađenosti vještina i podzaposlenosti, kao i proširiti osposobljavanje i pravedne uvjete rada kako bi oni obuhvaćali radnike zaposlene u novim (netipičnim), a u nekim slučajevima i nezakonitim, oblicima rada;

rješavati demografske izazove i svima osigurati primjerenu i održivu socijalnu zaštitu tijekom cijelog životnog vijeka;

promicati uključivanje osoba s invaliditetom i pristupačnost za njih;

razvijati, testirati, evaluirati i širiti inovativna rješenja te jačati pristupe „odozdo prema gore” i socijalno eksperimentiranje utemeljene na partnerstvima u kojima sudjeluju javna tijela, privatni sektor, socijalni partneri i druge organizacije civilnog društva;

promicati jednake mogućnosti i boriti se protiv svih oblika diskriminacije;

poboljšati zapošljivost i socioekonomsku integraciju marginaliziranih skupina, među kojima su i osobe koje žive kao beskućnici;

poduprijeti integraciju migranata;

pružati individualiziranu potporu u obitelji i zajednici, poboljšati pristup cjenovno pristupačnim, održivim socijalnim uslugama visoke kvalitete kao i uslugama u području zdravstvene skrbi i stanovanja;

promicati zajedničke aktivnosti socijalnih partnera;

podržati jačanje kapaciteta uprava/institucija, socijalnih partnera i organizacija civilnog društva.

4.4.

Budući da su strukturni fondovi EU-a ključni pokretači za konkurentniju, povezaniju, otporniju i socijalniju Europu, države članice imaju posebnu odgovornost za to da sredstva iz fonda ESF+ ulažu u socijalne usluge koje pružaju javna tijela, subjekti socijalne ekonomije i druge neprofitne organizacije.

4.5.

Različiti se fondovi i programi pod novi krovni fond ESF+ trebaju objediniti vrlo pažljivo, uzimajući u obzir svako potencijalno povećanje njihove učinkovitosti i djelotvornosti u usporedbi sa zasebnim okvirima provedbe (6).

4.6.

Komisija predlaže objedinjavanje Inicijative za zapošljavanje mladih i fonda ESF+ kako bi se osigurala dosljednost i učinkovitost djelovanja usmjerenog na mlade ljude. Tim se prijedlogom žele ojačati politike zapošljavanja u državama članicama. Treba pojednostaviti postupke za pristup sredstvima Inicijative za zapošljavanje mladih te osigurati jasnu raspodjelu sredstava. Ne uspije li se u tome, korisnije bi bilo Inicijativu za zapošljavanje mladih ostaviti kao zasebnu financijsku inicijativu. Dodatno, potrebno je poduzeti korake kako bi se osiguralo da izračuni, kojima se od država članica zahtijeva da najmanje 10 % proračuna fonda ESF+ upotrijebe za Inicijativu za zapošljavanje mladih, budu djelotvorni i razumni. Treba izbjeći opasnost od marginalizacije Inicijative za zapošljavanje mladih i smanjenja dodijeljenog proračuna u razdoblju 2021. – 2027 (7).

4.7.

Također je važno prepoznati da su socijalni partneri i, ravnopravno s njima, druge organizacije civilnog društva ključni dionici u europskom demokratskom projektu, pa im stoga javna tijela moraju olakšati pristup dostupnim sredstvima.

4.8.

Europska unija trebala bi u cijelosti iskoristiti iskustva i kapacitete socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva koje djeluju na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini uključivanjem tih organizacija, u skladu s njihovim različitim ulogama, kao i korisnika usluga, u planiranje, provedbu, praćenje i procjenu programa financiranja EU-a (8). Radi toga će biti potrebno jasno upućivati na Europski kodeks ponašanja za partnerstvo. Uvažavanje tog kodeksa mora se smatrati osnovnim uvjetom. Nakon što dobiju odgovarajuću potporu, socijalni partneri i druge organizacije civilnog društva trebaju razviti odgovarajuće alate za ocjenjivanje i, kad je to moguće, iskoristiti stručno znanje izravnih korisnika (9). To se može postići samo ako se smanji administrativno opterećenje i pojednostave pravila financiranja za potporu socijalnim partnerima i drugim organizacijama civilnog društva.

4.9.

Odgovarajući dio dostupnih sredstava trebalo bi izdvojiti za projekte koje vode male lokalne organizacije kao i za prijenos dodijeljenih sredstava. Time bi se omogućila potpora organizacijama aktivnim na lokanoj razini i grupama za samopomoć te bi se izbjegao ili ublažio odvraćajući učinak prekomjerne administracije za dobivanje sufinanciranja s kojom se suočavaju organizacije civilnog društva. S doprinosima u naravi trebalo bi postupati jednako kao i s financijskim doprinosima.

4.10.

Treba napomenuti da se u većini slučajeva financijskim instrumentima, poput zajmova, jamstava ili vlasničkog ulaganja, ne osigurava primjereno financiranje za socijalne projekte. Stoga bi bespovratna sredstva trebala biti odabrana kao glavni mehanizam za provedbu, osim ako drugi financijski alati nisu djelotvorniji.

4.11.

EGSO zahtijeva da Europska komisija dodatno pojednostavi pravila fonda ESF+ i za upravljačka tijela i za korisnike. No Komisija i upravljačka tijela trebali bi poduzeti posebne mjere kako bi se osiguralo da takvo pojednostavljenje ne izloži financijskim rizicima organizacije civilnog društva koje pomažu osobama izloženima siromaštvu i socijalnoj isključenosti i surađuju s tim osobama. Ti su rizici posebno povezani s opsežnim zahtjevima za prikupljanje osobnih podataka.

4.12.

Bilo koje pojednostavljenje pravila u vezi s fondom ne bi trebalo rezultirati uklanjanjem mehanizama (npr. osnovnih uvjeta) koji su uspostavljeni kako bi se osigurala usklađenost projekata financiranih sredstvima EU-a s vrijednostima EU-a, a posebno s obvezom poštovanja ljudskih prava. Osnovni uvjet u pogledu aktivnog uključivanja, prema kojem države članice moraju imati nacionalne strategije za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti kako bi mogle zatražiti financiranje iz fonda ESF+, treba nastaviti primjenjivati na sve države članice tijekom sljedećeg razdoblja financiranja višegodišnjeg financijskog okvira.

4.13.

Budući da je ESF+ europski fond, transnacionalnost (ili prekogranične aktivnosti) obično bi trebala biti dio operativnih programa svih država članica. To je nužno kako bi se razvio osjećaj europskog identiteta među građanima različitih država članica te znatno povećala vidljivost financijske potpore koju EU pruža svojim građanima. Kao pomoć u provedbi prekograničnih projekata, trebalo bi nastaviti primjenjivati i razmjenjivati među državama članicama dobre prakse i uspješne formate iz tekućeg razdoblja financiranja (2014. – 2020.).

5.   Posebne napomene i zahtjevi u vezi s predloženom uredbom

5.1.

EGSO smatra važnim utvrditi posebne ciljeve (10) za ESF+, uz visoku razinu financiranja za područja djelovanja koja su ključna za budućnost Europe i njezinih stanovnika kao što su:

kvalitetna radna mjesta za mlade

inicijative za rodnu ravnopravnost

uključivanje i zapošljavanje ranjivih skupina, poput osoba s invaliditetom i migranata

pristup cjeloživotnom učenju u kontekstu digitaliziranog tržišta rada koje se brzo mijenja

jačanje javnih usluga od općeg interesa jer one pridonose boljoj kvaliteti života i boljoj ravnoteži između poslovnog i privatnog života

izgradnja kapaciteta javne uprave, socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva kako bi se osiguralo bolje upravljanje, uključujući i upravljanje predmetnim fondom.

5.2.

Uzimajući u obzir sve veću ulogu socijalne ekonomije u socijalnoj dimenziji EU-a, EGSO također smatra da bi potpora aktivnostima socijalne ekonomije trebala postati zaseban cilj fonda ESF+ (11). Predviđene mjere trebale bi biti usmjerene na socijalnu ekonomiju u cjelini, uzimajući u obzir svu njezinu raznolikost u državama članicama. Komisiju se poziva na suradnju s državama članicama radi promicanja ekosustava povoljnog za socijalnu ekonomiju.

5.3.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije o utvrđivanju novih pokazatelja za dodjelu sredstava za pitanja kao što su nezaposlenost mladih, niska razina obrazovanja, klimatske promjene i prihvat/integracija migranata kako bi se bolje odražavalo socijalno i gospodarsko stanje u europskim regijama i područjima, kao i prijedlog o njihovu usklađivanju s pregledom socijalnih pokazatelja europskog stupa socijalnih prava. Međutim, postojeći sustav dodjele sredstava još se uvijek uglavnom temelji na BDP-u (12).

5.4.

EGSO smatra da je korelacija između fonda ESF+ i preporuka za pojedinu zemlju iz europskog semestra izuzetno važna. EGSO je istodobno zabrinut da bi se mogli primjenjivati strogi uvjeti. Stoga naglašava da bi se o toj korelaciji trebao postići dogovor između nacionalnih i europskih vlasti, uz puno i aktivno sudjelovanje socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva (13) jer je važno osigurati srednjoročnu i dugoročnu strategiju.

5.5.

EGSO naglašava važnost zadržavanja fonda ESF+ u okvirima politike ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije s obzirom na visok stupanj komplementarnosti između ciljeva rasta i zapošljavanja te socijalne uključenosti. U usporedbi s djelovanjem država članica, dodana vrijednost fonda ESF+ povezana je s teritorijalnim potrebama i integracijom s drugim strukturnim fondovima kako bi se dosljedne i sveobuhvatne inicijative provodile na lokalnoj razini. U tom je okviru regionalna/lokalna dimenzija ključna za izradu i provedbu mjera prilagođenih potrebama.

5.6.

EGSO pozdravlja obvezu nametnutu državama članicama u vezi s odgovarajućim sudjelovanjem socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva u provedbi politika koje se podupiru iz fonda ESF+, kao i dodjelu odgovarajućeg iznosa sredstava iz fonda ESF+ za izgradnju kapaciteta i za zajedničko djelovanje. To bi trebalo uključivati i poseban pristup jačanju kapaciteta za socijalne partnere, što je u skladu s četverostranom izjavom iz 2016. o novom početku za socijalni dijalog, kao i osiguravanje da upravljačka tijela, u skladu s potrebama, dodjeljuju resurse u obliku osposobljavanja, mjera umrežavanja i jačanja socijalnog dijaloga te za zajedničke aktivnosti socijalnih partnera (14).

5.7.

Radi poticanja odgovarajućeg sudjelovanja drugih organizacija civilnog društva u mjerama koje se podupiru iz fonda ESF+, posebice u području socijalne uključenosti, rodne ravnopravnosti i jednakih mogućnosti, upravljačka tijela moraju osigurati dodjelu odgovarajućeg iznosa sredstava fonda ESF+ za izgradnju kapaciteta tih organizacija.

5.8.

Države članice trebale bi u cijelosti iskoristiti članak 17. Europskog kodeksa ponašanja za partnerstvo (ECCP). Budući da su sporazumi o partnerstvu i operativni programi rezultat pregovora između Komisije i nacionalnih tijela, Komisija bi mogla više zahtijevati prilikom odobravanja tih sporazuma te tražiti njihovu reviziju ako nisu u potpunosti u skladu s obvezama koje proizlaze iz načela partnerstva (15). Štoviše, za novo bi razdoblje 2021. – 2027. trebalo revidirati Europski kodeks ponašanja za partnerstvo (ECCP) te bi trebalo jasno definirati ulogu socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva. EGSO podržava reviziju sastava Odbora za ESF+ iz članka 40. stavka 2. Uredbe, u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (c) Uredbe o zajedničkim odredbama i uz poštovanje načela Europskog kodeksa ponašanja za partnerstvo. Stoga je u članku 40. stavku 2. potrebno navesti da svaka država članica u Odbor za ESF+ imenuje jednog predstavnika vlade, jednog predstavnika radničkih organizacija, jednog predstavnika organizacija poslodavaca i jednog predstavnika civilnog društva.

5.9.

Europska komisija trebala bi razjasniti minimalne zahtjeve koje će vlasti država članica morati poštovati u provedbi partnerstva, uključujući sankcije u slučaju neodgovarajuće provedbe. Za svako nepoštovanje Europskog kodeksa ponašanja za partnerstvo države članice treba sankcionirati različitim mjerama, pri čemu bi najoštrija kazna bila suspenzija plaćanja u slučaju teške povrede, kako je predviđeno u europskim strukturnim i investicijskim fondovima (16).

5.10.

Nadzorni odbori trebali bi djelovati na transparentniji i konstruktivniji način, a trebali bi vršiti i određene upravljačke funkcije. Socijalni partneri i organizacije civilnog društva trebale bi se smatrati ravnopravnim dionicima te bi stoga obavezno trebali biti članovi nadzornih odbora i imati pravo glasa. Praćenjem bi ujedno trebalo osigurati da se sva sredstva koriste na način koji je u skladu s Poveljom o temeljnim pravima i međunarodnim standardima na području ljudskih prava, uključujući Konvenciju UN-a o pravima djeteta (UNCRC) i Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD), koje su ratificirali EU i 27 država članica. Povrh toga, praćenjem bi se također trebao procjenjivati napredak u pogledu mjera za socijalno uključivanje, a ne bi ga se trebalo ograničiti samo na primjenu utvrđenih kvantitativnih pokazatelja (17).

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Vidjeti, primjerice, mišljenje EGSO-a o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje nakon 2020. (SL C 440, 6.12.2018., str. 106.).

(2)  Vidjeti SL C 237, 6.7.2018., str. 8.

(3)  Europska komisija, Zajedničko izvješće o zapošljavanju za 2017.

(4)  Podaci Eurostata i EU-SILC-a. U tom pogledu, kao i u nekim drugim točkama, u dokumentu se ponavljaju stavovi izneseni u informativnom izvješću EGSO-a „Daljnje aktivnosti nakon mišljenja SOC/537” koje je proslijeđeno Europskoj komisiji nakon što ga je EGSO jednoglasno usvojio na 534. plenarnoj sjednici održanoj 18. i 19. travnja 2018. U tom se informativnom izvješću često citira mišljenje SL C 173, 31.5.2017., str. 15.

(5)  U mišljenju EGSO-a o programu Erasmus (vidjeti stranicu 194 u ovome Službenom listu) preporučuje se zadržavanje naziva „Erasmus+”.

(6)  Vidjeti studiju o praćenju, završno izvješće, UGOVOR BR. VC/2017/0131 o provedbi okvirnog ugovora br. VC/2013/0017, stranica 50.

(7)  Vidjeti analizu Europskog foruma mladih na poveznici: https://www.youthforum.org/sites/default/files/2018-07/_ESF%2B%20data%20analysis_website.pdf.

(8)  Vidjeti SL C 173, 31.5.2017., str. 15.

(9)  Isto i „Daljnje aktivnosti nakon mišljenja SOC/537”.

(10)  Vidjeti članke 3. i 4. predložene uredbe.

(11)  Vidjeti članak 4. predložene uredbe.

(12)  Vidjeti članak 4. predložene uredbe.

(13)  Vidjeti čanak 7. predložene uredbe.

(14)  Vidjeti članak 8. predložene uredbe.

(15)  Vidjeti članak 4. predložene uredbe.

(16)  Vidjeti članak 34. predložene uredbe.

(17)  Vidjeti članke 38. i 39. predložene uredbe.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/173


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama”

(COM(2018) 324 final – 2018/0136 (COD))

(2019/C 62/28)

Izvjestitelj:

Jukka AHTELA

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 18.6.2018.

Pravni temelj:

članak 304. UFEU-a

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

26.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

156/2/7

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja prijedlog uredbe Komisije za uspostavu novog alata koji omogućava vršenje ekonomskih korektivnih mjera na države članice u kojima postoje ozbiljne i stalne povrede vrijednosti navedenih u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). EGSO primjećuje da Komisija već ima slične korektivne ovlasti za poticanje usklađenosti s pravilima za dobro gospodarsko upravljanje (1) te pozitivnim smatra postojeći prijedlog korektivnih mjera za čuvanje vladavine prava. U tom pogledu EGSO pozdravlja činjenicu da se provedba akata koje predlaže Komisija u okviru te uredbe treba usvojiti primjenom glasovanja obrnutom kvalificiranom većinom u Vijeću.

1.2.

EGSO naglašava važnost vladavine prava za građane, kao i za poslovanje, inovacije i ulaganja. Međutim, predlaže da se prijedlog izmijeni tako da uključi širu definiciju vladavine prava koja obuhvaća zaštitu temeljnih prava i jamči zaštitu pluralističke demokracije. Vladavina prava samo je jedna od vrijednosti na kojima je EU utemeljen, kako je navedeno u članku 2. UEU-a. Vladavina prava postoji u međuovisnoj, nerazdvojivoj, trojnoj vezi s temeljnim pravima i demokracijom. Samo je jamčenjem poštovanja tih triju vrijednosti u međusobnoj vezi moguće spriječiti zlouporabu ovlasti države.

1.3.

EGSO se slaže s činjenicom da je djelotvorno poštovanje vladavine prava preduvjet koji mora biti ispunjen kako bi javnost bila sigurna da su sredstva EU-a koja se troše u državama članicama dostatno zaštićena. EGSO pozdravlja činjenicu da će se prijedlogom dodatno učvrstiti zaštita financijskih interesa EU-a. Međutim, EGSO insistira na tome da se mehanizam koji predlaže Komisija može automatski primijeniti u slučaju kada opći nedostaci u pogledu vladavine prava mogu utjecati na financijske interese EU-a.

1.4.

Nadalje, EGSO smatra da glavni cilj Prijedloga treba biti zaštita vrijednosti iz članka 2. kroz zaštitu financijskih interesa EU-a. U skladu s time, EGSO predlaže da se prijedlog izmijeni tako da Komisiji omogući predlaganje provedbenog akta uredbe u slučajevima u kojima postoji ozbiljna, stalna i sustavna prijetnja vladavini prava, temeljnim pravima ili standardima kojima se jamči pluralistička demokracija jer takve mjere po svojoj prirodi mogu predstavljati izravan rizik za financijske interese EU-a.

1.5.

EGSO potiče Komisiju da, kao preventivnu mjeru, nastavi razvijati kanale za političke rasprave o vrijednostima iz članka 2. u državama članicama. EGSO zato poziva Komisiju da predloži uspostavu sustava redovitog i neovisnog nadzora poštovanja tih vrijednosti u državama članicama, u skladu s prijašnjim preporukama EGSO-a i Europskog parlamenta.

1.6.

EGSO predlaže da ga se uključi među tijela koja će Komisiju obavještavati o mjerama predloženima ili usvojenima u skladu s tim zakonodavstvom, kao i da bude izričito naveden kao jedan od relevantnih izvora informacija na temelju kojih Komisija može utvrditi postojanje ozbiljnih nedostataka u pogledu vladavine prava. To bi omogućilo EGSO- da pruža smislen i učinkovit doprinos zaštiti vrijednosti iz članka 2. i osigura zastupljenost glasa organiziranog civilnog društva.

2.   Uvod u prijedlog i njegov pregled

2.1.

Postojeći prijedlog Komisije sastavljen je s ciljem zaštite proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama. Komisija opravdava svoj prijedlog potrebom da se zaštite financijski interesi Unije tako da se od država članica traži da održavaju dovoljno čvrste mjere za upravljanje sredstvima EU-a i njihovo trošenje. Države članice već moraju dokazati da imaju primjerene institucijske i proceduralne zaštitne mjere kako bi zajamčile učinkovito i zakonito trošenje sredstava EU-a. Međutim, ispravno funkcioniranje tih nacionalnih mehanizama za provjeru ne može se zajamčiti bez nadzora neovisnog sudstva, odnosno ureda javnog tužitelja i istražnih tijela nadležnih za prevare i korupciju.

2.2.

Prijedlogom Komisije omogućilo bi se ukidanje ili ispravak isplata, zabrana na temelju novih zakonskih obveza, smanjenje obveza ili prekid rokova isplate ako se uoče opći nedostaci u pogledu vladavine prava. To će se primjenjivati na sve fondove EU-a. Komisija može otkriti da postoje opći nedostaci u pogledu vladavine prava posebno u slučajevima kada: postoji opasnost za neovisnost sudstva; ne sprečava se, ne ispravlja i ne sankcionira proizvoljno ili nezakonito ponašanje tijela javne vlasti; sredstva se ne dodjeljuju tijelima javne vlasti, što ugrožava njihov rad; ne provode se mjere za sprečavanje sukoba interesa među tijelima javne vlasti; država ograničava dostupnost i učinkovitost pravnih sredstava.

2.3.

U skladu s prijedlogom, za spomenute bi se nedostatke primijenile korektivne mjere u slučajevima u kojima postoji rizik od utjecanja na dobro financijsko upravljanje ili zaštitu financijskih interesa Unije, tako što se onemogućava: provedba proračuna EU-a u tijelima javne vlasti; istraga ili kazneni progon zbog prijevare i korupcije; učinkovit sudski nadzor nacionalnih tijela; sprečavanje prijevare i korupcije te uvođenje učinkovitih i odvraćajućih kazni; povrat nepropisno isplaćenih sredstava; suradnja s OLAF-om i EPPO-om u istragama i kaznenim progonima.

3.   Opće napomene

3.1.

EU je utemeljen na vrijednostima koje su zajedničke njegovim državama članicama, uključujući vladavinu prava, kako je navedeno u članku 2. UEU-a. Poštovanje vladavine prava jamči i pravnu sigurnost, jednake uvjete za poslovne inicijative, inovacije, ulaganja i pravednu konkurenciju na unutarnjem tržištu za dobrobit potrošača i građana. To je preduvjet za uzajamno povjerenje potrebno za nesmetano funkcioniranje EU-a. Nepoštovanjem vladavine prava ugrožava se uravnotežen gospodarski i socijalni rast u skladu s ciljevima održivog razvoja, koji potiče EU i vlade unutar njega da teže postizanju šireg cilja Unije za „promicanje mira, njezinih vrijednosti i dobrobiti njezinih naroda”, kako je navedeno u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji.

3.2.

EGSO izražava žaljenje zbog činjenice da se u Ugovorima EU-a ne propisuje izričito da države članice moraju nastaviti ispunjavati kopenhaške kriterije nakon pristupanja (2). EGSO primjećuje da institucije EU-a ne raspolažu dovoljno snažnim i prilagođenim alatima za zaštitu od trenutnih prijetnji vladavini prava, temeljnim pravima i pluralističkoj demokraciji u državama članicama.

3.3.

Vladavina prava međusobno je povezana s jamstvima zaštite pluralističke demokracije i poštovanja temeljnih prava i neodvojiva je od njih. Vladavinom prava jamči se da vlade poštuju standarde temeljnih prava, a pluralistička demokracija jamči da vlade provode politike kojima se unapređuje dobrobit njihovih naroda. Poštovanjem same vladavine prava ne jamči se da zakon poštuje temeljna prava ni da je zakon oblikovan u skladu s uključivim i zakonitim postupcima temeljenim na dobro obaviještenim, pluralističkim i uravnoteženim javnim raspravama i sudjelovanju. Da bi se izbjegla puka „vladavina pravom”, potrebno je poštovati temeljna prava i standarde pluralističke demokracije uz vladavinu prava.

3.4.

Komisija opisuje predloženu uredbu kao alat zaštite proračuna EU-a, koji istodobno štiti i vladavinu prava. EGSO se slaže s činjenicom da je djelotvorno poštovanje vladavine prava preduvjet koji mora biti ispunjen kako bi javnost bila sigurna da su sredstva EU-a koja se troše u državama članicama dostatno zaštićena. Međutim, EGSO smatra da je prijedlog više mogući alat za zaštitu vrijednosti članka 2. kroz proračun EU-a.

3.5.

EGSO naglašava važnost pokazivanja europskim građanima da se sredstva EU-a dodjeljuju bez korupcije i u skladu s pravom EU-a. Jednako je važno da EU štiti vrijednosti na kojima je utemeljen te koje postoje za dobrobit građana EU-a. Komisija treba imati ovlasti za poduzimanje mjera u skladu s ovom uredbom uvijek kada su vrijednosti iz članka 2. pod ozbiljnom, sustavnom i stalnom prijetnjom jer takva prijetnja, po svojoj prirodi, može predstavljati izravan rizik za financije EU-a.

3.6.

Kako je navedeno u nedavnim rezolucijama Europskog parlamenta i izjavama Europske komisije i predsjedništva Vijeća, standardi vladavine prava, temeljnih prava i pluralističke demokracije sve su više ugroženi u EU-u. Dok situacije u određenim državama članicama predstavljaju najveće izazove, autoritarni populizam, koji se protivi temeljnim vrijednostima EU-a, a često i samoj Uniji, postaje sve snažniji u državama članicama.

3.7.

EGSO prima na znanje nedostatke postojećih alata za zaštitu vrijednosti iz članka 2. kojima raspolažu institucije EU-a. Postupci zbog povrede često su ograničeni na tehnička pravna pitanja za sprečavanje ili ispravljanje namjernih povreda vladavine prava. Dok se člankom 7. UEU-a omogućava Vijeću da se detaljno bavi mjerama kojima se potkopava vladavina prava, pokazalo se iznimno složenim pronaći dovoljno političke volje za pokretanje postupaka.

3.8.

Što se tiče „okvira” vladavine prava, iako ga je jednostavnije pokrenuti u usporedbi s člankom 7., radi se o neobvezujućem postupku čija je učinkovitost upitna kada vlade nisu spremne surađivati s Komisijom u dobroj vjeri. Nadalje, pragovi potrebni za pokretanje okvira vladavine prava i članka 7. toliko su visoki da, do trenutka kada se ti alati mogu primijeniti, nedostaci u provedbi vrijednosti iz članka 2. postanu iznimno ozbiljni te ih je zato i teže riješiti.

3.9.

S obzirom na sve veće izazove i nedostatak odgovarajućih i učinkovitih alata, EGSO poziva Europsku komisiju da hitno pokrene političku raspravu o načinima na koje EU može bolje zaštititi vrijednosti iz članka 2. te da osmisli dodatne alate za zaštitu vladavine prava, temeljnih prava i jamstava demokratskog pluralizma.

3.10.

EGSO ponavlja svoje mišljenje o Europskom nadzornom mehanizmu za vladavinu prava i temeljna prava, kojim se podupire uspostava mehanizama za nadzor poštovanja vladavine prava i temeljnih prava na razini EU-a kroz redoviti neovisni nadzor i dijalog među državama članicama i institucijama EU-a (3).

3.11.

EGSO ostaje pri svojem stajalištu da bi uspostava takvog preventivnog mehanizma, u skladu s prijedlogom Europskog parlamenta, dopunila postojeće alate EU-a za zaštitu vrijednosti iz članka 2. (4). Uspostavom preventivnog mehanizma pomoglo bi se u prepoznavanju nedostataka u provedbi tih vrijednosti kada se pojave na nacionalnoj razini i omogućilo bi se njihovo uklanjanje u ranoj fazi.

3.12.

EGSO predlaže i narednu mjeru, da se utemelji platforma civilnog društva ili godišnji forum na europskoj razini uz sudjelovanje EGSO-a, kako bi se, kao prvo, omogućilo donositeljima odluka u EU-u da dobivaju rana upozorenja o novonastalim izazovima u pogledu vrijednosti iz članka 2. UEU-a izravno od lokalnih organizacija i, kao drugo, da olakšaju zajedničko učenje i transnacionalnu suradnju među organizacijama civilnog društva koje djeluju prvenstveno na nacionalnoj razini.

3.13.

Važno je da EU razmisli o načinima podupiranja organizacija civilnog društva i medija koji nadziru novonastale izazove za članak 2. i izvješćuju o njima. EGSO smatra da bi instrument financiranja za potporu organizacijama civilnog društva koji promiče vrijednosti iz članka 2. u državama članicama bio važna dopuna postojećem prijedlogu jer bi se njime dobila potpora lokalnih organizacija za promicanje tih vrijednosti u javnosti. U tom pogledu EGSO upućuje na svoje povezano mišljenje u vezi s prijedlozima za novi fond za pravosuđe, prava i vrijednosti (5) te poziva Vijeće i Europski parlament da znatno povećaju resurse za ovaj fond u okviru odluke o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje nakon 2020.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO smatra da je dostupnost učinkovitog sudskog nadzora radnji ili propusta tijela javne vlasti koji provode neovisni sudovi nužna ne samo za jamčenje učinkovitog trošenja sredstava EU-a u skladu s pravom EU-a. Također, to je jedini način jamčenja učinkovite zaštite svih prava građana EU-a koja oni imaju na temelju prava EU-a te jedinstvenog tumačenja prava EU-a u državama članicama, o kojemu ovise zajedničko tržište, područja slobode, sigurnosti i pravde.

4.2.

EGSO odobrava primjenu glasovanja obrnutom kvalificiranom većinom u Vijeću kao sredstvo za usvajanje provedbenog akta o prikladnim mjerama koje se trebaju provesti. Time će se omogućiti objektivna provedba mjera nakon što Komisija otkrije da u državi članici postoje opći nedostaci i smanjenje rizika od nepostupanja ili političke selektivnosti koji možda nastaje zbog potrebe za glasovanjem u Vijeću.

4.3.

EGSO shvaća izazove postavljanja detaljnijih kriterija za otkrivanje postojanja općih nedostataka. No EGSO ipak propituje bi li se prijedlog mogao učvrstiti uključivanjem tih detaljnih kriterija. Detaljnijim kriterijima moglo bi se zajamčiti da legitimitet odluke Komisije ne bude ugrožen optužbama za pristranost ili manjak objektivnosti. Takvi bi se kriteriji trebali uključiti u obliku smjernica koje će sastaviti Komisija nakon usvajanja prijedloga i mogli bi se oslanjati na vlastite kriterije Komisije u „okviru” vladavine prava kao i na kontrolnom popisu za vladavinu prava Europske komisije za demokraciju kroz pravo (Venecijanska komisija).

4.4.

Kako EGSO ističe, vladavina prava, demokracija i temeljna prava međuovisni su, kako je navedeno u članku 2. prijedloga Komisije. Uz detaljnije kriterije za vladavinu prava prijedlog treba uključivati i kriterije prema kojima Komisija može utvrditi postojanje ozbiljnih, sustavnih i stalnih prijetnji poštovanju temeljnih prava ili jamstvima pluralističke demokracije. Kada situacija u državi članici ispunjava te kriterije, Komisija treba imati i ovlasti za usvajanje korektivnih mjera u okviru ove uredbe.

4.5.

EGSO konstatira da će Komisija u obzir uzeti sve relevantne informacije, uključujući odluke Suda, izvješća Revizorskog suda i zaključke i preporuke relevantnih međunarodnih organizacija. Određena nadzorna tijela Vijeća Europe, kao što su Venecijanska komisija i Skupina država za borbu protiv korupcije (GRECO), imaju važnu ulogu u nadzoru vladavine prava u državama članicama. Venecijanska komisija izdala je nekoliko mišljenja u vezi sa stanjem vladavine prava u određenim državama članicama EU-a, a GRECO povremeno izdaje preporuke za države članice. Slično tomu, Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), uredi državnog pravobranitelja i udruge sudaca te sudske mreže rutinski izvješćuju o zdravlju nacionalnih sudskih mehanizama, mehanizama protiv korupcije i protiv prijevara.

4.6.

Druga međunarodna tijela povremeno nadziru i ocjenjuju provedbu standarda temeljnih prava te jamstava pluralističke demokracije u državama članicama, uključujući Agenciju Europske unije za temeljna prava, povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava, Europski sud za ljudska prava, Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda i ugovorna tijela UN-a za ljudska prava. Nadalje, neovisne organizacije civilnog društva također su često pouzdan izvor informacija i analize. Izričitim spominjanjem tih tijela u prijedlogu pokazalo bi se da imaju posebnu ulogu u zaštiti vrijednosti navedenih u članku 2. UEU-a.

4.7.

Nadalje, EGSO, kao institucija koja predstavlja civilno društvo u EU-u, smatra da su njegove analize i primjedbe od iznimne važnosti za Komisiju kada odlučuje postoje li ozbiljni nedostaci u pogledu vladavine prava u dotičnoj državi članici, i prema ovoj uredbi i prema drugim instrumentima. U tom pogledu EGSO skreće pozornost Komisije na uspostavljanje radne skupine EGSO-a za temeljna prava i vladavinu prava koja će zajamčiti davanje posebne pozornosti zaštiti vrijednosti iz članka 2. UEU-a.

4.8.

Uključivanje EGSO-a u skupinu tijela koje će Komisija obavještavati o mjerama koje su predložene ili usvojene u skladu s tim zakonodavstvom i u skupinu relevantnih izvora informacija za potrebe donošenja odluka Komisije o postojanju ozbiljnih nedostataka u pogledu vladavine prava omogućilo bi EGSO-u da na značajan i učinkovit način pridonese zaštiti vrijednosti iz članka 2. i zajamči da će se mišljenje civilnog društva čuti.

4.9.

EGSO se potpuno slaže s ciljem Komisije da odgovornost za posljedice pokretanja predloženog mehanizma preuzmu odgovorni za nedostatke, a ne pojedinačni korisnici sredstava EU-a, primjerice studenti u okviru programa Erasmus, znanstvenici ili organizacije civilnog društva (6).

4.10.

EGSO konstatira da u skladu s ovim prijedlogom, u slučaju da se mjere provedu, države članice ostaju odgovorne za dodjelu dotičnih sredstava. EGSO smatra da se, iako je zakonski ispravno, u praksi time ne bi postiglo puno u sprečavanju država članica da odbiju dodijeliti sredstva i prebace krivnju na Komisiju radi političke dobiti. Budući da građani vjerojatno neće razumjeti pojedinosti u vezi s funkcioniranjem zakonodavstva EU-a, države članice mogle bi uspostaviti izravnu vezu između rezova u sredstvima i odluke Komisije. Tako bi došlo do situacije u kojoj bi se Komisija mogla odvratiti od poduzimanja mjera protiv države članice zbog mogućih negativnih reakcija javnosti. To predstavlja najveći rizik u onim državama članicama u kojima vlada kontrolira ili utječe na javne i privatne medije, što se najčešće događa u onim državama članicama u kojima postoje ozbiljni nedostaci u pogledu vladavine prava.

4.11.

EGSO potiče Komisiju da razmotri načine ublažavanja rizika u pogledu mogućih negativnih učinaka za pojedine korisnike te u pogledu mogućnosti da vlade koje krše vrijednosti iz članka 2. ometaju provedbu mjera iz ove uredbe kako bi iz toga izvukle političku korist. Komisija bi trebala razmotriti alternativne puteve kojima bi se moglo zajamčiti da sredstva EU-a dođu do predviđenih korisnika. Jedna bi mogućnost mogla biti utemeljenje izvršne agencije koja će preuzeti izravno upravljanje relevantnim sredstvima.

4.12.

U svrhu uklanjanja općih nedostataka i ukidanja mjera koje su poduzete u skladu s ovom uredbom, EGSO ističe važnost otvorenog dijaloga između dotične države članice i institucija EU-a, kao što je predloženo u Prijedlogu. Institucije i države članice trebale bi uzeti u obzir stajališta organizacija civilnog društva o situaciji u dotičnoj državi članici, primjerenosti mjera poduzetih za uklanjanje općih nedostataka i primjerenosti poduzetih mjera za sprečavanje ponavljanja.

Bruxelles, 18. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL L 347, 20.12.2013., str. 320., članak 23.

(2)  Uspostavljeni na sastanku Europskog vijeća u Kopenhagenu 1993.

(3)  SL C 34, 2.2.2017, str. 8.

(4)  2015/2254(INL).

(5)  SOC/599 (vidjeti stranicu 178 ovoga Službenog lista) o COM(2018) 383 final i COM(2018) 384 final.

(6)  COM(2018) 98 final, str. 16.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/178


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Prava i vrijednosti”

(COM(2018)383 final – 2017/0207 (COD))

i o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Pravosuđe”

(COM(2018)384 final – 2017/0208 (COD))

(2019/C 62/29)

Izvjestitelj:

Jean-Marc ROIRANT

Zahtjev za savjetovanje:

Europsko vijeće, 21.6.2018.

Europska komisija, 18.6.2018.

Europski parlament, 14.6.2018.

Pravni temelj:

članak 81. stavak 1. i stavak 2., članak 82. stavak 1. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

članak 16. stavak 2., članak 19. stavak 2., članak 21. stavak 2., članak 24., članak 168. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

26.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

135/2/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja prijedlog Europske komisije nastao spajanjem postojećih programa kao prijeko potrebni instrument za promicanje vrijednosti i povijesti EU-a, temeljnih prava, demokracije i vladavine prava, sudjelovanja i potpore dinamičnog i raznolikog civilnog društva, kao i uključivanja lokalnih zajednica.

1.2.

EGSO poziva na osiguravanje dosljednosti politika i financiranja između vanjske i unutarnje politike EU-a u području ljudskih prava i demokracije te poziva na financiranje u ukupnom iznosu od 1,4 milijarde EUR od kojih bi najmanje 500 milijuna EUR trebalo dodijeliti potprogramu o uključivanju i sudjelovanju građana.

1.3.

EGSO smatra da bi se Fond trebao temeljiti na istinski participativnom pristupu odozdo prema gore kako bi se njime odgovorilo na trenutačne izazove EU-a u pogledu promicanja prava i vrijednosti EU-a, poticanja demokracije, jačanja povjerenja građana u EU kroz njihovo izravno sudjelovanje u oblikovanju budućnosti Europe i održavanja dinamičnog civilnog društva.

1.4.

EGSO poziva i na uporabu inovativnih alata za financiranje kojima bi se civilnom društvu omogućilo veće sudjelovanje i jačanje kapaciteta na lokalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj razini poput pružanja tehničke pomoći, pripremnih djelovanja koja vode iskusniji partneri ili posredovanih bespovratnih sredstava, čime se omogućuju različite razine bespovratnih sredstava ili postupak podnošenja zahtjeva u dva koraka. Poziva na to da se dio sredstava odvoji posebno za organizacije civilnog društva, odnosno na to da im se dodijeli najmanje 50 % iz različitih potprograma.

1.5.

EGSO pozdravlja odluku o produljenju trajanja dodjele bespovratnih operativnih sredstava na višegodišnjoj osnovi za sve programe i potprograme Fonda te naglašava potrebu da se i dalje osigurava održivost i kontinuitet aktivnosti.

1.6.

EGSO predlaže preimenovanje Fonda u „Građani, prava i vrijednosti” i potprograma u „Uključivanje i sudjelovanje građana” u sklopu programa Prava i vrijednosti „Europa za građane” kako bi se osigurala dosljednost s ciljevima Fonda koji su blisko povezani s dimenzijom građanstva i osnaživanjem, sudjelovanjem nositelja prava, zaštitom žrtava, zajedničkom poviješću i pamćenjem.

1.7.

EGSO izražava žaljenje zbog činjenice da su mjere koje se odnose na slobodu izražavanja medija, medijski pluralizam te potrebu za suočavanjem s lažnim vijestima i ciljanim dezinformacijama uklonjene iz konačne verzije programa Prava i vrijednosti te stoga predlaže da se stvaraju sinergije s programom Kreativna Europa s obzirom na važnost tih mjera za vrijednosti EU-a i promicanje demokratskog i pluralističkog društva.

1.8.

EGSO poziva na to da se financijska potpora unutar programa Pravosuđe proširi i na organizacije civilnog društva, uključujući aktivnosti podizanja razine svijesti, uzajamnog učenja i razmjene, analitičkih aktivnosti i aktivnosti praćenja, pa sve do osposobljavanja i izgradnje kapaciteta te poziva na praćenje sudjelovanja organizacija civilnog društva u programu Pravosuđe.

1.9.

EGSO uzima u obzir rad Komisije u pogledu provedbe pripremnog djelovanja koje je predložio Europski parlament za razvoj fonda EU-a za financijsku potporu za sudske postupke povezane s kršenjem demokracije, vladavine prava i temeljnih prava koji bi bio namijenjen organizacijama civilnog društva te poziva na uključivanje tih aktivnosti u program Pravosuđe.

1.10.

EGSO smatra da je ovaj fond važan alat za jačanje rodno osviještenih politika, rodnu jednakost pri izradi proračuna te prikupljanje podataka raščlanjenih po rodu. Posebno pozdravlja uključivanje mjera usmjerenih na sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama, djecom i mladima u program Prava i vrijednosti te poziva na razvoj koherentnosti i sinergija s mjerama iz programa Pravosuđe koje se odnose na prava žrtava i izvršavanje zakonodavstva. Također poziva na to da se pokazatelji u oba programa raščlane prema rodu.

1.11.

EGSO pozdravlja prijedlog za proširenje uloge nacionalnih kontaktnih točaka programa Europa za građane na različite potprograme programa Prava i vrijednosti s obzirom na njihovu djelotvornu ulogu u povezivanju i podržavanju potencijalnih korisnika na terenu. To iziskuje da imenovani subjekti budu neovisni o svojim nacionalnim vladama i da posjeduju iscrpno znanje o potrebama sektora civilnog društva i lokalnih aktera. Poziva na odgovarajuće financiranje, oblikovanje smjernica o njihovoj ulozi i zadaćama, osmišljavanje načina osiguravanja veće vidljivosti programa, kao i na razvoj osposobljavanja.

2.   Opis prijedloga

2.1.

Mišljenje EGSO-a bavi se Fondom za pravosuđe, prava i vrijednosti koji uključuje dva zasebna prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća, jedan o uspostavi „programa Pravosuđe” i drugi o uspostavi „programa Prava i vrijednosti”, od kojih oba sadržavaju nadopunjujuće ciljeve za razdoblje 2021. – 2027.

2.2.

Cilj Fonda jest pomoći u održavanju otvorenih, demokratskih, pluralističkih i uključivih društava, kao i osnaživanje ljudi kroz zaštitu i promicanje prava i vrijednosti te daljnji razvoj područja pravde EU-a, što je ključni prioritet u trenutačnom kontekstu EU-a s porastom ekstremizma i radikalizma, povećanom polarizacijom, reformama koje dovode u pitanje vladavinu prava i smanjuju građanski prostor.

2.3.

Radi promicanja europskih vrijednosti i prava utvrđenih u članku 2. UEU-a, članku 3. UEU-a i Povelji EU-a o temeljnim pravima, u Fondu se kombinira nekoliko postojećih instrumenata: program Prava, jednakost i građanstvo, program Europa za građane i program Pravosuđe kako bi se pokušale premostiti rascjepkanosti i riješili postojeći nedostaci i novi izazovi, osobito povjerenje građana u demokraciju i potpora zaštiti vrijednosti i temeljnih prava.

2.4.

Uz promicanje jednakosti i prava te borbe protiv nasilja, prijedlog programa Prava i vrijednosti namijenjen je održavanju dinamičnog civilnog društva, ohrabrivanju demokratskog i socijalnog sudjelovanja ljudi i njegovanju bogate raznolikosti europskog društva na temelju naše zajedničke povijesti i pamćenja. To se nadovezuje i na pozive na uspostavljanje europskog fonda za demokraciju, ljudska prava i vrijednosti (1) koje su uputili Europski parlament (2) i 80 nevladinih organizacija iz 22 zemlje (3).

2.5.

Program Pravosuđe temelji se na člancima 81. i 82. UFEU-a o pravosudnoj suradnji u građanskim i kaznenim stvarima, dok se program Prava i vrijednosti temelji na kombinaciji različitih članaka UFEU-a: članku 16. stavku 2. o zaštiti podataka, članku 19. stavku 2. o borbi protiv diskriminacije, članku 24. o potpori inicijativa europskih građana, članku 167. o kulturi i kulturnom nasljeđu, članku 168. o promicanju visoke razine zdravlja ljudi i prevenciji, kao i članku 21. stavcima 1. i 2. o pravima građana na slobodno kretanje.

2.6.

Programu Pravosuđe dodijelilo bi se 305 milijuna EUR, a programu Prava i vrijednosti 642 milijuna EUR, od čega bi se 233 milijuna EUR dodijelilo za uključivanje i sudjelovanju građana te 408 milijuna EUR za Jednakost i prava i Daphne.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja prijedlog Europske komisije kao prijeko potrebni instrument za djelotvorno promicanje ljudskih prava, demokracije, vladavine prava, poštovanja manjina, prava diskriminiranih i isključenih skupina te osoba u nepovoljnom položaju poput osoba s invaliditetom i romske zajednice, sudjelovanje, potporu i izgradnju kapaciteta dinamičnog i raznolikog civilnog društva kako je utvrđeno u Ugovorima EU-a i Povelji o temeljnim pravima te u međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima koje su usvojili EU i države članice, poput Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.

3.2.

EGSO cijeni napore Komisije da ojača poštovanje vrijednosti na koje se upućuje u članku 2. UEU-a i u tom pogledu pozdravlja Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama. Ovim prijedlogom nadopunjuju se postojeći prijedlozi o programima pravosuđa, prava i vrijednosti i njime bi se vršio ekonomski pritisak na države članice u kojima postoje ozbiljne i trajne povrede vrijednosti navedenih u članku 2. UEU-a. Dok se prvim prijedlogom nastoji zaštititi vladavina prava pritiskom odozgo prema dolje, drugim bi se prijedlogom vladavina prava i druge vrijednosti iz članka 2. mogle štititi stvaranjem lokalne podrške građana. U tom pogledu EGSO upućuje na svoje povezano mišljenje o proračunu Unije i vladavini prava (4).

3.3.

EGSO izražava žaljenje zbog činjenice da se Fond temelji samo na postojećim programima koji su imali uspješne rezultate te napominje da ga je potrebno unaprijediti i povećati kako bi se njime moglo odgovoriti na promijenjene okolnosti unutar Europske unije, osigurati veću vidljivost i omogućiti sveobuhvatno promicanje i zaštita vrijednosti sadržanih u članku 2. UEU-a.

3.4.

EGSO poziva na osiguravanje dosljednosti politika i financiranja između vanjskih i unutarnjih politika EU-a u području ljudskih prava i demokracije. EGSO u tom kontekstu podsjeća na Zaključke Vijeća o akcijskom planu o ljudskim pravima i demokraciji zbog kojih se EU posvetio unaprjeđivanju svojih napora u promicanju sigurnog i poticajnog okruženja u kojemu civilno društvo i nezavisni mediji mogu napredovati (5).

3.5.

EGSO pozdravlja predloženi pravni temelj i za program Prava i vrijednosti i program Pravosuđe s obzirom na to da Europskom parlamentu i Vijeću EU-a omogućuje jednaku uključenost u postupak donošenja odluka u području koje je ključno za građane i civilno društvo u najširem smislu. Međutim, EGSO smatra da bi pravni temelj trebao omogućiti dovoljno manevarskog prostora u pogledu tematskih područja i potpore civilnom društvu na svim razinama te predlaže da se razmotri mogućnost upućivanja na članak 11. (stavke 1. – 2.) UEU-a.

3.6.

EGSO predloženi proračun smatra vrlo niskim s obzirom na izazove s kojima se EU trenutačno suočava u tom području, a koje je od ključne važnosti za europska društva te poziva (6) na financiranje u ukupnom iznosu od 1,4 milijarde EUR (7) od kojih bi najmanje 500 milijuna EUR trebalo dodijeliti potprogramu o uključivanju i sudjelovanju građana.

3.7.

EGSO primjećuje i pozitivne ocjene programa uključene u Fond te ističe činjenicu da su ograničena dostupnost sredstava i velika potražnja za programom Europa za građane i potprogramom Daphne programa Prava i jednakost uzrokovali negodovanje među podnositeljima zahtjeva. EGSO izražava žaljenje zbog toga što je unatoč navedenome postignuto samo ograničeno povećanje.

3.8.

Nazive Fonda i programâ trebalo bi promijeniti kako bi bili dosljedniji naslovu i ciljevima programa, koji su blisko povezani s dimenzijom građanstva i osnaživanjem, sudjelovanjem nositelja prava, zajedničkom poviješću i pamćenjem, kao i s odgovarajućim naslovom višegodišnjeg financijskog okvira „Ulaganje u ljude, koheziju i vrijednosti”. EGSO stoga razmatra da bi se naziv Fonda trebao promijeniti u „Građani, prava i vrijednosti”. Nadalje, potprogram koji se odnosi na uključivanje i sudjelovanje građana u sklopu programa Prava i vrijednosti trebao bi se preimenovati u „Europa za građane” kako bi se osigurala dosljednost s nazivima ostalih potprograma i povećala vidljivost.

3.9.

Radi pružanja odgovora i na trenutačne izazove EU-a u pogledu promicanja prava i vrijednosti EU-a, poticanja demokracije, jačanja povjerenja građana u EU kroz njihovo izravno sudjelovanje u oblikovanju budućnosti Europe, kao i izgradnje kapaciteta i održavanja dinamičnog civilnog društva, Fond bi se trebao temeljiti na istinski participativnom pristupu odozdo prema gore u kojemu pravna razmatranja podupiru te ciljeve, umjesto da ih oblikuju. Osim toga, potpora i izgradnja kapaciteta trebali bi obuhvaćati aktivnosti nezavisnog civilnog društva i organizacija na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj razini koje promiču i prate poštovanje vrijednosti EU-a.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO pozdravlja činjenicu da je među aktivnosti u okviru programa uvrštena potpora organizacijama civilnog društva radi poticanja i olakšavanja aktivnog sudjelovanja u izgradnji demokratskije Unije, kao i svijesti o pravima i vrijednostima. Međutim, EGSO smatra da bi ta aktivnost trebala dobivati potporu u okviru općeg cilja koji treba uključiti u članak 4. točku (a) „izgradnja kapaciteta organizacija civilnog društva radi povećanja građanskog i demokratskog sudjelovanja”. Osim toga, u članku 4. točki (b) trebalo bi izričito navesti da se promicanje građanskog i demokratskog sudjelovanja građana treba podržavati na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.

4.2.

EGSO pozdravlja stalnu usredotočenost na prevenciju i borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama, djecom i mladima u sklopu programa Prava i vrijednosti te poticanje pravne zaštite za žrtve kroz program Pravosuđe. Primjećuje da se osobe s invaliditetom suočavaju dva do pet puta više s nasiljem u obitelji, povećanim brojem incidenata nasilja nad starijim osobama, kao i nasiljem nad migrantima, romskom zajednicom i etničkim manjinama te poziva na ulaganje dodatnih napora kao i na potrebu za osiguravanjem veće dosljednosti i više sinergija unutar tih dvaju programa Fonda.

4.3.

EGSO smatra da bi ovaj Fond mogao biti nova prilika za jačanje rodno osviještenih politika, rodnu jednakost pri izradi proračuna te prikupljanje podataka raščlanjenih po rodu. Takvim se mjerama omogućuje promicanje daljnje jednakosti provođenjem analiza različitih utjecaja financiranja na žene, djevojčice, muškarce i dječake, kao i postavljanje ciljeva i učinkovitija dodjela financiranja kako bi se podržali ti ciljevi. Posebno poziva na to da se pokazatelji u programu Prava i vrijednosti raščlane prema rodu.

4.4

EGSO ističe ključnu vrijednost i jedinstvenost aktivnosti uzajamnog učenja i razmjene dobrih praksi među lokalnim zajednicama u sklopu programa Europa za građane i poziva na blisku uključenost građana u bratimljenje gradova kroz partnerstvo radi poboljšanja pristupa odozdo prema gore tih aktivnosti. Osobito primjećuje pozitivno iskustvo lokalnog razvoja pod vodstvom lokalne zajednice (8) kako bi se osiguralo sudjelovanje i izgradnja kapaciteta lokalnih zajednica i dionika.

4.5.

EGSO pozdravlja stalnu usredotočenost na povećanje razumijevanja Unije, njezine povijesti i kulturne raznolikosti. Smatra da bi, u pogledu porasta ekstremizma i radikalizma, ciljevi trebali eksplicitno uključivati aktivnosti sjećanja i kritičko promišljanje o povijesnom pamćenju.

4.6.

EGSO izražava žaljenje zbog toga što su mjere povezane sa slobodom izražavanja medija, medijskim pluralizmom i potrebom za suočavanjem s lažnim vijestima i ciljanim dezinformiranjem uklonjene iz konačne verzije programa Prava i vrijednosti. S obzirom na relevantnost tih aktivnosti u odnosu na vrijednosti EU-a i promicanje demokratskog i pluralističkog društva, predlaže stvaranje sinergija s programom Kreativna Europa.

4.7.

EGSO poziva na to da se financijska potpora u okviru programa Pravosuđe dodatno proširi na sve njegove aktivnosti: podizanje razine osviještenosti, edukaciju i mobilizaciju javnosti, uzajamno učenje i razmjenu, analitičke aktivnosti i aktivnosti praćenja, osposobljavanje i izgradnju kapaciteta.

4.8.

EGSO uzima u obzir rad Komisije u pogledu provedbe pripremnog djelovanja koje je predložio Europski parlament za razvoj fonda EU-a za financijsku potporu za sudske postupke povezane s kršenjem demokracije, vladavine prava i temeljnih prava koji bi bio namijenjen organizacijama civilnog društva te poziva na uključivanje tih aktivnosti u program Pravosuđe.

4.9.

Nacionalne kontaktne točke pokazale su se općenito djelotvornima u potpori pristupu odozdo prema gore programa Europa za građane, u suradnji s i kao potpora potencijalnim korisnicima na terenu. EGSO pozdravlja proširenje njihove uloge na ostale potprograme programa Prava i vrijednosti naglašavajući potrebu za osiguravanjem odgovarajućeg financiranja i imenovanja subjekata koji su neovisni o svojim nacionalnim vladama i posjeduju iscrpno znanje o sektoru civilnog društva, lokalnim dionicima i njihovim potrebama. Poziva na oblikovanje smjernica o njihovoj neovisnoj ulozi i zadaćama, uključujući osiguravanje veće vidljivosti programa, kao i osposobljavanje.

4.10.

EGSO pozdravlja uključivanje sastanaka o civilnom dijalogu u program Europa za građane te smatra da bi se takvi sastanci trebali održavati i proširiti na sve potprograme Fonda kako bi se omogućila temeljita razmjena vrijednosti, prava, demokracije i vladavine prava na temelju članka 11. Ugovora o dijalogu s civilnim društvom. Takvi bi sastanci trebali biti otvoreni relevantnim dionicima, a ne samo korisnicima programa te uključivati raspravu o budućim prioritetima programa.

4.11.

EGSO pozdravlja činjenicu da će se sve aktivnosti programa financirati kroz izravno i neizravno upravljanje i da će financiranje uključivati kombinaciju bespovratnih sredstava za poslovanje i bespovratnih sredstava za djelovanje. EGSO naglašava da je dostupnost manjih iznosa bespovratnih sredstava ključna za osiguravanje sudjelovanja i potpore organizacijama civilnog društva diljem različitih aktivnosti Fonda, a posebno za održavanje pristupa odozdo prema gore u komuniciranju s lokalnim korisnicima.

4.12.

EGSO smatra i da bi program Prava i vrijednosti mogao imati koristi od istog oblika izravnog upravljanja za različite potprograme kako bi se osigurala veća dosljednost u provedbi te posebno ističe pozitivnu ocjenu Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu pod nadzorom Komisije u pogledu upravljanja različitim vrstama bespovratnih sredstava, oblicima financiranja, uporabom pojednostavljenih troškova i niskim postotkom pogrešaka.

4.13.

EGSO poziva na to da se u sklopu programâ provode nove odredbe najnovijih financijskih uredbi, primjerice one koje se odnose na uporabu sufinanciranja u naravi i računanje volonterskog rada kao prihvatljivih troškova, jer su te odredbe posebno važne za civilno društvo. Naglašava i potrebu za ograničavanjem uporabe sufinanciranja te iskorištavanjem uporabe mjera pojednostavnjenja poput jednokratnih iznosa, paušalnih stopa i jediničnih troškova. Poziva Komisiju da uključi organizacije civilnog društva u razvoj i praćenje smjernica za provedbu tih pravila. Nadalje, poziva nacionalne vlade da u svoje programe javnog financiranja uključe i odredbe o prihvatljivosti sufinanciranja u naravi, uključujući i volonterski rad.

4.14.

EGSO pozdravlja odluku o produljenju trajanja dodjele bespovratnih operativnih sredstava na višegodišnjoj osnovi za sve programe i potprograme Fonda te naglašava potrebu da se i dalje osigurava održivost i kontinuitet aktivnosti.

4.15.

EGSO također poziva na razvoj novih alata kojima bi se civilnom društvu omogućilo veće sudjelovanje na nacionalnoj razini, posebno u područjima u kojima nedostaje odgovarajućeg kapaciteta, primjerice u vidu pružanja djelotvorne tehničke pomoći, pripremnih djelovanja koja vode iskusniji partneri ili posredovanih bespovratnih sredstava, čime bi se omogućili, primjerice, različite razine bespovratnih sredstava ili postupak prijave u dva koraka.

4.16.

EGSO pozdravlja uključivanje pokazatelja o organizacijama civilnog društva kako bi se omogućile aktivnosti potpore i izgradnje kapaciteta u sklopu programa Prava i vrijednosti te smatra da bi isto to trebalo učiniti i u slučaju programa Pravosuđe. Poziva i na to da se dio sredstava odvoji posebno za organizacije civilnog društva, odnosno na to da im se dodijeli najmanje 50 % iz različitih potprograma.

4.17.

EGSO poziva Komisiju da u suradnji s EGSO-om organizira godišnji sastanak s ciljem poticanja koordinacije između javnih i privatnih donatora u područjima obuhvaćenima Fondom kako bi se razmotrile sinergije i izvukle pouke iz dobrih praksi.

Bruxelles, 18. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL C 81, 2.3.2018., str. 9.

(2)  Rezolucija EP-a o instrumentu europskih vrijednosti (2018/2619(RSP)) i Rezolucija EP-a o sljedećem VFO-u: priprema stajališta Parlamenta o VFO-u za razdoblje nakon 2020.(2017/2052(INI)).

(3)  https://megacampaign.eu/support-csos-ask-your-mep-to-vote-for--the-european-values-instrument-resolution.

(4)  SOC/598 (vidjeti stranicu 173 ovoga Službenog lista).

(5)  Zajednička komunikacija Europskom parlamentu i Vijeću „Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju (2015. – 2019.) – Ljudska prava kao trajni prioritet programa EU-a”, JOIN/2015/0016 final.

(6)  Vidjeti SL C 81, 2.3.2018., str. 9.

(7)  Kako bi se osigurala dosljednost s potporom EU-a u okviru vanjskog financiranja, kao što je Europski instrument za demokraciju i ljudska prava.

(8)  SL C 129, 11.4.2018., str. 36.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/184


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Fonda za azil i migracije”

(COM(2018) 471 final – 2018/0248(COD))

i o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi, u okviru Fonda za integrirano upravljanje granicama, instrumenta za financijsku potporu u području upravljanja granicama i viza”

(COM(2018) 473 final – 2018/0249(COD))

(2019/C 62/30)

Izvjestitelj:

Giuseppe IULIANO

Zahtjev za savjetovanje:

Europsko vijeće, 25.7.2018.

Europski parlament, 2.7.2018.

Pravni temelj:

članak 77. stavak 2., članak 78. stavak 2., članak 79. stavak 2. i stavak 4. te članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

26.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

101/0/3

1.   Zaključci

1.1.

Migracije su konstantna pojava u povijesti Europske unije, uz jasan utjecaj na budućnost Unije i njezinih društava. Zajedničko upravljanje migracijama u EU-u nedovršen je proces, a tijekom posljednjih godina to je stanje dovelo do institucijske krize koja je razotkrila manjak europske usuglašenosti. Trenutačno stanje posljedica je toga što države članice EU-a nisu sposobne razviti zajednički sustav azila i pružiti odgovarajuću zaštitu stotinama tisuća raseljenih osoba i tražitelja azila koji pristižu na naše granice.

1.2.

EGSO smatra da se politike slobode, sigurnosti i pravednosti moraju temeljiti na zaštiti temeljnih prava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.

1.3.

Potrebno se suočiti s korjenitim promjenama u području migracija, azila i vanjskih granica. Od presudne je važnosti uzeti u obzir rad različitih europskih institucija kako bi se preispitali postojeći instrumenti i iznašla alternativna rješenja za razvoj zajedničke, cjelovite i dosljedne politike u području migracija i azila, u skladu s načelima i obvezama koje proizlaze iz Ugovora i međunarodnog prava.

1.4.

Razvoj cjelovite politike u području migracija i azila, kojom bi se ojačala integracija i suradnja među državama članicama i jasnije obuhvatilo stajalište različitih europskih institucija, nužan je kako bi se odgovorilo na pitanja koja zabrinjavaju građane i kako bi se spriječilo sve veće razočaranje u europski projekt. EGSO je svjestan da će, ako se ne pruže odgovori i ne ispune očekivanja građana u ovim područjima, doći do razočaranja i sve većeg euroskepticizma.

1.5.

EGSO smatra zabrinjavajućim rast netolerancije, rasizma i ksenofobije prema migrantima i izbjeglicama u zemljama Europske unije i također primjećuje da u nekim zemljama može doći do pogoršanja u zaštiti temeljnih prava.

1.6.

EGSO pozdravlja nove, vrlo različite fondove, koji će osigurati nastavak započetog rada i pozitivno ocjenjuje povećanje njihove financijske omotnice. Podsjeća na to da su predmetni fondovi instrumenti koji trebaju doprinijeti razvoju cjelovite europske politike u području migracija i azila. Tim su fondovima obuhvaćena raznolika područja kao što su migracije, azil i upravljanje vanjskim granicama, ali izražava žaljenje zbog toga što se ne upućuje na zakonite načine ulaska u Europsku uniju kako bi se osiguralo i ispravno funkcioniranje u tim područjima.

1.7.

Odbor smatra da je prikladno upućivanje na članak 80. kao pravni temelj Uredbe jer je u njemu izričito navedeno da se zajedničke politike u području azila, migracija i vanjskih granica temelje na načelu solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti među državama članicama koje primjenjuju schengenske odredbe u pogledu vanjskih granica i viza. (1) Smatra da treba ojačati primjenu načela solidarnosti kako se to ne bi shvaćalo kao retoričko pitanje.

1.8.

Jednako postupanje i politike borbe protiv diskriminacije stupovi su europskih politika, među ostalim i politika povezanih s integracijom državljana trećih zemalja. Odbor smatra zabrinjavajućim da se uklanjanje riječi „integracija” iz naziva može shvatiti kao pridavanje manje važnosti tom pitanju.

1.9.

Odbor ističe da je potrebno ponovno uputiti na bolju suradnju između država članica u području azila i migracija, osobito kroz podupiranje financiranja objedinjavanja najboljih praksi u području azila, među ostalim uspostavljanjem mreža i razmjene informacija o zakonitoj migraciji i integraciji državljana trećih zemalja.

1.10.

Odbor pozdravlja važnost koja se pridaje fleksibilnosti u oba fonda jer se time uvažava potreba da se na bolji način uzmu u obzir potrebe svake države članice u okviru zajedničkog djelovanja. Jednako tako, pozitivno ocjenjuje pojednostavnjenje procesa i priznavanje važnosti evaluacije.

1.11.

EGSO izražava zadovoljstvo time što upravljanje granicama služi za podizanje unutarnje sigurnosti Unije uz potpuno poštivanje temeljnih prava, ali izražava žaljenje zbog toga što se ne upućuje izričito na zaštitu temeljnih prava i na granicama.

1.12

Odbor smatra neophodnim podsjetiti države članice da nadzor morskih granica obuhvaća sigurnost i kontrolu granica, ali i operacije potrage i spašavanja na moru. Valja podsjetiti na presudu Europskog suda za ljudska prava (2) iz 2012. kojom se zabranjuje refoulement ne samo na području određene države već i u okviru djelovanja izvan državnih granica, među ostalim i na otvorenom moru.

1.13.

EGSO je u više svojih mišljenja (3) predložio da EU vanjske granice schengenskog prostora smatra zajedničkima i da se, u skladu s time, odgovornošću treba upravljati na razini EU-a.

2.   Kontekst

2.1.

Migracije su konstantna pojava u povijesti Europske unije, uz jasan utjecaj na budućnost Unije i njezinih društava. Zajedničko upravljanje migracijama u EU-u nedovršen je proces, a tijekom posljednjih godina to je stanje dovelo do institucijske krize koja je razotkrila manjak europske usuglašenosti. Od presudne je važnosti uzeti u obzir rad različitih europskih institucija kako bi se preispitali postojeći instrumenti i iznašla alternativna rješenja za razvoj zajedničke, cjelovite i dosljedne politike u području migracija i azila, u skladu s načelima međunarodnog prava i Ugovora.

2.2.

Migracije su jedan od političkih prioriteta Komisije, čiji je glavni cilj sveobuhvatni pristup tom pitanju. Europski migracijski program odobren 2015. kombinacija je neposrednih odgovora na humanitarnu krizu na europskim granicama i dugoročnih mjera za sveobuhvatno upravljanje migracijama.

2.3.

Kriza na Sredozemlju ukazala je na trenutačne potrebe, ali je otkrila i strukturna ograničenja politike i migracijskih alata EU-a. EU treba pronaći odgovarajuću ravnotežu i poslati jasnu poruku građanima Europe u smislu da se migracijama može bolje upravljati ako se to čini zajednički. Fond za azil i migracije (FAM) i instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i viza dio su tog procesa.

2.4.

U kontekstu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. Komisija je predložila da se znatno poveća opći proračun za upravljanje migracijama i granicama, dodijelivši novom FAM-u predloženi ukupni iznos od 10 milijardi i 415 milijuna eura (u tekućim cijenama) (4), a Fondu za integrirano upravljanje granicama 9 milijardi i 318 milijuna eura (u tekućim cijenama).

2.5.

Cilj je FAM-a doprinijeti sveobuhvatnom upravljanju migracijama, integracijom i vraćanjem te zajedničkim europskim sustavom azila, i to olakšavanjem potpore državama članicama u okviru solidarnosti i podjele odgovornosti među njima.

2.6.

Cilj je instrumenta za financijsku potporu u području upravljanja granicama i viza, kao dijela Fonda za integrirano upravljanje granicama, pomoći državama članicama da u većoj mjeri ostvare zajedničke mjere o prelasku osoba preko unutarnjih granica i o graničnim kontrolama i zajedničkoj viznoj politici. Dobro upravljanje vanjskim granicama neophodno je za ostvarivanje područja bez unutarnjih granica u kojem se osobe i roba mogu slobodno kretati.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO izražava zadovoljstvo time što se, kao pravni temelj za oba instrumenta, navodi članak 80. UFEU-a, u kojem se ističe da se zajedničke politike u području azila, migracija i vanjskih granica temelje na načelu solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti među državama članicama.

3.2.

Oba fonda moraju se primjenjivati uz jasne i precizne smjernice o sustavima upravljanja i nadzora i zahtjevima u pogledu revizije. Mora se promicati pojednostavljenje postupaka i smanjenje administrativnog opterećenja u istima, te se također moraju poduzimati mjere koje će jamčiti veću transparentnost, povećanu odgovornost i ispunjavanje ciljeva u vezi sa sredstvima dodijeljenima državama članicama.

3.3.

Instrumenti se trebaju koordinirati s drugim postojećim odredbama, uz izbjegavanje dupliciranja i uz potpunu komplementarnost s različitim agencijama Unije koje također djeluju u tim područjima. Mora se raditi u skladu s relevantnim politikama EU-a, kao što su upravljanje granicama, unutarnja sigurnost, socijalna uključenost i integracija državljana trećih zemalja te vanjska politika Unije.

3.4.

Instrumenti moraju biti fleksibilni kako bi mogli pružiti odgovor na promjenjive izazove u području upravljanja granicama i viza. Zbog toga se ocjenjuje pozitivnim da je, osim fiksnog doprinosa za svaku državu članicu sudionicu, ostatak sredstava namijenjen posebnim mjerama u kojima doprinos EU-a ima dodanu vrijednost.

3.5.

Instrumenti moraju poslužiti za iskazivanje solidarnosti i zajedničke odgovornosti među državama članicama koje u potpunosti primjenjuju schengenske odredbe (ili se pripremaju za puno sudjelovanje u tom sustavu) o vanjskim granicama i vizama i moraju se upotrebljavati u interesu zajedničke politike Unije o upravljanju vanjskim granicama. Da bi se osiguralo dobro funkcioniranje schengenskog sustava, vanjskim – zajedničkim – granicama treba se upravljati na razini EU-a.

3.6.

Nužno je ujednačiti terminologiju o „nezakonitoj” ili ƒ„nedokumentiranoj” migraciji u tekstovima, u skladu s preporukama Vijeća Europe (5) i samog Europskog parlamenta (6).

3.7.

EU-u je potrebna zajednička migracijska politika s instrumentima i kanalima kojima se olakšavaju zakonita i uređena migracija te zaštita prava na azil. EGSO izražava žaljenje zbog toga što se u uvodnim izjavama poseban naglasak stavlja na nezakonite dolaske ili nadzor granica, a ne spominje se potreba ostvarivanja napretka i inovacija u pogledu cjelovitog europskog migracijskog sustava. Od presudne je važnosti i reforma Dublinskog sustava.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO smatra primjerenima prijedloge za dva financijska instrumenta, uvažavajući da je tehnička i financijska pomoć koju je Europska unija dodijelila državama članicama u razdoblju 2015. – 2017. putem Fonda za azil, migracije i integraciju (7) i ostale doprinijela boljem upravljanju u području azila, migracija i vanjskih granica.

4.2.

Odbor ocjenjuje pozitivnim povećanje proračuna tih fondova pod uvjetom da ono služi ostvarivanju cilja cjelovite, zajedničke i dosljedne migracijske politike EU-a u skladu s načelima međunarodnog prava, u okviru koje se istodobno uvažavaju potrebe društava domaćina i građana EU-a i usko surađuje s partnerima u cijelom svijetu.

4.3.

Odbor smatra potrebnim da se riječ „integracija” ponovno uvrsti u naziv FAM-a s obzirom na to da uključenost predstavlja izazov za države članice.

4.4.

Odbor pozitivno ocjenjuje što se u FAM-u uvažava uloga lokalnih i regionalnih tijela (među ostalim i u najudaljenijim regijama), socijalnih aktera i organizacija civilnog društva u kratkoročnoj i dugoročnoj integraciji državljana trećih zemalja, kao i u njihovom uključivanju na tržište rada. Izražava žaljenje zbog toga što se ne iznose inovativna rješenja za poboljšanje pristupa tih dionika FAM-u, podsjećajući da je važno jamčiti i poštovati načelo supsidijarnosti.

4.5.

Odbor pozitivno ocjenjuje činjenicu da se pri uporabi operativne potpore u okviru tog fonda može odrediti da se država članica ne pridržava mjerodavne pravne stečevine Unije ako ne ispunjava obvezujuće odredbe iz Ugovora ili ako postoji očigledan rizik da će izvršiti povredu vrijednosti Unije u području azila i vraćanja. Bilo bi dobro da se mogu podrobnije razraditi posljedice tog nepoštovanja propisa u operativnoj upotrebi FAM-a. EGSO podsjeća na to da podržava mogućnost intervencije Komisije u hitnim situacijama, uvijek u skladu s transparentnim postupkom kojim se bez odlaganja obavještavaju europski zakonodavci (Parlament i Vijeće) (8). Također smatra primjerenom mogućnost neposrednog pokretanja postupaka zbog povrede u slučaju da se države članice ne pridržavaju propisa u tim područjima.

4.6.

U suradnji s trećim zemljama radi odgovarajućeg upravljanja tokovima tražitelja azila potrebni su financijski poticaji, ali i tehnička suradnja i jačanje institucija. Krizni uzajamni fond EU-a za Afriku potreban je, ali ne i jedini instrument: osim što mu treba dodijeliti odgovarajuću proračunsku omotnicu, trebaju ga pratiti i nastojanja da se uspostavi stvarno i suodgovorno partnerstvo, uz zajedničke ciljeve između zemalja Europske unije i afričkih zemalja utemeljene na ciljevima održivog razvoja. Treba uložiti napor za poboljšanje koordinacije tih mjera u području migracija i azila s mjerama za jačanje institucija i potporom demokratskim procesima Glavne uprave za međunarodnu suradnju i razvoj, uz izbjegavanje dupliciranja i nedosljednosti.

4.7.

Odbor smatra da treba temeljitije pratiti obavezu suradnje i uspostaviti mehanizme za koordinaciju s tijelima koja upravljaju fondovima ESF+ i EFRR u svakoj državi članici kako bi se potaknula koordinacija i transverzalnost te kako bi se istražili načini njihove primjene i kada su u rukama podnacionalnih uprava.

4.8.

FAM treba pružiti veću dodanu vrijednost jačanju zajedničkog europskog sustava azila, kapacitetima država članica za pomaganje osobama kojima je potrebna međunarodna zaštita, poticanju upotrebe zakonitih načina ulaska na područje Unije i potpori integraciji državljana trećih zemalja sa zakonitim boravkom.

4.9.

Kada je riječ o integraciji, pri raspodjeli se uzimaju u obzir samo godišnji tokovi dolazaka i ukupni postoci inozemnog stanovništva, ali se ne primjenjuju nikakvi kvalitativni pokazatelji koji bi također mogli poslužiti za bolje utvrđivanje posebnih potreba država članica. Treba točnije utvrditi ciljeve u tom smislu i definirati pokazatelje (9) koji bi omogućili kontinuiranu evaluaciju uspješnosti doprinosa FAM-a u tim područjima.

4.10.

Čini se da je potrebno zajamčiti evaluaciju FAM-a – na sredini provedbenog razdoblja i retrospektivno – i osigurati fleksibilne mehanizme koji omogućuju korekcije u evaluiranim mjerama. Odbor smatra da treba kombinirati evaluaciju učinka i rezultata, osobito u mjerama koje se mogu provoditi na različitim upravnim razinama u svakoj državi članici.

4.11.

Nije očito da će se donošenjem politike vraćanja i ponovnog prihvata smanjiti poticaji za nezakonitu migraciju. Odbor smatra da je neophodna politika vraćanja i ponovnog prihvata koja će biti učinkovita i jamčiti ljudska prava osobama u toj situaciji, te ističe da treba poboljšati evaluaciju tih politika i njihovog stvarnog učinka na smanjenje nezakonitih tokova.

4.12.

Jednako tako, Odbor smatra neophodnim istaknuti da je potrebno boriti se protiv nezakonitog zapošljavanja, posebice migranata neregularnog administrativnog statusa ili u slučaju zlouporaba i izrabljivanja radne snage. Ocjenjuje vrlo pozitivnim to što FAM može poslužiti za financiranje mjera čiji je cilj suzbijanje poticaja za nezakonitu migraciju, uključujući nezakonito zapošljavanje, koje može biti čimbenik privlačenja nezakonitih tokova i uspostave nepoštenog tržišnog natjecanja među poduzećima te prostor kršenja prava (10).

4.13.

Odbor smatra vrlo pozitivnom dodjelu sredstava Okviru Unije za preseljenje (i humanitarni prihvat). Nada se da će uz pomoć posebnog programa Unije za preseljenje države članice tu preuzetu obvezu uistinu provesti u djelo. EGSO je već izrazio svoju potporu posebnom programu Unije za preseljenje uz pomoću kojeg će države članice tu inicijativu uistinu provesti u djelo, uz financijske poticaje za države članice koje se najviše angažiraju.

4.14.

Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i viza potvrda je njegove želje da se doprinese jamčenju unutarnje sigurnosti Europske unije uz potpuno poštovanje temeljnih prava, ali izražava žaljenje zbog toga što se izričito ne spominje njihova zaštita u graničnim područjima, kao ni u vezi s osobama koje nisu državljani Europske unije.

4.15.

EGSO pozitivno ocjenjuje činjenicu da taj instrument državama članicama omogućuje provedbu projekata s trećom zemljom ili u njoj, pod uvjetom da se prethodno savjetuju s Komisijom. Smatra da je potrebno bolje informiranje o uvjetima tog savjetovanja (ili dostavljanja informacija), uz jasne kriterije koji će obuhvaćati i stanje ljudskih prava u zemlji odredišta. To je po svemu sudeći neophodno s obzirom na to da mjere s trećim zemljama mogu uključivati djelovanja u vezi s nadzorom, otkrivanjem, identifikacijom, praćenjem, sprječavanjem i presretanjem neovlaštenih prelazaka granice.

4.16.

Odbor izražava žaljenje zbog toga što se u Uredbi borba protiv nezakonite migracije više puta uspoređuje s borbom protiv prekograničnog kriminala, pri čemu se ne razlikuju nezakoniti ciljevi drugog fenomena u odnosu na prvi.

4.17.

Kada je riječ o upravljanju granicama, Odbor smatra razočaravajućim što se na sigurnost i dalje gleda kao na „vojno” pitanje u osnovi, dok se u „Globalnoj strategiji za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske Unije” ističe da će EU poticati sigurnost ljudi integriranim pristupom. To podrazumijeva mjere koje su, među ostalim, usmjerene na smanjenje siromaštva i nejednakosti, promicanje dobrog upravljanja i ljudskih prava, potporu razvoju i rješavanje temeljnih uzroka sukoba i nesigurnosti.

4.18.

Odbor ocjenjuje pozitivnim što se upućuje na to da je cilj instrumenta također doprinijeti zaštiti i spašavanju života migranata i što se podsjeća države članice da nadzor morskih granica ne obuhvaća samo sigurnost i kontrolu granica već i operacije potrage i spašavanja na moru.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Vidjeti SOC/582 „Revizija Zakonika o vizama” (SL C 440, 6.12.2018., str. 14.).

(2)  Predmet Hirsi Jamaa i drugi protiv Italije (tužba br. 27765/09).

(3)  SL C 303, 19.8.2016., str. 109.; SL C 451, 16.12.2014., str. 1.; SL C 458, 19.12.2014., str. 7.; SL C 44, 11.2.2011., str. 162.

(4)  Za više pojedinosti o tim iznosima vidjeti ECO/460 „Višegodišnji financijski okvir nakon 2020.” (SL C 440, 6.12.2018., str.106.).

(5)  Parlamentarna skupština Vijeća Europe. Rezolucija 1509 (2006).

(6)  Rezolucija Europskog parlamenta od 14. siječnja 2009. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji 2004. – 2008. (2007/2145(INI)).

(7)  U travnju 2014. usvojena je Uredba (EU) br. 516/2014, kojom se uspostavlja poseban program financiranja EU-a za azil i migracije u razdoblju 2014. – 2020., čiji je cilj da se kroz financijsku pomoć doprinese učinkovitom upravljanju migracijskim tokovima i usvajanju i razvoju zajedničkog pristupa EU-a u pogledu azila i migracija. FAMI je imao četiri cilja: (1) ojačati i unaprijediti uspostavljanje zajedničkog europskog sustava azila; (2) pružiti potporu zakonitoj migraciji u državama članicama u skladu s njihovim gospodarskim i socijalnim potrebama i promicati učinkovitu integraciju državljana trećih zemalja; (3) poboljšati pravedne i djelotvorne strategije vraćanja radi suzbijanja nezakonite imigracije; i (4) povećati solidarnost i podjelu odgovornosti među državama članicama, uz pridavanje osobite pozornosti onima koje su najviše izložene migracijskim tokovima i tokovima azilanata.

(8)  SL C 303, 19.8.2016., str. 109.

(9)  OECD/EU (2015.) Indicators of Immigrant Integration 2015 („Pokazatelji integracije imigranata 2015.”) ili „pokazatelji iz Zaragoze”.

(10)  Vidjeti usvojena mišljenja SL C 204, 9.8.2008., str. 70. i SL C 75, 10.3.2017., str. 81.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/189


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Fonda za unutarnju sigurnost

(COM(2018) 472 final – 2018/0250 (COD))

(2019/C 62/31)

Izvjestitelj:

José Antonio MORENO DÍAZ

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 2.7.2018.

Vijeće, 25.7.2018.

Pravni temelj:

članak 82. stavak 1., članak 84., članak 87. stavak 2. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

26.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

141/3/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO se slaže s time da je potrebno osigurati više sredstava za mjere te operativne i preventivne programe u pogledu sigurnosti i da je u tu svrhu potrebno osnovati prilagodljiv i transparentan fond koji bi služio njihovu jačanju, a koji bi se dodjeljivao u skladu s operativnim kriterijima i njegovim jasno i predvidljivo utvrđenim ciljevima.

1.2.

Fond za sigurnost treba usmjeriti ka produbljenju preventivne politike, što zahtijeva aktivnu suradnju s civilnim društvom i njegovo sudjelovanje, osobito u području brige o žrtvama i organizacije žrtava, nadzora aktera sigurnosti i sprečavanja radikalizacije.

1.3.

Sredstva Fonda moraju se isključivo dodijeliti javnim institucijama koje učinkovito jamče strogo poštovanje ljudskih prava, bez obzira jesu li namijenjena državama Unije ili trećim zemljama.

1.4.

EGSO bi u proces stvaranja i razvoj tog fonda trebao biti uključen kao promatrač kako bi se mišljenje organiziranog civilnog društva moglo čuti na razini EU-a.

1.5.

Skrećemo pozornost na potrebu da se posebna pozornost obrati opasnosti koju predstavlja nasilna radikalizacija skupina ekstremne desnice.

1.6.

Skrećemo pozornost na potrebu da se suzbiju mehanizmi financiranja i tokovi kapitala organiziranih zločinačkih skupina.

1.7.

EGSO smatra da je potrebno nadići puko reaktivno djelovanje i ojačati preventivne politike, pridajući iznimnu važnost temeljnim uzrocima zbog kojih se neke osobe radikaliziraju i pretpostavljaju opasnost za svoje sugrađane, kao i mehanizmima financiranja nasilnih skupina.

1.8.

Ljudska prava moraju biti sastavni dio i uvjet za svako djelovanje, u skladu s filozofijom prema kojoj je osnovana Unija. Kada je riječ o fondu za financiranje, to se mora jasno istaknuti odbijanjem dodjele sredstava Fonda institucijama za koje se ne može dokazati da ispunjavaju minimalne standarde. To je slučaj i s nedavnim prijedlogom Komisije (1) o financijskim mjerama za jamčenje vladavine prava u državama članicama te s osnivanjem Skupine EGSO-a za temeljna prava i vladavinu prava.

2.   Tekst prijedloga

2.1.

Ovaj se dokument u metodološkom smislu temelji na sadržaju članka 2. Prijedloga Komisije u pogledu definicija različitih pojmova koji se upotrebljavaju u njegovoj razradi.

2.2.

EGSO se slaže s promišljanjem iznesenim u predmetnom prijedlogu, koje se temelji na stvarnim sigurnosnim prijetnjama u Europi, a koje su se pojačale i poprimile različite oblike u vidu terorističkih napada, novih oblika organiziranog kriminala i kiberkriminaliteta.

2.3.

Sigurnost je po prirodi prekogranična i stoga je nužan snažan, koordiniran odgovor na razini EU-a: Europa je, uz unutarnje sigurnosne izazove, izložena složenim vanjskim prijetnjama na koje nijedna država članica ne može sama odgovoriti.

2.4.

Sigurnost će za EU ostati ključno pitanje idućih godina, a europski građani očekuju da će im Unija i njihove nacionalne vlade jamčiti sigurnost u nesigurnom svijetu koji se brzo mijenja. Stoga je poželjno da se u obrazovnom i pedagoškom području provedu mjere za sprečavanje nasilnog ponašanja, uključujući izradu udžbenika i školskog materijala u kojima se promiču poštovanje temeljnih prava, pluralizam i raznolikost.

2.5.

Naravno, izazove s kojima se Unija suočava, ponajprije u pogledu međunarodnog terorizma, pojedinačne države članice ne mogu rješavati same i bez financijske i tehničke potpore EU-a. U razdoblju u kojem terorizam – tj. terorizam koji dolazi izvan naših granica i onaj unutarnjeg podrijetla, terorizam vjerskog karaktera kao i politički ekstremizam posebice onaj koji je rezultat ultradesničarskog djelovanja – te ostale opasnosti koje proizlaze iz trgovine drogama, trgovine ljudima radi njihova iskorištavanja i ostalih teških kaznenih dijela ne razumiju granice, države članice i dalje imaju odgovornost svojim građanima zajamčiti javnu sigurnost, uz potpuno poštovanje temeljnih prava utvrđenih u tekstovima EU-a i u međunarodnim ugovorima.

2.6.

EU može i treba podržati te mjere i u tom se smislu Ugovorima predviđa potreba za osiguranjem visoke razine sigurnosti, posebice putem preventivnih mjera, te koordinacije i suradnje policijskih, sudskih i drugih nadležnih tijela te decentraliziranih agencija.

2.7.

Agencija Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol), Agencija Europske unije za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL) i Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) imaju ključnu operativnu, koordinacijsku i potpornu ulogu u provedbi prioriteta, ciljeva i aktivnosti EU-a u području sigurnosti.

2.8.

Fond za unutarnju sigurnost uspostavljen je kako bi se olakšala prekogranična suradnja i razmjena informacija među službenicima kaznenog progona i drugim nadležnim tijelima država članica. Ovu suradnju osobito oblikuje putem interoperabilnosti različitih informacijskih sustava EU-a za sigurnost koji povećavaju učinkovitost upravljanja granicama i migracijama te pojednostavnjenjem zajedničkih operativnih djelovanja, kao i pružanjem potpore pri osposobljavanju, izgradnji bitnih sigurnosnih objekata, uspostavi, prikupljanju i obradi evidencija podataka o putnicima u skladu s pravnom stečevinom i kupnji potrebne tehničke opreme.

2.9.

Cilj je Fonda jačanje prekogranične operativne suradnje u vezi sa sprječavanjem, otkrivanjem i istraživanjem prekograničnog kriminala i potpore naporima na jačanju sposobnosti za sprječavanje takvih kaznenih djela, uključujući teroristička kaznena djela, osobito putem veće suradnje javnih tijela, civilnog društva i privatnih partnera diljem država članica.

2.10.

Sudjelovanje civilnog društva u sigurnosnim pitanjima pokazalo se kao vrlo prikladan i nužan instrument za poboljšanje kvalitete u pogledu poštovanja temeljnih prava, praćenja da nadležna tijela ne prekoračuju svoje ovlasti i prijavljivanja određenih neželjenih ponašanja, koja, pak, predstavljaju stalno iskušenje. U našem se demokratskom okruženju ne smijemo po svaku cijenu usmjeriti na učinkovita rješenja i isključivo sigurnosni aspekt. Fond koji se osniva mora stoga biti dostupan za financiranje programa koji jačaju taj nadzor te za potporu pravnim strukturama koje omogućuju da se djelovanje snaga sigurnosti podvrgne neovisnom nadzoru sudova, kao i za pomoć snagama sigurnosti u njihovoj ključnoj zadaći sprečavanja radikalizacije te osposobljavanja i podizanja razine svijesti društva.

2.11.

Nevladine organizacije i ostatak civilnog društva kvantitativno i kvalitativno već doprinose sigurnosti, i to sljedećim mjerama:

sprečavanjem i progonom pretjeranih postupaka sigurnosnih snaga država članica ili postupaka kojima se ne poštuju ljudska prava,

sprečavanjem i progonom svih oblika ideološke radikalizacije,

podizanjem razine svijesti društva u pogledu žrtava, njihove integracije u društvo i potrebne potpore,

ispunjavanjem organizacijskih zadaća i omogućavanjem žrtvama i svim osobama koje se nastoje solidarizirati s njima kao i svima koji su pogođeni pitanjima sigurnosti da mogu sudjelovati i dati svoj doprinos,

primjenom mjera u području obrazovanja, posebno najmlađih, uz ključnu ulogu podizanja svijesti s jedne strane i sprečavanja radikalizacije s druge,

mnogim drugim postupcima koji neizravno pozitivno djeluju na unutarnju, ali i na pograničnu sigurnost kao što su ranije spomenute mjere nadzora djelovanja sigurnosnih snaga, obrazovanja i podizanja svijesti, zaštite i organizacije žrtava itd.

u tom smislu civilnom društvu treba dopustiti da neprestano prati korištenje Fonda.

2.12.

Sve ove mjere moraju imati izravnu potporu tijela Unije, a s obzirom na to da utječu na sigurnost, moraju imati s svoju proračunsku liniju iz prethodno navedene dodjele sredstava.

2.13.

EU i države članice trebale bi biti svjesne činjenice da određene organizacije civilnog društva mogu, izravno ili neizravno, poticati na govor i/ili ponašanje usmjerene protiv vrijednosti i prava EU-a.

2.14.

Glavni izazov koji se ovim prijedlogom nastoji riješiti potreba je za fleksibilnijim upravljanjem budućim fondom, u usporedbi s tekućim programskim razdobljem. Također je važno opskrbiti se alatima kojima bi se osiguralo da se financijska sredstva usmjeravaju prema prioritetima i mjerama sa znatnom dodanom vrijednošću za Uniju. Budući da su potrebni novi mehanizmi za raspodjelu sredstava između podijeljenog, izravnog i neizravnog upravljanja kako bi se odgovorilo na nove izazove i prioritete, njima se također mora omogućiti uključivanje aktivnih članova civilnog društva spomenutih u prethodnom stavku, u navedene svrhe. U tom smislu predlažemo da se EGSO u proces stvaranja i razvoj tog fonda uključi kao promatrač kako bi se mišljenje organiziranog civilnog društva moglo čuti na razini EU-a.

2.15.

S obzirom na visinu iznosa i omotnice Fonda, a riječ je o 2 500 000 000 EUR, kriteriji raspodjele tog iznosa moraju biti jasni. Poželjno je zadržavanje potrebne fleksibilnosti, i to ne dovodeći u pitanje jasno utvrđivanje proračunskih stavaka putem kojih će taj iznos biti dodijeljen.

2.16.

Te stavke trebat će biti u skladu s kriterijem jednostavnosti kojim će se spriječiti prekomjerne birokratske prepreke za pristup Fondu te će se voditi načelom uzajamnog povjerenja. Jasnoća i predvidljivost tog poglavlja olakšat će odgovornim osobama različitih država da pokrenu djelovanja radne skupine ili skupine za brzu intervenciju, uz jamstvo da će biti pokrivena ili podržana sredstvima Fonda.

2.17.

EGSO smatra da je Prijedlog pozitivan te da je primjereno osnovati Fond za unutarnju sigurnost na temelju članka 3. stavka 2. Ugovora o Europskoj uniji te smatra da je prijedlog opravdan ciljevima iz članka 67. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i da podliježe načelima solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti među državama članicama iz članka 80. UFEU-a te načelu supsidijarnosti – s obzirom da je riječ o neisključivoj nadležnosti – kao i načelu proporcionalnosti, i to putem instrumenta Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Fonda za unutarnju sigurnost.

2.18.

U svakom slučaju, osnivanjem Fonda za unutarnju sigurnost želi se pružiti dodatni instrument za upotpunjavanje rada ostalih agencija i fondova koje Unija već ima, kao i ostalih tijela na nacionalnoj razini, a njegov je temeljni cilj doprinijeti višoj sigurnosti Unije, osobito borbom protiv terorizma i radikalizacije, teškog i organiziranog kriminala i kiberkriminaliteta te pružanjem pomoći i zaštite žrtvama kaznenih djela, služeći se u tu svrhu posebnim ciljevima kao što su razmjena informacija, jačanje zajedničkih prekograničnih mjera i jačanje kapaciteta u vezi s prevencijom, uvijek putem suradnje između različitih javnih tijela i uz sudjelovanje civilnog društva i privatnih partnera država članica (2). U tom je smislu također važno suzbiti mehanizme financiranja i tokove kapitala kriminalnih organizacija, a Fond treba voditi računa o tom poglavlju.

2.19.

Treba na kraju podsjetiti na to da je EGSO kao promatrač sudjelovao u Stručnoj skupini na visokoj razini za borbu protiv radikalizacije koju je Europska komisija osnovala 2017 (3).

3.   Preporuke

3.1.

Fond bi trebao biti upotrijebljen za suočavanje s temeljnim uzrocima zbog kojih se neke osobe uključuju i organiziraju u skupine koje pretpostavljaju opasnost za njihove sugrađane, i to putem studija i temeljitih istraživanja koji bi služili za sprečavanje objektivnih situacija.

3.2.

Osnivanje Fonda temelji se na prethodnim ulaganjima i uspjesima, kao što je program „Sigurnost i zaštita sloboda”, instrument za policijsku suradnju i dio politike o drogama programa „Pravosuđe”. U svakom slučaju, potrebno je osnažiti tvrdnju da će se „tim instrumentom omogućiti rješavanje novih prioriteta ili poduzimanje i provedba hitnih mjera na način koji je najprimjereniji za postizanje cilja politike” (4). Inovacija predstavlja prioritet, posebice kada su skupine protiv kojih se vodi borba vrlo inovativne.

3.3.

Kriteriji raspodjele sredstava Fonda moraju biti isključivo operativni, na način da se financiraju mjere i programi koji nisu ograničeni kriterijima kao što je veličina naroda ili zemlje. Prednost se mora dati potpunoj transparentnosti u dodjeli i ekonomičnosti Fonda, koji mora biti otvoren medijima i civilnom društvu kako bi mogli nadzirati ispunjavanje uvjeta koji se postavljaju za dobivanje sredstava iz Fonda.

3.4.

Također je važno da se pri osnivanju Fonda predvidi i buduća evaluacija njegove važnosti i učinkovitosti, i to putem ažurirane studije o njegovom općem stanju koja bi se redovito obnavljala, kako bi se mogao pratiti njegov razvoj.

3.5.

Gospodarski i socijalni odbor želi istaknuti neke od novih prioriteta za koje se čini da nisu sadržani u dokumentu, a koji zaslužuju posebnu pozornost jer mogu predstavljati važan aspekt, posebice cilja sprečavanja radikalizacije, u okviru koje se čak može razviti nezakonita radnja nekih tijela vlasti.

3.6.

Pri tome mislimo na pokrete ekstremne desnice, ultradesničarske, neonacističke, antisemitističke pokrete kao i pokrete za prevlast bijelaca te svaki drugi oblik veličanja diskriminacije zbog rasne pripadnosti, podrijetla, seksualnog opredjeljenja itd., koji predstavljaju stvarnu prijetnju sigurnosti i samoj vladavini prava, a u nadležnosti su Unije, osobito u mjeri u kojoj ti pokreti, iako su u korijenu ultranacionalistički, počinju uviđati prednost toga da poprime međunarodnu razinu i svoje poteze usklađuju s članovima sličnog opredjeljenja drugih naroda (5).

3.7.

Čini se da je uspješna i učinkovita suradnja u progonu osoba odgovornih za trgovanje ljudima preduvjet za zaštitu i pomaganje žrtava takvog trgovanja. Međutim, temeljni cilj rada Unije i Fonda treba biti zaštita žrtava te ona stoga ne smije ovisiti o boljoj ili lošijoj suradnji u progonu krivaca.

3.8.

Unatoč tome, dodjela potrebnih sredstava iz Fonda i žrtvama izravno i institucijama koje doprinose njihovoj zaštiti i integraciji bez sumnje će dovesti do te suradnje, koja će se pak pozitivno odraziti na progon i prevenciju, barem srednjoročno.

3.9.

Sprečavanje radikalizacije važno je poglavlje u koje ne smijemo uključiti samo opasnost od moguće radikalizacije u jednom smjeru, imajući u vidu najteže atentate pretrpljene posljednjih godina, koji su djelo radikalnih islamističkih skupina, već moramo usmjeriti svoju pozornost na opasnosti političkog i ideološkog ekstremizma, čija su područja nastanka i rasta potpuno drugačija, kao i njihove moguće žrtve.

3.10.

Drugo poglavlje u vezi s kojim EGSO mora iznijeti kritiku u pogledu prijedloga jesu ex post ocjene, savjetovanja sa zainteresiranim stranama i procjene učinka. Jasno je da je to poglavlje pozitivno, i to sa stajališta učinkovitosti povezane s ciljevima primijenjenih instrumenata, njihovim troškovima, logikom, relevantnosti, dosljednosti i komplementarnosti. Međutim, analiza ne sadrži procjenu toga jesu li ti instrumenti poslužili ne samo za poboljšanje suradnje, razmjene znanja i dobrih praksi te povjerenja među tijelima, već i za poboljšanje aspekata povezanih s temeljnim pravima, kojima je posvećen tek jedan mali podstavak, samo suvišni kompromis na kraju članka 3.

3.11.

S obzirom na povijesne tenzije između sigurnosti i ljudskih prava, instrument poput onoga koji je predložen i usmjeren na rast sigurnosti koja je nesumnjivo potrebna mora biti popraćen posebnim ciljevima za veće poštovanje temeljnih prava u okviru sigurnosti. Ne smije se nikada dopustiti da poboljšanje sigurnosti bude nauštrb temeljnih prava.

3.12.

U slučaju da određena zemlja, bez obzira na to je li članica Unije ili nije, ne dokaže da njezine službe sigurnosti postupaju na odgovarajući način, ako ne pristane na provedbu potrebne obuke ili na to da se njezino postupanje podvrgne mehanizmima nadzora iz tog poglavlja, ona ne može primiti financijska sredstva Fonda i bit će isključena iz njega. Ispunjavanje minimalnih standarda poštovanja ljudskih prava mora biti conditio sine qua non za primanje potpore ostalih članova EU-a, bilo putem ovog fonda za sigurnost ili bilo kojeg drugog mehanizma za solidarnost.

3.13.

U vezi sa stavkom o usklađenosti s drugim politikama Unije, moramo skrenuti pozornost na potrebu za stvaranjem sinergije i dosljednosti s Fondom za azil, migracije i integraciju i s Fondom za integrirano upravljanje granicama kao i s Agencijom za europsku graničnu i obalnu stražu. Upravo se u tom poglavlju preispituje djelovanje tih fondova i agencije koji preveliku važnost daju cilju sigurnosti u odnosu na druge zadaće koje su odgovornost svih europskih tijela i aktera društva. To je izravno povezano s već upućenim pozivom na veću brigu koja bi rezultirala boljim jamstvima poštivanja temeljnih prava.

3.14.

Fond je otvoren i mora biti otvoren za podupiranje mjera suradnje s trećim zemljama, no sredstva iz tih fondova ne smiju se dodjeljivati izravno tijelima tih zemalja, već projektima i programima koje zajednički provode vlasti država članica i trećih zemalja. Apsolutni uvjeti za takvu suradnju moraju biti nadzor nad financiranjem iz fonda, poštovanje ljudskih prava u državama koje ostvaruju korist od te suradnje i povrh svega činjenica da tijela koja surađuju i koja mogu primiti ta financijska sredstva moraju biti u državnom vlasništvu i pod upravljanjem države te priznata kao takva. Pod svaku se cijenu mora spriječiti da se sredstva dobivena iz Fonda upotrijebe za financiranje skupina ili ćelija bez nadzora, koje čak mogu predstavljati opasnost za sigurnost u svojim zemljama ili za samu Uniju.

3.15.

Međunarodni instrumenti pomorskog prava, kao i Ženevska konvencija o statusu izbjeglica i ostatak pravnog korpusa za zaštitu osoba koje se nađu u teškom položaju prelaska granica na neuobičajen način obvezuju Uniju i sve njezine članice da spašavanje na moru smatraju glavnim elementima svoje politike sigurnosti granica, uz odgovarajući prihvat u najbližim lukama osoba spašenih u moru i slijepih putnika koji stignu u luku, uz poštovanje njihovih temeljnih prava i provedbu postupaka vraćanja ili repatrijacije, uz sva potrebna jamstva njihovih prava, osobito prava na priznavanje statusa izbjeglica. Predmetni Fond mora biti namijenjen i u te svrhe, i to putem financiranja potreba država i ranije navedene potpore civilnom društvu.

Bruxelles, 18. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  COM(2018) 324 final.

(2)  Članak 3. stavci 1. i 2. Prijedloga.

(3)  Konačno izvješće Stručne skupine Komisije na visokoj razini za borbu protiv radikalizacije (HLCEG-R).

(4)  Točka 3. obrazloženja Prijedloga.

(5)  Konačno izvješće Stručne skupine Komisije na visokoj razini za borbu protiv radikalizacije (engleska kratica HLCEG-R); Preporuke o političkim područjima. 2.5. O ideologiji i polarizaciji; Skupina priznaje da se posebna pozornost također mora posvetiti usponu ultradesničarskog ekstremizma i sve većem trendu polarizacije u društvu.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/194


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa „Erasmus”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1288/2013”

(COM(2018) 367 final – 2018/0191 (COD))

(2019/C 62/32)

Izvjestitelj/ica:

Tatjana BABRAUSKIENĖ

Suizvjestitelj/ica:

Imse SPRAGG NILSSON

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 14.6.2018.

Vijeće, 21.6.2018.

Pravni temelj:

članak 165., stavak 4., članak 166. stavak 4. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

26.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

186/3/1

1.   Zaključci i preporuke

EGSO:

1.1.

pozdravlja cilj sljedećeg programa Erasmus da pojedinci steknu znanja, vještine i sposobnosti potrebne za suočavanje sa socijalnim i gospodarskim izazovima i da naglasak prvenstveno bude na mladim građanima Europe;

1.2.

očekuje da će se u sljedećem programu Erasmus obrazovanje i osposobljavanje sveobuhvatno razmatrati, tako da ključne sposobnosti (1) i osnovne vještine imaju ključnu ulogu uz stalno usavršavanje u okviru cjeloživotnog učenja, s posebnim naglaskom na vrednovanju i priznavanju vještina;

1.3.

predlaže da naziv ostane nepromijenjen i da se ime „Erasmus+” zadrži jer simbolizira činjenicu da su svi programi sastavni dio jednog krovnog programa;

1.4.

pozdravlja prijedlog o udvostručavanju proračuna programa, no poziva na to da se on utrostruči, čime bi se pokazala snažnija predanost obrazovnom, profesionalnom i osobnom razvoju ljudi u području obrazovanja, osposobljavanja mladih i sporta, kako bi se osiguralo stvarno uključivanje i pristup svima;

1.5.

utvrđuje da bi uz veći proračun trebalo uspostaviti i veću fleksibilnost i odgovornost na nacionalnoj razini;

1.6.

ističe činjenicu da su se mjere u okviru Poglavlja o mladima prethodno pokazale najuspješnijima u dosezanju do osoba s manje mogućnosti i da bi se to trebalo odražavati u raspodjeli financijskih sredstava;

1.7.

zahtijeva da inicijativa DiscoverEU sadrži snažnu komponentu učenja kako bi mogla biti dio ovog programa;

1.8.

ističe da fizičko iskustvo ne bi trebalo biti zasjenjeno ili zamijenjeno virtualnim alatima i da mora ostati njihova nadopuna;

1.9.

slaže se s većim brojem ciljeva o obrazovanju odraslih i trajnom strukovnom obrazovanju i osposobljavanju i predlaže da prošireno područje primjene bude vidljivo i pri dodjeli financijskih sredstava;

1.10.

traži da se u okviru „pristupa cjeloživotnog učenja” veći naglasak stavi na međusektorsku suradnju (KA2), uz dostatan proračun za provedbu projekata velikih razmjera u okviru politika;

1.11.

pozdravlja povećanje proračuna za osoblje, osobito za mobilnost nastavnika, kako bi se pružila potpora njihovu početnom i stalnom profesionalnom razvoju;

1.12.

pozdravlja dobru namjeru prijedloga da se onima koji nemaju iskustva u podnošenju prijava za program pruži potpora osiguravanjem manjih bespovratnih sredstava;

1.13.

preporučuje da se, umjesto korištenja terminologije koja uključuje pojmove „veliki” i „mali”, u Poglavlju o mladima novog programa prednost da aktivnostima i organizacijama koje se oslanjaju na dobrovoljni rad. Također treba razmotriti dodjeljivanje bespovratnih sredstava za velika europska događanja za mlade;

1.14.

nadalje, pozdravlja činjenicu da se u prijedlogu ističe važnost neovisnog revizijskog tijela u ocjenjivanju rada nacionalnih agencija;

1.15.

smatra da bi službe za profesionalnu orijentaciju nadolazeći program trebale širiti i zagovarati u školama i institucijama za osposobljavanje kako bi se doseglo do širih ciljnih skupina;

1.16

utvrđuje da bi u prijedlogu trebalo poticati širenje rezultata projekata na razini EU-a i diljem cijelog EU-a i nastavak projekata koji su se pokazali izvrsnima;

1.17

ističe da je nužno uspostaviti stalni odbor koji bi upravljao programom kako bi svi relevantni dionici i socijalni partneri na europskoj razini imali stalni položaj u njegovoj strukturi;

1.18

pozdravlja aktivnosti sudjelovanja mladih. Taj se način djelovanja smatrao vrlo uspješnim u okviru programa Mladi na djelu (tada poznatog kao „inicijative za mlade”) omogućavanjem neorganiziranim mladim ljudima da sudjeluju u programu.

2.   Uvod

2.1.

U sklopu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. Europska je komisija nakon financijskog programa EU-a za podupiranje obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta putem tekućeg programa Erasmus+ (2014. – 2020.) objavila sljedeću generaciju programa pod nazivom „Erasmus”.

2.2.

Prethodni program Erasmus+ znatno je pomogao u pružanju potpore obrazovanju i osposobljavanju na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, njegovanju osjećaja pripadnosti EU-u („europskog identiteta” u njegovoj cjelokupnoj raznolikosti) i podupiranju uzajamnog razumijevanja, demokratskog građanstva, europske integracije i socijalne pravednosti, integracije u tržište rada te stoga i gospodarskog rasta.

2.3.

Namjera je da se sljedeća generacija programa, uz udvostručeni proračun, osnaži i proširi dosezanjem do većeg broja ciljanih skupina, da bude uključivija i da podupire male projekte te da uključuje organizacije koje nemaju iskustva u podnošenju prijava za program. Program će i dalje obuhvaćati škole, strukovno obrazovanje i osposobljavanje, visoko obrazovanje i obrazovanje odraslih, uključujući neformalno i informalno učenje te volonterske aktivnosti, mlade i sport, no na jednostavniji način i na temelju evaluacije u sredini programskog razdoblja i savjetovanja s dionicima.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO ističe da bi kvalitetno obrazovanje, osposobljavanje i mobilnost radi učenja trebali biti dostupni za sve. Ključne su uključivost i jednakost, kao glavni ciljevi novog programa Erasmus. Statistički podaci trenutačno pokazuju da većina mobilnih studenata visokog obrazovanja dolazi iz socioekonomski i akademski privilegiranih obitelji (2). U 2016., 63 % nemobilnih studenata navelo je da su nedostatna sredstva koja se u okviru programa Erasmus dodjeljuju za studente visokog obrazovanja koji studiraju u inozemstvu i visoki troškovi života u drugoj zemlji glavna prepreka sudjelovanju u programima razmjene Erasmus na sveučilišnoj razini (3). Ograničena financijska potpora u okviru programa doprinijela je velikoj nejednakosti u pogledu pristupa među studentima različitog socioekonomskog podrijetla.

3.2.

Sljedeći program Erasmus od ključne je važnosti za osnaživanje uzajamnog razumijevanja i osjećaja pripadnosti EU-u te za poboljšavanje vještina i sposobnosti mladih kako bi im se omogućilo da djeluju kao demokratski građani i imaju bolje mogućnosti na tržištu rada. Program ima ključnu važnost radi podupiranja uključivosti i zajedničkih europskih vrijednosti, poticanja društvene integracije, poboljšavanja međukulturnog razumijevanja i sprečavanja radikalizacije sudjelovanjem mladih u demokratskim procesima, uz potporu putem mobilnosti u učenju i suradnje građana Europe, ustanova za obrazovanje i osposobljavanje, organizacija, dionika i država članica, koji su od ključne važnosti za budućnost Unije

3.3.

EGSO pozdravlja cilj sljedećeg programa Erasmus da se mladim europskim građanima kao njegovim budućim korisnicima pruže znanje, vještine i kompetencije potrebne za sudjelovanje u tržištu rada koje se neprestano mijenja, kao i za suočavanje sa socijalnim, gospodarskim i okolišnim izazovima. Zbog toga će obrazovne sustave trebati modernizirati, učiniti dostupnima i primjerenima za digitalno doba, a učenike će trebati bolje pripremiti da postanu demokratski aktivni građani i snažni kandidati za kvalitetno zapošljavanje i pravedna radna mjesta.

3.4.

EGSO očekuje da će se u sljedećem programu Erasmus obrazovanje i osposobljavanje sveobuhvatno razmatrati, tako da bitne sposobnosti i osnovne vještine, posebice STEAM (4), imaju ključnu ulogu, uz stalno usavršavanje u okviru cjeloživotnog učenja. Njime bi prvenstveno trebalo podupirati demokratsko građanstvo i zajedničke europske vrijednosti kako bi se zajamčili mir, sigurnost, sloboda, demokracija, jednakost, vladavina prava, solidarnost i uzajamno poštovanje i doprinijelo otvorenim tržištima, održivom rastu te socijalnoj uključivosti i pravednosti, uz poštovanje i obogaćivanje kulturne raznolikosti i poticanje osjećaja pripadnosti.

3.5.

U pogledu cilja politika, EGSO podupire činjenicu da se Uredba temelji na europskom stupu socijalnih prava. EGSO smatra da bi sljedeći program Erasmus trebao služiti kao instrument za provedbu prvog načela stupa kako bi se zajamčilo da su kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje prava sviju.

3.6.

EGSO također podupire činjenicu da se Uredba temelji na Povelji EU-a o temeljnim pravima (5) radi jamčenja prava na jednakost i pristupa svima. EGSO zahtijeva da se u konačnoj uredbi dodatno istakne da se u okviru programa primjenjuju i osnažuju načela jednakog postupanja, pravednosti i rodne uravnoteženosti.

3.7.

Iako je jasno da su se u novom programu Erasmus uzele u obzir „osobe s invaliditetom i migranti te građani EU-a koji žive na udaljenim područjima”, EGSO traži da se pri dodjeli proračuna osobama s invaliditetom zajamči osiguravanje posebne osobne pomoći i financijske potpore, uz poštovanje Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (6).

3.8.

Svim mladim osobama potrebna je veća financijska pomoć kako bi se poduprla njihova mobilnost radi učenja i kako bi se osobama koje su socioekonomski u nepovoljnom položaju, uključujući tek pristigle migrante, pružile veće mogućnosti u pogledu pristupa kvalitetnom obrazovanju i osposobljavanju te promicalo njihovo uključivanje u društvo.

3.9.

Imajući u vidu da je u skladu s Poveljom EU-a o temeljnim pravima predviđeno pravedno postupanje prema svima, a ne samo prema građanima EU-a, migranti, izbjeglice i tražitelji azila također trebaju potporu kako bi stekli priznanje za svoju razinu obrazovanja i osposobljavanja i kako bi im se osiguralo dodatno osposobljavanje s ciljem da se integriraju u obrazovni sustav i tržište rada EU-a.

3.10.

EGSO također pozdravlja činjenicu da će sljedeći program Erasmus biti usmjeren na provedbu Pariške deklaracije o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja  (7), s obzirom na to da je sprečavanje ekstremizma i radikalizacije u Europi sada važnije nego ikad.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO ističe da je važno da program nadopunjuje političke ciljeve i aktivnosti država članica i Unije. U političke ciljeve koji se programom trebaju provesti ubrajaju se europski prostor obrazovanja, Strategija EU-a za mlade i budući Strateški okvir za obrazovanje i osposobljavanje te njegovi sektorski planovi, kao i obrazloženje načina na koji će se državama članicama, socijalnim partnerima i ostalim dionicima pružiti potpora u ostvarivanju pokazatelja i referentnih vrijednosti iz tih budućih strategija.

4.2.

EGSO poziva na utrostručavanje proračuna za program Erasmus, čime bi se pokazala snažnija predanost mobilnosti radi učenja te potreba za ulaganjem u socijalnu koheziju, europske vrijednosti, integraciju i građanstvo. Kao što je već navedeno, novi program Erasmus trebat će uključivati i dodatne političke ciljeve. Tvorci politika moraju zajamčiti da to neće dovesti do neprihvatljivo niskih stopa uspješnosti u određenim dijelovima programa, što je bio slučaj u prethodnim programima.

4.3.

EGSO smatra da sljedeći program Erasmus treba nadopunjavati druge fondove i programe Unije, osobito budući fond ESF+. EGSO bi istodobno želio istaknuti da nacionalni proračuni za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport trebaju biti sami po sebi održivi i da se program Erasmus ne smije upotrebljavati kako bi se nadomjestili njihovi investicijski nedostatci. Postupak Europskog semestra i dalje bi trebao imati aktivnu ulogu radi jamčenja pravednog i održivog nacionalnog ulaganja u obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje.

4.4.

EGSO ističe veliku važnost promicanja suradnje država članica u okviru proračuna za sljedeći program Erasmus radi poboljšavanja njihovih sustava obrazovanja i osposobljavanja u skladu s demokratski dogovorenim političkim ciljevima te aktivnostima koje su Vijeće i Europski parlament razmotrili i dogovorili uz savjetovanje sa socijalnim partnerima i EGSO-om. Uz veći proračun trebalo bi uspostaviti i veću fleksibilnost i odgovornost na nacionalnoj razini. To se odnosi na ciljeve u okviru programskog sadržaja, kao što su bilo kakve izmjene programa u skladu s trenutačnim i budućim političkim i socioekonomskim razvojem u Europi.

4.5.

EGSO podržava činjenicu da će se u prijedlogu Komisije omogućiti sudjelovanje trećih zemalja u programu i drži da je to prilika za daljnju internacionalizaciju i način za osnaživanje suradnje različitih obrazovnih institucija te organizacija mladih i sportskih organizacija diljem cijelog svijeta, s obzirom na to da će se time osigurati veće mogućnosti za mlade u partnerskim zemljama da se obrazuju i osposobljavaju u Europi i obratno. Tim sudionicima potrebno je osigurati lakši pristup i dostatnu administrativnu, financijsku i socijalnu potporu kako bi se zajamčila mogućnost stjecanja europskog obrazovanja u globalnim obrazovnim okvirima.

4.6.

EGSO prima na znanje da je alatima za virtualnu suradnju pripisana veća važnost i slaže se da su rješenja kao što je kombinirana mobilnost, što je također istaknuto u prijedlogu, odličan način za olakšavanje pristupa skupinama koje su u pogledu fizičke mobilnosti suočene s posebnim preprekama, kao što su skupine koje žive u udaljenim područjima, skrbnici u obiteljima ili osobe s invaliditetom. Ti alati imaju potencijal za povećanje transnacionalne suradnje i komunikacije te pružanje pomoći i smjernica budućim sudionicima. Međutim, EGSO ističe da virtualni alati ne bi trebali zamijeniti fizičko iskustvo i da moraju ostati dopuna takvom iskustvu. Prednost treba dati ulaganju u kvalitetnu fizičku mobilnost.

4.7.

EGSO predlaže da se u Prijedlogu spomenu birokratske prepreke koje bi se mogle javiti kada stjecatelji znanja različitih nacionalnosti i statusa žele sudjelovati u inicijativama za mobilnost, posebice ako zemlja odredišta nije članica EU-a (primjerice različiti zahtjevi za vizu ili ograničenja pristupa za različite nacionalnosti).

4.8.

EGSO smatra da naziv programa ima ključnu važnost i da je nužan kako bi se zajamčilo da opća javnost jasno razumije što se njime podupire i da su njime obuhvaćene sve faze obrazovanja i oblici učenja, a ne samo visoko obrazovanje, s obzirom na to da polovica financijskih sredstava u okviru programa Erasmus otpada na promicanje obrazovanja i osposobljavanja, obrazovanja odraslih i podržavanja mladih i sporta, čime se mladima i osoblju omogućuje da određeno vrijeme provedu u inozemstvu. Međutim, sada kada će se oznaka „+”, koja simbolizira činjenicu da su svi programi sastavni dio jednog krovnog programa, ukloniti iz naziva, postoji rizik da će program „izgubiti” dionike izvan sektora visokog obrazovanja. EGSO stoga predlaže da ime Erasmus + ostane nepromijenjeno.

4.9.

EGSO se slaže s većim brojem ciljeva o obrazovanju odraslih i trajnom strukovnom obrazovanju i osposobljavanju i predlaže da prošireno područje primjene bude vidljivo i pri dodjeli financijskih sredstava; EGSO ističe da obrazovanje odraslih uključuje i osobe koje su socioekonomski u nepovoljnom položaju, uključujući izbjeglice. EGSO stoga izražava zabrinutost zbog toga što će se za obrazovanje odraslih i potporu za niskokvalificirane odrasle osobe ponovno namijeniti najmanji postotak proračuna. EGSO sumnja da će taj iznos, zajedno s proračunom za budući fond ESF+, biti dovoljan za potporu za 70 milijuna niskokvalificiranih odraslih osoba koje je potrebno integrirati u tržište rada kako bi ponovno imali posao i kojima je potrebna potpora u razdoblju nezaposlenosti.

4.10.

Iako EGSO cijeni napore da se poveća proračun za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, potrebno je napomenuti da nisu predviđene nikakve konkretne mjere za osiguravanje kvalitetnijeg, atraktivnijeg, pristupačnijeg i uključivijeg strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Istodobno se mora poboljšati mobilnost za stjecatelje znanja i naukovanje u okviru strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (trenutačno se samo 1 % naučnika u Europi opredjeljuje za boravak u inozemstvu tijekom svojeg osposobljavanja, a cilj za 2020. godinu iznosi 6 % (8)) u skladu s Preporukom Vijeća o europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja (9), Europskim sustavom bodovanja za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET) i Europskim referentnim okvirom za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (EQAVET).

4.11.

EGSO bi želio vidjeti kako se „pristup cjeloživotnog učenja” provodi u praksi i smatra da bi veći naglasak trebalo staviti na međusektorsku suradnju (KA2), uz dostatan proračun za provedbu projekata velikih razmjera u okviru politika s obzirom na njihov veliki potencijal na nacionalnoj razini i na razini EU-a, kako je prikazano u informativnom izvješću EGSO-a o programu Erasmus+ (10).

4.12.

EGSO također pozdravlja povećanje proračuna za članove osoblja, osobito za mobilnost nastavnika i voditelje osposobljavanja, kako bi se pružila potpora njihovu početnom i stalnom profesionalnom razvoju. Mobilnost nastavnika i voditelja osposobljavanja te drugog (nastavnog) osoblja ključna je za poboljšanje kvalitete obrazovanja i osposobljavanja. Ona također potiče međunarodnu suradnju između obrazovnih institucija i drugih organizacija, koja je od ključnog značaja, kao i njihovu internacionalizaciju. EGSO smatra da bi se u prijedlogu mogla pružiti dodatna potpora za nastavnike, voditelje osposobljavanja i drugo (nastavno) osoblje, sveučilišne profesore i istraživače kojima je potrebna zamjena dok sudjeluju u programima mobilnosti. Trebalo bi ih podupirati u učenju jezika, a njihov dopust radi mobilnosti trebalo bi smatrati dijelom njihova posla i priznatog daljnjeg osobnog i stručnog razvoja.

4.13.

EGSO smatra da bi službe za profesionalnu orijentaciju sljedeći program Erasmus trebale širiti i zagovarati u institucijama za obrazovanje i osposobljavanje i više se uključiti u medijske kampanje kako bi dosegle do širih ciljnih skupina.

4.14.

EGSO predlaže da se u Uredbi navede važnost povezivanja raspodjele proračuna i konkretnih bespovratnih sredstava sa strogim postupcima procjene kvalitete i opisa rezultata učenja. Isto tako, u Prijedlogu bi se poseban naglasak trebao staviti na vrednovanje i priznavanje razdoblja obrazovanja i osposobljavanja provedenog u inozemstvu i putem interneta. U Prijedlogu bi trebalo spomenuti Preporuku Vijeća o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (11) , Preporuku Vijeća o europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja (12), Bolonjski proces i njegove temeljne vrijednosti te nacionalne sustave bodovanja, europske alate i instrumente poput Europskog kvalifikacijskog okvira (EQF), Europskog registra za osiguranje kvalitete visokog obrazovanja (EQAR), Europskog sustava bodovanja za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET) i Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (EQAVET).

4.15.

Program Erasmus ključan je element u podupiranju napora i svakodnevnog rada organizacija mladih, a posebno u podupiranju neformalnog i informalnog učenja te u razvoju rada s mladima. Stoga je potrebno pozdraviti prijedlog da Poglavlje o mladima ostane zaseban dio u sljedećem programu. Međutim, kako bi se doseglo do više mladih, a osobito onih s manje mogućnosti, od ključne su važnosti aktivnosti u okviru Poglavlja o mladima koje pomažu u dosezanju do tih ciljnih skupina. Prema privremenoj evaluaciji tekućeg programa, aktivnosti u okviru Poglavlja o mladima, u kojima se primjenjuju pristupi koji se temelje na uključivosti i neformalnom učenju, pokazale su se najuspješnijima u dosezanju do mladih s manje mogućnosti. O tome bi trebalo voditi računa pri raspodjeli sredstava za različita poglavlja i stoga bi za Poglavlje o mladima trebalo osigurati bolje financiranje. Također bi trebalo razmotriti dodjelu bespovratnih sredstva za velika europska događanja u vezi s mladima (ponudom sredstava za pojedinačna događanja umjesto sredstava po učesniku) jer bi se time znatno povećao broj mladih koji bi došli u dodir s programom Erasmus+.

4.16.

Europska volonterska služba (EVS), koja je bila važan dio prethodnog programa Erasmus +, sada je uklonjena. S obzirom na to da je ta djelatnost sada u nadležnosti Europskih snaga solidarnosti, a ne programa Erasmus+, trebalo bi dodatno razviti i objasniti poveznice između tih dvaju programa.

4.17.

EGSO izražava zabrinutost zbog nedostatka obrazovnih elemenata u okviru inicijative DiscoverEU. Temelj programa Erasmus+ jest mobilnost koja ima snažnu komponentu učenja. Inicijativa kojoj to nedostaje ne može biti dio programa Erasmus+. Nadalje, potrebno je pozdraviti činjenicu da se mladima pruža potpora u istraživanju europskog kontinenta, što predstavlja dodanu vrijednost jer uključuje učenje o različitim zemljama, ljudima, jezicima, kulturama itd. Međutim, čini se da inicijativa DiscoverEU prvenstveno pogoduje privilegiranim mladim ljudima. U okviru te inicijative pokrivaju se samo putni troškovi, čime se isključuju mladi u nepovoljnom položaju koji si ne mogu priuštiti putovanja. Nadalje, potrebno je dodatno objasniti ulogu organizacija mladih u provedbi te mjere. Kako bi ta inicijativa bila istinski značajna i vrijedna, treba imati obrazovnu komponentu i istinski uključivati sve mlade.

4.18.

U okviru sljedećeg programa Erasmus osobito je nužno pojednostaviti i racionalizirati prijave za projekte. Prema informativnom izvješću EGSO-a o evaluaciji programa Erasmus+ u sredini provedbenog razdoblja (13) i istraživanju socijalnih partnera (14), nedostaje činjenica da nisu uključene sve veličine i vrste organizacija iz svih geografskih područja i regija EU-a. EGSO stoga pozdravlja dobru namjeru prijedloga da se onima koji nemaju iskustva u podnošenju prijava za program pruži potpora osiguravanjem manjih bespovratnih sredstava. Međutim, mora se zajamčiti da se pri pojednostavljenju izbjegne loše upravljanje. EGSO stoga pozdravlja činjenicu da se u prijedlogu ističe važnost neovisnog revizijskog tijela u ocjenjivanju rada nacionalnih agencija.

4.19.

U Poglavlju o mladima, predložena terminologija „malih” nasuprot „velikih” organizacija ne odgovara stvarnosti korisnika. EGSO umjesto toga preporučuje da se u novom programu prioritet da aktivnostima i organizacijama koje se oslanjaju na dobrovoljni rad i u kojima mladi imaju ključnu ulogu u određivanju smjera kojim će se kretati njihov obrazovni razvoj. Isto tako, lokalnim skupinama mladih treba omogućiti da se među korisnicima registriraju kao neovisne skupine mladih, bez obzira na to o kakvom je pravnom subjektu riječ na nacionalnoj razini. Lokalne skupine mladih trebale bi dobiti potrebne smjernice od svojih nacionalnih agencija. To bi pomoglo da se sredstva usmjere na inicijative koje organiziraju sami mladi i smanjilo rizik od toga da veliki dio financijskih sredstava završi u rukama profesionalnih aktera, što se nažalost događalo u postojećem programu i što je bilo predmetom kritika tijekom savjetovanja koje je EGSO proveo u okviru preispitivanja sredinom programskog razdoblja.

4.20.

Širenje i održivost projekata također su od velike važnosti. U prijedlogu bi trebalo poticati odgovarajuće širenje rezultata projekata, nastavak projekata koji su se pokazali izvrsnima i koordinirano širenje rezultata projekata na razini EU-a i diljem cijelog EU-a.

4.21.

Sektorima formalnog i neformalnog obrazovanja trebalo bi ponuditi jednaka bespovratna sredstva za poslovanje. Time bi se ojačale komplementarnosti, a sektor neformalnog obrazovanja osnažio za pružanje privlačnih i visokokvalitetnih programa. Pored toga, bespovratna sredstva za poslovanje trebala bi biti razmjerna učinku postignutom u pogledu prioriteta programa, ali i troškovima poslovanja europskih platformi.

4.22.

Nadalje, EGSO smatra da bi u okviru sljedećeg programa projektima na europskoj razini trebalo omogućiti prijavljivanje putem centralizirane strukture, umjesto nacionalnih agencija. Time bi se osigurao bolji pristup europskim mrežama i organizacijama te bi se izbjegao problem dvostrukog financiranja usporednih projekata.

4.23.

S obzirom na to da se proračun programa temelji na financijskom doprinosu građana EU-a, EGSO naglašava važnost demokratskog upravljanja u okviru budućeg programa i ističe da je nužno uspostaviti stalni odbor koji bi upravljao programom kako bi svi relevantni dionici i socijalni partneri na europskoj razini mogli imati stalni položaj u njegovoj strukturi, a ne samo „status promatrača na ad-hoc osnovi”.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Preporuka Vijeća od 22. svibnja 2018. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje. Ključne kompetencije definirane su kako slijedi: pismenost i jezici; matematika, znanost i inženjerstvo; digitalne kompetencije; osobne, socijalne i građanske kompetencije; poduzetništvo; svijest o kulturi i izražavanje. To također uključuje sveobuhvatni skup vrijednosti, vještina i stavova za odgovarajuće sudjelovanje u demokratskim društvima.

(2)  U Studiji učinka programa Erasmus (2014.) navodi se da je gotovo dvije trećine studenata imalo najmanje jednog roditelja koji radi kao rukovoditelj, stručnjak ili tehničar.

(3)  What are the obstacles to student mobility during the decision and planning phase? (Koje su prepreke mobilnosti studenata u fazi odlučivanja i planiranja?) Obavještajno izvješće br. 02 (2016.) http://www.eurostudent.eu/download_files/documents/EV_IB_mobility_obstacles.pdf.

(4)  Znanost, tehnologija, inženjerstvo, umjetnost i matematika (STEAM).

(5)  http://www.europarl.europa.eu/charter/pdf/text_en.pdf.

(6)  https://www.un.org/development/desa/disabilities/convention-on-the-rights-of-persons-with-disabilities.html.

(7)  http://ec.europa.eu/dgs/education_culture/repository/education/news/2015/documents/citizenship-education-declaration_en.pdf.

(8)  http://www.institutdelors.eu/wp-content/uploads/2018/01/extendingerasmus-fernandesbertoncini-june2017.pdf?pdf=ok.

(9)  http://www.consilium.europa.eu/en/press/press-releases/2018/03/15/quality-and-effective-apprenticeships-council-adopts-european-framework/.

(10)  https://www.eesc.europa.eu/en/our-work/opinions-information-reports/information-reports/erasmus-mid-term-evaluation.

(11)  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex%3A32012H1222%2801%29.

(12)  http://www.consilium.europa.eu/en/press/press-releases/2018/03/15/quality-and-effective-apprenticeships-council-adopts-european-framework/.

(13)  https://www.eesc.europa.eu/en/our-work/opinions-information-reports/information-reports/erasmus-mid-term-evaluation.

(14)  ETUC – ETUCE – CEEP – EFEE: Investment in Education („Ulaganje u obrazovanje”), 2017. https://www.etuc.org/sites/default/files/publication/files/investment_in_education_and_training_-etuc_-ceep.pdf.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/201


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Europskih snaga solidarnosti i o stavljanju izvan snage [Uredbe o Europskim snagama solidarnosti] i Uredbe (EU) br. 375/2014”

(COM(2018) 440 final – 2018/0230 (COD))

(2019/C 62/33)

Izvjestitelj:

Michael McLOUGHLIN

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 2.7.2018.

Vijeće Europske unije, 10.7.2018.

Pravni temelj:

članak 165. stavak 4., članak 166. stavak 4., članak 214. stavak 5. i članak 294. UFEU-a

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

26. 9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

184/1/3…

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja predanost obnovi Europskih snaga solidarnosti (ESC) uz povećan proračun i cilj većeg sudjelovanja.

1.2.

Pozdravljamo cjelovit i novi pravni temelj ESC-a, poseban proračun i spajanje s Volonterima za humanitarnu pomoć EU-a (1).

1.3.

Potrebna je nova sveobuhvatna politika EU-a u području volontiranja kojom će se obuhvatiti sva relevantna pitanja i kojom će se uspostaviti suradnja s državama članicama povrh koncepta Europskih snaga solidarnosti.

1.4.

Pozdravljamo raspodjelu proračunskih sredstava kojom se stavlja naglasak na potprogram volontiranja i potičemo nastavak djelovanja u tom smjeru.

1.5.

U budućnosti EU treba razviti dva neovisna programa potpore, jedan za mlade i jedan za volontiranje, uz prihvaćanje činjenice da će dolaziti do određenog preklapanja.

1.6.

Pozornost treba posvetiti osiguravanju toga da prioriteti vanjske politike EU-a, pogotovo oni u okviru tvrde sile, ne utječu na ESC nakon njegovog spajanja s Volonterima za humanitarnu pomoć EU-a.

1.7.

Treba pravodobno osigurati temeljite statističke podatke, uključujući o učinku aktivnosti ESC-a na zajednicu, kako bi se pomoglo u evaluaciji i donošenju odluka o ESC-u, a čak i ako podaci budu nepovoljni, trebaju biti javno dostupni.

1.8.

Potprogram za zapošljavanje treba podlijegati strogoj regulativi i redovnom preispitivanju kako bi se osiguralo ispunjavanje obveza preuzetih u tom pogledu.

1.9.

U skladu s pristupom cjeloživotnog učenja ne bi smjelo biti dobne granice za ESC jer je cilj potpora volontiranju.

1.10.

Ponavljamo svoje stajalište da bi se ESC trebao ograničiti na neprofitni sektor i tu bi vrijednost trebalo zadržati neovisno o tijelima koja ostvaruju projekte.

1.11.

Valja olakšati i u prvom redu poticati razmjenu dobrih praksi o potrebama u pogledu volontiranja i u to treba uključiti države članice EU-a kako bi se prikupile sve relevantne informacije i olakšao snažniji razvoj politika u tom području.

1.12.

Nacionalnim agencijama treba pružiti pojačanu potporu za suočavanje s poteškoćama u vezi s potprogramom za zapošljavanje i tržištem rada.

1.13.

U praćenju ESC-a potrebno je primjenjivati glavne dokumente o osiguravanju pravednog postupanja sa stažistima i pripravnicima i druge mjere navedene u ovom mišljenju te je potrebno izvještavati o njihovom poštovanju.

1.14.

Glavne platforme civilnog društva na tom području (Europski forum mladih i Europski volonterski centar) trebaju biti osobito uključene u regulaciju ESC-a i nadzor nad njime.

1.15.

Dobrodošlo je pojednostavljenje i racionalizacija programa.

1.16.

EU treba pokazati svoju spremnost na ulaganje u druge oblike i vrste volontiranja izvan ESC-a.

2..   Kontekst

2.1.

Europska komisija predlaže da se odrede ukupna proračunska sredstva za Europske snage solidarnosti (ESC) u iznosu od 1,26 milijardi EUR u tekućim cijenama za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2027. Time bi oko 350 000 mladih moglo sudjelovati u programu od 2021. do 2027., uz 100 000 sudionika koje Komisija namjerava podupirati do kraja 2020.

2.2.

Budući da postoji potencijal za daljnji razvoj solidarnosti sa žrtvama kriza i katastrofa u trećim zemljama, predmetnim se prijedlogom predviđa proširenje opsega aktivnosti Europskih snaga solidarnosti kako bi se obuhvatile operacije humanitarne pomoći u trećim zemljama, među ostalim i zemljama u susjedstvu najudaljenijih regija EU-a.

2.3.

Europske snage solidarnosti trebale bi pojačati angažman mladih ljudi i organizacija u dostupnim i vrlo kvalitetnim aktivnostima solidarnosti. Zahvaljujući Snagama solidarnosti jačaju se kohezija, solidarnost i demokracija u Europi i izvan nje te se rješavaju društveni i humanitarni izazovi na terenu, s posebnim naglaskom na promicanje socijalne uključenosti.

2.4.

ESC omogućuje sudionicima da razviju i iskoriste svoje vještine te da se lakše uključe na tržište rada.

2.5.

U okviru programa nude se aktivnosti koje se mogu obavljati u zemlji različitoj od zemlje boravišta sudionika (prekogranične aktivnosti i volontiranje u potporu humanitarne pomoći) te aktivnosti koje se mogu obavljati u zemlji boravišta sudionika (unutar zemlje). Program se provodi u okviru sljedećih potprograma:

Potprogram 1.: „sudjelovanje mladih u aktivnostima solidarnosti usmjerenima na društvene izazove”: te aktivnosti osobito doprinose jačanju kohezije, solidarnosti i demokracije u EU-u i izvan EU-a te odgovaraju na društvene izazove, uz posebno zalaganje u području promicanja socijalne uključenosti,

Potprogram 2.: „sudjelovanje mladih u aktivnostima solidarnosti povezanima s humanitarnom pomoći (Europsko volontersko tijelo za humanitarnu pomoć)”: te aktivnosti osobito doprinose pružanju humanitarne pomoći na osnovi potreba, usmjerene su na očuvanje života, sprečavanje ili olakšavanje ljudske patnje i očuvanje ljudskog dostojanstva te jačanje kapaciteta i otpornosti ugroženih zajednica ili zajednica pogođenih katastrofom.

2.6.

Svaki javni ili privatni subjekt s poslovnim nastanom u zemlji sudionici te međunarodne organizacije mogu se prijaviti za financiranje u okviru Europskih snaga solidarnosti. Organizacija sudionica mora steći oznaku kvalitete kao preduvjet za financiranje ili provedbu aktivnosti uz vlastito financiranje u okviru Europskih snaga solidarnosti.

2.7.

Posebna se pozornost posvećuje osiguravanju da su aktivnosti koje se podupiru u okviru Europskih snaga solidarnosti dostupne svim mladim osobama, posebno onima u najnepovoljnijem položaju. Donose se posebne mjere za promicanje socijalne uključenosti i sudjelovanja mladih u nepovoljnom položaju te kako bi se uzela u obzir ograničenja zbog udaljenosti brojnih ruralnih područja i najudaljenijih regija i prekomorskih zemalja i područja Europske unije.

3.   Opće napomene

3.1.

Pozdravljamo predanost obnovi ESC-a uz povećan proračun i cilj većeg sudjelovanja. Međutim, vjerujemo da ima još pitanja koja treba razmotriti, a mnoga su istaknuta u našem prethodnom mišljenju (2) o toj temi. Postoje i neka druga kretanja i potencijalne poteškoće u pogledu spajanja s Volonterima za humanitarnu pomoć EU-a, koji se odnose na širenje potprograma volontiranja na susjedne zemlje, zemlje u pretpristupnoj fazi i najudaljenije regije Europske unije.

3.2.

U ovom se mišljenju osobito razmatraju novosti u najnovijem prijedlogu. Naime, u najnovijoj komunikaciji osigurava se cjelovit i novi pravni temelj ESC-a, poseban proračun i postiže se stvarno spajanje s Volonterima za humanitarnu pomoć EU-a. Dobrodošla je činjenica da u skladu s prijedlozima Europske snage solidarnosti postaju jedan subjekt, za razliku od skupa dosadašnjih osam zasebnih subjekata.

3.3.

U našem prethodnom mišljenju o Europskim snagama solidarnosti (3) iznosi se nekoliko zahtjeva za koje vjerujemo da su i dalje valjani. S obzirom na to da brojni nisu ispunjeni, neke je zahtjeve potrebno ponoviti, a za druge su potrebni sustavi i mehanizmi za zaštitu od ishoda kojih smo se tada pribojavali. Neki od tih zahtjeva odnose se na:

osiguravanje kontrole kvalitete za sudionike koji je pridružuju Europskim snagama solidarnosti,

osiguravanje kontrole kvalitete za projekte i ljude u lokalnim zajednicama,

ulogu internetskih resursa u potpori volonterima,

pitanje novih financijskih sredstava,

ulogu organizacija koje nisu neprofitne,

definiciju volontiranja,

ulogu organizacija mladih,

potrebnu potporu sudionicima u njihovoj pripremi za sudjelovanje u ESC-u,

potporu i daljnje aktivnosti koje će pomoći osigurati veću vjerojatnost toga da će sudjelovanje u Europskim snagama solidarnosti dovesti do cjeloživotnog volontiranja i drugih aktivnosti kojima se izražava solidarnost.

3.4.

Važno nam je da se relevantne platforme organizacija civilnog društva kao što su Europski forum mladih i Europski volonterski centar formalno uključe u tijelo za praćenje ESC-a kako bi se osiguralo da se čuje i glas civilnog društva i da se u upravljanje programom uključe povratne informacije koje stižu s terena i od korisnika programa.

3.5.

Potrebno je ispitati spajanje Volontera za humanitarnu pomoć EU-a. To je vrlo različita vrsta aktivnosti. Iako postoje brojni argumenti za pojednostavljenje i racionalizaciju postupka, kad je riječ o razvoju, nameću se razna i specifična pitanja u vezi s kulturom, ovlastima i vrstom projekata. Taj se izazov priznaje u Prijedlogu. Važno je da se to ne požuruje samo zato što je praktično u administrativnom smislu.

3.6.

Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a predstavljaju relativno mali program koji nije bio namijenjen samo mladima, a u Prijedlogu se to ne spominje. Kao što je utvrđeno u vanjskoj evaluaciji Volontera za humanitarnu pomoć EU-a, taj je program obuhvaćao europski standard upravljanja volontiranjem tako da se ta znanja i sustavi ne smiju izgubiti u ESC-u.

3.7.

Podatke s Portala ESC-a (4) treba analizirati kako bi se započelo ispitivanje učinka čak i njegovog ranog djelovanja. Sustavi za evaluaciju i povratne informacije bit će od ključne važnosti. Povrh toga, i za sudionike i za druge dionike potrebno je osigurati formalne sustave sukladnosti kao što je pristup Europskom ombudsmanu.

3.8.   Potpora volontiranju

3.8.1.

Mogući su brojni oblici potpore volontiranju i to će i dalje uvelike biti u nadležnosti država članica. Komisija naglašava da su Europske snage solidarnosti samo jedan program i jedan aspekt tog pitanja. Međutim, prometnule su se u glavnu mjeru kojoj se pripisuje velik politički kapital. Time bi se mogao oslabiti potencijal veće usmjerenosti na potporu volontiranju.

3.8.2.

Dakako, postojat će bojazan da bi ESC mogao privući ljude nauštrb drugih oblika volontiranja. Slično tome, iako uvijek pozdravljamo potporu organizacijama civilnog društva, moglo bi biti privlačnije odabrati organizaciju civilnog društva, a ne javno tijelo ili individualno volontiranje, ili pak odabrati transnacionalno volontiranje umjesto lokalnog.

3.8.3.

Volontiranje je vrlo raznovrstan pojam. Može biti vremenski iznimno ograničeno ili prilično dugotrajno. Može se razlikovati po razini altruizma, entuzijazma, a ponajviše posvećenog vremena. Volontiranje je svakako javno dobro i istodobno može biti od ključnog socijalnog i gospodarskog interesa jer se volontiranjem može smanjiti pritisak kojem je izložena država i osigurati obavljanje ključnih zadaća često na vrlo lokalnoj razini. Stoga države trebaju podupirati volontiranje kao što to čini EU. Iako su Europske snage solidarnosti samo jedan program, zbog njihove usmjerenosti na stvarno volontiranje u punom radnom vremenu u transnacionalnom kontekstu naglašava se taj pristup. Stoga druge vrste volontiranja možda neće dobiti jednaku pozornost, čak i uz najbolju volju.

3.8.4.

Javna potpora volontiranju mora biti raznovrsna i mora obuhvaćati svijet rada, prilagodljive oblike socijalne zaštite, certifikaciju, pristup javnih tijela u zdravstvu i obrazovanju, pitanje naknade kada je potrebno, osposobljavanje i mnogo više. Nužno je da EU pokaže da su sva ta pitanja uključena i iako možda nema ovlasti u svim područjima, mora biti pažljiv pri odabiru oblika volontiranja kojemu će dati prednost pred drugim oblicima u pogledu financijskih sredstava koje nudi. Nužan je širok raspon i sveobuhvatna politika u pogledu volontiranja, a ne samo jedan program, bez obzira na to koliko je dobrodošao ili s koliko financijskih sredstava raspolaže.

3.8.5.

Čak i s novim prijedlozima i nakon nekih početnih prilagodbi, i dalje ima određenih općih pitanja o razlozima i ciljevima. Na najvišoj razini potrebno je utvrditi jesu li Europske snage solidarnosti program volontiranja ili potpora razvoju mladih. Ispunjavanje oba cilja može izazvati poteškoće.

3.8.6.

Stoga je možda preporučljivije razdvojiti logiku i razloge za potporu volontiranju, koja može biti u različitim oblicima, te za programe za mlade, koji se mogu podupirati u okviru strategije za mlade. Njihovo miješanje ili preklapanje trebalo bi biti pitanje strukture i načela, a ne povijesti i raspoloživih sredstava. Naime, čini se primjerenijim ubuduće imati zasebne programe za potporu mladima i volontiranju, čak i uz eventualna preklapanja. Takav bi mogao biti pristup kad bismo počinjali od nule.

3.8.7.

Europske snage solidarnosti trebaju ispuniti znatan broj ciljeva. Moramo se neprestano pitati koji su razlozi za uspostavu programa i je li to najbolji način za postizanje tih ciljeva. Općenito i dalje vjerujemo da bi ESC trebao biti namijenjen samo neprofitnim organizacijama. To može uključivati partnerstva s profitnim organizacijama, ali aktivnosti bi jasno trebale provoditi neprofitne organizacije i, kada je potrebno, te bi aktivnosti trebale podlijegati pravno provedivom sporazumu o tome.

3.9.   Potprogram za zapošljavanje

3.9.1.

Potprogram za zapošljavanje Europskih snaga solidarnosti dobiva mnogo pozornosti. Vjerujemo da su potrebni iznimno strogi propisi i da taj potprogram svakako trebaju moći provoditi samo neprofitne organizacije. Čini se da je potrebno mnogo rada i napora za njegovo stvaranje, dok je njegova primjena vrlo ograničena i treba ga neprestano preispitivati. Uz najbolju volju, ne može se očekivati da će nacionalne agencije (iste agencije kao za program Erasmus+) imati dovoljno znanja o profesionalnim pitanjima i pitanjima tržišta rada.

3.9.2.

Ako se nastavi s potprogramom za zapošljavanje, on mora biti u skladu s najvišim standardima u tom području. U ovom kontekstu i dalje je relevantan niz standarda i vanjskih dokumenata u području volontiranja, rada i mladih te ih i dalje podržavamo i preporučujemo Komisiji, izvršnoj agenciji i nacionalnim agencijama:

(a)

Plan politike volontiranja u Europi (PAVE) (5);

(b)

Europska povelja o pravima i odgovornostima volontera Europskog foruma mladih (6);

(c)

Europska povelja o kvaliteti stažiranja i naukovanja Europskog foruma mladih (7);

(d)

Odluka Predsjedništva Europskog parlamenta o neplaćenom stažiranju (8).

3.10.   Program za mlade?

3.10.1.

Razumljivo je da se naglasak prvenstveno stavlja na iskustvo, dobrobit i napredak mladih sudionika i to u potpunosti podupiremo. Jednaka se pažnja mora posvetiti kvaliteti aktivnosti i tome postižu li se njima ciljevi te ispunjavaju li se relevantna očekivanja i standardi u relevantnim područjima. Ne smije biti kompromisa između kvalitete projekta i kvalitete ishoda za sudionika, oba su aspekta jednako važna.

3.10.2.

Iako je volontiranje za mlade u ovom trenutku poseban cilj i prioritet, možda je u kontekstu cjeloživotnog učenja vrijeme da se započne rasprava i o tome treba li postojati dobna granica za ESC i povezane aktivnosti. Mnoge osobe iz raznih društvenih skupina mogu dati svoj doprinos društvu i svakako nešto naučiti, a međugeneracijska solidarnost može biti jednako važna.

4.   Posebne napomene

4.1.

Nije jasno jesu li podaci o dosadašnjem napretku dovoljni kako bi se donijele daljnje odluke o konsolidaciji i spajanju s novim područjima. Europska volonterska služba (EVS) (9) imala je jasnu logiku kao program za mlade. Nismo uvjereni u to da je provedena dostatna procjena učinka EVS-a prije uvođenja Europskih snaga solidarnosti. Iako je velik dio EVS-a sada uključen u Europske snage solidarnosti, postoji bojazan da je to ostvareno zbog raspoloživih proračunskih sredstava, a ne zbog vizije volontiranja. Također nam nije poznato koliko su mladi bili uključeni u postupak odlučivanja o toj promjeni.

4.2.

Za spajanje programa EU-a za humanitarnu pomoć i volontersku službu mora postojati jasna i izričita logika. U nekim vanjskim politikama EU-a sve se više stavlja naglasak na sigurnost, a osjeća se i utjecaj izbjegličke krize. To bi moglo pridonijeti i promjeni u naravi Europskih snaga solidarnosti ako budu služile kao dio vanjskog djelovanja EU-a. Ovim spajanjem uvodi se i dobna granica u pogledu humanitarne dimenzije, a prije je nije bilo.

4.3.

U Prijedlogu bi se mogli jasnije izraziti ciljevi nove strategije EU-a za mlade (10) u pogledu povećanja volonterskog djelovanja u državama članica izvan ESC-a. Strategija EU-a za mlade za razdoblje 2019. – 2027. ima po svemu sudeći ambicioznije ciljeve u pogledu poticanja država članica da pojačaju volonterske politike i strategije kako bi potaknule više mladih da se uključe. Važno je uključiti i posebna financijska sredstva kako bi se državama članicama osigurao prostor za razmjenu dobrih praksi u pogledu volonterskih politika i strategija, primjerice ponovna uspostava stručne skupine za mobilnost mladih u svrhu volontiranja. Osobito se nadamo da će se instrument za priznavanje ishoda učenja u okviru ESC-a moći primjenjivati u svim oblicima volonterskih angažmana izvan ESC-a. Pravni temelj Prijedloga to ne isključuje, ali bilo bi korisno postaviti širi cilj u tom pogledu.

4.4.

U novom prijedlogu obećava se pojednostavljenje postupaka i to je dobrodošlo. U tom bi pogledu za dionike bilo korisno navesti više pojedinosti. Lokalni projekti solidarnosti vrlo su dobrodošla promjena i treba im dati prednost.

4.5.

Neki od promotivnih materijala za Europske snage solidarnosti uvelike se bave individualnim prilikama i razvojem. Iako to treba biti dio ponude, svakako je od presudne važnosti da se jednako ističe i promiče krajnji proizvod i rezultat volontiranja. Zajedno s inicijativom DiscoverEU (11), moramo biti pažljivi da se ne stvori dojam da je potpora EU-a ponajprije namijenjena mladima koji uzimaju pauzu prije početka studija te za mlade iz dobrostojećih obitelji.

4.6.

Snažno podupiremo da se okvirno 90 % proračuna programa namijeni volontiranju i da se promiče veće mentorstvo za osobe u nepovoljnom položaju. Raspodjela proračunskih sredstava na potprograme treba se zadržati, osim u slučajevima kada nacionalne agencije zbog nedostatka potražnje prenose sredstva među proračunskim linijama. Općenito se sredstva trebaju dodjeljivati na temelju potražnje organizacija koje sudjeluju u programu.

4.7.

Nacionalnim agencijama trebat će se dodijeliti dostatni resursi, osobito kako bi se savladali izazovi u pogledu postizanja daljnjih rezultata u okviru strukovnog aspekta Europskih snaga solidarnosti i radi njihove suradnje s agencijama za zapošljavanje i drugim relevantnim nacionalnim programima.

4.8.

Europska volonterska služba (EVS) imala je snažan okvir za formalno i neformalno osposobljavanje. Razvijen je koncept Erasmus za kulturne radnike, koji bi mogao biti koristan za Europske snage solidarnosti. Ključno područje čini neformalno učenje. Treba ispitati pristup Programa za međunarodnu procjenu učenika (PISA), u okviru kojeg studenti mogu dobiti bodove za praktičan rad sličan programu Erasmus.

4.9.

Europske snage solidarnosti imaju i dimenziju daljnjeg praćenja, ali samo u vezi s razmjenom znanja. Treba težiti dugoročnijem angažmanu sudionika u aktivnostima solidarnosti, uključujući (najuobičajenije) volontiranje u slobodno vrijeme u nepunom radnom vremenu, koji nadilazi priliku volontiranja koja se nudi u okviru ESC-a.

4.10.

Važno je analizirati dosadašnju primjenu strukovnog elementa programa te uzeti u obzir rezultate. U ex-ante evaluaciji stavljen je veći naglasak na kvantitativne rezultate nego na kvalitativne ishode; to je pitanje potrebno uzeti u obzir u budućim evaluacijama.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  https://webgate.ec.europa.eu/echo/eu-aid-volunteers_en/

(2)  SL C 81, 2.3.2018., str. 160.

(3)  SL C 81, 2.3.2018., str. 160.

(4)  https://europa.eu/youth/solidarity_en

(5)  http://www.kansalaisareena.fi/EYV2011Alliance_PAVE_copyfriendly.pdf

(6)  https://www.youthforum.org/charter-rights-and-responsibilities-volunteers

(7)  https://www.youthforum.org/european-quality-charter-internships-and-apprenticeships

(8)  https://www.socialistsanddemocrats.eu/newsroom/unpaid-internships-european-parliament-and-elsewhere-must-be-banned-say-sds

(9)  https://europeanvoluntaryservice.org/

(10)  https://ec.europa.eu/youth/policy/youth-strategy_en

(11)  https://europa.eu/youth/discovereu_en


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/207


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš

(COM(2018) 340 final – 2018/0172(COD))

(2019/C 62/34)

Izvjestiteljica:

Maria NIKOLOPOULOU

Zahtjev za savjetovanje:

Vijeće, 15.6.2018.

Europski parlament, 11.6.2018.

Pravni temelj:

članak 192. stavak 1. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Odluka Plenarne skupštine:

17.4.2018.

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

5.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

210/3/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) podupire Prijedlog direktive o plastici za jednokratnu upotrebu i smatra ga ključnim elementom u okviru strategije za kružno gospodarstvo i za postizanje ciljeva održivog razvoja.

1.2.

Odbor osobito naglašava da je za prijelaz na održivost prije svega potrebno sudjelovanje svih političkih, gospodarskih, socijalnih, okolišnih i kulturnih dionika, uz uključivanje svakog građanina u novu paradigmu proizvodnje, potrošnje i recikliranja proizvoda. Stoga obrazovanje, osposobljavanje i kampanje za podizanje svijesti predstavljaju temeljne zahtjeve na svim razinama, s posebnim naglaskom na mladima školske dobi.

1.3.

Odbor smatra da je prijedlog Komisije važan pilot-projekt posebno usmjeren na plastične proizvode koji su najprisutniji u morima i oceanima. Međutim, prijedlog bi mogao biti još ambiciozniji te bi istodobno trebao biti popraćen planom i drugim inicijativama kako bi se zajamčila učinkovita provedba.

1.4.

Odbor osobito preporučuje:

1.4.1.

Ocijeniti proširenje popisa od deset proizvoda i uključiti druge proizvode za koje su održive alternative već dostupne na tržištu u dovoljnoj količini i po odgovarajućoj cijeni.

1.4.2.

Pojasniti načelo u skladu s kojim se svi biorazgradivi materijali također moraju moći kompostirati, uz konkretne rokove fotorazgradnje u tlu i moru.

1.4.3.

Ribari mogu biti jedan od ključnih čimbenika u čišćenju mora i oceana. Poticajima za vraćanje ribolovnog alata mora se što prije obuhvatiti sav otpad prikupljen tijekom ribolova. Za potpuni razvoj novog sustava čišćenja mora i oceana potrebno je sudjelovanje svih zainteresiranih strana i lokalnih tijela vlasti. Osim toga, sve luke, pa i one najmanje, moraju raspolagati naprednim sustavom za prikupljanje otpada i transparentno upravljanje njime.

1.4.4.

Iako je 90 % plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu koji se nalaze na europskom tržištu proizvedeno u trećim zemljama, ključno je da se svim poduzećima iz tog sektora pomogne u prijelazu na održiviju proizvodnju. To se osobito odnosi na financijske i porezne alate kojima treba poticati inovacije i razvoj sektora kao što su ekološki dizajn, bioplastika i sekundarne sirovine. Na taj bi način EU mogao imati koristi od velikog rasta u trgovinskoj bilanci, poticati razvoj održivijih poduzeća i povećati broj kvalitetnih radnih mjesta.

1.4.5.

Prijedlog Komisije temelji se na načelu „onečišćivač plaća”, utvrđenom u Direktivi 2004/35/EZ, koje je osnova pravednije i uravnoteženije raspodjele tereta gospodarenja otpadom i njegovog recikliranja. Ispravna provedba Direktive doprinijet će smanjenju tih troškova za poduzeća koja primjenjuju certificirane postupke sprečavanja onečišćenja ili izravne oporabe onečišćujućih proizvoda.

1.4.6.

Veću usklađenost s preostalim zakonodavstvom na području gospodarenja otpadom i njegovog recikliranja, s posebnim naglaskom na odvajanju otpada. Osim toga, važno je da države članice uvedu usklađena odobrenja i sankcije.

1.4.7.

Strategija za plastiku za jednokratnu upotrebu imat će ograničeni učinak ako se Komisija ne uključi s ad hoc strategijom za održivije upravljanje unutarnjim vodama i nadzor nad njima (jezerima i rijekama) kroz koje prođe 80 % otpada prisutnog u morima. Odbor preporučuje poticanje širenja sustava upravljanja u kojima sudjeluju javna i privatna tijela te organizirano civilno društvo, kao što su „riječni ugovori” koje bi trebalo smatrati temeljnim zahtjevom za pristup određenim fondovima za zaštitu okoliša (npr. Interreg).

1.4.8.

Uvođenje sustava označivanja i sljedivosti za plastične proizvode moglo bi predstavljati dodanu vrijednost u procesima gospodarenja otpadom i njegovog recikliranja. Oblikovanjem posebnog logotipa moglo bi se pojačati povjerenje potrošača, osobito za proizvode izrađene iz sekundarnih sirovina.

1.4.9.

Direktivu bi trebalo revidirati svake tri godine umjesto svakih šest godina. Ovaj je prijedlog opravdan zato što su mehanizmi praćenja već aktivni i ovjereni (metoda brojanja). Osim toga, predmetnom bi se mjerom mogli riješiti mogući problemi nastali tijekom provedbe i po potrebi izmijeniti ili proširiti popis deset proizvoda, ovisno o fazi provedbe Direktive i kretanjima na području ekološkog dizajna.

1.4.10.

Brojne postojeće dobre prakse u kružnom gospodarstvu trebale bi biti u široj upotrebi, uz jačanje EGSO-ove Europske platforme dionika kružnog gospodarstva kao učinkovitog alata za razmjenu iskustava među svim uključenim stranama.

2.   Uvod

2.1.

U Europskoj uniji plastični otpad predstavlja između 80 % i 85 % morskog otpada, od čega je 50 % plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu, dok preostalih 27 % otpada na ribolovni alat koji sadrži plastiku, kao rezultat tradicionalnog ribolova i akvakulture, ostavljen ili izgubljen u moru.

2.2.

Deset plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu na koje se najčešće nailazi na europskim plažama čini 86 % svih pronađenih predmeta i 43 % ukupnog morskog otpada. Riječ je o predmetima iz svakodnevne upotrebe čiji sastav ne povezujemo uvijek s plastikom (1): posude za hranu, čaše, štapići za uši, tanjuri, slamke, držači za balone, spremnici za napitke i njihovi poklopci, filtri za duhanske proizvode, vlažne maramice i plastične vrećice. Ovih deset proizvoda, zajedno s ribolovnim alatom koji sadrži plastiku, čine približno 70 % ukupnog broja predmeta u morskom otpadu (2).

2.3.

Plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu, koji se uglavnom proizvode od polietilena i polipropilena, treba u prosjeku 300 godina da se razgrade u okolišu, a u nekim slučajevima za njihovu je fotorazgradnju potrebno do 1 000 godina. Osim toga, razgradnja ne znači da plastika ulazi u životni ciklus prirode, već da se pretvara u mikroplastiku koja je nevidljiva ljudskom oku.

2.4.

Plastika je jedan od najvažnijih izuma 20. stoljeća koji je najviše utjecao na naše živote. Zahvaljujući svojim fizičkim svojstvima (rastezljivost, mala težina i izdržljivost), ovaj materijal ima brojne namjene, kao što je slučaj s plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu, savršenima za upotrebu na otvorenom (npr. za piknike). To znači da su plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu proizvodi s visokim rizikom širenja u prirodi, bez obzira na namjere brojnih potrošača i učinkovitost sustava gospodarenja otpadom i njegovog recikliranja. Riječ je o neproporcionalnom riziku i utjecaju na okoliš, osobito ako se uzme u obzir da predviđeno vrijeme upotrebe tih proizvoda može biti kraće od pet minuta.

2.5.

Ako plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu ne uđu u lanac gospodarenja otpadom, talože se u morima i oceanima i imaju štetan utjecaj na okoliš i na zdravlje ljudi jer ulaze u prehrambeni lanac. Osim toga, ova pojava utječe na brojne gospodarske sektore kao što su turizam, ribarstvo i pomorski prijevoz.

2.6.

Problem morskog otpada prekogranične je naravi, a njegov su simbol otoci smeća (3). Europska unija obvezala se na djelovanje protiv ove pojave u skladu s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda (4) i Pariškim sporazumom (COP21). Strategija za plastiku (5) prvi je korak u tom smjeru u okviru akcijskog plana za kružno gospodarstvo (6).

3.   Sažetak prijedloga Komisije

3.1.

Svrha Prijedloga direktive jest spriječiti i smanjiti plastični otpad (makroplastiku) u morima koji je nastao od plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu i ribolovnog alata, kao nadopuna mjerama koje su već predviđene strategijom za plastiku i uz ispravljanje nedostataka utvrđenih u postojećim mjerama i zakonodavstvu.

3.2.

Direktiva je također povezana s inicijativom usmjerenom na uklanjanje plastičnih vrećica za jednokratnu upotrebu (u korist vrećica proizvedenih od bioplastike ili materijala koji se mogu kompostirati), a koja je u velikoj mjeri i u kratko vrijeme promijenila navike potrošača i doprinijela postizanju vrlo pozitivnih rezultata za okoliš (7).

3.3.   Plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu

3.3.1.

Nakon brojanja provedenog na različitim europskim plažama, u prijedlogu se naglasak stavlja na deset plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu koji se najčešće mogu pronaći na plažama. Komisija je predvidjela niz mjera na temelju dostupnosti alternativnih i cjenovno pristupačnih održivih proizvoda. Ako takvi proizvodi već postoje na tržištu, uklanjanju se njihovi najštetniji ekvivalenti (npr. slamke, tanjuri i štapići za uši). U suprotnom se uvodi skup mjera za smanjivanje potrošnje posredstvom kampanja za podizanje razine svijesti i poticanjem ekološkog dizajna kako bi se što prije proizveli alternativni, biorazgradivi materijali koji se mogu reciklirati (npr. posude za hranu, čaše za napitke, baloni, ambalaža i omoti, spremnici za napitke, filtri za duhanske proizvode, vlažne maramice i lagane plastične vrećice za nošenje).

3.3.2.

Direktivom se uspostavlja sustav proširene odgovornosti proizvođača za sve proizvode koji nisu obuhvaćeni mjerom ograničenja stavljanja na tržište kako bi se pridonijelo troškovima sprečavanja nastanka otpada i gospodarenja otpadom.

3.3.3.

Komisija također predlaže sustav označivanja kako bi se potrošače informiralo o gospodarenju otpadom radi poticanja odvojenog prikupljanja otpada i njegovog recikliranja. Ova mjera također podrazumijeva ukazivanje na prakse koja treba izbjegavati (npr. upotreba vlažnih maramica).

3.3.4.

Prijedlogom se uvode konkretne mjere za dizajn proizvoda (npr. čepovi pričvršćeni na boce) i ambiciozni ciljevi po pitanju reciklaže (kao što je cilj zasebnog recikliranja 90 % plastičnih boca za jednokratnu upotrebu).

3.4.   Ribolovni alat koji sadrži plastiku

3.4.1.

Direktivom se predlaže integrirani i suvremeniji sustav prikupljanja ribolovnog alata koji sadrži plastiku na temelju tri ključne stavke: uvođenje posebnog mehanizma i uređaje za odvojeno prikupljanje u lukama, poticaji za ribare koji vraćaju ribolovni alat koji sadrži plastiku ili koji predaju ostatke ostavljene u moru, uvođenje sustava proširene odgovornosti proizvođača za proizvođače ribolovnog alata koji sadrži plastiku, uključujući MSP-ove. Sredstva prikupljena putem sustava proširene odgovornosti proizvođača upotrijebit će se za pokrivanje troškova sprečavanja stvaranja otpada (kampanje za podizanje razine svijesti javnosti) i gospodarenje otpadom, uključujući čišćenje otpada koji čine plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu.

3.5.

Velik dio plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu proizveden je izvan EU-a. To znači da bi prijedlog direktive mogao pogodovati održivom europskom proizvodnom razvoju zahvaljujući velikoj unutarnjoj potražnji. Stoga se očekuje da ovaj propis također potakne brži rast konkurentnog, održivog i dekarboniziranog gospodarstva, uz jasnu prednost u trgovinskoj bilanci s trećim zemljama i pozitivnim učincima na stvaranje kvalitetnih radnih mjesta.

4.   Opće napomene

4.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) jedan je od predvodnika održivog razvoja koji se temelji na osvješćivanju građana, ali i svih političkih, gospodarskih, socijalnih, okolišnih i kulturnih dionika. Iz tog razloga obrazovanje na svim razinama ima glavnu ulogu u postavljanju temelja za novi oblik proizvodnje, potrošnje i življenja u skladu s okolišem. U okviru društveno odgovornog poslovanja poduzeća su ključni čimbenik u podizanju razine svijesti i obrazovanju. Organizirano civilno društvo već je poduzelo brojne dobrovoljne mjere koje bi mogle predstavljati važnu dodatnu vrijednost inicijativi Komisije.

4.2.

EGSO podsjeća da je onečišćenje globalni problem. Niti jedna europska inicijativa, bez obzira na viziju i doseg, neće biti dovoljna ako ne bude popraćena opsežnijim projektom održivog razvoja koji bi uključivao velike konkurente Unije, ali i zemlje u razvoju. Osobito se preporučuje uspostaviti sinergije sa susjednim trećim zemljama na području održivog upravljanja zatvorenim morima kao što su Crno more i Sredozemno more. Stoga Odbor očekuje da će EU preuzeti još važniju ulogu kao predvodnik procesa održivog razvoja.

4.3.

EGSO podupire prijedlog za sprečavanje i smanjenje plastičnog otpada u moru nastalog od plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu i ribolovnog alata. Odbor razumije zamisao da pozornost treba usmjeriti na ograničeni broj proizvoda s velikim utjecajem na okoliš prema logici „pilot-projekta” i smatra da je ta inicijativa važan korak prema stvaranju uistinu održivog gospodarstva u okviru akcijskog plana za kružno gospodarstvo (8) i kao nadopuna strategije za plastiku (9). Međutim, Odbor smatra da bi inicijativa Komisije mogla biti ambicioznija te da bi se popis mogao proširiti uvrštavanjem svih održivih proizvoda koji su već dostupni u dovoljnoj količini i po odgovarajućoj cijeni (npr. kapsule za automate za kavu) i osigurati njihova zdravstvena ispravnost, uz uključivanje Europske agencije za sigurnost hrane.

4.4.

EGSO smatra da je prijedlog o primjeni ograničavanja stavljanja na tržište prikladan samo u slučaju kada već postoje održivi alternativni proizvodi, sigurni za okoliš i ljude i cjenovno pristupačni za potrošače.

4.5.

Za rješavanje problema nagomilavanja plastičnog otpada, uz gospodarenje otpadom podjednako su važne potrošačke navike i model proizvodnje. Stoga je ključno da nacionalne vlade pokrenu sve instrumente nužne za poticanje upotrebe održivih plastičnih proizvoda, promičući i podupirući racionalnije postupke proizvodnje i potrošnje. Istodobno je važno podizati svijest građana od školske dobi kako bi se ponašali odgovorno i sudjelovali u odvojenom prikupljanu otpada.

4.6.

Plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu proizvodi su s visokim rizikom širenja u okolišu, bez obzira na namjere brojnih potrošača i učinkovitost sustava gospodarenja otpadom i njegovog recikliranja. Nemogućnost uspostave 100 % učinkovitog mehanizma prikupljanja i recikliranja otpada nameće potrebu za što hitnijim osmišljavanjem održivih alternativnih proizvoda i poduzimanjem mjera za smanjivanje razine nastalog onečišćenja (10).

4.7.

Ekološki dizajn ključni je čimbenik u osmišljavanju biorazgradivih proizvoda koji služe kao zamjena za one koji više onečišćuju. Odbor preporučuje da se u novom financijskom okviru EU-a ulože odgovarajuća sredstva u ovaj sektor, osobito posredstvom novog programa Obzor. EGSO smatra da zelene inovacije u području bioplastike i sekundarnih sirovina ili upotreba enzima poput „PETase” koji „jedu” plastiku mogu predstavljati dodatnu vrijednost za cijelu Uniju s gospodarskog, socijalnog i okolišnog aspekta.

4.8.

Odbor preporučuje da se posebna pozornost posveti plastičnim proizvodima koji će biti prerađeni u sekundarne sirovine. Osobito je važno da plastika ne sadrži otrovne kemijske aditive koji bi mogli onemogućiti njezino recikliranje i time uzrokovati štetu ljudima, poduzećima i okolišu. Također je važno utvrditi kraj životnog vijeka tih proizvoda, s obzirom na to da ih nije moguće beskonačno reciklirati.

4.9.

EGSO smatra da je jedno od najočitijih ograničenja te inicijative nedostatak propisa kojima bi se mogao poduprijeti koncept biorazgradivosti. Naime, ako je određeni plastični proizvod biorazgradiv, to ne podrazumijeva ekološku održivost. Plastični proizvodi, a osobito plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu, mogu se pretvoriti u mikroplastiku koja onečišćuje okoliš i ulazi u prehrambeni lanac. Iz tog razloga Odbor preporučuje da se što prije pojasni načelo prema kojem se svi „biorazgradivi” plastični proizvodi uz to mogu i kompostirati, odnosno da ne budu ni otrovni ni štetni za okoliš. U tom kontekstu također je važno odrediti konkretne rokove biorazgradivosti u moru i u tlu u skladu s usklađenom normom EN 13432 (11). Naposljetku je potrebno uspostaviti europski način označivanja, uz odgovarajuće mehanizme nadzora za sprečavanje prijevara.

4.10.

EGSO podržava prijedlog da se povrat ribolovnog alata promiče poticajima za ribare. Odbor ističe da je razvrstavanje otpada zahtjevan i dugotrajan postupak i stoga se nada da će poticaji biti razmjerni vremenu koje ribari ulažu u odvajanje otpada.

4.10.1.

Navedenom bi se mjerom trebao obuhvatiti povrat cjelokupnog otpada prikupljenog tijekom ribolova za koji su, prema zakonima na snazi, ribari obvezni platiti istovar u lukama. To znači da danas ribari plaćaju da bi čistili more i na kopno istovarivali otpad koji nisu proizveli već prikupili. Stoga se predlaže da se u okviru novog Europskog fonda za ribarstvo za razdoblje 2021. – 2026. revidiraju postojeće mjere u području gospodarenja otpadom, na način da se potiče proaktivno i odgovorno ponašanje.

4.10.2.

Budući da je količina otpada velika, kako na površini tako i pod vodom, ribari mogu predstavljati veliku dodanu vrijednost u njegovu prikupljanju. Zbog nedavnog uvođenja ograničenja za brojne riblje stokove ovi se poticaji mogu smatrati elementom materijalne naknade (12). Na taj bi se način čišćenje, nakon odgovarajućeg osposobljavanja i izravnog sudjelovanja udruženja ribara, moglo pretvoriti u drugu zanimljivu gospodarsku aktivnost kao što je ribolovni turizam (plavo gospodarstvo) koji je vrlo učestala pojava u razdobljima prirodnog prekida ribolova. Tu bi mjeru trebalo uključiti u novi Europski fond za ribarstvo te bi u svrhu njezine provedbe trebalo pokrenuti posebnu europsku zakonodavnu inicijativu.

4.11.

Odbor pozdravlja uvođenje sustava proširene odgovornosti proizvođača koji je u skladu s načelom „onečišćivač plaća”. Do sada su drugi proizvodni sektori (turizam (13), pomorski prijevoz, ribarstvo) i građani (kroz veće poreze za prikupljanje, gospodarenje otpadom i njegovu reciklažu) plaćali troškove zagađenja mora. Prilikom provedbe spomenutog načela, bit će važno dokazati da se ono primjenjuje na poduzeća koja uistinu proizvode onečišćujuće proizvode, a ne da ga kroz konačnu cijenu plaćaju potrošači (14).

4.12.

U skladu s kriterijima Direktive 2004/35/EZ (15), Odbor poziva Komisiju i države članice da ispitaju mogućnost smanjivanja financijskih opterećenja za poduzeća koja osmišljavaju certificirane mjere za izravan oporavak od onečišćenja uzrokovana njihovim proizvodima (npr. sustav povratne ambalaže). Ocjenjivanje tih dobrih praksi, iako je u izravnoj nadležnosti nacionalnih vlasti, također bi trebalo biti podvrgnuto europskom nadzoru drugog stupnja.

4.13.

EGSO je svjestan da će prijelaz na kružno gospodarstvo uzrokovati niz visokih troškova za brojna poduzeća. Iz tog razloga, Odbor se nada da će navedeni proces, koji je toliko neophodan iz perspektive zaštite okoliša, biti popraćen financijskim i poreznim poticajima kako bi se poduzećima omogućilo da prijeđu na održivu proizvodnju. Važno je da se ovim postupkom upravlja i da ga se nadzire na europskoj razini kako bi se spriječile situacije nepoštene konkurencije na unutarnjem tržištu.

4.14.

Prijelaz na kružno gospodarstvo može biti prilika za cijelu Europsku uniju kada je riječ o konkurentnosti i stvaranju radnih mjesta. Kako bi se ova prilika iskoristila, potrebno je razviti napredni sustav obrazovanja i osposobljavanja. Za to je također potreban odgovarajući sustav aktivnih politika rada za ažuriranje kompetencija radnika.

4.15.

Odbor se slaže s idejom izrade direktive na temelju koje bi svaka država članica mogla provoditi propise u skladu sa svojim nacionalnim posebnostima, iako je važno da se što prije ograniče razlike u pogledu odobrenja i sankcija (16). U tom kontekstu važno je da nacionalne vlade uključe organizirano civilno društvo u sve faze, od izrade zakonodavstva do njegove provedbe, praćenja i ocjenjivanja. Kada je riječ o primjeni Direktive, iako za neke slučajeve postoje vremenska ograničenja za postizanje utvrđenih ciljeva, za brojne druge (kao što je npr. recikliranje PET ambalaže) ne postoje utvrđeni rokovi. EGSO smatra da nepostojanje jasnih i jednakih datuma za sve može dovesti do povećanja situacija neravnoteže u fazi prijenosa propisa.

4.16.

Odbor ističe da su mehanizmi praćenja već aktivni i potvrđeni (metoda brojanja). Iz tog se razloga preporučuje da se revizija Direktive provodi svake tri godine umjesto svakih šest kako je prvotno preporučeno. Predmetnom bi se mjerom mogli riješiti mogući problemi nastali tijekom provedbe i po potrebi izmijeniti ili proširiti popis deset plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu, ovisno o fazi provedbe Direktive i kretanjima na području ekološkog dizajna.

5.   Posebne napomene

5.1.

Prema UNEP-u (17), 80 % otpada koji se nakupio u morima i oceanima proizvedeno je na kopnu, a u more ga donose rijeke. To znači da treba djelovati s pomoću još usklađenijih mjera kako bi se spriječilo da otpad dopre do mora. Mjere za plastične proizvode za jednokratnu upotrebu poboljšat će situaciju u jezerima i rijekama; međutim, ne postoji posebna odredba u pogledu ribolovnih alata. EGSO stoga preporučuje da se ovim propisom obuhvate jezera i rijeke s pomoću strategije na europskoj razini za održivije upravljanje unutarnjim vodama.

5.2.

Riječni ugovori (18) dobra su te vrlo uspješna i uobičajena praksa u Europi koja se može pokazati vrlo učinkovitom za upravljanje unutarnjim vodama kada je riječ o hidrogeološkim i okolišnim rizicima. Snaga ovog alata odražava se u otvorenom upravljanju koje omogućuje da se na teritorijalnoj razini osigura sudjelovanje svih javnih i privatnih dionika, kao i dionika civilnog društva. Ova se iskustva trebaju prikupljati u vidu uspostave europske baze podataka kako bi se potaknuo organski i strukturirani razvoj u cijelom EU-u. U skladu s novim programom Obzor Europa, prema kojem 35 % proračuna treba namijeniti mjerama u području klime i okoliša, Odbor preporučuje da predmetni ugovori budu glavni preduvjet za pristupanje određenim europskim fondovima na polju istraživanja i inovacija za okolišnu održivost, kao i fondovima za teritorijalnu zaštitu u pitanjima povezanima s hidrogeološkim i okolišnim rizicima (npr. Interreg).

5.3.

Odbor smatra da je najvažnija dosljedna provedba Direktive u skladu s ostatkom zakonodavstva EU-a u području otpada i voda, posebice s Okvirnom direktivom o otpadu (19), Direktivom o ambalaži i ambalažnom otpadu (20), Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji (21) i Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (22). Osobitu pozornost treba posvetiti europskim propisima u području gospodarenja otpadom (23).

5.3.1.

Važno je raspolagati odgovarajućim strukturama za gospodarenje otpadom (npr. odvojeno prikupljanje razgradivog otpada koji se na učinkovit i pravilan način obrađuje u pogonima za recikliranje), u kombinaciji s pružanjem jasnih informacija potrošačima. Pravilnim odvajanjem potaknut će se upotreba 3-D tiskarske tehnike, s obzirom na to da plastika lako može poslužiti kao sirovina za izradu novih predmeta.

5.3.2.

Iako ne spadaju među plastične proizvode za jednokratnu upotrebu, Odbor poziva Komisiju da uzme u obzir sve učestaliju pojavu bioloških filtera na mnogim europskim plažama koji su posljedica propusta u upravljanju otpadnim vodama.

5.4.

Digitalizacija može biti snažan saveznik u suzbijanju onečišćenja i djelovati u korist održivog gospodarstva. Uvođenje sustava označivanja i sljedivosti za plastične proizvode moglo bi predstavljati dodanu vrijednost u procesima gospodarenja otpadom i njegovog recikliranja. Oblikovanjem posebnog logotipa moglo bi se pojačati povjerenje potrošača, osobito za proizvode proizvedene od sekundarnih sirovina (24).

5.5.

Odbor preporučuje uspostavu zajedničkog visokokvalitetnog okvira za certificiranje u području zaštite okoliša. Ova je inicijativa od temeljne važnosti kako bi se poduzećima omogućilo da postignu najviše norme održivosti, izbjegavajući preklapanja zahtjeva i dodatnih financijskih opterećenja.

5.6.

EGSO ponovno ukazuje na problem postojanja različitih lučkih sustava u EU-u (25). U Europi postoje stotine malih luka koje predstavljaju ključni čimbenik za razvoj malih lokalnih zajednica koje žive od mora i ribarstva. Prijedlogom Komisije uvodi se postupak modernizacije (metode, tehnologije i infrastrukture) koji će se teško moći provesti na lokalnoj razini bez financijske potpore Europske unije. Predmetni postupak ključan je za borbu protiv depopulacije i očuvanje lokalnih proizvodnih posebnosti kao i samih zajednica.

5.6.1.

Odbor preporučuje da se, na temelju Direktive (EU) 2018/851, sredstva prikupljena kroz proširenu odgovornost proizvođača također usmjere na obnovu lučke infrastrukture u skladu s najvišim standardima za prikupljanje otpada i gospodarenje njime. EGSO istodobno smatra da je ključno uključiti institucije i civilno društvo na lokalnoj razini pri čemu posebnu pozornost treba posvetiti malim obalnim općinama (s manje od 5 000 stanovnika) kako bi udruženim snagama pronašli zajednička i povoljnija dugoročna rješenja.

5.7.

EGSO je u suradnji s Komisijom pokrenuo platformu za kružno gospodarstvo (26) koja je već postigla značajne rezultate poticanjem prikupljanja i razmjene brojnih postojećih iskustava i dobrih praksi između različitih već uključenih aktera, kao i poticanjem širenja i primjene tih iskustava i praksi. Navedena platforma alat je od ključne važnosti čiju upotrebu valja proširiti.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  95 % filtera za cigarete napravljeno je od plastike. https://www.noordzee.nl/hele-noordzeekust-schoon-2764-vrijwilligers-ruimen-11163-kilo-afval-op/

(2)  Brojanje predmeta pronađenih u otpadu na plažama prihvaćena je metoda na međunarodnoj razini za mjerenje sastava morskog otpada. Znanstvena zajednica ga smatra vrlo pouzdanim pokazateljem za izradu politika. Metoda brojanja temelji se na izvješćima koja su sastavile države članice i koja je objedinio Zajednički istraživački centar u kontekstu provedbe Okvirne direktive o pomorskoj strategiji 2008/56/EZ. Izvor podataka: UNEP, 2017.

(3)  Otoci smeća nalaze se u međunarodnim vodama i za njihovo uklanjanje potreban je sporazum na globalnoj razini. Stvorile su ih morske struje tijekom godina i na njima se taloži veliki dio plastike iz zemalja u razvoju (osobito jugoistočne Azije).

(4)  Ciljevi održivog razvoja br. 3, 9, 12 i 14 (zdravlje i dobrobit; industrija, inovacije i infrastruktura, odgovorna potrošnja i proizvodnja; život ispod vode).

(5)  COM(2018) 28 final.

(6)  COM(2015) 614 final.

(7)  Direktiva (EU) 2015/720 (SL C 214 od 8.7.2014., str. 40.).

(8)  SL C 264, 20.7.2016., str. 98., SL C 367, 10.10.2018., str. 97.

(9)  SL C 283, 10.8.2018., str. 61.

(10)  SL C 230 od 14.7.2015., str. 33.

(11)  Norma UNI EN 13432:2002 usklađena je norma Europskog odbora za normizaciju o svojstvima koja određeni materijal mora posjedovati kako bi ga moglo okarakterizirati biorazgradivim ili pogodnim za kompostiranje.

(12)  SL C 283, 10.8.2018., str. 61.

(13)  SL C 209, 30.6.2017., str. 1.

(14)  SL C 81, 2.3.2018., str. 22.

(15)  Direktivom 2004/35/EZ utvrđeno je načelo „onečišćivač plaća”. To znači da je poduzeće koje uzrokuje štetu u okolišu odgovorno za nju, zbog čega mora poduzeti potrebne preventivne ili korektivne mjere i podmiriti sve povezane troškove.

(16)  SL C 283, 10.8.2018., str. 61.

(17)  UNEP, Marine plastic debris and microplastics („Morski plastični otpad i mikroplastika”), 2016.

(18)  Riječni ugovori dobra su praksa koja se prvi put proširila u Francuskoj devedesetih godina. Na Svjetskom forumu o vodama, održanom 2000., utvrđena je njihova važnost i korisnost. Svrha riječnih ugovora u prvoj je fazi bilo sprečavanje hidrogeološkog rizika. U zadnjim fazama u brojnim su zemljama EU-a postali glavno sredstvo za odgovorno i održivo upravljanje unutarnjim vodama u skladu s pristupom „odozdo prema gore”.

(19)  Direktiva 2008/98/EZ.

(20)  Direktiva 1994/62/EZ.

(21)  Direktiva 2008/56/EZ.

(22)  Direktiva 91/271/EEZ.

(23)  Direktiva 2008/98/EZ.

(24)  SL C 283, 10.8.2018., str. 61.

(25)  SL C 288, 31.8.2017., str. 68.

(26)  https://circulareconomy.europa.eu/platform/en


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/214


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila o potpori za strateške planove koje izrađuju države članice u okviru zajedničke poljoprivredne politike (strateški planovi u okviru ZPP-a) i koji se financiraju iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća”

(COM(2018) 392 final – 2018/0216 (COD))

o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o financiranju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike te upravljanju njome i o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1306/2013”

(COM(2018) 393 final – 2018/0217 (COD))

i o „Prijedlogu (uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni uredaba (EU) br. 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda, (EU) br. 1151/2012 o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode, (EU) br. 251/2014 o definiciji, opisivanju, prezentiranju, označivanju i zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla aromatiziranih proizvoda od vina, (EU) br. 228/2013 o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u najudaljenijim regijama Unije i (EU) br. 229/2013 o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u korist manjih egejskih otoka”

(COM(2018) 394 final – 2018/0218 (COD))

(2019/C 62/35)

Izvjestitelj:

John BRYAN

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 11.6.2018.

Vijeće Europske unije, 22.6.2018.

Pravni temelj:

članak 43. stavak 2. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Odluka Predsjedništva:

22.5.2018.

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

5.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

201/11/19

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Snažan ZPP sa snažnim proračunom utemeljenim na europskom modelu poljoprivrede i proizvodnje hrane, koji podržava gospodarski, socijalno i okolišno održivu europsku poljoprivrednu politiku, te poljoprivredni sektor koji uključuje najviše standarde i doprinosi osiguravanju konkurentnog poljoprivrednog sektora, izrazito je važan za Europsku uniju i sve njezine građane. Modernizacija i pojednostavljenje ZPP-a iz ove reforme od presudne su važnosti za bolju prilagodbu ispunjavanju potreba za uspostavom održivijeg i isplativog poljoprivrednog sektora u cijelom EU-u te za suočavanje s novim izazovima u području klimatskih promjena i zaštite okoliša.

1.2.

Prijedlozi za smanjenje proračuna ZPP-a su neprihvatljivi. Zadržavanje primjerene financijske omotnice za ZPP preduvjet je (gospodarske, okolišne i socijalne) održivosti poljoprivredne proizvodnje u EU-u s ciljem očuvanja prihoda i radnih mjesta i osiguravanja proizvodnje okolišnih javnih dobara, čime se doprinosi vitalnosti ruralnog okoliša i stabilnosti gospodarstva u cjelini. EGSO podupire stajalište da bi se proračun EU-a trebao povećati za 1,3 % BND-a kako bi se osigurala odgovarajuća financijska sredstva za ZPP te nove ciljeve politike i utvrđene izazove.

1.3.

EGSO pozdravlja novi smjer koji se predlaže za ZPP u pogledu supsidijarnosti, s većom odgovornošću i fleksibilnošću za države članice koje se postižu putem strateških planova u okviru ZPP-a te novim modelom ostvarenja ciljeva na temelju uspješnosti. Međutim, EGSO želi osigurati da ZPP ostane snažna zajednička politika u svim državama članicama i da se u cijelosti sačuva jedinstveno tržište. Od presudne je važnosti zadržati sadašnju dvostupnu strukturu ZPP-a – sa snažnim izravnim plaćanjima u okviru prvog stupa za potporu prihodima poljoprivrednih gospodarstava i mjerama ruralnog razvoja iz drugog stupa za potporu ranjivim sektorima, regijama i socijalnoj infrastrukturi – te poticati prelazak na održivija i inovativnija poljoprivredna dobra. Zajednička organizacija tržišta i učinkovito jedinstveno tržište također su iznimno važni.

1.4.

Veći naglasak i veća razina ambicija u prijedlozima o ZPP-u pogledu okoliša i klimatskih promjena ocijenjeni su kao pozitivni. Posebni ciljevi jasni su i snažni, obuhvaćaju ključna pitanja poput vode, zraka i tla, kao i krajobraza i bioraznolikosti te održive proizvodnje kvalitetne hrane. Međutim, mjere za ostvarivanje ciljeva navedene u tekstu Uredbe treba konkretizirati i opisati na znatno jasniji način. Za postizanje tih ciljeva ključno je osigurati odgovarajući proračun ZPP-a uz primjerene poticaje za poljoprivrednike.

1.5.

Udio od 40 % poljoprivrednih rashoda treba služiti ciljevima EU-a u području klimatskih promjena. EGSO pozdravlja taj cilj, ali očekuje od EU-a da u tu svrhu uspostavi jasno utvrđen katalog mjera.

1.6.

EGSO se snažno zalaže da obveze u pogledu pojednostavljenja na razini poljoprivrednih gospodarstva, koje su obećane u nekoliko prethodnih reformi ZPP-a, budu ostvarene ovom reformom. Međutim, EGSO izražava zabrinutost da će se novom supsidijarnošću i uvjetovanošću koje su povezane sa strateškim planovima u okviru ZPP-a za prvi i drugi stup ZPP-a te dodatnim propisanim zahtjevima upravljanja i standardnim dobrim poljoprivrednim i okolišnim uvjetima zemljišta (GAEC) povećati, a ne smanjiti količina birokratskog opterećenja za pojedinačne poljoprivrednike.

1.7.

Izravna plaćanja iz prvog stupa i financijska sredstva iz drugog stupa ZPP-a moraju biti u potpunosti zaštićena kako bi se osigurala konkurentna i održiva gospodarstva. Izravna plaćanja trebala bi se dodjeljivati samo pravim poljoprivrednicima te je stoga na razini EU-a potrebno usvojiti jasne objektivne kriterije za bolje definiranje pravog poljoprivrednika.

1.8.

Povećana potpora generacijskoj obnovi i mladim poljoprivrednicima pozitivno je ocijenjena. To povećanje potpore mora biti popraćeno dodatnim mjerama koje omogućuju istinsku generacijsku obnovu.

1.9.

Svi prijedlozi o unutarnjoj ili vanjskoj konvergenciji, izjednačavanju, degresivnosti i preraspodjeli moraju se temeljiti na objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima i ne smije se dopustiti da se njima ugrožavaju održive poljoprivredne jedinice i narušavaju uvjeti pravednog nadmetanja ili konkurentnost poljoprivrednika u raznim regijama EU-a.

1.10.

Smanjenja sredstava iz drugog stupa ZPP-a neprihvatljiva su jer je snažan program ruralnog razvoja iznimno važan za pružanje potpore osjetljivijim područjima i sektorima te uravnoteženiji teritorijalni razvoj.

2.   Ključna pitanja u reformi ZPP-a za razdoblje 2021. – 2027.

Uvod

2.1.

EGSO prima na znanje zakonodavne prijedloge o reformi ZPP-a, a osobito jače naglašavanje klimatskih promjena i okoliša te ambicioznije ciljeve u tim područjima te se protivi smanjenju proračuna ZPP-a jer je za održiv poljoprivredni sektor i održavanje prihoda poljoprivrednih gospodarstava potreban snažan proračun; također prima na znanje promjene u pogledu supsidijarnosti i smatra da treba doći do stvarnog pojednostavljenja na razini poljoprivrednih gospodarstava.

2.2.

EGSO predstavlja sljedeće mišljenje o zakonodavnim prijedlozima s popisom detaljnih prijedloga za izmjene te zahtijeva da se to mišljenje uključi u buduću raspravu u Europskom parlamentu i Vijeću.

Europski model poljoprivrede i proizvodnje hrane

2.3.

Snažan ZPP koji podupire gospodarski, socijalno i okolišno održivu europsku poljoprivrednu politiku i sektor poljoprivrede od presudne je važnosti za Europsku uniju u smislu sigurnosti opskrbe hranom i prehrambene neovisnosti, kao i za zadovoljavanje rastuće potražnje 512 milijuna europskih građana za kvalitetnijom hranom (1). Osim toga, EU mora imati na umu porast svjetskog stanovništva, čiji će broj prema procjenama do 2050. iznositi 9,5 milijardi, pri čemu će 3 milijarde ljudi živjeti u područjima s nestašicom vode, što će pak dovesti do nestašice hrane i do gladi. EGSO stoga smatra potrebnim da se EU usredotoči na prijenos znanja i razmjenu iskustava o tome kako u drugim dijelovima svijeta proizvesti veću količinu kvalitetnije hrane na lokalnoj razini i na održiv način.

2.4.

ZPP-om se moraju ostvariti prvobitni ciljevi utvrđeni Rimskim ugovorom za sve europske građane i ruralne zajednice te pružiti odgovori na nove izazove u vezi s klimatskim promjenama i razvojem u skladu s obvezama EU-a koje proizlaze iz Pariškog sporazuma i ciljeva održivog razvoja UN-a.

2.5.

EGSO se snažno zalaže da se ZPP-om za razdoblje 2021. – 2027. u svim dijelovima Europe podupre i omogući europski model poljoprivrede i proizvodnje hrane kojim je obuhvaćena struktura obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, kao i zadruga, skupina proizvođača i ostalih oblika poljoprivredne proizvodnje, te hrana proizvedena prema najvišim svjetskim standardima (2). Novim ZPP-om mora se bolje riješiti pitanje niskih prihoda poljoprivrednih gospodarstava i premostiti rastuće razlike između prihoda poljoprivrednika i plaća u gospodarstvu općenito (3). Za europski poljoprivredni model ne mogu se uvesti globalni tržišni uvjeti i cijene. Stoga je taj model više no ikad ugrožen trenutačnim kretanjima, pa ga se mora podupirati i promicati uz pomoć snažne zajedničke poljoprivredne politike (4).

2.6.

Priznavajući koristi trgovine u sektoru poljoprivrede, bitno je da se poljoprivrednom politikom EU-a u okviru ZPP-a štiti najviša razina standarda u poljoprivredi, proizvodnji hrane, kontroli okoliša kao i području zdravlja i sigurnosti i prava radnika u svijetu. EGSO smatra da bi u poljoprivrednom i prehrambenom sektoru te ZPP-u pristup EU-a prema međunarodnim trgovinskim sporazumima trebao biti daleko usklađeniji (5). Dok ZPP nastoji održati najviše standarde, u okviru nekih trgovinskih pregovora, kao što su oni koji se vode s Mercosurom, EU prihvaća uvoz hrane koja nije u skladu s europskim standardima sigurnosti hrane i koja je proizvedena uz niže okolišne standarde. Ne može se dopustiti da globalizacija ugrožava europske standarde, tržišta i građane EU-a.

2.6.1.

Odbor sa zabrinutošću ukazuje na velik broj poljoprivrednika u UK-u koji su glasovali za izlazak UK-a iz Unije, navodno zbog intruzivnosti i složenosti ZPP-a na terenu. Kako bi se preduhitrile slične bojazni u drugim državama članicama, što bi ojačalo pritisak populista i protivnika EU-a, EGSO od Komisije traži da u prijedloge o ZPP-u za razdoblje 2021. – 2027. kao ključni element uvrsti stvarne i praktične mjere pojednostavljenja na razini poljoprivrednih gospodarstava.

2.7.

S obzirom na raznolikost europske poljoprivrede, kulinarske baštine i tržišnih izgleda, diferencijacija u pogledu kvalitete strateški je cilj te predstavlja sastavni dio buduće europske poljoprivrede, zajedno s naporima za poboljšanje učinkovitosti i konkurentnosti. ZPP stoga na razne načine treba promicati kvalitetu, kao što je to bio slučaj i u prošlosti. Radi ostvarenja tog cilja kvalitetu treba isticati i pri razvoju strateških planova za ZPP.

2.8

Svim predloženim izmjenama ZPP-a, primjerice u pogledu supsidijarnosti, mora se zajamčiti da nema posljedica na jedinstveno tržište EU-a te da ono nastavi funkcionirati na snažan i učinkovit način. Od presudne je važnosti da nacionalni strateški planovi za ZPP ne ometaju funkcioniranje jedinstvenog tržišta.

Potreba za snažnim proračunom ZPP-a

2.9.

EGSO smatra prijedloge za smanjenje proračuna ZPP-a s 38 % proračuna EU-a za razdoblje 2014.– 2020. na 28,5 % u razdoblju 2021.–2027. neprihvatljivima, osobito s obzirom na to da je ukupni proračun EU-a povećan. Smanjenje proračuna ZPP-a kreće se od 3 % i 4 % u sadašnjim cijenama i 11 % do 16 % u cijenama za 2018. (uzimajući u obzir inflaciju od 2 % godišnje), ovisno o načinu izračuna (6). U slučaju fondova za ruralni razvoj predloženo smanjenje sredstava u cijenama za 2018. više je od 25 %.

1 000  EUR

2014.-2020.

(EU28+ERF)

7*2020.

(EU27+EFR)

2014.-2020.

(EU27+ERF)

2021.-2027.

% promjene u usporedbi s EU27

2020.*7

% promjene u usporedbi s EU27

2014.-2020.

VFO (sadašnje cijene)

1 115 919

1 151 866

1 063 101

1 279 408

+11 %

+20 %

% BND

1,03  %

1,14  %

1,16  %

1,11  %

 

 

ZPP (sadašnje cijene)

420 015

394 659

391 849

378 920

-4 %

-3 %

VFO (cijene za 2018.)

1 136 105

1 107 138

1 082 320

1 134 583

+2 %

+5 %

ZPP (cijene za 2018.)

428 354

379 334

399 608

336 623

-11 %

-16 %

Izvor: Radni dokument Europske komisije o usporedbi prijedloga VFO-a za razdoblje 2021.–2027. i VFO-a za razdoblje 2014.–2020.

2.10.

U skladu sa stajalištem Odbora Europskog parlamenta za proračune, EGSO se snažno zalaže da bi se proračun EU-a trebao povećati na 1,3 % BND-a. Trebalo bi zadržati udio proračuna EU-a koji se trenutačno izdvaja za ZPP. Time bi proračun ZPP-a imao odgovarajuća sredstva za ostvarivanje ciljeva i ambicija ZPP-a te svladavanje drugih velikih izazova kao što je Brexit. Bez primjereno financiranog proračuna ZPP-a nije moguće postići ciljeve koje je Komisija predložila u zakonodavnim prijedlozima.

2.11.

Smanjenje proračuna ZPP-a nije u skladu s njegovim ciljevima politike koji su utvrđeni u članku 39. UFEU-a, a to su osobito:

osigurati primjeren životni standard poljoprivrednog stanovništva, osobito povećanjem osobne zarade osoba koje se bave poljoprivredom;

pobrinuti se da roba dođe do potrošača po razumnim cijenama.

EGSO se snažno protivi smanjenju financiranja drugog stupa ZPP-a (EPFRR) navedenom u prijedlozima jer to nerazmjerno pogađa mnoge države članice u kojima drugi stup predstavlja relativno velik udio u ukupnim sredstvima ZPP-a te ističe da se sredstvima iz drugog stupa podupiru ranjiviji sektori i područja kao i ulaganja, modernizacija, obuka, resursna učinkovitost i dobrobit životinja u cijelom europskom poljoprivrednom sektoru.

Prijenos sredstava između stupova i sufinanciranje

2.12.

EGSO izražava zabrinutost zbog razine fleksibilnosti koja je pružena državama članicama u pogledu prijenosa sredstava između stupova ZPP-a. Kako bi se spriječilo države članice da izbjegavaju svoje obveze sufinanciranja u okviru drugog stupa, EGSO smatra da bi državama članicama trebalo biti dopušteno da koriste fleksibilnost za prijenos sredstava između stupova samo ako u cijelosti sufinanciraju te prijenose. EGSO se ne slaže s mogućnošću da državama članicama bude dopušteno da prenose sredstva iz drugog u prvi stup (7).

Struktura ZPP-a i nove mjere

2.13.

U zakonodavnim prijedlozima zadržane su ključne komponente ZPP-a (prvi stup ZPP-a za izravna plaćanja, drugi stup ZPP-a za mjere ruralnog razvoja i Zajednička organizacija tržišta, uključujući mjere potpore tržištu) u skladu s obećanjem povjerenika Komisije Hogana da je ova reforma evolucija, a ne revolucija.

2.14.

EGSO pozdravlja prijedlog iz članka 14. da se predvide ukupno četiri različita oblika proizvodno nevezanih plaćanja, kao i proizvodno vezana plaćanja, što bi trebalo pridonijeti stabilizaciji dohodaka:

„osnovna potpora dohotku” – važno: EGSO predlaže da se izraz „za održivost” ovdje obriše i da ga se premjesti u naslov članka 14. jer se veći odnosno dovoljan stupanj održivosti može postići samo uz doista uravnoteženu kombinaciju svih četiriju oblika nevezanih plaćanja;

„dodatna preraspodijeljena potpora dohotku” – i ovdje se predlaže brisanje izraza „za održivost” i njegovo premještanje u naslov;

„dodatna potpora dohotku za mlade poljoprivrednike”;

„programi za klimu i okoliš”.

2.15.

U prijedlozima su sadržane nove mjere u pogledu dodatnih uvjeta u vezi s okolišem i klimatskim promjenama za sva plaćanja u okviru ZPP-a (prvi i drugi stup), kao i novi prijedlozi u pogledu supsidijarnosti s novim modelom ostvarivanja ciljeva (Strateški planovi u okviru ZPP-a) koji su osmišljeni kako bi se osigurala veća odgovornost i fleksibilnost za države članice u pogledu njihova načina ostvarivanja posebnih ciljeva, načina na koji rješavaju specifična problematična područja i načina na koji provode i primjenjuju sukladnost. To jačanje supsidijarnosti ne bi smjelo dovesti do veće renacionalizacije, nego do prilagođavanja općenitih mjera posebnim okolnostima koje prevladavaju u svakom području.

2.16

EGSO pozdravlja zadržavanje ključnih aspekata ZPP-a u pogledu plaćanja iz prvog i drugog stupa, naglašavajući važnost izravnih plaćanja poljoprivrednicima i plaćanja kojima se podupiru prihodi poljoprivrednih gospodarstava te ujedno pozdravlja stavljanje većeg naglaska na uvjetovanost i ostvarivanje ciljeva u području okoliša i klimatskih promjena.

Veće ambicije u području zaštite okoliša i borbe protiv klimatskih promjena

2.17.

Iako podsjeća na to da poljoprivrednici već pridonose zaštiti okoliša i klime, EGSO u pogledu prijedlogâ uvažava jače naglašavanje klimatskih promjena i okoliša te ambicioznije ciljeve u tim područjima, kao i usklađivanje s obvezama EU-a iz Pariškog sporazuma i ciljevima održivog razvoja (SDG). Međutim, EGSO ističe kako ostvarivanje tih ambicioznih ciljeva ne bi trebalo ugrožavati konkurentnost sektora te da će zahtijevati odgovarajući proračun ZPP-a.

2.18.

Društvo traži da proizvodnja hrane i poljoprivreda budu ekološki održive i nužno je da se ZPP modernizira i usmjeri na ispunjavanje tih zahtjeva. Održivost počiva na tri neodvojiva elementa: gospodarskom, socijalnom i okolišnom. Sva su tri jednako važna. Ostvarivanje ciljeva u području brige za okoliš i mjera za suzbijanje klimatskih promjena od presudne su važnosti u novom ZPP-u. EGSO izražava zadovoljstvo što je jedan od triju općih ciljeva postavljenih u prijedlozima: „poticanje brige za okoliš i mjera u području klime te doprinos postizanju ciljeva Unije u području okoliša i klime”. (8) Za te bi se mjere trebalo izdvajati dovoljno sredstava kako se ne bi ugrozila ukupna troškovna učinkovitost obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

2.19.

EGSO izražava zadovoljstvo da su tri od devet posebnih ciljeva utvrđenih u prijedlozima usmjerena na poboljšanja u području zaštite okoliša i klimatskih promjena. Konkretno, tim se prijedlozima ostvaruje sljedeće:

doprinos ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbe tim promjenama te razvoju održive energije;

poticanje održivog razvoja i učinkovitog upravljanja prirodnim resursima, kao što su voda, tlo i zrak;

doprinos zaštiti bioraznolikosti, poboljšanje usluga ekosustava te očuvanje staništa i krajobraza;

ključno je da se odgovarajuće mjere i programi u okviru mehanizama za klimu i okoliš podupiru komponentom koja će poticati prihvaćenost među poljoprivrednicima i slati snažan signal javnosti.

2.20.

Novi „pristup cijelog ZPP-a”, koji će biti obuhvaćen strateškim planovima država članica, uključivat će intervencije i uvjetovanost iz prvog i drugog stupa ZPP-a. Nova poboljšana uvjetovanost uključuje dodatne prijedloge za višestruku sukladnost i ekologizaciju kojima se obuhvaćaju:

ublažavanje klimatskih promjena, kao što je održavanje trajnih travnjaka, odgovarajuća zaštita vlažnih područja i tresetišta, zabrana paljenja obradivog strništa;

zaštita vode u okviru provedbe djelovanja Zajednice u području vodne politike, kontrola onečišćenja fosfatima, Direktiva o nitratima i uspostava graničnih pojaseva duž vodotokova, kao i uporaba instrumenta održivosti poljoprivrednih gospodarstava za hranjive tvari (planovi za upravljanje hranjivim tvarima);

zaštita i kvaliteta tla, s naglaskom na upravljanje obradom tla radi smanjenja rizika od propadanja tla, bez nezasađenog tla u najosjetljivijim razdobljima i plodored.

2.21.

U pogledu bioraznolikosti i krajobraza, u prijedlozima o uvjetovanosti utvrđuju se detalji o očuvanju divljih ptica, prirodnih staništa i divlje flore i faune: minimalni udio poljoprivredne površine za održavanje neproizvodnih obilježja ili područja, zadržavanje obilježja krajobraza, zabrana rezanja živica i stabala u sezoni razmnožavanja ptica i podizanja ptića te mjere za izbjegavanje invazivnih vrsta (GAEC 9), uspostavu graničnih pojaseva duž vodotokova (GAEC 4) i plodored (GAEC 8). Međutim, EGSO predlaže da EU za norme GAEC odredi jasne kvantitativne ciljeve koji će biti obvezujući za države članice.

2.22.

EGSO pozdravlja zahtjev kojim države članice moraju potrošiti najmanje 30 % proračuna EPFRR-a na intervencije izravno usmjerene na okoliš i klimatske promjene, a 40 % ukupnog proračuna (EFJP i EPFRR) mora se odnositi na klimatske promjene.

2.23.

Udio od 40 % poljoprivrednih rashoda treba služiti ciljevima EU-a u području klimatskih promjena. EGSO pozdravlja taj cilj, ali očekuje od EU-a da u tu svrhu uspostavi jasno utvrđen katalog mjera.

2.24.

EGSO ističe kako je iznimno važno da se u strateškim planovima država članica prednost dâ intervencijama u području okoliša i klimatskih promjena koje pridonose otpornosti i dugotrajnoj profitabilnosti poljoprivrednih dobara i očuvanju radnih mjesta te da se provedba usmjeri na ostvarivanje ciljeva.

Supsidijarnost – Strateški planovi u okviru ZPP-a i novi model ostvarivanja ciljeva

2.25.

EGSO podupire koncept preusmjeravanja ciljeva ZPP-a s usklađenosti na uspješnost te omogućavanje veće fleksibilnosti i odgovornosti za države članice na temelju supsidijarnosti u skladu s novim modelom ostvarivanja ciljeva i strateškim planovima u okviru ZPP-a.

2.26.

Međutim, EGSO želi osigurati da ZPP ostane zajednička politika u svim državama članicama i da se u cijelosti sačuva jedinstveno tržište. Strateškim planovima u okviru ZPP-a ne može se dopustiti državama članicama da ponovno nacionaliziraju tržišta ili stvore prepreke ili ograničenja za pošteno tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu. Provedba tih strateških planova nikako se ne bi smjela smatrati prvim korakom prema sufinanciranju čitavog ZPP-a.

2.27.

Iznimno je važno da se zadrže jednaki uvjeti tržišnog natjecanja u smislu provedbe na razini poljoprivrednih gospodarstava, posebice u odnosu na višestruku sukladnost i GAEC. Treba spriječiti države članice i regije u donošenju prekomjerno reguliranih ili pretjerano blagih inačica provedbenih planova.

2.28.

EGSO pozdravlja zahtjev iz strateških planova u okviru ZPP-a da države članice mogu dati veći doprinos ostvarivanju posebnih ciljeva postavljenih u području zaštite okoliša i klime. Poljoprivrednicima treba dati mogućnost izbora niza mjera kako bi se bolje prilagodili specifičnim okolnostima (npr. plodored nije moguć ni u poljima riže, ni u višegodišnjim usjevima, ni u trajnim nasadima).

2.29.

Prijedlog u kojem se od država članica zahtijeva da razvijaju i donose strateške planove u okviru ZPP-a za prvi i drugi stup ZPP-a bit će složeniji od postojećeg sustava. Važno je da se tim zahtjevom ne dozvoljava odgađanje provedbe i da se njime ni u kojem slučaju ne može odgoditi učinkovito i pravodobno izvršenje izravnih plaćanja poljoprivrednicima. U to bi trebalo uključiti regije, pri čemu bi se trebala u potpunosti iskoristiti njihova stručnost.

2.30.

Uz ključne elemente iznesene u prijedlozima, EGSO predlaže da je u strateškim planovima u okviru ZPP-a na razini država članica potrebno riješiti sljedeća pitanja:

način na koji pojedina država članica rješava pitanja specifična za tu državu, npr. napuštanje zemlje/dezertifikacija u dijelovima južne Europe, kvaliteta vode/nitrati u dijelovima sjeverozapadne Europe, gubitak bioraznolikosti u Europi;

plan država članica za pojednostavljenje na razini poljoprivrednih gospodarstava;

plan izvršenja i rokovi za sva plaćanja u okviru ZPP-a;

sustav poticaja za uspješnost u pogledu zaštite okoliša i klime;

uspješnost i ciljevi ostvarivanja politike na nacionalnoj razini.

Pojednostavljivanje i uvjetovanost

2.31.

EGSO snažno podupire pojednostavljenje i zahtijeva da se političke obveze preuzete u vezi s tim ostvare u okviru novih prijedloga ZPP-a na razini poljoprivrednih gospodarstava. Iako prepoznaje pozitivne elemente, predloženo funkcioniranje novog modela ostvarenja ciljeva, poboljšana uvjetovanost, uvođenje pokazatelja u okviru prvog stupa i obveza izrade detaljnih strateških planova u okviru ZPP-a posebno su zabrinjavajući i protivni stvarnom pojednostavnjenju.

2.32.

Unatoč pozitivnim potezima u pogledu pojednostavljenja u Skupnoj uredbi, proširenja sustava žutog kartona i usvajanja satelitske tehnologije za provjeru površina, u prijedlozima o ZPP-u i dalje se zadržavaju brojni detaljni zahtjevi koji predstavljaju veliko birokratsko opterećenje za pojedinačne poljoprivrednike, koji su uglavnom samostalni poljoprivrednici čija su primanja pod velikim pritiskom.

2.33

EGSO je zabrinut zbog proturječnosti između pojednostavnjenja i supsidijarnosti u pristupu koji je zauzela Komisija u svojim prijedlozima. Komisija s jedne strane zagovara pojednostavljenje, dok će s druge strane prijedlozi u vezi s novim modelom ostvarivanja politike i strateški planovi u okviru ZPP-a prošireni na prvi i drugi stup, kao i dodatni i detaljniji propisani zahtjevi upravljanja (SMR) i zahtjevi u pogledu GAEC-a (Prilog III.) (9) na razini poljoprivrednih gospodarstava, učiniti politiku složenijom i povećati birokratsko opterećenje na razini država članica i poljoprivrednih gospodarstava. Različite kategorije izuzeća utvrđenih u razdoblju 2014.–2020. programa ekologizacije moraju se prenijeti u pravila o uvjetovanosti za razdoblje nakon 2020.

2.34.

Za ostvarivanje stvarnog pojednostavljenja na razini poljoprivrednog gospodarstva, uz istodobno zadržavanje punih i odgovarajućih kontrola, neophodno je smanjiti opseg i birokratsko opterećenje poljoprivrednika. Trenutačnom sustavu ostvarenja ciljeva ZPP-a temelj čine detaljni zahtjevi na razini EU-a, a obilježavaju ga mehanizmi strogih kontrola, sankcija i revizija (10). Potrebno je u potpunosti preispitati i preurediti sustav kontrola na poljoprivrednim gospodarstvima: povećati uporabu tehnologije, satelitskih inspekcija i daljinske detekcije te spriječiti kašnjenja u isplatama uslijed povećanih dopuštenih odstupanja i pojačanih inspekcija (11). U odnosu na povećanu uporabu daljinske detekcije, ispravno utvrđivanje prihvatljive površine također bi trebalo biti zadaća tijela odgovornih za kontrole.

2.35.

Postojeći sustav inspekcijskih pregleda i sankcija osmišljen je da bi hvatao i kažnjavao, a ne ispravljao i poboljšavao. EGSO predlaže koncept prava na ispravak s modelom zatvaranja na razini poljoprivrednih gospodarstava, čime bi se poljoprivrednicima omogućilo ispravljanje nenamjerne neusklađenosti bez sankcija.

2.36.

Postoji izrazita potreba za daljnjim pojednostavljenjem i smanjenjem birokracije na razini EU-a i država članica u odnosu na programe u okviru drugog stupa ZPP-a (12).

2.37.

Od država članica trebalo bi zahtijevati da u sklopu svojih strateških planova izrade poseban odjeljak o pojednostavljenju te načinu koji predlažu za smanjenje birokratskog opterećenja poljoprivrednika i navedu po čemu se taj novi sustav razlikuje od postojećeg sustava.

Generacijska obnova

2.38.

EGSO pozdravlja stavljanje većeg naglaska na generacijsku obnovu i dodatne potpore koje se predlažu za mlade poljoprivrednike, za koje je potrebno omogućiti lakši pristup zemljištu, osposobljavanju i financiranju. Poljoprivrednicima koji po umirovljenju svoje imanje prenesu na mlađe poljoprivrednike trebalo bi osigurati potporu.

3.   Posebni prijedlozi EGSO-a

Pravi poljoprivrednici

3.1.

EGSO snažno podupire cilj usmjeravanja izravnih plaćanja samo na prave poljoprivrednike. Sâmo vlasništvo nad zemljištem ne bi smjelo kvalificirati osobu za primanje izravnih plaćanja, ako se ne bavi poljoprivrednom djelatnošću. Međutim, moraju se imati na umu posljedice takvog stanja na gotovo sva poljoprivredna gospodarstva u EU-u.

3.2.

EGSO smatra da bi definicije glavnih pojmova kao što su pravi poljoprivrednik i kriteriji prihvatljivosti trebale biti formulirane na jasan, konkretan i ujednačen način na razini EU-a radi uspostave ravnopravnih uvjeta te sprečavanja konkurentske prednosti/nepovoljnog položaja i slabljenja zajedničkih pravila.

3.3.

Osim predloženog ispitivanja dohotka i količine rada na poljoprivrednom gospodarstvu, definicija pravog poljoprivrednika trebala bi se proširiti tako da se njome obuhvate objektivni i nediskriminirajući kriteriji kao što su prihod, imovina, količina uloženog vremena, rezultati, obrazovni kriteriji itd. U skladu s nedavnim promjenama uvedenima u okviru Skupne uredbe, države članice mogle bi zadržati fleksibilnost kako bi bolje usmjerile prihvatljivost za potporu. Stoga bi trebalo biti moguće oblikovati zajednički okvir uz istodobno pružanje mogućnosti prilagodbe definicije stvarnim potrebama i uvjetima država članica.

Mladi poljoprivrednici

3.4.

EGSO predlaže da se definicija mladog poljoprivrednika preinači kako bi se osiguralo da se plaćanja dodjeljuju samo pravim mladim poljoprivrednicima. Potpora za uključivanje novih poljoprivrednika trebala bi biti prioritetna mjera unutar drugog stupa.

Opći ciljevi

3.5.

EGSO želi istaknuti da nije moguće postići opće ciljeve u pogledu pametne, otporne i raznovrsne poljoprivrede, sigurnosti opskrbe hranom, zaštite okoliša i mjera u području klime i jačanja socioekonomske strukture ruralnih područja, a da se prvo ne uspostavi gospodarski održiv poljoprivredni sektor. Postizanje održivog poljoprivrednog sektora mora biti opći cilj ZPP-a.

Posebni ciljevi

3.6.

EGSO u cijelosti podupire devet posebnih ciljeva ZPP-a utvrđenih u zakonodavnim prijedlozima. Međutim, EGSO predlaže da se u točku (f) uključe dodatni ciljevi u pogledu izbjegavanja napuštanja zemljišta i zaštite poljoprivrednog zemljišta od preuzimanja. Osim toga, EGSO smatra da bi uravnotežen teritorijalni razvoj trebao biti jedan od posebnih ciljeva. EGSO također poziva da se cilj „povećanje konkurentnosti” iz članka 6. stavka 1. točke (b) preformulira na sljedeći način kako bi postao uključiviji: „povećanje ekonomske održivosti poljoprivrednih gospodarstava na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom tržištu”. EGSO također predlaže da se naglasi cilj promicanja društvene uključenosti te da se kao poseban cilj definira razvoj socijalne infrastrukture;

Pokazatelji

3.7.

EGSO smatra da bi se prijedlog za uvođenje pokazatelja za mjerenje ostvarenja ciljeva utvrđenih kvantificiranim ključnim etapama i ciljnim vrijednostima prema detaljnim kriterijima navedenima u Prilogu I (13). trebao primijeniti isključivo na nacionalnu razinu te da ne bi smio povećati birokratsko opterećenje poljoprivrednika. Novi pokazatelji ZPP-a moraju biti jednostavni, realni, lako mjerljivi, primjenjivi na lokalne okolnosti te ih se mora moći kontrolirati. Trebaju biti i izravno povezani s utvrđenim ciljevima ZPP-a.

GAEC

3.8.

EGSO predlaže da bi uspostavu maksimalne i minimalne količine stoke za ispašu na travnjacima trebalo razmotriti u kontekstu održavanja zemljišta u dobrom poljoprivrednom i ekološkom stanju (GAEC).

Savjetodavne službe za poljoprivredna gospodarstva

3.9.

Podupiranjem i daljnjim razvojem sustava znanja i inovacija u poljoprivredi (AKIS), uključujući savjetodavne usluge, razmjenu znanja i stručno osposobljavanje, pridonijelo bi se tome da poljoprivrednici prihvaćaju inovacije i nove tehnologije koje će pak poboljšati njihovu konkurentnost i održivost. Sve inicijative EU-a u vezi sa savjetodavnim uslugama i inovacijama moraju se oslanjati na postojeće sustave na razini država članica i usredotočiti se na ostvarivanje dodane vrijednosti. Budući da je proračun ZPP-a pod pritiskom, u zakonskim prijedlozima trebalo bi jasno naglasiti da se izravna plaćanja iz prvog stupa ZPP-a ne smiju dodjeljivati osobama koje se ne bave poljoprivredom.

Izravna plaćanja

3.10.

EGSO u potpunosti priznaje i podupire iznimnu važnost izravnih plaćanja iz prvog stupa ZPP-a za potporu prihodima poljoprivrednih gospodarstava. U tom smislu, EGSO smatra da se plaćanja iz prvog stupa ZPP-a moraju u potpunosti zaštititi, a svako prilagođavanje novoj osnovnoj potpori dohotku mora biti što je moguće manje.

Određivanje gornjih granica i smanjenje plaćanja

3.11.

Komisija u Prijedlogu predviđa dvije različite vrste izravnih plaćanja: četiri oblika proizvodno nevezanih plaćanja kao i razne oblike proizvodno vezanih plaćanja.

3.12.

Kad je riječ o proizvodno nevezanim plaćanjima, EGSO je u svojim mišljenjima jasno naveo sljedeće: „Za izravna plaćanja u okviru prvog stupa trebalo bi utvrditi pravednu i razumnu gornju granicu za pojedinačne poljoprivrednike (npr. u visini prihoda kvalificiranog radnika). Prilagodbe bi trebale biti moguće, a trebalo bi voditi računa i o partnerstvima, zadrugama, poduzećima te broju zaposlenika koji uživaju socijalu zaštitu” (14).

3.13.

EGSO također preporučuje da se gornja granica ne primjenjuje na plaćanja kojima se nagrađuju javne usluge, posebno plaćanja u području okoliša i klime, za koja je zatražio jasnu poticajnu sastavnicu.

3.14.

Odbor se također izjasnio za višu premiju za travnjake.

3.15.

EGSO u načelu pozdravlja uključivanje plaća u skladu s člankom 15. stavkom 2. točkama (a) i (b), ali smatra da nije primjereno da se to primjenjuje u mjeri od 100 %. Nije opravdano da se javnim proračunom u potpunosti financiraju plaće i povezani porezi određene skupine zanimanja te da se čak i neplaćeni rad uključuje u izračun. EU mora odrediti maksimalnu stopu koja će biti niža od 100 %.

Konvergencija plaćanja

3.16.

EGSO podržava prijedloge o vanjskoj konvergenciji radi daljnjeg usklađivanja razine izravnih plaćanja među državama članicama. Cilj prijedloga jest smanjiti postojeće razlike u trenutačnoj prosječnoj razini izravnih plaćanja u državama članicama za 50 % te razlike u prosjeku izravnih plaćanja na razini EU-a u razdoblju 2021. – 2027. za 90 %. Međutim, uz odgovarajući proračun ZPP-a prijedlozi Komisije mogli bi biti ambiciozniji, osobito kad je riječ o državama članicama koje primaju najmanje potpora. Odbor smatra da bi razina izravnih plaćanja na kraju idućeg proračunskog razdoblja trebala iznositi najmanje 85 % prosjeka EU-a.

3.17.

Izjednačavanje prava na plaćanje vrlo je krut pristup i njime se ne uzimaju u obzir svi objektivni kriteriji kao što su razina ulaganja na poljoprivrednom gospodarstvu, vrsta poljoprivrednog sustava, razina dohotka, potreba za radnom snagom, buduća održivost poljoprivrednog gospodarstva i stupanj ovisnosti poljoprivrednog gospodarstva o izravnim plaćanjima i obveze poljoprivrednika.

3.18.

Da bi poljoprivrednici imali koristi od unutarnje konvergencije – odnosno povećanja minimalnog zajamčenog iznosa plaćanja na 75 % prosječnog iznosa do 2026. – trebali bi ispunjavati određene objektivne kriterije.

Nacionalna pričuva

3.19.

EGSO podupire koncept nacionalne pričuve za nove mlade poljoprivrednike i nove poljoprivrednike. Međutim, kriteriji za dodjelu iz nacionalne pričuve moraju biti takvi da se dodjela prava ne zloupotrebljava te da se prava dodjeljuju samo pravim poljoprivrednicima na temelju jasnih objektivnih kriterija, kao što su dob, dohodak, obrazovanje, količina uloženog vremena i rezultati.

3.20.

Osim toga, trebalo bi biti obvezujuće da primatelji aktiviraju i ostvaruju sva prava koja su im dodijeljena iz nacionalne pričuve, za što bi države članice trebale odrediti minimalni rok, a korisnici nacionalne pričuve ne bi smjeli prodavati dodijeljena prava prije isteka desetogodišnjeg razdoblja.

Dodatna preraspodijeljena potpora dohotku

3.21.

Iako je preraspodijeljena potpora dohotku u nekim državama članicama urodila dobrim rezultatima, u nekim bi se drugim okolnostima njome mogla dodatno smanjiti visina izravnih plaćanja i dohodaka poljoprivrednika čija primanja najviše ovise o izravnim plaćanjima, a mnogi od kojih su poljoprivrednici s punim radnim vremenom, i prenijeti poljoprivrednicima kojima je to honorarni posao i poljoprivrednicima čija ukupna primanja manje ovisi o izravnim plaćanjima.

3.22.

U prijedlozima se ističe važnost izravnih plaćanja za prihode poljoprivrednih gospodarstava te se jasno navodi da su osiguranje odgovarajuće razine potpore, a time i prihoda poljoprivrednih gospodarstava i dalje ključni element za budućnost, kako bi se osigurala sigurnost opskrbe hranom, ambicioznost ciljeva u području klime i okoliša te vitalnost ruralnih područja. Međutim, EGSO također ukazuje na to da će bilo koja opcija u okviru koje se izravna plaćanja u znatnoj mjeri preraspodjeljuju prema manje produktivnim poljoprivrednim gospodarstvima i regijama kratkoročno dovesti do smanjenja konkurentnost EU-a (15) na međunarodnim tržištima; to će ujedno biti više u skladu s očekivanjima potrošača i građana u pogledu većeg usmjeravanja ZPP-a prema zadovoljavanju potreba unutarnjeg tržišta.

3.23.

EGSO smatra da bi se dodatna preraspodijeljena potpora dohotku, ako se primijeni, trebala financirati samo sredstvima s kojih su skinute gornje granice te da bi, radi smanjenja velikih razlika koje postoje unutar sektora, trebala biti namijenjena i usmjerena na poljoprivrednike čija primanja uglavnom ovise o poljoprivrednoj djelatnosti.

Dodatna potpora dohotku za mlade poljoprivrednike

3.24.

EGSO podržava prijedlog uvođenja dodatne potpore dohotku za mlade poljoprivrednike. Kako se pritom ne bi nanijela šteta pravim poljoprivrednicima, morat će se uvesti odgovarajući mehanizmi zahvaljujući kojima će se izbjeći odobravanje financijskih sredstava kojima se ne potiče istinsko sudjelovanje u poljoprivrednim djelatnostima.

Dobrovoljni program za klimu i okoliš („eko-program”)

3.25.

EGSO prima na znanje činjenicu da se unutar prvog stupa uvodi dobrovoljni program za klimu i okoliš na razini poljoprivrednog gospodarstva. Međutim, treba pripaziti da predloženi „eko-program” unutar prvog stupa ne obeshrabruje ili sprečava poljoprivrednike da se prijavljuju za sudjelovanje u važnim okolišnim i klimatskim programima unutar drugog stupa.

3.26.

U okviru te mjere trebalo bi uvesti plaćanja za travnjake za uzgoj stoke, uz odredbu o minimalnoj i maksimalnoj brojnosti stoke. Osim toga, trebalo bi uvesti i plaćanja za dobrobit životinja po pojedinačnoj životinji, kao što je to trenutačno slučaj s takvom vrstom programa.

Proizvodno vezana plaćanja

3.27.

Proizvodno vezana plaćanja imaju izrazito važnu ulogu u zaštiti osjetljivih sektora i područja jer mogu osiguravati glavna ciljana i izravna plaćanja više razine sektorima s niskim prihodima kao što su ekstenzivni uzgoj krava ili ovaca dojilja, proteinskih usjeva ili stoke u planinskim područjima, ako je uzgoj stoke nužan za ravnotežu ekosustava. Opcija proizvodno vezanih plaćanja trebala bi ostati općenito ograničena, ali bi se njome trebalo pridonositi sprečavanju napuštanja zemljišta te promicanju i poticanju ispaše (16).

Ruralni razvoj

3.28.

EGSO podupire osam velikih intervencija u EU-u u okviru ruralnog razvoja. Kao što je već spomenuto, EGSO se protivi svim predloženim smanjenjima sredstava za drugi stup jer ona nerazmjerno pogađaju određene države članice i dovode u pitanje pametan, održiv i konkurentan razvoj poljoprivrede.

3.29.

EGSO smatra da bi, u skladu s postojećim ZPP-om, trebalo osigurati posebne intervencije za dobrobit životinja u okviru programa ruralnog razvoja i da bi ih trebalo uključiti u jednu od opsežnijih intervencija.

3.30.

Kako bi se povećalo sudjelovanje poljoprivrednika i njihovo korištenje plaćanja, EGSO predlaže da se veći dio plaćanja dodijeli za troškove transakcije ili poticaje.

3.31.

EGSO smatra da obveze u području okoliša i klimatske politike te ostale obveze upravljanja treba predvidjeti za razdoblje dulje od sedam godina, pod uvjetom da je na odgovarajući način zajamčeno financiranje tih obveza.

3.32.

EGSO smatra da bi plaćanja za područja s prirodnim ograničenjima (17) trebala biti obvezna na odgovarajućim područjima kako bi se spriječilo napuštanje zemljišta u državama članicama. Osim toga, u mjere treba uključitimjere za minimalne i maksimalne količine stoke i odrediti vremenski raspon razdoblja ispaše. Trebalo bi omogućiti da se plaćanja za područja s prirodnim ograničenjima kvalificiraju kao dio rashoda za zaštitu okoliša u okviru drugog stupa.

3.33.

U skladu s prijedlozima o prirodnim ili ostalim ograničenjima specifičnima za određeno područje, važno je uspostaviti načelo prema kojemu nema ograničenja bez naknade štete. Da bi se promijenila praksa, vrlo je važno da se iznos naknade štete izračuna za ukupni gubitak i da se plaćaju odgovarajući poticaji.

3.34.

EGSO se zalaže za uporabu pozitivnog popisa prijedloga za ulaganja umjesto negativnog popisa.

3.35.

EGSO smatra da bi prijedlozi o alatima za upravljanje rizicima trebali biti dobrovoljni, a ne obvezni na razini država članica. Općenito, EGSO smatra da su snažna izravna plaćanja iz prvog stupa najbolja zaštita od nestabilnosti prihoda i da se ni na koji način ne smiju narušiti radi prijenosa sredstava u sustave osiguranja ili uzajamne fondove. Osim toga, EGSO predlaže da sva financijska sredstva za upravljanje rizicima budu namijenjena pojedinom sektoru.

3.36.

EGSO pozdravlja novu fleksibilnost i brojne potpore navedene u okviru financijskih instrumenata.

Krizna pričuva

3.37.

EGSO prepoznaje potrebu za učinkovitim i primjereno financiranim stalnim fondom krizne pričuve. EGSO predlaže da se sredstva za kriznu pričuvu osiguraju u okviru nove rashodovne stavke, izvan proračuna ZPP-a, što znači da se zbog toga neće moći smanjivati izravna plaćanja poljoprivrednicima. Na temelju postojećeg zakonodavstva o ZPP-u, neiskorištena sredstva iz krizne pričuve za 2020. godinu moraju se vratiti poljoprivrednicima 2021. godine.

Zajednička organizacija tržišta

3.38.

Zakonodavni prijedlozi uglavnom ne utječu na zajedničku organizaciju tržišta (ZOT), što uključuje sigurnosnu mrežu javne intervencije i privatno skladištenje te izvanredne mjere. Osim toga, ZOT-om su predviđeni marketinški standardi i pravila o suradnji poljoprivrednika. EGSO smatra da Komisija razmotri mogućnost dodatnog ubrzanja procesa reguliranja tržišta kako bi se osigurala bolja primanja.

3.39.

EGSO smatra da bi u prijedlozima trebalo preispitati i ponovno postaviti referentne cijene, uzimajući u obzir razvoj troškova proizvodnje, kao i razine aktiviranja za uvođenje potpore tržištu na praktičnoj razini radi pružanja realnije i vrijedne potpore tržištu u slučaju potrebe. Komisija bi se trebala usredotočiti na instrumente tržišnog upravljanja, osobito ograničavanjem nestabilnosti cijena poljoprivrednih proizvoda, jer oni predstavljaju glavni izvor prihoda poljoprivrednika.

Plaćanja

3.40.

EGSO predlaže da se predujam od 16. listopada svake godine poveća na 80 % (trenutačno iznosi 50 %, ali je obično dopušteno 70 %) za izravna plaćanja i na 90 % (trenutačno 75 %, ali je obično dopušteno 85 %) u okviru mjera ruralnog razvoja.

Vremenski okvir

3.41.

Vrijeme donošenja sporazuma o VFO-u i novih prijedloga o ZPP-a nije jasno određeno, posebice u kontekstu sljedećih izbora za Europski parlament. Prijedlogom reformi uvodi se nekoliko novih elemenata poput Strateškog plana, osnovne sastavnice reforme koju nacionalne uprave neće tako jednostavno moći provesti u djelo, i nove strukture ZPP-a kojom se nameću određene obveze za poljoprivrednike (novi stroži uvjeti, usklađenost s pokazateljima Strateškog plana itd.), a poljoprivrednicima će trebati vremena kako bi ih mogli sami usvojiti i provoditi. EGSO preporučuje da se prije izbora za EP u svibnju 2019. pravodobno postigne dogovor o VFO-u te o budućnosti ZPP-a kako bi poljoprivrednici i poljoprivredni sektor mogli na odgovarajući način i sa sigurnošću planirati svoju budućnost. Stoga je iznimno važno da se za bilo koje razdoblje nakon 2020. dovoljno unaprijed utvrdi odgovarajuće prijelazno razdoblje zasnovano na postojećem sustavu potpore koje će biti na snazi dok se ne uspostave novi mehanizmi.

Prehrambeni lanac

3.42.

EGSO ponovno ističe svoj poziv na razvoj sveobuhvatne prehrambene politike u EU-u (18). EGSO posebno pozdravlja činjenicu da je Komisija naglasila važnu ulogu ZPP-a u promicanju zdravije prehrane i osiguravanju hranjivih prehrambenih proizvoda kao što su voće i povrće za građane EU-a. Konkretni prijedlozi i preporuke o toj temi iznijet će se u samoinicijativnom mišljenju koje se trenutačno sastavlja. EGSO pozdravlja prijedloge za jačanje položaja poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom. Veća transparentnost tržišne cijene bitna je na svim razinama od potrošača do prvog proizvođača. Osim toga, za organizacije proizvođača trebalo bi osigurati veće poticaje i potporu.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Eurostat – stanovništvo EU-a, 1. siječnja 2017.

(2)  Mišljenje EGSO-a „Moguća izmjena zajedničke poljoprivredne politike”, SL C 288, 31.8.2017., str. 10.

(3)  Izlaganje koje je R. Ramon Sumoy, GU za poljoprivredu, Odjel C.1, održao studijskoj skupini EGSO-a 25.6.2018.

(4)  SL C 354, 28.12.2010., str. 35.

(5)  SL C 283, 10.8.2018., str. 69., točke 10.2, 10.3 i 10.4.

(6)  Radni dokument EU-a o usporedbi prijedloga VFO-a za razdoblje 2021.–2027. i VFO-a za razdoblje 2014.–2020.

(7)  SL C 283, 10.8.2018., str. 69., točka 7.13.

(8)  COM(2018) 392 final, članak 5. – Opći ciljevi, str. 41.

(9)  COM(2018) 392 final, Prilog 3. – Pravila o ispunjenju uvjeta u skladu s člankom 11.

(10)  COM(2018) 392 final, str. 3.

(11)  SL C 283, 10.8.2018., str. 69., točke 1.9 i 6.4.

(12)  Programi u okviru drugog stupa ZPP-a – Ex post evaluation of rural development programmes 2007-2013. („Ex post ocjena programa ruralnog razvoja za razdoblje 2007.–2013.”).

(13)  COM(2018) 392, Prilog I. – Pokazatelji učinka, rezultata i ostvarenja na temelju članka 7.

(14)  SL C 288, 31.8.2017., str. 10. i SL C 283, 10.8.2018., str. 69.

(15)  COM(2018) 392 final, str. 7.

(16)  The Policy Roadmap for the EU Sheep meat Sector („Plan politike za sektor ovčjeg mesa u EU-u”) – Preporuke s Foruma EU-a za ovčje meso, kojim je predsjedao John Bryan.

(17)  Površine s prirodnim ili drugim posebnim ograničenjima.

(18)  SL C 129/18, 11.4.2018., str. 18.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/226


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju Programa za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE) i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1293/2013”

(COM(2018) 385 final – 2018/209 (COD))

(2019/C 62/36)

Glavni izvjestitelj:

Lutz RIBBE

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 14.6.2018.

 

Vijeće, 2.7.2018.

Pravni temelj:

članak 192. stavak 1. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Odluka Plenarne skupštine:

22.5.2018.

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

5.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

133/7/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Priroda i okoliš u EU-u pogođeni su ozbiljnom krizom. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) smatra da se pomoću programa LIFE, za koji je izdvojeno izrazito malo sredstava, neće na odgovarajući način moći odgovoriti na taj problem te bitno utjecati na sadašnju ekološku krizu. Međutim, EGSO u načelu izričito pozdravlja nastavak tog programa.

1.2.

Uz znatno povećanje sredstava za program LIFE bila bi potrebna mnogo veća dosljednost svih politika EU-a. EGSO je u više navrata kritizirao nedosljednost koja se negativno odražava na prirodu i okoliš, no ništa se nije promijenilo.

1.3.

Pristup uključivanja koji preferira Komisija tijekom posljednjih se desetljeća pokazao neprimjerenim za financiranje zaštite biološke raznolikosti, zbog čega EGSO ponavlja svoj prijedlog da se program LIFE razvije u istinski instrument financiranja mreže Natura 2000.

1.4.

Pristup uključivanja mogao bi eventualno funkcionirati u novom financijskom razdoblju s obzirom na to da bi najmanje 25 % sredstava EU-a trebalo biti namijenjeno klimatskim mjerama.

1.5.

EGSO posebno pozdravlja to što se u okviru novog programa LIFE mogu financijski podupirati mjere razvoja i provedbe inicijativa odozdo prema gore usmjerenih na osmišljavanje inovativnih, decentraliziranih i održivih gospodarskih modela.

1.6.

EGSO pozdravlja činjenicu da je nova Uredba o programu LIFE manje restriktivna i, među ostalim, omogućava financiranje projekata u cijelosti. Istodobno pozdravlja to što je omogućena potpora organizacijama koje su važne za daljnji razvoj i provedbu okolišne politike EU-a.

2.   Kontekst

2.1.

Europska komisija iznijela je svoje prijedloge srednjoročnog financijskog programiranja za razdoblje 2021. – 2027, koje će, s obzirom na izlazak Ujedinjene Kraljevine iz EU-a i na utvrđivanje novih prioriteta, imati znatne posljedice na dosadašnju politiku potpora EU-a, a posebno na određena programska područja.

2.2.

Na primjer, dosadašnju strukturu poticaja u višegodišnjem financijskom okviru sačinjavalo je 58 različitih programa, a taj bi se broj sada trebao smanjiti na 37.

2.3.

Program LIFE nije zahvaćen tim strukturnim promjenama: trebao bi ostati samostalan i imati vlastitu proračunsku liniju te poticati razvoj i primjenu inovativnih rješenja za okolišne i klimatske probleme kao što je energetska tranzicija. U idućem je proračunu EU-a za program LIFE previđeno 5,45 milijardi eura vlastitih sredstava.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO je tijekom proteklih godina uvijek smatrao da program LIFE predstavlja vrijedan dio europske politike zaštite okoliša i prirode te stoga pozdravlja njegov opstanak u vidu samostalnog programa u novom razdoblju financiranja 2021. – 2027.

3.2.

EGSO načelno napominje da su priroda i okoliš u EU-u pogođeni ozbiljnom krizom. To je s jedne strane povezano s činjenicom da se za financijske programe EU-a za zaštitu prirode i okoliša izdvaja premalo sredstava, a s druge strane treba kritizirati nedovoljnu dosljednost među raznim sektorskim politikama EU-a. EGSO poziva Komisiju i Vijeće da hitno uklone propuste koje je Odbor u nekoliko navrata kritizirao. Inače će program LIFE, u okviru kojega se nesumnjivo financiraju izrazito dobri projekti, imati samo simboličnu funkciju.

3.3.

EGSO uviđa ozbiljnu proturječnost između političkih prioriteta sadržanih u izjavama, strategijama, politikama i zakonodavstvu s jedne strane te ugrađivanja tih navodnih političkih prioriteta u proračun s druge strane. U biti, proračun je odraz stvarnih političkih prioriteta.

3.4.

EGSO se o programu LIFE posljednji put očitovao u mišljenju „Ocjena programa LIFE sredinom provedbenog razdoblja” (1), iznijevši tom prilikom više prijedloga za njegovu preinaku – pored ostalog u vezi s područjem primjene i financijskom omotnicom – koji nažalost nisu uzeti u obzir u novom Prijedlogu uredbe.

Financijska omotnica programa LIFE

3.5.

Dovoljno je osvrnuti se na odobrena proračunska sredstva za novi potprogram „Prelazak na čistu energiju” da se relativizira prvi dojam o naoko impozantnom povećanju financijske omotnice programa LIFE s 3,45 milijardi EUR (za financijsko razdoblje 2014. – 2020.) na 5,45 milijardi EUR (za razdoblje 2021. – 2027.). Treba imati na umu i da gotovo polovicu odobrenih sredstava predstavljaju sredstva za preuzete obveze (tj. oko 2,6 milijardi EUR), koja će se prema sadašnjem planu moći koristiti tek nakon 2027.

3.6.

Za klimatske aktivnosti u tekućem programskom razdoblju izdvojena su 864 milijuna EUR, a u novom će razdoblju za njih biti izdvojeno 1,95 milijardi EUR, uključujući 1 milijardu EUR za novi potprogram „Prelazak na čistu energiju” koji se trenutačno financira u sklopu programa Obzor 2020. To znači da je stvarno povećanje za dosadašnje područje klimatskih aktivnosti za oko 100 milijuna EUR (za ukupno sedam godina!) prenisko.

3.7.

Za područje okoliša i učinkovitog korištenja resursa u tekućem razdoblju financiranja izdvojeno je 2,59 milijardi EUR, od čega 1,15 milijardi EUR za biološku raznolikost. Sredstva za to područje u novom su programskom razdoblju znatno povećana, na 2,15 milijardi EUR (povećanje od gotovo 100 %), no i taj se iznos mora promatrati u kontekstu.

3.8.

Kao što je Komisija opravdano istaknula u uvodnoj izjavi 14., „jedan od glavnih temeljnih uzroka za nedostatnu provedbu zakonodavstva Unije o prirodi i strategije za biološku raznolikost [jest] manjak odgovarajućeg financiranja”. Na potfinanciranost zaštite biološke raznolikosti izričito je ukazao i Europski revizorski sud u svojem tematskom izvješću o mreži Natura 2000 (2).

3.9.

Taj se problem planiranim povećanjem neće ni približno riješiti. Upravo suprotno: Odbor je izrazito zabrinut osobito zbog krajnje potfinanciranosti mreže Natura 2000 koja je od presudne važnosti za zaštitu biološke raznolikosti u Europi te očekuje dodatno pogoršanje tog stanja u novom financijskom razdoblju 2021. – 2027. jer su sredstva za program EPFRR i za regionalni razvoj smanjena.

3.10.

Umjesto povećanja sredstava za program LIFE, koje EGSO smatra nužnim, Komisija predlaže intenziviranje integrativnog pristupa, to jest financiranje iz drugih proračunskih linija. EGSO uviđa da integrativni pristup može funkcionirati ako su odgovarajuća namjenska financijska sredstva dostupna na nekom drugom mjestu te s tim u vezi posebno ukazuje na mjere u području klime, i to pored ostalog zbog toga što je Komisija predložila da se za klimatske aktivnosti izdvoji najmanje 25 % proračuna EU-a (3).

3.11.

Međutim, kod zaštite biološke raznolikosti integrativni je pristup (koji se sastoji od toga da se mreža Natura 2000 prije svega financira iz fondova EU-a za regionalni razvoj te iz 2. stupa ZPP-a) doživio potpuni neuspjeh. EGSO se stoga u mišljenju „Ocjena programa LIFE sredinom provedbenog razdoblja” od 23. veljače 2017. (4) založio za to da program LIFE postane „središnji instrument financiranja mreže Natura 2000”. Odbor s tim u vezi upućuje na to (5) i druga mišljenja te i dalje zagovara odgovarajuće povećanje sredstava namijenjenih programu LIFE. Još jedan prijedlog za ostvarivanje ambicioznih ciljeva u području okoliša mogao bi se sastojati od preusmjeravanja svih preostalih iznosa na mjere za očuvanje biološke raznolikosti u slučaju kršenja obveza u okviru ZPP-a.

3.12.

Ako se izračun izrađen u Njemačkoj za potrebe financiranja mreže Natura 2000 prenese na EU28, očekivane financijske potrebe iznosit će do 21 milijardu EUR godišnje (6). Povećanje proračuna programa LIFE u području očuvanja biološke raznolikosti i prirode za 1 milijardu EUR u sedmogodišnjem razdoblju stoga je tek kap u moru.

3.13.

Pritom se velik dio navedenih sredstava namijenjenih mreži Natura 2000 mora upotrijebiti za održavanje i upravljanje nad 27 000 područja obuhvaćenih tom mrežom. Program LIFE čak i prema novom prijedlogu pruža ograničene mogućnosti za financiranje trajnog održavanja područja obuhvaćenih mrežom Natura 2000, zbog čega EGSO smatra da neće dati dovoljan doprinos svladavanju krize biološke raznolikosti u EU-u, suprotno zahtjevima navedenima u uvodnoj izjavi 14.

3.14.

EGSO je stoga izrazito razočaran činjenicom da njegov prijedlog nije uzet u obzir. Iako Komisija u Prijedlogu uredbe navodi da se u procjeni učinka razmotrilo na koji bi način program LIFE „mogao preuzeti veću ulogu u provedbi politike Unije o prirodi i biološkoj raznolikosti” te da se „[…] opcija velikog fonda podijeljenog upravljanja smatrala […] neučinkovitom”, EGSO smatra da nije jasno kako bi se trebao riješiti problem dramatične potfinanciranosti mreže Natura 2000. Uzgred budi rečeno, EGSO se nikada nije zalagao za fond podijeljenog upravljanja jer bi učinkovito upravljanje takvim fondom bilo gotovo nemoguće. Umjesto toga u nekoliko je navrata preporučio potpunu preobrazbu programa LIFE (u europski instrument za financiranje mjera u području okoliša), u okviru kojega bi se zatim financirale obveze EU-a koje proizlaze iz provedbe direktiva o prirodi.

3.15.

Osim toga, u uvodnoj izjavi 18. objašnjava se da će se u okviru programa LIFE ubuduće financirati i projekti koji pridonose provedbi Okvirne direktive o vodama (2000/60/EZ). EGSO to u načelu pozdravlja, no želi naglasiti da će bez dodjele više sredstava uslijed toga doći do dodatne potfinanciranosti drugih važnih dijelova Programa. Takvu rezervu EGSO iznosi i u pogledu poticanja projekata kojima je cilj provedba Okvirne direktive o pomorskoj strategiji (2008/56/EZ), što je spomenuto u uvodnoj izjavi 19.

3.16.

EGSO je iznenađen time što se u predmetnoj Uredbi o programu LIFE na samo jednom mjestu i tek marginalno upućuje na inovativan koncept „zelene infrastrukture”. Budući da se u VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. ne spominje program financiranja „zelene infrastrukture” TEN-G koji je Komisija predložila u komunikaciji od 6. svibnja 2013. (7), EGSO poziva na to da se u okviru programa LIFE – uz bitno povećanje sredstava – izričito financiraju i projekti zelene infrastrukture.

3.17.

Već sada se nazire da se do 2020. godine neće moći postići dogovoreni ciljevi u pogledu očuvanja biološke raznolikosti u EU-u. Budući da će u financijskom razdoblju 2021. – 2027. na raspolaganju stajati vjerojatno još i manje sredstava, postoji opasnost da EU neće uspjeti postići znatna poboljšanja ni do 2030. godine. Ta ozbiljna kriza biološke raznolikosti iziskuje ogromno povećanje sredstava za program LIFE. EGSO stoga od Vijeća i Europskog parlamenta traži da razmotre i u obzir uzmu njegove ideje prilikom daljnje rasprave o srednjoročnom financijskom programiranju.

4.   Posebne napomene

4.1.

Komisija u obrazloženju Prijedloga uredbe u više navrata naglašava da projekti kojima se pruža potpora imaju mali opseg, po čemu se program LIFE razlikuje od, primjerice, programa Obzor Europa. Navodi se da će program LIFE pomoći „građanima da se aktiviraju u području klime, za dobrobit svojih zajednica”. EGSO smatra da je upravo taj pristup – pružanje potpore projektima civilnog društva prema načelu odozdo prema gore – iznimno važan i da zaslužuje daljnju podršku.

4.2.

Pritom se mora težiti ambicioznijim ciljevima od onih koje Komisija ističe u uvodnim izjavama 8. i 10. Svakako valja pozdraviti projekte kojima se potiče „olakšavanje prihvaćanja tehnologije koja je već dostupna na tržištu”, ali „građani” imaju mnogo važniju ulogu od primjene postupaka koji su već razvijeni.

4.3.

Europsko vijeće za inovacije nije jedini subjekt koji, kako navodi Komisija u Prijedlogu uredbe, može „osigurati podršku povećanju broja i komercijalizaciji novih revolucionarnih ideja”.

4.4.

Isto to mogu postići mala i srednja poduzeća, male i velike organizirane građanske skupine, sindikati, pojedinci ili općine. Oni već razvijaju (djelomično vrlo jednostavne) ideje, prakse ili inovativne, prilagođene tehnologije, čega se dosad nisu dosjetili ili nisu htjeli dosjetiti ni politička/administrativna razina ni afirmirana poduzeća.

4.5.

Program LIFE trebao bi pomoći u promicanju točno te zadaće, posebice s obzirom na to da upravo takve neafirmirane strukture nerijetko imaju poteškoća pronaći potporu za inovacije.

4.6.

To se može pojasniti uz pomoć sljedećih dvaju primjera, koji imaju dodirne točke s novim potprogramom „Prelazak na čistu energiju”:

4.6.1.

Dobro je poznato da je razvoj infrastrukture za napajanje električnih vozila važna zadaća kojom se mora baviti i politika. Građanske inicijative počinju, primjerice, razmatrati mogućnost izravnog, decentraliziranog korištenja električne energije proizvedene u zadružnim vjetroelektranama za opskrbljivanje postaja za napajanje kojima upravljaju zajednice ili pojedinci u kući, u stambenim zonama ili na radnom mjestu. Ono što se u međuvremenu sve češće primjenjuje kod „postaja za napajanje vozila solarnom energijom”(tj. fotonaponski sustavi), moglo bi se prenijeti na vjetroelektrane. To bi stvorilo potpuno nove mogućnosti za aktere civilnog društva, koje bi bile od važnosti i za regionalni gospodarski razvoj i za prihvaćenost nove opskrbne infrastrukture koju tek treba uvesti (8). Na taj bi se način također mogla provesti u djelo ambicija EU-a da se građane postavi „u središte energetske tranzicije”. Međutim, afirmirani opskrbljivači energijom u pravilu ne razvijaju takve nove koncepte, koji stoga iziskuju početnu potporu, osobito zbog toga što u mnogim slučajevima treba pomno ispitati pravni okvir i tehničke detalje. Programom LIFE svakako bi trebalo podupirati takve inovacije, koje još nisu „utržive”.

4.6.2.

To se odnosi i na inovativan pristup koji je razvijen u gradu Łapy (Podlasko vojvodstvo, Poljska), ali se ne može provesti jer se ni u jednom fondu ne uspijevaju pronaći sredstva potrebna za temeljita ispitivanja. Taj grad, kao i mnoge druge općine u zemljama srednje i istočne Europe, opterećen je visokim emisijama iz sustava komunalnog centralnog grijanja na ugljen. Izračuni pokazuju da bi zamjena ugljena obnovljivim energentima (npr. biomasom) ili energentima s nižim emisijama kao što je plin prouzročila veće cijene za potrošače, što ne bi bilo društveno prihvatljivo. Izgradnja komunalne vjetroelektrane i komunalno upravljanje njome te pretvaranje proizvedene električne energije u toplinsku energiju uz pomoć toplinskih crpki vrlo bi vjerojatno doveli do nižih cijena grijanja, ali općina nema sredstava za izradu tehničkih i pravnih preliminarnih studija koje su hitno potrebne za provedbu takvog oglednog projekta, a potporu za sada ne dobiva ni iz drugih izvora.

4.7.

EGSO stoga pozdravlja činjenicu da se u potprogramu „Prelazak na čistu energiju” stavlja novi naglasak na područje klimatskih aktivnosti u okviru programa LIFE, za koje će se tijekom razdoblja 2012. – 2027. izdvojiti 1 milijarda EUR, što je gotovo 20 % ukupnog proračuna u iznosu od 5,45 milijardi EUR.

4.8.

EGSO smatra da je za program LIFE nužno odabrati što jednostavnije postupke podnošenja zahtjeva i provedbe. Pozdravlja činjenicu da Komisija ulaže stalne napore u dodatno smanjenje birokracije kod podnošenja zahtjeva i provedbe projekata.

4.9.

Nova Uredba o programu LIFE sadržava znatno manje ograničenja u usporedbi s postojećim programom, čime Komisiji omogućuje mnogo veću fleksibilnost u odabiru i financiranju projekata. EGSO smatra da će to dovesti do znatno učinkovitijeg korištenja sredstava.

4.10.

Dobri i inovativni projekti ne bi smjeli doživjeti neuspjeh samo zato što podnositelj zahtjeva ne raspolaže s dovoljno mogućnosti za sufinanciranje. EGSO pozitivno ocjenjuje činjenicu da nova Uredba o programu LIFE više ne sadržava odredbe koje isključuju potpuno financiranje projekata (vidjeti članak 20. dosadašnje Uredbe).

4.11.

EGSO također pozdravlja činjenicu da se program LIFE neprestano razvija te da se sada naglašava uloga katalizatora koju bi trebali imati program LIFE odnosno projekti koji se financiraju iz tog programa. Međutim, nije jasno kako bi se konkretno trebala razviti ta uloga katalizatora.

4.12.

EGSO smatra da bi Komisija mogla odabrati određeni broj posebno inovativnih projekata koji dobivaju potporu te da od njihovih koordinatora zatraži da u okviru nastavnog projekta manjih razmjera detaljno opišu okolnosti koje su osobito pogodovale uspjehu odnosno dovele do neuspjeha glavnog projekta. Mnoštvo inovativnih ideja (vidjeti točku 3.8) propadne zbog birokratskih zahtjeva, nepostojećeg zakonodavnog okvira ili prepreka koje postavlja zakonodavni okvir. Kako bi politička razina mogla izvlačiti pouke i zaključke iz projekata koji se financiraju u okviru programa LIFE, važno je znati točne okolnosti koje dovode do uspjeha odnosno neuspjeha.

4.13.

U uvodnoj izjavi 17. navodi se da je javna svijest o zagađenju zraka visoka i da građani očekuju „djelovanje nadležnih tijela”. To je točno, a program LIFE može i ubuduće davati doprinos tako što će se na temelju dokaza koji proizađu iz projekata provoditi praktične političke mjere.

4.14.

Ono što program LIFE ne može i ne smije jest dobiti ulogu svojevrsnog „kompenzatora” nedjelotvornosti javnih tijela. Kvaliteta zraka u Europi mogla je do sada biti znatno poboljšana, primjerice: (a) da su se dosljedno poštovale već utvrđene granične vrijednosti; (b) da se sustavno provodila obećana internalizacija vanjskih troškova; i (c) da su se ukinule subvencije štetne za okoliš (što se već godinama obećava).

4.15.

U uvodnoj izjavi 27. stoga se s pravom razmatraju aspekti provedbe zakonodavstva, uključujući postupke kontrole i odobrenja, kvalitetu inspekcijskog nadzora okoliša i mehanizme za izvršavanje zakonodavstva. S obzirom na njihov doprinos ostvarenju tih ciljeva, Mreži Europske unije za primjenu i provedbu zakona o okolišu (IMPEL), Europskoj mreži državnih odvjetnika u području okoliša (ENPE) i Forumu sudaca Europske unije u području okoliša (EUFJE) na temelju članka 12. Prijedloga „mogu se dodjeljivati bespovratna sredstva bez poziva na podnošenje prijedloga”, tj. može im se pružiti institucionalna potpora. EGSO pozdravlja takvu potporu te naglašava kako je važno da se na relativno nebirokratski način podupiru i drugi relevantni društveni dionici koji mogu unaprijediti okolišnu politiku EU-a, kako je predviđeno člankom 10. stavkom 5. Prijedloga.

Bruxelles, 18. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL C 173, 31.5.2017., str. 7.

(2)  Europski revizorski sud (2017.): Tematsko izvješće br. 1/2017 – „Potrebni su dodatni napori kako bi se uspostavom mreže Natura 2000 iskoristio njezin puni potencijal”

(3)  EGSO smatra da je taj udio i dalje prenizak te traži udio od 40 % (mišljenje EGSO-a „Europski pakt za financiranje klimatskih mjera”) (vidjeti stranicu 8 ovoga Službenog lista).

(4)  SL C 173, 31.5.2017., str. 7.

(5)  Vidjeti mišljenje EGSO-a NAT/681 „Politika EU-a na području biološke raznolikosti” (SL C 487, 28.12.2016., str. 14.).

(6)  Vidjeti mišljenje EGSO-a (SL C 129, 11.4.2018., str. 90.).

(7)  COM(2013) 249 final.

(8)  Mišljenje EGSO-a „Učinci nove decentralizirane i digitalizirane strukture opskrbe energijom s nultom stopom emisija ugljika” (SL C 367, 10.10.2018., str. 1.).


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/231


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu”

(COM(2017) 772 final – 2017/0309 (COD))

(2019/C 62/37)

Izvjestitelj:

Dimitris DIMITRIADIS

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 18/06/2018

Pravni temelj:

članci 196. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Odluka Predsjedništva:

26.6.2018.

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

5.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

205/2/1

1.   Zaključci i preporuke

Zaključci

1.1.

Uzimajući u obzir nove uvjete koji se stalno mijenjanju i koji nastaju zbog pojava povezanih s klimatskim promjenama i znatno utječu na ljudsko djelovanje i postojanje, EGSO poziva europska tijela da uspostave nove zajedničke mjere i politike.

1.2.

Kako bismo se suočili s tim pojavama, potrebno je pokazati pojačanu budnost i zajedno razviti planove, ali i konkretna rješenja. U tom se kontekstu predlaže revizija mehanizma EU-a za civilnu zaštitu „rescEU” koji će prvi put obuhvaćati kapacitete za gašenje šumskih požara iz zraka, kao i potragu i spašavanje u gradovima, poljske bolnice i timove za hitnu medicinsku pomoć.

1.3.

EGSO smatra važnim da se Prijedlogom predvidi da Komisija osim navedenih četiriju kapaciteta može, na temelju delegiranih akata, utvrditi i dodatne kapacitete koje će obuhvaćati rescEU te da će joj se time jamčiti potrebna fleksibilnost.

1.4.

EGSO smatra da Komisija svojim prijedlogom podržava ideju europske solidarnosti, ali da države članice nipošto nisu oslobođene svojih odgovornosti i uloge koju moraju ispuniti.

1.5.

Novim mehanizmom civilne zaštite EU u cjelini i svaka država članica pojedinačno imat će kolektivne koristi od kapaciteta sustava koji će raspolagati vlastitim sredstvima, ali i drugim sredstvima kojima će zemlje Unije davati svoj doprinos.

1.6.

EGSO smatra da je iznošenjem predmetnog prijedloga Komisija pokazala ne samo da razumije da je potrebno širiti informacije na uređen način nego i da je potrebno širiti znanje u strukturiranom obliku kako bi se zainteresirani dionici mogli koristiti njime.

1.7.

Obrazovanje stanovništva i priprema na suočavanje s katastrofama svakako treba biti okosnica zajedničke civilne zaštite koja se provodi u suradnji s državama članicama kao i s trećim zemljama koje sudjeluju u zajedničkim mjerama, uz aktivnu suradnju s regionalnim i lokalnim tijelima.

1.8.

Iako je civilna zaštita stvar svih zajedno, ali i svakog pojedinca, individualna odgovornost nije jedini čimbenik kojim se može poboljšati odgovaranje na izazove: zajednički napori i osvješćivanje imaju veću ulogu u tom pogledu. U tom je kontekstu neophodno da se civilno društvo, nevladine organizacije, volonteri i neovisni sudionici mobiliziraju i da sudjeluju u izradi, a i u provedbi planova hitne intervencije u slučaju prirodnih katastrofa.

1.9.

Poduzetnički sektor i osobe koje u njemu rade mogu zajedničkim djelovanjem pomoći društvu da se prilagodi štetnim učincima klimatskih promjena ili čak i da im se suprotstavi te da, koliko je moguće, ublaži posljedice prirodnih katastrofa ili njihove uzroke nastale zbog ljudske aktivnosti, na primjer u pogledu pitanja emisija plinova i čestica.

1.10.

Današnje nove tehnologije i digitalne alate (internet stvari) potrebno je staviti na raspolaganje snagama koje upravljaju ciklusom djelovanja u području civilne zaštite na svakoj razini. Bez obzira na to jesu li razvijeni za stadij prevencije ili za kontrolu, upravljanje ili obavještavanje operatora na terenu, tim se alatima mogu, ako ih se dobro upotrebljava, otkloniti opasnosti.

1.11.

EGSO smatra da se zahvaljujući mehanizmu rescEU koji predlaže Komisija može:

(a)

europskim građanima uputiti snažna poruka europske solidarnosti u trenutku kada je EU-u ona osobito potrebna,

(b)

unaprijediti suradnja u pogledu zemalja koje su na putu pristupanja EU-u i stvaranje odgovarajuće kulture solidarnosti koja treba vladati među državama članicama,

(c)

potaknuti zemlje koje surađuju u okviru europskih institucija da ulože u osjetljiva i važna područja, podizanjem njihove svijesti o stvarnom značaju koji ima zajednica država kao što je EU, povrh tema o kojima se obično raspravlja,

(d)

pospješiti regionalna suradnja bilateralnim sporazumima i pridonijeti smanjenju političkih napetosti u osjetljivim područjima, kao što pokazuju brojni primjeri iz prošlosti, gdje se zajedničkim snagama vodila borba protiv velikih prirodnih katastrofa.

1.12.

EGSO ističe da, osim elemenata koje je navela Komisija u pogledu razmjera koji su prirodne pojave i katastrofe dosegle do 2017., događaji ovog ljeta pokazuju da je potrebno revidirati i upotpuniti trenutačni okvir za mehanizam EU-a za civilnu zaštitu. Požari, toplinski valovi ili poplave, koji su bili nezapamćenog intenziteta na cijelom području EU-a, čak i u regijama dosad pošteđenim takvih nepogoda, te koji su povezani s klimatskim promjenama, ali i snažni i česti potresi koji nepredvidivo dovode do uništavanja i do golemih gubitaka, pokazuju da je potrebno poduzeti inicijative poput onih koje predlaže Komisija uvođenjem mehanizma rescEU.

1.13.

EGSO je uvjeren da će pitanju civilne zaštite u narednim godinama biti potrebno pristupiti sa sve šireg gledišta i obuhvatiti politike intervencije na svim razinama ljudske djelatnosti. Napominje da je u području civilne zaštite u okviru EU-a potrebno hitno usvojiti širi politički i regulatorni okvir.

Preporuke

1.14.

Iako razumije probleme i obveze koji za Komisiju proizlaze iz europskog zakonodavstva koje je na snazi, osobito iz primarnog prava, Odbor smatra da je potrebno uložiti sve potrebne napore kako bi države članice prihvatile ideju zajedničkog pristupa u pogledu pitanja civilne zaštite, osobito u području prevencije, odgovora i oporavka.

1.15.

Izrada studija nacionalne procjene rizika i akcijskih planova za prevenciju i odgovor na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, svakako na dobrovoljnoj osnovi, ali podrazumijevajući financiranje, trebala bi biti element kojim bi se države članice Unije potaklo na maksimalno iskorištavanje pogodnosti mehanizma rescEU.

1.16.

Komisija bi u suradnji s državama članicama trebala utvrditi opća načela i smjernice za izmjenu nacionalnih zakonodavstava na temelju koje bi dobile zajednički, suvremen i usklađen europski zakonodavni okvir za pitanja kao što su primjerice rano upozorenje, volontiranje i njegova institucionalizirana uključenost na svim razinama ciklusa djelovanja u području civilne zaštite, te obveza da određeni postotak svojih proračuna namijene prevenciji.

1.17.

EGSO smatra da bi utvrđivanjem zajedničkih administrativnih postupaka u državama članicama u tom području nastao „zajednički jezik” kojim bi se maksimalno iskoristile pogodnosti koje pruža mehanizam rescEU i sačuvale željena fleksibilnost i učinkovitost i iz njih izvukla najveća korist, osobito za hitne operacije.

1.18.

EGSO smatra da će trebati iskoristiti sredstva kao što su europske grupacije za teritorijalnu suradnju (EGTS-ovi) kako bi se osiguralo zajedničko djelovanje država članica u području civilne zaštite na prekograničnoj razini.

1.19.

EGSO je uvjeren da će biti potrebno pokrenuti inicijativu za poticanje inovativnih i novoosnovanih poduzeća na usavršavanje, razvoj ili osmišljavanje novih instrumenata visoke tehnologije u područjima prevencije i odgovora, kao što su, među ostalim, sustavi za prognozu, upozoravanje ili intervenciju.

1.20.

Šumski požari pokazuju, među ostalim, da je potrebno razviti takve sustave, istodobnim iskorištavanjem prednosti europske industrije u područjima aeronautike, informatike, automobila, sustava za borbu protiv požara itd.

1.21.

EGSO vjeruje da će Komisija u svoje djelovanje trebati aktivno uključiti zajednicu znanstvenika i istraživača kako bi raspravili o mjerama koje je potrebno poduzeti u različitim stadijima ciklusa civilne zaštite.

1.22.

Kako bi se omogućila razmjena dobrih praksi i informacija o novim mogućnostima koje nudi tehnologija ili o drugim pitanjima, bilo bi prikladno poduzeti inicijativu za osnivanje godišnjeg europskog foruma pod pokroviteljstvom EGSO-a u kojem bi sudjelovali članovi znanstvene zajednice i rukovoditelji odgovorni za pitanja civilne zaštite.

1.23.

Neophodno je da Komisija državama članicama preporuči dobre prakse, osobito u području prevencije i oporavka, uvođenjem modela kojima bi se osigurale otpornost i održivost.

1.24.

EGSO djelovanje volontera, a time i civilno društvo, smatra jednom od glavnih poluga koje pokreću mehanizme civilne zaštite. Odbor također smatra da im je nužno osigurati potporu pružanjem sredstava i opreme na europskoj razini i službeno ih uvesti u novi mehanizam rescEU.

1.25.

Kako bi se stvorio jedinstven okvir za upravljanje, u tijelima EU-a svakako će se trebati raspraviti o osiguravanju integracije radnika koji to žele u timove volontera, uz poduzimanje odgovarajućih mjera kako bi se osigurala njihova temeljna prava, kao što su osiguranje i pravo na dopust za izostanak s posla koji se ne može odbiti, u svakom slučaju kada sudjeluju u operacijama civilne zaštite na terenu.

1.26.

Za volonterske timove za civilnu zaštitu i sredstva koja se upotrebljavaju bilo bi korisno stvoriti zajednički europski sustav certifikacije koji bi se dopunio ad hoc osposobljavanjem na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj ili europskoj razini.

1.27.

EGSO podsjeća Komisiju na to da bi Europskim investicijskim i strukturnim fondovima trebalo izravno omogućiti željenu fleksibilnost za financiranje mjera oporavka i obnove u slučaju katastrofe, i naglašava da je te napore potrebno popratiti studijama kako bi se podržao održiv razvoj, ali i kako bi se pomoglo stanovništvu nastradalih regija, osobito ruralnih područja, u njihovoj svakodnevici, kako bi se izbjeglo njihovo napuštanje.

1.28.

Bilo bi korisno da „kapaciteti” koji bi se mogli kupiti ili unajmiti, kao što je predviđeno u okviru novog mehanizma rescEU, pružaju, ovisno o okolnostima, više mogućnosti uporabe kako bi se ulaganje moglo najbolje iskoristiti. Sredstva za djelovanje iz zraka bi se primjerice istodobno mogla namijeniti za gašenje šumskih požara, provođenje operacija potrage i spašavanja, nadzor granica u slučaju prekograničnih katastrofa i, naravno, za preventivno djelovanje.

1.29.

Osiguravanje mogućnosti raznovrsne uporabe kapaciteta, što bi istodobno obuhvaćalo područje sigurnosti (eng. safety) i zaštite (eng. security), moglo bi omogućiti ne samo uštedu sredstava nego i poticanje raspoređivanja integriranih aktivnosti intervencije koje vodi EU i pružanje doprinosa postizanju komplementarnog djelovanja.

1.30.

O širokoj raspodjeli kapaciteta koju je predviđeno uvesti u okvir mehanizma rescEU potrebno je provesti zasebno ispitivanje, kojim će se uzeti u obzir ne samo geografski, geološki i financijski čimbenici, nego i, ovisno o mogućim rizicima, izravne mogućnosti odgovora i pokrivanje regija EU-a u slučaju svih vrsta rizika.

1.31.

EGSO predlaže da općenito, ili barem kada je europski mehanizam pokrenut i intervenira, relevantna država članica ili regija uspostavi dokumentaciju o katastrofi – za što bi obrazac mogla osmisliti Komisija – kako bi se „izgradilo” stručno znanje i poboljšala provedba kasnijih intervencija i kako bi se time sastavila baza podataka za cijelu Europu. Nadalje, predlaže se određivanje pokazatelja za mjerenje vremena intervencije mehanizma rescEU i njegovog konkretnog učinka.

1.32.

EGSO podržava mogućnost da provedba mjera za planiranje u vezi s procjenom rizika i upravljanjem njima predstavlja uvjet ex ante na temelju kohezijske politike i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj. Međutim, ističe da bi prije tog djelovanja trebalo provesti veliku informativnu kampanju kako se ne bi omeo produktivan proces.

1.33.

EGSO smatra da je potrebno veće sudjelovanje država članica u Europskim udruženim kapacitetima za civilnu zaštitu. Međutim, valjalo bi da pripremne mjere za sudjelovanje u tome također obuhvaćaju njihova ulaganja u dodatni materijal, kako bi se, s jedne strane, izbjeglo slabljenje njihovih sredstava i s druge strane, kako bi se omogućilo jačanje operativnih kapaciteta cijele Unije.

1.34.

EGSO smatra da je potrebno podsjetiti na to da je u fazi oporavka nakon bilo kakve katastrofe posebnu pažnju potrebno posvetiti sektoru malog i srednjeg poduzetništva, koje je glavni pokretač gospodarskog i društvenog života u svakodnevici.

2.   Opće napomene (kontekst)

2.1.

Mehanizam Unije za civilnu zaštitu pruža okvir za suradnju i pružanje pomoći u situacijama posebnih i iznimnih potreba, bilo da se one javljaju u Europskoj uniji ili izvan nje. Odgovarajući zakonodavni okvir definiran je Odlukom Vijeća 2001/792/EZ, Euratom o uspostavi mehanizma Zajednice za omogućavanje pojačane suradnje u okviru posredovanja u pomoći iz područja civilne zaštite.

2.2.

Tijekom sljedećih godina početna odluka prvo je izmijenjena Odlukom Vijeća 2007/779/EZ, Euratom o osnivanju Mehanizma Zajednice za civilnu zaštitu (preinaka) i zatim Odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu.

2.3.

Mehanizam trenutačno obuhvaća 28 država članica EU-a, zemlje Europskog gospodarskog prostora (EGP), odnosno Island i Norvešku, kao i Crnu Goru, Srbiju, bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju i Tursku. EGSO smatra da bi bilo osobito korisno da u tome sudjeluju i druge zemlje, kako bi se povećala fleksibilnost i brzina intervencija, ali i učinkovita uporaba resursa.

2.4.

Europska komisija 23. studenoga 2017. donijela je prijedlog o izmjeni zakonodavnog okvira Mehanizma za civilnu zaštitu Unije, što je popraćeno i komunikacijom. Na temelju znanja proizašlog iz stečenog iskustva, predloženi tekst ima sljedeće ciljeve:

(a)

uspostava posebnih udruženih kapaciteta (sredstava) EU-a u području civilne zaštite,

(b)

osiguravanje bržeg raspoređivanja pomoći i smanjenje administrativnih opterećenja,

(c)

poduzimanje dodatnih mjera u području prevencije i pripravnosti.

2.5.

Osnovno sredstvo financiranja dosada je bio Fond solidarnosti Europske unije (FSEU) osnovan 2002. Uredbom (EZ) br. 2012/2002.

2.6.

EGSO je već prije izrazio svoja stajališta u pogledu pitanja civilne zaštite, prirodnih katastrofa i Fonda solidarnosti u mišljenjima: NAT/314 (2006) (1), ΝΑΤ/375 (2008) (2), ΝΑΤ/438 (2009) (3), ECO/355 (2013) (4) i ECO/426/2017 (5).

2.7.

Osnovni elementi na kojima se temelji mehanizam Unije za civilnu zaštitu u svojem trenutačnom obliku su Koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije (ERCC, Emergency Response Coordination Centre) u Bruxellesu, Zajednički komunikacijski i informacijski sustav za hitne situacije (CECIS, Common Emergency Communication and Information System), timovi za intervenciju, moduli za civilnu zaštitu i timovi za tehničku pomoć, sa sredstvima na raspolaganju, te program osposobljavanja i program razmjene stručnjaka.

3.   Trenutačna konfiguracija mehanizma

3.1.

Ugovorom iz Lisabona utvrđena su nova područja nadležnosti u kojima Europska unija može intervenirati. U području civilne zaštite nove zadaće koje su joj dodijeljene uglavnom obuhvaćaju pružanje podrške.

3.2.

Ugovorom iz Lisabona posebice se namjeravaju poboljšati kapaciteti EU-a za suočavanje s prirodnim katastrofama i katastrofama koje prouzrokuje čovjek. Stoga se člankom 196. Ugovora Uniji daje mogućnost poduzimanja mjera u pogledu prevencije rizika, pripreme sudionika civilne zaštite, intervencije u slučaju prirodnih katastrofa ili katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem, operativne suradnje među nacionalnim službama za civilnu zaštitu i usklađenosti djelovanja na međunarodnoj razini.

3.3.

Osim toga, te odredbe koje se odnose na civilnu zaštitu pridružuju se zahtjevu za solidarnošću iz članka 222. Ugovora, kojim se EU-u daju ovlasti da pruži pomoć državi članici koja je doživjela teroristički napad ili je bila žrtvom prirodne katastrofe ili katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem.

3.4.

Danas je postalo očigledno da su ekstremne meteorološke pojave koje nastaju zbog klimatskih promjena dosegle i Europu. EGSO, kao i Komisija i Europski parlament, smatra da su u pogledu prirodnih katastrofa 2017. i 2018. godina bile teške za europski kontinent jer je izgubljeno mnogo ljudskih života i uništena su velika šumska područja te velika količina imovine i infrastrukture. Poljoprivredne, šumarske, komercijalne i industrijske aktivnosti doživjele su teške gubitke, a pojave kao što su šumski požari dosegle su zabrinjavajuće razmjere na sjevernim područjima EU-a, koja su se do sada smatrala zaštićenima bar od te pojave.

3.5.

EGSO smatra da je u novom okruženju koje nastaje europski mehanizam civilne zaštite u trenutačnom obliku zastario jer je nepouzdan, spor i neučinkovit, osobito kada se prirodne katastrofe javljaju u istom trenutku u različitim regijama. Još je jedan veliki nedostatak što su sredstva kojima raspolaže osobito ograničena jer obuhvaćaju samo troškove prijevoza, a isključuju sve operativne i ostale troškove, koji su često mnogo veći.

3.6.

Istodobno, jasno je da se danas države članice, s obzirom na to da mogu računati samo na vlastita sredstva, ne mogu suočiti s velikim katastrofama jer će trošak koji bi trebale snositi ako svaka država treba kupiti ili unajmiti cjelokupni materijal za intervenciju, za njih biti iznimno visok, te da je, posljedično, neophodno da se mogu osloniti na intervencije na europskoj razini.

3.7.

Karakterističan je primjer kupovna cijena modernog i učinkovitog protupožarnog zrakoplova, koji proizvodi Canadair, koji se većinom upotrebljava u državama članicama, a koja se procjenjuje na otprilike trideset milijuna eura, iako je proizvodnja tih zrakoplova prekinuta te čak i ako dobije nove narudžbe, društvo koje ih proizvodi može godišnje dostaviti samo jedan ili dva nova primjerka.

3.8.

Osim toga, čak i ako je danas predviđeno da se može pokrenuti mehanizam za izdvajanje sredstava kada jednoj državi prijeti velika katastrofa, najčešći je slučaj da druge zemlje EU-a ne mogu pružiti pomoć, bilo zato što im očigledno nedostaje sredstava, bilo zato što je čak i onima koje raspolažu sredstvima zbog okolnosti zabranjeno poduzeti bilo kakvo operativno djelovanje u drugoj državi članici.

3.9.

S obzirom na sredstva na koja trenutačno može računati mehanizam za civilnu zaštitu, prethodno navedena odredba iz članka 222. Ugovora iz Lisabona često postaje bespredmetna zato što su sredstva ograničena, birokratska opterećenja koče svaki neposredan odgovor i brzu intervenciju te međupovezanost znanja i razmjena dobrih praksi postoje samo u teoriji.

4.   Opće napomene o Prijedlogu Komisije

4.1.

EGSO ponavlja da je potrebno poboljšati, izmijeniti i razviti mehanizam EU-a za civilnu zaštitu kako bi se on pretvorio u integrirani europski sustav utemeljen na upravljanju katastrofama čiji je cilj da obuhvaća cjelokupni ciklus djelovanja u području civilne zaštite, koji započinje prevencijom i završava oporavkom.

4.2.

Europska unija i države članice prijedlogom jačanja svojih sposobnosti upravljanja prilikom suočavanja s navedenim katastrofama s pomoću mehanizma rescEU mogu dokazati da, u načelu i na terenu, imaju ljudsko lice, a i, sada kada je potrebno vratiti se korijenima Europe, također naglašavaju jedinstvo i solidarnost koji su osnovna načela njezinih osnivačkih Ugovora kao i sporazuma koji iz njih proizlaze.

4.3.

Prikladno je naglasiti da u praksi do danas ne postoje ozbiljne europske odredbe kojima bi se potaklo na izradu odlučnih prijedloga i na osnivanje čvrstih saveza za suočavanje s tim katastrofama te da su spontani napori u tom smislu redovito beskorisni i neučinkoviti. Osjeća se sve hitnija potreba za većom učestalosti vježbi među zemljama koje su izložene zajedničkim opasnostima i koje dijele iste granice uključivanjem i osposobljavanjem volontera i istovremenim poduzimanjem poticajnih mjera u korist jedinica uprave kako bi u akcijama sudjelovao veći broj volontera, tako da ih se oslobodi zadaća kao što je pričuva ili da ih se rastereti.

4.4.

EGSO podržava jačanje mehanizama za prevenciju i pripravnost, uz povećanje kapaciteta za otpornost infrastruktura i ekosustava. Neovisno o smanjenim gubicima ljudskih života, o zaštiti od koje će društvo imati koristi i o izravnom financijskom dobitku zahvaljujući smanjenju potrebe odgovora, tim će se pristupom osigurati bolja zaštita aktivnosti poljoprivredne proizvodnje s obzirom na to da će se smanjiti rizici od katastrofa prouzročenih požarima ili poplavama koje ozbiljno štete primarnom sektoru.

4.5.

Kada prepoznaje da se opasnosti, bez obzira na to jesu li uzrokovane prirodnim čimbenicima, (poplave, požari ili potresi) ili antropogenim čimbenicima (tehnološke nesreće, teroristički napadi itd.), danas mijenjaju i rastu, Komisija iznosi tvrdnju koja potpuno odgovara obliku u kojem se sada te opasnosti javljaju i potvrđuje da klimatske promjene uzrokuju njihovo umnožavanje. Pojam „otpornosti” koji je uveden u područje upravljanja rizicima od katastrofa odražava način na koji je potrebno provesti sve gospodarske aktivnosti općenito, ali i posebno u području infrastrukture. Kako bi se procijenila i ojačala otpornost infrastruktura, potrebno je upotrijebiti najmodernije digitalne alate i najnovije inovativne tehnologije.

4.6.

Idejom koja je razvijena s ciljem jačanja kapaciteta za prevenciju, pripravnost i odgovor na katastrofe te oporavak nakon katastrofa prvi se put stavlja naglasak na osnovne stupove na kojima se temelji načelo održivog razvoja. EGSO potpuno podržava cjelokupno objašnjenje pojma civilne zaštite u pogledu njezina cijelog ciklusa jer se time naglašava budnost koja je potrebna u društvenom, gospodarskom i ekološkom području. Tim se globalnim pristupom jamči da će svi odgovorni sudionici sudjelovati u cjelokupnom ciklusu te u širenju i priopćavanju stručnog znanja i praksi. Kako bi taj pristup bio uspješan, potrebno je uspostaviti programe i vježbe ili osposobljavanja koje će zajednički voditi skupine zemalja koje imaju zajedničke karakteristike u pogledu svoje izloženosti rizicima.

4.7.

Mehanizam se uklapa u program 20/20 Ujedinjenih naroda i globalnu strategiju za upravljanje rizicima od katastrofa, određenu u Okviru iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa (UNISDR), odnosno točnije u njezin prvi prioritet koji obuhvaća „razumijevanje rizika od katastrofa”.

4.8.

EGSO također podržava opće načelo uspostave mreže znanja i osposobljavanja na temelju opisa koji je dala Komisija. Međutim, ističe da se znanstvena i sveučilišna zajednica može uključiti u mrežu na institucionaliziran način i da joj se može dati zadaća vođenja aktivnosti istraživanja, u obliku radova i ispitivanja, kako bi se opisali i procijenili mogući rizici, ranjivost koja iz njih proizlazi i izloženost zajednica opasnostima. Čini se potrebnim osigurati suradnju privatnih inicijativa i poduzeća te civilnog društva, s obzirom na količinu iskustva i znanja koje su prikupili, ali i kako bi se omogućilo da se strukture zajednice na lokalnoj razini mogu lakše i izravnije mobilizirati kada dođe do katastrofa. Osim toga, od primarne je važnosti obavijestiti i osposobiti građane u pogledu različitih opasnosti s kojima se moraju suočiti.

4.9.

EGSO podržava posebne kapacitete čiji razvoj Komisija predlaže u okviru mehanizma rescEU, odnosno stvaranje pričuve sredstava koja bi obuhvaćala protupožarne zrakoplove, crpke visokog kapaciteta, sustave za potragu i spašavanje u gradovima te operativne kapacitete koje je potrebno razviti u sektoru javnog zdravstva nabavom poljskih bolnica i timova za hitnu medicinsku pomoć, kako je opisano u stavku 2. poglavlja 3.1. Komunikacije Komisije. EGSO smatra da je potrebno jamčiti da ta sredstva budu interoperabilna i da se mogu upotrebljavati na fleksibilan način, kako bi se mogla iskoristiti ekonomija razmjera, u perspektivi održivog razvoja. Na primjer, moguća bi bila kupnja sredstava za djelovanje iz zraka koja bi istodobno služila za: (a) borbu protiv požara iz zraka, (b) nadzor i zrakoplovne patrole radi brzog upozoravanja; (c) operacije potrage i spašavanja; (d) prijevoz bolesnika iz teško dostupnih područja ili s udaljenih otoka. Na taj bi se način mogli korisno upotrijebiti zračni kapaciteti tijekom cijele godine, tako da bi povrat ulaganja bio brži, i to u financijski povoljnim uvjetima.

4.10.

EGSO predlaže uspostavu regionalnih struktura u regijama u kojima postoji veća mogućnost potrebe za neposrednom intervencijom. Osim toga, treba ojačati lokalne zajednice pružajući im sredstva potrebna za prvi odgovor i na toj razini uspostaviti dobro osposobljene timove koji raspolažu sustavima ranog upozorenja. Uostalom, apsolutno je neophodno sastaviti i podijeliti certificirane zajedničke priručnike sa smjernicama.

4.11.

EGSO podržava širenje područja financiranja akcija civilne zaštite u korist država članica, na primjer prilagodbom, vraćanjem, ali i povećanjem postotka sufinanciranja u području prijevoza. Na primjer, kada zbog potresa dođe do velikih razaranja, sufinanciranje EU-a i predmetne države članice svakako je opravdano za prijevoz i postavljanje malih smještajnih jedinica i za uređivanje primjerene lokacije, radovima potrebnima za uspostavu infrastrukture i opreme za kolektivnu uporabu, odnosno električne energije, vodovoda, komunikacija, odvoda, kako bi se što brže nastavila socioekonomska aktivnost i kako bi se osigurala socijalna kohezija.

4.12.

EGSO se ne protivi tome da se troškovi funkcioniranja uzmu u obzir u pogledu sufinanciranja te ističe da je potrebno uspostaviti objektivni mehanizam za procjenu i, naročito, za ocjenu tih troškova kako bi se resursi upotrebljavali na primjeren način. Osim toga smatra neophodnim iskorištavanje svih alternativnih izvora financiranja, kao što su strukturni fondovi ili sufinanciranje Europske investicijske banke.

4.13.

U čitavom nizu svojih mišljenja EGSO je uvijek izrazio podršku za potrebu za olakšavanjem birokratskih postupaka i osiguravanjem neophodne fleksibilnosti u uporabi europskih fondova, bez ugrožavanja transparentnosti postupka i neovisne kontrole postupka, što su dva uvjeta sine qua non kojima se jamči da europski građani svoj doprinos pružaju zakonitim i učinkovitim putevima.

4.14.

EGSO podržava upućivanje Komisije na borbu koju je potrebno voditi protiv učinaka terorizma i smatra da je potrebno raspolagati točno utvrđenim okvirom za djelovanje u području prevencije, odgovora (s obzirom na posljedice) i oporavka. Komisija bi u tom pogledu mogla u neposrednoj budućnosti osmisliti plan za razvoj skupa pričuvnih sredstava namijenjenih suočavanju s prirodnim katastrofama prouzročenim kemijskim, biološkim, radiološkim i nuklearnim nesrećama (KBRN), što ne bi trebalo dovesti do toga da poduzeća aktivna u tim sektorima budu oslobođena svojih obveza i odgovornosti. Odbor ističe da izostanak pravovremenog odgovora na takve nesreće može imati osobito negativan utjecaj na proizvodnju u primarnom sektoru, što može imati ozbiljne dugoročne posljedice na opskrbu i zdravlje cjelokupnog stanovništva.

4.15.

EGSO smatra da je u okviru mehanizma rescEU neophodno formalno mobilizirati civilno društvo, tako da ih se potiče na sudjelovanje u razvoju politika i u prevenciji te u odgovaranju na katastrofe svaki put kad je to moguće. Jednako tako, u to valja uključiti i Europske snage solidarnosti.

5.   Posebne napomene

5.1.

EGSO također smatra potrebnim jačanje uloge regionalnih i lokalnih tijela u području civilne zaštite i u novom mehanizmu Unije i u tom je cilju potrebno poduzeti sljedeće korake:

(a)

uključiti ih u stadij prevencije, osmišljavanja i provedbe mjera upravljanja rizicima i preuzimanja odgovornosti za njih, bilo da su prirodnog ili antropogenog podrijetla,

(b)

podržati njihove posebne kapacitete i integrirati ih u predviđeni mehanizam, s obzirom na to da ih se poziva na intervenciju na prvoj liniji u slučaju katastrofe,

(c)

iskoristiti nadležnosti kojima raspolažu za aktivnosti svih vrsta koje se, s ciljem osiguravanja koordinacije i operativnog razvoja, pokreću kako bi se što više smanjilo suvišno ponavljanje rada i potaknula interoperabilnost,

(d)

ojačati njihovu ulogu u kontekstu prekogranične suradnje, provedbom zajedničkih planova, programa i osposobljavanja.

Bruxelles, 18. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL C 139, 11.5.2001., str. 27.

(2)  Mišljenje EGSO-a „Unaprjeđenje Mehanizma Zajednice za civilnu zaštitu – odgovor na prirodne katastrofe” (SL C 204, 9.8.2008., str. 66.).

(3)  Mišljenje EGSO-a „Pristup Zajednice u sprečavanju prirodnih katastrofa i onih koje je uzrokovao čovjek” (SL C 318, 23.12.2009.).

(4)  Mišljenje EGSO-a o „Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije” (SL C 170, 5.6.2014., str. 45.).

(5)  Mišljenje EGSO-a „Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 u vezi s posebnim mjerama za pružanje dodatne potpore državama članicama pogođenima prirodnim katastrofama” (SL C 173, 31.5.2017., str. 38.).


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/238


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ponovnoj uporabi informacija iz javnog sektora (preinaka) i Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Stvaranje zajedničkog europskog podatkovnog prostora””

(COM(2018) 234 final — 2018/0111 (COD); COM(2018) 232 final)

(2019/C 62/38)

Izvjestiteljica:

Baiba MILTOVIČA

Savjetovanje:

Europski parlament, 28.5.2018.

Vijeće Europske unije, 4.6.2018.

Europska komisija, 18.6.2018.

 

 

Pravni temelj:

članci 114. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

6.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

122/0/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Ponovnom uporabom informacija javnog sektora jača se podatkovno gospodarstvo EU-a i potiče razvoj društva i opća dobrobit. EGSO smatra da je Direktiva, zajedno s planiranim poboljšanjima i dopunama, osobito bitna za rješavanje problema koji su izrazito važni za cijelo društvo u pogledu provedbe strategije za jedinstveno digitalno tržište.

1.2.

EGSO je proveo procjenu usklađenosti planiranih izmjena Direktive s ciljevima u pogledu poboljšanja. Odbor općenito pozdravlja prijedlog Komisije o reviziji Direktive te je uvjeren da će se planirane izmjene pozitivno odraziti na opće ciljeve u pogledu poboljšanja, ali smatra da planirane izmjene nisu dovoljne za učinkovito poboljšanje stanja u problematičnim područjima.

1.3.

EGSO je proučio Komunikaciju Komisije „Stvaranje zajedničkog europskog podatkovnog prostora” i slaže se s načelima i mjerama koji su u njoj izneseni, a koji će poduzećima i javnom sektoru olakšati stjecanje pristupa podacima iz raznih izvora, gospodarskih sektora i stručnih područja, kao i ponovnu uporabu tih podataka.

1.4.   Zaključci

1.4.1.

EGSO smatra da se planiranim izmjenama Direktive u pogledu općih ciljeva za poboljšanje teži sljedećem:

poboljšanju postojećeg pozitivnog učinka Direktive PSI, jačanju podatkovnog gospodarstva u EU-u, povećanju količine ponovno upotrebljivih podataka javnog sektora,

uspostavi uvjeta usporedivih u cijelom EU-u za stavljanje podataka na raspolaganje i jamčenju poštenog tržišnog natjecanja (vidjeti točku 3.2.2.),

dugoročnom smanjenju administrativnog opterećenja za nositelje ponovno upotrebljivih informacija javnog sektora (vidjeti točku 3.2.3.),

jačanju položaja MSP-ova na podatkovnom tržištu, pri čemu ne smije biti prepreka koje bi mogle sprečavati MSP-ove u ponovnoj uporabi javnih podataka u komercijalne svrhe (vidjeti točku 3.2.4). Međutim, cilj jačanja MSP-ova ne smije se ugroziti pretjerano strogim zabranama povezanima sa zaključavanjem podataka (eng. data lock-in) kojima se ugrožavaju razvoj i rezultati inovativnih lokalnih projekata s MSP-ovima.

1.4.2.

EGSO smatra da će planirane izmjene Direktive u pogledu utvrđenih problema općenito poboljšati stanje i pridonijeti rješavanju problema na koje su usmjerene, no ipak treba iznijeti sljedeće napomene u vezi s pojedinim utvrđenim problemima:

„Dinamički podaci/sučelja za programiranje aplikacija” – Izmjene su samo djelomično prikladne za poboljšanje stanja u tom problematičnom području jer njihov rezultat nije moguće ni kontrolirati ni predvidjeti. Poboljšanje bi osobito u kratkoročnoj perspektivi moglo biti nedostatno (vidjeti točke 3.1.3. i 3.3.1.);

„Naplata” – Izmjene su prikladne za poboljšanje stanja u tom problematičnom području jer će rezultirati kompenzacijom u slučaju povećane naplate i poticanjem ponovne uporabe podataka, prije svega time što će podaci postati dostupniji MSP-ovima (vidjeti točke 3.1.5. i 3.3.2.), EGSO istodobno ističe da je prikladna naknada za nastale troškove ključna za javna poduzeća;

„Područje primjene Direktive PSI” – Izmjene su nedostatne jer je proširenje područja primjene Direktive isključivo formalne prirode i ne sadržava stvarne dodatne obveze. Time konkretan problem neće biti riješen (vidjeti točke 3.1.1., 3.1.3. i 3.3.3.);

„Zaključavanje podataka javnog sektora” – Izmjene su nedostatne i samo će djelomično i neizravno doprinijeti rješavanju problema u pogledu zaključavanja podataka javnog sektora (vidjeti točke 3.1.4. i 3.3.4.).

1.5   Preporuke

1.5.1.

Stajalište EGSO-a: Opcija koju je odabrala Komisija, „intervencija manjeg zakonodavnog intenziteta”, nije dostatna za rješavanje svih utvrđenih problema u vezi s učinkovitošću Direktive (vidjeti točku 4.1.3.).

Preporuka EGSO-a: Ako je jedan od glavnih razloga za izmjenu Direktive i jedan od njezinih najvažnijih ciljeva rješavanje utvrđenih problema, potrebno je postupati aktivnije i usredotočenije te za rješavanje pojedinih konkretnih problema odabrati opciju „intervencija većeg zakonodavnog intenziteta”. To možda može biti popraćeno izmjenom opcija navedenih u Procjeni učinka.

1.5.2.

Stajalište EGSO-a: Od presudne je važnosti ukloniti nedostatke koje je utvrdio Odbor za regulatorni nadzor te provesti odgovarajuće korektivne mjere u pogledu izmjene Direktive (vidjeti točku 4.1.2.).

Preporuka EGSO-a: Jedna od korektivnih mjera trebala bi biti da se u Direktivi jasno i precizno navede koji pravni propis ima prednost u slučaju sukoba Direktive i drugih pravnih akata: Opća uredba o zaštiti podataka, Direktiva o bazama podataka ili Direktiva o infrastrukturi za prostorne podatke.

1.5.3.

Stajalište EGSO-a: Stavovi dionika o odabiru opcije „intervencija većeg zakonodavnog intenziteta” nisu dovoljno zastupljeni u Procjeni učinka (vidjeti točku 4.1.4.).

Preporuka EGSO-a: Dodatno razmatranje stavova dionika o odabiru opcija za rješavanje pojedinačnih problema te procjena opće društvene relevantnosti predmetnih dionika, čime bi se omogućio objektivniji i potkrjepljeniji odabir opcija za rješavanje pojedinačnih problema.

1.5.4.

Stajalište EGSO-a: Budući da informacije ili dokumenti sve češće moraju biti dostupni u kratkom roku, rok od 20 dana za maksimalno trajanje obrade u nekim je slučajevima predug (vidjeti točku 3.1.2.).

Preporuka EGSO-a: Razmotriti mogućnost osiguravanja veće fleksibilnosti.

1.5.5.

Stajalište EGSO-a: U Prijedlogu direktive i Procjeni učinka ne vodi se dovoljno računa o važnim interesima nekoliko skupina dionika (vidjeti točku 4.2.1.).

Preporuka EGSO-a: Dodatno ocijeniti sljedeće točke koje nisu dovoljno razmotrene:

moguće smanjenje broja zaposlenih u javnim službama uslijed automatizacije, potreba za prekvalifikacijom zaposlenika kao i rješavanjem socijalnih problema,

jednaka prava i obveze za javni i privatni sektor u pogledu pristupa podacima,

naknade za javna poduzeća,

zaštita ključne infrastrukture,

izbjegavanje preklapanja Direktive s lokalnim ili sektorskim zakonodavstvom,

narušavanje tržišnog natjecanja za javna poduzeća.

1.5.6.

Stajalište EGSO-a: U predloženoj preinaci Direktive Komisija izričito ukazuje na potrebu za izmjenom prethodno utvrđenih nedostataka Direktive. Međutim, ne nudi znatna poboljšanja u odnosu na te nedostatke jer nije uspjela naći ravnotežu između različitih interesa različitih skupina dionika, a naročito ne osigurava slične uvjete za javna i privatna poduzeća u vezi s razmjenom informacija.

Preporuka EGSO-a: Odbor potiče Komisiju da preispita svoje stajalište u vezi s rješavanjem problema utvrđenih prilikom ocjene prethodne Direktive i smatra da treba navesti:

ciljeve koji se žele postići preinakom Direktive, uzimajući u obzir postojeće stanje s različitim interesima i bojaznima različitih skupina dionika,

uvjete prijelaza koji omogućuju postupni napredak prema ostvarenju ciljeva preinačene Direktive, povezivanjem različitih točaka Direktive s drugim zakonodavnim dokumentima ili aktivnosti koji omogućuju postizanje ravnoteže između različitih interesa skupina dionika.

2.   Pregled sadržaja Prijedloga direktive

2.1.   Kontekst izmjene Direktive

2.1.1.

Javni sektor u državama članicama EU-a proizvodi ogromne količine podataka koji se upotrebljavaju za učinkovitije pružanje privatnih i javnih usluga i donošenje odluka na čvršćim temeljima. EU već duže vrijeme promiče ponovnu uporabu informacija javnog sektora („PSI”). Preispitivanje Direktive PSI važna je inicijativa za dostupnost i ponovnu uporabu javnih podataka i podataka financiranih javnim sredstvima koju je Komisija najavila tijekom preispitivanja Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta sredinom provedbenog razdoblja.

2.1.2.

Komisija je revidirala Direktivu i prilagodila je najnovijim kretanjima u području upravljanja podacima i uporabe podataka:

Direktiva 2003/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora („Direktiva PSI”) usvojena je 17. studenog 2003.

Cilj te direktive bio je olakšati ponovnu uporabu informacija javnog sektora u cijeloj Uniji usklađivanjem osnovnih uvjeta za ponovnu uporabu i uklanjanjem glavnih prepreka ponovnoj uporabi na unutarnjem tržištu.

U srpnju 2013. Direktiva 2003/98/EZ izmijenjena je Direktivom 2013/37/EU.

Tom je izmjenom uvedena obveza dopuštanja ponovne uporabe opće dostupnih javnih podataka, a prošireno je i područje primjene Direktive. Uspostavljeno je zadano pravilo naplate ograničeno na granične troškove za reprodukciju, pružanje i širenje informacija te su tijela javnog sektora obvezana na veću transparentnost u pogledu pravila i uvjeta naplate koja primjenjuju.

Dana 25. travnja 2018. predstavljen je prijedlog za preinaku Direktive PSI (COM(2018) 234 final). Ovim se prijedlogom bitno mijenja Direktiva 2003/98/EZ i dodaje niz novih odredbi. U skladu s člankom 13. Direktive PSI preispitana je dosadašnja primjena Direktive PSI i skrenuta je pozornost na problematične točke. Radi veće iskoristivosti potencijala informacija javnog sektora, u revidiranoj Direktivi predviđena su poboljšanja u više područja za koja je utvrđeno da su problematična.

2.1.3.

Predložena izmjena Direktive sastavni je dio trećeg paketa o podacima koji je Europska komisija donijela 25. travnja 2018. Paket sadržava i Komunikaciju „Stvaranje zajedničkog europskog podatkovnog prostora” (1) u kojoj se razmatra pitanje pristupa podacima privatnog sektora u javnom interesu i u kojoj su utvrđeni temelji za razmjenu podataka među poduzećima (B2B) te između poduzeća i javnih tijela (B2G).

2.1.3.1.

U Komunikaciji se navode glavna načela za ponovnu uporabu podataka privatnog sektora (B2B):

transparentnost,

stvaranje zajedničke vrijednosti,

uzajamno poštovanje poslovnih interesa,

osiguravanje nenarušenog tržišnog natjecanja,

što manja ovisnost podataka o pružatelju.

2.1.3.2.

U Komunikaciji se navode glavna načela za ponovnu uporabu podataka privatnog sektora u javnom sektoru (B2G):

proporcionalnost u uporabi podataka privatnog sektora,

ograničavanje svrhe,

nenanošenje štete,

uvjeti za ponovnu uporabu podataka,

smanjenje ograničenja podataka privatnog sektora,

transparentnost i sudjelovanje društva.

2.2.   Ciljevi izmjene Direktive

2.2.1.

Opći ciljevi:

jačanje pozitivnih učinaka Direktive PSI i podatkovnog gospodarstva EU-a uz pomoć povećanja količine podataka javnog sektora dostupnih za ponovnu uporabu,

uspostava uvjeta usporedivih u cijelom EU-u za stavljanje podataka na raspolaganje, a time i jamčenje poštenog tržišnog natjecanja,

smanjenje administrativnog opterećenja za nositelje ponovno upotrebljivih informacija javnog sektora,

jačanje položaja MSP-ova na podatkovnom tržištu, pri čemu ne smije biti prepreka koje bi mogle sprečavati MSP-ove u ponovnoj uporabi javnih podataka u komercijalne svrhe.

2.2.2.

Posebni ciljevi:

poboljšanje četiriju najvažnijih područja u kojima su tijekom prethodnog ocjenjivanja učinkovitosti Direktive utvrđeni problemi.

2.3.   Najvažnija problematična područja u pogledu učinkovitosti Direktive (područja u kojima postoji mogućnost poboljšanja)

2.3.1.

Problematično područje: „dinamički podaci/sučelja za programiranje aplikacija”:

nepotpuno pružanje pristupa podacima koji se nalaze u vlasništvu tijela javnog sektora u stvarnom vremenu, osobito dinamičkim, tj. vremenski promjenjivim podacima,

nedostatno stavljanje na raspolaganje i uporaba odgovarajućih tehničkih sredstava (sučelja za programiranje aplikacija).

2.3.2.

Problematično područje: „naplata”:

tijela javnog sektora koriste se raznim, trenutačno dopuštenim izuzećima te za ponovnu uporabu podataka javnog sektora naplaćuju pristojbe koje su mnogo više no što je potrebno za pokrivanje troškova, što dovodi do tržišnih poremećaja – potiču se velika poduzeća, a mala i srednja poduzeća (MSP) koja ne mogu priuštiti kupnju javnih podataka nailaze na prepreke.

2.3.3.

Problematično područje: „područje primjene Direktive PSI”:

Direktiva se ne odnosi na subjekte koji posluju u prometnom i komunalnom sektoru,

Direktiva se ne odnosi na istraživačke podatke do kojih se dolazi s pomoću javnih sredstava.

2.3.4.

Područje poboljšanja: „zaključavanje podataka javnog sektora”:

nositelji podataka javnog sektora postižu isključive dogovore s privatnim sektorom da bi ostvarili dodatnu dobit od svojih podataka, čime se ograničava broj potencijalnih ponovnih korisnika podataka.

2.4.   Mogućnosti za poboljšanje problematičnih područja i odabrana opcija

2.4.1.

Moguće opcije za buduće mjere koje se razmatraju u Procjeni učinka (2):

a)

osnovni scenarij (zadržavanje postojećeg pristupa bez promjena),

b)

obustava postojećih mjera EU-a (stavljanje izvan snage Direktive PSI),

c)

samo pravno neobvezujuće mjere,

d)

paket mjera koji se sastoji od izmjena Direktive PSI i pravno neobvezujućih mjera.

2.4.2

Odabir opcije za poboljšanje stanja u problematičnim područjima:

opcija a) zadržana je kao osnovni scenarij s kojim su uspoređene prednosti drugih opcija,

opcije b) i c) odbačene su u ranoj fazi,

opcija d) poslužila je kao osnova za dvije podvarijante:

jedne sa svim elementima manjeg zakonodavnog intenziteta,

i druge sa svim elementima većeg zakonodavnog intenziteta.

Opcija koju je odabrala Komisija sastoji se u kombinaciji regulatorne intervencije manjeg intenziteta i ažuriranja postojećih pravno neobvezujućih mjera – općenito govoreći, odabrana je „intervencija manjeg zakonodavnog intenziteta”.

3.

Opće napomene

EGSO je planirane izmjene Direktive ocijenio s tri točke gledišta:

najbitnije izmjene i dopune u izvornom tekstu Direktive (vidjeti točku 3.1),

usklađenost izmjena i dopuna Direktive s općim ciljevima izmjene Direktive (vidjeti točku 3.2),

usklađenost izmjena i dopuna Direktive s najbitnijim područjima u kojima postoji potencijal za poboljšanje (vidjeti točku 3.3).

3.1.   Najbitnije izmjene i dopune u izvornom tekstu Direktive

3.1.1.   Poglavlje I. Direktive – Opće odredbe

Izmjena članka 1. Direktive – Predmet i područje primjene

proširenje područja primjene Direktive i na podatke javnih službi i službi prijevoza te istraživačke podatke;

u obrazloženju Direktive (3) stoji:

Podaci u prometnom i komunalnom sektoru: „Primjenjivat će se ograničeni skup obveza: javna poduzeća mogu naplaćivati više od graničnih troškova za širenje i nemaju nikakvu obvezu objaviti podatke koje ne žele objaviti”,

Istraživački podaci: „Države članice bit će obvezne razviti politike za otvoreni pristup istraživačkim podacima”, čime se u biti na razini EU-a ništa ne propisuje, a sve djelatnosti u vezi s tim i dalje su diskrecijsko pravo država članica.

Stajalište EGSO-a:

EGSO djelomično podupire planirane izmjene, no smatra da se njima nudi samo nedostatno rješenje za pitanje područja primjene Direktive PSI jer bi proširenje područja primjene Direktive moglo dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja između javnih i privatnih poduzeća koja djeluju na istom tržištu. Proširenjem područja primjene i na privatna poduzeća može se riješiti taj problem i istodobno promicati inovativnost u javnim poduzećima;

planirane izmjene povezane su s dodatnim radnim i financijskim opterećenjem.

3.1.2.   Poglavlje II. Direktive – Zahtjevi za ponovnu uporabu

Izmjena članka 4. Direktive – Zahtjevi koji se primjenjuju na obradu zahtjeva za ponovnu uporabu

utvrđuju se iznimni slučajevi na koje se ne primjenjuju zahtjevi u vezi s obradom zahtjeva za ponovnu uporabu.

Stajalište EGSO-a: — EGSO podržava planirane izmjene u vezi s izuzećima, no smatra da je, zbog činjenice da informacije ili dokumenti sve češće moraju biti dostupni u kratkom roku, rok od 20 radnih dana za maksimalno trajanje obrade može biti kraći u slučaju zahtjeva koji se odnose na lako dostupne podatke.

3.1.3.   Poglavlje III. Direktive – Uvjeti za ponovnu uporabu

Izmjena članka 5. Direktive – Dostupni formati

propisuje se da tijela javnog sektora i javna poduzeća dinamičke podatke stavljaju na raspolaganje za ponovnu uporabu putem odgovarajućih sučelja za programiranje aplikacija čim ih prikupe;

propisuje se da se, u slučaju da stavljanje na raspolaganje dokumenata odmah nakon prikupljanja premašuje financijske i tehničke kapacitete tijela javnog sektora ili javnog poduzeća, dokumenti stavljaju na raspolaganje u roku kojim se nepotrebno ne narušava iskorištavanje njihova gospodarskog potencijala;

odabire se „neobvezujuće pravilo da države članice dinamičke podatke pravodobno stave na raspolaganje i da uvedu sučelja za programiranje aplikacija” (opcija „intervencija manjeg zakonodavnog intenziteta”).

Stajalište EGSO-a:

EGSO djelomice podržava predložene izmjene i smatra da će one općenito pridonijeti rješavanju problema u pogledu „dinamičkih podataka”. No rezultat izmjena nije moguće kontrolirati ni predvidjeti, a poboljšanje bi osobito u kratkoročnoj perspektivi moglo biti nedostatno;

na početku nastaju dodatni troškovi za nositelje podataka (za uspostavu sučelja za programiranje aplikacija i uvođenje tehnologije), ali dugoročno se za njih očekuje dobit zbog optimirane organizacije rada (potrebno je dodatno razmotriti moguće promjene u pogledu zapošljavanja u javnom sektoru uslijed automatizacije te nužna rješenja socijalnih problema).

Izmjena članka 10. Direktive – Dostupnost i ponovna uporaba istraživačkih podataka

u članku 10. navodi se da države članice moraju pružati potporu u pogledu dostupnosti istraživačkih podataka donošenjem nacionalnih politika i odgovarajućim mjerama usmjerenima na omogućivanje pristupa svim podacima iz istraživanja financiranih javnim sredstvima („politike otvorenog pristupa”).

Stajalište EGSO-a: — EGSO djelomice podržava novu inačicu kojom će se, po njegovom mišljenju, općenito unaprijediti učinkovitost Direktive PSI, ali koja nije prikladna za rješavanje problema u pogledu „područja primjene Direktive PSI” jer je deklarativne naravi, što znači da se na razini EU-a ništa ne propisuje, nego sve moguće aktivnosti podliježu diskrecijskoj procjeni svake države članice.

3.1.4.   Poglavlje IV. Direktive – Nediskriminacija i poštena trgovina

Izmjena članka 12. Direktive – Zabrana isključivih dogovora

propisuje se da se pravni ili praktični dogovori kojima se izričito ne dodjeljuje isključivo pravo, ali koji mogu ograničiti dostupnost dokumenata za ponovnu uporabu, objavljuju barem dva mjeseca prije svojeg stupanja na snagu;

predviđenom opcijom utvrđuju se samo zahtjevi u pogledu transparentnosti (opcija „intervencija manjeg zakonodavnog intenziteta”), ali se ne zabranjuju aktivnosti koje dovode do zaključavanja podataka (opcija „intervencija većeg zakonodavnog intenziteta”).

Stajalište EGSO-a: — EGSO djelomično podržava predložene izmjene i smatra da će one općenito pridonijeti rješavanju problema „zaključavanja podataka javnog sektora”. Međutim, cilj jačanja MSP-ova ne smije se ugroziti pretjerano strogim zabranama povezanima sa zaključavanjem podataka (eng. data lock-in) kojima se ugrožavaju razvoj i rezultati inovativnih lokalnih projekata s MSP-ovima.

3.1.5.   Poglavlje V. Direktive – Visokovrijedni skupovi podataka

Izmjena članka 13. Direktive – Popis visokovrijednih skupova podataka

Komisija izrađuje popis visokovrijednih skupova podataka te utvrđuje načine njihova objavljivanja i ponovne uporabe.

Stajalište EGSO-a:

EGSO podržava planirane izmjene i smatra da će one potaknuti povećanje ponovne uporabe informacija javnog sektora;

potrebno je imati na umu da se mogu očekivati dodatni rashodi za uvođenje tehničkih rješenja i manji prihodi za nositelje podataka;

nema jasnih informacija o postupcima sastavljanja, održavanja i uporabe kvalitetnih skupova podataka;

nema jasnih informacija o mehanizmima naknade za nositelje podataka koji besplatno stavljaju podatke na raspolaganje.

3.2.   Usklađenost izmjena i dopuna Direktive s općim ciljevima izmjene Direktive

3.2.1.    Cilj: Dodatno poboljšanje već postojećeg pozitivnog učinka Direktive PSI, jačanje podatkovnog gospodarstva u EU-u, povećanje količine ponovno upotrebljivih podataka javnog sektora.

Stajalište EGSO-a: Općenito gledano, predviđene izmjene služe univerzalnijem cilju.

3.2.2.    Cilj: Uspostava uvjeta usporedivih u cijelom EU-u za stavljanje podataka na raspolaganje, a time i jamčenje poštenog tržišnog natjecanja.

Stajalište EGSO-a: Predviđene su izmjene neposredno i jednoznačno usmjerene prema ostvarenju ovoga cilja, i to:

poboljšanjem odredbi o određivanju naplate (članak 6. Direktive),

strožim reguliranjem mogućnosti sklapanja isključivih dogovora (članak 12. Direktive),

preciznim reguliranjem stavljanja podataka odnosno visokovrijednih skupova podataka na raspolaganje (članak 13. Direktive),

istodobno, EGSO skreće pozornost na opasnost od toga da jednostrane obveze za javna poduzeća koja su u izravnoj konkurenciji s privatnim poduzećima dovode do narušavanja tržišta.

3.2.3.    Cilj: Smanjenje administrativnog opterećenja za nositelje ponovno upotrebljivih informacija javnog sektora.

Stajalište EGSO-a: Općenito gledano, predviđene izmjene treba pozdraviti:

dugoročno će dovesti do smanjenja administrativnog opterećenja za vlasnike informacija javnog sektora koje se mogu ponovno uporabiti, osobito u vezi s primjenom novih tehnoloških rješenja (članak 5. i 13. Direktive);

međutim, treba imati u vidu moguće promjene u pogledu zapošljavanja u javnom sektoru, što pak iziskuje rješavanje povezanih socijalnih problema.

3.2.4.    Cilj: Jačanje MSP-ova na podatkovnom tržištu, pri čemu ne smije biti prepreka koje bi mogle sprečavati MSP-ove u ponovnoj uporabi javnih podataka u komercijalne svrhe.

Stajalište EGSO-a: Predložene izmjene usmjerene su na ostvarivanje tog cilja, a u slučaju provedbe poboljšat će se položaj MSP-ova u pogledu mogućnosti ponovne uporabe podataka javnog sektora (članak 6., 12. i 13. Direktive); Međutim, prekomjerne obveze prosljeđivanja podataka partnera iz javnog sektora ili zabrane ekskluzivnih prava ne smiju sprječavati rezultate, inovacije i razvoj MSP-ova.

3.3.   Usklađenost izmjena i dopuna Direktive s najbitnijim područjima u kojima postoji potencijal

3.3.1.   Područje poboljšanja: „dinamički podaci/sučelja za programiranje aplikacija

Predviđena poboljšanja:

uvodi se „neobvezujuće pravilo” za države članice da dinamičke podatke pravodobno stavljaju na raspolaganje i da uvedu sučelja za programiranje aplikacija (članak 5. Direktive);

jače obvezivanje država članica na omogućivanje ponovne uporabe ograničenog broja visokovrijednih skupova podataka (članak 13. Direktive).

Stajalište EGSO-a:

predviđene će izmjene djelomice doprinijeti poboljšanju stanja u tom problematičnom području (vidjeti točku 3.1.3);

predviđene će izmjene dugoročno gledano doprinijeti rješavanju pitanja pristupa dinamičkim podacima i poticanju ponovne uporabe dinamičkih podataka te korištenja novih tehnologija (sučelja za programiranje aplikacija) za automatsku razmjenu podataka. Pravovremeno stavljanje podataka na raspolaganje trebalo bi biti „neobvezujuće pravilo”, što će omogućiti da se kompenziraju teški lokalni uvjeti i uzmu u obzir lokalne prakse.

3.3.2.   Područje poboljšanja: „naplata

Predviđena poboljšanja:

stroža pravila za države članice za primjenu iznimaka od općeg pravila da tijela javnog sektora ne smiju naplaćivati više od graničnih troškova za širenje podataka (članak 6. Direktive);

sastavljanje popisa visokovrijednih skupova podataka koji moraju biti slobodno dostupni u svim državama članicama (članak 13. Direktive).

Stajalište EGSO-a:

predviđene će izmjene doprinijeti poboljšanju stanja u tom problematičnom području (vidjeti točku 3.1.5.); istodobno, EGSO ističe da je primjerena naknada za nastale troškove od ključne važnosti za javna poduzeća;

predviđene izmjene rezultirat će kompenzacijom u slučaju povećane naplate i poticanjem ponovne uporabe podataka, prije svega tako što će oni postati dostupniji MSP-ovima.

3.3.3   Područje poboljšanja: „područje primjene Direktive PSI

Predviđena poboljšanja:

proširenje predmeta i područja primjene Direktive (članak 1. Direktive);

države članice bit će obvezne osmisliti politike za otvoreni pristup istraživačkim podacima koji proizlaze iz istraživanja financiranih javnim sredstvima uz istodobno očuvanje fleksibilnosti u provedbi (članak 10. Direktive).

Stajalište EGSO-a: predviđene izmjene nisu dostatne za poboljšanje stanja u ovom problematičnom području (vidjeti točke 3.1.1. i 3.1.3.);

3.3.4.   Područje poboljšanja: „zaključavanje podataka javnog sektora”:

Predviđena poboljšanja: — stroži zahtjevi u pogledu neisključivosti i transparentnosti za javno-privatne dogovore u vezi s informacijama javnog sektora (članci 11. i 12. Direktive).

Stajalište EGSO-a:

predviđene izmjene nisu dostatne za poboljšanje stanja u ovom problematičnom području (vidjeti točku 3.1.4);

predviđene izmjene djelomično će doprinijeti rješavanju problema zaključavanja podataka javnog sektora i poticanju ponovne uporabe podataka. No pretjerane mjere za izbjegavanje učinka zaključavanja podataka ne smiju stvarati prepreke inovativnim projektima i partnerstvima.

4.   Posebne napomene

4.1.   Procjena učinka planiranih izmjena

4.1.1.

Procjena učinka planiranih izmjena bitan je dokument. Ona je osnova za zaključke i odluke u vezi s tim kako bi trebale izgledati izmjene i dopune Direktive koje će pak u znatnoj mjeri utjecati na države članice EU-a.- Stoga je nužna pouzdana metoda za procjenu učinka kojom se dobivaju objektivni i pouzdani podaci.

4.1.2.

Glavni nedostaci koje je utvrdio Odbor za regulatorni nadzor u svojemu mišljenju (4):

u Procjeni učinka stavovi dionika samo su djelomično zastupljeni. Prije svega nisu dostatno razmotrene dvojbe koje su dionici izrazili u vezi sa sigurnošću osobnih podataka i zaštitom baza podataka;

u Procjeni učinka nije dovoljno razmotreno kako će se planirane izmjene odraziti na Direktivu o bazama podataka i na Opću uredbu o zaštiti podataka;

u Procjeni učinka nisu dovoljno detaljno opisane moguće alternative izmjenama, a spektar tih alternativa je preuzak (odnosno previše jednoličan) da bi se mogao jamčiti odabir pravih alternativnih rješenja.

Stajalište EGSO-a:

od presudne je važnosti ukloniti nedostatke koje je utvrdio Odbor za regulatorni nadzor;

po potrebi treba provesti odgovarajuće korektivne mjere u vezi s izmjenama Direktive.

4.1.3.

Interesi relevantnih skupina navedenih u Sažetku procjene učinka (5):

nositelji podataka (javna tijela) uglavnom se zalažu za to da se zadrži status quo u pogledu ponovne uporabe informacija javnog sektora, odnosno podržavaju opciju „intervencija manjeg zakonodavnog intenziteta”;

ponovni korisnici podataka (uključujući MSP-ove) zagovaraju mogućnost bržeg i učinkovitijeg napretka u proširenju opsega podataka za ponovno uporabu, tj. opciju „intervencija većeg zakonodavnog intenziteta”.

Stajalište EGSO-a:

iako je cilj Direktive povećati opseg ponovno upotrebljivih podataka i ojačati položaj MSP-ova na podatkovnom tržištu, ne smije se zanemariti moguće narušavanje tržišta; Komisija se ipak odlučila za opciju „intervencija manjeg zakonodavnog intenziteta”, pa tako ne iskorištava u potpunosti mogući potencijal za poboljšanje stanja u problematičnim područjima;

kako bi se učinkovitije ostvarivali ciljevi predviđeni izmjenom Direktive, mora se ocijeniti učinkovitost poduzetih mjera.

4.1.4.

Stavovi relevantnih skupina utvrđeni i razmotreni u Procjeni učinka (6):

utvrđivanje stavova dionika od ključne je važnosti za odabir odgovarajućih mjera za rješavanje problema (opcija „intervencija većeg ili manjeg zakonodavnog intenziteta”);

u Procjeni učinka odražavaju se stavovi različitih dionika o sveukupnoj evaluaciji funkcioniranja Direktive i željenih promjena.

Stajalište EGSO-a:

stavovi dionika o odabiru opcije „intervencija većeg zakonodavnog intenziteta” nisu dovoljno konkretno zastupljeni u Procjeni učinka;

dionici nisu razvrstani po skupinama na temelju svojih različitih interesa i mogućnosti, vrste informacija, tipa djelatnosti (npr.: nositelji podataka koji ne dobivaju novčanu naknadu za stavljanje podataka na raspolaganje i oni koji je dobivaju, korisnici podataka – velika poduzeća, mala i srednja poduzeća, druge ustanove javnog sektora);

nije utvrđen stav svake skupine dionika o svim mogućim opcijama za rješavanje svakog problema;

nedostaje procjena opće društvene relevantnosti svake skupine dionika, a time i procjena njihove reprezentativnosti i stvarnih razmjera utjecaja.

4.2.   Ostale nedovoljno razmotrene točke u pogledu Direktive

4.2.1.

EGSO smatra da se u Prijedlogu direktive i Procjeni učinka ne vodi dovoljno računa o važnim interesima nekoliko skupina dionika, te se zalaže za detaljno razmatranje sljedećih tema:

jednaka prava i obveze za javni i privatni sektor u pogledu pristupa podacima,

naknade javnom sektoru za jamčenje besplatnog pristupa javnim podacima,

zaštita „ključne infrastrukture” – izuzeća u primjeni Direktive na ključnu infrastrukturu,

izbjegavanje preklapanja – prilagodba Direktive već postojećim sektorskim pravnim propisima u vezi s razmjenom i korištenjem podataka,

pošteno tržišno natjecanje – ugrožavanje javnih poduzeća u slučajevima kada moraju besplatno pružiti informacije konkurentskim privatnim poduzećima,

moguće smanjenje broja zaposlenih u javnim službama uslijed automatizacije, potreba za prekvalifikacijom zaposlenika kao i rješavanjem socijalnih problema.

4.3.   Komunikacija Komisije „Stvaranje zajedničkog europskog podatkovnog prostora”

4.3.1.

EGSO pozdravlja i podržava stajalište izneseno u Komunikaciji Komisije da su dostupnost i ponovna uporaba javnih podataka i podataka financiranih javnim sredstvima važan temelj europskog zajedničkog podatkovnog prostora. To je u potpunosti u skladu s aktivnostima koje se odnose na reviziju Direktive o ponovnoj uporabi informacija iz javnog sektora. U Komunikaciji se navode ciljevi revizije Direktive, a EGSO smatra da će napredak u ostvarivanju tih ciljeva povećati dostupnost podataka za ponovnu uporabu.

4.3.2.

EGSO se slaže s osnovnim načelima utvrđenima u Komunikaciji za razmjenu podataka među poduzećima (B2B) i između poduzeća i javnih tijela (B2G) te ih smatra potencijalno dobrom osnovom za buduću suradnju s dionicima.

4.3.3.

EGSO podržava mjere predstavljene u Komunikaciji te smatra da će one poduzećima i javnom sektoru u EU-u olakšati stjecanje pristupa podacima iz raznih izvora, gospodarskih sektora i stručnih područja, kao i ponovnu uporabu tih podataka.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Stvaranje zajedničkog europskog podatkovnog prostora” (COM(2018) 232 final).

(2)  Procjena učinka (SWD(2018) 127).

(3)  Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka), COM(2018) 234 final.

(4)  Mišljenje Odbora za regulatorni nadzor (SEC(2018) 206).

(5)  Sažetak procjene učinka (SWD(2018) 128).

(6)  Procjena učinka (SWD(2018) 127).


PRILOG

Skupština je sljedeće točke mišljenja odbila tijekom rasprave, premda su dobile barem četvrtinu glasova:

Izmjena članka 1. Direktive – Predmet i područje primjene

proširenje područja primjene Direktive i na podatke javnih službi i službi prijevoza te istraživačke podatke;

u obrazloženju Direktive (1) stoji:

Podaci u prometnom i komunalnom sektoru: „Primjenjivat će se ograničeni skup obveza: javna poduzeća mogu naplaćivati više od graničnih troškova za širenje i nemaju nikakvu obvezu objaviti podatke koje ne žele objaviti”;

Istraživački podaci: „Države članice bit će obvezne razviti politike za otvoreni pristup istraživačkim podacima”, čime se u biti na razini EU-a ništa ne propisuje, a sve djelatnosti u vezi s tim i dalje su diskrecijsko pravo država članica.

Stajalište EGSO-a:

EGSO djelomično podupire planirane izmjene, no smatra da se njima nudi samo nedostatno rješenje za pitanje područja primjene Direktive PSI jer proširenje područja primjene Direktive ostaje formalne prirode i ne sadržava nikakve istinski proširene obveze i nadležnosti.

planirane izmjene povezane su s dodatnim radnim i financijskim opterećenjem. Kratkoročno je nositelj podataka taj koji mora ulagati, dok dugoročno i nositelj podataka i ponovni korisnik imaju izgleda za ostvarivanje dobiti.

Rezultat glasovanja

Za:

80

Protiv:

52

Suzdržanih:

16

3.1.2.   Poglavlje II. Direktive – Zahtjevi za ponovnu uporabu

Izmjena članka 4. Direktive – Zahtjevi koji se primjenjuju na obradu zahtjeva za ponovnu uporabu

Utvrđuju se iznimni slučajevi na koje se ne primjenjuju zahtjevi u vezi s obradom zahtjeva za ponovnu uporabu.

Stajalište EGSO-a: EGSO podržava planirane izmjene u vezi s izuzećima, no smatra da je, zbog činjenice da informacije ili dokumenti sve češće moraju biti dostupni u kratkom roku, rok od 20 radnih dana za maksimalno trajanje obrade predug i da bi ga u cilju poboljšanja radnog procesa u javnom sektoru trebalo skratiti.

Rezultat glasovanja

Za:

83

Protiv:

55

Suzdržanih:

7

3.1.4.   Poglavlje IV. Direktive – Nediskriminacija i poštena trgovina

Izmjena članka 12. Direktive – Zabrana isključivih dogovora

propisuje se da se pravni ili praktični dogovori kojima se izričito ne dodjeljuje isključivo pravo, ali koji mogu ograničiti dostupnost dokumenata za ponovnu uporabu, objavljuju barem dva mjeseca prije svojeg stupanja na snagu;

predviđenom opcijom utvrđuju se samo zahtjevi u pogledu transparentnosti (opcija „intervencija manjeg zakonodavnog intenziteta”), ali se ne zabranjuju aktivnosti koje dovode do zaključavanja podataka (opcija „intervencija većeg zakonodavnog intenziteta”).

Stajalište EGSO-a: EGSO podržava predložene izmjene i smatra da će one općenito pridonijeti rješavanju problema „zaključavanja podataka javnog sektora”, ali da ostvareni rezultat neće biti dovoljan za rješavanje srži problema. Prema mišljenju Odbora, bilo bi svrsishodnije da se za taj problem odabere opcija u okviru koje se zabranjuju aktivnosti koje vode do zaključavanja podataka.

Rezultat glasovanja

Za:

80

Protiv:

60

Suzdržanih:

12

3.2.2.    Cilj: Uspostava uvjeta usporedivih u cijelom EU-u za stavljanje podataka na raspolaganje, a time i jamčenje poštenog tržišnog natjecanja.

Stajalište EGSO-a: Predviđene su izmjene neposredno i jednoznačno usmjerene prema ostvarenju ovoga cilja, i to:

poboljšanjem odredbi o određivanju naplate (članak 6. Direktive);

strožim reguliranjem mogućnosti sklapanja isključivih dogovora (članak 12. Direktive);

preciznim reguliranjem stavljanja podataka odnosno visokovrijednih skupova podataka na raspolaganje (članak 13. Direktive).

Rezultat glasovanja

Za:

80

Protiv:

61

Suzdržanih:

9

3.2.4.    Cilj: Jačanje MSP-ova na podatkovnom tržištu, pri čemu ne smije biti prepreka koje bi mogle sprečavati MSP-ove u ponovnoj uporabi javnih podataka u komercijalne svrhe.

Stajalište EGSO-a: Predložene izmjene usmjerene su na ostvarivanje tog cilja, a u slučaju provedbe poboljšat će se položaj MSP-ova u pogledu mogućnosti ponovne uporabe podataka javnog sektora (članak 6., 12. i 13. Direktive); Međutim, učinkovitije rješenje bio bi odabir opcije „intervencija većeg zakonodavnog intenziteta”.

Rezultat glasovanja

Za:

76

Protiv:

53

Suzdržanih:

6

3.3.1.   Problematično područje: „dinamički podaci/sučelja za programiranje aplikacija

Predviđena poboljšanja:

uvodi se „neobvezujuće pravilo” za države članice da dinamičke podatke pravodobno stavljaju na raspolaganje i da uvedu sučelja za programiranje aplikacija (članak 5. Direktive);

jače obvezivanje država članica na omogućivanje ponovne uporabe ograničenog broja visokovrijednih skupova podataka (članak 13. Direktive).

Stajalište EGSO-a:

predviđene će izmjene djelomice doprinijeti poboljšanju stanja u tom problematičnom području (vidjeti točku 3.1.3);

predviđene će izmjene dugoročno gledano doprinijeti rješavanju pitanja pristupa dinamičkim podacima i poticanju ponovne uporabe dinamičkih podataka te korištenja novih tehnologija (sučelja za programiranje aplikacija) za automatsku razmjenu podataka. No s obzirom na činjenicu da za države članice vrijedi „neobvezujuće pravilo” da „dinamičke podatke pravodobno stave na raspolaganje”, rezultat izmjena ne može se ni kontrolirati ni predvidjeti. To bi poboljšanje osobito u kratkoročnoj perspektivi moglo biti nedostatno.

Rezultat glasovanja

Za:

77

Protiv:

58

Suzdržanih:

10

3.3.3.   Područje poboljšanja: „područje primjene Direktive PSI

Predviđena poboljšanja:

proširenje predmeta i područja primjene Direktive (članak 1. Direktive);

države članice bit će obvezne osmisliti politike za otvoreni pristup istraživačkim podacima koji proizlaze iz istraživanja financiranih javnim sredstvima uz istodobno očuvanje fleksibilnosti u provedbi (članak 10. Direktive).

Stajalište EGSO-a:

predviđene izmjene nisu dostatne za poboljšanje stanja u ovom problematičnom području (vidjeti točke 3.1.1. i 3.1.3.);

proširenje područja primjene Direktive s pomoću odabrane opcije „intervencija manjeg zakonodavnog intenziteta” samo je formalne prirode i ne sadržava stvarne dodatne obveze. Konkretni problem tako neće biti riješen.

Rezultat glasovanja

Za:

78

Protiv:

61

Suzdržanih:

10

3.3.4   Problematično područje: „zaključavanje podataka javnog sektora”:

Predviđena poboljšanja: Stroži zahtjevi u pogledu neisključivosti i transparentnosti za javno-privatne dogovore u vezi s informacijama javnog sektora (članci 11. i 12. Direktive).

Stajalište EGSO-a:

predviđene izmjene nisu dostatne za poboljšanje stanja u ovom problematičnom području (vidjeti točku 3.1.4);

predviđene izmjene djelomično će doprinijeti rješavanju problema zaključavanja podataka javnog sektora i poticanju ponovne uporabe podataka. No predviđena opcija „intervencija manjeg zakonodavnog intenziteta” neće biti dostatna za učinkovito rješavanje problema zaključavanja podataka. EGSO smatra da bi u vezi s tom problematikom svrsishodnije bilo odabrati opciju „intervencija većeg zakonodavnog intenziteta”.

Rezultat glasovanja

Za:

82

Protiv:

57

Suzdržanih:

8

4.1.3.

Interesi relevantnih skupina navedenih u Sažetku procjene učinka (2):

nositelji podataka (javna tijela) uglavnom se zalažu za to da se zadrži status quo u pogledu ponovne uporabe informacija javnog sektora, odnosno podržavaju opciju „intervencija manjeg zakonodavnog intenziteta”;

ponovni korisnici podataka (uključujući MSP-ove) zagovaraju mogućnost bržeg i učinkovitijeg napretka u proširenju opsega podataka za ponovno uporabu, tj. opciju „intervencija većeg zakonodavnog intenziteta”.

Stajalište EGSO-a:

iako je cilj Direktive povećati opseg ponovno upotrebljivih podataka i ojačati položaj MSP-ova na podatkovnom tržištu, Komisija se ipak odlučila za opciju „intervencija manjeg zakonodavnog intenziteta”, pa tako ne iskorištava u potpunosti mogući potencijal za poboljšanje stanja u problematičnim područjima;

kako bi se učinkovitije ostvarivali ciljevi predviđeni izmjenom Direktive, potrebno je djelovati aktivnije i usmjerenije te za rješavanje pojedinih konkretnih problema odabrati opciju „intervencija većeg zakonodavnog intenziteta”. To možda može biti popraćeno izmjenom opcija navedenih u Procjeni učinka.

Rezultat glasovanja

Za:

87

Protiv:

58

Suzdržanih:

6


(1)  Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka), COM(2018) 234 final.

(2)  Sažetak procjene učinka (SWD(2018) 128).


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/254


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Europa u pokretu – Održiva mobilnost za Europu: sigurna, povezana i čista”

(COM(2018) 293 final)

(2019/C 62/39)

Izvjestiteljica:

Giulia BARBUCCI

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 18.6.2018.

 

 

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

201/3/7

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja treći paket za mobilnost kao daljnji korak prema održivoj mobilnosti za Europu. Međutim, Odbor primjećuje da je prijedlog Komisije ograničen gotovo isključivo na cestovni promet. Kako bi se razvila istinski održiva i sigurna mobilnost, potrebno je razviti ambiciozniji projekt kojim se uzimaju u obzir svi dostupni oblici prijevoza, pri čemu posebnu pozornost treba posvetiti intermodalnosti prijevoza robe i putnika.

1.2.

EGSO smatra da prijedlozi Komisije za sigurnu, međusobno povezanu i čistu mobilnost zahtijevaju znatne gospodarske napore, ponajprije za države članice, kako bi se prilagodila fizička i digitalna (5G) infrastruktura. Stoga je te inicijative važno dugoročno podupirati odgovarajućim sredstvima te postaviti realne i ostvarive ciljeve.

1.3.

EGSO pozdravlja Strateški akcijski plan za sigurnost na cestama i podržava cilj „vizije nula” kako bi se postigao broj od nula smrtnih slučajeva i teških ozljeda u prometnim nesrećama do 2050. Metodom „sigurnog sustava” koju promiče Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) uvelike se može pridonijeti tom cilju ograničavanjem broja nesreća i što većim smanjenjem šteta za putnike i pješake. Nadalje, ponajprije je potrebno uskladiti nacionalna zakonodavstva u pogledu prometnih propisa i prometnih kazni te istodobno proširiti obvezu uvođenja uređaja za sigurnost vozila na sva javna i privatna cestovna vozila za prijevoz robe i putnika. Naposljetku, preporučuje se da nova „sigurna” vozila budu financijski pristupačna potrošačima i poduzećima.

1.4

Digitalizacija, povezanost i automatizacija glavni su instrumenti za razvoj metode „sigurnog sustava” i približavanje cilju „vizije nula”. EGSO podržava projekt stvaranja automatizirane, povezane i sigurne cestovne mreže. Odbor preporučuje Komisiji da uzme u obzir različita stanja cestovne infrastrukture i infrastrukture autocesta u različitim državama članicama te da ponajprije proširi projekt na gradska središta gdje se događa većina teških nesreća bez smrtnih posljedica.

1.5.

U prijedlogu Komisije ističe se važnost razvoja autonomnih vozila i njihovog doprinosa poboljšanju sigurnosti. Međutim, nije utvrđena detaljna strategija za postizanje automatiziranog prometa, što vjerojatno može biti korisno za postizanje napretka u tom području, ali isto tako može predstavljati i problem za države članice kod prilagodbe prometnih politika novim tehnologijama i njihovom korištenju. Osim toga, EGSO ističe probleme tehnološke izvedivosti u cilju osiguravanja najboljih sigurnosnih uvjeta u sustavu „mješovitog prometa” (vozila kojima upravljaju ljudi, vozila sa sustavom za pomoć vozaču i automatizirana vozila).

1.6.

Sveobuhvatnom automatizacijom vozila otvaraju se mnoga etička, gospodarska, radna i socijalna pitanja te pitanja pravne odgovornosti. EGSO podsjeća na načelo u skladu s kojim samo čovjek može donositi „etičke” odabire te da strojevi, bez obzira na njihovu razinu naprednosti, trebaju biti pratnja čovjeku, a ne njegova zamjena. Važno je da organizirano civilno društvo bude u cijelosti uključeno u upravljanje tim postupkom te da se aktiviraju procesi socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja kako bi se spriječili potencijalni negativni učinci na rad i radnike.

1.7.

EGSO podržava prijedloge za veću održivost prometa i Strateški akcijski plan za baterije u cilju smanjenja europskog energetskog jaza i stvaranja lanca vrijednosti baterija. Međutim, Odbor ističe da postoji niz čimbenika koji otežavaju potpuni razvoj plana: ovisnost o sirovinama iz trećih zemalja; nedostatak alternativnih goriva; kašnjenja u preradi i zbrinjavanju otpadnih baterija te upravljanju njima; nedostatak kvalificirane radne snage.

1.8.

Stoga su neophodna znatna ulaganja u istraživanje i inovacije kako bi se pronašla nova, potpuno obnovljiva alternativna goriva s nultim emisijama. Isto tako, bit će važno ulagati u obrazovanje i osposobljavanje na sveučilištima i u istraživačkim centrima kako bi se stvorila kvalificirana radna snaga.

1.9.

Prijelaz na električne automobile dovest će do obnove velikog dijela europskog voznog parka u malo više od desetljeća. Čišća i sigurna vozila trebaju biti financijski pristupačna svima, kako građanima tako i poduzećima, a države članice trebaju olakšati taj prijelaz s pomoću odgovarajućih poreznih poticaja.

1.10.

Obnova voznog parka također će dovesti do problema zbrinjavanja i recikliranja velikog dijela postojećeg voznog parka. Ta bi tema trebala zauzimati središnje mjesto u strategijama Komisije u okviru kružnog gospodarstva. Organizirano civilno društvo treba biti uključeno u sve faze postupka prijelaza i poziva ga se na informiranje i podizanje svijesti građana u cilju postizanja održive mobilnosti.

2.   Uvod

2.1.

Prometni sektor već je dugo predmet brojnih promjena i transformacija te postaje jedan od ključnih čimbenika razvoja. Inovacije, tehnologija, digitalizacija i povezanost dovode do nove prometne revolucije usmjerene na veću sigurnost, pristupačnost, održivost i konkurentnost te na veće zapošljavanje.

2.2.

Na temelju Strategije za mobilnost s niskom razinom emisija (1), Europska unija za taj je sektor izradila ad hoc program podijeljen na tri „paketa za mobilnost” (2) koji su objavljeni u svibnju 2017., studenome 2017. i svibnju 2018. Ovo se mišljenje odnosi na najnoviju zakonodavnu inicijativu pod nazivom „Europa u pokretu”.

2.3.

Komunikacija Komisije i prijedlozi sadržani u paketu odnose se prvenstveno na sektor cestovnog prometa te su osobito usmjereni na automobilski promet, pri čemu se ne uzimaju u obzir svi drugi oblici prijevoza.

3.   Sažetak prijedloga

3.1.

Komunikacija Komisije COM(2018) 293 final – Europa u pokretu. Održiva mobilnost za Europu: sigurna, povezana i čista ključni je dokument trećeg paketa za mobilnost jer se njime postavlja referentni okvir. Dokument je podijeljen na tri poglavlja: sigurnost; povezanost i automatizacija; održivost. Osim toga, dva priloga ovoj Komunikaciji sadržavaju ključne inicijative u pogledu Strateškog akcijskog plana za sigurnost na cestama i Strateškog akcijskog plana za baterije.

3.2.   Sigurna mobilnost

3.2.1.

Unatoč napretku postignutom posljednjih godina, broj teških ili smrtonosnih prometnih nesreća i dalje je previsok. Ukupno 25 300 ljudi poginulo je u nesrećama 2017., a 135 000 teško je ozlijeđeno, što je dovelo do vrlo visokih gospodarskih i socijalnih troškova. S obzirom na to da je 90 % nesreća prouzročeno ljudskom pogreškom, Komisija smatra da automatizacija, povezivost i novi standardi projektiranja mogu znatno pridonijeti ograničavanju te dramatične pojave (3) kako bi se do 2050. postigao cilj od nula smrtnih slučajeva i teških prometnih nesreća („vizija nula”). Tom je strategijom predviđen prijelazni cilj smanjenja broja smrtnih slučajeva i teških ozljeda za 50 % do 2030.

3.2.2.

Kako bi pridonio postizanju tih ciljeva, EU namjerava provesti nove tehnološke i regulatorne instrumente na temelju pristupa „sigurnog sustava” WHO-a. U skladu s tim načelom, nesreće se ne mogu potpuno ukloniti, ali se mogu poduzimati mjere kako bi se smanjio broj smrtnih slučajeva i teških ozljeda.

3.2.3.

Europska unija namjerava na sveobuhvatan način rješavati uzroke nesreća te osigurati razine zaštite kojima se jamči kompenzacija za element koji prestane postojati. Taj proces podrazumijeva uvođenje tehnološke opreme u vozila i cestovnu infrastrukturu te sve veću razmjenu informacija između njih. Svaka mjera predmet je ad hoc zakonodavne inicijative:

(a)

Strateški akcijski plan za sigurnost na cestama (4). Akcijskim planom utvrđuje se cilj stope od „nula smrtnih slučajeva” te kriteriji za jačanje europskog upravljanja, povećanje financiranja za inovacije cestovne mreže u okviru Instrumenta za povezivanje Europe (200 milijuna EUR), prilagodba pristupa „sigurnog sustava”, novi zahtjevi za povećanje sigurnosti vozila, ciljevi u pogledu povezivanja i automatizacije između vozila, infrastrukture između ceste i vozila te prijedlog za izvoz europskih standarda sigurnosti u treće zemlje (pri čemu prednost ima zapadni Balkan).

(b)

Uredba o zaštiti osoba u vozilima i nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu (5). Među ostalim, predviđa se uvođenje naprednih uređaja za kočenje u slučaju nužde, upozorenja u slučaju napuštanja prometnog traka, drukčija konstrukcija putničkog prostora u teškim vozilima radi poboljšanja vidljivosti biciklista ili pješaka s pomoću senzora za njihovo opažanje.

(c)

Direktiva o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture (6). Cilj je mapirati rizik u cijeloj europskoj mreži, ne samo na autocestama mreže TEN-T, nego i na svim ostalim autocestama i glavnim cestama. Time nisu obuhvaćene gradske ceste. Direktivom se ujedno utvrđuju bolji standardi kvalitete za cestovnu infrastrukturu (jasna horizontalna signalizacija i prometni znakovi te uvođenje novih tehnologija kao što su sustavi za izbjegavanje napuštanja prometnog traka).

3.3.   Povezana i automatizirana mobilnost

3.3.1.

Strategija Komisije za „povezanu i automatiziranu mobilnost” (7) temelji se na pristupu koji je već usvojen na razini EU-a, a posebno na Komunikaciji „Umjetna inteligencija za Europu” (8) te na Deklaraciji iz Amsterdama, u okviru koje su države članice od Komisije zatražile da izradi europsku strategiju o automatiziranoj i umreženoj vožnji, prilagodi regulatorni okvir, pruži potporu istraživačkim i inovacijskim procesima i širi „inteligentne, kooperativne i interoperabilne prometne sustave” (C-ITS).

3.3.2.

Komisija u jedinstveni dokument uključuje dugoročne ciljeve (smanjenje emisija, prometa i nesreća): pružanje konkretne potpore automobilskoj industriji u vezi s istraživanjima i inovacijama; pravodobno rješavanje etičkih i socijalnih pitanja kao što su novi odnos između čovjeka i stroja, kibersigurnost i učinak tih tehnologija na zapošljavanje prije uvođenja potpuno automatiziranih vozila na tržište.

3.3.3.

Među glavnim je prednostima automatizacije pristupačnost mobilnosti za sve subjekte (ponajprije osobe s invaliditetom i starije osobe) koji su dosad bili isključeni. Kako bi se povećale mogućnosti koje pruža automatizacija, ključno je da vozila i cestovna infrastruktura neprestano razmjenjuju informacije, s obzirom na to da bi se u predstojećim godinama mogao stvoriti „mješoviti sustav” u kojem dolaze u dodir vozila s različitim tehnologijama (vozila kojima upravljaju ljudi, vozila sa sustavom za pomoć vozaču i automatizirana vozila). Za dovršetak tog okvira, u cilju razvoja intermodalnosti, uspostavljaju se ad hoc zahtjevi za jedinstveno europsko pomorsko sučelje (9) i elektroničke informacije o prijevozu tereta (10).

3.4.   Čista mobilnost

3.4.1.

Dekarbonizacija prometa i prelazak na čistu energiju ključni su aspekti trećeg paketa za mobilnost. Ta je inicijativa dio šireg okvira Akcijskog plana za kružno gospodarstvo. EU pokreće niz inicijativa za postizanje viših razina održivosti i konkurentnosti:

(a)

Strateški akcijski plan za baterije (11): proizlazi iz potrebe za povećanjem europske energetske neovisnosti u skladu s pokretanjem „Europskog saveza za baterije”, a u to su uključeni dionici iz industrije, države članice i EIB. Cilj plana je proizvodnja održivih baterija duž cijelog lanca vrijednosti, od ekstrakcije (primarnih i sekundarnih) sirovina, faze projektiranja i izrade baterijskih ćelija i baterijskih sklopova te njihove uporabe, ponovne uporabe, recikliranja i zbrinjavanja;

(b)

Uredba o emisijama za nova teška vozila (12) namijenjena utvrđivanju niza parametara u području emisija CO2 za kamione i autobuse, kojom se obuhvaća i nadopunjuje postojeće zakonodavstvo. Inicijativom su obuhvaćene i mjere za poticanje poduzeća da kupuju energetski učinkovitija i manje onečišćujuća vozila. Tom se mjerom nadopunjuje prijedlog za brzo stupanje na snagu novih standarda projektiranja u pogledu aerodinamike i mase teških vozila s ciljem smanjenja emisija CO2 (13);

(c)

Uredba kojom se potiče usporedba različitih goriva te se donosi jedinstvena mjera za poticanje kupnje novih vozila s manjim učinkom na okoliš (14);

(d)

Uredba o označivanju guma (15) kojom se utvrđuju standardi njihove sigurnosti, energetske učinkovitosti i buke;

(e)

Revizija okvira oporezivanja energetskih proizvoda promicanjem elektromobilnosti;

(f)

Uredba o mjerama pojednostavnjenja u svrhu ubrzanja provedbe osnovne transeuropske prometne mreže (TEN-T) (16) kojom se ubrzavaju postupci odobravanja projekata.

3.5.

Taj skup inicijativa popraćen je ukupnim ulaganjima od 450 milijuna EUR u okviru Instrumenta za povezivanje Europe, čime se financiraju projekti kojima se pridonosi sigurnosti na cestama, digitalizaciji i multimodalnosti. U okviru istog programa dodijelit će se dodatnih 4 milijuna EUR za kibersigurnost te kooperativnu, povezanu i automatiziranu mobilnost.

4.   Opće napomene

4.1.

EGSO pozdravlja treći paket za mobilnost kao daljnji korak prema sigurnijoj, pristupačnijoj i održivijoj mobilnosti. Međutim, Odbor primjećuje da je prijedlog Komisije ograničen gotovo isključivo na jedan dio cestovnog prometa. Kako bi se razvila održiva i sigurna mobilnost, potrebno je razmotriti sve dostupne oblike prijevoza te izraditi plan za bližu, djelotvorniju i učinkovitiju povezanost javnog i privatnog prijevoza kako bi se smanjilo vrijeme trajanja putovanja i količina prometa.

4.2.

Paket se sastoji od niza međusobno povezanih zakonodavnih inicijativa za koje EGSO smatra da zaslužuju podrobnije ispitivanje u vidu izrade zasebnih mišljenja. Stoga je ovo mišljenje usmjereno na analizu predmetne Komunikacije te ga treba čitati i tumačiti u skladu s prethodnim mišljenjima EGSO-a o prvom i drugom paketu za mobilnost, kao i mišljenjima izrađenima u koordinaciji s ovim mišljenjem, u kojima se analiziraju njihovi posebni aspekti (17).

4.3.

EGSO smatra da su Komunikacija Komisije i povezani prijedlozi u skladu s prethodnim mišljenjima Odbora o toj temi te da mogu doprinijeti poboljšanju standarda sigurnosti i konkurentnosti cjelokupnog europskog automobilskog sektora.

4.4.

EGSO ističe da Komunikacija Komisije nije potkrijepljena odgovarajućom procjenom učinka mjera koje su u njoj predložene. Točnije, nisu jasni učinci na vlasništvo i uporabu vozila te na posljedične promjene u količini prometa. Uzimajući u obzir promicanje prometa, ti učinci mogu dovesti do njegova povećanja umjesto smanjenja te produljiti vrijeme koje je građanima potrebno za putovanje, a time se povećava rizik od nesreća. Ključno je da Komisija bude nositelj globalne, ambiciozne vizije o prometu kojom se uzima u obzir intermodalnost između javnog i privatnog prijevoza kao čimbenika koji stvara učinkovitost, kvalitetu života i sigurnost. EGSO naglašava da je važno provesti odgovarajuće procjene učinka za sve prijedloge koji sadrže konkretne mjere. Prilikom priprema za korištenje novih prometnih sredstava ne smije se usporiti sveobuhvatno uvođenje inteligentnih tehničkih rješenja (npr. osvjetljavanja) jer ona povećavaju učinkovitost prijevoza (posebno javnog) i smanjuju vjerojatnost nesreća.

4.5.

Odbor podržava cilj „vizije nula” koji treba ostvariti s pomoću metode „sigurnog sustava”. U cilju pojačanog upravljanja potrebno je uključiti sve sektore i sve sudionike u cestovnom prometu. Važno je da pokazatelji za postizanje ciljeva budu jasni i realni te da se mogu pratiti. Točnije, EGSO poziva na aktivno uključivanje organiziranog civilnog društva u svim fazama pripreme, provedbe, praćenja i procjene strategije.

4.6.

EGSO pozdravlja odluku da se 450 milijuna EUR (razdoblje 2018. – 2020.) dodijeli za digitalizaciju i sigurnost na cestama u okviru Instrumenta za povezivanje Europe. Međutim, Odbor ponovno naglašava kako je potrebno da se u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. znatno povećaju proračunska sredstva za jamčenje dugoročnog kontinuiteta kako bi se postigli ambiciozni ciljevi koje je EU postavio.

4.7.

Odbor smatra da je mapiranje rizika u cijeloj europskoj mreži TEN-T te svih autocesta i glavnih cesta temeljni korak u planiranju opsega i vrste infrastrukturnih intervencija na europskoj cestovnoj mreži. Važno je da se razvoj fizičke i digitalne infrastrukture odvijaju usporedo. Osim toga, važno je što prije ostvariti pokrivenost mrežom 5G na svim europskim mrežama autocesta i glavnih cesta kako bi se omogućila učinkovita povezanost između cesta i vozila te između vozila međusobno. Međutim, EGSO napominje da se stanje mreža cesta i autocesta uvelike razlikuje u različitim europskim zemljama. U tom ključnom procesu modernizacije važno je podupirati pojedinačne države članice odgovarajućim financiranjima i postavljanjem realnih i ostvarivih ciljeva.

4.8.

EGSO pozdravlja odluku Komisije da pojedine važne sigurnosne karakteristike vozila budu obvezne, kako one tehničke (inteligentni sustavi za pomoć pri kontroli brzine, autonomno kočenje u slučaju nužde…), tako i one projektne (poboljšana izravna vidljivost za kamione). Međutim, Odbor se nada da će se novim sigurnosnim mjerama obuhvatiti svi oblici cestovnog prometa kako bi regulatorni okvir bio potpun, jasan i ujednačen.

4.9.

Novi sustav označivanja guma koji sadržava specifikacije o standardima sigurnosti (ali i ekološkim standardima i standardima buke) mogao bi biti ključni čimbenik u smanjenju nesreća te poboljšati proaktivno i informirano donošenje odluke kod potrošača. Važno je da napomene na oznakama budu odmah jasne i razumljive potrošačima.

4.10.

Kako bi se zajamčila sigurnost na cestama, važno je i da Europska unija započne postupak postupnog usklađivanja postojećeg zakonodavstva na nacionalnoj razini i povezanih kazni (prometni znakovi i signalizacija, brzina, uporaba pojaseva i kaciga, zabrana vožnje pod utjecajem alkohola ili opojnih droga…). Te je mjere potrebno potkrijepiti razvojem odgovarajućih tehnologija relevantnih za pojedince kako bi se otkrile moguće rizične ili opasne situacije (blokada u slučaju vožnje pod utjecajem alkohola, otkrivanje pospanosti vozača…). Osim toga, važno je da se nijednom vrstom tehnologije ne prouzroči prekomjerno povećanje troškova vozila. Sigurnija vozila trebaju biti pristupačna svima (18).

4.11.

Cilj „vizije nula” pruža veliku nadu razvoju povezane i automatizirane mobilnosti. EGSO smatra da bi automatizacija mogla igrati ključnu ulogu u smanjenju nesreća, no smatra da je ključno ukazati na određene zabrinutosti i nedoumice u pogledu pravca razvoja koji je predvidjela Komisija. Iz tog je razloga važno poboljšati postojeće tehnologije uz istodobno pokretanje postupaka kontrole nad postojećim i novim tehnologijama, kojima bi se zajamčilo postizanje učinkovitih razina sigurnosti. To što nije izričito utvrđena detaljna strategija za postizanje automatiziranog prometa vjerojatno je korisno za napredak u tom području, ali isto tako može predstavljati i problem za države članice kod prilagodbe prometnih politika novim tehnologijama i njihovom korištenju.

4.11.1.

Tu je strategiju potrebno razviti povećanjem uloge automatizacije i povezanosti u korist ljudi. Točnije, Odbor izražava zabrinutost jer Komisija razine vožnje sa sustavom za pomoć vozaču i razine potpuno automatizirane vožnje smatra sličnima (čovjek je isključivo putnik). Međutim, potpuna automatizacija podrazumijeva i problem socioekonomskog prihvaćanja i problem tehnološke i infrastrukturne izvedivosti s obzirom na potrebu za jamčenjem maksimalne sigurnosti u mješovitom sustavu (vozila bez sustava za pomoć vozaču, vozila sa sustavom za pomoć vozaču i potpuno automatizirana vozila). Prije uvođenja potpuno automatiziranih vozila na tržište, potrebno je provesti fazu ispitivanja kako bi se zajamčilo da razine učinkovitosti i sigurnosti budu slične onima u zrakoplovima ili vlakovima.

4.11.2

.EGSO pozdravlja prijedloge za pokretanje razmjene digitalnih informacija u pomorskom prometu (jedinstvena platforma za pomorski sektor i priznavanje dokumenata o prijevozu robe), ali smatra da bi se te prijedloge moglo dodatno razviti.

4.12.

EGSO pozdravlja Strateški akcijski plan za baterije kojime se u središte procesa stavlja europski savez za baterije, naglašavajući problem velike energetske ovisnosti EU-a o trećim zemljama.

4.12.1

.Odbor se slaže s odlukom o stvaranju lanca vrijednosti baterija u skladu s modelom kružnog gospodarstva. Međutim, Odbor ističe da je dosad bilo nekoliko čimbenika koji su otežali puni razvoj plana: ovisnost o sirovinama iz trećih zemalja (primjerice litij); nedovoljno razvijeno istraživanje alternativnih sirovina u kružnom gospodarstvu; nemogućnost potpunog upravljanja preradom otpadnih baterija (sekundarne sirovine) i njihovim zbrinjavanjem; nedostatak kvalificirane radne snage.

4.12.2

.Točnije, EGSO smatra da su za prevladavanje tih problema potrebna znatna sredstva za istraživanje i inovacije. Sredstva dodijeljena za razdoblje 2018. – 2020. svakako su značajna, ali moraju se nastaviti i u sljedećem VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. Konkretno, ključno je podržati potragu za alternativnim izvorima energije koji su potpuno obnovljivi, čisti i nemaju utjecaj na okoliš te prevladati očite granice dostupnosti sirovina i utjecaj baterija za električne motore na okoliš. Osim toga, neophodno je stvoriti kvalificiranu radnu snagu oslanjajući se na sredstva iz programa Erasmus+, uz sudjelovanje sveučilišta i istraživačkih centara.

4.12.3

.Odbor ističe da će inicijativa Komisije dovesti do gotovo potpune obnove cijelog europskog voznog parka unutar desetogodišnjeg razdoblja, što će prouzročiti novi problem u pogledu zbrinjavanja i recikliranja milijuna vozila. Ta bi tema trebala zauzimati središnje mjesto u strategijama Komisije u okviru kružnog gospodarstva. Organizirano civilno društvo mora biti uključeno u sve faze postupka prijelaza i poziva ga se na informiranje i podizanje svijesti u cilju postizanja održive mobilnosti.

4.13.

EGSO podržava inicijativu za utvrđivanje graničnih vrijednosti emisija CO2 i za teška vozila, kao što je to slučaj kod ostalih kategorija vozila. Budući da se mala i srednja poduzeća u prometnom sektoru mogu suočiti s teškoćama u obnovi svojeg voznog parka, državama članicama preporučuje se da podrže prelazak na gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika primjenom poreznih poticaja.

4.14.

EGSO smatra da bi u okviru prijedloga za pojednostavnjenje izgradnje mreže TEN-T odgovarajuću pozornost trebalo posvetiti sudskim postupcima kako bi se postigla njegova potpuna učinkovitost (19).

5.   Posebne napomene

5.1.

Klasifikacijom rizika provedenom na europskim autocestama i državnim cestama ne uzima se u obzir razvoj odgovarajuće i usklađene tehnologije u gradovima gdje se događa većina teških nesreća bez smrtnih posljedica. Osim toga, važno je pokrenuti isti taj proces i u šest država zapadnog Balkana koje su već započele pregovore o pristupanju EU-u.

5.2.

Sustav eCall u vozilima za automatsko pozivanje nadležnih tijela iz cestovnog i zdravstvenog sektora u slučaju nesreće zasigurno je još jedan element kojim se mogu smanjiti učinci prometnih nesreća. EGSO se nada da će ta oprema biti obvezna u svim vozilima koja se najčešće koriste i koja su najizloženija nesrećama (teška vozila, autobusi i motocikli) te da će EU promicati veću integraciju sigurnosti na cestama i prve pomoći u usluge brze intervencije.

5.3.

Etički aspekti ključni su aspekt razvoja automatizacije. Osobito su sporne situacije u kojima se od strojeva traži da donose „etičke” odabire. Odbor ponavlja načelo u skladu s kojim samo čovjek može donositi etičke odabire te da strojevi, bez obzira na njihovu razinu naprednosti, trebaju biti pratnja čovjeku, a ne njegova zamjena.

5.4.

Kad je riječ o razvoju i stavljanju na tržište potpuno automatiziranih vozila, EGSO poziva Komisiju da više pozornosti posveti zapošljavanju i socijalnim aspektima koji iz toga proizlaze. Točnije, Odbor je zabrinut da bi u relativno kratkom vremenu cijeli radni sektori (primjerice prijevoznici) mogli nestati te da bi se mogla izgubiti radna mjesta koja se ne mogu nadoknaditi novim zanimanjima. Nadalje, u slučaju takvog scenarija, EU bi se suočio s izuzetno velikim brojem nezaposlenih čije bi se vještine i znanje teško prilagodili novom sustavu automatiziranog prijevoza. Stoga je s pomoću socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja potrebno zajamčiti upravljanje procesima promjena i pokretanje tečajeva osposobljavanja kako bi se svim radnicima u tom sektoru omogućilo stjecanje potrebnih vještina.

5.5.

Odbor smatra da bi osiguravajuća društva trebala poticati kupnju sigurnijih vozila uvođenjem nižih premija. U širem smislu, EGSO smatra da je neophodno pokrenuti ozbiljnu raspravu o pravnim aspektima uvođenja potpuno automatiziranih vozila te ponajprije pojasniti tko snosi građansku ili kaznenu odgovornost za prometnu nesreću.

5.6.

Odbor izražava zabrinutost u pogledu sustava Komisije za usporedbu različitih goriva (20). Taj sustav temelji se na trošku izračunatom na temelju 100 km prijeđenog puta jednog vozila te se njime ne uzimaju u obzir mnogi parametri neophodni za kvantificiranje stvarnog troška goriva, što bi moglo dovesti do zbunjivanja potrošača. Nadalje, mehanizam savjetovanja s potrošačima koji je pokrenula Komisija doveo je do marginalizacije uloge EGSO-a i udruga potrošača aktivnih u tom sektoru i usmjerio se na statistički nerelevantan uzorak (3000 ispitanika u tri države članice EU-a) te ponudio suviše slične alternative.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  COM(2016) 501 final.

(2)  COM(2017) 283 final; COM(2017) 675 final; COM(2018) 675 final.

(3)  COM(2016) 686 final.

(4)  COM(2018) 293 final, Prilog 1.

(5)  COM(2018) 286 final.

(6)  COM(2018) 274 final.

(7)  COM(2018) 283 final.

(8)  COM(2018) 237 final.

(9)  COM(2018) 278 final.

(10)  COM(2018) 279 final.

(11)  COM(2018) 293 final, Prilog 2.

(12)  COM(2018) 284 final.

(13)  COM(2018) 275 final.

(14)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/732 (SL L 123, 18.5.2018., str. 85.).

(15)  COM(2018) 296 final.

(16)  COM(2018) 277 final.

(17)  TEN/668, Jedinstvena europska platforma za pomorski sektor + elektroničke informacije za prijevoz tereta (vidjeti stranicu 265 ovoga Službenog lista); TEN/669, Provedba projekata mreže TEN-T (vidjeti stranicu 269 ovoga Službenog lista); TEN 675, Standardi za CO2 za kamione i Masa i dimenzije cestovnih vozila (vidjeti stranicu 286 ovoga Službenog lista); TEN/672, Instrument za povezivanje Europe (SL C 440, 6.12.2018., str. 191.); TEN/673, Povezana i automatizirana mobilnost (vidjeti stranicu 274 ovoga Službenog lista); TEN/674, Označivanje guma (vidjeti stranicu 280 ovoga Službenog lista); TEN/667, Upravljanje sigurnošću cestovne infrastrukture (vidjeti stranicu 261 ovoga Službenog lista); INT/863, Sigurnost vozila/zaštita nezaštićenih sudionika u prometu (SL C 440, 6.12.2018., str. 90.).

(18)  SL C 157, 28.6.2005., str. 34.

(19)  TEN/669, Provedba projekata mreže TEN-T (vidjeti stranicu 269 ovoga Službenog lista).

(20)  Provedbena uredba (EU) br. 2018/732.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/261


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2008/96/EZ o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture

(COM(2018) 274 final – 2018/0129 (COD))

(2019/C 62/40)

Izvjestitelj:

Brian CURTIS

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 31.5.2018.

Vijeće Europske unije, 8.6.2018.

Pravni temelj:

članak 91. stavak 1. točka (c) Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

204/2/6

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja prijedlog za izmjenu Direktive 2008/96/EZ o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture. Odbor posebno smatra da bi se mjerama koje je iznijela Komisija trebali otkloniti nedostaci postojeće Direktive (usklađivanje, razmjena informacija i ograničeno područje primjene) te da bi iste trebale imati ključnu ulogu u provedbi Strateškog akcijskog plana za sigurnost na cestama.

1.2.

Odbor podržava inicijativu „Vizija nula”, kojom se do 2050. nastoji ostvariti cilj od nula smrtnih slučajeva i teških nesreća u cestovnom prometu, a koja će se ostvariti usvajanjem pristupa „sigurnog sustava” koji promiče Svjetska zdravstvena organizacija. Provedba te strategije iziskivat će sudjelovanje svih sektora i svih sudionika u cestovnom prometu kako bi se ostvarilo ojačano upravljanje. Važno je da pokazatelji budu jasni i da ih se može pratiti. Organizacije civilnog društva trebaju aktivno sudjelovati u svim fazama oblikovanja, provedbe, praćenja i evaluacije strategije.

1.3.

Odbor smatra da je postupak sustavnog i proaktivnog mapiranja rizika diljem mreže TEN-T i na svim autocestama, kao i na svim primarnim cestama, ključan korak u planiranju novih mjera u području infrastrukture. Međutim, zbog različitog stanja provedbe važeće Direktive o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture, važno je utvrditi realne ciljeve i rokove za sve države članice te osigurati financijsku pomoć regijama koje najviše zaostaju, uključujući šest zemalja zapadnog Balkana. Nadalje, Odbor smatra da bi se radi ostvarenja drastičnog smanjenja broja smrtonosnih i teških nesreća do 2030. područje primjene Direktive o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture trebalo proširiti na sve glavne ruralne i urbane ceste.

1.4.

EGSO smatra da su dobri rezultati u području sigurnosti na cestama strateški cilj, no za osiguranje dugoročnog kontinuiteta potreban je povećani proračun u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. kako bi se mogli ispuniti ambiciozni ciljevi koje je postavio EU. Odbor posebice ističe da je u strategiji EU-a naglasak uglavnom na financiranju izgradnje nove infrastrukture, dok odgovarajuća financijska sredstva treba osigurati i za održavanje i unapređenje postojećih cesta. Štoviše, EGSO smatra da će veći proračun za promet imati dodatan pozitivan učinak na rast i radna mjesta u Europi.

1.5.

Odbor podupire prijedlog o novim zahtjevima u pogledu karakteristika cestovnih oznaka i prometnih znakova kako bi se razvili kooperativni, povezani i automatizirani sustavi za mobilnost (C-ITS). EGSO preporučuje proširenje takvog pristupa na sve dostupne oblike prijevoza (intermodalnost) kako bi se učinak takve strategije povećao u najvećoj mogućoj mjeri. EGSO ujedno smatra da bi početna točka svake strategije o sigurnosti u cestovnom prometu trebala biti odgovarajuće obrazovanje i osposobljavanje privatnih i profesionalnih vozača s obzirom na to da je ljudska pogreška i dalje glavni uzrok nesreća.

1.6.

EGSO podupire prijedlog da se nezaštićeni sudionici u cestovnom prometu sustavno uzimaju u obzir u svim postupcima upravljanja sigurnošću cesta. Odbor osobito preporučuje usporedan razvoj s drugim posebnim odredbama o sigurnosti vozila kako bi se „zatvorio krug”.

2.   Uvod

2.1.

Sigurnost na cestama u EU-u znatno se poboljšala tijekom nekoliko posljednjih desetljeća. U razdoblju od 2001. do 2010. broj smrtnih slučajeva na cestama u EU-u smanjio se za 43 % i za još 19 % u razdoblju od 2010. do 2016. Međutim, broj smrtnih slučajeva na cestama i dalje je visok (na cestama EU-a 2016. život je izgubilo 25 620 osoba) (1), a statistički podaci ukazuju na trend sve veće stagnacije u procesu EU-a za sigurnu mobilnost.

2.2.

Stoga je Izjava iz Vallette potakla Europsku komisiju na pokretanje nove inicijative za prilagodbu Direktive 2008/96/EZ o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture promjenama u mobilnosti koje su rezultat društvenih trendova i tehnološkog razvoja. Ta inicijativa, koja je usmjerena na sigurnost na cestama, ima ključnu ulogu u Strateškom akcijskom planu za sigurnost na cestama (2), koji je objavljen u svibnju 2008. u okviru trećeg paketa za mobilnost (3).

3.   Sažetak prijedloga

3.1.

Unatoč napretku koji je ostvaren proteklih godina, broj teških ili smrtonosnih nesreća u cestovnom prometu i dalje je previsok. Budući da je u 90 % nesreća uzrok ljudska pogreška, Komisija smatra da bi se automatizacijom, povezanošću, novim standardima projektiranja za ceste i vozila mogao smanjiti broj nesreća te njihove posljedice na vozače, putnike i nezaštićene sudionike u cestovnom prometu (npr. bicikliste).

3.2.

Konkretno, Komisija je uspostavila cilj „Vizija nula” kojim se do 2050. nastoji ostvariti broj od nula smrtnih slučajeva i teških nesreća u cestovnom prometu. Prijedlogom se uvodi i privremeni cilj od 50 % manje smrtnih slučajeva i teških ozljeda do 2030.

3.3.

Kako bi se ti ciljevi ostvarili, EU planira usvojiti nove tehnološke i regulatorne alate na temelju „sigurnog sustava” Svjetske zdravstvene organizacije (4). Načelo na kojemu se temelji taj pristup jest da, iako nesreće nije moguće u potpunosti ukloniti, mogu se poduzeti mjere za smanjenje broja smrtnih slučajeva i teških ozljeda.

3.4.

Važeća Direktiva o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture donesena je 2008. kako bi se osiguralo da pitanja sigurnosti na cestama budu u prvom planu u svim fazama planiranja, projektiranja i upotrebe cestovne infrastrukture. Međutim, postoje brojne razlike u pogledu stanja provedbe Direktive na nacionalnoj razini. Te razlike često odgovaraju većem broju smrtonosnih i teških nesreća (5). Stoga je ključno uskladiti sigurnosne propise i poboljšati rezultate u pogledu sigurnosti cestovne infrastrukture. Države članice trebale bi primiti posebnu financijsku potporu na temelju Instrumenta za povezivanje Europe (200 milijuna EUR) za razdoblje 2018. – 2020.

3.5.

Revidiranom Direktivom nastoje se ostvariti prethodno navedeni ciljevi uvođenjem sljedećih mjera:

propisivanjem transparentnosti postupaka upravljanja sigurnošću infrastrukture i daljnjeg postupanja u vezi s njima;

uvođenjem procjene cesta na razini cijele mreže i postupka sustavnog i proaktivnog mapiranja rizika radi procjene „ugrađene”, ili inherentne, sigurnosti na cestama u cijelom EU-u;

proširivanjem područja primjene Direktive izvan područja transeuropske prometne mreže (TEN-T) kako bi se obuhvatile autoceste i primarne ceste izvan te mreže te sve ceste izvan gradskih područja koje su u cijelosti ili djelomično izgrađene sredstvima EU-a (Mrežu TEN-T karakterizira velika količina prometa, no zahvaljujući visokim sigurnosnim standardima smrtonosne nesreće nisu osobito učestale (8 %). U primarnoj cestovnoj mreži EU-a dolazi do 39 % svih smrtnih slučajeva u prometnim nesrećama u EU-u. Usklađenim djelovanjem EU-a u području primarne cestovne mreže (uključujući dio izvan mreže TEN-T) trebalo bi se pomoći u ostvarenju ciljeva inicijative „Vizija nula”.);

utvrđivanjem općih zahtjeva u pogledu karakteristika cestovnih oznaka i prometnih znakova kako bi se olakšalo uvođenje kooperativnih, povezanih i automatiziranih sustava za mobilnost;

uvođenjem obveze da se nezaštićeni sudionici u cestovnom prometu sustavno uzimaju u obzir u svim postupcima upravljanja sigurnošću cesta.

4.   Opće napomene

4.1.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije kojemu je u cilju izmjena Direktive 2008/96/EZ o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture. Odbor posebno podržava Izjavu iz Vallette i smatra da je za ostvarenje boljih rezultata u području sigurnosti na cestama potreban poboljšan europski pristup.

4.2.

Treći paket za mobilnost sastoji se od skupa međusobno povezanih zakonodavnih inicijativa. Odbor je odlučio da će svaki zakonodavni prijedlog razmotriti u zasebnom mišljenju. Stoga ovom mišljenju treba pristupiti i tumačiti ga u kontekstu prethodnih mišljenja EGSO-a, ali i u kontekstu mišljenja koja se izrađuju u skladu s njim te u kojima se razmatraju posebni aspekti trećeg paketa za mobilnost (6).

4.3.

Odbor podržava ostvarivanje cilja inicijative „Vizija nula” primjenom pristupa „sigurnog sustava”. Za to će biti potrebno sudjelovanje svih sektora i svih sudionika u cestovnom prometu kako bi se ostvarilo ojačano upravljanje. Važno je da su pokazatelji koji su utvrđeni za ostvarivanje tih ciljeva jasni i da ih se može pratiti. Potrebno je aktivno sudjelovanje organizacija civilnog društva u svim fazama oblikovanja, provedbe, praćenja i evaluacije strategije.

4.4.

EGSO pozdravlja odluku da se dodijeli 200 milijuna EUR za sigurnost na cestama (u razdoblju 2018. – 2020.). Međutim, Odbor smatra da je za osiguravanje dugoročnog kontinuiteta nužno povećati financijsku omotnicu dostupnu u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru (VFO) 2021. – 2027. kako bi se mogli ostvariti ambiciozni ciljevi koje je postavio EU (7). (Europska komisija procjenjuje da će ulaganja potrebna za ostvarenje osnovne mreže TEN-T iznositi otprilike 500 milijardi EUR u razdoblju 2021. – 2030., dok će za dovršenje sveobuhvatne mreže biti potrebno otprilike 1500 milijardi EUR.)

4.5.

EGSO smatra da će veći proračun za promet imati dodatan pozitivan učinak na rast i radna mjesta u Europi. Uložena sredstva imat će učinak poluge, čime će se do 2030. pomoći u otvaranju 13 milijuna radnih mjesta godišnje te stvaranju dodatnih prihoda u iznosu do 4500 milijardi EUR (1,8 % BDP-a EU-a). To znači da bi se svakom milijardom eura uloženom u mrežu TEN-T trebalo otvoriti do 20 000 novih radnih mjesta (8).

4.6.

Odbor smatra da je inicijativa za postupak sustavnog i proaktivnog mapiranja rizika diljem europske mreže TEN-T i na svim autocestama (izvan mreže TEN-T), kao i na svim primarnim cestama, ključan korak u planiranju opsega i vrste mjera u području infrastrukture koje će trebati poduzeti u vezi s europskom cestovnom mrežom. Međutim, zbog različitog stanja provedbe važeće Direktive o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture, važno je utvrditi realne ciljeve i rokove za sve države članice te osigurati odgovarajuće financijske mjere kojima će se pružiti potpora regijama i zemljama koje najviše zaostaju (9).

4.7.

Odbor ističe da je u strategiji EU-a naglasak uglavnom na financiranju izgradnje nove infrastrukture. Međutim, potrebno je osigurati odgovarajuća financijska sredstva i za održavanje i unapređenje postojećih cesta jer su ti aspekti jednako bitni za održavanje visokog standarda sigurnosti u cestovnom prometu.

4.8.

Novi zahtjevi u pogledu karakteristika cestovnih oznaka i prometnih znakova ključni su razvoj kooperativnih, povezanih i automatiziranih sustava za mobilnost (C-ITS). Odbor smatra da je ključno vozilima i cestovnoj infrastrukturi omogućiti neprestanu razmjenu informacija kako bi bili spremni za sustav mješovitog prometa za koji su karakteristična vozila u kojima se primjenjuju različite tehnologije: vožnja kojom upravlja osoba, potpomognuta vožnja i automatizirana vožnja (10). Kako bi se strategija za sigurnu mobilnost upotpunila, važno je takav pristup proširiti na sve dostupne oblike prijevoza (intermodalnost), uz izravan učinak na smanjenje količine prometa i njegovu sigurnost (11).

4.9.

EGSO je uvjeren da nove tehnologije mogu dati vidljiv doprinos unapređenju sigurnosnih standarda u cestovnom prometu, pod uvjetom da se uzmu u obzir njihova ograničenja i uz nužan oprez pri njihovoj primjeni. EGSO ujedno smatra da bi početna točka svake strategije o sigurnosti u cestovnom prometu trebala biti odgovarajuće obrazovanje i osposobljavanje privatnih i profesionalnih vozača s obzirom na to da je ljudska pogreška i dalje jedan od glavnih uzroka nesreća.

4.10.

EGSO podupire prijedlog da se nezaštićeni sudionici u cestovnom prometu sustavno uzimaju u obzir u svim postupcima upravljanja sigurnošću cesta. Taj je pristup u skladu s novim trendovima i navikama građana EU-a (npr. porast broja biciklista). Odbor preporučuje usporedan razvoj drugih posebnih odredbi o sigurnosti vozila kako bi se „zatvorio krug” (npr. napredni sustavi za kočenje u slučaju opasnosti, sustav upozoravanja u slučaju napuštanja prometne trake te drukčiji dizajn kabina teških vozila kako bi se olakšala vidljivost biciklista i pješaka, kao i senzori za njihovo uočavanje) (12).

5.   Posebne napomene

5.1.

EGSO smatra da je važno usporedno razvijati fizičku i digitalnu infrastrukturu. Ujedno je važno što prije ostvariti potpunu pokrivenost tehnologijom 5G na svim mrežama autocesta i primarnih cesta u Europi kako bi se omogućila stvarna povezanost između cesta i vozila te između vozila i vozila (13). EGSO i u ovom području preporučuje odgovarajuću i dugoročnu financijsku potporu u sljedećem VFO-u za razdoblje 2021. – 2027.

5.2.

Odbor u skladu s preporukom Europskog vijeća za sigurnost prometa (14) navodi da bi područje primjene Direktive o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture trebalo proširiti na sve glavne ruralne i urbane ceste. Taj širi pristup potreban je kako bi se do 2030. ostvarilo drastično smanjenje broja smrtonosnih i teških nesreća. Taj se prijedlog temelji na činjenici da se prijedlog Komisije odnosi na polovicu nesreća do kojih dolazi na cestama EU-a, a da do velike većine teških ozljeda dolazi na urbanim cestama.

5.3.

EU je 2015. pokrenuo novi projekt za proširenje strategije mreže TEN-T na zemlje zapadnog Balkana (15). Uz potporu Okvira za ulaganja na zapadnom Balkanu (WBIF) i Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) ta bi inicijativa trebala imati ključan utjecaj na postupak proširenja EU-a. EGSO preporučuje da se u okvir tog ambicioznog infrastrukturnog projekta uvrsti provedba Strateškog akcijskog plana za sigurnost na cestama. Ta bi mjera trebala biti u skladu s prijedlogom Komisije da se područje primjene Direktive o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture proširi na cestovnu infrastrukturu izvan urbanih područja koja je dovršena korištenjem sredstava EU-a. Njome bi se posebno omogućilo da u šest zemalja zapadnog Balkana prilikom njihovog pridruživanja EU-u budu prevladani nedostaci u području sigurnosti i infrastrukture.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Baza podataka EU-a o prometnim nesrećama, 2016.

(2)  COM(2018) 293, Prilog 1.

(3)  COM(2018) 293 final.

(4)  Svjetska zdravstvena organizacija, Save LIVES – A road safety technical package („Spasiti živote – tehnički paket za sigurnost u cestovnom prometu”), 2017.

(5)  Care – Baza podataka EU-a o prometnim nesrećama.

(6)  TEN/666, Održiva mobilnost za Europu, Barbucci, 2018. (vidjeti stranicu 254 ovog Službenog lista); TEN/668, Jedinstvena europska platforma za pomorski sektor + elektroničke informacije za prijevoz tereta, Back, 2018. (vidjeti stranicu 265 ovog Službenog lista); TEN/669, Provedba projekata mreže TEN-T, Dumitru Fornea, 2018. (vidjeti stranicu 269 ovog Službenog lista); TEN/675, Masa i dimenzije cestovnih vozila, Back, 2018. (vidjeti stranicu 286 ovog Službenog lista); TEN/672, Instrument za povezivanje Europe (CEF), Plosceanu i Watson, 2018. (SL C 440, 6.12.2018., str. 191.); TEN/673, Povezana i automatizirana mobilnost, Samm, 2018. (vidjeti stranicu 274 ovog Službenog lista); TEN/674, Označivanje guma, 2018. (vidjeti stranicu 280 ovog Službenog lista); TEN/667 (vidjeti stranicu 261 ovog Službenog lista); INT/863, Sigurnost vozila/zaštita nezaštićenih sudionika u prometu, Hencks, 2018. (SL C 440, 6.12.2018., str. 90.).

(7)  COM(2018) 277.

(8)  TEN/672, Instrument za povezivanje Europe (CEF), Plosceanu i Watson, 2018.

(9)  TEN/669, Provedba projekata mreže TEN-T, Dumitru Fornea, 2018.

(10)  TEN/673, Povezana i automatizirana mobilnost, Samm, 2018.

(11)  TEN/666, Održiva mobilnost za Europu, Barbucci, 2018.

(12)  INT/863, Sigurnost vozila/zaštita nezaštićenih sudionika u prometu, Hencks, 2018.

(13)  TEN/673, Povezana i automatizirana mobilnost, Samm, 2018.

(14)  COM(2018) 274, str. 7.

(15)  http://europa.eu/rapid/press-release_STATEMENT-15-4826_de.htm


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/265


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okružja jedinstvenog europskog pomorskog sučelja i stavljanju izvan snage Direktive 2010/65/EU”

(COM(2018) 278 final – 2018/0139(COD))

i o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o elektroničkim informacijama o prijevozu tereta”

(COM(2018) 279 final – 2018/0140-(COD))

(2019/C 62/41)

Izvjestitelj:

Stefan BACK

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 11.6.2018.

Vijeće, 14.–15.6.2018.

Pravni temelj:

članak 91., članak 100. stavak 2., članak 192. stavak 1., članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

210/2/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja oba prijedloga kao važne korake prema digitalizaciji prometa, što je jedan od ciljeva Bijele knjige o prometnoj politici iz 2011. godine i korak u provedbi nove industrijske strategije koju je Komisija predstavila u listopadu 2017., te zaključke Vijeća ministara o digitalizaciji prometa od 5. prosinca 2017. i Izjavu s Danâ digitalnog prometa potpisanu u Tallinnu 10. studenog 2017.

1.2.

EGSO podupire odabrani oblik zakonodavnog akta; iskustvo pokazuje da su jasne i obvezne dužnosti država članica nužne za dobro funkcioniranje elektroničkog informacijskog sustava u cijeloj Europskoj uniji.

1.3.

Cilj je svakog prijedloga postići odgovarajući stupanj usklađenosti s obzirom na zadatke koje treba ispuniti.

1.4.

EGSO naglašava da će prikladnost standarda i zahtjeva za certifikaciju koje će Komisija utvrditi u delegiranim ili provedbenim aktima biti od ključne važnosti za ispravno funkcioniranje planiranih koncepata i povjerenje korisnika u digitalna rješenja. U pogledu Prijedloga o informacijama o teretu, on bi mogao biti ključan za to da dotični sustav postane obvezan, ne samo za nadležna tijela nego i za korisnike.

1.5.

EGSO smatra da su besprijekorno funkcioniranje sustavâ, osiguravanje sigurnosti, cjelovitosti komunikacija, privatnost i povjerljivost komercijalnih i, prema potrebi, drugih osjetljivih informacija, ključni elementi za stvaranje povjerenja. EGSO skreće pozornost na tekuće aktivnosti Gospodarske komisije za Europu (UNECE) Gospodarskog i socijalnog vijeća UN-a usmjerene na osiguravanje visokih i univerzalnih standarda u tom području.

1.6.

EGSO se nada da će Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o elektroničkim informacijama o prijevozu tereta [COM(2018) 279] (dalje u tekstu: Prijedlog o informacijama o teretu) ubrzo dovesti do razvoja sustava koji će biti obvezan i za korisnike, a sve to kako bi se optimirali povećanje učinkovitosti, smanjenje troškova i dodana okolišna vrijednost. Dobru priliku za to moglo bi predstavljati preispitivanje Uredbe predviđeno člankom 15. Prijedloga.

1.7.

EGSO izražava žaljenje i zbog toga što je područje primjene Prijedloga o informacijama o teretu po svemu sudeći ograničeno na zahtjeve za informacije navedene u aktima Unije u vezi s uvjetima pod kojima se prijevoz može izvršiti na temelju glave UFEU-a o prometu. EGSO smatra da bi se prednosti digitalizacije trebale primjenjivati i na druge administrativne zahtjeve povezane s takvim aktivnostima prijevoza. U točki 3.8 u nastavku nalazi se prijedlog za izmjenu. Važno je poslati općenitu poruku u tom smislu, ne dovodeći u pitanje postojeće ili buduće posebne odredbe.

1.8.

EGSO također skreće pozornost na potencijalnu dodanu vrijednost mogućnosti podnošenja elektroničkih informacija nadležnim tijelima diljem svijeta uz primjenu usklađenih normi poput onih koje razvija UNECE.

1.9.

EGSO posebice izražava zabrinutost u pogledu Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okružja jedinstvenog europskog pomorskog sučelja i stavljanju izvan snage Direktive 2010/65/EU [COM(2018) 278] (dalje u tekstu: Prijedlog o jedinstvenom europskom pomorskom sučelju) zbog toga što bi se opcija ostavljanja prostora za specifične nacionalne zahtjeve lako mogla pretvoriti u prepreku za besprijekorno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. EGSO očekuje da će Komisija pomno nadzirati provedbu te mogućnosti kao i da će kontinuirani dijalog između Komisije i država članica pomoći u ograničavanju specifičnih nacionalnih zahtjeva.

1.10.

EGSO ističe i važnost rješavanja društvenih učinaka digitalizacije u tom kontekstu. To obuhvaća pružanje pravodobnih informacija, pokretanje dijaloga, rješavanje pitanja nepostojanosti radnih mjesta i potrebe za razvijanjem novih vještina te omogućavanje radnoj snazi da se prilagodi novom kontekstu. Prema mišljenju EGSO-a, prometni bi sektor zahvaljujući digitalizaciji mogao postati privlačnije radno okruženje, čime bi se pridonijelo rješavanju aktualnih problema zapošljavanja u tom sektoru.

2.   Prijedlozi Komisije

2.1.

Komisija je iznijela dva povezana prijedloga, odnosno:

Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okružja jedinstvenog europskog pomorskog sučelja i stavljanju izvan snage Direktive 2010/65/EU [COM(2018) 278] (dalje u tekstu: Prijedlog o jedinstvenom europskom pomorskom sučelju), i

Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o elektroničkim informacijama o prijevozu tereta [COM(2018)279] (dalje u tekstu: Prijedlog o informacijama o teretu).

2.2.

Prijedlozi su funkcionalno međusobno povezani jer oba uspostavljaju sustav elektroničke komunikacije između poduzeća i javnih vlasti kako bi se olakšala kontrola usklađenosti s nizom zakonskih obveza putem mehanizma koji jamči vjerodostojnost i integritet dostavljenih informacija te poštovanje zahtjeva za privatnost.

2.3.

Prijedlog o jedinstvenom europskom pomorskom sučelju zamijenit će Direktivu 2010/65/EU koja ima sličan cilj, ali koja se pokazala neučinkovitom jer je državama članicama omogućila preveliku slobodu u provedbi, što je dovelo do razvoja različitih standarda, rutina i opsega digitaliziranih obavijesti, uslijed čega se povećalo administrativno opterećenje za pomorski prijevoz, dok je neke administrativne postupke i dalje potrebno provoditi ručno.

2.4.

Po svemu sudeći, sam sustav jedinstvenog pomorskog sučelja otvoren je za sve brodove koji podliježu pravnoj obvezi izvješćivanja kada uplovljavaju u luke država članica.

2.5.

Prijedlogom o informacijama o teretu utvrđuje se obveza prema kojoj su tijela države članice dužna prihvaćati elektroničku dokumentaciju koju dostavljaju poduzeća u sklopu svoje obveze da dokažu sukladnost sa zahtjevima iz niza zakonodavnih akata EU-a o prijevozu robe te s uvjetima za pošiljke otpada. U tu svrhu, Prijedlogom o informacijama o teretu uspostavlja se sustav elektroničkih informacija o prijevozu tereta (eFTI) koji se sastoji od okvira za pružanje usluga, uključujući zajednički skup podataka, postupaka i pravila za pristup, zahtjeva u pogledu platformi za eFTI i eFTI usluga te sustava certificiranja.

2.6.

Mogućnost predviđena u Prijedlogu o informacijama o teretu dostupna je prijevoznicima koji su podložni obvezama pružanja pravnih informacija ili dokumentacije navedenima u prijedlogu.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja oba prijedloga koji sadržavaju opći cilj digitalizacije prometa. Taj je cilj izvorno zacrtan u Bijeloj knjizi o prometnoj politici iz 2011., a nakon toga je uključen, primjerice, u strategiju jedinstvenog digitalnog tržišta i novu industrijsku strategiju koju je Komisija predstavila u listopadu 2017. te u zaključke Vijeća ministara o digitalizaciji prometa od 5. prosinca 2017. koji su uslijedili nakon Izjave s Danâ digitalnog prometa potpisane u Tallinnu 10. studenog 2017.

3.2.

EGSO ponavlja svoju potporu inovativnim rješenjima i podupire odabrani oblik zakonodavnog akta s obzirom na to da su jasne i obvezne dužnosti država članica nužne za dobro funkcioniranje elektroničkog informacijskog sustava u cijeloj Europskoj uniji.

3.3.

S tim u vezi EGSO podsjeća na svoja upozorenja o problematičnosti provedbe direktive (zbog njezina pretežito neobveznog karaktera), koja će biti stavljena izvan snage ako se usvoji Prijedlog o jedinstvenom europskom pomorskom sučelju.

3.4.

S obzirom na navedeno, EGSO se slaže da bi moglo biti potrebno postići ravnotežu između potpune usklađenosti i interoperabilnosti. Jasno je da postoji potreba za dalekosežnim usklađivanjem u kontekstu sustava kojim će se olakšati odobravanje kretanja brodova koji dolaze u luke EU-a i odlaze iz njih, što će, primjerice, zahtijevati besprijekorno funkcioniranje sučelja između broda i obale s usklađenim standardima i procedurama. Manji stupanj usklađenosti može se prihvatiti u sustavu koji zapravo služi za uvođenje odgovarajućih i sigurnih procedura zahvaljujući kojima se javnim tijelima na raspolaganje stavljaju dokumenti potrebni za osiguravanje sukladnosti sa zakonodavstvom EU-a.

3.5.

U skladu s navedenim, EGSO smatra da oba prijedloga iziskuju odgovarajuću razinu usklađenosti.

3.6.

EGSO napominje da Prijedlog o informacijama o teretu zapravo stvara mogućnost, a ne obvezu, za omogućavanje podnošenja dokumenata u elektroničkom obliku. EGSO u ovom trenutku prihvaća razloge za taj izbor, ali se ipak nada brzom razvoju u smjeru obveznog sustava, uzimajući u obzir da to podrazumijeva lakše praćenje usklađenosti u svakom trenutku i znači smanjenje količine papira, posebice za operativno osoblje kao što su vozači kamiona. Dobru priliku za razmatranje tog pitanja moglo bi predstavljati preispitivanje Uredbe predviđeno člankom 15. Prijedloga.

3.7.

Kako se navodi u njegovu članku 1. stavku 2., Prijedlog o informacijama o teretu primjenjuje se na „zahtjeve u pogledu regulatornih informacija utvrđene u aktima Unije u kojima se utvrđuju uvjeti za prijevoz robe na području Unije u skladu s glavom VI. trećeg dijela Ugovora ili uvjeti za pošiljke otpada”. EGSO se pita neće li to pretjerano ograničiti pravo na dostavu informacija i dokumenata u elektroničkom obliku. Akti Unije nabrojeni u Prilogu I. Prijedlogu o informacijama o teretu samo su naoko oni koji se izravno odnose na uvjete pristupa tržištu.

3.8.

EGSO smatra da bi i drugi zahtjevi za administrativnu dokumentaciju ili informacije mogli imati koristi od prava na dostavu u elektroničkom obliku. Primjeri za to su, među ostalim, objavljivanje obavijesti i informacija koje se pružaju u kontekstu upućivanja radnika ili informacija koje su predane radi dokazivanja usklađenosti s odredbama o vremenu vožnje i odmora. Prema mišljenju EGSO-a, područje primjene prijedloga moglo bi se proširiti dodavanjem riječi „i ostale odredbe o” između riječi „uvjeti za” i „prijevoz robe” u članku 1. stavku 2. EGSO smatra da je važno poslati općenitu poruku u tom smislu, ne dovodeći u pitanje postojeće ili buduće posebne odredbe.

3.9.

EGSO ukazuje i na aspekt održivosti smanjenja količine ispisanog papira, kao što je navedeno i u Prijedlogu o informacijama o teretu.

3.10.

EGSO prima na znanje posebne odredbe u obama prijedlozima kojima bi se trebala osigurati povjerljivost komercijalnih i, u slučaju jedinstvenog pomorskog sučelja, drugih osjetljivih informacija. Nadalje, EGSO želi skrenuti pozornost na visoku razinu sigurnosti protiv neovlaštenih manipulacija i visoku razinu zaštite privatnosti koja je svojstvena dobro osmišljenoj i dobro upravljanoj strukturi protočne razmjene podataka.

3.11.

EGSO ističe važnost tekućih aktivnosti UNECE-a u područjima navedenima u točki 3.10, a osobito važnost njegove Bijele knjige o konceptu protoka podataka za poboljšanje kvalitete podataka u lancu opskrbe. Prema mišljenju EGSO-a, to je još jedan argument za obvezno podnošenje elektroničke dokumentacije u najvećoj mogućoj mjeri.

3.12.

EGSO skreće pozornost na potencijalnu dodanu vrijednost mogućnosti podnošenja elektroničkih informacija nadležnim tijelima diljem svijeta uz primjenu usklađenih normi poput onih koje razvija UNECE.

3.13.

U pogledu oba prijedloga Komisija ima ključnu zadaću u razvoju standarda i kriterija certificiranja. EGSO naglašava da je okvir koji stvara povjerenje i dobro funkcionira bez nepotrebne složenosti ključan za to da predloženi sustavi dobro funkcioniraju i polučuju planiranu dodanu vrijednost. To je bitan element i u stvaranju povjerenja u digitalna rješenja u cijelom sektoru prometa.

3.14.

EGSO ističe potrebu razmatranja društvenih aspekata digitalizacije u tom kontekstu. Jasno je da će digitalizacija promijeniti radno okruženje, stvoriti nova radna mjesta i iziskivati nove vještine, pa je važno pravodobno se suočiti s potrebom prilagođavanja radne snage novom kontekstu. EGSO naglašava i važnost pružanja pravodobnih informacija i pokretanja dijaloga o promjenama koje će uslijediti. Prema mišljenju EGSO-a, prometni bi sektor zahvaljujući digitalizaciji u budućnosti mogao postati privlačnije radno okruženje, čime bi se pridonijelo rješavanju aktualnih problema zapošljavanja u tom sektoru.

4.   Posebne napomene

4.1.   Prijedlog jedinstvenog pomorskog sučelja

4.1.1.

U usporedbi s Direktivom 2010/65/EU, Prijedlog jedinstvenog pomorskog sučelja vrlo je cjelovit. Po svemu sudeći, pruža prikladan okvir za olakšavanje formalnosti pri dolasku i odlasku, pa su stoga po svoj prilici njime uklonjeni elementi koji nedostaju te izostanak usklađenosti, koji su prouzročili štetne učinke za korisnike pri provedbi Direktive 2010/65/EU.

4.1.2.

EGSO se slaže s izborom Komisije da ne predloži jedinstveno sučelje EU-a, već jedinstvena nacionalna sučelja. Iako postoje uvjerljivi razlozi za jedinstveno sučelje na razini EU-a, rješenjem koje se temelji na jedinstvenim nacionalnim sučeljima izbjeći će se nepovratni troškovi koji proizlaze iz već provedenih ulaganja na nacionalnoj razini te omogućiti uvođenje specifičnih nacionalnih administrativnih zahtjeva koji budu potrebni.

4.1.3.

EGSO naglašava da je usklađivanje u cilju olakšavanja besprijekornog funkcioniranja unutarnjeg tržišta ključan element u prijedlogu, pa je važno osigurati da se on i zadrži.

4.1.4.

EGSO stoga ima određene dvojbe u vezi s opcijom kojom se ostavlja prostor za specifične nacionalne zahtjeve, koji bi se lako mogli pretvoriti u prepreke za besprijekorno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Stoga EGSO poziva Komisiju da pomno prati specifične nacionalne zahtjeve iz perspektive unutarnjeg tržišta i vodi kontinuirani dijalog s državama članicama kako bi se specifični nacionalni zahtjevi što više ograničili.

4.2.   Prijedlog o informacijama o teretu

4.2.1.

EGSO posebno prima na znanje važnu ulogu provedbenih i delegiranih akata koje će Komisija donijeti na temelju prijedloga te ističe da je važno da oni brzo stupe na snagu jer su ključni za pravilno funkcioniranje predložene uredbe.

4.2.2.

S tim u vezi EGSO skreće pozornost Komisije na elemente strukture protočne razmjene podataka (PDES) koja je u spomenutoj Bijeloj knjizi UNECE-a opisana kao korisna za osiguravanje sustava koji će se primjenjivati za razmjenu podataka u različitim fazama protoka prometa i biti siguran i otporan na neovlaštene manipulacije.

4.2.3.

EGSO upućuje na spomenute izjave o visokoj sigurnosti dobro osmišljenog i dobro provedenog sustava razmjene elektroničkih dokumenata te ponavlja da cilj Prijedloga koji se tiče praćenja sukladnosti predstavlja dobar razlog za razmatranje mogućnosti da se elektronička dokumentacija učini obveznom u okviru preispitivanja Uredbe predviđenog člankom 15. Prijedloga o informacijama o teretu.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/269


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama pojednostavnjenja radi ubrzanja realizacije transeuropske prometne mreže”

(COM(2018) 277 final – 2018/0138 (COD))

(2019/C 62/42)

Izvjestitelj:

Dumitru FORNEA

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 11.6.2018.

Vijeće, 15.6.2018.

Pravni temelj:

članak 172. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Odluka Plenarne skupštine:

22.5.2018.

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

210/3/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO smatra da su inicijative priložene zajedno u trećem paketu „Europa u pokretu” nužne za osiguravanje učinkovitog zakonskog okvira na razini Europe i za ponovnu potvrdu političke i financijske predanosti država članica u pravovremenom osiguravanju transeuropske prometne mreže (TEN-T): osnovna mreža trebala bi biti dovršena do 2030., a sveobuhvatna mreža do 2050.

1.2.

EGSO napominje da Prijedlog uredbe osigurava dodanu vrijednost jer na temelju najboljih praksi uočenih u cijeloj Europi regulira niz ključnih aspekata za pridržavanje rokova za završetak projekta i za nastavljanje privlačenja zanimanja javnosti i privatnih ulagača za dostavu ponuda za prometnu infrastrukturu.

1.3.

EGSO podržava pristup Komisije i smatra da je prikladan i odgovarajuć s obzirom na to da je ključna svrha Prijedloga uredbe smanjenje kašnjenja u provedbi infrastrukturnih projekata u okviru mreže TEN-T. Štoviše, ova se kašnjenja mogu znatno umanjiti prepoznavanjem prednosti projekata od zajedničkog interesa, određivanjem jedinstvenog nadležnog tijela koje će raspolagati kompetentnim osobljem i odgovarajućim sredstvima i koje bi trebalo objediniti konkurentna tijela i subjekte kako bi se postiglo istinsko administrativno pojednostavnjenje, uključivanjem i koordinacijom postupaka te primjenom jedinstvenog nacionalnog zakonodavstva za kupovine koje obavlja zajednički subjekt.

1.4.

EGSO pozdravlja Komisijino utvrđivanje referentne vrijednosti za trajanje postupka izdavanja dozvola i smatra da je razumno ograničiti cijeli postupak izdavanja dozvola na najviše tri godine, no želi istaknuti da je važno uzeti u obzir mišljenja nadležnih nacionalnih tijela kako bi se osigurali realistični predloženi rokovi u skladu s posebnim situacijama u državama članicama.

1.5.

EGSO smatra da će u nekim državama članicama usklađenost s obveznim rokovima koji se definiraju Prijedlogom uredbe iziskivati neke pravne i administrativne reforme. Te će reforme omogućiti nadležnim pravnim i administrativnim tijelima da svoje metode rada ubrzaju i učine učinkovitijima kako bi se izbjegle pravne mjere na nacionalnoj ili europskoj razini zbog nepoštivanja rokova.

1.6.

EGSO podržava prijedlog tehničke pomoći iz članka 9., no želi naglasiti Komisiji da je potrebno više informacija u vezi s kriterijima prihvatljivosti i u vezi s postupkom kojega se treba pridržavati kako bi bilo moguće odobriti tehničku pomoć iz Prijedloga.

1.7.

EGSO smatra da bi uspostava standardiziranih uvjeta i posebnih dogovora za javnu nabavu na europskoj razini mogla ubrzati tempo provedbe infrastrukturnih projekata.

1.8.

EGSO smatra da nacionalna tijela mogu izbjeći moguće sukobe u provedbi projekata u okviru mreže TEN-T uključivanjem dionika/uključenih strana već od faze planiranja prometne infrastrukture i pravovremenim organiziranjem učinkovitog savjetovanja s javnošću, organizacijama civilnog društva i lokalnim nadležnim tijelima.

1.9.

EGSO ističe da su aktivnosti podizanja svijesti i pravovremeno prepoznavanje pokušaja diskreditiranja projekata TEN-T ključni za stvaranje političke i društvene klime koja je poticajna za provedbu europskih politika prometne infrastrukture. Europska tijela vlasti mogu neutralizirati štetne učinke dezinformacija kroz održavanje kontakata s masovnim medijima, daljnji razvoj institucionalnih alata za pružanje točnih informacija te savjetovanje s javnošću.

1.10.

EGSO primjećuje nedosljednost u tekstu Prijedloga s obzirom na to da se u definiciji iz članka 2. točke (e) „prekogranični projekt od zajedničkog interesa” navodi da je taj pojam ograničen na projekte koje provodi zajednički subjekt. Međutim, prema članku 7. stavku 2. i članku 8. stavku 1. pojmom su također obuhvaćeni projekti za koje ne postoji zajednički subjekt.

1.11.

EGSO smatra da se mehanizmi za prekograničnu koordinaciju koje osigurava mreža TEN-T mogu ojačati povećavanjem ovlasti europskih koordinatora i osiguravanjem dodatnih alata za njih. Kako bi se optimalno iskoristili iskustvo i kapaciteti europskih koordinatora, možda će biti potrebno revidirati zakonodavstvo koje utvrđuje njihove nadležnosti i proširiti njihove odgovornosti u cilju konsolidacije europskog vodstva u provođenju prekograničnih projekata prometne infrastrukture koje poduzimaju države članice.

1.12.

EGSO napominje da nije jasno koje sankcije se utvrđuju za slučaj nepoštivanja pravnih odredbi uspostavljenih Prijedlogom uredbe. S obzirom na glavni cilj Prijedloga koji se konkretno tiče smanjivanja kašnjenja, ovaj aspekt treba razjasniti kako bi se ojačala zakonski obvezujuća dimenzija uredbe i kako bi se osigurali transparentni i predvidivi pravni okviri za Europljane, civilna društva, javna tijela i sudove na nacionalnoj razini i razini Europe.

2.   Opće napomene

2.1.

Prijedlog uredbe koji se razmatra u ovom mišljenju Komisija je izdala u svibnju 2018. Komisija namjerava dopuniti skupinu inicijativa u okviru trećeg paketa „Europa u pokretu” usmjeravanjem na pravne i administrativne mjere koje mogu ubrzati provedbu programa ulaganja kako bi transeuropska prometna mreža (TEN-T) bila dovršena na vrijeme: osnovna mreža trebala bi biti dovršena do 2030., a sveobuhvatna mreža do 2050.

2.2.

Europska komisija procjenjuje da će ulaganja koja su potrebna za završetak osnovne mreže TEN-T iznositi približno 500 milijardi EUR za razdoblje od 2021. do 2030. te približno 1500 milijardi EUR za završetak sveobuhvatne mreže TEN-T. Sredstva uložena u ovu europsku prometnu infrastrukturu imat će efekt poluge jer će pomoći stvoriti 13 milijuna radnih mjesta godišnje do 2030. i ostvariti dodatne prihode koji bi mogli iznositi i do 4 500 milijardi EUR (1,8 % BDP-a EU-a).

2.3.

U lipnju 2018. Komisija je objavila da namjerava dodijeliti 30,6 milijardi EUR Instrumentu za povezivanje Europe u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2021. do 2027., što predstavlja nominalno povećanje u iznosu od 47 % u usporedbi s razdobljem od 2014. do 2020. Ipak, odlučna predanost EU-a i doprinos završetku mreže TEN-T neće biti dovoljni ako države članice ne ulože doista maksimalan trud i utvrde alternativna rješenja za sufinanciranje, odnosno financiranje prometnih infrastrukturnih projekata.

2.4.

Provedba projekata za ulaganja u TEN-T uključuje utvrđivanje ulagača i osiguravanje nužnih sredstava uz postavljanje pravnih i administrativnih uvjeta za osiguravanje pravovremene isporuke sredstava i pridržavanje utvrđenih standarda. Javno savjetovanje pokazalo je da svi dionici (javni i privatni ulagači, poduzeća, organizacije civilnog društva i javnost) žele učinkovite i predvidive administrativne postupke u vezi s provedbom infrastrukturnih projekata, koji će se zasnivati na načelima održivog razvoja te biti usklađeni s napretkom u digitalnim tehnologijama i usmjereni na ostvarenje ciljeva postavljenih u okviru europske i nacionalne politike mobilnosti u EU.

2.5.

Članak 6. Prijedloga uredbe utvrđuje faze i rokove za provedbu postupka izdavanja dozvola: faza prije podnošenja zahtjeva koja ne smije trajati više od dvije godine i faza u kojoj jedinstveno nadležno tijelo procjenjuje zahtjev i donosi odluku koja ne smije trajati više od godinu dana. Rokovi predviđeni u Prijedlogu ne odnose se izravno na upravne žalbene postupke i pravne lijekove pred sudovima.

2.6.

Faza prije podnošenja zahtjeva uključuje rokove kojih se jedinstveno nadležno tijelo mora pridržavati kako bi ključni koraci ove faze bili dovršeni. Stoga:

najkasnije u roku od dva mjeseca od primitka obavijesti od nositelja projekta jedinstveno nadležno tijelo mora ili potvrditi pokretanje postupka izdavanja dozvole ili odbiti obavijest u pisanom obliku ako smatra da projekt još nije dovoljno spreman;

najkasnije u roku od tri mjeseca od početka postupka izdavanja dozvola jedinstveno nadležno tijelo u bliskoj suradnji s nositeljem projekta i ostalim relevantnim tijelima mora utvrditi i prenijeti detaljan nacrt zahtjeva koji mora biti poslan prije odobravanja potrebnih dozvola za nastavak projekta;

najkasnije u roku od dva mjeseca od datuma odnošenja potpunog spisa zahtjeva nadležno tijelo u pisanom obliku mora obavijestiti nositelja projekta je li spis potpun.

2.7.

S obzirom na navedene probleme, Komisija radi na ostvarivanju četiri glavna cilja ove pravne inicijative:

I.

smanjenje kašnjenja u provedbi infrastrukturnih projekata za završetak mreže TEN-T;

II.

jasniji postupci koje moraju pratiti svi nositelji ili provoditelji projekata, osobito u vezi s postupcima izdavanja dozvola ili javne nabave, ali i zahtjevima za državnu potporu ili druge situacije koje zahtijevaju uključivanje javnih tijela;

III.

sustavna primjena jednog jedinstvenog okvira u slučaju prekograničnih projekata koje provodi zajednički subjekt, osim ako države članice sudionice odluče drugačije;

IV.

poboljšana jasnoća za javnost i civilna društva jačanjem okvira za transparentnost i mehanizama za njihovo uključivanje u planiranje i provedbu projekata u okviru mreže TEN-T.

3.   Posebne primjedbe

3.1.

EGSO smatra da završetak mreže TEN-T neće biti moguć bez odlučne političke predanosti država članica te bez snažnog vodstva i snažne suradnje na razini Europe. Na temelju najboljih praksi utvrđenih u cijelom EU-u Prijedlog uredbe osigurava dodanu vrijednost jer regulira niz ključnih aspekata za pridržavanje rokova za završetak projekta i održavanje interesa javnosti i privatnih ulagača za dostavu ponuda za prometnu infrastrukturu.

3.2.

EGSO podržava pristup Komisije i smatra ga prikladnim i odgovarajućim s obzirom na ključne aspekte koje Prijedlog regulira. Radi se o sljedećim aspektima: prepoznavanju prednosti projekata mreže TEN-T od zajedničkog interesa; integraciji postupaka izdavanja dozvola; utvrđivanju jedinstvenog nadležnog tijela za izdavanje dozvola; definiranju vremenskih rokova za izdavanje i provedbu dozvola; koordiniranju postupka izdavanja prekograničnih dozvola; jednostavnijoj javnoj nabavi u prekograničnim projektima od zajedničkog interesa; tehničkoj pomoći EU-a za primjenu ove uredbe i provedbu projekata od zajedničkog interesa.

3.3.

Opcija politike Komisije o ograničenom obvezujućem djelovanje koje treba decentralizirati i provesti na nacionalnoj razini razumljiva je s obzirom na trenutačnu političku situaciju u nekim državama članicama i pruža zanimljivu sliku načina na koji se nacionalne vlade pozicioniraju u pogledu pravnih inicijativa EU-a koje predlažu suradnju na razini Europe u područjima koja su podložna zahtjevima supsidijarnosti.

3.4.

Rokovi za postupke izdavanja dozvola koje regulira Prijedlog dobrodošli su, no poprilično su optimistični s obzirom na ograničenja u smislu usklađenosti s nacionalnim zakonodavstvom u području ulaganja i javne nabave.

3.5.

EGSO pozdravlja Komisijino utvrđivanje referentne vrijednosti za trajanje postupka izdavanja dozvola, no želi istaknuti da je važno savjetovati se s nadležnim nacionalnim tijelima kako bi se osigurali realistični predloženi rokovi u skladu s posebnim situacijama u državama članicama. Na temelju dosadašnjeg iskustva, moguće je da će vrijeme potrebno za poštovanje svake faze postupka – uključujući odobrenje tehničkih dokumenata, tehničke i ekonomske indikatore i postupke javne nabave te završetak i dostavu odgovarajućih ugovora prema rokovima uspostavljenim i u skladu s nacionalnim zakonodavstvo u značajnoj mjeri premašivati rokove predložene ovom uredbom.

3.6.

Neke odgode koje su dosad utvrđene u provedbi projekata u okviru mreže TEN-T uzrokovane su neprikladnim i u nekim slučajevima pretjerano politiziranim nacionalnim institucionalnim arhitekturama, u okviru kojih javna tijela ne uspijevaju provesti reforme i usvojiti suvremene radne metode te i dalje primjenjuju zastarjele administrativne postupke koje su institucije, koje su u velikoj mjeri prihvatile digitalnu revoluciju, odavno napustile.

3.7.

S obzirom na ovu situaciju uredba će imati direktan utjecaj na administrativne strukture država članica koje zaostaju za europskim standardima. Trebalo bi razmotriti reformu ovih institucija, a tehnička pomoć predložena člankom 9. stoga je vrijedna državama članicama koje je trebaju radi provedbe projekata relevantnih za izgradnju osnovne mreže TEN-T-a. Svejedno, potrebno je više informacija u vezi s kriterijima prihvatljivosti i postupkom kojega se treba pridržavati kako bi bilo moguće odobriti tehničku pomoć iz Prijedloga.

3.8.

Do brojnih kašnjenja dolazi zbog pravnih sporova uslijed sukoba između dionika ili strana na koje utječe provedba projekta. Jedan aspekt provođenja pravde jest uspostavljanje ravnoteže između prava pojedinaca i nacionalnog prava. Činjenica da države članice imaju isključivu nadležnost u pravnim pitanjima ta veoma kompleksni pravni okviri država članica i EU-a za izdavanje dozvola za infrastrukturne projekte dovode do stvaranja mozaika neizbježnih pravnih uvjeta koji bi mogli u znatnoj mjeri potkopati ambiciozne ciljeve Komisije.

3.9.

Duljina upravnih žalbenih postupaka i pravnih postupaka i utjecaj suspenzivnih uvjeta, tehnički izazovi u vezi s dovršetkom infrastrukturnih radova, nedostatak vitalnih administrativnih dokumenata potrebnih za utvrđivanje pravne ispravnosti postupaka te nedostatak nužnih sredstava redom utječu na trajanje postupaka za izdavanje dozvola. Europske institucije stoga će morati uzeti ove čimbenike u obzir pri donošenju konačnih odluka u vezi s rokovima izdavanja dozvola na razini EU-a koji su određeni Prijedlogom uredbe.

3.10.

Jednako tako, bolje, specijaliziranije osposobljavanje sudaca, pravosudnih službenika i odvjetnika u području infrastrukturnih projekata od javnog interesa može dovesti do kraćeg trajanja sudskih postupaka i poboljšanja pravosudnih normi, uz istodobno potpuno poštovanje pravnih zahtjeva.

3.11.

Postupci nabave za radove na prometnoj infrastrukturi izuzetno su dugotrajni, te u velikoj mjeri pridonose kašnjenju projekata mreže TEN-T. EGSO smatra da bi uspostava standardiziranih uvjeta i posebnih dogovora za javnu nabavu na europskoj razini mogla ubrzati tempo provedbe infrastrukturnih projekata.

3.12.

EGSO smatra da nacionalna tijela mogu izbjeći moguće sukobe u provedbi projekata u okviru mreže TEN-T uključivanjem dionika/uključenih strana već od faze planiranja prometne infrastrukture i pravovremenim organiziranjem učinkovitog savjetovanja s javnošću, organizacijama civilnog društva i lokalnim nadležnim tijelima. Socijalni i civilni dijalog na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini može osigurati ključni doprinos u poboljšanju prihvaćanja projekata u vezi s prometnom infrastrukturom u javnosti i poboljšati metode rada administracije uspostavljanjem i provedbom integriranih postupaka za izdavanje dozvola.

3.12.1.

EGSO primjećuje nedosljednost u tekstu Prijedloga s obzirom na to da se u definiciji iz članka 2. točke (e) „prekogranični projekt od zajedničkog interesa” navodi da je taj pojam ograničen na projekte koje provodi zajednički subjekt. Međutim, prema članku 7. stavku 2. i članku 8. stavku 1. pojmom su također obuhvaćeni projekti za koje ne postoji zajednički subjekt.

3.13.

U nekim državama članicama infrastrukturni projekti TEN-T i TEN-E suočavaju se s problemom dezinformacija i kampanjama diskreditiranja jer su ponekad u sukobu s geopolitičkim interesima država ili interesnih skupina koje žele ostvariti politički kapital na temelju napretka, odnosno manjka napretka ostvarenog u infrastrukturnim projektima koje promiče EU. Aktivnosti podizanja svijesti i pravovremeno prepoznavanje takvih prijetnji ključni su za stvaranje političke i društvene klime koja je poticajna za provedbu europskih politika prometne infrastrukture. Europska tijela vlasti mogu neutralizirati štetne učinke dezinformacija kroz održavanje kontakata s masovnim medijima, daljnji razvoj institucionalnih alata za pružanje točnih informacija te savjetovanje s javnošću.

3.14.

EGSO smatra da se mehanizmi za prekograničnu koordinaciju koje osigurava mreža TEN-T mogu ojačati povećavanjem razine vlasti i osiguravanjem dodatnih alata za europske koordinatore. Prijedlog uredbe uzima ovaj aspekt u obzir i utvrđuje ključnu ulogu ovih koordinatora za mrežu TEN-T čiji je zadatak pomno praćenje postupka za izdavanje dozvola za europske projekte od zajedničkog interesa uz objavu redovitih izvješća o napretku. Kako bi se optimalno iskoristili iskustvo i kapaciteti europskih koordinatora, možda će biti potrebno revidirati zakonodavstvo koje utvrđuje njihove nadležnosti i proširiti njihove odgovornosti u cilju konsolidacije europskog vodstva u provođenju prekograničnih projekata prometne infrastrukture koje poduzimaju države članice.

3.15.

EGSO napominje da nema sankcija u slučaju nepoštivanja pravnih odredbi utvrđenih Prijedlogom uredbe. Ovaj aspekt treba razjasniti kako bi se ojačala zakonski obvezujuća dimenzija uredbe i kako bi se osigurali transparentni i predvidivi pravni okviri za Europljane, civilno društvo, javna tijela i sudove na nacionalnoj razini i razini Europe.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/274


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija — Na putu prema automatiziranoj mobilnosti: Strategija EU-a za mobilnost budućnosti”

(COM(2018) 283 final)

(2019/C 62/43)

Izvjestitelj:

Ulrich SAMM

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 18.6.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

207/1/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja Komunikaciju o povezanoj i automatiziranoj mobilnosti koja potrošačima i prijevoznim djelatnostima nudi cijeli niz novih mogućnosti. EGSO je uvjeren da automatizirana mobilnost donosi korist našem društvu time što će osigurati nove usluge u svrhu mobilnosti ljudi, uz više mogućnosti za ekonomiju dijeljenja, potencijala za optimizaciju prometa uz prednosti za okoliš i mobilnosti onih koji ne mogu sami voziti.

1.2.

Automobilska industrija EU-a zbog svojeg je stručnog znanja u razvoju tehnologija za vozila u dobrom položaju da iskoristi tu priliku, međutim, uz uvjet da EU utvrdi standarde koji omogućavaju prekogranično poslovanje i interoperabilnost između automobila različitih marki.

1.3.

Ključna značajka automatizirane ili poluatomatizirane vožnje jest ta da bi mogla znatno poboljšati aktivnu sigurnost kopnenih vozila i znatno smanjiti ili čak potpuno eliminirati smrtne slučajeve. Međutim, nesreće sa smrtnim ishodom u početnoj fazi mogle bi zaustaviti daljnji razvoj te tehnologije. EGSO stoga preporučuje da se svi pilot-projekti i postupci ispitivanja autonomne vožnje obavljaju uz najviše moguće sigurnosne standarde, čak i kada taj granični uvjet može usporiti razvoj u odnosu na konkurente izvan EU-a. Time će se dugoročno osigurati bolji i prihvaćeniji proizvodi.

1.4.

EGSO vjeruje da će automobili bez vozača (5. razina) biti prihvaćeni samo kada budu pružali sigurnost jednaku onoj drugih sustava putničkog prijevoza kao što su vlakovi ili veliki zrakoplovi (gotovo stopostotnu sigurnost). To predstavlja veliku prepreku sve dok se autonomna vozila i konvencionalni automobili i drugi sudionici u prometu (biciklisti, pješaci, vozila posebne namjene) voze istim cestama. Međutim, „stopostotna sigurnost” mogla bi predstavljati ključ za rješavanje određenih etičkih pitanja povezanih s autonomnim vozilima.

1.5.

EGSO potvrđuje da poluautomatizirana vozila (1.do 4. razina) s određenim brojem sustava za pomoć već mogu smanjiti smrtne slučajeve te stoga podržava pristup Komisije za poboljšanje određenog broja novih sigurnosnih karakteristika vozila u sklopu revizije Uredbe o općoj sigurnosti motornih vozila. EGSO, međutim, konstatira dva problematična područja koja bi mogla predstavljati prepreku dobivanju potpore javnosti, a to su: a) dodatni troškovi i b) rastuća složenost vožnje automobila.

1.6.

Uobičajeno osposobljavanje za dobivanje vozačke dozvole ne obuhvaća najmoderniju tehnologiju sustava za pomoć. Očigledno postoji potreba za dodatnim osposobljavanjem. EGSO smatra da automobilska industrija zajedno s općinama mora hitno ponuditi tečajeve i područja za osposobljavanje vozača i profesionalnih vozača; u suprotnome će uvođenje novih sigurnosnih tehnologija biti znatno otežano.

1.7.

Osposobljavanje za poluautomatsku vožnju zahtijeva nove vještine i odgovornosti koje će biti ključne za razvoj modernog profila profesionalnih vozača i za davanje odgovora na rastuću potražnju za prijevozom.

1.8.

EGSO priznaje mogućnost gubitka radnih mjesta u velikom razmjeru (tj. vozači kamiona i autobusa) ako se u budućnosti uspješno uvede puna razina automatizacije (5. razina). EGSO tvrdi da se koristi od automatizacije moraju dijeliti s društvom u cjelini te stoga poziva socijalne partnere da zajedno planiraju budući razvoj i u konačnici pregovaraju o novim kolektivnim ugovorima u vezi s uvođenjem automatizacije u cestovni prijevoz.

1.9.

Direktiva o odgovornosti za proizvode trebala bi se izmijeniti tako da obuhvati i pokretne proizvode i usluge, kao i proizvode s ugrađenim softverom, kako potrošači ne bi trebali istraživati tko je odgovoran. Nadalje, u složenijem digitalnom okruženju predmet zabrinutosti predstavlja i teret dokazivanja u slučaju nedostataka kod proizvoda, te bi se on trebao urediti na način prilagođen potrošačima. Odbor posebice poziva Komisiju da predvidi promjene u Direktivi o osiguranju, povezanoj s motornim vozilima bez vozača i zajamči naknade žrtvama nesreća.

1.10.

S porastom povezivosti podaci o vozilu mogu biti dostupni u svakom dijelu svijeta. Iz iskustva s pametnim telefonima i osobnim računalima znamo da to uzrokuje znatne rizike i izazove u pogledu sigurnosti, zaštite i privatnosti. Isti se standardi ne mogu prihvatiti za vozila ako postoji rizik od smrti ili ozljede. EGSO stoga naglašava da svaki novi propis o pristupu podacima o automobilima mora uvažavati načelo sigurnosti na prvom mjestu.

1.11.

EGSO pozdravlja pristup Komisije kojim se daje prednost regulaciji zaštite vozila od kibernapada, uz osiguravanje sigurne i pouzdane komunikacije između vozila i infrastrukture te pružanje pouzdane razine zaštite podataka u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka.

1.12.

EGSO je spreman sudjelovati u najavljenoj procjeni socioekonomskih učinaka i učinaka na okoliš mobilnosti bez vozača koju će provesti Komisija i u forumu na razini EU-a za razmatranje posebnih etičkih pitanja.

2.   Uvod

2.1.

Inicijativa „Europa u pokretu” uključuje niz pravnih inicijativa sadržanih u trima paketima. U prvom se paketu odražava ambicija Europe u pogledu ostvarenja brzog napretka u uspostavljanju čistog, konkurentnog i povezanog sustava mobilnosti do 2025., koji je ključan za dobro funkcioniranje jedinstvenog europskog prometnog prostora (1). Drugi se paket više usredotočuje na instrumente smanjenja razine emisija iz cestovnog prometa (2). Treći paket, koji se trenutačno podnosi i kojim se ovo mišljenje bavi, usredotočen je na sigurnosne teme iz strategije predstavljene u Komunikaciji „Na putu prema automatiziranoj mobilnosti” (3).

2.2.

Digitalizacija će najvjerojatnije stubokom izmijeniti osobito tehnologiju kopnenog prijevoza. Stoga bi tu komunikaciju trebalo sagledati u širem kontekstu koji obuhvaća druge teme kao što su budućnost rada, istraživanja i inovacije, umjetna inteligencija i program vještina.

3.   Sažetak prijedloga

3.1.

Predmetnom komunikacijom Komisija predlaže sveobuhvatan pristup EU-a povezanoj i automatiziranoj mobilnosti, postavljajući ambiciozan europski plan kojim se pruža zajednička vizija i utvrđuju potporne mjere za razvoj i uvođenje ključnih tehnologija, usluga i infrastrukture.

3.2.

Komisija provodi projekt nestanka prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama u prometu u EU-u do 2050. („vizija nula”) jer automatska vožnja ima mogućnost promjene trenutačnog stanja i mogla bi značajno smanjiti smrtne slučajeve ili ih čak u potpunosti eliminirati. Na taj način također doprinosi postizanju ciljeva održivog razvoja koji se odnose na zdravlje i blagostanje te održive gradove i zajednice.

3.3.

Da bi ojačala EU u pogledu tehnologije i infrastrukture za automatiziranu mobilnost, Komisija financira razne instrumente i predlaže niz inicijativa:

Instrument za povezivanje Europe s 450 milijuna eura za podršku digitalizaciji u prometu u cilju olakšavanja automatizacije,

opsežna ispitivanja koja se temelje na prekograničnim 5G koridorima,

davanje prednosti financiranju istraživanja i inovacija (Obzor 2020. i sljedeći Okvirni program).

3.4.

Do 2019. EU će besplatno ponuditi početne usluge visoke točnosti sustava Galileo, čime će postati prvi pružatelj takve usluge navigacije na svjetskoj razini.

3.5.

Kako bi osigurala unutarnje tržište za sigurno uvođenje automatizirane mobilnosti, Komisija predlaže (većinom u sklopu revizije Opće uredbe o sigurnosti motornih vozila) sljedeće:

rad s državama članicama na smjernicama kojima će se postići usklađeni pristup nacionalnim ad hoc procjenama sigurnosti automatiziranih vozila;

pokretanje suradnje s državama članicama i dionicima na novom pristupu certifikaciji sigurnosti automatiziranih vozila;

nove sigurnosne značajke automatiziranih vozila u okviru revizije Opće uredbe o sigurnosti motornih vozila;

reguliranje sustava za snimanje podataka automatiziranih vozila;

reguliranje sinkroniziranih konvoja radi osiguranja standardizacije razmjena podataka između vozila različitih marki;

reguliranje zaštite vozila od kibernapada;

razmatranje potrebe da se specificira pristup podacima iz vozila za potrebe javnih tijela;

donošenje delegirane uredbe kojom će se postići sigurna i pouzdana komunikacija vozila i infrastrukture te pouzdana zaštita podataka u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka.

3.6.

Na temelju zaključka Vijeća Komisija namjerava procijeniti socioekonomski i okolišni učinak automatizacije i digitalizacije u području prometa, uzimajući u obzir nove vještine potrebne u tom sektoru. U tu svrhu Komisija će:

savjetovati zainteresirane strane o socioekonomskim učincima mobilnosti bez vozača i njezinim učincima na okoliš,

podržavati stjecanje novih vještina, zadržavanje i prekvalifikaciju radne snage u sektoru u okviru novog programa vještina za Europu,

pokrenuti forum na razini EU-a za razmatranje posebnih etičkih pitanja u području mobilnosti bez vozača.

4.   Opće napomene

4.1.

Digitalizacija i automatizacija koje se temelje na brzom i pouzdanom internetu nude cijeli niz novih mogućnosti za potrošače i poslovne subjekte koji žele bolju kvalitetu, praktičnost, fleksibilnost, cjenovnu dostupnost i sigurnost cestovnog prometa.

4.2.

Automobilska industrija EU-a zbog svojeg je stručnog znanja u razvoju tehnologija za vozila u dobrom položaju da iskoristi tu priliku. EGSO naglašava da opći cilj mora biti usklađivanje sustava ili pronalazak tehničkih rješenja kako bi im se omogućilo prekogranično djelovanje jer to je ključno za neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

4.3.

Povezivost među vozilima te između vozila i fiksne infrastrukture ključna je značajka koja će biti potrebna za potpuno iskorištavanje digitalne tehnologije. EGSO stoga pozdravlja vremenski okvir za razvoj širokopojasne infrastrukture vrlo visokog kapaciteta na europskoj razini koja bi pružila neometanu pokrivenost 5G tehnologijom s internetskom povezivosti vrlo visokog kapaciteta duž svih glavnih kopnenih prijevoznih pravaca (4).

4.4.

EGSO još jednom potiče Komisiju da nastavi raditi na projektu vizije nula do 2050. Ključna značajka automatizirane ili poluatomatizirane vožnje jest ta da bi ona mogla znatno poboljšati aktivnu sigurnost kopnenih vozila i možda znatno smanjiti ili čak potpuno eliminirati smrtne slučajeve.

5.   Potpora javnosti i socioekonomski učinak

5.1.

Nove se tehnologije mogu uspješno implementirati samo ako se i socioekonomskom učinku pristupi na odgovarajući način. Potpora javnosti ključna je za uvođenje automatizirane mobilnosti.

5.2.

EGSO je uvjeren da povezana i automatizirana mobilnost donosi korist našem društvu time što će osigurati nove usluge u svrhu mobilnosti ljudi, uz više mogućnosti za ekonomiju dijeljenja i okoliš te za mobilnost onih koji ne mogu sami voziti.

5.3.

Zbog pitanja sigurnosti i odgovornosti treba jasno razlikovati poluautomatiziranu i autonomnu vožnju. U poluautomatiziranim vozilima (1. do 4. razina) nove tehnologije (radar, kamera, laser) pomažu vozaču, dok autonomni automobili (5. razina) uopće ne trebaju vozača. U prvom slučaju vozač ostaje odgovoran u svim okolnostima, dok u drugom pitanje odgovornosti treba razjasniti. EGSO je uvjeren da autonomni automobili trebaju zadovoljiti iste standarde sigurnosti kao drugi sustavi prijevoza putnika poput vlakova i velikih zrakoplova. Kada se ukloni ljudska greška, sustavi automatiziranog prijevoza moraju biti 100 % sigurni.

5.4.

Naše društvo do određenog stupnja tolerira ljudsku grešku, što objašnjava prihvaćanje oko 25 000 cestovnih nesreća sa smrtnim ishodom u EU-u (2016.). To se prilično razlikuje u ostalim sustavima prijevoza gdje su putnici pasivni. Zahtjev za stopostotnom sigurnošću autonomnih vozila predstavlja veliku prepreku sve dok se ta vozila, konvencionalni automobili i drugi sudionici u prometu (biciklisti, pješaci, vozila posebne namjene) voze istim cestama.

5.5.

Nesreće sa smrtnim ishodom u automatiziranim vozilima u početnoj fazi mogle bi zaustaviti daljnji razvoj te tehnologije, čak i ako je stopa nesreća relativno niska. Stoga EGSO preporučuje da se svi pilot-projekti i postupci ispitivanja autonomne vožnje obavljaju uz najviše moguće sigurnosne standarde. Ovaj granični uvjet može usporiti razvoj u odnosu na konkurente izvan EU-a, no s druge strane, unaprijedit će podršku javnosti i dugoročno će osigurati bolje proizvode. EGSO konstatira da bi stopostotna sigurnost automatiziranih vozila jedino mogla biti moguća uz znatno preuređenje cestovnog sustava.

5.6.

Za razvoj etičkih smjernica za visokoautomatizirana vozila EGSO podsjeća na načelo pristupa „čovjek upravlja”, kao što je nekoliko puta naglasio u drugim mišljenjima. Prema tom načelu samo ljudi donose „odgovorne odluke”, što ima posljedice za razvoj autonomnih vozila i okolinu u kojoj ona smiju djelovati. Bez obzira na navedeno, radnje vozila bez vozača koje su presudne za sigurnost, tj. izbjegavanje nezgoda, mogu na razini programiranja pokrenuti ozbiljna „etička pitanja” koja treba razmotriti.

5.7.

EGSO potvrđuje da poluautomatizirana vozila (1. do 4. razina) već mogu smanjiti smrtne slučajeve te stoga podržava pristup Komisije za poboljšanje određenog broja novih sigurnosnih karakteristika za vozila u okviru revizije Uredbe o općoj sigurnosti motornih vozila. EGSO konstatira dva problematična područja koja bi mogla predstavljati prepreku dobivanju potpore javnosti, a to su: a) dodatne tehničke značajke mogu znatno povećati trošak automobila i b) rastući broj sustava za pomoć vožnju može učiniti mnogo složenijom.

5.8.

Uobičajeno osposobljavanje za dobivanje vozačke dozvole (laka osobna i gospodarska vozila, kamioni i autobusi) nije obuhvaćalo i ne obuhvaća najmoderniju tehnologiju sustava za pomoć. Očigledno postoji potreba za dodatnim osposobljavanjem novih kao i iskusnih vozača. Nadalje, potrošačima se u trenutku kupnje, unajmljivanja ili zajedničkog korištenja automobila trebaju pružiti jasne i nedvosmislene informacije o značajkama modernih vozila. EGSO predlaže da automobilska industrija i općine nude tečajeve za osposobljavanje i područja osposobljavanja za vozače i profesionalne vozače. Vozački ispit za nove vozače koji žele dobiti dozvolu trebao bi obuhvaćati sigurnosno osposobljavanje za uporabu novih značajki tehnologije/automatizacije. Osposobljavanje za poluautomatsku vožnju bit će ključno za razvoj modernog profila profesionalnih vozača i moglo bi zahtijevati nove vještine i odgovornosti.

5.9.

EGSO priznaje mogućnost gubitka radnih mjesta u velikom razmjeru (tj. vozači kamiona i autobusa) ako se u budućnosti uspješno uvede puna razina automatizacije (5. razina). Pozivamo Komisiju da prepozna raširenu zabrinutost da bi uvođenje novih tehnologija/digitalizacije/automatizacije u raznim brojnim sektorima (prijevoz, proizvodnja, financijske usluge itd.) moglo dovesti do gubitka radnih mjesta u velikom razmjeru uz otvaranje relativno malo novih radnih mjesta koja bi ih zamijenila. EGSO potvrđuje da se koristi od novih tehnologija/digitalizacije/automatizacije moraju dijeliti s cijelim društvom, a ne samo rabiti u korist privatnih poduzeća za smanjenje troškova radne snage. Važno je ipak napomenuti da čak i danas profesionalni vozači čine više od jednostavnog upravljanja vozilom, a da u budućnosti, kad se potreba za jednostavnom vožnjom smanji (s 5. razinom), zadaci profesionalaca u djelatnosti prijevoza mogu se proširiti, što bi moglo uvelike nadoknaditi smanjenje zadataka jednostavne vožnje.

5.10.

EGSO u potpunosti priznaje da će uvođenje poluautomatiziranih (1.do 4. razina) i potpuno automatiziranih (5. razina) sustava u kamione i autobuse utjecati na radna mjesta i uvjete rada. Stoga potičemo socijalne partnere da zajedno planiraju budući razvoj i pregovaraju o novim kolektivnim ugovorima u vezi s uvođenjem novih tehnologija/digitalizacije/automatizacije u cestovni prijevoz. Treba pozdraviti činjenicu da su neki sindikati (npr. UNITE u Ujedinjenoj Kraljevini) već razvili model kolektivnih ugovora za zaštitu radnih mjesta, jamčenje ponovnog osposobljavanja i unaprjeđenja vještina te osiguravanje da se ušteda na troškovima pravedno podijeli s radnom snagom.

5.11.

Direktiva o odgovornosti za proizvode trebala bi se izmijeniti tako da obuhvati i pokretne proizvode i usluge, kao i proizvode s ugrađenim softverom, kako potrošači ne bi trebali istraživati tko je odgovoran (vidjeti također mišljenje INT/857). Nadalje, u složenijem digitalnom okruženju zabrinutost izaziva i teret dokazivanja u slučaju nedostataka kod proizvoda, te bi se on trebao urediti na način prilagođen potrošačima.

5.12.

EGSO pozdravlja činjenicu da su pravila EU-a za zaštitu podataka na međunarodnoj razini sve više prepoznata kao postavke nekih od najviših standarda zaštite podataka u svijetu, i pozdravlja pristup Komisije kojim se daje prednost regulaciji zaštite vozila od kibernapada, uz osiguravanje sigurne i pouzdane komunikacije između vozila i infrastrukture i pružanje pouzdane razine zaštite podataka u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka.

5.13.

S porastom povezivosti podaci iz vozila mogu biti dostupni u svakom dijelu svijeta. Ta mogućnost otvara vrata velikom neostvarenom potencijalu. Međutim, ona također donosi znatne rizike i izazove u pogledu sigurnosti, zaštite i privatnosti. Vozila zahtijevaju mnogo više standarde sigurnosti, zaštite i privatnosti u odnosu na pametne telefone, na primjer. EU se poziva da razvije takve standarde i na svjetskoj razini pregovara o odgovarajućim sporazumima o tim standardima.

5.14.

Pristup podacima iz vozila vrlo je relevantan za konkurentnost u pružanju usluga održavanja nakon prodaje, osobito za samostalne pružatelje usluga popravka i održavanja, s mogućim posljedicama na potrošački odabir i troškove. EGSO potiče EK da što prije primijeni pravila za korištenje podataka, posebice s obzirom na to da je europska automobilska industrija (primjerice, detaljni koncept „Nevada” koji je razvila europska automobilska industrija, izvor: udruženje VDA) već ponudila detaljne prijedloge za pravednu platformu namijenjenu razmjeni podataka s trećim stranama na siguran način i bez diskriminacije te uzimajući u obzir prava potrošača na privatnost.

5.15.

Komisija bi u obzir trebala uzeti činjenicu da se infrastruktura potrebna za funkcioniranje umreženih automobila i automatizirane vožnje izrazito razlikuje od jedne države članice do druge. Tijela za nadzor tržišta u svim bi državama članicama također trebala raspolagati dostatnim resursima kako bi se mogla nositi s novim tehnologijama.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL C 246, 28.7.2017., str. 64.

(2)  SL C 262, 25.7.2018., str. 75.

(3)  COM(2018) 283 final.

(4)  SL C 125, 21.4.2017., str. 51.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/280


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o označivanju guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1222/2009”

(COM(2018) 296 final – 2018/0148(COD))

(2019/C 62/44)

Izvjestitelj:

András EDELÉNYI

Zahtjevi za savjetovanje:

Europski parlament, 11.6.2018.

Vijeće, 14.6.2018.

Pravna osnova:

članak 194. stavak 2., članci 114. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU)

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

215/1/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO izražava zadovoljstvo što europski zakonodavac ponovo provodi preispitivanje opće učinkovitosti i kvalitete te označivanja guma koje se upotrebljavaju u EU-u, u skladu s vlastitim preporukama. Gume, koje su jedino mjesto dodira između vozila i ceste, znatno pridonose sigurnosti prometa općenito i razini potrošnje goriva.

1.1.1.

EGSO smatra da će zahvaljujući poboljšanju označivanja guma potrošači dobiti više informacija o učinkovitosti potrošnje goriva, sigurnosti i buci, što će im omogućiti da dobiju relevantne i usporedive informacije prilikom kupnje novih guma i da donesu odluku na temelju poznavanja situacije.

1.1.2.

Drugi je važan aspekt taj što označivanje omogućuje potrošaču da donese odluku na temelju realnije ravnoteže između kriterija odlučivanja kao što su podaci o učinkovitosti, ugled marke i cijena. Označivanje također pomaže informiranim kupcima da donesu odluke o kupnji koje su troškovno učinkovite i ekološki prihvatljive, koje su istodobno dobre za okoliš i predstavljaju uštedu novca, što nije zanemariv čimbenik.

1.1.3.

EGSO smatra da će Prijedlog uredbe pridonijeti učinkovitosti sustava označivanja guma kako bi se osiguralo da su vozila budu čišća, sigurnija i tiša te kako bi se maksimalno povećao doprinos tog sustava modernizaciji i dekarbonizaciji u sektoru cestovnog prometa.

1.1.4.

Razvoj, proizvodnja i obnova visokokvalitetnih guma mogu, u velikoj mjeri, neizravno pridonijeti održavanju europske proizvodnje visoke dodane vrijednosti i prema tome, visokokvalitetnim radnim mjestima. U pogledu društva u cjelini time bi se mogli smanjiti ukupni troškovi za krajnjeg korisnika, kao i izdaci – kako s financijskog gledišta tako i na području zdravlja i sigurnosti u pogledu nesreća.

1.1.5.

EGSO podržava preispitivanje sustava označivanja guma jer se time pridonosi naporima koje EU ulaže u smanjenje emisija stakleničkih plinova i onečišćenja zraka, a tako i u poboljšanje sigurnosti cestovnog prometa, zaštite zdravlja te gospodarske i ekološke učinkovitosti.

1.1.6.

EGSO vjeruje da sustav mobilnosti u budućnosti nužno mora biti siguran, čist i učinkovit za sve građane Unije. Cilj je poboljšati sigurnost i pristupačnost europske mobilnosti, konkurentnost europske industrije i sigurnost europskih radnih mjesta te smanjiti zagađenje Unije i učinkovitije se suočiti s klimatskim promjenama. Za ostvarenje tog cilja bit će potrebna potpuna predanost Unije, država članica i zainteresiranih strana.

1.2.

EGSO izražava zadovoljstvo pooštravanjem obveze prikazivanja oznake u situacijama kada potrošači ne mogu vidjeti gume koje planiraju kupiti (zato što gume nisu na mjestu kupnje ili u slučaju prodaje na daljinu ili internetske prodaje).

1.2.1.

Odbor je zadovoljan što se prijedlogom predviđa uključenje guma u bazu podataka za registraciju proizvoda nedavno uspostavljenu Uredbom (EU) 2017/1369 kako bi se poboljšao nadzor tržišta i informiranje potrošača.

1.2.2.

EGSO pozdravlja odluku da dobavljači budu obvezni unijeti informacije u novu bazu podataka o proizvodima. Riječ je o informacijama koje već sada moraju na zahtjev dostaviti nacionalnim tijelima za nadzor tržišta. Dodatno opterećenje koje se time nameće smatra se minimalnim i proporcionalnim ostvarenoj koristi, osobito s obzirom na to da se pritom može spojiti s postojećim bazama podataka i izbjeći pretjerano opterećivanje potrošača informacijama.

1.2.3.

Bilo bi pogodno produljiti rok provedbe Uredbe za jednu godinu kako bi se omogućila podrobna priprema. Kad je riječ o referentnom datumu, potrebno je uzeti u obzir datum proizvodnje naveden na proizvodu umjesto datuma stavljanja na tržište, koji može dovesti do preklapanja ili dvostrukog unosa.

1.2.4.

Dobra je inicijativa prijedlog da se na oznaci obavezno navode podaci o učinkovitosti guma na snijegu i novi logotip za učinkovitost na ledu (dizajn će uvesti ISO do prosinca 2018.), što je osobito relevantno za zemlje na sjeveru Europe. Tek je potrebno razviti i konačno usvojiti sigurnu metodu ispitivanja prianjanja na ledu; postupno je uvođenje stoga opravdano.

1.2.5.

EGSO izražava zadovoljstvo povećanjem broja i važnosti elemenata koji se odnose na sigurnost među parametrima koji se nalaze na oznaci. No to se ne čini kompatibilnim s predloženom izmjenom formata oznake, a naročito s izmjenom njezinih unutarnjih proporcija i dimenzija.

1.2.6.

Sustav periodičnog preispitivanja Uredbe, koji olakšavaju istraživanja, analiza učinka i savjetovanje, dobro funkcionira te ga je, zbog vrlo velike složenosti predmeta, potrebno nastaviti primjenjivati i u budućnosti, prije svih znatnih tehničkih izmjena. Delegirane ovlasti Komisije između dva preispitivanja opravdane su za manje logične izmjene koje se uvode zbog tehnološkog napretka.

1.2.7.

Čini se da su postojeći razredi parametara prikladni za barem još jedan ciklus preispitivanja, s obzirom na to da promjena raspona nije opravdana uzimajući u obzir da su viši razrede danas gotovo prazni.

1.2.8.

Države članice trebaju potaknuti proizvođače na postizanje stabilnih i kvalitetnih rezultata u pogledu emisija plinova i tehnološkog razvoja, ali potrebno ih je, na temelju jedinstvenih načela, zadržati barem u okviru razreda C.

1.2.9.

U budućnosti bi se moglo potaknuti uvođenje informacija u vezi s kilometražom i abrazijom na oznaku ili među tehničke podatke. Međutim, dok ne raspolažemo odgovarajućom standardnom metodom ispitivanja ne možemo si dopustiti da naštetimo vjerodostojnosti označivanja zbog nesigurnih i nedovoljno utemeljenih informacija.

1.2.10.

Možemo pozdraviti skoro uvođenje označivanja obnovljenih guma razreda C3. Za to je također je potrebno prethodno razviti prikladne i pouzdane metode ispitivanja. Bit će potrebno zaštititi mala i srednja poduzeća koja se bave obnavljanjem guma od svih prekomjernih troškova povezanih s metodama ispitivanja.

1.2.11.

Kako bi se osigurao uspjeh cjelokupne Uredbe, bitno je pružiti odgovarajuće informacije i osigurati da potrošači i korisnici raspolažu potrebnim znanjem i da budu dobro pripremljeni zahvaljujući osposobljavanju, informacijama, kampanjama, savjetovanju prilikom kupnje i širokoj uključenosti civilnog društva.

2.   Uvod: kontekst i glavni sadržaj prijedloga

2.1.

Prijedlogom uredbe stavlja se izvan snage i zamjenjuje Uredba (EZ) br. 1222/2009 (1) o označivanju guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre („Uredba o označivanju guma” ili „TLR”).

2.1.1.

Prije početka primjene 2012. Uredba TLR tijekom 2011. bila je izmijenjena dva puta. Prvo je uključena nova metoda ispitivanja prianjanja na mokroj podlozi, a zatim je dodan stroži postupak usklađivanja laboratorija za mjerenje otpora kotrljanja. Prijedlog koji trenutačno predlaže Komisija uključuje obje izmjene.

2.2.

Unija je 2009. donijela dva skupa pravila o gumama, uzimajući u obzir nove potrebe i stručne savjete:

Uredbu TLR, kojom su utvrđeni zahtjevi Unije za usklađivanje informacija u vezi s parametrima guma koje se pružaju krajnjim korisnicima i omogućuju dobru obaviještenost pri kupnji; i

Uredbu (2) o zahtjevima za homologaciju za opću sigurnost motornih vozila (u daljnjem tekstu „GSR”) kojom se uspostavljaju usklađeni tehnički zahtjevi koje gume moraju ispuniti prije stavljanja na tržište Unije.

2.2.1

Uredbom GSR uspostavljaju se minimalni zahtjevi, među ostalim za gume, u pogledu: i) otpora kotrljanja; ii) prianjanja na mokroj podlozi; i iii) vanjske buke od kotrljanja guma.

2.3.

Ti se zahtjevi primjenjuju od 1. studenoga 2012., a druga faza strožih zahtjeva za otpor kotrljanja primjenjuje se od 1. studenoga 2016. (s daljnjim izmjenama koje se počinu primjenjivati 2018. i 2020.).

2.3.1.

Opći okvir za označivanje energetske učinkovitosti ažuriran je 2017. donošenjem Uredbe (EU) 2017/1369 (3). Time je stavljena izvan snage i zamijenjena Direktiva 2010/30/EU i uveden niz novih elemenata kao što su baza podataka za registraciju proizvoda i nova pravila o vizualnom oglašavanju, prodaji robe na daljinu i internetskoj prodaji.

2.4.

Vijeće se 17. prosinca 2008. već savjetovalo s EGSO-om o prvom prijedlogu te je nadležna stručna skupina donijela svoje mišljenje 12. ožujka 2009. (TEN/369, izvjestitelj: Virgilio Ranocchiari). EGSO je donio svoje mišljenje tijekom 452. plenarnog zasjedanja, 25. ožujka 2009.

2.5.

Kako bi se ocijenila učinkovitost Uredbe (EZ) br. 1222/2009, Europska komisija zatražila je studiju i podrobnu analizu učinka [SWD(2018) 189 final] čiji su joj zaključci poslužili kao temelj za sastavljanje prijedloga izmjene. Komisija je Uredbi GSR dodala dva parametra, odnosno mogućnost navođenja: iv. prianjanja na snijegu; i v. prianjanja na ledu. U tablici u nastavku prikazana je korelacija izmjerenih parametara i relevantnih područja:

Područje

Parametar

Otpor kotrljanja

Prianjanje na mokroj podlozi

Buka

Snijeg

Led

Okoliš

X

 

X

 

 

Energija

X

 

 

 

 

Sigurnost

 

X

 

X

X

3.   Opće napomene

3.1.

Promet predstavlja više od 30 % potrošnje energije u EU-u. Cestovni promet uzrokuje 22 % ukupnih emisija stakleničkih plinova. Cilj je komunikacije iz 2016. pod naslovom „Europska strategija za mobilnost s niskom razinom emisije” do 2050. smanjiti emisije stakleničkih plinova koje nastaju zbog prometa za najmanje 60 % u odnosu na razinu 1990. Trećim paketom mjera za mobilnost nastoji se smanjiti emisije automobila i teških vozila, poboljšati sigurnost cestovnog prometa i smanjiti zagađenje. Njime se također pridonosi smanjenju ovisnosti EU-a o uvozu energije. Gume vozila utječu na potrošnju goriva (i stoga na emisije stakleničkih plinova), buku i sigurnost.

3.2.

Pregled postojeće uredbe o označivanju guma pokazao je da ona nije dovoljna za potpuno ostvarenje cilja povećanja ekološke učinkovitosti cestovnog prometa promicanjem guma koje su sigurne, ne proizvode puno buke i učinkovito troše gorivo. To je uglavnom uzrokovano sljedećim:

(a)

slabom vidljivošću označivanja guma i nedovoljnom osviještenošću javnosti u vezi s time;

(b)

problemima u pogledu poštovanja propisa i neodgovarajućim provedbenim mjerama u državama članicama;

(c)

nepouzdanim razredima učinkovitosti te nepotpunim i pogrešnim informacijama.

3.3.

Regulatornim djelovanjem Unije osiguravaju se:

(a)

iste standardizirane informacije za krajnje korisnike bez obzira na to u kojoj državi članici kupuju gume;

(b)

manji troškovi za dobavljače, koji svoje gume mogu staviti na tržište u cijeloj Uniji sa samo jednom istom oznakom.

3.4.

Te su prednosti prije svega pogodne za potrošače, povećavaju sigurnost i jačaju konkurentnost europske industrije guma. Olakšavaju trgovinu gumama na unutarnjem tržištu i istodobno potrošačima nude niže sveukupne troškove i veći raspon proizvoda. Kako bi to djelovanje na razini EU-a bilo uspješno, nadzor tržišta treba biti ujednačen u cijeloj Uniji radi potpore unutarnjem tržištu. Potrebno je potaknuti proizvođače da ulažu resurse u dizajniranje, proizvodnju i prodaju guma koje učinkovito troše energiju.

3.5.

Iz otvorenog javnog savjetovanja proizašlo je da postoji konsenzus o potrebi poboljšanja znanja o označivanju putem kampanja osvješćivanja, obveznog označivanja na internetu i označivanja tvorničkih guma koje se prodaju s novim automobilima. Ispitanici su se složili da je u cilju povećanja povjerenja potrošača potrebno povećati nadzor tržišta i stvoriti bolju platformu putem koje bi nadležna tijela mogla provoditi i koordinirati aktivnosti.

3.6.

Potrebno je odobriti povećanje broja i važnosti parametara u pogledu sigurnosti među svojstvima koja se navode na oznaci. No to se ne čini kompatibilnim s relativnim smanjenjem prostora određenog za navođenje tih parametara, što dovodi do promjene izgleda oznake. Nije jasno ni zašto se trebaju izmijeniti dimenzije oznake.

3.7.

Podrobnom analizom učinka pokazalo se da je povjerenje u sustave označivanja osjetljivo i važno pitanje, što stavlja veliku odgovornost na regulaciju jer je potrebno odabrati i objaviti mali broj preciznih i pouzdanih informativnih parametara. Osim toga, za nacionalna tijela za nadzor tržišta to predstavlja skup zadatak jer moraju štiti ne samo potrošače nego i poštene proizvođače kako se potonji ne bi našli u nepovoljnoj konkurentnoj situaciji u odnosu na poduzeća koja su manje pouzdana, ili to uopće nisu, pa stoga snose manje troškove i nude niže cijene.

3.8.

Istodobno postojanje svih navedenih elemenata može potaknuti nastanak odgovarajućeg okvira za pružanje potpore istraživanju, razvoju i inovacijama te učinkovito usmjeravanje ključnih ciljeva i sredstava koji su im dodijeljeni.

4.   Posebne napomene

4.1.

Kako bi se utvrdili novi zahtjevi, a prilozi prilagodili tehničkom napretku, Europska komisija će se na temelju delegirane ovlasti trebati savjetovati sa stručnjacima. Međutim, izmjene predmetne uredbe na temelju delegiranih ovlasti mora se ograničiti na mjere koje proizlaze iz tehnološkog napretka, i ne smiju obuhvaćati velike promjene, kao što su nove odredbe u pogledu kilometraže, abrazije ili obnovljenih guma, za koje se predlaže periodično preispitivanje. To omogućuje bolju izradu zakonodavstva (4). U tom je pogledu potrebno osigurati znatnu zastupljenost profesionalnih organizacija civilnog društva. Naime, te organizacije – za razliku od drugih institucija koje raspolažu pojedinačnim, cikličkim i/ili neizravnim informacijama – neprestano dobivaju izravne i ažurirane informacije posredstvom zajednice korisnika (individualni potrošači i upravitelji voznih parkova).

4.2.

Na temelju izvješća o istraživanju uspostavljenog s ciljem preispitivanja Uredbe i podataka dobivenih ispitivanjem tržišta, EGSO smatra da je prerano za izmjenu razreda parametara: naime, s obzirom na razred otpora kotrljanja i prianjanja na mokroj podlozi manje od 1 % proizvoda na tržištu svrstano je u razred A, stoga je ta kategorija gotovo prazna. U skladu s Uredbom (EU) 2017/1369 izmjena raspona odobrava se samo ako je 30 % proizvoda razvrstano u najviši razred. Osim toga, raspon koji sadržava šest do sedam razina od kojih se dvije najviše razine ne bi upotrebljavale nije previše poticajan. S tehničkog stajališta također je potrebno uzeti u obzir činjenicu da ispitivanja provedena na istoj seriji guma ponekad mogu rezultirati razlikama od čak dva razreda.

4.3.

EGSO podržava inicijativu da se u budućnosti uvedu parametri u pogledu kilometraže i abrazije – pod uvjetom da budu dostupni jasni i bitni podaci. Međutim, ističe da u posljednjih sto godina za to nije pronađena odgovarajuća i prilagođena metoda ispitivanja (osim praktičnog ispitivanja). Ti parametri ispitivanja trebali bi odražavati i predstavljati održivu, promjenjivu i dugoročnu uporabu. Modeliranje svih tih parametara u laboratoriju, na učinkovit način i u okviru razumnih troškova, nužno se sastoji od ubrzanog ispitivanja preopterećenja koje zasigurno neće predstavljati raznolikost stvarnih potreba i različitih načina prirodnog ponašanja u tim uvjetima. Tim ispitivanjima, koja se provode u različitim uvjetima, postiže se različito klasificiranje i rangiranje proizvoda s obzirom na kilometražu i abraziju.

4.3.1.

Iz toga se može zaključiti da bi bilo opasno i pogubno za vjerodostojnost označivanja kada bi potrošač u praksi utvrdio različite značajke u odnosu na informacije koje se nalaze na oznaci. Za druge parametre ne postoje takvi problemi zato što se provodi modeliranje i demonstracija zasebnog i pojedinačnog ponašanja. Uvođenje dvaju prethodno navedenih parametara na oznaku vrlo je riskantno i trenutačno nije preporučljivo.

4.3.2.

Velik broj zabilježenih negativnih učinaka na okoliš pokazuje važnost smanjenja prekomjernog trošenja – s jedne strane, to su čestice plastike u vodi, iako je prisutnost gume u tim česticama relativno slaba, i s druge strane, prisutnost benzopirena u zraku, iako u niskim koncentracijama, koji vjerojatno nastaje zbog oporabe energije, zbog kojeg dolazi do nastanka smoga i nekih oboljenja dišnih putova.

4.4.

EGSO općenito podržava stajalište u skladu s kojim obnova guma razreda C3 omogućava veću uštedu sirovina i energije na globalnoj razini. Međutim potrebno je napomenuti da se samo tri parametra koja se trenutačno nalaze na oznaci mogu primijeniti na obnovljene gume, a i oni u ograničenoj mjeri. U slučaju podataka u vezi s vijekom trajanja i abrazijom, podjela odgovornosti za kvalitetu između proizvođača tijela gume i proizvođača obnovljenih guma još je manje jasna. Stoga se ne preporučuje uvođenje tih parametara na oznaku. S obzirom na njihov zanemariv udio na tržištu, s ekonomskog i ekološkog gledišta nije racionalno uključiti obnovljene gume razreda C1 i C2 u područje primjene Uredbe TLR. S druge strane, mogla bi se razmotriti mogućnost dobrovoljnog označivanja obnovljenih guma razreda C1 i C2, koje bi provodili proizvođači kako bi odgovorili na zahtjeve kupaca koji žele minimalno označivanje.

4.4.1.

EGSO upozorava na eksponencijalno povećanje broja unosa u bazu podataka proizvoda do kojeg će doći zbog uključivanja obnovljenih guma, u usporedbi s novim gumama. Kombinacija proizvođača obnovljenih guma i proizvođača tijela gume, broj obnova i različite tehnike obnove elementi su zbog kojih je potrebno navesti novi broj proizvoda. Puno ispitivanja proizvoda predstavlja preveliki financijski teret za proizvođače, koji su većinom mala i srednja poduzeća, a potrošač ne može smisleno sagledati suviše veliku raznolikost proizvoda.

4.5.

EGSO smatra da je rok za pripremu za provedbu Uredbe kratak i da bi se trebao produljiti za godinu dana. Za proizvode obuhvaćene ovim odredbama bilo bi puno jednostavnije i praktičnije uzeti u obzir datum proizvodnje umjesto datuma stavljanja na tržište. Naime, datum proizvodnje stalno se nalazi na gumi i omogućuje smanjenje rizika dvostrukog uvođenja u bazu podataka.

4.6.

Osim toga, nova uredba sama po sebi još uvijek neće biti dovoljna da se potrošačima omogući uspoređivanje učinkovitosti i cijene guma s obzirom na potrošnju goriva. Iako su informacije o potrošnji često dostupne na prodajnim mjestima ili u uputama za korištenje vozila, većina potrošača još uvijek nema dovoljno znanja ni potpune informacije u toj temi.

4.6.1.

Budući da su, povrh svega, karakteristike guma međusobno povezane ali i u opoziciji, informacije će se odnositi na optimalni izbor među tim parametrima. Međutim, to potrošačima ne omogućuje da donose potpuno informirane odluke jer nisu svjesni veza među ponuđenim parametrima.

4.6.2.

EGSO predlaže da nacionalne i europske profesionalne organizacije, policijska i civilna tijela zadužena za sigurnost na cestama i promet te autoškole u svoje programe obrazovanja, komunikacije i cjeloživotnog osposobljavanja, kao i u ispite, uključe poznavanje guma i skupa tehničkih parametara i simbola koji će se u budućnosti primjenjivati na temelju predmetne uredbe.

4.6.3.

Također je važno da proizvođači osiguraju da njihovi trgovinski partneri, koji su često prodavači guma, na odgovarajući način informiraju kupce o prodanom vozilu ili gumama koje žele kupiti i da im, u mjeri u kojoj je to moguće, ponude alternativne mogućnosti popraćene savjetima.

4.6.4.

EGSO smatra da bi EU trebao osigurati da države članice pripreme obavještajne kampanje i kampanje osvješćivanja, ne samo u vezi s predmetnom uredbom nego i o drugim pitanjima u vezi s gumama, kao što su uporaba guma prilagođenih godišnjem dobu, opća uporaba guma itd.

4.7.   Napomene za buduće razmatranje

4.7.1.

U dugoročnoj perspektivi Unija bi trebala razmotriti uvođenje savjetodavnih informacija o mogućnostima recikliranja guma na kraju životnog vijeka, ne na oznaci već u tehničkoj dokumentaciji i tehničkim promidžbenim materijalima.

4.7.2.

Nakon sljedećeg razdoblja preispitivanja Uredbe bilo bi korisno ponovno razmotriti je li potrebna dodatna diferencijacija u pogledu zimskih guma (u ispitivanjima, u tehničkoj dokumentaciji i tehničkim promidžbenim materijalima ili na oznaci).

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL L 342, 22.12.2009., str. 46.

(2)  SL L 200, 31.7.2009., str. 1.

(3)  SL L 198, 28.7.2017., str. 1.

(4)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/286


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju emisijskih normi CO2 za nova teška vozila

(COM(2018) 284 final – 2018/0143(COD))

i o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 96/53/EZ u pogledu roka za provedbu posebnih pravila o najvećoj dopuštenoj duljini za kabine s poboljšanim aerodinamičkim radnim učinkom, energetskom učinkovitošću i sigurnošću

(COM(2018) 275 final – 2018/0130(COD))

(2019/C 62/45)

Izvjestitelj:

Stefan BACK

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 11.6.2018. i 5.7.2018.

Vijeće, 8.6.2016. i 5.7.2018.

Pravni temelj:

članak 91. stavak 1., članak 192. stavak 1., članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

216/2/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja Prijedlog odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 96/53/EZ (u daljnjem tekstu: Prijedlog odluke) te napominje da je njegov jedini cilj ranija provedba znatnih, već dogovorenih izmjena Direktive 96/51/EZ. EGSO naglašava da je pri donošenju provedbenih pravila potrebno voditi računa o radnom okruženju vozača te poziva Komisiju da se s tim u vezi savjetuje s odgovarajućim dionicima.

1.2.

EGSO također pozdravlja Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju emisijskih normi CO2 za nova teška vozila (1) (u daljnjem tekstu: Prijedlog uredbe) kao uravnoteženi pristup koji će se primjenjivati radi ispunjavanja obveze smanjenja emisija CO2 iz teških vozila preuzete u okviru Pariškog sporazuma te radi provedbe posebnih odredbi za prometni sektor koje je Europsko vijeće usvojilo u listopadu 2014.

1.3.

EGSO pozdravlja i cilj Prijedloga uredbe koji se tiče promicanja inovacija i konkurentnosti automobilske industrije EU-a u pogledu teških vozila s niskom razinom emisije u odnosu na konkurente iz tog sektora iz Kine, Japana i Sjedinjenih Američkih Država.

1.4.

Unatoč tomu, EGSO izražava žaljenje zbog složenosti Prijedloga koja otežava pristup. EGSO također izražava žaljenje zbog toga što se u Prijedlogu uredbe ne koriste zajednička terminologija i zajednički kriteriji za vozila s nultim i niskim emisijama; naime, u drugim prijedlozima iz paketa mjera za mobilnost koriste se drugačiji pojmovi. Zajednička terminologija i, po mogućnosti, zajednički kriteriji povećali bi jasnoću tekstova.

1.5.

Potrebno je odabrati tehnološki neutralan pristup, po mišljenju EGSO-a, imajući na umu dinamičan razvoj u području alternativnih izvora energije te potrebu da se izbjegnu nacionalna rješenja kojima bi se spriječilo neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

1.6.

Smanjenje prosječne specifične razine emisije CO2 za 15 % u razdoblju 2020. – 2025. izazovan je zadatak, ali ipak je u skladu s razinom smanjenja koju je Europsko vijeće usvojilo u listopadu 2014. kao razinu koja bi se opravdano mogla tražiti od prometnog sektora.

1.7.

EGSO također pozdravlja fleksibilnost koju omogućuje predloženi sustav dugova i bonusa.

1.8.

EGSO ističe važnost predvidivosti u vezi s automobilskom i prometnom industrijom, s obzirom na vrijeme i ulaganja potrebne za razvoj novih proizvoda te nužnu predvidivost pravnog okvira prilikom ulaganja u novu opremu. Iz tog razloga EGSO također želi da se ustanove precizniji ciljevi za trend emisija CO2 nakon 2030.

1.9.

EGSO skreće pozornost na činjenicu da inovacije često podrazumijevaju promjenu uvjeta rada i potrebu za osposobljavanjem radi prilagodbe novim zahtjevima. To iziskuje napore usmjerene na omogućavanje društveno održive transformacije i olakšavanje dijaloga među socijalnim partnerima.

1.10.

EGSO također ističe važnost testiranja stvarnih emisija CO2 iz vozila u stvarnim uvjetima vožnje, imajući na umu, primjerice, dodatni utjecaj digitalizacije i učinkovitijih tehnika vožnje, kojima se poboljšava ekonomičnost, omogućuje bolja iskorištenost kapaciteta i smanjuje trošak po prevezenoj jedinici, na razine emisije CO2.

1.11.

EGSO zato smatra da bi se Prijedlogom uredbe pridonijelo i većoj konkurentnosti europske prometne industrije.

1.12.

EGSO ističe problem jasnoće u pogledu statusa „namjenskih vozila” u Prijedlogu uredbe, što se detaljnije razmatra u točki 5.1. EGSO smatra da utjecaj specifičnog statusa namjenskih vozila treba biti bolje objašnjen, možda dopunom uvodne izjave 17.

1.13.

Prihodi od kazni za neusklađenost s ciljevima postavljenima u Prijedlogu uredbe trebaju se, prema mišljenju EGSO-a, namijeniti za financiranje razvoja inovacija i održivih prometnih rješenja za smanjenje ugljičnog otiska teških vozila.

1.14.

EGSO naposljetku napominje da se pojam „doplata za prekomjerne emisije” uporabljen u članku 8. za definiranje sankcije ne čini primjerenim, pa se treba promijeniti u, primjerice, „kazna za prekomjerne emisije”.

2.   Kontekst

2.1.

Pariškim se sporazumom EU obvezao na smanjenje emisija stakleničkih plinova radi sprečavanja negativnih posljedica klimatskih promjena. EU je poduzeo radnje na temelju zaključaka Europskog vijeća iz listopada 2014., koje se obvezalo na smanjenje od barem 40 % do 2030., ali s manje ambicioznom ciljnom vrijednošću – smanjenjem od 30 % – za sektore izvan sustava trgovanja emisijama, osobito za promet (2).

2.2.

Europskom strategijom za mobilnost s niskom razinom emisija (3) postavlja se ciljna vrijednost za smanjenje emisija stakleničkih plinova od najmanje 60 % do 2050. u odnosu na razine iz 1990., a postavlja se i cilj znatnog povećanja tržišnog udjela vozila s niskom razinom emisija do 2030.

2.3.

Jedan od glavnih ciljeva inicijative „Europa u pokretu” (paket za mobilnost) jest ispunjavanje ciljeva strategije za mobilnost s niskom razinom emisija i obnovljene strategije industrijske politike EU-a (4). Paket mobilnosti objavljen je u trima dijelovima: 31. svibnja i 8. studenoga 2017. te 17. svibnja 2018. Sveobuhvatnim komunikacijama koje prate tri dijela paketa naglašena je važnost ispunjavanja ciljeva strategije te je iznesen velik broj prijedloga s tom svrhom, uključujući Prijedlog uredbe o praćenju emisija CO2 i potrošnje goriva novih teških vozila te izvješćivanju o tim parametrima (5) i Prijedlog uredbe o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nove osobne automobile i za nova laka gospodarska vozila kao dio integriranog pristupa Unije s ciljem smanjivanja emisija CO2 iz lakih vozila te o izmjeni Uredbe (EZ) br. 715/2007 (6). Potrebno je naglasiti da cilj tih mjera nije samo zaštita okoliša nego i održavanje konkurentnosti u odnosu na zemlje kao što su Kina, Japan i Sjedinjene Države, u kojima su norme za teška vozila već postavljene.

2.4.

Dva prijedloga na koja se ovo mišljenje odnosi dio su trećeg dijela paketa i tiču se emisijskih normi za nova teška vozila i skraćivanja roka za prenošenje posebnih pravila o dimenzijama kabina s poboljšanom aerodinamičnosti u nacionalno pravo.

3.   Prijedlozi

3.1.   Prijedlog odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 96/53/EZ u pogledu roka za provedbu posebnih pravila o najvećoj dopuštenoj duljini za kabine s poboljšanim aerodinamičkim radnim učinkom, energetskom učinkovitošću i sigurnošću (7) (dalje u tekstu „Prijedlog odluke”)

3.1.1.

Cilj je spomenutih posebnih pravila omogućiti uporabu kabina s poboljšanom aerodinamičnosti, čime bi se poboljšali energetski rezultati i smanjile emisije stakleničkih plinova. Direktiva 96/53/EZ u svojem sadašnjem obliku sadržava trogodišnji moratorij na uvođenje aerodinamičnih kabina po okončanju razdoblja prenošenja. Sada se predlaže da se taj rok smanji na četiri mjeseca od stupanja Odluke na snagu kako bi se aerodinamične kabine mogle rabiti bez nepotrebne odgode. Provedba iziskuje izmjenu pravila o homologaciji.

3.1.2.

Prijedlogom odluke ne mijenjaju se bitne odredbe Direktive 96/53/EZ.

3.2.   Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju emisijskih normi CO2 za nova teška vozila (8) (dalje u tekstu „Prijedlog uredbe”)

3.2.1.

Prijedlogom uredbe postavljaju se ciljne vrijednosti za smanjenje emisija CO2 iz teških vozila obuhvaćenih Prijedlogom uredbe kako slijedi: za 15 % za razdoblje 2025. – 2029., a za razdoblje od 1. siječnja 2030. nadalje za najmanje 30 %, što je podložno reviziji koja će se provesti 2022. Referentne emisije temelje se na podacima za 2019. utvrđenima nadzorom predviđenim u Prijedlogu uredbe o praćenju emisija CO2 i potrošnji goriva novih teških vozila te izvješćivanju o tim parametrima (emisije iz referentne godine) (9).

3.2.2.

Prijedlogom uredbe obuhvaćeni su kamioni ukupne mase veće od 16 tona, traktori te – u pogledu poticaja iz posebnih odredbi koje se odnose na vozila s nultim i niskim emisijama – autobusima i kamionima koji inače nisu obuhvaćeni Prijedlogom uredbe. Namjenska vozila i teška vozila koja nisu namijenjena za isporuku dobara u načelu nisu obuhvaćena ciljnim vrijednostima za smanjenje CO2 prema Prijedlogu uredbe.

3.2.3.

Počevši od 2020. godine, prosječne specifične emisije pojedinačnih proizvođača obračunavat će se, na temelju početnih vrijednosti iz 2019. godine, za svaku prethodnu kalendarsku godinu u skladu s provedbenim aktima i na temelju informacija prikupljenih u okviru predložene uredbe o nadzoru (vidjeti točku 3.2.1 iznad) te faktora nultih i niskih emisija koji tek treba utvrditi.

3.2.4.

Za vozila nultih i niskih emisija Komisija od 2020. godine treba utvrditi faktor nultih i niskih emisija za svakog proizvođača, i to na temelju početnih vrijednosti iz 2019. godine. Svako teško vozilo s nultim ili niskim emisijama računa se kao dva vozila. Faktorom nultih i niskih emisija smanjuju se prosječne specifične emisije za najviše 3 % ili, za autobuse i kamione koji inače nisu obuhvaćeni uredbom, za najviše 1,5 %.

3.2.5.

Počevši od 2026. ciljne vrijednosti specifičnih emisija proizvođača za sljedeću godinu utvrđivat će Komisija provedbenim aktima na temelju podataka za prethodnu godinu. One će se temeljiti na ciljnim vrijednostima postavljenima u uredbi, emisijama iz referentne godine (2019.), udjelu vozila proizvođača u svakoj kategoriji te godišnjoj kilometraži i korisnom teretu svake kategorije.

3.2.6.

Mogu se prikupljati bonusi i dugovi. Oni se obračunavaju na temelju razlike između trenda smanjenja – koji će se utvrditi za svakog proizvođača na temelju emisija iz referentne godine te ciljnih vrijednosti za 2025. i 2030. – i prosječnih specifičnih emisija proizvođača. Pritom se u slučaju pozitivne razlike stječe bonus, a u slučaju negativne razlike između prosječnih specifičnih emisija i ciljnih vrijednosti specifičnih emisija proizvođača nastaje emisijski dug.

3.2.7.

Emisijski bonusi mogu se prikupljati u razdoblju 2019. – 2029., ali bonusi za razdoblje 2019. – 2024. mogu se iskoristiti samo za postizanje ciljnih vrijednosti specifičnih emisija za 2025. Emisijski dugovi za razdoblje 2025. – 2029. ne smiju prijeći iznos petpostotnog povećanja ciljnih vrijednosti specifičnih emisija proizvođača tijekom 2025. pomnožen s brojem teških vozila proizvođača u toj godini („granična vrijednost emisijskog duga”). Dugovi i bonusi mogu se prenositi tijekom razdoblja 2025. – 2028., ali se do 2029. moraju potpuno poravnati.

3.2.8.

Zbog prekomjernih emisija za godinu ili za razdoblje 2025. – 2029. Komisija će nametnuti doplatu za prekomjerne emisije koja je utvrđena na 6 800 EUR/gCO2/tkm. Doplate za prekomjerne emisije trebalo bi smatrati prihodom općeg proračuna Unije.

3.2.9.

Prijedlog uredbe sadrži i odredbe o nadzoru sukladnosti vozila i objavi podataka i performansi proizvođača.

4.   Opće napomene

4.1.   Prijedlog odluke

4.1.1.

EGSO podupire inicijativu za omogućivanje ranije provedbe odredbi o primjeni dizajna kabine kojom bi se poboljšala energetska učinkovitost i tako smanjile emisije te povećala konkurentnost automobilske industrije EU-a. EGSO ističe da prijedlog ne sadržava znatne izmjene Direktive 96/53/EZ, nego se njime samo prilagođava raspored provedbe.

4.1.2.

EGSO napominje da su potrebni novi propisi prije no što se počnu primjenjivati aerodinamične kabine koje prekoračuju postojeća ograničenja mase/dimenzija vozila. U skladu s člankom 9. Direktive (EU) br. 2015/719, ti novi propisi obuhvaćat će četiri područja:

aerodinamičku učinkovitost,

sigurnost nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu, npr. vidljivost, uklanjanje mrtvih kutova itd.,

smanjenje oštećenja ili ozljeda nanesenih vozačima i drugim sudionicima u cestovnom prometu u slučaju sudara,

sigurnost i udobnost za vozače, npr. unutarnje dimenzije kabine.

4.1.3.

EGSO poziva Komisiju da se prije dovršenja predmetnih prijedloga savjetuje s relevantnim dionicima, npr. sindikatima koji zastupaju vozače, cestovne prijevoznike i dr.

4.1.4.

EGSO polazi od stajališta da će se potrebnom izmjenom pravila o homologaciji osigurati standardi radnog okruženja vozača koji su u najmanju ruku jednaki postojećim standardima.

4.2.   Prijedlog uredbe

4.2.1.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije kojime se, po svemu sudeći, postiže odgovarajuća ravnoteža među ciljevima za smanjenje emisija stakleničkih plinova u vezi s mobilnošću, potiču inovacije u automobilskoj industriji EU-a i povećava konkurentnost. Ovaj se prijedlog nastavlja na prijedlog o praćenju emisija CO2 iz teških vozila te izvješćivanju o njima, spomenut u točki 2.3 iznad, koji EGSO pozdravlja.

4.2.2.

EGSO napominje da je Prijedlog uredbe vrlo složen zakonski akt te izražava žaljenje zbog toga što je, čini se, bilo nemoguće izraditi jasniji i pristupačniji tekst. S tim u vezi EGSO također izražava žaljenje zbog toga što se terminologija za definiranje niske – ili nulte – emisije vozila u velikoj mjeri razlikuje u trima prijedlozima iz paketa mjera za mobilnost koji se odnose na emisije CO2. Na primjer, pojmovi „niska emisije” i „nulta emisija” na jedan se način definiraju u članku 4. i tablici 2. Priloga prijedlogu o izmjeni Direktive 2009/33/EZ o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila (10), a na drugi način u članku 3. prijedloga o preinaci Uredbe (EZ) br. 715/2007 o standardnim vrijednostima emisija CO2 za osobne automobile i kombije (11). U Prijedlogu uredbe koristi se treća definicija. Žalosno je da se ne upotrebljava dosljedna, zajednička terminologija.

4.2.3.

EGSO osobito pozdravlja, uz ciljeve zaštite okoliša, i aspekt konkurentnosti, imajući na umu da su norme emisija CO2 i sustavi nadzora za teška vozila na snazi u, primjerice, Kini, Japanu i Sjedinjenim Državama. Zbog toga je važno da se automobilsku industriju EU-a potiče da uspostavi slične norme kako bi se mogla učinkovito natjecati na tim i drugim tržištima.

4.2.4.

EGSO cijeni tehnološki neutralan pristup u Prijedlogu uredbe jer bi se njime trebali stvoriti uvjeti za širi pristup razvoju pogonskih sklopova s nultim ili niskim emisijama, uključujući daljnji razvoj motora s unutarnjim izgaranjem.

4.2.5.

EGSO skreće pozornost na važnost razvoja alternativnih pogonskih sklopova za teška vozila, također imajući na umu komercijalni kontekst u kojemu se ta vozila najčešće rabe. S tim u vezi EGSO također skreće pozornost na široki spektar trenutačno dostupnih rješenja i dinamični razvoj u tom području, što znači da se situacija neprestano mijenja. EGSO zato ističe važnost izbjegavanja različitih nacionalnih rješenja koja ometaju funkcioniranje unutarnjeg tržišta time što otežavaju prekograničnu mobilnost, osobito u pogledu teških vozila.

4.2.6.

EGSO prima na znanje ciljnu vrijednost za smanjenje emisija CO2 od 15 % tijekom razdoblja 2020. – 2025. i smatra da je to izazovan cilj, imajući na umu da je takva obveza novost za teška vozila, a i zahtjevi postavljeni u Prijedlogu uredbe novi su za tu vrstu vozila.

4.2.7.

EGSO ipak izražava zadovoljstvo time što je postavljena ciljna vrijednost znatno niža od opće ciljne vrijednosti za smanjenje emisija CO2 postavljene za EU, što je također u skladu s mišljenjem Europskog vijeća iznesenog u listopadu 2014. u pogledu zahtjeva koji bi se opravdano mogli postaviti prometnom sektoru. U tom kontekstu EGSO pozdravlja i sustav dugova/bonusa, kojim se omogućava fleksibilnost koja će možda biti potrebna, barem neko vrijeme.

4.2.8.

Predvidivost je važna i za automobilsku industriju i za prometni sektor. Za automobilsku je industriju važno da zna što očekivati kada razvija nove modele i nova tehnološka rješenja, što su dugoročni projekti. Za prometni sektor važno je da može donositi informirane odluke kada, primjerice, ulaže u novo vozilo. Stoga je bitno definirati preciznije ciljne vrijednosti za trendove CO2 nakon 2030.

4.2.9.

Zbog inovacija bi također moglo doći do promjena u uvjetima rada u automobilskoj industriji te do potrebe za novim vještinama. Do toga bi moglo doći i zbog promijenjene radne okoline i novih tehnologija zbog kojih bi mogli nastati novi zahtjevi za, primjerice, vozače. O tom se socijalnom aspektu tehnološkog razvoja mora voditi dovoljno računa kako bi se osigurali odgovarajući uvjeti rada i osposobljavanja radi stjecanja novih vještina. Za osiguravanje održive tranzicije potreban je i dijalog između socijalnih partnera.

4.2.10.

Prijedlog uredbe bavi se samo tehnološkim karakteristikama vozila. EGSO zato želi skrenuti pozornost i na digitalizaciju prometa, uključujući razvoj automatskih vozila i rutina vožnje, kojom će se, uz poboljšanje učinkovitosti vozila u pogledu CO2, također smanjiti ugljični otisak teških vozila. Slično tomu, moguća poboljšana učinkovitost nastala zbog digitalizacije – primjerice, zahvaljujući poboljšanom planiranju putovanja i grupiranju tereta koje omogućuju digitalne platforme – mogla bi imati značajan učinak na stvarne emisije.

4.2.11.

Poboljšanom učinkovitosti i boljom iskorištenosti kapaciteta smanjit će se i troškovi po prevezenoj jedinici te će se povećati konkurentnost prometne industrije.

4.2.12.

Zbog toga je važno da se podaci iz simulacijskog alata VECTO, koji bi se trebali primjenjivati za nadzor i provjeru normi, nadopunjuju podacima iz stvarne upotrebe. Zato EGSO pozdravlja izjavu koju je Komisija dala u kontekstu usvajanja Zakonodavne rezolucije Europskog parlamenta o Uredbi o praćenju emisija CO2 iz teških vozila, naime da postojeće metode prikupljanja podataka namjerava nadopuniti testovima na cesti kako bi se obuhvatili i rezultati teških vozila na cesti (12).

5.   Posebne napomene o Prijedlogu uredbe

5.1.

Prema obrazloženju, za namjenska vozila postoje izuzeci od normi u pogledu emisija CO2. Izuzeci su precizno navedeni u članku 1. drugom podstavku (izračun referentnih emisija CO2) i u članku 4. (prosječne specifične emisije proizvođača). S druge strane, ne spominju se u članku 2. (područje primjene) ni u članku 6. (ciljne vrijednosti specifičnih emisija proizvođača). Zbog toga status tih vozila u Prijedlogu uredbe nije potpuno jasan. Međutim, može se zaključiti da su namjenska vozila zapravo uključena u ciljeve za smanjenje emisija CO2 navedene u članku 1. točkama (a) i (b) te da se uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja ciljnih vrijednosti emisija za pojedinačne proizvođače i za potrebe utvrđivanja emisijskog duga u skladu s člankom 7. EGSO smatra da utjecaj specifičnog statusa namjenskih vozila treba biti bolje objašnjen, možda dopunom uvodne izjave 17.

5.2.

Pojam „doplata za prekomjerne emisije” u članku 8. Prijedloga uredbe navodi na pretpostavku da se radi o iznosu koji netko dobiva, a ne kazni koju treba platiti, što ona ustvari jest. Moglo bi biti korisno, radi jasnoće, razmotriti izmjenu pojma u, primjerice, „kazna za prekomjerne emisije”, što više odgovara stvarnosti.

5.3.

U članku 8. Prijedloga uredbe navodi se da se iznosi doplate za prekomjerne emisije smatraju prihodom općeg proračuna Unije. EGSO smatra da se ti iznosi trebaju namijeniti razvoju održivih rješenja u automobilskom ili u prometnom sektoru.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  COM(2018) 284 final – 2018/0143 (COD).

(2)  Zaključci Europskog vijeća, 24. listopada 2014.

(3)  COM(2016) 501 final.

(4)  COM(2017) 479 final.

(5)  COM(2017) 279 final – 2017/0111 COD.

(6)  COM(2017) 676 final – 2017/0293 (COD).

(7)  COM(2018) 275 final – 2018/0130 (COD).

(8)  COM(2018) 284 final – 2018/0143 (COD).

(9)  COM(2017) 279 final – 2017/0111 (COD).

(10)  COM(2017) 653 final – 2017/0291 (COD).

(11)  COM(2017) 676 final – 2017/0293 (COD).

(12)  Europski parlament, P8_TA-PROV(2018)0246.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/292


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Digitalna Europa za razdoblje 2021. – 2027.”

(COM(2018) 434 final – 2018/0227 (COD))

(2019/C 62/46)

Izvjestitelj:

Norbert KLUGE

Suizvjestitelj:

Ulrich SAMM

Savjetovanje:

zahtjev Europskog parlamenta: 14.6.2018.

zahtjev Vijeća: 25.6.2018.

Pravni temelj:

članak 172., članak 173. stavak 3. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Datum odluke Predsjedništva:

19.6.2018.

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

212/0/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja to što je Europska komisija uspostavila program Digitalna Europa. Njime se naglašava namjera da se Europu učini vodećim akterom digitalizacije i ojača njezinu gospodarsku moć u okviru tržišnog natjecanja na globalnoj razini. Programom Digitalna Europa nastoji se omogućiti jedinstveno digitalno tržište, a digitalnu transformaciju provoditi tako da ima pozitivne učinke za sve građane Europe. Program ima potencijal da bude uspješan, ali samo ako se njegovi do sada nepoznati detalji razrade na prikladan način.

1.2.

Istraživači se ubrajaju među pokretače društvenog i gospodarskog razvoja. Vještine i kompetencije preduvjet su za visoku razinu istraživanja, kao i učinkovitu provedbu programa. One čine jedan od čimbenika uspjeha programa. EGSO utvrđuje da Program iz tog razloga veliku važnost pridaje promicanju istraživanja i razvoja.

1.3.

EGSO bi želio postići veću razinu dijaloga između istraživanja, socijalnih partnera i organizacija civilnog društva kako bi rezultati istraživanja i razvoja stajali na raspolaganju svim građanima Europske unije (EU) i kako bi se dijelili. Složeni sadržaji moraju se predstaviti tako da ih i nestručne osobe mogu razumjeti i shvatiti. Nadalje, EGSO predlaže povezivanje Programa s načelima financiranja istraživanja u okviru programa Obzor 2020. (Obzor Europa), koja se, među ostalim, temelje na poštovanju Europske povelje za istraživače te načelima odgovornog istraživanja i inovacija i otvorene znanosti.

1.4.

EGSO smatra pozitivnim činjenicu da je poticanje digitalnih vještina stavljeno u središte Programa. Digitalne vještine i sposobnosti preduvjet su za postizanje ciljeva u ostala četiri prioritetna područja. Nažalost, proračun za to prioritetno područje manji je od proračuna za ostala prioritetna područja. EGSO iz tog razloga podupire prijedlog Europskog parlamenta da se proračun poveća sa 700 milijuna EUR (7,6 % ukupnog proračuna) na 830 milijuna EUR (9 % ukupnog proračuna). Međutim, ipak naglašava da su za pitanja obrazovanja nadležne države članice sa svojim nacionalnim proračunima. EGSO primjećuje da se proračuni predviđeni za stjecanje digitalnih vještina znatno razlikuju među državama članicama EU-a. Stoga poziva Komisiju da ukaže državama članicama na njihovu vlastitu veliku odgovornost osiguravanja da svi građani imaju jednake koristi od digitalizacije.

1.5.

EGSO prepoznaje potrebu za osposobljavanjem i zadržavanjem visokokvalificiranih mladih osoba kako bi se povećala privlačnost Europe kao mjesta zapošljavanja tih osoba u kontekstu globalnog tržišnog natjecanja. EGSO također naglašava da Program ne smije biti usmjeren samo na posebne napore za stjecanje visokokvalificiranih i digitalnih naprednih vještina i kapaciteta. Za uvođenje i korištenje osnovnih i naprednih digitalnih tehnologija potrebno je osigurati potporu za poduzeća, zaposlenike i potrošače. To je od ključne važnosti za osiguravanje dovoljnog broja i kvalitete radnih mjesta te konkurentnosti Europe. EGSO zaključuje da danas velik broj poduzeća, zaposlenika i građana još ne raspolaže temeljnom tehničkom opremom i temeljnim tehničkim sposobnostima. U tom kontekstu EGSO upućuje na zaključke Europskog vijeća od 19. listopada 2017. u kojima je navedeno da se ulaganjima u digitalne vještine treba nastojati „pružati mogućnosti i načine za djelovanje svim Europljanima” (1).

1.6.

Program Digitalna Europa bit će na tom području uspješan ako bude djelovao kao glavni program i ako bude povezan s drugim programima financiranja EU-a koji imaju slične ciljeve. U financiranje potrebnih mjera potrebno je uključiti i sredstva iz npr. fonda ESF+.

1.7.

EGSO se nada da će u uspostavu digitalnoinovacijskih centara sistematično biti uključeni socijalni partneri i civilno društvo. Oni bi trebali dobiti pristup digitalnoinovacijskim centrima. Kao nevladine organizacije oni mogu doprinijeti prepoznavanju rada centara kao i poboljšati njihovu prihvaćenost.

EGSO bi od samog početka želio izbjeći moguće socijalne teškoće pri provedbi Programa. S obzirom na to da digitalizacija utječe na sva područja života i sve ljude, od iznimne je važnosti da svi građani EU-a imaju koristi od nje. EGSO stoga smatra da je važno oblikovati Program tako da cjelokupno europsko društvo može iskoristiti prednosti i mogućnosti koje nudi digitalna Europa. Digitalizacija u Europi treba biti uključiva. U okviru digitalnog napretka ne bi smjelo doći do diskriminacije na temelju spola, društvenog statusa, nižeg stupnja obrazovanja, kvalifikacija, digitalnih vještina, podrijetla, dobi ili invaliditeta. Ostvareni „digitalni prinos” treba pravedno raspodijeliti s pomoću odgovarajućih političkih mjera. Njime se ne smije ostvariti prednost samo za mali broj interesnih skupina. Mjere za provedbu programa moraju uzeti u obzir načelo da u EU-u pojedinac ima vlasništvo nad svojim podacima.

1.8.

EGSO želi da program više u obzir uzima društvene okolnosti. U obzir je također potrebno uzeti učinke na tržište rada kao i različite učinke digitalizacije na regije. EGSO stoga smatra da je osnovni kriterij za uspjeh Programa doprinos digitalizacije gospodarskom sudjelovanju i stvaranju radnih mjesta i to u svim regijama Europe.

1.9.

EGSO želi da se na globalnoj razini EU promatra kao akter koji prenosi znanja te koji može držati korak s Kinom i SAD-om u natjecanju na međunarodnom tržištu. To također iziskuje da poduzeća i zaposlenici imaju povjerenja u tehnologiju. Programom Digitalna Europa osobito se može ostvariti dodana vrijednost u područjima u kojima pojedinačne države ne mogu mnogo postići. To osobito vrijedi za kibernetički kriminal, sa zajedničkim razvojem metoda i strategija protiv kibernetičkih napada izvan Europe. To uključuje, između ostalog, izgradnju neovisne europske industrije mikročipova.

1.10.

EGSO se zalaže da se sve mjere, koje se provode u okviru Programa, odvijaju u skladu s etičkim načelima. EGSO također želi skrenuti pažnju na svoj zahtjev da se zadrži načelo „human in command” („čovjek upravlja”), posebice u pogledu daljnjeg razvoja i primjene umjetne inteligencije u radnom okruženju. Na osnovi takvih etičkih načela potrebne su i daljnje zakonodavne mjere (npr. u pogledu pitanja odgovornosti, zaštite podataka, zaštite zaposlenika te zaštite potrošača). U konačnici će daljnja digitalizacija našeg društva biti uspješna samo ako se, pored usvajanja zakona, pokrenu i kulturne promjene usmjerene na podizanje svijesti o koristima i rizicima digitalnog razvoja.

2.   Kontekst – Program Digitalna Europa

2.1.

Europska komisija donijela je 2. svibnja 2018. prijedlog sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. godine. U sklopu tog financijskog okvira Europska komisija donijela je 6. lipnja 2018. Uredbu o programu Digitalna Europa za razdoblje 2021. – 2027. godine.

2.2.

S pomoću programa Digitalna Europa Europska komisija nastoji stvoriti čvrst financijski okvir za strategiju jedinstvenog digitalnog tržišta i premostiti investicijski jaz. Za to je izdvojila ukupno 9,2 milijarde EUR. Opći cilj Programa jest pružanje potpore digitalnoj transformaciji industrije. Potrebno je povećati prednosti digitalne transformacije od kojih će koristi imati svi europski građani, javne uprave i poduzeća u EU-u.

2.3.

Programom Digitalna Europa obuhvaćeno je pet prioritetnih područja: (1) računalstvo visokih performansi, (2) umjetna inteligencija, (3) kibersigurnost i povjerenje, (4) napredne digitalne vještine te (5) rasprostranjeno korištenje digitalnih tehnologija u svim gospodarskim i društvenim sektorima. Osim toga, Programom je obuhvaćena i digitalizacija industrije.

2.4.

U okviru prioritetnog područja „računalstvo visokih performansi” trebalo bi s pomoću takozvanih superračunala stvoriti kapacitete za omogućivanje bolje obrade sve većih količina podataka. S pomoću 2,7 milijardi EUR u okviru Programa nastoji se ojačati kapacitete EU-a u području računalstva visokih performansi i obrade podataka te omogućiti njihovu širu upotrebu kad je riječ o problemima povezanima s klimatskim promjenama i poboljšanju zdravstvene skrbi i sigurnosti.

2.5.

Planiranih 2,5 milijardi EUR u prioritetnom području „umjetna inteligencija” Europska komisija usmjerit će na izgradnju i jačanje kapaciteta EU-a u tom području. U to se ubraja omogućivanje stvaranja velikih skupova podataka i algoritama, sigurnog pristupa velikim skupovima podataka i algoritmima te njihovo pohranjivanje. Osim toga, potrebno je ojačati postojeće objekte u državama članicama koji se bave ispitivanjem i eksperimentiranjem u području umjetne inteligencije te poticati njihovu suradnju. Poduzeća i javne institucije trebali bi se koristiti tehnološkim napretkom.

2.6.

U prioritetnom području „kibersigurnost i povjerenje” trebalo bi izdvojiti 2 milijarde EUR kako bi Unija raspolagala tehnološkim i industrijskim kapacitetima za osiguravanje svojeg gospodarstva, društva i demokracije. Ulaganjima se među ostalim nastoji zajedno s državama članicama nabaviti naprednu opremu i alate za kibersigurnost, zajamčiti uvođenje najnovijih rješenja za kibersigurnost u cijelom gospodarstvu, na najbolji način iskoristiti postojeća europska znanja te ojačati kapacitete država članica i privatnog sektora u tom području.

2.7.

Za ostvarivanje koristi od ulaganja u digitalnu tehnologiju potrebno je osposobljeno društvo i radna snaga. S pomoću 700 milijuna EUR Europska komisija u četvrtom prioritetnom području želi pružiti potporu digitalnim vještinama, osobito u područjima računalstva visokih performansi, umjetne inteligencije, distribuiranih glavnih knjiga (npr. ulančanih blokova) te kibersigurnosti. Potrebno je osmisliti i provesti dugoročnija osposobljavanja i tečajeve za studente, IT profesionalce i radnu snagu. Isto tako, trebalo bi poticati kratkotrajna osposobljavanja i tečajeve, kao i osposobljavanje na radnom mjestu. Osposobljavanje bi se ponajprije trebalo odvijati u digitalnoinovacijskim centrima.

2.8.

U okviru petog prioritetnog područja djelovanja potrebno je dati potporu javnoj upravi i pružanju usluga u područjima od javnog interesa. S pomoću 1,3 milijarde EUR potrebno je zajamčiti, na primjer, uvođenje modernih digitalnih tehnologija u javni sektor i područja kao što su zdravstvo i skrb, obrazovanje, promet te kulturni i kreativni sektor kao i njihovu upotrebu u tim područjima. Nadalje, javnoj upravi i industrijskom sektoru, osobito malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi), potrebno je pružiti potporu pri uvođenju digitalne tehnologije.

3.   Opće napomene

3.1.

Tehnološki napredak sa sobom donosi digitalizaciju i transformacije koje su svepristune u radnom i životnom okruženju. Više gotovo da i nema područja života na koje digitalizacija i transformacije nisu utjecale.

3.2.

EGSO pozdravlja to što je Europska komisija uspostavila program Digitalna Europa jer je time pokazala koliku pozornost Komisija posvećuje toj temi. Određivanje prioriteta može donijeti dodanu vrijednost za EU podupiranjem moderne napredne tehnologije koja će pomoći pri rješavanju najzahtjevnijih izazova našeg društva te će imati pozitivan učinak na radna mjesta i konkurentnost i opće životne uvjete svih građana. Potvrda toga jest i činjenica da je Europska komisija u Komunikaciji o višegodišnjem financijskom planu predstavila scenarij udvostručenja ulaganja u digitalni sektor (2). EGSO također naglašava potrebu za društvenim ulaganjima u kombinaciji s digitalnom transformacijom kako bi cjelokupno društvo imalo koristi od nje. Naglašava se da čovjek uvijek mora imati kontrolu nad strojem („human in command”), posebice u području umjetne inteligencije.

3.3.

EGSO se raduje zbog toga što Europska komisija s pomoću programa Digitalna Europa potiče uvođenje i optimalno korištenje digitalnih kapaciteta. EGSO se slaže s Europske komisije da su digitalni kapaciteti temelj za inovacije u područjima od općeg interesa i gospodarstvu. Kako bi ostvario uspješan digitalni prelazak, EU svakako treba raspolagati vodećom digitalnom tehnologijom i odgovarajućim sposobnostima. EGSO smatra da je predviđeni proračun znatan, no nije usporediv s proračunom konkurenata u SAD-u i Kini. Uvjeren je da se ovim proračunom mogu postići predviđeni ciljevi, međutim smatra da je potrebno znatno povećanje ulaganja u državama članicama EU-a kako bi Europa zadržala svoj položaj na globalnoj razini.

3.4.

EGSO smatra da je važno poduzeti sve kako bi cjelokupno europsko društvo moglo sudjelovati u tehničkom razvoju. Cilj programa Digitalna Europa trebao bi biti da se među svim europskim građanima na pravedan način podijeli digitalna korist, koja će biti ostvarena u predstojećim godinama u desetljećima u različitim područjima, kao primjerice u području vlasništva podataka. S obzirom na to da digitalizacija utječe na sva područja života i sve ljude, od iznimne je važnosti da svi imaju koristi od nje. Potpuna gospodarska i društvena korist digitalizacije moći će se ostvariti samo ako Europa u urbanim i ruralnim područjima i u svim segmentima društva bude u stanju osigurati mreže visokog kapaciteta. Postoji potreba za javnim ulaganjima jer tržište samo po sebi ne pokriva sva udaljena područja i ranjivim članovima našeg društva ne jamči minimalni digitalni pristup.

3.5.

EGSO ujedno smatra važnim da se udruženim i koordiniranim pristupom u EU-u može ostvariti dodana vrijednost koju pojedinačne države članice same ne bi mogle ostvariti. U to se osobito ubrajaju stvaranje neovisne europske industrije mikročipova s pomoću programa financiranja računalstva visokih performansi (3), zajednički razvoj metoda i strategija protiv kibernapada izvana (4), stvaranje normi za jedinstveno digitalno tržište te dosljedna primjena europske Opće uredbe o zaštiti podataka i njezino daljnje razvijanje, osobito s obzirom na primjenu umjetne inteligencije (5) i automatizirane vožnje (6). Primjena europskih vrijednosti (zaštita podataka, zaštita privatnosti, socijalna zaštita, održivost) u razvoju umjetne inteligencije mogla bi se jednog dana pokazati kao konkurentska prednost, odnosno kada poraste razina osviještenosti građana o metodama kojima se treće strane koriste pri uporabi podataka (SAD) i mogućoj upotrebi sustava umjetne inteligencije u svrhu nadzora (Kina).

3.6.

EGSO smatra da je pozitivno to što se u okviru programa Digitalna Europa digitalizacija industrije na više mjesta stavlja u prvi plan. Nesumnjivo je da digitalna transformacija može biti uspješna samo ako sva poduzeća i njihovi zaposlenici imaju koristi od nje. Stoga bi bilo poželjno kad bi taj aspekt bio još dosljednije sadržan u Programu, pa bi time napredak bio vidljiv, na primjer, i s pomoću pokazatelja koji se odnose na digitalizaciju poduzeća različitih veličina.

3.7.

Veliki dio proračuna dodijelit će se projektima za istraživanje i programima za inovacije kako bi se ojačali tehnički i digitalni kapaciteti. Nadalje, EGSO naglašava važnost bliske povezanosti poticanja i načela financiranja istraživanja u okviru programa Obzor 2020. (Obzor Europa), koja se temelje na poštovanju Europske povelje za istraživače (7) te načelima odgovornog istraživanja i inovacija (8) i otvorene znanosti (9). Samo se oslanjanjem na ta načela jamči stavljanje istraživanja u službu čovječanstva. Ti rezultati trebaju biti razumljivi nestručnim osobama te ih je potrebno širiti i vrednovati. Ukratko, istraživanje treba biti relevantno za društvo.

3.8.

Potrebno je redovito voditi dijaloge kako bi se zajamčila relevantnost istraživanja za cjelokupno europsko društvo. Istraživači bi u okviru tih dijaloga mogli razmjenjivati iskustva međusobno, ali i s ostalim članovima društva te davati uzajamne poticaje.

3.9.

Stoga je pozitivno što je jedan od ciljeva programa dopustiti sudjelovanje javnih uprava i poduzeća u razvoju. EGSO se zalaže za razmjenu među različitim akterima. EGSO potiče Europsku komisiju da tu razmjenu provodi u svim regijama i sektorima te poduzećima svih veličina. Prihvaćanje naprednih tehnologija u poduzećima, a posebno malim i srednjim poduzećima, može se potaknuti kroz partnerstva i pozitivno okruženje u industriji. Osim toga, EGSO se zalaže za poštovanje načela partnerstva te sudjelovanje socijalnih partnera i organizacija civilnog društva u provedbi programa Digitalna Europa. Socijalni dijalog među socijalnim partnerima podupire provedbu programa Digitalna Europa među zaposlenicima.

3.10.

EGSO prepoznaje potrebu za osposobljavanjem i zadržavanjem visokokvalificiranih talenata kako bi se povećala privlačnost Europe kao radnog mjesta u kontekstu globalnog tržišnog natjecanja. EGSO također naglašava da program Digitalna Europa ne smije biti usmjeren samo na visokokvalificirane zaposlenike koji raspolažu naprednim digitalnim vještinama. Upravo zbog toga što se programom Digitalna Europa nastoji omogućiti jedinstveno digitalno tržište i pozitivno oblikovati digitalni prelazak, svi građani i radna snaga u EU-u trebali bi imati koristi od tog snažnog programa financiranja. U slučaju neuspjeha postoji opasnost od daljnjeg širenja socijalnog jaza u Europi. Kako je EGSO napomenuo u drugim mišljenjima, najvažnije za postizanje jedinstvenog digitalnog tržišta jest uklanjanje nedostatka vještina, uključujući digitalne vještine (10). U pogledu stjecanju osnovnih digitalnih vještina, Europska Komisija u svojem Programu upućuje na programe financiranja kao što su ESF+ ili EFRR. S obzirom na to da zbog struktura tih programa nije moguće pružanje sveobuhvatnih poticaja u Europi, programom Digitalna Europa trebale bi biti obuhvaćene različite razine kvalifikacija. U slučaju da sredstva predviđena u tom programu nisu dovoljna da se zajamče prednosti digitalizacije za sve građane, potrebno ih je osigurati putem drugih programa, kao što je primjerice ESF+. Program Digitalna Europa treba biti vodilja na tom području, ali i biti povezan s drugim programima kako bi se mogli postići ciljevi. U suprotnome bi u konačnici tek manjina imala koristi od različitih programa EU-a za financiranje.

3.11.

U vezi s time EGSO naglašava cilj postizanja uključivog društva u kojem se promiče ravnopravnost svih. U okviru digitalnog napretka ne bi smjelo doći do diskriminacije na temelju spola, društvenog statusa, obrazovanja, kvalifikacija, digitalnih vještina, podrijetla, dobi ili hendikepa.

4.   Posebne primjedbe

4.1.

EGSO podupire cilj Europske komisije u okviru kojeg se potiče na omogućavanje lakšeg pristupa digitalnim kapacitetima i tehnologijama za poduzeća, osobito MSP-ove. Međutim, stavljanjem naglaska Programa na napredne tehnologije ne prepoznaje se da je mnogim zaposlenicima i poduzećima trenutačno ponajprije potrebna potpora pri nabavi osnovne opreme za digitalizaciju. EGSO naglašava da je sveobuhvatnije poticanje poduzeća na uvođenje osnovnih i naprednih digitalnih tehnologija ključno za konkurentnost i radna mjesta u Europi. EGSO poziva na održavanje socijalnog dijaloga među socijalnim partnerima također i u području ulaganja u okviru programa.

4.2.

EGSO pozdravlja usredotočenost na kibersigurnost i povjerenje u program. Kibersigurnost je jednako važna za razvoj kao i funkcioniranje naših demokracija. Povjerenje poduzeća i zaposlenika u kibersigurnost ključno je za uspjeh programa.

4.3.

Program bi u što većoj mjeri trebao odražavati okolnosti u društvu. U obzir je potrebno uzeti različite učinke na tržište rada kao i različite učinke digitalizacije u različitim regijama. EGSO iz tog razloga smatra da je pri provedbi Programa važno utvrditi mogućnosti za gospodarsko sudjelovanje i radna mjesta koja proizlaze iz digitalizacije. Nadalje, od iznimne je važnosti poticati te mogućnosti u europskim regijama. U tu svrhu nudi se planirana suradnja s Europskim fondom za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijskim fondom. Potrebne su redovite razmjene među programom Digitalna Europa, EFRR-om i Kohezijskim fondom. Nadalje, inovacijski centri, koji se na licu mjesta uspostavljaju u regijama, trebali bi nastojati postići cilj regionalnog razvoja.

4.4.

Četvrto prioritetno područje („napredne digitalne vještine”) i digitalizacija industrije osobito bi se trebali provoditi u okviru inovacijskih centara. Oni će služiti kao pristupne točke najnovijim digitalnim kapacitetima. EGSO sa zadovoljstvom primjećuje da je provedba Programa veoma dobro promišljena. EGSO podupire nastojanje da se u svakoj državi članici uspostavi najmanje jedan digitalnoinovacijski centar te da se najudaljenijim državama članicama EU-a ponude dodatna mjesta. Podupire se suradnja među inovacijskim centrima. EGSO kritički ocjenjuje veliko administrativno opterećenje koje proizlazi iz izgradnje inovacijskih centara. U tome bi mogli pomoći prekogranični konzorciji. Nadalje, uključivanje socijalnih partnera i civilnog društva trebalo bi biti preduvjet za digitalnoinovacijske centre. Ono može doprinijeti prilagođavanju rada centara potrebama lokalnih poduzeća i zaposlenika te daljnjih korisnika tehnologija, kao i tome da se koristi tog rada učine dostupnima širokim dijelovima stanovništva.

4.5.

Stavljanje naglaska na poticanje naprednih digitalnih vještina ključno je za ostvarivanje ostala četiri cilja. Stoga je žalosno što je proračun za taj cilj manji od proračuna za ostale ciljeve. EGSO podupire prijedlog Europskog parlamenta da se proračun poveća sa 700 milijuna EUR (7,6 % ukupnog proračuna) na 830 milijuna EUR (9 % ukupnog proračuna) (11). Međutim, EGSO ipak naglašava da su za pitanja obrazovanja odgovorne države članice sa svojim nacionalnim proračunima. EGSO nije siguran hoće li Komisija moći uložiti sva sredstva potrebna za podizanje svijesti u državama članicama o nužnosti digitalnog obrazovanja za sve skupine građana, od osnovne škole nadalje. Proračunska sredstva namijenjena u tu svrhu razlikuju se u velikoj mjeri među državama članicama. Kako nitko zbog previše ograničenih nacionalnih proračuna ne bi bio isključen iz programa dodatnog osposobljavanja, EU bi trebao detaljno pratiti provedbu ovog prioritetnog područja i otvoreno prenijeti svoje zaključke.

4.6.

EGSO se slaže s prijedlogom Europskog parlamenta (12) da se sve mjere u okviru Programa trebaju provoditi u skladu s etičkim smjernicama. Postojeća načela i načela koja će se tek razviti (13) osobito se moraju poštovati u okviru aktivnosti u području umjetne inteligencije. EGSO želi skrenuti pozornost na svoje zahtjeve u pogledu načela „human in command” koje bi trebalo važiti kao glavna smjernica za budući razvoj. Na osnovi takvih etičkih načela potrebne su i daljnje zakonodavne mjere (npr. u pogledu pitanja odgovornosti, zaštite podataka, zaštite zaposlenika te zaštite potrošača). U konačnici će daljnja digitalizacija našeg društva biti uspješna samo se, pored usvajanja zakona, pokrenu također i relevantne kulturne promjene usmjerene na podizanje svijesti o koristima i rizicima.

4.7.

EGSO se zalaže za to da se u prioritetnom području djelovanja „umjetna inteligencija”, uz ojačavanje kapaciteta i osiguravanje pristupa tim kapacitetima, u središte stavi pitanje pravne odgovornosti pri upotrebi umjetne inteligencije i automatiziranih sustava. Pozitivno je to što će se baze podataka besplatno staviti na raspolaganje i MSP-ovima. Javni sektor bi također trebao dobiti pristup. Pored toga, poduzeća moraju biti pripremljena za taj posao te su im potrebne jasne pravne smjernice o tome tko je odgovoran u slučaju nesreća ili sličnog. Zaštita zaposlenika i građana ima jednaku važnost kao i ostvarenje gospodarskog rasta.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  EUCO 14/17 – Sastanak Europskog vijeća (19. listopada 2017.) – Zaključci.

(2)  COM(2018) 98 final.

(3)  OJ C 283, 10.8.2018., str. 89.

(4)  OJ C 227, 28.6.2018., str. 86.

(5)  OJ C 288, 31.8.2017., str. 1., INT/851 „Umjetna inteligencija u Europi” (SL C 440, 6.12.2018., str. 51.) i TEN/664 „Inicijativa za svladavanje izazova u pogledu širenja dezinformacija na internetskim platformama” (SL C 440, 6.12.2018., str.18.).

(6)  TEN/673 „Povezana i automatizirana mobilnost” (vidjeti stranicu 274 u ovome Službenom listu) i INT/846 „Povjerenje, poštovanje privatnosti i sigurnost potrošača i poduzeća u internetu stvari” (SL C 440, 6.12.2018., str.8.).

(7)  https://euraxess.ec.europa.eu/jobs/charter

(8)  https://ec.europa.eu/programmes/horizon2020/en/h2020-section/science-and-society

(9)  https://ec.europa.eu/research/openscience/

(10)  SL C 71, 24.2.2016., str. 65.

(11)  Nacrt mišljenja 2018/0227 (COD).

(12)  Nacrt izvješća – 2018/0227 (COD).

(13)  https://ec.europa.eu/digital-single-market/en/high-level-expert-group-artificial-intelligence


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/298


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 391/2009 s obzirom na povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije

(COM(2018) 567 final – 2018/0298 (COD))

(2019/C 62/47)

Glavni izvjestitelj:

Séamus BOLAND

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 10.9.2018.

Vijeće Europske unije, 10.9.2018.

Pravni temelj:

članak 100. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo

Odluka Predsjedništva:

18.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

122/0/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO se slaže s prijedlogom Komisije o izmjeni Uredbe (EZ) br. 391/2009 u pogledu pregledâ i certifikacije brodova, što je nužno zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije (EU).

1.2.

EGSO smatra da će se zahvaljujući predloženim promjenama stvoriti okruženje koje obiluje prilikama i preporučuje Komisiji da potakne pojačanu suradnju između svih relevantnih europskih i nacionalnih institucija te priznatih organizacija s kojima su države članice potpisale sporazume o ovlaštenju.

1.3.

EGSO pozdravlja činjenicu da se ovim prijedlogom osigurava pravna sigurnost za sektor koji uvelike ovisi o nesmetanom prijevozu robe u uvjetima za koje je dokazano da zadovoljavaju najviše sigurnosne standarde. Stoga preporučuje hitno usvajanje prijedloga.

1.4.

EGSO pozdravlja namjeru Komisije da izvijesti o njegovim učincima nakon odgovarajućeg razdoblja primjene i preporučuje da se poduzmu adekvatne mjere, osobito ako u okviru izmjene uredbe nisu bile predviđene posljedice.

2.   Opće napomene

2.1.

Dana 23. lipnja 2016. Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske na referendumu o članstvu u EU-u izglasala je izlazak. Ta odluka odnosi se i na Gibraltar.

2.2.

Ujedinjena Kraljevina (UK) dostavila je 29. ožujka 2017. obavijest o namjeri povlačenja iz Unije. To znači da će se cjelokupno primarno i sekundarno zakonodavstvo Unije prestati primjenjivati na Ujedinjenu Kraljevinu od 30. ožujka 2019. („datum povlačenja”). Tada će Ujedinjena Kraljevina postati treća zemlja.

2.3.

Ovisno o sadržaju sporazuma o povlačenju o kojem se trenutačno pregovara, jasno je da se zakonodavstvo EU-a o pomorskom prometu više neće primjenjivati na Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske (uključujući Gibraltar). U skladu s pravom Unije, organizacije koje pružaju usluge pregleda i nadzora brodova pod zastavom jedne od država članica mogu se nastaviti priznavati na razini EU-a samo ako se postigne sporazum o predmetnom prijedlogu.

2.4.

Člankom 8. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 391/2009 („Uredba”) zahtijeva se da priznate organizacije odgovorne za obavljanje pregleda i nadzora brodova Komisija svake dvije godine ocijeni, zajedno s državom članicom koja traži priznavanje organizacije. Međutim, Ujedinjena Kraljevina nakon povlačenja više neće moći sudjelovati u ocjenjivanjima koja se provode na temelju članka 8. stavka 1. Uredbe onih organizacija za koje UK djeluje kao sponzorska država članica.

2.5.

Imajući u vidu očekivani gubitak priznanja na razini EU-a za organizacije koje UK sponzorira, logično je pretpostaviti da će to imati negativne posljedice na konkurentnost i privlačnost zastava država članica EU-27 koje su ovlastile te priznate organizacije da djeluju u njihovo ime u svrhu obavljanja zakonskih pregleda, nadzora i certifikacija brodova. Mnoge organizacije na koje se to odnosi imaju s preostalih 27 država članica sporazume o ovlaštenju koji će nakon povlačenja UK-a postati ništavni.

2.6.

Stoga se prijedlogom Komisije nastoji povećati pravna sigurnost, osigurati kontinuitet poslovanja za obuhvaćene vlasnike brodova i zadržati konkurentnost zastava država članica EU-27.

2.7.

Kada UK više ne bude član Unije, prestat će sudjelovati u svim aktivnostima u skladu s člankom 8. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 391/2009. Međutim, s radom će moći nastaviti organizacije obuhvaćene sporazumom o predmetnom prijedlogu.

3.   Sažetak prijedloga Komisije

3.1.

Prijedlogom Komisije nastoji se ponovno uspostaviti pravna sigurnost u reguliranju pomorstva, koja će biti narušena zbog povlačenja UK-a iz Unije.

3.2.

Točnije, uklanjanjem potrebe za sponzorskom državom prijedlogom će se omogućiti organizacijama da u suradnji s Komisijom i državama članicama s kojima imaju sporazume o ovlaštenju nastave pružati usluge certifikacije i pregleda brodova.

3.3.

To bi zahtijevalo priznavanje „organizacija” koje su prethodno djelovale pod pokroviteljstvom Ujedinjene Kraljevine koja je u ime Komisije vršila funkciju sponzorske države članice. Svrha toga je osigurati zadržavanje postojećih oblika suradnje između dotičnih organizacija i preostalih država članica EU-27. To uključuje preglede i nadzor brodova, uz osiguravanje stalne sigurnosti.

3.4.

Kako bi se to postiglo, prijedlogom bi trebalo izmijeniti članak 8. stavak 1. Uredbe. Time bi se promijenio zahtjev u skladu s kojim isključivo sponzorska država članica sudjeluje u postupku redovitog ocjenjivanja u ime Komisije. Naime, to bi značilo da bi ocjenjivanje mogle provoditi priznate organizacije koje djeluju u ime Komisije.

3.5.

Svrha je prijedloga osigurati kontinuitet poslovanja i konkurentnost zastava 27 država članica koje će surađivati s dotičnim organizacijama.

3.6.

Područje primjene Uredbe ograničeno je na suočavanje sa „štetnim posljedicama” uzrokovanim povlačenjem UK-a iz Unije.

4.   Zapažanja EGSO-a

4.1.

EGSO napominje da su se propisi kojima se uređuje pomorski prijevoz, osobito onaj brodski, razvili na način kojim se osigurava da svi trgovinski i poslovni procesi budu usklađeni diljem EU-a, uključujući UK.

4.2.

EGSO se slaže s osnovnom idejom prijedloga, odnosno da je nužno zaštititi zastave EU-a i osigurati da se nakon Brexita izbjegne pravna nesigurnost.

4.3.

EGSO primjećuje da u predmetnom sektoru trenutačno djeluju tri glavna subjekta: EMSA (Europska agencija za pomorsku sigurnost), ABS (Američki ured za pomorski promet) i Lloyds.

4.4.

EGSO napominje da bez ovog prijedloga države članice ne bi mogle nastaviti poslovati s priznatim organizacijama ako korištena flota plovi pod njihovom zastavom, već bi brodovi iz EU-a morali ploviti pod zastavama trećih zemalja. To bi moglo imati ozbiljne posljedice na postojeće ugovore s navedenim organizacijama, kao i na odvijanje poslovanja u ovom sektoru.

4.5.

EGSO smatra da je pomorska industrija od ključne važnosti za svjetsku trgovinu i kretanja robe. Isto tako, važno je da regulatorni sustavi osiguraju najveću moguću sigurnost za sve uključene strane.

4.6.

EGSO ističe da bi neusvajanje ovog prijedloga moglo uzrokovati prekid prijevoza robe na svjetskoj razini i ozbiljno ugroziti gospodarstvo EU-a i stoga je ključno da ga se odmah usvoji.

4.7.

EGSO prima na znanje napomenu Komisije da će o mogućim posljedicama prijedloga izvijestiti nakon određenog razdoblja primjene.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/301


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1316/2013 s obzirom na povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije”

(COM(2018) 568 final – 2018/0299 (COD))

(2019/C 62/48)

Glavni izvjestitelj:

Stefan BACK

Zahtjevi za savjetovanje:

Europski parlament, 10.9.2018.

Vijeće, 11.9.2018.

Pravni temelj:

članci 172. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo

Odluka Predsjedništva:

18.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

118/1/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja ovaj Prijedlog kao mjeru pripravnosti kojom bi se zadovoljila potreba osiguravanja kohezivne mreže TEN-T i prilagođavanja koridora osnovne mreže Sjeverno more – Sredozemlje scenariju u kojem Ujedinjena Kraljevina (UK) nije dio mreže TEN-T.

1.2.

EGSO preporučuje Komisiji da uzme u obzir situaciju Irske nakon povlačenja UK-a i ozbiljno razmotri moguće negativne učinke na gospodarstvo EU-a/Irske. U tom se kontekstu preporučuje dodatna predostrožnost pri osmišljavanju novih trasa.

1.3.

EGSO smatra da su između kontinentalnog EU-a i Republike Irske potrebne jedna ili više izravnih veza kako bi se očuvala kohezija koridora osnovne mreže Sjeverno more – Sredozemlje i osiguralo odvijanje prijevoza između Irske i kontinentalnog EU-a bez graničnih kontrola.

1.4.

EGSO smatra kako je izgledno da će se trase prometnih tokova prema Irskoj i iz nje promijeniti kada UK ne bude dio mreže TEN-T-a i kada zbog graničnih kontrola prijevoz preko UK-a postane sporiji.

1.5.

EGSO napominje da je konfiguracija koridora koju Komisija sada predlaže preispitivana tijekom postupka savjetovanja koji je prethodio donošenju Prijedloga i to iz različitih razloga, uključujući prikladnost izabranih luka i potrebu za ponovnim razmatranjem trasiranja atlantskog koridora osnovne mreže.

1.6.

EGSO podsjeća da je cilj mreže TEN-T osigurati koheziju, učinkovitost i održivost prometa, a osnovna mreža u strateškom je smislu najvažniji element za njegovo postizanje.

1.7.

EGSO stoga dvoji oko konfiguracije predložene nove dionice koridora jer postoji mogućnost da neće odgovarati budućim prometnim tokovima što bi za posljedicu moglo imati neispunjavanje cilja koridorâ osnovne mreže TEN-T koji se sastoji u olakšavanju najvažnijih prometnih tokova na velike udaljenosti.

1.8.

EGSO također napominje da pojedine luke koje bi u tim novim okolnostima mogle doći u prvi plan nisu strateške luke i stoga ne zadovoljavaju temeljni kriterij za uvrštenje u koridor osnovne mreže, kao i da je revizija Uredbe o smjernicama za razvoj mreže TEN-T zakazana tek za 2023.

1.9.

EGSO ostaje pri svojem stajalištu da vjerojatno i dalje nije moguće sa sigurnošću predvidjeti kako bi se prometni tokovi promijenili u slučaju provedbe ovog Prijedloga.

1.10.

EGSO se stoga slaže da je konfiguracija Prijedloga primjeren način za privremeno rješavanje situacije dok ne nastupe promjene u prometnim tokovima.

1.11.

Unatoč tome, EGSO izražava žaljenje što nije provedena analiza učinka kako bi se provjerila prikladnost predložene konfiguracije, primjerice za prijevoz kvarljive robe, te kako bi se razmotrila najučinkovitija i održiva konfiguracija trase kojom se želi zamijeniti kopneni most preko UK-a kao poveznica mreže TEN-T do Irske i iz nje.

1.12.

EGSO stoga preporučuje da se Prijedlogu doda posebna revizijska klauzula kojom se propisuje da bi Komisija trebala preispitati donesenu uredbu u roku od dvije godine nakon što ona postane primjenjiva. To preispitivanje trebalo bi se temeljiti na ocjeni promjena u stvarnim prometnim tokovima između Republike Irske i kontinentalnog EU-a i služiti kao osnova za odgovarajuće prijedloge o trasiranju relevantnih koridora osnovne mreže TEN-T.

1.13.

U iščekivanju navedenog preispitivanja, EGSO ne vidjeti razlog za izmjenu temeljnog sadržaja Prijedloga, imajući na umu da zbog izmjene neće doći do promjene situacije ni u jednoj od postojećih strateških luka u kanalu La Manche koje su trenutačno dio koridora osnovne mreže Sjeverno more – Sredozemlje ili atlantskog koridora osnovne mreže.

1.14.

EGSO se pita zašto se u okviru Prijedloga ne predlaže otkazivanje postojećih veza s UK-om i preko njega. Ako se zakonodavstvo EU-a o mreži TEN-T ne primjenjuje na UK, ne postoji ni pravna osnova za provedbu tih veza. Stoga bi imalo smisla ukloniti ih.

2.   Prijedlog

2.1.

U okviru mjera planiranih za pripremu na povlačenje UK-a iz Europske unije (Brexit), Europska komisija predstavila je Prijedlog uredbe o izmjeni Uredbe (EU) br. 1316/2013 s obzirom na povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije („Prijedlog”).

2.2.

Nakon obavijesti od 29. ožujka 2017. o napuštanju EU-a i u skladu s člankom 50. UEU-a, UK će se od 30. ožujka 2019. povući iz Unije. Osim ako ne bude drugačije dogovoreno ratificiranim sporazumom o povlačenju, od 30. ožujka 2019. pravo EU-a više se neće primjenjivati na UK koji će postati treća zemlja koja nije obuhvaćena mrežom TEN-T i nije dio koridorâ osnovne mreže TEN-T.

2.3.

U komunikaciji „Pripreme za povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije 30. ožujka 2019.” (COM (2018) 556), Komisija je naglasila važnost spremnosti za svaki mogući ishod aktualnih pregovora o povlačenju, uključujući nepostizanje dogovora.

2.4.

Prijedlogom se želi riješiti situacija u kojoj aktualni pregovori između UK-a i EU-a ne bi doveli do prijelaznih mjera u sporazumu o povlačenju. Prijedlog je posebno usmjeren na očuvanje izravne veze unutar koridora osnovne mreže Sjeverno more – Sredozemlje s Republikom Irskom nakon nestanka poveznice koja prolazi preko UK-a i dio je tog koridora.

2.5

Prijedlogom se mijenja trasiranje koridora dodavanjem sljedeće poveznice: „Baile Átha Cliath/Dublin/Corcaigh/Cork – Zeebruges/Antwerpen/Rotterdam”. Izmjena se primjenjuje dan nakon što se Uredba (EU) br. 1316/2013 prestane primjenjivati na UK.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja ovaj prijedlog kao mjeru kojom bi se zadovoljila potreba osiguravanja usklađene mreže TEN-T i očuvanja koridora osnovne mreže Sjeverno more – Sredozemlje, čak i u slučaju nepostizanja dogovora u okviru aktualnih pregovora o sporazumu o povlačenju i prijelaznom sporazumu između EU-a i UK-a. Stoga je Prijedlog dio priprema Komisije za najgori mogući scenarij u kojem UK izlazi iz EU-a bez postizanja sporazuma.

3.2.

Kada bude usvojen, Prijedlog će se primjenjivati od dana kada UK napusti EU i kada se pravo EU-a više neće primjenjivati na UK, koji stoga neće biti obuhvaćen mrežom TEN-T.

3.3.

EGSO napominje da su između kontinentalnog EU-a i Republike Irske potrebne jedna ili više izravnih veza kako bi se očuvala kohezija koridora osnovne mreže Sjeverno more – Sredozemlje te kako bi se osiguralo odvijanje prijevoza između Irske i kontinentalnog EU-a bez graničnih kontrola.

3.4.

EGSO snažno naglašava ozbiljnost situacije za gospodarstvo i blagostanje Irske, osobito u pogledu promjena koje imaju predviđene i nepredviđene posljedice.

3.5.

Stoga je izuzetno važno da se svakim novim trasiranjem jača povezanost Irske s kontinentalnim EU-om. Iako se veći dio irskog teretnog cestovnog prijevoza prema kontinentalnoj Europi danas odvija preko UK-a, trebalo bi dodati pomorske veze između irskih strateških luka Dublina i Corka i kontinentalnih luka na koridoru Sjeverno more – Sredozemlje.

3.6.

EGSO napominje da konfiguracija koridora prikazana u Prijedlogu podrazumijeva scenarij u kojem UK nije dio mreže TEN-T-a i u kojem će zbog graničnih kontrola prijevoz kroz UK postati sporiji, kao i da će u toj novonastaloj situaciji vjerojatno doći do promjena u trasama prometnih tokova prema Irskoj i iz nje.

3.7.

EGSO također napominje da je trasiranje koridora koje Komisija sada predlaže preispitivano detaljno i u širem smislu. Tijekom postupka savjetovanja koji je prethodio donošenju Prijedloga, brojne luke na južnoj obali kanala La Manche i udruženja francuskih luka i regionalnih tijela izrazili su dvojbe u pogledu plana djelovanja, na kojem se prijedlog uvelike temelji, i pokrenuli pitanje uvrštavanja luka Dunkerque, Calais, Le Havre, Roscoff i Brest u predloženu trasu koridora Sjeverno more – Sredozemlje, kao i pitanje izmjene trasiranja atlantskog koridora osnovne mreže. Isto tako, različite irske interesne skupine preispitivale su učinkovitost duge pomorske veze kao zamjene za „kopneni most” preko UK-a, s obzirom na to da su dostupne kraće morske rute, primjerice iz Irske do luka u Bretanji. Tvrdilo se da će kraće morske rute biti primjerenije, primjerice za prijevoz kvarljive robe.

3.8.

Cilj mreže TEN-T jest osigurati koheziju, učinkovitost i održivost prometa. Osnovna mreža u strateškom je smislu najvažniji element za postizanje tih ciljeva, dok se njezinim koridorima nastoje olakšati glavni prometni tokovi na velike udaljenosti u okviru osnovne mreže (1).

3.9.

EGSO stoga postavlja pitanje trasiranja nove dionice koridora i smatra da takva izmjena koridora ne mora odgovarati budućim prometnim tokovima, što bi za posljedicu moglo imati neispunjavanje cilja mreže TEN-T koji se sastoji u olakšavanju najvažnijih prometnih tokova na velike udaljenosti (2).

3.10

EGSO napominje da pojedine luke koje bi u novim okolnostima mogle doći u prvi plan, poput Bresta ili Roscoffa, nisu strateške luke i stoga ne zadovoljavaju temeljni kriterij za uvrštenje u koridor osnovne mreže, kao i da je revizija Uredbe o smjernicama za razvoj mreže TEN-T zakazana tek za 2023.

3.11.

EGSO također smatra kako vjerojatno još uvijek nije moguće sa sigurnošću predvidjeti kako bi se prometni tokovi promijenili u slučaju provedbe ovog Prijedloga.

3.12.

EGSO se stoga slaže da je konfiguracija Prijedloga primjeren način za privremeno rješavanje situacije dok ne nastupe promjene u prometnim tokovima.

3.13.

Unatoč tome, EGSO izražava žaljenje što nije provedena analiza učinka kako bi se provjerila prikladnost predložene konfiguracije, primjerice za prijevoz kvarljive robe, te kako bi se razmotrila najučinkovitija i održiva konfiguracija trasa kojima se želi zamijeniti kopneni most preko UK-a kao glavna poveznica mreže TEN-T između Republike Irske i kontinentalnog EU-a, imajući pritom na umu otežano predviđanje promjena koje bi u prometnim tokovima mogle nastupiti u slučaju da UK napusti EU bez postizanja sporazuma o povlačenju.

3.14.

EGSO smatra da su moguće gospodarske, socijalne i okolišne posljedice predložene mjere dovoljno značajne da opravdaju procjenu učinka kako je navedeno u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva (3).

3.15.

EGSO stoga preporučuje da se Prijedlogu doda posebna revizijska klauzula kojom se propisuje da bi Komisija trebala preispitati donesenu uredbu u roku od dvije godine nakon što ona postane primjenjiva. To preispitivanje trebalo bi se temeljiti na ocjeni promjena u stvarnim prometnim tokovima između Republike Irske i kontinentalnog EU-a i služiti kao osnova za odgovarajuće prijedloge o trasiranju relevantnih koridora osnovne mreže TEN-T.

3.16.

U iščekivanju navedenog preispitivanja, EGSO ne vidjeti razlog za izmjenu Prijedloga, imajući također na umu da zbog uvedene izmjene neće doći do promjene situacije ni u jednoj od strateških luka u kanalu La Manche koje su trenutačno dio koridora.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO se pita zašto se u okviru Prijedloga ne predlaže otkazivanje veza s UK-om i preko njega. Ako se pravo EU-a u području mreže TEN-T ne primjenjuje na UK, te veze ne mogu se zakonito provesti u skladu sa zakonodavstvom EU-a. Stoga bi imalo smisla ukloniti ih.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Članak 38. Uredbe (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 348, 20.12.2013., str. 1.)..

(2)  Članak 43. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1315/2013

(3)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1. Vidjeti također Komunikaciju Komisije (COM (2016) 615) o boljoj regulativi i Komunikaciju Komisije (COM (2017) 651 final) o dovršetku Agende za bolju regulativu, odjeljak 2.3.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/305


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ukidanju pomicanja sata uvjetovanog izmjenom godišnjih razdoblja i stavljanju izvan snage Direktive 2000/84/EZ”

(COM(2018) 639 final – 2018/0332 (COD))

(2019/C 62/49)

Glavna izvjestiteljica:

Maria NIKOLOPOULOU

Zahtjev za savjetovanje:

Zahtjev Europskog parlamenta za savjetovanje, 13.9.2018.

Zahtjev Vijeća za savjetovanje, 19.9.2018.

Pravni temelj:

članak 114. stavak 1. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Odluka Predsjedništva:

18.9.2018.

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo

 

 

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

109/1/6

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) prima na znanje prijedlog Europske komisije da se ukine pomicanje sata uvjetovano izmjenom godišnjih razdoblja. Odbor ističe brojna važna ograničenja u pogledu metode, rokova i sadržaja. Zbog toga smatra da je ključno osigurati više vremena za raspravu i analizu. Ključno je postići opći konsenzus među građanima i jednoglasnu potporu svih država članica kako bi se osigurala djelotvorna, usklađena i dobrovoljna provedba Prijedloga.

1.2.

EGSO uviđa interes nekih europskih građana za to da se ukine trenutačni sustav kojim se uspostavilo usklađeno polugodišnje pomicanje sata, kao što proizlazi iz nedavnog internetskog javnog savjetovanja. Odbor smatra da je dobro provedeno internetsko javno savjetovanje alat kojim se može dobiti uvid u preferencije javnosti i upotpunjuju se ustaljeni demokratski postupci. Žali što prije hitne objave Prijedloga nije bilo dovoljnog savjetovanja s nacionalnim vladama i organiziranim civilnim društvom.

1.3.

Odbor smatra da iz Komisijinog javnog savjetovanja proizlazi važno pitanje za neke građane EU-a, ponajviše zato što se o toj temi već nekoliko godina raspravlja u nekim državama članicama, ali ne i u drugima. Međutim, Komisija nije na odgovarajući način uzela u obzir da je velika većina sudionika bila iz samo jedne zemlje, Prijedlog je odbijen u određenim državama članicama, i nema jednoglasnog slaganja o stvarnim prednostima ukidanja trenutačnog usklađenog sustava ili o tome bi li bilo bolje prihvatiti zimsko ili ljetno računanje vremena.

1.4.

Odbor ukazuje na to da je hitan postupak, za koji se odlučila Komisija, naišao na kritike u nekoliko država članica i da su građani smatrali da su prioriteti EU-a drukčiji (gospodarska kriza, nezaposlenost, imigracija itd.), što može dovesti do problema u pogledu društvenog prihvaćanja inicijative.

1.5.

U skladu s Prijedlogom direktive, načelo supsidijarnosti značilo bi da svaka zemlja može odlučiti zadržati ljetno ili zimsko računanje vremena tijekom cijele godine kao zamjenu za trenutačni usklađeni sustav koji je uvelike pokazao svoju učinkovitost. EGSO, kao i Komisija, smatra da je ključno da se sve države članice jednoglasno slože oko toga koje računanje vremena treba odabrati ako se namjerava osigurati trenutačna razina usklađenosti. Inače bi vremenska razlika između zemalja koje su trenutačno istoj vremenskoj zoni moglo dovesti do rascjepkanosti i narušavanja unutarnjeg tržišta.

1.6.

Odbor napominje da bi provedba inicijative obuhvaćala reprogramiranje svih digitalnih sustava i uređaja na globalnoj razini, s očitim gospodarskim troškom za poduzeća i vlade, te mogućim učinkom na ljude. Za prijelaz na novi sustav računanja vremena bit će potrebno dugo razdoblje prethodnog testiranja IKT-a kako bi se osiguralo njegovo djelotvorno uvođenje. U slučaju negativnih rezultata procjene učinka predviđene za 2024., brzo vraćanje na stari sustav bilo bi nepojmljivo zbog dodatnih troškova i zbog učinka na vjerodostojnost europskih institucija. Iz toga ponovno proizlazi da je potrebno više vremena za proširenje ispitivanja i prikupljanje podataka, političke volje i društvenog prihvaćanja od strane građana prije nego se uvede takva osjetljiva promjena za države, građane i poduzeća.

2.   Sažetak Prijedloga Komisije

2.1.

Zakonodavstvo EU-a o ljetnom računanju vremena prvi je put uvedeno 1980., a cilj je bio ujediniti i uskladiti postojeće nacionalne prakse i tako na jedinstvenom tržištu osigurati usklađen pristup prelasku sa zimskog na ljetno računanje vremena i obratno.

2.2.

Ljetno računanje vremena u EU-u je od 2001. uređeno Direktivom 2000/84/EZ, u kojoj se propisuje da su sve države članice obvezne prijeći na ljetno računanje vremena posljednje nedjelje u ožujku, odnosno na svoje standardno („zimsko”) računanje vremena posljednje nedjelje u listopadu.

2.3.

Međutim, na temelju načela supsidijarnosti, države članice samostalno odlučuju o standardnom vremenu na cijelom svojem području odnosno njegovim dijelovima.

2.4.

Sustav polugodišnjeg pomicanja sata nedavno je bio predmet rasprave u nekoliko europskih zemalja, kao što proizlazi iz javnog savjetovanja koje je Komisija provela između 4. srpnja i 16. kolovoza 2018. Ishod javnog savjetovanja bilo je otprilike 4,6 milijuna odgovora, od kojih se 84 % slagalo s tim da se ukine polugodišnje pomicanje sata, a 16 % bilo je za to da se zadrži. Među onima koji su bili za ukidanje pomicanja sata, većina se zalaže za zadržavanje ljetnog vremena (60 %). Važno je napomenuti da je većina sudionika bila iz jedne zemlje (3,1 milijuna sudionika iz Njemačke), a da je u nekim zemljama prijedlog odbijen (Grčka i Cipar) ili nije bilo uvjerljive većine (Malta).

2.5.

U rezoluciji od 8. veljače 2018., Europski parlament podržao je promjenu u sadašnjem sustavu i pozvao Komisiju na izradu zakonodavnog prijedloga. Ministri prometa nedavno su se osvrnuli na to pitanje na sastancima Vijeća u lipnju 2018. i prosincu 2017., ali nisu se jednoglasno složili. Drugi relevantni ministri nisu raspravljali o tom pitanju niti se o tome prethodno raspravljalo na sastancima premijera. Nije bilo ni prethodnog savjetovanja s EGSO-om.

2.6.

Cilj je Prijedloga ukinuti trenutačni mehanizam usklađenog polugodišnjeg pomicanja sata i zadržati isto računanje vremena cijele godine. U skladu s načelom supsidijarnosti svaka država članica odredit će računanje vremena. Komisija se nada da će sve države članice bez iznimke odabrati isto ljetno i zimsko računanje vremena kako bi se zadržala trenutačna usklađenost i izbjegla rascjepkanost unutarnjeg tržišta. Prijedlog bi trebao stupiti na snagu 1. travnja 2019.

2.7.

Komisija uviđa da u dostupnim istraživanjima o energetici, zdravlju, sigurnosti na cestama i poljoprivrednim prednostima u odnosu na promjene u računanju vremena nema uvijek jasnih zaključaka. Pokazalo se da neusklađenost računanja vremena može imati učinak na jedinstveno tržište, zračni, pomorski i cestovni promet i na osobe koje putuju iz osobnih ili poslovnih razloga (1).

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO smatra zanimljivim prijedlog Europske komisije o ukidanju pomicanja sata uvjetovanog izmjenom godišnjih razdoblja, kao što se određuje u Direktivi 2000/84/EZ, ali upozorava na niz važnih ograničenja u pogledu metode, rokova i sadržaja. Odbor smatra da je ključno osigurati više vremena za raspravu i analizu, kako bi se postigao istinski opći konsenzus među građanima i jednoglasna potpora svih država članica. Ti su čimbenici od ključne važnosti kako bi se osigurala učinkovita i usklađena provedba Prijedloga.

3.2.

Odbor smatra da Komisijina metoda, odnosno javno savjetovanje provedeno u srpnju i kolovozu 2018., pruža zanimljive podatke o očekivanjima dijela europskog stanovništva, ali da to nije jedini dostupni alat za ocjenu javnog mišljenja. S obzirom na brojne političke, gospodarske i društvene učinke, prije iznošenja Prijedloga bilo je potrebno propisno uključivanje organiziranog civilnog društva i većeg broja država članica te savjetovanje s njima.

3.3.

Odbor napominje da u javnom savjetovanju nije utvrđeno istinsko jednoglasno slaganje među svim državama članicama (prijedlog je odbijen u Grčkoj i Cipru) i, što je najvažnije, velika većina sudionika bila je iz samo jedne zemlje (Njemačke). To je znak da za to pitanje postoji stvaran interes u nekim zemljama, ali ne svugdje u EU-u. Konkretnije, Odbor smatra da se internetskim javnim savjetovanjem ne mogu zamijeniti demokratski postupci savjetovanja na svim razinama i u svakoj zakonodavnoj fazi (prije, tijekom i nakon donošenja).

3.4.

Odbor ukazuje na to da je hitan postupak, za koji se odlučila Komisija, naišao na kritike u nekim državama članicama, u kojima su građani smatrali da EU treba imati druge hitne prioritete (gospodarska kriza, nezaposlenost, imigracija itd.), i naglašava moguće probleme u pogledu društvenog prihvaćanja inicijative. Štoviše, neke nacionalne vlade još nemaju jasan stav ni o stavljanju izvan snage trenutačnih pravila ni o odabiru računanja vremena (ljetnog ili zimskog) te ne smatraju da je to pitanje prioritet.

3.5.

Kada je riječ o sadržaju, Odbor smatra da je zamisao o pokretanju rasprave o toj temi zanimljiva, ali ističe određena ograničenja u Komisijinom trenutačnom prijedlogu zbog kojih bi bilo potrebno više vremena za raspravu kako bi se postigao opći konsenzus među svim građanima i jednoglasno slaganje među državama članicama.

3.5.1.

Pravo na određivanje računanja vremena u nacionalnoj je nadležnosti. U skladu s novim Prijedlogom direktive, načelo supsidijarnosti znači da svaka zemlja može odlučiti zadržati ljetno ili zimsko računanje vremena tijekom cijele godine. Postoji opasnost da, ako ne bude jednoglasnog usklađivanja računanja vremena u svim zemljama, čime bi se osigurala usklađena provedba kao sada, troškovi proizašli iz različitog računanja vremena u pojedinim zemljama imali bi ozbiljan učinak na unutarnje tržište (rascjepkanost), što bi dovelo do više problema nego koristi. Komisija priznaje taj problem u svojoj procjeni učinka i Odbor smatra da je potrebno unaprijed postići širi konsenzus, prije službenog predstavljanja Prijedloga Komisije.

3.5.2.

Sama Komisija napominje da se inicijativa temelji na nizu studija koje su provele različite organizacije i države članice, te da u tim studijama nema jasnih zaključaka ili da su proturječne. Odbor preporučuje pokretanje temeljitije procjene učinka uz uključivanje svih gospodarskih i društvenih sektora u svakoj zemlji EU-a kako bi se moglo shvatiti koji je sustav primjereniji.

3.6.

Tehnološka prilagodba sustava na globalnoj razini dovela bi do očitog gospodarskog troška za poduzeća i vlade, uz mogući učinak na građane. Povrh toga, potrebno je dugo razdoblje prethodnog testiranja IKT-a kako bi se osiguralo njegovo djelotvorno uvođenje.

3.7.

Iako Komisija uvodi mehanizam za evaluaciju učinka Direktive (2024.), Odbor ističe da je trošak promjene računanja vremena prilično visok. Stoga u slučaju negativne procjene učinka nije realno brzo vraćanje na stari sustav zbog gospodarskih troškova i zbog učinka na vjerodostojnost europskih institucija.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Studija koju je za GU MOVE proveo ICF International: Primjena ljetnog računanja vremena u Europi, 19. rujna 2014.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/308


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pogledu sredstava za gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju i o ispravku te uredbe u pogledu sredstava za cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta””

(COM(2018) 498 final – 2018/0265 (COD))

(2019/C 62/50)

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 5.7.2018.

Vijeće Europske unije, 19.7.2018.

Pravni temelj:

članci 177. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te gospodarsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

214/0/2

Budući da Odbor prihvaća sadržaj prijedloga i smatra da njegov komentar nije potreban, na 538. plenarnom zasjedanju održanom 17. i 18. listopada 2018. (sjednica od 17. listopada 2018.) odlučio je, sa 214 glasova za i 2 suzdržana, o tom prijedlogu dati pozitivno mišljenje.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/309


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o izmijenjenom Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za interoperabilnost informacijskih sustava EU-a (granice i vize) i o izmjeni Odluke Vijeća 2004/512/EZ, Uredbe (EZ) br. 767/2008, Odluke Vijeća 2008/633/PUP, Uredbe (EU) 2016/399, Uredbe (EU) 2017/2226, Uredbe (EU) 2018/XX (Uredba o ETIAS-u), Uredbe (EU) 2018/XX (Uredba o SIS-u u području granične kontrole) i Uredbe (EU) 2018/XX (Uredba o agenciji eu-LISA)

(COM(2018) 478 final – 2017/0351 (COD))

i o izmijenjenom Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za interoperabilnost informacijskih sustava EU-a (policijska i pravosudna suradnja, azil i migracije) i izmjeni Uredbe (EU) 2018/XX (Uredba o Eurodacu), Uredbe (EU) 2018/XX (Uredba o SIS-u u području kaznenog progona), Uredbe (EU) 2018/XX (Uredba o sustavu ECRIS-TCN) i Uredbe (EU) 2018/XX (Uredba o agenciji eu-LISA)

(COM(2018) 480 final – 2017/0352 (COD))

(2019/C 62/51)

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 10.9.2018.

Pravni temelj:

članak 16. stavak 2., članak 74., članak 77. stavak 2. točke (a), (b), (d) i (e) Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

196/2/5

Budući da Odbor prihvaća sadržaj prijedloga i da je svoj stav o toj temi već iznio u mišljenju SOC/573 – Paket o interoperabilnosti (1), usvojenom 23. svibnja 2018., na 538. plenarnom zasjedanju održanom 17. i 18. listopada 2018. (sjednica od 17. listopada 2018.) odlučio je, sa 196 glasova za, 2 protiv i 5 suzdržanih, o tom prijedlogu dati pozitivno mišljenje te uputiti na stajalište izneseno u gore navedenom dokumentu.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL C 283, 10.8.2018., str. 48.


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/310


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskoj agenciji za kontrolu ribarstva (kodificirani tekst)”

(COM(2018) 499 final – 2018/0263(COD))

(2019/C 62/52)

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 5.7.2018.

Vijeće Europske unije, 17.7.2018.

Pravni temelj:

članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

208/0/5

Budući da Odbor bezrezervno prihvaća sadržaj prijedloga i smatra da njegov komentar nije potreban, na 538. plenarnom zasjedanju održanom 17. i 18. listopada 2018. (sjednica od 17. listopada 2018.) odlučio je o njemu dati pozitivno mišljenje s 208 glasova za, nijednim protiv i 5 suzdržanih.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/311


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu odluke Vijeća o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj uniji, uključujući odnose između Europske unije s jedne strane te Grenlanda i Kraljevine Danske s druge strane („Odluka o prekomorskom pridruživanju”)

(COM(2018) 461 final)

(2019/C 62/53)

Zahtjev za savjetovanje

Komisija, 12.7.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za vanjske odnose

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

207/0/6

Budući da Odbor prihvaća sadržaj prijedloga i smatra da njegov komentar nije potreban, na svom 538. plenarnom zasjedanju održanom 17. i 18. listopada 2018. (sjednica od 17. listopada 2018.) odlučio je, s 207 glasova za, 0 protiv i 6 suzdržanih, o tom prijedlogu dati pozitivno mišljenje.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/312


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Ekonomska politika europodručja 2018. (dodatno mišljenje)”

(COM(2017) 770 final)

(2019/C 62/54)

Izvjestitelj:

Javier DOZ ORRIT

Odluka Predsjedništva Odbora:

22.5.2018.

Pravni temelj:

pravilo 29. točka (a) Provedbenih odredbi Poslovnika

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te gospodarsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.10.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

132/1/6

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO se slaže s ciljevima Preporuke Vijeća i s dijelom njezinih prijedloga. Međutim, izražava neslaganje s prijedlogom neutralnog zajedničkog smjera fiskalne politike europodručja i s načinom na koji je iznesen prijedlog o plaćama. Stoga iznova naglašava svoja stajališta koja je iznio u prethodnom mišljenju o Prijedlogu preporuke Komisije (1).

1.2.

Gospodarsku politiku europodručja trebalo bi formirati u okviru projekta reforme Ekonomske i monetarne unije kojim će se prevladati nedostaci strukture i funkcioniranja koji postoje od njezina osnivanja i zalagati se za veću integraciju i demokratskije upravljanje. EGSO izražava zabrinutost zbog nemogućnosti nastavljanja s reformom, nedovoljne predanosti mnogih vlada i neprijateljstva nekih, kao i zbog nedostatka jakog političkog vodstva kako bi se nadišle takve okolnosti.

1.3.

EGSO smatra da bi se Preporuke Vijeća trebale utvrditi u okviru opće strategije gospodarske politike koja bi se temeljila na Programu za razdoblje do 2030., ciljevima održivog razvoja i primjeni Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Predmetna bi strategija trebala pripremiti europsko društvo na pravedan prijelaz na zeleni i digitalni gospodarski model.

1.4.

Prema mišljenju EGSO-a, unutarnji su razlozi za uspostavljanje umjereno pozitivne fiskalne politike sljedeći: kraj ekspanzivne monetarne politike ESB-a; činjenica da se EU suočava sa zabrinjavajućim deficitom ulaganja, posebice kada je riječ o javnim ulaganjima, koji ugrožava njegovu gospodarsku i socijalnu budućnost; činjenica da taj deficit ulaganja, s druge strane, doprinosi brojkama koje ukazuju na vrlo niski rast produktivnosti; činjenica da vodeće države u europodručju i dalje imaju prekomjerni suficit tekućeg računa.

1.5.

Neke od država europodručja s većim suficitima ne ulažu: gomilaju negativne godišnje kamatne stope neto prikupljenih javnih ulaganja. EGSO smatra da je veći trošak ulaganja u tim zemljama iz perspektive gospodarske politike za njih nužnost, ali i za cijelo europodručje i EU.

1.6.

EGSO misli da je odgovarajuća kombinacija monetarne i porezne politike za jači rast europodručja, na koji posljednjih godina pozivaju ESB, MMF i OECD, također opravdana zbog predvidljivih učinaka trgovinskog protekcionizma i nestabilnosti koji nastaju uslijed globalnih geopolitičkih rizika.

1.7.

Socijalne i političke razloge također je potrebno uključiti u poziv na veći fiskalni napor: EU i države članice moraju se više obvezati na suzbijanje siromaštva i nejednakosti i na veću društvenu koheziju, osobito financirajući u dostatnoj mjeri provedbu europskog stupa socijalnih prava. EGSO smatra da će se, ako EU i države članice to ne učine, pooštriti političke krize kroz koje prolazimo i doći do stvaranja nacionalističkih i antieuropskih trendova, dovodeći u opasnost i sami opstanak EU-a.

1.8.

Preporuka o povećanju plaća, ako se strogo primjenjuje, odnosit će se samo na manji broj zemalja. EGSO smatra da ograničavanje jediničnih troškova rada ne bi trebalo biti rezultat smanjenja ili zamrzavanja plaća već povećanja produktivnosti do koje bi doveli veća ulaganja, inovacije i bolje stručno osposobljavanje radnika. U svakom slučaju, razine plaće trebaju utvrditi socijalni partneri, i to kolektivnim pregovaranjem. U okviru europskog semestra trebale bi se predložiti zakonodavne promjene koje će ojačati kolektivno pregovaranje u državama u kojima je oslabljeno tijekom krize i uvesti ga u državama u kojima ne postoji, unatoč članku 28. Povelje EU-a o temeljnim pravima. Također je potrebno poduzeti daljnje mjere kako bi se povećale najniže plaće.

1.9.

Stvaranje kvalitetnih radnih mjesta mora biti jedan od prioriteta gospodarske politike. EGSO smatra da smanjenje nesigurnosti (velika stopa privremene zaposlenosti i niske plaće), kojoj su osobito izloženi mladi, također mora biti jedna o glavnih preporuka Europskog semestra.

1.10.

Treba se promicati stvaranje povoljnog okruženja za poduzetničko ulaganje i inovacije, osobito kada je riječ o suočavanju s digitalizacijom gospodarskih djelatnosti.

1.11.

Pojednostavljenje financiranja poduzeća trebao bi biti još jedan od prioriteta gospodarske politike. EGSO ponavlja da su bankarska unija i unija tržišta kapitala vrlo važne za financiranje gospodarske aktivnosti i izražava zabrinutost zbog kašnjenja i prepreka na koje nailazi razvoj bankarske unije, među ostalim, zbog količine loših kredita u nekim državama članicama.

1.12.

EGSO smatra da se europska tijela moraju istinski obvezati na suzbijanje zlouporabe javnih financijskih sredstava, poreznih prijevara i agresivnog poreznog planiranja, borbu protiv pranja novca, poreznih utočišta i nepoštenog poreznog natjecanja među državama članicama. To nije samo zahtjev političke etike i pitanje pridržavanja zahtjeva; riječ je i o čimbeniku stabilizacije javnih financija.

2.   Smjernice Vijeća i Komisije

2.1.

Za razliku od onoga što se zbilo 2017., Preporuka Vijeća o ekonomskoj politici europodručja (2) (23. siječnja 2018.) ne razlikuje se u bitnome od prijedloga Komisije (22. studenog 2017.) (3). Složivši se da je opći smjer fiskalne politike za 2018. općenito neutralan, Vijeće dodaje da bi trebalo iskoristiti gospodarski napredak za stvaranje proračunskih rezervi.

2.2.

Vijeće i Komisija se u ostalim preporukama slažu da države članice trebaju dati prednost reformama kojima će se povećati produktivnost i mogućnost rasta, promicati poboljšanje poslovnog okruženja, inovacije i ulaganje te doprinositi stvaranju kvalitetnih radnih mjesta i smanjivanju nejednakosti. Države s „velikim suficitima” na tekućem računu morale bi poticati rast plaća, a države s deficitom ili velikim vanjskim dugom trebale bi ograničiti rast jediničnih troškova rada. I konačno, poziva na nastavak rada na dovršetku bankarske unije. U posebnim preporukama po zemljama za 2018. naglašen je dobar gospodarski trenutak u EU-u koji, prema Komisiji, treba iskoristiti za jačanje strukturnih poboljšanja ostvarenih posljednjih godina i za konačno uklanjanje makrogospodarskih nejednakosti u većini država članica.

2.3.

U posebnim preporukama razmatraju se teme poput europskog stupa socijalnih prava, poboljšanja kvalitete radnih mjesta i kolektivnog pregovaranja te socijalnog dijaloga i porasta plaća. Također i reforma javnih uprava, uključujući mjere protiv korupcije, i poslovnih okruženja kao i poboljšanje odnosa između oba područja i financiranja poduzeća. Iako se zalaže za neutralan smjer fiskalne politike, preporučuje reformu mirovinskih i zdravstvenih sustava kako bi se suočili sa starenjem stanovništva.

3.   Opće i posebne napomene

Gospodarska politička strategija i reforma Ekonomske i monetarne unije

3.1.

EGSO naglašava važnost opće gospodarske političke strategije kojom bi se u obzir uzimali međunarodni sporazumi i ciljevi okolišne održivosti, smanjenje energetske ovisnosti, digitalna revolucija i drugi globalni izazovi. EGSO pozdravlja inicijative Komisije u tim područjima, ali, kao što je iznio u mišljenju „Paket za ekonomsku i monetarnu uniju” (4), smatra da na europskoj razini ne postoji gospodarska strategija koja bi ih obuhvatila kao ni dovoljno sredstava za njihovo financiranje.

3.2.

ESGO izražava zabrinutost zbog toga što reforma Ekonomske i monetarne unije slabi zbog nedostatka političkog vodstva, zbog kašnjenja u usvajanju rezolucija i zbog toga što se na nju nije obvezao dovoljan broj vlada europodručja; to povećava opasnost od činjenice da EU možda nije spreman za suočavanje sa sljedećom recesijom.

3.3.

Gospodarska politika koja pogoduje održivom razvoju mora se temeljiti na promicanju povoljnog poslovnog okruženja za ulaganje i poboljšanje produktivnosti, ali i na poticanju društvene kohezije, osobito mjerama koje doprinose iskorjenjivanju siromaštva i smanjivanju društvenih nejednakosti.

3.4.

EGSO poziva Komisiju da osigura provedbu europskog stupa socijalnih prava i da slijedi preporuke iz mišljenja EGSO-a „Financiranje europskog stupa socijalnih prava” (5) te izražava žaljenje zbog toga što Preporuke Vijeća i Komisijin prijedlog VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. ne donose ništa konkretno po tom pitanju. U obzir bi trebalo uzeti i preporuke Skupine na visokoj razini o ulaganjima za socijalnu potporu i skrb (6).

3.5.

EGSO smatra da bi se godišnje preporuke o smjeru gospodarske politike europodručja trebale utvrditi u okviru opće strategije gospodarske politike koja bi se trebala temeljiti na Programu za razdoblje do 2030., ciljevima održivog razvoja i primjeni Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Gospodarska politika treba promicati stvaranje održivog gospodarskog modela kojim će se smanjiti energetska ovisnost upotrebom čistih i obnovljivih izvora energije te koji će obuhvatiti posljedice digitalne revolucije, osiguravajući pravedan prijelaz za radnike.

Preporuka Vijeća: razlozi za umjereno pozitivan smjer fiskalne politike

3.6.

EGSO ponavlja zaključke iz mišljenja „Preporuka za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja” (7) u kojem je izrazio slaganje s ciljevima prijedloga Preporuke Komisije kao i s velikim dijelom njezinih prijedloga te neslaganje s neutralnim općim smjerom fiskalne politike koju preporučuje za europodručje. EGSO ponavlja svoj zahtjev da se utvrdi umjereno pozitivan zajednički smjer fiskalne politike u europodručju, osobito na temelju fiskalne ekspanzije zemalja sa suficitima u platnim bilancama i dugoročno održivim razinama zaduženosti.

3.7.

EGSO smatra da bi takav smjer pridonio rješavanju negativnog nasljeđa proizašlog iz dugotrajnih i pretjeranih mjera konsolidacije koje su se primjenjivale u nekim državama članicama. Države članice sa suficitima u svojim bilancama na tekućem računu trebale bi uvesti mjere koje potiču ulaganje i održivi socijalni trošak, podupiru unutarnju potražnju i mogućnost rasta i time olakšavaju ponovno uspostavljanje ravnoteže.

3.8.

EGSO prepoznaje da postoje ograničenja u ostvarivanju smislene fiskalne politike na razini EU-a zbog ograničene prirode ekonomske unije koja uglavnom ovisi o usklađivanju gospodarskih politika njezinih država članica, u usporedbi s cjelovitom monetarnom unijom. EGSO osobito skreće pozornost na činjenicu da su do sada Komisija i Vijeće malo vodili računa o asimetričnosti postupka europskog semestra, koji je usredotočen jedino na to da se zajamči poduzimanje korektivnih mjera u državama članicama s deficitom. Komisija i Vijeće trebali bi predložiti mjere kojima bi se spriječili i prekomjerni deficiti i suficiti.

Ulagački deficit u europodručju

3.9.

Drugi razlog za propitivanje neutralnog smjera fiskalne politike ulagački je deficit u europodručju. Ulaganja se nisu vratila na razine prije krize. Javna ulaganja smanjila su se s gotovo stalne vrijednosti od 3,2 % BDP-a (u razdoblju 1997. – 2007. i između 2009. i 2013.) na 2,6 % BDP-a 2017. i 2018 (8). Taj je deficit jedan od najnegativnijih čimbenika gospodarskog stanja i dovodi u opasnost budućnost gospodarstva i europskih društava. Zbog toga EGSO ponavlja zahtjev (9) da se primijeni takozvano fiskalno „zlatno pravilo”, odnosno, da se troškovi ulaganja ne uzimaju u obzir prilikom ispunjavanja ciljeva deficita PSR-a, imajući na umu dugoročnu održivost javnih financija. EGSO skreće pozornost na činjenicu da troškovi produktivnog ulaganja također mogu doprinijeti takvoj održivosti.

3.10.

Valja istaknuti da manjak ulaganja postoji i u državama članicama koje bi trebale doprinositi aktivnijoj europskoj fiskalnoj politici. Važan primjer za to mogla bi biti javna ulaganja u Njemačkoj. Njezino javno ulaganje od 2,1 % (10) BDP-a u razdoblju 2013. – 2017. bilo je jedno od najnižih u europodručju. Njezina neto stopa javnih ulaganja (koji na računu ima otpis stocka kapitala) bila je negativna u tom istom razdoblju, -0,08 %, jednako kao i u razdoblju 2003.-2007. (-0,11 %) i jedva +0,06 % u razdoblju 2008-2012. Istodobno je neto stopa investicije privatnog kapitala, koja je u desetogodišnjem razdoblju nakon 1990. iznosila između 6 % i 8 % BDP-a, doživjela pad s 3,2 % na 2,2 % BDP u razdoblju između 2008. i 2017. Njemačka je istodobno financirala ulaganja u drugim državama. Za suficit platne bilance Njemačke, koji je 2017. iznosio 8,0 % BDP-a, predviđa se da će 2018. iznositi 7,9 %, a 2019. da će iznositi 7,6 %. Preporukama Vijeća i Komisije trebala bi se poslati jasna poruka i doprinijeti rješavanju problema niske razine domaćih ulaganja u Njemačkoj. Veće povjerenje u održivost gospodarskih politika trebalo bi potaknuti ulaganja javnog i privatnog sektora i u drugim zemljama koje imaju suficit tekućeg računa (11).

3.11.

EGSO poziva Komisiju i Vijeće da, s obzirom na članak 3. Ugovora o EU-u, kao prioritetni cilj smjera gospodarske politike europodručja odredi rast stopa ulaganja, sve dok ne dosegnu razine koje su postojale prije krize. Rast bi se trebao usmjeriti prema tri dimenzije modela održivog razvoja: gospodarskoj, socijalnoj i okolišnoj.

Gospodarski rast i čimbenici rizika

3.12.

Prema ljetnim gospodarskim predviđanjima Komisije (12), izgledi za rast ukazuju na njegov nastavak, uz malo usporavanje: 2,4 % (2017.), 2,1 % (2018.) i 2,0 % (2019.) u europodručju i 2,6 % (2017.), 2,3 % (2018.) i 2,1 % (2019.) u području EU27. U ostatku svijeta, bez EU-a rast bi bio 3,9 % (2017.), 4,2 % (2018.) i 4,1 % (2019.). Fleksibilnost primjene PSR-a, koju je Komisija uvela u siječnju 2015. (13) putem „ulagačke klauzule” i „klauzule o strukturnim reformama” nesumnjivo je doprinijela ovim pozitivnim učincima. To potvrđuje nedavna ocjena rezultata u Komunikaciji Komisije o reviziji fleksibilnosti u okviru PSR-a. (14)

3.13.

Ekspanzivna monetarna politika bliži se svom kraju. Kvantitativna ekspanzija (eng. quantitative easing) bit će okončana sljedećeg prosinca kada ESB prestane kupovati imovinu. Referentne kamatne stope mogle bi početi rasti od ljeta 2019., nakon evaluacije izgleda za inflaciju sredinom provedbenog razdoblja. Predsjednik ESB-a, Mario Draghi, već godinama traži da, uz odgovarajuće strukturne reforme, fiskalna politika prati monetarnu politiku kako bi se osnažio oporavak i ostvarili ciljevi inflacije. Jednako čine MMF i OECD te brojni akademski forumi. Kada je riječ o fiskalnoj politici, europski politički čelnici nisu prihvatili taj zahtjev. Sada kada je monetarna politika u zaostatku, još je više potrebna aktivnija fiskalna politika u europodručju.

3.14.

Postoje i drugi gospodarski i socijalni čimbenici i unutarnje političke neravnoteže te čimbenici gospodarskog rizika i globalne geopolitičke nesigurnosti koji bi također trebali dovesti do upotrebe fiskalne politike za jačanje rasta i oporavak od posljedica krize, koje se još uvijek snažno osjećaju u brojnim europskim državama. Prijedlogom EGSO-a omogućuje se jamčenje srednjoročne financijske održivost smanjenje neravnoteže prekomjernih suficita.

3.15.

Da bi se nadvladala i riješila politička nestabilnost te centrifugalne sile koje od krize rastu u EU-u i dovode u pitanje njezin opstanak, potrebni su stabilni planovi reforme Ekonomske i monetarne unije i EU-a koji zahtijevaju bolju integraciju uz više demokracije i jaču socijalnu dimenziju; također treba jačati rast putem proračunske i fiskalne politike, uz model koji pogoduje smanjenju nejednakosti u raspodjeli dohotka. To je moguće, i to bez dovođenja u pitanje buduće održivosti javnih financija. Također bi trebalo pokrenuti strategiju za dovršetak Ekonomske i monetarne unije na način da u nju budu uključene sve države članice EU-a koje nisu ustavno oslobođene od sudjelovanja.

3.16.

Žarišta svjetske geopolitičke nestabilnosti, među kojima su neka u susjedstvu EU-a, pogoršanje prekoatlantskih odnosa u trgovinskom području, području zaštite okoliša te u vanjskoj politici i sigurnosnoj i obrambenoj politici zbog odluka sadašnje vlasti SAD-a, navode EGSO da istakne koliko je važno osigurati da EU ima snažno gospodarstvo kojim bi se podržao njegov vodeći politički položaj u svijetu. Trgovinski rat na više fronti i s njime povezan uspon gospodarskog i političkog nacionalizma, mogli bi stvoriti visokorizičan gospodarski i geopolitički scenarij. EU se mora potruditi spriječiti ga i po potrebi biti spreman suočiti se s njime.

3.17.

Unatoč porastu cijena nafte i sirovina, predviđa se stabilnost inflacije u europodručju od približno 1,7 % između 2017. i 2019. (ljetna predviđanja), uz temeljnu inflaciju od 1,1 %, koja je prilično daleko od ciljane inflacije. To su, po mišljenju EGSO-a, dodatni razlozi protiv napuštanja ekspanzivne monetarne politike osobito u vrijeme kada se primjenjuje neutralan smjer fiskalne politike ili, recimo, ako se uspostavi negativna politika, kao što to traži Europski fiskalni odbor za 2019 (15).

Plaće, zapošljavanje i kolektivno pregovaranje

3.18.

Stvarni prosječni rast plaća u 19 zemalja europodručja 2017. iznosio je jedva 0,2 % u odnosu na prethodnu godinu. U sedam zemalja bio je negativan. Predviđa se da će 2018. iznositi 0,9 %, a da će 2019. iznositi 0,3 % (16). Predviđa se da će se stvarni jedinični troškovi rada u europodručju smanjiti u tri predmetne godine: 0,3 %, 0,1 % i 0,6 %. S druge strane, stvarna produktivnost po zaposlenoj osobi, koja je doživjela porast od 0,8 % 2017., ponovno će rasti za 1 % 2018. i 2019 (17).

3.19.

Nezaposlenost u europodručju 2017. iznosila je 9,1 %, što je i dalje više nego u razdoblju prije krize, kada je iznosila 8,4 % (2004. – 2008.). Razlike među državama članicama vrlo su velike jer je stopa nezaposlenosti 2017. u Njemačkoj iznosila 3,8 %, a 21 % u Grčkoj. Stopa nezaposlenosti mladih i dalje je vrlo visoka – iznad 15 %, uz velike nejednakosti i velike krajnosti u Grčkoj, gdje iznosi 43,2 %, u Španjolskoj, gdje je 35 %, i u Italiji, gdje iznosi 32,5 %. Stopa privremene zaposlenosti i dalje raste: prosjek je 2017. iznosio 12,2 %, u odnosu na 11,5 % za 2012. godinu. Također raste i rad na nepuno radno vrijeme: 2017. iznosio je 19,4 %, u usporedbi sa 17,5 % 2007 (18).

3.20.

Unatoč gospodarskom oporavku, u brojnim zemljama postoji jaz između starih i novih vrsta radnih mjesta koja su nesigurnija i manje plaćena. Postojeći jaz i generacijske je prirode: posebice pogađa mlade ljude, ali i brojne radnike u digitalnom gospodarstvu čiji rad ovisi o internetskim platformama. U preporukama Vijeća i europskog semestra izražena je zabrinutost za poboljšanje kvalitete radnih mjesta. EGSO poziva na konkretne planove i mjere kako bi to postalo prioritet. Od temeljne je važnosti sudjelovanje socijalnih partnera u donošenju potrebnih mjera putem socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja. Također je bitno usvojiti mjere kojima bi se omogućio značajan rast najnižih plaća. Također treba promicati sudjelovanje organizacija civilnog društva u poboljšanju socijalnih i životnih uvjeta radnika.

3.21.

Preporuka Vijeća o rastu plaća, ako se strogo primijeni, odnosit će se samo na mali broj zemalja i mogla bi dovesti od dodatnih razlika među njima i do povećanja nejednakosti. EGSO smatra da bi povećanje produktivnosti potaknuto većim ulaganjem, većom razinom inovacija i boljim osposobljavanjem radnika trebalo poboljšati konkurentnost manje razvijenih europskih gospodarstava, a ne unutarnje devalvacije koje usto imaju nepoželjne socijalne posljedice. Povećanje plaća također pogoduje rastu unutarnje potražnje te povećanjem fiskalnih prihoda potiče fiskalnu ravnotežu.

3.22.

U svakom slučaju, razine plaće trebaju utvrditi socijalni partneri, i to kolektivnim pregovaranjem. U nekim državama članicama tome mogu doprinijeti zakoni, barem kada je riječ o minimalnim plaćama. U okviru europskog semestra trebalo bi promicati to da države članice usvoje mjere za jačanje kolektivnog pregovaranja, koje se temelji na autonomiji socijalnih partnera i socijalnom dijalogu, osobito u državama u kojima su oslabljeni zbog politika upravljanja krizom, ili u državama u kojima takvo pregovaranje ne postoji, unatoč članku 28. Povelje EU-a o temeljnim pravima.

Produktivnost, poslovno okruženje i financiranje privatnih ulaganja

3.23.

EGSO izražava zabrinutost zbog smanjenja stope rasta produktivnosti EU-a posljednjih desetljeća. Nedavna studija OECD-a (19) ukazuje na to da je prosječna stopa rasta proizvodnje po satu rada u EU-u u razdoblju 2007. – 2016. iznosila 0,6 % (neprekidni pad sa stope od 2,2 % koju je dosegnula u razdoblju 1990. – 2000.). To je ispod prosječne stope OECD-a koja iznosi 0,8 % i znatno ispod stope zemalja koje ne pripadaju OECD-u, koja iznosi 5,0 % u istom razdoblju. Glavni tajnik OECD-a, Ángel Gurría, u predstavljanju studije (20) potvrdio je da je za rast produktivnosti uz dobre propise i upravljanje potrebno više ulaganja u istraživanje i razvoj te u obrazovanje i stručno osposobljavanje. EGSO se u cijelosti slaže s tim stajalištem.

3.24.

OECD u istoj studiji ističe da je proračun EU-a malen i da se s obzirom na BND neprekidno smanjuje od 1993 (21). EGSO izražava veliku zabrinutost zbog toga što bi se taj trend mogao nastaviti ako se VFO za razdoblje nakon 2020. odobri u skladu s prijedlogom Komisije, zbog čega će biti teže ostvariti gospodarsku i socijalnu konvergenciju među europskim državama, usmjerenu prema rastu. Kako se navodi u mišljenju EGSO-a „Dokument za razmatranje o produbljenju ekonomske i monetarne unije” (22), činjenica da još nije postignut dogovor za dovršenje EMU-a u skladu sa saznanjima iz dokumenata za razmatranje o budućnosti Europe negativno utječe na tu situaciju.

3.25.

EGSO se slaže s preporukom Vijeća o rastu produktivnosti i ulozi koju u tome imaju ulaganja u istraživanja, razvoj i računarstvo, kao i s preporukama za pojedine zemlje koje govore o poboljšanju javnih uprava i poslovnih okruženja.

3.26.

Za poticanje rasta treba pogodovati poduzetničkom ulaganju. EGSO ponovno ističe važnost žurnog uspostavljanja unije tržišta kapitala i dovršetka postupka osnivanja bankarske unije. EGSO izražava zabrinutost zbog kašnjenja u dovršetku bankarske unije, zbog čega još uvijek nije stvoren zajednički mehanizam zaštite za Jedinstveni fond za sanaciju, na temelju Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), te zbog prepreka na koje se nailazi u uspostavljanju Europskog sustava osiguranja depozita, koje nadilaze opravdane strahove koje može uzrokovati količina sumnjivih zajmova nekih zemalja (23).

Suzbijanje poreznog kriminala i borba za pravedno oporezivanje

3.27.

Vrlo je teško jamčiti održivost javnih financija i provedbu jakih socijalnih i ulagačkih politika sve dok svjedočimo postojećim razinama prijevare i izbjegavanja poreza, pranja novca putem poreznih oaza i nepoštenog poreznog natjecanja među državama EU-a. U časopisu MMF-a Finance & Development, važan članak (24) ukazuje na to da je oko 40 % izravnih stranih ulaganja u svijetu, oko 12 bilijuna dolara, „priviđenje”, odnosno sastoji se od financijskog ulaganja usmjerenog preko praznih korporativnih struktura koje ne obavljaju stvarne aktivnosti. Korištenje posrednika ili subjekata „u prolazu” (eng. pass-through entities) samo po sebi ne podrazumijeva izbjegavanje plaćanja poreza, ali zasigurno podrazumijeva više mogućnosti za izbjegavanje plaćanja ili utaju poreza. U članku se također navodi da se 9,8 % svjetskog bogatstva nalazi u poreznim oazama.

3.28.

EGSO ponovno ukazuje na potrebu da se što prije primjene učinkovite dodatne mjere protiv zloupotrebe javnih financijskih sredstava, utaje poreza, pranja novca, poreznih oaza i nepoštenog poreznog natjecanja, počevši s primjenom 5. preporuke Direktive protiv pranja novca i financiranja terorizma (25) i uspostavljanjem dosljednog, vjerodostojnog i jedinstvenog popisa stvarnih poreznih oaza u svijetu na koje treba primjenjivati odgovarajuće sankcije.

3.29.

Također treba učinkovito djelovati protiv agresivnog poreznog planiranja koje prakticiraju multinacionalna poduzeća, osobito u području digitalnog gospodarstva. U toj ključnoj borbi treba znati kombinirati srž globalnih mjera s drugim mjerama koje se mogu primjenjivati u EU-u. Istodobno treba postupno graditi odgovarajuće porezno usklađivanje europodručja i EU-a.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Mišljenje EGSO-a „Preporuka za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja” (SL C 197, 8.6.2018., str. 33.).

(2)  Preporuka Vijeća o ekonomskoj politici europodručja.

(3)  Vidjeti COM(2017) 770 final.

(4)  SL C 262, 25.7.2018., str. 28.

(5)  SL C 262, 25.7.2018., str. 1.

(6)  Investing in Social Care & Support A European Imperative, („Ulaganje u socijalnu skrb i potporu, europska obaveza”), studeni 2017.

(7)  SL C 197, 8.6.2018., str. 33.

(8)  Europska gospodarska prognoza – proljeće 2018. Statistički prilog, str. 165.

(9)  Iz mišljenja „Preporuka za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja” (SL C 197, 8.6.2018., str. 33.) i prethodnih mišljenja.

(10)  Ovaj podatak i svi podaci o ulaganju koji slijede preuzeti su s bloga Alexandera Rotha i Gutrama Wolffa: Understanding (the lack of) German public investment („Razumijevanje (nedostatka) njemačkog javnog ulaganja”); Bruegel Foundation, 6. lipnja 2018.

(11)  To je slučaj Nizozemske, Irske, Malte i Slovenije u europodručju te Danske – izvan europodručja.

(12)  Europska gospodarska prognoza – ljeto 2018.

(13)  Vidjeti Komunikaciju Komisije „Najbolja uporaba fleksibilnosti u okviru postojećih pravila Pakta o stabilnosti i rastu”; COM(2015) 12 final.

(14)  Vidjeti COM(2018) 335 final.

(15)  Europski fiskalni odbor, Assessment of the fiscal stance appropriate for the euro area in 2019 („Ocjena odgovarajućeg smjera fiskalne politike u europodručju 2019.”); 18. lipnja 2018.

(16)  Europska gospodarska prognoza – proljeće 2018. Statistički prilog, str. 172.

(17)  Ibid., točka 172. – 174. i Eurostat.

(18)  Ibid, točka 171. i Eurostat.

(19)  2018 OECD Economic Surveys of the Euro Area and the EU („Ekonomska istraživanja OECD-a za europodručje i EU 2018.”) Predstavljanje/sažetak, 19. lipnja 2018., str. 21.

(20)  Bruxelles, 19. lipnja 2018., Bruegel Foundation.

(21)  Ibid., OECD, str. 25.-30.

(22)  SL C 81, 2.3.2018., str. 124.

(23)  Stajalište EGSO-a o toj temi sadržano je u mišljenju „Paket mjera o lošim kreditima”SL C 367, 10.10.2018., str. 43.

(24)  Piercing The Veil: Some $12 Trillion Worldwide Is Just Phantom Corporate Investment („Skinimo koprenu: 12 bilijuna dolara u cijelome svijetu prividna su korporativna ulaganja”), J. Damgaard, T. Elkjaer y N. Jahannesen; Finance&Development, 10.6.2018.

(25)  Direktiva (EU) 2018/84 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 156, 19.6.2018., str. 43.).