ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 440

European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Godište 61.
6. prosinca 2018.


Sadržaj

Stranica

 

I.   Rezolucije, preporuke i mišljenja

 

MIŠLJENJA

 

Europski gospodarski i socijalni odbor

 

537. plenarno zasjedanje EGSO-a, 19.9.2018.–20.9.2018.

2018/C 440/01

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Predviđanje posljedica umjetne inteligencije na radna mjesta radi osiguravanja pravedne tranzicije (samoinicijativno mišljenje)

1

2018/C 440/02

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Povjerenje, privatnost i sigurnost potrošača i poduzeća u internetu stvari (samoinicijativno mišljenje)

8

2018/C 440/03

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Prikladniji pokazatelji za evaluaciju ciljeva održivog razvoja – doprinos civilnog društva (samoinicijativno mišljenje)

14

2018/C 440/04

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Doprinosu europskih ruralnih područja Godini kulturne baštine 2018. radi osiguravanja održivosti i urbane/ruralne kohezije (samoincijativno mišljenje)

22

2018/C 440/05

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Učinak supsidijarnosti i prekomjerne regulacije na gospodarstvo i zapošljavanje (razmatračko mišljenje na zahtjev austrijskog predsjedništva Vijeća)

28

2018/C 440/06

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Digitalni jaz među spolovima (Razmatračko mišljenje na zahtjev Europskog parlamenta)

37

2018/C 440/07

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Biogospodarstvo – doprinos ostvarenju klimatskih i energetskih ciljeva EU-a i UN-ovih ciljeva održivog razvoja (razmatračko mišljenje)

45


 

III   Pripremni akti

 

EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR

 

537. plenarno zasjedanje EGSO-a, 19.9.2018.–20.9.2018.

2018/C 440/08

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Umjetna inteligencija za Europu(COM(2018) 237 final)

51

2018/C 440/09

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o omogućivanju digitalne transformacije na jedinstvenom digitalnom tržištu u području zdravstva i skrbi: osnaživanje građana i stvaranje zdravijeg društva(COM(2018) 233 final)

57

2018/C 440/10

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o a) Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ(COM(2018) 184 final – 2018/0089 (COD)) i o b) Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., Direktive 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila EU-a o zaštiti potrošača(COM(2018) 185 final – 2018/0090 (COD))

66

2018/C 440/11

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Obnovljeni program za istraživanje i inovacije – prilika da Europa oblikuje svoju budućnost(Doprinos Europske komisije neformalnom sastanku čelnika EU-a u Sofiji 16. svibnja 2018.) (COM(2018) 306 final)

73

2018/C 440/12

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 596/2014 i Uredbe (EU) 2017/1129 u pogledu promicanja upotrebe rastućih tržišta malih i srednjih poduzeća (MSP-ova)(COM(2018) 331 final – 2018/0165 (COD))

79

2018/C 440/13

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti(COM(2018) 336 final – 2018/0168 (COD))

85

2018/C 440/14

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima za homologaciju za motorna vozila i njihove prikolice te za sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice namijenjene za takva vozila, u pogledu njihove opće sigurnosti te zaštite osoba u vozilima i nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu, o izmjeni Uredbe (EU) 2018/… i stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 78/2009, (EZ) br. 79/2009 i (EZ) 661/2009(COM(2018) 286 final – 2018/0145 COD)

90

2018/C 440/15

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o dopuni homologacijskog zakonodavstva EU-a s obzirom na povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije(COM(2018) 397 final – 2018/0220 (COD))

95

2018/C 440/16

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 469/2009 o svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove(COM(2018) 317 final – 2018/0161 (COD))

100

2018/C 440/17

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni i ispravku Uredbe (EU) br. 167/2013 o homologaciji i nadzoru tržišta traktora za poljoprivredu i šumarstvo(COM(2018) 289 final – 2018/0142 (COD))

104

2018/C 440/18

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o: Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Moderan proračun Unije koja štiti, osnažuje i brani. Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027.(COM(2018) 321 final), Prijedlogu uredbe Vijeća o utvrđivanju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027.(COM(2018) 322 final/2 – 2018/0166 (APP)), Prijedlogu odluke Vijeća o sustavu vlastitih sredstava Europske unije(COM(2018) 325 final – 2018/0135 (CNS)), Prijedlogu uredbe Vijeća o metodama i postupku za stavljanje na raspolaganje vlastitih sredstava koja se temelje na zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit, na sustavu Europske unije za trgovanje emisijama i na nerecikliranom plastičnom ambalažnom otpadu te o mjerama za zadovoljavanje potreba za gotovinom(COM(2018) 326 final – 2018/0131 (NLE)), Prijedlogu uredbe Vijeća o utvrđivanju provedbenih mjera za sustav vlastitih sredstava Europske unije(COM(2018) 327 final – 2018/0132 (APP)), Prijedlogu uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EEZ, Euratom) br. 1553/89 o konačnom jedinstvenom režimu ubiranja vlastitih sredstava koja proizlaze iz poreza na dodanu vrijednost(COM(2018) 328 final – 2018/0133 (NLE))

106

2018/C 440/19

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o posebnim odredbama za cilj Europska teritorijalna suradnja (Interreg) uz potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj i instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja(COM(2018) 374 final – 2018/0199 (COD))

116

2018/C 440/20

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o mehanizmu za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu(COM(2018) 373 final – 2018/0198 (COD))

124

2018/C 440/21

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Europskog nadzornog tijela za rad(COM(2018) 131 final – 2018/0064 (COD))

128

2018/C 440/22

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu preporuke Vijeća o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti(COM(2018) 132 final)

135

2018/C 440/23

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Prilagodba zajedničke vizne politike novim izazovima(COM(2018) 251 – final) i Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 810/2009 o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama)COM(2018) 252 final – 2018/0061(COD)

142

2018/C 440/24

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2004/37/EZ o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu(COM(2018) 171 final – 2018/0081 (COD))

145

2018/C 440/25

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Preporuci Vijeća o pojačanoj suradnji u borbi protiv bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem(COM(2018) 244 final – SWD(2018) 149 final)

150

2018/C 440/26

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 767/2008, Uredbe (EZ) br. 810/2009, Uredbe (EU) 2017/2226, Uredbe (EU) 2016/399, Uredbe (EU) 2018/… (Uredba o interoperabilnosti) i Odluke 2004/512/EZ te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2008/633/PUP(COM(2018) 302 final)

154

2018/C 440/27

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o transparentnosti i održivosti EU-ove procjene rizika u prehrambenom lancu, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 178/2002 (o općim propisima o hrani), Direktive 2001/18/EZ (o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama), Uredbe (EZ) br. 1829/2003 (o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje), Uredbe (EZ) br. 1831/2003 (o dodacima hrani za životinje), Uredbe (EZ) br. 2065/2003 (o aromama dima), Uredbe (EZ) br. 1935/2004 (o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom), Uredbe (EZ) br. 1331/2008 (o zajedničkom postupku odobravanja prehrambenih aditiva, prehrambenih enzima i prehrambenih aroma), Uredbe (EZ) br. 1107/2009 (o proizvodima za zaštitu bilja) i Uredbe (EU) 2015/2283 (o novoj hrani)(COM(2018) 179 final – 2018/0088 (COD))

158

2018/C 440/28

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o nepoštenim trgovačkim praksama u odnosima među poduzećima u lancu opskrbe hranom(COM(2018) 173 final)

165

2018/C 440/29

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju višegodišnjeg plana za riblje stokove u zapadnim vodama i njima susjednim vodama i za ribarstvo koje iskorištava te stokove, o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1139 o utvrđivanju višegodišnjeg plana za Baltičko more i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007 i (EZ) br. 1300/2008(COM(2018) 149 final – 2018/0074 (COD))

171

2018/C 440/30

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o višegodišnjem planu oporavka sredozemnog igluna i izmjeni uredaba (EZ) br. 1967/2006 i (EU) 2017/2107(COM(2018) 229 final – 2018/0109 (COD))

174

2018/C 440/31

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja(COM(2018) 238 final – 2018/0112 (COD))

177

2018/C 440/32

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Suzbijanje dezinformacija na internetu: europski pristup(COM(2018) 236 final)

183

2018/C 440/33

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju Instrumenta za povezivanje Europe i stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1316/2013 i (EU) br. 283/2014(COM(2018) 438 final – 2018/0228 (COD))

191

2018/C 440/34

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja za razdoblje 2021. – 2027. (program Periklo IV)(COM(2018) 369 final – 2018/0194(CNS))

199


HR

 


I. Rezolucije, preporuke i mišljenja

MIŠLJENJA

Europski gospodarski i socijalni odbor

537. plenarno zasjedanje EGSO-a, 19.9.2018.–20.9.2018.

6.12.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 440/1


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Predviđanje posljedica umjetne inteligencije na radna mjesta radi osiguravanja pravedne tranzicije”

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 440/01)

Izvjestiteljica:

Franca SALIS-MADINIER

Odluka Plenarne skupštine:

15.2.2018.

Pravni temelj:

pravilo 29. stavak 2. Poslovnika

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

19.9.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

537

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

183/1/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Umjetna inteligencija i robotika proširit će i povećati utjecaj koji digitalno gospodarstvo ima na tržišta rada (1). Tehnološki napredak uvijek je utjecao na rad i na zapošljavanje te je zahtijevao nove oblike socijalne i društvene organizacije. EGSO je uvjeren da tehnološki razvoj može doprinijeti gospodarskom i socijalnom napretku. Međutim, smatra da bi bilo pogrešno zanemariti njegove globalne učinke na društvo. Umjetna će inteligencija u svijetu rada proširiti i povećati opseg automatizacije radnih mjesta (2). Iz tog razloga EGSO želi doprinijeti pripremi društvenih promjena koje prate procvat umjetne inteligencije i robotike jačanjem i obnavljanjem europskog socijalnog modela.

1.2.

EGSO želi istaknuti potencijal umjetne inteligencije i njezine primjene, osobito u području zdravstvene skrbi, sigurnosti u prometu i energiji, suzbijanja klimatskih promjena i predviđanja prijetnji u području kibernetičke sigurnosti. Europska unija, vlade i organizacije civilnog društva igraju važnu ulogu u potpunom iskorištavanju prednosti koje umjetna inteligencija može donijeti, posebice osobama s invaliditetom, osobama smanjene pokretljivosti kao i starijim osobama te kroničnim bolesnicima.

1.3.

Međutim, EU ne raspolaže dostatnim podacima o digitalnoj ekonomiji i socijalnoj preobrazbi koja iz nje proizlazi. EGSO preporučuje da se poboljšaju statistički alati i istraživanje, osobito o umjetnoj inteligenciji, upotrebi industrijskih robota i usluga, internetu stvari te o novim gospodarskim modelima (ekonomija platformi, novi oblici zapošljavanja i rada).

1.4.

EGSO poziva Europsku komisiju da promiče i podržava provedbu studija na razini europskih odbora za sektorski socijalni dijalog o sektorskim učincima umjetne inteligencije i robotike, te općenito, digitalizacije gospodarstva.

1.5.

Prihvaćeno je da će umjetna inteligencija i robotika izmjestiti i preobraziti radna mjesta, neka ukinuti, a druga stvoriti. EU u svakom slučaju mora jamčiti pristup socijalnoj zaštiti svim radnicima, samozaposlenima ili lažno samozaposlenima, u skladu s europskim stupom socijalnih prava.

1.6.

Komisija je predložila jačanje Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji kako bi se njime koristili posebice radnici koji gube radno mjesto i samozaposlene osobe koje su prestale sa svojom djelatnošću zbog digitalizacije gospodarstva (3). EGSO smatra da je to korak ka uspostavljanju istinskog europskog tranzicijskog fonda kojim bi se doprinijelo društveno odgovornom upravljanju digitalnom transformacijom.

1.7.

EGSO preporučuje da se provode i ojačaju načela, obećanja i obaveze sadržani u postojećim tekstovima koje su usvojile europske institucije i socijalni partneri o obavješćivanju radnika i savjetovanju s njima (4), osobito prilikom uvođenja novih tehnologija među kojima su umjetna inteligencija i robotika. EGSO poziva na uključivi europski program umjetne inteligencije koji će se temeljiti na tim tekstovima i na europskom stupu socijalnih prava koji će uključivati sve dionike.

1.8.

EGSO preporučuje da se smjernicama u pogledu etike u području umjetne inteligencije koje će izraditi Komisija odredi jasna granica u interakciji između radnika i inteligentnih strojeva kako čovjek nikada ne bi postao izvršitelj naloga stroja. Tim bi se smjernicama, u duhu uključive umjetne inteligencije, trebala utvrditi načela sudjelovanja, odgovornosti i provođenja postupaka proizvodnje kako bi, kako je istaknuto u Ustavu ILO-a, rad onima koji ga obavljaju donio zadovoljstvo da u potpunosti koriste svoje sposobnosti i znanja te da na najbolji način doprinesu općoj dobrobiti.

1.9.

EGSO također preporučuje da se tim smjernicama obuhvate i načela transparentnosti u upotrebi sustava umjetne inteligencije za zapošljavanje, ocjenjivanje i kontrolu radnika od strane uprave, kao i načela zdravlja i sigurnosti i poboljšanja uvjeta rada. Naposljetku, tim se smjernicama treba osigurati zaštita prava i sloboda u pogledu obrade podataka radnika, uz poštovanje načela nediskriminacije,

1.10.

Provedbu smjernica u pogledu etike u području umjetne inteligencije potrebno je pratiti. Ta uloga promatrača ili nadzornika mogla bi se dodijeliti europskom opservatoriju za pitanja etike u sustavima umjetne inteligencije (uključujući i u poduzećima).

1.11.

EGSO preporučuje obrazovanje inženjera i kreatora inteligentnih strojeva u pogledu etike kako bi se izbjeglo uvođenje novih oblika digitalnog znanstvenog menadžmenta (eng. taylorism) u kojima bi se ljudi sveli na izvršavanje naloga strojeva. Treba promicati širenje dobrih praksi i razmjenu iskustava na tom polju.

1.12.

EGSO traži pojašnjenje načela pravne odgovornosti. Kada je riječ o odnosu između čovjeka i stroja, na rizike koji se javljaju u području zdravlja i sigurnosti trebalo bi odgovoriti ambicioznijim pristupom u okviru Direktive o odgovornosti za proizvode (5).

1.13.

EGSO zbog rizika socijalne polarizacije tijekom digitalne transformacije poziva institucije EU-a da pokrenu raspravu o pitanju financiranja javnih proračuna i sustava socijalne zaštite, u gospodarstvu u kojem je sve veća rasprostranjenost robota (6) iako je porez na rad i dalje glavni izvor poreznih prihoda u Europi. Kako bi se primjenjivalo načelo jednakosti, tom bi raspravom trebalo obuhvatiti i pitanje preraspodjele koristi od digitalizacije.

2.   Uvod

2.1.

Od pojave pojma umjetne inteligencije 1956. i tijekom cijele druge polovice 20. stoljeća, njezin se razvoj odvijao neujednačeno. Naizmjenično je bila uzrokom velike nade i velikih razočarenja. Ali posljednjih godina doživljava novi procvat koji omogućavaju prikupljanje, organizacija i pohrana količine podataka neviđene u povijesti čovječanstva (eng. big data) te eksponencijalno povećanje snage računala i mogućnosti algoritama.

2.2.

EGSO je 2017 (7). izradio mišljenje o umjetnoj inteligenciji u kojem su obrađena mnoga pitanja. Kao što je istaknuto u tom mišljenju, ne postoji jasna definicija umjetne inteligencije. Za potrebe ovog mišljenja umjetnu inteligenciju shvatit ćemo kao disciplinu čiji je cilj upotreba digitalne tehnologije za stvaranje sustava sposobnih da samostalno reproduciraju ljudske kognitivne funkcije, uključujući osobito shvaćanje podataka, određeni oblik razumijevanja i prilagodbe (rješavanje problema, automatsko promišljanje i učenje).

2.3.

Sustavi umjetne inteligencije danas mogu rješavati složene probleme, ponekad izvan dosega ljudske inteligencije. Čini se da je primjena umjetne inteligencije potencijalno beskrajna, kako u području bankarstva, osiguranja, prometa, zdravstvene skrbi, obrazovanja, energije, marketinga i obrane, tako i u industrijskom sektoru, građevinarstvu, poljoprivredi, obrtništvu itd (8). Od umjetne inteligencije očekuje se poboljšanje učinkovitosti proizvodnih postupaka dobara i usluga, poticanje profitabilnosti poduzeća i doprinos gospodarskom rastu.

2.4.

Ovaj novi razvoj umjetne inteligencije doveo je do brojnih pitanja u pogledu njezine uloge u društvu, njezina stupnja samostalnosti i interakcije s ljudima. Kao što je istaknuto u mišljenju EGSO-a o umjetnoj inteligenciji usvojenom 2017 (9)., ta se pitanja prije svega odnose na etiku, sigurnost, transparentnost, privatni život i radne standarde, obrazovanje, dostupnost, zakonodavstvo i propise, upravljanje i demokraciju.

2.5.

U raspravi o umjetnoj inteligenciji treba se primijeniti različite pristupe kako bi to pitanje izašlo iz uobičajenog ekonomskog/gospodarskog kolosijeka u kojem se ponekad nalazi. Multidisciplinarni okvir bio bi koristan u analizi učinaka umjetne inteligencije na svijet rada jer je to jedno od glavnih mjesta na kojima dolazi do interakcije između ljudi i strojeva. Tehnika je oduvijek utjecala na rad. Učinci umjetne inteligencije na zapošljavanje i na rad stoga zahtijevaju osobitu pozornost na političkoj razini jer je uloga institucija prije svega učiniti procese gospodarske preobrazbe socijalno održivima (10).

2.6.

Svrha ovog samoinicijativnog mišljenja jest istaknuti važnost umjetne inteligencije za rad, uključujući samu njegovu narav, za uvjete rada i za njegovu organizaciju. Kao što je EGSO (11) već istaknuo, treba unaprijediti statističke podatke i istraživanja kako bi se preciznije predvidio razvoj tržišta rada, kao i utvrdili jasni pokazatelji u vezi s određenim tendencijama u pogledu kvalitete rada, polarizacije radnih mjesta i prihoda, uvjeta rada u digitalnoj transformaciji. EU nema dovoljno podataka o takozvanoj ekonomiji suradnje, platformama za rad na zahtjev, novim obrascima podugovaranja na internetu, kao ni o upotrebi industrijskih robota i robota za osobne usluge, o internetu stvari te upotrebi i širenju sustava umjetne inteligencije.

3.   Umjetna inteligencija i promjene u broju radnih mjesta

3.1.

Pitanje utjecaja koji će umjetna inteligencija i robotika imati na broj radnih mjesta u proizvodnim postupcima kontroverzno je. Brojnim ispitivanjima pokušalo se odgovoriti na to pitanje, ali znanstveni konsenzus nije postignut. Njihovi različiti rezultati (od 9 % do 54 % ugroženih radnih mjesta (12)) odražavaju složenost metodoloških odabira i njihovih presudnih učinaka na rezultate istraživanja.

3.2.

Predviđanja su nesigurna jer osim tehnološkog potencijala automatizacije djeluju i drugi čimbenici: političke, regulatorne, gospodarske, i demografske promjene kao i društvena prihvatljivost. Nije dovoljno da tehnologija bude suvremena kako bi se mogla jamčiti njezina uporaba i širenje.

3.3.

Konačno, nemoguće je predvidjeti točan broj radnih mjesta koja se mogu automatizirati u svakom sektoru, a da se ne uzme u obzir transformacija zanimanja i ritam stvaranja novih radnih mjesta. Razvoj sustava umjetne inteligencije zahtijevat će zapravo nova radna mjesta u području inženjerstva, informatike i telekomunikacija (inženjere, tehničare i operatere) te u području velike količine podataka (eng. big data): službenike za podatke (eng. data officers), analitičare podataka (eng. data analysts), pretraživače podataka (eng. data miners) itd.

3.4.

Uloga javnih institucija bit će osigurati socijalnu održivost te digitalne transformacije, koja će istodobno moći utjecati na broj i na kvalitetu radnih mjesta (13). Među opasnostima koje ističu stručnjaci je polarizacija radnih mjesta između „superzvijezda”, s jedne strane, koje imaju kvalifikacije potrebne za digitalno gospodarstvo i „gubitnika”, s druge strane, čije će kvalifikacije, iskustvo i vještine zbog te transformacije postupno zastarijevati. Europska komisija u novijoj komunikaciji (14) predlaže rješenja za taj izazov koji se glavnim dijelom temelji na obrazovanju, osposobljavanju, poboljšavanju osnovnih vještina pisanja, čitanja i računanja, kao i digitalnih vještina. To rješenje trebali bi poduprijeti gospodarski i socijalni akteri, prije svega u okviru nacionalnog, europskog, međustrukovnog i sektorskog socijalnog dijaloga (15).

3.5.

Međutim, EGSO smatra da ti napori neće biti dovoljni za rješavanje svih pitanja, a osobito nesigurnosti u pogledu promjena koje se tiču radnih mjesta. Trebalo bi razviti tri dodatna smjera: smjer „uključive” umjetne inteligencije, smjer predviđanja promjena i, na kraju, kada socijalni planovi postanu neizbježni, smjer društveno odgovornog i uređenog restrukturiranja.

4.   Uključiva i pametna umjetna inteligencija i robotika

4.1.

EGSO podržava načelo uključivog programa umjetne inteligencije i robotizacije. To znači da bi u poduzećima od trenutka uvođenja novih postupaka u kojima se koriste nove tehnologije radnike bilo korisno uključiti u modalitete funkcioniranja tih postupaka. Kao što primjećuje WRR (16), „uključivo i pametno” uvođenje novih tehnologija, u kojem radnici ostaju u središtu postupaka i sudjeluju u njihovu unaprjeđenju, može doprinijeti poticanju poboljšavanja postupaka proizvodnje (17).

4.2.

S obzirom na ulogu koju algoritmi igraju u uvjetima zapošljavanja, rada i stručne evaluacije, EGSO podržava načelo algoritamske transparentnosti, koja ne podrazumijeva otkrivanje kodova, već pojašnjavanje parametara i kriterija na temelju kojih se odluke donose. Uključivanje ljudi treba uvijek biti moguće.

4.3.

Umjetna inteligencija koja u središte stavlja radnika u obzir uzima mišljenja osoba koje će raditi u okviru novih tehnoloških postupaka, jasno definira zadatke i odgovornosti koji ostaju u rukama radnika, zadržava određene oblike odgovornosti radnika za obavljeni rad kako oni ne bi postali obični izvršitelji.

4.4.

Načelo zakonske odgovornosti mora se pojasniti. Industrijski roboti ili roboti za usluge sve više surađuju s ljudima. Umjetna inteligencija omogućuje robotima da „izađu iz kaveza” i može doći do nesreća (18). Upravo zato treba jasno utvrditi odgovornosti samostalnih sustava u slučaju nesreće i obuhvatiti zdravstvene i sigurnosne rizike kojima se izlažu radnici. Europska komisija u okviru Direktive o odgovornosti za proizvode pokreće postupak promišljanja o tim rizicima u nastajanju (19). Kada je riječ o sigurnosti na radu taj pristup treba biti ambiciozniji.

4.5.

Načelo pravednosti koje se primjenjuje na svijet rada podrazumijeva da se radnika ne liši njegova rada. Neki stručnjaci naglašavaju da postoji opasnost od toga da umjetna inteligencija doprinese određenom gubitku kvalifikacija radnika. Stoga se treba pobrinuti za to da, sukladno Ustavu ILO-a, rad onima koji ga obavljaju donese zadovoljstvo da u potpunosti koriste svoje sposobnosti i znanja te da na najbolji način doprinesu općoj dobrobiti. S upravljačkog stajališta, to je i način na koji se može zadržati motiviranost za rad.

5.   Predviđanje promjena

5.1.

U brojnim studijama posljednjih godina ukazuje se na slabljenje europskog, a ponekad i nacionalnog socijalnog dijaloga, i to usprkos želji za njegovim jačanjem koju iskazuju Komisija i Europsko vijeće. Međutim, taj je socijalni dijalog jedno od najprikladnijih sredstava za suočavanje sa socijalnim izazovima digitalizacije. Upravo zato EGSO ustraje na tome da u poduzećima i na svim relevantnim razinama taj dijalog postane uobičajena praksa kako bi se transformacije mogle pripremiti na socijalno prihvatljiv način. EGSO podsjeća na to da je socijalni dijalog jedno od najboljih jamstava socijalnog mira i smanjenja nejednakosti. Osim političkih izjava o jačanju, institucije EU-a imaju veliku odgovornost za poticanje i održavanje socijalnog dijaloga.

5.2.

Osobito kada je riječ o uvođenju tih tehnologija, dijalog mora omogućiti upoznavanje s mogućnostima transformacije postupaka proizvodnje na razini poduzeća i sektora te procjenu novih potreba u pogledu kvalifikacija i usavršavanja, ali također mora omogućiti da se unaprijed promišlja o upotrebi umjetne inteligencije za poboljšanje postupaka organizacije i proizvodnje, povećanje osposobljenosti radnika i optimizaciju sredstava koja omogućuje umjetna inteligencija kako bi se razvili novi proizvodi i usluge ili poboljšala kvaliteta korisničke podrške.

5.3.

Socijalno odgovorno restrukturiranje

5.4.

Ako socijalni planovi postanu neizbježni, važnost se usmjerava na socijalno upravljanje restrukturiranjem. Kao što su istaknuli europski socijalni partneri u svojim „Referentnim smjernicama za upravljanje promjenama i njihovim socijalnim posljedicama” (20), brojne studije slučaja naglašavaju važnost traženja svih mogućih alternativnih rješenja za otpuštanja, kao što su osposobljavanje, prekvalifikacija, potpora u osnivanju poduzeća.

5.5.

U slučaju restrukturiranja, u skladu s odgovarajućim europskim direktivama (21), treba omogućiti obavješćivanje radnika i savjetovanje s njima kako bi se poboljšalo predviđanje rizika, radnicima olakšao pristup osposobljavanju u sklopu poduzeća, organizacija rada postala fleksibilnija uz očuvanje sigurnosti te promicalo uključivanje radnika u poslovanje i budućnost poduzeća.

5.6.

Konačno, kao što sasvim opravdano ističe Europska komisija, EU mora jamčiti pristup socijalnoj zaštiti svim građanima, uključujući zaposlenike/radnike, samozaposlene ili lažno samozaposlene radnike „bez obzira na vrstu i trajanje radnog odnosa”, u skladu s europskim stupom socijalnih prava (22).

6.   Umjetna inteligencija i mijenjanje radnih uvjeta

6.1.

Europska je komisija 25. travnja 2018. predložila „europski pristup” za promicanje politika ulaganja u razvoj umjetne inteligencije i uvođenje etičkih smjernica. Komisija ističe potencijal preobrazbe naših društava s pomoću tehnologija umjetne inteligencije, osobito u sektoru prometa, zdravstvene skrbi i proizvodne industrije.

6.2.

Taj potencijal preobrazbe odražava se u postupcima proizvodnje, a utječe i na sadržaj rada. Utjecaj može biti pozitivan, osobito u pogledu načina na koji umjetna inteligencija može poboljšati te postupke i kvalitetu rada. Isti pozitivni učinci mogu se pojaviti i u „fleksibilnim” radnim organizacijama, u kojima je podjela ovlasti za donošenje odluka veća, kao i samostalnost radnih skupina, polivalentnost, horizontalna organizacija, inovativne i participativne prakse (23).

6.3.

Kao što ističu EGSO (24) i sama Komisija, umjetna inteligencija može pomoći radnicima u zadacima koji se ponavljaju, teški su i opasni, a određeni načini primjene umjetne inteligencije mogu poboljšati dobrobit zaposlenika i olakšati im svakodnevicu.

6.4.

Ali to je stajalište popraćeno novim pitanjima, osobito u pogledu interakcije između umjetne inteligencije i radnika, i promjene sadržaja rada. U kojoj će mjeri u tvornicama, poduzećima i uredima pametni strojevi biti samostalni i na koji će način nadopunjavati rad ljudi? EGSO ističe da je u novom svijetu rada od iznimne važnosti određivanje odnosa između čovjeka i stroja. Od presudne je važnosti pristup utemeljen na kontroli čovjeka nad strojem (25).

6.5.

Kao prvo, etički je neprihvatljivo da umjetna inteligencija naređuje čovjeku ili da ga se smatra izvršiteljem naloga stroja koji će mu davati zadatke koje treba izvršiti, način na koji ih treba izvršiti i rokove u kojima ti zadaci trebaju biti izvršeni. Međutim, čini se da je ta etička granica ponekad prekoračena (26). Stoga je u smjernicama u pogledu etike u području umjetne inteligencije potrebno jasno odrediti tu etičku granicu.

6.6.

Izbjegavanje stvaranja novih oblika digitalnog znanstvenog menadžmenta (eng. talyorism) koje osmišljavaju osobe koje razvijaju pametne strojeve trebalo bi biti prioritet EU-a. Upravo zato, kao što je nedavno ustvrdio EGSO, europski znanstvenici, inženjeri, kreatori i poduzetnici koji doprinose razvoju i komercijalizaciji sustava umjetne inteligencije trebaju djelovati u skladu s kriterijima etičke i društvene odgovornosti. Uključivanje etike i društvenih znanosti u program obrazovanja inženjera može biti dobar odgovor na taj zahtjev (27).

6.7.

Drugo se pitanje odnosi na praćenje i kontrolu od strane uprave. Svi se slažu da je potrebno razumno praćenje postupaka proizvodnje pa tako i rada koji se obavlja. Danas novi tehnološki alati potencijalno omogućuju uvođenje pametnih sustava potpune kontrole radnika u stvarnom vremenu, uz opasnost da praćenje i kontrola postanu neproporcionalni.

6.8.

Pitanje razumnosti i proporcionalnosti kontrole obavljanja rada i pokazatelja uspješnosti, odnosa povjerenja između nadređene i podređene osobe, tema je koja se također treba naći na dnevnom redu nacionalnog, europskog, međustrukovnog i sektorskog socijalnog dijaloga.

6.9.

Pitanje utjecaja algoritama i podataka o učenju te mogućih negativnih učinaka diskriminacije i dalje je kontroverzno. Za neke, algoritmi i drugi predviđajući softveri koji se koriste pri zapošljavanju mogu smanjiti diskriminaciju i pogodovati „pametnijem” zapošljavanju. Za druge, uvijek postoji rizik da softveri za zapošljavanje, čak i slučajno, odražavaju pristranost osoba koje su programirale te robote koji se koriste pri zapošljavaju. Po mišljenju nekih stručnjaka, algoritamski modeli uvijek će biti samo mišljenja izražena s pomoću matematike (28). Iz tog razloga istodobno treba voditi računa o tome da se mogu uključiti ljudi (u vezi s prethodno navedenim načelom transparentnosti: pravo da se traže kriteriji na temelju kojih se donose odluke) i da prikupljanje podataka i njihova obrada budu u skladu s načelima proporcionalnosti i svrhe. U svakom slučaju, podaci se smiju upotrebljavati isključivo u svrhe za koje su prikupljeni (29).

6.10.

Mogućnost koju Opća uredba o zaštiti podataka pruža državama članicama, da zakonima ili kolektivnim sporazumima donesu preciznija pravila za osiguravanje zaštite prava i sloboda u pogledu obrade osobnih podataka zaposlenika u okviru radnog odnosa, snažno je sredstvo kojim se države i socijalni partneri moraju poslužiti (30).

6.11.

Ovdje treba istaknuti da opasnosti nisu izloženi samo zaposleni radnici. Razvoj podugovaranja na internetu, rada na platformi i različitih oblika participativnog rada također prate novi sustavi automatiziranog upravljanja učinkovitosti i prisutnosti, čije se etičke granice očito ponekad prekorače (platforma uključuje web kameru radnika, snimanje ekrana na daljinu itd.).

6.12.

Algoritmi tih platformi, koji, među ostalim, utvrđuju naknade samostalnog radnika, njegov ugled u digitalno svijetu i mogućnosti pristupa zadacima, često su nejasni. Radnicima se ne objašnjava način na koji ti algoritmi funkcioniraju te oni nemaju pristup operativnim kriterijima koji se na njih primjenjuju.

7.   Priprema pravedne tranzicije

7.1.

Opasnost od socijalne polarizacije, koju ističu brojni stručnjaci, srednjoročno iziskuje temeljito promišljanje o budućnosti naših socijalnih obrazaca, uključujući i njihovo financiranje. EGSO poziva Komisiju da pokrene raspravu o pitanju poreza i financiranja javnih proračuna i zajedničkih sustava socijalne zaštite u gospodarstvu u kojem rasprostranjenost robota ubrzano raste (31), iako je porez na rad i dalje glavni izvor poreznih prihoda u Europi. U tu bi raspravu trebalo uključiti i pitanje preraspodjele dividendi od digitalizacije.

7.2.

Komisija predlaže jačanje Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF) i, među ostalim, da se osigura da se njime koriste zaposlenici čija će radna mjesta nestati i samozaposlene osobe koje su prestale sa svojom djelatnošću zbog digitalizacije gospodarstva (digitalizacije, automatizacije) (32). EGSO smatra da je to korak ka uspostavljanju istinskog europskog tranzicijskog fonda kojim bi se doprinijelo predviđanju i društveno odgovornom upravljanju digitalnom transformacijom i restrukturiranjem koje će sa sobom donijeti.

7.3.

Socijalni i općenito društveni aspekti umjetne inteligencije sve su više predmetom nacionalnih rasprava. Nedavne rasprave u britanskom Parlamentu (33) i u francuskom Senatu ukazale su na potrebu da se promiče etički pristup umjetnoj inteligenciji, koji bi se temeljio na određenom broju načela kao što su lojalnost, transparentnost i objašnjivost algoritamskih sustava, etika i odgovornost primjene umjetne inteligencije te podizanje razine svijesti istraživača, stručnjaka i specijalista u pogledu moguće neprikladne upotrebe rezultata njihovih istraživanja. U Francuskoj je izvješće Villani predstavljeno kao želja da se umjetnoj inteligenciji „podari smisao” (34). Brojni stručnjaci sa sveučilišta Yale, Stanford, Cambridge i Oxford upozoravaju na „neriješene osjetljivosti” umjetne inteligencije i ističu da ih obavezno treba predvidjeti, spriječiti i ublažiti (35). Osim toga, Istraživačka zaklada Québeca (FRQ), u suradnji s Montrealskim sveučilištem, posljednjih mjeseci radi na projektu Svjetskog centra za praćenje utjecaja umjetne inteligencije i digitalnog sektora na društvo (36).

7.4.

Sve te inicijative pokazuju da rasprave o umjetnoj inteligenciji treba skrenuti s gospodarskog i tehnološkog kolosijeka i proširiti javne rasprave o ulozi koju društvo želi da umjetna inteligencija ima, uključujući i u svijetu rada. Takve će rasprave omogućiti da se izbjegne zamka „lažne dihotomije” između posve naivnog i optimističnog viđenja umjetne inteligencije i njezinih posljedica i katastrofičarskog viđenja (37). Činjenica da su pokrenute rasprave na nacionalnoj razini prva je korisna faza, ali i EU ima u tome ulogu, osobito utvrđivanjem etičkih smjernica, kao što je Komisija već počela činiti.

7.5.

Pitanje provedbe tih smjernica morat će se povjeriti opservatoriju koji će se baviti etikom sustava umjetne inteligencije. Stvar je u tome da se umjetna inteligencija i njezini načini primjene moraju staviti u službu dobrobiti i emancipacije građana i radnika, uz poštivanje temeljnih prava, i da treba onemogućiti da izravno ili neizravno doprinose postupcima izvlaštenja, gubitku mogućnosti učenja, gubitku kvalifikacija i samostalnosti. Načelo „čovjek za kormilom” u svim kontekstima, pa i u kontekstu rada, mora se konkretno primjenjivati.

7.6.

To se načelo osobito mora primjenjivati na druge sektore djelatnosti, kao primjerice na zdravstvene djelatnike, koji pružaju usluge usko povezane sa životom, zdravljem, sigurnošću i kvalitetom života ljudi. Samo će stroga etička pravila moći osigurati da ne samo radnici već i potrošači, pacijenti, klijenti i drugi pružatelji usluga mogu u potpunosti imati koristi od novih načina primjene umjetne inteligencije.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Acemoglu, D., Restrepo, P. (2018), Artificial Intelligence, Automation and Work („Umjetna inteligencija, automatizacija i rad”), NBER Working Paper 24196, January 2018. Vidjeti također: Orijentacijsko vijeće za zapošljavanje (2017.), Automatizacija, digitalizacija i zapošljavanje. (Svezak 1). (www.coe.gouv.fr).

(2)  Acemoglu, D., op.cit.; Orjentacijsko vijeće za zapošljavanje (2017.), op. cit.

(3)  COM(2018) 380 final.

(4)  Direktiva 2002/14/EZ; Zajednička deklaracija o namjeri UNICE-CES-CEEP o socijalnom dijalogu i novim tehnologijama, 1985.; Zajedničko mišljenje socijalnih partnera o novim tehnologijama, organizaciji rada i prilagodljivosti tržištu rada, 1991.; Referentne smjernice za upravljanje promjenama i njihovim socijalnim posljedicama, 2003.

(5)  COM(2018) 246 final.

(6)  https://ifr.org/ifr-press-releases/news/robots-double-worldwide-by-2020.

(7)  SL C 288, 31.8.2017., str. 1.

(8)  Vidjeti među ostalim: https://www.techemergence.com.

(9)  SL C 288, 31.8.2017., str. 1.

(10)  Eurofound (2018.), Automation, digitalisation and platforms: Implications for work and employment („Automatizacija, digitalizacija i platforme: utjecaj na rad i zapošljavanje”), Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg.

(11)  SL C 13, 15.1.2016., str. 161.

(12)  Frey i Osborne, 2013.; Bowles, 2014.; Arntz, Gregory i Zierahn, 2016.; Le Ru, 2016.; McKinsey, 2016.; OCDE, 2017.; vidjeti i razmatračko mišljenje CCMI/136 (SL C 13, 15.1.2016., str. 161.).

(13)  http://www.oecd.org/fr/emploi/avenir-du-travail/.

(14)  COM(2018) 237 final.

(15)  SL C 367, 10.10.2018., str. 15.

(16)  Nizozemsko znanstveno vijeće za vladinu politiku.

(17)  https://english.wrr.nl/latest/news/2015/12/08/wrr-calls-for-inclusive-robot-agenda.

(18)  Vidjeti radove o „rizicima u nastajanju” Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (https://osha.europa.eu/fr/emerging-risks). Prema Agenciji „postojeće tehničke pristupe i norme kojima se zaposlenike želi zaštititi od rizika koje podrazumijeva rad s kolaborativnim robotima trebat će preispitati u svjetlu tih promjena”.

(19)  COM(2018) 246 final.

(20)  Zajednički tekst UNICE-a, CEEP-a, UEAPME-a i CES-a, 16.10.2003.

(21)  Direktiva 2002/14/EZ o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje radnika i savjetovanje s njima u Europskoj zajednici.

(22)  SL C 303, 19.8.2016., str. 54.; SL L 173, 31.5.2017., str. 15.; SL C 129, 11.4.2018., str. 7.; SL C 434, 15.12.2017., str. 30.

(23)  SL C 434, 15.12.2017., str. 30.

(24)  SL C 367, 10.10.2018., str. 15.

(25)  SL C 288, 31.8.2017., str. 1.; SL C 367, 10.10.2018., str. 15.

(26)  U više su europskih medija objavljeni uvjeti rada u određenim logističkim centrima u kojima radnici u cijelosti ovise o algoritmima koji im određuju zadatke koje trebaju izvršiti u određenim rokovima, i u kojima se njihova učinkovitost mjeri u stvarnom vremenu.

(27)  SL C 367, 10.10.2018., str. 15.

(28)  Cathy O’Neil, doktorica znanosti na Harvardu i podatkovna znanstvenica, Models are opinions embedded in mathematics, („Modeli su mišljenja izražena s pomoću matematike”), https://www.theguardian.com/books/2016/oct/27/cathy-oneil-weapons-of-math-destruction-algorithms-big-data.

(29)  Vidjeti posebice radove francuskog CNIL-a (Comment permettre à l’homme de garder la main? Les enjeux éthiques des algorithmes et de l’intelligence artificielle, „Kako omogućiti ljudima da zadrže kontrolu? Izazovi algoritama i umjetne inteligencije u području etike”)

https://www.cnil.fr/sites/default/files/atoms/files/cnil_rapport_garder_la_main_web.pdf).

(30)  Uredba (EZ) br. 2016/679 (članak 88.).

(31)  https://ifr.org/ifr-press-releases/news/robots-double-worldwide-by-2020.

(32)  COM(2018) 380 final.

(33)  https://www.parliament.uk/ai-committee.

(34)  http://www.enseignementsup-recherche.gouv.fr/cid128577/rapport-de-cedric-villani-donner-un-sens-a-l-intelligence-artificielle-ia.html.

(35)  https://www.eff.org/files/2018/02/20/malicious_ai_report_final.pdf.

(36)  http://nouvelles.umontreal.ca/article/2018/03/29/le-quebec-jette-les-bases-d-un-observatoire-mondial-sur-les-impacts-societaux-de-l-ia/.

(37)  Acemoglu, D., op.cit. Vidjeti također Eurofound 2018., Automation, digitalisation and platforms: Implications for work and employment („Automatizacija, digitalizacija i platforme: utjecaj na rad i zapošljavanje”), Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg, str. 23: The risks comprise unwarranted optimism, undue pessimism and mistargeted insights („Rizici obuhvaćaju neopravdani optimizam, nepotrebni pesimizam i pogrešne spoznaje”).


6.12.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 440/8


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Povjerenje, privatnost i sigurnost potrošača i poduzeća u internetu stvari”

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 440/02)

Izvjestitelj:

Carlos TRIAS PINTÓ

Suizvjestitelj:

Dimitris DIMITRIADIS

Odluka Plenarne skupštine:

15.2.2018.

Pravni temelj:

pravilo 29. stavak 2. Poslovnika

(samoinicijativno mišljenje)

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

19.9.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

537

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

182/3/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Internet stvari (u daljnjem tekstu IoT), zahvaljujući tome što međusobno povezuje osobe i predmete, otvara niz mogućnosti za pojedince i poduzeća, no kako bi se osiguralo njegovo uspješno uvođenje, one bi trebale biti popraćene nizom zaštitnih mjera i kontrola.

1.2.

Imajući na umu da je jedan od stupova IoT-a automatsko donošenje odluka bez ljudskog posredovanja, potrebno je osigurati da te odluke ne dovode u pitanje prava potrošača, da ne predstavljaju opasnost etičke naravi te da nisu u suprotnosti s temeljnim načelima i ljudskim pravima.

1.3.

EGSO poziva europske institucije i države članice da:

1.3.1.

izradom odgovarajućih regulatornih okvira koji podrazumijevaju stroge mjere praćenja i nadzora osiguraju zaštitu privatnosti i sigurnosti;

1.3.2.

jasno definiraju odgovornost svih subjekata u lancu opskrbe proizvodima i povezanim informacijskim tokovima, sprečavajući nastajanje rupa u zakonu do kojih dolazi u situacijama kada su uključeni razni proizvođači i distributeri;

1.3.3.

osiguraju odgovarajuće resurse i uspostave učinkovite mehanizme koordinacije između Europske komisije i država članica s ciljem osiguravanja dosljedne i usklađene primjene kako zakonodavstva podložnog reviziji tako i novih propisa, istodobno uzimajući u obzir međunarodno okruženje;

1.3.4.

prate razvoj najnovijih tehnologija koje su povezane s IoT-om kako bi se zajamčila visoka sigurnost, potpuna transparentnost te pravedna dostupnost;

1.3.5.

promiču europsku i međunarodnu standardizaciju kako bi se osigurala pouzdanost proizvoda, njihova dostupnost, otpornost i kontinuitet;

1.3.6.

prate tržišta i zaštite ravnopravne uvjete uvođenja IoT-a, izbjegavajući pritom koncentraciju transnacionalne gospodarske moći u rukama novih tehnoloških poduzeća;

1.3.7.

aktivno promiču inicijative podizanja svijesti i razvijanja digitalnih vještina u korak s osnovnim istraživanjima i inovacijama u tom sektoru;

1.3.8.

zajamče potpuno uvođenje i učinkovitu uporabu sustava alternativnog rješavanja sporova i rješavanja sporova putem interneta i izvan njega (ADR i ODR);

1.3.9.

osiguraju postojanje, uvođenje i ispravno funkcioniranje europskog sustava zajedničkih tužbi koji bi omogućio da se zatraži izdavanje sudskog naloga i dobije naknada u slučajevima kada korištenje IoT-a uzrokuje kolektivnu štetu ili gubitak, kao što bi trebalo proizlaziti iz paketa mjera „Nove pogodnosti za potrošače”.

1.4.

Povjerenje potrošača postići će se strogim poštovanjem relevantnog zakonodavstva i obavješćivanjem o najboljim poslovnim praksama u pogledu privatnosti i sigurnosti te je dužnost institucija da to uključe u strategije društveno odgovornog poslovanja i ulaganja.

1.5.

Jačanje društvenog i gospodarskog učinka IoT-a ovisit će o stupnju njegove povezanosti s provedbom socijalnih i okolišnih politika u kontekstu kružnog i funkcionalnog gospodarstva te ekonomije dijeljenja.

2.   Kontekst i pozadina

2.1.

Tijekom posljednjih petnaest godina pojava interneta dovela je do promjena u svim aspektima svakodnevnog života, što je utjecalo na različite potrošačke navike. Predviđa se da će u sljedećih deset godina revolucija IoT-a zahvatiti i energetski sektor te sektor poljoprivrede i prometa, kao i tradicionalnije sektore gospodarstva i društva, što zahtijeva osmišljavanje sveobuhvatnih politika koje bi na pametan način pristupile toj tehnološkoj revoluciji.

2.2.

Koncept IoT-a nastao je na Tehnološkom institutu u Massachusettsu (MIT): temelj toj ideji je svijet pun uređaja koji su u potpunosti međusobno povezani što omogućuje zajedničku automatizaciju različitih interoperabilnih procesa. Europska unija priprema se za suočavanje s digitalnom konvergencijom i novim izazovima u kontekstu IoT-a, počevši od pokretanja plana „i2010: Europsko informacijsko društvo za rast i zapošljavanje” (1) do nedavnog akcijskog plana za IoT (vidjeti dokument „Razvoj interneta stvari u Europi”, priložen komunikaciji iz 2016. „Digitalizacija europske industrije – iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta”) (2).

2.3.

EGSO je u više navrata iznio svoje stajalište o četvrtoj industrijskoj revoluciji, koju obilježava konvergencija digitalnih, fizičkih i bioloških tehnologija, a posebno želi naglasiti mišljenje iz 2017 (3). o toj temi. IoT je plodan teren za najnaprednije oblike umjetne inteligencije, kao i područje na kojem se stavljaju na kušnju načela koja je utvrdio EGSO, a naročito načelo „kontrole u rukama ljudi”.

2.4.

Uređajima IoT-a često nedostaju pravila za autentikaciju koja su potrebna kako bi se očuvala sigurnost korisničkih podataka. To dovodi do problema jer su uređaji, podaci i elementi lanca opskrbe izloženi povredama sigurnosti.

2.5.

Tehnologije u nastajanju, poput lanca blokova, mogu riješiti probleme povezane sa sigurnošću i povjerenjem: mogu se koristiti za praćenje mjernih podataka koji se generiraju putem senzora, kao i za izbjegavanje njihovog dupliciranja s bilo kojim drugim štetnim podatkom i zaštitu integriteta i sljedivosti izmjena; tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija mogla bi omogućiti prepoznavanje uređaja IoT-a, autentikaciju te neometan i siguran prijenos podataka; senzori IoT-a mogli bi se koristiti za razmjenu podataka putem lanca blokova umjesto uključivanja treće strane; korištenje pametnih ugovora omogućuje neovisnost uređaja kao i pojedinačni identitet te integritet podataka; s obzirom na to da ne postoje posrednici, smanjuju se operativni troškovi te troškovi pokretanja; konačno, uređaji IoT-a u sklopu lanca blokova omogućuju uvid u evidenciju svih povezanih uređaja, što je veoma korisno za rješavanje mogućih problema (4).

2.6.

S druge strane, tehnologije otvorenog koda za decentralizirano vođenje evidencije transakcija razvijaju se u svrhu razmjene informacija i vrijednosti između uređaja IoT-a. One ne dozvoljavaju rudarenje podataka već koriste arhitekturu utemeljenu na matematičkom konceptu pod nazivom usmjereni aciklički grafikon (DAG) koji izbjegava naknade i osigurava širenje kapaciteta mreže s porastom broja korisnika.

2.7.

Ukratko rečeno, pred nama je pojava koja ima velik gospodarski (5) i društveni potencijal i donosi izuzetne prilike, ali i značajne izazove koji podrazumijevaju rizike multidisciplinarne i međusektorske naravi i podjednako utječu na poduzeća i potrošače te na upravi i građane. Stoga bi se u rješavanju tog pitanja trebao osigurati zajednički pristup koji bi istodobno omogućio prepoznavanje specifičnih obilježja različitih situacija. U tom pogledu dovoljno je napomenuti činjenicu da će prema procjeni UN-a do 2020. biti povezano 50 milijardi uređaja, uključujući aplikacije za potrošače na televizorima, hladnjacima, sigurnosnim kamerama, vozilima itd.

2.8.

U kontekstu globaliziranog svijeta aplikacije IoT-a već donose društvene i gospodarske koristi, uključujući usluge koje su osjetljivije na socioekonomski kontekst, kraće cikluse pružanja povratnih informacija, popravke na daljinu, podršku pri donošenju odluka, bolju raspodjelu resursa te upravljanje uslugama na daljinu. Međutim, postoje vrlo osjetljivi čimbenici kao što su privatnost i sigurnost, neusklađenost informacija i transparentnost transakcija, složene odgovornosti, blokiranje proizvoda i sustava, ili također porast hibridnih proizvoda koji bi mogao imati posljedice za potrošače u pogledu vlasništva te korištenja ugovora na daljinu koji za posljedicu mogu imati gubitak jamstva.

2.9.

Veliki pravni izazovi s kojima se suočavaju EU i njegove države članice mogu se objasniti činjenicom da su mnoga od posebnih obilježja IoT-a (visoka složenost i velika međuovisnost, faktor samostalnosti, sastavnice generiranja i/ili obrade podataka te otvorena dimenzija) prisutna i u drugim digitalnim tehnologijama u nastajanju kao što su lanac blokova, 3D pisači i računalstvo u oblaku. Prema mišljenju EGSO-a, radnim dokumentom Europske komisije (6) o odgovornosti najnovijih digitalnih tehnologija ide se korak dalje u pravom smjeru.

2.10.

Ukratko, povećanje koristi u najvećoj mogućoj mjeri te smanjenje rizika povezanih s IoT-om pridonosi pružanju pristupačnih, jasnih, sažetih i točnih informacija uz posebni naglasak na promicanju uključenosti i digitalne povezivosti najranjivijih potrošača osmišljavanjem proizvoda i usluga koji su u potpunosti sljedivi i koji uključuju integrirana načela povjerenja, privatnosti i sigurnosti.

3.   Povjerenje potrošača i poduzetnika u okviru IoT-a

3.1.

IoT je složeni ekosustav kojim se omogućuje međupovezanost uređaja različitih proizvođača, distributera i programskih inženjera, To može prouzročiti poteškoće u utvrđivanju odgovornosti u situacijama kršenja pravila ili u situacijama materijalne štete ili druge štete za treće osobe ili sustave prouzročene neispravnim proizvodima ili nenamjenskom uporabom proizvoda od strane treće osobe putem mreže. Štoviše, postoji mogućnost da mnogi subjekti koji su uključeni u globalni lanac vrijednosti proizvoda ne raspolažu dovoljnim znanjem i iskustvom na području sigurnosti ili zaštite podataka umreženih uređaja.

3.2.

Stoga je potrebno novo usmjerenje odgovornosti ka osiguranju zaštite potrošača i poduzeća koji usvoje aplikacije IoT-a u okruženju u kojem pravilno konfigurirani proizvodi zbog digitalnih sigurnosnih incidenata ili neovlaštene zlouporabe (npr. hakeri) mogu postati neispravni i nesigurni. To bi okruženje trebalo omogućiti predviđanje, sprečavanje i zaštitu od automatiziranih postupaka koji bi mogli prekršiti moralna načela i općeprihvaćena ljudska prava.

3.3.

EGSO pozdravlja reviziju primjene direktive iz 1985. o odgovornosti za štetu prouzročenu neispravnim proizvodima (7) te nedavno osnivanje višedioničke stručne skupine za odgovornost i nove tehnologije kako bi se osigurala pravedna ravnoteža između interesa potrošača i proizvođača. Novi okvir odgovornosti trebao bi sadržavati jasne odredbe o sljedivosti odgovornosti i o sigurnosti u cijelom lancu vrijednosti proizvoda i tijekom cijelog životnog vijeka proizvoda, uz uključivanje održivosti kao novog čimbenika zahvaljujući kojem će ažuriranje, poboljšanje, prenosivost, kompatibilnost, ponovna uporaba, popravak ili prilagodba proizvoda postati obvezni.

3.4.

Utvrđivanje odgovornosti svih stručnjaka u lancu opskrbe proizvodima također bi trebalo biti predmetom posebne pažnje za IoT, pri čemu je potrebno spriječiti nastajanje rupa u zakonu u situacijama kada su uključeni razni proizvođači i distributeri. Uz promicanje mehanizama alternativnog rješavanja sporova, EGSO smatra nužnim jasno određivanje procedura koje bi potrošači trebali slijediti u svakom slučaju.

3.5.

EGSO naglašava važnost predugovornih informacija, transparentnih ugovornih klauzula i jasnih uputa za rukovanje uređajima; moguće povezane rizike i mjere zaštite trebalo bi izričito istaknuti.

3.6.

Interoperabilnost i kompatibilnost uređaja i povezanih softvera moraju biti zajamčene kako bi se spriječili problemi i potrošaču omogućilo da usporedi pružatelje usluga. EGSO ističe da je taj element ključan i za uspostavljanje ravnopravnih uvjeta za velika poduzeća i MSP-ove.

3.7.

Naposljetku, EGSO se zalaže za poštovanje neutralnosti mreže i poziva Komisiju da pomno prati kretanja na tržištu.

4.   Privatnost potrošača u okviru IoT-a

4.1.

Mogućnost potrošača da provjere svoje osobne podatke i postavke privatnosti poboljšana je zahvaljujući novoj Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR) (8). Korisnik uređaja treba kontrolirati kako se koriste podaci koje on daje i tko ima pristup tim podacima, uzimajući u obzir činjenicu da raznolikost podataka te njihovo objedinjavanje i povezivanje s drugim podacima predstavljaju značajan rizik za privatnost unutar ekosustava IoT-a.

4.2.

Potrebno je također imati na umu učinak koji veliki broj proizvoda, usluga ili subjekata može imati na privatnost i zaštitu podataka prilikom njihovog neovisnog prijenosa koji je moguć zahvaljujući njihovoj međupovezivosti. Isto tako, u slučaju kada se informacije od početno neškodljivih podataka obrađuju ili preformuliraju, moguće je steći detaljan uvid u navike, lokacije, interese i želje pojedinca, što povećava dostupnost i sljedivost korisničkog profila.

4.3.

Pravna jamstva moraju osigurati punu ovlast korisnika za ostvarivanje prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka bez ikakvih ograničenja, izbjegavajući tako moguće štete kao što su diskriminirajuće prakse, invazivno oglašavanje, gubitak privatnosti ili povrede sigurnosti. Potrošači, pak, moraju raspolagati informacijama o gospodarskoj vrijednosti svojih podataka te zadržavaju pravo na njihovo dijeljenje.

4.4.

U skladu s GDPR-om, poduzeća i regulatorna tijela moraju redovito revidirati opseg prikupljanja osobnih podataka te ocijeniti u kojoj su mjeri obrađeni podaci razmjerni i nužni za pružanje određene usluge. Različiti aspekti i učinci privatnosti moraju se evaluirati tijekom cijelog procesa, od osmišljavanja, dizajniranja i razvijanja svakog povezanog proizvoda te ekosustava mreže unutar koje funkcionira (integrirana privatnost). Stoga se načela integrirane i zadane privatnosti moraju dosljedno primjenjivati u okviru IoT-a.

4.5.

Tako bi konfiguracija svakog povezanog proizvoda trebala biti podešena u skladu s unaprijed određenim modelom utemeljenom na najvećoj razini zaštite privatnosti (integrirane i zadane) kako bi se spriječilo neželjeno praćenje ponašanja i aktivnosti korisnika.

4.6.

U svakom slučaju potrošači bi trebali imati pouzdan uvid u podatke koji se prikupljaju, tko im pristupa i koja im se svrha prividno daje dok postoji veza s proizvodom ili uslugom, koja je politika zaštite privatnosti primjenjiva te utječu li korišteni algoritmi na kvalitetu, cijenu ili pristup usluzi.

5.   Sigurnost potrošača i poduzetnika u okviru IoT-a

5.1.

Međupovezivost uređaja koja karakterizira ekosustav IoT-a može potaknuti razvoj ilegalnih ili neželjenih tehnoloških praksi, što bi takav sustav pretvorilo u okruženje koje je pogodno za procvat i viralno širenje ranjivosti. Zbog toga pristup pitanju sigurnosti mora biti sveobuhvatan, uključujući sve sastavnice sustava.

5.2.

Ponuda proizvoda i ažuriranja koja su povezana s kibersigurnošću mora biti opravdana te mora osigurati pokriće ne samo za pojedinačne uređaje nego i za sigurnosne rizike koje donosi međupovezivost s drugim uređajima unutar IoT-a, ne smanjujući pritom standarde kvalitete sigurnosti zbog količine povezanih uređaja.

5.3.

U tom pogledu prijedlog uredbe o Agenciji EU-a za kibersigurnost (9) uključuje okvir za certificiranje informacijskih i komunikacijskih tehnologija koji će omogućiti dobrovoljno certificiranje u pogledu sigurnosti i označavanje za različite vrste proizvoda, uključujući i proizvode IoT-a. Iako EGSO pozdravlja tu mjeru, zabrinut je zbog toga što ona nije obvezna.

5.4.

Mjere kibersigurnosti trebale bi pokrivati rizike koji proizlaze iz bilo kojeg oblika ranjivosti, posebno hakiranja, nedopuštenog pristupa ili zlouporabe, kao i svega što se tiče načina plaćanja te financijskih prijevara. U tom pogledu, EGSO podržava ovlasti dodijeljene višedioničkoj stručnoj skupini za odgovornost i nove tehnologije.

5.5.

Potrebno je također ispitati osobnu sigurnost potrošača s obzirom na rizike kao što su upotreba blizine, zajedničkih frekvencijskih pojaseva, izlaganje elektromagnetnim poljima te moguća ometanja opreme za održavanje životnih funkcija. EGSO poziva na provedbu mjera praćenja te preventivnog uklanjanja rizika koji utječu na zdravlje i sigurnost potrošača te na njihove osobne i ekonomske interese.

5.6.

Poduzeća bi trebala usvojiti standarde dobrih praksi, kao što je zadana i postavljena sigurnost, te se podvrgnuti neovisnim vanjskim evaluacijama. U slučaju sigurnosnih incidenata ili povrede podataka, poduzeća će biti primorana prijavljivati spomenute incidente, uključujući informacije povezane s odgovornošću za štetu ili kršenja pravila.

5.7.

Poduzeća potrošačima moraju osigurati jednostavne i dostupne informacije koje će im omogućiti da donesu odgovarajuće odluke i usvoje sigurne prakse, i to u vidu pružanja potrebnih sigurnosnih ažuriranja tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda.

5.8.

Problem nedostatka dosljednih standarda povezanih s mrežama IoT-a također se mora riješiti. Potrebno je uvesti napredne širokopojasne tehnologije i tehnologije nove generacije kako bi se unaprijedila postojeća infrastruktura.

6.   Prijedlozi za djelovanje u okviru javne politike (10)

6.1.

Tijela javne uprave, koja svoje ovlasti izvršavaju na različitim teritorijima Europske unije, moraju aktivno sudjelovati u izradi politika i akcijskih planova IoT-a s ciljem postizanja ravnoteže između interesa različitih dionika, uz predviđanje mogućih neželjenih učinaka i zaštićivanje od njih. EGSO predlaže sljedeće:

6.1.1.

stvaranje pokusnih okruženja (eng. sand box), odnosno stvarnih fizičkih prostora, klastera itd. kako bi se proveli pilot-projekti i provjere koncepta. Time bi se trebale testirati ne samo tehnologije nego i regulatorni modeli (11);

6.1.2.

financiranje tehnološke infrastrukture koja omogućuje razvoj inovativnih projekata IoT-a u okviru novog programa Obzor Europa;

6.1.3.

imenovanje neovisnih instituta i agencija u ulozi posrednika i nadzornih tijela za projekte u okviru IoT-a. EGSO pozdravlja relevantne mjere sadržane u Uredbi o kibersigurnosti iz 2017. te poziva Komisiju da djelotvorno promiče postupke normizacije u digitalnom sektoru koristeći se odgovarajućim proračunskim sredstvima (12);

6.1.4.

promicanje platformi i partnerstava za javno-privatnu suradnju, uključujući znanstvenu zajednicu, industriju i potrošače;

6.1.5.

poticanje ulaganja u razvoj lokalnih poslovnih modela koji iskorištavaju prednosti IoT-a te olakšavaju pristupanje složenim aspektima kao što su zaštita podataka i vlasništvo nad njima;

6.1.6.

izgradnju kapaciteta u poslovnom svijetu s ciljem preuzimanja suodgovornosti. Potrebno je osigurati da integrirane i zadane postavke sigurnosti i privatnosti budu ugrađene u proizvode i usluge IKT-a, u skladu s načelom „dužne pažnje” koje se zagovora u novoj Uredbi o kibersigurnosti. EGSO u tom kontekstu pozdravlja planiranu izradu kodeksa ponašanja kojima bi se nadopunila predmetna uredba;

6.1.7.

poticanje inicijativa europske i međunarodne standardizacije kako bi se osiguralo da sustavi IoT-a posjeduju ključna obilježja, odnosno pouzdanost, sigurnost, dostupnost, otpornost te lakoća održavanja i korisnost. Standardizacija je posebice ključna u svrhu brzog izvršenja visoko digitaliziranih procesa industrijske proizvodnje;

6.1.8.

osiguravanje cjenovno pristupačnog i visokokvalitetnog pristupa za korisnike IoT-a, posebno u slučaju najranjivijih skupina ili osoba koje žive u rijetko naseljenim područjima;

6.1.9.

promicanje kampanja podizanja svijesti te obrazovnih programa kako bi se poduzećima i potrošačima olakšalo usvajanje IoT-a, omogućujući im da steknu potrebne sposobnosti i vještine (13), uz posvećivanje posebne pozornosti ranjivim skupinama i raznolikosti;

6.1.10.

pokretanje inicijativa u području obrazovanja s ciljem osiguravanja dostatne prevencije, s obzirom na rano uključivanje djece u digitalna okruženja;

6.1.11

.pokretanje dijagnostičkih analiza i studija o utjecaju IoT-a na područja kao što su novi modeli održive proizvodnje i potrošnje;

6.1.12.

jamčenje potpunog uvođenja i učinkovite uporabe sustava alternativnog rješavanja sporova i rješavanja sporova putem interneta i izvan njega (ADR i ODR);

6.1.13.

osiguravanje postojanja, uvođenja i ispravnog funkcioniranja europskog sustava zajedničkih tužbi koji bi omogućio da se zatraži izdavanje sudskog naloga i dobije naknada u slučajevima kada korištenje IoT-a uzrokuje kolektivnu štetu ili gubitak, kao što bi trebalo proizlaziti iz paketa mjera „Nove pogodnosti za potrošače”.

6.2.

EGSO također poziva Komisiju da ocijeni pravila koja su izravno ili neizravno povezana s IoT-om i po potrebi poboljša postojeće zakonodavstvo. U tom bi kontekstu program „Nove pogodnosti za potrošače” također trebao biti usmjeren na međusobno povezane uređaje, mreže i njihovu sigurnost, kao i na podatke povezane s tim uređajima.

6.3.

Naposljetku, EGSO ističe važnost uspostave mehanizama suradnje i koordinacije među državama članicama u svrhu učinkovite i ujednačene primjene predviđenih pravila, kao i sporazuma koje Europska unija mora sklopiti izvan svojih granica zbog lokacije poslovnih nastana poduzeća i dobavljača, s posebnim naglaskom na razmjeni najboljih praksi. Međunarodnu politiku o prekograničnom protoku podataka trebalo bi uskladiti kako bi uključene zemlje u svojim nacionalnim zakonima mogle uspostaviti jednako visoke postupovne ili materijalne propise o zaštiti.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  COM(2005) 229 final.

(2)  COM(2016) 180 final.

(3)  „Umjetna inteligencija – posljedice umjetne inteligencije na jedinstveno (digitalno) tržište, proizvodnju, potrošnju, zapošljavanje i društvo” (SL C 288, 31.8.2017., str. 1.).

(4)  Vidjeti Khwaja Shaik, Why blockchain and IoT are best friends („Zašto su tehnologija lanca blokova i IoT najbolji prijatelji?”), https://www.ibm.com/us-en/?lnk=m; o inovacijama u europskom financijskom sektoru vidjeti SL C 246, 28.7.2017., str. 8.

(5)  Poduzeće Digital McKinsey procjenjuje da IoT ima potencijalni gospodarski učinak vrijednosti od 3,9 do 11,1 trilijuna USD godišnje.

(6)  SWD(2018) 137.

(7)  COM(2018) 246 final.

(8)  Na snazi od 25. svibnja 2018.

(9)  Vidjeti COM(2017) 477 final.

(10)  Vidjeti Grupa Svjetske banke, internet of Things: The New Government-to-Business Platform („Internet stvari, nova platforma vlade i poduzeća”).

(11)  Vidjeti https://ec.europa.eu/digital-single-market/en/news/eu-and-eea-member-states-sign-cross-border-experiments-cooperative-connected-and-automated.

(12)  SL C 197, 8.6.2018., str.17.

(13)  SL C 434, 15.12.2017., str. 36.


6.12.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 440/14


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Prikladniji pokazatelji za evaluaciju ciljeva održivog razvoja – doprinos civilnog društva”

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 440/03)

Izvjestiteljica:

Brenda KING

Suizvjestitelj:

Thierry LIBAERT

Odluka Plenarne skupštine:

15.2.2018.

Pravni temelj:

pravilo 29. stavak 2. Poslovnika

 

(samoinicijativno mišljenje)

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

5.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

19.9.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

537

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

194/2/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Još otkako su europske institucije 2015. usvojile UN-ov Program održivog razvoja do 2030., EGSO poziva Komisiju da osmisli sveobuhvatnu europsku strategiju održivog razvoja s konkretnim ciljevima, ciljnim vrijednostima i mjerama radi ostvarivanja 17 ciljeva održivog razvoja. Premda je EU odigrao odlučujuću ulogu u usvajanju Programa održivog razvoja do 2030. te iako ciljevi održivog razvoja odražavaju temeljne vrijednosti EU-a uz pomoć kojih bi trebalo promicati veću socijalnu, političku, gospodarsku i okolišnu harmoniju, Europska komisija nije osmislila sveobuhvatnu strategiju. Dokument za razmatranje „Ususret održivoj Europi do 2030.”, koji bi trebao biti objavljen koncem 2018., prilika je za naglašavanje važnosti usvajanja sveobuhvatne europske strategije.

1.2.

Nepostojanje europske strategije održivog razvoja predstavlja rizik za dosljednu provedbu Programa održivog razvoja do 2030. na europskoj i nacionalnoj razini. Moglo bi se dogoditi da se ostvarivanju ciljeva održivog razvoja pristupa na različite načine jer nekoliko država članica već priprema vlastite nacionalne strategije održivog razvoja, dok ujedno ne postoje ni europski strateški okvir ni zajedničke provedbene smjernice.

1.3.

EGSO pozdravlja prvo godišnje izvješće Eurostata o praćenju napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja za 2017. (1), zasnovano na skupu od 100 pokazatelja i strogim kriterijima u pogledu podataka. Međutim, EGSO je utvrdio više nedostataka u vezi s postojećim skupom pokazatelja, koje bi trebalo uzeti u obzir prilikom objavljivanja sljedećeg godišnjeg izvješća Eurostata o praćenju napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja.

1.4.

EGSO poziva na uvođenje pokazatelja koji mogu poslužiti kao temelj za planiranje i oblikovanje politika. Uz pomoć postojećeg skupa pokazatelja ne može se izmjeriti udaljenost od postizanja ciljnih vrijednosti niti sastaviti odgovarajući pregled napretka. Potrebno je uvesti konkretne ciljne vrijednosti politika EU-a u području ciljeva održivog razvoja, a pomoću pokazatelja mora se moći pratiti njihovo ostvarivanje. U nedostatku konkretnih ciljnih vrijednosti europskih politika, EU bi mogao ocjenjivati napredak postignut na nacionalnoj razini u usporedbi s najboljim i prosječnim ostvarenim napretkom.

1.5.

EGSO je utvrdio i određena tehnička ograničenja koja treba razmotriti kako bi se osigurala primjena najboljih pokazatelja. Primjerice, primjena transverzalnih pokazatelja i dalje je nedostatna za pružanje informacija o sinergijama i dilemama u vezi s ciljevima. U obzir se u potpunosti ne uzimaju ni učinci prelijevanja na održivi razvoj zemalja partnera ni praćenje usklađenosti politika između važnih ciljeva vanjskih i unutarnjih politika.

1.6.

Eurostat i nacionalni statistički zavodi moraju primjenjivati dosljedni okvir pokazatelja. Trebao bi postojati sveobuhvatni i integrirani sustav pokazatelja kako bi se osiguralo pouzdano praćenje ostvarivanja ciljeva održivog razvoja na europskoj i nacionalnoj razini.

1.7.

Eurostat i nacionalni statistički zavodi imaju ograničene ljudske i financijske resurse za prikupljanje novih podataka i stoga nije uvijek moguće oblikovati nove i ciljanije pokazatelje. EGSO poziva na izdvajanje dovoljno sredstava kako bi se prevladalo to znatno ograničenje.

1.8.

EGSO poziva na veliku uključenost civilnog društva u definiranje pokazatelja i ocjenjivanje napretka EU-a prema zadanim ciljevima. Međusektorska priroda ciljeva održivog razvoja iziskuje integriranu višedioničku suradnju.

1.9.

EGSO preporučuje da se skup pokazatelja nadopuni kvalitativnim izvješćem iz sjene koje treba izraditi u uskoj suradnji s organizacijama civilnog društva kako bi se povećao osjećaj odgovornosti svih dionika za ciljeve održivog razvoja. Kvalitativni podaci mogu istaknuti trendove koji se ne bi mogli mjeriti isključivo kvantitativnim parametrima. EGSO predlaže preuzimanje vodeće uloge u koordinaciji priprema za izradu dopunskog kvalitativnog izvješća. Osim toga, Odbor predlaže da Europska komisija surađuje u organizaciji europskog sastanka na vrhu o ciljevima održivog razvoja koji bi poslužio za pregled stanja i na kojemu bi sudjelovali svi relevantni dionici.

1.10.

Dosljedni strateški okvir također iziskuje da drugi pokazatelji EU-a (npr. oni koji su uvršteni u pregled socijalnih pokazatelja ili europski pokazatelji za biološku raznolikost) budu u skladu s okvirom Programa održivog razvoja do 2030. Sveobuhvatna strategija trebala bi omogućiti pregled međusobne povezanosti ciljeva održivog razvoja, politika EU-a i raznih nizova pokazatelja.

1.11.

EGSO poziva na to da se postojeći EU-ov sustav upravljanja prilagodi provedbi Programa održivog razvoja do 2030. Sveobuhvatnom i održivom EU-ovom strategijom razvoja potpuno prilagođenom Programu održivog razvoja do 2030. osiguralo bi se uključivanje ciljeva održivog razvoja u sve politike EU-a i pružio okvir za koordinaciju i praćenje ostvarivanja tih ciljeva u EU-u i državama članicama. Na primjer, instrumentarij europskog semestra trebao bi poslužiti za praćenje provedbe ciljeva održivog razvoja i pružanje doprinosa njihovom ostvarivanju. Osim toga, oblikovanje i evaluaciju politika EU-a (primjerice agendu za bolju regulativu) trebalo bi prilagoditi kako bi se ciljevi održivog razvoja potpuno uključili u ciklus politika. Test održivosti trebalo bi primjenjivati na sve prijedloge zakona i politika kako bi se procijenio učinak na ciljeve održivog razvoja i odlučilo o prikladnosti prijedloga.

1.12.

EGSO preporučuje da potpredsjednik Komisije, koji bi na raspolaganju imao poseban tim, zaseban proračun i strukturu za suradnju sa svim povjerenicima i odjelima Komisije, bude zadužen za uključivanje ciljeva održivog razvoja u politike EU-a. Nadalje, predsjednik Europske komisije u svojem godišnjem govoru o stanju Europske unije trebao bi predstaviti ostvareni napredak i navesti daljnje mjere potrebne za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja.

1.13.

Naposljetku, EGSO poziva na postizanje suglasnosti oko proračuna EU-a čiji je glavni cilj održiv razvoj. EGSO podsjeća na to da će konačni višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje od 2021. do 2027. biti pokazatelj toga hoće li EU moći ispuniti svoje obveze u okviru Programa održivog razvoja do 2030. Premda prijedlog Europske komisije iz svibnja 2018. predstavlja korak u pravom smjeru, u njemu se propušta prilika za utvrđivanje Programa održivog razvoja do 2030. kao prioriteta dnevnog reda EU-a.

2.   Nepostojanje strategije EU-a

2.1.

EU bi se u većoj mjeri trebao posvetiti svojoj vodećoj ulozi u osiguravanju i promicanju održivog razvoja. U stvari, UN-ov Program održivog razvoja do 2030. potpuno je u skladu s temeljnom svrhom Europske unije: promicanje veće socijalne, političke, gospodarske i okolišne harmonije unutar Europe i u cijelom svijetu. Međutim, premda su EU i države članice potpisnici globalnog Programa, Europa je u zaostatku sa svojim obvezama. Europska unija i više država članica još uvijek nisu provele strategiju održivog razvoja kojom bi osigurale ostvarivanje ciljeva održivog razvoja.

2.2.

U članku 3. Ugovora o Europskoj uniji upućuje se na održivi razvoj te se navodi: „U svojim odnosima s ostatkom svijeta, Unija … doprinosi … održivom razvoju Zemlje ….”. Iako razne politike EU-a, primjerice industrijska, prometna i energetska politika, u sve većoj mjeri sadržavaju elemente održivosti, nedostaju im ambicija i financijska sredstva. Sve u svemu, EGSO izražava žaljenje zbog očitog nepostojanja strategije, dosljednosti politika i integracije u ukupnu koordinaciju politika EU-a.

2.3.

EGSO je jedina institucija na europskoj razini kojoj je održivi razvoj glavni prioritet. Europski parlament nema nijedno tijelo koje se bavi održivim razvojem, no neki politički klubovi uvrštavaju Program održivog razvoja do 2030. u svoje političke prioritete za europske izbore koji će se održati u svibnju 2019. Europska komisija u međuvremenu je uspostavila Višedioničku platformu za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja, što je korak u pravom smjeru, ali nije jasno hoće li platforma djelovati i po isteku mandata ove Komisije. Pored toga, EGSO se u prošlosti zalagao za forum civilnog društva koji bi bio ambiciozniji i širi od onoga koji je naposljetku uspostavljen (2).

2.4.

Na nacionalnoj razini postoje razlike u stupnju planiranja i ostvarivanja ciljeva održivog razvoja (3). Neke su države članice već usvojile sveobuhvatne nacionalne strategije održivog razvoja, a i neke lokalne i regionalne vlasti, kao i zainteresirani dionici, provode inicijative u području ciljeva održivog razvoja radi podizanja javne svijesti. Postoji opasnost od nedosljednosti među nacionalnim pristupima jer nedostaje europski okvir. EGSO poziva na uključivanje održivog razvoja u nacionalne politike te na potpuno uključivanje organiziranog civilnog društva u osmišljavanje i provedbu u skladu sa sveobuhvatnom strategijom EU-a.

3.   Predstojeći zadaci

3.1.

Predsjednik Juncker najavio je 13. rujna 2017. sastavljanje dokumenta za razmatranje „Prema održivoj Europi do 2030., o daljnjem djelovanju u pogledu UN-ovih ciljeva održivog razvoja, među ostalim o Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama”, koji će biti objavljen tijekom zime 2018. Komisija u pripremnoj fazi razmatra stajališta članova Višedioničke platforme za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja. Članovi Platforme iznose prijedloge o tome kako unaprijediti upravljanje EU-a u području ciljeva održivog razvoja (npr. usvajanjem sveobuhvatne strategije), o preporukama za politike te o načinu na koji treba razvijati alate EU-a za koordinaciju politika, praćenja i odgovornosti.

3.2.

Ostvarivanje ciljeva održivog razvoja obuhvaća gospodarske, socijalne, političke i okolišne ciljeve, što će iziskivati korjenite promjene u europskim društvima i unutar institucija EU-a.

3.3.

Rasprave o budućnosti Europe uoči europskih izbora 2019. od presudne su važnosti za podizanje svijesti građana o održivom razvoju. Europske političke stranke moraju zauzeti stajalište i uvrstiti održivi razvoj u svoje izborne programe.

3.4.

Štoviše, EGSO smatra da bi nova Europska komisija i novi Europski parlament nakon europskih izbora 2019. za prioritet trebali postaviti bolju integraciju ciljeva održivog razvoja u politike EU-a. EGSO poziva Europski parlament da ojača svoj kapacitet za praćenje i nadziranje napretka u području ciljeva održivog razvoja te da preuzme odgovornost za te ciljeve. Ujedno se preporučuje da Komisija osnaži vodeću ulogu potpredsjednika zaduženog za održivi razvoj te restrukturira ovlasti glavnih uprava kako bi se jasno utvrdilo tko je odgovoran za pojedine ciljeve održivog razvoja.

3.5.

Konačna odluka o višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje od 2021. do 2027. poslužite će kao pokazatelj za to hoće li EU moći ispuniti svoje obveze u okviru Programa održivog razvoja do 2030. VFO ima ključnu važnost u pogledu uključivanja ciljeva održivog razvoja. Premda prijedlog Europske komisije objavljen u svibnju 2018. predstavlja korak u pravom smjeru, u njemu se propušta prilika za utvrđivanje Programa održivog razvoja do 2030. kao prioriteta dnevnog reda EU-a. Osim predloženog ograničenog povećanja cilja u pogledu uključivanja klimatskih pitanja, u sklopu novog VFO-a potrebno je dodijeliti znatna financijska sredstva za održivi razvoj te ujedno osigurati da se financiranjem ne naruši ostvarivanje ciljeva održivog razvoja. Trebaju se osigurati sredstva za inovativne, nadogradive projekte onima koji ostvaruju ciljeve održivog razvoja, među ostalim državama članicama, lokalnim vlastima, poduzećima i nevladinim organizacijama.

3.6.

EU se suočava s velikom političkom i institucionalnom krizom te s izazovima kao što su sve veće socijalne nejednakosti, okolišni problemi i gubitak povjerenja u vlasti i EU (4). Kako bi se prevladala ta situacija, EU treba razviti novu viziju u okviru koje se mogu pružiti opipljiva rješenja za izazove s kojima se suočavaju naša društva. Tekuće rasprave o budućnosti Europe trebale bi pridonijeti toj novoj viziji, vodeći računa o Programu održivog razvoja do 2030. i o 6. scenariju za Europu (5) kako bi EU postao pokretačka snaga održivosti. Potrebno je snažnije vodstvo čelnika europskih država kako bi ciljevi održivog razvoja postali središnji element njihova političkog diskursa i vizije Europe.

3.7.

Program održivog razvoja do 2030. zasniva se na temeljnim vrijednostima Europe: demokraciji i sudjelovanju, socijalnoj pravdi, solidarnosti i održivosti, poštovanju vladavine prava i ljudskih prava, kako unutar Europe tako i diljem svijeta. Nova vizija održivog razvoja trebala bi građanima dati odgovore na pitanja o tome kako javne uprave i organizirano civilno društvo namjeravaju ostvarivati njihove težnje za gospodarskom, socijalnom i okolišnom dobrobiti.

4.   Pitanje pokazatelja

4.1.

EGSO smatra da pristup u pogledu pokazatelja EU-a za ciljeve održivog razvoja mora nadilaziti puko ocjenjivanje, odnosno da se pokazateljima mora pridonositi osmišljavanju i oblikovanju politika, a ne ih koristiti samo kao alat izvješćivanja. Uz pomoć tih pokazatelja tvorci politika EU-a trebali bi osmišljavati buduće politike i planirati kako uspješnije ostvarivati ciljeve održivog razvoja te utvrđivati odstupanja u napretku prema njihovu ostvarivanju i pravodobno uvoditi potrebne promjene u politikama kako bi se ciljevi postigli do 2030. godine.

4.2.

EGSO smatra da izvješće Eurostata o praćenju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU-a iz 2017. predstavlja dobar početak, ali da postoji prostor za poboljšanje. Treba ga nadograditi unapređenjem pokazatelja. Sadašnja metoda evaluacije napretka (1 % pozitivnih promjena) zbog nepostojanja brojčano izraženih ciljnih vrijednosti EU-a može navoditi na pogrešne zaključke jer ne pruža podatke o udaljenosti od postizanja ciljeva održivog razvoja (za razliku od drugih izvješća). Na primjer, Eurostat izvodi zaključak da je Europa postigla znatan napredak u ostvarivanju 12. cilja održivog razvoja (6), dok drugi izvori, kao što je OECD, dolaze do drugačijih zaključaka (7). U izvješću o praćenju potrebno je jasnije istaknuti isprepletenu prirodu Programa te poduzimati napore za jačanje svih ciljeva, a ne za narušavanje nekih od njih. Premda je primjena transverzalnih pokazatelja korisna, i dalje je nedostatna za pružanje informacija o sinergijama i dilemama u vezi s ciljevima. Osim toga, u izvješću bi trebalo procijeniti učinke prelijevanja na održivi razvoj zemalja partnera i pratiti usklađenost politika između važnih ciljeva vanjskih i unutarnjih politika. I konačno, pokazatelji bi trebali odražavati usporedbu između europskih zemalja i ukazivati na razlike u provedbi u državama članicama, a uz to bi ih trebalo često ažurirati kako bi se zasnivali na najboljim dostupnim znanstvenim spoznajama, znanju i informacijama.

4.3.

Za dosljedan niz pokazatelja koji omogućuju jasan pregled stanja u pogledu ostvarivanja ciljeva održivog razvoja na razini EU-a od presudne je važnosti osmisliti sveobuhvatan sustav pokazatelja koji će obuhvaćati i europsku i nacionalnu razinu. Kao prvo, postojeći pokazatelji koji se primjenjuju na pojedina područja politika na razini EU-a moraju se uskladiti ili barem povezati s EU-ovim pokazateljima za ciljeve održivog razvoja. Primjerice, relevantni nizovi pokazatelja poput onih koji su uvršteni u pregled socijalnih pokazatelja i europskih pokazatelja za biološku raznolikost moraju biti povezani s EU-ovim pokazateljima za ciljeve održivog razvoja, a njihov uzajamni odnos mora biti jasno definiran. Kao drugo, u nacionalnim strategijama održivog razvoja trebali bi se primjenjivati isti pokazatelji ili barem oni koji su usporedivi s EU-ovim pokazateljima za ciljeve održivog razvoja. U suprotnom će postojati velik rizik od nedosljednosti između različitih pristupa koje primjenjuju države članice. Kao treće, EU mora uvesti sveobuhvatni postupak za podnošenje izvješća UN-ovu političkom forumu na visokoj razini o održivom razvoju. Europska komisija morala bi biti u mogućnosti iznijeti jasan pregled stanja u pogledu ostvarivanja ciljeva održivog razvoja na razini EU-a i u svim državama članicama.

4.4.

EGSO smatra da je potrebno riješiti određena ograničenja u pogledu postupka utvrđivanja pokazatelja. Eurostat i nacionalni statistički zavodi imaju ograničene ljudske i financijske resurse za prikupljanje novih podataka i stoga nije uvijek moguće oblikovati nove i ciljanije pokazatelje. Prema podacima iz Godišnjeg izvješća za 2017. koje je Europski savjetodavni odbor za upravljanje statističkim podacima (ESGAB) podnio Europskom parlamentu, za europski statistički sustav izdvaja se 0,02 % BDP-a, a nakon kadrovskih rezova povezanih s proračunskom štednjom broj zaposlenika i dalje je manji u usporedbi s razdobljem prije gospodarske krize (8). Kako bi se unaprijedio postojeći niz pokazatelja, potrebno je dati veći prioritet razvijanju pokazatelja održivosti, a Eurostatu i nacionalnim statističkim zavodima moraju se dodjeljivati primjerena financijska sredstva za pokazatelje održivosti, u skladu s ciljnim vrijednostima koje se tiču 17. cilja održivog razvoja. Time će se omogućiti dodavanje novih pokazatelja za koje bi moglo biti potrebno prikupiti dodatne podatke.

4.5.

EGSO je u pogledu trenutačnog skupa pokazatelja Eurostata utvrdio brojne nedostatke koje je potrebno riješiti, po mogućnosti objavljivanjem izvješća o praćenju napretka u postizanju ciljeva održivog razvoja za 2018. Nekoliko područja u kojima su potrebna poboljšanja:

objektivnija vizualna prezentacija ukupnih rezultata, kako bi se izbjegao pogrešan dojam da je Europa uglavnom na dobrom putu prema postizanju ciljeva održivog razvoja, što nije u skladu s drugim kvalitativnim ili tematskim istraživanjima te percepcijom građana;

posvećivanje veće pozornosti učincima prelijevanja postojećeg europskog modela razvoja (primjerice oslanjanjem na dosadašnji rad Eurostata u vezi s ekološkim otiskom) i doprinosu Europe u pružanju potpore zemljama partnerima u postizanju ciljeva održivog razvoja;

inovativniji pristup za poimanje nedjeljivosti programa ciljeva održivog razvoja, širi od međusektorskih pokazatelja, koji sami po sebi ne ukazuju na neravnoteže i proturječnosti između različitih dimenzija održivosti i kojima nedostaje odgovarajući okvir za ocjenu usklađenosti politika;

više podataka o rezultatima poduzeća, lokalnih vlasti i nevladinih organizacija;

više podataka o rezultatima država članica u vezi s ciljevima održivog razvoja, jer podaci o prosjeku ne osiguravaju potpun uvid. Važno je i pružanje informacija na nacionalnoj razini jer države članice imaju isključivu nadležnost u pogledu nekoliko ciljeva održivog razvoja;

Bolji pokazatelji odgovornosti u vezi s ostvarivanjem ciljeva održivog razvoja, u skladu s ciljevima br. 16 (9) i 17 (10), primjerice u pogledu prostora za djelovanje civilnog društva u Europi (11) i inovativnih partnerstava;

pouzdanije metode mjerenja napretka u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja kada ne postoji europska ciljna vrijednost, primjerice usporedba prosječnih rezultata s rezultatima najuspješnijih europskih država članica ili zamjenske ciljne vrijednosti izvedene iz drugih međunarodnih obveza ili dostupnih rezultata istraživanja.

4.6.

Unatoč korisnosti dugotrajnih nizova, pokazatelje bi trebalo pregledati i poboljšati s obzirom na nove izazove i napredak u znanstvenim spoznajama, uključujući nove podatke. Iako napori Eurostata da u 2018. uključi nove pokazatelje idu u pravom smjeru, ključno je da budu jasni postupak i rokovi za uključivanje pokazatelja „na čekanju”. Na primjer, trebao bi uvesti akcijski plan i vremenski okvir za predloženi pokazatelj „rasprostranjenost beskućništva u EU-u”, prema preporuci Europske federacije nacionalnih organizacija za rad s beskućnicima (FEANTSA), koji je trenutačno „na čekanju”.

4.7.

Potrebno je unaprijediti ulogu organiziranog civilnog društva u pogledu godišnjeg izvješća Eurostata. Eurostat bi se trebao više savjetovati s civilnim društvom o postupku utvrđivanja pokazatelja i ocjeni napretka u pogledu pokazatelja. Općenito, s civilnim se društvom treba savjetovati u dovoljno ranoj fazi postupka kako bi se njegove preporuke stigle uzeti u obzir, a Eurostat mora objasniti zašto su preporuke civilnog društva uzete u obzir odnosno zašto nisu.

4.8.

Ono što se prati i ono što se ne prati, a osobito oblik i odabir pokazatelja, ima znatne političke posljedice (12). Stoga bi Eurostatov postupak pripreme godišnjeg izvješća trebao omogućiti civilnom društvu da pridonosi kvalitativnim tumačenjem pokazatelja. Uz to bi često trebalo provoditi ankete Eurobarometra kako bi se utvrdilo što građani misle o postignutom napretku.

4.9.

EGSO uviđa da civilno društvo ima ograničenu statističku sposobnost predlaganja novih pokazatelja koji mogu zadovoljiti kriterije Eurostata u pogledu statističke pouzdanosti. Međutim, civilno društvo može utvrditi korisne pokazatelje koji se služe drugim izvorima osim podataka Eurostata. Primjer toga su pokazatelji koje razvija Mreža za rješenja za održivi razvoj. Unatoč tomu, EGSO smatra da je potrebno podržati organizacije civilnog društva s pomoću mjera za jačanje kapaciteta kako bi se osigurao njihov bolji doprinos raspravi s Eurostatom.

4.10.

Kako bi se osigurala spomenuta uvjerljiva nova vizija zasnovana na održivom razvoju, EGSO poziva Europsku komisiju i Eurostat da poboljšaju način na koji izvješćuju o napretku u postizanju ciljeva održivog razvoja. Izvješće Eurostata nije potpuno prilagođeno čitateljima i s njim nije upoznata šira javnost, pa bi stoga trebalo istražiti nove načine za podizanje svijesti nespecijalizirane publike i građana. U okviru ambiciozne strategije podizanja svijesti trebalo bi razmotriti i mogućnost korištenja drugih proizvoda istraživačkih i komunikacijskih aktivnosti. Na primjer, postavljanje rubrike „Praćenje koje provodi civilno društvo” na Eurostatovu internetsku stranicu posvećenu ciljevima održivog razvoja omogućilo bi interaktivno zajedničko praćenje stanja u pogledu tih ciljeva.

4.11.

EGSO uviđa da Eurostatovo godišnje izvješće ne sadrži i ne može sadržavati kvalitativne podatke. Kako bi se to kompenziralo (te kako bi se povećala uključenost civilnog društva), EGSO predlaže da se praćenje ostvarivanja ciljeva održivog razvoja dopuni zasebnim i neovisnim kvalitativnim izvješćem iz sjene, koje će biti sastavljeno u bliskoj suradnji s predstavnicima civilnog društva. To bi se izvješće iz sjene trebalo usredotočiti na: a) razmatranje i analiziranje Eurostatova izvješća; b) nadopunjavanje Eurostatova izvješća kvalitativnim podacima organiziranog civilnog društva; te c) iznošenje stajališta organiziranog civilnog društva o napretku u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja. EGSO upravo provodi studiju o uključenosti civilnog društva u praćenje ostvarivanja ciljeva održivog razvoja (koja bi trebala biti dovršena do studenog 2018.), u kojoj će se razmotriti i predložiti metodološki pristup za pripremu tog izvješća koje bi trebalo nadopunjavati Eurostatovo godišnje izvješće.

4.12.

Odgovornost je u središtu Programa održivog razvoja. Ambicioznu strategiju za ciljeve održivog razvoja potrebno je nadopuniti snažnim okvirom odgovornosti u kojem ključnu ulogu ima organizirano civilno društvo. To zahtijeva podizanje svijesti građana diljem Unije te ispitivanja javnog mnijenja i druge mehanizme za dobivanje povratnih informacija od građana. S tim u vezi Europska komisija trebala bi (u suradnji s EGSO-om) organizirati sastanak na vrhu o ciljevima održivog razvoja na kojemu bi se, uz sudjelovanje država članica, Europskog parlamenta, civilnog društva, poslovne zajednice te regionalnih i lokalnih vlasti, proveo godišnji pregled stanja. Također bi se trebala obvezati na uključiv i redoviti dijalog s dionicima. Naposljetku, trebalo bi promicati razmjenu dobre prakse u vezi s uključivanjem civilnog društva u ocjenu ciljeva održivog razvoja. EGSO bi mogao imati ključnu ulogu u pružanju podrške organizacijama civilnog društva u razmjeni takvih iskustava, stvaranju sinergija, jačanju znanja i podizanju svijesti te promicanju suradnje.

5.   Integracija ciljeva održivog razvoja u upravljanje EU-om

5.1.

Postojeći sustav upravljanja EU-a trebao bi se prilagoditi kako bi mogao pridonositi provedbi Programa održivog razvoja do 2030. Kako bi se to postiglo, sve institucije EU-a trebale bi poduzimati mjere za osiguravanje usklađenog rada na ostvarivanju ciljeva održivog razvoja.

5.2.

Unatoč vodstvu potpredsjednika Europske komisije, očito je da je nekoliko odjela Komisije nedovoljno uključeno, čime se otežava napredak. Isto vrijedi i za Parlament, koji u svim odborima mora uspostaviti vjerodostojan postupak za raspravu o provedbi ciljeva održivog razvoja. Naposljetku, radna skupina za ciljeve održivog razvoja u okviru Europskog vijeća, čije postojanje Odbor pozdravlja, treba osigurati primjereno uključivanje ciljeva održivog razvoja u sva pitanja kojima se bavi Europsko vijeće, primjerice u ona u vezi s budućnošću ZPP-a, u kohezijsku politiku, prometnu politiku (13), vanjske odnose (14) te idući VFO za razdoblje 2021. – 2027.

5.3.

Buduća sveobuhvatna strategija održivog razvoja EU-a trebala bi imati ključnu ulogu u uključivanju ciljeva održivog razvoja u sve politike EU-a i pružila okvir za koordinaciju i praćenje ostvarivanja ciljeva održivog razvoja na razini EU-a i na razini država članica. Kao što je navedeno, u strategiji bi trebalo utvrditi ciljne vrijednosti, sredstva za njihovo postizanje i dosljedan skup pokazatelja za praćenje napretka. EGSO se slaže s Vijećem u pogledu potrebe za razvojem „referentnog okvira pokazatelja” (15).

5.4.

Kao što je već navedeno, u tom referentnom okviru pokazatelja trebalo bi objediniti sve relevantne europske pokazatelje koji se trenutačno primjenjuju u raznim područjima politika te definirati poveznice između postojećih pokazatelja i pokazatelja za ciljeve održivog razvoja. Na primjer, Europska komisija trebala bi osigurati potpunu usklađenost i dosljednost između pregleda socijalnih pokazatelja i EU-ovih pokazatelja za ciljeve održivog razvoja. Od 12 pokazatelja iz pregleda socijalnih pokazatelja trenutačno ih je osam u cijelosti ili djelomice uključeno u skup ciljeva održivog razvoja EU-a.

5.5.

Koordinaciju i praćenje ciljeva održivog razvoja treba uključiti u postupak europskog semestra, na što je EGSO pozivao u više navrata (vidjeti npr. mišljenja EGSO-a NAT/693 (16), NAT/700 (17), SC/047 (18), SC/050 (19)). To bi trebalo podrazumijevati postupak provjere primjerenosti strategija za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja na razini država članica. Nacionalne bi vlasti trebale dobiti zajedničke smjernice, a trebalo bi i pratiti njihovo djelovanje kako bi sav rad išao u istom smjeru. Osim toga, trebalo bi promicati razmjenu najboljih praksi među državama članicama. Opseg europskog semestra trebalo bi proširiti izvan okvira tradicionalne gospodarske dimenzije te njime potpuno obuhvatiti socijalnu i okolišnu dimenziju i dati im jednaku važnost u kontekstu buduće sveobuhvatne strategije održivog razvoja. Posljedično, preporuke za pojedine zemlje te analiza koja se provodi u izvješćima o zemljama u okviru procesa europskog semestra trebali bi biti usklađeni s ciljevima održivog razvoja.

5.6.

Nedavno uspostavljenim Programom potpore strukturnim reformama nastoji se pomoći državama članicama da provedu institucionalne, strukturne i administrativne reforme. Očekuje se da će taj program imati važnu ulogu tijekom idućih godina. Kao što su EGSO (20) i Falkenbergovo izvješće (21) već istakli, u Programu potpore strukturnim reformama treba se podrazumijevati da svaka podržana reforma mora biti usklađena s Programom do 2030. i ciljevima održivog razvoja.

5.7.

Kako bi se osiguralo da ciljevi održivog razvoja budu uključeni u sve politike EU-a, potrebno je prilagoditi agendu za bolju regulativu kako bi se osigurao sveobuhvatan i cjelovit pristup ciljevima održivog razvoja. EGSO smatra da se u smjernicama i paketu instrumenata za bolju regulativu treba izričito uputiti na načela ciljeva održivog razvoja. Osim toga, trebalo bi revidirati metodologije za bolju regulativu kako bi se osiguralo da se njima mogu ocijeniti dugoročni ciljevi i izmjeriti udaljenost od postizanja ciljeva održivog razvoja. Naposljetku, potrebno je posvetiti više pozornosti usklađenosti politika kao sredstvu za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja, primjerice s pomoću okvira OECD-a za usklađenost politika radi održivog razvoja.

5.8.

Prilikom predlaganja novog zakonodavstva ili politika Europska komisija trebala bi jasno navesti koji je cilj održivog razvoja u njezinu fokusu te provesti test održivosti kako bi procijenila očekivani učinak na ciljeve održivog razvoja (u sklopu postupka ocjene učinka kojim se procjenjuje gospodarska, socijalna i okolišna dimenzija prijedloga). Potrebno je utvrditi glavne probleme u provedbi ciljeva održivog razvoja koji se nastoje riješiti predloženom politikom. Pored toga, potrebno je prilagoditi praćenje i evaluaciju tekućih politika EU-a kako bi se izmjerio napredak u postizanju ciljeva održivog razvoja te iznijele preporuke za izmjene koje bi imale znatniji utjecaj na promicanje ciljeva održivog razvoja.

5.9.

Osim toga, programom Komisije za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) potrebno je obuhvatiti perspektivu održivog razvoja. Radom u okviru programa REFIT trebalo bi osigurati da svako predloženo pojednostavljenje i ažuriranje zakonodavstva EU-a bude dosljedno i pridonosi ostvarenju ciljeva održivog razvoja.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Sustainable development in the European Union: Monitoring report on progress towards the SDGs in an EU context („Održivi razvoj u Europskoj uniji: izvješće o praćenju napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU-a”), izdanje 2017.

(2)  Mišljenje EGSO-a „Budući koraci za održivu europsku budućnost” (SL C 345, 13.10.2017., str. 91.).

Mišljenje EGSO-a „Forum europskog civilnog društva za održivi razvoj” (SL C 303, 19.8.2016., str. 73.).

(3)  EGSO priprema pregled inicijativa u području održivog razvoja na nacionalnoj razini. Sažetak za svaku državu članicu bit će dostupan na internetskim stranicama EGSO-a.

(4)  Mišljenje EGSO-a „Prijelaz u održiviju europsku budućnost”, SC/047 (SL C 81, 2.3.2018., str. 44.).

(5)  http://www.foeeurope.org/sites/default/files/other/2017/6th_scenario_future_of_europe.pdf

(6)  Cilj održivog razvoja br. 12: odgovorna potrošnja i proizvodnja.

(7)  Vidjeti npr. OECD, 2017., Measuring Distance to the SDG Targets: an assessment of where OECD countries stand („Mjerenje udaljenosti od postizanja ciljnih vrijednosti ciljeva održivog razvoja: procjena napretka u zemljama OECD-a”).

(8)  Godišnje izvješće ESGAB-a, 2017., str. 25–26.

(9)  Cilj održivog razvoja br. 16: mir, pravda i snažnije institucije.

(10)  Cilj održivog razvoja br. 17: partnerstvo za ciljeve.

(11)  Uz oslanjanje na postojeće metode kao što je CIVICUS monitor, https://civicus.org/index.php/what-we-do/innovate/civicus-monitor.

(12)  Mišljenje EGSO-a „Budući koraci za održivu europsku budućnost”, NAT/700 (SL C 345, 13.10.2017., str. 91.).

(13)  Mišljenje EGSO-a „Uloga prometa u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja i posljedični utjecaj na donošenje politika EU-a” (SL C 367, 10.10.2018., str. 9.).

(14)  Mišljenje EGSO-a „Obnovljeno partnerstvo s afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama”, REX/485 (SL C 129, 11.4.2018., str. 76.).

(15)  https://www.consilium.europa.eu/media/23989/st10370-en17.pdf

(16)  Mišljenje EGSO-a „Održivi razvoj: pregled unutarnjih i vanjskih politika EU-a”, NAT/693 (SL C 487, 28.12.2016., str. 41.).

(17)  Mišljenje EGSO-a „Budući koraci za održivu europsku budućnost”, NAT/700 (SL C 345, 13.10.2017., str. 91.).

(18)  Mišljenje EGSO-a „Prijelaz u održiviju europsku budućnost”, SC/047 (SL C 81, 2.3.2018., str. 44.).

(19)  Mišljenje EGSO-a „Godišnji pregled rasta za 2018.”, SC/50 (SL C 227, 28.6.2018., str. 95.).

(20)  Mišljenje EGSO-a „Program potpore strukturnim reformama”, ECO/398 (SL C 177, 18.5.2016., str. 47.).

(21)  Sustainability Now! („Održivost sada!”), strateške bilješke Europskog centra za političke strategije (EPSC), broj 18. (2016.) https://www.eesc.europa.eu/sites/default/files/files/rapport_kff.pdf


6.12.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 440/22


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Doprinosu europskih ruralnih područja Godini kulturne baštine 2018. radi osiguravanja održivosti i urbane/ruralne kohezije”

(samoincijativno mišljenje)

(2018/C 440/04)

Izvjestitelj:

Tom JONES

Odluka Plenarne skupštine:

15.2.2018.

Pravni temelj:

pravilo 29. stavak 2. Poslovnika

 

(samoinicijativno mišljenje)

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

5.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

19.9.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

537

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

201/2/7

1.   Zaključci i preporuke

Zaključci

1.1

EGSO u cijelosti podupire proglašenje 2018. Europskom godinom kulturne baštine te pozdravlja sve napore koje promicatelji i organizatori na svim razinama ulažu u povećanje vidljivosti i proslavu europskog raznolikog i bogatog kulturnog naslijeđa (1).

1.2

EGSO potiče sve dionike i sudionike da usvoje najširu moguću definiciju kulture i budu uključivi prema svim građanima.

1.3

Ove godine ne bi trebalo slaviti samo prošlost nego bi se trebali promicati i napredni, novi i izazovni izričaji ljudskog nadahnuća i vještina koji često proizlaze iz tradicija usađenih u ruralnom kulturnom nasljeđu svake zemlje.

1.4

Dvanaest mjeseci kratko je razdoblje, no iskazana je nada da će ovi dodatni napori i ulaganja potaknuti građane da budu usmjereni na mogućnosti koje pruža kulturna baština u ruralnim područjima. Time bi im se trebalo omogućiti da stvaraju revitaliziranu, estetsku, društvenu i gospodarsku riznicu dobrobiti za današnje i buduće generacije. Na pola prijeđenog puta, više od 3500 projekata dobilo je oznaku Europske godine kulturne baštine, a postotak ruralnih projekata razlikuje se od regije do regije.

1.5

EGSO podržava poziv Europskog saveza za kulturu i umjetnost iz siječnja 2018. godine da europske institucije i države članice zajamče „znatnu potporu u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) nakon 2020. godine”. EGSO također pozdravlja prijedlog Europske komisije da kulturu stavi u središte svojeg nacrta proračuna iz svibnja 2018. godine te svoje obveze u okviru Nove agende za kulturu (2).

Preporuke

1.6

Trebalo bi formalno priznati ruralnu kulturnu baštinu, njezino bogatstvo i raznolikost, s obzirom na njezinu suštinsku umjetničku vrijednost te gospodarski i socijalni doprinos dobrobiti svih građana Europe (3).

1.7

Ulaganja javnih ulagača trebala bi podlijegati procjeni učinka na ruralna područja tako da se pri osmišljavanju svih novih tokova financija u njih uključi potpora obiteljima i zaposlenicima u poljoprivredi i nevladinim organizacijama koje uključuju pojedinačne stvaratelje, tradicionalne skupine, lokalne akcijske skupine i socijalna gospodarstva. Pritom bi u cijelosti trebalo voditi računa o mjerama potrebnima za poboljšanje infrastrukture ruralne baštine.

1.8

U postojećim tokovima financiranja iz fondova EU-a, uključujući Program ruralnog razvoja, kulturu bi se sve više trebalo smatrati horizontalnom vrijednošću te bi trebalo pružati potporu kulturnim projektima, uključujući one kojima se štite, promiču i unapređuju biološki raznoliki krajobrazi. Dobri su primjeri obnova uzgoja na pašnjacima i udaljenih seoskih kuća u Pirinejima, vinogradi u Santoriniju, zaštita zajedničke ispaše u mjestu Șeica Mare (Rumunjska), kao i kulturni projekt Leader na Lezbosu (Grčka) za pružanje potpore integraciji migranata. U okviru agroekoloških programa trebalo bi nastaviti s gradnjom staništa na poljoprivrednim zemljištima, a izgrađeni okoliš trebao bi dosegnuti više standarde oblikovanja tako da se poštuju tradicionalni kulturni obrasci uz istodobnu relevantnost za modernu uporabu.

1.9

Održiva šumska područja, šume i plovni putovi zaslužuju mjere potpore kako bi se izbjeglo uništavanje i onečišćenje. Potrebno je osigurati sredstva za održavanje zaštitnih pojaseva drveća i grmlja koji su u ruralnim područjima posađeni u prošlosti (primjerice u Poljskoj na temelju koncepta Dezyderya Chłapowskog) a koji smanjuju eroziju tla i emisije CO2 te pomažu u povećanju prinosa i obogaćivanju krajolika.

1.10

Doprinos dana otvorenih vrata na poljoprivrednim dobrima, školskih posjeta ruralnim područjima, izložbi, obrtničkih i drugih sajmova te kulturnih festivala pomaže građanima iz urbanih područja da bolje razumiju i više cijene ruralna područja i zaslužuje javnu financijsku potporu kao i mjere za izgradnju poveznica između građana iz ruralnih i urbanih područja u okviru kulturnih projekata.

1.11

Trebalo bi poticati mjere upoznavanja novih generacija s ruralnom kulturom i tradicijama u okviru inovativnog modernog izričaja te mjeriti gospodarske i društvene koristi, uz razmjenu i priznavanje dobrih praksi. Trebalo bi podupirati umjetnike i druge nadahnjujuće dionike kulture, ponekad iz drugih mjesta, kako bi se zajednicama pomoglo u ostvarivanju punog potencijala lokalne kulturne imovine.

1.12

Problem ozbiljnog gubitka obrtničkih vještina trebalo bi rješavati većim ulaganjem u osposobljavanje kako bi se omogućio međugeneracijski prijenos znanja iz prošlosti te potakle inovacije. U ruralnim školama trebalo bi podučavati o potencijalu ruralne imovine za zapošljavanje te o vanjskim mogućnostima za karijeru. Svi mladi ljudi iz ruralnih područja, a ne samo mladi poljoprivrednici, nalaze se pred posebnim izazovom poduzetničkog pristupanja ulozi zaštitnika vlastite baštine.

1.13

Kulturnu baštinu ruralnih područja potrebno je promicati na održiv način ‚među ostalim za potrebe turizma, kako bi građani iz urbanih područja naučili cijeniti kulturne vrijednosti ruralnih područja i sve se više odlučivali za stanovanje u takvim područjima i rad u udaljenim naseljima.

1.14

Trebalo bi promicati stavljanje na tržište ruralnih kulturnih proizvoda, uključujući gastronomsku baštinu, a same te proizvode zaštiti oznakom zemljopisnog podrijetla tako da se građanima pruža jamstvo kvalitete i sljedivosti.

1.15

Trebalo bi poticati volontiranje, uključenost zajednice i socijalna poduzeća te ruralna privatna poduzeća radi razvoja i razmjene njihovih kulturnih aktivnosti, uključujući promicanje raznolikosti jezika i dijalekata, na korist svih građana. „Pametne” ruralne zajednice trebale bi prigrliti vrijednost i potencijal lokalnih kulturnih dobara i razmatrati mogućnosti za suradnju sa sličnim skupinama drugdje kako bi promicale povezanost, uključujući povećanje gospodarske koristi od većih mogućnosti koje nudi turizam.

1.16

Iako će se projekti koji će obilježiti Europsku godinu kulturne baštine 2018. vjerojatno nastaviti i u budućnosti, važno je provesti jasan pregled stanja i procjenu mjerljivih ulaganja i ishoda, uzimajući u obzir gospodarske, društvene i kulturne čimbenike. Za Europsku godinu kulturne baštine 2018. dodijeljeno je otprilike 8 milijuna EUR nakon pregovora u sklopu trijaloga između Europskog parlamenta i Vijeća 2017. godine Bilo bi pravedno očekivati da je za ruralna područja raspoloživ mjerljiv udio te potpore.

1.17

Potrebno je više istraživanja s ciljem izračunavanja i mjerenja kvalitete koristi baštine i postojećeg djelovanja u području kulture za dobrobit građana te podupiranja rješenja za buduće djelovanje. Čvrstim braniteljima baštine potrebna je potpora pri prihvaćanju novih migranata i različitih kulturnih tradicija.

1.18

Potrebne su hitne mjere za osiguravanje povezivosti prijevozne i digitalne infrastrukture koja je ključna za naseljavanje ruralnih područja i za razvoj kulturnog turizma.

2.   Uvod

2.1

Ovo je mišljenje posebno usmjereno na širok raspon imovine i talenata s kojima raspolažu ruralna područja odnosno njihovi građani i doprinijet će kulturnoj baštini Europe te načinu na koji će ova široka definicija kulture doprinijeti održivijem i prosperitetnijem ruralitetu. Podupiremo Paneuropsku povelju o ruralnoj baštini kojom se promiče održivi prostorni razvoj (4) i navod u Deklaraciji iz Corka 2.0 iz 2016.: „Upravljanje zemljištem ima ključnu ulogu u odnosu između građana i okoliša. Politikama se mora poticati pružanje okolišnih javnih dobara, uključujući očuvanje europske prirodne i kulturne baštine”.

2.2

Ova se inicijativa mora podvrgnuti procjeni učinka na ruralna područja i EGSO izražava zabrinutost zbog toga što saznanja o Europskoj godini kulturne baštine 2018. neće pravodobno i u dostatnoj mjeri doprijeti do skupina malih zajednica u selima i malim gradovima kako bi se one mogle pripremiti i obilježiti mnoštvo kulturnih dobara koja ih okružuju. Ove godine ne bi trebalo slaviti samo prošlost nego bi se trebali promicati i napredni, novi i izazovni izričaji ljudskog nadahnuća i vještina koji često proizlaze iz tradicija usađenih u ruralnom kulturnom nasljeđu svake zemlje.

2.3

Uvrštavanje postojećih kulturnih aktivnosti i stjecanje znanja na osnovi uspješnih projekata imaju stvarnu vrijednost, no obilježavanja u 2018. godini trebala bi uključivati i nove, inovativne kulturne događaje koji su utemeljeni na prošlosti i kojima se kulturna baština na suvremen način prenosi na nove generacije pružajući nove mogućnosti ruralnim područjima. U okviru programa Kreativna Europa postoje dva ruralna projekta, „Roots and Roads” (Korijeni i putovi) i „Food is Culture” (Hrana je kultura), koji bi, ako se pokažu uspješnima, mogli doprinijeti učenju i razvoju.

2.4

Iako je teško izračunati gospodarske i društvene koristi djelovanja u području kulture (više od 300 000 radnih mjesta izravno je povezano s europskom kulturom), OECD smatra da bi se kulturom trebalo koristiti kao pokazateljem dobrobiti te je važno da organizatori Europske godine kulturne baštine 2018. provedu neke analize kojima bi se mogla opravdati buduća javna ulaganja. Trebalo bi jasno pokazati u kojoj je mjeri Godina uspjela doprijeti do ruralnih i udaljenih područja i kako bilo kakvo naslijeđe dobre prakse, kao što su projekti AlpFootway (5) i Terract (6), može poslužiti kao temelj za buduće određivanje prioriteta na europskoj i regionalnoj razini.

3.   Opće i posebne napomene

3.1

Ruralni krajobrazi, mozaik prirodnih geoloških struktura i ljudski tragovi poljoprivrede, šumarstva, jezera, rijeka i izgrađenih naselja pružaju možda najveću kulturnu baštinu. Od nacionalnih parkova i lokacija u okviru mreže Natura 2000 do zelenih površina na rubnim područjima gradova proteže se raznolika ljepota za divljenje, izvor nadahnuća generacijama umjetnika, glazbenika, književnika, plesača i svima nama koji ne pripadamo nijednoj od tih kategorija. U Komisijinoj Novoj agendi za kulturu ruralne perspektive nisu opširno obrađene. Međutim, u njoj se navodi da „obnova i unapređenje kulturne i prirodne baštine doprinose potencijalu rasta i održivosti. Integrirano upravljanje kulturnom i prirodnom imovinom potiče ljude da ih otkriju i njima se bave.”. Pleme Mayangna (Sumo) u Nikaragvi upotrebljava istu riječ za prirodu i kulturu. To je ekološko građanstvo.

3.2

Ruralne zajednice čak dodaju vrijednost krajobrazima. Upravitelji poljoprivrednih gospodarstva i šumskih područja te zaposlenici i obrtnici, kako muškarci tako i žene, su ti koji su oblikovali te krajobraze. Radi se o generacijama stručnjaka koje su se koristile zemljom i vodom radi hrane, zaklona i stvaranja prihoda. Primjerice, ideja pojaseva sačinjenih od zelenja i grmlja u cilju očuvanja tla razvijena je u 19. stoljeću u Poljskoj te zahvaljujući njoj sadašnji krajolik ima specifične karakteristike. Oblikovali su granice polja kamenjem i granjem te izgradili staje i radionice. Čuvali su, kroz uzastopne generacije, domaće pasmine stoke pogodne za teren i klimu i vodili brigu o vegetaciji. Razvili su lokalno specifičnu gastronomsku i folklornu tradiciju. Također smo naslijedili bogatu baštinu lijepih građevina: palača, dvoraca i crkava, ali i seoskih kućica, malih seoskih mlinova i trgovina, kao što su one koje su pažljivo obnovljene u narodnom muzeju St Fagan u Walesu Slična povijesna arhitektura često se održava zahvaljujući privatnim ulaganjima, uz određenu presudnu javnu i dobrotvornu potporu. U okviru inovativnog projekta u sjevernom Walesu obnovljiva energija s morskog dna upotrebljava se za grijanje, čime se smanjuju troškovi u kući Plas Newydd u vlasništvu Nacionalne zaklade (7). Slavljenjem prošlosti i sadašnjosti nastoji se postići ravnoteža između idealizma i stvarnosti ljudske borbe i napora.

3.3

Cijenimo sve napore koji se ulažu u pažljivo održavanje ove baštine, uključujući one Europskog saveza za kulturnu baštinu. Obnova uključuje potrebu da tijela nadležna za planiranje svojom podrškom osiguraju dobronamjerne građevinske izmjene. U okviru projekta REVAB koji se sufinancira u sklopu programa Erasmus pruža se osposobljavanje za povećavanje potencijala za ponovnu uporabu suvišnih poljoprivrednih zgrada, čime se sprečava njihovo uništenje.

3.4

Stanovnici ruralnih područja izgradili su vlastitu kulturu u kojoj se odražavaju njihov rad, aktivnosti u slobodno vrijeme i društveni izazovi, i to u svim oblicima umjetnosti, sporta i općeg djelovanja zajednice. Ruralna područja često su važni rezervoari raznolikosti manjinskih jezika i dijalekata. Nazivi sela, poljoprivrednih gospodarstava i polja imaju određeno posebno značenje i zaslužuju da se to značenje razumije i da ih se poštuje. Ti su nazivi stvarali te i dalje stvaraju naslijeđe od vrijednosti za društvo u cjelini.

3.5

Međutim, gospodarske aktivnosti u takvim ruralnim područjima također se mijenjaju i ponekad nestaju. Nisu svi krajobrazi netaknuti. Neki su bili izloženi industrijskom iskorištavanju, ratovima i pljački te uništenju zbog suše, poplava ili požara, ili čak prekomjernom iskorištavanju uslijed pretjeranih i koncentriranih turističkih aktivnosti. Svi donose neku svoju priču i pouke. Ublažavanje utjecaja klimatskih promjena zahtijevat će pozitivnu intervenciju radi održavanja raznolikosti i izbora u pogledu iskustava. Održavanje spona s prošlošću podrazumijeva „osiguravanje javnih dobara”, a krajobrazi se uništavaju ako nema održive biološke raznolikosti, pažljivog planiranja i pristupa kojim se upravlja. Čak se i umjetnički kulturni izričaj razblažuje kako ruralno stanovništvo opada ispod održivih razina.

3.6

Eurostat je 2017. godine napomenuo da više od trećine Europljana ne sudjeluje u kulturnim aktivnostima, zbog čega je razvoj seoskog kulturnog turizma, povezanog sa zdravstvenim i rekreacijskim aktivnostima, bio i ostat će velika spona između stanovnika urbanih i ruralnih područja. Grad Galway dobar je primjer ruralno-urbanih kulturnih partnerstava te bi inicijativa Europske prijestolnice kulture (npr. Plovdiv u Bugarskoj i Matera u Italiji 2019. godine) uvijek trebala obuhvaćati i ruralna, a ne samo gradska kulturna obilježja. Državno tijelo za baštinu CADW u Walesu provodi inicijativu otvorenih vrata kao dio projekta koji uključuje 50 zemalja, a u okviru kojega se građanima pomaže slijediti trag promjena kako bi bolje razumjeli sami sebe – „kako bi mogao planirati budućnost, moraš razumjeti svoju prošlost”.

3.7

Još jedan primjer razmjene znanja nalazimo u Grčkoj, u centru Art Farm (8) koji je osnovao Sotiris Marinis. On je u selu Megali Mantineia u zapadnom dijelu poluotoka Mani izgradio tri kuće i centar za osposobljavanje koji djeluje na osnovi načela „ovdje nas iskustvo obrazuje o našoj ruralnoj i kulturnoj baštini”.

3.8

Ruralni kulturni turizam postojeći je i rastući pružatelj gospodarskih i socijalnih resursa i osnova za zajednička ulaganja. Nacionalne, regionalne i lokalne vlasti odgovorne su za zaštitu i podupiranje kulturne baštine Europe, a osjećaj ponosa među stanovnicima od ključne je važnosti. Europske institucije mogu promicati osjećaj zajedničkih europskih vrijednosti te poticati i promicati dobre prakse i zajednička iskustva (9). Kao što se moglo vidjeti na Zelenom tjednu u Berlinu (10), tradicionalni, regionalni kulinarski recepti, pivo i vina, nošnje i glazba privlače tisuće međunarodnih posjetitelja godišnje i pomažu u povezivanju sadašnjosti i prošlosti. Izravno povezivanje prehrambenih i obrtničkih poljoprivrednih proizvoda ruralnih proizvođača s potrošačima putem poljoprivrednih tržišta i internetske prodaje sve je popularnije. Jedan su od primjera skupine REKO koje se bave nabavom lokalno proizvedene hrane.

3.9

Mjesta za boravak na osami, slušanje i promatranje ptica te doživljaj šumskih područja, odnosno raznolikosti šuma te vrsta bilja za medicinsku primjenu – sve to doprinosi većoj znatiželji građana, istraživanju i dobrobiti. Proširivanje raspona mogućnosti i otkrića trebalo bi pomoći da se izbjegne prekomjerna koncentracija posjeta osjetljivim lokacijama. To stvara dodanu vrijednost u pogledu gospodarstva i zapošljavanja u udaljenijim područjima na osnovi temeljnih ruralnih resursa koju pametna sela i zajednice već prepoznaju kao značajnu. Projekt AttivAree u planinskim područjima Lombardije jača osjećaj pripadnosti ljudi osnaživanjem prirodne baštine putem umjetnosti. Također sudjeluje i u obnovi hostela i promicanju dostupnosti u udaljenim selima kao što je Lavenone (11). Putničke agencije trebalo bi poticati da surađuju s geografski udaljenim poduzetnicima i socijalnim poduzećima koji promiču održivi kulturni turizam.

3.10

Širenjem i prikazom informacija iz područja kulture s pomoću digitalne tehnologije na kreativan će se način smanjiti rastuća podjela između gradova i sela te između mladih i starijih generacija. Dobrodošli su projekti kao što je projekt YourAlps (12) kojim se mladi ponovno povezuju s planinskom baštinom. Javljaju se mnogi primjeri inovativnih načina prikazivanja kulturnih tradicija, kao što su umjetnički projekt kojim se koristilo u tvrtki Aasted u Danskoj i selo Pfyn u Švicarskoj. Takvi su projekti rezultat lokalnih inicijativa i prepoznatih lokalnih potreba u kojima se primjenjuju participativni postupci koji su sami po sebi dio kulturne tradicije Europe. Javna i privatna sredstva trebala bi biti dostupna na europskoj, državnoj i regionalnoj razini kako bi se ubrzala ulaganja u slične inicijative.

3.11

Sve se više upotrebljavaju i novi digitalni alati također, na primjer na mjestima sadašnjih ili prošlih sukoba, kako bi se obnovile važne povijesne lokacije uništene zbog napuštanja ili rata. Tehnologija se upotrebljava za preciznije čitanje nadgrobnih spomenika i izblijedjelih rukopisa (13). Pozdravljamo planove Komisije za strategiju „Digital4Culture” i očekujemo da će se u okviru njih razmotriti svi bitni ruralni aspekti. U okviru projekta MEMOLA, na primjer, upotrebljavaju se 3D skenovi starih područja navodnjavanja radi stjecanja znanja za potrebe novih postupaka navodnjavanja.

3.12

Potrebno je intenzivirati istraživički rad kako bi se razumjelo na koji je način djelovanje u području kulture važno ljudima i koje zdravstvene pogodnosti ono uključuje za sve dobne skupine, a osobito za osobe s fizičkim ili psihičkim oboljenjima (14), dok se u okviru postojećih programa Erasmus Plus, kao što je TEMA Masters, trenutačno financiraju dobre prilike za istraživanje. Na konferenciji na visokoj razini o Europskoj godini kulturne baštine Innovation and Cultural Heritage („Inovacije i kulturna baština”) (15) održanoj u okviru programa Obzor 2020. upućen je poziv na ulaganje daljnjih napora u razvoj istraživačkog rada s ciljem utvrđivanja prioriteta i najboljih praksi u promicanju kulturnih aktivnosti.

3.13

Inicijative koje podupiru dobrotvorne i filantropske zaklade znatno su doprinijele očuvanju prirodnih lokacija i popratnih aktivnosti, često s pomoću socijalnih poduzeća koja potiču održiv razvoj ruralnih područja. Finska kulturna zaklada podupire istraživanje mjera kojima bi se spriječio utjecaj poljoprivrednih ostataka na kvalitetu vode u Baltičkom moru. To funkcionira u slučaju poljoprivrednika koji smatraju da veća biološka raznolikost znači bogatiji krajobraz. Dobrodošle su i druge dobrotvorne inicijative, kao što je zaklada velških škola za očuvanje kulturne baštine (Wales Schools’ Cultural Heritage Trust) koja promiče međuškolska natjecanja u području kulture u okviru kojih se mlade uključuje u definiranje i provedbu vlastitog izbora kulturne aktivnosti (16). Jedan od primjera koji mladima omogućuje da istražuju vlastitu kulturnu baštinu jest škola u naselju Piscu (17) u Rumunjskoj koja je istodobno specijalizirana škola za područje baštine i organizator radionica i konferencija. Sam je EGSO u ožujku 2018. godine bio domaćin učenika iz škola diljem Europe koji su raspravljali o svojim prioritetima u području kulture pod sloganom „Your Europe, Your Say!” (Tvoja Europa, tvoje mišljenje!) (18). Zaključili su sljedeće: „Želim živjeti u Europi koja vrednuje i štiti sve oblike kulture… želim izbjeći elitizam i popularizirati kulturu… ali i imati mogućnost da stvorimo svoju vlastitu…”. Oko 300 studenata u selu Giffoni u južnoj Italiji izradilo je filmove i videomaterijale za promicanje svoje regije.

3.14

Ulaganja javnih ulagača trebala bi podlijegati procjeni učinka na ruralna područja tako da se pri osmišljavanju svih novih tokova financiranja u njih uključi potpora obiteljima i zaposlenicima u poljoprivredi i nevladinim organizacijama koje uključuju pojedinačne stvaratelje, tradicionalne skupine, lokalne akcijske skupine i socijalna gospodarstva. Pritom bi u cijelosti trebalo voditi računa o mjerama potrebnima za poboljšanje infrastrukture ruralne baštine.

3.15

Turisti u okviru kulturnog turizma u velikom opsegu zahtijevaju veću tematsku i zemljopisnu povezanost. Dobrodošli su projekti za zajedničko brendiranje i zajednički pristup. Poljoprivredne izložbe u selima i malim gradovima i nacionalni događaji kao što je Royal Welsh u mjestu Builth Wells (19) koji privuče otprilike 240 000 posjetitelja te književni festival Hay on Wye koji prema procjenama malom ruralnom području donosi 21 milijun funti pružaju znatan gospodarski i društveni doprinos. Dani otvorenih vrata na poljoprivrednim dobrima, sajmovi, kulturni festivali kao što je Llangollen International Eisteddfod, koncerti, procesije kao što je ona u Veurneu u Belgiji, uske kolosiječne željezničke pruge, nordijsko hodanje i tradicionalne plesne skupine – sve to znatno doprinosi održavanju i promicanju ruralne kulturne baštine. Doprinos dobrovoljaca na takvim događajima kroz mnoge generacije sam je po sebi značajan dio našeg kulturnog nasljeđa. Rad Europskog volonterskog centra te nacionalnih i regionalnih volonterskih organizacija u promicanju kvalitetnog volontiranja u području kulture nailazi na pohvale te se oni potiču da nastave s vrijednim naporima, uključujući pružanje osposobljavanja u području zdravlja i sigurnosti radi jamčenja sigurnog i ugodnog iskustva za volontere i turiste.

3.16

Međutim, sve više nedostaje obučenih obrtnika koji prenose znanje i osposobljavaju novu generaciju kako bi se zaštitila i razvijala ta raznolika baština. U okviru inicijative JEMA (20) koja je prvotno pokrenuta u Francuskoj redovito se promiču rad obrtnika i potreba za osposobljavanjem novih generacija. Odgovor na tu potrebu dobra je prilika za međugeneracijsko povezivanje u kulturne svrhe i u okviru njih. U okviru postojećih programa na razini EU-a te na nacionalnoj/regionalnoj razini ključno je osigurati više praktičnog osposobljavanja i prepoznavanja stečenih vještina tako da naglasak nije samo na postojećim obrtničkim i ekološkim vještinama nego i na mentorstvu i razvoju novih tehnika i poslovnog poduzetništva u području kulture. Umjetnicima i ostalima potrebna je potpora za suradnju s lokalnim školama u ruralnim i gradskim područjima koja bi uključivala razvoj kulturnih ideja među generacijama i etničkim skupinama.

3.17

Ruralna kulturna baština tiče se i participativne demokracije. Postoji snažna europska tradicija solidarnosti na razini zajednice i rješavanja pitanja izolacije i nepovoljnih okolnosti u okviru aktivnosti zajednice, od kojih se mnoge temelje na kulturi. Stvaranje lokalnog održivog vodstva i donošenje lokalnih prioriteta u okviru lokalnog razvoja koji vodi zajednica (CLLD) te metoda LEADER dodaju vrijednost naslijeđu organiziranih građanskih skupina i pokreta. Društvene i kulturne aktivnosti pomažu u međusobnom povezivanju ljudi u zemljopisnim područjima sa slabo razvijenim javnim i privatnim uslugama. Tradicija volonterskih intervencija, koje ponekad pružaju krajnje rješenje, održava na životu osjetljive i ranjive predjele. Javna potpora takvim aktivnostima od presudne je važnosti.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Mišljenje EGSO-a Novi program za kulturu (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  https://ec.europa.eu/culture/news/new-european-agenda-culture_en

(3)  Konferencija EGSO-a, 20. i 21. lipnja 2016.

(4)  Rezolucija br. 2 Europske konferencije ministara nadležnih za prostorno/regionalno planiranje (CEMAT) o Paneuropskoj povelji o ruralnoj baštini: Promicanje održivog prostornog planiranja – „Ruralna baština kao čimbenik teritorijalne kohezije”, donesena na 15. zasjedanju CEMAT-a u Moskvi (Ruska Federacija) 9. srpnja 2010. godine.

(5)  http://www.alpine-space.eu/projects/alpfoodway/en/home

(6)  http://www.terract.eu/fr/

(7)  https://www.bangor.ac.uk/studentlife/studentnews/gift-s-marine-renewable-visit-to-plas-newydd-18421

(8)  https://www.facebook.com/agroktima.artfarm/

(9)  Mišljenje EGSO-a Novi program za kulturu (još nije objavljeno u Službenom listu).

(10)  https://www.gruenewoche.de/

(11)  AttivAree u regiji Lombardiji

(12)  http://www.alpine-space.eu/projects/youralps/en/home

(13)  Projekt Andrewa Skerretta predstavljen na savjetovanju Studijske skupine 24. srpnja 2018. u Cardiffu.

(14)  Organizacija Innovate Trust – pozitivni rezultati terenskog hortikulturnog projekta.

(15)  https://ec.europa.eu/info/events/innovation-and-cultural-heritage-2018-mar-20_en

(16)  https://jamesprotheroe.wordpress.com/Darren Park Primary School, Ferndale

(17)  http://piscu.ro/piscu-school/#

(18)  https://www.eesc.europa.eu/en/our-work/civil-society-citizens-participation/your-europe-your-say

(19)  http://www.rwas.wales/royal-welsh-show/

(20)  Journées Européennes des Métiers d’Art (Europski dani umjetnosti i obrtništva) https://www.journeesdesmetiersdart.fr/


6.12.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 440/28


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Učinak supsidijarnosti i prekomjerne regulacije na gospodarstvo i zapošljavanje”

(razmatračko mišljenje na zahtjev austrijskog predsjedništva Vijeća)

(2018/C 440/05)

Izvjestitelj:

Dimitris DIMITRIADIS

Suzvjestitelj:

Wolfgang GREIF

Zahtjev za savjetovanje:

austrijsko predsjedništvo Vijeća, 12.2.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

19.9.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

537

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

192/1/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja zahtjev austrijskog predsjedništva Vijeća Europske unije za razmatračko mišljenje o učinku supsidijarnosti i prekomjerne regulacije (eng. gold-plating) na gospodarstvo i zapošljavanje. Ovim se mišljenjem dodaju vrijednost i novi aspekti tekućoj raspravi o boljoj regulativi kako bi se osigurala pravna sigurnost i jasnoća pravila te „zajamčilo da se regulatorno opterećenje poduzeća, građana ili javne uprave zadrži na minimumu” (1). Pri provedbi zakonodavstva EU-a ne smije se ugroziti postojeća razina zaštite građana, potrošača, radnika, ulagača i okoliša u državama članicama.

1.2.

EGSO iznova traži da se pitanja povezana s budućnošću, uključujući rasprave o nadležnostima i razini regulacije, trebaju razmatrati na nacionalnoj i europskoj razini uz puno sudjelovanje socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva. To je temeljni izraz višerazinske participativne demokracije te se stoga mora jačati u EU-u i državama članicama.

1.3

EGSO ističe da su načela proporcionalnosti i supsidijarnosti od vrhunske važnosti za sveobuhvatan i valjan europski proces donošenja odluka i da bi se EU trebao usredotočiti na područja u kojima njegovi zakoni donose znatnu dodanu vrijednost. Europska komisija stoga bi trebala utvrditi pitanja koja doista treba riješiti na razini EU-a na najučinkovitiji način. Kadgod je za donošenje odluka potrebno u obzir uzeti nacionalna, regionalna i lokalna obilježja, nadležna tijela vlasti trebala bi imati dovoljno manevarskog prostora za njihovo izlaganje, uz aktivno sudjelovanje relevantnih dionika, uključujući socijalne partnere.

1.4.

U okviru EGSO-a stajališta o pojmu „prekomjerna regulacija” razlikuju se u skladu s razlikama u stavovima različitih dionika. Iako nije jasno definiran, taj se pojam obično odnosi na situaciju u kojoj države članice prilikom prijenosa zakona u nacionalno zakonodavstvo uvode zahtjeve koji nadilaze minimalne zahtjeve određene zakonodavstvom EU-a (uglavnom direktivama). Komisija bi trebala osmisliti smjernice kojima bi državama članicama pomogla da pravilno prenesu zahtjeve pravnog akta, poštujući pritom načela proporcionalnosti i supsidijarnosti te poštene uvjete tržišnog natjecanja.

1.5.

EGSO primjećuje da – naročito u svjetlu supsidijarnosti i proporcionalnosti te u skladu s pravom EU-a – uvođenje dodatnih mjera povrh mjera predviđenih (minimalnim) zahtjevima EU-a spada u isključivu nadležnost država članica kako bi se osiguralo da te mjere odražavaju njihova specifična obilježja. Takve odluke treba donositi na transparentan način, po savjetovanju sa socijalnim partnerima i dionicima te u skladu sa zakonodavstvom EU-a. U vezi s tim, EGSO ne dovodi u pitanje suverenost, slobodu i odgovornost država članica u uspostavi nacionalnih zakona i praksi.

1.6.

EGSO poziva europske institucije i države članice da ulože veće napore u smanjenje nerazumnog administrativnog opterećenja radi poticanja rasta i otvaranja održivih radnih mjesta.

1.6.1.

EGSO poziva komisiju da u okviru pripreme višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. brzo poduzme mjere za smanjenje nepotrebnog administrativnog opterećenja koje u velikoj mjeri otežava ulaganje sredstava iz ESI fondova – državne potpore, poštovanje postupka javne nabave, revizorske prakse te zakašnjelo, pa čak i retroaktivno, donošenje univerzalnih detaljnih smjernica.

1.6.2.

EGSO naglašava da nepotrebno regulatorno i administrativno opterećenje sprječava maksimalno ostvarenje prednosti i svođenje na minimum regulatornih troškova koje snose poduzeća, građani i javna tijela te ponovno ističe potrebu za pojednostavljenom, dosljednom i kvalitetnijom regulacijom koju bi trebalo dobro razumjeti i provesti, uz isto tako nužno sudjelovanje svih četiriju razina upravljanja (europske, nacionalne, regionalne i lokalne).

1.6.3.

Kao i u prethodnim mišljenjima (2), EGSO predlaže da se u okviru procjena učinka koje provodi Europska komisija provedu detaljni testovi za MSP-ove.

1.7.

EGSO ponovno naglašava da se europskim minimalnim standardima, i to posebice u kontekstu socijalne, potrošačke i okolišne politike EU-a, nastoji približiti životne i radne uvjete u cijelom EU-u kako bi se postigla uzlazna konvergencija. Minimalne standarde propisane u direktivama EU-a ne smije se shvaćati kao „maksimalnu razinu” koju se tijekom prijenosa u nacionalne pravne sustave nikad ne smije povećavati. Međutim, po mišljenju EGSO-a, prihvaćanje procesa europske integracije u javnosti ne bi se smjelo ugrožavati regulatornim natjecanjem koje se očituje u snižavanju standarda. Sve odluke moraju se donositi na transparentan način i kroz otvoreni dijalog sa socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva.

2.   Uvod

2.1.

Austrijsko predsjedništvo Vijeća EU-a podnijelo je zahtjev za razmatračko mišljenje EGSO-a o učinku supsidijarnosti i prekomjerne regulacije na gospodarstvo i zapošljavanje.

2.2.

EGSO napominje da se taj zahtjev odnosi i na načelo supsidijarnosti i na prekomjernu regulaciju te da proširuje postojeću raspravu o prekomjernoj regulaciji, o kojoj je EGSO već izrazio svoje mišljenje u nekoliko nedavno usvojenih mišljenja (3).

2.3.

Pitanje supsidijarnosti nedavno je ponovo dobilo na važnosti, ponajprije zahvaljujući Bijeloj knjizi o budućnosti Europe. Radna skupina za supsidijarnost i proporcionalnost, koju je u studenom 2017. uspostavio predsjednik Komisije Juncker, podnijela je izvješće u kojem je navela preporuke za poboljšanje primjene načela supsidijarnosti (4).

EGSO smatra da su određeni aspekti izvješća ograničeni i da je to posljedica ograničenog sastava Radne skupine. Stoga izričito predlaže da se predstavnici civilnog društva aktivno uključe u daljnja događanja. Odbor smatra da hitno treba povesti raspravu o proporcionalnosti djelovanja na europskoj razini te, još važnije, o područjima u kojima bi EU trebao pojačati, smanjiti ili čak obustaviti svoje djelovanje u skladu s interesima građana, gospodarstva i drugim društvenim interesima.

2.4.

EGSO smatra da se ti se problemi koji se odnose na budućnost moraju riješiti na nacionalnoj razini i razini EU-a, uz sudjelovanje socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva. Kad bi im se za pripremu i provedbu nacionalnih politika i politika EU-a osigurao prostor jednak onom koji se osigurava lokalnoj i regionalnoj razini, izravno bi se doprinijelo vidljivoj praktičnoj primjeni horizontalne supsidijarnosti.

2.5.

EGSO pozdravlja to što je austrijsko predsjedništvo uvidjelo vrijednost uključivanja širokog stručnog znanja socijalnih partnera i organizacija civilnog društva u osmišljavanje, provedbu i evaluaciju djelovanja u okviru politika na nacionalnoj razini i na razini EU-a. To je temeljni izraz višerazinske participativne demokracije te se stoga mora jačati u EU-u i državama članicama.

2.6.

U tom pogledu EGSO poziva Radnu skupinu da u obzir uzme njegova mišljenja o supsidijarnosti i proporcionalnosti, koja su ujedno poslužila kao temelj za komentare i preporuke iznesene u ovom mišljenju.

3.   Načelo supsidijarnosti

3.1.

Načelom supsidijarnosti iz članka 5. UEU-a nastoji se zajamčiti da djelovanje EU-a ne prelazi ono što je potrebno za postizanje ciljeva Ugovora i da EU u područjima koja nisu u njegovoj isključivoj nadležnosti djeluje samo ako se ciljevi zakonodavne mjere mogu djelotvornije ostvariti na razini EU-a nego na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.

3.2.

EGSO naglašava iznimnu važnost tih načela u nadnacionalnoj zajednici kao što je EU i izričito pozdravlja instrumente za usklađivanje s načelom supsidijarnosti uspostavljene Ugovorom iz Lisabona, od provjere supsidijarnosti prije usvajanja zakonodavnih akata do žalbi u vezi sa supsidijarnošću koje podnose nacionalna zakonodavna tijela.

3.3.

EGSO također naglašava da u svim područjima predviđenima UFEU-om postoji potreba za funkcionalnom Europom i da se načelo supsidijarnosti ne smije upotrebljavati kako bi se neutraliziralo djelovanje EU-a koje ima očitu europsku dodanu vrijednost, te kako bi se a priori dalo prednost nacionalnim pristupima ili čak unaprijed isključilo EU iz ključnih područja politika. Trebala bi se donositi samo pravila koja donose jasnu europsku dodanu vrijednost. EGSO smatra da izazovi s kojima se kontinent trenutačno suočava ne pozivaju na vraćanje nadležnosti na nacionalnu razinu i smanjenje utjecaja Europe, već na smiono koračanje ka boljoj Europi, koja promiče koheziju i povoljnija je za građane.

3.4.

EGSO uviđa da države članice imaju posebno važnu ulogu u provedbi zakonodavstva EU-a, a posebice u prijenosu direktiva, koje su obvezujuće u pogledu rezultata koje treba ostvariti, ali koje nacionalnim tijelima prepuštaju izbor oblika i metoda provedbe, kao i donošenje odluka, u skladu s pravom EU-a, o poboljšanju standarda, ako se to smatra korisnim. Međutim, prenošenje zakonodavstva ne bi smjelo slabiti uvjete poštenog tržišnog natjecanja među svim dionicima unutarnjeg tržišta, jer je ono važno za njegovo pravilno funkcioniranje.

3.5.

Iako su države članice odgovorne za točan i pravovremen prijenos direktiva, uloga Europske komisije kao čuvarice ugovorâ jest osigurati pravilnost provedbe na nacionalnoj razini. Ta zajednička odgovornost trebala bi biti jasno vidljiva od samog početka zakonodavnog postupka: dobra provedba ovisi o jasnoj, transparentnoj i sveobuhvatnoj procjeni učinka na kojoj se temelji određeni novi zakon EU-a, o jasnom i jednostavnom jeziku prijedloga te realnim rokovima za provedbu.

3.6.

Međutim, EGSO upozorava na to da se provedba na nacionalnim, regionalnim ili lokalnim razinama može pokazati nedostatnom i/ili nedjelotvornom čak i kada su prethodno navedeni uvjeti ispunjeni. U tom pogledu ponovno poziva Europsku komisiju da u skladu sa svojim nadležnostima sustavno ulaže veće napore kako bi, nakon što isproba sve mogućnosti za suradnju, mogla brže i strože postupati u slučajevima u kojima države članice zakonodavstvo EU-a nisu prenijele korektno ili ga uopće nisu prenijele (5).

3.7.

EGSO primjećuje da se mnoge pravne i političke obveze doživljavaju kao da institucije EU-a prekoračuju svoje nadležnosti i upliću se u odabir i nadležnosti država članica (npr. nacionalni odnosi između poslodavaca i posloprimaca i sindikalne inicijative; mirovine, zdravstvo i drugi sustavi socijalne sigurnosti ili propisi o strukama, npr. kriteriji za utvrđivanje kvalifikacija u zdravstvenom sektoru).

EGSO se stoga jednako protivi i prevelikom širenju nadležnosti institucija EU-a i prenošenju važnih regulatornih područja UFEU-a (npr. zaštite potrošača, standarda zaštite okoliša i europske socijalne politike) na nacionalnu razinu pod izgovorom supsidijarnosti.

4.   Izbjegavanje nepotrebnog regulatornog i administrativnog opterećenja – prekomjerna regulacija

4.1.   Rasprava o prekomjernoj regulaciji.

4.1.1.

Tijekom prijenosa zakonodavstva EU-a države članice ponekad uvode strože ili naprednije mjere od onih navedenih u zahtjevima zakonodavstva EU-a (uglavnom u direktivama) ili ne koriste mogućnosti pojednostavljenja ponuđene u direktivi. Ta se pojava u mnogim dokumentima zove „prekomjerna regulacija” (eng. gold-plating). Prvi slučaj smatra se „aktivnom prekomjernom regulacijom”, a drugi „pasivnom prekomjernom regulacijom”.

4.1.2.

U okviru EGSO-a stajališta o pojmu „prekomjerna regulacija” razlikuju se u skladu s razlikama u stavovima različitih dionika. Neki dionici na tu pojavu gledaju kao na pretjeran broj normi, smjernica i postupaka akumuliranih na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini koji stvaraju nepotrebno administrativno opterećenje i utječu na očekivane ciljeve politika koje treba ostvariti prenesenom regulacijom. Međutim, drugi dionici smatraju da bi upotreba stigmatiziranog pojma „prekomjerna regulacija” mogla dovesti u pitanje napredne standarde koje su neke države članice demokratski usvojile i uvele u svoje pravne sustave, posebice u području prava o radu, zaštiti potrošača i okoliša te slobodnih zanimanja.

4.1.3.

EGSO poziva na zauzimanje pragmatičnog i uravnoteženog pristupa te će se za potrebe ovog mišljenja usredotočiti na neutralnu i precizniju terminologiju, u skladu s Međuinstitucijskim sporazumom o boljoj regulativi iz svibnja 2016. godine.

4.2.   Definicija prekomjerne regulacije.

4.2.1.

EGSO predlaže da se pojam „prekomjerna regulacija” preciznije definira. Za slučajeve u kojima države članice zakonodavstvo EU-a prenose na ambiciozniji način (suštinski ili proceduralno) ili nastoje biti u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, mogli bi se upotrijebiti izrazi kao što su „naprednije odredbe”, „strože odredbe” ili „veći zahtjevi”. Izraz „prekomjerna regulacija” trebalo bi ograničiti na nerazumne i nepotrebne dodatke zakonodavstvu EU-a do kojih dolazi prilikom njegova prijenosa u nacionalno zakonodavstvo, a koji se ne mogu opravdati ciljevima predložene mjere ili koji za sobom povlače nepotrebno administrativno opterećenje. U svakom slučaju, izraz „prekomjerna regulacija” vrlo je općenit i njegov prijevod u mnogim jezicima navodi na krivi zaključak te bi ga trebalo zamijeniti konkretnijim terminom.

4.2.2.

Neovisno o terminologiji (pa čak i u slučajevima kad bi se pojam „prekomjerna regulacija” mogao upotrijebiti), EGSO ponovno naglašava da se taj koncept posebice ne bi trebao odnositi na:

ograničavanje uvriježenih standarda u područjima kao što su radno, socijalno, potrošačko ili okolišno pravo prilikom prijenosa i provedbe zakonodavstva EU-a,

nacionalne mjere koje (objektivno ili vremenski) nisu povezane s prijenosom prava EU-a,

učvršćivanje općih odredbi prava EU-a prilikom njegova prijenosa (npr. uspostava konkretnih pravnih sankcija u slučajevima neispunjenja obveze),

primjenu jedne od nekoliko eksplicitnih mogućnosti za prijenos prava EU-a,

napredne nacionalne odredbe koje prekoračuju minimalne standarde na temelju „klauzula o nesmanjivanju” iz prava EU-a,

primjenu sadržaja direktive na slične slučajeve kako bi se zajamčila usklađenost i dosljednost nacionalnih zakona.

4.2.3.

EGSO ponovo ističe da načelo supsidijarnosti državama članicama omogućuje da, ostvarujući svoje pravo da osiguraju ostvarenje raznih ciljeva (npr. gospodarskih, socijalnih ili okolišnih), uvedu strože mjere i potvrde svoju predanost visokoj razini zaštite, specifičnoj naravi pravnih instrumenata kao što su direktive, kao i određenim ograničenjima nadležnosti. EGSO ističe da takve strože obveze treba preuzimati isključivo nakon transparentne i uključive rasprave sa socijalnim partnerima i dionicima te u duhu međusobnog razumijevanja i uravnoteženog postupka donošenja odluka.

4.3.   Prekomjerna regulacija i bolja regulativa.

4.3.1.

U kontekstu agende za bolju regulativu Europska komisija priznaje pravo država članica da postavljaju standarde više od onih iznesenih u zakonodavstvu EU-a („prekomjerna regulacija”), ali je zabrinuta zbog nedostatka transparentnosti u tom pogledu. Ujedinjena Kraljevina, Nizozemska, Belgija, Njemačka i Austrija uspostavile su sustave za utvrđivanje prekomjerne regulacije, a u Ujedinjenoj Kraljevini i Nizozemskoj prekomjernom regulacijom se bave centralizirane službene politike usmjerene na poticanje gospodarskog rasta.

4.3.2.

EGSO nipošto ne dovodi u pitanje postojeće odredbe Ugovorâ, a posebice nadležnosti EU-a ili država članica, no ponovno naglašava da je važno poštovati „opća načela prava Unije, kao što su demokratska legitimnost, supsidijarnost i proporcionalnost te pravna sigurnost”. To pored ostalog znači poštovati demokratsku suverenost, slobodu i odgovornost država članica da osmišljavaju nacionalne zakone i prakse u kojima se na odgovarajući način uzima u obzir uloga socijalnih partnera. EGSO je uvijek pozivao na promicanje jednostavnosti, jasnoće i dosljednosti u izradi zakonodavstva Unije, kao i na veću transparentnost zakonodavnog postupka.

4.3.3.

EGSO je u više navrata naglasio da su „Europski propisi ključan […] čimbenik integracije, a ne opterećenje ili trošak koji treba smanjiti. Ako su uravnoteženi, proporcionalni i nediskriminirajući, propisi su, naprotiv, važno jamstvo zaštite, promicanja i pravne sigurnosti za sve dionike i europske građane” (6). EGSO ponovno ističe svoje mišljenje da je zakonodavstvo ključno za postizanje ciljeva Ugovora i za stvaranje odgovarajućeg okruženja za pametan, održiv i uključiv rast na dobrobit javnosti, poduzetnika i građana (7). U skladu s člankom 3. UFEU-a, zakonodavstvo također pridonosi poboljšanju dobrobiti, zaštiti javnog interesa i temeljnih prava, promicanju visoke razine socijalne zaštite i zaštite okoliša te osiguranju pravne sigurnosti i predvidljivosti. Trebalo bi također spriječiti narušavanje tržišnog natjecanja i socijalni damping (8).

4.3.4.

Prilikom prijenosa direktiva, države članice ponekad dodaju elemente koji nisu jasno povezani s predmetnim zakonodavstvom EU-a. EGSO smatra da bi takve dodatke trebalo istaknuti ili u zakonu o prijenosu zakonodavstva ili u dokumentima koji se na njega odnose. Državama članicama uglavnom treba priznati legitimitet za nadopunjavanje akata EU-a u cilju minimalnog usklađivanja, dokle god se to odvija na transparentan način i uz poštovanje načela nediskriminacije i proporcionalnosti. Postoje mnogi primjeri neminimalističkog prenošenja direktiva u državama članicama koji bi se mogli smatrati prekomjernom regulacijom.

4.3.5.

U slučajevima minimalne harmonizacije, EGSO ističe da države članice mogu izraditi odredbe kojima se nastoji postići otvaranje radnih mjesta, bolji životni i radni uvjeti, odgovarajuća socijalna zaštita, visoka i održiva stopa zaposlenosti i borba protiv isključenosti (članak 151. UFEU-a), promicanje i razvoj MSP-ova te visokih standarda zdravstvene zaštite i zaštite potrošača (članci 168. i 169. UFEU-a), kao i zaštita u području okoliša (članak 191. UFEU-a), a da pritom ipak ne stvaraju nepotrebne regulatorne ili administrativne prepreke.

4.4.

EGSO smatra da će se s pomoću sljedećih mjera lakše izbjeći nepotrebno regulatorno i administrativno opterećenje:

Europska komisija trebala bi u postupku izrade europskog zakonodavstva provoditi integrirane procjene učinka u vezi sa svakim značajnim regulatornim tekstom vodeći računa o bespotrebnom opterećenju i svim drugim učincima,

zakoni EU-a moraju se procjenjivati na temelju vlastitog merituma, svaki slučaj zasebno, kako bi se ostvarila ciljana usklađenost koja, ovisno o okolnostima, omogućuje stupanj usklađenosti koji je u nekim područjima viši, a u nekima niži. Procjenom učinka Komisija predlaže najprikladniji stupanj usklađenosti, uzimajući u obzir potrebu za visokom razinom zaštite,

prilikom prijenosa zakonodavstva EU-a, države članice bi na nacionalnoj i regionalnoj razini trebale biti potpuno transparentne u pogledu svih dodatnih zahtjeva koji bi mogli nepovoljno utjecati na jedinstveno tržište, konkurentnost i rast,

činjenica da jedna država članica nameće manje stroga pravila od druge države članice ne znači automatski da su pravila te druge države neproporcionalna i da nisu u skladu s pravom EU-a. Na državi članici je da ocijeni svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir stajališta svih dionika i cjelokupni regulatorni kontekst. Procjena učinka mogla bi pritom biti važan instrument,

sve dodatne uvjete koji se uvode prilikom prijenosa direktive treba popratiti dokumentima u kojima se jasno navode konkretni razlozi njihova dodavanja.

4.5.

Kako bi izbjegla dovođenje poduzeća i drugih dionika u nepovoljan konkurentni položaj u odnosu na iste ciljne skupine u drugim državama članicama, Komisija bi trebala osmisliti smjernice kojima bi državama članicama pomogla da ispravno prenesu zahtjeve pravnog akta, poštujući pritom načela proporcionalnosti i supsidijarnosti te uvjete poštenog tržišnog natjecanja. EGSO u tom pogledu ponovno naglašava svoj zahtjev za najveće moguće sudjelovanje socijalnih partnera i drugih relevantnih interesnih skupina u postupcima prijenosa, kao i izraženu uključenost država članica te nacionalnih i regionalnih parlamenata u ex post procjene (9).

4.6.

Preporuke EGSO-a za učinkovit prijenos zakonodavstva:

4.6.1.

Države članice trebale bi obratiti pozornost na relevantne rokove za provedbu kako bi ostavile dovoljno vremena za savjetovanje s relevantnim dionicima:

tijekom pripreme okvirnih nacionalnih stajališta za početne pregovore radna tijela država članica moraju obratiti pozornost na rok za prijenos zakonodavstva,

trebaju provjeriti propisuju li direktive EU-a dva roka, jedan za izradu nacionalnog provedbenog zakonodavstva i drugi koji se odnosi na datum na koji zakonodavstvo mora službeno stupiti na snagu,

rok za prijenos mora se poštovati i pratiti tijekom cijelog zakonodavnog postupka,

svojim planovima provedbe Europska komisija pruža pomoć i podršku.

4.6.2.

Savjetovanja:

na razini EU-a pomoć koju Komisija pruža tijekom postupka provedbe (primjerice preporuke i rasprave u stručnim skupinama) može biti od koristi i doprinijeti zajedničkom razumijevanju među državama članicama,

Europska komisija trebala bi prilagoditi postojeću metodologiju prijenosa (smjernice) ne samo kako bi osigurala da prijenos direktiva ne bude u suprotnosti s europskim pravom nego i radi očuvanja učinkovitosti prijenosa,

moglo bi se dalje raditi na tome da Europska komisija osigura specijalizirane internetske platforme (poput postojećeg sučelja za elektroničko obavješćivanje) ili elektroničku bazu podataka za konkretne zakone EU-a u cilju razmjene najboljih praksi. Višerazinsko upravljanje treba poticati i u njega uključiti sve relevantne dionike.

4.6.3.

Terminologija i delegirani akti:

potiču se države članice da tijekom cijelog pregovaračkog postupka u Vijeću provjeravaju točan i dogovoren jezik,

osnovni pojmovi i definicije moraju se jasno utvrditi u što ranijim fazama pregovora,

Komisija treba u obzir uzeti različita značenja pojmova i definicija u državama članicama,

definicije u određenom zakonodavnom aktu trebaju biti dosljedne definicijama iz drugih dijelova zakonodavstva EU-a,

delegirani akti trebaju biti u skladu sa zahtjevima definiranima člankom 290. UFEU-a: pružanje jasnih i izričitih definicija u temeljnom zakonodavnom tekstu,

delegirani akti trebaju se u obzir uzeti samo kad je riječ o elementima zakonodavnog akta koji nisu ključni i samo se ti dijelovi mogu dopunjavati ili izmjenjivati (10).

5.   Specifična osjetljiva područja

5.1.   Europski strukturni i investicijski fondovi (ESI fondovi).

5.1.1.

Europska kohezijska politika, a posebice strukturni fondovi i Europski socijalni fond, koji se provode na administrativno, institucijski i regulatorno složen način, posebno su područje u kojem nepotreban i opterećujući prijenos može imati negativan učinak na politike EU-a. U tom kontekstu nacionalna i/ili regionalna pravila često nešto nadodaju umjesto da osiguraju prenošenje minimalnih (europskih) zahtjeva. Mnoga od tih pravila dovode do dodatnog administrativnog opterećenja. Treba napomenuti da se dodatni zahtjevi često temelje na pretpostavci da su važni, korisni, potrebni te da su rezultat demokratskog postupka.

5.1.2.

U okviru pripreme VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. EGSO poziva Komisiju da brzo poduzme mjere za smanjenje nepotrebnog administrativnog opterećenja koje znatno otežava ulaganje sredstava iz ESI fondova (državne potpore, poštovanje postupka javne nabave, revizorske prakse i zakašnjelo, pa čak i retroaktivno, donošenje univerzalnih detaljnih smjernica). Smanjenje ili izbjegavanje nepotrebnog administrativnog opterećenja zajednička je odgovornost svih dionika.

5.1.3.

Neprimjerene prakse mogu dovesti do manjka povjerenja na svim razinama sustava provedbe ESI fondova. U njih se ubrajaju: zauzimanje, na svim razinama, pristupa kojim se izbjegava rizik; nedosljednost u tumačenju odgovora različitih glavnih uprava Komisije; konstantna neusklađenost pravila koja se odnose na ESI fondove na nacionalnoj, lokalnoj i regionalnoj razini; strah od neusklađenosti s pravilima o državnim potporama; različiti pristupi politici javne nabave na razini EU-a (naglasak na transparentnosti) i nacionalnoj razini (naglasak na vrijednosti za novac) te različite nacionalne administrativne kulture.

5.1.4.

Neprikladne prakse ujedno mogu negativno utjecati na korisnike i na programska tijela te povećati administrativne troškove i opterećenje povezano s provedbom ESI fondova, zbog čega oni postaju manje privlačni. Nepostojanje sustava za alternativno rješavanje sporova može negativno utjecati na poduzeća, a posebice MSP-ove, u smislu zakašnjelih plaćanja, administrativnog preopterećenja, neprikladnih kontrola, odbijanja projekata, isključivanja iz zajedničkog djelovanja itd. EGSO stoga poziva na uspostavu specijaliziranih sustava za rješavanje sporova.

5.1.5.

Preporuke za djelovanje u razdoblju 2021. – 2027.

5.1.5.1.

Smanjenje administrativnih opterećenja u području upravljanja i kontrole:

brzo djelovanje na razini EU-a i nacionalnoj razini radi utvrđivanja i, po mogućnosti, uklanjanja suvišnih praksi, procesa i postupaka te predlaganja djelotvornijih rješenja na temelju dobrih praksi,

podijeljeno upravljanje znatan je uzrok složenosti ESI fondova. Trebalo bi primjenjivati „integrirani pristup” u okviru kojeg se administracija i kontrola nad ESI fondovima provodi na temelju nacionalnih standarda (decentralizirano upravljanje),

države članice trebale bi provoditi samopreglede svojih sustava za reviziju, upravljanje i kontrolu u cilju utvrđivanja i uklanjanja prekomjernih i preklapajućih pravila, uz istodobno očuvanje ispravne upotrebe sredstava EU-a,

Komisija bi prilikom izrade relevantnih pravila i postupaka trebala više paziti na intenzitet potpore i specifičnosti različitih modela i mehanizama provedbe (tj. subvencija, financijskih instrumenata, pojednostavljenih troškova itd.).

5.1.5.2.

EGSO poziva na pojednostavljenje i racionalizaciju pravila o državnim potporama, među ostalim uklanjanjem svih uzroka nesigurnosti u njihovoj primjeni. Treba razmotriti moguće izmjene, uključujući, po potrebi, i izmjene primjenjivih pravila, kako bi se sa sličnim projektima ESI fondova postupalo jednako kao i s projektima financiranima iz EFSU-a te programima kojima izravno upravlja Komisija, kao što je Obzor 2020. EGSO istodobno upozorava na to da treba ograničiti tumačenja, smjernice i dokumente koji se temelje na pitanjima i odgovorima kako oni ne bi postali još jedna razina de facto zakonodavstva te preporučuje da ih se zamjeni sveobuhvatnim širenjem primjera dobre prakse i da se izbjegava retroaktivna primjena. Poziva Komisiju da ne izrađuje smjernice koje vrijede za sve države članice na temelju zahtjeva ili problema jedne države članice ili nekoliko država članica.

5.1.5.3.

Kako bi se riješio problem različitih pristupa u pogledu pravila javne nabave, EGSO preporučuje osnivanje zajedničke radne skupine koja bi se sastojala od predstavnika relevantnih glavnih uprava i predstavnika fondova, koji bi po potrebi dosljedno tumačili pravila, pružali dosljedne savjete i osigurali ujednačen pristup u pogledu financijskih korekcija.

5.1.5.4.

EGSO smatra da bi prilikom primjene ESI fondova trebalo bolje provoditi načelo supsidijarnosti i da bi provjeravanje usklađenosti s nacionalnim pravilima trebalo prepustiti nacionalnim tijelima. Poziva države članice da u potpunosti iskoriste mogućnosti pojednostavljenja koje postoje u okviru novog programskog razdoblja, da izbjegavaju prekomjernu regulaciju – koja se ovdje odnosi na sve norme, smjernice i provedbene postupke koji se mogu smatrati nepotrebnima s obzirom na ciljeve politike koje su odredila upravljačka tijela – i uklone nepotrebno administrativno opterećenje.

5.2.   Ususret boljoj regulaciji.

5.2.1.

EGSO naglašava da nepotrebno regulatorno i administrativno opterećenje predstavlja prepreku poduzećima, građanima i javnim tijelima. Ponovno naglašava potrebu za pojednostavljenom, dosljednom i kvalitetnijom regulativom koju bi trebalo dobro razumjeti i provesti, i to na transparentan način i uz isto tako nužno sudjelovanje svih četiriju razina upravljanja (europske, nacionalne, regionalne i lokalne).

5.2.2.

U nekim državama članicama postoje nacionalni odbori pred kojima vlade moraju opravdati propise strože od minimalne razine utvrđene zakonodavstvom EU-a („prekomjernu regulaciju”). U državama članicama u kojima takva tijela ne postoje nema potrebe za uspostavljanjem novih administrativnih tijela, ali postupak usvajanja bilo kakvih zahtjeva koji prekoračuju norme EU-a u njima bi trebao biti transparentan.

5.2.3.

Kao i u prethodnim mišljenjima (11), EGSO preporučuje učinkovitiju provedbu testova za MSP-ove u okviru procjena učinka prijedloga za novo europsko zakonodavstvo. Poziva države članice da iskoriste mogućnosti odobravanja izuzeća mikropoduzećima u pogledu određenih pravila u skladu s pravom EU-a. EGSO ponovo ističe svoj stav da bi se ciljevi koji se odnose na smanjenje regulatornog opterećenja trebali temeljiti na sveobuhvatnoj evaluaciji koja bi uključivala civilno društvo i dijalog s dionicima. Međutim, pri provedbi zakonodavstva EU-a ne smije se dovesti u pitanje postojeća razina zaštite građana, potrošača, radnika, ulagača i okoliša u državama članicama (12).

5.2.4.

EGSO ponovo ističe jednakost i homogenost različitih ciljeva politika EU-a u skladu s Ugovorom, posebice naglašavajući izuzetno konkurentno socijalno odgovorno tržišno gospodarstvo čiji su cilj potpuna zaposlenost i društveni napredak te visoka razina zaštite i poboljšanje kvalitete okoliša.

5.2.5.

EGSO poziva Komisiju da, kad god je to primjereno i opravdano, razmotri mogućnost upotrebe modela koji se temelje na poticajima, međunarodnih standarda i smjernica.

6.   Učinak na standarde u području zapošljavanja te zaštite potrošača i okoliša

6.1.

Posljednjih desetljeća na razini EU-a utvrđen je određen broj minimalnih standarda u području zaštite potrošača, okoliša i radnika kojima se nastoji ostvariti uzlazna konvergencija životnih i radnih uvjeta u Uniji, odnosno konvergencija koja je više socijalno usmjerena, u skladu s člankom 151. UFEU-a.

6.2.

Zakonodavac EU-a državama članicama namjerno ostavlja prostor za provedbu minimalnih standarda u skladu s načelima ugovora o EU-u, osobito uz poštovanje proporcionalnosti. Zbog toga je u direktivama predviđeno da države članice u postupku provedbe mogu uzimati u obzir vlastite više standarde. EGSO ističe da bi se, kad god se države članice odluče za ambicioznije standarde zaštite, među ostalim u obzir mogla uzeti i načela bolje regulative.

6.3.

Ti su nacionalni standardi rezultat demokratskih pregovaračkih postupaka u kojima u znatnoj mjeri sudjeluju europski i nacionalni socijalni partneri, a korisni su zaposlenicima, potrošačima i trgovačkim društvima. U skladu s ciljevima Ugovora o EU-u, postavljanjem tih minimalnih standarda trebalo bi se nastojati osigurati bolje djelovanje jedinstvenog tržišta, ali se istodobno ne bi smjelo negativno utjecati na više razine zaštite na nacionalnoj razini. U minimalnim standardima u pravu EU-a često se izrijekom navode „klauzule o nesmanjivanju” prema kojima se primjena direktive ne smije upotrijebiti kao opravdanje za snižavanje eventualnih viših nacionalnih standarda na europski standard. Međutim, to ne znači da su nacionalni standardi uklesani u kamenu i da se nikad ne smiju mijenjati.

6.4.

Tijekom prijenosa zakonodavstva EU-a u nacionalno zakonodavstvo, države članice mogle bi uz pomoć procjena učinka provjeriti njegove društvene, gospodarske i druge posljedice.

6.5.

U području socijalne politike, kao i zaštite potrošača i okoliša, zakonodavstvom EU-a osigurano je da se viši standardi u državama članicama ne dovode u pitanje i da ih se čuva, uz istodobno uključivanje svih dionika u procjene učinka. EGSO je u tom pogledu u više navrata iznio svoje stajalište da agenda za bolju regulativu treba osigurati izradu visokokvalitetnih zakona EU-a, bez dovođenja u pitanje ključnih ciljeva politika ili vršenja pritiska u cilju deregulacije na području standarda socijalne zaštite i zaštite okoliša, kao i temeljnih prava (13).

6.6.

EGSO ponovno naglašava da europski minimalni standardi, i to posebice u kontekstu socijalne politike EU-a, nastoje približiti životne i radne uvjete u cijelom EU-u u cilju postizanja uzlazne socijalne konvergencije. Minimalne standarde propisane u direktivama EU-a ne smije se shvaćati kao „maksimalnu razinu” koja se tijekom prijenosa u nacionalne pravne sustave ne smije prekoračivati.

6.7.

EGSO podržava postupak bolje regulative i uviđa njegovu dodanu vrijednost, ali istodobno upozorava da se on nikako ne bi smio upotrijebiti kao opravdanje za snižavanje zahtjeva, i to posebice u područjima kao što su potrošačko, okolišno i radničko pravo te promicanje prosperiteta, rasta i stvaranja održivih radnih mjesta. EGSO upozorava na to da bi to pojačalo skepticizam prema EU-u koji je sve izraženiji u velikom dijelu stanovništva. Po mišljenju EGSO-a, prihvaćanje procesa europskog ujedinjenja u javnosti ne bi trebalo ugrožavati regulatornim natjecanjem kroz snižavanje standarda.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  https://ec.europa.eu/info/law/law-making-process/planning-and-proposing-law/better-regulation-why-and-how_en#need.

(2)  SL C 197, 8.6.2018., str. 1.

(3)  SL C 434, 15.12.2017., str. 11.; SL C 13, 15.1.2016., str. 192.; SL C 303, 19.8.2016., str. 45.; SL C 487, 28.12.2016., str. 51.; SL C 262, 25.7.2018., str.22.

(4)  https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/report-task-force-subsidiarity-proportionality-doing-less-more-efficiently_1.pdf.

(5)  SL C 262, 25.7.2018., str. 22., SL C 18, 19.1.2017., str. 10.

(6)  Vidjeti, među ostalim, točku 1.2. mišljenja EGSO-a o REFIT-u (SL C 303, 19.8.2016., str. 45.).

(7)  COM(2012) 746 final, str. 2.

(8)  SL C 303, 19.8.2016., str. 45., točka 2.1.

(9)  SL C 262, 25.7.2018., str. 22.

(10)  CES248-2013 (informativno izvješće); SL C 13, 15.1.2016., str. 145.

(11)  SL C 197, 8.6.2018., str. 1.

(12)  SL C 262, 25.7.2018. str. 22., točke. 4.7.1 i 4.8.3.

(13)  SL C 262, 25.7.2018., str.22. (točke 1.1 i 3.4); SL C 303, 19.8.2016., str. 45. (točke 2.1, 2.2 i 2.5); SL C 13, 15.1.2016., str. 192. (točka 2.4).


6.12.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 440/37


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Digitalni jaz među spolovima”

(Razmatračko mišljenje na zahtjev Europskog parlamenta)

(2018/C 440/06)

Izvjestiteljica:

Giulia BARBUCCI

Razmatračko mišljenje na zahtjev Europskog parlamenta:

dopis od 19.4.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

19.7.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

19.9.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

537

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

176/2/6

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Postoji više uzroka za digitalni jaz među spolovima i stoga se mjere moraju primijeniti na razna područja: sustav obrazovanja od djetinjstva do odrasle dobi, tržište rada, ravnotežu između poslovnog i privatnog života, javne usluge i digitalnu podjelu općenito. Preporučuje se primjena multidisciplinarnog pristupa koji objedinjuje različite aspekte inovacija (tehnološki, socijalni, kulturni itd.).

1.2.

Digitalna podjela među spolovima nije samo tehnološko pitanje, ona je i gospodarsko, socijalno i kulturno pitanje koje treba rješavati višerazinskim i holističkim politikama kako bi se problem neravnopravnosti među spolovima riješio u njegovim najdubljim socijalnim i kulturnim korijenima.

1.3.

Važno je poduzeti mjere kako bi se povećao broj žena u području STEM-a s obzirom na to da se time mogu poboljšati uvjeti u drugim sektorima, kao i u cjelokupnom gospodarstvu i društvu. Istodobno je ključno da se prepozna sve veća važnost obrazovanja povezanog s IKT-om, kao i važnost horizontalnih, poduzetničkih, digitalnih i mekih vještina (poput empatije, kreativnosti i rješavanja složenih problema) u digitalnom dobu u svim sektorima. Interdisciplinarno obrazovanje i vještine usmjerene na čovjeka bit će od ključne važnosti, zbog čega se u obrazovanju ti aspekti trebaju uzeti u obzir.

1.4.

Ključno je osigurati digitalnu pismenost i obrazovanje za sve, s posebnim naglaskom na djevojčice kako bi se digitalni jaz među spolovima suzbio u korijenu. Više ženskih uzora u području digitalnih tehnologija od presudne je važnosti za prevladavanje stereotipa.

1.5.

Potrebno je potaknuti sudjelovanje žena na radnim mjestima u tehničkim područjima i na vodećim položajima kako bi se prevladale obrazovne i profesionalne prepreke i stereotipi te osiguralo cjeloživotno digitalno učenje s ciljem sprečavanja isključivanja žena iz tržišta rada.

1.6.

Učiteljima i voditeljima osposobljavanja trebalo bi pružiti odgovarajuće alate za primjenu IKT-a na svim razinama za podučavanje, promicanje demokracije kao i uključivije i prilagođenije sustave obrazovanja i osposobljavanja.

1.7.

Kako bi se spriječila spirala feminizacije siromaštva, potrebno je zajamčiti pravedne radne uvjete i socijalnu zaštitu (1). To posebice vrijedi za takozvanu „ekonomiju honorarnih poslova” (eng. gig economy(2). Socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje imaju u tom pogledu ključnu ulogu.

1.8.

Prisutnost žena na radnim mjestima razvojnih programera u IKT-u mogla bi pomoći da se prevladaju rodne predrasude koje mogu biti prisutne u oblikovanju određene tehnologije.

1.9.

Potrebno je podupirati žene poduzetnice, uklanjajući prepreke za pristup žena samozapošljavanju i poboljšavajući pristup mjerama socijalne zaštite te njezinu kvalitetu (3).

1.10.

Potrebno je nadzirati „pametni rad” i rad na daljinu kako bi se izbjegli rizici od brisanja granica između skrbi, rada i privatnog života.

1.11.

Važno je poboljšati sudjelovanje žena s invaliditetom na tržištu rada uz provedbu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) (4).

1.12.

Digitalizacija javnog sektora predstavlja veliku priliku da se olakša sudjelovanje žena na tržištu rada i da se pomogne ženama s obvezama skrbi, kao i da se prevladaju prepreke povezane s birokracijom i pristupom javnim uslugama.

1.13.

Važno je pozabaviti se rodnim stereotipima: to pitanje treba uzeti u obzir u svim politikama i u svim područjima te bi ga trebalo rješavati u njegovim najdubljim socijalnim i kulturnim korijenima.

1.14.

Jedna od glavnih prepreka s kojima se žene suočavaju u sudjelovanju u aktivnostima na internetu i društvenim mrežama jest kiberzlostavljanje. Potrebno je ratificirati i primijeniti Istanbulsku konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

1.15.

Sve politike na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini trebale bi uzimati u obzir diskriminaciju nad ženama u digitalnom području, koja također negativno utječe na gospodarstvo i društvo općenito.

1.16.

Prilikom oblikovanja javnih politika u obzir je potrebno uzeti rodnu perspektivu (uključivanje načela jednakosti spolova). U tom pogledu korisni alati mogu biti uzimanje u obzir rodne dimenzije prilikom izrade proračuna i općenito uključivanje načela jednakosti spolova.

1.17.

EGSO poziva Europsku komisiju na jačanje radne skupine „Žene u digitalnom dobu” i inicijative „Digital4Her”. Važno je stvoriti i razvijati europske mreže za žene u području digitalnih tehnologija kojima se promiče sudjelovanje djevojaka i žena u studijima i karijerama u području digitalnih tehnologija diljem EU-a.

1.18.

Europska komisija trebala bi preporučiti da zemlje EU-a postave nacionalne ciljeve i pokazatelje za praćenje stanja (godišnji pregled stanja). Poboljšanje ili pogoršanje također treba mjeriti putem istraživanja koje provodi Europski institut za jednakost spolova. Preporuke za pojedinu zemlju u ovom području mogle bi se uputiti državama članicama u okviru postupka europskog semestra.

1.19.

Socijalni partneri na odgovarajućim razinama posvećeni su poboljšanju ravnopravnosti spolova u obrazovanju i na tržištu rada i u tome imaju ključnu ulogu kako bi se riješio digitalni jaz među spolovima. Posebno je uloga kolektivnog pregovaranja ključna u cjeloživotnom učenju i na tržištu rada, u borbi protiv rodnih uloga, promicanju uloge žena u odlučivanju i u različitim tijelima, podupiranju ravnoteže između poslovnog i privatnog života i borbi protiv razlike u plaćama između spolova (5).

1.20.

EGSO preporučuje da Europski parlament podrži te preporuke za sljedeći saziv Europskog parlamenta jer je ta tema temelj za budući razvoj Europe.

2.   Uvod

2.1.   Neravnopravnost spolova

2.1.1.

U svojem govoru u Europskom parlamentu o političkim prioritetima Europske komisije Jean-Claude Juncker izjavio je da u Europskoj uniji ne bi smjelo biti diskriminacije, zbog čega je područje pravosuđa i temeljnih prava jedno od deset političkih prioriteta u radu Komisije. Ravnopravnost spolova dio je tog područja, iako Povelja o temeljnim pravima već ima važnu ulogu u tom području, propisujući da „ravnopravnost žena i muškaraca mora biti osigurana u svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i plaću” (6). Mariya Gabriel, povjerenica za digitalno gospodarstvo i društvo, nedavno je opisala mjere u okviru svoje strategije za olakšavanje povećanja sudjelovanja žena u digitalnom sektoru. Stoga je potrebno osigurati mjere praćenja za izjavu Digital4Her koju su potpisala informatička poduzeća, a koja je usmjerena na stvaranje uključive i rodno ujednačene radne kulture i okružja.

2.1.2.

Žene su i dalje diskriminirane na tržištu rada i u društvu općenito. Indeks ravnopravnosti spolova, kojim se mjeri nejednakost u pogledu rada, vremena, novca, znanja, moći, nasilja i zdravlja, pokazuje da je napredak u tim područjima spor: indeks se sa 62 boda u 2005. povećao na 65 bodova u 2012. i 66,2 bodova u 2017 (7). Postoji više uzroka za tu diskriminaciju. Kako bi se prevladale neravnoteže koje proizlaze iz diskriminacije, prvo poglavlje europskog stupa socijalnih prava bavi se jednakim mogućnostima i pristupom tržištu rada, uvažavajući činjenicu da su ravnopravnost spolova i jednake mogućnosti područja u kojima je diskriminacija češća.

2.1.3.

Digitalni jaz među spolovima oblik je diskriminacije koja pogađa žene te koji će vjerojatno biti nepodnošljiva prepreka za sudjelovanje žena na europskoj i globalnoj razini. On usporava rast europskog gospodarstva budućnosti koje karakterizira digitalizacija. Danas se 68 % muškaraca i 62 % žena redovito služi osobnim računalom i internetom, 33 % muškaraca i 18 % žena instalira softver na svoje uređaje, 47 % muškaraca i 35 % žena koristi se uslugama internetskog bankarstva itd (8). Pored toga, usprkos tome što predstavljaju više od polovice osoba sa završenim visokim obrazovanjem, žene su i dalje nedovoljno zastupljene na kolegijima iz znanosti i IKT-a (informacijske i komunikacijske tehnologije): one predstavljaju oko jedne trećine ukupnih zaposlenika u tom sektoru, u različitim postotcima ovisno o određenom radnom mjestu (8 % na radnim mjestima računalnih programera, 54 % na nižim radnim mjestima među računalnim operaterima). Cilj je ovog mišljenja pružiti preporuke i prijedloge kako bi se prevladale neravnoteže u odnosu na sustav obrazovanja i tržište rada.

2.1.4.

Žene se također suočavaju s poteškoćama na internetu uzrokovanim kiberzlostavljanjem: uznemiravanje na internetu puno više je usmjereno na djevojčice (prema podacima EIGE-a, s problemom uznemiravanja na internetu suočeno je 51 % žena i 42 % muškaraca) (9). Potrebno je ratificirati i primijeniti Istanbulsku konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

2.2.   Digitalizacija i digitalne podjele

2.2.1.

Digitalizacija nije samo tehnološki, već i gospodarski, društveni i kulturni proces.

2.2.2.

Prema studiji Europske komisije (10), digitalizacija može doprinijeti BDP-u EU-a s 415 milijardi EUR godišnje, a veći broj žena na radnim mjestima u digitalnom sektoru mogao bi povećati BDP EU-a za 16 milijardi EUR. Istodobno se poduzeća suočavaju s teškoćama u zapošljavanju stručnjaka u području IKT-a, što znači da postoje mogućnosti za zapošljavanje i bolje obrazovanje u digitalnom području.

2.2.3.

Digitalna podjela ne uključuje samo ograničen pristup internetskoj vezi, nego i nedostatak osnovnih vještina potrebnih za uporabu IKT alata. Jedan od aspekata digitalnog jaza je digitalni jaz među spolovima. Prema podacima Međunarodne telekomunikacijske unije razvrstanima prema spolu i prikupljenima za 91 gospodarstvo, u 2017. ukupni prodor interneta bio je 44,9 % za žene u usporedbi s 50,9 % za muškarce. Prema podacima Eurostata, u 2017. 71 % žena imalo je svakodnevni pristup internetu u usporedbi s 74 % muškaraca, dok je 49 % žena koristilo internetsko bankarstvo u usporedi s 54 % muškaraca (11). To pitanje važno je promotriti i iz perspektive tržišta rada jer se digitalizacija tiče svih radnika, kao i sa stajališta korisnika jer tehnologijom se koriste svi.

2.2.4.

Često se digitalna podjela isprepliće s drugim vrstama diskriminacije koje pogađaju pripadnike etničkih manjina, osobe koje žive u ruralnim područjima, imigrante, osobe s invaliditetom, siromašne itd. Tehnologija može pomoći u prevladavanju tih prepreka, čineći svijet uključivijim, ali ih ona isto tako može naglasiti ako taj proces ne pokreću socijalni akteri.

2.2.5.

Digitalni jaz među spolovima je gospodarski, socijalni, društveni i kulturni problem koji treba riješiti s višerazinskim i cjelovitim politikama s obzirom na to da dovodi do sve veće neravnopravnosti među spolovima. Štoviše, neravnopravnost među spolovima treba uzeti u obzir u svim politikama i u svim područjima te bi je trebalo rješavati u njezinim najdubljim socijalnim i kulturnim korijenima.

2.2.6.

Kvalitativni učinak digitalizacije na potrebne vještine također je zanimljiv iz rodne perspektive zbog toga što su žene danas više zastupljene na nekim radnim mjestima i nedovoljno zastupljene na drugima, uključujući radna mjesta u području STEM-a (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika). Potrebno je poduzeti mjere kako bi se povećao broj žena u području STEM-a.

2.2.7.

Međutim, ključno je prepoznati sve veću važnost mekih vještina u digitalnom dobu u svim sektorima: glavna je osobina umjetne inteligencije i interneta stvari da strojevi postaju osjetljiviji i pametniji, što dovodi do toga da ljudska radna snaga postaje nezamjenjiva jedino ako se natječe na temelju ljudskih vještina kao što su sposobnost prilagodbe na promjene i sposobnost suradnje. U današnjem društvu češće se djevojčice podučava kreativnosti, empatiji i rješavanju složenih problema nego dječake (12). Preporučuje se multidisciplinaran pristup koji objedinjuje različite aspekte inovacije (tehnološke, socijalne, kulturne itd.) u pokušaju ne samo da se suzbiju rizici, nego i da se iskoriste mogućnosti digitalizacije za žene.

2.2.8.

Posebnu pozornost treba posvetiti osobama s invaliditetom, posebice ženama, čiji položaj „nije samo lošiji od položaja žena bez invaliditeta” (13). Zbog toga je važno „za žene i djevojčice s invaliditetom […] osigurati jednak pristup različitim komponentama IKT infrastrukture i informacijskog društva” (14).

3.   Digitalni jaz među spolovima u sustavu obrazovanja

3.1.

Obrazovni sustav glavno je područje politike kojim se treba baviti. U usporedbi s 2011. broj žena koje pohađaju ustanove visokog obrazovanja u području IKT-a se smanjio (15). Poboljšanje digitalne pismenosti i vještina žena na svim razinama ključno je kako bi im se omogućilo da aktivno sudjeluju u razvoju društva i imaju koristi od mogućnosti koje proizlaze iz digitalizacije te kako bi se spriječilo njihovo zapostavljanje. Žene s invaliditetom trebaju imati pravo na uključivo i visokokvalitetno obrazovanje. Potrebno je ukloniti kulturne i lingvističke stereotipe tako što će se za djevojčice osigurati drugačiji uzori, osobito u medijskom sektoru. Štoviše, alati IKT-a mogu se koristiti u podučavanju i nastavi.

3.2.

U primarnom obrazovanju ključno je osigurati digitalnu pismenost i obrazovanje za sve, kako bi se osigurao kapacitet za prilagodbu budućih muškaraca i žena na tehnologije koje se brzo razvijaju. Prema Programu za međunarodnu procjenu učenika (PISA), kojim se mjeri obrazovni napredak petnaestogodišnjaka diljem zemalja OECD-a, gotovo četiri puta više dječaka u odnosu na djevojčice priželjkuje karijeru u STEM-u (16). Prema ispitivanju EIGE-a, u cijelom EU-u od 3 % do 15 % dječaka tinejdžerskog uzrasta priželjkuje karijeru stručnjaka u području IKT-a, ali samo u četirima zemljama to isto priželjkuje od 1 % do 3 % djevojčica tinejdžerskog uzrasta. Nadalje, čak i kad su digitalne vještine mladih u EU-u jednake među dječacima i djevojčicama, dječaci i dalje imaju više samopouzdanja u pogledu svojih digitalnih vještina, što je opet problem krive predodžbe i rodnih stereotipa (17). „EGSO podsjeća države članice na to da je potrebno ulagati u nediskriminacijske i uključive sustave obrazovanja” (18).

3.3.

Važno je obučiti voditelje osposobljavanja za korištenje alata IKT-a u podučavanju. Stavljanje težišta na djevojčice od primarne je važnosti kako bi se uklonio digitalni jaz među spolovima u samom korijenu te kako bi se promicali uključiviji i prilagođeniji sustavi obrazovanja i osposobljavanja. Digitalni alati također mogu biti korisni za smanjenje birokratskog opterećenja nastavnika i instruktora (19).

3.4.

U sekundarnom i tercijarnom interdisciplinarnom obrazovanju djevojke i dalje pohađaju manje kolegija iz područja STEM-a nego dječaci: žene čine manje od 1 od 5 osoba sa završenim visokim obrazovanjem u području IKT-a (20). Interdisciplinarno obrazovanje i meke vještine usmjerene na čovjeka bit će također od ključne važnosti.

3.5.

Dvojni sustav učenja te strukovno obrazovanje i osposobljavanje (SOO) trebalo bi ojačati te uzeti u obzir pristup djevojaka tehničkom obrazovanju i učenju na radnom mjestu (21).

4.   Digitalni jaz među spolovima na tržištu rada

4.1.

Potrebno je poticati sudjelovanje žena na tehničkim radnim mjestima i radnim mjestima na vodećim položajima, uklanjanjem obrazovnih i profesionalnih prepreka i stereotipa. Povećana prisutnost žena u području IKT-a može koristiti tom sektoru, kao i cijelom gospodarstvu i društvu.

4.2.

Kako bi se prevladao digitalni jaz među spolovima na tržištu rada od primarne je važnosti uloga socijalnih partnera na razini poduzeća te nacionalnoj i europskoj razini. Socijalnim dijalogom i kolektivnim pregovaranjem mogu se predložiti prihvatljiva rješenja, vodeći računa o potrebama i poslodavaca i radnika (22). Povećanje broja žena u području STEM-a i na vodećim položajima također može doprinijeti smanjenju razlike u plaći između spolova.

4.3.

Cjeloživotno učenje od presudne je važnosti za sprečavanje isključenja s tržišta rada, a to je još važnije za žene. U tome je ključna uloga socijalnih partnera.

4.4.

Polarizacija tržišta rada i „ekonomije honorarnih poslova” (eng. gig economy): čak i kad bi strojevi mogli zamijeniti niskokvalificirana radna mjesta (manualna i intelektualna zbog tehnologija kao što su internet stvari, senzori i umjetna inteligencija), ako su ta radna mjesta nesigurna i nikakva prava nisu zajamčena, poduzećima će možda biti lakše zaposliti nisko plaćene radnike nego ulagati u nove strojeve. To već vrijedi za takozvanu „ekonomiju honorarnih poslova” (eng. gig economy). U tim kontekstima nije osigurana nikakva socijalna zaštita po uzoru na standardne oblike rada (23): zbog neformalne prirode takve vrste posla žene su izložene opasnosti od udaljavanja od tradicionalnog zapošljavanja sa socijalnim naknadama u korist honorarnog posla koji je dostupniji, a katkad i jednostavniji za upravljanje u smislu radnog vremena. Kako bi se spriječila spirala feminizacije siromaštva (24), potrebno je zajamčiti pravedne radne uvjete za sve te bi svi dionici trebali promicati model razvoja koji se temelji na brizi za zaposlenike (eng. high-road). Tu je uloga socijalnih partnera i kolektivnog pregovaranja ključna (25).

4.5.

Tehnologija nije neutralna: iako bi softver ili algoritam trebali smanjiti subjektivnost koja je tipična za ljudske postupke ili odlučivanje, ako je u njih uvedena kulturna predrasuda (kao što je rodna predrasuda) onda će oni uvijek proizvoditi tu vrstu diskriminacije na strukturnoj (a ne povremenoj) osnovi. Zbog toga je važno da ljudi koji rade na izradi tih sustava budu što različitiji. Danas žene čine samo 17 % od 8 milijuna ljudi koji rade u području IKT-a (26). Nadalje, diljem EU-a samo 20 % žena u dobi od 30 godina i više koje su završile visoko obrazovanje u području IKT-a odlučuju ostati u tehnološkom sektoru (27). Povećanje sudjelovanja žena na tim radnim mjestima, a time i povećanje različitosti, moglo bi doprinijeti prevladavanju pristranosti koje mogu biti prisutne u oblikovanju određene tehnologije.

4.6.

Razbijanje „staklenog stropa” za digitalniji gospodarski sustav: žene čine samo 32 % vođa u gospodarstvu (28) iako je dokazano da poduzeća koja zapošljavaju žene na vodećim položajima imaju bolji stil upravljanja koji je obično „horizontalniji” i potiče raznolikost te kreativno i inovativno razmišljanje. Stoga, ako poduzeća razviju rodne politike u cilju promicanja napretka žena do najviših položaja u organizaciji, poduzeće će imati korist od toga u smislu inovacijskog kapaciteta. Ako se to primijeni u velikom opsegu cijeli bi gospodarski sustav imao korist od toga.

4.7.

Europski sustav proizvodnje u velikoj mjeri čine MSP-ovi koji se suočavaju s poteškoćama kada se radi o ulaganju u nove tehnologije. Digitalne tehnologije istodobno olakšavaju mikropoduzetništvo: uz pomoć određenih digitalnih alata (kao što je e-trgovina) mikropoduzećima omogućeno je da dopru do globalnog tržišta i da, općenito govoreći, uklone prepreke u pristupu samozapošljavanju. Prema 2. studiji European Start-up Monitor („Praćenje europskih novoosnovanih poduzeća”), žene čine samo 14,8 % osnivača novoosnovanih poduzeća (29). Problem je povezan sa slabijim poslovnim mrežama, stereotipima i neodgovarajućom financijskom potporom. Digitalizacija može stvoriti pravo okružje za žensko poduzetništvo. Usluge obrazovanja i potpore moraju biti zajamčene kako bi se ženama omogućilo da pokrenu vlastito poduzeće uporabom dostupnih digitalnih tehnologija.

5.   Digitalizacija i ravnoteža između poslovnog i privatnog života

5.1.

Prema studiji EIGE-a, radna mjesta u području IKT-a karakteriziraju dulji radni sati nego u drugim sektorima (30). Stoga je prvo pitanje koje treba riješiti podjela poslova skrbi između muškaraca i žena: važno je poduzeti korake prema većoj jednakosti u pogledu podjele skrbi između spolova, uključujući putem usvajanja Prijedloga direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika (31).

5.2.

„Pametan rad” i rad na daljinu često se smatraju alatima za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života, pri čemu se u obzir uzimaju rizici i mogućnosti. Ako „pametan rad” može pomoći radnicima u upravljanju privatnim životom (osobito uklanjanjem „praznog hoda” tijekom putovanja na posao i s posla), činjenica je i da u slučaju lošeg upravljanja „pametnim radom” ono može dovesti do nestanka granica između skrbi, rada i slobodnog vremena. „Pametnim radom” mora se upravljati putem posebnih kolektivnih sporazuma poduzeća radi prilagodbe kulturnom kontekstu, sredstvima proizvodnje i organizaciji rada. Dugoročno, „pametni rad” također može promijeniti način života ljudi u gradovima (i ruralnim područjima) i društvenim područjima.

5.3.

Digitalni alati također mogu predstavljati priliku za one koji su isključeni iz tržišta rada. Ti alati također mogu olakšati sudjelovanje žena na tržištu rada. Međutim, žene s invaliditetom u mnogo su većoj mjeri isključene iz tržišta rada (32). Stoga je važno provesti Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) (33).

6.   Digitalizacija javnog sektora

6.1.

Zbog duljeg očekivanog životnog vijeka i niske stope nataliteta, europsko stanovništvo stari, a teret skrbi koji nose sredovječne žene se povećava. Iako je od ključne važnosti postići jednakost u pogledu podjele skrbi između spolova, također je važno prepoznati da digitalizacija, posebice robotika, u javnom sektoru predstavlja izvrsnu priliku za poticanje sudjelovanja žena na tržištu rada i pomaganje ženama sa svim njihovim obvezama skrbi.

6.2.

Robotika može automatizirati ili, što je još važnije, olakšati neke od najtežih zadataka skrbi (kao što je pomicanje osobe s invaliditetom), pomoći u rehabilitaciji ozlijeđenih ljudi, spriječiti bolesti itd. Te tehnologije mogle bi poboljšati kvalitetu života cijelog društva, posebice žena, kao i njihovo sudjelovanje na tržištu rada na dva načina: mogle bi olakšati rad u sektoru usluga osobne njege u kojem su žene u velikoj mjeri zastupljene te bi mogle koristiti ženama koje pružaju neplaćenu skrb, ali samo ako su te tehnologije dostupne i zajamčene svima kojima su potrebne.

6.3.

Digitalne tehnologije također bi mogle znatno utjecati na sve birokratske postupke povezane s javnim uslugama. Neke zemlje već primjenjuju takve vrste tehnologije u velikom opsegu, čime stvaraju jedinstven digitalni identitet za sve postupke povezane s javnim sektorom (porezi, zdravstvena skrb, obrazovanje itd.). Širenje tog procesa moglo bi poboljšati kvalitetu života, ali je također važno biti svjestan rizika koji su povezani s kontrolom podataka, privatnošću i etikom koje provodi jedan dionik (i spriječiti ih) (čak i ako je taj dionik javno tijelo) (34).

6.4.

Javne uprave trebale bi pripremiti proračun koji uzima u obzir spolove za sve usluge i aktivnosti u cilju promicanja jednakosti i razmatranja učinka politika na žene. Svaku odluku o ulaganjima trebalo bi donijeti uz uključivanje načela ravnopravnosti spolova u trima područjima: ravnopravnosti spolova na radnom mjestu, pristupu kapitalu za žene i proizvodima i uslugama koji koriste ženama.

6.5.

Iako je u nekim zemljama digitalizacija javnog sektora već uznapredovala, u drugima taj postupak tek počinje i to bi mogla biti prilika za osposobljavanje i zapošljavanje osoba u javnom sektoru, uzimajući u obzir rodnu perspektivu.

6.6.

Kako bi se razvila digitalizacija, na raspolaganje je potrebno staviti potrebnu infrastrukturu kao što su širokopojasni pristup internetu, mreža 5G itd., bez geografske diskriminacije.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SOC/581 – Mišljenje EGSO-a „Pristup socijalnoj zaštiti” (vidjeti stranicu 135. ovoga Službenog lista).

(2)  The Social Protection of Workers in the Platform Economy („Socijalna zaštita radnika u gospodarstvu platformi”), Europski parlament, 7.12.2017.

(3)  SL C 173, 31.5.2017., str. 45.

(4)  Mišljenje EGSO-a „Položaj žena s invaliditetom” (SL C 367, 10.8.2018., str. 20.).

(5)  A Toolkit for Gender Equality in Practice („Skup alata za ravnopravnost spolova u praksi”) koji su razvili europski socijalni partneri ETUC, BusinessEurope, CEEP i UEAPME.

(6)  Glava III., članak 23.

(7)  EIGE, Izvještaj o indeksu ravnopravnosti spolova za 2017.

(8)  Vidjeti: Rezolucija Europskog parlamenta, 17. travnja 2018.

(9)  EIGE, Youth, digitalisation and gender equality: opportunities and risks of digital technologies for girls and boys („Mladi, digitalizacija i ravnopravnost spolova: prilike i rizici digitalnih tehnologije za djevojke i dječake”), 2018. (predstojeće).

(10)  Vessela Karloukovska, DG-CNECT, radna skupina „Women in Digital” (Žene u digitalnom dobu), Europska komisija.

(11)  Podaci Eurostata.

(12)  Martha Ochoa (UNi Global Union) The path to genderless digitalisation („Put u digitalizaciju neovisnu o rodu”).

(13)  Mišljenje EGSO-a „Položaj žena s invaliditetom” (SL C 367, 10.8.2018., str. 20.), odlomak 2.1.

(14)  Idem, stavak 5.3.6.

(15)  Women in the Digital Age („Žene u digitalnom dobu”), Europska komisija, 2018.

(16)  Dr. Konstantina Davaki, autorica studije The underlying causes of the digital gender gap and possible solutions for enhanced digital inclusion of women and girls („Temeljni uzroci digitalnog jaza među spolovima i moguća rješenja za bolju digitalnu uključenost žena i djevojčica”).

(17)  Lina Salanauskaite, Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE).

(18)  Mišljenje EGSO-a „Akcijski plan EU-a za razdoblje 2017. – 2019. Borba protiv razlike u plaćama između spolova”, odlomak 4.4. (SL C 262, 25.7.2018., str. 101.).

(19)  Ekaterina Efimenko, Europski sindikalni odbor za obrazovanje (ETUCE).

(20)  Vessela Karloukovska, DG-CNECT, radna skupina „Women in Digital” (Žene u digitalnom dobu), Europska komisija.

(21)  SL C 13, 15.1.2016., str. 161.; SL C 434, 15.12.2017., str. 36.

(22)  Mišljenje EGSO-a „Koncepti EU-a za upravljanje prijelazom u digitalizirani svijet rada” (SL C 367, 10.10.2018., str.15.).

(23)  Mišljenja EGSO-a „Za europsku okvirnu direktivu o minimalnom dohotku” (usvajanje na plenarnom zasjedanju u prosincu) i „Pristup socijalnoj zaštiti” (vidjeti stranicu 135. ovoga Službenog lista).

(24)  Mary Collins, Europski ženski lobi (EWL) (SL C 129, 11.4.2018., str. 7.).

(25)  Vidjeti npr. sporazume europskih socijalnih partnera, kao i prijedlog Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života i Europski stup socijalnih prava.

(26)  Vessela Karloukovska, DG-CNECT, radna skupina „Women in Digital” (Žene u digitalnom dobu), Europska komisija.

(27)  Mary Collins, Europski ženski lobi (EWL).

(28)  Vessela Karloukovska, DG-CNECT, radna skupina „Women in Digital” (Žene u digitalnom dobu), Europska komisija.

(29)  „Žene u digitalnom dobu”, studija za Europski parlament.

(30)  Lina Salanauskaite, Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE).

(31)  COM(2017) 253.

(32)  Mišljenje EGSO-a „Položaj žena s invaliditetom” (SL C 367, 10.8.2018., str. 20.), odlomak 5.4.1.

(33)  Mišljenje EGSO-a „Položaj žena s invaliditetom” (SL C 367, 10.8.2018., str. 20.), odlomak 1.2, Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

(34)  Digital Public Services (e-Government and e-Health) – „Digitalne javne usluge (e-uprava i e-zdravstvo)”.


6.12.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 440/45


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Biogospodarstvo – doprinos ostvarenju klimatskih i energetskih ciljeva EU-a i UN-ovih ciljeva održivog razvoja”

(razmatračko mišljenje)

(2018/C 440/07)

Izvjestiteljica:

Tellervo KYLÄ-HARAKKA-RUONALA

Suizvjestitelj:

Andreas THURNER

Zahtjev za savjetovanje:

austrijsko predsjedništvo Vijeća, 12.2.2018.

Pravni temelj:

članak 302. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

(razmatračko mišljenje)

Odluka Plenarne skupštine:

13.3.2018.

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

5.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

19.9.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

537

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

180/1/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO smatra da je smisao biogospodarstva stvaranje dodane vrijednosti za društvo proizvodnjom, preradom i uporabom bioloških prirodnih resursa. Prelaskom na ugljičnu neutralnost i kružnost sve će se više poticati biogospodarstvo jer održivo biogospodarstvo ima potencijal za istodobno ostvarivanje gospodarskih, socijalnih i klimatskih koristi.

1.2.

EGSO ističe da biogospodarstvo pridonosi ublažavanju klimatskih promjena na nekoliko načina: sekvestracijom CO2 iz atmosfere i njegovim pohranjivanjem u biomasu, skladištenjem ugljika u proizvode biološkog podrijetla te zamjenom sirovina i proizvoda fosilnog podrijetla sirovinama i proizvodima biološkog podrijetla.

1.3.

Odbor također ističe da biogospodarstvo doprinosi postizanju klimatskih i energetskih ciljeva EU-a zamjenom fosilnih goriva bioenergijom u proizvodnji električne energije, grijanju i hlađenju te prometu. Ujedno pridonosi energetskoj učinkovitosti i sigurnosti opskrbe energijom.

1.4.

EGSO je uvjeren da biogospodarstvo ima ključnu ulogu u ostvarivanju općih gospodarskih, okolišnih i društvenih ciljeva iz Programa UN-a do 2030. (ciljeva održivog razvoja). Uloga biogospodarstva usko je povezana s ciljevima koji se odnose na industriju i poljoprivredu te otvaranje radnih mjesta u tim sektorima.

1.5.

EGSO poziva na prilagodbu strategije EU-a za biogospodarstvo kako bi se europskom biogospodarstvu osigurali najpovoljniji uvjeti za stvaranje konkurentske prednosti EU-a, u skladu s gospodarskom, okolišnom i društvenom održivošću.

1.6.

EGSO naglašava da tvorci politika moraju promicati održivu proizvodnju i mobilizaciju biomase u EU-u te osigurati stabilan, pouzdan i dosljedan okvir za ulaganja u biogospodarstvo duž cijelog lanca vrijednosti. Osim toga, tvorci politika trebali bi putem javne nabave povećati potražnju za proizvodima biološkog podrijetla te uvesti dosljedan okvir za tehnička i sigurnosna pravila te pravila o državnim potporama kako bi zajamčili jednake uvjete za proizvode biološkog podrijetla.

1.7.

EGSO smatra da su istraživanje i inovacije ključni za razvoj biogospodarstva prilagođenog budućnosti. Stoga je i dalje potrebno ulagati napore u inovacije koji se promiču u okviru strategije za biogospodarstvo, uključujući Zajedničko poduzeće za bioindustriju (BBI JU).

1.8.

Odbor naglašava da je uloga obrazovanja, savjetodavnih usluga, prijenosa znanja i osposobljavanja ključna za to da radnici i poduzetnici raspolažu potrebnim informacijama i vještinama. Građani bi trebali biti dobro informirani o biogospodarstvu i postati svjesni svoje odgovornosti kako bi mogli biti aktivni potrošači i donositi odluke o održivoj potrošnji.

1.9.

EGSO naglašava da odgovarajuća infrastruktura, koja je preduvjet za biogospodarstvo, iziskuje adekvatna financijska sredstva. Potrebni su učinkoviti prijevozni sustavi koji bi omogućili pristup sirovinama i distribuciju proizvoda na tržištima.

1.10.

EGSO preporučuje da EU uloži napore u uspostavu globalnog sustava određivanja cijena emisija ugljika, jer bi to bio neutralan i djelotvoran način promicanja biogospodarstva i usuglašavanja svih sudionika na tržištu oko ublažavanja klimatskih promjena.

1.11.

EGSO je uvjeren da je sudjelovanje civilnog društva u inicijativama i postupcima donošenja odluka u području biogospodarstva od presudne važnosti. Odbor naglašava da je ključno osigurati da se prelazak na niskougljično gospodarstvo odvija na pravedan način.

1.12.

EGSO ističe da se uspjeh u području održivog biogospodarstva može ostvariti samo usvajanjem međusektorskog pristupa. Stoga je potrebna dosljednost i usklađenost među različitim politikama i ciljevima EU-a. Također je važno osigurati dosljednost mjera na razini država članica.

2.   Kontekst

2.1.

Austrijsko predsjedništvo Vijeća zatražilo je od EGSO-a da sastavi razmatračko mišljenje o ulozi biogospodarstva u postizanju klimatskih i energetskih ciljeva EU-a te UN-ovih ciljeva održivog razvoja. U međuvremenu EGSO priprema samoinicijativno mišljenje o novim prilikama za europsko gospodarstvo koje proizlaze iz održivog i uključivog biogospodarstva (CCMI/160).

2.2.

Europska komisija istodobno ažurira strategiju EU-a za biogospodarstvo iz 2012. godine. EGSO prati taj proces i pozdravlja napore Komisije. Komisija je biogospodarstvo definirala kao „proizvodnju obnovljivih bioloških resursa i pretvaranje tih resursa i tokova otpada u proizvode s dodanom vrijednošću, kao što su hrana, hrana za životinje, proizvodi biološkog podrijetla te bioenergija”.

2.3.

Općenito govoreći, biogospodarstvo podrazumijeva zamjenu fosilnih goriva i fosilnih sirovina energijom i sirovinama biološkog podrijetla. Biogospodarstvo podrazumijeva gospodarske aktivnosti koje se temelje na proizvodnji, vađenju, pretvorbi i upotrebi bioloških prirodnih resursa. I tokovi otpada, nusproizvodi i ostaci mogu predstavljati jedan od glavnih izvora sirovina.

2.4.

Poljoprivreda i šumarstvo, zajedno s ribarstvom, imat će ključnu ulogu u proizvodnji biomase za daljnje korištenje. Niz različitih industrija, kao što su šumarska, prehrambena, kemijska, energetska, tekstilna i građevinska, pretvaraju biomasu, uključujući sekundarne sirovine, u potrošačku robu ili međuproizvode namijenjene drugim poduzećima. Biogospodarstvo se uglavnom temelji na opsežnim lancima vrijednosti, uključujući promet, trgovinu i druge usluge povezane s prethodno navedenim aktivnostima. Osim toga, usluge ekosustava dio su biogospodarstva.

2.5.

EU predano radi na tome da do 2030. smanji svoje emisije stakleničkih plinova za barem 40 % u odnosu na razine iz 1990. (1), pri čemu postoje različiti ciljevi i pravila za sektore trgovine emisijama i druge sektore. Nadalje, korištenje zemljišta, prenamjena korištenja zemljišta i šumarstvo, tzv. sektor LULUCF, obuhvaćeni su okvirom za 2030. godinu, uz uvjet da taj sektor ne proizvodi neto emisije, nego da pridonosi ostvarenju cilja dugoročnog poboljšanja ponorâ ugljika. To odgovara zahtjevima iz članka 4. stavka 1. Pariškog sporazuma, u kojemu se poziva na „ravnotežu između antropogenih emisija po izvorima i uklanjanja stakleničkih plinova s pomoću ponorâ u drugoj polovini ovog stoljeća” (2).

2.6.

U skladu s energetskim ciljevima EU-a za 2030. godinu, energetsku učinkovitost trebalo bi povećati za 32,5 % u odnosu na predviđanja, a udio obnovljive energije u ukupnoj kombinaciji izvora energije trebao bi iznositi 32 %, pri čemu su ti ciljevi izraženi kao zajednički ciljevi EU-a, a ne ciljevi državi članica (3).

2.7.

UN-ovih 17 ciljeva održivog razvoja obuhvaća različite aspekte gospodarskih, socijalnih i ekoloških izazova na globalnoj razini. Iako se nijedan cilj održivog razvoja ne odnosi izričito na biogospodarstvo, ono je svejedno povezano s nekoliko njih.

3.   Doprinos biogospodarstva klimatskim i energetskim ciljevima EU-a

3.1.

Prelazak na ugljičnu neutralnost izniman je izazov za koji je potrebno znatno smanjenje emisija i skladištenje veće količine ugljika. Pritom je ključan element održiva upotreba prirodnih resursa biološkog podrijetla.

3.2.

Biogospodarstvo pridonosi ublažavanju klimatskih promjena s pomoću nekoliko mehanizama: sekvestracijom CO2 iz atmosfere i njegovim pohranjivanjem u biomasu putem fotosinteze, skladištenjem ugljika u proizvode biološkog podrijetla te zamjenom sirovina i proizvoda fosilnog podrijetla proizvodima biološkog podrijetla.

3.2.1.

Za djelotvornu apsorpciju CO2 potreban je održiv rast biomase. Aktivno i održivo gospodarenje šumama i uporaba drva ključni su elementi za postizanje klimatskih ciljeva (kako je već navedeno u dokumentima NAT/655 (4) o posljedicama klimatske i energetske politike i NAT/696 (5) o raspodjeli tereta i sektoru LULUCF). Jedan m3 drva apsorbira približno 1000 kg CO2. S obzirom na to da samo rastuća biomasa ima kapacitet za apsorpciju CO2, od ključne je važnosti ne ograničavati upotrebu šuma, pod uvjetom da stopa sječe šuma nije veća od stope ponovne sadnje i rasta te da se poštuju prakse održivog gospodarenja šumama.

3.2.2.

Postoji nekoliko vrsta proizvoda biološkog podrijetla, a razvijaju se i novi proizvodi. Takvi proizvodi mogu skladištiti ugljik, čime ga uklanjaju iz atmosfere. Trajni proizvodi od drveta, kao što su zgrade i visokokvalitetan namještaj, najdjelotvorniji su način skladištenja ugljika. Ni proizvodi biološkog podrijetla s kraćim životnim vijekom neće otpustiti svoj sadržaj ugljika pod uvjetom da ih se reciklira. Nadalje, proizvodi biološkog podrijetla na kraju svojeg životnog vijeka mogu se upotrebljavati kao bioenergija te time zamijeniti fosilne izvore energije.

3.3.

I bioenergija pridonosi postizanju cilja energetske učinkovitosti EU-a. Dobre primjere za to predstavljaju centralizirano grijanje u zajednicama i održiva industrijska kombinirana proizvodnja toplinske i električne energije (kogeneracija). S obzirom na to da zgrade troše znatne količine energije, od velike su važnosti energetska učinkovitost zgrada i korišteni izvor energije.

3.4.

Promet ima odlučujuću ulogu u postizanju klimatskih ciljeva. Stoga su potrebne sve vrste mjera kojima se pridonosi smanjenju emisija stakleničkih plinova, s obzirom na različite potrebe i značajke različitih načina prijevoza (kao što je navedeno u nekoliko mišljenja EGSO-a, npr. u mišljenju TEN/609 (6) o dekarbonizaciji prometa).

3.4.1.

Čini se da je u porastu elektrifikacija prometa. Da bi imala pozitivan učinak na klimu, električna energija mora se proizvoditi uporabom energenata s niskim emisijama stakleničkih plinova, uključujući održive energente biološkog podrijetla.

3.4.2.

Održiva biogoriva u prometu djelomično su zamijenila fosilna goriva. Unatoč sve većoj elektrifikaciji osobnih automobila, zrakoplovstvo i brodski promet te teški cestovni promet i teška mehanizacija i dalje su uvelike ovisni o gorivima. U tom su pogledu posebice obećavajuća napredna biogoriva.

3.5.

Osim klimatskih koristi, upotrebom bioenergije pridonosi se dostupnosti energije i sigurnosti opskrbe energijom. Bioenergija će stoga, ako se njome bude dobro gospodarilo, imati znatnu ulogu u postizanju osnovnih ciljeva utvrđenih europskom energetskom politikom.

4.   Doprinos biogospodarstva ciljevima održivog razvoja

4.1.

Ciljevi održivog razvoja iziskuju procjenu uloge biogospodarstva, ne samo iz perspektive klime i energije nego iz opće gospodarske, socijalne i okolišne perspektive, pri čemu se ne smije zanemariti ni dugotrajna globalna perspektiva. S obzirom na široke buduće izglede biogospodarstva, ono je povezano s gotovo svih 17 ciljeva održivog razvoja. Međutim, biogospodarstvo posebice pridonosi ostvarenju ciljeva održivog razvoja br. 1, 2, 6, 7, 8, 9, 11, 12, 13, 14 i 15.

4.2.

Biogospodarstvo ima potencijal za ostvarenje gospodarskog rasta i otvaranje radnih mjesta, ne samo u urbanim područjima nego i u ruralnim regijama. Stoga ima znatnu ulogu u postizanju 1. cilja održivog razvoja (iskorjenjivanje siromaštva).

4.3.

U okviru 2. cilja održivog razvoja poziva se na iskorjenjivanje gladi. Biomasa je ograničen resurs i postoje poveznice između proizvodnje hrane, hrane za životinje i vlakana. Potreban je odgovoran pristup održivom biogospodarstvu uz pomoć kojeg bi se mogla omogućiti dostatna proizvodnja u razne svrhe – pri čemu je dostupnost hrane prioritetna – i osigurati zdravi ekosustavi. Načela učinkovitosti i kružnosti resursa, kao i prelazak na prehranu bogatiju povrćem, načini su za postizanje tih ciljeva.

4.4.

Održivo biogospodarstvo doprinosi cilju održivog razvoja br. 6 (čista voda i sanitarni uvjeti), primjerice održavanjem zdravih šumskih ekosustava koji su preduvjet za čistu vodu.

4.5.

Cilj održivog razvoja br. 7 (cjenovno pristupačna i čista energija) u srži je biogospodarstva. Korištenjem nusproizvoda i tokova otpada osigurava se čista energija i smanjuje ovisnost o fosilnim energetskim resursima.

4.6.

Ukupno gledajući, biogospodarstvo ima ključnu ulogu u poboljšanju gospodarskih i socijalnih ciljeva. Ima važnu ulogu u postizanju 8. cilja održivog razvoja (dostojanstven rad i gospodarski rast). Nadalje, biogospodarstvo EU-a može pridonijeti znatnom smanjenju ovisnosti o uvozu robe fosilnog podrijetla, istodobno potičući domaću dodanu vrijednost i pružajući potporu lokalnim lancima vrijednosti.

4.7.

U 9. cilju održivog razvoja poziva se na znatan porast udjela industrije u zapošljavanju i BDP-u, kao i na nadogradnju industrija kako bi postale održive, uz učinkovitiju upotrebu resursa i bolje usvajanje tehnologija i industrijskih postupaka koji su čisti i prihvatljivi za okoliš. Biogospodarstvo je usko povezano sa svim tim ciljevima, a održivom upotrebom biomase može se poboljšati vodeći položaj EU-a u industriji. Ujedno ima velik potencijal za poticanje rasta MSP-ova i njihove integracije u lance vrijednosti.

4.8.

Biogospodarstvo može imati važnu ulogu u postizanju 11. cilja održivog razvoja (održivi gradovi i održive zajednice). Koncept klimatski pametnih gradova (7) i dobrih životnih uvjeta u gradskim područjima usko je povezan s rješenjima koja proizlaze iz biogospodarstva (na primjer, s drvenom gradnjom, prometom s niskom razinom emisija i centraliziranim grijanjem).

4.9.

Biogospodarstvo može pridonijeti 12. cilju održivog razvoja (odgovorna potrošnja i proizvodnja). Zbog optimizacije upotrebe sirovina, primjene ekodizajna i proizvodnje trajnih proizvoda koji se mogu reciklirati biogospodarstvo ima značajnu ulogu u prelasku na kružno gospodarstvo. Međutim, podizanje razine osviještenosti potrošača smatra se važnim preduvjetom za informirane i odgovorne obrasce potrošnje, kao i za poticanje održive proizvodnje.

4.10.

Biogospodarstvo može znatno pridonijeti ublažavanju globalnih klimatskih promjena, u skladu s 13. ciljem održivog rasta (zaštita klime), kao što je već navedeno u 3. poglavlju. Osim aktivnostima na domaćem planu, EU može postići izvanredan globalni učinak i izvozom proizvoda biološkog podrijetla, klimatskih rješenja i stručnosti.

4.11.

Naposljetku, biogospodarstvo utječe na 14. cilj održivog razvoja (očuvanje vodenog svijeta) i 15. cilj (očuvanje života na zemlji). Stoga odgovorno, učinkovito i održivo korištenje prirodnih resursa mora biti u srži biogospodarstva.

5.   Preduvjeti za razvoj biogospodarstva

5.1.

Iako biogospodarstvo na mnogo načina pridonosi postizanju i klimatskih i energetskih ciljeva te ciljeva održivog razvoja, potrebni su povoljni uvjeti da bi se to ostvarilo. S jedne strane, ciljevima održivog razvoja pruža se potpora i poboljšavaju uvjeti potrebni za razvoj biogospodarstva, a, s druge strane, određenim ciljevima održivog razvoja propisani su zahtjevi koje biogospodarstvo mora ispuniti.

5.2.

Strategija EU-a za biogospodarstvo mora se prilagoditi novim tržištima kako bi se, u skladu s gospodarskom okolišnom i društvenom održivošću, ostvarili uvjeti najpovoljniji za europsko biogospodarstvo koje brzo raste i širi se.

5.3.

Prije svega, tvorci politika moraju promicati održivu proizvodnju i mobilizaciju biomase u EU-u, a regionalna razvojna politika EU-a trebala bi pružiti dovoljnu potporu za razvoj ruralnih poduzeća. Tvorci politika također moraju osigurati stabilan, pouzdan i dosljedan okvir za ulaganja u biogospodarstvo duž cijelog vrijednosnog lanca.

5.4.

Tvorci politika trebali bi uvesti dosljedan okvir za tehnička i sigurnosna pravila te pravila o državnim potporama kako bi zajamčili jednake uvjete za proizvode biološkog podrijetla. Javni sektor također ima važnu ulogu u potražnji za proizvodima biološkog podrijetla putem javne nabave. Inicijative kao što je „Europski tjedan biogospodarstva” mogle bi pomoći u poticanju tržišnog plasmana i ostvarivanju povoljnog međudjelovanja različitih projekata.

5.5.

Istraživanje i inovacije ključni su za razvoj biogospodarstva prilagođenog budućnosti, koje bi EU-u moglo osigurati konkurentsku prednost. O tome je potrebno voditi računa u svjetlu neizmjernog potencijala novih vrsta proizvoda biološkog podrijetla, od tradicionalnih prehrambenih proizvoda i proizvoda od vlakana do novih vrsta građevinskih i ambalažnih materijala, tekstila te kemikalija i plastike biološkog podrijetla. Isto vrijedi i za potencijal uzgoja bilja i različitih tvari kao sirovina za proizvode biološkog podrijetla (npr. lignoceluloza, biljno ulje, škrob, šećer, proteini).

5.6.

Potrebno je i dalje ulagati napore u inovacije koji se promiču u okviru strategije za biogospodarstvo, uključujući Zajedničko poduzeće za bioindustriju (8). Centar znanja u području biogospodarstva (9) također bi trebao imati važnu ulogu u promicanju upotrebe znanja radi pružanja potpore rastu biogospodarstva. Inicijative i programe u području istraživanja i inovacija trebalo bi učiniti još privlačnijima i za poduzeća.

5.7.

Obrazovanje, savjetodavne usluge te prijenos znanja i osposobljavanja od ključne su važnosti žele li se radnicima i poduzetnicima osigurati posjedovanje potrebnih informacija i vještina, čime bi se mogla poboljšati održivost trenutačnog poslovanja i iskoristiti nove prilike u području biogospodarstva.

5.8.

Istodobno, građani moraju biti dobro informirani o biogospodarstvu i postati svjesniji svoje odgovornosti kako bi mogli biti aktivni potrošači i donositi odluke o održivoj potrošnji, pri čemu valja voditi računa o različitim razinama spremnosti ljudi svih dobnih skupina da prilagode i promijene svoje ponašanje. U tu bi svrhu trebalo organizirati informativne kampanje kojima bi se jačalo povjerenje potrošača u biogospodarstvo i proizvode biološkog podrijetla.

5.9.

Pristup sirovinama jedan je od temeljnih preduvjeta biogospodarstva. Stoga je za poticanje dostupnosti i mobilizacije biomase potrebno odgovarajuće poslovno okruženje za poljoprivredu i šumarstvo. Održivim gospodarenjem šumskim, kopnenim i morskim resursima, u skladu s 14. i 15. ciljem održivog razvoja, daje se ključan doprinos sigurnosti opskrbe sirovinama. U tom je kontekstu potrebno poštovati i promicati postojeći zakonodavni i nezakonodavni okvir za održive i obnovljive sirovine u EU-u. Sve veća primjena nusproizvoda i ostataka kao sirovine za nove načine upotrebe također pridonosi tomu da se zajamči dostupnost biomase. U slučaju struktura malih razmjera, zadruge ili organizacije proizvođača mogu imati važnu ulogu.

5.10.

Odgovarajuća fizička infrastruktura još je jedan preduvjet za biogospodarstvo, zbog čega su potrebna odgovarajuća financijska sredstva za energetsku, prometnu i digitalnu infrastrukturu. Učinkovit prometni sustavi ključni su za omogućavanje pristupa sirovinama i distribuciju proizvoda na tržišta.

5.11.

Kad je riječ o globalnim tržištima, biogospodarstvo je usko povezano sa 17. ciljem, koji je usmjeren na jačanje globalnog partnerstva za održivi razvoj. U tom se cilju poziva na promicanje univerzalnog, reguliranog, otvorenog i nediskriminirajućeg te pravednog multilateralnog trgovinskog sustava u okviru Svjetske trgovinske organizacije. To je važno za trgovinu poljoprivrednim i industrijskim biogospodarskim proizvodima. Ujedno treba ojačati suradnju duž regionalnih lanaca vrijednosti radi poticanja regionalnog razvoja.

5.12.

Kako bi na neutralan način potaknuo razvoj biogospodarstva, EU bi trebao uložiti napore u uspostavu globalnog sustava određivanja cijena emisija ugljika, oko kojeg bi se usuglasili svi sudionici na tržištu te kojim bi se stvorili jednaki uvjeti.

5.13.

Sudjelovanje civilnog društva u strukturama inicijativa u području biogospodarstva i postupcima donošenja odluka od presudne je važnosti za jačanje suradnje različitih društvenih aktera i podizanje razine javne osviještenosti o održivom biogospodarstvu.

5.14.

Iako je prelazak na kružno gospodarstvo s niskim razinama emisija ugljika golem izazov koji podrazumijeva temeljite strukturne promjene u pogledu radnih mjesta u tom području, važno je zajamčiti da se prelazak na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika provede na pravedan način.

5.15.

Uspješno održivo biogospodarstvo može se ostvariti samo usvajanjem međusektorskog pristupa. Stoga je potrebna dosljednost i usklađenost među različitim politikama i ciljevima EU-a, posebice kad je riječ o klimi, okolišu, hrani, poljoprivredi, šumarstvu, industriji, energiji, kružnom gospodarstvu, istraživanju i inovacijama. U tu bi svrhu predsjednik Komisije trebao osnovati i podržati višedioničku skupinu na visokoj razini za održivo gospodarstvo.

5.16.

Napredak u postizanju ciljeva održivog razvoja mjeri se i prati s pomoću 232 pokazatelja. U te se pokazatelje ubrajaju pokazatelji koji se odnose na klimu i energiju, no ne postoje posebni pokazatelji za biogospodarstvo. Komisija bi stoga trebala odrediti najrelevantnije pokazatelje kako bi dobila realističan i informativan uvid u razvoj biogospodarstva u EU-u.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Vidjeti Okvir klimatske i energetske politike do 2030., dostupan na adresi https://ec.europa.eu/clima/policies/strategies/2030_hr.

(2)  Vidjeti članak 4. stavak 1. Pariškog sporazuma, dostupnog na adresi https://unfccc.int/sites/default/files/paris_agreement_english_.pdf.

(3)  Vidjeti izjavu Europske komisije od 19. lipnja 2018., dostupnu na adresi http://europa.eu/rapid/press-release_STATEMENT-18-3997_en.htm.

(4)  Vidjeti mišljenje NAT/655 „Posljedice klimatske i energetske politike na poljoprivredni sektor i šumarstvo” (SL C 291, 4.9.2015., str. 1.).

(5)  Vidjeti mišljenje NAT/696 „Raspodjela tereta do 2030. te korištenje zemljišta, prenamjena korištenja zemljišta i šumarstvo (LULUCF)” (SL C 75, 10.3.2017., str. 103.).

(6)  Vidjeti mišljenje TEN/609 „Dekarbonizacija prometa” (SL C 173, 31.5.2017., str. 55.).

(7)  http://www.climatesmartcities.org/

(8)  https://www.bbi-europe.eu

(9)  https://biobs.jrc.ec.europa.eu


III Pripremni akti

EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR

537. plenarno zasjedanje EGSO-a, 19.9.2018.–20.9.2018.

6.12.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 440/51


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Umjetna inteligencija za Europu”

(COM(2018) 237 final)

(2018/C 440/08)

Izvjestitelj:

Giuseppe GUERINI

Suizvjestitelj:

Gonçalo LOBO XAVIER

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 12.7.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

19.9.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

537

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

199/1/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO vjeruje da umjetna inteligencija i postupci automatizacije imaju golemi potencijal za poboljšanje europskog društva u smislu inovacija i pozitivne preobrazbe, ali i da donose znatne izazove, rizike i bojazni. Zbog toga je od ključne važnosti da europske institucije poduzmu brze i sveobuhvatne mjere za razvoj i reguliranje umjetne inteligencije u cijelosti.

1.2.

Napredni pristup umjetnoj inteligenciji u Europi treba obuhvaćati nekoliko područja, među kojima su: i) javna i privatna ulaganja u istraživanje i razvoj i u naprednu digitalnu infrastrukturu; ii) provedba novih zakonodavnih pravila ili prilagodba postojećih pravila; iii) razvoj primjerenog znanja i osviještenosti među građanima i potrošačima; iv) namjenski programi osposobljavanja radnika.

1.3.

Posebice bi trebalo sustavno prepoznavati i svladavati izazove u vezi s odgovornošću koji se javljaju u kontekstu novih digitalnih tehnologija, i to na međunarodnoj razini, na razini EU-a i na razini država članica. EGSO bi želio blisko surađivati s institucijama EU-a u analizi i evaluaciji svih zakonodavnih akata EU-a koji se tiču odgovornosti, sigurnosti proizvoda i građanske odgovornosti, a iziskuju odgovarajuće promjene.

1.4.

EGSO se slaže s ciljem Komunikacije Komisije, odnosno s jačanjem industrijskih i tehnoloških kapaciteta EU-a u svrhu širenja umjetne inteligencije na cijelom unutarnjem tržištu. Napori potrebni za držanje koraka s drugim globalnim akterima tako su veliki da je prijeko potrebna koordinacija među svim instrumentima i financijskim sredstvima dostupnima na europskoj i nacionalnoj razini.

Međutim, vrijednosti i načela EU-a ne smiju se žrtvovati u ime konkurentnosti na svjetskoj razini.

1.5.

Što se tiče cilja Komisije o „približavanju umjetne inteligencije svim potencijalnim korisnicima, s naglaskom na malim i srednjim poduzećima”, EGSO smatra da je za suočavanje s izazovom globalne konkurentnosti potrebno što većem broju subjekata osigurati pristup umjetnoj inteligenciji. Stoga je od ključne važnosti da ona bude dostupna svim različitim oblicima poduzeća aktivnima na cijelom europskom jedinstvenom tržištu, uključujući MSP-ove, poljoprivrednike, socijalna poduzeća, zadruge, obrtnike i udruge potrošača.

1.6.

Europska komisija i države članice trebale bi surađivati na izradi smjernica o etici umjetne inteligencije te bi u ta nastojanja trebale uključiti sve relevantne javne i privatne dionike. Tim će se smjernicama morati obuhvatiti načela transparentnosti u okviru uporabe sustava umjetne inteligencije za zapošljavanje radnika i ocjenu ili kontrolu njihove uspješnosti. Uz etička načela EGSO predlaže da se na europskoj razini izradi jasan, usklađen i obvezan pravni okvir kako bi se na odgovarajući način regulirala umjetna inteligencija i ažurirala postojeća pravila na koja utječe umjetna inteligencija, s posebnim naglaskom na pravilima koja se odnose na odgovornost proizvođača i zaštitu potrošača. EGSO bi želio blisko surađivati s institucijama EU-a u analizi i evaluaciji mjerodavnog zakonodavstva EU-a, u kojem će zbog razvoja umjetne inteligencije u budućnosti biti potrebne izmjene.

1.6.1.

Europska komisija morat će provesti i pomnu evaluaciju učinaka umjetne inteligencije na tržište rada. Tim se ispitivanjem u obzir moraju uzeti moguća zamjena nekih radnika elektroničkim uređajima ili robotima i činjenica da će se određene funkcije, iako neće biti u potpunosti automatizirane, zbog novih tehnologija korjenito izmijeniti.

1.7.

Zbog toga EGSO preporučuje da navedena želja da „nitko ne bude zapostavljen” ne ostane tek prijedlog ili poziv, nego da se pretoči u konkretne činjenice.

1.8.

Važno je naglasiti ulogu edukacijskih programa osposobljavanja u zaštiti europskih radnika koji rade u okruženju koje se stubokom mijenja postupnim širenjem umjetne inteligencije. Građani Europe trebali bi imati pristup odgovarajućim informacijama koje će im omogućiti da budu odgovorni i informirani korisnici uređaja i aplikacija dostupnih zahvaljujući brzom tehnološkom razvoju.

1.9.

U slučajevima u kojima nove mjere javnim upravama omogućuju uporabu tehnologije za donošenje organizacijskih odluka i brže odlučivanje bit će potrebno riješiti pitanje stvarne pravne odgovornosti za te odluke unutar jasnog pravnog okvira kojim se jamči potpuna odgovornost uprave prema građanima.

1.10.

Posebnu pozornost valja posvetiti ulozi organizacija civilnog društva i socijalne ekonomije u povećanju aktivnog sudjelovanja građana u gospodarskim i socijalnim procesima kojima će se zbog umjetne inteligencije povećati sudjelovanje u našem društvu. Organizacije civilnog društva i socijalna poduzeća mogu imati važnu ulogu u poticanju razumijevanja i prihvaćanja tehnologija među pojedincima, osobito putem mehanizama suradnje kojima se omogućuje sudjelovanje građana u trenutačnoj digitalnoj preobrazbi.

1.11.

Tehnološka revolucija koja je u tijeku ne može se i ne smije provoditi bez znatnog i aktivnog uključivanja radnika, potrošača i socijalnih organizacija, a tekuća tehnološka kretanja moraju se usmjeriti na način da se njima omogući veće i odgovornije sudjelovanje potpuno informiranih građana. Zbog toga EGSO preporučuje da Europska komisija prilikom uspostave Europskog saveza za umjetnu inteligenciju u obzir uzme potrebu da se za različite dionike koji predstavljaju europske građane, uključujući predstavnike radnika, koji će morati surađivati s pametnim strojevima ustanovi uključiva i reprezentativna platforma koja bi obuhvaćala razne struke (1).

2.   Opće napomene

2.1.

Digitalni uređaji i strojevi za učenje velikih razmjera svakodnevno povećavaju sposobnost algoritama za rad s golemim količinama podataka, a ta će se sposobnost vjerojatno dodatno povećati u budućnosti zbog „neuronskih mreža” (koje se već koriste u, primjerice, pametnim telefonima za vizualno prepoznavanje predmeta, lica i slika).

2.2.

Ta kretanja mijenjaju tradicionalni način „učenja” koji su strojevi umjetne inteligencije dosad upotrebljavali s obzirom na to da oni više nisu ograničeni na učenje izvođenjem pravila iz podataka, nego također razvijaju fleksibilnu i prilagodljivu sposobnost učenja. Time će se povećati sposobnost umjetne inteligencije za učenje i djelovanje u stvarnom svijetu.

2.3.

S obzirom na vrlo brze tehnološke promjene koje su upravo u tijeku, sad je od ključne važnosti da Europska komisija i države članice surađuju na provedbi detaljnog ispitivanja novih izazova koje donosi brz razvoj umjetne inteligencije te da u taj proces uključe sve relevantne javne i privatne dionike ne ugrožavajući pritom mogućnosti za napredak i tehnološki razvoj.

2.4.

Komunikacijom Komisije COM(2018) 237 nastoje se ojačati industrijski i tehnološki kapaciteti EU-a i potaknuti širenje umjetne inteligencije u cijelom europskom gospodarstvu, i u privatnom sektoru i u javnoj upravi. Kako je već naveo u jednom samoinicijativnom mišljenju (2), EGSO podupire inicijativu Komisije, koja je u Komunikaciju u biti ugradila brojne ranije prijedloge Odbora; međutim, EGSO također potiče Komisiju na žurno i odlučno djelovanje.

2.5.

Usvajanje djelotvornog europskog pristupa umjetnoj inteligenciji obuhvaća poticanje znatnih ulaganja u istraživanje i inovacije, uključujući digitalnu infrastrukturu, koji su nužni kako bismo se pripremili za velike socioekonomske izazove koje će napredak u novim tehnologijama donijeti europskom društvu i tržištima tijekom narednih godina.

2.6.

Europska komisija i države članice trebale bi surađivati na izradi smjernica o etici umjetne inteligencije te bi u taj proces trebale uključiti sve relevantne javne i privatne dionike.

2.7.

Istodobno je na europskoj razini potrebno usvojiti harmonizirani pravni okvir, usklađen s Poveljom EU-a o temeljnim pravima i načelima ugrađenima u Ugovore o EU-u. Taj novi regulatorni okvir trebao bi sadržavati precizna pravila za suočavanje s rizicima koje podrazumijeva strojno učenje, kao što su tržišna netransparentnost, nepostojanje tržišnog natjecanja, diskriminacija, nepoštene poslovne prakse, prijetnje kibersigurnosti i sigurnost proizvoda.

Regulatorne zaštitne mjere trebale bi biti osobito stroge u situacijama u kojima se podaci potrebni za rad sustava umjetne inteligencije automatski preuzimaju tijekom uporabe elektroničkih uređaja i računala.

2.8.

EGSO navodi da se u Radnom dokumentu službi Komisije SWD(2018) 137 final priloženom Komunikaciji Komisije na odgovarajući način analiziraju implikacije umjetne inteligencije za zakonodavstvo EU-a i utvrđuju izazovi u vezi s odgovornošću koji se javljaju u kontekstu novih digitalnih tehnologija.

2.9.

Nadalje, bit će potrebni sveobuhvatni akcijski planovi kako bi se postiglo sljedeće: i) podržala modernizacija sustava obrazovanja i osposobljavanja poticanjem novih vještina koje će zahtijevati tržište rada budućnosti; ii) zajamčila visoka razina zaštite građana i radnika u pogledu očekivanih izazova (3).

2.10.

EGSO potiče Komisiju da brzo poduzme daljnje mjere u pogledu regulacije i poticanja ulaganja: trenutačni brzi tempo promjena zahtijeva brzu prilagodbu.

3.   Prijedlog Europske komisije: Europska potpora umjetnoj inteligenciji i ulaganja na tom području

3.1.

Komisija u svojoj komunikaciji najavljuje da će pružiti potporu širenju umjetne inteligencije u osnovnom istraživanju i industrijskoj primjeni. U tom pogledu EGSO naglašava važnost uključivanja svih vrsta aktera u taj proces, uključujući MSP-ove, uslužna poduzeća, socijalna poduzeća, poljoprivrednike, zadruge, udruge potrošača i udruge starijih osoba.

3.2.

Što se tiče cilja Komisije o „približavanju umjetne inteligencije svim potencijalnim korisnicima, s naglaskom na malim i srednjim poduzećima”, EGSO smatra da je za suočavanje s izazovom globalne konkurentnosti potrebno što većem broju subjekata osigurati pristup umjetnoj inteligenciji. Uz ono što Komisija već ima u planu u pogledu razvoja „platforme umjetne inteligencije na zahtjev”, također je važno uspostaviti odgovarajuće oblike uključivanja različitih dionika i savjetovanja s njima, uključujući MSP-ove, mreže socijalne ekonomije i organizacije civilnog društva (pri čemu potonje imaju ključnu ulogu u uključivanju europskih građana na informiran i aktivan način).

3.3.

Komisija je najavila da će pružiti potporu inovacijama koje se temelje na umjetnoj inteligenciji u okviru pilot-projekta koji je pokrenulo Europsko vijeće za inovacije, a koji ima proračun od 2,7 milijarde EUR za razdoblje između 2018. i 2020.

3.4.

EGSO vjeruje da ta inicijativa može biti korisna za razvoj umjetne inteligencije, ali istodobno naglašava da bi se u financiranju istraživanja trebalo brzo prijeći iz faze eksperimentiranja u strukturnu fazu. Također je važno da Komisija potakne različite istraživačke centre smještene u raznim državama članicama da na europskoj razini razviju mrežu za suradnju u području umjetne inteligencije.

3.5.

EGSO primjećuje da Komisija namjerava povećati ulaganja u umjetnu inteligenciju u okviru programa Obzor 2020. na oko 1,5 milijarde EUR do kraja 2020. Kada bi se brzo prihvatio u trenutačnim javno-privatnim partnerstvima, taj bi pristup mogao dovesti do stvaranja daljnjih 2,5 milijardi EUR ulaganja tijekom dvije godine. Jednak se pristup mora usvojiti i u budućem okvirnom programu Obzor Europa.

3.6.

Gledano iz druge perspektive, dobar je znak da su Europska komisija i Europski fond za strateška ulaganja, koji bi trebao imati središnju upravljačku ulogu u pružanju potpore razvoju umjetne inteligencije u EU-u, pokrenuli program Venture EU, fond poduzetničkog kapitala vrijedan 2,1 milijardu EUR u svrhu poticanja ulaganja u inovativna poduzeća diljem Europe.

3.7.

Međutim, napori potrebni za držanje koraka s drugim globalnim akterima tako su veliki da su prijeko potrebne koordinacija i sinergija među svim instrumentima i financijskim sredstvima dostupnima na europskoj i nacionalnoj razini. Jasno je da je za natjecanje s Kinom i SAD-om u području umjetne inteligencije potrebno da svi javni i privatni dionici koji djeluju na europskoj razini ujedine snage kako bi EU imao vodeću ulogu na svjetskoj razini.

3.8.

Kako bi se na isplativi način postigla konkurentnost EU-a u pogledu umjetne inteligencije, također će biti važno uložiti primjerena sredstva u prikladni IT softver, hardver i digitalnu infrastrukturu kojima se može zajamčiti vjerodostojna uloga EU-a.

3.9.

U okviru ulaganja u umjetnu inteligenciju treba uzeti u obzir činjenicu da su europska poduzeća osobito jaka na područjima automatizacije i robotike. Ti bi se sektori, koji su dio umjetne inteligencije u širem smislu, mogli pokazati uistinu važnima u osiguravanju značajne globalne uloge EU-a u vezi s aktualnim tehnološkim razvojem te stoga zaslužuju posebnu pozornost.

4.   Umjetna inteligencija i njezin utjecaj na građane i radnike

4.1.

Neosporno je da se umjetna inteligencija razvija vrlo brzim tempom. Stoga europske institucije prilikom procjene učinka svake regulatorne mjere o umjetnoj inteligenciji moraju usvojiti multidisciplinarni pristup kojim se uzimaju u obzir administrativni, pravni i gospodarski, ali i antropološki, psihološki, sociološki i tehnički aspekti.

4.2.

Kako bi se poduprle te inovacije, a prije svega kako bi ih se usmjerilo prema osiguravanju toga da ljudska bića i dalje budu u središtu pozornosti, važno je da Europska unija djeluje u cilju postizanja visokog stupnja tehnološke konkurentnosti, a da se pritom ne zanemare bitni etički, socijalni i ljudski aspekti.

4.3.

EGSO stoga smatra da je ključno: i) privatnost pojedinaca i odgovornu obradu njihovih podataka urediti odgovarajućim zakonodavstvom, kao što je stvarna provedba nove Opće uredbe o zaštiti podataka, koja će se po potrebi morati neprestano ažurirati kako bi pratila brz razvoj umjetne inteligencije; ii) evaluirati važne dijelove primjenjivog zakonodavstva EU-a te ih po potrebi prilagoditi novim scenarijima uzrokovanima umjetnom inteligencijom; iii) razviti kompetencije i vještine potrebne građanima, upravama i europskim poduzećima kako bi zaista imali koristi od prednosti koje nudi umjetna inteligencija.

4.4.

Kao polazište za analizu koju treba provesti vrijedi napomenuti da se umjetna inteligencija temelji na uporabi i obradi velikih količina podataka, na kojima se zasnivaju sve aplikacije utemeljene na novim tehnologijama. S obzirom na to, glavni izazov s kojim se susreće europski regulator odnosi se na uspostavu transparentnog i reguliranog pristupa podacima krajnjih korisnika.

4.5.

Što je bolja kvaliteta obrađenih podataka, to je veća točnost i učinkovitost sustava umjetne inteligencije. Međutim, ne smije se zaboraviti da se podaci koji se odnose na pojedince moraju zakonito pribaviti i upotrebljavati na načine s kojima su upoznate osobe na koje se ti podaci izravno odnose kako bi se osigurala uporaba osobnih podataka u unaprijed utvrđene i transparentne svrhe za koje je korisnik prethodno dao odgovarajuću i informiranu privolu.

4.6.

Vrijedi napomenuti da se u cilju zaštite krajnjih potrošača nekoliko važnih dijelova europskog zakonodavstva, na primjer ono koje se odnosi na oglašavanje na internetu, nepoštene trgovinske prakse, sigurnost proizvoda i odgovornost, prava potrošača, nepoštene ugovorne uvjete, prodaju i jamstva, osiguranje i isticanje cijena, možda treba izmijeniti i na odgovarajući način prilagoditi novim scenarijima potaknutima širom i naprednijom uporabom umjetne inteligencije.

4.7.

Odlučujuće pitanje sigurnosti proizvoda i odgovornosti Komisija na odgovarajući način uzima u obzir u svom radnom dokumentu SWD(2018) 137 final analizirajući studije slučaja i utvrđujući popis dijelova zakonodavstva EU-a koje je potrebno dodatno analizirati i evaluirati. EGSO u potpunosti potiče Komisiju da nastavi s radom na tom području te je spreman dati svoj doprinos u tom pogledu.

4.8.

Važno je istaknuti ulogu kulturnog, obrazovnog i akademskog osposobljavanja s jedne strane te odgovarajućeg informiranja javnosti s druge kako bi se zaštitila prava europskih građana u odnosu na napredak umjetne inteligencije. Osobito je važno osigurati transparentno i ispravno upravljanje algoritmima umjetne inteligencije i bazama podataka koje oni upotrebljavaju.

4.9.

Stoga je ključno da se europskim građanima pruži odgovarajuće osposobljavanje, kao i jasne i razumljive informacije, što će im omogućiti da budu odgovorni i informirani korisnici uređaja i aplikacija dostupnih zbog brzog tehnološkog razvoja koji je u tijeku i postaje sve rašireniji na svim razinama.

4.10.

U svjetlu svih tih zahtjeva EU i države članice moraju ponuditi jasna i djelotvorna rješenja, i to promicanjem modernog obrazovnog sustava i neprestanim proširenjem cjeloživotnog osposobljavanja na tržištu rada i u civilnom društvu.

4.11.

Europska komisija morat će provesti pomnu evaluaciju učinaka umjetne inteligencije na tržište rada. To predstavlja glavnu zabrinutost za mnoge europske radnike koji već dugo rade, ali su i dalje daleko od mirovine, a koji na promjene koje se događaju gledaju s nepovjerenjem i strahom. Tim se ispitivanjem u obzir moraju uzeti moguća zamjena nekih radnika elektroničkim uređajima ili robotima i činjenica da će se određene funkcije, iako neće biti u potpunosti automatizirane, zbog novih tehnologija korjenito izmijeniti. Ispitivanje i evaluacija stoga se trebaju usmjeriti na neizbježne i očekivane promjene proizvodnih linija, ali i na preoblikovanje organizacijskih procesa i poslovnih ciljeva nakon primjerenog socijalnog dijaloga s radnicima.

4.12.

U određenim situacijama, primjerice u onima do kojih dolazi i dolazilo je u vezi s mnogim drugim tehnologijama, bit će preporučljivo testirati umjetnu inteligenciju u fazama i uzastopnim stupnjevima prilagodbe prije potpune primjene kako bi se uključenim osobama omogućilo da se osjećaju sigurno u pogledu novih tehnologija, uključujući s pomoću odgovarajućeg osposobljavanja, te kako bi se ispravile moguće pogreške u prilagodbi tijekom tog procesa (4).

4.13.

Uvođenje novih tehnologija u poduzeća zahtijeva socijalni dijalog između različitih uključenih partnera. U tom će pogledu biti potrebno stalno informirati organizacije radnika i sindikate te se savjetovati s njima.

5.   Umjetna inteligencija, javna uprava i civilno društvo

5.1.

Umjetna inteligencija tehnološka je i socijalna inovacija koja može iz temelja preobraziti cijelo društvo te unaprijediti javni sektor i odnos između građana i javne uprave. Mogućnosti koje pruža umjetna inteligencija mogle bi povećati administrativnu učinkovitost i zadovoljstvo građana uslugama koje im pruža javna uprava te učinkovitim funkcioniranjem te uprave.

5.2.

Kako bi se postigli ti ciljevi, ključno je da i državni službenici budu spremni suočiti se s promjenama i izazovima koje će umjetna inteligencija donijeti europskom društvu. Poslodavci u javnom sektoru i čelnici u javnim upravama, uz nastavnike, predavače i sveučilišno osoblje, moraju biti sposobni u cijelosti razumjeti fenomen umjetne inteligencije i moći odlučiti koje nove alate uvesti u upravne postupke.

5.3.

Uvođenje umjetne inteligencije u javni i privatni sektor zahtijeva osmišljavanje postupaka kojima se potiče korisničko razumijevanje i prihvaćanje tehnologija, i to s pomoću mehanizama suradnje koji građanima omogućuju da, po mogućnosti kroz participativne sustave upravljanja, doprinose razvoju tehnologija utemeljenih na umjetnoj inteligenciji.

5.4.

Kako bi se postigli značajni rezultati na tom području, moglo bi biti korisno razvijati sve pouzdanije načine suradnje i partnerstva između javnog i privatnog sektora usmjerene na iskorištavanje mogućnosti koje proizlaze iz tehnoloških aplikacija, umjetne inteligencije i robotike.

5.5.

Javne se uprave suočavaju s posebno velikim izazovom u pravnom smislu i u smislu legitimnosti jer će trebati postići pravu ravnotežu između javnih interesa (uključujući provedbu javnih ovlasti) i pojedinačnih interesa (konkretno izražavanje slobode pojedinca). S tim u vezi, primjerice, uporaba umjetne inteligencije u javnim upravama iziskivat će da se načelo transparentnosti i objavljivanje administrativnih dokumenata usklade sa zaštitom osobnih podataka i pravom pojedinca na privatnost unutar jasnog i određenog regulatornog okvira.

5.6.

U slučajevima u kojima nove mjere javnim upravama omogućuju uporabu tehnologije za donošenje organizacijskih odluka i brže odlučivanje – kao što su odabir izvođača putem natječaja, upravljanje listom čekanja za određene usluge ili zapošljavanje u javnoj upravi – bit će potrebno riješiti pitanje stvarne pravne odgovornosti za te odluke unutar jasnog pravnog okvira kojim se jamči potpuna odgovornost uprave prema građanima.

5.7.

Organizacije civilnog društva i socijalna poduzeća imaju važnu ulogu u poticanju razumijevanja i prihvaćanja tehnologija među pojedincima, osobito putem mehanizama suradnje kojima se omogućuje uključivanje u procese digitalne preobrazbe. U tom je kontekstu važna mogućnost stvaranja participativnih sustava upravljanja, primjerice u kooperativnom obliku, za te instrumente, počevši s digitalnim platformama koje se već upotrebljavaju za strukturiranje novih oblika gospodarskih odnosa u upravljanju radom.

5.8.

Upravna tijela zadužena za mehanizme praćenja tržišta trebala bi raspolagati stručnim znanjem i ovlastima za zaštitu poštenog tržišnog natjecanja, prava potrošača te sigurnosti i prava zaposlenika. Za reviziju algoritama trebala bi biti zadužena javna ili neovisna tijela. Istodobno, poduzeća bi trebala uvesti djelotvorne mehanizme za reviziju načina na koji umjetna inteligencija upotrebljava podatke.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Vidjeti usvojeno mišljenje EGSO-a INT/845 – „Predviđanje posljedica umjetne inteligencije na radna mjesta radi osiguravanja pravedne tranzicije” (samoinicijativno mišljenje), izvjestiteljica: Salis-Madinier (vidjeti stranicu 1 ovoga Službenog lista).

(2)  INT/806 od 31. svibnja 2017. – „Umjetna inteligencija – posljedice umjetne inteligencije na jedinstveno (digitalno) tržište, proizvodnju, potrošnju, zapošljavanje i društvo” (SL C 288, 31.8.2017., str. 1.).

(3)  Usvojeno mišljenje EGSO-a SOC/578 – „Upravljanje prijelazom na digitalno tržište rada” (SL C 367, 10.10.2018., str. 15.).

(4)  Vidjeti usvojeno mišljenje EGSO-a INT/845 – „Predviđanje posljedica umjetne inteligencije na radna mjesta radi osiguravanja pravedne tranzicije” (samoinicijativno mišljenje), izvjestiteljica: Salis-Madinier (vidjeti stranicu 1 ovoga Službenog lista).


6.12.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 440/57


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o omogućivanju digitalne transformacije na jedinstvenom digitalnom tržištu u području zdravstva i skrbi: osnaživanje građana i stvaranje zdravijeg društva”

(COM(2018) 233 final)

(2018/C 440/09)

Izvjestitelj:

Diego DUTTO

Suizvjestitelj:

Thomas KATTNIG

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 18.6.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

19.9.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

537

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

193/0/3

1.   Zaključci

1.1.

Tijekom promjena nastalih zahvaljujući digitalnoj transformaciji potrebno je osigurati usmjerenost skrbi na građane.

1.2.

Procesi digitalizacije moraju pomoći zdravstvenim djelatnicima da provode više vremena s pacijentima. Potrebno je osigurati da se u zdravstvenim profesijama zapošljava odgovarajuće kvalificirano osoblje koje raspolaže potrebnim digitalnim vještinama.

1.3.

Digitalna tranzicija mijenja narav rada u područjima zdravstva i skrbi. Sve uključene strane trebale bi toj transformaciji pristupiti profesionalno i otvorenog uma kako bi se postigli visoki standardi kvalitete.

1.4.

Potrebno je ojačati socijalni dijalog na europskoj razini koji se odnosi na bolnice, zdravstvenu skrb i socijalne usluge. Nužni su odgovarajuće osposobljavanje i programi daljnjeg obrazovanja, radni uvjeti i kvaliteta radnih mjesta moraju se poboljšati, a zaštita podataka osoblja unaprijediti.

1.5.

EGSO je svjestan toga da su države članice odgovorne za organizaciju i pružanje zdravstvene i socijalne skrbi. Sukladno Direktivi o pravima pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (Direktiva 2011/24/EU), mora se uspostaviti internetska mreža zdravstvene skrbi (mreža e-zdravstva) kako bi se unaprijedila interoperabilnost rješenja za e-zdravstvo.

1.6.

Digitalni alati moraju biti polazišna točka za razvoj novih oblika organizacije u sustavima zdravstva i skrbi. Njima se podupire potencijal pojedinaca, lokalnih zajednica i socijalnih ekonomija. Vrijednosti solidarnosti i univerzalnosti moraju se ponovno potvrditi kao temelj tih sustava s pomoću odgovarajućih javnih ulaganja.

1.7.

Procesi digitalizacije ne smiju se pogrešno tumačiti kao paket za uštede u proračunima zdravstvene skrbi. Isto tako, oni ne smiju dovesti do smanjenja osoblja ili usluga. Skrb se mora promatrati kao osobna usluga te treba osmisliti nove koncepte dugoročne skrbi, osobito s obzirom na starenje stanovništva.

1.8.

EGSO se slaže s vizijom navedenom u komunikaciji, osobito u pogledu promicanja zdravlja, sprečavanja i suzbijanja bolesti, pomoći u odgovaranju na nezadovoljene potrebe pacijenata i olakšavanju jednakog pristupa građana visokokvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti zahvaljujući pravilnoj primjeni digitalnih inovacija i socijalne ekonomije.

1.9.

Zdravstvena pismenost u socijalnom i digitalnom kontekstu odnosi se na sposobnost osobe da odgovorno prikuplja, razumije i koristi informacije u cilju promicanja vlastite dobrobiti i očuvanja zdravlja.

1.10.

Građani bi trebali imati pravo na pristup vlastitim zdravstvenim podacima. Oni odlučuju o tome hoće li te podatke podijeliti i kada će to učiniti. Ključno je uzeti u obzir Opću uredbu o zaštiti podataka kojom se građanima jamči kontrola nad korištenjem njihovih osobnih podataka, osobito onih zdravstvenih.

1.11.

EGSO smatra da bi se „pravo na (slobodno) kopiranje” moglo uključiti među aktivne oblike zaštite. To se odnosi na sve podatke koje korisnici generiraju prilikom interakcije s digitalnim zdravstvenim platformama, a građanima se time omogućava ponovno korištenje vlastitih podataka.

1.12.

Izvorni podaci korisnika korisna su vrijednost za algoritme i platforme te ih se kao takve mora smatrati izvornim proizvodom korisnika i zaštititi u skladu sa zakonima o intelektualnom vlasništvu.

1.13.

„Pravo na (slobodno) kopiranje” također pomaže u zaštiti i poticanju tržišnog natjecanja, što je trenutačno na velikoj kušnji zbog sustava kojima se digitalne platforme sada koriste za prisvajanje podataka i evidencija osobnih podataka.

1.14

EGSO podupire (1) postupak koji se temelji na četirima stupovima za prekogranični zajednički rad na digitalnoj transformaciji u područjima zdravstva i skrbi, uključujući zajedničke kliničke procjene, zajednička znanstvena savjetovanja, prepoznavanje zdravstvenih tehnologija u nastajanju i dobrovoljnu suradnju među državama članicama.

1.15.

EGSO predlaže poduzimanje odgovarajućih mjera kako bi se ispitali novi etički, pravni i socijalni okviri koji uzimaju u obzir rizike povezane s rudarenjem podataka.

1.16.

EGSO predlaže promicanje istraživanja i inovacija u području integracije digitalnih tehnologija kako bi se obnovili postupci zdravstvene skrbi, npr. umjetne inteligencije, interneta stvari i interoperabilnosti. EGSO daje punu potporu sigurnom prekograničnom pristupu javnosti pouzdanim zdravstvenim podacima s ciljem jačanja istraživanja i sprečavanja bolesti.

1.17.

EGSO također podupire podršku EU-a malim, srednjim i socijalnim poduzećima koja razvijaju digitalna rješenja za skrb prilagođenu potrebama pacijenata i povratne informacije pacijenata.

1.18.

EGSO podržava „rebalansiranje” društveno-gospodarske asimetrije podatkovnih gospodarstava promicanjem razvoja sigurnih platformi i pružanjem potpore neprofitnim zadružnim organizacijama za pohranjivanje i dijeljenje digitalnih kopija svih osobnih podataka te upravljanje njima.

2.   Kontekst i opće napomene

2.1.

Europska komisija 25. travnja 2018. objavila je Komunikaciju o digitalnoj transformaciji na jedinstvenom digitalnom tržištu u području zdravstva i skrbi (2), koja obuhvaća reforme i inovativna rješenja potrebna kako bi sustavi zdravstva i skrbi postali otporniji, pristupačniji i djelotvorniji u pružanju kvalitetne skrbi europskim građanima te kako bi stvorili zdravije društvo. Kada su pravilno osmišljena i provedena na troškovno učinkovit način, digitalna rješenja u području zdravstva i skrbi mogu povećati dobrobit milijuna građana i znatno poboljšati djelotvornost zdravstvenih usluga i usluga skrbi koje se pružaju pacijentima. Digitalizacijom se može podržati kontinuitet prekogranične zdravstvene skrbi (Direktiva 2011/24/EU), važnog čimbenika za one koji poslovno ili slobodno vrijeme provode u inozemstvu. Digitalizacija također može doprinijeti promicanju zdravlja i sprečavanju bolesti, uključujući zdravlje na radnom mjestu. Njome se može poduprijeti reforma zdravstvenih sustava i njihov prijelaz na nove obrasce skrbi koji se temelje na potrebama ljudi, te omogućiti pomak sa sustava usmjerenih na bolnice na integrirane zdravstvene ustanove koje se više temelje na zajednici. Tijekom tih promjena potrebno je osigurati usmjerenost skrbi na građane. Procesima digitalizacije trebalo bi se pomoći zdravstvenim djelatnicima da provode više vremena s pacijentima. Potrebno je osigurati da se u zdravstvenim profesijama zapošljava odgovarajuće kvalificirano osoblje koje raspolaže potrebnim digitalnim vještinama.

2.2.

Prijelaz na digitalno zdravstvo i skrb mijenja narav rada u tim područjima. Pritom je moguć visok standard kvalitete samo ako svi uključeni pristupe promjenama na profesionalan i otvoren način. Stoga je potrebno dodatno ojačati socijalni dijalog na europskoj razini u sektoru zdravstva i socijalnih usluga kako bi se razvilo odgovarajuće osposobljavanje i daljnje obrazovanje, omogućilo poboljšanje radnih uvjeta, osobito ravnoteže između poslovnog i privatnog života, osigurala bolja zaštita podataka osoblja i poboljšala kvaliteta radnih mjesta.

2.3.

Europska komisija ističe da su europski zdravstveni sustavi i sustavi socijalne skrbi suočeni s velikim izazovima kao što su starenje, višestruko obolijevanje, cjepiva, nedostatak zdravstvenih djelatnika prouzročen teškim radnim uvjetima te rastući problem neprenosivih bolesti koje se mogu spriječiti, a koje uzrokuju čimbenici rizika poput duhana, alkohola i pretilosti te drugim bolestima poput neurodegenerativnih i rijetkih bolesti. Dodatnu i rastuću prijetnju predstavljaju zarazne bolesti zbog povećane otpornosti na antibiotike te zbog novih patogena ili onih koji se ponovno šire. Javni troškovi povezani sa zdravstvom i dugoročnom skrbi povećavaju se u državama članicama EU-a te se očekuje nastavak tog trenda. Osobito je važno da se povezani troškovi iskoriste za poboljšanje kvalitete rada zdravstvenih djelatnika te da se izbjegava promicanje niskih plaća i teških radnih uvjeta. Starenje stanovništva zahtijeva razvoj novih koncepata dugoročne skrbi.

2.4.

Čak i kada su dostupni, zdravstveni podaci često su povezani s tehnologijama koje nisu interoperabilne, što je prepreka njihovoj širokoj uporabi.

2.5.

Zbog toga sustavima zdravstvene skrbi nedostaju ključne informacije za optimizaciju usluga, a pružatelji usluga imaju teškoća u stvaranju ekonomija razmjera kako bi mogli ponuditi učinkovita digitalna rješenja za zdravstvo i skrb i podržati prekograničnu uporabu zdravstvenih usluga. Kvantificirani rezultati temeljeni na zdravstvenim podacima moraju pružati uvid u zdravstveno stanje pojedinca te biti dostupni liječnicima opće medicine, specijalistima i znanstvenicima kako bi se mogli koristiti za potrebe grupiranja, predviđajućeg modeliranja i primjene najboljih praksi.

2.6.

Kao što je vidljivo iz zaključaka izvješća „Stanje zdravlja u EU-u”, uporaba zdravstvenih podataka usmjerenih na pacijenta i dalje nije dovoljno razvijena u EU-u.

2.7.

Organizacija i pružanje zdravstvene i socijalne skrbi odgovornost je država članica. U nekim državama članicama, osobito onima s federalnim uređenjem, za financiranje i pružanje zdravstvene skrbi odgovorne su regionalne vlasti.

2.8.

Sukladno Direktivi o pravima pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (Direktiva 2011/24/EU), uspostavljena je internetska mreža zdravstvene skrbi (mreža e-zdravstva) kako bi se unaprijedila interoperabilnost rješenja za e-zdravstvo.

2.9.

Također su razvijene strukture za suradnju, primjerice Europsko inovacijsko partnerstvo o aktivnom i zdravom starenju, zajednički program potpore aktivnog i samostalnog života (program potpore okoline za samostalan život), i javno-privatna partnerstva, primjerice Inicijativa za inovativne lijekove i Inicijativa za elektroničke komponente i sustave za vodeći položaj Europe. Regionalne i nacionalne pametne strategije za specijalizaciju također imaju središnju ulogu u razvoju jačih regionalnih ekosustava u području zdravstvene skrbi. Od 2004. dvama akcijskim planovima za e-zdravstvo omogućen je okvir politika za države članice i Komisiju, a skupina dionika e-zdravstva odigrala je važnu ulogu.

2.10.

Pozivajući se i na svoja stajališta iz prethodnih mišljenja (3), EGSO smatra da bi trebalo podržati mjere koje je Komisija predložila u trima područjima. Te mjere su: siguran pristup javnosti zdravstvenim podacima te njihov prekogranični protok, pouzdani podaci za unaprjeđivanje istraživanja, sprečavanje bolesti i personalizirano zdravstvo i skrb te digitalni alati za osnaživanje građana i skrb prilagođenu potrebama pacijenata. Kao što je prethodno navedeno, mora se zajamčiti da se procesi digitalizacije ne tumače pogrešno kao paket za uštede u proračunima zdravstvene skrbi te da ne dovedu do smanjenja osoblja ili usluga. Manjak osoblja dovodi do loše skrbi i povećanog rizika od obolijevanja. Ne smije se zaboraviti da je digitalna transformacija dvodimenzionalan fenomen koji obuhvaća smjer i proces. U pogledu smjera, usredotočeni smo na vanjske čimbenike povezane s organizacijama i stalno promatramo „što” se rješava digitalnom transformacijom. U pogledu procesa, naglasak je na razmišljanju unutar organizacija, a posebna pozornost posvećena je tome „kako” se digitalna transformacija provodi. Stoga je apsolutno neophodno uzeti u obzir ovaj pristup prilikom razmatranja predmeta ovog mišljenja kako bi se zajamčio pristup koji je usmjeren na pacijenta.

2.11.

Upravo stoga EGSO ističe, kao i u svom prethodnom mišljenju (4), da bi se u cilju iskorištavanja digitalne transformacije u mrežama EU-a i planiranim potpornim mjerama trebali primjenjivati digitalni alati za provedbu i jačanje, a ne slabljenje naših temeljnih prava u pogledu zdravstva i skrbi. Digitalni alati moraju podržati razvoj potencijala pojedinca i razvoj lokalnih zajednica te socijalne ekonomije, moraju biti snažna poluga u promicanju prava i razvoju novih oblika organizacije i upravljanja u zdravstvu i skrbi, te moraju doprinijeti ponovnom potvrđivanju vrijednosti solidarnosti i univerzalnosti koje su temelj našeg sustava zdravstvene skrbi. To je potrebno osigurati s pomoću odgovarajućih javnih ulaganja, kako je utvrđeno u prethodnom mišljenju (5).

2.12.

U skladu s prethodnim mišljenjima, EGSO smatra da za jednak pristup zdravstvenoj skrbi, koji predstavlja temeljni cilj zdravstvenih politika, digitalizacija može biti korisna ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

jednaka teritorijalna pokrivenost koja u obzir uzima područja u kojima su digitalni operateri slabo zastupljeni (pristup, širokopojasna povezanost),

smanjenje digitalnog jaza (u smislu upotrebe) među građanima, zdravstvenim djelatnicima i dionicima sustava zdravstvenog osiguranja,

interoperabilnost različitih dijelova digitalnog ustroja (baza podataka, medicinskih uređaja) koja će osigurati kontinuitet skrbi u pojedinačnim strukturama i među njima,

zaštita zdravstvenih podataka koji se ni u kom slučaju ne smiju upotrebljavati na štetu pacijenata,

elektronička distribucija informacija o proizvodima koje su odobrile nadležne agencije za lijekove u cilju poboljšanog pristupa (kako se navodi u jednom ranijem mišljenju EGSO-a (6)).

2.13.

Razvoj telemedicine, povezanih uređaja, nanotehnologije, biotehnologije, računarstva i kognitivnih znanosti (NBIC) ne smije dovesti do toga da se pojedinci smatraju običnim spojenim tijelima koja se mogu analizirati, kontrolirati i pratiti na daljinu s pomoću svemogućeg računalnog programa. Sve veća uloga tehnologije u zdravstvu ustvari potiče na suprotno, odnosno iznova potvrđuje da su jačanje osobnih odnosa i društvene povezanosti temelji liječničke prakse i zdravstvene skrbi.

3.   Učinci digitalne transformacije

3.1.   Utjecaj digitalne transformacije na zdravstvo i skrb

3.1.1.

U komunikaciji Komisije prikazano je kako EU može pomoći u postizanju ciljeva iz zaključaka Vijeća, osobito razvojem potrebne suradnje i infrastrukture u EU-u, čime pomaže državama članicama u ispunjavanju njihove političke obveze u tim područjima. Predloženim mjerama također se podupire obveza koju je Komisija preuzela u pogledu postizanja cilja održivog razvoja UN-a „osiguranje zdravog života i promicanje dobrobiti za sve bez obzira na dobnu skupinu” i provođenja načelâ iz europskog stupa socijalnih prava.

3.1.2.

EGSO se slaže s vizijom navedenom u komunikaciji, osobito u pogledu promicanja zdravlja, sprečavanja i suzbijanja bolesti, pomoći u odgovaranju na nezadovoljene potrebe pacijenata i olakšavanju jednakog pristupa građana visokokvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti zahvaljujući pravilnoj primjeni digitalnih inovacija i socijalnim poduzećima.

3.1.3.

EGSO smatra da je prijeko potrebno povećati održivost europskih sustava zdravstva i skrbi na način da se većom uporabom digitalnih proizvoda i usluga u područjima zdravstva i skrbi doprinese maksimalnom iskorištavanju potencijala jedinstvenog digitalnog tržišta. Dodatni cilj predloženih mjera mora biti poticanje rasta i promicanje europske industrije u tom sektoru, kao i poduzeća koja ostvaruju dobit i neprofitnih poduzeća koja osmišljavaju zdravstvene usluge i usluge skrbi te upravljaju njima.

3.1.4.

Digitalna transformacija ponajprije omogućava pristup podacima i iskorištavanje onih kojima se može ostvariti smanjenje troškova zdravstvene skrbi u vrijeme porasta stanovništva i sve duljeg očekivanog životnog vijeka, čime se podržava optimizacija aktivnosti vlada na nacionalnoj i europskoj razini.

3.1.5.

Digitalizacija zdravstva doprinijet će ne samo smanjenju vremena boravka u bolnici, što će u pozitivnom smislu izravno utjecati na zdravstvenu skrb u bolnicama, nego i oporavku samih pacijenata. U kontekstu međunarodnog priznavanja, Svjetska zdravstvena organizacija, u suradnji s Međunarodnom telekomunikacijskom unijom (ITU), predložila je alat za nacionalnu strategiju e-zdravstva koji u osnovi predstavlja metodu nadogradnje i razvoja nacionalnih strategija e-zdravstva, akcijskih planova i okvira praćenja.

3.2.   Utjecaj digitalne transformacije na ljude

3.2.1.

Digitalna transformacija građanima omogućuje široki pristup inovativnom i učinkovitijem personaliziranom znanju u području zdravstvene skrbi, infrastrukture i usluga, ali i da kao pružatelji usluga, proizvođači informacija i pružatelji podataka doprinesu poboljšanju zdravlja drugih.

3.2.2.

Također bi se moglo razmotriti pravo građana na pristup vlastitim zdravstvenim podacima i donošenje odluke o tome hoće li te podatke podijeliti i kada će to učiniti. EGSO smatra da je ključno uzeti u obzir Opću uredbu o zaštiti podataka koja je stupila na snagu 25. svibnja 2018. i kojom će se građanima zajamčiti kontrola nad korištenjem njihovih osobnih podataka, uključujući one zdravstvene. Nadalje, u obzir treba uzeti izjavu o etičkim aspektima zdravstvenih baza podataka i biobanaka koju je Svjetsko liječničko udruženje (WMA) navelo u svojoj Deklaraciji iz Taipeija usvojenoj na 53. glavnoj skupštini održanoj u listopadu 2002. u Washingtonu (SAD) i revidiranoj na 67. glavnoj skupštini održanoj u listopadu 2016. u Taipeiju (Tajvan).

3.2.3.

U tom je pogledu ključno smanjiti rizik od povećanja razlika u razinama digitalne pismenosti građana. Zdravstvena pismenost u socijalnom i digitalnom kontekstu odnosi se na sposobnost osobe da odgovorno prikuplja, razumije i koristi informacije u cilju promicanja vlastite dobrobiti i očuvanja zdravlja. U tu svrhu nužno je osigurati razinu vještina i poznavanja novih alata koji mjerama za poboljšanje načina života i životnih uvjeta omogućavaju ljudima poboljšanje vlastite dobrobiti i dobrobiti zajednice.

3.2.4.

Budući da su korisnici u samom središtu oblikovanja i pružanja usluga, trebalo bi smatrati da su podaci koje stvaraju od ključne važnosti, i donijeti odgovarajuće propise koji se odnose na vlasništvo nad podacima i pravo korisnika i drugih strana na njihovu uporabu. Pitanja koja je potrebno postaviti jesu „tko je vlasnik podataka?”, „tko ima pravo na uporabu podataka?”, „pod kojim uvjetima mogu druge strane koje pružaju usluge upotrebljavati podatke?”, „može li korisnik slobodno upotrebljavati podatke?” itd. U tom pogledu potrebno je utvrditi važnu razliku između dviju vrsta podataka: neobrađenih podataka i podataka dobivenih s pomoću algoritama i umjetne inteligencije. Na koji bi način trebalo odrediti vlasništvo nad informacijama ako druga strana dobije nove objedinjene podatke s pomoću privatnih algoritama? Na koji su način poslovni modeli osmišljeni u slučajevima kada postoji više dionika, od kojih svaki osigurava temeljni dio usluge? Također bi trebalo napraviti razliku između poslovnih modela koji se temelje samo na uslugama (tradicionalniji poslovni modeli, npr. potpora u aktivnostima svakodnevnog života), i onih koji se temelje na podacima usmjerenima na pacijenta te mogu razviti nove usluge u smislu telezdravstva (npr. usluge prevencije, potpore i prilagodbe liječenju).

3.2.5.

Autentični, tj. izvorni podaci svakog korisnika jedina su korisna vrijednost za algoritme, usluge i platforme, što znači da se mogu/moraju smatrati izvornim proizvodom korisnika (koji su oni stvorili isključivo na temelju svojih bioloških, kognitivnih, kulturnih obilježja i ponašanja) koji je kao takav „izvorni ulazni podatak” koji treba zaštititi u skladu sa sličnim propisima, koji se za ovu potrebu temelje na intelektualnom vlasništvu. Jedan mogući prijedlog bio bi aktivni oblik zaštite na temelju „prava na (slobodno) kopiranje” svih podataka koje su korisnici stvorili prilikom interakcije s digitalnim zdravstvenim platformama kako bi se dozvolila njihova ponovna uporaba, ako se to smatra prikladnim, putem ponovnog objedinjavanja s pomoću drugih usluga/algoritama. „Pravo na (slobodno) kopiranje” također pomaže u slučaju drugog problema koji uključuje zaštitu i poticanje tržišnog natjecanja, i koji trenutačno stavlja na veliku kušnju sustave kojima se digitalne platforme koriste, naime oduzimanje vlasništva nad podacima i evidencijama osobnih podataka na temelju ugovora ili na drugi način.

3.2.6.

Sâm EU u više je navrata razmatrao pitanja iz točke 3.2.5 te se u pojedinim slučajevima odlučio na pravo omogućavanja dostupnosti podataka (kopiranje) (vidjeti: članak 9. Direktive 27/2012/EU o energetskoj učinkovitosti: „na zahtjev krajnjih kupaca podaci o mjerenju predaje i preuzimanja električne energije budu dostupni krajnjim kupcima ili trećoj osobi koja djeluje u ime krajnjeg kupca u lako razumljivom obliku koji se može koristiti za usporedbu ponuda pod jednakim uvjetima”).

3.2.7.

EGSO predlaže izgradnju povezane IT infrastrukture kako bi se omogućilo brzo kontaktiranje pacijenata s rijetkim bolestima, kao i dostupnost njihovih zdravstvenih i medicinskih podataka za potrebe globalnog neprofitnog istraživanja. Europska unija promiče stvaranje sustava elektroničke zdravstvene evidencije tako što podržava razmjenu informacija te standardizaciju i razvoj mreža za razmjenu informacija između pružatelja zdravstvene skrbi radi koordiniranog djelovanja u slučaju rizika za javno zdravlje.

3.2.8.

To bi ljudima/građanima/pacijentima/korisnicima omogućilo da ponovno preuzmu kontrolu nad svojim digitalnim identitetom. Ujedno bi im omogućilo sudjelovanje u prikupljanju znanja stečenog na temelju objedinjenih zdravstvenih podataka o personaliziranim lijekovima i prevenciji, kao i znatne gospodarske koristi koje bi proizašle na temelju tih objedinjenih podataka.

3.3.   Utjecaj digitalne transformacije na zdravstveni sustav i sustav socijalne skrbi

3.3.1.

Kako je navedeno u njegovom mišljenju (7), EGSO podupire postupak koji se temelji na četirima stupovima za prekogranični zajednički rad na transformaciji u zdravstvu i skrbi.

3.3.1.1.

Prijedlogom se uspostavlja koordinacijska skupina sastavljena od predstavnika tijela za procjenu zdravstvenih tehnologija (HTA) država članica te se opisuju četiri stupa buduće suradnje. Zajednički rad vodile bi države članice putem koordinacijske skupine te bi obuhvaćao:

zajedničke kliničke procjene,

zajednička znanstvena savjetovanja,

prepoznavanje zdravstvenih tehnologija u nastajanju,

dobrovoljnu suradnju među državama članicama.

3.3.1.1.1.

Zajedničke kliničke procjene odnose se na najinovativnije tehnologije koje uključuju: i) lijekove koji su u centraliziranom postupku odobrenja za stavljanje u promet i ii) određene razrede medicinskih uređaja i in vitro dijagnostičkih medicinskih uređaja koji omogućuju odgovaranje na nezadovoljene medicinske potrebe, imaju potencijalni učinak na pacijente, javno zdravstvo ili sustave zdravstvene skrbi te podrazumijevaju značajnu prekograničnu dimenziju. Te bi procjene izradila i definirala tijela iz država članica nadležna za procjenu zdravstvenih tehnologija (HTA), farmaceutska poduzeća ili proizvođači medicinskih uređaja („programeri”), pacijenti, klinički stručnjaci i drugi dionici. Nakon potvrde Komisije izvješće će biti objavljeno te će ga države članice nakon toga primjenjivati.

3.3.1.1.2.

Zajednička znanstvena savjetovanja, koja se nazivaju i „ranim dijalozima”, omogućila bi razvojnom programeru zdravstvene tehnologije da od tijela za procjenu zdravstvenih tehnologija (HTA) traži savjete o podacima i dokazima koji će vjerojatno biti potrebni kao dio buduće zajedničke kliničke procjene. Razvojni programeri imali bi mogućnost zatražiti zajednička znanstvena savjetovanja od koordinacijske skupine. Nakon što ih odobri koordinacijska skupina, izvješća o zajedničkim znanstvenim savjetovanjima bila bi upućena razvojnom programeru zdravstvene tehnologije, ali se ne bi objavljivala.

3.3.1.1.3.

„Pregled obzora” ili prepoznavanje zdravstvenih tehnologija u nastajanju(zdravstvene tehnologije koje se još ne primjenjuju u sustavu zdravstvene skrbi) pomoglo bi u osiguravanju da se zdravstvene tehnologije za koje se očekuje da će imati velik učinak na pacijente, javno zdravstvo ili sustave zdravstvene skrbi prepoznaju u ranoj fazi njihova razvoja i da se uključe u zajednički rad.

3.3.1.1.4.

Države članice imat će mogućnost nastaviti dobrovoljnu suradnju na razini EU-a u područjima koja nisu obuhvaćena obveznom suradnjom. To bi, među ostalim, omogućilo provedbu procjena zdravstvenih tehnologija na drugim zdravstvenim tehnologijama osim na lijekovima ili medicinskim proizvodima (kao što su kirurški postupci) kao i ocjenjivanje nekliničkih aspekata (primjerice, učinak medicinskih proizvoda na organizaciju skrbi).

3.3.2.

Uporaba novih rješenja zdravstvene skrbi, koje omogućuje digitalna transformacija, postavlja niz važnih multidisciplinarnih pitanja, uključujući etička, pravna i socijalna pitanja. Iako već postoji pravni okvir za zaštitu podataka i sigurnost pacijenata, potrebno je odgovoriti na druga pitanja kao što su pristup širokopojasnoj mreži, rizici povezani s rudarenjem podataka i automatskim odlučivanjem, jamčenje odgovarajućih standarda i zakonodavstva kako bi se osigurala odgovarajuća kvaliteta e-zdravstva ili usluga m-zdravstva te pristup uslugama i njihova kvaliteta. Slično tome, iako na razini EU-a i na nacionalnoj razini postoje pravila o javnoj nabavi, tržišnom natjecanju i unutarnjem tržištu, na razini usluga potrebno je raspraviti o novim pristupima koji u obzir uzimaju digitalnu transformaciju te ih je potrebno usvojiti.

3.3.3.

Digitalna transformacija uključivat će reorganizaciju sustava zdravstvene skrbi novim načinima i standardima u pružanju usluga (npr. upotrebom robota zajedno s njegovateljima). Osim toga, njegovatelji bi trebali pohađati odgovarajuće i ciljane programe osposobljavanja (npr. uključujući socijalnu, zdravstvenu ili tehničku dimenziju) te biti pripremljeni za nove profile radnih mjesta i preobrazbu u radnim okruženjima. To će dovesti do definiranja novih uslužnih modela, politika o potporama, certifikacija i standarda prilagođenih uvođenju digitalnih usluga i tehnologija u kontekstima stvarne skrbi i na tržišta. Njihov dizajn i razvoj trebali bi slijediti načela dizajna usmjerenog na korisnika, utilitarnog inženjeringa, univerzalnog dizajna itd. te pritom korisnike i njihove potrebe staviti u središte procesa kako bi se izbjeglo stvaranje digitalnog jaza i isključivanje građana iz uslužnog sektora.

3.3.4.

EGSO podržava nastojanja Komisije da pruži podršku razvoju i uvođenju formata za razmjenu europske elektroničke zdravstvene evidencije te da razvije zajedničke mjere za identifikaciju i utvrđivanje vjerodostojnosti, kako je navedeno u članku 14. stavku 2. Direktive 2011/24/EU.

3.4.   Utjecaj digitalne transformacije na digitalno tržište

3.4.1.

Izazov je „rebalansiranje društveno-gospodarske asimetrije podatkovnih gospodarstava” (8) s pomoću:

zakonskog prava na digitalnu kopiju svih osobnih podataka (medicinskih i nemedicinskih); prenosivosti podataka (članak 20. Uredbe EU-a o zaštiti podataka),

sigurne i zaštićene platforme na kojoj ljudi mogu pohraniti podatke, upravljati njima i aktivno ih dijeliti pod vlastitim uvjetima,

neprofitne kooperativne organizacijske strukture platformi osobnih podataka kako bi ih građani mogli posjedovati,

prihoda od sekundarne uporabe podataka koju kontroliraju građani, koji se ulažu u projekte i usluge od kojih imaju koristi i članovi društva i društvo u cjelini.

3.4.2.

Zajedničke kliničke procjene olakšale bi brži pristup, izbjegle udvostručavanje na nacionalnoj razini i rezultirale većom dosljednosti, jasnoćom i predvidljivošću za sve uključene u proces. Industrija medicinskih proizvoda općenito je skeptičnija u pogledu prijedloga. Obvezna suradnja na kliničkim procjenama zdravstvenih tehnologija može usporiti pristup tržištu za proizvode umjesto da ga pojednostavi.

3.4.3.

Budući da se mobilni uređaji sve više upotrebljavaju, rješenja e-zdravstvo i m-zdravstvo ponudit će nove usluge s optimiziranim procesima. Procesi će uključivati olakšavanje mobilnosti za zdravstvene djelatnike ili djelatnike u području skrbi.

3.4.4.

Digitalnom transformacijom promicat će se razvoj novih, prilagodljivih poslovnih modela, poticati sudjelovanje raznih dionika u poslovanju te rezultirati koristima od kvantifikacije iskustava korisnika. Njezin uspjeh ovisi o tome da bude usmjerena na klijenta (ili usmjerena na korisnika) kako bi se zajamčilo da se od samog početka postupka izrade u obzir uzima perspektiva korisnika (promišljanje dizajna).

3.4.5.

Digitalna transformacija omogućit će raširenu upotrebu zdravstvenih i socijalnih podataka, potičući integraciju sustava i uređaja s uslugama strojnog učenja i potrebu za interoperabilnosti i sposobnosti interakcije između uređaja (M2M) u okviru koje u obzir treba uzeti različitost zahtjeva i preferencija korisnika, razvoj sustava primjenjivih i u budućnosti, mogućnost integracije s postojećom infrastrukturom i lokalnim pružateljima usluga te sve disruptivne i neplanirane tehnologije i usluge s novim zahtjevima za standardizaciju.

3.4.6.

Nove ključne razvojne tehnologije, kao što je 5G, stvorit će prilike za poboljšane mobilne širokopojasne proizvode i usluge, podržavajući tako u velikoj mjeri uporabu milijuna veza za uređaje interneta stvari. Uz širenje 5G tehnologije i interneta stvari, strategije digitalne transformacije ključne su za brojne dionike aktivne u domeni zdravstvene skrbi, posebice jer će novo korisničko ponašanje i potrebe zahtijevati digitalizirane ponude.

3.4.7.

EGSO podupire usluge povezane sa: zdravstvenim informacijama, sprječavanjem bolesti, razvojem sustava telesavjetovanja, internetskog izdavanja recepata i uputnica te nadoknade medicinskih troškova. Za postojeće platforme, kao što su Alfred, Big White Wall, Medicine Patient Portal, Empower itd., može se smatrati da omogućuju digitalnu transformaciju na jedinstvenom digitalnom tržištu. Zanimljivo je da je 29. svibnja 2018. objavljeno da će Europski oblak za otvorenu znanost poduprijeti vodeći svjetski položaj znanosti EU-a stvaranjem pouzdanog okruženja za pohranjivanje i obradu podataka istraživanja. Oblak bi trebao biti sveobuhvatan, paneuropski savez odličnih postojećih infrastruktura i infrastruktura u nastajanju u kojem se poštuju mehanizmi upravljanja i financiranja njegovih sastavnica; članstvo u tom savezu bilo bi dobrovoljno, a upravljačka struktura uključivala bi ministre, dionike i znanstvenike iz država članica.

3.5.   Utjecaj digitalne transformacije na pružatelje usluga

3.5.1.

EGSO se u ovom kontekstu slaže sa sljedećim ciljevima:

usmjerenost na pružatelje zdravstvene skrbi;

usmjerenost na pacijente pri ulasku u sustav zdravstvene skrbi;

učinkoviti prijenos podataka unutar primarne skrbi (e-zdravstvo, elektronički karton pacijenta (engl. Electronic Patient Dossier, EPD);

pacijenti daju privolu da se njihovi podaci upotrebljavaju za istraživanje: poticaji za pružanje dodatnih podataka (m-zdravstvo);

smanjenje poteškoća pri uključivanju pacijenata u istraživanje.

3.5.2.

U nedavnim tehnološkim, socijalnim i ekonomskim studijama naglašava se da će umjetna inteligencija, internet stvari i robotika omogućiti osmišljavanje i razvoj novih pristupa u područjima personalizirane i precizne medicine, kognitivne slabosti i kooperativne robotike. Njihova primjena u zdravstvenoj skrbi podrazumijevat će prilagođavanje i razvoj svih procesa povezanih s osmišljavanjem usluge, njezinim pružanjem i evaluacijom. U tom kontekstu digitalna transformacija predstavlja ključan, ali i omogućujući čimbenik (ili čimbenik ubrzavanja) u integriranju inovativnih tehnologija u domenu zdravstvene skrbi.

3.5.3.

Digitalna transformacija ima potencijala učiniti dostupnom veliku količinu podataka, što omogućuje ispitivanje i razvoj novih i ambicioznih uslužnih rješenja koja se temelje na umjetnoj inteligenciji. To može biti osnova za stvaranje okvira za objektivnu kvantifikaciju kroničnih bolesti i utvrđivanje prilika u ranoj dijagnostici i praćenju terapije. Osim toga, najnovija postignuća u umjetnoj inteligenciji iskoristila bi prednost dostupnosti podataka za razvijanje sustava koji mogu učiti i potom se prilagoditi načinima na koje se bolesti razvijaju.

3.5.4.

Raširenom upotrebom podataka i sposobnošću dionika da ih koriste i preoblikuju u skladu s potrebama korisnika stvaraju se novi scenariji za razmjenu podataka, znanja i stručnosti, što se već podupire u okviru europskih referentnih mreža, koje pružaju upravljačku strukturu za dijeljenje znanja i koordinaciju skrbi diljem EU-a u području rijetkih bolesti. Ako određena lokacija (područje ili zemlja) nema iskustva s određenom bolesti, mreža može pomoći liječnicima da steknu znanje iz drugih stručnih centara na drugim lokacijama. Slično tome, bolnice diljem Europe mogu upotrebljavati sustave digitalnog povezivanja za dijeljenje znanja i međusobno pružanje podrške.

3.5.5.

Jedna očigledna posljedica prethodnih točaka jest činjenica da je kibersigurnost ključni prioritet. Kao što je istaknuto u izvješću ENISA-e („Izvješće o prijetnjama za 2017.: najvažnijih 15 kiberprijetnji i trendova”, engl. Threat Landscape Report 2017: 15 Top Cyber-Threats and Trends, Agencija Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost), složenost napada i sofisticiranost zlonamjernih djelovanja u kiberprostoru i dalje rastu. Informacijska sigurnost ključna je u području zdravstvene skrbi, gdje su povezani brojni sustavi koji se šire te gdje su u pitanju važni elementi, primjerice život pacijenta, osjetljive osobne informacije, financijski resursi itd. U kontekstu digitalne transformacije potrebne su nove metode i smjernice za oblikovanje okvira za procjenu kibersigurnosti, organizacijske protumjere te usklađenost interoperabilnosti na temelju kibersigurnosti.

3.5.6.

EGSO također podupire podršku EU-a malim i srednjim poduzećima koja razvijaju digitalna rješenja za skrb prilagođenu potrebama pacijenata i povratne informacije pacijenata. Suradnja će svakako obuhvatiti javna tijela i druge dionike posvećene promicanju zajedničkih ili međusobno priznatih načela za potvrdu i certifikaciju digitalnih rješenja radi njihova uvođenja u zdravstvene sustave (primjerice m-zdravstvo i neovisan život).

3.5.7.

EGSO također smatra da se mora nastaviti s provedbom ranijih inicijativa za izdavanje zdravstvenih iskaznica u državama članicama EU-a u okviru digitalne transformacije zdravstva i skrbi na digitalnom tržištu. S obzirom na osjetljivu prirodu medicinskih podataka koji se mogu pohraniti u takvim karticama e-zdravstva, one moraju nuditi pouzdanu zaštitu privatnosti.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL C 283, 10.8.2018., str. 28.

(2)  COM(2018) 233 final.

(3)  SL C 434, 15.12.2017., str. 1., SL C 13, 15.1.2016., str. 14. i SL C 458, 19.12.2014., str. 54.

(4)  SL C 434, 15.12.2017., str. 1.

(5)  SL C 173, 31.5.2017., str. 33.

(6)  SL C 13, 15.1.2016., str. 14.

(7)  SL C 283, 10.8.2018., str. 28.

(8)  Svjetski gospodarski forum – Globalno izvješće o informacijskoj tehnologiji, 2014.


6.12.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 440/66


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o a) „Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ”

(COM(2018) 184 final – 2018/0089 (COD))

i o b) „Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., Direktive 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila EU-a o zaštiti potrošača”

(COM(2018) 185 final – 2018/0090 (COD))

(2018/C 440/10)

Izvjestitelj:

Jarosław MULEWICZ

Suizvjestitelj:

Antonio LONGO

Zahtjev za savjetovanje:

a)

Europski parlament, 2.5.2018.

a)

Vijeće, 22.5.2018.

b)

Europski parlament, 2.5.2018.

b)

Vijeće, 22.5.2018.

Pravni temelj:

članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

20.9.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

537

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

155/1/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1

EGSO uvažava prijedlog Europske komisije o boljem izvršavanju i modernizaciji pravila EU-a o zaštiti potrošača te namjeru da ažurira postojeća pravila kako bi se u okviru njih uzimale u obzir nove potrošačke navike i prilagodilo ih se razvoju jedinstvenog digitalnog tržišta. Međutim, kako se preporučuje u mišljenju EGSO-a o osjetljivosti potrošača u odnosu na trgovinske prakse (1), potrebno je riješiti pitanje zabrinutosti u pogledu neizvršavanja postojećih pravila.

1.2

EGSO se slaže s Europskom komisijom o potrebi za modernizacijom i pojednostavnjenjem politike EU-a za zaštitu potrošača te smatra da novi zakonodavni paket može doprinijeti premošćivanju jaza nastalog eksponencijalnim rastom e-trgovine, koja je oslabila povjerenje potrošača i uzrokovala narušavanje jedinstvenog tržišta.

1.3

Općenito, Odbor smatra da usklađivanje zakona o zaštiti potrošača u državama članicama ne bi smjelo dovesti do smanjenja razine zaštite potrošača, pri čemu istodobno treba postići ravnotežu s pravnom sigurnošću trgovaca. EGSO uvažava zaključke REFIT-a da pravila o zaštiti potrošača služe svrsi, no također ističe da je sve veći broj potrošača izložen agresivnom marketingu te zavaravajućim poslovnim praksama.

1.4

EGSO podupire prijedlog za proširivanje potrošačkih prava na sve „naizgled besplatne” digitalne usluge za koje potrošači daju osobne i neosobne podatke. Također podupire veću transparentnost i odgovornost za internetske platforme.

1.5

U Odboru su se u pogledu Direktive 2011/83/EZ o zaštiti prava potrošača pojavile dvije vrste zabrinutosti. Trgovci se zalažu za ažuriranje, pojednostavnjenje i prilagodbu predugovornih informacija, a potrošači smatraju da bi to dovelo do niže razine zaštite potrošača.

1.6

EGSO smatra da propisi o digitalnom sadržaju, digitalnim uslugama i prodaji preko interneta trebaju biti usklađeni sa zakonodavstvom o jedinstvenom digitalnom tržištu.

1.7

EGSO smatra da je pravo odustajanja djelotvoran instrument za zaštitu potrošača koji se ne smije ugroziti. Članovi Odbora imaju različita mišljenja o prijedlogu Komisije. Trgovcima, osobito MSP-ima, potrebna je dodatna pravna sigurnost za pretjerano isprobanu robu i brze povrate. Potrošači odbacuju izmjenu i pozivaju na održavanje statusa quo. Odbor poziva Komisiju da preispita ovu važnu odredbu kako bi se postigao kompromis među suprotstavljenim interesima.

1.8

EGSO smatra da su mjere za zaštitu potrošača od proizvoda „dvojne kvalitete” opravdane i podupire prijedlog Komisije za osiguravanje veće transparentnosti.

1.9

EGSO podupire i uporabu mehanizama alternativnog rješavanja sporova i internetskog rješavanja sporova, kao što su posredovanje ili arbitraža, koji se trebaju promicati na europskoj i nacionalnoj razini.

1.10

EGSO poziva Komisiju da osigura da države članice učinkovito provode i primjenjuju postojeća pravila o zaštiti potrošača, da podupire usklađivanje pravila o zaštiti potrošača, da promiče prekograničnu suradnju nacionalnih tijela preko mreže za suradnju u zaštiti potrošača (CPC) i da pokrene komunikacijsku kampanju za osiguravanje sukladnosti malih i srednjih poduzeća sa zakonodavstvom za zaštitu potrošača.

1.11

EGSO poziva države članice da donesu stroža pravila za provedbu postojećeg zakonodavstva za zaštitu potrošača, riješe nacionalne i prekogranične povrede prava te održe postojeću razinu zaštite potrošača.

1.12

EGSO podupire prijedlog za oblikovanje posebnih kriterija za određivanje novčanih kazni kao učinkovitog instrumenta zaštite potrošača. Važno je da postoje istinski odvraćajuće sankcije za poduzeća koja krše pravila, koje bi iznosile znatan postotak njihovog godišnjeg prometa i u okviru kojih bi se u obzir uzimale povrede diljem EU-a.

1.13

EGSO uvažava Prijedlog direktive o udruženim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ. Međutim, Odbor izražava žaljenje zbog toga što pri sastavljanju zakonskog prijedloga u obzir nisu uzete preporuke mišljenja EGSO-a o europskom okviru za kolektivnu pravnu zaštitu (2).

1.14

Svim građanima EU-a trebalo bi zajamčiti jednostavan i brz pristup pravosuđu. Potrošači bi trebali imati mogućnost ostvariti naknadu u slučaju pretrpljene štete kao posljedice povrede ugovora. Zbog toga bi trebalo uvesti prilagođeni sustav pravne zaštite od kolektivne štete. On bi trebao biti pragmatičan, troškovno učinkovit, pružati odgovarajuće zaštitne mjere i uzimati u obzir nacionalne pravosudne sustave.

1.15

EGSO prima na znanje napore Komisije da utvrdi kvalificirane subjekte koji bi, u skladu s načelom supsidijarnosti i nacionalnim zakonodavstvom, mogli zatražiti kolektivnu pravnu zaštitu.

1.16

Nadalje, države članice trebale bi poduprijeti osnivanje fondova za sudske postupke za kvalificirane subjekte. U slučajevima u kojima je šteta malena i u kojima je teško pronaći sve osobe koje su je pretrpjele, EGSO podupire prijedlog Komisije da se takvi iznosi upotrijebe za javne svrhe; Odbor također poziva da se pojasni u koje svrhe (primjerice pomoć potrošačima, informacijski i obrazovni programi, fondovi za sudske postupke).

1.17

Naposljetku, u Direktivu je potrebno uvrstiti jednu važnu zaštitnu mjeru, a to je mogućnost uključivanja i isključivanja iz kolektivne mjere. U skladu s preporukom mišljenja EGSO-a o europskom okviru za kolektivnu pravnu zaštitu (3), potrošači bi trebali slobodno odlučivati žele li sudjelovati u kolektivnoj mjeri.

2.   Popratne informacije i uvod

2.1

Dana 11. travnja 2018. Europska komisija objavila je zakonodavni paket o novim pogodnostima za potrošače. Taj paket obuhvaća Prijedlog direktive (Skupna direktiva) o izmjeni Direktive 93/13/EEZ (4), Direktive 98/6/EZ (5), Direktive 2005/29/EZ (6) i Direktive 2011/83/EU (7) u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila EU-a o zaštiti potrošača i Prijedloga direktive o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ.

Skupna direktiva

2.2

Cilj Prijedloga Komisije COM(2018) 185 o boljem izvršavanju i modernizaciji pravila EU-a o zaštiti potrošača dovršiti je postojeće mehanizme za zaštitu potrošača, prekogranične povrede i e-trgovinu te smanjiti opterećenje trgovaca. Prijedlog se temelji na zaključcima provjere prikladnosti u okviru programa REFIT o potrošačkom i tržišnom pravu EU-a (8) i procjeni Direktive 2011/83/EU o pravima potrošača.

2.3

Konkretno, Skupna direktiva sadrži sljedeće:

2.3.1

uvođenje učinkovitih, razmjernih i odvraćajućih sankcija na usklađen način za nacionalne i prekogranične povrede,

2.3.2

veću transparentnost na jedinstvenom digitalnom tržištu uz obveze transparentnosti za internetske platforme,

2.3.3

širenje zaštite potrošača na područje digitalnih usluga, posebice usluga za koje potrošači ne plaćaju, nego pružaju osobne i neosobne podatke koji imaju gospodarsku vrijednost te se stoga ne mogu smatrati „besplatnima”,

2.3.4

smanjenje opterećenja za poduzeća, čime se stručnjacima omogućuje upotreba novih sredstava internetske komunikacije poput internetskih obrazaca ili soba za razgovor (chat), umjesto tradicionalne elektroničke pošte,

2.3.5

pregled određenih aspekata povezanih s pravom odustajanja. Konkretno, trgovcu je dozvoljeno da izvrši povrat novca potrošaču tek nakon što je pregledao robu i utvrdio da je potrošač nije „upotrebljavao” nego samo isprobao,

2.3.6

mogućnost država članica da ograniče nezatražene agresivne i zavaravajuće prakse u kontekstu prodaje po kućama i prodaje izleta;

2.3.7

eksplicitno uključivanje proizvoda „dvojne kvalitete” i svih povezanih aktivnosti oglašavanja, uključujući zavaravajuće trgovinske prakse, koje su posebice rasprostranjene u poljoprivredno-prehrambenom sektoru.

Direktiva o udružnim tužbama

2.4

Prijedlog Komisije COM (2018) 184 o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača temelj je za europski mehanizam pravne zaštite od raširenih povreda zakona o zaštiti potrošača. Taj alat, koji je već dostupan u nekim državama članicama, trebalo bi proširiti na sve. Međutim, trebalo bi primjenjivati načelo supsidijarnosti, kojim bi se državama članicama omogućilo da, uz očuvanje već postojećih sustava, definiraju taj sustav na nacionalnoj razini.

2.5

Samo kvalificirani subjekti na nacionalnoj razini trebali bi imati mogućnost djelovanja u ime potrošača i biti u skladu s određenim minimalnim zahtjevima koje je uvela Europska komisija.

2.6

Mehanizam nadoknade povezan je s odlukom o sudskom nalogu. Kvalificirani subjekti trebali bi imati mogućnost pokretanja slučaja kolektivne pravne zaštite samo nakon što su sud ili upravno tijelo utvrdili povredu prava potrošača. Direktiva se primjenjuje na povrede počinjene na nacionalnoj razini i razini EU-a te se njome omogućuje prekogranična kolektivna pravna zaštita za potrošače.

2.7

U pogledu naknade za pretrpljenu štetu, u prijedlogu se razlikuju mali iznosi prilikom kojih se naknada usmjerava prema javnoj svrsi te znatni iznosi prilikom kojih se pogođenim potrošačima izravno isplaćuju nadoknade.

3.   Opće napomene o Skupnoj direktivi

3.1

EGSO pozdravlja prijedlog Europske komisije o boljem izvršavanju i modernizaciji pravila EU-a o zaštiti potrošača te namjeru da ažurira postojeća pravila kako bi se u okviru njih uzimale u obzir nove potrošačke navike i prilagodilo ih se razvoju jedinstvenog digitalnog tržišta. Međutim, kako se preporučuje u mišljenju EGSO-a o osjetljivosti potrošača u odnosu na trgovinske prakse (9), potrebno je riješiti pitanje zabrinutosti u pogledu manjka provedbe postojećih pravila.

3.2

EGSO želi uputiti na informativno izvješće o potrošačkom i tržišnom pravu (10) u kojem se ocjenjuje način na koji organizacije civilnog društva diljem EU-a doživljavaju provedbu potrošačkog i tržišnog prava EU-a te na informativno izvješće EGSO-a o Direktivi o pravima potrošača (11) u kojem se ocjenjuje provedba Direktive. Ta informativna izvješća temelje se na tri različita alata za prikupljanje podataka: upitniku, savjetovanju sa stručnjacima i 9 misija za utvrđivanje činjenica u Rigi, Rimu, Varšavi, Madridu, Parizu, Ateni, Vilniusu, Lisabonu i Bruxellesu.

3.3

EGSO primjećuje da se u Prijedlogu Komisije razmatraju informativna izvješća i poziva na ulaganje više napora u podizanje razine osviještenosti, obuku i usklađivanje kada je riječ o politici zaštite potrošača te uređenju internetske platforme i digitalnog gospodarstva. Međutim, Prijedlog se na odgovarajući način ne bavi razlozima za zabrinutost EGSO-a u području usklađivanja politike za zaštitu potrošača, rascjepkanosti provedbe na nacionalnoj razini, potrebe za financiranjem kampanja za podizanje razine svijesti, poticanja na cjeloživotno osposobljavanje, podržavanja MSP-ova, pojednostavnjenja pravnih informacija za potrošače i promicanja alternativnih načina rješavanja sporova, samoregulacije i kodeksa ponašanja.

3.4

EGSO priznaje da se potrošači mogu naći u situacijama u kojima ih se zavarava ili prisiljava da sklope ugovore. Naglašeni su konkretni problemi u pogledu pozivnih centara koji prodaju ugovore za energiju, telekomunikacije ili vodu te zavaravaju potrošače. Isto tako, spominju se slične situacije prodaje pod pritiskom na izletima organiziranima radi prodaje proizvoda određenim skupinama ugroženih potrošača. U tim bi situacijama potrošači trebali imati pravo odustati od ugovora o prodaji i/ili dobiti naknadu za štetu koja im je nanijeta.

3.5

Prema preporuci iz mišljenja EGSO-a o osjetljivosti potrošača u odnosu na trgovinske prakse, potrošačima treba ponuditi odgovarajuće pojedinačne pravne lijekove, kao što su povrat plaćenog iznosa, zamjena ili prekid ugovora o prodaji. Pravni se lijekovi trebaju prilagoditi situaciji svakog potrošača kako bi mogli odabrati prilagođena rješenja.

3.6

EGSO također smatra da se razina usklađenosti zakonodavstva EU-a o zaštiti potrošača koja je postignuta ne bi trebala smanjivati. Korakom unatrag ne stvaraju se jednaki uvjeti, a ne pomaže se potrošačima ni trgovcima.

3.7

EGSO ističe da su agresivne i zavaravajuće taktike prodaje već zabranjene Direktivom 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi, kojom se osigurava potpuna usklađenost. EGSO potiče Europsku komisiju da zajamči strožu provedbu postojećih pravila u državama članicama.

3.8

Kada je riječ o prijedlogu Komisije o ograničavanju određenih metoda distribucije, Odbor je podijeljen. Trgovci smatraju da te mjere ne bi trebalo ograničiti na prodaju po kućama, čime se stigmatizira čitav jedan gospodarski sektor, već bi trebale biti usmjerene na sve agresivne prakse; potrošači podržavaju mogućnost da države članice ograniče određene metode prodaje za ciljane kategorije dobara (poput droge, oružja i farmaceutskih proizvoda) zbog zdravstvenih i sigurnosnih razloga.

3.9

U tom je pogledu ključna suradnja tijela za zaštitu potrošača u državama članicama u okviru Uredbe o CPC-u radi učinkovite borbe protiv nedopuštenih praksi, bez kažnjavanja zakonskih subjekata. Potrošačima bi trebale biti dostupne informacije o trgovcima, a kampanje za podizanje svijesti potrebno je promicati na nacionalnoj razini te na razini EU-a.

3.10

U Odboru su se u pogledu Direktive 2011/83/EZ o zaštiti prava potrošača pojavila dva stajališta i zabrinutosti. Trgovci se zalažu za ažuriranje, pojednostavnjenje i prilagodbu predugovornih informacija, a potrošači smatraju da bi to dovelo do niže razine zaštite potrošača. Odbor se zalaže za uravnotežen pristup zaštiti potrošača i pravnoj sigurnosti trgovaca. EGSO smatra da propisi o digitalnom sadržaju, digitalnim uslugama i prodaji preko interneta trebaju biti usklađeni sa zakonodavstvom o jedinstvenom digitalnom tržištu.

3.11

Kada je riječ o internetskim platformama, trebaju prevladavati transparentnost u pogledu njihove identifikacije i odgovornosti. EGSO vjeruje da je ključno da potrošač u trenutku potpisivanja ugovora dobije sve relevantne informacije o drugoj strani. Nadalje, transparentnost internetskih platformi ključan je čimbenik u razvoju jedinstvenog digitalnog tržišta za potrošače i poduzeća (B2B) (12).

3.12

Nadalje, EGSO također podupire prijedlog za proširivanje potrošačkih prava na sve „besplatne” digitalne usluge za koje potrošači moraju dati osobne i neosobne podatke. S obzirom na to da takvi podaci imaju komercijalnu vrijednost bilo bi nepravedno prema potrošačima da se te usluge smatraju „besplatnima” te da im se ne pruži odgovarajuća zaštita. Paketom mjera koji je predložila Europska komisija omogućuje se ponovno uspostavljanje ravnoteže, barem djelomično, u odnosu velikih globalnih poduzeća na internetskim platformama i pojedinačnih korisnika.

3.13

EGSO se zalaže za uvođenje modernih mehanizama razmjene informacija između trgovaca i potrošača (tj. chatboti, internetski obrasci). Odbor smatra da bi se tim mehanizmima trebao pojednostaviti dijalog između stranaka, pod uvjetom da su uključene odgovarajuće mjere zaštite za potrošače poput mogućnosti praćenja razmjene informacija, dobivanja dodatnih informacija i ulaganja prigovora. Točnije, uvijek bi trebalo biti moguće koristiti tradicionalne oblike stupanja u kontakt (poput primjerice pozivnih centara).

3.14

EGSO podupire načelo prava odustajanja i razumije da je ono djelotvoran instrument za zaštitu potrošača koji se ne smije ugroziti. Prijedlogom Komunikacije mogla bi se ograničiti prava potrošača bez pružanja odgovarajućih dokaza sustavne i raširene zlouporabe takvih prava. S druge strane, trgovcima, osobito MSP-ima, potrebno je omogućiti dodatnu pravnu sigurnost za pretjerano isprobanu robu i brze povrate. Odbor poziva Komisiju da preispita ovu važnu točku kako bi se postigao uravnotežen kompromis.

3.15

EGSO pozdravlja pružanje objašnjenja za proizvode dvojne kvalitete jer se čini da neki proizvodi, osobito hrana, imaju jednake etikete čak i ako se njihov sastav razlikuje, zbog čega postoji rizik od zavaravanja potrošača. Potrebno je zabraniti zavaravajuće opise i etikete proizvoda kako bi se zajamčila transparentnost.

3.16

EGSO podupire prijedlog za oblikovanje posebnih kriterija za određivanje novčanih kazni kao učinkovitog instrumenta zaštite potrošača. Kako ističe Europska savjetodavna skupina za pitanja potrošača, važno je imati odvraćajuće sankcije koje bi predstavljale znatan postotak godišnjeg prometa poduzeća koja krše pravila i u okviru kojih bi se u obzir uzimale povrede diljem EU-a. Komisija bi trebala razmotriti mogućnost usklađivanja Prijedloga s odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka.

3.17

EGSO podupire i uporabu mehanizama alternativnog rješavanja sporova i internetskog rješavanja sporova (13), kao što su posredovanje ili arbitraža, koji se trebaju promicati na nacionalnoj razini. Izvansudske nagodbe mogu biti mogućnost prije sudskih postupaka te ih je potrebno poduprijeti ako su relevantne. Sudovi bi i dalje trebali biti krajnje rješenje. Prijedlogom Europske komisije potrebno je dodatno poduprijeti te mogućnosti za rješavanje pitanja zaštite potrošača.

3.18

EGSO, općenito, smatra da bi održivost i kvaliteta trebale biti u središtu lanca opskrbe kako bi se zajamčila zaštita potrošača tijekom cijelog ciklusa proizvodnje.

4.   Posebne napomene o kolektivnim mjerama u EU-u

4.1

EGSO uvažava Prijedlog direktive o udruženim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (14). Međutim, EGSO izražava žaljenje zbog toga što pri sastavljanju zakonskog prijedloga u obzir nije uzeta nijedna preporuka iz nekoliko mišljenja EGSO-a o europskom okviru za kolektivnu pravnu zaštitu (15).

4.2

Iz evaluacije provjere prikladnosti REFIT-a vidljivo je da je rizik od povreda prava EU-a koje utječu na kolektivne interese potrošača sve veći zbog gospodarske globalizacije i digitalizacije. Usto, brojne države članice ne omogućuju mehanizme kompenzacijske kolektivne pravne zaštite namijenjene za situacije masovne štete te nisu provele zaštitne mjere navedene u Preporuci Europske komisije iz 2013. o kolektivnoj pravnoj zaštiti (16).

4.3

Svim građanima EU-a trebalo bi zajamčiti jednostavan i brz pristup pravosuđu. Potrošači bi trebali imati mogućnost ostvariti naknadu u slučaju pretrpljene štete kao posljedice nepoštovanja ugovora. Međutim, isto se primjenjuje i na trgovce koji ne bi trebali biti metom nepotrebnih sudskih postupaka. Kolektivne tužbe pravosudni su instrument te proceduralno i temeljno pravo za omogućavanje sudske zaštite za rasprostranjene, kolektivne i individualne homogene interese u okviru članka 81. UFEU-a koje bi trebale biti neutralne i ne biti ograničene na potrošače (okoliš, radnici, prava MSP-ova, energija, ekonomija dijeljenja, kružno gospodarstvo, platforme, sva digitalna prava itd.).

4.4

Zbog toga bi trebalo uvesti prilagođeni sustav pravne zaštite od kolektivne štete. On bi trebao biti pragmatičan, troškovno učinkovit, pružati odgovarajuće zaštitne mjere i uzimati u obzir nacionalne pravosudne sustave (kao primjerice u Norveškoj ili Danskoj). U Direktivi EU-a trebale bi se utvrditi glavne smjernice za usklađene kolektivne tužbe na razini EU-a, uz jasno navođenje što bi se trebalo uređivati pravnim instrumentom EU-a te što bi se, u skladu s načelom supsidijarnosti, trebalo prepustiti državama članicama. Njome bi se trebalo i osigurati da takav program pridonosi učinkovitijem, bržem, cjenovno pristupačnijem i pravednom pravosuđu, omogućiti učinkovita i ukupna naknada štete i osigurati održivosti tog mehanizma u smislu odgovarajućeg financiranja. Trenutačnim se Prijedlogom Komisije ti ciljevi ne ispunjavaju.

4.5

EGSO prima na znanje napor Komisije da utvrdi kvalificirane subjekte koji bi, u skladu s načelom supsidijarnosti, mogli zatražiti kolektivnu pravnu zaštitu. Također je potrebno pojasniti da nadležni sud i primjenjivo pravo trebaju biti utvrđeni prema mjestu poslovnog nastana kvalificiranog subjekta. Osim toga, EGSO smatra da bi Komisija trebala dodatno razmotriti ulogu suca u odlučivanju o utemeljenosti zahtjeva, teret dokazivanja i izvođenje dokaza, režim „presude” – „inter partes” ili „erga omneš” i režim žalbi.

4.6

Sve sudske troškove kolektivnih tužbi trebalo bi podupirati u skladu s nacionalnim sustavima pravne pomoći.

4.7

Organizacije potrošača ili civilnog društva trebale bi moći dobiti odgovarajuća financijska sredstva i pravni savjet za traženje pravne zaštite. Posebnim fondovima treba se pružiti potpora kvalificiranim subjektima da plate pravno savjetovanje. Države članice trebale bi poduprijeti osnivanje fondova za sudske postupke za kvalificirane subjekte.

4.8

U pogledu naknade, predloženo zakonodavstvo nije dovoljno za rješavanje potrebe za omogućivanjem stvarne odštete potrošačima za pretrpljenu štetu. Prijedlog se treba jasno odnositi na povrat ukupnog iznosa koji je potrošač izgubio, bez obzira na pretrpljenu štetu.

4.9

EGSO je zabrinut za zaštitu prava poduzetnika, uključujući zaštitu poslovnih tajni. EGSO bi, bez ugrožavanja zaštite potrošača koji su pretrpjeli štetu, pozdravio uvođenje mehanizama kojima bi se učvrstilo jamstvo povjerljivosti prenesenih informacija, ne samo tijekom trajanja postupka nego i kad se donosi konačna odluka.

4.10

Isto tako, trgovci bi pozdravili mogućnost postizanja nagodbe u sporu u kratkom vremenskom roku, među ostalim putem gore navedenih alternativnih mehanizama za rješavanje sporova.

4.11

EGSO poziva Komisiju da u Prijedlog za kolektivnu pravnu zaštitu uključi preporuku državama članicama da koriste tehnološke inovacije kao što se to već čini u tehnološki najnaprednijim sustavima alternativnog rješavanja sporova i rješavanja sporova putem interneta i izvan njega, posebice u vezi s okupljanjem sudionika za kolektivne mjere. Tom bi se mjerom trebale omogućiti znatne uštede za organizatore kolektivnih mjera i potrošačke organizacije koje im se odluče pridružiti. Komisija bi također trebala poticati razmjenu najboljih praksi, s posebnim naglaskom na prikupljanje podataka u vezi sa svim slučajevima koji su predmet kolektivnih mjera.

4.12

U skladu s preporukom mišljenja EGSO-a o europskom okviru za kolektivnu pravnu zaštitu (17), Odbor smatra da potrošači trebaju slobodno odlučivati žele li sudjelovati u kolektivnoj mjeri. Točnije, EGSO smatra da je uključivanje prikladnije za slučajeve u koje je uključen ograničen broj žrtava koje su pretrpjele znatnu štetu, a isključivanje prikladnije za slučajeve u koje je uključen velik broj žrtava, a šteta je bila vrlo ograničena.

Bruxelles, 20. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL C 12, 15.1.2015, str. 1.

(2)  SL C 170, 5.6.2014, str. 68.

(3)  SL C 170, 5.6.2014, str. 68.

(4)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21.4.1993., str. 29.).

(5)  Direktiva 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima (SL L 80, 18.3.1998., str. 27.).

(6)  Direktiva 2005/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.).

(7)  Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).

(8)  SWD(2017) 208 final i SWD(2017) 209 final od 23.5.2017.

(9)  SL C 12, 15.1.2015, str. 1.

(10)  Informativno izvješće EGSO-a podneseno na plenarnom zasjedanju 14.12.2016. (INT/796).

(11)  Informativno izvješće EGSO-a podneseno na plenarnom zasjedanju 14.12.2016. (INT/795).

(12)  Mišljenje EGSO-a: TEN/662 – Pravednost i transparentnost za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (vidjeti stranicu 177 Službenog lista).

(13)  Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Direktive o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova) (SL L 165, 18.6.2013., str. 63.).

(14)  Direktiva 2009/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača (SL L 110, 1.5.2009., str. 30.).

(15)  SL C 170, 5.6.2014, str. 68.

(16)  Preporuka Komisije 2013/396/EU od 11. lipnja 2013. o zajedničkim načelima za kolektivne preventivne tužbe i tužbe radi naknade štete u državama članicama (SL L 201/60, 26.7.2013., str. 60.).

(17)  SL C 170, 5.6.2014, str. 68.


6.12.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 440/73


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Obnovljeni program za istraživanje i inovacije – prilika da Europa oblikuje svoju budućnost”

(Doprinos Europske komisije neformalnom sastanku čelnika EU-a u Sofiji 16. svibnja 2018.)

(COM(2018) 306 final)

(2018/C 440/11)

Izvjestitelj:

Ulrich SAMM

Suizvjestitelj:

Stefano PALMIERI

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 18.6.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

19.9.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

537

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

196/1/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja činjenicu da je i u kontekstu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. Komisija istaknula da istraživanje i inovacije i dalje moraju biti ključan prioritet EU-a.

1.2.

EGSO pozdravlja činjenicu da bi trebalo staviti veći naglasak na inovacije i podsjeća na svoj poziv da buduća politika financiranja bude uravnotežena za cijeli lanac istraživanja i inovacija, od temeljnog istraživanja do istraživanja usmjerenog na proizvode. Inovacije su ključne za gospodarski rast, a novi će instrumenti biti osobito korisni za MSP-ove. EGSO ponovno ističe važnost javnih ulaganja u istraživanje i razvoj kao ključnih pokretača za stvaranje i održavanje učinka prelijevanja na gospodarstva država članica.

1.3.

EGSO pozdravlja i nastojanje da se dodatno pojednostave pravila o državnim potporama kako bi se olakšalo kombiniranje različitih fondova, što može biti od ključne važnosti za prevladavanje velikih nejednakosti među državama članicama i regijama u pogledu broja uspješnih projekata u području istraživanja i inovacija.

1.4.

Program Obzor Europa treba ulagati u područja gdje postoji posebna europska dodana vrijednost. Potrebno je dati prednost suradničkim istraživačkim projektima jer oni ispunjavaju taj zahtjev u mjeri u kojoj gotovo nijedan drugi program to ne može postići.

1.5.

EGSO je uvjeren da se mnogi veliki društveni izazovi mogu riješiti samo na europskoj razini i da su za njih potrebni zajednički napori nekoliko aktera, koji nadilaze područje primjene pojedinačnih suradničkih istraživačkih projekata. Stoga se podržava ideja misija.

1.6.

Potpora mobilnosti istraživača putem programa aktivnosti Marie Skłodowska-Curie (MSCA) još je jedan ključni element za daljnje jačanje europskog istraživačkog prostora, dok bi se europskim i nacionalnim politikama trebalo nastojati uspostaviti odgovarajuće i privlačne radne uvjete za stručnjake kako bi se izbjegla pojava „odljeva mozgova”, koja je kontraproduktivna za postizanje usklađenosti u EU-u.

1.7.

EGSO smatra da je potrebno povećati ulaganja EU-a kako bi se europskim radnicima pomoglo da budu u tijeku s novim kretanjima u digitalnim zanimanjima i da za njih steknu kvalifikacije.

1.8.

EGSO smatra da je potrebno učinkovitije podupirati inicijative kojima se MSP-ovima pomaže da iskoriste rezultate istraživanja i inovacija te ostvare njihov potencijal.

2.   Uvod

2.1.

Na neformalnom sastanku čelnika EU-a o inovacijama održanom u Sofiji 16. svibnja 2018. Europska komisija pozvala je prisutne da rasprave i daju strateške smjernice u pogledu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira općenito, a posebno u pogledu prioriteta koji će se dati istraživanju i inovacijama. U tu je svrhu Europska komisija predložila prioritete i nove inicijative u svojoj komunikaciji (1).

2.2.

Taj prijedlog također služi kao prvi korak ka definiranju sljedećeg okvirnog programa (Okvirni program 9 ili Obzor Europa) s ciljem nastavka i poboljšanja uspješnog programa Obzor 2020 (2).

2.3.

Također se predlažu aktivnosti za potporu inovacijama i jačanju industrijskog vodstva nakon obnovljene strategije industrijske politike EU-a (3).

3.   Sažetak prijedloga

3.1.

Prijedlogom Europske komisije namjerava se osigurati da istraživanje i inovacije i dalje ostanu jedna od ključnih politika EU-a i prioriteti financiranja u budućnosti s pomoću različitih proračunskih instrumenata. Stavlja se veći naglasak na inovacije kako bi Europa postala predvodnik u inovacijama kojima se stvaraju nova tržišta.

3.2.

Komisija predlaže da se povećaju ulaganja u istraživanje i inovacije dodjelom otprilike 100 milijardi EUR za budući program Obzor Europa i Program Euratoma za istraživanje i osposobljavanje (4).

3.3.

Komisija je predložila i da se mobilizira oko 11 milijardi EUR za tržišne instrumente, uključujući financijske instrumente i proračunska jamstva u okviru fonda InvestEU, čime bi se zauzvrat mobiliziralo oko 200 milijardi EUR privatnih ulaganja za potporu istraživanjima i inovacijama.

3.4.

Države članice potiče se da poduzmu potrebne korake kako bi povećale svoju potrošnju na istraživanje i inovacije radi postizanja cilja od 3 % bruto domaćeg proizvoda.

3.5.

Pokretanje prvog skupa misija istraživanja i inovacija na razini EU-a s odvažnim, ambicioznim ciljevima i snažnom europskom dodanom vrijednošću. Misijama će se potaknuti ulaganja i sudjelovanje različitih sektora duž lanaca vrijednosti, različitih političkih područja (npr. energetika i klima, promet, napredna proizvodnja, zdravlje i prehrana, digitalna industrija), znanstvenih disciplina (uključujući društvene i humanističke znanosti).

3.6.

Predlaže se da se prilikom svakog preispitivanja politike i zakonodavstva regulatornih okvira EU-a i nacionalnih regulatornih okvira primijeni načelo inovativnosti kako bi se zajamčilo da se u potpunosti ocijeni učinak na inovaciju.

3.7.

Osnovat će se Europsko vijeće za inovacije (EIC) kako bi se utvrdile i potaknule revolucionarne i disruptivne inovacije, s naglaskom na brze, visokorizične inovacije s velikim potencijalom stvaranja potpuno novih tržišta.

3.8.

Mjere za povećanje privatnih ulaganja u istraživanje i inovacije i inicijative za rast:

uvođenje programa paneuropskih krovnih fondova poduzetničkoga kapitala (VentureEU),

prenošenje Direktive (5) o okvirima za preventivno restrukturiranje, pružanju druge prilike i mjerama za povećanje učinkovitosti restrukturiranja i postupaka u pogledu nesolventnosti i razrješenja.

3.9.

Daljnje pojednostavljenje pravila o državnim potporama kako bi se olakšalo neometano kombiniranje različitih fondova i bolje korištenje zajedničkih standarda za procjenu projekata u području istraživanja i inovacija.

3.10.

Komisija se zalaže za porezni sustav (6) koji bi podržavao inovacije dopuštajući da se troškovi ulaganja u istraživanje i inovacije odbijaju od poreza, uz dodatne olakšice za mlada poduzeća.

3.11.

Uvođenje oznake za otvorenu znanost za sveučilišta i javne istraživačke organizacije kako bi ih se osnažilo da potiču poduzetnički duh i razvijaju veću interdisciplinarnost.

4.   Opće napomene

4.1.

EGSO pozdravlja činjenicu da je i u kontekstu Višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. Komisija istaknula da istraživanje i inovacije i dalje moraju biti ključan prioritet EU-a. Snažan i uspješan program kojim se objedinjuju izvrsnost, zajedničke istraživačke infrastrukture, prekogranična suradnja i sinergije među sveučilištima, industrijom, malim i srednjim poduzećima i istraživačkim organizacijama ključan je politički instrument za postizanje održivog europskog gospodarskog rasta i konkurentnosti te za rješavanje velikih izazova s kojima se suočava europsko društvo.

4.2.

EGSO pozdravlja činjenicu da bi trebalo staviti veći naglasak na inovacije i podsjeća na svoj poziv da buduća politika financiranja bude uravnotežena za cijeli lanac istraživanja i inovacija, od temeljnog istraživanja do istraživanja usmjerenog na proizvod (7). Inovacije su ključne za gospodarski rast, a novi će instrumenti biti osobito korisni za MSP-ove. EGSO ponovno ističe važnost javnih ulaganja u istraživanje i razvoj kao ključnih pokretača za stvaranje i održavanje učinka prelijevanja na gospodarstva država članica.

4.3.

Kad je riječ o visokim očekivanjima koja se odnose na učinak programa Obzor Europa i njegovu ulogu u osiguravanju europske konkurentnosti, EGSO preporučuje financiranje od 120 milijardi EUR, što je predložio i Europski parlament. Europske institucije moraju pokazati da su shvatile veliku važnost koju istraživanje i inovacije imaju za buduću konkurentnost EU-a.

4.4.

EGSO smatra da je potrebno povećati ulaganja EU-a kako bi se europskim radnicima pomoglo da budu u tijeku s novim kretanjima u digitalnim zanimanjima i da za njih steknu kvalifikacije. Povrh toga, EGSO smatra da je potrebno učinkovitije podupirati inicijative kojima se MSP-ovima pomaže da iskoriste rezultate istraživanja i inovacija te ostvare njihov potencijal.

5.   Posebne napomene

5.1.   Istraživanje u cijelom lancu vrijednosti

5.1.1.

Europske strukturne i investicijske fondove trebalo bi upotrebljavati za uključivanje regija u inovacijsko gospodarstvo. Trebalo bi stvoriti sinergije s programom Obzor Europa, fondom InvestEU, Europskim socijalnim fondom, programom Erasmus+, programom Digitalna Europa, zajedničkom poljoprivrednom politikom i drugim programima.

5.1.2.

EU je najotvorenije područje istraživanja i inovacija u svijetu. U svoje projekte prihvaća istraživačke organizacije iz cijelog svijeta te intenzivno surađuje s međunarodnim partnerima na zajedničkim programima. Program Obzor Europa treba ulagati u područja gdje postoji posebna europska dodana vrijednost. Potrebno je dati prednost suradničkim istraživačkim (8) projektima jer oni taj zahtjev ispunjavaju kao gotovo nijedan drugi program: kako bi se postigao daljnji napredak u pogledu društvenih izazova koji se ne mogu riješiti na nacionalnoj razini, takvi projekti okupljaju najbolje znanstvenike i najinovativnije MSP-ove i dionike iz industrije u Europi. Kombiniranjem vještina i kompetencija u različitim disciplinama suradnički istraživački projekti stvaraju vrijedne koristi za europske građane.

5.1.3.

EGSO je uvjeren da se mnogi veliki društveni izazovi mogu riješiti samo na europskoj razini i da su za njih potrebni zajednički napori nekoliko aktera, koji nadilaze područje primjene pojedinačnih suradničkih istraživačkih projekata. Stoga se podržava ideja misija. EGSO priznaje da zajednički ambiciozni ciljevi mogu potaknuti i stvoriti zamah, tj. spremnost na djelovanje u različitim zajednicama, uključujući javnost. Misije bi trebale ponuditi dugoročnu perspektivu financiranja tijekom cijelog razdoblja financiranja programa Obzor Europa. Vrlo je važno da su misije prije svega osmišljene kao velike istraživačke misije čak i ako su u njihove potprojekte uključeni različiti dionici. Da bi se postigli ambiciozni ciljevi misija, one trebaju obuhvaćati cijeli inovativni lanac i uključivati istraživačke aktivnosti na svim razinama tehnološke spremnosti. EGSO poziva na to da se ne pridaje previše značaja samo konceptu misija, nego da im se osigura odgovarajuće financiranje potrebno za ostvarivanje njihovih ciljeva. Ti ciljevi trebali bi biti ostvarivi i konkretni.

5.1.4.

Jedna od jakih strana europskih istraživačkih okvirnih programa jest njihova konkretna obveza na razini EU-a da se potiče Europski istraživački prostor koji je otvoren za sve države članice. Jače sinergije između sljedećeg okvirnog programa i strukturnih fondova mogle bi podržati tu otvorenost. Djelotvornije prevladavanje jaza između regija jedan je od glavnih političkih izazova za naredne godine, a djelotvorna partnerstva među istraživačkim institucijama mogu biti jedan od ključnih elemenata.

5.1.5.

Jedan od važnih instrumenta u tom kontekstu jesu vodeće inicijative u području budućih tehnologija i tehnologija u nastajanju (FET). Za njih je svojstvena snažna usmjerenost na razvoj inovativnih tehnologija. To je jedinstvena prednost. Europa mora dopustiti velike i dugoročne projekte koji mogu podnijeti određenu razinu neizvjesnosti i koji su inovativni i usmjereni na budućnost. Stoga bi se vodeće inicijative u području FET-a trebale jasno razlikovati od misija. Važno je da se buduće vodeće inicijative u području FET-a pokrenu kako je planirano te da i dalje imaju prednost kod financiranja.

5.1.6.

Omogućivanje pristupačnosti istraživačke infrastrukture u cijelom EU-u i šire jedan je od primjera uspješnosti okvirnih programa. Nedvojbeno je da vrhunska istraživačka infrastruktura privlači vrhunske znanstvenike, a vrlo je često sâm pristup istraživačkoj infrastrukturi ono što omogućuje revolucionarne rezultate. Stoga su u istraživačkoj infrastrukturi hitno potrebna veća financijska sredstva na europskoj razini, a ne smanjenje udjela u proračunu koje je Europska komisija navela u svom prijedlogu. Osiguranje pristupa za korisnike iz država EU13 trebalo bi biti prioritet.

5.1.7.

Potpora mobilnosti istraživača putem programa aktivnosti Marie Skłodowska-Curie (MSCA) još je jedan ključan element za daljnje jačanje Europskog istraživačkog prostora i stvaranje utjecaja koji se ne može postići na nacionalnoj razini. EGSO pozdravlja sve inicijative namijenjene potpori mobilnosti istraživača koji rade u malim i srednjim poduzećima. Međutim, EGSO je zabrinut zbog pojave „odljeva mozgova”, koju financiranje mobilnosti možda čak i potencira, te stoga poziva na to da se europske i nacionalne politike usmjere na uspostavu odgovarajućih i privlačnih radnih uvjeta za stručnjake kako bi se izbjegla ta pojava, koja je kontraproduktivna za postizanje usklađenosti u EU-u.

5.1.8.

Valja napomenuti da akademski dionici iz javno financiranih institucija u mnogim državama članicama ne smiju uzimati zajmove. Program Obzor Europa stoga treba prvenstveno ostati usredotočen na sufinanciranje, a ne na zajmove.

5.1.9.

EGSO se pridružuje pozivu državama članicama da poduzmu potrebne korake kako bi povećale svoju potrošnju u području istraživanja i inovacija radi postizanja cilja od 3 % BDP-a.

5.2.   Istraživanje i inovacije za nova tržišta i koheziju u Europi

5.2.1.

Kako je istaknuto u Sedmom izvješću o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji, istraživanje i inovacije u EU-u i dalje su vrlo koncentrirani u ograničenom broju regija. U sjeverozapadnim državama članicama dobra povezanost među regijama, visokokvalificirana radna snaga i privlačno poslovno okruženje omogućili su da se „istraživanje i inovacije” iskoriste kao konkretni pokretači za potporu gospodarskoj konkurentnosti i socijalnoj koheziji. U južnim i istočnim državama članicama inovacijski su rezultati slabiji, a regije koje se nalaze nedaleko od inovacijskih središta, uglavnom glavnih gradova, nemaju koristi od njihove blizine. Zato su potrebne politike koje povezuju poduzeća, istraživačke centre i specijalizirane poslovne usluge među regijama. EGSO smatra da dodatno pojednostavljenje pravila o državnim potporama kako bi se olakšalo neometano kombiniranje različitih fondova može biti od ključne važnosti za ostvarivanje tog cilja.

5.2.2.

U programima za istraživanje i inovacije nakon 2020. godine treba uzeti u obzir specifičnu gospodarsku, društvenu i teritorijalnu dimenziju svojstvenu određenoj regiji EU-a te izbjegavati provedbu univerzalnih strategija. Taj se pristup može podržati provedbom strategija temeljenih na otvorenim inovacijama. U pogledu teritorijalne dimenzije politika za istraživanja i inovacije važno je izraditi nove programe i prioritete uzimajući u obzir gospodarske i socijalne aspekte koji karakteriziraju područja na kojima će se predmetne mjere provoditi.

5.2.3.

Politike i programi za istraživanja i inovacije nakon 2020. godine trebali bi biti u skladu s ciljevima „gospodarstva za opće dobro”, održivog gospodarskog modela usmjerenog na socijalnu koheziju. Gospodarstvo za opće dobro predstavlja postupak „socijalnih inovacija” i pozitivnog pothvata za promicanje i podupiranje novih zamisli kojima se istodobno zadovoljavaju društvene potrebe, stvaraju novi društveni odnosi i jača stvaranje gospodarske vrijednosti.

5.2.4.

Usprkos velikim naporima uloženima u provedbu programa za razdoblje 2014. – 2020., pristup malih i srednjih poduzeća mogućnostima rasta proizašlim iz inovacija gotovo je beznačajan kad su u pitanju konkurentnost i otvaranje radnih mjesta. Sustav potpora za istraživanje i inovacije u određenim regijama još je previše složen, što odvraća mikropoduzeća i mala poduzeća posebice od projekata EU-a. Stoga EGSO pozdravlja razvoj Europskog vijeća za inovacije (EIC) koji bi trebao ubrzati komercijalizaciju i rast inovacija novoosnovanih poduzeća nastalih iz projekata programa Obzor Europa. EIC bi mogao postati brži mehanizam za dovršavanje posljednjih koraka za prevladavanje inovacijskog jaza.

5.2.5.

Kako bi se mogućnosti koje istraživanje i inovacije nude pretvorile u čimbenike konkurentnosti i gospodarskog razvoja, od ključne je važnosti podupirati suradnju malih i srednjih poduzeća s ustanovama za istraživanje, razvoj i inovacije te poticati novoosnovana poduzeća utemeljena na transferu istraživanja i inovacija, kao i savjetovanje i prikupljanje sredstava. EGSO smatra da je važno podupirati transfer i kapitalizaciju modela „peterostruke spirale” (9) kako bi se potaknula javna i privatna partnerstva.

5.2.6.

Mala i srednja poduzeća mogla bi biti predvodnici u smislu „socijalnih otvorenih inovacija” u kojima su ljudsko znanje za umrežavanje i kapaciteti za zajednički rad na stvaranju, osmišljavanju i inovacijama temelj za potpuno ostvarenje socijalnih inovacija u cijeloj Europi. Postoji potreba za promicanjem odgovarajućih inovacijskih politika za mala i srednja poduzeća kao nastavak na ono što je već ostvareno zahvaljujući inicijativi EUREKA. S takvim zadatkom mogle bi se posebno suočiti institucije koje mogu izravno podupirati mala i srednja poduzeća u uključivanju u razvoj poslovanja i inovacije, kao što su gospodarske komore.

5.2.7.

Kako bi se osiguralo poštovanje načela supsidijarnosti i znatnih mogućnosti regija i država članica u području potpore MSP-ovima, ipak traži da se težište stavi na europsku dodanu vrijednost. To se može postići podržavanjem suradnje više od dvaju europskih dionika u području inovacija ili osiguravanjem kapitala inovatorima za koncepte koji su previše rizični da bi ih se podržalo na nacionalnoj razini. Osim toga, pojednostavljenje gore navedenih instrumenata trebalo bi dovesti do veće učinkovitosti u području financiranja. Stoga bi se moglo očekivati da će EIC zahtijevati manji udio u proračunu za program Obzor Europa nego što su bili financijski instrumenti programa Obzor 2020., a ne znatno povećanje predviđeno prijedlogom Europske komisije. U programima za istraživanja i inovacije nakon 2020. godine potrebno je pružiti veću podršku kvalitativnim aspektima ciljeva.

5.2.8.

„Uređenost” socioekonomskog sustava ne može se mjeriti samo na temelju kvantitativnih pokazatelja kao što su sredstva izdvojena za istraživanja i inovacije; potrebno je uzeti u obzir i pokazatelje kvalitete kao što su vrste uvedenih inovacija, prednosti za civilno društvo te broj otvorenih radnih mjesta. Stoga EGSO to pozdravlja.

5.2.9.

EGSO pozdravlja činjenicu da je Komisija u novi VFO unijela pristupačnost kao „ključan uvjet”. Sve europsko i nacionalno financiranje za istraživanje i inovacije mora u potpunosti ispunjavati kriterije pristupačnosti kako bi donosilo korist svim društvenim skupinama, uključujući osobe s invaliditetom, koje predstavljaju 15 % stanovništva EU-a.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  COM(2018) 306 final.

(2)  Vidjeti SL C 34, 2.2.2017., str. 66. i „Evaluacija programa Obzor 2020.” (informativno izvješće).

(3)  SL C 197, 8.6.2018., str.10.

(4)  Predložena proračunska sredstva u iznosu od 100 milijardi EUR za razdoblje 2021. – 2027. uključuju 97,6 milijardi EUR za program Obzor Europa (od čega će 3,5 milijardi EUR biti dodijeljeno u okviru fonda InvestEU) i 2,4 milijardi EUR za program Euratoma za istraživanje i osposobljavanje.

(5)  COM(2016) 723 final.

(6)  Očekuje se u okviru zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit (CCCTB),

(7)  SL C 34, 2.2.2017., str. 66.

(8)  Zajednička istraživanja u kojima sudjeluju najmanje tri partnera iz različitih država članica (poput onih koje osmišlja i provodi EUREKA) omogućuju udruživanje snaga radi hvatanja u koštac s izazovima koji su preveliki za samo jednu zemlju i stvaraju sinergije u istraživačkom prostoru EU-a, čime se stvara znatna dodana vrijednost EU-a.

(9)  Quintuple Helix and how do knowledge, innovation and the environment relate to each other? A proposed framework for a trans-disciplinary analysis of sustainable development and social ecology („Peterostruka spirala i kako su znanje, inovacije i okoliš međusobno povezani? Predloženi okvir za transdisciplinarnu analizu održivog razvoja i socijalne ekologije”), International Journal of Social Ecology and Sustainable Development, Svezak br. 1., Br. 1., str. 41–69.


6.12.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 440/79


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 596/2014 i Uredbe (EU) 2017/1129 u pogledu promicanja upotrebe rastućih tržišta malih i srednjih poduzeća (MSP-ova)”

(COM(2018) 331 final – 2018/0165 (COD))

(2018/C 440/12)

Izvjestitelj:

Mihai IVAŞCU

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 11.6.2018.

Vijeće, 21.6.2018.

Pravni temelj:

članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

19.9.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

537

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

196/1/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO podupire prijedlog Komisije da se tržišta kapitala pretvore u vjerodostojnu alternativu financiranju i vjeruje da bi ravnotežu trebalo postići između triju glavnih ciljeva prijedloga: rasta tržišta MSP-ova, smanjenja opterećenja i povećanja razine likvidnosti. Europska komisija (EK) ne smije prekomjerno regulirati, već treba zadržati razinu prepreka uz pomoć kojih će se obeshrabriti nepripremljena poduzeća.

1.2.

EGSO izražava svoje uvjerenje da trenutačni prijedlog, iako predstavlja korak u pravom smjeru, nije dovoljan za rješavanje postojećih prepreka na rastućim tržištima MSP-ova. Iako doista postoji potreba za sveobuhvatnim pristupom, svaki zasebni korak mora imati svoju vlastitu težinu.

1.3.

U usporedbi s poduzećima u Sjedinjenim Američkim Državama, poduzeća u EU-u u puno većem broju kao opcije financiranja i dalje traže bankovne kredite, ponekad čak i uz prihvaćanje značajnih dodatnih troškova. Potrebno je dodatno financijsko obrazovanje jer se javna tržišta EU-a suočavaju s poteškoćama u privlačenju novih izdavatelja, a broj inicijalnih javnih ponuda (IPO) nije značajno narastao.

1.4.

EGSO ustraje u svojim prethodnim stajalištima da su niska razina komunikacije (1) i birokratski pristupi (2) značajne prepreke te da je mnogo više napora potrebno uložiti za savladavanje tih zapreka. Komunikacija iz Bruxellesa uvijek bi trebala biti usmjerena na dno lanca odnosno same MSP-ove, i to uključujući udruženja MSP-ova, socijalne partnere, gospodarske komore itd.

1.5.

Prijedlog da se zadrži samo popis stalnih upućenih osoba za MSP-ove i predloženo produljenje roka za dva dana za javno objavljivanje transakcija osoba na rukovodećim položajima nadasve su poželjni. U vezi s tim, EGSO EK-u može samo predložiti da istraži daljnje metode uklanjanja opterećenja MSP-ovima i njihovog prijenosa na druge dionike poput nacionalnih nadležnih tijela.

1.6.

Dorađeni prospekt doista predstavlja značajno smanjenje opterećenja, no EGSO smatra da bi trebalo razmotriti daljnje mogućnosti postupnog pojednostavljenja prospekta o prijenosu trgovačkim društvima koja su dokazala svoju zrelost tako što su uvrštena na popis rastućih tržišta MSP-ova na veliki broj godina.

1.7.

EGSO podržava predložene promjene u okviru režima istraživanja tržišta te bi želio upozoriti na previše detaljne i/ili preskriptivne zahtjeve za objašnjenje od strane nacionalnih nadležnih tijela.

1.8.

EGSO savjetuje EK-u da razmotri mogućnost privlačenja institucionalnih ulagača poput privatnih mirovinskih fondova da ulažu u ta rastuća tržišta MSP-ova, pružajući im poticaje, posebice u pogledu poreznog tretmana. Države članice trebale bi istražiti mogućnosti za uvođenje više privlačnih sustava potpore za investicije na nacionalnoj razini.

1.9.

Ugovori o likvidnosti izrazito su dobrodošli, posebice za slabije razvijena tržišta. EGSO vjeruje da će 29. režim za ugovore o likvidnosti koji je pripremila Europska komisija, uz nacionalno zakonodavstvo, stvoriti dodatne mogućnosti za izdavatelje.

1.10.

EGSO bi želio istaknuti da je potrebna temeljita i redovita procjena učinka. Kada bi se izrađivale na godišnjoj bazi, te bi procjene pružale vrijedne informacije za buduće promjene regulatornog okvira.

2.   Prijedlog Europske komisije

2.1.

Ovaj prijedlog uredbe dio je plana o uniji tržišta kapitala i odnosi se na specifične promjene u funkcioniranju rastućih tržišta malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi), koji su regulirani od siječnja 2018. godine. EU je ostvario znatan napredak u pogledu povećanja broja izvora financiranja koji poduzećima postaju dostupni tijekom njihova postupnog rasta i šire dostupnosti financiranja na tržištima kapitala u cijelom EU-u. Već su uvedeni novi propisi kojima se promiču ulaganja iz europskih fondova poduzetničkog kapitala (EuVECA) u novoosnovana te mala i srednja poduzeća. Komisija i Europski investicijski fond pokrenuli su program paneuropskih krovnih fondova poduzetničkoga kapitala (VentureEU).

2.2.

Glavni cilj prijedloga jest olakšati uvrštenje malih i srednjih poduzeća na burzu i uporabu tržišta kapitala za financiranje njihova rasta. Prijedlogom je obuhvaćena prilagodba početnog okvira koja je korak naprijed prema poboljšanoj i djelotvornijoj uredbi.

2.3.

Prijedlog se primjenjuje na sva poduzeća koja su uvrštena na rastuća tržišta malih i srednjih poduzeća, bez obzira na to radi li se o MSP-u. Time se prije svega jamči da se brzorastuća poduzeća ne kažnjava zbog njihovih pozitivnih ekonomskih rezultata, ali i mogućnost tih tržišta da privuku i velika poduzeća. Zbog uvođenja tih novih pravila Komisija očekuje da će se više multilateralnih trgovinskih platformi registrirati kao rastuća tržišta MSP-ova (dosad su to učinile samo tri platforme od njih ukupno 40).

2.4.

Prijedlogom su obuhvaćene olakšice kojima bi se:

smanjio teret MSP-ova povezan s vođenjem evidencija i objavljivanjem informacija uz istodobno očuvanje cjelovitosti tržišta i sveobuhvatnog dotoka informacija ulagateljima;

stvorila zajednička pravila za ugovore o likvidnosti na rastućim tržištima MSP-ova, čime bi se omogućio porast likvidnosti dionica;

izdavateljima omogućilo izdavanje manje zahtjevnog prospekta prilikom pokušaja prijenosa na regulirano tržište (novom se kategorijom prospekta o prijenosu izdavateljima koji su uvedeni prije barem tri godine omogućuje lakši prelazak radi pristupanja glavnim burzama, odnosno usmjeravanje na bolju likvidnost i veći broj ulagatelja).

3.   Opće napomene

3.1.

MSP-ovi čine 99,8 % svih nefinancijskih poduzeća u EU-u, stvaraju oko 58 % ukupne dodane vrijednosti i zapošljavaju više od 90 milijuna ljudi. Međutim, oko 200 000 MSP-ova ode u stečaj svake godine, što utječe na više od 1,7 milijuna radnika (3).

3.2.

Prema ispitivanju ulaganja za 2016./2017. koje je proveo EIB, kada je riječ o ulaganjima, MSP-ovi uobičajeno ovise o unutarnjim sredstvima (više od 60 %) (4). Ostatak uglavnom čine bankovni instrumenti. Ne ostvaruje se potencijal financiranja na tržištima kapitala. EGSO smatra da je njegovo veće ostvarenje ključno za inovativna poduzeća ili za poduzeća s visokim profilom rizika i prinosa.

Tablica 1.

Izvori financiranja ulaganja u posljednjoj financijskoj godini, EU28  (5)

(%)

 

Mikro

Mala

Srednja

Velika

Interni fondovi ili zadržana dobit

71

64

59

57

Vanjsko financiranje

28

35

38

38

Bankovni krediti

60

60

57

54

Drugi načini bankovnog financiranja

11

8

10

11

Leasing

18

23

24

23

Faktoring

2

3

3

4

Posudba od obitelji/prijatelja

4

2

1

1

Bespovratna sredstva

4

3

4

3

Obveznice

0

0

1

4

Kapital

0

0

0

1

Drugo

1

1

1

1

Financiranje unutar grupe

0

1

3

5

Napomena: Sva poduzeća koja su ulagala u posljednjoj financijskoj godini (isključujući odgovore ne znam/odbijam odgovoriti).

3.3.

EGSO bi želio istaknuti nevoljkost MSP-ova da traže financiranje od financijskih tržišta i njihovu spremnost da trpe povećane troškove financiranja putem bankovnog kredita. Ova je kulturna karakteristika jedan od glavnih čimbenika razlike između europskog tržišta kapitala i uspješnijeg američkog, uz manju ovisnost američkih poduzeća o bankovnim zajmovima. Daljnje financijsko obrazovanje od temeljne je važnosti.

3.4.

U drugim mišljenjima EGSO je već spomenuo svoje vjerovanje da „u politikama EU-a za MSP-ove i trenutačnim mehanizmima potpore i dalje prevladavaju birokratski pristup i složena administrativna pravila, unatoč stalnim naporima na razini EU-a u pogledu smanjenja administrativnog opterećenja” (6).

3.5.

EGSO je već izrazio svoju podršku ostalim prijedlozima usmjerenima na smanjenje administrativnog opterećenja izdavatelja u pogledu izdavanja prospekata, posebice kad je riječ o MSP-ovima, čestim izdavateljima vrijednosnih papira i sekundarnim izdanjima (7). Nadalje, EGSO je pojasnio da, „iako su bankovni zajmovi postali stvarnost, pristup vlasničkom kapitalu također je potreban, ali u Europi nije dovoljno razvijen zbog represivnog režima oporezivanja, nedostatka kulture privatnog vlasničkog kapitala, loše financijske pismenosti i rascjepkanih stečajnih mehanizama” (8).

3.6.

EGSO podupire inicijativu Europske komisije da smanji administrativno opterećenje MSP-ova, čime im se olakšava pristup tržištima kapitala i povećanje raznolikosti njihovih izvora financiranja. EGSO također podupire navedeni cilj ovoga prijedloga, odnosno povećanje likvidnosti dionica koje izdaju izdavatelji rastućih tržišta MSP-ova.

3.7.

Iako su prednosti uvrštenja MSP-ova na tržišta namijenjena njima očite i iako se time poboljšavaju njihove mogućnosti financiranja te povećava raznolikost tih mogućnosti, javna tržišta u EU-u zapravo teško privlače nove izdavatelje, a broj inicijalnih javnih ponuda nije u znatnom porastu. Tek je 3 000 od više od 20 milijuna postojećih MSP-ova uvršteno na burzu, a u odnosu na stanje prije financijske krize, broj inicijalnih javnih ponuda upola se smanjio. Nedostatna likvidnost na tim tržištima podrazumijeva veće troškove za izdavatelje prilikom prikupljanja kapitala, a vlasnici kapitala teže se odlučuju na ulaganje, što znači da su tržišni posrednici manje skloni podržati mala poduzeća koja su uvrštena na burzu.

3.8.

Financiranje vlasničkim kapitalom ključno je za inovativna poduzeća koja stvaraju vrijednost i ostvaruju rast, posebice za poduzeća s visokim profilom rizika i prinosa. Financiranje vlasničkim kapitalom u početnoj i ranoj fazi može pospješiti stvaranje i razvoj, a ostalim instrumentima vlasničkog financiranja, kao što su specijalizirane platforme za javno uvrštavanje MSP-ova, mogu se pružiti financijska sredstva za MSP-ove usmjerene na rast te inovativne MSP-ove. Nadalje, kad je riječ o MSP-ovima koji nemaju kolateral, imaju negativan ili neredovit novčani tok ili kojima je potrebno duže razdoblje dospijeća kako bi im se ulaganja isplatila, financiranje vlasničkim kapitalom može biti pogodnije od financiranja dugova (9).

3.9.

Tržišta EU-a i dalje su rascjepkana i čini se da ne mogu podržati velik broj inicijalnih javnih ponuda. Europa naizgled ima jak položaj kada su u pitanju rastuća inovativna visokotehnološka poduzeća, no kada im zatrebaju znatna ulaganja kapitala, ta poduzeća najčešće odlaze u stečaj. I brzorastuća poduzeća često napuštaju tržište EU-a i odlaze na tržište SAD-a u potrazi za pristupačnijim mogućnostima trgovanja dionicama.

3.10.

Poduzeća koja su uvrštena na burzu manje ovise o bankovnom financiranju, imaju pristup većem broju investicijskih fondova i istaknutiji profil u javnosti. Međutim, potrebno je i više od toga kako bi se razvio pogodniji regulatorni okvir kojim bi se podupirao pristup javnom financiranju za mala i srednja poduzeća, posebice promicanjem oznake rastućih tržišta malih i srednjih poduzeća. Ujedno se s pomoću odgovarajuće regulacije treba postići prava ravnoteža između zaštite ulagatelja i cjelovitosti tržišta.

3.11.

Mala i srednja poduzeća s diversificiranim izvorima financiranja čvršća su i konkurentnija jer imaju koristi od smanjenih troškova i bolje razvojne perspektive. Time se omogućuju jačanje tržišta rada i bolje mogućnosti za građane koji traže posao, bez obzira na njihov stupanj obrazovanja.

3.12.

EGSO preporučuje da Europska komisija razmotri uvođenje daljnjih olakšica u pogledu pravila i uvjeta na rastućim tržištima MSP-ova, kako bi ih se bolje diferenciralo od uređenih tržišta i učinilo ih se privlačnijima kao tržišta početne razine.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO u potpunosti podupire trenutačne napore koji se u okviru plana o uniji tržišta kapitala ulažu u pretvaranje tržišta kapitala u vjerodostojnu alternativu za financiranje. Međutim, i dalje se čini da trenutačni napori nisu dovoljni za smanjenje znatnih prepreka koje trenutačno postoje na tržištu. Čini se da MSP-ovi svoje financiranje i dalje obavljaju na isti način te je iz tog razloga potrebno učiniti više. Europska komisija priznala je da to samo jedan korak naprijed, a ne potpuno rješenje svih izazova s kojima se suočavaju tržišta kapitala.

Tablica 2.

Vrste financiranja za koje MSP-ovi smatraju da tijekom sljedeće tri godine trebaju biti zastupljeniji u kombinaciji za financiranje, EU28 (10)

Image

4.2.

EGSO smatra da su predložene mjere korak u pravom smjeru iako preostaje vidjeti hoće li se s njihovom pomoći zaista smanjiti troškovi izvršenja obveza, smanjiti opterećenja i promicati likvidnost tržišta, s obzirom na to da su svi ti ciljevi prilično ambiciozni.

4.3.

EGSO smatra da je uzrok niskog broja MSP-ova koji dobiju pristup financiranju na tržištima kapitala nedostatak komunikacije na nižim razinama. Poruke i alati na razini EU-a ne dosežu dno lanca, odnosno ciljane MSP-ove. Nekoliko je razloga za to, prije svega u nedostatnoj proaktivnoj komunikaciji i interakciji između Bruxellesa i država članica te udruženja MSP-ova, socijalnih partnera i gospodarskih komora. EGSO je u svojem prethodnom mišljenju (11) upozorio na to, no zasad su zapažena tek neznatna poboljšanja.

4.4.

S druge strane, nizak broj institucionalnih ulagatelja u dionice i tržišta obveznica MSP-ova može se objasniti manjkom poticaja koji se daju tim ulagateljima, posebice kad je riječ o poreznim tretmanima. EGSO savjetuje Komisiji da razmotri tu mogućnost.

4.5.

EGSO pozdravlja predloženo produljenje roka za dva dana kako bi se transakcije osoba na rukovodećim položajima javno objavile. To je važan alat za očuvanje transparentnosti i simetrije novonastalih tržišta, no rok od tri dana MSP-ovima je predstavljao ključno ograničenje. EGSO smatra da će predložena izmjena dovesti do pojednostavnjenja postupka u teškim razdobljima ili razdobljima u kojima poduzeća imaju mnogo posla. EGSO preporučuje Komisiji da istraži načine na koji se administrativni teret može prenijeti s poduzeća na druge aktere, kao što su nacionalna nadležna tijela.

4.6.

EGSO je već izrazio svoju punu potporu pojednostavnjenju i racionalizaciji zahtjeva za prospekte koji se objavljuju kada se vrijednosni papiri nude na reguliranim tržištima, čime će postati troškovno učinkovitiji i korisniji ulagateljima u pogledu sadržanih informacija (12). Svaki novi prijedlog kojim se približava ostvarenju tog cilja više je nego dobrodošao. S obzirom na veliku količinu informacija koje poduzeća na rastućim tržištima MSP-ova moraju objaviti u skladu s Uredbom o zlouporabi tržišta i Direktivom 2014/65/EU, EGSO smatra da je jednostavniji prospekt o prijenosu dostatan kad je riječ o poduzećima koja prelaze na regulirano tržište.

4.7.

Nadalje, EGSO bi podržao postupno pojednostavljenje prospekta o prijelazu na uređeno tržište za poduzeća koja su razuman broj godina uvrštena na rastuća tržišta MSP-ova.

4.8.

EGSO pozdravlja prijedlog da se zadrži samo popis stalnih upućenih osoba za poduzeća uvrštena na rastuća tržišta MSP-ova jer je broj zaposlenika koji imaju pristup povjerljivim podacima ograničen i uglavnom se ne mijenja. To predstavlja značajno smanjenje administrativnog opterećenja.

4.9.

EGSO podupire izmjene u režimu istraživanja tržišta jer će zahvaljujući predloženim izmjenama izdavatelji na rastućem tržištu MSP-ova jednostavnije izdavati obveznice poduzeća. U pogledu obrazloženja koja su izdavatelji na rastućem tržištu MSP-ova dužni pružiti u slučaju kašnjenja s javnim objavljivanjem povlaštenih informacija, EGSO vjeruje da pojašnjenja koja su na ad hoc osnovi zatražila nacionalna nadležna tijela, nakon obavijesti od strane izdavatelja, ne bi trebala biti previše podrobna ili pretjerano preskriptivna.

4.10.

Uredba o zlouporabi tržišta predstavlja izvor administrativnih i pravnih troškova i može se gledati kao prepreka za izdavatelje iz trećih zemalja da budu uvršteni na tržištima EU-a. EGSO preporučuje da se uvedu daljnje izmjene kako bi se prilagodilo zahtjevima za rastuća tržišta MSP-ova.

4.11.

Iako su ugovori o likvidnosti dobrodošli, posebice kada se radi o nerazvijenim tržištima, Prijedlog bi na europskoj razini stvorio ravnopravne uvjete na kojima se može graditi povoljno okruženje na lokalnoj razini. EGSO vjeruje da će 29. režim za ugovore o likvidnosti na kojem Europska komisija trenutno radi, stvoriti mogućnosti za izdavatelje na tržištu da na temelju nacionalnog zakonodavstva, ako postoji, ili propisa na europskoj razini uspostave ugovor o likvidnosti.

4.12.

Prijedlog Komisije predstavlja konačni korak naprijed. Međutim, EGSO smatra da bi trebale postojati redovite procjene učinka sa širokim pristupom podacima koji nisu povjerljivi i analizama na temelju kvantitativnih pokazatelja.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL C 345, 13.10.2017., str 15.

(2)  SL C 345, 13.10.2017., str 15.

(3)  Marcin Szczepanski, Helping European SMEs to grow: Start-up and scale-up initiatives for business ventures in the EU („Pružanje potpore rastu europskih malih i srednjih poduzeća: inicijative za osnivanje i rast namijenjene poslovnim pothvatima u EU-u”).

(4)  EIBIS 2016/2017: Surveying Corporate Investment Activities, Needs and Financing in the EU („Ispitivanje aktivnosti korporativnog ulaganja, potreba i financiranja u EU-u), Europska investicijska banka, 2017.”).

(5)  Apostolos Thomadakis, Developing EU Capital Markets for SMEs: Mission impossible? („Razvijanje tržišta kapitala EU-a za MSP-ove: nemoguća misija?”) ECMI Commentary br. 46, 4. rujna 2017.

(6)  SL C 345, 13.10.2017., str. 15.

(7)  SL C 177, 18.5.2016, str. 9.

(8)  SL C 288, 31.8.2017., str. 20.

(9)  Iota Kaousar Nassr i Gert Wehinger, Opportunities and limitations of public equity markets for SMEs („Mogućnosti i ograničenja javnih tržišta vlasničkog kapitala za MSP-ove”), OECD Journal: Financial Market Trends (List OECD-a: „Kretanja na financijskom tržištu”) 2015/1, 49. – 84.

(10)  Apostolos Thomadakis, Developing EU Capital Markets for SMEs: Mission impossible? („Razvijanje tržišta kapitala EU-a za MSP-ove: nemoguća misija?”) ECMI Commentary br. 46, 4. rujna 2017.

(11)  SL C 345, 13.10.2017., str. 15.

(12)  SL C 177, 18.5.2016, str. 9.


6.12.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 440/85


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti”

(COM(2018) 336 final – 2018/0168 (COD))

(2018/C 440/13)

Izvjestitelj:

Christophe LEFÈVRE

Zahtjev za savjetovanje:

Vijeće, 6.6.2018.

Europski parlament, 11.6.2018.

Pravni temelj:

članak 114. stavak 1. UFEU-a

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

19.9.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

537

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

191/0/6

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) podržava prijedloge Komisije za izmjenu Direktive u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti. Međutim, Odbor izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije iskoristila mogućnost da predvidi promjene u vezi s autonomnim vozilima, unatoč zapažanjima iznesenima u procjeni učinka (1) objavljenoj uz prijedlog.

1.2.

U pogledu bolje zaštite žrtava prometnih nezgoda u slučaju nesolventnosti osiguravatelja, Odbor smatra relevantnim prijedlog da žrtvama naknadu štete isplaćuje tijelo iz države članice boravišta žrtve. Međutim, Komisija isključuje podnošenje odštetnog zahtjeva tom tijelu ako je žrtva izravno podnijela zahtjev osiguravatelju ili pokrenula sudski postupak. Stoga Odbor preporučuje da se to isključenje ne primjenjuje ako u međuvremenu dođe do stečaja ili likvidacije osiguravatelja ili ako žrtva predmetnom tijelu prepusti isplatu proizašlu iz žalbenih postupaka, kako bi brže primila naknadu štete. Odbor preporučuje da se među razinama naknade štete (elementi štete) u državi gdje se dogodila nezgoda i državi boravišta odaberu razine koje su najpovoljnije za žrtvu.

1.3.

Kada je riječ o širem priznavanju potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima, Odbor preporučuje da se navede ime vozača i njegov stupanj odgovornosti za nezgodu (potpuna, djelomična ili nikakva odgovornost). Odbor postavlja pitanje sadržaja potvrde u okviru nacionalnog zakonodavstva koje bi pokrivalo vozilo neovisno o vozaču, u usporedbi sa zakonodavstvom koje predviđa osiguravanje vozila s prijavljenim vozačem i uz premiju koja ovisi o osobnom profilu rizika i evidencije nezgoda, ili pak osiguravanje nositelja vozačke dozvole, neovisno o vozilu koje upotrebljava. Odbor zahtijeva od Komisije da propiše izdavanje potvrda o osiguranju i evidencija nezgoda u zaštićenom obliku, te da za provjeru njihove valjanosti odobri upotrebu međusobno povezane baze podataka koju tijela kaznenog progona mogu pregledavati.

1.4.

Kada je riječ o provjeri osiguranja radi borbe protiv vožnje bez osiguranja, Odbor pozdravlja prijedlog upotrebe tehnologije prepoznavanja registarskih pločica kako bi se u okviru nacionalnog sustava vozila mogla provjeravati bez zaustavljanja. U slučaju nepostojanja police osiguranja, Odbor preporučuje onemogućivanje kretanja vozila dok se ne dostavi valjana potvrda o osiguranju.

1.5.

U pogledu usklađivanja minimalnih iznosa pokrića Odbor preporučuje Komisiji da utvrdi krajnji rok za uvođenje minimalnih iznosa naknada štete.

1.6.

Kada je riječ o području primjene Direktive, Odbor pozdravlja pojašnjenje pojma prijevoznog sredstva na javnom ili privatnom terenu, u stanju mirovanja ili u pokretu, s izuzetkom upotrebe poznatih vozila isključivo u poljoprivredne svrhe. Međutim, trebat će se zajamčiti da poljoprivredna vozila koja prometuju na javnim cestama budu obuhvaćena Direktivom.

1.7.

Naposljetku, u pogledu dosljednosti u odnosu na postojeće odredbe u predmetnom području, Odbor također napominje da su prijedlozi Komisije u skladu sa slobodnim kretanjem ljudi i robe, kao i s načelima unutarnjeg tržišta kojima se osiguravaju slobodno pružanje usluga i sloboda poslovnog nastana osiguravatelja.

2.   Kontekst i uvod

2.1.

Komisija predlaže izmjenu Direktive u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti, kojom se mijenja Direktiva 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2).

2.2.

Europska komisija želi poboljšati trenutačno nedovoljnu zaštitu žrtava prometnih nezgoda, smanjiti razlike u postupanju prema ugovarateljima osiguranja s obzirom na stupnjeve premije (bonus/malus) u EU-u i uključiti presude Suda Europske unije donesene nakon provedbe prve direktive EU-a o osiguranju motornih vozila, koja je usvojena 1972.

2.3.

Direktiva je pravni instrument neophodan za dobro funkcioniranje jedinstvenog tržišta u području slobode kretanja, na temelju jedinstvene premije, bez sklapanja ugovora o dodatnom osiguranju za prometovanje u drugoj državi članici; njome se nastoji postići i visok stupanj usklađenosti u smislu zaštite potencijalnih žrtava prometnih nezgoda.

2.4.

Osnovu predmetnog zakonodavstva čini međunarodni sustav zelene karte, koji nije nastao u okviru EU-a, a uključuje 48 zemalja. Ključni su elementi Direktive 2009/103/EZ sljedeći:

obvezna polica osiguranja motornog vozila od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama koja je valjana na cijelom području EU-a na temelju jedinstvene premije;

obvezni minimalni iznosi pokrića koje takve police osiguranja moraju zajamčiti (države članice mogu zahtijevati veće pokriće na nacionalnoj razini);

zabrana sustavnih provjera osiguranja u državama članicama za vozila koja se uobičajeno nalaze na području druge države članice;

obveza osnivanja garancijskih fondova u državama članicama radi naknade štete žrtvama nezgoda koje su prouzročila neosigurana ili nepoznata vozila;

zaštita za žrtve prometnih nezgoda u državi članici koja nije država članica njihova boravišta („žrtve nezgoda izvan države članice boravišta”);

pravo ugovaratelja osiguranja da od svojeg osiguravatelja dobije potvrdu o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima tijekom proteklih pet godina.

2.5.

U okviru programa rada Komisije za 2016. i akcijskog plana za financijske usluge iz ožujka 2017., procjena (3) Direktive 2009/103/EZ provedena je 2017., a iste godine donesene su i dvije presude Suda EU-a. Na temelju tih elemenata Komisija je zauzela svoj stav.

2.5.1.   Bolja zaštita žrtava prometnih nezgoda u slučaju nesolventnosti osiguravatelja

2.5.1.1.

Komisija predlaže da se u svakoj državi članici jedno tijelo zaduži za isplatu naknade štete oštećenim osobama s uobičajenim boravištem na njezinu državnom području, barem do granica obveze osiguranja za tjelesne ozljede ili materijalnu štetu koji su prouzročeni osiguranim vozilom ako u roku od tri mjeseca nije primljen utemeljen odgovor na točke navedene u odštetnom zahtjevu ili u slučaju stečaja ili likvidacije društva za osiguranje ili reosiguranje. To vrijedi osim ako je žrtva odštetni zahtjev već izravno podnijela osiguravatelju ili pokrenula sudski postupak koji je u tijeku.

2.5.1.2.

Komisija predviđa da to tijelo može tražiti povrat od tijela iz zemlje iz koje je odgovorna osoba.

2.5.2.   Šire priznavanje potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima, posebno u prekograničnom kontekstu

2.5.2.1.

Direktivom se propisuje izdavanje evidencije nezgoda u okviru ugovora o osiguranju motornih vozila za posljednjih pet godina. Osiguravatelji ga nisu obvezni uzeti u obzir pri izračunu premija.

2.5.2.2.

Komisija preporučuje da se standardizira sadržaj i oblik tih potvrda u kojima trebaju biti navedene točke po kojima se mogu prilagoditi premije ovisno o evidenciji nezgoda te da se potvrda zaštiti.

2.5.3.   Provjere osiguranja radi borbe protiv vožnje bez osiguranja

2.5.3.1.

Komisija preporučuje upotrebu tehnologije prepoznavanja registarskih pločica za provjere bez zaustavljanja vozila u okviru općeg nacionalnog sustava provjere jer se tim postupkom ne ometa slobodno kretanje osoba i vozila.

2.5.3.2.

Komisija navodi da je za takvu provjeru osiguranja pri ulasku vozila na nacionalno područje potrebna razmjena podataka među državama članicama.

2.5.4.   Usklađivanje minimalnih iznosa pokrića

2.5.4.1.

Komisija primjećuje da se minimalne razine naknade štete razlikuju ovisno o zemlji, i to osobito zbog toga što nisu prilagođene tijekom prijelaznog razdoblja. Komisija preporučuje usklađivanje minimalnih iznosa pokrića, ali svaka država članica može propisati gornje granice.

2.5.5.   Područje primjene Direktive

2.5.5.1.

Uključivanjem triju presuda Suda EU-a (4), Komisija pojašnjava područje primjene građanskopravne obveze osiguranja za motorna vozila, isključujući nezgode u kojima se vozilo upotrebljavalo isključivo u poljoprivredne svrhe: riječ je svim aktivnostima koje su u skladu s uobičajenom funkcijom vozila kao prijevoznog sredstva na javnim cestama ili privatnom terenu, u stanju mirovanja ili u pokretu.

2.6.   Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

2.6.1.

Komisija napominje da su prijedlozi u skladu sa slobodnim kretanjem ljudi i robe te s načelima unutarnjeg tržišta kojima se osiguravaju slobodno pružanje usluga i sloboda poslovnog nastana osiguravatelja.

3.   Napomene

3.1.

EGSO podržava prijedloge Komisije za izmjenu Direktive u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti. Izmjena je rezultat povratnih informacija predviđenih zakonodavnim okvirom, ali i procjena učinka te javnih savjetovanja, kao i uključivanja sudske prakse Suda Europske unije.

3.2.   Bolja zaštita žrtava prometnih nezgoda u slučaju nesolventnosti osiguravatelja

3.2.1.

Odbor smatra relevantnim prijedlog da žrtvama naknadu štete isplaćuje tijelo iz države članice boravišta žrtve ako osiguravatelj ne ispunjava svoje obveze ili ako nema utemeljenog odgovora u razumnom roku, te pozdravlja činjenicu da tijelo iz države članice boravišta žrtve može zahtijevati povrat novca od tijela iz treće zemlje iz koje je odgovorni osiguranik.

3.2.2.

Međutim, s obzirom na to da se tim prijedlogom isključuje mogućnost da upravljačko tijelo isplati naknadu štete žrtvi ako je žrtva izravno podnijela zahtjev osiguravatelju ili ako je u tijeku sudski postupak, Odbor preporučuje da se to isključenje ne primjenjuje u sljedećim slučajevima:

ako u međuvremenu dođe do stečaja ili likvidacije osiguravatelja,

ako su nadzorna tijela osiguravatelju oduzela dozvolu;

ako žrtva predmetnom tijelu prepusti isplatu proizašlu iz žalbenih postupaka, kako bi brže primila naknadu štete.

Odbor preporučuje da se među razinama naknade štete (elementi štete) u državi gdje se dogodila nezgoda i državi boravišta odaberu razine najpovoljnije za žrtvu.

3.3.   Šire priznavanje potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima, posebno u prekograničnom kontekstu.

3.3.1.

Odbor pozdravlja sustavno izdavanje standardiziranih potvrda o eventualnim nezgodama u posljednjih pet godina.

3.3.2.

Odbor nadalje preporučuje da se navede ime vozača, kao i njegov stupanj odgovornosti za nezgodu (potpuna, djelomična ili nikakva odgovornost).

3.3.3.

Odbor postavlja pitanje sadržaja potvrde u okviru nacionalnog zakonodavstva koje bi pokrivalo vozilo neovisno o vozaču, u usporedbi sa zakonodavstvom koje predviđa osiguravanje vozila s prijavljenim vozačem i uz premiju koja ovisi o osobnom profilu rizika i evidencije nezgoda, ili pak osiguravanje nositelja vozačke dozvole, neovisno o vozilu koje upotrebljava.

3.3.4.

Odbor postavlja i pitanje novonastalog stanja s obzirom na motorna vozila bez vozača ili eventualno pojam odgovornog „vozača” kada se motornim vozilom upravlja na daljinu.

3.3.5.

Odbor ističe da Komisija ne namjerava donositi propise u pogledu krivotvorenja isprava povezanog s evidencijama nezgoda ili potvrdama o osiguranju.

3.3.6.

Odbor zahtijeva od Komisije da propiše izdavanje potvrda o osiguranju i evidencija nezgoda u zaštićenom obliku, te da za provjeru njihove valjanosti odobri upotrebu međusobno povezane baze podataka koju tijela kaznenog progona mogu pregledavati.

3.3.7.

Odbor ističe da Komisija ne navodi kako bi se financiralo uvođenje tih sustava međusobne prekogranične povezanosti.

3.4.   Provjere osiguranja radi borbe protiv vožnje bez osiguranja.

3.4.1.

Odbor pozdravlja prijedlog upotrebe tehnologije prepoznavanja registarskih pločica za provjeru vozila bez zaustavljanja pod uvjetom da se provjere provode u okviru općeg nacionalnog sustava provjera, da nisu diskriminirajuće i da se njima ne uvjetuje zaustavljanje vozila.

3.4.2.

Suprotno tome, Komisija ne spominje postupanje s vozilima za koja se na taj način otkrije da nisu zaštićena ugovorom o osiguranju. Odbor preporučuje onemogućivanje kretanja vozila dok se ne dostavi valjana potvrda o osiguranju ili potvrda koja je bila valjana do prije manje od mjesec dana.

3.4.3.

Komisija navodi da je za tu provjeru osiguranja vozila koja ulaze na nacionalno područje potrebna razmjena podataka među državama članicama i da je potrebno zaštititi prava, slobode i legitimne interese ispitanika na temelju Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR).

3.4.4.

Međutim, Komisija ne spominje koje bi tijelo bilo nadležno za upravljanje ni kako bi se financirali troškovi uvođenja međusobno povezane baze podataka valjanih ili nevaljanih ugovora o osiguranju te upravljanja tom bazom.

3.5.   Usklađivanje minimalnih iznosa pokrića

3.5.1.

Odbor se slaže sa stajalištem Komisije u pogledu različitih i, osobito, neusklađenih minimalnih iznosa jer su u gotovo polovini država članica EU-a manji od iznosa predviđenih Direktivom.

3.5.2.

Odbor smatra da Komisija ne bi trebala samo preporučiti usklađivanje iznosa (5), već joj preporučuje da utvrdi i krajnji rok za provedbu (možda krajem 2019.) kako bi se dovršilo uvođenje minimalnih iznosa naknade štete, jer je rok već istekao.

3.5.3.

Odbor preporučuje da se među razinama naknade štete (elementi štete) u državi gdje se dogodila nezgoda i državi boravišta odaberu razine najpovoljnije za žrtvu.

3.6.   Područje primjene Direktive

3.6.1.

Odbor pozdravlja pojašnjenje u pogledu pojma prijevoznog sredstva na javnom ili privatnom terenu, u stanju mirovanja ili u pokretu, kojim se isključuje upotreba isključivo u poljoprivredne svrhe. Međutim, trebat će se zajamčiti da poljoprivredna vozila koja prometuju na javnim cestama budu obuhvaćena Direktivom.

3.7.   Dosljednost u odnosu na postojeće odredbe u predmetnom području

3.7.1.

Odbor također napominje da su prijedlozi Komisije u skladu sa slobodnim kretanjem ljudi i robe, kao i s načelima unutarnjeg tržišta kojima se osiguravaju slobodno pružanje usluga i sloboda poslovnog nastana osiguravatelja.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  https://ec.europa.eu/transparency/regdoc/rep/10102/2018/EN/SWD-2018-247-F1-EN-MAIN-PART-1.PDF.

(2)  SL L 263, 7.10.2009., str. 11.

(3)  https://ec.europa.eu/info/law/better-regulation/initiatives/ares-2017-3714481_en.

(4)  Presude Vnuk (2014., C-162/13), Rodrigues de Andrade (2017., C-514/16) i Torreiro (2017., C-334/16).

(5)  Direktiva 84/5/EEZ, izmijenjena Direktivom 2005/14/EZ.


6.12.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 440/90


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima za homologaciju za motorna vozila i njihove prikolice te za sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice namijenjene za takva vozila, u pogledu njihove opće sigurnosti te zaštite osoba u vozilima i nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu, o izmjeni Uredbe (EU) 2018/… i stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 78/2009, (EZ) br. 79/2009 i (EZ) 661/2009”

(COM(2018) 286 final – 2018/0145 COD)

(2018/C 440/14)

Izvjestitelj:

Raymond HENCKS

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 28.5.2018.

Vijeće, 4.6.2018.

Pravni temelj:

članak 114. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

19.9.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

537

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

193/1/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Tijekom proteklih desetljeća sigurnost na cestama u Europskoj uniji znatno se poboljšala zahvaljujući jačanju propisa o cestovnom prometu, ponašanju vozača te uvjetima rada i osposobljavanja profesionalnih vozača, zahvaljujući poboljšanju cestovne infrastrukture i rada službi za hitne intervencije te strožim zakonodavnim zahtjevima EU-a u pogledu sigurnosti vozila, na koje je automobilska industrija uvijek znala odgovoriti inovativnim tehničkim rješenjima.

1.2.

Međutim, broj poginulih na cestama Unije i dalje je znatno veći od cilja koji je EU postavio u Bijeloj knjizi o prometu iz 2011., prema kojem bi se trebala približiti nultoj stopi smrtno stradalih do 2050. te prepoloviti broj nesreća sa smrtnim ishodom u cestovnom prometu do 2020.

1.3.

Većina prometnih nesreća posljedica su isključivo ljudske pogreške, koja je najčešće povezana s prevelikom brzinom, odvraćanjem pozornosti ili pak vožnjom pod utjecajem alkohola. Stoga će biti potrebno dodatno potaknuti ili čak prisiliti građane EU-a da preuzmu primarnu odgovornost za vlastitu sigurnost i sigurnost drugih sudionika u prometu u Uniji usvajanjem prikladnog ponašanja.

1.4.

Stoga valja usvojiti integrirani pristup u području sigurnosti na cestama koji obuhvaća ponašanje vozača, uvjete rada i vještine profesionalnih vozača i infrastrukturu. Sigurnosni sustavi ugrađeni u vozila, koji mogu spriječiti ili ispraviti ljudske pogreške, također su odlučujući čimbenik sigurnosti.

1.5.

EGSO pozdravlja to što Komisija za sva vozila namjerava propisati novi niz obvezujućih naprednih sigurnosnih mjera u obliku standardne opreme za cestovna vozila, među ostalim, sustava za nadzor tlaka u gumama, inteligentnih sustava za pomoć pri kontroli brzine, sustava za praćenje budnosti i pozornosti vozača, za prepoznavanje odvraćanja pozornosti vozača, za detekciju pri vožnji unatrag, za signalizaciju zaustavljanja u nuždi i za kočenje u slučaju opasnosti.

1.6.

EGSO podržava i to da teška teretna vozila i autobusi obvezno budu opremljeni sustavom za detekciju i upozoravanje s obzirom na nezaštićene sudionike u cestovnom prometu koji se nalaze u neposrednoj blizini prednje strane vozila i strane suvozača, da budu projektirani i konstruirani tako da se poboljša vidljivost nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu s vozačeva sjedala i da budu opremljeni sustavom za upozoravanje o napuštanju prometne trake. Usto pozdravlja i dodatnu obvezu da se projektiraju i konstruiraju autobusi koji bi bili pristupačni osobama sa smanjenom mobilnošću, uključujući korisnike invalidskih kolica.

1.7.

Međutim, pita se zašto Komisija ne propisuje ugradnju uređaja za blokadu u slučaju vožnje pod utjecajem alkohola te predviđa samo olakšavanje ugradnje takvog uređaja. EGSO smatra da postavljanje alkometra treba biti obveza, a ne mogućnost.

1.8.

Osim toga, EGSO preporučuje da se predvide uređaji za snimanje podataka o događaju (nesreći) i za kamione, teška teretna vozila i autobuse s obzirom na to da tahografi, iako pružaju dio podataka o vožnji, ne snimaju ključne podatke tijekom i nakon nesreće.

1.9.

Naposljetku, EGSO izražava žaljenje jer su sigurnosni sustavi koji su stroži od onih propisanih europskim zakonodavstvom, a koje proizvođači ugrađuju dobrovoljno, često ograničeni samo na modele visoke klase, na štetu jeftinijih modela, koji nemaju neobvezne napredne sigurnosne značajke. Iz toga slijedi da nemaju svi građani EU-a pristup vozilima jednake razine sigurnosti. Kako bi se to promijenilo, EGSO preporučuje Europskoj komisiji da, u vezi s razmatranom uredbom i općenito, u što kraćem roku naloži prilagodbu europskih standarda tehnološkom razvoju.

1.10.

To vrijedi i za teška teretna vozila i autobuse, osobito u pogledu sustava za detekciju i upozoravanje s obzirom na nezaštićene sudionike u cestovnom prometu koji se nalaze u neposrednoj blizini prednje strane vozila i strane suvozača, čija je ugradnja predviđena predmetnim prijedlogom uredbe, ali bi se također trebala propisati u što kraćem roku.

2.   Uvod

2.1.

Tijekom proteklih desetljeća sigurnost na cestama znatno se poboljšala, uglavnom zahvaljujući naprednim sigurnosnim sustavima ugrađenima u automobile, poboljšanju cestovne infrastrukture, jačanju propisa o cestovnom prometu, kampanjama podizanja svijesti vozača te brzini i učinkovitosti službi za hitne intervencije.

2.2.

Međutim, i dalje postoje znatne razlike među različitim državama članicama, i to unatoč naporima Europske komisije koja različitim programima i smjernicama nastoji uskladiti sigurnosna pravila u cijeloj Europskoj uniji.

2.3.

Primjerice:

prometni znakovi i minimalna dob za upravljanje vozilom nisu svugdje isti,

upotreba mobitela za vrijeme vožnje s pomoću kompleta za telefoniranje bez korištenja ruku dopuštena je u nekim zemljama,

dopuštena razina alkohola u krvi varira, ovisno o državi članici, od nulte tolerancije do određene dopuštene razine,

različita su ograničenja brzine,

obvezna sigurnosna oprema za bicikliste (kaciga) i vozače (fluorescentni sigurnosni prsluk, trokut za signalizaciju opasnosti, kutija prve pomoći, aparat za gašenje požara) nije svugdje ista,

2.4.

Na cestama EU-a 2017. bilo je 25 300 poginulih, što je smanjenje od 2 % u jednoj godini (1), ali je i dalje nedovoljno za znatno smanjenje broja smrtno stradalih na cestama (2) kako bi se približilo cilju nulte stope smrtno stradalih u cestovnom prometu do 2050.

2.5.

Prošle je godine teško ozlijeđeno 135 000 osoba (3), među kojima i velik broj pješaka, biciklista i motociklista koje Komisija smatra osobito „nezaštićenim” sudionicima u prometu.

2.6.

Prema tvrdnjama Europske komisije, procjenjuje se da socioekonomski troškovi prometnih nesreća iznose 120 milijardi EUR godišnje (liječenja, nesposobnost za rad itd.).

3.   Prijedlog Komisije

3.1.

Predmetna inicijativa dio je trećeg paketa za mobilnost „Europa u pokretu”, čiji je cilj postići sigurniju i pristupačniju europsku mobilnost, konkurentniju europsku industriju, sigurnija europska radna mjesta koja su bolje prilagođena prijekoj potrebi rješavanja problema klimatskih promjena, među ostalim jačanjem zahtjeva za sigurnost cestovnih vozila.

3.2.

Budući da su trenutačne odredbe o postupku EU homologacije vozila u okviru sigurnosti pješaka i sigurnosti vodika u velikoj mjeri zastarjele u odnosu na tehnološki razvoj, uredbe (EZ) br. 78/2009 (sigurnost pješaka), (EZ) br. 79/2009 (motorna vozila s pogonom na vodik) i (EZ) br. 661/2009 (zahtjevi za homologaciju tipa za opću sigurnost motornih vozila) stavljene su izvan snage i zamijenjene jednakovrijednim odredbama pravilnika UN-a i njihovim izmjenama za koje je Unija glasovala ili koje Unija primjenjuje, u skladu s Odlukom 97/836/EZ.

3.3.

Općenito, očuvano je područje primjene Uredbe o općoj sigurnosti vozila, međutim, na razini trenutačno primjenjivih sigurnosnih karakteristika za vozila i s njima povezanih izuzeća, područje primjene prošireno je kako bi se obuhvatile sve kategorije vozila i kako bi se uklonila odgovarajuća izuzeća povezana sa SUV-ovima (eng. sport utility vehicle) i kombijima.

3.4.

Nacrtom uredbe utvrđuju se opći tehnički zahtjevi za homologaciju vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica te se pruža popis područja sigurnosti u pogledu kojih se u sekundarnom zakonodavstvu razvijaju daljnja detaljna pravila (ili ih je potrebno razviti). Svi pravilnici UN-a o sigurnosti na cestama koji se obvezno primjenjuju u EU-u preuzeti su u prilogu predmetnom nacrtu uredbe.

3.5.

Ovim se prijedlogom predviđa i davanje ovlaštenja Komisiji da delegiranim aktima izmijeni i dopuni detaljna pravila i tehničke zahtjeve.

3.6.

Područje primjene trenutačno primjenjivog zahtjeva da se osobni automobili opremaju sustavom za nadzor tlaka u gumama proširuje se kako bi se njime obuhvatile sve kategorije vozila.

3.7.

Propisuje se niz naprednih sigurnosnih karakteristika za sva vozila, kao što su inteligentni sustav za pomoć pri kontroli brzine, sustavi za praćenje budnosti i pozornosti vozača ili za prepoznavanje odvraćanja pozornosti vozača, za detekciju pri vožnji unatrag, za signalizaciju zaustavljanja u nuždi, olakšavanje ugradnje uređaja za blokadu u slučaju vožnje pod utjecajem alkohola i napredni sustav za kočenje u slučaju opasnosti.

3.8.

Osobna vozila i laka gospodarska vozila morat će, osim toga, biti opremljena:

uređajem za snimanje podataka o događaju (nesreći),

sustavom za zadržavanje u prometnoj traci i

prednjim zaštitnim sustavom konstruiranim i izrađenim tako da ima povećano područje zaštite od udarca glavom za nezaštićene sudionike u cestovnom prometu.

Kamioni i teška teretna vozila (kategorije N2 i N3) i autobusi (kategorije M2 i M3) moraju biti opremljeni:

sustavom za detekciju i upozoravanje s obzirom na nezaštićene sudionike u cestovnom prometu koji se nalaze u neposrednoj blizini prednje strane vozila i strane suvozača, koji moraju biti projektirani i konstruirani tako da se poboljša vidljivost nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu s vozačeva sjedala, i

sustavom za upozoravanje o napuštanju prometne trake.

Autobusi usto moraju biti konstruirani i izrađeni tako da budu pristupačni osobama sa smanjenom mobilnošću, uključujući korisnike invalidskih kolica.

Vozila s pogonom na vodik moraju ispuniti zahtjeve iz Priloga V. predmetnoj uredbi.

Kad je riječ o automatiziranim vozilima, potrebno je dodatno razviti detaljna pravila i tehničke odredbe kao osnovu za uvođenje automatiziranih vozila.

4.   Opće napomene

4.1.

EGSO pozdravlja Komisijin pothvat da propisuje novi niz naprednih sigurnosnih mjera kao standardnu opremu za cestovna vozila. Međutim, valja podsjetiti da je povrh revizija obveznih minimalnih standarda za nova vozila koja se prodaju na europskom tržištu potrebno dodatno potaknuti građane EU-a ili ih čak prisiliti da usvajanjem prikladnog ponašanja preuzmu primarnu odgovornost za vlastitu sigurnost i sigurnost drugih sudionika u prometu u EU-u.

4.2.

Iako su vrlo korisne i neophodne, nove mjere koje se odnose na sigurnosne sustave u vozilima same bi mogle imati ograničen učinak na željeno smanjenje teških prometnih nesreća bez drugih, komplementarnih mjera u pogledu ponašanja vozača, uvjeta rada i vještina profesionalnih vozača te cestovne infrastrukture. Zbog stalno velikog broja prometnih nesreća koje dovode do brojnih smrtnih slučajeva i teških ozljeda potrebna je dodatna dinamična prilagodba politike sigurnosti na cestama u okviru koje se, uz jačanje zahtjeva za sigurnost cestovnih vozila i preventivne mjere, poduzimaju i odvraćajuće mjere u odnosu na sve one koji ne poštuju pravila i dovode u opasnost svoj život i život drugih.

4.3.

EGSO smatra da se, iako treba promicati tehnologiju za interakciju među vozačima, kao i inteligentne prometne sustave (STI), ne može očekivati da će mobilnost budućnosti, osobito inteligentni prometni sustavi i sustavi za potpuno automatiziranu vožnju, uspjeti rješavati trenutačne izazove.

4.4.

Prema mišljenju Komisije, revidirani okvir bit će bolje prilagođen kako bi se poboljšala zaštita nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu. Člankom 3. stavkom 1. predmetne uredbe nezaštićeni sudionik u cestovnom prometu definira se kao „sudionik u cestovnom prometu koji upotrebljava motorno vozilo na dva kotača ili nemotorizirani sudionik u cestovnom prometu kao što je biciklist ili pješak”. EGSO smatra da ta definicija ne obuhvaća nužno sve „visokorizične” kategorije, među ostalim, osobe koje su u opasnosti zbog svoje dobi (djeca, starije osobe) ili invaliditeta.

4.5.

Opće je poznato da opasnosti s kojima se suočavaju sudionici u cestovnom prometu uglavnom nastaju zbog ponašanja vozača (prevelika brzina, zlouporaba alkohola ili opojnih droga, upotreba prijenosnih elektroničkih uređaja za vrijeme upravljanja vozilom, odvraćanje pozornosti, fizičko stanje vozača, preduga vožnja, neuzimanje odmora) i zbog neprikladne infrastrukture (nedostatak infrastrukture za pješake, nedostatak osvjetljenja prilagođenog situaciji).

4.6.

EGSO stoga podržava to da Komisija radi sprečavanja dijela tih opasnosti propiše da se u nove automobile sustavno ugrađuju:

sustav za prilagodljivo reguliranje i pametnu prilagodbu brzine kojim se, osim aspekta sigurnosti, potiče vožnja s ciljem uštede goriva, a stoga i smanjenje onečišćenja,

sustav za nadzor tlaka u gumama,

napredni sustav za praćenje budnosti vozača i za prepoznavanje odvraćanja pozornosti vozača.

4.7.

Suprotno tomu, pita se zašto se prijedlogom uredbe ne propisuju uređaji za blokadu u slučaju vožnje pod utjecajem alkohola, nego se samo predviđa olakšavanje ugradnje takvih uređaja. Prema istraživanju udruženja Verband der TÜV e.V (4), 11 % nesreća u 2016. uzrokovano je time što su vozači bili pod utjecajem alkohola. Budući da se otkrije tek jedan od 600 slučajeva vožnje pod utjecajem alkohola, broj nesreća uzrokovanih zlouporabom alkohola procjenjuje se na više od 25 %. EGSO smatra da postavljanje uređaja za testiranje alkohola ne smije biti ograničeno samo na ponovne prekršitelje kojima je vozačka dozvola oduzeta presudom suda zbog vožnje pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, nego ono općenito treba biti obvezno.

4.8.

EGSO preporučuje da se predvide uređaji za snimanje podataka o događaju (nesreći) i za kamione i autobuse s obzirom na to da tahografi u tim vozilima, iako pružaju dio podataka o vožnji, ne snimaju ključne podatke tijekom i nakon nesreće.

4.9.

Prema procjeni učinka Komisije, u Prilogu razmatranom Prijedlogu uredbe, uvođenje predmetnih novih sigurnosnih karakteristika trebalo bi u razdoblju od 16 godina pridonijeti smanjenju broja smrtnih slučajeva za 24 794 slučaja i broja teških ozljeda za 140 740 slučajeva. EGSO se pita postoji li opasnost da se takve, brojčano vrlo precizne, procjene ne smatraju uvjerljivima i da se narušava dodana vrijednost cijele procjene učinka.

4.10.

Naposljetku, EGSO svraća pozornost na činjenicu da proizvođači dobrovoljno razvijaju vozila s višim sigurnosnim standardima od onih koji su propisani europskim zakonodavstvom. Nažalost, ta su poboljšanja često ograničena samo na modele visoke klase koji se prodaju na glavnim tržištima država članica, na štetu jeftinijih modela, koji nemaju neobvezne napredne sigurnosne značajke. Iz toga slijedi da nemaju svi građani EU-a pristup vozilima jednake razine sigurnosti. Kako bi se to promijenilo, EGSO preporučuje Europskoj komisiji da u što kraćem roku naloži prilagodbu europskih standarda tehnološkom razvoju.

To vrijedi i za teška teretna vozila i autobuse, osobito u pogledu sustava za detekciju i upozoravanje s obzirom na nezaštićene sudionike u cestovnom prometu koji se nalaze u neposrednoj blizini prednje strane vozila i strane suvozača (mrtvi kut), čija bi se ugradnja također trebala propisati u što kraćem roku.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Komisijino priopćenje za tisak od 10. travnja 2018. IP/18/2761.

(2)  Komisijino priopćenje za tisak od 10. travnja 2018. IP/18/2761.

(3)  Komisijino priopćenje za tisak od 10. travnja 2018. IP/18/2761.

(4)  https://etsc.eu/wp-content/uploads/5_VdTÜV_DeVol_Brussels.PPT_17.06.18.pdf.


6.12.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 440/95


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o dopuni homologacijskog zakonodavstva EU-a s obzirom na povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije”

(COM(2018) 397 final – 2018/0220 (COD))

(2018/C 440/15)

Izvjestitelj:

Séamus BOLAND

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 2.7.2018.

Vijeće, 3.7.2018.

Pravni temelj:

članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

19.9.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

537

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

198/0/7

1.   Zaključci

1.1.

EGSO pozdravlja Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o dopuni homologacijskog zakonodavstva EU-a s obzirom na povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije koji je iznijela Europska komisija.

1.2.

EGSO smatra da je Prijedlog usmjeren na praktične korake koje treba poduzeti kako bi se odgovorilo na stvarne posljedice koje će sektori proizvodnje i distribucije vozila te potrošači osjetiti uslijed neizbježnih pravnih promjena u homologaciji koju vlasti Ujedinjene Kraljevine obavljaju na temelju zakonodavstva EU-a.

1.3.

S tim u vezi EGSO smatra da bi Prijedlog trebao poslužiti kao predložak za mnoge druge slične sporazume koje iziskuje Brexit.

1.4.

EGSO preporučuje da se u sporazumu o Prijedlogu uvaži da postoji potreba za razumnim prijelaznim rokom prije potpune provedbe novog sustava. Općenito gledano, rok za prestanak članstva na dan 29. ožujka previše je restriktivan, pa bi ga trebalo produžiti u skladu s dogovorom između UK-a i EU-a.

1.5.

EGSO se slaže da nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije britanske agencije za homologaciju više neće moći certificirati vozila u skladu sa zakonodavstvom EU-a te da će proizvođači sa sjedištem u UK-u morati tražiti homologaciju od neke od 27 agencija sa sjedištem u EU-u. Napominjući da vlada Ujedinjene Kraljevine smatra da bi britanska agencija trebala biti priznata kao agencija za homologaciju u međunarodnim okvirima, EGSO preporučuje da se razjasne sve moguće zabune u tom pogledu.

1.6.

EGSO napominje da će se Prijedlog provoditi u okviru parametara utvrđenih u općem sporazumu o prestanku članstva. Stoga smatra da se on ni na koji način ne bi smio oslabiti.

1.7.

EGSO napominje da u samom EU-u zbog novih tehnologija, novih informacija itd. može doći do promjena i izmjena direktiva. Stoga preporučuje da se u sporazume ugradi potrebna fleksibilnost kako bi uopće moglo doći do pregovora.

1.8.

EGSO preporučuje da se u svim općim sporazumima o trgovini, kao i o prestanku članstva, treba voditi računa o velikom tržištu koje postoji u EU-u i UK-u te da se svim sporazumima treba osigurati da ne dođe do negativnih poremećaja na tom tržištu.

1.9.

EGSO snažno preporučuje da se za potrebne informacijske sustave, osposobljavanje i savjetovanje izdvoje dostatna sredstva te da oni budu transparentno dostupni svim industrijskim sektorima, uključujući potrošače i dionike iz područja zaštite okoliša.

1.10.

EGSO ima u vidu da Prijedlog ne utječe na „temeljna prava”, ali da će prava potrošača ostati otvoreno pitanje te stoga preporučuje da se ona uzimaju u obzir tijekom provedbe.

2.   Kontekst

2.1.

Dana 23. lipnja 2016. Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske na referendumu o članstvu u EU-u odlučila je napustiti Europsku uniju. Tom je odlukom obuhvaćen i Gibraltar.

2.2.

Dana 29. ožujka 2017. Ujedinjena Kraljevina obavijestila je EU o namjeri povlačenja iz Unije na temelju članka 50. Ugovora o Europskoj uniji. Nakon aktivacije, započeo je postupak pregovora o prestanku članstva s ciljem uspješnog upravljanja novim složenim pravnim aranžmanima.

2.3.

Predviđeno je da po postizanju dogovora Ujedinjena Kraljevina od 30. ožujka 2019. više ne bude članica EU-a te da postane treća zemlja, osim ako se u sporazumu ne predloži novi rok.

2.4.

Općeprihvaćena je činjenica da će prestanak članstva stvoriti potrebu za rješavanjem brojnih praktičnih pitanja u vezi s reguliranjem protoka robe i usluga na razini EU-a. Konkretno, agencije za homologaciju sa sjedištem u Britaniji od datuma prestanka članstva više neće imati ulogu regulatora na razini EU-a. To će pak imati posljedice za postojeće i buduće reguliranje protoka robe, uključujući robu koja je već odobrena.

2.5.

Međutim, treba napomenuti da će točno stajalište UK-a o britanskoj agenciji za homologaciju biti predmet općeg sporazuma o kojem se još pregovara.

2.6.

Jedna od mnogih posljedica bit će poremećaj raznih lanaca opskrbe robom, koji su precizno ustrojeni za ekonomičnu i pravodobnu dostavu proizvoda diljem svih država članica, uključujući Veliku Britaniju.

2.7.

Osim toga, Prijedlog se odlikuje sviješću da je nužno zadržati sve standarde kvalitete te spriječiti srozavanje standarda koji se tiču okoliša i potrošača.

2.8.

Prijedlog bi mogao poslužiti kao predložak za druge slične sporazume i u tom je kontekstu od ključne važnosti da dobije potporu svih dionika i šire javnosti.

2.9.

U Prijedlogu se navodi da se njime ne utječe na zaštitu temeljnih prava. Međutim, EGSO napominje da promjene regulatornih struktura koje utječu na robu uvijek imaju posljedice za potrošače.

2.10.

Ovo će se mišljenje usredotočiti na situaciju koja se tiče sustava homologacije motora, vozila koja služe za prijevoz robe, kao i motora za nepokretne strojeve.

3.   Sažetak Prijedloga Komisije

3.1.

Komisija Prijedlogom nastoji regulirati zakonodavni okvir EU-a za sustav homologacije niza proizvoda, koji se više neće primjenjivati na Ujedinjenu Kraljevinu nakon njezina povlačenja iz Unije.

3.2.

Komisija u Prijedlogu navodi konkretne zakonodavne akte kojih se to tiče, podložno prijelaznim aranžmanima koji mogu biti uvršteni u sporazum o povlačenju:

Direktiva 2007/46/EZ o homologaciji motornih vozila i njihovih prikolica (zamjenjuje se uredbom koja će se primjenjivati od 1. rujna 2020.),

Uredba (EU) br. 168/2013 o homologaciji vozila na dva i tri kotača i četverocikala,

Uredba (EU) br. 167/2013 o homologaciji traktora za poljoprivredu i šumarstvo, i

Uredba (EU) 2016/1628 o homologaciji motora za necestovne pokretne strojeve.

3.3.

U Prijedlogu se također jasno navodi da postojeće homologacijsko tijelo Ujedinjene Kraljevine više neće moći nastaviti rad na temelju zakonodavstva EU-a. Kako bi i dalje poslovali u skladu sa zakonodavstvom EU-a i zadržali pristup europskim tržištima, proizvođačima koji su dobili odobrenja u Ujedinjenoj Kraljevini stoga će biti potrebna nova odobrenja od neke od 27 agencija sa sjedištem u EU-u. To uključuje proizvode koji su već u proizvodnji.

3.4.

Pored znatnih posljedica za buduću ulogu homologacijskog tijela Ujedinjene Kraljevine, postoje i ozbiljne bojazni u vezi s budućnošću proizvodnje vozila u Ujedinjenoj Kraljevini, ali isto tako i unutar EU-a. Te se bojazni uglavnom tiču pravne nesigurnosti u vezi s homologacijom u Ujedinjenoj Kraljevini i slabljenja jednog od glavnih načela regulative, a to je održavanje regulatorne dosljednosti diljem Europske unije.

3.5.

Cilj je Prijedloga rješavanje tih pitanja privremenom izmjenom postojećih pravila kako bi dotični proizvođači mogli podnijeti zahtjev za odobrenje u bilo kojoj od 27 država članica EU-a, uz što manje neugodnosti. Glavna polazišta Prijedloga:

proizvođačima se izričito dopušta da podnose zahtjeve za nove homologacije postojećih tipova homologacijskim tijelima iz EU-27,

omogućuje se da se ispitivanja na kojima se temelje homologacije u UK-u ne moraju ponavljati zato što tehničku službu nije prethodno imenovalo i prijavilo homologacijsko tijelo iz EU-27,

propisuje se da se takve homologacije mogu dodijeliti ako su ispunjeni zahtjevi za nova vozila, sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, a ne za nove tipove,

pomaže se utvrditi nova homologacijska tijela za proizvode stavljene na tržište prije povlačenja kako se ne bi dogodilo da za provedbu provjera sukladnosti u upotrebi ili objavu mogućih budućih opoziva nije zaduženo ni jedno tijelo.

3.6.

Komisija u Prijedlogu uvažava potrebu zaštite potrošača u pogledu sigurnosti vozila i zadržavanja okolišnih standarda.

3.7.

U Prijedlogu se jasno navodi da djelovanje homologacijskih tijela ne prestaje nakon što se vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica proizvede ili stavi na tržište, nego traje nekoliko godina nakon stavljanja na tržište tih proizvoda.

4.   Napomene

4.1.

Proizvođači automobila trebaju nove certifikate za nove modele, koji se stavljaju na tržište otprilike svakih sedam godina, ali i za znatne preinake dizajna ili motora, do kojih može doći i češće. Stoga je još važnije osigurati da nakon Brexita dođe do neometane prilagodbe regulatornih mehanizama potrebnih za proizvodnju.

4.2.

Otprilike 56 % vozila koje UK izveze otpada na Europu, dok na UK otpada samo oko 7 % vozila koja se izvezu iz Europe. Međutim, podaci uz pomoć kojih se mjeri funkcioniranje tržišta opskrbe rezervnim dijelovima ukazuju na to da su potrebni složeniji aranžmani koji pak iziskuju neometani regulatorni režim.

4.3.

EGSO napominje da, unatoč objavi Prijedloga, njegov učinak nije moguće procijeniti zbog goleme nesigurnosti u tekućim pregovorima između EU-a i UK-a.

4.4.

EGSO smatra da bi Prijedlog bolje funkcionirao u slučaju uspjeha pregovora o sporazumu između Britanije i EU-a, odnosno u slučaju postizanja dovoljne suglasnosti za provedbu mjera kojima se omogućuje određeni oblik trgovanja unutar carinske unije i/ili jedinstvenog tržišta.

4.5.

EGSO se slaže sa sljedećom izjavom koju je objavio Zastupnički dom Ujedinjene Kraljevine (u petom izvješću u razdoblju 2017. – 2019., naslovljenom The impact of Brexit on the automotive sector („Utjecaj Brexita na automobilski sektor”)): „Malo je vjerojatno da će za velike multinacionalne proizvođače – koji predstavljaju većinu u automobilskom sektoru UK-a – proizvodnja u UK biti gospodarski isplativa u slučaju scenarija bez dogovora ili primjene tarifa WTO-a.” Stoga će Prijedlog u slučaju scenarija bez dogovora trebati revidirati kako bi se osigurao dovoljan stupanj stabilnosti i spremnosti za takav scenarij.

4.6.

Ujedinjena Kraljevina i Europska unija tek se trebaju dogovoriti koja će točno biti buduća uloga britanskog homologacijskog tijela. EGSO smatra da je rješavanje tog pitanja od ključne važnosti za uspješnost novog regulatornog režima.

5.   Izazovi

5.1.

EGSO pozdravlja ciljeve Prijedloga, a osobito namjeru smanjenja troškova za industriju, u pogledu zastoja na granici i nepotrebne birokracije, uz istodobno osiguravanje primjene najviših standarda. Međutim, EGSO smatra da je postizanje tih ciljeva golem izazov, imajući na umu da je potrebno osmisliti potpuno nov regulatorni sustav.

5.2.

Međutim, EGSO također napominje da će takav režim neizbježno doprinijeti povećanju troškova, uglavnom zbog toga što će Britanija postati trećom zemljom te će za nju, kao i za ostale treće zemlje, nužno vrijediti različiti aranžmani.

5.3.

Pitanja obuhvaćena regulativom, kao što su okoliš, prava potrošača, kvaliteta proizvoda itd., često su podložna novim ili izmijenjenim internim propisima EU-a i tekućim direktivama. EGSO smatra da će i EU i UK morati osigurati dovoljnu fleksibilnost sporazuma o regulatornom režimu kako bi se riješila ta pitanja te poremećaji sveli na najmanju moguću mjeru.

5.4.

Proizvodnja i distribucija vozila unutar EU-a odvija se na izrazito integriran način. Postoje brojni složeni i učinkoviti opskrbni lanci, što će se, prema mišljenju svih stručnjaka i EGSO-a, znatno promijeniti nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a. EGSO također smatra da će takav poremećaj smanjiti učinkovitost tih sustava.

5.5.

Zbog velikog broja vozila koja se proizvode u Britaniji i izvoze u Europsku uniju EGSO je posebice zabrinut da će potencijalno isključivanje Ujedinjene Kraljevine s tog tržišta negativno utjecati na sveukupnu konkurentnost, što će pak dovesti do povećanja troškova za sve sektore gospodarstva, kao i za potrošače. Stoga Komisija Prijedlogom, u kojemu se zalaže za zaštitu svih ti interesa, mora osigurati kontinuiranu predanost tom pitanju koja mora biti ugrađena u buduće sporazume.

5.6.

Složenost predloženih izmjena iziskivat će snažnu predanost obiju strana da industriji i svim agencijama za homologaciju osiguraju sveobuhvatne informacije i programe osposobljavanja. To predstavlja znatan izazov u pogledu resursa i iziskivat će dosta vremena. Imajući u vidu sadašnji vremenski raspored za povlačenje Ujedinjene Kraljevine utvrđen u skladu s člankom 50., vremenski će okvir predstavljati poseban izazov.

5.7.

S obzirom na vrijeme potrebno za pregovore o sporazumu i za usklađivanje s različitim sustavima, EGSO smatra da će nakon datuma prestanka članstva u ožujku 2019. biti potrebno prijelazno razdoblje.

5.8.

Budući da bi pozitivan rezultat bilo zadržavanje postojećeg sustava kojim se uređuje protok vozila i s njima povezanih proizvoda između UK-a i EU-a, EGSO smatra da će vozila proizvedena u UK-u morati biti u skladu s propisima EU-a. Stoga treba napomenuti da će Prijedlog biti iznimno teško provesti, osim ako Ujedinjena Kraljevina ne bude na neki način povezana s carinskom unijom i/ili jedinstvenim tržištem.

5.9.

EGSO smatra da će novi status Ujedinjene Kraljevine kao treće zemlje predstavljati stalan izazov za regulatorni režim za vozila te pokretne i nepokretne strojeve. Stoga će nemogućnost brzog rješavanja tih problema u konačnici primorati proizvođače da promijene karakter postojećeg lanca opskrbe, što bi moglo utjecati na kontinuitet dostupnih proizvoda i troškove za potrošače.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


6.12.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 440/100


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 469/2009 o svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove”

(COM(2018) 317 final – 2018/0161 (COD))

(2018/C 440/16)

Samostalni/a izvjestitelj/ica:

János WELTNER

Zahtjev za savjetovanje:

Vijeće, 21.6.2018.

Europski parlament, 2.7.2018.

Pravni temelj:

članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

20.9.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

537

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

167/2/7

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO prima na znanje činjenicu da je Komisija u radnom dokumentu svojih službi (SWD) analizirala četiri opcije za rješavanje trenutačnih poteškoća koje proizlaze iz sadašnjeg stanja svjedodžbe o dodatnoj zaštiti (SDZ).

1.2.

EGSO se slaže sa zaključkom Europske komisije (EK) kojim se predlažu izmjene u skladu s opcijom 4. (1), tj. zakonodavstvo o izuzeću u svrhu izvoza i stvaranja zaliha putem izmjene Uredbe (EZ) br. 469/2009.

1.3.

EGSO pozdravlja činjenicu da ovaj prijedlog ne utječe na zaštitu na temelju SDZ-a kad je riječ o stavljanju proizvoda na tržište EU-a.

1.4.

EGSO također pozdravlja to što nositelji SDZ-a iz EU-a uživaju isključivo pravo primjene na tržištu u državama članicama tijekom cijelog razdoblja zaštite na temelju SDZ-a.

1.5.

EGSO smatra da je najvažnije da se na onim tržištima izvan EU-a na kojima zaštita ne postoji ili je istekla primjenjuje pravedno tržišno natjecanje za proizvođače iz EU-a koji na ta tržišta donose generičke i bioslične lijekove.

1.6.

EGSO snažno podupire te zaštitne mjere kojima se osigurava transparentnost i zaštita od mogućeg preusmjeravanja na tržište Unije generičkih i biosličnih lijekova u pogledu kojih je izvorni proizvod zaštićen SDZ-om.

1.7.

EGSO podržava stajalište Komisije o MSP-ovima, s obzirom na to da igraju važnu ulogu u proizvodnji generičkih lijekova i razvoju biosličnih lijekova. Ako novi SDZ stupi na snagu, MSP-ovi moći će bolje planirati svoje aktivnosti na tržištu.

1.8.

EGSO podržava Komisijin plan evaluacije zakonodavstva o lijekovima za rijetke bolesti i pedijatrijskim lijekovima, uz daljnju analizu u razdoblju 2018. – 2019.

1.9.

EGSO razumije stav Komisije da, iako bi to bilo korisno, ona zasada neće podnositi prijedlog za jedinstveni SDZ jer paket jedinstvenog patenta još nije stupio na snagu.

1.10.

EGSO podržava izmjenu Uredbe (EZ) br. 469/2009 kako je navedeno u dokumentu COM (2018) 317. EGSO istodobno preporučuje da Komisija predloži izmjenu Uredbe (EZ) br. 469/2009 u skladu s formulacijom iznesenom u dokumentu COM(2018) 317 kako bi se omogućila hitna primjena izuzeća od SDZ-a.

2.   Kontekst

2.1.

SDZ će produljiti razdoblje učinkovite zaštite patenata u području novih lijekova za čije je stavljanje na tržište potrebno odobrenje.

2.2.

Nositelj patenta i SDZ-a ima koristi od najviše 15 godina zaštite od trenutka kad predmetni proizvod prvi put dobije odobrenje za stavljanje na tržište u EU-u.

2.3.

Nositelji SDZ-a od njega imaju značajne koristi. Budući da se SDZ-om dodjeljuju ista prava kao i temeljnim patentom, monopol koji proizlazi iz osnovnog (referentnog) patenta proširen je i omogućuje nositelju da spriječi konkurente da koriste izume (proizvodnja lijeka, stavljanje lijeka u prodaju, skladištenje lijeka itd.) u onim državama članicama u kojima je SDZ izdan.

2.4.

SDZ služi kao naknada za ulaganja u istraživanje. On bi također trebao nadoknaditi daljnje istraživanje, nadzor i čekanje u razdoblju između podnošenja prijave patenta i odobrenja za stavljanje te vrste proizvoda na tržište u državi primateljici.

2.5.

U EU-u se SDZ može izdati pod sljedećim uvjetima:

2.5.1.

Na dan podnošenja zahtjeva za dodatnu zaštitu proizvod je zaštićen temeljnim patentom;

2.5.2.

Proizvod još nije bio predmet svjedodžbe;

2.5.3.

Izdano je valjano i prvo administrativno odobrenje za stavljanje proizvoda na tržište kao lijeka.

2.6.

Stajališta dionika (2) ukazuju na to da današnji SDZ-ovi stavljaju proizvođače generičkih i biosličnih lijekova iz EU-a u nepovoljan položaj u odnosu na proizvođače koji takve lijekove mogu proizvesti izvan EU-a.

2.7.

U svom sadašnjem obliku, SDZ iz EU-a povećava ovisnost o uvozu lijekova i farmaceutskih proizvoda iz zemalja izvan EU-a.

2.8.

Globalno farmaceutsko tržište promijenilo se. Brzorastuća gospodarstva (eng. pharmerging) u kombinaciji sa sve starijim stanovništvom u tradicionalnim industrijaliziranim regijama dovela su do goleme potražnje za lijekovima. Ukupna svjetska potrošnja lijekova povećala se s 950 milijardi EUR u 2012. na 1,1 bilijun EUR u 2017. (SAD 40 %, Kina 20 % i EU manje od 15 %). Biološki lijekovi do 2022. činit će 25 % tržišne vrijednosti farmaceutskog sektora. To je popraćeno pomakom prema sve većem tržišnom udjelu generičkih i biosličnih lijekova, koji bi do 2020. mogli činiti 80 % svih lijekova u pogledu količine i oko 28 % u pogledu prodaje na globalnoj razini.

2.9.

Prema podacima organizacije Medicines for Europe, 56 % lijekova u pogledu količine kojima se EU trenutačno opskrbljuje spadaju u kategoriju generičkih i biosličnih lijekova.

2.10.

Izuzećem „Bolar” (3) uklonjena je neželjena nuspojava snažne zaštite patenata, na temelju pretpostavke da bi slobodno tržišno natjecanje trebalo omogućiti čim zaštita istekne. Riječ je o izuzeću za proizvodnju za potrebe testiranja i kliničkih ispitivanja kako bi se osiguralo da generički lijekovi mogu ući na tržište što je prije moguće nakon isteka zaštite patenta/zaštite na temelju SDZ-a.

2.11.

U pogledu izuzeća od svjedodžbe o dodatnoj zaštiti za proizvodnju, poduzeća iz EU-a suočavaju se sa situacijom sličnoj onoj prije Bolara. Iako je legitimna svrha SDZ-a sprečavanje proizvodnje konkurentskih proizvoda u svrhu stavljanja na tržište EU-a dok je SDZ na snazi, on ima dvije neželjene i nepredviđene posljedice, odnosno:

2.11.1.

sprečavanje proizvodnje generičkih i biosličnih lijekova u EU-u i njihov izvoz u treće zemlje (u kojima se ne primjenjuje pravna zaštita) za vrijeme trajanja SDZ-a u EU-u; i

2.11.2.

sprečavanje njihove proizvodnje u EU-u (i zatim pohranjivanja) dovoljno rano kako bi se stavili na tržište EU-a odmah od prvog dana nakon isteka SDZ-a.

2.12.

Proizvođači generičkih i biosličnih lijekova (sa sjedištem u državi članici u kojoj je podnesena prijava SDZ-a za referentni lijek) suočavaju se sa sljedećim problemima:

2.12.1.

Tijekom razdoblja zaštite, koje je u EU-u obuhvaćeno svjedodžbom o referentnom lijeku, proizvođači taj lijek ne mogu proizvoditi ni u koju svrhu, što se odnosi i na izvoz izvan EU-a u zemlje u kojima je zaštita na temelju SDZ-a za referentni lijek istekla ili nikada nije postojala, iako proizvođači sa sjedištem u tim trećim zemljama to mogu učiniti.

2.12.2.

Odmah po isteku svjedodžbe: lijekovi nisu spremni za ulazak na tržište EU-a od prvog dana s obzirom na to da sustav SDZ-a u EU-a ne dozvoljava proizvodnju u EU-u do tog dana. S druge strane, proizvođači sa sjedištem u trećim zemljama u kojima je zaštita na temelju SDZ-a za referentni lijek istekla ranije ili nikada nije postojala, mogu biti spremni za ulazak na tržište EU-a od prvog dana zahvaljujući izvozu i time ostvariti znatnu konkurentsku prednost.

2.13.

Sektor generičkih i biosličnih lijekova danas u EU-u zapošljava više od 160 000 ljudi (Medicines for Europe). Gubitak radnih mjesta, posebno onih visokokvalificiranih, gubitak znanja i vještina te odljev mozgova u treće zemlje, posebno u Aziju, treba spriječiti hitnom izmjenom uredbe o SDZ-ovima.

2.14.

EU je bio predvodnik u razvoju regulatornih postupaka za odobrenje biosličnih lijekova: Europska agencija za lijekove (EMA) prvi je biosličan lijek odobrila 2006., dok je Uprava za hranu i lijekove SAD-a (FDA) to učinila tek 2015. Međutim, postoje jasne naznake da Europa sada gubi svoju konkurentsku prednost, a njezini je trgovinski partneri sustižu. Stoga EU pod hitno treba povratiti konkurentnost proizvođača generičkih i biosličnih lijekova iz EU-a. Nepoduzimanje ili odgađanje inicijative dodatno bi oslabilo tu industriju EU-a te ugrozilo predvodnički učinak i konkurentsku prednost EU-a, osobito u sektoru biosličnih lijekova.

2.15.

U skladu sa strategijom jedinstvenog tržišta, potrebna je ciljana prilagodba određenih aspekata SDZ-ova kako bi se uhvatilo u koštac sa sljedećim problemima:

2.15.1.

gubitak izvoznih tržišta u nezaštićenim trećim zemljama;

2.15.2.

ulazak od prvog dana nakon isteka SDZ-a na tržišta država članica za proizvođače generičkih i biosličnih lijekova s poslovnim nastanom u EU-u uvođenjem „izuzeća od svjedodžbe o dodatnoj zaštiti za proizvodnju” u zakonodavstvo EU-a o SDZ-u, čime bi se omogućila proizvodnja generičkih i biosličnih lijekova unutar EU-a tijekom trajanja SDZ-a;

2.15.3.

rascjepkanost kao posljedica neujednačene provedbe trenutačnog sustava SDZ-a u državama članicama koja se može riješiti zajedno s predstojećim jedinstvenim patentom i naknadno mogućim stvaranjem jedinstvenog SDZ-a;

2.15.4.

neujednačena provedba izuzeća od istraživanja „Bolar”.

3.   Opće napomene

3.1.

Što možemo očekivati od nove uredbe?

3.1.1.

Jačanje i zadržavanje proizvodnih kapaciteta te znanja i vještina u EU-u, čime se smanjuje nepotrebno premještanje/eksternalizacija poslova.

3.1.2.

Jačanje pristupa pacijenata iz EU-a lijekovima putem diversifikacije geografskih izvora opskrbe, čime se jača domaća proizvodnja.