Rezolucija Europskog odbora regija – Ekonomske politike europodručja i u očekivanju Godišnjeg pregleda rasta za 2019.

(2018/C 461/01)

Podnose politički klubovi EPP-a, PES-a, ALDE-a, EA-e i ECR-a

EUROPSKI ODBOR REGIJA,

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Europske komisije „Godišnji pregled rasta za 2018”. (1) te početak europskog semestra 2018.;

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 11. listopada 2017. o europskom semestru 2017. i u očekivanju Godišnjeg pregleda rasta za 2018. (GPR) te svoju rezoluciju od 1. veljače 2018. o Godišnjem pregledu rasta Europske komisije za 2018.;

—	uzimajući u obzir rezolucije Europskog parlamenta od 26. listopada 2017. o ekonomskoj politici europodručja (2) i od 14. ožujka 2018. o GPR-u za 2018.;

1.

prima na znanje sveukupno sporo i neravnomjerno napredovanje strukturnih reformi diljem EU-a, kako je izmjereno prema stopi provedbe preporuka za pojedine zemlje (3); ističe da su u svim državama članicama potrebne reforme za jačanje konkuretnosti i poticanje rasta te za povećanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije i gospodarske konvergencije, kao i otpornosti na vanjske šokove, što je ključno za stabilnost europodručja; ističe da se prije svega nedostatak preuzimanja odgovornosti na razini država i u određenoj mjeri nedostatak administrativnih i institucijskih kapaciteta naširoko smatraju glavnim čimbenicima koji doprinose nezadovoljavajućim rezultatima provedbe preporuka za pojedine zemlje (4);

2.

primjećuje značajan porast broja preporuka za pojedine zemlje izravno upućenih lokalnim i regionalnim vlastima (36 % u 2018. godini u usporedbi s 24 % u 2017.) (5); primjećuje također da, uzimajući u obzir preporuke za pojedine zemlje koje se odnose na lokalna i regionalna tijela vlasti, kao i one koje se ne odnose na njih, ali imaju teritorijalni učinak, preporuke povezane s teritorijem predstavljaju 83 % svih preporuka za pojedine zemlje (u usporedbi sa 76 % iz 2017.);

3.

prima na znanje da se u 48 % sviju 124 posebnih preporuka koje su 2018. upućene lokalnim i regionalnim vlastima i/ili koje postavljaju izazove u vezi s teritorijalnim nejednakostima, ponavlja ono što je već objavljeno 2015. godine; stoga pozdravlja Komisijinu višegodišnju ocjenu provedbe preporuka za pojedine zemlje koja je pokazala da je više od dvije trećine preporuka za pojedine zemlje izdanih od početka europskog semestra 2011. godine provedeno s „barem nekim napretkom” (6); međutim, žali zbog ustrajnog nedostatka transparentnosti u pogledu kriterija na kojima se ta ocjena temelji;

4.

ističe da europski semestar mora biti usklađen s dugoročnom strategijom EU-a, također primjenjujući na razini EU-a UN-ov Program održivog razvoja do 2030. Prijelaz na novi europski strateški okvir koji će naslijediti strategiju Europa 2020. bio bi pogodan trenutak za reformu upravljanja europskim semestrom;

5.

čvrsto ustraje u tome da preporuke za pojedine zemlje treba izričito usmjeriti na teritorijalne izazove i na ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u njihovu utvrđivanju i provedbi, dok izazove u vezi s teritorijem i buduće scenarije treba izričito analizirati i razmotriti u Godišnjem pregledu rasta i izvješćima država članica te uključiti u nacionalne programe reformi;

6.

naglašava potrebu za osiguravanjem potpune usklađenosti europskog semestra s ciljem gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije iz Ugovora o Europskoj uniji i predlaže da se preporuke za pojedine zemlje usmjere na višegodišnje kohezijske izazove država članica;

7.

pozdravlja usmjerenost europskog semestra na europski stup socijalnih prava i ističe da se u 45 % preporuka za pojedine zemlje za 2018. daje određena uloga lokalnim i regionalnim vlastima i/ili se postavljaju izazovi u vezi s teritorijalnim nejednakostima u području socijalnih prava (7);

8.

ponovno naglašava da bi uključenost regionalnih i lokalnih vlasti u planiranje i provedbu europskog semestra, uz usvajanje oblika višerazinskog upravljanja i strukturiranu, aktualnu i izričito prepoznatu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti, značajno povećala odgovornost za preporuke za pojedine zemlje na razini zemalja; ističe da je ta uključenost još važnija s obzirom na snažnije veze između kohezijske politike i europskog semestra u višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. i na moguće usvajanje Programa potpore strukturnim reformama, kojim bi se također upravljalo u okviru europskog semestra;

9.

stoga ističe snažnu potrebu za jamčenjem bolje koordinacije i sinergija između postupka europskog semestra i pristupa podijeljenog upravljanja, kao i decentraliziranu prirodu ESI fondova; ponovno predlaže da EU usvoji kodeks ponašanja kojim bi se lokalne i regionalne vlasti uključilo u europski semestar (8) te ističe da je taj prijedlog u skladu s načelom supsidijarnosti i aktualnom diobom ovlasti i dužnosti među razinama upravljanja u državama članicama; napominje da bi u kodeksu ponašanja trebalo uzeti u obzir relevantno iskustvo stečeno u okviru Europskog kodeksa ponašanja za partnerstvo u okviru fondova ESI kohezijske politike (9), kao i postojeće dobre prakse opsežnog uključivanja lokalnih i regionalnih vlasti u europski semestar u nekim zemljama;

10.

pozdravlja snažnu preporuku Radne skupine za supsidijarnost „da se države članice pridržavaju smjernica Komisije u vezi s poticanjem većeg sudjelovanja i preuzimanja odgovornosti za preporuke za pojedine zemlje s obzirom na činjenicu da […] gospodarske reforme […] mogu imati posljedice na svim razinama upravljanja […] To bi trebalo nadilaziti nacionalne uprave i uključivati lokalne i regionalne vlasti, socijalne partnere i civilno društvo općenito” (10);

11.

žali što Europska komisija još nije dala definiciju „strukturnih reformi” u kontekstu gospodarskog upravljanja EU-a i moguće potpore u okviru programa EU-a kao što je nacrt Programa potpore reformama. U tom pogledu ponavlja da bi u skladu s načelom supsidijarnosti opseg strukturnih reformi koje su prihvatljive za potporu EU-a trebao uključivati samo politička područja koja su važna za provedbu ciljeva Ugovora EU-a i izravno se odnose na nadležnosti EU-a. OR odbija svaki prijedlog za financiranje neodređenih strukturnih reformi u državama članicama koje nisu podvrgnute prethodnoj procjeni europske dodane vrijednosti i koje se izravno ne odnose na nadležnosti EU-a iz Ugovora. U tom kontekstu Odbor regija upućuje na svoju rezoluciju od 1. veljače 2018. u kojoj odbacuje prijedlog Europske komisije za uredbu o izmjeni Uredbe o zajedničkim odredbama (EU) br. 1303/2013 od 6. prosinca 2017. (11);

12.

ističe da stanju u pogledu lokalnih i regionalnih financijskih rezervi treba ponovno posvetiti pozornost na europskoj i nacionalnoj razini i pozdravlja zahtjev austrijskog predsjedništva da OR istraži to pitanje; podsjeća da su financijska i gospodarska kriza i popratna proračunska konsolidacija i rezovi u financijskim transferima središnje države prvo zahvatili proračune lokalnih i regionalnih vlasti, uključujući posebice socijalne izdatke i socijalnu skrb; napominje da se, iako kriza traje već desetljeće, mnoge lokalne i regionalne vlasti još nalaze u poteškoćama;

13.

ponovno izražava zabrinutost zbog kontinuirano niske razine javnog ulaganja u EU-u, osobito ulaganja lokalnih i regionalnih vlasti koje je 2017. bilo 30 % niže od razine iz 2009. godine izraženo kao udio BDP-a (12); sa žaljenjem primjećuje kako su javna ulaganja često najpogođenija politikama fiskalne konsolidacije iako imaju izravan učinak na lokalna gospodarstva i na svakodnevni život europskih građana; nadalje je zabrinut zbog rastuće centralizacije ulaganja: udio ulaganja koja ostvaruju lokalne i regionalne vlasti, iako i dalje u prosjeku iznosi više od 50 % u EU-u, izrazito se smanjio u odnosu na razinu iz devedesetih godina dvadesetog stoljeća, kada je iznosio 60 % (13);

14.

pozdravlja ambiciju Europske komisije da se svojim prijedlogom za program InvestEU šire nadoveže na iskustvo stečeno s Europskim fondom za strateška ulaganja (EFSU) i Planom ulaganja; prepoznaje potencijal tog prijedloga za pojednostavljenje korištenja financijskih instrumenata, što je dugotrajan zahtjev OR-a s obzirom na to da je njihova sadašnja složenost prepreka njihovom raširenom i djelotvornom korištenju;

15.

žali zbog trenda pojačanog protekcionizma u međunarodnoj trgovini i upozorava na negativne posljedice ugrožavanja sustava multilateralne trgovinske suradnje i rješavanja sporova; međutim, ponavlja svoje stajalište da inicijativama slobodne trgovine moraju prethoditi procjene učinka kojima se mjere asimetrični učinci na europske regije i olakšava njihovo rano prepoznavanje kako bi se omogućila brza reakcija u vidu javnih politika;

16.

ističe da je trgovinska politika u isključivoj nadležnosti EU-a i da je trenutno Europski fond za prilagodbu globalizaciji (EGF) jedan od instrumenata koji ublažavaju moguće negativne nuspojave odluka u trgovinskoj politici; žali što u prošlosti fondovi dostupni putem EGF-a nisu u potpunosti iskorišteni i napominje da su se neke države članice prethodno radije odlučile za korištenje ESF-ova. OR će u zasebnom mišljenju analizirati hoće li prijedlog Europske komisije da se proširi područje primjene i misija EGF-a, kao i smanjenje pragova, osigurati da se reformom EGF-a ostvari dodana vrijednost i izbjegnu preklapanja i kompromisi s ESF-om+, što je trenutačno slučaj (14);

17.

ponovno poziva na izradu snažne i sveobuhvatne strategije industrijske politike EU-a koja bi europskoj industriji, a poglavito MSP-ovima, omogućila da se uhvate u koštac s izazovima i prilikama koje donosi digitalizacija i dekarbonizacija pri čemu je posebnu pozornost potrebno posvetiti ulaganjima u tehnološki napredak MSP-ova i specijalizaciji radnika kroz cjeloživotno osposobljavanje; iznova ističe ključnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u izgradnji regionalnih inovacijskih ekosustava i klastera koji su nužni za uspjeh inovacija; naglašava da je jedinstveno europsko tržište u središtu gospodarske i političke integracije EU-a i ističe da je stvaranje jedinstvenog tržišta tekući projekt koji u važnim aspektima ostaje nepotpun, što ponajviše utječe na potrošače i MSP-ove; također pozdravlja prijedlog Komisije za izradu novog programa za jedinstveno tržište nakon 2020. kojim bi se pružio okvir za potporu mjerama za poboljšanje konkurentnosti europskih MSP-ova;

18.

naglašava da je potreba za poboljšanjem administrativnih i industrijskih kapaciteta u središtu većine strukturnih reformi utvrđenih u europskom semestru; ističe da su različiti politički prioriteti među ključnim uzrocima nezadovoljavajuće provedbe strukturnih reformi u kontekstu europskog semestra; to su u nekim zemljama pogoršali nedostatni administrativni i institucijski kapaciteti na različitim razinama upravljanja, što otežava javna i privatna ulaganja, smanjuje kvalitetu javnih usluga namijenjenih građanima i usporava provedbu fondova ESI i drugih programa EU-a; ističe da se u 2018. 63 % svih preporuka izravno upućenih lokalnim i regionalnim vlastima odnosilo na poboljšanje administrativnih kapaciteta;

19.

napominje da je, iako su prijave podnesene u okviru Programa potpore strukturnim reformama (SRSP) stigle iz većine država članica, kvaliteta i kapaciteti javne uprave predstavljaju ozbiljniji izazov u brojnim južno- i istočnoeuropskim zemljama (15); pozdravlja mogućnost pristupa SRSP-u za lokalne i regionalne vlasti i poziva Komisiju da potakne države članice na ispunjavanje potreba podnacionalnih vlada za izgradnjom kapaciteta; pozdravlja nastojanja Komisije u jačanju koordinacije između različitih područja na kojima se jačanje kapaciteta financira iz fondova EU-a te ponavlja kako bi Komisija to trebala činiti na transparentan način objavom jedinstvenog strateškog dokumenta (16);

20.

poziva Komisiju da provede ocjenu načina na koji su pravila EU-a o javnoj nabavi prenesena u nacionalna zakonodavstva i kako se provode, s naglaskom i na način na koji se provode na lokalnoj i regionalnoj razini – u svjetlu značaja podnacionalnih vlasti u području javne nabave – i na mjere u kojoj su nova pravila pojednostavnila ili zakomplicirala upravljanje u tom području; napominje da treba ostvariti veći napredak u području digitalne javne nabave i da države članice trebaju stremiti brzoj digitalnoj transformaciji postupaka i uvođenju e-postupaka u svim najvažnijim fazama;

21.

nalaže predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Europskoj komisiji, Europskom parlamentu, bugarskom predsjedništvu Vijeća i predsjedniku Europskog vijeća.

---

(1)  COM(2017) 690 final.

(2)  http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?type=TA&reference=P8-TA-2017-0418&language=EN&ring=A8-2017-0310

(3)  Komunikacija Komisije o preporukama za pojedine zemlje, str. 3, (https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/2018-european-semester-country-specific-recommendation-commission-recommendation-communication-en.pdf); vidjeti također Komisijinu procjenu učinka prijedlog Programa potpore reformama http://ec.europa.eu/transparency/regdoc/rep/10102/2018/EN/SWD-2018-310-F1-EN-MAIN-PART-1.PDF

(4)  Vidjeti str. 23.-26. procjene učinka spomenute u prethodnoj bilješci.

(5)  http://portal.cor.europa.eu/europe2020/Documents/publi-file/2018-Territorial-Analysis-of-CSRs/2018_CSRs_draft_final.pdf

(6)  Komunikacija Komisije o preporukama za pojedine zemlje za 2018., str. 3.

(7)  http://portal.cor.europa.eu/europe2020/Documents/publi-file/2018-Territorial-Analysis-of-CSRs/2018_CSRs_draft_final.pdf

(8)  Vidjeti mišljenje OR-a „Bolje upravljanje europskim semestrom: kodeks postupanja za uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti”, 11. svibnja 2017.

(9)  Delegirana uredba o europskom kodeksu ponašanja o partnerstvu u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova (Br. 240/2014).

(10)  https://ec.europa.eu/commission/files/report-task-force-subsidiarity-proportionality-and-doing-less-more-efficiently_en

(11)  COM(2017) 826 final.

(12)  Source: Eurostat https://ec.europa.eu/eurostat/tgm/refreshTableAction.do?tab=table&plugin=1&pcode=tec00022&language=en)

(13)  Europska komisija, 7. izvješće o koheziji (str. 168.).

(14)  https://www.eca.europa.eu/Lists/ECADocuments/SR13_07/SR13_07_EN.pdf

(15)  Informacije o tome sažete su na str. 27. Komisijine Procjene učinka Programa potpore reformama http://ec.europa.eu/transparency/regdoc/rep/10102/2018/EN/SWD-2018-310-F1-EN-MAIN-PART-1.PDF

(16)  https://memportal.cor.europa.eu/Handlers/ViewDoc.ashx?doc=COR-2018-00502-00-00-AC-TRA-EN.docx

Mišljenje Europskog odbora regija o temi „Promišljanje o Europi: glas lokalnih i regionalnih vlasti za obnovu povjerenja u Europsku uniju”

(2018/C 461/02)

Suizvjestitelji: Karl-Heinz LAMBERTZ (BE/PES), predsjednik Europskog odbora regija, zastupnik u Parlamentu Njemačke jezične zajednice, član Senata Markku MARKKULA (FI/EPP), prvi potpredsjednik Europskog odbora regija i član Gradskog vijeća Espooa Referentni dokument: zahtjev Donalda TUSKA, predsjednika Europskog vijeća, od 8. studenoga 2016., kojim se od Europskog odbora regija (OR) traži izrada mišljenja o temi „Promišljanje o Europi: glas regionalnih i lokalnih vlasti za obnovu povjerenja u Europsku uniju”

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

Uvod: kontekst doprinosa lokalnih i regionalnih predstavnika obnovi povjerenja

1.

Uzimajući u obzir Misiju Europskog odbora regija (OR), Bruxelles, 21. travnja 2009.: „Mi smo politička skupština izabranih regionalnih ili lokalnih predstavnika koji rade u korist europskih integracija. Zahvaljujući svom političkom legitimitetu osiguravamo institucionalnu zastupljenost svih teritorija, regija, gradova i općina u Europskoj uniji. Naša je misija uključiti regionalne i lokalne vlasti u europski proces donošenja odluka i time potaknuti naše sugrađane na veće sudjelovanje. […] Pazimo na to da se poštuju načela supsidijarnosti i proporcionalnosti tako da se odluke donose i primjenjuju što je bliže moguće građanima i na što primjerenijoj razini. […] Vodimo izravni dijalog s našim sugrađanima o europskim dostignućima i budućim izazovima te pomažemo izložiti i objasniti provedbu i teritorijalni učinak politika Unije”;

2.

uzimajući u obzir pet političkih prioriteta OR-a od 2015. do 2020. („Nov početak za europsko gospodarstvo”, „Važnost teritorijalne dimenzije zakonodavstva EU-a”, „Jednostavnija i povezanija Europa”, „Stabilnost i suradnja unutar i izvan Europske unije”, „Europa građana Europa je budućnosti”);

3.

uzimajući u obzir zahtjev za mišljenje predsjednika Europskog vijeća od 8. studenoga 2016., kojim se od OR-a traži izrada mišljenja o stajalištima i prijedlozima lokalnih i regionalnih vlasti o budućnosti Europe radi doprinosa obnovi povjerenja u europski projekt (1);

4.

uzimajući u obzir Bijelu knjigu Europske komisije o budućnosti Europe – Razmatranja i scenariji za EU27 do 2025. od 1. ožujka 2017. te pet dokumenta za razmatranje koji su joj uslijedili;

5.

s obzirom na Rimsku deklaraciju, potpisanu 25. ožujka 2017., u kojoj se navodi da potpisnici „[o]bećaj[u] da [će] uzeti u obzir razloge za zabrinutost [svojih] građana” i da će „[r]adit[i] zajedno na razini na kojoj se mogu postići stvarni rezultati, bilo na razini Europske unije, nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, u duhu povjerenja i lojalne suradnje, među državama članicama te između njih i institucija EU-a, u skladu s načelom supsidijarnosti. Omogućit [će] manevarski prostor potreban na različitim razinama radi jačanja potencijala Europe za inovacije i rast. [Žele] da Unija bude velika kad se radi o velikim pitanjima i mala kad se radi o malima. Promicat [će] demokratski, učinkovit i transparentan proces donošenja odluka te uspješnije ostvarenje rezultata”;

6.

uzimajući u obzir pismo namjere predsjednika Europske komisije (2), kojim se želi nastaviti rasprava o Bijeloj knjizi o budućnosti Europe sve do izbora u lipnju 2019. kroz rasprave, dijaloge s građanima, suradnju s nacionalnim parlamentima i s regijama;

7.

uzimajući u obzir izvješće Reaching out to EU Citizens: a new opportunity („Otvaranje prema građanima EU-a: nove prilike”) (3), u kojem se navodi: „regije također imaju sve veću ulogu u preispitivanju upravljanja u Uniji i njezinim državama članicama. Zbog svoje čvrste socioekonomske osnove i zajedničkog kulturnog identiteta, čine pravu dimenziju za usmjeravanje politika i prikladnu provedbu u mnogim područjima politika jer su važni akteri i posrednici u komunikaciji s građanima”, kao i „Izvješće o građanstvu EU-a za 2017” (4), u kojem se prepoznaje da je od ključne važnosti ojačati svijest građana o njihovoj pripadnosti projektu integracije, kao i njihovo sudjelovanje u njemu;

8.

uzimajući u obzir tri rezolucije Europskog parlamenta koje se odnose na budućnost Europske unije (5);

9.

uzimajući u obzir pokretanje „savjetovanja s građanima” u državama članicama EU-a od travnja 2018.;

Razumijevanje i izvješćivanje o percepcijama i očekivanjima građana i lokalnih i regionalnih predstavnika u vezi s EU-om

a)   Lokalni i regionalni predstavnici rade na tome da se čuje glas građana

10.

naglašava da je u okviru svoje inicijative „Promišljanje o Europi” pokrenute u ožujku 2016. radio na izgradnji povjerenja između Europske unije i njezinih građana putem dijaloga s građanima i javnih dijaloga te sastanaka s udruženjima i skupštinama lokalnih i regionalnih političara kao i brojnim građanskim pokretima (6) i nacionalnim i europskim teritorijalnim udruženjima s ciljem osluškivanja stajališta, ideja i bojazni građana u vezi s europskim projektom te izvješćivanja o njima;

11.

napominje da je dosad više od 176 političkih predstavnika Europskog odbora regija sudjelovalo u tom procesu pokretanjem dijaloga s građanima i sudjelovanjem u njima u okviru provedbe inicijative „Promišljanje o Europi”. U tim je događanjima uživo ili putem interneta sudjelovalo više od 40 000 sudionika u 110 regija u svim državama članicama. Više od 22 000 građana ispunilo je anketu na internetu i mobilnoj aplikaciji, mehanizmima za povratne informacije kojima se sudionicima u dijalozima i građanima omogućuje da i na daljinu pridonesu raspravi;

12.

naglašava da u tim aktivnostima sudjeluju izabrani predstavnici iz svih političkih klubova OR-a i, kad god je moguće, dijele platforme s predstavnicima Europskog vijeća, zastupnicima u nacionalnim parlamentima i Europskom parlamentu, Europskom komisijom i Europskim gospodarskim i socijalnim odborom; ističe da je potrebna daljnja koordinacija radi poboljšanja vidljivosti i učinka aktivnosti informiranja svih institucija i država članica;

13.

naglašava rezultate ankete koju je naručio OR a koja je provedena među lokalnim i regionalnim vlastima, uključujući članove OR-a i zamjenike, te njihova udruženja (7);

14.

napominje da građani većinu tema dijaloga promatraju kroz prizmu zbivanja u svojoj regiji, gradu ili lokalnom području; shodno tome, napominje da su političari EU-a iz regija i gradova u izravnom dodiru s bojaznima i očekivanjima građana;

b)   Što su nam rekli građani: žele EU koji se temelji na solidarnosti, koheziji i blizini

15.

naglašava da su glavne primjedbe izražene u OR-ovim dijalozima s građanima (8) spora provedba rješenja, osobito u području nezaposlenosti, migracija te općenito u pogledu socioekonomske situacije;

16.

u tom pogledu ukazuje na činjenicu da su mnogi građani izrazili želju za više solidarnosti u EU-u; to predstavlja odlučan poziv na djelovanje radi smanjenja postojećih, a u mnogim slučajevima i rastućih nejednakosti na različitim poljima, pretežito jačanjem kohezije i solidarnosti među državama članicama i regijama te unutar njih; ispunjavanje tog općeg očekivanja moglo bi zahtijevati preusmjeravanje mnogih politika u Europskoj uniji, kao i njihovo rebalansiranje;

17.

upozorava na rašireno nezadovoljstvo EU-om jer se Unija često doživljava kao previše udaljena i nepouzdana. Istodobno mnogi ljudi još uvijek smatraju da ne znaju što je EU i što poduzima. To dovodi do znatnog raskoraka između očekivanja ljudi i sposobnosti EU-a da ta očekivanja ispuni. Nedovoljno se uočava pozitivan učinak rješavanja lokalnih pitanja, među ostalim i zbog slabe komunikacije, kao i obmanjujućeg diskursa i jezika koji se upotrebljava u obraćanju građanima kao i zbog slabe uključenosti u postupak donošenja odluka;

18.

napominje da ankete Eurobarometra (9) pokazuju da više od dvije trećine ispitanika vjeruje da je njihova zemlja imala koristi od članstva u EU-u;

19.

u tom kontekstu upućuje na zajedničku odgovornost država članica za pronalazak rješenja kako bi EU bio sposoban raditi na ključnim programima zahvaljujući kojima može nastajati stvarna dodana vrijednost. Istodobno je potrebno provesti nužne nacionalne reforme, uključujući dostatno financiranje, kako bi se osiguralo učinkovito lokalno i regionalno upravljanje i kako bi građani vidjeli da se problemi rješavaju;

20.

naglašava činjenicu da u mnogim lokalnim raspravama, što proizlazi iz rezultata ankete, mlađi od 30 godina čine generaciju koja je najsklonija EU-u i veliku važnost pridaje slobodi kretanja te obrazovnim mogućnostima koje nudi EU; međutim, također je svjestan činjenice da je u mnogim zemljama ova generacija najteže pogođena dugotrajnim učincima gospodarske krize i nezaposlenošću mladih te da je vrlo kritična prema ulozi Europske unije u tom kontekstu; stoga ustraje na tome da je politikama EU-a neophodna puno snažnija usmjerenost na budućnost koja treba biti ugrađena u sustav donošenja odluka EU-a, s konkretnim mjerama i više sredstava namijenjenih rješavanju konkretnih problema mladih ljudi;

21.

ističe da zabrinutost građana oko toga da ih se tijekom postupka donošenja odluka nedovoljno uzima u obzir često dovodi do različitih oblika nepovjerenja prema demokratskim institucijama, uključujući institucije EU-a;

22.

naglašava da je povjerenje u lokalnu i regionalnu razinu upravljanja u prosjeku veće od povjerenja u nacionalnu vladu, a u većini država članica veće i od povjerenja u EU;

23.

naglašava kako je u cilju ponovne izgradnje povjerenja u EU važno pojasniti građanima tko snosi glavnu odgovornost za odluke na razini EU-a i stoga poziva na jačanje demokratske odgovornosti;

24.

podsjeća na to da je europska integracija projekt davanja političkog izričaja skupu univerzalnih vrijednosti i prava, ali i na to da su mnogi građani razočarani onim što percipiraju kao nesposobnost EU-a da poštuje i štiti vlastite vrijednosti; uviđa da je od presudne važnosti neprestano potvrđivati zajedničke vrijednosti građana EU-a, koje su neizostavan temelj uzajamnog povjerenja i kompromisa;

25.

smatra da postoji veliki potencijal za razvoj „europskog građanskog identiteta” među građanima EU-a, uz značajna prava i obveze koji utječu na njihovu svakodnevicu; taj identitet, koji se zasniva na bogatom povijesnom i kulturnom naslijeđu Europe, važan je za jačanje osjećaja pripadnosti pojedinačnih građana „europskom projektu” i trebao bi nadopunjavati i obogaćivati nacionalni, regionalni i lokalni identitet koji zajedno čine identitet pojedinca; iako nijedan osjećaj identiteta ne može i ne treba biti nametnut, može ga se podržavati i poticati kroz sudjelovanje građana, kulturne aktivnosti i obrazovanje i stoga ga treba poduprijeti odgovarajućim mjerama i sredstvima;

26.

uviđa da građani koji žive u društvima usmjerenima na znanje i na budućnost bolje uočavaju potrebe svojih lokalnih zajednica i stoga su u boljem položaju za eksperimentiranje i razvijanje prototipa za inovativna rješenja osmišljena za zadovoljavanje lokalnih potreba;

27.

podupire zahtjev građana za više kanala demokratskog sudjelovanja i bolju komunikaciju s europskim institucijama putem trajnih i strukturiranih kanala za dijalog. Stoga poziva Komisiju da putem svojih informacijskih mreža ojača komunikacijsku strategiju s pomoću koordinacije koju regionalne vlasti mogu pružiti europskim informacijskim centrima na svojem teritoriju i time poveća učinak vlastitog djelovanja;

c)   Lokalni i regionalni predstavnici odlučno pozivaju na to da ih se u potpunosti uključi u definiranje i provedbu projekta EU-a (10)

28.

slaže se s predstavnicima lokalne i regionalne razine da su prioritetna područja na koja bi se EU trebao usredotočiti ponajprije kohezijska politika, a zatim socijalna politika (uključujući obrazovanje i mobilnost), gospodarska politika (zapošljavanje i rast), migracije i integracija, pitanja okoliša uključujući klimatske promjene, te sigurnost;

29.

ističe da i iz dijaloga s građanima i iz ankete provedene među lokalnim i regionalnim vlastima proizlazi velika zabrinutost za mlade te briga o tome kako im osigurati prave mogućnosti i kako ispuniti njihova očekivanja;

30.

naglašava da, kao i građani, i predstavnici lokalnih i regionalnih vlasti također često upućuju na solidarnost kao jednu od ključnih temeljnih vrijednosti Europske unije;

31.

ističe da većina ispitanika koji predstavljaju lokalne i regionalne vlasti smatra da su veća decentralizacija i bolja podjela ovlasti ključni elementi dobrog upravljanja jer se njima povećava transparentnost, odgovornost i kvaliteta donošenja politika zato što omogućuju izravno uključivanje građana i suradnju s njima te lokalizirana rješenja; napominje da sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti u donošenju odluka na razini EU-a donosi dodanu vrijednost politikama koje se provode;

32.

napominje da su lokalne i regionalne vlasti vrlo svjesne sve veće potrebe za suradnjom koja nadilazi nacionalne granice radi suočavanja s velikim izazovima našeg doba kao što su klimatske promjene i prirodne katastrofe, svi aspekti globalizacije, digitalizacija i njezine socijalne posljedice, nestabilnosti diljem svijeta, demografske promjene, siromaštvo i socijalna isključenost itd. Također imaju odlučujuću ulogu u provedbi kohezijske politike, uključujući inicijative prekogranične suradnje, poput manjih projekata i projekata „od građana za građane”, koje su osobito važne kao konkretan svakodnevni izraz solidarnosti;

33.

naglašava da lokalne i regionalne vlasti također žele da se Europska unija više usredotoči na prava koja proizlaze iz građanstva EU-a, kao što su pravo na slobodan život, rad i školovanje; u tom je kontekstu važan rad lokalnih i regionalnih vlasti koje u suradnji s europskim institucijama građane mogu upoznati sa stvarnim mogućnostima koje im slobodno kretanje nudi u pogledu studiranja ili nastavka karijere u drugoj državi članici.

Ukorjenjivanje politika EU-a na lokalnoj razini radi konkretnih promjena u životu građana

a)   Rješavanje društvenih izazova na lokalnoj razini

34.

naglašava da politike EU-a trebaju osnažiti građane u rješavanju pitanja koja su važna za njihov svakodnevni život i zahtijevaju djelovanje svih razina upravljanja, od europske do lokalne;

35.

napominje da se s društvenim izazovima koji nas očekuju treba suočavati na globalnoj razini, ali mjere treba poduzimati na lokalnoj;

36.

podsjeća na to da gradovi i regije osiguravaju vezu između UN-ovih ciljeva održivog razvoja i građana, odgovaranjem na njihov poziv na djelovanje alatima koje im nudi EU; 17 ciljeva održivog razvoja neće se postići bez suradnje i koordinacije s lokalnim i regionalnim vlastima. U tu je svrhu potrebno u potpunosti iskoristiti sve instrumente usmjerene na potporu decentraliziranoj suradnji, usklađenost politika i teritorijalni pristup jer oni oslobađaju potencijal lokalnih i regionalnih vlasti i civilnog društva u promicanju partnerstva i sinergija između svih razina upravljanja;

b)   Promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije za građane

37.

naglašava da je prevladavanje postojanih gospodarskih, socijalnih i teritorijalnih nejednakosti i dalje velik izazov za budućnost EU-a;

38.

podsjeća na to da su socijalna, gospodarska i teritorijalna kohezija ciljevi iz Ugovora o EU-u, a za njihovo postizanje potrebno je suočiti se sa strukturnim i s novim izazovima, promicati otporna društva i gospodarstva te uvesti okvir za iskorištavanje globalizacije;

39.

naglašava Sedmo izvješće o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji „Moja regija, moja Europa, naša budućnost” koje „pokazuje koliko je kohezijska politika od ključnog značaja za Europu, njezine građane, gospodarstvo te gradove i regije, kao i da je usklađivanje održivog gospodarskog rasta s društvenim napretkom, čemu kohezijska politika doprinosi, važnije nego ikada” (11);

40.

poziva na snažnu kohezijsku politiku nakon 2020. za sve regije, na temelju načela europskih partnerstava, podijeljenog upravljanja te višerazinskog upravljanja, kao što se zahtijeva u deklaraciji Saveza za koheziju (#CohesionAlliance);

41.

izražava žaljenje zbog toga što je samo manjina građana svjesna pozitivnih učinaka kohezijske politike. Stoga poziva na zajedničke napore svih razina upravljanja kako bi građani saznali više o učincima različitih elemenata politika i fondova EU-a;

42.

naglašava da plan EU-a za gradove pomaže u suočavanju s nizom pitanja – od urbane mobilnosti do kakvoće zraka, od kružnog gospodarstva do uključivanja migranata i izbjeglica. Osim toga, ističe važnost urbano-ruralnih partnerstava za učinkovitije rješavanje tih problema. Također podupire gradove i regije u razvoju lokaliziranih inovacijskih ekosustava i uvođenju strategija za pametnu specijalizaciju;

43.

napominje da su usluge od općeg interesa i usluge od općeg gospodarskog interesa sastavni dio europskog socijalnog modela i socijalnog tržišnog gospodarstva te osiguravaju da svi imaju pravo i mogućnost pristupa osnovnim dobrima i kvalitetnim javnim uslugama; zalaže se za proširenje pojma usluga od općeg gospodarskog interesa na nove socijalne usluge, kao što su prihvat i integracija izbjeglica i migranata, socijalno stanovanje, minimalni dohodak ili digitalna infrastruktura;

44.

poziva na više europskih partnerstava među općinama, gradovima i regijama, uključujući projekte twinninga, kako bismo imali ulogu svjetskih predvodnika u primjeni najnovijih znanstvenih dostignuća te najboljih praksi u suočavanju s društvenim izazovima;

c)   Suočavanje s migracijama i osiguravanje integracije

45.

naglašava da europski građani svladavanje izazova migracija smatraju jednim od glavnih pokazatelja primjene solidarnosti u praksi, ali da tek treba izgraditi zajedničko razumijevanje onoga što solidarnost znači u tom kontekstu; ističe ključnu ulogu koju lokalne i regionalne vlasti imaju u olakšavanju prihvata i integracije migranata te u organiziranju otvorene, racionalne i humane rasprave o tim osjetljivim pitanjima;

46.

ustraje u tome da treba podupirati ulogu općina, gradova i regija u upravljanju krizama i u dugoročnoj integraciji. EU mora, uz države članice, pružiti dosljedan politički okvir za migracije, kao i dovoljnu ciljanu financijsku i tehničku potporu, kako bi se olakšala integracija migranata na lokalnoj razini;

47.

naglašava da se politike integracije migranata moraju razvijati u partnerstvu među svim razinama vlasti te dobivati potporu iz odgovarajućih financijskih instrumenata EU-a u okviru sveobuhvatne migracijske politike EU-a. Kako bi se zajamčili najveći izgledi za uspješnu integraciju u interesu i migranata i društva domaćina, potrebno je uzeti u obzir nekoliko čimbenika kao što su profesionalne i jezične vještine migranata, postojeće obiteljske veze, njihove sklonosti i mogući kontakti sa zemljom domaćinom prije dolaska;

48.

napominje da su učinkovito i humano upravljanje vanjskim granicama EU-a i razvoj sveobuhvatne migracijske politike i zajedničkog sustava azila EU-a s visokim zajedničkim standardima ključni za sve općine, gradove i regije, osobito za one koji primaju izbjeglice i za one koji se nalaze na granicama naročito izloženima velikim migracijskim valovima; također naglašava da takva politika mora obuhvaćati koordinirani pristup humanitarnoj zaštiti, nove putove za zakonite migracije, uključujući programe kružnih migracija, kao i napore za suzbijanje uzroka migracija i trgovine ljudima u svim oblicima, posebice trgovinu ženama i djecom u seksualne svrhe, te da to iziskuje i novu razinu političke predanosti na svim razinama i odgovarajuća sredstva;

d)   Osiguravanje socijalnih prava i pristupa obrazovanju te promicanje kulturne baštine

49.

naglašava da građani osjećaju snažnu potrebu za razvijanjem socijalne dimenzije EU-a u svim politikama i programima EU-a, uz postojeće nacionalne ili regionalne sustave ravnopravnosti spolova i socijalne zaštite. Članci 8. i 9. UFEU-a nude osnovu za to te bi ih stoga trebalo provoditi na odgovarajući način. OR također podupire provedbu socijalnog stupa, u čemu bi lokalne i regionalne vlasti trebale imati temeljnu ulogu, te poziva na uključivanje protokola o socijalnom napretku u Ugovore EU-a; zalaže se za stavljanje socijalnih prava na istu razinu s ekonomskim pravima; pozdravlja činjenicu da je socijalni stup uključen u europski semestar. OR pozdravlja to što su socijalni pokazatelji uključeni u europski semestar te smatra da obvezujuće socijalne ciljeve treba prenijeti u primarno zakonodavstvo EU-a;

50.

ističe da socijalno ulaganje ne bi trebalo promatrati isključivo kao trošak za javne financije. Financiranje socijalnih politika i zaštita socijalnih prava, kao što je utvrđeno na sastanku na vrhu u Göteborgu u studenom 2017., imaju jasnu europsku dodanu vrijednost koja je ključna za ponovnu izgradnju povjerenja građana u proces integracije;

51.

naglašava da je ključno pomoći građanima da pristupe lokalnim i pravednim tržištima rada kako bi se iskorijenila nezaposlenost, uz posebne mjere za pomoć skupinama koje su najviše pogođene nezaposlenošću; poziva na osmišljavanje plana za socijalne ciljeve koji bi se uključio u akcijski program socijalnih politika usmjeren na budućnost, a koji bi sadržavao posebne mjere i konkretne zakonodavne popratne mjere kojima se ulaže u ljude, vještine, znanje, socijalnu zaštitu i uključivanje;

52.

traži od EU-a da se u potpunosti obveže na promicanje jednakosti između žena i muškaraca, osobito kad je riječ o sprečavanju i iskorjenjivanju nasilja nad ženama, kao univerzalnog, strukturnog i višeslojnog problema koji uzrokuje nemjerljive osobne, socijalne i gospodarske troškove;

53.

ustraje u tome da je ključno ulagati u mlade i poziva EU da podupre lokalne i regionalne vlasti u ispunjavanju potreba u području vještina i obrazovanja; poziva na novi „savez za vještine i obrazovanje” s ciljem povećanja javnih ulaganja u obrazovanje, promicanja mobilnosti (Erasmus+), poticanja međuregionalne suradnje, osobito u prekograničnim područjima, kao i poticanja razmjena među građanima ne samo u profesionalnom kontekstu već i u kulturnoj sferi;

54.

u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, zahtijeva uključivanje regionalnih vlasti u upravljanje instrumentima poput Europskog socijalnog fonda i fondova za potporu provedbi Garancije za mlade, s obzirom na to da se upravo na regionalnoj razini obično provode aktivne politike zapošljavanja, uključujući politike socijalne inovacije i politike ravnopravnosti;

55.

naglašava da bi u području obrazovanja bilo korisno da se u nastavne programe uključe različiti elementi koji su zajednički svim Europljanima i to na raznim poljima kao što su povijest, kultura, baština ili sâm projekt europske integracije. U svakom slučaju, ujedno naglašava važnost aktivnosti upoznavanja učenika s europskim projektom, što obično provode regionalna i lokalna tijela;

56.

podsjeća na to da su raznoliki oblici kulturne baštine veliko bogatstvo Europe, odnosno instrument koji može biti snažan pokretač za održivije regije i snažniju koheziju u EU-u i pridonijeti jačanju identiteta i na regionalnoj i na europskoj razini te koji osobito odražava krilaticu EU-a „Ujedinjeni u raznolikosti”;

57.

naglašava da turizam i kreativne industrije mogu regionalnu kulturnu baštinu prometnuti u priliku za stvaranje radnih mjesta i za gospodarski učinak prelijevanja, uključujući uz pomoć inovacija i strategija za pametnu specijalizaciju;

58.

naglašava da Europska unija treba poticati i vrednovati jezičnu i kulturnu raznolikost koju posjeduje, širiti znanje o njoj, promicati inovacije i međuregionalnu suradnju u svim područjima kulture, kao i nove poslovne modele na polju kulturnih i kreativnih industrija;

e)   Poticanje istraživanja, inovacija i digitalne transformacije

59.

smatra da europski programi financiranja zasnovani na istraživanju, inovacijama, razmjeni, partnerstvu i mobilnosti koji se nude u pametnim gradovima mogu omogućiti bolje usluge za građane i time poboljšati njihovu kvalitetu života te naglašava da zahvaljujući istraživanju i inovacijama kohezijska politika i zajednička poljoprivredna politika također mogu biti dinamične i napredne;

60.

poziva na povećanje razmjera inovacija u javnom sektoru i u poduzećima, uključujući s pomoću inicijativa kao što je „Znanost se susreće s regijama”, koja okuplja političare i znanstvenike radi rasprave o donošenju odluka utemeljenom na činjenicama, čime se Europljanima omogućuje da sudjeluju u oblikovanju svoje budućnosti;

61.

naglašava da se digitalnom transformacijom i e-upravljanjem podupire lokalna javna uprava. Građani i poduzetnici cijene europsku dodanu vrijednost takvih investicija, koja su često dio prekogranične ili međuregionalne suradnje (uključujući širokopojasni internet za sve), jer se njima jača otpornost lokalnog gospodarstva i doprinosi se poboljšanju kvalitete života na lokalnoj i regionalnoj razini;

62.

naglašava da su gradovi mjesta – u fizičkom i u digitalnom smislu – na kojima se ljudi mogu sresti, naići na nove ideje, istražiti nove mogućnosti, osmisliti budućnost na inovativan način, učiti o promjenama u društvu i o tome kako one utječu na građane. Zato gradovi mogu ubrzati digitalno povezivanje lokalnih zajednica širom Europe;

63.

stoga podsjeća na to da digitalna transformacija predstavlja novi instrument za koheziju i učinkovit alat za rješavanje demografskih izazova: udaljena i ruralna područja i najudaljenije regije moraju ostati povezani i pretvoriti svoje prirodne nedostatke u prednosti u skladu s načelom teritorijalne kohezije. Inovacijska središta, živi laboratoriji, fab labs, dizajnerski studiji, knjižnice, inkubatori, inovacijski kampovi s potporom EU-a i lokalnih aktera pridonose lokalnom gospodarstvu i olakšavaju pristupanje dionika digitalnim tehnologijama;

f)   Potpora razvoju ruralnih područja, osiguravanje zajedničke poljoprivredne politike i promicanje lokalne proizvodnje

64.

podsjeća na to da ruralna i prijelazna područja čine 91 % područja EU-a i da u njima živi 60 % njegovog stanovništva, kao i na to da postoji veliki raskorak u razvoju između urbanih i ruralnih područja, u kojima zbog osjećaja napuštenosti raste euroskepticizam; stoga smatra da i zajednička poljoprivredna politika i kohezijska politika moraju nastaviti djelovati kao instrumenti utemeljeni na solidarnosti radi promicanja obnove održive i inovativne poljoprivrede i ruralnog razvoja te naglašava da bi ruralna područja trebalo uzimati u obzir u svim politikama EU-a;

65.

međuregionalna suradnja može predstavljati ključni element za optimizaciju strategija za pametnu specijalizaciju stvaranjem sinergija i maksimiziranjem uspješnosti globalnih napora u području inovacija;

66.

ističe da način na koji proizvodimo i konzumiramo hranu ima golem lokalni i globalni utjecaj ne samo na dobrobit građana, okoliš, biološku raznolikost i klimu, nego i na naše zdravlje i gospodarstvo; poziva na razvoj i promicanje lokalnih tržnica i kratkih lanaca opskrbe hranom kao sustava opskrbe hranom s osobitom lokalnom dimenzijom te naglašava potrebu za promicanjem europske proizvodnje visoke kvalitete;

67.

smatra da je smanjenje sredstava u okviru drugog stupa ZPP-a nerazmjerno te je zabrinut da bi ta mjera mogla ići na štetu ruralnih područja te biti u suprotnosti s ciljem Europske komisije za jačanje zaštite okoliša i prirode, kao i ciljevima EU-a za zaštitu klime i resursa;

g)   Održivost, zaštita okoliša i borba protiv klimatskih promjena

68.

ukazuje na to da građani očekuju globalno i lokalno djelovanje radi borbe protiv klimatskih promjena i promicanje energetske učinkovitosti. Stoga u sve politike EU-a treba uključiti održivost uz posvećivanje posebne pažnje smanjenju emisija stakleničkih plinova, energetskoj učinkovitosti, čišćoj mobilnosti, proizvodnji energije iz obnovljivih izvora i ponorima ugljika te održivoj proizvodnji i potrošnji. OR poziva EU da osigura čvrst pravni i politički okvir unutar kojeg regije i gradovi mogu razvijati vlastite inicijative za promicanje postizanja ciljeva iz Pariškog sporazuma;

69.

podsjeća na to da Globalni sporazum gradonačelnika za klimu i energiju i inicijative za provedbu odozdo prema gore imaju ključnu ulogu u postizanju ciljeva iz Pariškog sporazuma te poziva EU da podupre razvoj lokalno utvrđenih doprinosa smanjenju emisija CO2; stoga bi, u skladu s UN-ovim ciljevima održivog razvoja i drugim međunarodnim obvezama EU-a, održivost i zaštitu okoliša trebalo uključiti u sve politike EU-a;

70.

ističe potrebu za većim sinergijama između mreža, projekata i sporazuma koji se bave klimatskim promjenama i onih koji se bave otpornošću na katastrofe, kao što je Okvir iz Sendaija;

h)   Suradnja izvan EU-a za potporu stabilnosti i razvoju

71.

podsjeća na to da je uloga lokalnih i regionalnih tijela u prekograničnoj suradnji i aktivnostima diplomacije gradova izvan EU-a, osobito u procesu proširenja i u susjedstvu EU-a, ključna za promicanje demokracije na lokalnoj razini, održivog razvoja i stabilnosti;

72.

podsjeća na to da lokalne vlasti imaju veliku ulogu u osiguravanju sigurnosti građana sprječavanjem radikalizacije i zaštitom javnih prostora; s obzirom na prekograničnu i transnacionalnu narav zločina i terorizma, građani i lokalne i regionalne vlasti suočavaju se s potrebom za suradnjom i imat će koristi od dodane vrijednosti djelovanja EU-a u okviru zajedničkih projekata;

73.

podsjeća na stajalište OR-a da svakom prijedlogu sporazuma o liberalizaciji trgovine mora prethoditi procjena teritorijalnog učinka. Također ponavlja da bi na nacionalnoj i lokalnoj razini trebalo uspostaviti mehanizme za pristup relevantnim informacijama o trgovinskoj politici. Povrh toga, trgovinski pregovori trebali bi biti popraćeni formalnim i participativnim dijalogom između nadležnih nacionalnih tijela te lokalnih i regionalnih vlasti. To je osobito važno ako se trgovinski pregovori odnose i na područja nadležnosti podijeljena s državama članicama jer se u tim slučajevima najčešće zadire i u nadležnosti lokalne i regionalne razine;

Osiguravanje potrebnog manevarskog prostora za gradove i regije: europski proračun nakon 2020. koji ispunjava očekivanja i oslanja se na fleksibilnost radi djelovanja i ulaganja

74.

naglašava da višegodišnji financijski okvir mora odražavati prioritete i ciljeve EU-a u pogledu ispunjavanja obveze iz Ugovora i očekivanja građana; zagovara VFO koji iznosi 1,3 % bruto nacionalnog dohotka (BND) 27 država članica EU-a;

75.

naglašava da se proračun EU-a ne treba shvaćati kao rezultat cjenkanja između neto-uplatitelja i neto-primatelja, nego kao zajednički instrument za postizanje naših zajedničkih ciljeva pružanjem dodane vrijednosti širom Europe. Stoga podupire razmatranja Komisije prema kojima smo svi korisnici VFO-a zato što pozitivni učinci zajedničkog tržišta, sigurnosti i kohezije nadilaze pojedinačne financijske doprinose za EU;

76.

naglašava da budućnost EU-a ovisi o ambicioznom i učinkovitom proračunu EU-a u skladu s načelom da bi dodatne zadaće EU-a trebale biti popraćene dodatnim sredstvima i ukidanjem rabata na nacionalne doprinose;

77.

naglašava da bi bilo koja vrsta ponovne centralizacije europskog proračuna mogla, osobito slabljenjem programa podijeljenog upravljanja i pristupa usmjerenih na konkretna područja, ugroziti koheziju u Uniji te se mora izbjegavati;

78.

podsjeća na to da je kvaliteta javnih usluga ključna odrednica povjerenja u institucije jer građani procjenjuju vlade iz perspektive njihovog iskustva u pružanju usluga i, s obzirom na to da se više od jedne trećine ukupnih javnih rashoda i više od polovine javnih ulaganja provodi na podnacionalnoj razini, ističe da razina javnih ulaganja u EU-u ostaje preniska da bi se osigurala dobra javna infrastruktura i usluge. Prevladavanje manjka sredstava za javna ulaganja stoga je ključno;

79.

deset godina nakon što je financijska kriza nanijela veliku štetu javnom ulaganju lokalnih i regionalnih vlasti ističe potrebu da se ojača njihova sposobnost ulaganja na način da im se u fiskalnom smislu pruži potreban prostor za podržavanje javnih ulaganja, promicanje lokalnih rješenja jačanjem načela podijeljenog upravljanja na temelju partnerstva i višerazinskog upravljanja te isključivanjem javnog sufinanciranja programa EU-a iz izračuna duga u kontekstu Pakta o stabilnosti i rastu;

Izgradnja naše unije odozdo prema gore: demokratsko oživljavanje EU-a moguće je uz pomoć građanskog angažmana

a)   Osnaživanje djelovanja EU-a: prave mjere treba poduzeti na pravoj razini

80.

čvrsto vjeruje da je pravilna primjena načela supsidijarnosti i proporcionalnosti od iznimne važnosti u približavanju Europske unije njezinim građanima; podsjeća na važnost donošenja odluka što bliže građanima i naglašava potrebu za potpuno odgovornim i transparentnim sustavom donošenja odluka u EU-u u kojem građani mogu jasno prepoznati tko je politički nadležan i odgovoran za donesene odluke (12);

81.

naglašava da su zajednička odgovornost i bliska povezanost između načela višerazinskog upravljanja i supsidijarnosti ključni elementi istinski demokratske Europske unije;

82.

naglašava da dosljedna primjena načela supsidijarnosti treba biti vodilja EU-a u budućnosti. To znači „više Europe tamo gdje je potrebno”, a „manje Europe tamo gdje nije potrebna”, što dovodi do učinkovitije i djelotvornije Europske unije. Sama logika zaštite interesa država članica od uplitanja EU-a je kontraproduktivna kada je riječ o budućnosti Europe; svjestan je vlastite uloge kao jednog od „čuvara” načela supsidijarnosti i smatra da načelo supsidijarnosti treba promatrati kao dinamični politički i pravni koncept u donošenju i provedbi politika kako bi se osiguralo da najprimjerenije razine djeluju na pravi način u pravo vrijeme i u najboljem interesu građana; ta uvjerenja Odbora potvrđuje i završno izvješće Radne skupine za supsidijarnost i proporcionalnost u kojemu se naglašava novo poimanje koncepta „aktivne supsidijarnosti”; Odbor će nastojati primjenjivati preporuke Radne skupine u bliskoj suradnji s drugim institucijama EU-a, nacionalnim parlamentima te lokalnim i regionalnim vlastima diljem Unije;

83.

ponavlja svoj poziv na kodificiranje i provedbu načela višerazinskog upravljanja i partnerstva u međuinstitucijskom kodeksu ponašanja, te na to da se ta načela odražavaju u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva. Povrh kohezijske politike, višerazinsko upravljanje mora biti uključeno u sve zakonodavne i regulatorne odredbe o politikama koje imaju regionalni učinak (13);

84.

smatra da je ključna borba protiv bilo kakvih pomaka prema centralizaciji te potpora razvoju primjerenih, lokaliziranih i djelotvornih rješenja na terenu, osobito u budućoj kohezijskoj politici, koja će biti uzor za upravljanje i u drugim područjima politike;

85.

preporučuje daljnji razvoj postojećih procjena teritorijalnog učinka radi stvaranja djelotvornih sustava povratnih informacija kojima se uzimaju u obzir raznolikost regija EU-a i vrlo različite posljedice politika EU-a za različite lokalne i regionalne vlasti;

b)   Uključivanje regija i gradova: oživljavanje europske demokracije preuzimanjem odgovornosti i učinkovitošću

86.

naglašava da u politikama EU-a ljudima treba osigurati ili pružiti mogućnost da imaju proaktivnu ulogu u rješavanju pitanja važnih za njihov svakodnevni život. Ljudi traže rješenja na lokalnoj razini, veće sudjelovanje u utvrđivanju problema i pomoć u njihovom rješavanju. Tim pristupom, koji je usmjeren na ljude i koji pokreću građani, mogu se riješiti lokalni izazovi i može se pokazati zašto je EU relevantan za građane; njime se također politike EU-a usmjeravaju na jačanje uloge gradova i regija uz sudjelovanje građana putem javno-privatno-građanskih partnerstava;

87.

naglašava da lokalne i regionalne vlasti donose dodanu vrijednost politikama EU-a jer djeluju kao laboratoriji za razvoj i provedbu novih oblika društvenih inovacija, solidarnosti i uključivih politika koje građani očekuju od Europske unije;

88.

napominje da to također znači da detaljni propisi u zakonodavstvu EU-a ne mogu riješiti sve probleme građana. Načelo supsidijarnosti ne obuhvaća samo pitanje do kuda sežu pravne mogućnosti EU-a za donošenje zakonodavnih akata, već i koliko su rješenja suvisla za građane. Ako građani smatraju da EU nudi rješenja koja su nedjelotvorna u svakodnevnom životu, to će samo povećati otpor prema EU-u;

89.

uvjeren je da će se institucijski sustav EU-a morati nastaviti razvijati i prilagođavati novim izazovima u interesu postizanja uključivog, transparentnog, demokratskog i djelotvornog donošenja odluka; naglašava da uloga lokalnih i regionalnih vlasti koje predstavlja OR treba biti u potpunosti priznata, kako u svakodnevnom funkcioniranju EU-a tako i u kontekstu budućih prilagodbi Ugovora EU-a, kada bi OR trebao biti zastupljen s punim pravima u okviru bilo koje buduće konvencije;

90.

čvrsto vjeruje da lokalnu i regionalnu teritorijalnu dimenziju treba priznati u europskom semestru i da lokalne i regionalne vlasti stoga trebaju od početka pripreme godišnjeg pregleda rasta biti uključene u sastavljanje izvješća po zemljama i u nacionalne programe reformi; uvjeren je da u tu svrhu pregled pokazatelja za postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže valja dopuniti regionalnim pokazateljima koji će pomoći promicati i održati regionalnu dimenziju europskog semestra;

91.

smatra da demokratsku legitimnost EU-a i osobito ekonomske i monetarne unije (EMU) treba ojačati, pri čemu načela socijalnog napretka i jednakih mogućnosti trebaju biti u središtu donošenja odluka u EU-u kako se zapošljavanje i socijalni standardi ne bi smatrali sporednima u odnosu na postupak makroekonomske prilagodbe;

92.

smatra da bi bolje uključivanje regija te regionalnih parlamenata u postupak donošenja odluka u EU-u moglo povećati demokratski nadzor i osjećaj odgovornosti;

c)   Olakšavanje sudjelovanja građana u politikama EU-a i zajedničko uspostavljanje trajnog dijaloga s građanima nakon 2019.

93.

također podsjeća na to da će EU zadobiti povjerenje i steći vjerodostojnost samo ako i kada ispuni očekivanja i ako građani dobiju jasnija objašnjenja europske dodane vrijednosti te obrazloženja i potrebne kompromise na kojima se temelje odluke EU-a. U tom smislu, OR zahtijeva ulaganje mnogo većih napora u podršku višejezičnim europskim medijskim i informacijskim formatima, uključujući lako razumljiv diskurs, razvoj i uvođenje europskih građanskih obrazovnih programa za različite razine obrazovanja, kao i znatno povećanje potpore za izravne sastanke među ljudima u cijeloj Europi (programi razmjene na razini obrazovanja i struke, programi twinninga itd.);

94.

naglašava da treba jačati participativne instrumente kao što je europska građanska inicijativa (ECI) (14); kao dopunski alat postojećim strukturama predstavničke demokracije na razini EU-a, kao i inovativnim dodatnim elementima participativnog donošenja odluka i trajnog dijaloga, europske građanske inicijative mogu pomoći u mobilizaciji građana radi ostvarivanja zajedničkog cilja, istaknuti europsku dimenziju ključnih političkih pitanja i potaknuti stvaranje paneuropskih rasprava i odgovarajućeg javnog mnijenja;

95.

poziva članove OR-a da nastave surađivati s građanima i osluškivati bilo javnosti putem lokalnih događanja, javnih sastanaka i dijaloga s građanima kako bi se doprlo do svake regije u 27 država članica EU-a te poziva druge institucije na udruživanje snaga; u tom kontekstu naglašava cilj organiziranja dijaloga s građanima u svim regijama EU-a do održavanja europskih izbora 2019. i potiče svoje članove da u suradnji s lokalnim građanima i njihovim udrugama organiziraju posebne sjednice svojih lokalnih ili regionalnih skupština s ciljem prikupljanja odgovora na pitanja o budućnosti Europe sadržana u OR-ovom upitniku, kao i u upitniku Europske komisije; naglašava ključnu važnost decentralizirane komunikacije o politikama EU-a i političkim odlukama u njihovoj pozadini, kao i potrebu za potporom institucija EU-a lokalnim i regionalnim naporima i inicijativama u tom smjeru;

96.

naglašava da savjetovanja s građanima trebaju također doprijeti do onih građana koji se često zanemaruju ili nisu zainteresirani za postupke savjetovanja; važno je osigurati istinski uključiv i reprezentativan dijalog s građanima kako bi se izbjeglo da u raspravi prevladavaju najmobiliziraniji pojedinci koji su već zauzeli stav za ili protiv EU-a ili određenog političkog pitanja;

97.

naglašava da su komunikacija i trajni dijalog s građanima ključni u svakom političkom sustavu i da su stoga iznimno važni za povećanje demokratske legitimnosti EU-a i približavanja Europe njezinim građanima;

98.

u tom kontekstu podsjeća na to da uključivanje građana ne smije biti ograničeno na razdoblja uoči europskih izbora;

99.

obvezuje se da će prije održavanja europskih izbora 2019. predložiti metodologiju za trajni i strukturirani sustav dijaloga između građana i političara te institucija EU-a, u koji bi bile uključene lokalne i regionalne vlasti putem OR-a, koji bi se temeljio na transparentnom postupku traženja doprinosa građana, koji bi građanima pružao prostor i informacije kako bi mogli utvrditi njima najvažnija pitanja i raspravljati o njima, čiji bi se rezultati uzimali u obzir u postupku donošenje politika EU-a i u okviru kojega bi se davale odgovarajuće povratne informacije o učinku doprinosa građana;

100.

uvjeren je da davanjem povratnih informacija građanima politički rad članova OR-a može ojačati veze s lokalnom razinom i osnažiti povjerenje građana u „politiku EU-a”.

---

(1)  Dopis predsjednika Europskog vijeća predsjedniku Europskog odbora regija, 8. studenog 2016., http://www.cor.europa.eu/en/events/Documents/Letter%20Tusk%20Markkula_Reflecting%20on%20the%20EU_081116.pdf

(2)  Pismo namjere predsjedniku Antoniju Tajaniju i premijeru Jüriju Ratasu, 13. rujna 2017., https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/letter-of-intent-2017_hr.pdf

(3)  Luc Van den Brande – posebni savjetnik predsjednika Junckera, Reaching out to EU Citizens: a new opportunity („Otvaranje prema građanima EU-a: nove prilike”), listopad 2017.

(4)  Mišljenje OR-a „Izvješće o građanstvu EU-a za 2017.”, COR-2017-01319, izvjestitelj: Guillermo Martínez Suárez.

(5)  Europski parlament (2017.) „Poboljšanje funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona”, P8_TA (2017)0049; (2017.) „Moguće promjene i prilagodbe aktualnog institucijskog ustroja Europske unije”, P8_TA (2017)0048; (2017.) „Proračunski kapacitet europodručja”, P8_TA(2017)0050.

(6)  Na primjer Why Europe („Zašto Europa”), Pulse of Europe („Puls Europe”), Stand up for Europe („Zauzmi se za Europu”), Committee for the Defence of Democracy (Odbor za obranu demokracije”, 1989 Generation Initiative („Inicijativa generacije 1989.”).

(7)  London School of Economics, „Promišljanje o budućnosti Europske unije”, ožujak 2018., https://cor.europa.eu/en/engage/studies/Documents/Future-EU.pdf.

(8)  OR, „Promišljanje o Europi: kako građani u regijama i gradovima doživljavaju Europu”, travanj 2018., https://cor.europa.eu/en/events/Documents/COR-17-070_report_EN-web.pdf

(9)  Eurobarometar – Public opinion in the European Union („Javno mnijenje u Europskoj uniji”), Prilog, br. 88, studeni 2017. http://ec.europa.eu/commfrontoffice/publicopinion/index.cfm/ResultDoc/download/DocumentKy/81142 Eurobarometar – Future of Europe („Budućnost Europe”, br. 467, rujan – listopad 2017. http://ec.europa.eu/commfrontoffice/publicopinion/index.cfm/survey/getsurveydetail/instruments/special/surveyky/2179; istraživanje Eurobarometra po nalogu Europskog parlamenta, Democracy on the move one year ahead of European election („Demokracija u pokretu jednu godinu prije europskih izbora”, br. 89.2, svibanj 2018., http://www.europarl.europa.eu/pdf/eurobarometre/2018/oneyearbefore2019/eb89_one_year_before_2019_eurobarometer_en_opt.pdf

(10)  London School of Economics, „Promišljanje o budućnosti Europske unije”, ožujak 2018.

(11)  Europska komisija, Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku, Sedmo izvješće o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji: „Moja regija, moja Europa, naša budućnost”, rujan 2017.

(12)  Rezolucija OR-a o Bijeloj knjizi Europske komisije o budućnosti Europe – Razmatranja i scenariji za EU27 do 2025. (2017/C 306/01).

(13)  Mišljenje OR-a „Dokument za razmatranje o budućnosti financija EU-a”, COR-2017-03718, izvjestitelj: Marek Woźniak.

(14)  Mišljenje OR-a „Uredba o europskoj građanskoj inicijativi”, COR-2017-04989, izvjestitelj: Luc Van den Brande.

Mišljenje Europskog odbora regija – Osnivanje Europskog nadzornog tijela za rad

(2018/C 461/03)

Glavni izvjestitelj: Doris KAMPUS (AT/PES), članica Vlade savezne zemlje Štajerske, nadležna za socijalna pitanja, rad i integraciju Referentni dokument/i: Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Europskog nadzornog tijela za rad od 13. ožujka 2018. (Tekst značajan za EGP i Švicarsku) COM(2018) 131 final

I.   PREPORUKE ZA AMANDMANE

Amandman 1.

Prijedlog odluke

Uvodna izjava (5)

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

(5) Europsko nadzorno tijelo za rad (dalje u tekstu „Nadzorno tijelo”) trebalo bi osnovati kako bi se pridonijelo jačanju pravednosti i povjerenja u jedinstveno tržište. U tu bi svrhu Nadzorno tijelo trebalo podupirati države članice i Komisiju pri poboljšanju pristupa pojedinaca i poslodavaca informacijama o njihovim pravima i obvezama u situacijama prekogranične mobilnosti te pristupa relevantnim uslugama, podupirati usklađenost i suradnju među državama članicama radi djelotvorne primjene prava Unije u tim područjima te posredovati pri pronalaženju rješenja u slučaju prekograničnih sporova ili poremećaja na tržištu rada i olakšavati ga.

(5) Europsko nadzorno tijelo za rad (dalje u tekstu „Nadzorno tijelo”) trebalo bi osnovati kako bi se pridonijelo jačanju pravednosti i povjerenja u jedinstveno tržište. U tu bi svrhu Nadzorno tijelo trebalo podupirati države članice i Komisiju pri poboljšanju pristupa pojedinaca i poslodavaca informacijama o njihovim pravima i obvezama u situacijama prekogranične mobilnosti te pristupa relevantnim uslugama, podupirati usklađenost i suradnju među državama članicama radi djelotvorne primjene prava Unije u tim područjima te posredovati pri pronalaženju rješenja u slučaju prekograničnih sporova ili poremećaja na tržištu rada i olakšavati ga. To uključuje i dosljednu i učinkovitu provedbenu mrežu.

Obrazloženje

Za jasnu, poštenu i učinkovitu provedbu zakonodavstva Unije koje se odnosi na prekograničnu mobilnost radnika i koordinaciju sustava socijalne sigurnosti nacionalnim i regionalnim vlastima potrebni su odgovarajuće provedbene mehanizme, koji također imaju funkciju sprečavanja i odvraćanja.

Amandman 2.

Prijedlog odluke

Uvodna izjava (14)a (novo)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
	(14) (a) Za jaču pravnu sigurnost i jedinstvenu primjenu prava (uključujući mjesno nadležne sudove) nužna je odredba o pravnoj upotrebi informacija (npr. dopustivost kao dokaz) prikupljenih tijekom inspekcija. Potrebno je osigurati da se rezultati zajedničkih inspekcija mogu upotrebljavati na usklađeni način.

Obrazloženje

Već dugi niz godina Odbor viših inspektora rada (SLIC) preporučuje da se na razini EU-a objasni status zajedničkih akcija.

Amandman 3.

Prijedlog odluke

Članak 5. točka (c)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
(c) koordinira i podupire usklađene i zajedničke inspekcije, u skladu s člancima 9. i 10.;	(c) jača , koordinira i podupire usklađene i zajedničke inspekcije, u skladu s člancima 9. i 10.;

Obrazloženje

Prirodu usklađenih i zajedničkih inspekcija nadležnih nacionalnih tijela potrebno je znatno ojačati kako bi se poboljšala provedivost rezultata.

Amandman 4.

Prijedlog odluke

Članak 5. točka (h) (nova)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
	(h) olakšava nastavak rada postojećih operativnih struktura, uključujući prekogranična partnerstva EURES-a, koje potiču suradnju u prekograničnim regijama s ciljem podupiranja poštene prekogranične mobilnosti.

Obrazloženje

Trebalo bi zajamčiti i osigurati sinergije u smislu proračuna na koje se Komisija obvezala kao i integraciju postojećih i operativnih struktura (npr. prekograničnih partnerstava EURES koja su važna za regije).

Amandman 5.

Prijedlog odluke

Članak 6. točka (c)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
(c) pruža poslodavcima relevantne informacije o propisima o radu te životnim i radnim uvjetima za radnike u situacijama prekogranične mobilnosti, uključujući upućene radnike;	(c) pruža poslodavcima i posloprimcima relevantne informacije o propisima o radu te životnim i radnim uvjetima za radnike u situacijama prekogranične mobilnosti, uključujući upućene radnike;

Obrazloženje

Prilagođene informacije trebalo bi stavljati na raspolaganje svim socijalnim partnerima.

Amandman 6.

Prijedlog odluke

Članak 6. točka (g) (nova)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
	(g) promiče protok informacija između regija, gradova i općina na koje mobilnost utječe u cilju strukturiranja razmjene i prijenosa znanja i iskustva.

Obrazloženje

Informacije o lokalnim uvjetima i iskustvima daju važan doprinos poboljšanju suradnje, izgradnji kapaciteta te uporabi i jačanju postojećeg znanja.

Amandman 7.

Prijedlog odluke

Članak 7. stavak 1. točka (e) (nova)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
	(e) potiče razmjenu dobrih praksi među regijama, gradovima i općinama na koje mobilnost utječe i prenosi iskustva.

Obrazloženje

Također u području usluga trebalo bi osigurati razmjenu iskustava.

Amandman 8.

Prijedlog odluke

Članak 8. stavak 1. točka (d)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
(d) olakšava prekogranične postupke za izvršenje sankcija i novčanih kazni;	(d) olakšava prekogranične postupke za izvršenje nacionalnih sankcija i novčanih kazni i razvija prijedloge za promicanje više transparentnosti i dosljednosti pri provedbi tih nacionalnih sankcija u prekograničnom kontekstu ;

Obrazloženje

Nedovoljno regulirana odgovornost pri provedbi nacionalnih sankcija i kazni u prekograničnom kontekstu ugrožava učinkovitu primjenu prava Unije u prekograničnoj suradnji regionalnih vlasti.

Amandman 9.

Prijedlog odluke

Članak 9. stavak 1.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

1.   Na zahtjev jedne države članice ili više njih Nadzorno tijelo koordinira usklađene ili zajedničke inspekcije u područjima za koja je nadležno. Zahtjev može predati jedna država članica ili više njih. Nadzorno tijelo ujedno može tijelima predmetnih država članica predložiti da provedu usklađenu ili zajedničku inspekciju.

1.   Na zahtjev jedne države članice ili više njih Nadzorno tijelo koordinira usklađene ili zajedničke inspekcije u područjima za koja je nadležno. Zahtjev može predati jedna država članica ili više njih , u skladu s nacionalnim praksama u vezi s tržištem rada u predmetnim državama članicama . Nadzorno tijelo ujedno može tijelima predmetnih država članica predložiti da provedu usklađenu ili zajedničku inspekciju.

Obrazloženje

U obzir bi trebalo uzeti raznolikost nacionalnih tradicija praćenja pravne usklađenosti (uključujući suradnju institucija s nacionalnim vlastima).

Amandman 10.

Prijedlog odluke

Članak 9. stavak 2.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
Ako tijelo države članice odluči da neće sudjelovati u usklađenoj ili zajedničkoj inspekciji iz stavka 1. ili da je neće provesti, pisanim putem unaprijed obavješćuje Nadzorno tijelo o razlozima odluke. U tim slučajevima Nadzorno tijelo obavješćuje ostala nacionalna tijela na koja se to odnosi.	Ako tijelo države članice odluči da neće sudjelovati u usklađenoj ili zajedničkoj inspekciji iz stavka 1. ili da je neće provesti, pisanim putem unaprijed obavješćuje Nadzorno tijelo o razlozima odluke. U tim slučajevima Nadzorno tijelo obavješćuje ostala nacionalna tijela na koja se to odnosi.

Amandman 11.

Prijedlog odluke

Članak 10. stavak 5.a (novi)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
	5a.     Nadležna tijela rezultate zajedničkih inspekcija u državama članicama sudionicama mogu koristiti kao dokaz koji ima jednaku pravnu vrijednosti kao i dokumenti sakupljeni na vlastitom pravnom području.

Obrazloženje

Već dugi niz godina Odbor viših inspektora rada (SLIC) preporučuje da se na razini EU-a objasni pravno obvezujuća priroda zajedničkih akcija.

Jačanje suradnje trebalo bi obuhvaćati reguliranje i osiguranje pravne uporabivosti rezultata zajedničkih inspekcija na svim razinama vlasti.

Amandman 12.

Prijedlog odluke

Članak 11. stavak 2. točka (d) (nova)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
	(d) kako bi se znanje ažuriralo, potrebno je organizirati redovitu razmjenu s regijama, gradovima i općinama na koje mobilnost najviše utječe, kako iz država domaćina tako i iz država podrijetla.

Obrazloženje

U području analiza i procjene rizika također je potrebno zajamčiti redovitu razmjenu iskustava i informacija iz najpogođenijih regija.

Amandman 13.

Prijedlog odluke

Članak 18. (novo)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
1.   Upravni odbor sastoji se od jednog višeg predstavnika svake države članice i dva predstavnika Komisije od kojih svi imaju pravo glasa.	1.   Upravni odbor sastoji se od jednog višeg predstavnika svake države članice i dva predstavnika Komisije te jednog predstavnika regionalnih vlasti država članica od kojih svi imaju pravo glasa.
2.   Svaki član upravnog odbora ima zamjenika. Zamjenik predstavlja člana u njegovoj odsutnosti.	2.   Svaki član upravnog odbora ima zamjenika. Zamjenik predstavlja člana u njegovoj odsutnosti.
3.   Članove upravnog odbora koji predstavljaju države članice i njihove zamjenike imenuju njihove države članice uzimajući u obzir njihovo znanje u područjima iz članka 1. stavka 2. te relevantne upravljačke i administrativne vještine i vještine upravljanja proračunom.	3.   Članove upravnog odbora koji predstavljaju države članice i njihove zamjenike imenuju njihove države članice uzimajući u obzir njihovo znanje u područjima iz članka 1. stavka 2. te relevantne upravljačke i administrativne vještine i vještine upravljanja proračunom.
Komisija imenuje članove koji je predstavljaju.	Komisija imenuje članove koji je predstavljaju.
	Predstavnik regionalnih vlasti država članica kojeg imenuje Odbor regija jedan je od članova iz država Europske unije u kojima se zakonodavne ovlasti u području politike zapošljavanja dijele s regijama.
Države članice i Komisija nastoje ograničiti mijenjanje svojih predstavnika u upravnom odboru radi osiguranja kontinuiteta njegova rada. Sve strane nastoje postići uravnoteženu zastupljenost muškaraca i žena u upravnom odboru.	Države članice, Komisija i Odbor regija nastoje ograničiti mijenjanje svojih predstavnika u upravnom odboru radi osiguranja kontinuiteta njegova rada. Sve strane nastoje postići uravnoteženu zastupljenost muškaraca i žena u upravnom odboru.
4.   Mandat članova i njihovih zamjenika traje četiri godine. Taj se mandat može produljiti.	4.   Mandat članova i njihovih zamjenika traje četiri godine. Taj se mandat može produljiti.
5.   Predstavnici trećih zemalja koje primjenjuju pravo Unije u područjima obuhvaćenima ovom Uredbom mogu sudjelovati na sastancima upravnog odbora kao promatrači.	5.   Predstavnici trećih zemalja koje primjenjuju pravo Unije u područjima obuhvaćenima ovom Uredbom mogu sudjelovati na sastancima upravnog odbora kao promatrači.

Obrazloženje

U nekim državama članicama su ovlasti u pogledu politika zapošljavanja podijeljene među državom i regijama: primjereno je predvidjeti jednog predstavnika regionalnih vlasti u upravnom odboru Nadzornog tijela kako bi se zajamčila uravnotežena zastupljenost interesa.

II.   PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

Opća razmatranja i načelna procjena prijedloga

1.

pozdravlja cilj Prijedloga da se putem učinkovitije primjene prava Unije u području prekogranične mobilnosti radnika i koordinacije sustava socijalne sigurnosti jača pravednost na unutarnjem tržištu kao i povjerenje u njega;

2.

podržava prijedlog osnivanja Europskog nadzornog tijela za rad (ELA) za pomoć državama članicama u borbi protiv nepravilnosti u području slobode kretanja radnika, slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga kako bi se na taj način poboljšala kvaliteta mobilnosti;

3.

naglašava tvrdnju da zlouporaba tih sloboda ne slabi samo koheziju u EU-u, već dovodi i do velikih socijalnih, gospodarskih i proračunskih nedostataka za regije, gradove, općine i same građane;

4.

naglašava da to dovodi do smanjenja poreznih prihoda i doprinosa za socijalno osiguranje te do negativnog učinka na zapošljavanje, radne uvjete, tržišno natjecanje, lokalni i regionalni razvoj, socijalnu skrb i socijalnu zaštitu;

5.

stoga se zalaže za poboljšanje koherentnosti i olakšavanje suradnje nacionalnih tijela koja se trenutačno pri učinkovitoj provedbi postojećih pravila za prekogranične situacije suočavaju s teritorijalnim ograničenjima nadležnosti;

6.

ističe kako bi bolja koordinacija sankcija u slučaju kršenja prava u području mobilnosti radnika na razini EU-a mogla djelovati kao sredstvo odvraćanja i pružiti znatan doprinos djelotvornijem sustavu provedbe, također u duhu članaka 81. i 82. UFEU-a. Osim toga, time bi se ojačalo povjerenje i pravednost na unutarnjem tržištu, osiguravanjem, između ostalog, jasnog poslovnog okruženja i jednakih uvjeta. Za djelotvorno ostvarenje takve koordinacije nužno je upotrijebiti sva potrebna sredstva (kao što su veze između informatičkih platformi ili telematskih sustava ili drugih sredstava komunikacije);

7.

podupire operativnu ulogu Europskog nadzornog tijela za rad (ELA), tj. preuzimanje tehničkih zadaća u postojećim strukturama, odnosno njihova integracija i daljnji razvoj s ciljem uklanjanja utvrđenih nedostataka i stvaranja sinergije;

8.

ističe da bi zadaće i odgovornosti trebali biti jasno definirani kako bi se na svim razinama javne uprave mogla uspostaviti potpora suradnji koja je usmjerena i učinkovita te kako bi se moglo izbjeći udvostručavanje postojećih struktura;

9.

skreće pozornost na činjenicu da u predloženom području djelatnosti Europskog nadzornog tijela za rad postoje brojne nacionalne, regionalne i lokalne prakse i pravne situacije te ističe da bi mandat tog tijela trebao biti kompatibilan s takvom raznolikošću te da bi se u obzir trebalo uzeti stečeno znanje;

Kritička procjena ciljeva i zadaća iz perspektive regija

10.

naglašava da posebno zaposlenici koji rade preko granica u Europi predstavljaju ranjivu skupinu te da se njihova prava zbog mobilnosti između regije iz koje radnici potječu i regije domaćina lakše krše;

11.

ponavlja da su regionalna i lokalna razina izravno pogođene nepravilnostima u području prekogranične mobilnosti radnika, da su one najbliže građanima, a time i osobama koje traže posao te poslodavcima, te da je mobilnost tržišta rada u velikoj mjeri određena regionalnim značajkama (1);

12.

ponavlja da je zbog te ključne uloge od iznimne važnosti predvidjeti odgovarajuću zastupljenost lokalnih i regionalnih vlasti u upravnom odboru Europskog nadzornog tijela za rad (2);

13.

podsjeća na to da bi Europsko nadzorno tijelo za rad trebalo pokrivati sve gospodarske grane te da bi se trebala osigurati snažna uključenost socijalnih partnera putem predstavništava sektora i regija kako bi se u dovoljnoj mjeri u obzir uzeli različiti problemi;

14.

naglašava koliko je za postizanje ciljeva Europskog nadzornog tijela važno da se njegovo djelovanje temelji na izvršivom pristupu i odgovornosti, uz zadržavanje autonomije nacionalnih sustava u jednakoj mjeri;

Supsidijarnost i proporcionalnost

15.

ističe da je načelo supsidijarnosti potrebno u potpunosti poštovati u svim fazama razvoja Europskog nadzornog tijela za rad te da je potrebno poštovati nacionalne nadležnosti u pogledu rada i socijalnih pitanja;

16.

naglašava da je načelo proporcionalnosti potrebno u potpunosti poštovati kako bi se izbjegla dodatna financijska i administrativna opterećenja;

17.

skreće pozornost na činjenicu da bi uspostava Europskog nadzornog tijela za rad trebala biti usmjerena na jačanje temeljnih sloboda unutarnjeg tržišta i služiti kao podrška nacionalnim vlastima u područjima u kojima je učinkovita primjena prava Unije otežana zbog nacionalnih granica i/ili gdje se regionalne razlike iz nacionalne perspektive ne mogu ukloniti na odgovarajući način;

18.

naglašava da Europsko nadzorno tijelo za rad treba uzeti u obzir moguće različite modele tržišta rada i prioritete država članica. Europsko nadzorno tijelo ni u kom slučaju ne smije ugroziti autonomiju socijalnih partnera i njihovu središnju ulogu;

19.

smatra da bi to trebalo doprinijeti poboljšanju kvalitete mobilnosti u okviru postojećih nadležnosti i propisa;

20.

ukazuje na to da bi se pozitivni učinci za regije iz kojih radnici dolaze kao i za regije domaćine mogli ostvariti uz učinkovitiju prekograničnu provedbu od strane nacionalnih tijela, što bi dovelo do povećanja prihoda od poreza i socijalnih doprinosa, pri čemu bi se učinak pojačane pravne sigurnosti i ujednačene primjene pravnih propisa na pravedne uvjete rada i tržišno natjecanje osjetio na lokalnoj razini (3);

Dodatni prijedlozi i druge regulatorne potrebe

21.

preporučuje da se, s obzirom na dinamičnu prirodu europskog tržišta rada u kontekstu demografskih promjena i tehnoloških izazova te poštujući načelo supsidijarnosti i načelo proporcionalnosti, predvide razvojne mogućnosti Europskog nadzornog tijela za rad;

22.

smatra da bi prilikom rješavanja prekograničnih predmeta trebalo ojačati predanost svih uključenih aktera brzom, djelotvornom i dosljednom praćenju kako bi se postigli pozitivni učinci na regionalnu i lokalnu razinu;

23.

preporučuje da se, kada se bavi trećim zemljama i prema potrebi, Nadzorno tijelo oslanja na makroregionalne strategije Unije, koje pomažu, putem pojačane suradnje, u rješavanju zajedničkih izazova s kojima se suočava definirano zemljopisno područje koje obuhvaća države članice i treće zemlje te doprinose postizanju socijalne, gospodarske i teritorijalne kohezije.

---

(1)  Mišljenje OR-a „Mobilnosti radnika i jačanje EURES-a” (CdR 2014-1315).

(2)  Mišljenje OR-a „Europski stup socijalnih prava” (CDR 2868/2016).

(3)  https://cor.europa.eu/en/our-work/Documents/Territorial-impact-assessment/TIA-ELA-Labour-Authority-20180704.pdf

Mišljenje Europskog odbora regija – Doprinos gradova i regija EU-a 14. konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti i strategiji EU-a za biološku raznolikost za razdoblje nakon 2020.

(2018/C 461/04)

Izvjestitelj Roby BIWER (LU/PES), član Općinskog vijeća Općine Bettembourg Referentni dokument Dopis Fransa Timmermansa, potpredsjednika Europske komisije, travanj 2018.

EUROPSKI ODBOR REGIJA

A.   Trenutačno stanje u pogledu ostvarivanja ciljeva biološke raznolikosti u Europi i diljem svijeta

1.

izražava zabrinutost zbog teškog stanja u pogledu gubitka biološke raznolikosti, što nije samo ograničeno na izumiranje životinjskih i biljnih vrsta nego i negativno utječe na mogućnosti za budućnost – gospodarske, ekološke, pa čak i društvene i kulturne;

2.

naglašava činjenicu da se bliži ciljni rok dvaju važnih instrumenata politike zaštite i održivog korištenja biološke raznolikosti, tj. Strateškog plana za biološku raznolikost 2011. – 2020. u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti (u nastavku: Strateški plan CBD-a) i odgovarajuće Strategije EU-a za biološku raznolikost do 2020.;

3.

ponavlja svoje stajalište da – premda je djelomice postignut znatan napredak – znanstveni dokazi upućuju na to da svijet općenito, a posebno mnoge lokalne i regionalne vlasti, nisu na dobrom putu da postignu sve globalne ciljeve iz Aichija u pogledu biološke raznolikosti i da provedu Strategiju EU-a za biološku raznolikost. Međutim, do 2020. godine može se postići još mnogo toga, a započele su i pripreme za globalni okvir za biološku raznolikost za razdoblje nakon 2020.;

4.

naglašava da gubitak biološke raznolikosti na svjetskoj razini, kao i gubitak i propadanje ekosustava, predstavljaju veliku prijetnju budućnosti našeg planeta; u globalnom političkom kontekstu postizanja ciljeva održivog razvoja UN-a, sprječavanje gubitka biološke raznolikosti i njezino obnavljanje, kao i obnavljanje ekosustava, ključni su elementi usko povezani s borbom protiv klimatskih promjena;

5.

skreće pozornost na akumulirani učinak pojedinačnog lokalnog (ne)djelovanja koje pridonosi globalnoj krizi biološke raznolikosti, što ukazuje na opasnost od „uskog pristupa”, odnosno izoliranog rješavanja svakog pojedinačnog pitanja povezanog s biološkom raznolikošću na lokalnoj razini – dakle zanemarivanja njegova učinka na globalnoj razini te drugih vanjskih učinaka – i naglašava potrebu za uravnoteženom mikro-makro perspektivom;

6.

smatra da ima dovoljno pokazatelja i znanstvenih dokaza koji potvrđuju da je nužno smjesta poduzeti radikalnije, proaktivnije i preventivnije mjere na globalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini radi zaustavljanja gubitka biološke raznolikosti i obnavljanja oštećenih ekosustava, a ne čekati (primjerice formalnu ocjenu napretka 2020. godine);

7.

ističe nedosljednost u ciljevima politike – horizontalnu i vertikalnu – s često proturječnim pristupima pitanjima okoliša, uključujući, na primjer, poljoprivrednu ili energetsku politiku, čime se ugrožava napredak u postizanju ciljeva iz Aichija;

8.

uviđa da politika urbanizacije u državama članicama EU-a i dalje uzrokuje fragmentaciju krajolika i nekontrolirano širenje urbanih područja, što pak dovodi do gubitka ekosustava i biološke raznolikosti;

9.

pozdravlja multilateralne sporazume o zaštiti okoliša i njihovo funkcioniranje, kao i razvoj novih sveobuhvatnih okvira politike i upravljanja kojima se podupire prekogranična suradnja te poziva relevantne nacionalne i regionalne vlasti da počnu koristiti te instrumente u svrhu razvijanja dosljednih politika prekogranične intervencije;

10.

skreće pozornost na uništavanje pojedinih područja obuhvaćenih mrežom Natura 2000 i postojeću razinu nezakonitog ubijanja ptica i drugih životinjskih vrsta i njihova lova zamkama te je uvjeren da je na svim razinama potrebno uložiti više truda u ispunjenje zahtjeva praćenja i izvršenja direktiva o prirodi posredstvom odgovarajućih planova upravljanja;

11.

izražava nezadovoljstvo zbog kontinuirane nezakonite trgovine zaštićenim vrstama, množenja invazivnih stranih vrsta i neodrživog korištenja pesticida, poput neonikotinoida, koji uzrokuju golemo smanjenje broja oprašivača, uključujući populacije pčela;

12.

podsjeća na to da je hitno potrebno znatno pojačati globalne napore i napore EU-a radi učinkovitog rješavanja svjetske krize biološke raznolikosti te prekinuti uzročno-posljedičnu vezu između gospodarskog razvoja i gubitka biološke raznolikosti i srodnih pitanja, uključujući posljedičnu degradaciju funkcija i usluga ekosustava;

13.

skreće pozornost na nedostatna financijska sredstva i instrumente za uvođenje mjera za biološku raznolikost u sva područja i primjereno upravljanje biološkom raznolikošću te na s tim povezane financijske i gospodarske opasnosti od nedjelovanja, koje prevladava na svim razinama;

14.

naglašava kako je potrebno usredotočiti se na nedostatke u globalnim i europskim strukturama upravljanja, izazove u provedbi Strateškog plana CBD-a te poboljšanje globalnog okvira za biološku raznolikost za razdoblje nakon 2020. godine kako bi se primjenom konkretnih strategija postigla djelotvorna provedba;

15.

sa zabrinutošću primjećuje nepostojanje i/ili manjkavosti mehanizama za praćenje, prijavu i provjeru (dobrovoljnih) doprinosa radi procjene napretka u provedbi ciljeva iz Aichija putem nacionalnih strateških akcijskih planova za biološku raznolikost (NBSAP) i regionalnih strateških akcijskih planova za biološku raznolikost (RBSAP);

16.

zalaže se za rano uključivanje svih relevantnih dionika u pripreme za sljedeću fazu oblikovanja globalnih okvira za biološku raznolikost za razdoblje nakon 2020. godine – kako na globalnoj razini tako i na razini EU-a;

B.   Mjere i zadaće do 2020.

17.

smatra da je 14. konferencija stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD COP14) odlična pirlika da se utvrdi što se sve zapravo još može postići do 2020., kako bi se mogle formulirati jasne i ostvarive obveze;

18.

naglašava važnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u provedbi ciljeva iz Aichija tijekom preostale dvije godine;

19.

ističe kako je primjereni okvir za višerazinsko upravljanje bitan za koordinirano djelovanje lokalnih i regionalnih vlasti, EU-a i država članica na daljnjoj provedbi ciljeva iz Aichija i Strategije EU-a za biološku raznolikost do 2020.;

20.

podržava odluku Europske unije o zabrani pesticida koji su u širokoj uporabi, kao što su neonikotinoidi, zbog ozbiljne opasnosti koju oni predstavljaju za neciljane kukce poput oprašivača, koji su od presudne važnosti za reprodukciju biljaka u šumama, na gradskim zelenim površinama i na poljima usjeva, a samim time i od vitalnog značaja za globalnu proizvodnju hrane. Odbor naglašava ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u ograničavanju upotrebe pesticida – uz dužno poštovanje razlika koje postoje među državama članicama u pogledu podjele odgovornosti – među ostalim putem inicijativa kao što su „Gradovi bez pesticida” i „Gradovi prijatelji pčela”;

21.

zalaže se za povećanje pravnih, financijskih i ljudskih resursa lokalnih i regionalnih vlasti kako bi one, ako to žele, na odgovarajući način razvile svoje izravne nadležnosti u pogledu upravljanja bioraznolikošću i ekosustavima (uključujući lokalitete čije je očuvanje od posebne važnosti) te njihove zaštite, planiranja, održive uporabe, obnove i praćenja;

22.

ističe kako je važno da se lokalnim i regionalnim vlastima na raspolaganje stave alati i mehanizmi za pristup visokokvalitetnim informacijama o stanju i kretanjima u pogledu vrsta, staništa, ekosustava i njihovih usluga;

23.

poziva države članice EU-a da, tamo gdje nacionalne, podnacionalne i lokalne strategije i akcijski planovi za biološku raznolikost (LBSAP) još ne postoje, uspostave integrirani pristup njihovom razvoju i provedbi u skladu sa smjernicama predloženima u Strategiji i Akcijskom planu tajništva Konvencije o biološkoj raznolikosti i mreže Lokalne vlasti za održivost te da poboljšaju sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti u sastavljanju, preispitivanju i provedbi nacionalnih strategija i akcijskih planova za biološku raznolikost (NBSAP) kako bi poduprle njihovu istinsku provedbu i uključivanje u planiranje – vertikalno i horizontalno – kao i u sektore čije djelatnosti utječu na biološku raznolikost (bilo pozitivno ili negativno);

24.

ističe da je potrebno povećati sredstva za biološku raznolikost, a posebno ulaganja u mrežu Natura 2000, putem instrumenata financiranja EU-a, uključujući strukturne i kohezijske fondove, te pozdravlja potporne instrumente kao što je eConservation, koji nudi bazu podataka s vrijednim informacijama o prilikama za financiranje biološke raznolikosti od strane javnih donatora;

25.

predlaže da se osmisle najbolje prakse za ukidanje kontraproduktivnih subvencija u raznim sektorskim područjima politika kako bi se povećala dosljednost djelovanja EU-a na zaštiti biološke raznolikosti te da se provede evaluacija okolišno štetnih poticaja kako bi se proračun EU-a bolje usmjerio prema održivom razvoju; pri dodjeljivanju financijskih sredstava velik se prioritet mora dati održivom razvoju;

26.

pozdravlja napore koji se poduzimaju u okviru EU-ova programa Obzor 2020. radi intenziviranja istraživačkog i inovacijskog rada usmjerenog na proučavanje potencijala prirodnih rješenja te zelene i plave infrastrukture radi revitalizacije gradskih prostora. Smatra ih dobrim temeljem za poboljšanje provedbe strategije EU-a za biološku raznolikost u gradskim i gusto naseljenim područjima, uključujući u razdoblju 2020. – 2030. i u kombinaciji s Planom EU-a za gradove. Međutim, naglašava potrebu daljnjeg poticanja provedbe direktiva EU-a o prirodi te ističe da se programe u vezi s NBS-om i GI-jem ne smije smatrati zamjenom za poduzimanje odlučnih mjera u pogledu biološke raznolikosti i usluga ekosustava u prigradskim i ruralnim područjima, nego njihovom korisnom nadopunom;

27.

ističe činjenicu da bi sredstvima raznih postojećih instrumenata financiranja trebala izravno upravljati nadležna i ovlaštena regionalna i lokalna tijela zadužena za očuvanje i obnavljanje biološke raznolikosti i ekosustava u skladu s ciljevima iz Aichija;

28.

poziva na to da se uloga lokalnih i regionalnih vlasti u sprečavanju nezakonitog trgovanja ojača uvođenjem pravila o javnoj nabavi koja pogoduju biološkoj raznolikosti te na to da se množenje invazivnih stranih vrsta zaustavi, osobito osiguravanjem okvirâ za suradnju i zajedničke aktivnosti u prekograničnim situacijama u interesu migracija integriranih vrsta i upravljanja biološkom raznolikošću; naglašava ulogu postojećih strateških mreža kao što je transeuropska mreža za zelenu infrastrukturu (TEN-G) u osiguravanju prekogranične zelene infrastrukture i koridora uz pomoć suradničkog prekograničnog upravljanja i akcijskih planova;

Središnja uloga lokalnih i regionalnih vlasti u provedbi Strateškog plana CBD-a i Strategije EU-a za biološku raznolikost do 2020.

29.

potvrđuje i pozdravlja činjenicu da se na razini EU-a sve više prepoznaje uloga lokalnih i regionalnih vlasti u provedbi europske Strategije za biološku raznolikost;

30.

smatra da bi lokalne i regionalne vlasti trebale aktivno sudjelovati u osmišljavanju i provedbi politika za uklanjanje kontraproduktivnih subvencija te u uključivanju pitanja biološke raznolikosti u razna sektorska područja politike, kao što su poljoprivreda te gradski i regionalni razvoj (putem relevantnih fondova EU-a);

31.

potiče lokalne i regionalne vlasti da intenzivnije rade na uključivanju pitanja biološke raznolikosti u planiranje uporabe zemljišta i urbanističko planiranje, što bi bio učinkovit način za davanje doprinosa ostvarivanju ciljeva iz Aichija;

32.

ponovo naglašava ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u dobrovoljnom vođenju programa i platformi za podizanje razine osviještenosti, čiji je cilj istaknuti važnost zaštite i obnavljanja biološke raznolikosti te ekosustava i njihovih usluga;

33.

potiče lokalne i regionalne vlasti da se uključe u međunarodne, europske i nacionalne postupke normizacije i certifikacije za potrebe upravljanja biološkom raznolikošću i ekosustavima, što podrazumijeva i alate koji se koriste kao referenca i kao potpora prihvaćanju dosljednog okvira rukovođenja i upravljanja biološkom raznolikošću;

C.   Ususret djelotvornom i funkcionalnom globalnom okviru za biološku raznolikost za razdoblje nakon 2020. godine

34.

pozdravlja Rezoluciju o Akcijskom planu EU-a za prirodu, ljude i gospodarstvo usvojenu krajem 2017., u kojoj Parlament od Komisije traži da bez odgode počne raditi na sljedećoj strategiji EU-a za biološku raznolikost, u skladu s procesom osmišljavanja globalnog okvira za biološku raznolikost (GBF) za razdoblje nakon 2020. godine;

35.

uviđa potrebu jačanja političke predanosti na globalnoj razini i na razini EU-a radi rješavanja globalne krize u području biološke raznolikosti i povećanja ambicioznosti tijekom desetljeća nakon postizanja ciljeva iz Aichija (2020. – 2030.);

36.

očekuje da će na 15. konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti doći do ponovnog usmjeravanja globalne pozornosti i preuzimanja odgovarajućih obveza u pogledu ne samo zaustavljanja gubitka biološke raznolikosti i ekosustava već i njihove obnove te da će se utvrditi ambiciozan, uključiv globalni okvir za biološku raznolikost za razdoblje od 2020. do 2030., uz pomoć kojega se može postići vizija za 2050. sadržana u Konvenciji o biološkoj raznolikosti i drugim relevantnim UN-ovim sporazumima;

37.

poziva EU da preuzme odgovornost kao predvodnik u globalnom procesu priprema za globalni okvir za biološku raznolikost za razdoblje nakon 2020. te da uvede „vanjsku politiku biološke raznolikosti” – ili pridonese „globalnoj unutarnjoj politici biološke raznolikosti” – utvrđujući odgovornost EU-a kao globalnog predvodnika u području biološke raznolikosti;

38.

poziva EU i sve stranke Konvencije o biološkoj raznolikosti da ojačaju i formaliziraju dijalog i sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti (i drugih dionika) u osmišljavanju i provedbi novog okvira politike;

39.

potiče EU da se uključi u međuregionalnu suradnju s Afrikom, Južnom Amerikom, Azijom – a posebno Kinom kao domaćinom Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti 2020. – kako bi se osmislili zajednički i dosljedni pristupi promicanju zajedničkih interesa prilikom ostvarivanja ažuriranih ciljeva iz Aichija koji se tiču održivog upravljanja biološkom raznolikošću i ekosustavima te njihovog obnavljanja i održivog korištenja u desetljeću 2020. – 2030.;

40.

ističe da viziju za 2050. treba pretvoriti u konkretne mjere i planove koji uključuju pragmatične odgovore usmjerene na rješenja, o čemu će se raspravljati na 14. konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti;

41.

naglašava potrebu da se GBF za razdoblje nakon 2020. osmisli usklađivanjem i objedinjavanjem svih mjerodavnih UN-ovih sporazuma u području okoliša, kao što je sporazum o ciljevima održivog razvoja UN-a, Pariški sporazum o klimatskim promjenama i Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa, s – ažuriranim – sporazumom o ciljevima iz Aichija, kako bi se spriječilo razdvajanje biološke raznolikosti i usluga ekosustava od socijalnih i gospodarskih ciljeva koji na njima počivaju; time će se omogućiti da vrijednosti u području biološke raznolikosti budu uključene u druge sektore, tj. u politike i postupke planiranja, kao i u prekograničnu suradnju;

42.

zalaže se za usklađivanje politika pomoću boljeg uključivanja bioraznolikosti, osobito u odnosu na 11. cilj održivog razvoja (održivi gradovi i zajednice), 14. cilj (život ispod vode) i 15. cilj (život na kopnu); te za preciznije i usklađenije formulacije u različitim instrumentima kako bi se izbjegle nejasnoće, proturječnosti i ponavljanja;

43.

naglašava da je za koordinirano djelovanje usmjereno na postizanje ažuriranih ciljeva iz Aichija u sklopu globalnog okvira za biološku raznolikost za razdoblje nakon 2020. od ključne važnosti višerazinska suradnja i uspostava djelotvornog i funkcionalnog ustroja višerazinskog upravljanja, uz uključenost lokalnih i regionalnih vlasti (u svijetu i u EU-u);

44.

poziva na to da se u novom globalnom okviru za biološku raznolikost za razdoblje nakon 2020. izričito navede uloga lokalnih i regionalnih vlasti u nacionalnim mehanizmima za praćenje, prijavu i provjeru;

45.

potiče dosljednu strukturu upravljanja biološkom raznolikošću za razdoblje nakon 2020. te mehanizam koji primjenjuje načela horizontalnog uvrštavanja, vertikalnog usklađivanja te suradničkog i integriranog upravljanja povezanog s mjerljivim ciljnim vrijednostima i mehanizmima izvješćivanja sa svih razina i za sve razine, uključujući podnacionalne vlade, u skladu s drugim međunarodnim sporazumima;

46.

preporučuje da se razmotri mogućnost poticanja sustava dobrovoljnih doprinosa na različitim razinama (u okviru kojega bi se, slično UNFCCC-u, uveli doprinosi utvrđeni na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini) razmjernih nacionalnim okolnostima, ali u najmanju ruku jednako tako hrabrih i ambicioznih;

47.

ponavlja potrebu da se nastavi postupati na način sličan pristupu koji se koristio za ciljeve iz Aichija, i u istom duhu, te da se uvedu jasne, vremenski ograničene i nove mjerljive ciljne vrijednosti radi zaustavljanja gubitka i obnavljanja biološke raznolikosti, prirode i ekosustava, kao i radi učinkovitog iskorjenjivanja i sprečavanja unošenja invazivnih stranih vrsta i uspješnog zaustavljanja nezakonitog ubijanja i trgovine divljom faunom i florom u desetljeću 2020. – 2030.;

48.

poziva EU da osigura stratešku i trajnu usmjerenost i smjernice za države članice EU-a i druge zemlje u pogledu njihovih napora u uklanjanju prijetnji i u upravljanju u području biološke raznolikosti i usluga ekosustava. S obzirom na to da na gubitak biološke raznolikosti utječu brojni pojedinačni slučajevi i odluke, smjernice bi trebale sadržavati načela i kriterije za ocjenjivanje njihova učinka, koji bi pak trebali proizlaziti iz globalnih ciljnih vrijednosti u vezi s biološkom raznolikošću i biti s njima usporedivi kako bi se izbjegao „uski pristup”;

49.

smatra da je koherentan pristup praćenja, prijave i provjere izuzetno važan za mjerenje napretka postignutog u sklopu globalnog okvira za biološku raznolikost za razdoblje nakon 2020. te za periodičnu provjeru ostvarenja njegovih dugoročnih ciljeva. To je potrebno činiti na sveobuhvatan i poticajan način, s fokusom na (1) zaustavljanju gubitka biološke raznolikosti; (2) obnavljanju biološke raznolikosti i ekosustava; (3) održivom upravljanju biološkom raznolikošću i ekosustavima i njihovom održivom korištenju. To se može postići sprečavanjem dolaska i iskorjenjivanjem invazivnih stranih vrsta te zaustavljanjem nezakonitog ubijanja divlje flore i faune i trgovanja njome, kao i praćenjem i provjerom pokazatelja bioraznolikosti. Praćenja, prijave i provjere moraju biti što objektivniji i temeljiti se na najboljim dostupnim znanstvenim saznanjima, kako bi se politikama i mjerama mogli pripisati kvantificirani učinci te kako bi se osigurala vidljivost napretka i postignuća i utvrdile potrebe za korekcijama ili dodatnim mjerama;

50.

poziva na evidentiranje i praćenje nacionalnih doprinosa, uključujući one regionalne i lokalne, u pogledu globalnih ciljnih vrijednosti globalnog okvira za biološku raznolikost za razdoblje nakon 2020. kako bi se omogućilo praćenje i periodički pregled stanja kolektivnih obveza;

51.

zalaže se za razvoj zajedničke baze znanstvenih i tehničkih saznanja o bioraznolikosti s pomoću koje će se uspostaviti usporedive metode detekcije, definirati zajednička pravila praćenja stvoriti posebne platforme za upravljanje podacima i znanjem i njihovo širenje;

52.

zalaže se za podizanje svijesti o resursima i uslugama koje pružaju podnacionalne razine (okoliš, turizam, poljoprivreda, obrtništvo, energija, usluge, socijalna ekonomija) kako bi se promicala integracija mjera očuvanja biološke raznolikosti s planiranjem na različitim razinama upravljanja i s inicijativama podnacionalnih razina usmjerenima na socioekonomski razvoj;

53.

poziva na produbljivanje i širenje znanja o najboljim praksama u upravljanju područjima obuhvaćenima mrežom Natura 2000 na europskoj razini te na promicanje redovitog dijaloga s odgovarajućim upravnim tijelima kao i na uključivanje raznih javnih i privatnih dionika na terenu koji se bave biološkom raznolikošću;

54.

predlaže da se u okvir za razdoblje nakon 2020. godine uvedu operativne ciljne vrijednosti „SMART” (konkretne, mjerljive, ambiciozne, realne i vremenski ograničene), pri čemu je potrebno prijeći s nemjerljivih ciljeva zasnovanih na statusu na ciljne vrijednosti koje se temelje na „pritisku”, koje su usmjerene na rezultate, koje su definirane jasnim jezikom i na operativan način te koje omogućuju mjerenje i prijavljivanje napretka u odnosu na ciljne vrijednosti;

55.

prepoznaje potrebu za uvjerljivijim i lako priopćivim ciljevima i ciljnim vrijednostima globalnog okvira za biološku raznolikost za razdoblje nakon 2020., uz istodobno ažuriranje i/ili zamjenjivanje vremenski ograničenih ciljeva iz Aichija, uključujući: (1) strateški cilj B (smanjenje izravnog pritiska na biološku raznolikost i promicanje održive uporabe) trebao bi u okviru cilja 6. pored stokova ribe i beskralježnjaka i vodenih biljaka obuhvaćati i održivo korištenje kopnenih vrsta; (2) u okviru strateškog cilja D (povećanje koristi od biološke raznolikosti i usluga ekosustava za sve) trebalo bi uvažiti doprinos biološke raznolikosti zdravlju ljudi – osim onih navedenih u cilju 14., 15. i 16. – uz dodatne ciljeve u vezi s temama poput farmaceutske uporabe, medicinskog bilja, prehrane, mentalnog zdravlja i promicanja zdravlja itd. te uz uvažavanje poveznica između biološke raznolikosti, mira i sukoba, kao i migracija ljudi; (3) posvećivanje veće pozornosti uslugama i biološkoj raznolikosti tla, slatke vode i otvorenog mora; te (4) mjere u vezi s prirodom i uslugama ekosustava usmjerene na unapređenje životnog okoliša u gradovima i prigradskim područjima, pored ostalog i iz perspektive klimatskih promjena;

56.

skreće pozornost lokalnim zajednicama o važnosti doživljavanja biološke raznolikosti kao prilike koja se pruža u gospodarskom i socijalnom smislu i u pogledu zapošljavanja te u pogledu potreba za socijalnom uključenošću, kao i isprobavanja novih modela lokalne suradnje temeljene na širenju socijalnih i ekoloških preduvjeta u korist biološke raznolikosti;

57.

poziva na nadograđivanje i proširivanje zajedničkih pokazatelja biološke raznolikosti te na njihovo usklađivanje sa svim relevantnim međunarodnim okvirima, uključujući naročito ciljeve održivog razvoja kako bi se izbjeglo ponavljanje, promicala djelotvorna i integrirana mjerljivost, a transformativna promjena iskoristila za iskorjenjivanje siromaštva, promicanje ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima, kao i za povećanje otpornosti opskrbe hranom u lokalnim zajednicama;

58.

poziva na povećanje mogućnosti za razvoj kapaciteta (uključujući potrebna financijska sredstva i inovativne, poticajne metode kao što su uzajamno učenje) kako bi se na svim razinama povećala stručna znanja i vještine za zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti, obnavljanje biološke raznolikosti i ekosustava kao i za sprečavanje širenja invazivnih stranih vrsta i sprečavanje nezakonitog ubijanja divlje flore i faune, kao i trgovanja njome, uz uključivanje autohtonih naroda i lokalnih zajednica, stručnjaka i osoba iz struke (uključujući lovce, ribare, pastire i lugare) u upravljanje biološkom raznolikošću;

59.

predlaže izgradnju snažnijih partnerstava i pružanje potpore kolektivnom djelovanju svih dionika i širih krugova javnosti, s posebnim naglaskom na doprinosima autohtonih naroda i lokalnih zajednica, žena, mladih i onih koji se izravno oslanjaju na biološku raznolikost i njome upravljaju (uključujući lovce, ribare, pastire i lugare) te na zaustavljanju nezakonitog ubijanja i trgovine divljom faunom i florom. OR ponovno ističe potrebu za povećanjem tehničke pomoći i/ili usmjeravanja (ne samo za lokalne i regionalne vlasti u EU-u već i za tranzitne i ishodišne regije nezakonite trgovine divljom faunom i florom), izgradnjom kapaciteta i pravno utemeljenim instrumentima za djelotvoran participativni proces koji će uključivati načela dobrog upravljanja;

60.

potiče razvoj međunarodnih standarda za strategije i akcijske planove za biološku raznolikost i za integrirano upravljanje i planiranje, kao i drugih instrumenata u vezi s budućim mehanizmima rukovođenja i upravljanja radi olakšavanja prihvaćanja i usklađenosti;

61.

prepoznaje važnost modeliranja i izrade scenarija u vezi s globalnom biološkom raznolikošću radi bolje informiranosti i donošenja razboritih odluka o upravljanju biološkom raznolikošću, kao i razvoja inovativnih sustava za prikupljanje podataka ili proširenja postojećih sustava s podacima o biološkoj raznolikosti;

62.

potiče uspostavu globalne platforme za prijenos znanja, praćenje i izvješćivanje o provedbi obveza koje su preuzele države te lokalne i regionalne vlasti kako bi se te vlasti uključile u razmjenu i brzo širenje najboljih praksi te podupiranje praćenja, prijave i provjere;

63.

insistira na tome da za biološku raznolikost treba izdvajati više sredstava – na globalnoj, europskoj i nacionalnoj razini – uz prilagodbu posebnim lokalnim okolnostima. To treba uključivati odgovarajuće usmjeravanje kako bi se olakšao pristup dostupnim instrumentima financiranja i njihova djelotvorna i učinkovita primjena, kao i redovito sustavno vrednovanje rezultata radi izbjegavanja štetnih učinaka i sukoba između različitih ciljeva politika;

64.

preporučuje da se istraže i iskoriste prednosti novih i inovativnih mogućnosti financiranja, uključujući porezne poticaje, plaćanja za usluge ekosustava, regionalne/nacionalne lutrije, posebni fond za biološku raznolikost na razini EU-a i/ili na globalnoj razini, te kombinaciju i mješavinu financiranja, kao i s time povezane strukturne inovacije kao što su javno-privatna partnerstva za biološku raznolikost, privatne poslovne zaklade, zaklade u okviru javnog prava i poticaji za djelovanje putem, primjerice, dobrovoljnog označivanja/certificiranja;

65.

obvezuje se na kontinuirano i proaktivno sudjelovanje u postupku pripreme globalnog okvira za biološku raznolikost za razdoblje nakon 2020. u duhu ovog Mišljenja.

Mišljenje Europskog odbora regija – Komunikacija „Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu”

(2018/C 461/05)

Izvjestitelj: André VAN DE NADORT (NL/PES), načelnik općine Weststellingwerf Referentni dokument/i: Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu COM(2018) 28 final

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

A.   Opće napomene

Odbor regija:

1.

pozdravlja Komunikaciju Europske komisije o Europskoj strategiji za plastiku u kružnom gospodarstvu i utvrđene izazove i glavne mjere te naglašava da je za ostvarivanje prelaska na kružno gospodarstvo i rješavanje društvenih i ekoloških izazova i praktičnih pitanja koja se odnose na plastiku potrebna ambicioznost; U tom kontekstu prima na znanje zakonodavne prijedloge Europske komisije usmjerene na deset plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu koji se najčešće pronalaze na plažama i u morima EU-a i koje, zajedno s odbačenom ribolovnom opremom, predstavljaju 70 % cjelokupnog morskog otpada;

2.

uviđa da plastika, kao izuzetno održiv, higijenski i jeftin materijal, pruža brojne koristi, ali je duboko zabrinut zbog trenutačno niskih stopa prikupljanja i recikliranja plastike i smatra da su sadašnje prakse za rješavanje tog problema suviše usmjerene na rješenja „na kraju procesa” (prikupljanje, razvrstavanje, preradu);

3.

ističe ključnu ulogu i interes lokalnih i regionalnih vlasti u razvoju i primjeni rješenja za plastiku u kružnom gospodarstvu. Dužnosti lokalnih i regionalnih vlasti u području gospodarenja otpadom i zaštite okoliša obuhvaćaju elemente kao što su sprečavanje nastanka otpada, prikupljanje, prijevoz, oporaba (uključujući razvrstavanje, ponovnu uporabu i recikliranje), zbrinjavanje i čišćenje otpada (na ulicama i obalama, u jezerima i morima), pružanje podrške ribarstvu i turizmu te jačanje svijesti građana o pitanjima povezanima s otpadom, smećem i recikliranjem;

4.

sagledava kružnu budućnost plastike iz lokalne i regionalne perspektive, što podrazumijeva smanjenje količine plastike, povećanje njezine kvalitete, bolje prikupljanje, bolje recikliranje i bolja tržišta;

5.

čvrsto je uvjeren da bolja suradnja i bolji pristup lancu materijala kod svih dionika u lancu vrijednosti plastike predstavljaju ključni preduvjet za učinkovita rješenja; Mjere moraju biti usmjerene na sve dijelove lanca vrijednosti, uključujući dizajniranje proizvoda, proizvodnju plastike, nabavu, potrošnju, prikupljanje i recikliranje;

6.

naglašava ulogu koju inovacije i ulaganja u pronalaženje kružnih rješenja imaju za promicanje društvenih promjena i promjena ponašanja koje su potrebne za prelazak na kružno gospodarstvo kao ključni korak u provedbi UN-ovih ciljeva održivog razvoja na razini EU-a i na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te stoga od Europske komisije i država članica EU-a traži da tijekom pregovora o idućem VFO-u u potpunosti razmotre mogućnosti za povećanje financijskih sredstava EU-a za kružno gospodarstvo u sektoru plastike;

B.   Manje plastike

Prevencija je glavni prioritet za smanjenje količine plastičnog otpada

7.

ističe da bi, u skladu s općom hijerarhijom otpada EU-a, sprečavanje nastanka plastičnog otpada trebao biti glavni prioritet. Plastika koja ne završi u otpadu ne treba se razvrstavati, prerađivati ili spaljivati; Sprečavanje nastanka otpada započinje s ograničavanjem upotrebe plastike i kroz dizajn proizvoda.

8.

podsjeća na to da postoji mnogo načina za izbjegavanje nepotrebnog korištenja plastike u proizvodima za jednokratnu uporabu i prekomjerne ambalaže. Glavni kriteriji za pakiranje moraju se osnažiti kako bi se spriječila nepotrebna i prekomjerna ambalaža te kako bi se redovito provjeravalo ispunjavaju li osnovni proizvodi na tržištu EU-a te kriterije;

9.

zahtijeva dodatna istraživanja o vezi između ambalaže i čuvanja hrane na temelju životnog ciklusa te o mogućim alternativnim pristupima za sprečavanje rasipanja hrane bez uporabe (složene) plastične ambalaže;

Sprečavanje nastanka otpada i nakupina plastike i smanjenje količine proizvoda za jednokratnu uporabu

10.

ističe jedan od glavnih problema u vezi s plastičnim otpadom, a to je da se lokalne i regionalne vlasti suočavaju s visokim troškovima čišćenja, pa je sprečavanje nastanka otpada, i na kopnu i na moru, od presudne važnosti;

11.

podržava inicijativu Europske komisije za zakonodavni prijedlog o plastici za jednokratnu uporabu, u kojemu se iznose ambiciozni ciljevi za ograničavanje njezinog korištenja, s obzirom na to da većina plastičnog otpada na našim ulicama potječe od te vrste plastike. U tom pogledu, nedavne prijedloge usmjerene na proizvode za jednokratnu uporabu najprisutnije na plažama i u moru smatra važnim prvim korakom, ali očekuje poduzimanje daljnjih ambicioznih mjera za borbu protiv bacanja smeća koje potiče od drugih plastičnih predmeta za jednokratnu uporabu i protiv bacanja smeća na kopnu;

12.

očekuje ambiciozne ciljeve za prikupljanje plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu i „za ponijeti” koji su obuhvaćeni sustavom proširene odgovornosti proizvođača (EPR), kako bi, primjerice, proizvođači preuzeli odgovornost za plastičnu ambalažu za pića radi sprečavanja nastanka otpada;

13.

naglašava da su proizvođači i uvoznici u potpunosti odgovorni za negativan utjecaj svojih proizvoda kada potonji postanu otpad zbog čega moraju u potpunosti financirati troškove prikupljanja i obrade otpada koji potječe od njihovih proizvoda;

14.

ističe razne poteškoće s kojima se suočavaju pojedine zajednice i regije EU-a, tj. najudaljenije regije, zajednice uz rijeke, otočne, priobalne i lučke zajednice, u borbi protiv morskog otpada te naglašava da je od posebne važnosti uključiti dionike iz tih zajednica kako bi se osiguralo da se njihovi interesi uzmu u obzir prilikom pronalaženja pozitivnih i praktično primjenjivih rješenja;

15.

podržava organizaciju kampanja podizanja razine osviještenosti o onečišćenju i aktivnostima čišćenja; zalaže se za sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti u događanjima poput kampanje „Očistimo Europu” i Europskog tjedna smanjenja otpada te potiče lokalne i regionalne vlasti da osmisle daljnje inicijative i razmotre mogućnost uključivanja dobrovoljaca u Europske snage solidarnosti;

16.

u tom kontekstu snažno podržava načelo iz Prijedloga direktive Europskog parlamenta i Vijeća o lučkim uređajima za prihvat isporuke brodskog otpada (COM(2018) 33) prema kojem se naknade za upotrebu lučkih uređaja za prihvat otpada smanjuju ako su dizajn, oprema i rad broda takvi da brod proizvodi smanjene količine otpada i da svojim otpadom upravlja na održiv način koji je u skladu s okolišem;

Sprečavanje širenja mikroplastike

17.

ističe da je mikroplastika sve rasprostranjenija i sve problematičnija pojava te da se ona u međuvremenu može naći u gotovo svim dijelovima svakog ekosustava, uključujući ljudsku prehranu. Posljedice mikroplastike na zdravlje životinja i ljudi i na naše ekosustave u velikoj su mjeri i dalje nepoznate;

18.

zalaže se za daljnje istraživanje glavnih izvora i putova mikroplastike, poput trošenja i habanja automobilskih guma, tekstila i otpada, uključujući odnos između recikliranja plastike i mikroplastike i posljedice mikroplastike na zdravlje životinja i ljudi i ekosustava. Stoga također naglašava potrebu za uspostavom pouzdane i učinkovite mjerne tehnologije i procesa te poziva Europsku komisiju da podupre aktivnosti istraživanja i razvoja u tom području;

19.

poziva na zabranu oksorazgradive plastike i namjernog dodavanja mikroplastike u sve proizvode u kojima ona nije nužna za ljudsko zdravlje, uključujući proizvode za njegu kože i sredstva za čišćenje. OR također poziva na uvođenje minimalnih zahtjeva za ispuštanje nenamjerno dodane mikroplastike iz proizvoda kao što su automobilske gume i tekstil, kao i na osmišljavanje mjera za smanjenje gubitka kod plastičnih peleta;

C.   Bolja plastika

Bolji dizajn plastike

20.

čvrsto vjeruje da postoji hitna potreba za boljim dizajnom plastike, uzimajući u obzir mogućnosti za buduće odvojeno prikupljanje, razvrstavanje i recikliranje plastike i plastičnih proizvoda, kako bi plastika postala održiva sastavnica kružnog gospodarstva te naglašava da postoji snažna potreba za inovacijama u tom području;

21.

naglašava da se u kružnom gospodarstvu u načelu ne bi smjelo prihvaćati da se na tržište EU-a plasiraju proizvodi i materijali koji se ne mogu reciklirati. Stoga bi se do 2025. godine svi plastični materijali, proizvodi i ambalaža stavljeni na tržište EU-a trebali u najmanje ruku moći reciklirati na troškovno učinkovit način. To također iziskuje da ekološki štetne i opasne tvari do 2025. godine budu u potpunosti odstranjene iz plastike i plastičnih proizvoda;

22.

ističe da kružno gospodarstvo također podrazumijeva nekorištenje fosilnih goriva. Stoga je potreban snažan inovacijski program i kasnija potpora za masovno uvođenje nefosilne plastike kako bi se kod proizvodnje plastike ostvario prelazak s fosilne plastike na inovativnu i održivu plastiku koja je pogodna za okoliš;

23.

uvjeren je da je potrebno ograničiti broj raznih polimera dostupnih za proizvodnju plastičnih proizvoda na polimere koji služe svrsi i koje je lako odvajati, razvrstavati i reciklirati, posebno u slučaju proizvoda za jednokratnu uporabu. Stoga će za te proizvode možda biti nužno razviti industrijske norme na razini EU-a;

24.

zahtijeva provođenje daljnjih istraživanja o potrebi usklađivanja i mogućeg ograničavanja uporabe aditiva u plastici radi mijenjanja i poboljšanja fizičkih svojstava plastike, kako bi se dodatno olakšalo i pojednostavilo recikliranje plastike i primjena reciklata. Stoga će za aditive u plastici možda biti nužno razviti industrijske norme na razini EU-a;

25.

pored toga, smatra da se i neambalažni plastični proizvodi mogu pretvoriti u otpad, što treba izbjeći odgovarajućim dizajnom. Isto tako, proizvođači moraju uspostaviti odgovarajuće sustave za zbrinjavanje tih proizvoda nakon isteka njihova vijeka trajanja;

26.

podsjeća na to da sustavi proširene odgovornosti proizvođača mogu imati važnu ulogu u promicanju ekološkog dizajna, uz prilagodbu pristojbi prema razini cirkularnosti proizvoda, što obuhvaća i mogućnosti ponovne uporabe, odvojenog prikupljanja, obrade i recikliranja te količinu recikliranog sadržaja. Zakonodavstvo o proširenoj odgovornosti proizvođača stoga mora uključivati odgovornost za ekološki dizajn te također upućivati na europske industrijske norme za uporabu polimera i aditiva u proizvodima za jednokratnu uporabu;

27.

ističe da u narednim desetljećima treba razviti materijale koji, za razliku od današnje plastike, ne djeluju štetno na okoliš i zdravlje i kojima se plastika može u potpunosti zamijeniti. Stoga zahtijeva ulaganje napora u istraživanje i razvoj instrumenata kojima će se stvoriti zamah za ostvarivanje budućnosti bez plastike i s novim suvremenim materijalima;

Biorazgradiva plastika

28.

uviđa da se sadašnjom generacijom biorazgradive plastike ne rješava problem plastičnog otpada i nakupina plastike jer se ona biološki ne razgrađuje u prirodnom okruženju ili u vodnim sustavima;

29.

naglašava da potrošače zbunjuje pravilo prema kojemu bi se neke vrste plastike trebale odvajati u plastični, a druge u biološki otpad. Time se otežava komunikacija s potrošačima i potiču pogreške u odvajanju kako konvencionalne tako i biorazgradive plastike;

30.

naglašava da biorazgradiva plastika koja uđe u tokove recikliranja plastike otežava recikliranje konvencionalne plastike. Stoga bi se uporaba biorazgradive plastike trebala ograničiti na proizvode kod kojih biorazgradivost ima posebnu namjenu, npr. na biorazgradive vrećice koje se koriste za skupljanje biološkog otpada

31.

naglašava potrebu za boljim definicijama i/ili normama za različite oblike biorazgradivosti. One bi trebale biti povezane sa zbrinjavanjem otpada, uključujući norme za kompostiranje i apsorbiranje, te uzimati u obzir uobičajene prakse u europskim postrojenjima za obradu. Time će se poboljšati i/ili pojednostaviti označivanje, smanjiti bacanje otpada u okoliš i poboljšati ispravno razvrstavanje, ali i potaknuti inovacije u području biorazgradive plastike;

32.

osobito naglašava da se proizvodi koji se prodaju kao biorazgradivi moraju zaista moći razgraditi u okolišu bez potrebe za industrijskim kompostiranjem. Takvom definicijom može se znatno smanjiti opasnost od širenja mikroplastike jer postoji rizik da bi se potrošače moglo navesti na pogrešan zaključak da se plastika označena kao kompostabilna može razgraditi u okolišu bez daljnje obrade;

D.   Bolje prikupljanje

33.

naglašava da učinkoviti sustavi odvojenog prikupljanja plastičnog otpada predstavljaju ključni preduvjet za kružno gospodarstvo u sektoru plastike. U tu svrhu sustavi prikupljanja korisnicima moraju biti jednostavni i logični;

34.

ističe da postojeći sustavi prikupljanja u državama članicama EU-a obično nisu usmjereni na neambalažnu plastiku koja se stoga ne prikuplja odvojeno, pa se odlaže na odlagališta ili u spalionice zajedno s preostalim otpadom, ili čak doprinosi onečišćenju (morskog) okoliša. To šteti okolišu, dovodi do gubitka dragocjenih materijala koji bi se mogli reciklirati i zbunjuje potrošače koji ne razumiju zašto neke vrste plastike treba odvojiti za recikliranje, a neke druge ne; Bolje informativne kampanje i veća dosljednost u logici odvojenog prikupljanja otpada među državama članicama povećali bi količinu otpada koja se reciklira i poštovanje smjernica za odlaganje kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima.

35.

uviđa da u situacijama kod kojih se prikupljanje plastike i plastičnih proizvoda temelji na proširenoj odgovornosti proizvođača ciljevi moraju biti formulirani tako da se proizvođače potiče na to da ih, kad god mogu, premašuju.

Učinkovito odvojeno prikupljanje plastike

36.

poziva Komisiju da u cilju poboljšanja odvojenog prikupljanja uključi sve dionike, uključujući i one koji se aktivno bave sprječavanjem nastanka otpada i upravljanjem materijalima koji nisu od plastike;

37.

naglašava da bi sustave prikupljanja trebalo usmjeriti na plastiku kao materijal, a ne ambalažu jer bi se time znatno pojednostavila komunikacija s potrošačima i povisile stope prikupljanja. Za rješavanje problema neambalažnog plastičnog otpada u okviru dijaloga s proizvođačima i uvoznicima treba bolje uskladiti programe lokalnih i regionalnih vlasti s programima proširene odgovornosti proizvođača, o čemu treba voditi računa i prilikom revizije Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu;

38.

pozdravlja rad na smjernicama o odvojenom prikupljanju i razvrstavanju otpada i od Europske komisije traži da lokalne i regionalne vlasti budu uključene u postupak pripreme i širenja tih smjernica, s obzirom na njihovu važnu ulogu u tim području u mnogim državama članicama;

39.

naglašava da lokalne i regionalne strategije gospodarenja otpadom treba usmjeriti na hijerarhiju otpada, odnosno na sprečavanje nastanka otpada, odvojeno prikupljanje i smanjenje preostalog otpada na minimum. Postoje mnogi dobri primjeri te strategije i s njome povezanih iskustava. Inovacije u području odvojenog prikupljanja treba poticati, a razmjenu najboljih praksi i znanja među lokalnim i regionalnim vlastima čvrsto podupirati, primjerice instrumentima kao što su alat partnerske pomoći TAIEX ili plan EU-a za gradove;

40.

ističe kako je potrebno spriječiti da zabrana plastike koju je uvela Kina dovede do povećanog odlaganja, (nezakonitog) bacanja ili spaljivanja otpada te kako je potrebno ulagati u moderne kapacitete za recikliranje;

Javna svijest i promjena ponašanja

41.

naglašava da, žele li razviti uspješne strategije gospodarenja otpadom, Europska komisija, države članice i lokalne i regionalne vlasti moraju biti svjesne činjenice da su infrastruktura, komunikacija, predodžba javnosti te instrumenti koji se mogu upotrijebiti za poticanje promjene ponašanja povezani na lokalnoj i regionalnoj razini;

42.

ističe da je za pravilno funkcioniranje djelotvornih sustava prikupljanja otpada nužno razviti svijest građana o gospodarenju otpadom. Iako se podizanjem javne svijesti potiče odvojeno prikupljanje otpada, sprečavanje njegovog nastanka i organiziranje lokalnih inicijativa, ono samo po sebi nužno ne dovodi do promjene ponašanja. Stoga je neophodno steći bolji uvid u mehanizme koji mogu doprinijeti pozitivnim promjenama ponašanja, pa OR naglašava da treba stimulirati daljnji razvoj strategija usmjerenih na poticanje promjene ponašanja kako klasičnim metodama kao što su poticaji i sankcije, tako i inovativnim metodama, i snažno poticati razmjenu najboljih praksi i znanja među lokalnim i regionalnim vlastima;

43.

potiče sve lokalne i regionalne dionike da doprinesu povećanju svijesti o prednostima reciklirane plastike;

Treba razmotriti uvođenje usklađenog sustava povratne naknade za ambalažu za pića na europskoj razini

44.

uviđa da su sustavi povratne naknade doveli do vrlo visokih stopa prikupljanja i visokokvalitetnog recikliranja te da su vrlo učinkoviti u sprečavanju otpada i njegovih nakupina;

45.

svjestan je da sve veći broj država EU-a primjenjuje sustave povratne naknade, što ponekad dovodi do negativnih prekograničnih posljedica u regijama s različitim tipovima tih sustava;

46.

predlaže da se – radi sprečavanja prekograničnih učinaka i olakšavanja slobodnog kretanja robe – razmotri mogućnost usklađivanja (ili barem maksimalne koordinacije) sustava povratne naknade na razini EU-a za države članice koje ih trenutačno primjenjuju odnosno za one koje u budućnosti planiraju razviti nove sustave;

Treba razmotriti alternative kvantitativnim ciljevima

47.

primjećuje da su ciljevi koji se odnose na odvojeno prikupljanje i recikliranje plastike u različitim direktivama EU-a (Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu, Direktiva o otpadnim vozilima, Direktiva o električnom i elektroničkom otpadu) jednaki za sve države članice, iako postoje velike razlike u njihovoj uspješnosti. To dovodi do situacije u kojoj neke države članice još uvijek moraju poduzimati velike napore za ostvarenje ciljeva, dok ih druge lako postižu i nemaju poticaja za njihovo premašivanje;

48.

insistira na tome da se ponovo razmotri način određivanja ciljeva iz raznih direktiva kako bi se stvorili jači poticaji i potaklo kvalitetnije recikliranje temeljeno na sljedećim mogućim pristupima: — uvođenju bonusa za one koji premaše ciljeve; — proširenju financijske odgovornosti proizvođača na punu cijenu gospodarenja otpadom nastalim iz njihovih proizvoda, uključujući i trošak čišćenja otpada ili trošak prikupljanja i obrade njihovih proizvoda koji nisu bili odvojeno prikupljeni, ali su završili u preostalom otpadu;

E.   Bolje recikliranje

Razvoj tehnologije za razvrstavanje i recikliranje

49.

snažno podržava istraživanje i inovacije u području novih tehnologija razvrstavanja i recikliranja, uključujući i depolimerizaciju. To bi, teoretski, moglo riješiti mnoge probleme povezane s razvrstavanjem i recikliranjem plastike;

50.

naglašava potencijal regija i gradova za razvijanje i podržavanje inicijativa koje se kreću odozdo prema gore putem živih laboratorija, inovacijskih centara i drugih oblika suradničkih i inovativnih pristupa kojima se promiče pametni dizajn i upotreba sekundarnih sirovina;

51.

podržava prijedlog dodatnih ulaganja u prioritetna istraživačka i inovacijska djelovanja u okviru strategije, a Europskoj komisiji nudi suradnju na pripremi novog strateškog programa istraživanja i inovacija u području plastike. Takva bi suradnja trebala osigurati da se pri utvrđivanju problema koje treba prioritetno riješiti i širenju proizvedenih inovacija u obzir uzimaju lokalna i regionalna dimenzija;

52.

podržava rad na razvoju standarda kvalitete za razvrstani plastični otpad i recikliranu plastiku;

Treba dati prednost energetskoj oporabi u odnosu na odlaganje otpada na odlagališta

53.

podsjeća da bi, kratkoročno gledano, plastični otpad koji se ne može reciklirati i plastični otpad koji sadržava opasne tvari trebalo obrađivati na najučinkovitiji i najčišći način u pogonima za proizvodnju energije iz otpada u kojima se sadržaj plastičnog otpada bogat energijom može iskoristiti za proizvodnju toplinske i električne energije;

F.   Bolja tržišta

Treba snažno poticati uporabu recikliranih materijala u novim proizvodima

54.

čvrsto vjeruje da potražnju za recikliranim materijalima kod krajnjih korisnika treba stimulirati financijskim poticajima koji stvaraju istinsku i financijski privlačnu alternativu neobrađenim materijalima i fosilnoj plastici te uklanjanjem prepreka jedinstvenom tržištu za sekundarne sirovine;

55.

podsjeća da još uvijek postoje subvencije za fosilna goriva i da je zbog toga neobrađena plastika jeftinija od reciklirane plastike ili plastike na biološkoj osnovi, što predstavlja ključnu gospodarsku prepreku razvoju kružnog gospodarstva u sektoru plastike, te stoga insistira na uklanjanju loših poticaja te vrste. Isto tako, proizvođačima ili uvoznicima fosilne plastike ili plastičnih proizvoda mogla bi se nametnuti financijska odgovornost za smanjenje emisija CO2 nastalih konačnom obradom njihovog plastičnog otpada;

56.

naglašava da bi do 2025. proizvođači plastičnih proizvoda trebali koristiti najmanje 50 % reciklata za proizvodnju nove plastike, osim ako pravna ograničenja koja se odnose na konačni proizvod ne brane njihovo korištenje. Ističe da, žele li se uskladiti interesi proizvođača, potrošača, lokalnih i regionalnih vlasti te reciklažne industrije i time povećati kvaliteta recikliranja i upotreba sekundarnih materijala, treba zauzeti pristup temeljen na vrijednosnom lancu;

57.

stoga podržava inicijativu EU-a u pogledu dobrovoljnog preuzimanja obaveza od strane trgovačkih društava i/ili industrijskih udruženja te poziva lokalne i regionalne vlasti da te obveze koje su preuzeli dionici iz njihovih područja učine vidljivijima, da promiču dobre prakse i tako potaknu druge da krenu istim putem, ali i da istodobno provjeravaju na koji se način one ispunjavaju i, po potrebi, ističu neuspjehe kako bi se osiguralo da se te dobrovoljno preuzete obveze ne pretvore u prazna obećanja čiji je jedini cilj određene proizvode ili sektore učiniti prividno ekološkima;

Javna nabava

58.

naglašava da europska javna tijela za zelenu javnu nabavu imaju veliki potencijal za sprečavanje nastanka plastičnog otpada jer svoju kupovnu moć mogu dobrovoljno iskoristiti za odabir ekološki prihvatljive robe, usluga i radova te time poslužiti kao primjer i drugim organizacijama. Stoga poziva sve lokalne i regionalne vlasti da u okviru svojih politika nabave doprinesu recikliranju plastike zahtijevanjem primjene načela ekološkog dizajna i uporabe recikliranih materijala u proizvodima koje nabavljaju;

59.

u tom kontekstu pozdravlja smjernice koje su Europska komisija i brojne druge europske zemlje razvile na području zelene javne nabave u smislu nacionalnih kriterija (1), ali od Komisije traži da predloži detaljnije smjernice koje će sadržavati informacije o vrsti reciklirane plastike, potencijalnim načinima njezine upotrebe te okolišnim i potencijalnim gospodarskim koristima upotrebe reciklirane plastike za lokalne i regionalne vlasti;

60.

naglašava da većina plastike koja stiže do oceana potječe iz Azije i da se samo 9 % plastike u svijetu reciklira. U tom kontekstu, smatra da postoji velik potencijal za poboljšanje održivosti i sljedivosti u globalnim lancima opskrbe provedbom nove trgovinske strategije EU-a „Trgovina za sve”, čiji je cilj trgovinske sporazume i programe povlastica koristiti kao poluge za promicanje održivog razvoja u cijelom svijetu. Stoga prihvaća sektorsku „Vodeću inicijativu EU-a za odjevnu industriju”, koju je u ožujku 2017. predložio Europski parlament (2); naglašava da će takve inicijative ovisiti i o podršci lokalnih i regionalnih vlasti i da će služiti za upravljanje lokalnim i regionalnim djelovanjem u području decentralizirane razvojne suradnje.

---

(1)  http://ec.europa.eu/environment/gpp/pubs_en.htm

(2)  http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//NONSGML+TA+P8-TA-2017-0196+0+DOC+PDF+V0//EN

Mišljenje Europskog odbora regija – Uključivanje sporta u program EU-a za razdoblje nakon 2020.

(2018/C 461/06)

Izvjestitelj: Roberto PELLA (IT/EPP), načelnik Općine Valdengo (Pokrajina Biella)

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

Opće napomene

1.

namjerava analizirati gospodarsku i ljudsku dimenziju sporta te njegovu ulogu u socijalnoj uključenosti na europskoj, lokalnoj i regionalnoj razini, budući da su to neodvojivi aspekti sporta. Sport je kao kontinuum motoričke i tjelesne aktivnosti vezan za širok raspon politika, proizvoda i usluga koji se tiču različitih vrijednosnih lanaca i utječu na njih;

2.

ističe da je prema najnovijim procjenama sport gospodarski sektor od temeljne važnosti za EU: predstavlja „udio u nacionalnim gospodarstvima koji je usporediv s udjelom poljoprivrede, šumarstva i ribarstva zajedno” (1) te se predviđa porast njegove važnosti. Nadalje, sportska industrija predstavlja 2 % ukupnog bruto domaćeg proizvoda EU-a i osigurava 7,3 milijuna radnih mjesta u Europi, odnosno 3,5 % ukupne zaposlenosti u EU-u. Kad je riječ o sektoru turizma, godišnje se ostvari između 12 i 15 milijuna međunarodnih putovanja u svrhu sudjelovanja u sportskim događanjima ili aktivnostima. Jedna je od posebnih karakteristika sportske industrije čvrsta veza s drugim područjima proizvodnje: inkluzivni ili sportski turizam, tehnologija, zdravlje, okoliš, promet, integracija, građevinarstvo i infrastruktura područja su u kojima sport izravno ili neizravno doprinosi stvaranju dodane vrijednosti (2);

3.

međutim, istodobno napominje da je u studiji koju je za Europski parlament proveo institut SpEA (3) (SportsEconAustria) istaknuto kako su važnost i opseg utjecaja sporta u pogledu djelovanja na javne politike te njihova oblikovanja podcijenjeni, osobito ako se u obzir uzmu pojave kao što su volontiranje (većina sportskih aktivnosti odvija se unutar neprofitabilnih udruženja), učinak prelijevanja zahvaljujući integraciji i socijalnoj uključenosti, troškovi tjelesne neaktivnosti, koji sežu do 80 milijardi eura godišnje u 28 država EU-a (4), te srednjoročni učinak koji na regionalne zdravstvene proračune imaju bolesti koje su dijelom prouzročene nedostatkom ili manjkom tjelesne aktivnosti;

4.

ističe da iako je tjelesna aktivnost sve više priznata kao važna politička tema na lokalnoj razini i dalje postoji znatan jaz u znanju kada je riječ o širim koristima tjelesne aktivnosti, a na to upućuje istraživanje prema kojem 66 % lokalnih tvoraca politika ne zna kolika je razina pretilosti u njihovim zajednicama, a 84 % kolika je stopa prekomjerne težine (5);

5.

naglašava da sport nije marginalna djelatnost, nego prioritetno područje u pogledu ulaganja EU-a s obzirom na to da uz natjecateljske sportske aktivnosti definicija sporta danas u potpunosti uključuje motoričke i tjelesne aktivnosti, koje ne samo da potiču porast sportske aktivnosti nego promiču i zdravlje i usvajanje zdravih životnih navika. Odnos prema tom pitanju mora imati za cilj osiguravanje ravnopravnijeg – drugim riječima, uravnoteženog, pravednog i jednakog – pristupa različitim disciplinama, sprečavanje pojave kroničnih bolesti (pogotovo nezaraznih bolesti, kao što su pretilost, dijabetes tipa 2, rizik od kardiovaskularnih oboljenja, mentalne bolesti itd.);

6.

ističe ključnu ulogu sporta kao čimbenika za poticanje zdravlja i dobrobiti, kao što je potvrđeno naročito u Trećem zdravstvenom programu EU-a, praćenju tjelesnih aktivnosti korisnih za zdravlje (HEPA), Programu WHO-a za razdoblje od 2014. do 2019. i bazi podataka WHO-a o prehrani, pretilosti i tjelesnoj aktivnosti u Europi (NOPA);

7.

pored toga, podsjeća na to da se u Programu održivog razvoja do 2030. sport smatra važnim pokretačem održivog razvoja i prepoznaje njegova uloga za bolje zdravlje i obrazovanje kao i njegov doprinos miru, promicanju tolerancije, poštovanju i socijalnoj uključenosti te osnaživanju žena i mladih (6);

8.

upućuje na neke od rezultata istraživanja Eurobarometra o sportu (7): — gotovo polovina (46 %) europskih građana ne bavi se tjelesnim ili sportskim aktivnostima, a taj se udio od 2009. postupno povećava (u 2013. udio je iznosio 42 %), — među osobama s nižim stupnjem obrazovanja i/ili većim ekonomskim poteškoćama stupanj je sudjelovanja u sportu ili tjelesnoj aktivnosti manji, — „neformalna” mjesta za sportske aktivnosti, kao što su parkovi ili vanjske površine (40 %), domaćinstva (32 %) ili put od škole/posla do kuće (23 %), više su zastupljena od onih koja su formalno namijenjena toj svrsi, — glavna je motivacija bavljenja sportom ili tjelesnom aktivnošću poboljšanje zdravlja i kondicije, dok glavnu prepreku predstavlja manjak vremena, — veći dio europskih građana smatra da na lokalnoj razini postoje mogućnosti za tjelesnu aktivnost, no mnogi od njih ujedno smatraju i da lokalne vlasti ne poduzimaju dovoljno u tom pogledu;

9.

skreće pozornost na činjenicu da uloga sporta u gospodarstvu i suvremenom društvu – uključujući nakon gospodarske krize kroz koju je prošao EU – donosi znatne prednosti za lokalne i regionalne vlasti u pogledu: propusnosti sektora na koje sport utječe, što stvara značajan učinak poluge; konkurentnosti, privlačnosti i kvalitete života tamo gdje su aktivnosti i događanja bitna i učestala; zapošljivosti, s obzirom na činjenicu da su europske općine vrlo često vlasnici sportskih struktura; integracije kao snažnog sredstva prenošenja zajedničkih vrijednosti EU-a koje su, u većini slučajeva, jasnije izražene na lokalnoj razini (8). S obzirom na to da sport sve više služi kao sredstvo postizanja socijalnih i ekonomskih ciljeva, od sektora sporta iziskuje se sve veća učinkovitost i djelotvornost, ne samo u pogledu postizanja postavljenih ciljeva nego i u pogledu sporta kao strateškog cilja samog po sebi;

Kontekst: postojeće inicijative na europskoj razini

10.

napominje da je prvi politički dokument o sportu – Bijelu knjigu o sportu – Komisija objavila 2007. godine;

11.

želi skrenuti pozornost na činjenicu da sportska, kulturna i obrazovna događanja mogu pružiti okvir za uklanjanje prepreka integraciji, kao što je navedeno u Mišljenju OR-a o suzbijanju radikalizacije i nasilnog ekstremizma (9);

12.

naglašava kako je Ugovorom iz Lisabona, koji je na snazi od prosinca 2009., uveden posebni članak – članak 165. UFEU-a – kojim je EU dobio nove nadležnosti za potporu sportu te u kojem se predviđaju odredbe za promicanje sporta i traži od EU-a da razvija europsku dimenziju u sportu. Člankom 6. točkom (e) UFEU-a utvrđeno je da je Unija nadležna za poduzimanje djelovanja kojima se podupiru ili dopunjuju djelovanja država članica u području sporta;

13.

podsjeća na to da je Komisija 2011. usvojila komunikaciju pod nazivom „Razvoj europske dimenzije u sportu” (10) na temelju koje je Vijeće usvojilo rezoluciju o planu rada EU-a u vezi sa sportom za razdoblje 2011. – 2014., čime se dodatno ojačala europska suradnja na području sporta zahvaljujući utvrđivanju prioriteta aktivnosti na razini EU-a u koje su uključene države članice i Komisija. Vijeće je 2012. usvojilo zaključke o promicanju tjelesne aktivnosti za poboljšanje zdravlja i jačanju baze podataka za izradu sportskih politika, pozivajući Komisiju da objavljuje redovite ankete o sportu i tjelesnoj aktivnosti;

14.

također podsjeća na to da su u svrhu provedbe plana rada stručnjaci svoj rad usmjerili na izradu upitnika za tekuće posebno ispitivanje Eurobarometra;

15.

napominje da je nedavno (2017.), u suradnji s Europskom platformom za inovacije u sportu (EPSI), pokrenuta međuregionalna inicijativa čiji je cilj gospodarski razvoj i stvaranje vrijednosti u sektoru sporta; U tu inicijativu pod nazivom ClusSport zasad je uključeno deset država; tijekom posljednjih 18 godina, mreža ACES Europe promicala je europske vrijednosti putem priznanja Europska sportska prijestolnica/grad/općina, pod europskom zastavom;

16.

podsjeća na to da je novi plan rada Europske unije u području sporta stupio na snagu u srpnju 2017. te da se njime utvrđuju ključna pitanja kojima države članice EU-a i Komisija moraju dati prednost do 2020., a to su: integritet u sportu usmjeren na dobro upravljanje, zaštitu maloljetnika, borbu protiv namještanja utakmica, sprečavanje dopinga i borbu protiv korupcije; ekonomska dimenzija sporta usmjerena na inovacije i veze između sporta i jedinstvenog digitalnog tržišta; sport i društvo usmjereni na socijalnu uključenost, trenere, medije, okoliš, zdravlje, obuku te sportsku diplomaciju;

17.

podsjeća na najnoviju inicijativu Komisije pod nazivom „Poziv iz Tartua na zdrav način života” (11), koja predstavlja plan koji je pokrenuo pozitivnu dinamiku međusektorske suradnje;

Ciljevi

18.

predlaže, s obzirom na dosadašnji potencijal i nedostatke, suočavanje sa sljedećim izazovima: a. boljom mogućnošću za dijalog među tekućim projektima i najnovijim mjerama u regijama poticanjem širokog sudjelovanja, razmjene dobrih praksi i partnerstava (što bi se moglo primijeniti i na zemlje obuhvaćene procesom proširenja); b. približavanjem sportskih projekata građanima i socijalnom aspektu razvijanjem blizine i lokalnog pristupa kao glavnih obilježja sporta koja su i u skladu s odgovornošću koju lokalne i regionalne vlasti imaju u vezi s objektima i događanjima; c. podizanjem svijesti o općoj koristi tjelesnih, motoričkih i sportskih aktivnosti na najviši mogući stupanj; d. opsežnim širenjem informacija o pozitivnom utjecaju sporta na gospodarstvo EU-a te samim time i osiguravanjem veće integracije sportskih politika u sektore na koje se sport odnosi i na koje utječe; e. povećanjem broja tehnoloških inovacija i poduzeća koji se temelje na instrumentima namijenjenima lokalnim i regionalnim zajednicama, pozivanjem subjekata sektora istraživanja, tehnologije i obrazovanja da zajedno s upravljačkim tijelima ujedinjenim snagama razviju i provedu zajedničku strategiju, djelujući na veze sa svim vrijednosnim lancima (na početku i na kraju proizvodnog procesa) te posvećujući najveću pozornost prilikama za zapošljavanje unutar sektora; f. poimanjem sporta kao istinskog prava građanstva, kao alata za socijalizaciju i uključenost, osobito građana s invaliditetom, kao mogućnosti za poboljšanje kvalitete života i psihofizičke dobrobiti pojedinaca te kao obrazovne prilike; g. pružanjem ciljanih oblika potpore u cilju osiguravanja potpune pristupačnosti sportskih objekata svim građanima, bez isključivanja na temelju dobi, spola, nacionalnosti i statusa, kako bi se omogućila njihova slobodna uporaba i proširila vremenska razdoblja dostupnosti javnosti; h. povećanjem potpore ženskim sportskim natjecanjima i povećanjem njihove vidljivosti; i. poimanjem sporta kao instrumenta za lakše ostvarivanje društvene jednakosti i integracije; j. proračunskom potporom za mobilnost amaterskih sportaša i sportašica u svrhu natjecanja, naročito onih iz udaljenih, otočnih ili najudaljenijih područja;

Preporuke o politikama i prijedlozi

19.

ističe mogućnost predlaganja mjera i usvajanja djelotvornih instrumenata kako bi se omogućilo „Uključivanje sporta u program EU-a za razdoblje nakon 2020. godine”;

Na političkoj razini

20.

znatno unapređenje sportske diplomacije koja bi europske vrijednosti širila putem sporta i konstruktivnog višerazinskog dijaloga, uključivanjem svih razina upravljanja i europskih institucija – primjerice, Europskog parlamenta putem Međukluba za sport; nadležnih glavnih uprava Komisije; Europskih olimpijskih odbora te nacionalnih olimpijskih odbora; svih dionika koji su dio tog procesa, uključujući civilno društvo, počevši primjerice od određenih oglednih projekata;

21.

razvijanje vanjskih odnosa te projekata međunarodne suradnje izvan Europe putem programa mobilnosti i razmjene znanja, iskustava i dobrih praksi (na primjer: zajednice za razmjenu praksi) kako bi se potaknulo otvaranje novih prostora za razmjenu;

22.

razvoj instrumenata na europskoj razini kako bi se osmislile mjere za promicanje sporta kao čimbenika rasta za EU, i to putem programa mentoriranja i mjera neobvezujućih politika (u suradnji s, primjerice, godišnjim forumom o sportu ili informativnim danima) te putem potpora za razmjenu najboljih praksi među lokalnim i regionalnim sportskim organizacijama i udruženjima na nacionalnoj i europskoj razini, u skladu s pristupom odozdo prema gore i participativnim pristupom koji uzima u obzir njihove potrebe i zahtjeve;

23.

jačanje uloge lokalnih i regionalnih europskih vlasti putem aktivnijeg i usklađenijeg uključivanja regija u godišnju inicijativu Europskog tjedna sporta – koji je od samog osnutka izvor snažne motivacije za donošenje javnih politika za srednjoročno i dugoročno razdoblje koje imaju dokazani doprinos zdravom načinu života i ponašanja te aktivnijem životu građana, čime bi se osigurala veća profesionalnost i zapošljivost u sektoru sporta;

24.

praktična potpora Europske unije potpunoj provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u području sporta u državama članicama;

Na programskoj razini

25.

pozdravljanje prijedloga Europske komisije kojim bi se u okviru dugoročnog proračuna EU-a za razdoblje 2021. – 2027. udvostručio proračun za program Erasmus kao i usmjerenost tog prijedloga na sport na lokalnoj razini (12). Poziva Komisiju da se u tom smislu usmjeri na razmjenu iskustva među trenerima, sportskim dužnosnicima i stručnjacima – pogotovo mladim – koja su u širem smislu povezana sa sektorom putem primjerice aktivnosti uzajamnog učenja i studijskih posjeta, objedinjavanja stručnog znanja i iskustva te izgradnjom kapaciteta u gradovima i općinama na lokalnoj razini u cilju razvoja inovativnih pristupa za integraciju tjelesnih aktivnosti kao ključne sastavnice strategija za gradove ili regije;

26.

poziv na dodjeljivanje financijskih sredstava posebno i izričito za sport tako što bi se u okviru budućih europskih strukturnih fondova stvorio namjenski tematski cilj, koji bi bio usmjeren na promicanje tjelesnih aktivnosti, posebice u područjima u nepovoljnom položaju, osiguravajući pristup sportu za sve te jačanjem ljudskih vještina i sposobnosti kao ključnih pokretača gospodarskog i socijalnog razvoja;

27.

uzimanje u obzir važnosti da se uvedu jasnije smjernice, u okviru programa Erasmus+, u vezi s potrebom jačanja sportskih praksi počevši od obveznog obrazovanja;

28.

poziv na to da se Europskim strukturnim i investicijskim fondovima (ESIF) podržavaju mjere za zapošljavanje, posebice mladih, putem novoosnovanih inovativnih poduzeća ili platformi tehnoloških inovacija u tom sektoru te da se promiče amaterski sport među građanima uz pomoć nove generacije sportskih objekata i infrastruktura manjih razmjera uz promicanje rodne jednakosti kroz sport kako bi se učinkovitijim sportskim politikama povećalo sudjelovanje. Nadalje, ESIF-ovima bi se mogla podržati nova rješenja za posebne izazove s kojima se moraju suočiti regije EU-a, primjerice uz potporu tradicionalnim i narodnim sportovima, potičući njihovo uključenje u kurikulum javnog obrazovanja, uz pomoć kojih se može istaknuti vrijednost Europe i upoznati je kroz očuvanje posebnosti i identiteta zajednica;

29.

promicanje zdravlja putem tjelesnih i motoričkih aktivnosti, kao što je već naznačeno u Povelji iz Tartua, uključujući na radnom mjestu, i to razmatranjem poticaja za poslodavce, uključujući europske MSP-ove za takvu praksu, kako bi se poboljšala učinkovitost i opća produktivnost zaposlenika te istodobno ograničilo izostajanje i spriječile bolesti;

30.

isticanje važnosti planiranja aktivnosti u zajednicama – gdje je to moguće, u suradnji s civilnim društvom – na pristupačnim mjestima lako dostupnima najranjivijim skupinama, primjerice skupinama sa slabijim sposobnostima (13), majkama s djecom, starijim osobama te skupinama kojima prijeti rizik od socijalne isključenosti, kao što su migranti ili osobe koje žive u težim socioekonomskim uvjetima, u svrhu jačanja međugeneracijske dimenzije te integracije europskih građana; planiranje aktivnosti unutar zajednice za zatvorenike; U tu svrhu, poziva na razmatranje programa „Sport4EU” sličnog postojećem programu „WIFI4EU”, za promicanje zdravlja putem vježbe i tjelesne aktivnosti. Program bi bio aktivan na razini lokalnih i regionalnih vlasti na temelju vaučera, dodijeljenih na geografski uravnotežen način;

31.

edukacija, osobito u školama, u okviru tematskih ciljeva poljoprivrednih programa, o isticanju veze između tjelesne aktivnosti i zdrave prehrane, primjerice putem osnivanja pravih laboratorija pod nazivom „Vrtovi zdravlja”, kako bi se djeci, adolescentima i obiteljima pružile praktične informacije o zdravom načinu prehrane, sezonskom sazrijevanju voća i povrća, rizicima vezanim uz nezdrave životne navike te važnosti tjelesne i sportske aktivnosti;

32.

uzimajući u obzir maksimalnu pažnju koju su europske institucije posvetile budućem planu EU-a za gradove, osiguravanje sredstava potrebnih za ispitivanje i razvoj „aktivnih gradova” koji su izuzetno privlačni s turističkog i inovacijskog gledišta i „pametniji” u pogledu potreba urbanog stanovništva;

33.

poziv na uključivanje važnih sportskih događaja i destinacija koje su simbol sporta u projekt Interrail, kako bi i najnovije generacije mogle otkriti i širiti vrijednosti sporta koje podržava EU čime bi se poticalo osnaživanje njihovog identiteta i njih samih;

34.

upotreba dostupnih strukturnih fondova u svrhu poboljšanja energetske učinkovitosti javnih zgrada i drugih javnih infrastruktura čime bi se doprinijelo okolišnoj održivosti postojećih sportskih struktura, uključujući sprječavanje rastuće upotrebe mikroplastike te istodobno razmatrajući mogućnost pretvorbe sportskih struktura u multidisciplinarne objekte uz pomoć EU fondova;

35.

uključivanje mogućnosti unaprjeđenja alata za prikupljanje podataka i modela obrade tih podataka u sljedeći program Obzor Europe u svrhu inovativnih rješenja i novih tehnologija za trajnu razmjenu znanja, kao odgovor na izražene ciljeve budućeg rumunjskog predsjedništva u odnosu na strategiju „pametne specijalizacije” i jedinstveno digitalno tržište;

36.

poziv na razmatranje gore navedenih inicijativa prilikom pregovaranja o sljedećem višegodišnjem financijskom okviru (VFO), uz učinkovito uključivanje sporta u program EU-a za razdoblje nakon 2020. godine; poziv na raspravu o uputnosti toga da se u kasnijoj fazi uvede program za sport;

Supsidijarnost i proporcionalnost

37.

očekuje da će u procesu rasprava, a zatim usvajanja sljedećeg VFO-a, imati priliku ocijeniti načelo supsidijarnosti u vezi s tim pitanjem, kao i skrenuti pozornost Komisije na želju da u odgovarajućim uvjetima naglasak stavi na presudnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u pogledu gospodarske i ljudske dimenzije sporta;

38.

ponovo ističe svoju predanost tomu da na regionalne operativne planove – kojima se definiraju strategije ulaganja iz strukturnih fondova – gleda kao na dodatne, korisne i učinkovite instrumente prema kojima treba usmjeriti takve napore, izdvajajući lokalna i regionalna tijela vlasti kao jamce višerazinskog suradničkog upravljanja putem kojih institucije, poduzeća, organizacije civilnog društva i građani mogu doprinijeti osmišljavanju i razvoju tog sektora;

39.

namjerava sudjelovati, zajedno s europskim institucijama, u promišljanju koje bi moglo pretvoriti rasprave i politički diskurs u konkretne prijedloge, u skladu s programom rada povjerenstva SEDEC (21/11/2017, točka 1.2) te političkim prioritetima Odbora regija;

40.

nada se kako će Komisija uložiti napore da EU ratificira Konvenciju Vijeća Europe o namještanju rezultata sportskih natjecanja.

---

(1)  Europska komisija (2014), Sport as a growth engine for EU economy („Sport kao pokretač gospodarstva EU-a”), http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-14-432_en.htm.

(2)  Europska komisija, http://ec.europa.eu/growth/content/sport-growth-engine-eu-economy-0_en.

(3)  http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2015/563392/IPOL_STU(2015)563392_EN.pdf.

(4)  Studija ISCA/CEBR (2015.), iz: Narrative review: the state of physical activity in Europe („Stanje u pogledu tjelesne aktivnosti u Europi”), str. 37. i projekt PASS http://fr.calameo.com/read/000761585fb41d432c387.

(5)  Projekt PASS, http://fr.calameo.com/read/000761585fb41d432c387.

(6)  https://sustainabledevelopment.un.org/post2015/transformingourworld.

(7)  Eurobarometar (datum objave 22/03/2018), https://ec.europa.eu/sport/news/2018/new-eurobarometer-sport-and-physical-activity_en.

(8)  Studija o doprinosu sporta regionalnom razvoju putem strukturnih fondova, https://ec.europa.eu/sport/news/20161018_regional-development-structural-funds_en.

(9)  CdR 6329/2015

(10)  CdR 66/2011 fin

(11)  https://ec.europa.eu/sport/sites/sport/files/ewos-tartu-call_en.pdf

(12)  COM(2018) 367 final, Prijedlog UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o uspostavi programa „Erasmus”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1288/2013

(13)  CdR 3952/2013 fin.

Mišljenje Europskog odbora regija – Paket za pravedno oporezivanje

(2018/C 461/07)

Izvjestitelj: Paul LINDQUIST (SE/EPP), član Vijeća Pokrajinske uprave Stockholm Referentni dokument/i: Prijedlog direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu stopa poreza na dodanu vrijednost COM(2018) 20 final Prilog Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu stopa poreza na dodanu vrijednost COM(2018) 20 final Prijedlog direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u pogledu posebne odredbe za mala poduzeća COM(2018) 21 final

I.   PREPORUKE ZA IZMJENE

Prijedlog direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu stopa poreza na dodanu vrijednost

(COM(2018) 20 final)

Amandman 1.

Uvodna izjava (4)

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Direktivi 2006/112/EZ, a koja bi u protivnom prestala važiti stupanjem na snagu tih odredaba. Na temelju konačnog sustava PDV-a sa svim bi državama članicama trebalo jednako postupati pa bi stoga trebale imati ista ograničenja u primjeni sniženih stopa PDV-a, a koje bi trebale ostati iznimka od standardne stope. Takvo jednako postupanje bez ograničavanja postojeće fleksibilnosti za države članice ostvarivo je omogućivanjem svim državama članicama da primjenjuju sniženu stopu na koju se ne primjenjuje odredba o najnižoj dopuštenoj stopi, kao i izuzeće s pravom na odbitak ulaznog PDV-a, zajedno s najviše dvije snižene stope od najmanje 5 %.

Na temelju konačnog sustava PDV-a sa svim bi državama članicama trebalo jednako postupati pa bi stoga trebale imati ista ograničenja u primjeni sniženih stopa PDV-a, a koje bi trebale ostati iznimka od standardne stope. Takvo jednako postupanje bez ograničavanja postojeće fleksibilnosti za države članice ostvarivo je omogućivanjem svim državama članicama da primjenjuju , kako bi se u obzir uzeli pozitivni socijalni ili okolišni učinci raznih roba i usluga, sniženu stopu na koju se ne primjenjuje odredba o najnižoj dopuštenoj stopi kao i izuzeće s pravom na odbitak ulaznog PDV-a, zajedno s najviše dvije snižene stope od najmanje 5 %. Države članice mogu unutar granica utvrđenih u ovoj Direktivi zadržati postojeće snižene ili uvesti nove stope PDV-a koje će pogodovati krajnjim potrošačima i biti od općeg interesa, primjerice na radno intenzivne usluge te kako bi se vodilo računa o socijalnim i/ili ekološkim aspektima.

Obrazloženje

Ako su pravila previše specifična, postoji nezanemariva opasnost da onemoguće ostvarenje željene fleksibilnosti.

Amandman 2.

Uvodna izjava (8)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
Iako bi primjena različitih stopa u određenim udaljenim područjima i dalje bila moguća, nužno je osigurati primjenu odredbe o najnižoj dopuštenoj stopi od 15 %.	Iako bi primjena različitih stopa u određenim udaljenim područjima i dalje bila moguća, nužno je osigurati primjenu odredbe o najnižoj dopuštenoj stopi od 15 % i najvišoj od 25 %.

Amandman 3.

Dodati novi stavak nakon članka 1. stavka 1.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
	članak 97. zamjenjuje se sljedećim: „Standardna stopa ne može iznositi manje od 15 % niti više od 25 %.”

Amandman 4.

Članak 1. stavak 2.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
članak 98. zamjenjuje se sljedećim:	članak 98. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 98.	„Članak 98.
1.   Države članice mogu primijeniti najviše dvije snižene stope.	1.   Države članice mogu primijeniti najviše dvije snižene stope.
Snižene stope utvrđuju se kao postotak oporezivog iznosa, koji ne smije biti manji od 5 %.	Snižene stope utvrđuju se kao postotak oporezivog iznosa, koji ne smije biti manji od 5 %.
2.   Odstupajući od stavka 1. države članice smiju uz dvije snižene stope primijeniti sniženu stopu koja je niža od najmanje dopuštene stope od 5 % i izuzeće s pravom na odbitak PDV-a plaćenog u prethodnoj fazi.	2.   Odstupajući od stavka 1. države članice smiju uz dvije snižene stope primijeniti sniženu stopu koja je niža od najmanje dopuštene stope od 5 % i izuzeće s pravom na odbitak PDV-a plaćenog u prethodnoj fazi.
3.   Sniženim stopama i izuzećima na temelju stavaka 1. i 2. smije se pogodovati isključivo krajnjim potrošačima te se primjenjuju radi ostvarivanja cilja od općeg interesa i na dosljedan način.	3.   Sniženim stopama i izuzećima na temelju stavaka 1. i 2. smije se pogodovati krajnjim potrošačima te se primjenjuju radi ostvarivanja cilja od općeg interesa i na dosljedan način , vodeći računa o pozitivnim socijalnim i/ili okolišnim učincima raznih dobara i usluga .
Snižene stope i izuzeća iz stavaka 1. i 2. ne primjenjuju se na robu ili usluge u kategorijama navedenima u Prilogu III.a.”;	Snižene stope i izuzeća iz stavaka 1. i 2. ne primjenjuju se na robu ili usluge u kategorijama navedenima u Prilogu III.a.”;

Obrazloženje

Ograničenje u skladu s kojim bi izuzeća trebala pogodovati isključivo krajnjim potrošačima moglo bi biti teško provedivo u praksi jer se mnoge robe i usluge prodaju i potrošačima i poduzećima. U uvodnim se izjavama naglašava da je temeljna ideja Prijedloga, pored ostalog, osiguravanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta i izbjegavanje nepotrebne složenosti i s njom povezanog povećanja troškova za poduzeća. Stoga bi iz teksta Direktive trebalo izbrisati riječ „isključivo”.

Prilog Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu stopa poreza na dodanu vrijednost

(COM(2018) 20 final)

Amandman 5.

5.

Prijedlog Komisije					Amandman OR-a
(5)	Isporuka alkoholnih pića	11.01 11.02 11.03 11.05 47.00.25	Ne postoji	Ne postoji	(5)	Isporuka alkoholnih pića	11.01 11.02 11.03 11.04 11.05 47.00.25	Ne postoji	Ne postoji

Obrazloženje

Nema razloga za to da se na alkohol u vermutu i ostalim aromatiziranim vinima primjenjuje snižena porezna stopa.

Amandman 6.

7.

Prijedlog Komisije					Amandman OR-a
(7)	Isporuka, najam, održavanje i popravak prijevoznih sredstava	29 30 33.15 33.16 45 47.00.81 77.1 77.34 77.35 77.39.13	Isporuka, najam, održavanje i popravci bicikala, dječjih kolica i invalidskih kolica ….	30.92 33.17.19 47.00.45 47.00.75 77.21.10 77.29.19 95.29.12 29.10.24 45.11.245.11.3	(7)	Isporuka, najam, održavanje i popravak prijevoznih sredstava	29 30 33.15 33.16 45 47.00.81 77.1 77.34 77.35 77.39.13	Isporuka, najam, održavanje i popravci bicikala (uključujući električne bicikle), električnih romobila , dječjih kolica i invalidskih kolica …..	30.92 33.17.19 47.00.45 47.00.75 77.21.10 77.29.19 95.29.12 29.10.24 45.11.245.11.3

Obrazloženje

Trebalo bi pojasniti da države članice mogu odobriti smanjene porezne stope i za električne bicikle i električne romobile. Električni bicikli i električni romobili imaju važnu ulogu za mobilnost.

Amandman 7.

10.

Prijedlog Komisije					Amandman OR-a
(10)	Isporuka računalnih, elektroničkih i optičkih proizvoda; isporuka ručnih satova	26 47.00.3 47.00.82 47.00.83 47.00.88	Ne postoji	Ne postoji	(10)	Isporuka računalnih, elektroničkih i optičkih proizvoda; isporuka ručnih satova	26 47.00.3 47.00.82 47.00.83 47.00.88	Oprema za zračenje, elektromedicinska i elektroterapeutska oprema; naočale i kontaktne leće	26.60 32.50.4

Obrazloženje

Države članice trebale bi moći primjenjivati snižene porezne stope na naočale i kontaktne leće, kao i na elektroničke srčane stimulatore i slušna pomagala.

Amandman 8.

15.

Prijedlog Komisije					Amandman OR-a
(15)	Pružanje financijskih usluga i usluga osiguranja	64 65 66	Ne postoji	Ne postoji	(15)	Pružanje financijskih usluga	64 66	Ne postoji	Ne postoji

Obrazloženje

U skladu s člankom 135. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2006/112/EZ, države članice od poreza izuzimaju transakcije osiguranja i reosiguranja, uključujući povezane usluge koje provode posrednici i zastupnici u osiguranju.

Prijedlog Komisije stoga je u suprotnosti s tekstom Direktive 2006/112/EZ.

Prijedlog direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u pogledu posebne odredbe za mala poduzeća

(COM(2018) 21 final)

Amandman 9.

Uvodna izjava (13)

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Nadalje, kako bi se osigurala usklađenost s uvjetima za izuzeće koje država članica odobrava poduzećima koja nemaju poslovni nastan na njezinu državnom području, potrebno je propisati prethodnu obavijest o namjeri korištenja izuzeća. Takvu obavijest bi malo poduzeće trebalo podnijeti u državi članici u kojoj ima poslovni nastan . Ta država članica bi zatim na temelju informacija iz prijave godišnjeg prometa tog poduzeća trebala te informacije dostaviti ostalim predmetnim državama članicama.

Nadalje, kako bi se osigurala usklađenost s uvjetima za izuzeće koje država članica odobrava poduzećima koja nemaju poslovni nastan na njezinu državnom području, potrebno je propisati prethodnu obavijest o namjeri korištenja izuzeća. Takvu obavijest bi trebalo podnijeti putem internetskog portala koji uspostavlja Komisija . Držav a članic a poslovnog nastana bi zatim na temelju informacija iz prijave godišnjeg prometa tog poduzeća trebala te informacije dostaviti ostalim predmetnim državama članicama.

Obrazloženje

Ovaj je amandman povezan s amandmanom na članak 1. stavak 12. te sadrži prijedlog iz nacrta izvješća koji je Europskom parlamentu predstavio T. Vandenkendelaere (EPP/BE).

Amandman 10.

Članak 1. stavak 12.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
članak 284. zamjenjuje se sljedećim:	članak 284. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 284.	„Članak 284.
1.   Države članice mogu izuzeti isporuke robe i usluga koje na njihovu državnom području obavljaju mala poduzeća s poslovnim nastanom na tom državnom području i čiji je iznos godišnjeg prometa u državi članici nastao tim isporukama niži od praga koji države članice utvrđuju za primjenu tog izuzeća.	1.   Države članice mogu izuzeti isporuke robe i usluga koje na njihovu državnom području obavljaju mala poduzeća s poslovnim nastanom na tom državnom području i čiji je iznos godišnjeg prometa u državi članici nastao tim isporukama niži od praga koji države članice utvrđuju za primjenu tog izuzeća.
Države članice mogu na temelju objektivnih kriterija odrediti različite pragove za različite poslovne sektore . Međutim, ti pragovi ne smiju biti viši od 85 000  EUR ili od protuvrijednosti tog iznosa u nacionalnoj valuti.	Države članice mogu na temelju objektivnih kriterija odrediti različite pragove. Međutim, ti pragovi ne smiju biti viši od 100 000  EUR ili od protuvrijednosti tog iznosa u nacionalnoj valuti.
2.   Države članice koje su uvele izuzeće za mala poduzeća također izuzimaju isporuke robe i usluga koje na njihovu državnom području obavljaju poduzeća s poslovnim nastanom u drugoj državi članici, uz uvjet da su ispunjeni sljedeći uvjeti: a) godišnji promet u Uniji tog malog poduzeća ne premašuje 100 000  EUR; b) vrijednost isporuka robe u državi članici u kojoj poduzeće nema poslovni nastan ne prelazi prag koji se u toj državi članici primjenjuje za dodjelu izuzeća poduzećima s poslovnim nastanom u toj državi članici.	2.   Države članice koje su uvele izuzeće za mala poduzeća također izuzimaju isporuke robe i usluga koje na njihovu državnom području obavljaju poduzeća s poslovnim nastanom u drugoj državi članici, uz uvjet da su ispunjeni sljedeći uvjeti: a) godišnji promet u Uniji tog malog poduzeća ne premašuje 100 000  EUR; b) vrijednost isporuka robe u državi članici u kojoj poduzeće nema poslovni nastan ne prelazi prag koji se u toj državi članici primjenjuje za dodjelu izuzeća poduzećima s poslovnim nastanom u toj državi članici.
3.   Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da mala poduzeća koja ostvaruju korist od izuzeća ispunjavaju uvjete iz stavaka 1. i 2.	3.   Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da mala poduzeća koja ostvaruju korist od izuzeća ispunjavaju uvjete iz stavaka 1. i 2.
4.    Malo poduzeće dužno je prije nego se počne koristiti izuzećem u drugim državama članicama o tome obavijestiti držav u članic u u kojoj ima poslovni nastan .	4.    Komisija uspostavlja internetski portal putem kojeg se mogu registrirati mala poduzeća koja se žele koristiti izuzećem u nekoj drugoj držav i članic i .
Ako se malo poduzeće koristi izuzećem u državi članici različitoj od one u kojoj ima poslovni nastan, država članica poslovnog nastana poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurala da to malo poduzeće prijavi točan godišnji promet u Uniji i točan godišnji promet u državi članici te obavješćuje porezna tijela u predmetnim državama članicama u kojima malo poduzeće obavlja isporuke.”;	Ako se malo poduzeće koristi izuzećem u državi članici različitoj od one u kojoj ima poslovni nastan, država članica poslovnog nastana poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurala da to malo poduzeće prijavi točan godišnji promet u Uniji i točan godišnji promet u državi članici te obavješćuje porezna tijela u predmetnim državama članicama u kojima malo poduzeće obavlja isporuke.”;

Obrazloženje

Uspostava nacionalnih pragova trebala bi, u skladu s načelom supsidijarnosti, biti u nadležnosti država članica. Stoga osim gornje granice od 100 000 EUR predložene za cijelu Uniju ne bi trebalo uvoditi neki drugi maksimalni iznos. Mogućnost uvođenja različitih nacionalnih pragova treba pozdraviti s obzirom na povećanje fleksibilnosti, ali ograničenje te mogućnosti na neke gospodarske sektore moglo bi dovesti do problema u pogledu razgraničenja.

Amandman 11.

Članak 1. stavak 15.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
umeće se sljedeći članak 288.a:	umeće se sljedeći članak 288.a:
„Članak 288.a	„Članak 288.a
Ako tijekom sljedeće kalendarske godine godišnji promet u državi članici malog poduzeća premašuje prag za izuzeće iz članka 284. stavka 1., malo poduzeće smije nastaviti ostvarivati korist od izuzeća za tu godinu uz uvjet da njegov godišnji promet u državi članici u toj godini ne prelazi prag utvrđen u članku 284. stavku 1. za više od 50 % .”;	Ako tijekom sljedeće kalendarske godine godišnji promet u državi članici malog poduzeća premašuje prag za izuzeće iz članka 284. stavka 1., malo poduzeće smije nastaviti ostvarivati korist od izuzeća za tu godinu uz uvjet da njegov godišnji promet u državi članici u toj godini ne prelazi prag utvrđen u članku 284. stavku 1. za više od 33 % .”;

Obrazloženje

Tom se odredbom ograničavaju „učinci litice”, ali bi moglo doći do narušavanja tržišnog natjecanja za ona poduzeća koja ne mogu iskoristiti to izuzeće. Stoga postotak za koji se prag može premašiti treba smanjiti s 50 % na 33 %.

II.   PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

1.

pozdravlja inicijativu Komisije za reformu sadašnjeg sustava PDV-a u EU-u čiji je cilj poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta i osigurati prilagodbu zakonodavstva o PDV-u promjenama u globalnom i digitalnom gospodarstvu;

2.

naglašava, međutim, da Prijedlog mora biti uravnotežen kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja i povećanje administrativnog opterećenja i troškova za MSP-ove, kao i za lokalne i regionalne vlasti;

3.

smatra da razlike u propisima i stopama PDV-a osobito utječu na pogranične regije i poslovanje MSP-ova u tim regijama. Stoga bi trebalo ispitati teritorijalni učinak Prijedloga u pogledu omogućavanja veće fleksibilnosti u određivanju stopa PDV-a, kao i predloženih pragova;

Zajednički propisi o stopama PDV-a

4.

pozdravlja prijedlog Komisije da se roba i usluge oporezuju u skladu s načelom države odredišta, jer se na taj način smanjuje rizik od narušavanja tržišnog natjecanja;

5.

podržava članak 98. stavak 1. i 2. Prijedloga direktive u skladu s kojim države članice smiju primijeniti najviše dvije snižene stope od najmanje 5 %, jednu sniženu stopu nižu od minimalne dopuštene stope od 5 % te izuzeće s pravom na odbitak ulaznog PDV-a;

6.

pozdravlja prijedlog Komisije za izradu popisa robe (Prilog III.a) na koju se ne smiju primjenjivati snižene stope, kojim se zamjenjuje sadašnji popis robe (uz razne ograničene iznimke) na koju se mogu primjenjivati stope PDV-a niže od standardne stope. Prijedlogom se državama članicama daje veći stupanj fleksibilnosti te se uklanja nedostatak porezne neutralnosti izazvan činjenicom da neke države članice primjenjuju snižene porezne stope na robu za koju druge države članice ne smiju uvoditi takve stope. Važno je istaknuti da je svrha tog popisa izbjegavanje narušavanja tržišnog natjecanja te da se on stoga ne bi smio koristiti za ostvarivanje drugih političkih ciljeva;

7.

smatra da postojeća pravila ne osiguravaju fiskalnu neutralnost među državama članicama te sprečavaju mogućnosti iskorištavanja tehnološkog razvoja jer se isti proizvod ili usluga, ovisno o obliku distribucije, oporezuje po drugačijim stopama. Dobar primjer za to je zabrana snižene stope PDV-a za digitalne publikacije kao što su elektroničke novine, audio knjige i streaming glazbe. Time je pogođena osobito novinska industrija čija se važnost za demokraciju ne smije podcijeniti i koja trenutačno zbog sve veće digitalizacije uporabe medija prolazi kroz velike strukturne promjene;

8.

polazi od pretpostavke da se članak 98. stavak 3. primjenjuje na robu i usluge koje obično kupuju potrošači. Nakon što se to utvrdi, proizvodi i usluge moći će se prodavati po sniženoj stopi, čak i kada se prodaju poduzećima kao i fizičkim osobama;

9.

naglašava da pojam „krajnji potrošač” može dovesti do poteškoća u vezi s primjenom. „Krajnji potrošač” u kontekstu PDV-a može biti ili fizička osoba, ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, ili porezni obveznik koji obavlja djelatnost izuzetu od oporezivanja bez prava na odbitak ulaznog PDV-a. Iz obrazloženja proizlazi da je krajnji potrošač osoba koja robu ili usluge kupuje za osobnu upotrebu. Budući da i pravne osobe mogu biti krajnji korisnici, OR smatra da bi i one trebale potpasti pod tu odredbu;

10.

podržava prijedlog da ponderirana prosječna stopa bude veća od 12 % kako bi se zaštitili porezni prihodi država članica;

11.

smatra da bi veća fleksibilnost u utvrđivanju stopa PDV-a mogla povećati složenost, osobito za MSP-ove jer oni za razliku od velikih poduzeća nemaju sredstva i strukture za primjenu nekoliko različitih poreznih stopa pri prekograničnom poslovanju;

12.

poziva Komisiju da uspostavi elektronički portal, primjerice daljnjim razvojem postojećeg portala TEDB, uz pomoć kojega bi poduzeća imala uvid u različite stope PDV-a koje se primjenjuju u državama članicama te mogla, u okvirima uvjeta za izuzeće koje određena država članica dodijeli poduzećima koja u njoj nemaju poslovni nastan, poslati obavijest o namjeri da to izuzeće iskoriste. Taj portal mora biti pristupačan, pouzdan i dostupan na svim jezicima EU-a;

13.

poziva Komisiju da razmotri mogućnost proširenja primjene minisustava za pružanje usluga na jednom mjestu (MOSS) u vezi s provedbom ovog prijedloga. Sustav MOSS je osobito važan za upravljanje u području PDV-a u državi odredišta;

14.

ističe da bi veća fleksibilnost u utvrđivanju stopa PDV-a mogla otežati donošenje odluke o pitanju kako bi se trebala oporezivati transakcija koja obuhvaća nekoliko usluga. Taj se problem odnosi na poreznu stopu koju treba primijeniti, na poreznu osnovicu, na tip fakture te na pitanje u kojoj se državi plaća porez. To može prouzročiti poteškoće pri izdavanju računa, nesigurnost, troškove i sporove, budući da se to pitanje u državama članicama možda rješava na različite načine. Stoga smatra da su potrebne jasne smjernice Komisije o tome na koji način postupati s transakcijama koje obuhvaćaju nekoliko usluga;

Pojednostavljenje propisa za mala poduzeća

15.

pozdravlja prijedlog Europske komisije da se državama članicama pruži više mogućnosti za pojednostavljenje postupaka u vezi s PDV-om za mala poduzeća. Međutim, ujedno je važno poboljšati učinkovitost oporezivanja i suzbijati prijevare kako bi se spriječilo nepošteno tržišno natjecanje te državama članicama osigurali prihodi od poreza;

16.

slaže se s predloženom definicijom „malog poduzeća” kao poduzeća s godišnjim prometom do najviše 2 000 000 EUR ostvarenim u Europskoj uniji;

17.

ukazuje na činjenicu da su, zbog fragmentacije i složenosti sustava PDV-a, poduzeća koja se bave prekograničnim poslovanjem izložena velikim troškovima usklađivanja. Ti su troškovi nesrazmjerno visoki za MSP-ove, koji čine okosnicu gospodarstva i zapošljavanja na regionalnoj razini, posebno u slučaju malih poduzeća s godišnjim prometom manjim od 2 000 000 EUR. Ta poduzeća čine 98 % svih poduzeća u EU-u, njihov udio u ukupnom prometu iznosi oko 15 %, a zaslužna su za 25 % neto prihoda od PDV-a;

18.

ukazuje na to da kod isporuke elektroničkih usluga može biti teško utvrditi u kojoj je državi članici nastanjen kupac. Za mala su poduzeća administrativni troškovi za utvrđivanje činjeničnog stanja na način kakav zahtijevaju porezne vlasti ponekad toliko veliki da ih to odvraća od poslovanja s klijentima u drugim državama članicama. Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje za mala poduzeća s prometom od najviše 2 000 000 EUR ostvarenim u Uniji, tim bi se poduzećima trebalo dopustiti da za predmetne usluge naplaćuju najveću stopu PDV-a predviđenu u EU-u;

19.

dijeli stav Komisije da bi troškovi usklađivanja s propisima o PDV-u trebali biti što niži te pozdravlja to što bi se na temelju Prijedloga troškovi usklađivanja s propisima o PDV-u za MSP-ove trebali smanjiti za do 18 % godišnje;

20.

podržava prijedlog da sva mala poduzeća s poslovnim nastanom u drugoj državi članici mogu biti oslobođena od plaćanja poreza pod uvjetom da njihov godišnji promet ostvaren u EU-u ne nadmašuje 100 000 EUR; međutim, smatra da bi bilo primjereno ispitati posljedice koje ograničavaju gospodarski rast. Za poduzeće koje je oslobođeno od plaćanja poreza, pa je zbog toga izloženo mnogo manjem administrativnom opterećenju, premašivanje tog praga može izazvati veliko ekonomsko opterećenje;

21.

pozdravlja prijedlog da se malim poduzećima omogući izdavanje pojednostavljenih računa, kao i prijedlog da se mala poduzeća oslobođena od plaćanja poreza izuzmu od obveze izdavanja računa;

22.

slaže se s prijedlogom da računovodstveno razdoblje za prijavu PDV-a za mala poduzeća može iznositi jednu kalendarsku godinu;

23.

smatra upitnim prijedlog da se poduzeća oslobođena od plaćanja PDV-a izuzmu od obveze vođenja računa i evidencije. Takav ustupak može dovesti od zlouporabe, s obzirom na to da za države članice nije jednostavno provjeravati premašuje li poduzetnik utvrđeni prag;

24.

napominje da su neke države članice poduzele mjere za olakšavanje registracije novih poduzeća i poboljšanje poslovnog okruženja, ali da to ujedno može povećati opasnost od „kružnih prijevara”. Procjenjuje se da je razlika između planiranog i prikupljenog PDV-a uslijed kružnih prijevara samo tijekom 2014. godine iznosila 50 milijardi EUR. Za smanjenje razlike između planiranog i prikupljenog PDV-a važno je poboljšati učinkovitost oporezivanja i suzbiti porezne prijevare.

Mišljenje Europskog odbora regija – Akcijski plan za digitalno obrazovanje

(2018/C 461/08)

Glavni izvjestitelj: Domenico GAMBACORTA (IT/EPP), predsjednik pokrajine Avellino Referentni dokument/i: Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o akcijskom planu za digitalno obrazovanje COM(2018) 22 final

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

Ključne poruke

1.

ističe da obrazovanje od Bolonjskog procesa igra ključnu ulogu u stvaranju europskog prostora za dijalog i suradnju u području temeljnih načela – slobode izražavanja, tolerancije, slobode istraživanja, slobodnog kretanja studenata i osoblja, uključenosti studenata i zajedničkog oblikovanja procesa cjeloživotnog učenja – koji odražavaju temeljne vrijednosti aktualnog europskog društva;

2.

ističe da je obaveza država članica EU-a da mladim ljudima pruže „najbolje obrazovanje i osposobljavanje” potvrđena u nedavnim deklaracijama (Bratislava, rujan 2016., Rim, ožujak 2017.) i sastancima na vrhu (Tallin, svibanj 2017., Göteborg, studeni 2017., Bruxelles, siječanj 2018.).

3.

ističe kako će digitalna revolucija i dalje značajno mijenjati način na koji Europljani žive, studiraju i rade i povezuju te da su digitalne vještine i kompetencije uz pismenost i matematičku pismenost od temeljne važnosti kako bi se građanima pomoglo da se suoče s izazovima globaliziranog i međusobno povezanog svijeta koji se neprestano mijenja;

4.

slaže se s time da usvajanje digitalnih vještina i kompetencija treba započeti u ranoj dobi i nastaviti tijekom života kao dio obrazovnog programa za dječju dob ili obrazovanje odraslih;

5.

uviđa da je razvoj digitalnih vještina radne snage EU-a ključan za suočavanje s pitanjem transformacije tržišta rada i izbjegavanje nedostatka vještina ili neusklađenosti;

6.

smatra da je digitalno obrazovanje potreba i prilika za rješavanje obrazovnih izazova primjerice pružanjem mogućnosti za uključiviju nastavu izrađenu po mjeri za osobe s posebnim obrazovnim potrebama i osobe s invaliditetom, migrante i osobe u sustavima skrbi država članica;

7.

napominje da razvoj digitalnih vještina služi kao odličan poticaj za razvoj novog poduzetničkog talenta, za stjecanje neovisnosti u obavljanju pojedinačnih ili komplementarnih zadaća, kao i za podršku rada multidisciplinarnih ili geografski izmiješanih timova; i

8.

ističe potencijal digitalne transformacije za mogućnost napredovanja na društvenoj ljestvici, formiranje obrazovanijih i obavještenijih građana, poticanje građanske uključenosti, demokratizaciju znanja, poboljšanje pristupa informacijama, njihovog korištenja i proizvodnje, u cilju stvaranja zdravog digitalnog identiteta te aktivnih i odgovornih digitalnih građana;

9.

ističe da su loše pripremljeni korisnici posebice u opasnosti od brojnih rizika koji se kriju u nesvjesnoj upotrebi digitalnih resursa, što uključuje kibernetičko nasilje, lažno predstavljanje (eng. phishing), slanje poruka i fotografija seksualnog sadržaja (eng. sexting), seksualnu iznudu (eng. sextortion), poremećaj ovisnosti o internetskim igrama (eng. Internet Gaming Disorder), simptomi stresa povezanog s digitalnim radom, sindrom FOMO odnosno strah od propuštanja informacija (eng. Fear of Missing Out);

10.

zahtijeva da se veći naglasak stavi na jačanje kritičkog razmišljanja i medijske pismenosti djece i mladih te odraslih, kako bi mogli prepoznati i oduprijeti se ogromnoj količini lažnih vijesti kao i riziku nekritičkog korištenja informacija dostupnih na internetu ili informacija dostupnih digitalnim putem;

11.

ukazuje na rizik koji masovno uvođenje algoritama i sustava strojnog učenja koji se temelje na umjetnoj inteligenciji i analitici podataka predstavlja za pedagošku slobodu kao i za pitanja neutralnosti, sigurnosti i privatnosti podataka;

12.

spominje neke rezultate iz „Istraživanja škola, IKT u obrazovanju” (1) (2013.), u kojem je ustanovljeno sljedeće: — dostupnost infrastrukture na školskoj razini znatno se razlikuje među zemljama; — samo oko 50 % studenata u EU-u podučava nastavnik koji ima pozitivan stav o svojoj sposobnosti da digitalne tehnologije na pedagoški vrijedan način uključi u nastavne aktivnosti; — samo oko 25 – 30 % učenika podučavaju nastavnici kojima je osposobljavanje u području IKT-a obavezno;

13.

posljedično tome, ističe da nastavnici i nastavno osoblje igraju ključnu ulogu u usmjeravanju učenika ka inovativnim praksama stvaranja znanja putem odgovarajućih poveznica između formalnog, neformalnog i informalnog učenja, pod pretpostavkom da ne postoji jedinstven pristup povećanju razine digitalnih inovacija u obrazovanju;

14.

ističe da su nastavnicima, ravnateljima škola i drugim obrazovnim subjektima potrebni potpora i odgovarajuće osposobljavanje kako bi učinkovito pronašli svoj način da kombiniraju tradicionalne obrazovne metode s mogućnostima koje nude digitalne tehnologije;

15.

u tu svrhu predlaže suradnju između privatnih i javnih dionika u koju bi posebice bili uključeni ponuđači obrazovnih tehnologija putem eventualnih strukovnih organizacija, kako bi se nastavnicima, uz besplatne digitalne obrazovne materijale, omogućilo osposobljavanje te kako bi se riješili prekogranični problemi vezani uz autorska prava;

16.

ističe rizike koji se javljaju u kontekstu velikih digitalnih poduzeća, posebice GAFAM-a (Google, Amazon, Facebook, Apple i Microsoft), koji nameću svoje standarde u obrazovanju nudeći svoj hardver i/ili softver i obrazovne resurse, za koje je neophodno uvesti stroge kontrole u pogledu zaštite podataka i autorskih prava;

17.

ističe da je potrebno smanjiti postojeći digitalni jaz, i to uzimanjem u obzir različitih čimbenika te pojave, primjerice života u različitim geografskim i demografskim kontekstima, različitih jezika sporazumijevanja, različitih razina obrazovanja, rodne i dobne različitosti, mogućeg invaliditeta, pripadanja socioekonomskim skupinama u nepovoljnom položaju;

18.

insistira na potrebi boljeg iskorištavanja financijske potpore EU-a kako bi se osiguralo da su škole i obrazovne ustanove (što uz ustanove obaveznog obrazovanja uključuje i druge obrazovne faze poput dječjih vrtića, centara za obrazovanje odraslih, muzičkih škola itd. kako bi se osigurao cjeloživotni pristup učenju) bolje opremljene nužnom infrastrukturom za širokopojasne veze velike brzine i kvalitete, a posebice one koje se nalaze u područjima s geografskim, demografskim i socijalnim izazovima;

19.

predlaže da se u skladu s provedbom digitalnih inovativnih resursa i praksi testiraju te potom i uvedu i novi resursi i načini procjene poput evaluacijskih uputa i kriterija, i to u kombinaciji s tradicionalnijim metodama, kako bi se iskoristio potencijal koji brzo pružanje povratnih informacija predstavlja za učinkovitiji proces učenja izrađen po mjeri;

20.

primjećuje da, u skladu s načelima koja su nadahnuće za Platformu za cjeloživotno učenje te kako bi se poboljšali iskustvo i rezultati učenja, učenicima treba osigurati središnju ulogu, i to određivanjem ciljeva na temelju mišljenja i vrijednosti učenika kako bi se izbjeglo da imaju ulogu pasivnog potrošača tehnologije;

21.

pozdravlja Akcijski plan za digitalno obrazovanje kao kratkoročni i srednjoročni alat za poticanje, provedbu i povećavanje svrsishodne upotrebe digitalnih i inovativnih obrazovnih praksi u školama, u okviru strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te visokog obrazovanja kao dio „europskog prostora obrazovanja” i „Novog programa vještina za Europu” (2) kojim se nadopunjuju preporuke o zajedničkim vrijednostima i ključnim kompetencijama.

22.

uviđa da su prioriteti utvrđeni u Akcijskom planu za digitalno obrazovanje u skladu sa složenim i brojnim izazovima koje predstavlja digitalna revolucija;

23.

smatra da se Akcijski plan za digitalno obrazovanje na odgovarajući način treba poduprijeti sredstvima iz novog višegodišnjeg financijskog okvira kao i resursima nacionalnih proračuna koje je, uz povezivost i infrastrukture, potrebno dodijeliti i u svrhe razvoja digitalnih vještina i kompetencija na svim razinama obrazovanja;

24.

ističe da je preduvjet za integraciju digitalne tehnologije u naše obrazovne sustave i postizanje ciljeva Akcijskog plana plodonosnija suradnja svih uključenih i potencijalnih dionika, kojom bi se osigurale konvergencija, sinergije i multidisciplinarna stručnost kao i interoperabilnosti različitih sustava;

25.

smatra da je od ključne važnosti osigurati ulaganje znatnog napora u koordinaciju i integraciju svih inicijativa i mjera kojima se također poboljšavaju politike širenja, kako bi se izbjeglo to da uglavnom samo obrazovne i političke institucije iskorištavaju dostupne prilike jer su sposobnije nositi se s prekompliciranim pozivima na financijsku potporu;

26.

podsjeća na temeljnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u provedbi politika obrazovanja i osposobljavanja te na to da bi stoga postupak prilagođavanja obrazovnih sustava standardima digitalnog doba trebao uključivati sve razine upravljanja (europsku, nacionalnu, regionalnu i lokalnu).

Bolje iskorištavanje digitalne tehnologije za podučavanje i učenje: digitalne kompetencije i vještine za digitalnu transformaciju

27.

ističe da su usprkos tome što je pristup digitalnoj infrastrukturi samo jedan od aspekata digitalnog jaza, manjak financijskih sredstava te nedovoljna i nedjelotvorna oprema te pojasna širina i dalje prepreka za korištenje IKT-a za podučavanje i učenje:

28.

poziva na pružanje potpore izradi nacionalnih strategija i okvira, za pospješivanje dijaloga među dionicima i veću potporu za nastavnike kako bi stekli metodološku stručnost;

29.

nada se da će pokretanje široke kampanje inicijativa za osposobljavanje nastavnika i nastavničkog osoblja osnažiti njihove trenutačne digitalne vještine, s posebnim naglaskom na osobe s niskom razinom stručnosti i iskustva u području digitalnih tehnologija;

30.

pozdravlja to što EU podupire digitalnu spremnost općih i strukovnih škola jačanjem njihovih digitalnih kompetencija i stavljanjem na raspolaganje alata za samoprocjenu SELFIE milijunu nastavnika, voditelja osposobljavanja i učenika do kraja 2019., u sinergiji s instrumentima za procjenu koji bi mogli biti usvojeni na razini pojedinačnih država članica;

31.

ističe da IKT doprinosi inovacijama u procesima i ustrojstvenim rješenjima te smatra da su alati poput Europskog okvira za računalne vještine (e-CF) korisni kao referentni izvor za kompetencije i vještine u području IKT-a diljem Europe;

32.

prepoznaje dodanu vrijednost sustava kupona s naglaskom na područjima u nepovoljnom položaju i osiguravanjem potpune primjene skupa alata za ruralna područja;

33.

odobrava okvir za izdavanje digitalno potvrđenih kvalifikacija i potvrđivanje digitalno stečenih vještina koje su pouzdane i višejezične te smatra ključnim da okvir u potpunosti bude usklađen s Europskim kvalifikacijskim okvirom za cjeloživotno učenje (EQF) i europskom klasifikacijom vještina, kompetencija, kvalifikacija i zanimanja (ESCO);

34.

potiče suradnju između industrijskog sektora i obrazovanja te drugih oblika javno-privatnih partnerstava u cilju razvijanja programa osposobljavanja u području digitalnih vještina te u cilju osiguravanja jednake dostupnosti digitalnih karijera, bez obzira na socioekonomski status ili tjelesni invaliditet.

Razvoj odgovarajućih digitalnih kompetencija i vještina za digitalnu transformaciju

35.

ističe da školske zajednice trebaju podržavati sve učenike i odgovarati na njihove posebne potrebe u cilju jamčenja potpune uključenosti;

36.

smatra da je ključno smanjiti obrazovne razlike među studentima koji pripadaju različitim socioekonomskim skupinama, iskoristiti potencijal nastave izrađene po mjeri i novih alata za učenje te u potpunosti iskoristiti prednost otvorenih obrazovnih resursa i otvorene znanosti;

37.

nada se razvoju europske platforme za digitalno visoko obrazovanje koja bi nudila učenje, kombiniranu mobilnost, virtualne kampuse i razmjenu najbolje prakse među ustanovama visokog obrazovanja;

38.

pozdravlja Europski referentni okvir digitalne kompetencije za nastavno osoblje koji nudi smjernice za razvoj modela digitalne kompetencije;

39.

ističe važnost poticanja i olakšavanja razvoja digitalnih kompetencija nastavnika iz cjelovite perspektive i u okviru europskog okvira vještina za nastavnike koji pokriva temeljnu i trajnu izobrazbu nastavnika.

40.

uviđa važnost mobilnosti te stoga poziva na veću usredotočenost sljedećeg programa Erasmus + i drugih relevantnih programa EU-a za financiranje kako bi se podržala prilagodba postupaka obrazovanja i osposobljavanja digitalnom dobu.

41.

stiče važnost zajedničkih napora i suradnje u području obrazovanja. Poziva na uspostavu zajedničke europske platforme otvorene raznim dionicima radi razvoja mjerila i pokazatelja s pomoću kojih bi se raznim pružateljima usluga obrazovanja omogućilo da detaljno prate napredak u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama u školama i drugim obrazovnim okruženjima. Rad u okviru te platforme treba se odvijati uz blisku suradnju među državama članicama kako bi se u obzir uzela stečena iskustva, utvrdile postojeće metode praćenja itd.;

42.

ističe važnost digitalnih kompetencija za sve građane, kao što stoji u revidiranom Europskom referentnom okviru ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje, kao i u Europskom okviru digitalne kompetencije za građane u pet područja (informacijska i podatkovna pismenost; komunikacija i suradnja; stvaranje digitalnog sadržaja; sigurnost i dobrobit te rješavanje problema) i potiče poučavanje i učenje u kojima su digitalne vještine integrirane među druge vještine koje je potrebno razviti;

43.

podržava predloženo: i. kampanju podizanja svijesti na razini EU-a usmjerenu na nastavnike, roditelje i učenike u cilju poticanja internetske sigurnosti, kiberhigijene i medijske pismenosti, ii. obrazovne inicijative u području kibersigurnosti na temelju okvira digitalne kompetencije za građane te iii. valorizaciju i širenje dobrih praksi, u cilju osposobljavanja građana za sigurno i odgovorno korištenje tehnologijom;

44.

potiče poduzetnički duh regija i gradova te pomak ka otvorenim inovacijama unutar viđenja partnerstava usmjerenog na ljude, i to između dionika javnog i privatnog sektora, sveučilišta i građana;

45.

očekuje da će i dalje biti obaviješten o političkim saznanjima o tome kako se mjere provode te da će biti pozvan da doprinese novoj raspravi na europskoj razini o budućoj suradnji u području obrazovanja i osposobljavanja.

Poboljšanje obrazovanja poboljšanom analizom podataka i predviđanjem

46.

nada se usvajanju zajedničkog metodološkog okvira za utvrđivanje pokazatelja kojima se može obuhvatiti digitalni jaz te poziva na to da se značajan napor uloži u stvaranje i prikupljanje pouzdanih i lako dostupnih podataka za njegovu evaluaciju i praćenje;

47.

skreće pozornost na probleme koji nastaju kada su osobni podaci i studentski dosjei pohranjeni kod privatnih operatera, često u drugom dijelu svijeta. Konkretno, posebnu pažnju treba posvetiti tome jesu li ti operateri spremni potpisati korisničke ugovore s brojnim lokalnim, regionalnim i nacionalnim vlastima;

48.

Također izražava zabrinutost zbog rudarenja podataka, odnosno što uraditi kada poduzeća koriste podatke učenika i školskih zaposlenika kako bi ih prodala trećim stranama te primjećuje da je također važno, prije svega za lokalne i regionalne vlasti, razjasniti koliko dugo relevantni administrativni podaci i slični dokumenti mogu biti javno dostupni;

49.

sa zadovoljstvom iščekuje pokretanje planiranih pilot-projekata za iskorištavanje dostupnih podataka i za omogućavanje provedbe i praćenja obrazovne politike te pozdravlja i planirane alate i smjernice za države članice;

50.

Smatra važnim uvođenje strateškog predviđanja povezanog s kretanjima u području digitalne transformacije koja su ključna za budućnost obrazovnih sustava, u bliskoj suradnji sa stručnjacima iz država članica – i uz uključivanje lokalnih i regionalnih predstavnika, te iskorištavanje postojećih i budućih oblika europske suradnje u području obrazovanja i osposobljavanja.

51.

potiče korisničke inovacije kao ključ za brzo donošenje inovativnih rješenja za probleme u području obrazovanja. Stajalište korisnika često se ne uzima dovoljno u obzir, što može ograničiti mogućnosti rješenja određenih problema te stoga u tom kontekstu pozdravlja razmatranje načina za promicanje uključenosti i sudjelovanja građana te korisničkih inovacija;

52.

Ističe da će se predmetnim akcijskim planom poduprijeti i europski semestar, koji je ključni pokretač reformi u okviru preporuka po državama članicama u području obrazovanja i osposobljavanja;

53.

podržava ulaganje napora u osnaživanje upravljanja školskim obrazovnim sustavima te podsjeća na to da se dobrim višerazinskim upravljanjem može poboljšati uspješnost obrazovanja i osposobljavanja, pospješiti sudjelovanje, poticati uspostavljanje inovativnih mehanizama, promicati uključivi sustav obrazovanja oblikovan da u obzir uzima osobu u cijelosti i razvijati cjeloživotne sustave obrazovanja;

54.

pozdravlja najavljeni dijalog Europske komisije o provedbi predloženih aktivnosti i mjera te izražava svoju spremnost da se angažira i, uz države članice, Europski parlament, Europski gospodarski i socijalni odbor te Grupu Europske investicijske banke, nastavi surađivati s Europskom komisijom kako bi se nastavio provoditi predloženi program i osigurala usklađenost s prioritetima u sadašnjim i budućim programima EU-a za financiranje.

---

(1)  Istraživanje škola: IKT u obrazovanju Vrednovanje pristupa, upotrebe i stavova u pogledu tehnologije u europskim školama. Završno studijsko izvješće, Europska komisija, 2013.

(2)  COM(2016) 381.

Mišljenje Europskog odbora regija – Izgradnja snažnije Europe: uloga politika u području mladih, obrazovanja i kulture

(2018/C 461/09)

Glavna izvjestiteljica: Gillian Ford (UK/EA), članica Vijeća londonske općine Havering Referentni dokument/i: Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izgradnja snažnije Europe: uloga politika u području mladih, obrazovanja i kulture COM(2018) 268 final i Prijedlog preporuke Vijeća promicanju automatskog uzajamnog priznavanja diploma visokog i višeg sekundarnog obrazovanja te ishoda razdoblja školovanja u inozemstvu COM(2018) 270 final; Visokokvalitetni sustavi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja COM(2018) 271 final; Prijedlog preporuke Vijeća o sveobuhvatnom pristupu poučavanju i učenju jezika COM(2018) 272

I.   PREPORUKE ZA IZMJENE

Amandman 1.

Prijedlog preporuke Vijeća o promicanju automatskog uzajamnog priznavanja diploma visokog i višeg sekundarnog obrazovanja te ishoda razdoblja školovanja u inozemstvu

Članak 5.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
	(d) razvojem instrumenata za osiguravanje kvalitete u internetskom obrazovanju i osposobljavanju;

Obrazloženje

U nekim područjima, posebice u udaljenijim i rijetko naseljenim područjima, obrazovanju, učenju i kvalifikacijama pristupa se digitalnim putem; zbog toga je bitna garancija kvalitete kako bi se omogućilo automatsko uzajamno priznavanje.

Amandman 2.

Prijedlog preporuke Vijeća o promicanju automatskog uzajamnog priznavanja diploma visokog i višeg sekundarnog obrazovanja te ishoda razdoblja školovanja u inozemstvu

Članak 6.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
6.   olakšavaju mobilnost i priznavanje ishoda razdoblja školovanja u inozemstvu tijekom srednjoškolskog obrazovanja i osposobljavanja:	6.   olakšavaju mobilnost svih studenata, neovisn o o mjestu u kojem žive, i priznavanje ishoda razdoblja školovanja u inozemstvu tijekom srednjoškolskog obrazovanja i osposobljavanja:
[…]	[…]
(c) promicanjem prednosti koje pruža mobilnost među ustanovama za srednjoškolsko obrazovanje i osposobljavanje te učenicima i njihovim obiteljima; promicanjem prednosti koje ostvaruju poslodavci kao domaćini mobilnim učenicima;	(c) promicanjem prednosti koje pruža mobilnost među ustanovama za srednjoškolsko obrazovanje i osposobljavanje te učenicima i njihovim obiteljima; promicanjem prednosti koje ostvaruju poslodavci kao domaćini mobilnim učenicima;

Obrazloženje

Razumljivo samo po sebi.

Amandman 3.

Prijedlog preporuke Vijeća o promicanju automatskog uzajamnog priznavanja diploma visokog i višeg sekundarnog obrazovanja te ishoda razdoblja školovanja u inozemstvu

Točka 8.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
8.   razmatraju dobru praksu u pogledu priznavanja prethodnog obrazovanja i propusnosti između sektora obrazovanja i osposobljavanja, osobito između strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i visokog obrazovanja;	8.   razmatraju i promiču dobru praksu u pogledu priznavanja prethodnog obrazovanja i propusnosti između: (a) sektora obrazovanja i osposobljavanja, osobito između strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i visokog obrazovanja; i (b) sektora obrazovanja i osposobljavanja te tržišta rada.

Obrazloženje

Poslodavci bi trebali priznavati kvalifikacije stečene u inozemstvu i razdoblja učenja provedena u inozemstvu kako bi se poboljšala mobilnost radnika te životne prilike i mogućnosti.

Amandman 4.

Prijedlog preporuke Vijeća o promicanju automatskog uzajamnog priznavanja diploma visokog i višeg sekundarnog obrazovanja te ishoda razdoblja školovanja u inozemstvu

Članak 9.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
unapređuju bazu dokaza prikupljanjem i širenjem podataka o broju i vrsti slučajeva priznavanja;	unapređuju bazu dokaza prikupljanjem i širenjem podataka o broju, vrsti i rezultatima slučajeva priznavanja;

Obrazloženje

Izvlačenje pouka iz rezultata može povećati i poboljšati proces priznavanja.

Amandman 5.

Prijedlog preporuke Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Uvodna izjava (8)

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

(8) Nadalje, raspoloživost, dostupnost i cjenovna pristupačnost visokokvalitetnih ustanova za skrb za djecu ključni su čimbenici koji ženama, a i muškarcima, odgovornima za skrb omogućuju sudjelovanje na tržištu rada, što su potvrdili Europsko vijeće u Barceloni 2002., Europski pakt za rodnu ravnopravnost te Komunikacija Komisije o ravnoteži između poslovnog i privatnog života, donesena 26. travnja 2017. Zaposlenost žena izravno pridonosi poboljšanju socioekonomske situacije kućanstva i gospodarskom rastu.

(8) Nadalje, raspoloživost, dostupnost i cjenovna pristupačnost visokokvalitetnih ustanova za skrb za djecu ključni su čimbenici koji ženama, a i muškarcima, odgovornima za skrb omogućuju sudjelovanje na tržištu rada, što su potvrdili Europsko vijeće u Barceloni 2002., Europski pakt za rodnu ravnopravnost te Komunikacija Komisije o ravnoteži između poslovnog i privatnog života, donesena 26. travnja 2017. To se treba promicati u skladu s drugim načelom europskog stupa socijalnih prava . Zaposlenost žena izravno pridonosi poboljšanju socioekonomske situacije kućanstva i gospodarskom rastu.

Obrazloženje

Razumljivo samo po sebi.

Amandman 6.

Prijedlog preporuke Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Uvodna izjava (23)

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

(23) Ovom se Preporukom nastoji uspostaviti zajedničko razumijevanje kvalitete u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U njoj se iznose moguće mjere koje vlade mogu razmotriti u skladu sa svojim specifičnim okolnostima. Preporuka je ujedno upućena roditeljima, institucijama i organizacijama, uključujući socijalne partnere i organizacije civilnog društva koje nastoje ojačati taj sektor.

(23) Ovom se Preporukom nastoji uspostaviti zajedničko razumijevanje kvalitete u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U njoj se iznose moguće mjere koje sve nadležne razine vlasti, uključujući lokalnu i regionalnu, mogu razmotriti u skladu sa svojim specifičnim okolnostima. Preporuka je ujedno upućena roditeljima, institucijama i organizacijama, uključujući socijalne partnere i organizacije civilnog društva koje nastoje ojačati taj sektor.

Obrazloženje

Razumljivo samo po sebi.

Amandman 7.

Prijedlog preporuke Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Članak 2.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
2.    Rade na osiguranju dostupn ih , cjenovno pristupačn ih i uključiv ih uslug a ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Moglo bi se razmotriti sljedeće:	2.    Osiguraju dostupn e , cjenovno pristupačn e i uključiv e uslug e ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Moglo bi se , na svim razinama vlasti, uključujući regionalnu i lokalnu razinu, razmotriti sljedeće:

Obrazloženje

Jačanje preporuke i naglašavanje ključne uloge koju igraju lokalne i regionalne vlade.

Amandman 8.

Prijedlog preporuke Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Članak 3.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
3.   Podupiru profesionalizaciju osoblja u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ovisno o postojećoj razini stručnih kvalifikacija i radnim uvjetima, uspješan ishod mogu imati, među ostalim:	3.   Podupiru profesionalizaciju osoblja u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ovisno o postojećoj razini stručnih kvalifikacija i radnim uvjetima, uspješan ishod mogu imati, među ostalim:
[…]	[…]
(d) nastojanje da osoblj e stekne kompetencije za odgovaranje na pojedinačne potrebe djece različitog podrijetla te djece s posebnim obrazovnim potrebama ili invaliditetom i priprema osoblja za rad s raznolikim skupinama.	(d) osposobljavanje osoblj a za odgovaranje na pojedinačne potrebe djece različitog podrijetla te djece s posebnim obrazovnim potrebama ili invaliditetom i priprema osoblja za rad s raznolikim skupinama.

Obrazloženje

Jačanje preporuke.

Amandman 9.

Prijedlog preporuke Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Članak 4.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
4.   Poboljšaju razvoj kurikuluma u području ranog odgoja i obrazovanja kako bi se ostvarila dobrobit i ispunile obrazovne potrebe djece. Pristupi kojima se podupiru razvoj kurikuluma te društvene, emocionalne, obrazovne i jezične kompetencije djece mogu uključivati sljedeće:	4.   Poboljšaju razvoj kurikuluma u području ranog odgoja i obrazovanja kako bi se zadovoljile potrebe sve djece u pogledu zdravlja, dobrobiti i obrazovanja . Pristupi kojima se podupiru razvoj kurikuluma te društvene, emocionalne, obrazovne i jezične kompetencije djece mogu uključivati sljedeće:
(a) osiguravanje ravnoteže u pružanju socio-emocionalne dobrobiti i učenja uz priznavanje važnosti igre i kontakta s prirodom te uloge glazbe, umjetnosti i tjelesne aktivnosti;	(a) osiguravanje ravnoteže u pružanju socio-emocionalne dobrobiti i učenja uz priznavanje važnosti igre i kontakta s prirodom te uloge glazbe, umjetnosti i tjelesne aktivnosti;
(b) poticanje empatije, suosjećanja i osviještenosti kad je riječ o jednakosti i raznolikosti;	(b) poticanje empatije, suosjećanja i osviještenosti kad je riječ o jednakosti i raznolikosti;
(c) pružanje prilika za ranu izloženost jeziku i učenje jezika kroz igru te razmatranje dvojezičnih programa u ranoj dobi;	(c) pružanje prilika za ranu izloženost jeziku i učenje jezika kroz igru te razmatranje dvojezičnih programa u ranoj dobi;
(d) davanje smjernica pružateljima usluga o dobno primjerenoj upotrebi digitalnih alata te novih tehnologija u nastanku;	(d) davanje smjernica pružateljima usluga o dobno primjerenoj upotrebi digitalnih alata te novih tehnologija u nastanku;
(e) promicanje daljnje integracije ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u obrazovni kontinuitet te podupiranje suradnje između osoblja u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i osnovnoškolskog osoblja te neometanog prelaska djece u osnovnu školu.	(e) promicanje daljnje integracije ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u obrazovni kontinuitet te podupiranje suradnje između osoblja u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i osnovnoškolskog osoblja te neometanog prelaska djece u osnovnu školu;
	(f) pružanje posebne potpore i prilika za učenje djeci s posebnim obrazovnim potrebama i invaliditetom;
	(g) pružanje posebne potpore i prilika za učenje djeci migrantskog podrijetla, pored ostalog i u slučaju masovnog povratka Europljana uslijed političkih i humanitarnih kriza;
	(h) pružanje posebne potpore i prilika za učenje djeci koja se nalaze u sustavim a skrbi država članica;
	i. promicanje modela skrbi za djecu od 0 do 6 godina.

Obrazloženje

Djeca s posebnim obrazovnim potrebama i invaliditetom, kao i djeca migrantskog podrijetla mogla bi trebati posebnu potporu za pristup cijelom nizu mogućnosti koje se pružaju u okviru kurikuluma ranog odgoja i obrazovanja, a države članice trebalo bi poticati da to osiguraju.

Amandman 10.

Prijedlog preporuke Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Članak 6.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
6.   Nastoje osigurati odgovarajuća sredstva i pravni okvir za pružanje usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Moglo bi se razmotriti sljedeće:	6.   Nastoje osigurati odgovarajuća sredstva i pravni okvir za pružanje usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Moglo bi se razmotriti sljedeće:
(a) povećanje ulaganja u rani i predškolski odgoj i obrazovanje uz naglasak na dostupnost, kvalitetu i cjenovnu pristupačnost, uključujući iskorištavanje mogućnosti financiranja koje se nude u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova;	(a) povećanje ulaganja u rani i predškolski odgoj i obrazovanje uz naglasak na dostupnost, pristupačnost, kvalitetu i cjenovnu pristupačnost, uključujući iskorištavanje mogućnosti financiranja koje se nude u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova;
(b) izrada i održavanje prilagođenih nacionalnih ili regionalnih okvira za kvalitetu;	(b) izrada i održavanje prilagođenih nacionalnih ili regionalnih okvira za kvalitetu;
(c) promicanje daljnje integracije usluga namijenjenih obiteljima i djeci, prije svega sa socijalnim i zdravstvenim uslugama;	(c) promicanje daljnje integracije usluga namijenjenih obiteljima i djeci na lokalnoj i regionalnoj razini , prije svega sa socijalnim i zdravstvenim uslugama te uslugama namijenjenima dobrobiti ;
(d) ugradnja snažnih mjera za zaštitu djece u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja kako bi se pridonijelo zaštiti djece od svih oblika nasilja.	(d) ugradnja snažnih mjera za zaštitu djece u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja kako bi se pridonijelo zaštiti djece od svih oblika zlostavljanja i nasilja.

Obrazloženje

Razumljivo samo po sebi.

Amandman 11.

Prijedlog preporuke Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Točka 8.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
8.   Olakša razmjenu iskustava i dobre prakse među državama članicama u kontekstu strateškog okvira za suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja i programa koji će ga naslijediti te u Odboru za socijalnu zaštitu.	8.   Olakša razmjenu iskustava i dobre prakse među državama članicama , na svim razinama vlasti, u kontekstu strateškog okvira za suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja i programa koji će ga naslijediti te u Odboru za socijalnu zaštitu.

Obrazloženje

Razumljivo samo po sebi.

Amandman 12.

Prijedlog preporuke Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Točka 9.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
9.   Na temelju potražnje država članica podupire njihovu suradnju organiziranjem aktivnosti uzajamnog učenja i savjetovanja.	9.   Na temelju potražnje država članica podupire njihovu suradnju na svim razinama vlasti organiziranjem aktivnosti uzajamnog učenja i savjetovanja.

Obrazloženje

Razumljivo samo po sebi.

Amandman 13.

Prijedlog preporuke Vijeća o sveobuhvatnom pristupu poučavanju i učenju jezika

Uvodna izjava (1)

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

(1) U Komunikaciji „Obrazovanjem i kulturom jačati europski integritet” Europska komisija iznosi viziju europskog prostora obrazovanja u kojem granice ne koče visokokvalitetno uključivo obrazovanje, osposobljavanje i istraživanja, boravak u drugoj državi članici radi studija, učenja ili rada postao je standard, u kojem je uobičajeno da ljudi osim materinskog govore još dva jezika te da imaju snažan osjećaj europskog identiteta, svjesni su europske kulturne baštine i njezine raznolikosti.

(1) U Komunikaciji „Obrazovanjem i kulturom jačati europski integritet” Europska komisija iznosi viziju europskog prostora obrazovanja u kojem granice ne koče visokokvalitetno uključivo obrazovanje, osposobljavanje i istraživanja, boravak u drugoj državi članici radi studija, učenja ili rada postao je standard, u kojem je uobičajeno da ljudi osim materinskog govore još dva jezika te da imaju snažan osjećaj europskog identiteta, svjesni su europske kulturne baštine, njezine raznolikosti i njezinih mogućnosti .

Obrazloženje

Ovdje je važno istaknuti da vrijednost europskog prostora obrazovanja uključuje njezinu sposobnost da otvori put prema novim mogućnostima.

Amandman 14.

Prijedlog preporuke Vijeća o sveobuhvatnom pristupu poučavanju i učenju jezika

Članak (1)

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

(1) istraže kako se može pomoći svim mladim ljudima da, uz jezik školovanja, nauče barem još jedan europski jezik na razini iskusnog korisnika prije završetka srednjoškolskog obrazovanja i osposobljavanja te da potaknu učenje dodatnog (trećeg) jezika do razine samostalnog korisnika;

(1) istraže kako se može pomoći svim mladim ljudima da, uz jezik školovanja, nauče barem još jedan europski jezik na razini iskusnog korisnika prije završetka srednjoškolskog obrazovanja i osposobljavanja te da potaknu učenje dodatnog (trećeg) jezika do razine samostalnog korisnika , uključujući poseban naglasak na usmenom izražavanju i iskustvu te osiguravanju primjerenog pristupa kvalitetnoj nastavi za sve učenike ;

Obrazloženje

Dionici su, osim vještina čitanja i pisanja, naglasili i važnost usmenog izražavanja na stranim jezicima, što je ključno za omogućavanje mobilnosti i drugih prilika. Također je utvrđeno da se, u slučajevima kada nije dostupna kvalitetna nastava, građani boljih financijskih mogućnosti mogu odlučiti za privatne jezične tečajeve, što nije moguće za one u nepovoljnom socioekonomskom položaju, što povećava jaz između različitih društvenih skupina.

Amandman 15.

Prijedlog preporuke Vijeća o sveobuhvatnom pristupu poučavanju i učenju jezika

Članak (4)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
(4) u okviru tih sveobuhvatnih strategija podupiru razvijanje svijesti o važnosti jezika u školama i centrima za osposobljavanje:	(4) u okviru tih sveobuhvatnih strategija podupiru razvijanje svijesti o važnosti jezika u školama i centrima za osposobljavanje:
(a) aktivnom potporom mobilnosti učenika, među ostalim korištenjem mogućnosti iz relevantnih programa EU-a za financiranje;	(a) aktivnom potporom mobilnosti učenika, među ostalim korištenjem mogućnosti iz relevantnih programa EU-a za financiranje;
(b) omogućivanjem nastavnicima da razmotre upotrebu određenog jezika u svojem predmetu;	(b) omogućivanjem nastavnicima da razmotre upotrebu određenog jezika u svojem predmetu;
(c) jačanjem kompetencije jezika školovanja kao osnove za daljnje učenje i obrazovna postignuća u školi za sve učenike, posebice one s migrantskim podrijetlom ili u nepovoljnom položaju;	(c) jačanjem kompetencije jezika školovanja kao osnove za daljnje učenje i obrazovna postignuća u školi za sve učenike, posebice one s migrantskim podrijetlom , pored ostalog i u slučaju masovnog povratka Europljana uslijed političkih i humanitarnih kriza, ili one u nepovoljnom položaju ili one s posebnim obrazovnim potrebama i invaliditetom ;
(d) poštovanjem jezične raznolikosti učenika i njezinom upotrebom kao resursa za učenje, među ostalim uključivanjem roditelja i šire lokalne zajednice u jezično obrazovanje;	(d) poštovanjem jezične raznolikosti učenika i njezinom upotrebom kao resursa za učenje, među ostalim uključivanjem roditelja i šire lokalne zajednice u jezično obrazovanje;
(e) pružanjem mogućnosti za procjenu i potvrđivanje jezičnih kompetencija koje nisu dio kurikuluma, nego su ih učenici stekli drugdje, među ostalim širenjem skupa jezika koji se mogu dodati kvalifikacijama učenika na kraju školovanja;	(e) pružanjem mogućnosti za procjenu i potvrđivanje jezičnih kompetencija koje nisu dio kurikuluma, nego su ih učenici stekli drugdje, među ostalim širenjem skupa jezika koji se mogu dodati kvalifikacijama učenika na kraju školovanja;

Obrazloženje

Razumljivo samo po sebi.

Amandman 16.

Prijedlog preporuke Vijeća o sveobuhvatnom pristupu poučavanju i učenju jezika

Članak (5)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
(5) podupiru nastavnike, predavače i ravnatelje škola u nastojanjima da se razvije svijest o važnosti jezika s pomoću:	(5) podupiru nastavnike, predavače i ravnatelje škola u nastojanjima da se razvije svijest o važnosti jezika s pomoću:
(a) ulaganja u inicijalno i kontinuirano obrazovanje nastavnika jezika kako bi se održala široka jezična ponuda u obveznom obrazovanju i osposobljavanju;	(a) ulaganja u inicijalno i kontinuirano obrazovanje nastavnika jezika radi privlačenja i zadržavanja osoblja kako bi se održala široka jezična ponuda u obveznom obrazovanju i osposobljavanju;
(b) uključivanja priprema za jezičnu raznolikost u nastavi u inicijalno obrazovanje i trajni profesionalni razvoj nastavnika i ravnatelja škola;	(b) uključivanja priprema za jezičnu raznolikost u nastavi u inicijalno obrazovanje i trajni profesionalni razvoj , uključujući neformalno i informalno učenje, nastavnika i ravnatelja škola;

Obrazloženje

Lokalne zajednice pružaju mnoštvo prilika za poboljšanje svijesti nastavnika o važnosti jezika, primjerice posredstvom roditelja i skrbnika, vjerskih zajednica i organizacija koje djeluju u zajednici.

Amandman 17.

Prijedlog preporuke Vijeća o sveobuhvatnom pristupu poučavanju i učenju jezika

Članak (6)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
(6) potiču istraživanje u području inovativnih, uključivih i višejezičnih pedagoških metoda i njihovu primjenu, uključujući primjenu digitalnih alata i integriranog učenja jezika i nastavnog sadržaja;	(6) potiču istraživanje u području inovativnih, uključivih i višejezičnih pedagoških metoda i njihovu primjenu, uključujući primjenu digitalnih alata , audiovizualne, filmske i glazbene produkcije te integriranog učenja jezika i nastavnog sadržaja;

Obrazloženje

Kulturno bogatstvo europske audiovizualne, filmske i glazbene produkcije ne olakšava samo učenje još jednog jezika, već, prije svega, upoznavanje različitih kultura i zajedničkih vrijednosti.

Amandman 18.

Prijedlog preporuke Vijeća o sveobuhvatnom pristupu poučavanju i učenju jezika

Članak (8)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
	(8) poboljšaju pristup visokokvalitetnim programima digitalnog učenja za nastavnike i građane, posebice za stanovnike udaljenijih i rjeđe naseljenih područja te najudaljenijih regija;

Obrazloženje

Pristup visokokvalitetnim digitalnim jezičnim programima može biti skuplji nego pristup jednostavnijim programima. U nekim područjima s manjkom učitelja širokopojasna veza nije niti dovoljno brza ni dovoljno pouzdana da bi se olakšalo učenje jezika na internetu.

Amandman 19.

Prijedlog preporuke Vijeća o sveobuhvatnom pristupu poučavanju i učenju jezika

Namjera 1.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
(1) podupre praćenje provedbe ove Preporuke tako što će olakšati uzajamno učenje među državama članicama i u suradnji s državama članicama razviti:	(1) podupre praćenje provedbe ove Preporuke tako što će olakšati uzajamno učenje među državama članicama i u suradnji s državama članicama , na temelju iskustava stečenih u okviru relevantnih projekata prekogranične i teritorijalne suradnje koje su provele lokalne i regionalne vlasti, gdje je to primjereno, razviti:

Obrazloženje

Razumljivo samo po sebi.

II.   PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

Opće napomene

1.

ponovno poziva na sveobuhvatan pristup usmjeren na budućnost obrazovanja diljem EU-a, uključujući ojačanu suradnju javnog i privatnog sektora, kako bi se građanima pružila potpora da se prilagode na sve kompleksnije i raznolikije društvo, razviju „europski identitet” koji bi trebao nadopuniti nacionalni, regionalni, lokalni i individualni identitet i steknu vještine potrebne u društvu koje je mobilno i sve više digitalno;

2.

podupire namjeru Europske komisije da koordinira napredak prema stvaranju europskog prostora obrazovanja do 2025. u pogledu ključnih izazova, uključujući poboljšanje predškolskog odgoja i obrazovanja, olakšanje uzajamnog priznavanja diploma visokih učilišta i svjedodžbi o završetku školovanja, poboljšanje učenja jezika, promicanje cjeloživotnog učenja, mobilnost studenata i ulaganje u digitalizaciju mogućnosti;

3.

vjeruje da države članice i regije u svojim strategijama obrazovne politike trebaju dati prednost suradnji na svim razinama vlasti, uključujući lokalne i regionalne vlasti, kako bi se u kontekstu prvog načela europskog stupa socijalnih prava visokokvalitetno obrazovanje usmjereno na učenike te s težištem na dobroj nastavi, inovacijama i digitalizaciji uskladilo s potrebama tržišta rada koje se dinamično razvija;

4.

naglašava da su potrebni dodatni napori na svim razinama vlasti kako bi se, u cilju poticanja otvaranja radnih mjesta i pronalaska rješenja za nezaposlenost, predvidjele potrebe tržišta rada te pružilo odgovarajuće obrazovanje, opće znanje, strukovno osposobljavanje i cjeloživotno učenje;

5.

ukazuje na činjenicu da je za cjeloživotno učenje potreban kontinuitet te podupire načela definirana 2017. u dokumentu Unesco-ve Globalne mreže gradova koji uče naslovljenom Cork Call to Action for Learning Cities u kojem se navodi da cjeloživotno učenje predstavlja središnji element ciljeva održivog razvoja (1);

6.

traži da institucije EU-a i države članice, uz potporu lokalnih i regionalnih vlasti u dogovoru s dionicima, provode predmetne prijedloge u kontekstu širih politika EU-a za gospodarski razvoj, zapošljavanje i socijalnu zaštitu uz stratešku uporabu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2020., u kojem bi se određene obrazovne politike trebale formulirati jasnije i ambicioznije, te naglašava važnost poštovanja načela proporcionalnosti kako bi se spriječio nastanak novih financijskih ili administrativnih opterećenja za države članice;

7.

isto tako, pozdravlja uvođenje europske studentske iskaznice i prilike koja ona pruža za pospješivanje studentske mobilnosti i promicanje automatskog priznavanje kvalifikacija te poziva Komisiju da razmotri proširenje inicijative na sve učenike, ne samo one u visokom obrazovanju, kako bi se proširile mogućnosti za cjeloživotno učenje;

8.

napominje da primarnu odgovornost za obrazovnu politiku imaju države članice, koje su uključile regionalne i lokalne vlasti u različitoj mjeri u skladu sa svojim ustavnim poretcima, te da bi se djelovanjem EU-a u skladu s člankom 6. UFEU-a trebalo samo dopunjavati, podupirati ili koordinirati djelovanje država članica; djelovanje EU-a u tom području mora biti u potpunosti opravdano sa stajališta supsidijarnosti i proporcionalnosti i biti usklađeno s postojećim okvirima, alatima i postupcima;

Uzajamno priznavanje

9.

primjećuje sa žaljenjem kontinuirane prepreke mobilnosti u području obrazovanja i pridružuje se pozivu Europske komisije na stvaranje Europe u kojoj učenje, studiranje i istraživanje nisu ograničeni granicama, već u kojoj su boravak u drugoj državi članici radi studiranja, učenja ili posla ustaljena praksa;

10.

naglašava da je potrebno dati dodatnu potporu regijama u kojima mobilnost učenika otežavaju dodatne prepreke kao što su demografski deficit, ruralnost ili siromaštvo;

11.

pozdravlja podršku Europske komisije u pogledu razmjene najboljih praksi među državama članicama i potiče sudjelovanje predstavnika lokalne i regionalne razine kako bi se na taj način priznala vrijednost regionalnog znanja i iskustvo;

12.

pozdravlja prijedlog Europske komisije o promicanju automatskog uzajamnog priznavanja diploma visokog i višeg sekundarnog obrazovanja te ishoda školovanja u inozemstvu, te poziva Komisiju da u svojem budućem radu u obzir uzme poveznice s teritorijalnim razvojem, posebice u slučajevima kada lokalni i regionalni projekti uključuju mobilnost kvalificiranih radnika i osoblja;

Rani i predškolski odgoj i obrazovanje

13.

podsjeća da pojam „ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja” nadilazi ono što neki smatraju predškolskom obrazovanjem, s obzirom na to da njegova svrha nije samo priprema djece za školu već i za život, na isti način na koji svi ostali dijelovi obrazovnog sustava doprinose tom procesu;

14.

ponovno ističe preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja te predlaže da donositelji odluka na europskoj i nacionalnoj razini obrate posebnu pozornost na potencijal koji u tom kontekstu imaju partnerstva među nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima, poduzećima, zaposlenicima i sindikatima, kao i akterima civilnog društva, a kako bi se njihove vještine i kvalifikacije mogle uzeti u obzir;

15.

u tom kontekstu napominje svoje razočaranje činjenicom da preporuka samo u ograničenoj mjeri upućuje na obiteljski život i lokalne intervencije koji mogu imati znatan učinak na rani razvoj djeteta, te naglašava ključnu važnost holističkog, integriranog pristupa;

16.

smatra da su visokoobrazovani stručnjaci preduvjet za visokokvalitetan rani i predškolski odgoj i obrazovanje, i slijedom toga potrebno je poticati sve razine uprave, uključujući lokalne i regionalne vlasti, na odgovarajuća ulaganja na samo u inicijalno obrazovanje nastavnika već i u trajno stručno usavršavanje;

17.

naglašava potrebu za stalnim poboljšanjem komponente „odgoja” u okviru ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uključujući ulogu nastavnika u njegovanju pozitivnih odnosa s djecom, roditeljima i među sobom; naglašava da je u skladu s 11. načelom europskog stupa socijalnih prava potrebno osigurati da usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja budu cjenovno pristupačne i obiteljima s niskim primanjima; priznaje načelo iz Konvencije o pravima djeteta u kojem stoji da bi se u svakom djelovanju prednost trebala dati dobrobiti djeteta;

18.

naglašava da bi djeca s posebnim obrazovnim potrebama i s invaliditetom trebala dobiti kvalitetno obrazovanje, s pristupom općem obrazovnom sustavu gdje je to moguće te, po potrebi, individualnu potporu;

19.

primjećuje višestruku korist koja proizlazi iz promicanja mjera za pospješivanje pozitivnog dijaloga između nastavnika i roditelja/skrbnika radi jačanja veza između škole i doma te pružanja potpore uspješnoj integraciji učenika u školsko okruženje i njihovoj sveukupnoj socijalizaciji i mogućnostima za razvoj;

20.

pozdravlja činjenicu da je Komisija priznala ulogu lokalnih i regionalnih partnera u poboljšanju podučavanja i učenja, međutim naglašava nedostatak priznanja činjenice da se neke zajednice suočavaju s većim izazovima nego druge, primjerice zajednice u udaljenijim područjima ili zajednice u kojima se govori više materinjih jezika, a koje će trebati više resursa i financijskih sredstava kako bi se poboljšalo poučavanje i učenje za sve;

21.

naglašava da Komisija mora uzeti u obzir povezana mišljenja Odbora i zaključke Vijeća, uključujući zaključke Vijeća o integriranoj politici razvoja u ranom djetinjstvu kao alatu za smanjenje siromaštva i promicanje socijalne uključenosti (2).

Učenje i poučavanje jezika

22.

izražava razočaranje činjenicom da se slabe jezične vještine smatraju jednom od glavnih prepreka slobodnom kretanju osoba i stvaranju radne snage u skladu s potrebama europskog gospodarstva te stoga ističe svoju podršku snažnijoj ulozi učenja jezika;

23.

napominje da se u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru očekuje smanjenje financijskih sredstava za kohezijsku politiku te stoga izražava zabrinutost u pogledu financijskih sredstava iz Europskog socijalnog fonda koji će biti dostupni za ostvarenje ambicija iz Preporuke;

24.

u tom kontekstu izražava žaljenje zbog činjenice da je u Preporuci naglasak stavljen na učenje u okviru zakonom propisanog obrazovanja, a ne na priznavanje jezika kao važnog dijela cjeloživotnog učenja, koji počinje već u predškolskog uzrastu, radi promicanja integracije i mobilnosti, u čemu mogu sudjelovati i partneri i poduzeća iz lokalne zajednice;

25.

naglašava važnost aktivnog promicanja mogućnosti koje pružaju relevantni europski programi za financiranje, kao i pojednostavljenja postupaka podnošenja zahtjeva kako bi škole i centri za osposobljavanje u državama članicama mogli iskoristiti te prilike.

---

(1)  http://uil.unesco.org/lifelong-learning/learning-cities/cork-call-action-learning-cities

(2)  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?qid=1530526890119&uri=CELEX:52018DC0270