6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/1

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Predviđanje posljedica umjetne inteligencije na radna mjesta radi osiguravanja pravedne tranzicije”

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 440/01)

Izvjestiteljica:

Franca SALIS-MADINIER

Odluka Plenarne skupštine:	15.2.2018.
Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 2. Poslovnika
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	183/1/2

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Umjetna inteligencija i robotika proširit će i povećati utjecaj koji digitalno gospodarstvo ima na tržišta rada (1). Tehnološki napredak uvijek je utjecao na rad i na zapošljavanje te je zahtijevao nove oblike socijalne i društvene organizacije. EGSO je uvjeren da tehnološki razvoj može doprinijeti gospodarskom i socijalnom napretku. Međutim, smatra da bi bilo pogrešno zanemariti njegove globalne učinke na društvo. Umjetna će inteligencija u svijetu rada proširiti i povećati opseg automatizacije radnih mjesta (2). Iz tog razloga EGSO želi doprinijeti pripremi društvenih promjena koje prate procvat umjetne inteligencije i robotike jačanjem i obnavljanjem europskog socijalnog modela.

1.2.

EGSO želi istaknuti potencijal umjetne inteligencije i njezine primjene, osobito u području zdravstvene skrbi, sigurnosti u prometu i energiji, suzbijanja klimatskih promjena i predviđanja prijetnji u području kibernetičke sigurnosti. Europska unija, vlade i organizacije civilnog društva igraju važnu ulogu u potpunom iskorištavanju prednosti koje umjetna inteligencija može donijeti, posebice osobama s invaliditetom, osobama smanjene pokretljivosti kao i starijim osobama te kroničnim bolesnicima.

1.3.

Međutim, EU ne raspolaže dostatnim podacima o digitalnoj ekonomiji i socijalnoj preobrazbi koja iz nje proizlazi. EGSO preporučuje da se poboljšaju statistički alati i istraživanje, osobito o umjetnoj inteligenciji, upotrebi industrijskih robota i usluga, internetu stvari te o novim gospodarskim modelima (ekonomija platformi, novi oblici zapošljavanja i rada).

1.4.

EGSO poziva Europsku komisiju da promiče i podržava provedbu studija na razini europskih odbora za sektorski socijalni dijalog o sektorskim učincima umjetne inteligencije i robotike, te općenito, digitalizacije gospodarstva.

1.5.

Prihvaćeno je da će umjetna inteligencija i robotika izmjestiti i preobraziti radna mjesta, neka ukinuti, a druga stvoriti. EU u svakom slučaju mora jamčiti pristup socijalnoj zaštiti svim radnicima, samozaposlenima ili lažno samozaposlenima, u skladu s europskim stupom socijalnih prava.

1.6.

Komisija je predložila jačanje Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji kako bi se njime koristili posebice radnici koji gube radno mjesto i samozaposlene osobe koje su prestale sa svojom djelatnošću zbog digitalizacije gospodarstva (3). EGSO smatra da je to korak ka uspostavljanju istinskog europskog tranzicijskog fonda kojim bi se doprinijelo društveno odgovornom upravljanju digitalnom transformacijom.

1.7.

EGSO preporučuje da se provode i ojačaju načela, obećanja i obaveze sadržani u postojećim tekstovima koje su usvojile europske institucije i socijalni partneri o obavješćivanju radnika i savjetovanju s njima (4), osobito prilikom uvođenja novih tehnologija među kojima su umjetna inteligencija i robotika. EGSO poziva na uključivi europski program umjetne inteligencije koji će se temeljiti na tim tekstovima i na europskom stupu socijalnih prava koji će uključivati sve dionike.

1.8.

EGSO preporučuje da se smjernicama u pogledu etike u području umjetne inteligencije koje će izraditi Komisija odredi jasna granica u interakciji između radnika i inteligentnih strojeva kako čovjek nikada ne bi postao izvršitelj naloga stroja. Tim bi se smjernicama, u duhu uključive umjetne inteligencije, trebala utvrditi načela sudjelovanja, odgovornosti i provođenja postupaka proizvodnje kako bi, kako je istaknuto u Ustavu ILO-a, rad onima koji ga obavljaju donio zadovoljstvo da u potpunosti koriste svoje sposobnosti i znanja te da na najbolji način doprinesu općoj dobrobiti.

1.9.

EGSO također preporučuje da se tim smjernicama obuhvate i načela transparentnosti u upotrebi sustava umjetne inteligencije za zapošljavanje, ocjenjivanje i kontrolu radnika od strane uprave, kao i načela zdravlja i sigurnosti i poboljšanja uvjeta rada. Naposljetku, tim se smjernicama treba osigurati zaštita prava i sloboda u pogledu obrade podataka radnika, uz poštovanje načela nediskriminacije,

1.10.

Provedbu smjernica u pogledu etike u području umjetne inteligencije potrebno je pratiti. Ta uloga promatrača ili nadzornika mogla bi se dodijeliti europskom opservatoriju za pitanja etike u sustavima umjetne inteligencije (uključujući i u poduzećima).

1.11.

EGSO preporučuje obrazovanje inženjera i kreatora inteligentnih strojeva u pogledu etike kako bi se izbjeglo uvođenje novih oblika digitalnog znanstvenog menadžmenta (eng. taylorism) u kojima bi se ljudi sveli na izvršavanje naloga strojeva. Treba promicati širenje dobrih praksi i razmjenu iskustava na tom polju.

1.12.

EGSO traži pojašnjenje načela pravne odgovornosti. Kada je riječ o odnosu između čovjeka i stroja, na rizike koji se javljaju u području zdravlja i sigurnosti trebalo bi odgovoriti ambicioznijim pristupom u okviru Direktive o odgovornosti za proizvode (5).

1.13.

EGSO zbog rizika socijalne polarizacije tijekom digitalne transformacije poziva institucije EU-a da pokrenu raspravu o pitanju financiranja javnih proračuna i sustava socijalne zaštite, u gospodarstvu u kojem je sve veća rasprostranjenost robota (6) iako je porez na rad i dalje glavni izvor poreznih prihoda u Europi. Kako bi se primjenjivalo načelo jednakosti, tom bi raspravom trebalo obuhvatiti i pitanje preraspodjele koristi od digitalizacije.

2. Uvod

2.1.

Od pojave pojma umjetne inteligencije 1956. i tijekom cijele druge polovice 20. stoljeća, njezin se razvoj odvijao neujednačeno. Naizmjenično je bila uzrokom velike nade i velikih razočarenja. Ali posljednjih godina doživljava novi procvat koji omogućavaju prikupljanje, organizacija i pohrana količine podataka neviđene u povijesti čovječanstva (eng. big data) te eksponencijalno povećanje snage računala i mogućnosti algoritama.

2.2.

EGSO je 2017 (7). izradio mišljenje o umjetnoj inteligenciji u kojem su obrađena mnoga pitanja. Kao što je istaknuto u tom mišljenju, ne postoji jasna definicija umjetne inteligencije. Za potrebe ovog mišljenja umjetnu inteligenciju shvatit ćemo kao disciplinu čiji je cilj upotreba digitalne tehnologije za stvaranje sustava sposobnih da samostalno reproduciraju ljudske kognitivne funkcije, uključujući osobito shvaćanje podataka, određeni oblik razumijevanja i prilagodbe (rješavanje problema, automatsko promišljanje i učenje).

2.3.

Sustavi umjetne inteligencije danas mogu rješavati složene probleme, ponekad izvan dosega ljudske inteligencije. Čini se da je primjena umjetne inteligencije potencijalno beskrajna, kako u području bankarstva, osiguranja, prometa, zdravstvene skrbi, obrazovanja, energije, marketinga i obrane, tako i u industrijskom sektoru, građevinarstvu, poljoprivredi, obrtništvu itd (8). Od umjetne inteligencije očekuje se poboljšanje učinkovitosti proizvodnih postupaka dobara i usluga, poticanje profitabilnosti poduzeća i doprinos gospodarskom rastu.

2.4.

Ovaj novi razvoj umjetne inteligencije doveo je do brojnih pitanja u pogledu njezine uloge u društvu, njezina stupnja samostalnosti i interakcije s ljudima. Kao što je istaknuto u mišljenju EGSO-a o umjetnoj inteligenciji usvojenom 2017 (9)., ta se pitanja prije svega odnose na etiku, sigurnost, transparentnost, privatni život i radne standarde, obrazovanje, dostupnost, zakonodavstvo i propise, upravljanje i demokraciju.

2.5.

U raspravi o umjetnoj inteligenciji treba se primijeniti različite pristupe kako bi to pitanje izašlo iz uobičajenog ekonomskog/gospodarskog kolosijeka u kojem se ponekad nalazi. Multidisciplinarni okvir bio bi koristan u analizi učinaka umjetne inteligencije na svijet rada jer je to jedno od glavnih mjesta na kojima dolazi do interakcije između ljudi i strojeva. Tehnika je oduvijek utjecala na rad. Učinci umjetne inteligencije na zapošljavanje i na rad stoga zahtijevaju osobitu pozornost na političkoj razini jer je uloga institucija prije svega učiniti procese gospodarske preobrazbe socijalno održivima (10).

2.6.

Svrha ovog samoinicijativnog mišljenja jest istaknuti važnost umjetne inteligencije za rad, uključujući samu njegovu narav, za uvjete rada i za njegovu organizaciju. Kao što je EGSO (11) već istaknuo, treba unaprijediti statističke podatke i istraživanja kako bi se preciznije predvidio razvoj tržišta rada, kao i utvrdili jasni pokazatelji u vezi s određenim tendencijama u pogledu kvalitete rada, polarizacije radnih mjesta i prihoda, uvjeta rada u digitalnoj transformaciji. EU nema dovoljno podataka o takozvanoj ekonomiji suradnje, platformama za rad na zahtjev, novim obrascima podugovaranja na internetu, kao ni o upotrebi industrijskih robota i robota za osobne usluge, o internetu stvari te upotrebi i širenju sustava umjetne inteligencije.

3. Umjetna inteligencija i promjene u broju radnih mjesta

3.1.

Pitanje utjecaja koji će umjetna inteligencija i robotika imati na broj radnih mjesta u proizvodnim postupcima kontroverzno je. Brojnim ispitivanjima pokušalo se odgovoriti na to pitanje, ali znanstveni konsenzus nije postignut. Njihovi različiti rezultati (od 9 % do 54 % ugroženih radnih mjesta (12)) odražavaju složenost metodoloških odabira i njihovih presudnih učinaka na rezultate istraživanja.

3.2.

Predviđanja su nesigurna jer osim tehnološkog potencijala automatizacije djeluju i drugi čimbenici: političke, regulatorne, gospodarske, i demografske promjene kao i društvena prihvatljivost. Nije dovoljno da tehnologija bude suvremena kako bi se mogla jamčiti njezina uporaba i širenje.

3.3.

Konačno, nemoguće je predvidjeti točan broj radnih mjesta koja se mogu automatizirati u svakom sektoru, a da se ne uzme u obzir transformacija zanimanja i ritam stvaranja novih radnih mjesta. Razvoj sustava umjetne inteligencije zahtijevat će zapravo nova radna mjesta u području inženjerstva, informatike i telekomunikacija (inženjere, tehničare i operatere) te u području velike količine podataka (eng. big data): službenike za podatke (eng. data officers), analitičare podataka (eng. data analysts), pretraživače podataka (eng. data miners) itd.

3.4.

Uloga javnih institucija bit će osigurati socijalnu održivost te digitalne transformacije, koja će istodobno moći utjecati na broj i na kvalitetu radnih mjesta (13). Među opasnostima koje ističu stručnjaci je polarizacija radnih mjesta između „superzvijezda”, s jedne strane, koje imaju kvalifikacije potrebne za digitalno gospodarstvo i „gubitnika”, s druge strane, čije će kvalifikacije, iskustvo i vještine zbog te transformacije postupno zastarijevati. Europska komisija u novijoj komunikaciji (14) predlaže rješenja za taj izazov koji se glavnim dijelom temelji na obrazovanju, osposobljavanju, poboljšavanju osnovnih vještina pisanja, čitanja i računanja, kao i digitalnih vještina. To rješenje trebali bi poduprijeti gospodarski i socijalni akteri, prije svega u okviru nacionalnog, europskog, međustrukovnog i sektorskog socijalnog dijaloga (15).

3.5.

Međutim, EGSO smatra da ti napori neće biti dovoljni za rješavanje svih pitanja, a osobito nesigurnosti u pogledu promjena koje se tiču radnih mjesta. Trebalo bi razviti tri dodatna smjera: smjer „uključive” umjetne inteligencije, smjer predviđanja promjena i, na kraju, kada socijalni planovi postanu neizbježni, smjer društveno odgovornog i uređenog restrukturiranja.

4. Uključiva i pametna umjetna inteligencija i robotika

4.1.

EGSO podržava načelo uključivog programa umjetne inteligencije i robotizacije. To znači da bi u poduzećima od trenutka uvođenja novih postupaka u kojima se koriste nove tehnologije radnike bilo korisno uključiti u modalitete funkcioniranja tih postupaka. Kao što primjećuje WRR (16), „uključivo i pametno” uvođenje novih tehnologija, u kojem radnici ostaju u središtu postupaka i sudjeluju u njihovu unaprjeđenju, može doprinijeti poticanju poboljšavanja postupaka proizvodnje (17).

4.2.

S obzirom na ulogu koju algoritmi igraju u uvjetima zapošljavanja, rada i stručne evaluacije, EGSO podržava načelo algoritamske transparentnosti, koja ne podrazumijeva otkrivanje kodova, već pojašnjavanje parametara i kriterija na temelju kojih se odluke donose. Uključivanje ljudi treba uvijek biti moguće.

4.3.

Umjetna inteligencija koja u središte stavlja radnika u obzir uzima mišljenja osoba koje će raditi u okviru novih tehnoloških postupaka, jasno definira zadatke i odgovornosti koji ostaju u rukama radnika, zadržava određene oblike odgovornosti radnika za obavljeni rad kako oni ne bi postali obični izvršitelji.

4.4.

Načelo zakonske odgovornosti mora se pojasniti. Industrijski roboti ili roboti za usluge sve više surađuju s ljudima. Umjetna inteligencija omogućuje robotima da „izađu iz kaveza” i može doći do nesreća (18). Upravo zato treba jasno utvrditi odgovornosti samostalnih sustava u slučaju nesreće i obuhvatiti zdravstvene i sigurnosne rizike kojima se izlažu radnici. Europska komisija u okviru Direktive o odgovornosti za proizvode pokreće postupak promišljanja o tim rizicima u nastajanju (19). Kada je riječ o sigurnosti na radu taj pristup treba biti ambiciozniji.

4.5.

Načelo pravednosti koje se primjenjuje na svijet rada podrazumijeva da se radnika ne liši njegova rada. Neki stručnjaci naglašavaju da postoji opasnost od toga da umjetna inteligencija doprinese određenom gubitku kvalifikacija radnika. Stoga se treba pobrinuti za to da, sukladno Ustavu ILO-a, rad onima koji ga obavljaju donese zadovoljstvo da u potpunosti koriste svoje sposobnosti i znanja te da na najbolji način doprinesu općoj dobrobiti. S upravljačkog stajališta, to je i način na koji se može zadržati motiviranost za rad.

5. Predviđanje promjena

5.1.

U brojnim studijama posljednjih godina ukazuje se na slabljenje europskog, a ponekad i nacionalnog socijalnog dijaloga, i to usprkos želji za njegovim jačanjem koju iskazuju Komisija i Europsko vijeće. Međutim, taj je socijalni dijalog jedno od najprikladnijih sredstava za suočavanje sa socijalnim izazovima digitalizacije. Upravo zato EGSO ustraje na tome da u poduzećima i na svim relevantnim razinama taj dijalog postane uobičajena praksa kako bi se transformacije mogle pripremiti na socijalno prihvatljiv način. EGSO podsjeća na to da je socijalni dijalog jedno od najboljih jamstava socijalnog mira i smanjenja nejednakosti. Osim političkih izjava o jačanju, institucije EU-a imaju veliku odgovornost za poticanje i održavanje socijalnog dijaloga.

5.2.

Osobito kada je riječ o uvođenju tih tehnologija, dijalog mora omogućiti upoznavanje s mogućnostima transformacije postupaka proizvodnje na razini poduzeća i sektora te procjenu novih potreba u pogledu kvalifikacija i usavršavanja, ali također mora omogućiti da se unaprijed promišlja o upotrebi umjetne inteligencije za poboljšanje postupaka organizacije i proizvodnje, povećanje osposobljenosti radnika i optimizaciju sredstava koja omogućuje umjetna inteligencija kako bi se razvili novi proizvodi i usluge ili poboljšala kvaliteta korisničke podrške.

5.3.

Socijalno odgovorno restrukturiranje

5.4.

Ako socijalni planovi postanu neizbježni, važnost se usmjerava na socijalno upravljanje restrukturiranjem. Kao što su istaknuli europski socijalni partneri u svojim „Referentnim smjernicama za upravljanje promjenama i njihovim socijalnim posljedicama” (20), brojne studije slučaja naglašavaju važnost traženja svih mogućih alternativnih rješenja za otpuštanja, kao što su osposobljavanje, prekvalifikacija, potpora u osnivanju poduzeća.

5.5.

U slučaju restrukturiranja, u skladu s odgovarajućim europskim direktivama (21), treba omogućiti obavješćivanje radnika i savjetovanje s njima kako bi se poboljšalo predviđanje rizika, radnicima olakšao pristup osposobljavanju u sklopu poduzeća, organizacija rada postala fleksibilnija uz očuvanje sigurnosti te promicalo uključivanje radnika u poslovanje i budućnost poduzeća.

5.6.

Konačno, kao što sasvim opravdano ističe Europska komisija, EU mora jamčiti pristup socijalnoj zaštiti svim građanima, uključujući zaposlenike/radnike, samozaposlene ili lažno samozaposlene radnike „bez obzira na vrstu i trajanje radnog odnosa”, u skladu s europskim stupom socijalnih prava (22).

6. Umjetna inteligencija i mijenjanje radnih uvjeta

6.1.

Europska je komisija 25. travnja 2018. predložila „europski pristup” za promicanje politika ulaganja u razvoj umjetne inteligencije i uvođenje etičkih smjernica. Komisija ističe potencijal preobrazbe naših društava s pomoću tehnologija umjetne inteligencije, osobito u sektoru prometa, zdravstvene skrbi i proizvodne industrije.

6.2.

Taj potencijal preobrazbe odražava se u postupcima proizvodnje, a utječe i na sadržaj rada. Utjecaj može biti pozitivan, osobito u pogledu načina na koji umjetna inteligencija može poboljšati te postupke i kvalitetu rada. Isti pozitivni učinci mogu se pojaviti i u „fleksibilnim” radnim organizacijama, u kojima je podjela ovlasti za donošenje odluka veća, kao i samostalnost radnih skupina, polivalentnost, horizontalna organizacija, inovativne i participativne prakse (23).

6.3.

Kao što ističu EGSO (24) i sama Komisija, umjetna inteligencija može pomoći radnicima u zadacima koji se ponavljaju, teški su i opasni, a određeni načini primjene umjetne inteligencije mogu poboljšati dobrobit zaposlenika i olakšati im svakodnevicu.

6.4.

Ali to je stajalište popraćeno novim pitanjima, osobito u pogledu interakcije između umjetne inteligencije i radnika, i promjene sadržaja rada. U kojoj će mjeri u tvornicama, poduzećima i uredima pametni strojevi biti samostalni i na koji će način nadopunjavati rad ljudi? EGSO ističe da je u novom svijetu rada od iznimne važnosti određivanje odnosa između čovjeka i stroja. Od presudne je važnosti pristup utemeljen na kontroli čovjeka nad strojem (25).

6.5.

Kao prvo, etički je neprihvatljivo da umjetna inteligencija naređuje čovjeku ili da ga se smatra izvršiteljem naloga stroja koji će mu davati zadatke koje treba izvršiti, način na koji ih treba izvršiti i rokove u kojima ti zadaci trebaju biti izvršeni. Međutim, čini se da je ta etička granica ponekad prekoračena (26). Stoga je u smjernicama u pogledu etike u području umjetne inteligencije potrebno jasno odrediti tu etičku granicu.

6.6.

Izbjegavanje stvaranja novih oblika digitalnog znanstvenog menadžmenta (eng. talyorism) koje osmišljavaju osobe koje razvijaju pametne strojeve trebalo bi biti prioritet EU-a. Upravo zato, kao što je nedavno ustvrdio EGSO, europski znanstvenici, inženjeri, kreatori i poduzetnici koji doprinose razvoju i komercijalizaciji sustava umjetne inteligencije trebaju djelovati u skladu s kriterijima etičke i društvene odgovornosti. Uključivanje etike i društvenih znanosti u program obrazovanja inženjera može biti dobar odgovor na taj zahtjev (27).

6.7.

Drugo se pitanje odnosi na praćenje i kontrolu od strane uprave. Svi se slažu da je potrebno razumno praćenje postupaka proizvodnje pa tako i rada koji se obavlja. Danas novi tehnološki alati potencijalno omogućuju uvođenje pametnih sustava potpune kontrole radnika u stvarnom vremenu, uz opasnost da praćenje i kontrola postanu neproporcionalni.

6.8.

Pitanje razumnosti i proporcionalnosti kontrole obavljanja rada i pokazatelja uspješnosti, odnosa povjerenja između nadređene i podređene osobe, tema je koja se također treba naći na dnevnom redu nacionalnog, europskog, međustrukovnog i sektorskog socijalnog dijaloga.

6.9.

Pitanje utjecaja algoritama i podataka o učenju te mogućih negativnih učinaka diskriminacije i dalje je kontroverzno. Za neke, algoritmi i drugi predviđajući softveri koji se koriste pri zapošljavanju mogu smanjiti diskriminaciju i pogodovati „pametnijem” zapošljavanju. Za druge, uvijek postoji rizik da softveri za zapošljavanje, čak i slučajno, odražavaju pristranost osoba koje su programirale te robote koji se koriste pri zapošljavaju. Po mišljenju nekih stručnjaka, algoritamski modeli uvijek će biti samo mišljenja izražena s pomoću matematike (28). Iz tog razloga istodobno treba voditi računa o tome da se mogu uključiti ljudi (u vezi s prethodno navedenim načelom transparentnosti: pravo da se traže kriteriji na temelju kojih se donose odluke) i da prikupljanje podataka i njihova obrada budu u skladu s načelima proporcionalnosti i svrhe. U svakom slučaju, podaci se smiju upotrebljavati isključivo u svrhe za koje su prikupljeni (29).

6.10.

Mogućnost koju Opća uredba o zaštiti podataka pruža državama članicama, da zakonima ili kolektivnim sporazumima donesu preciznija pravila za osiguravanje zaštite prava i sloboda u pogledu obrade osobnih podataka zaposlenika u okviru radnog odnosa, snažno je sredstvo kojim se države i socijalni partneri moraju poslužiti (30).

6.11.

Ovdje treba istaknuti da opasnosti nisu izloženi samo zaposleni radnici. Razvoj podugovaranja na internetu, rada na platformi i različitih oblika participativnog rada također prate novi sustavi automatiziranog upravljanja učinkovitosti i prisutnosti, čije se etičke granice očito ponekad prekorače (platforma uključuje web kameru radnika, snimanje ekrana na daljinu itd.).

6.12.

Algoritmi tih platformi, koji, među ostalim, utvrđuju naknade samostalnog radnika, njegov ugled u digitalno svijetu i mogućnosti pristupa zadacima, često su nejasni. Radnicima se ne objašnjava način na koji ti algoritmi funkcioniraju te oni nemaju pristup operativnim kriterijima koji se na njih primjenjuju.

7. Priprema pravedne tranzicije

7.1.

Opasnost od socijalne polarizacije, koju ističu brojni stručnjaci, srednjoročno iziskuje temeljito promišljanje o budućnosti naših socijalnih obrazaca, uključujući i njihovo financiranje. EGSO poziva Komisiju da pokrene raspravu o pitanju poreza i financiranja javnih proračuna i zajedničkih sustava socijalne zaštite u gospodarstvu u kojem rasprostranjenost robota ubrzano raste (31), iako je porez na rad i dalje glavni izvor poreznih prihoda u Europi. U tu bi raspravu trebalo uključiti i pitanje preraspodjele dividendi od digitalizacije.

7.2.

Komisija predlaže jačanje Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF) i, među ostalim, da se osigura da se njime koriste zaposlenici čija će radna mjesta nestati i samozaposlene osobe koje su prestale sa svojom djelatnošću zbog digitalizacije gospodarstva (digitalizacije, automatizacije) (32). EGSO smatra da je to korak ka uspostavljanju istinskog europskog tranzicijskog fonda kojim bi se doprinijelo predviđanju i društveno odgovornom upravljanju digitalnom transformacijom i restrukturiranjem koje će sa sobom donijeti.

7.3.

Socijalni i općenito društveni aspekti umjetne inteligencije sve su više predmetom nacionalnih rasprava. Nedavne rasprave u britanskom Parlamentu (33) i u francuskom Senatu ukazale su na potrebu da se promiče etički pristup umjetnoj inteligenciji, koji bi se temeljio na određenom broju načela kao što su lojalnost, transparentnost i objašnjivost algoritamskih sustava, etika i odgovornost primjene umjetne inteligencije te podizanje razine svijesti istraživača, stručnjaka i specijalista u pogledu moguće neprikladne upotrebe rezultata njihovih istraživanja. U Francuskoj je izvješće Villani predstavljeno kao želja da se umjetnoj inteligenciji „podari smisao” (34). Brojni stručnjaci sa sveučilišta Yale, Stanford, Cambridge i Oxford upozoravaju na „neriješene osjetljivosti” umjetne inteligencije i ističu da ih obavezno treba predvidjeti, spriječiti i ublažiti (35). Osim toga, Istraživačka zaklada Québeca (FRQ), u suradnji s Montrealskim sveučilištem, posljednjih mjeseci radi na projektu Svjetskog centra za praćenje utjecaja umjetne inteligencije i digitalnog sektora na društvo (36).

7.4.

Sve te inicijative pokazuju da rasprave o umjetnoj inteligenciji treba skrenuti s gospodarskog i tehnološkog kolosijeka i proširiti javne rasprave o ulozi koju društvo želi da umjetna inteligencija ima, uključujući i u svijetu rada. Takve će rasprave omogućiti da se izbjegne zamka „lažne dihotomije” između posve naivnog i optimističnog viđenja umjetne inteligencije i njezinih posljedica i katastrofičarskog viđenja (37). Činjenica da su pokrenute rasprave na nacionalnoj razini prva je korisna faza, ali i EU ima u tome ulogu, osobito utvrđivanjem etičkih smjernica, kao što je Komisija već počela činiti.

7.5.

Pitanje provedbe tih smjernica morat će se povjeriti opservatoriju koji će se baviti etikom sustava umjetne inteligencije. Stvar je u tome da se umjetna inteligencija i njezini načini primjene moraju staviti u službu dobrobiti i emancipacije građana i radnika, uz poštivanje temeljnih prava, i da treba onemogućiti da izravno ili neizravno doprinose postupcima izvlaštenja, gubitku mogućnosti učenja, gubitku kvalifikacija i samostalnosti. Načelo „čovjek za kormilom” u svim kontekstima, pa i u kontekstu rada, mora se konkretno primjenjivati.

7.6.

To se načelo osobito mora primjenjivati na druge sektore djelatnosti, kao primjerice na zdravstvene djelatnike, koji pružaju usluge usko povezane sa životom, zdravljem, sigurnošću i kvalitetom života ljudi. Samo će stroga etička pravila moći osigurati da ne samo radnici već i potrošači, pacijenti, klijenti i drugi pružatelji usluga mogu u potpunosti imati koristi od novih načina primjene umjetne inteligencije.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Acemoglu, D., Restrepo, P. (2018), Artificial Intelligence, Automation and Work („Umjetna inteligencija, automatizacija i rad”), NBER Working Paper 24196, January 2018. Vidjeti također: Orijentacijsko vijeće za zapošljavanje (2017.), Automatizacija, digitalizacija i zapošljavanje. (Svezak 1). (www.coe.gouv.fr).

(2) Acemoglu, D., op.cit.; Orjentacijsko vijeće za zapošljavanje (2017.), op. cit.

(3) COM(2018) 380 final.

(4) Direktiva 2002/14/EZ; Zajednička deklaracija o namjeri UNICE-CES-CEEP o socijalnom dijalogu i novim tehnologijama, 1985.; Zajedničko mišljenje socijalnih partnera o novim tehnologijama, organizaciji rada i prilagodljivosti tržištu rada, 1991.; Referentne smjernice za upravljanje promjenama i njihovim socijalnim posljedicama, 2003.

(5) COM(2018) 246 final.

(6) https://ifr.org/ifr-press-releases/news/robots-double-worldwide-by-2020.

(7) SL C 288, 31.8.2017., str. 1.

(8) Vidjeti među ostalim: https://www.techemergence.com.

(9) SL C 288, 31.8.2017., str. 1.

(10) Eurofound (2018.), Automation, digitalisation and platforms: Implications for work and employment („Automatizacija, digitalizacija i platforme: utjecaj na rad i zapošljavanje”), Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg.

(11) SL C 13, 15.1.2016., str. 161.

(12) Frey i Osborne, 2013.; Bowles, 2014.; Arntz, Gregory i Zierahn, 2016.; Le Ru, 2016.; McKinsey, 2016.; OCDE, 2017.; vidjeti i razmatračko mišljenje CCMI/136 (SL C 13, 15.1.2016., str. 161.).

(13) http://www.oecd.org/fr/emploi/avenir-du-travail/.

(14) COM(2018) 237 final.

(15) SL C 367, 10.10.2018., str. 15.

(16) Nizozemsko znanstveno vijeće za vladinu politiku.

(17) https://english.wrr.nl/latest/news/2015/12/08/wrr-calls-for-inclusive-robot-agenda.

(18) Vidjeti radove o „rizicima u nastajanju” Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (https://osha.europa.eu/fr/emerging-risks). Prema Agenciji „postojeće tehničke pristupe i norme kojima se zaposlenike želi zaštititi od rizika koje podrazumijeva rad s kolaborativnim robotima trebat će preispitati u svjetlu tih promjena”.

(19) COM(2018) 246 final.

(20) Zajednički tekst UNICE-a, CEEP-a, UEAPME-a i CES-a, 16.10.2003.

(21) Direktiva 2002/14/EZ o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje radnika i savjetovanje s njima u Europskoj zajednici.

(22) SL C 303, 19.8.2016., str. 54.; SL L 173, 31.5.2017., str. 15.; SL C 129, 11.4.2018., str. 7.; SL C 434, 15.12.2017., str. 30.

(23) SL C 434, 15.12.2017., str. 30.

(24) SL C 367, 10.10.2018., str. 15.

(25) SL C 288, 31.8.2017., str. 1.; SL C 367, 10.10.2018., str. 15.

(26) U više su europskih medija objavljeni uvjeti rada u određenim logističkim centrima u kojima radnici u cijelosti ovise o algoritmima koji im određuju zadatke koje trebaju izvršiti u određenim rokovima, i u kojima se njihova učinkovitost mjeri u stvarnom vremenu.

(27) SL C 367, 10.10.2018., str. 15.

(28) Cathy O’Neil, doktorica znanosti na Harvardu i podatkovna znanstvenica, Models are opinions embedded in mathematics, („Modeli su mišljenja izražena s pomoću matematike”), https://www.theguardian.com/books/2016/oct/27/cathy-oneil-weapons-of-math-destruction-algorithms-big-data.

(29) Vidjeti posebice radove francuskog CNIL-a (Comment permettre à l’homme de garder la main? Les enjeux éthiques des algorithmes et de l’intelligence artificielle, „Kako omogućiti ljudima da zadrže kontrolu? Izazovi algoritama i umjetne inteligencije u području etike”)

https://www.cnil.fr/sites/default/files/atoms/files/cnil_rapport_garder_la_main_web.pdf).

(30) Uredba (EZ) br. 2016/679 (članak 88.).

(31) https://ifr.org/ifr-press-releases/news/robots-double-worldwide-by-2020.

(32) COM(2018) 380 final.

(33) https://www.parliament.uk/ai-committee.

(34) http://www.enseignementsup-recherche.gouv.fr/cid128577/rapport-de-cedric-villani-donner-un-sens-a-l-intelligence-artificielle-ia.html.

(35) https://www.eff.org/files/2018/02/20/malicious_ai_report_final.pdf.

(36) http://nouvelles.umontreal.ca/article/2018/03/29/le-quebec-jette-les-bases-d-un-observatoire-mondial-sur-les-impacts-societaux-de-l-ia/.

(37) Acemoglu, D., op.cit. Vidjeti također Eurofound 2018., Automation, digitalisation and platforms: Implications for work and employment („Automatizacija, digitalizacija i platforme: utjecaj na rad i zapošljavanje”), Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg, str. 23: The risks comprise unwarranted optimism, undue pessimism and mistargeted insights („Rizici obuhvaćaju neopravdani optimizam, nepotrebni pesimizam i pogrešne spoznaje”).

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/8

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Povjerenje, privatnost i sigurnost potrošača i poduzeća u internetu stvari”

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 440/02)

Izvjestitelj:	Carlos TRIAS PINTÓ
Suizvjestitelj:	Dimitris DIMITRIADIS

Odluka Plenarne skupštine:	15.2.2018.
Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 2. Poslovnika (samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	182/3/2

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Internet stvari (u daljnjem tekstu IoT), zahvaljujući tome što međusobno povezuje osobe i predmete, otvara niz mogućnosti za pojedince i poduzeća, no kako bi se osiguralo njegovo uspješno uvođenje, one bi trebale biti popraćene nizom zaštitnih mjera i kontrola.

1.2.

Imajući na umu da je jedan od stupova IoT-a automatsko donošenje odluka bez ljudskog posredovanja, potrebno je osigurati da te odluke ne dovode u pitanje prava potrošača, da ne predstavljaju opasnost etičke naravi te da nisu u suprotnosti s temeljnim načelima i ljudskim pravima.

1.3.

EGSO poziva europske institucije i države članice da:

1.3.1.

izradom odgovarajućih regulatornih okvira koji podrazumijevaju stroge mjere praćenja i nadzora osiguraju zaštitu privatnosti i sigurnosti;

1.3.2.

jasno definiraju odgovornost svih subjekata u lancu opskrbe proizvodima i povezanim informacijskim tokovima, sprečavajući nastajanje rupa u zakonu do kojih dolazi u situacijama kada su uključeni razni proizvođači i distributeri;

1.3.3.

osiguraju odgovarajuće resurse i uspostave učinkovite mehanizme koordinacije između Europske komisije i država članica s ciljem osiguravanja dosljedne i usklađene primjene kako zakonodavstva podložnog reviziji tako i novih propisa, istodobno uzimajući u obzir međunarodno okruženje;

1.3.4.

prate razvoj najnovijih tehnologija koje su povezane s IoT-om kako bi se zajamčila visoka sigurnost, potpuna transparentnost te pravedna dostupnost;

1.3.5.

promiču europsku i međunarodnu standardizaciju kako bi se osigurala pouzdanost proizvoda, njihova dostupnost, otpornost i kontinuitet;

1.3.6.

prate tržišta i zaštite ravnopravne uvjete uvođenja IoT-a, izbjegavajući pritom koncentraciju transnacionalne gospodarske moći u rukama novih tehnoloških poduzeća;

1.3.7.

aktivno promiču inicijative podizanja svijesti i razvijanja digitalnih vještina u korak s osnovnim istraživanjima i inovacijama u tom sektoru;

1.3.8.

zajamče potpuno uvođenje i učinkovitu uporabu sustava alternativnog rješavanja sporova i rješavanja sporova putem interneta i izvan njega (ADR i ODR);

1.3.9.

osiguraju postojanje, uvođenje i ispravno funkcioniranje europskog sustava zajedničkih tužbi koji bi omogućio da se zatraži izdavanje sudskog naloga i dobije naknada u slučajevima kada korištenje IoT-a uzrokuje kolektivnu štetu ili gubitak, kao što bi trebalo proizlaziti iz paketa mjera „Nove pogodnosti za potrošače”.

1.4.

Povjerenje potrošača postići će se strogim poštovanjem relevantnog zakonodavstva i obavješćivanjem o najboljim poslovnim praksama u pogledu privatnosti i sigurnosti te je dužnost institucija da to uključe u strategije društveno odgovornog poslovanja i ulaganja.

1.5.

Jačanje društvenog i gospodarskog učinka IoT-a ovisit će o stupnju njegove povezanosti s provedbom socijalnih i okolišnih politika u kontekstu kružnog i funkcionalnog gospodarstva te ekonomije dijeljenja.

2. Kontekst i pozadina

2.1.

Tijekom posljednjih petnaest godina pojava interneta dovela je do promjena u svim aspektima svakodnevnog života, što je utjecalo na različite potrošačke navike. Predviđa se da će u sljedećih deset godina revolucija IoT-a zahvatiti i energetski sektor te sektor poljoprivrede i prometa, kao i tradicionalnije sektore gospodarstva i društva, što zahtijeva osmišljavanje sveobuhvatnih politika koje bi na pametan način pristupile toj tehnološkoj revoluciji.

2.2.

Koncept IoT-a nastao je na Tehnološkom institutu u Massachusettsu (MIT): temelj toj ideji je svijet pun uređaja koji su u potpunosti međusobno povezani što omogućuje zajedničku automatizaciju različitih interoperabilnih procesa. Europska unija priprema se za suočavanje s digitalnom konvergencijom i novim izazovima u kontekstu IoT-a, počevši od pokretanja plana „i2010: Europsko informacijsko društvo za rast i zapošljavanje” (1) do nedavnog akcijskog plana za IoT (vidjeti dokument „Razvoj interneta stvari u Europi”, priložen komunikaciji iz 2016. „Digitalizacija europske industrije – iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta”) (2).

2.3.

EGSO je u više navrata iznio svoje stajalište o četvrtoj industrijskoj revoluciji, koju obilježava konvergencija digitalnih, fizičkih i bioloških tehnologija, a posebno želi naglasiti mišljenje iz 2017 (3). o toj temi. IoT je plodan teren za najnaprednije oblike umjetne inteligencije, kao i područje na kojem se stavljaju na kušnju načela koja je utvrdio EGSO, a naročito načelo „kontrole u rukama ljudi”.

2.4.

Uređajima IoT-a često nedostaju pravila za autentikaciju koja su potrebna kako bi se očuvala sigurnost korisničkih podataka. To dovodi do problema jer su uređaji, podaci i elementi lanca opskrbe izloženi povredama sigurnosti.

2.5.

Tehnologije u nastajanju, poput lanca blokova, mogu riješiti probleme povezane sa sigurnošću i povjerenjem: mogu se koristiti za praćenje mjernih podataka koji se generiraju putem senzora, kao i za izbjegavanje njihovog dupliciranja s bilo kojim drugim štetnim podatkom i zaštitu integriteta i sljedivosti izmjena; tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija mogla bi omogućiti prepoznavanje uređaja IoT-a, autentikaciju te neometan i siguran prijenos podataka; senzori IoT-a mogli bi se koristiti za razmjenu podataka putem lanca blokova umjesto uključivanja treće strane; korištenje pametnih ugovora omogućuje neovisnost uređaja kao i pojedinačni identitet te integritet podataka; s obzirom na to da ne postoje posrednici, smanjuju se operativni troškovi te troškovi pokretanja; konačno, uređaji IoT-a u sklopu lanca blokova omogućuju uvid u evidenciju svih povezanih uređaja, što je veoma korisno za rješavanje mogućih problema (4).

2.6.

S druge strane, tehnologije otvorenog koda za decentralizirano vođenje evidencije transakcija razvijaju se u svrhu razmjene informacija i vrijednosti između uređaja IoT-a. One ne dozvoljavaju rudarenje podataka već koriste arhitekturu utemeljenu na matematičkom konceptu pod nazivom usmjereni aciklički grafikon (DAG) koji izbjegava naknade i osigurava širenje kapaciteta mreže s porastom broja korisnika.

2.7.

Ukratko rečeno, pred nama je pojava koja ima velik gospodarski (5) i društveni potencijal i donosi izuzetne prilike, ali i značajne izazove koji podrazumijevaju rizike multidisciplinarne i međusektorske naravi i podjednako utječu na poduzeća i potrošače te na upravi i građane. Stoga bi se u rješavanju tog pitanja trebao osigurati zajednički pristup koji bi istodobno omogućio prepoznavanje specifičnih obilježja različitih situacija. U tom pogledu dovoljno je napomenuti činjenicu da će prema procjeni UN-a do 2020. biti povezano 50 milijardi uređaja, uključujući aplikacije za potrošače na televizorima, hladnjacima, sigurnosnim kamerama, vozilima itd.

2.8.

U kontekstu globaliziranog svijeta aplikacije IoT-a već donose društvene i gospodarske koristi, uključujući usluge koje su osjetljivije na socioekonomski kontekst, kraće cikluse pružanja povratnih informacija, popravke na daljinu, podršku pri donošenju odluka, bolju raspodjelu resursa te upravljanje uslugama na daljinu. Međutim, postoje vrlo osjetljivi čimbenici kao što su privatnost i sigurnost, neusklađenost informacija i transparentnost transakcija, složene odgovornosti, blokiranje proizvoda i sustava, ili također porast hibridnih proizvoda koji bi mogao imati posljedice za potrošače u pogledu vlasništva te korištenja ugovora na daljinu koji za posljedicu mogu imati gubitak jamstva.

2.9.

Veliki pravni izazovi s kojima se suočavaju EU i njegove države članice mogu se objasniti činjenicom da su mnoga od posebnih obilježja IoT-a (visoka složenost i velika međuovisnost, faktor samostalnosti, sastavnice generiranja i/ili obrade podataka te otvorena dimenzija) prisutna i u drugim digitalnim tehnologijama u nastajanju kao što su lanac blokova, 3D pisači i računalstvo u oblaku. Prema mišljenju EGSO-a, radnim dokumentom Europske komisije (6) o odgovornosti najnovijih digitalnih tehnologija ide se korak dalje u pravom smjeru.

2.10.

Ukratko, povećanje koristi u najvećoj mogućoj mjeri te smanjenje rizika povezanih s IoT-om pridonosi pružanju pristupačnih, jasnih, sažetih i točnih informacija uz posebni naglasak na promicanju uključenosti i digitalne povezivosti najranjivijih potrošača osmišljavanjem proizvoda i usluga koji su u potpunosti sljedivi i koji uključuju integrirana načela povjerenja, privatnosti i sigurnosti.

3. Povjerenje potrošača i poduzetnika u okviru IoT-a

3.1.

IoT je složeni ekosustav kojim se omogućuje međupovezanost uređaja različitih proizvođača, distributera i programskih inženjera, To može prouzročiti poteškoće u utvrđivanju odgovornosti u situacijama kršenja pravila ili u situacijama materijalne štete ili druge štete za treće osobe ili sustave prouzročene neispravnim proizvodima ili nenamjenskom uporabom proizvoda od strane treće osobe putem mreže. Štoviše, postoji mogućnost da mnogi subjekti koji su uključeni u globalni lanac vrijednosti proizvoda ne raspolažu dovoljnim znanjem i iskustvom na području sigurnosti ili zaštite podataka umreženih uređaja.

3.2.

Stoga je potrebno novo usmjerenje odgovornosti ka osiguranju zaštite potrošača i poduzeća koji usvoje aplikacije IoT-a u okruženju u kojem pravilno konfigurirani proizvodi zbog digitalnih sigurnosnih incidenata ili neovlaštene zlouporabe (npr. hakeri) mogu postati neispravni i nesigurni. To bi okruženje trebalo omogućiti predviđanje, sprečavanje i zaštitu od automatiziranih postupaka koji bi mogli prekršiti moralna načela i općeprihvaćena ljudska prava.

3.3.

EGSO pozdravlja reviziju primjene direktive iz 1985. o odgovornosti za štetu prouzročenu neispravnim proizvodima (7) te nedavno osnivanje višedioničke stručne skupine za odgovornost i nove tehnologije kako bi se osigurala pravedna ravnoteža između interesa potrošača i proizvođača. Novi okvir odgovornosti trebao bi sadržavati jasne odredbe o sljedivosti odgovornosti i o sigurnosti u cijelom lancu vrijednosti proizvoda i tijekom cijelog životnog vijeka proizvoda, uz uključivanje održivosti kao novog čimbenika zahvaljujući kojem će ažuriranje, poboljšanje, prenosivost, kompatibilnost, ponovna uporaba, popravak ili prilagodba proizvoda postati obvezni.

3.4.

Utvrđivanje odgovornosti svih stručnjaka u lancu opskrbe proizvodima također bi trebalo biti predmetom posebne pažnje za IoT, pri čemu je potrebno spriječiti nastajanje rupa u zakonu u situacijama kada su uključeni razni proizvođači i distributeri. Uz promicanje mehanizama alternativnog rješavanja sporova, EGSO smatra nužnim jasno određivanje procedura koje bi potrošači trebali slijediti u svakom slučaju.

3.5.

EGSO naglašava važnost predugovornih informacija, transparentnih ugovornih klauzula i jasnih uputa za rukovanje uređajima; moguće povezane rizike i mjere zaštite trebalo bi izričito istaknuti.

3.6.

Interoperabilnost i kompatibilnost uređaja i povezanih softvera moraju biti zajamčene kako bi se spriječili problemi i potrošaču omogućilo da usporedi pružatelje usluga. EGSO ističe da je taj element ključan i za uspostavljanje ravnopravnih uvjeta za velika poduzeća i MSP-ove.

3.7.

Naposljetku, EGSO se zalaže za poštovanje neutralnosti mreže i poziva Komisiju da pomno prati kretanja na tržištu.

4. Privatnost potrošača u okviru IoT-a

4.1.

Mogućnost potrošača da provjere svoje osobne podatke i postavke privatnosti poboljšana je zahvaljujući novoj Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR) (8). Korisnik uređaja treba kontrolirati kako se koriste podaci koje on daje i tko ima pristup tim podacima, uzimajući u obzir činjenicu da raznolikost podataka te njihovo objedinjavanje i povezivanje s drugim podacima predstavljaju značajan rizik za privatnost unutar ekosustava IoT-a.

4.2.

Potrebno je također imati na umu učinak koji veliki broj proizvoda, usluga ili subjekata može imati na privatnost i zaštitu podataka prilikom njihovog neovisnog prijenosa koji je moguć zahvaljujući njihovoj međupovezivosti. Isto tako, u slučaju kada se informacije od početno neškodljivih podataka obrađuju ili preformuliraju, moguće je steći detaljan uvid u navike, lokacije, interese i želje pojedinca, što povećava dostupnost i sljedivost korisničkog profila.

4.3.

Pravna jamstva moraju osigurati punu ovlast korisnika za ostvarivanje prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka bez ikakvih ograničenja, izbjegavajući tako moguće štete kao što su diskriminirajuće prakse, invazivno oglašavanje, gubitak privatnosti ili povrede sigurnosti. Potrošači, pak, moraju raspolagati informacijama o gospodarskoj vrijednosti svojih podataka te zadržavaju pravo na njihovo dijeljenje.

4.4.

U skladu s GDPR-om, poduzeća i regulatorna tijela moraju redovito revidirati opseg prikupljanja osobnih podataka te ocijeniti u kojoj su mjeri obrađeni podaci razmjerni i nužni za pružanje određene usluge. Različiti aspekti i učinci privatnosti moraju se evaluirati tijekom cijelog procesa, od osmišljavanja, dizajniranja i razvijanja svakog povezanog proizvoda te ekosustava mreže unutar koje funkcionira (integrirana privatnost). Stoga se načela integrirane i zadane privatnosti moraju dosljedno primjenjivati u okviru IoT-a.

4.5.

Tako bi konfiguracija svakog povezanog proizvoda trebala biti podešena u skladu s unaprijed određenim modelom utemeljenom na najvećoj razini zaštite privatnosti (integrirane i zadane) kako bi se spriječilo neželjeno praćenje ponašanja i aktivnosti korisnika.

4.6.

U svakom slučaju potrošači bi trebali imati pouzdan uvid u podatke koji se prikupljaju, tko im pristupa i koja im se svrha prividno daje dok postoji veza s proizvodom ili uslugom, koja je politika zaštite privatnosti primjenjiva te utječu li korišteni algoritmi na kvalitetu, cijenu ili pristup usluzi.

5. Sigurnost potrošača i poduzetnika u okviru IoT-a

5.1.

Međupovezivost uređaja koja karakterizira ekosustav IoT-a može potaknuti razvoj ilegalnih ili neželjenih tehnoloških praksi, što bi takav sustav pretvorilo u okruženje koje je pogodno za procvat i viralno širenje ranjivosti. Zbog toga pristup pitanju sigurnosti mora biti sveobuhvatan, uključujući sve sastavnice sustava.

5.2.

Ponuda proizvoda i ažuriranja koja su povezana s kibersigurnošću mora biti opravdana te mora osigurati pokriće ne samo za pojedinačne uređaje nego i za sigurnosne rizike koje donosi međupovezivost s drugim uređajima unutar IoT-a, ne smanjujući pritom standarde kvalitete sigurnosti zbog količine povezanih uređaja.

5.3.

U tom pogledu prijedlog uredbe o Agenciji EU-a za kibersigurnost (9) uključuje okvir za certificiranje informacijskih i komunikacijskih tehnologija koji će omogućiti dobrovoljno certificiranje u pogledu sigurnosti i označavanje za različite vrste proizvoda, uključujući i proizvode IoT-a. Iako EGSO pozdravlja tu mjeru, zabrinut je zbog toga što ona nije obvezna.

5.4.

Mjere kibersigurnosti trebale bi pokrivati rizike koji proizlaze iz bilo kojeg oblika ranjivosti, posebno hakiranja, nedopuštenog pristupa ili zlouporabe, kao i svega što se tiče načina plaćanja te financijskih prijevara. U tom pogledu, EGSO podržava ovlasti dodijeljene višedioničkoj stručnoj skupini za odgovornost i nove tehnologije.

5.5.

Potrebno je također ispitati osobnu sigurnost potrošača s obzirom na rizike kao što su upotreba blizine, zajedničkih frekvencijskih pojaseva, izlaganje elektromagnetnim poljima te moguća ometanja opreme za održavanje životnih funkcija. EGSO poziva na provedbu mjera praćenja te preventivnog uklanjanja rizika koji utječu na zdravlje i sigurnost potrošača te na njihove osobne i ekonomske interese.

5.6.

Poduzeća bi trebala usvojiti standarde dobrih praksi, kao što je zadana i postavljena sigurnost, te se podvrgnuti neovisnim vanjskim evaluacijama. U slučaju sigurnosnih incidenata ili povrede podataka, poduzeća će biti primorana prijavljivati spomenute incidente, uključujući informacije povezane s odgovornošću za štetu ili kršenja pravila.

5.7.

Poduzeća potrošačima moraju osigurati jednostavne i dostupne informacije koje će im omogućiti da donesu odgovarajuće odluke i usvoje sigurne prakse, i to u vidu pružanja potrebnih sigurnosnih ažuriranja tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda.

5.8.

Problem nedostatka dosljednih standarda povezanih s mrežama IoT-a također se mora riješiti. Potrebno je uvesti napredne širokopojasne tehnologije i tehnologije nove generacije kako bi se unaprijedila postojeća infrastruktura.

6. Prijedlozi za djelovanje u okviru javne politike (10)

6.1.

Tijela javne uprave, koja svoje ovlasti izvršavaju na različitim teritorijima Europske unije, moraju aktivno sudjelovati u izradi politika i akcijskih planova IoT-a s ciljem postizanja ravnoteže između interesa različitih dionika, uz predviđanje mogućih neželjenih učinaka i zaštićivanje od njih. EGSO predlaže sljedeće:

6.1.1.

stvaranje pokusnih okruženja (eng. sand box), odnosno stvarnih fizičkih prostora, klastera itd. kako bi se proveli pilot-projekti i provjere koncepta. Time bi se trebale testirati ne samo tehnologije nego i regulatorni modeli (11);

6.1.2.

financiranje tehnološke infrastrukture koja omogućuje razvoj inovativnih projekata IoT-a u okviru novog programa Obzor Europa;

6.1.3.

imenovanje neovisnih instituta i agencija u ulozi posrednika i nadzornih tijela za projekte u okviru IoT-a. EGSO pozdravlja relevantne mjere sadržane u Uredbi o kibersigurnosti iz 2017. te poziva Komisiju da djelotvorno promiče postupke normizacije u digitalnom sektoru koristeći se odgovarajućim proračunskim sredstvima (12);

6.1.4.

promicanje platformi i partnerstava za javno-privatnu suradnju, uključujući znanstvenu zajednicu, industriju i potrošače;

6.1.5.

poticanje ulaganja u razvoj lokalnih poslovnih modela koji iskorištavaju prednosti IoT-a te olakšavaju pristupanje složenim aspektima kao što su zaštita podataka i vlasništvo nad njima;

6.1.6.

izgradnju kapaciteta u poslovnom svijetu s ciljem preuzimanja suodgovornosti. Potrebno je osigurati da integrirane i zadane postavke sigurnosti i privatnosti budu ugrađene u proizvode i usluge IKT-a, u skladu s načelom „dužne pažnje” koje se zagovora u novoj Uredbi o kibersigurnosti. EGSO u tom kontekstu pozdravlja planiranu izradu kodeksa ponašanja kojima bi se nadopunila predmetna uredba;

6.1.7.

poticanje inicijativa europske i međunarodne standardizacije kako bi se osiguralo da sustavi IoT-a posjeduju ključna obilježja, odnosno pouzdanost, sigurnost, dostupnost, otpornost te lakoća održavanja i korisnost. Standardizacija je posebice ključna u svrhu brzog izvršenja visoko digitaliziranih procesa industrijske proizvodnje;

6.1.8.

osiguravanje cjenovno pristupačnog i visokokvalitetnog pristupa za korisnike IoT-a, posebno u slučaju najranjivijih skupina ili osoba koje žive u rijetko naseljenim područjima;

6.1.9.

promicanje kampanja podizanja svijesti te obrazovnih programa kako bi se poduzećima i potrošačima olakšalo usvajanje IoT-a, omogućujući im da steknu potrebne sposobnosti i vještine (13), uz posvećivanje posebne pozornosti ranjivim skupinama i raznolikosti;

6.1.10.

pokretanje inicijativa u području obrazovanja s ciljem osiguravanja dostatne prevencije, s obzirom na rano uključivanje djece u digitalna okruženja;

6.1.11

.pokretanje dijagnostičkih analiza i studija o utjecaju IoT-a na područja kao što su novi modeli održive proizvodnje i potrošnje;

6.1.12.

jamčenje potpunog uvođenja i učinkovite uporabe sustava alternativnog rješavanja sporova i rješavanja sporova putem interneta i izvan njega (ADR i ODR);

6.1.13.

osiguravanje postojanja, uvođenja i ispravnog funkcioniranja europskog sustava zajedničkih tužbi koji bi omogućio da se zatraži izdavanje sudskog naloga i dobije naknada u slučajevima kada korištenje IoT-a uzrokuje kolektivnu štetu ili gubitak, kao što bi trebalo proizlaziti iz paketa mjera „Nove pogodnosti za potrošače”.

6.2.

EGSO također poziva Komisiju da ocijeni pravila koja su izravno ili neizravno povezana s IoT-om i po potrebi poboljša postojeće zakonodavstvo. U tom bi kontekstu program „Nove pogodnosti za potrošače” također trebao biti usmjeren na međusobno povezane uređaje, mreže i njihovu sigurnost, kao i na podatke povezane s tim uređajima.

6.3.

Naposljetku, EGSO ističe važnost uspostave mehanizama suradnje i koordinacije među državama članicama u svrhu učinkovite i ujednačene primjene predviđenih pravila, kao i sporazuma koje Europska unija mora sklopiti izvan svojih granica zbog lokacije poslovnih nastana poduzeća i dobavljača, s posebnim naglaskom na razmjeni najboljih praksi. Međunarodnu politiku o prekograničnom protoku podataka trebalo bi uskladiti kako bi uključene zemlje u svojim nacionalnim zakonima mogle uspostaviti jednako visoke postupovne ili materijalne propise o zaštiti.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) COM(2005) 229 final.

(2) COM(2016) 180 final.

(3) „Umjetna inteligencija – posljedice umjetne inteligencije na jedinstveno (digitalno) tržište, proizvodnju, potrošnju, zapošljavanje i društvo” (SL C 288, 31.8.2017., str. 1.).

(4) Vidjeti Khwaja Shaik, Why blockchain and IoT are best friends („Zašto su tehnologija lanca blokova i IoT najbolji prijatelji?”), https://www.ibm.com/us-en/?lnk=m; o inovacijama u europskom financijskom sektoru vidjeti SL C 246, 28.7.2017., str. 8.

(5) Poduzeće Digital McKinsey procjenjuje da IoT ima potencijalni gospodarski učinak vrijednosti od 3,9 do 11,1 trilijuna USD godišnje.

(6) SWD(2018) 137.

(7) COM(2018) 246 final.

(8) Na snazi od 25. svibnja 2018.

(9) Vidjeti COM(2017) 477 final.

(10) Vidjeti Grupa Svjetske banke, internet of Things: The New Government-to-Business Platform („Internet stvari, nova platforma vlade i poduzeća”).

(11) Vidjeti https://ec.europa.eu/digital-single-market/en/news/eu-and-eea-member-states-sign-cross-border-experiments-cooperative-connected-and-automated.

(12) SL C 197, 8.6.2018., str.17.

(13) SL C 434, 15.12.2017., str. 36.

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/14

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Prikladniji pokazatelji za evaluaciju ciljeva održivog razvoja – doprinos civilnog društva”

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 440/03)

Izvjestiteljica:	Brenda KING
Suizvjestitelj:	Thierry LIBAERT

Odluka Plenarne skupštine:	15.2.2018.
Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	5.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	194/2/3

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Još otkako su europske institucije 2015. usvojile UN-ov Program održivog razvoja do 2030., EGSO poziva Komisiju da osmisli sveobuhvatnu europsku strategiju održivog razvoja s konkretnim ciljevima, ciljnim vrijednostima i mjerama radi ostvarivanja 17 ciljeva održivog razvoja. Premda je EU odigrao odlučujuću ulogu u usvajanju Programa održivog razvoja do 2030. te iako ciljevi održivog razvoja odražavaju temeljne vrijednosti EU-a uz pomoć kojih bi trebalo promicati veću socijalnu, političku, gospodarsku i okolišnu harmoniju, Europska komisija nije osmislila sveobuhvatnu strategiju. Dokument za razmatranje „Ususret održivoj Europi do 2030.”, koji bi trebao biti objavljen koncem 2018., prilika je za naglašavanje važnosti usvajanja sveobuhvatne europske strategije.

1.2.

Nepostojanje europske strategije održivog razvoja predstavlja rizik za dosljednu provedbu Programa održivog razvoja do 2030. na europskoj i nacionalnoj razini. Moglo bi se dogoditi da se ostvarivanju ciljeva održivog razvoja pristupa na različite načine jer nekoliko država članica već priprema vlastite nacionalne strategije održivog razvoja, dok ujedno ne postoje ni europski strateški okvir ni zajedničke provedbene smjernice.

1.3.

EGSO pozdravlja prvo godišnje izvješće Eurostata o praćenju napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja za 2017. (1), zasnovano na skupu od 100 pokazatelja i strogim kriterijima u pogledu podataka. Međutim, EGSO je utvrdio više nedostataka u vezi s postojećim skupom pokazatelja, koje bi trebalo uzeti u obzir prilikom objavljivanja sljedećeg godišnjeg izvješća Eurostata o praćenju napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja.

1.4.

EGSO poziva na uvođenje pokazatelja koji mogu poslužiti kao temelj za planiranje i oblikovanje politika. Uz pomoć postojećeg skupa pokazatelja ne može se izmjeriti udaljenost od postizanja ciljnih vrijednosti niti sastaviti odgovarajući pregled napretka. Potrebno je uvesti konkretne ciljne vrijednosti politika EU-a u području ciljeva održivog razvoja, a pomoću pokazatelja mora se moći pratiti njihovo ostvarivanje. U nedostatku konkretnih ciljnih vrijednosti europskih politika, EU bi mogao ocjenjivati napredak postignut na nacionalnoj razini u usporedbi s najboljim i prosječnim ostvarenim napretkom.

1.5.

EGSO je utvrdio i određena tehnička ograničenja koja treba razmotriti kako bi se osigurala primjena najboljih pokazatelja. Primjerice, primjena transverzalnih pokazatelja i dalje je nedostatna za pružanje informacija o sinergijama i dilemama u vezi s ciljevima. U obzir se u potpunosti ne uzimaju ni učinci prelijevanja na održivi razvoj zemalja partnera ni praćenje usklađenosti politika između važnih ciljeva vanjskih i unutarnjih politika.

1.6.

Eurostat i nacionalni statistički zavodi moraju primjenjivati dosljedni okvir pokazatelja. Trebao bi postojati sveobuhvatni i integrirani sustav pokazatelja kako bi se osiguralo pouzdano praćenje ostvarivanja ciljeva održivog razvoja na europskoj i nacionalnoj razini.

1.7.

Eurostat i nacionalni statistički zavodi imaju ograničene ljudske i financijske resurse za prikupljanje novih podataka i stoga nije uvijek moguće oblikovati nove i ciljanije pokazatelje. EGSO poziva na izdvajanje dovoljno sredstava kako bi se prevladalo to znatno ograničenje.

1.8.

EGSO poziva na veliku uključenost civilnog društva u definiranje pokazatelja i ocjenjivanje napretka EU-a prema zadanim ciljevima. Međusektorska priroda ciljeva održivog razvoja iziskuje integriranu višedioničku suradnju.

1.9.

EGSO preporučuje da se skup pokazatelja nadopuni kvalitativnim izvješćem iz sjene koje treba izraditi u uskoj suradnji s organizacijama civilnog društva kako bi se povećao osjećaj odgovornosti svih dionika za ciljeve održivog razvoja. Kvalitativni podaci mogu istaknuti trendove koji se ne bi mogli mjeriti isključivo kvantitativnim parametrima. EGSO predlaže preuzimanje vodeće uloge u koordinaciji priprema za izradu dopunskog kvalitativnog izvješća. Osim toga, Odbor predlaže da Europska komisija surađuje u organizaciji europskog sastanka na vrhu o ciljevima održivog razvoja koji bi poslužio za pregled stanja i na kojemu bi sudjelovali svi relevantni dionici.

1.10.

Dosljedni strateški okvir također iziskuje da drugi pokazatelji EU-a (npr. oni koji su uvršteni u pregled socijalnih pokazatelja ili europski pokazatelji za biološku raznolikost) budu u skladu s okvirom Programa održivog razvoja do 2030. Sveobuhvatna strategija trebala bi omogućiti pregled međusobne povezanosti ciljeva održivog razvoja, politika EU-a i raznih nizova pokazatelja.

1.11.

EGSO poziva na to da se postojeći EU-ov sustav upravljanja prilagodi provedbi Programa održivog razvoja do 2030. Sveobuhvatnom i održivom EU-ovom strategijom razvoja potpuno prilagođenom Programu održivog razvoja do 2030. osiguralo bi se uključivanje ciljeva održivog razvoja u sve politike EU-a i pružio okvir za koordinaciju i praćenje ostvarivanja tih ciljeva u EU-u i državama članicama. Na primjer, instrumentarij europskog semestra trebao bi poslužiti za praćenje provedbe ciljeva održivog razvoja i pružanje doprinosa njihovom ostvarivanju. Osim toga, oblikovanje i evaluaciju politika EU-a (primjerice agendu za bolju regulativu) trebalo bi prilagoditi kako bi se ciljevi održivog razvoja potpuno uključili u ciklus politika. Test održivosti trebalo bi primjenjivati na sve prijedloge zakona i politika kako bi se procijenio učinak na ciljeve održivog razvoja i odlučilo o prikladnosti prijedloga.

1.12.

EGSO preporučuje da potpredsjednik Komisije, koji bi na raspolaganju imao poseban tim, zaseban proračun i strukturu za suradnju sa svim povjerenicima i odjelima Komisije, bude zadužen za uključivanje ciljeva održivog razvoja u politike EU-a. Nadalje, predsjednik Europske komisije u svojem godišnjem govoru o stanju Europske unije trebao bi predstaviti ostvareni napredak i navesti daljnje mjere potrebne za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja.

1.13.

Naposljetku, EGSO poziva na postizanje suglasnosti oko proračuna EU-a čiji je glavni cilj održiv razvoj. EGSO podsjeća na to da će konačni višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje od 2021. do 2027. biti pokazatelj toga hoće li EU moći ispuniti svoje obveze u okviru Programa održivog razvoja do 2030. Premda prijedlog Europske komisije iz svibnja 2018. predstavlja korak u pravom smjeru, u njemu se propušta prilika za utvrđivanje Programa održivog razvoja do 2030. kao prioriteta dnevnog reda EU-a.

2. Nepostojanje strategije EU-a

2.1.

EU bi se u većoj mjeri trebao posvetiti svojoj vodećoj ulozi u osiguravanju i promicanju održivog razvoja. U stvari, UN-ov Program održivog razvoja do 2030. potpuno je u skladu s temeljnom svrhom Europske unije: promicanje veće socijalne, političke, gospodarske i okolišne harmonije unutar Europe i u cijelom svijetu. Međutim, premda su EU i države članice potpisnici globalnog Programa, Europa je u zaostatku sa svojim obvezama. Europska unija i više država članica još uvijek nisu provele strategiju održivog razvoja kojom bi osigurale ostvarivanje ciljeva održivog razvoja.

2.2.

U članku 3. Ugovora o Europskoj uniji upućuje se na održivi razvoj te se navodi: „U svojim odnosima s ostatkom svijeta, Unija … doprinosi … održivom razvoju Zemlje ….”. Iako razne politike EU-a, primjerice industrijska, prometna i energetska politika, u sve većoj mjeri sadržavaju elemente održivosti, nedostaju im ambicija i financijska sredstva. Sve u svemu, EGSO izražava žaljenje zbog očitog nepostojanja strategije, dosljednosti politika i integracije u ukupnu koordinaciju politika EU-a.

2.3.

EGSO je jedina institucija na europskoj razini kojoj je održivi razvoj glavni prioritet. Europski parlament nema nijedno tijelo koje se bavi održivim razvojem, no neki politički klubovi uvrštavaju Program održivog razvoja do 2030. u svoje političke prioritete za europske izbore koji će se održati u svibnju 2019. Europska komisija u međuvremenu je uspostavila Višedioničku platformu za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja, što je korak u pravom smjeru, ali nije jasno hoće li platforma djelovati i po isteku mandata ove Komisije. Pored toga, EGSO se u prošlosti zalagao za forum civilnog društva koji bi bio ambiciozniji i širi od onoga koji je naposljetku uspostavljen (2).

2.4.

Na nacionalnoj razini postoje razlike u stupnju planiranja i ostvarivanja ciljeva održivog razvoja (3). Neke su države članice već usvojile sveobuhvatne nacionalne strategije održivog razvoja, a i neke lokalne i regionalne vlasti, kao i zainteresirani dionici, provode inicijative u području ciljeva održivog razvoja radi podizanja javne svijesti. Postoji opasnost od nedosljednosti među nacionalnim pristupima jer nedostaje europski okvir. EGSO poziva na uključivanje održivog razvoja u nacionalne politike te na potpuno uključivanje organiziranog civilnog društva u osmišljavanje i provedbu u skladu sa sveobuhvatnom strategijom EU-a.

3. Predstojeći zadaci

3.1.

Predsjednik Juncker najavio je 13. rujna 2017. sastavljanje dokumenta za razmatranje „Prema održivoj Europi do 2030., o daljnjem djelovanju u pogledu UN-ovih ciljeva održivog razvoja, među ostalim o Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama”, koji će biti objavljen tijekom zime 2018. Komisija u pripremnoj fazi razmatra stajališta članova Višedioničke platforme za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja. Članovi Platforme iznose prijedloge o tome kako unaprijediti upravljanje EU-a u području ciljeva održivog razvoja (npr. usvajanjem sveobuhvatne strategije), o preporukama za politike te o načinu na koji treba razvijati alate EU-a za koordinaciju politika, praćenja i odgovornosti.

3.2.

Ostvarivanje ciljeva održivog razvoja obuhvaća gospodarske, socijalne, političke i okolišne ciljeve, što će iziskivati korjenite promjene u europskim društvima i unutar institucija EU-a.

3.3.

Rasprave o budućnosti Europe uoči europskih izbora 2019. od presudne su važnosti za podizanje svijesti građana o održivom razvoju. Europske političke stranke moraju zauzeti stajalište i uvrstiti održivi razvoj u svoje izborne programe.

3.4.

Štoviše, EGSO smatra da bi nova Europska komisija i novi Europski parlament nakon europskih izbora 2019. za prioritet trebali postaviti bolju integraciju ciljeva održivog razvoja u politike EU-a. EGSO poziva Europski parlament da ojača svoj kapacitet za praćenje i nadziranje napretka u području ciljeva održivog razvoja te da preuzme odgovornost za te ciljeve. Ujedno se preporučuje da Komisija osnaži vodeću ulogu potpredsjednika zaduženog za održivi razvoj te restrukturira ovlasti glavnih uprava kako bi se jasno utvrdilo tko je odgovoran za pojedine ciljeve održivog razvoja.

3.5.

Konačna odluka o višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje od 2021. do 2027. poslužite će kao pokazatelj za to hoće li EU moći ispuniti svoje obveze u okviru Programa održivog razvoja do 2030. VFO ima ključnu važnost u pogledu uključivanja ciljeva održivog razvoja. Premda prijedlog Europske komisije objavljen u svibnju 2018. predstavlja korak u pravom smjeru, u njemu se propušta prilika za utvrđivanje Programa održivog razvoja do 2030. kao prioriteta dnevnog reda EU-a. Osim predloženog ograničenog povećanja cilja u pogledu uključivanja klimatskih pitanja, u sklopu novog VFO-a potrebno je dodijeliti znatna financijska sredstva za održivi razvoj te ujedno osigurati da se financiranjem ne naruši ostvarivanje ciljeva održivog razvoja. Trebaju se osigurati sredstva za inovativne, nadogradive projekte onima koji ostvaruju ciljeve održivog razvoja, među ostalim državama članicama, lokalnim vlastima, poduzećima i nevladinim organizacijama.

3.6.

EU se suočava s velikom političkom i institucionalnom krizom te s izazovima kao što su sve veće socijalne nejednakosti, okolišni problemi i gubitak povjerenja u vlasti i EU (4). Kako bi se prevladala ta situacija, EU treba razviti novu viziju u okviru koje se mogu pružiti opipljiva rješenja za izazove s kojima se suočavaju naša društva. Tekuće rasprave o budućnosti Europe trebale bi pridonijeti toj novoj viziji, vodeći računa o Programu održivog razvoja do 2030. i o 6. scenariju za Europu (5) kako bi EU postao pokretačka snaga održivosti. Potrebno je snažnije vodstvo čelnika europskih država kako bi ciljevi održivog razvoja postali središnji element njihova političkog diskursa i vizije Europe.

3.7.

Program održivog razvoja do 2030. zasniva se na temeljnim vrijednostima Europe: demokraciji i sudjelovanju, socijalnoj pravdi, solidarnosti i održivosti, poštovanju vladavine prava i ljudskih prava, kako unutar Europe tako i diljem svijeta. Nova vizija održivog razvoja trebala bi građanima dati odgovore na pitanja o tome kako javne uprave i organizirano civilno društvo namjeravaju ostvarivati njihove težnje za gospodarskom, socijalnom i okolišnom dobrobiti.

4. Pitanje pokazatelja

4.1.

EGSO smatra da pristup u pogledu pokazatelja EU-a za ciljeve održivog razvoja mora nadilaziti puko ocjenjivanje, odnosno da se pokazateljima mora pridonositi osmišljavanju i oblikovanju politika, a ne ih koristiti samo kao alat izvješćivanja. Uz pomoć tih pokazatelja tvorci politika EU-a trebali bi osmišljavati buduće politike i planirati kako uspješnije ostvarivati ciljeve održivog razvoja te utvrđivati odstupanja u napretku prema njihovu ostvarivanju i pravodobno uvoditi potrebne promjene u politikama kako bi se ciljevi postigli do 2030. godine.

4.2.

EGSO smatra da izvješće Eurostata o praćenju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU-a iz 2017. predstavlja dobar početak, ali da postoji prostor za poboljšanje. Treba ga nadograditi unapređenjem pokazatelja. Sadašnja metoda evaluacije napretka (1 % pozitivnih promjena) zbog nepostojanja brojčano izraženih ciljnih vrijednosti EU-a može navoditi na pogrešne zaključke jer ne pruža podatke o udaljenosti od postizanja ciljeva održivog razvoja (za razliku od drugih izvješća). Na primjer, Eurostat izvodi zaključak da je Europa postigla znatan napredak u ostvarivanju 12. cilja održivog razvoja (6), dok drugi izvori, kao što je OECD, dolaze do drugačijih zaključaka (7). U izvješću o praćenju potrebno je jasnije istaknuti isprepletenu prirodu Programa te poduzimati napore za jačanje svih ciljeva, a ne za narušavanje nekih od njih. Premda je primjena transverzalnih pokazatelja korisna, i dalje je nedostatna za pružanje informacija o sinergijama i dilemama u vezi s ciljevima. Osim toga, u izvješću bi trebalo procijeniti učinke prelijevanja na održivi razvoj zemalja partnera i pratiti usklađenost politika između važnih ciljeva vanjskih i unutarnjih politika. I konačno, pokazatelji bi trebali odražavati usporedbu između europskih zemalja i ukazivati na razlike u provedbi u državama članicama, a uz to bi ih trebalo često ažurirati kako bi se zasnivali na najboljim dostupnim znanstvenim spoznajama, znanju i informacijama.

4.3.

Za dosljedan niz pokazatelja koji omogućuju jasan pregled stanja u pogledu ostvarivanja ciljeva održivog razvoja na razini EU-a od presudne je važnosti osmisliti sveobuhvatan sustav pokazatelja koji će obuhvaćati i europsku i nacionalnu razinu. Kao prvo, postojeći pokazatelji koji se primjenjuju na pojedina područja politika na razini EU-a moraju se uskladiti ili barem povezati s EU-ovim pokazateljima za ciljeve održivog razvoja. Primjerice, relevantni nizovi pokazatelja poput onih koji su uvršteni u pregled socijalnih pokazatelja i europskih pokazatelja za biološku raznolikost moraju biti povezani s EU-ovim pokazateljima za ciljeve održivog razvoja, a njihov uzajamni odnos mora biti jasno definiran. Kao drugo, u nacionalnim strategijama održivog razvoja trebali bi se primjenjivati isti pokazatelji ili barem oni koji su usporedivi s EU-ovim pokazateljima za ciljeve održivog razvoja. U suprotnom će postojati velik rizik od nedosljednosti između različitih pristupa koje primjenjuju države članice. Kao treće, EU mora uvesti sveobuhvatni postupak za podnošenje izvješća UN-ovu političkom forumu na visokoj razini o održivom razvoju. Europska komisija morala bi biti u mogućnosti iznijeti jasan pregled stanja u pogledu ostvarivanja ciljeva održivog razvoja na razini EU-a i u svim državama članicama.

4.4.

EGSO smatra da je potrebno riješiti određena ograničenja u pogledu postupka utvrđivanja pokazatelja. Eurostat i nacionalni statistički zavodi imaju ograničene ljudske i financijske resurse za prikupljanje novih podataka i stoga nije uvijek moguće oblikovati nove i ciljanije pokazatelje. Prema podacima iz Godišnjeg izvješća za 2017. koje je Europski savjetodavni odbor za upravljanje statističkim podacima (ESGAB) podnio Europskom parlamentu, za europski statistički sustav izdvaja se 0,02 % BDP-a, a nakon kadrovskih rezova povezanih s proračunskom štednjom broj zaposlenika i dalje je manji u usporedbi s razdobljem prije gospodarske krize (8). Kako bi se unaprijedio postojeći niz pokazatelja, potrebno je dati veći prioritet razvijanju pokazatelja održivosti, a Eurostatu i nacionalnim statističkim zavodima moraju se dodjeljivati primjerena financijska sredstva za pokazatelje održivosti, u skladu s ciljnim vrijednostima koje se tiču 17. cilja održivog razvoja. Time će se omogućiti dodavanje novih pokazatelja za koje bi moglo biti potrebno prikupiti dodatne podatke.

4.5.

EGSO je u pogledu trenutačnog skupa pokazatelja Eurostata utvrdio brojne nedostatke koje je potrebno riješiti, po mogućnosti objavljivanjem izvješća o praćenju napretka u postizanju ciljeva održivog razvoja za 2018. Nekoliko područja u kojima su potrebna poboljšanja:

—	objektivnija vizualna prezentacija ukupnih rezultata, kako bi se izbjegao pogrešan dojam da je Europa uglavnom na dobrom putu prema postizanju ciljeva održivog razvoja, što nije u skladu s drugim kvalitativnim ili tematskim istraživanjima te percepcijom građana;

—	posvećivanje veće pozornosti učincima prelijevanja postojećeg europskog modela razvoja (primjerice oslanjanjem na dosadašnji rad Eurostata u vezi s ekološkim otiskom) i doprinosu Europe u pružanju potpore zemljama partnerima u postizanju ciljeva održivog razvoja;

—	inovativniji pristup za poimanje nedjeljivosti programa ciljeva održivog razvoja, širi od međusektorskih pokazatelja, koji sami po sebi ne ukazuju na neravnoteže i proturječnosti između različitih dimenzija održivosti i kojima nedostaje odgovarajući okvir za ocjenu usklađenosti politika;

—	više podataka o rezultatima poduzeća, lokalnih vlasti i nevladinih organizacija;

—	više podataka o rezultatima država članica u vezi s ciljevima održivog razvoja, jer podaci o prosjeku ne osiguravaju potpun uvid. Važno je i pružanje informacija na nacionalnoj razini jer države članice imaju isključivu nadležnost u pogledu nekoliko ciljeva održivog razvoja;

—	Bolji pokazatelji odgovornosti u vezi s ostvarivanjem ciljeva održivog razvoja, u skladu s ciljevima br. 16 (9) i 17 (10), primjerice u pogledu prostora za djelovanje civilnog društva u Europi (11) i inovativnih partnerstava;

—

pouzdanije metode mjerenja napretka u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja kada ne postoji europska ciljna vrijednost, primjerice usporedba prosječnih rezultata s rezultatima najuspješnijih europskih država članica ili zamjenske ciljne vrijednosti izvedene iz drugih međunarodnih obveza ili dostupnih rezultata istraživanja.

4.6.

Unatoč korisnosti dugotrajnih nizova, pokazatelje bi trebalo pregledati i poboljšati s obzirom na nove izazove i napredak u znanstvenim spoznajama, uključujući nove podatke. Iako napori Eurostata da u 2018. uključi nove pokazatelje idu u pravom smjeru, ključno je da budu jasni postupak i rokovi za uključivanje pokazatelja „na čekanju”. Na primjer, trebao bi uvesti akcijski plan i vremenski okvir za predloženi pokazatelj „rasprostranjenost beskućništva u EU-u”, prema preporuci Europske federacije nacionalnih organizacija za rad s beskućnicima (FEANTSA), koji je trenutačno „na čekanju”.

4.7.

Potrebno je unaprijediti ulogu organiziranog civilnog društva u pogledu godišnjeg izvješća Eurostata. Eurostat bi se trebao više savjetovati s civilnim društvom o postupku utvrđivanja pokazatelja i ocjeni napretka u pogledu pokazatelja. Općenito, s civilnim se društvom treba savjetovati u dovoljno ranoj fazi postupka kako bi se njegove preporuke stigle uzeti u obzir, a Eurostat mora objasniti zašto su preporuke civilnog društva uzete u obzir odnosno zašto nisu.

4.8.

Ono što se prati i ono što se ne prati, a osobito oblik i odabir pokazatelja, ima znatne političke posljedice (12). Stoga bi Eurostatov postupak pripreme godišnjeg izvješća trebao omogućiti civilnom društvu da pridonosi kvalitativnim tumačenjem pokazatelja. Uz to bi često trebalo provoditi ankete Eurobarometra kako bi se utvrdilo što građani misle o postignutom napretku.

4.9.

EGSO uviđa da civilno društvo ima ograničenu statističku sposobnost predlaganja novih pokazatelja koji mogu zadovoljiti kriterije Eurostata u pogledu statističke pouzdanosti. Međutim, civilno društvo može utvrditi korisne pokazatelje koji se služe drugim izvorima osim podataka Eurostata. Primjer toga su pokazatelji koje razvija Mreža za rješenja za održivi razvoj. Unatoč tomu, EGSO smatra da je potrebno podržati organizacije civilnog društva s pomoću mjera za jačanje kapaciteta kako bi se osigurao njihov bolji doprinos raspravi s Eurostatom.

4.10.

Kako bi se osigurala spomenuta uvjerljiva nova vizija zasnovana na održivom razvoju, EGSO poziva Europsku komisiju i Eurostat da poboljšaju način na koji izvješćuju o napretku u postizanju ciljeva održivog razvoja. Izvješće Eurostata nije potpuno prilagođeno čitateljima i s njim nije upoznata šira javnost, pa bi stoga trebalo istražiti nove načine za podizanje svijesti nespecijalizirane publike i građana. U okviru ambiciozne strategije podizanja svijesti trebalo bi razmotriti i mogućnost korištenja drugih proizvoda istraživačkih i komunikacijskih aktivnosti. Na primjer, postavljanje rubrike „Praćenje koje provodi civilno društvo” na Eurostatovu internetsku stranicu posvećenu ciljevima održivog razvoja omogućilo bi interaktivno zajedničko praćenje stanja u pogledu tih ciljeva.

4.11.

EGSO uviđa da Eurostatovo godišnje izvješće ne sadrži i ne može sadržavati kvalitativne podatke. Kako bi se to kompenziralo (te kako bi se povećala uključenost civilnog društva), EGSO predlaže da se praćenje ostvarivanja ciljeva održivog razvoja dopuni zasebnim i neovisnim kvalitativnim izvješćem iz sjene, koje će biti sastavljeno u bliskoj suradnji s predstavnicima civilnog društva. To bi se izvješće iz sjene trebalo usredotočiti na: a) razmatranje i analiziranje Eurostatova izvješća; b) nadopunjavanje Eurostatova izvješća kvalitativnim podacima organiziranog civilnog društva; te c) iznošenje stajališta organiziranog civilnog društva o napretku u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja. EGSO upravo provodi studiju o uključenosti civilnog društva u praćenje ostvarivanja ciljeva održivog razvoja (koja bi trebala biti dovršena do studenog 2018.), u kojoj će se razmotriti i predložiti metodološki pristup za pripremu tog izvješća koje bi trebalo nadopunjavati Eurostatovo godišnje izvješće.

4.12.

Odgovornost je u središtu Programa održivog razvoja. Ambicioznu strategiju za ciljeve održivog razvoja potrebno je nadopuniti snažnim okvirom odgovornosti u kojem ključnu ulogu ima organizirano civilno društvo. To zahtijeva podizanje svijesti građana diljem Unije te ispitivanja javnog mnijenja i druge mehanizme za dobivanje povratnih informacija od građana. S tim u vezi Europska komisija trebala bi (u suradnji s EGSO-om) organizirati sastanak na vrhu o ciljevima održivog razvoja na kojemu bi se, uz sudjelovanje država članica, Europskog parlamenta, civilnog društva, poslovne zajednice te regionalnih i lokalnih vlasti, proveo godišnji pregled stanja. Također bi se trebala obvezati na uključiv i redoviti dijalog s dionicima. Naposljetku, trebalo bi promicati razmjenu dobre prakse u vezi s uključivanjem civilnog društva u ocjenu ciljeva održivog razvoja. EGSO bi mogao imati ključnu ulogu u pružanju podrške organizacijama civilnog društva u razmjeni takvih iskustava, stvaranju sinergija, jačanju znanja i podizanju svijesti te promicanju suradnje.

5. Integracija ciljeva održivog razvoja u upravljanje EU-om

5.1.

Postojeći sustav upravljanja EU-a trebao bi se prilagoditi kako bi mogao pridonositi provedbi Programa održivog razvoja do 2030. Kako bi se to postiglo, sve institucije EU-a trebale bi poduzimati mjere za osiguravanje usklađenog rada na ostvarivanju ciljeva održivog razvoja.

5.2.

Unatoč vodstvu potpredsjednika Europske komisije, očito je da je nekoliko odjela Komisije nedovoljno uključeno, čime se otežava napredak. Isto vrijedi i za Parlament, koji u svim odborima mora uspostaviti vjerodostojan postupak za raspravu o provedbi ciljeva održivog razvoja. Naposljetku, radna skupina za ciljeve održivog razvoja u okviru Europskog vijeća, čije postojanje Odbor pozdravlja, treba osigurati primjereno uključivanje ciljeva održivog razvoja u sva pitanja kojima se bavi Europsko vijeće, primjerice u ona u vezi s budućnošću ZPP-a, u kohezijsku politiku, prometnu politiku (13), vanjske odnose (14) te idući VFO za razdoblje 2021. – 2027.

5.3.

Buduća sveobuhvatna strategija održivog razvoja EU-a trebala bi imati ključnu ulogu u uključivanju ciljeva održivog razvoja u sve politike EU-a i pružila okvir za koordinaciju i praćenje ostvarivanja ciljeva održivog razvoja na razini EU-a i na razini država članica. Kao što je navedeno, u strategiji bi trebalo utvrditi ciljne vrijednosti, sredstva za njihovo postizanje i dosljedan skup pokazatelja za praćenje napretka. EGSO se slaže s Vijećem u pogledu potrebe za razvojem „referentnog okvira pokazatelja” (15).

5.4.

Kao što je već navedeno, u tom referentnom okviru pokazatelja trebalo bi objediniti sve relevantne europske pokazatelje koji se trenutačno primjenjuju u raznim područjima politika te definirati poveznice između postojećih pokazatelja i pokazatelja za ciljeve održivog razvoja. Na primjer, Europska komisija trebala bi osigurati potpunu usklađenost i dosljednost između pregleda socijalnih pokazatelja i EU-ovih pokazatelja za ciljeve održivog razvoja. Od 12 pokazatelja iz pregleda socijalnih pokazatelja trenutačno ih je osam u cijelosti ili djelomice uključeno u skup ciljeva održivog razvoja EU-a.

5.5.

Koordinaciju i praćenje ciljeva održivog razvoja treba uključiti u postupak europskog semestra, na što je EGSO pozivao u više navrata (vidjeti npr. mišljenja EGSO-a NAT/693 (16), NAT/700 (17), SC/047 (18), SC/050 (19)). To bi trebalo podrazumijevati postupak provjere primjerenosti strategija za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja na razini država članica. Nacionalne bi vlasti trebale dobiti zajedničke smjernice, a trebalo bi i pratiti njihovo djelovanje kako bi sav rad išao u istom smjeru. Osim toga, trebalo bi promicati razmjenu najboljih praksi među državama članicama. Opseg europskog semestra trebalo bi proširiti izvan okvira tradicionalne gospodarske dimenzije te njime potpuno obuhvatiti socijalnu i okolišnu dimenziju i dati im jednaku važnost u kontekstu buduće sveobuhvatne strategije održivog razvoja. Posljedično, preporuke za pojedine zemlje te analiza koja se provodi u izvješćima o zemljama u okviru procesa europskog semestra trebali bi biti usklađeni s ciljevima održivog razvoja.

5.6.

Nedavno uspostavljenim Programom potpore strukturnim reformama nastoji se pomoći državama članicama da provedu institucionalne, strukturne i administrativne reforme. Očekuje se da će taj program imati važnu ulogu tijekom idućih godina. Kao što su EGSO (20) i Falkenbergovo izvješće (21) već istakli, u Programu potpore strukturnim reformama treba se podrazumijevati da svaka podržana reforma mora biti usklađena s Programom do 2030. i ciljevima održivog razvoja.

5.7.

Kako bi se osiguralo da ciljevi održivog razvoja budu uključeni u sve politike EU-a, potrebno je prilagoditi agendu za bolju regulativu kako bi se osigurao sveobuhvatan i cjelovit pristup ciljevima održivog razvoja. EGSO smatra da se u smjernicama i paketu instrumenata za bolju regulativu treba izričito uputiti na načela ciljeva održivog razvoja. Osim toga, trebalo bi revidirati metodologije za bolju regulativu kako bi se osiguralo da se njima mogu ocijeniti dugoročni ciljevi i izmjeriti udaljenost od postizanja ciljeva održivog razvoja. Naposljetku, potrebno je posvetiti više pozornosti usklađenosti politika kao sredstvu za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja, primjerice s pomoću okvira OECD-a za usklađenost politika radi održivog razvoja.

5.8.

Prilikom predlaganja novog zakonodavstva ili politika Europska komisija trebala bi jasno navesti koji je cilj održivog razvoja u njezinu fokusu te provesti test održivosti kako bi procijenila očekivani učinak na ciljeve održivog razvoja (u sklopu postupka ocjene učinka kojim se procjenjuje gospodarska, socijalna i okolišna dimenzija prijedloga). Potrebno je utvrditi glavne probleme u provedbi ciljeva održivog razvoja koji se nastoje riješiti predloženom politikom. Pored toga, potrebno je prilagoditi praćenje i evaluaciju tekućih politika EU-a kako bi se izmjerio napredak u postizanju ciljeva održivog razvoja te iznijele preporuke za izmjene koje bi imale znatniji utjecaj na promicanje ciljeva održivog razvoja.

5.9.

Osim toga, programom Komisije za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) potrebno je obuhvatiti perspektivu održivog razvoja. Radom u okviru programa REFIT trebalo bi osigurati da svako predloženo pojednostavljenje i ažuriranje zakonodavstva EU-a bude dosljedno i pridonosi ostvarenju ciljeva održivog razvoja.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Sustainable development in the European Union: Monitoring report on progress towards the SDGs in an EU context („Održivi razvoj u Europskoj uniji: izvješće o praćenju napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU-a”), izdanje 2017.

(2) Mišljenje EGSO-a „Budući koraci za održivu europsku budućnost” (SL C 345, 13.10.2017., str. 91.).

Mišljenje EGSO-a „Forum europskog civilnog društva za održivi razvoj” (SL C 303, 19.8.2016., str. 73.).

(3) EGSO priprema pregled inicijativa u području održivog razvoja na nacionalnoj razini. Sažetak za svaku državu članicu bit će dostupan na internetskim stranicama EGSO-a.

(4) Mišljenje EGSO-a „Prijelaz u održiviju europsku budućnost”, SC/047 (SL C 81, 2.3.2018., str. 44.).

(5) http://www.foeeurope.org/sites/default/files/other/2017/6th_scenario_future_of_europe.pdf

(6) Cilj održivog razvoja br. 12: odgovorna potrošnja i proizvodnja.

(7) Vidjeti npr. OECD, 2017., Measuring Distance to the SDG Targets: an assessment of where OECD countries stand („Mjerenje udaljenosti od postizanja ciljnih vrijednosti ciljeva održivog razvoja: procjena napretka u zemljama OECD-a”).

(8) Godišnje izvješće ESGAB-a, 2017., str. 25–26.

(9) Cilj održivog razvoja br. 16: mir, pravda i snažnije institucije.

(10) Cilj održivog razvoja br. 17: partnerstvo za ciljeve.

(11) Uz oslanjanje na postojeće metode kao što je CIVICUS monitor, https://civicus.org/index.php/what-we-do/innovate/civicus-monitor.

(12) Mišljenje EGSO-a „Budući koraci za održivu europsku budućnost”, NAT/700 (SL C 345, 13.10.2017., str. 91.).

(13) Mišljenje EGSO-a „Uloga prometa u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja i posljedični utjecaj na donošenje politika EU-a” (SL C 367, 10.10.2018., str. 9.).

(14) Mišljenje EGSO-a „Obnovljeno partnerstvo s afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama”, REX/485 (SL C 129, 11.4.2018., str. 76.).

(15) https://www.consilium.europa.eu/media/23989/st10370-en17.pdf

(16) Mišljenje EGSO-a „Održivi razvoj: pregled unutarnjih i vanjskih politika EU-a”, NAT/693 (SL C 487, 28.12.2016., str. 41.).

(17) Mišljenje EGSO-a „Budući koraci za održivu europsku budućnost”, NAT/700 (SL C 345, 13.10.2017., str. 91.).

(18) Mišljenje EGSO-a „Prijelaz u održiviju europsku budućnost”, SC/047 (SL C 81, 2.3.2018., str. 44.).

(19) Mišljenje EGSO-a „Godišnji pregled rasta za 2018.”, SC/50 (SL C 227, 28.6.2018., str. 95.).

(20) Mišljenje EGSO-a „Program potpore strukturnim reformama”, ECO/398 (SL C 177, 18.5.2016., str. 47.).

(21) Sustainability Now! („Održivost sada!”), strateške bilješke Europskog centra za političke strategije (EPSC), broj 18. (2016.) https://www.eesc.europa.eu/sites/default/files/files/rapport_kff.pdf

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/22

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Doprinosu europskih ruralnih područja Godini kulturne baštine 2018. radi osiguravanja održivosti i urbane/ruralne kohezije”

(samoincijativno mišljenje)

(2018/C 440/04)

Izvjestitelj:

Tom JONES

Odluka Plenarne skupštine:	15.2.2018.
Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	5.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	201/2/7

1. Zaključci i preporuke

Zaključci

1.1

EGSO u cijelosti podupire proglašenje 2018. Europskom godinom kulturne baštine te pozdravlja sve napore koje promicatelji i organizatori na svim razinama ulažu u povećanje vidljivosti i proslavu europskog raznolikog i bogatog kulturnog naslijeđa (1).

1.2

EGSO potiče sve dionike i sudionike da usvoje najširu moguću definiciju kulture i budu uključivi prema svim građanima.

1.3

Ove godine ne bi trebalo slaviti samo prošlost nego bi se trebali promicati i napredni, novi i izazovni izričaji ljudskog nadahnuća i vještina koji često proizlaze iz tradicija usađenih u ruralnom kulturnom nasljeđu svake zemlje.

1.4

Dvanaest mjeseci kratko je razdoblje, no iskazana je nada da će ovi dodatni napori i ulaganja potaknuti građane da budu usmjereni na mogućnosti koje pruža kulturna baština u ruralnim područjima. Time bi im se trebalo omogućiti da stvaraju revitaliziranu, estetsku, društvenu i gospodarsku riznicu dobrobiti za današnje i buduće generacije. Na pola prijeđenog puta, više od 3500 projekata dobilo je oznaku Europske godine kulturne baštine, a postotak ruralnih projekata razlikuje se od regije do regije.

1.5

EGSO podržava poziv Europskog saveza za kulturu i umjetnost iz siječnja 2018. godine da europske institucije i države članice zajamče „znatnu potporu u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) nakon 2020. godine”. EGSO također pozdravlja prijedlog Europske komisije da kulturu stavi u središte svojeg nacrta proračuna iz svibnja 2018. godine te svoje obveze u okviru Nove agende za kulturu (2).

Preporuke

1.6

Trebalo bi formalno priznati ruralnu kulturnu baštinu, njezino bogatstvo i raznolikost, s obzirom na njezinu suštinsku umjetničku vrijednost te gospodarski i socijalni doprinos dobrobiti svih građana Europe (3).

1.7

Ulaganja javnih ulagača trebala bi podlijegati procjeni učinka na ruralna područja tako da se pri osmišljavanju svih novih tokova financija u njih uključi potpora obiteljima i zaposlenicima u poljoprivredi i nevladinim organizacijama koje uključuju pojedinačne stvaratelje, tradicionalne skupine, lokalne akcijske skupine i socijalna gospodarstva. Pritom bi u cijelosti trebalo voditi računa o mjerama potrebnima za poboljšanje infrastrukture ruralne baštine.

1.8

U postojećim tokovima financiranja iz fondova EU-a, uključujući Program ruralnog razvoja, kulturu bi se sve više trebalo smatrati horizontalnom vrijednošću te bi trebalo pružati potporu kulturnim projektima, uključujući one kojima se štite, promiču i unapređuju biološki raznoliki krajobrazi. Dobri su primjeri obnova uzgoja na pašnjacima i udaljenih seoskih kuća u Pirinejima, vinogradi u Santoriniju, zaštita zajedničke ispaše u mjestu Șeica Mare (Rumunjska), kao i kulturni projekt Leader na Lezbosu (Grčka) za pružanje potpore integraciji migranata. U okviru agroekoloških programa trebalo bi nastaviti s gradnjom staništa na poljoprivrednim zemljištima, a izgrađeni okoliš trebao bi dosegnuti više standarde oblikovanja tako da se poštuju tradicionalni kulturni obrasci uz istodobnu relevantnost za modernu uporabu.

1.9

Održiva šumska područja, šume i plovni putovi zaslužuju mjere potpore kako bi se izbjeglo uništavanje i onečišćenje. Potrebno je osigurati sredstva za održavanje zaštitnih pojaseva drveća i grmlja koji su u ruralnim područjima posađeni u prošlosti (primjerice u Poljskoj na temelju koncepta Dezyderya Chłapowskog) a koji smanjuju eroziju tla i emisije CO2 te pomažu u povećanju prinosa i obogaćivanju krajolika.

1.10

Doprinos dana otvorenih vrata na poljoprivrednim dobrima, školskih posjeta ruralnim područjima, izložbi, obrtničkih i drugih sajmova te kulturnih festivala pomaže građanima iz urbanih područja da bolje razumiju i više cijene ruralna područja i zaslužuje javnu financijsku potporu kao i mjere za izgradnju poveznica između građana iz ruralnih i urbanih područja u okviru kulturnih projekata.

1.11

Trebalo bi poticati mjere upoznavanja novih generacija s ruralnom kulturom i tradicijama u okviru inovativnog modernog izričaja te mjeriti gospodarske i društvene koristi, uz razmjenu i priznavanje dobrih praksi. Trebalo bi podupirati umjetnike i druge nadahnjujuće dionike kulture, ponekad iz drugih mjesta, kako bi se zajednicama pomoglo u ostvarivanju punog potencijala lokalne kulturne imovine.

1.12

Problem ozbiljnog gubitka obrtničkih vještina trebalo bi rješavati većim ulaganjem u osposobljavanje kako bi se omogućio međugeneracijski prijenos znanja iz prošlosti te potakle inovacije. U ruralnim školama trebalo bi podučavati o potencijalu ruralne imovine za zapošljavanje te o vanjskim mogućnostima za karijeru. Svi mladi ljudi iz ruralnih područja, a ne samo mladi poljoprivrednici, nalaze se pred posebnim izazovom poduzetničkog pristupanja ulozi zaštitnika vlastite baštine.

1.13

Kulturnu baštinu ruralnih područja potrebno je promicati na održiv način ‚među ostalim za potrebe turizma, kako bi građani iz urbanih područja naučili cijeniti kulturne vrijednosti ruralnih područja i sve se više odlučivali za stanovanje u takvim područjima i rad u udaljenim naseljima.

1.14

Trebalo bi promicati stavljanje na tržište ruralnih kulturnih proizvoda, uključujući gastronomsku baštinu, a same te proizvode zaštiti oznakom zemljopisnog podrijetla tako da se građanima pruža jamstvo kvalitete i sljedivosti.

1.15

Trebalo bi poticati volontiranje, uključenost zajednice i socijalna poduzeća te ruralna privatna poduzeća radi razvoja i razmjene njihovih kulturnih aktivnosti, uključujući promicanje raznolikosti jezika i dijalekata, na korist svih građana. „Pametne” ruralne zajednice trebale bi prigrliti vrijednost i potencijal lokalnih kulturnih dobara i razmatrati mogućnosti za suradnju sa sličnim skupinama drugdje kako bi promicale povezanost, uključujući povećanje gospodarske koristi od većih mogućnosti koje nudi turizam.

1.16

Iako će se projekti koji će obilježiti Europsku godinu kulturne baštine 2018. vjerojatno nastaviti i u budućnosti, važno je provesti jasan pregled stanja i procjenu mjerljivih ulaganja i ishoda, uzimajući u obzir gospodarske, društvene i kulturne čimbenike. Za Europsku godinu kulturne baštine 2018. dodijeljeno je otprilike 8 milijuna EUR nakon pregovora u sklopu trijaloga između Europskog parlamenta i Vijeća 2017. godine Bilo bi pravedno očekivati da je za ruralna područja raspoloživ mjerljiv udio te potpore.

1.17

Potrebno je više istraživanja s ciljem izračunavanja i mjerenja kvalitete koristi baštine i postojećeg djelovanja u području kulture za dobrobit građana te podupiranja rješenja za buduće djelovanje. Čvrstim braniteljima baštine potrebna je potpora pri prihvaćanju novih migranata i različitih kulturnih tradicija.

1.18

Potrebne su hitne mjere za osiguravanje povezivosti prijevozne i digitalne infrastrukture koja je ključna za naseljavanje ruralnih područja i za razvoj kulturnog turizma.

2. Uvod

2.1

Ovo je mišljenje posebno usmjereno na širok raspon imovine i talenata s kojima raspolažu ruralna područja odnosno njihovi građani i doprinijet će kulturnoj baštini Europe te načinu na koji će ova široka definicija kulture doprinijeti održivijem i prosperitetnijem ruralitetu. Podupiremo Paneuropsku povelju o ruralnoj baštini kojom se promiče održivi prostorni razvoj (4) i navod u Deklaraciji iz Corka 2.0 iz 2016.: „Upravljanje zemljištem ima ključnu ulogu u odnosu između građana i okoliša. Politikama se mora poticati pružanje okolišnih javnih dobara, uključujući očuvanje europske prirodne i kulturne baštine”.

2.2

Ova se inicijativa mora podvrgnuti procjeni učinka na ruralna područja i EGSO izražava zabrinutost zbog toga što saznanja o Europskoj godini kulturne baštine 2018. neće pravodobno i u dostatnoj mjeri doprijeti do skupina malih zajednica u selima i malim gradovima kako bi se one mogle pripremiti i obilježiti mnoštvo kulturnih dobara koja ih okružuju. Ove godine ne bi trebalo slaviti samo prošlost nego bi se trebali promicati i napredni, novi i izazovni izričaji ljudskog nadahnuća i vještina koji često proizlaze iz tradicija usađenih u ruralnom kulturnom nasljeđu svake zemlje.

2.3

Uvrštavanje postojećih kulturnih aktivnosti i stjecanje znanja na osnovi uspješnih projekata imaju stvarnu vrijednost, no obilježavanja u 2018. godini trebala bi uključivati i nove, inovativne kulturne događaje koji su utemeljeni na prošlosti i kojima se kulturna baština na suvremen način prenosi na nove generacije pružajući nove mogućnosti ruralnim područjima. U okviru programa Kreativna Europa postoje dva ruralna projekta, „Roots and Roads” (Korijeni i putovi) i „Food is Culture” (Hrana je kultura), koji bi, ako se pokažu uspješnima, mogli doprinijeti učenju i razvoju.

2.4

Iako je teško izračunati gospodarske i društvene koristi djelovanja u području kulture (više od 300 000 radnih mjesta izravno je povezano s europskom kulturom), OECD smatra da bi se kulturom trebalo koristiti kao pokazateljem dobrobiti te je važno da organizatori Europske godine kulturne baštine 2018. provedu neke analize kojima bi se mogla opravdati buduća javna ulaganja. Trebalo bi jasno pokazati u kojoj je mjeri Godina uspjela doprijeti do ruralnih i udaljenih područja i kako bilo kakvo naslijeđe dobre prakse, kao što su projekti AlpFootway (5) i Terract (6), može poslužiti kao temelj za buduće određivanje prioriteta na europskoj i regionalnoj razini.

3. Opće i posebne napomene

3.1

Ruralni krajobrazi, mozaik prirodnih geoloških struktura i ljudski tragovi poljoprivrede, šumarstva, jezera, rijeka i izgrađenih naselja pružaju možda najveću kulturnu baštinu. Od nacionalnih parkova i lokacija u okviru mreže Natura 2000 do zelenih površina na rubnim područjima gradova proteže se raznolika ljepota za divljenje, izvor nadahnuća generacijama umjetnika, glazbenika, književnika, plesača i svima nama koji ne pripadamo nijednoj od tih kategorija. U Komisijinoj Novoj agendi za kulturu ruralne perspektive nisu opširno obrađene. Međutim, u njoj se navodi da „obnova i unapređenje kulturne i prirodne baštine doprinose potencijalu rasta i održivosti. Integrirano upravljanje kulturnom i prirodnom imovinom potiče ljude da ih otkriju i njima se bave.”. Pleme Mayangna (Sumo) u Nikaragvi upotrebljava istu riječ za prirodu i kulturu. To je ekološko građanstvo.

3.2

Ruralne zajednice čak dodaju vrijednost krajobrazima. Upravitelji poljoprivrednih gospodarstva i šumskih područja te zaposlenici i obrtnici, kako muškarci tako i žene, su ti koji su oblikovali te krajobraze. Radi se o generacijama stručnjaka koje su se koristile zemljom i vodom radi hrane, zaklona i stvaranja prihoda. Primjerice, ideja pojaseva sačinjenih od zelenja i grmlja u cilju očuvanja tla razvijena je u 19. stoljeću u Poljskoj te zahvaljujući njoj sadašnji krajolik ima specifične karakteristike. Oblikovali su granice polja kamenjem i granjem te izgradili staje i radionice. Čuvali su, kroz uzastopne generacije, domaće pasmine stoke pogodne za teren i klimu i vodili brigu o vegetaciji. Razvili su lokalno specifičnu gastronomsku i folklornu tradiciju. Također smo naslijedili bogatu baštinu lijepih građevina: palača, dvoraca i crkava, ali i seoskih kućica, malih seoskih mlinova i trgovina, kao što su one koje su pažljivo obnovljene u narodnom muzeju St Fagan u Walesu Slična povijesna arhitektura često se održava zahvaljujući privatnim ulaganjima, uz određenu presudnu javnu i dobrotvornu potporu. U okviru inovativnog projekta u sjevernom Walesu obnovljiva energija s morskog dna upotrebljava se za grijanje, čime se smanjuju troškovi u kući Plas Newydd u vlasništvu Nacionalne zaklade (7). Slavljenjem prošlosti i sadašnjosti nastoji se postići ravnoteža između idealizma i stvarnosti ljudske borbe i napora.

3.3

Cijenimo sve napore koji se ulažu u pažljivo održavanje ove baštine, uključujući one Europskog saveza za kulturnu baštinu. Obnova uključuje potrebu da tijela nadležna za planiranje svojom podrškom osiguraju dobronamjerne građevinske izmjene. U okviru projekta REVAB koji se sufinancira u sklopu programa Erasmus pruža se osposobljavanje za povećavanje potencijala za ponovnu uporabu suvišnih poljoprivrednih zgrada, čime se sprečava njihovo uništenje.

3.4

Stanovnici ruralnih područja izgradili su vlastitu kulturu u kojoj se odražavaju njihov rad, aktivnosti u slobodno vrijeme i društveni izazovi, i to u svim oblicima umjetnosti, sporta i općeg djelovanja zajednice. Ruralna područja često su važni rezervoari raznolikosti manjinskih jezika i dijalekata. Nazivi sela, poljoprivrednih gospodarstava i polja imaju određeno posebno značenje i zaslužuju da se to značenje razumije i da ih se poštuje. Ti su nazivi stvarali te i dalje stvaraju naslijeđe od vrijednosti za društvo u cjelini.

3.5

Međutim, gospodarske aktivnosti u takvim ruralnim područjima također se mijenjaju i ponekad nestaju. Nisu svi krajobrazi netaknuti. Neki su bili izloženi industrijskom iskorištavanju, ratovima i pljački te uništenju zbog suše, poplava ili požara, ili čak prekomjernom iskorištavanju uslijed pretjeranih i koncentriranih turističkih aktivnosti. Svi donose neku svoju priču i pouke. Ublažavanje utjecaja klimatskih promjena zahtijevat će pozitivnu intervenciju radi održavanja raznolikosti i izbora u pogledu iskustava. Održavanje spona s prošlošću podrazumijeva „osiguravanje javnih dobara”, a krajobrazi se uništavaju ako nema održive biološke raznolikosti, pažljivog planiranja i pristupa kojim se upravlja. Čak se i umjetnički kulturni izričaj razblažuje kako ruralno stanovništvo opada ispod održivih razina.

3.6

Eurostat je 2017. godine napomenuo da više od trećine Europljana ne sudjeluje u kulturnim aktivnostima, zbog čega je razvoj seoskog kulturnog turizma, povezanog sa zdravstvenim i rekreacijskim aktivnostima, bio i ostat će velika spona između stanovnika urbanih i ruralnih područja. Grad Galway dobar je primjer ruralno-urbanih kulturnih partnerstava te bi inicijativa Europske prijestolnice kulture (npr. Plovdiv u Bugarskoj i Matera u Italiji 2019. godine) uvijek trebala obuhvaćati i ruralna, a ne samo gradska kulturna obilježja. Državno tijelo za baštinu CADW u Walesu provodi inicijativu otvorenih vrata kao dio projekta koji uključuje 50 zemalja, a u okviru kojega se građanima pomaže slijediti trag promjena kako bi bolje razumjeli sami sebe – „kako bi mogao planirati budućnost, moraš razumjeti svoju prošlost”.

3.7

Još jedan primjer razmjene znanja nalazimo u Grčkoj, u centru Art Farm (8) koji je osnovao Sotiris Marinis. On je u selu Megali Mantineia u zapadnom dijelu poluotoka Mani izgradio tri kuće i centar za osposobljavanje koji djeluje na osnovi načela „ovdje nas iskustvo obrazuje o našoj ruralnoj i kulturnoj baštini”.

3.8

Ruralni kulturni turizam postojeći je i rastući pružatelj gospodarskih i socijalnih resursa i osnova za zajednička ulaganja. Nacionalne, regionalne i lokalne vlasti odgovorne su za zaštitu i podupiranje kulturne baštine Europe, a osjećaj ponosa među stanovnicima od ključne je važnosti. Europske institucije mogu promicati osjećaj zajedničkih europskih vrijednosti te poticati i promicati dobre prakse i zajednička iskustva (9). Kao što se moglo vidjeti na Zelenom tjednu u Berlinu (10), tradicionalni, regionalni kulinarski recepti, pivo i vina, nošnje i glazba privlače tisuće međunarodnih posjetitelja godišnje i pomažu u povezivanju sadašnjosti i prošlosti. Izravno povezivanje prehrambenih i obrtničkih poljoprivrednih proizvoda ruralnih proizvođača s potrošačima putem poljoprivrednih tržišta i internetske prodaje sve je popularnije. Jedan su od primjera skupine REKO koje se bave nabavom lokalno proizvedene hrane.

3.9

Mjesta za boravak na osami, slušanje i promatranje ptica te doživljaj šumskih područja, odnosno raznolikosti šuma te vrsta bilja za medicinsku primjenu – sve to doprinosi većoj znatiželji građana, istraživanju i dobrobiti. Proširivanje raspona mogućnosti i otkrića trebalo bi pomoći da se izbjegne prekomjerna koncentracija posjeta osjetljivim lokacijama. To stvara dodanu vrijednost u pogledu gospodarstva i zapošljavanja u udaljenijim područjima na osnovi temeljnih ruralnih resursa koju pametna sela i zajednice već prepoznaju kao značajnu. Projekt AttivAree u planinskim područjima Lombardije jača osjećaj pripadnosti ljudi osnaživanjem prirodne baštine putem umjetnosti. Također sudjeluje i u obnovi hostela i promicanju dostupnosti u udaljenim selima kao što je Lavenone (11). Putničke agencije trebalo bi poticati da surađuju s geografski udaljenim poduzetnicima i socijalnim poduzećima koji promiču održivi kulturni turizam.

3.10

Širenjem i prikazom informacija iz područja kulture s pomoću digitalne tehnologije na kreativan će se način smanjiti rastuća podjela između gradova i sela te između mladih i starijih generacija. Dobrodošli su projekti kao što je projekt YourAlps (12) kojim se mladi ponovno povezuju s planinskom baštinom. Javljaju se mnogi primjeri inovativnih načina prikazivanja kulturnih tradicija, kao što su umjetnički projekt kojim se koristilo u tvrtki Aasted u Danskoj i selo Pfyn u Švicarskoj. Takvi su projekti rezultat lokalnih inicijativa i prepoznatih lokalnih potreba u kojima se primjenjuju participativni postupci koji su sami po sebi dio kulturne tradicije Europe. Javna i privatna sredstva trebala bi biti dostupna na europskoj, državnoj i regionalnoj razini kako bi se ubrzala ulaganja u slične inicijative.

3.11

Sve se više upotrebljavaju i novi digitalni alati također, na primjer na mjestima sadašnjih ili prošlih sukoba, kako bi se obnovile važne povijesne lokacije uništene zbog napuštanja ili rata. Tehnologija se upotrebljava za preciznije čitanje nadgrobnih spomenika i izblijedjelih rukopisa (13). Pozdravljamo planove Komisije za strategiju „Digital4Culture” i očekujemo da će se u okviru njih razmotriti svi bitni ruralni aspekti. U okviru projekta MEMOLA, na primjer, upotrebljavaju se 3D skenovi starih područja navodnjavanja radi stjecanja znanja za potrebe novih postupaka navodnjavanja.

3.12

Potrebno je intenzivirati istraživički rad kako bi se razumjelo na koji je način djelovanje u području kulture važno ljudima i koje zdravstvene pogodnosti ono uključuje za sve dobne skupine, a osobito za osobe s fizičkim ili psihičkim oboljenjima (14), dok se u okviru postojećih programa Erasmus Plus, kao što je TEMA Masters, trenutačno financiraju dobre prilike za istraživanje. Na konferenciji na visokoj razini o Europskoj godini kulturne baštine Innovation and Cultural Heritage („Inovacije i kulturna baština”) (15) održanoj u okviru programa Obzor 2020. upućen je poziv na ulaganje daljnjih napora u razvoj istraživačkog rada s ciljem utvrđivanja prioriteta i najboljih praksi u promicanju kulturnih aktivnosti.

3.13

Inicijative koje podupiru dobrotvorne i filantropske zaklade znatno su doprinijele očuvanju prirodnih lokacija i popratnih aktivnosti, često s pomoću socijalnih poduzeća koja potiču održiv razvoj ruralnih područja. Finska kulturna zaklada podupire istraživanje mjera kojima bi se spriječio utjecaj poljoprivrednih ostataka na kvalitetu vode u Baltičkom moru. To funkcionira u slučaju poljoprivrednika koji smatraju da veća biološka raznolikost znači bogatiji krajobraz. Dobrodošle su i druge dobrotvorne inicijative, kao što je zaklada velških škola za očuvanje kulturne baštine (Wales Schools’ Cultural Heritage Trust) koja promiče međuškolska natjecanja u području kulture u okviru kojih se mlade uključuje u definiranje i provedbu vlastitog izbora kulturne aktivnosti (16). Jedan od primjera koji mladima omogućuje da istražuju vlastitu kulturnu baštinu jest škola u naselju Piscu (17) u Rumunjskoj koja je istodobno specijalizirana škola za područje baštine i organizator radionica i konferencija. Sam je EGSO u ožujku 2018. godine bio domaćin učenika iz škola diljem Europe koji su raspravljali o svojim prioritetima u području kulture pod sloganom „Your Europe, Your Say!” (Tvoja Europa, tvoje mišljenje!) (18). Zaključili su sljedeće: „Želim živjeti u Europi koja vrednuje i štiti sve oblike kulture… želim izbjeći elitizam i popularizirati kulturu… ali i imati mogućnost da stvorimo svoju vlastitu…”. Oko 300 studenata u selu Giffoni u južnoj Italiji izradilo je filmove i videomaterijale za promicanje svoje regije.

3.14

Ulaganja javnih ulagača trebala bi podlijegati procjeni učinka na ruralna područja tako da se pri osmišljavanju svih novih tokova financiranja u njih uključi potpora obiteljima i zaposlenicima u poljoprivredi i nevladinim organizacijama koje uključuju pojedinačne stvaratelje, tradicionalne skupine, lokalne akcijske skupine i socijalna gospodarstva. Pritom bi u cijelosti trebalo voditi računa o mjerama potrebnima za poboljšanje infrastrukture ruralne baštine.

3.15

Turisti u okviru kulturnog turizma u velikom opsegu zahtijevaju veću tematsku i zemljopisnu povezanost. Dobrodošli su projekti za zajedničko brendiranje i zajednički pristup. Poljoprivredne izložbe u selima i malim gradovima i nacionalni događaji kao što je Royal Welsh u mjestu Builth Wells (19) koji privuče otprilike 240 000 posjetitelja te književni festival Hay on Wye koji prema procjenama malom ruralnom području donosi 21 milijun funti pružaju znatan gospodarski i društveni doprinos. Dani otvorenih vrata na poljoprivrednim dobrima, sajmovi, kulturni festivali kao što je Llangollen International Eisteddfod, koncerti, procesije kao što je ona u Veurneu u Belgiji, uske kolosiječne željezničke pruge, nordijsko hodanje i tradicionalne plesne skupine – sve to znatno doprinosi održavanju i promicanju ruralne kulturne baštine. Doprinos dobrovoljaca na takvim događajima kroz mnoge generacije sam je po sebi značajan dio našeg kulturnog nasljeđa. Rad Europskog volonterskog centra te nacionalnih i regionalnih volonterskih organizacija u promicanju kvalitetnog volontiranja u području kulture nailazi na pohvale te se oni potiču da nastave s vrijednim naporima, uključujući pružanje osposobljavanja u području zdravlja i sigurnosti radi jamčenja sigurnog i ugodnog iskustva za volontere i turiste.

3.16

Međutim, sve više nedostaje obučenih obrtnika koji prenose znanje i osposobljavaju novu generaciju kako bi se zaštitila i razvijala ta raznolika baština. U okviru inicijative JEMA (20) koja je prvotno pokrenuta u Francuskoj redovito se promiču rad obrtnika i potreba za osposobljavanjem novih generacija. Odgovor na tu potrebu dobra je prilika za međugeneracijsko povezivanje u kulturne svrhe i u okviru njih. U okviru postojećih programa na razini EU-a te na nacionalnoj/regionalnoj razini ključno je osigurati više praktičnog osposobljavanja i prepoznavanja stečenih vještina tako da naglasak nije samo na postojećim obrtničkim i ekološkim vještinama nego i na mentorstvu i razvoju novih tehnika i poslovnog poduzetništva u području kulture. Umjetnicima i ostalima potrebna je potpora za suradnju s lokalnim školama u ruralnim i gradskim područjima koja bi uključivala razvoj kulturnih ideja među generacijama i etničkim skupinama.

3.17

Ruralna kulturna baština tiče se i participativne demokracije. Postoji snažna europska tradicija solidarnosti na razini zajednice i rješavanja pitanja izolacije i nepovoljnih okolnosti u okviru aktivnosti zajednice, od kojih se mnoge temelje na kulturi. Stvaranje lokalnog održivog vodstva i donošenje lokalnih prioriteta u okviru lokalnog razvoja koji vodi zajednica (CLLD) te metoda LEADER dodaju vrijednost naslijeđu organiziranih građanskih skupina i pokreta. Društvene i kulturne aktivnosti pomažu u međusobnom povezivanju ljudi u zemljopisnim područjima sa slabo razvijenim javnim i privatnim uslugama. Tradicija volonterskih intervencija, koje ponekad pružaju krajnje rješenje, održava na životu osjetljive i ranjive predjele. Javna potpora takvim aktivnostima od presudne je važnosti.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Mišljenje EGSO-a Novi program za kulturu (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2) https://ec.europa.eu/culture/news/new-european-agenda-culture_en

(3) Konferencija EGSO-a, 20. i 21. lipnja 2016.

(4) Rezolucija br. 2 Europske konferencije ministara nadležnih za prostorno/regionalno planiranje (CEMAT) o Paneuropskoj povelji o ruralnoj baštini: Promicanje održivog prostornog planiranja – „Ruralna baština kao čimbenik teritorijalne kohezije”, donesena na 15. zasjedanju CEMAT-a u Moskvi (Ruska Federacija) 9. srpnja 2010. godine.

(5) http://www.alpine-space.eu/projects/alpfoodway/en/home

(6) http://www.terract.eu/fr/

(7) https://www.bangor.ac.uk/studentlife/studentnews/gift-s-marine-renewable-visit-to-plas-newydd-18421

(8) https://www.facebook.com/agroktima.artfarm/

(9) Mišljenje EGSO-a Novi program za kulturu (još nije objavljeno u Službenom listu).

(10) https://www.gruenewoche.de/

(11) AttivAree u regiji Lombardiji

(12) http://www.alpine-space.eu/projects/youralps/en/home

(13) Projekt Andrewa Skerretta predstavljen na savjetovanju Studijske skupine 24. srpnja 2018. u Cardiffu.

(14) Organizacija Innovate Trust – pozitivni rezultati terenskog hortikulturnog projekta.

(15) https://ec.europa.eu/info/events/innovation-and-cultural-heritage-2018-mar-20_en

(16) https://jamesprotheroe.wordpress.com/Darren Park Primary School, Ferndale

(17) http://piscu.ro/piscu-school/#

(18) https://www.eesc.europa.eu/en/our-work/civil-society-citizens-participation/your-europe-your-say

(19) http://www.rwas.wales/royal-welsh-show/

(20) Journées Européennes des Métiers d’Art (Europski dani umjetnosti i obrtništva) https://www.journeesdesmetiersdart.fr/

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/28

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Učinak supsidijarnosti i prekomjerne regulacije na gospodarstvo i zapošljavanje”

(razmatračko mišljenje na zahtjev austrijskog predsjedništva Vijeća)

(2018/C 440/05)

Izvjestitelj:

Dimitris DIMITRIADIS

Suzvjestitelj:

Wolfgang GREIF

Zahtjev za savjetovanje:	austrijsko predsjedništvo Vijeća, 12.2.2018.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	192/1/1

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja zahtjev austrijskog predsjedništva Vijeća Europske unije za razmatračko mišljenje o učinku supsidijarnosti i prekomjerne regulacije (eng. gold-plating) na gospodarstvo i zapošljavanje. Ovim se mišljenjem dodaju vrijednost i novi aspekti tekućoj raspravi o boljoj regulativi kako bi se osigurala pravna sigurnost i jasnoća pravila te „zajamčilo da se regulatorno opterećenje poduzeća, građana ili javne uprave zadrži na minimumu” (1). Pri provedbi zakonodavstva EU-a ne smije se ugroziti postojeća razina zaštite građana, potrošača, radnika, ulagača i okoliša u državama članicama.

1.2.

EGSO iznova traži da se pitanja povezana s budućnošću, uključujući rasprave o nadležnostima i razini regulacije, trebaju razmatrati na nacionalnoj i europskoj razini uz puno sudjelovanje socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva. To je temeljni izraz višerazinske participativne demokracije te se stoga mora jačati u EU-u i državama članicama.

1.3

EGSO ističe da su načela proporcionalnosti i supsidijarnosti od vrhunske važnosti za sveobuhvatan i valjan europski proces donošenja odluka i da bi se EU trebao usredotočiti na područja u kojima njegovi zakoni donose znatnu dodanu vrijednost. Europska komisija stoga bi trebala utvrditi pitanja koja doista treba riješiti na razini EU-a na najučinkovitiji način. Kadgod je za donošenje odluka potrebno u obzir uzeti nacionalna, regionalna i lokalna obilježja, nadležna tijela vlasti trebala bi imati dovoljno manevarskog prostora za njihovo izlaganje, uz aktivno sudjelovanje relevantnih dionika, uključujući socijalne partnere.

1.4.

U okviru EGSO-a stajališta o pojmu „prekomjerna regulacija” razlikuju se u skladu s razlikama u stavovima različitih dionika. Iako nije jasno definiran, taj se pojam obično odnosi na situaciju u kojoj države članice prilikom prijenosa zakona u nacionalno zakonodavstvo uvode zahtjeve koji nadilaze minimalne zahtjeve određene zakonodavstvom EU-a (uglavnom direktivama). Komisija bi trebala osmisliti smjernice kojima bi državama članicama pomogla da pravilno prenesu zahtjeve pravnog akta, poštujući pritom načela proporcionalnosti i supsidijarnosti te poštene uvjete tržišnog natjecanja.

1.5.

EGSO primjećuje da – naročito u svjetlu supsidijarnosti i proporcionalnosti te u skladu s pravom EU-a – uvođenje dodatnih mjera povrh mjera predviđenih (minimalnim) zahtjevima EU-a spada u isključivu nadležnost država članica kako bi se osiguralo da te mjere odražavaju njihova specifična obilježja. Takve odluke treba donositi na transparentan način, po savjetovanju sa socijalnim partnerima i dionicima te u skladu sa zakonodavstvom EU-a. U vezi s tim, EGSO ne dovodi u pitanje suverenost, slobodu i odgovornost država članica u uspostavi nacionalnih zakona i praksi.

1.6.

EGSO poziva europske institucije i države članice da ulože veće napore u smanjenje nerazumnog administrativnog opterećenja radi poticanja rasta i otvaranja održivih radnih mjesta.

1.6.1.

EGSO poziva komisiju da u okviru pripreme višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. brzo poduzme mjere za smanjenje nepotrebnog administrativnog opterećenja koje u velikoj mjeri otežava ulaganje sredstava iz ESI fondova – državne potpore, poštovanje postupka javne nabave, revizorske prakse te zakašnjelo, pa čak i retroaktivno, donošenje univerzalnih detaljnih smjernica.

1.6.2.

EGSO naglašava da nepotrebno regulatorno i administrativno opterećenje sprječava maksimalno ostvarenje prednosti i svođenje na minimum regulatornih troškova koje snose poduzeća, građani i javna tijela te ponovno ističe potrebu za pojednostavljenom, dosljednom i kvalitetnijom regulacijom koju bi trebalo dobro razumjeti i provesti, uz isto tako nužno sudjelovanje svih četiriju razina upravljanja (europske, nacionalne, regionalne i lokalne).

1.6.3.

Kao i u prethodnim mišljenjima (2), EGSO predlaže da se u okviru procjena učinka koje provodi Europska komisija provedu detaljni testovi za MSP-ove.

1.7.

EGSO ponovno naglašava da se europskim minimalnim standardima, i to posebice u kontekstu socijalne, potrošačke i okolišne politike EU-a, nastoji približiti životne i radne uvjete u cijelom EU-u kako bi se postigla uzlazna konvergencija. Minimalne standarde propisane u direktivama EU-a ne smije se shvaćati kao „maksimalnu razinu” koju se tijekom prijenosa u nacionalne pravne sustave nikad ne smije povećavati. Međutim, po mišljenju EGSO-a, prihvaćanje procesa europske integracije u javnosti ne bi se smjelo ugrožavati regulatornim natjecanjem koje se očituje u snižavanju standarda. Sve odluke moraju se donositi na transparentan način i kroz otvoreni dijalog sa socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva.

2. Uvod

2.1.

Austrijsko predsjedništvo Vijeća EU-a podnijelo je zahtjev za razmatračko mišljenje EGSO-a o učinku supsidijarnosti i prekomjerne regulacije na gospodarstvo i zapošljavanje.

2.2.

EGSO napominje da se taj zahtjev odnosi i na načelo supsidijarnosti i na prekomjernu regulaciju te da proširuje postojeću raspravu o prekomjernoj regulaciji, o kojoj je EGSO već izrazio svoje mišljenje u nekoliko nedavno usvojenih mišljenja (3).

2.3.

Pitanje supsidijarnosti nedavno je ponovo dobilo na važnosti, ponajprije zahvaljujući Bijeloj knjizi o budućnosti Europe. Radna skupina za supsidijarnost i proporcionalnost, koju je u studenom 2017. uspostavio predsjednik Komisije Juncker, podnijela je izvješće u kojem je navela preporuke za poboljšanje primjene načela supsidijarnosti (4).

EGSO smatra da su određeni aspekti izvješća ograničeni i da je to posljedica ograničenog sastava Radne skupine. Stoga izričito predlaže da se predstavnici civilnog društva aktivno uključe u daljnja događanja. Odbor smatra da hitno treba povesti raspravu o proporcionalnosti djelovanja na europskoj razini te, još važnije, o područjima u kojima bi EU trebao pojačati, smanjiti ili čak obustaviti svoje djelovanje u skladu s interesima građana, gospodarstva i drugim društvenim interesima.

2.4.

EGSO smatra da se ti se problemi koji se odnose na budućnost moraju riješiti na nacionalnoj razini i razini EU-a, uz sudjelovanje socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva. Kad bi im se za pripremu i provedbu nacionalnih politika i politika EU-a osigurao prostor jednak onom koji se osigurava lokalnoj i regionalnoj razini, izravno bi se doprinijelo vidljivoj praktičnoj primjeni horizontalne supsidijarnosti.

2.5.

EGSO pozdravlja to što je austrijsko predsjedništvo uvidjelo vrijednost uključivanja širokog stručnog znanja socijalnih partnera i organizacija civilnog društva u osmišljavanje, provedbu i evaluaciju djelovanja u okviru politika na nacionalnoj razini i na razini EU-a. To je temeljni izraz višerazinske participativne demokracije te se stoga mora jačati u EU-u i državama članicama.

2.6.

U tom pogledu EGSO poziva Radnu skupinu da u obzir uzme njegova mišljenja o supsidijarnosti i proporcionalnosti, koja su ujedno poslužila kao temelj za komentare i preporuke iznesene u ovom mišljenju.

3. Načelo supsidijarnosti

3.1.

Načelom supsidijarnosti iz članka 5. UEU-a nastoji se zajamčiti da djelovanje EU-a ne prelazi ono što je potrebno za postizanje ciljeva Ugovora i da EU u područjima koja nisu u njegovoj isključivoj nadležnosti djeluje samo ako se ciljevi zakonodavne mjere mogu djelotvornije ostvariti na razini EU-a nego na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.

3.2.

EGSO naglašava iznimnu važnost tih načela u nadnacionalnoj zajednici kao što je EU i izričito pozdravlja instrumente za usklađivanje s načelom supsidijarnosti uspostavljene Ugovorom iz Lisabona, od provjere supsidijarnosti prije usvajanja zakonodavnih akata do žalbi u vezi sa supsidijarnošću koje podnose nacionalna zakonodavna tijela.

3.3.

EGSO također naglašava da u svim područjima predviđenima UFEU-om postoji potreba za funkcionalnom Europom i da se načelo supsidijarnosti ne smije upotrebljavati kako bi se neutraliziralo djelovanje EU-a koje ima očitu europsku dodanu vrijednost, te kako bi se a priori dalo prednost nacionalnim pristupima ili čak unaprijed isključilo EU iz ključnih područja politika. Trebala bi se donositi samo pravila koja donose jasnu europsku dodanu vrijednost. EGSO smatra da izazovi s kojima se kontinent trenutačno suočava ne pozivaju na vraćanje nadležnosti na nacionalnu razinu i smanjenje utjecaja Europe, već na smiono koračanje ka boljoj Europi, koja promiče koheziju i povoljnija je za građane.

3.4.

EGSO uviđa da države članice imaju posebno važnu ulogu u provedbi zakonodavstva EU-a, a posebice u prijenosu direktiva, koje su obvezujuće u pogledu rezultata koje treba ostvariti, ali koje nacionalnim tijelima prepuštaju izbor oblika i metoda provedbe, kao i donošenje odluka, u skladu s pravom EU-a, o poboljšanju standarda, ako se to smatra korisnim. Međutim, prenošenje zakonodavstva ne bi smjelo slabiti uvjete poštenog tržišnog natjecanja među svim dionicima unutarnjeg tržišta, jer je ono važno za njegovo pravilno funkcioniranje.

3.5.

Iako su države članice odgovorne za točan i pravovremen prijenos direktiva, uloga Europske komisije kao čuvarice ugovorâ jest osigurati pravilnost provedbe na nacionalnoj razini. Ta zajednička odgovornost trebala bi biti jasno vidljiva od samog početka zakonodavnog postupka: dobra provedba ovisi o jasnoj, transparentnoj i sveobuhvatnoj procjeni učinka na kojoj se temelji određeni novi zakon EU-a, o jasnom i jednostavnom jeziku prijedloga te realnim rokovima za provedbu.

3.6.

Međutim, EGSO upozorava na to da se provedba na nacionalnim, regionalnim ili lokalnim razinama može pokazati nedostatnom i/ili nedjelotvornom čak i kada su prethodno navedeni uvjeti ispunjeni. U tom pogledu ponovno poziva Europsku komisiju da u skladu sa svojim nadležnostima sustavno ulaže veće napore kako bi, nakon što isproba sve mogućnosti za suradnju, mogla brže i strože postupati u slučajevima u kojima države članice zakonodavstvo EU-a nisu prenijele korektno ili ga uopće nisu prenijele (5).

3.7.

EGSO primjećuje da se mnoge pravne i političke obveze doživljavaju kao da institucije EU-a prekoračuju svoje nadležnosti i upliću se u odabir i nadležnosti država članica (npr. nacionalni odnosi između poslodavaca i posloprimaca i sindikalne inicijative; mirovine, zdravstvo i drugi sustavi socijalne sigurnosti ili propisi o strukama, npr. kriteriji za utvrđivanje kvalifikacija u zdravstvenom sektoru).

EGSO se stoga jednako protivi i prevelikom širenju nadležnosti institucija EU-a i prenošenju važnih regulatornih područja UFEU-a (npr. zaštite potrošača, standarda zaštite okoliša i europske socijalne politike) na nacionalnu razinu pod izgovorom supsidijarnosti.

4. Izbjegavanje nepotrebnog regulatornog i administrativnog opterećenja – prekomjerna regulacija

4.1. Rasprava o prekomjernoj regulaciji.

4.1.1.

Tijekom prijenosa zakonodavstva EU-a države članice ponekad uvode strože ili naprednije mjere od onih navedenih u zahtjevima zakonodavstva EU-a (uglavnom u direktivama) ili ne koriste mogućnosti pojednostavljenja ponuđene u direktivi. Ta se pojava u mnogim dokumentima zove „prekomjerna regulacija” (eng. gold-plating). Prvi slučaj smatra se „aktivnom prekomjernom regulacijom”, a drugi „pasivnom prekomjernom regulacijom”.

4.1.2.

U okviru EGSO-a stajališta o pojmu „prekomjerna regulacija” razlikuju se u skladu s razlikama u stavovima različitih dionika. Neki dionici na tu pojavu gledaju kao na pretjeran broj normi, smjernica i postupaka akumuliranih na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini koji stvaraju nepotrebno administrativno opterećenje i utječu na očekivane ciljeve politika koje treba ostvariti prenesenom regulacijom. Međutim, drugi dionici smatraju da bi upotreba stigmatiziranog pojma „prekomjerna regulacija” mogla dovesti u pitanje napredne standarde koje su neke države članice demokratski usvojile i uvele u svoje pravne sustave, posebice u području prava o radu, zaštiti potrošača i okoliša te slobodnih zanimanja.

4.1.3.

EGSO poziva na zauzimanje pragmatičnog i uravnoteženog pristupa te će se za potrebe ovog mišljenja usredotočiti na neutralnu i precizniju terminologiju, u skladu s Međuinstitucijskim sporazumom o boljoj regulativi iz svibnja 2016. godine.

4.2. Definicija prekomjerne regulacije.

4.2.1.

EGSO predlaže da se pojam „prekomjerna regulacija” preciznije definira. Za slučajeve u kojima države članice zakonodavstvo EU-a prenose na ambiciozniji način (suštinski ili proceduralno) ili nastoje biti u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, mogli bi se upotrijebiti izrazi kao što su „naprednije odredbe”, „strože odredbe” ili „veći zahtjevi”. Izraz „prekomjerna regulacija” trebalo bi ograničiti na nerazumne i nepotrebne dodatke zakonodavstvu EU-a do kojih dolazi prilikom njegova prijenosa u nacionalno zakonodavstvo, a koji se ne mogu opravdati ciljevima predložene mjere ili koji za sobom povlače nepotrebno administrativno opterećenje. U svakom slučaju, izraz „prekomjerna regulacija” vrlo je općenit i njegov prijevod u mnogim jezicima navodi na krivi zaključak te bi ga trebalo zamijeniti konkretnijim terminom.

4.2.2.

Neovisno o terminologiji (pa čak i u slučajevima kad bi se pojam „prekomjerna regulacija” mogao upotrijebiti), EGSO ponovno naglašava da se taj koncept posebice ne bi trebao odnositi na:

—	ograničavanje uvriježenih standarda u područjima kao što su radno, socijalno, potrošačko ili okolišno pravo prilikom prijenosa i provedbe zakonodavstva EU-a,

—	nacionalne mjere koje (objektivno ili vremenski) nisu povezane s prijenosom prava EU-a,

—	učvršćivanje općih odredbi prava EU-a prilikom njegova prijenosa (npr. uspostava konkretnih pravnih sankcija u slučajevima neispunjenja obveze),

—	primjenu jedne od nekoliko eksplicitnih mogućnosti za prijenos prava EU-a,

—	napredne nacionalne odredbe koje prekoračuju minimalne standarde na temelju „klauzula o nesmanjivanju” iz prava EU-a,

—	primjenu sadržaja direktive na slične slučajeve kako bi se zajamčila usklađenost i dosljednost nacionalnih zakona.

4.2.3.

EGSO ponovo ističe da načelo supsidijarnosti državama članicama omogućuje da, ostvarujući svoje pravo da osiguraju ostvarenje raznih ciljeva (npr. gospodarskih, socijalnih ili okolišnih), uvedu strože mjere i potvrde svoju predanost visokoj razini zaštite, specifičnoj naravi pravnih instrumenata kao što su direktive, kao i određenim ograničenjima nadležnosti. EGSO ističe da takve strože obveze treba preuzimati isključivo nakon transparentne i uključive rasprave sa socijalnim partnerima i dionicima te u duhu međusobnog razumijevanja i uravnoteženog postupka donošenja odluka.

4.3. Prekomjerna regulacija i bolja regulativa.

4.3.1.

U kontekstu agende za bolju regulativu Europska komisija priznaje pravo država članica da postavljaju standarde više od onih iznesenih u zakonodavstvu EU-a („prekomjerna regulacija”), ali je zabrinuta zbog nedostatka transparentnosti u tom pogledu. Ujedinjena Kraljevina, Nizozemska, Belgija, Njemačka i Austrija uspostavile su sustave za utvrđivanje prekomjerne regulacije, a u Ujedinjenoj Kraljevini i Nizozemskoj prekomjernom regulacijom se bave centralizirane službene politike usmjerene na poticanje gospodarskog rasta.

4.3.2.

EGSO nipošto ne dovodi u pitanje postojeće odredbe Ugovorâ, a posebice nadležnosti EU-a ili država članica, no ponovno naglašava da je važno poštovati „opća načela prava Unije, kao što su demokratska legitimnost, supsidijarnost i proporcionalnost te pravna sigurnost”. To pored ostalog znači poštovati demokratsku suverenost, slobodu i odgovornost država članica da osmišljavaju nacionalne zakone i prakse u kojima se na odgovarajući način uzima u obzir uloga socijalnih partnera. EGSO je uvijek pozivao na promicanje jednostavnosti, jasnoće i dosljednosti u izradi zakonodavstva Unije, kao i na veću transparentnost zakonodavnog postupka.

4.3.3.

EGSO je u više navrata naglasio da su „Europski propisi ključan […] čimbenik integracije, a ne opterećenje ili trošak koji treba smanjiti. Ako su uravnoteženi, proporcionalni i nediskriminirajući, propisi su, naprotiv, važno jamstvo zaštite, promicanja i pravne sigurnosti za sve dionike i europske građane” (6). EGSO ponovno ističe svoje mišljenje da je zakonodavstvo ključno za postizanje ciljeva Ugovora i za stvaranje odgovarajućeg okruženja za pametan, održiv i uključiv rast na dobrobit javnosti, poduzetnika i građana (7). U skladu s člankom 3. UFEU-a, zakonodavstvo također pridonosi poboljšanju dobrobiti, zaštiti javnog interesa i temeljnih prava, promicanju visoke razine socijalne zaštite i zaštite okoliša te osiguranju pravne sigurnosti i predvidljivosti. Trebalo bi također spriječiti narušavanje tržišnog natjecanja i socijalni damping (8).

4.3.4.

Prilikom prijenosa direktiva, države članice ponekad dodaju elemente koji nisu jasno povezani s predmetnim zakonodavstvom EU-a. EGSO smatra da bi takve dodatke trebalo istaknuti ili u zakonu o prijenosu zakonodavstva ili u dokumentima koji se na njega odnose. Državama članicama uglavnom treba priznati legitimitet za nadopunjavanje akata EU-a u cilju minimalnog usklađivanja, dokle god se to odvija na transparentan način i uz poštovanje načela nediskriminacije i proporcionalnosti. Postoje mnogi primjeri neminimalističkog prenošenja direktiva u državama članicama koji bi se mogli smatrati prekomjernom regulacijom.

4.3.5.

U slučajevima minimalne harmonizacije, EGSO ističe da države članice mogu izraditi odredbe kojima se nastoji postići otvaranje radnih mjesta, bolji životni i radni uvjeti, odgovarajuća socijalna zaštita, visoka i održiva stopa zaposlenosti i borba protiv isključenosti (članak 151. UFEU-a), promicanje i razvoj MSP-ova te visokih standarda zdravstvene zaštite i zaštite potrošača (članci 168. i 169. UFEU-a), kao i zaštita u području okoliša (članak 191. UFEU-a), a da pritom ipak ne stvaraju nepotrebne regulatorne ili administrativne prepreke.

4.4.

EGSO smatra da će se s pomoću sljedećih mjera lakše izbjeći nepotrebno regulatorno i administrativno opterećenje:

—	Europska komisija trebala bi u postupku izrade europskog zakonodavstva provoditi integrirane procjene učinka u vezi sa svakim značajnim regulatornim tekstom vodeći računa o bespotrebnom opterećenju i svim drugim učincima,

—

zakoni EU-a moraju se procjenjivati na temelju vlastitog merituma, svaki slučaj zasebno, kako bi se ostvarila ciljana usklađenost koja, ovisno o okolnostima, omogućuje stupanj usklađenosti koji je u nekim područjima viši, a u nekima niži. Procjenom učinka Komisija predlaže najprikladniji stupanj usklađenosti, uzimajući u obzir potrebu za visokom razinom zaštite,

—	prilikom prijenosa zakonodavstva EU-a, države članice bi na nacionalnoj i regionalnoj razini trebale biti potpuno transparentne u pogledu svih dodatnih zahtjeva koji bi mogli nepovoljno utjecati na jedinstveno tržište, konkurentnost i rast,

—

činjenica da jedna država članica nameće manje stroga pravila od druge države članice ne znači automatski da su pravila te druge države neproporcionalna i da nisu u skladu s pravom EU-a. Na državi članici je da ocijeni svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir stajališta svih dionika i cjelokupni regulatorni kontekst. Procjena učinka mogla bi pritom biti važan instrument,

—	sve dodatne uvjete koji se uvode prilikom prijenosa direktive treba popratiti dokumentima u kojima se jasno navode konkretni razlozi njihova dodavanja.

4.5.

Kako bi izbjegla dovođenje poduzeća i drugih dionika u nepovoljan konkurentni položaj u odnosu na iste ciljne skupine u drugim državama članicama, Komisija bi trebala osmisliti smjernice kojima bi državama članicama pomogla da ispravno prenesu zahtjeve pravnog akta, poštujući pritom načela proporcionalnosti i supsidijarnosti te uvjete poštenog tržišnog natjecanja. EGSO u tom pogledu ponovno naglašava svoj zahtjev za najveće moguće sudjelovanje socijalnih partnera i drugih relevantnih interesnih skupina u postupcima prijenosa, kao i izraženu uključenost država članica te nacionalnih i regionalnih parlamenata u ex post procjene (9).

4.6.

Preporuke EGSO-a za učinkovit prijenos zakonodavstva:

4.6.1.

Države članice trebale bi obratiti pozornost na relevantne rokove za provedbu kako bi ostavile dovoljno vremena za savjetovanje s relevantnim dionicima:

—	tijekom pripreme okvirnih nacionalnih stajališta za početne pregovore radna tijela država članica moraju obratiti pozornost na rok za prijenos zakonodavstva,

—	trebaju provjeriti propisuju li direktive EU-a dva roka, jedan za izradu nacionalnog provedbenog zakonodavstva i drugi koji se odnosi na datum na koji zakonodavstvo mora službeno stupiti na snagu,

—	rok za prijenos mora se poštovati i pratiti tijekom cijelog zakonodavnog postupka,

—	svojim planovima provedbe Europska komisija pruža pomoć i podršku.

4.6.2.

Savjetovanja:

—	na razini EU-a pomoć koju Komisija pruža tijekom postupka provedbe (primjerice preporuke i rasprave u stručnim skupinama) može biti od koristi i doprinijeti zajedničkom razumijevanju među državama članicama,

—	Europska komisija trebala bi prilagoditi postojeću metodologiju prijenosa (smjernice) ne samo kako bi osigurala da prijenos direktiva ne bude u suprotnosti s europskim pravom nego i radi očuvanja učinkovitosti prijenosa,

—

moglo bi se dalje raditi na tome da Europska komisija osigura specijalizirane internetske platforme (poput postojećeg sučelja za elektroničko obavješćivanje) ili elektroničku bazu podataka za konkretne zakone EU-a u cilju razmjene najboljih praksi. Višerazinsko upravljanje treba poticati i u njega uključiti sve relevantne dionike.

4.6.3.

Terminologija i delegirani akti:

—	potiču se države članice da tijekom cijelog pregovaračkog postupka u Vijeću provjeravaju točan i dogovoren jezik,

—	osnovni pojmovi i definicije moraju se jasno utvrditi u što ranijim fazama pregovora,

—	Komisija treba u obzir uzeti različita značenja pojmova i definicija u državama članicama,

—	definicije u određenom zakonodavnom aktu trebaju biti dosljedne definicijama iz drugih dijelova zakonodavstva EU-a,

—	delegirani akti trebaju biti u skladu sa zahtjevima definiranima člankom 290. UFEU-a: pružanje jasnih i izričitih definicija u temeljnom zakonodavnom tekstu,

—	delegirani akti trebaju se u obzir uzeti samo kad je riječ o elementima zakonodavnog akta koji nisu ključni i samo se ti dijelovi mogu dopunjavati ili izmjenjivati (10).

5. Specifična osjetljiva područja

5.1. Europski strukturni i investicijski fondovi (ESI fondovi).

5.1.1.

Europska kohezijska politika, a posebice strukturni fondovi i Europski socijalni fond, koji se provode na administrativno, institucijski i regulatorno složen način, posebno su područje u kojem nepotreban i opterećujući prijenos može imati negativan učinak na politike EU-a. U tom kontekstu nacionalna i/ili regionalna pravila često nešto nadodaju umjesto da osiguraju prenošenje minimalnih (europskih) zahtjeva. Mnoga od tih pravila dovode do dodatnog administrativnog opterećenja. Treba napomenuti da se dodatni zahtjevi često temelje na pretpostavci da su važni, korisni, potrebni te da su rezultat demokratskog postupka.

5.1.2.

U okviru pripreme VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. EGSO poziva Komisiju da brzo poduzme mjere za smanjenje nepotrebnog administrativnog opterećenja koje znatno otežava ulaganje sredstava iz ESI fondova (državne potpore, poštovanje postupka javne nabave, revizorske prakse i zakašnjelo, pa čak i retroaktivno, donošenje univerzalnih detaljnih smjernica). Smanjenje ili izbjegavanje nepotrebnog administrativnog opterećenja zajednička je odgovornost svih dionika.

5.1.3.

Neprimjerene prakse mogu dovesti do manjka povjerenja na svim razinama sustava provedbe ESI fondova. U njih se ubrajaju: zauzimanje, na svim razinama, pristupa kojim se izbjegava rizik; nedosljednost u tumačenju odgovora različitih glavnih uprava Komisije; konstantna neusklađenost pravila koja se odnose na ESI fondove na nacionalnoj, lokalnoj i regionalnoj razini; strah od neusklađenosti s pravilima o državnim potporama; različiti pristupi politici javne nabave na razini EU-a (naglasak na transparentnosti) i nacionalnoj razini (naglasak na vrijednosti za novac) te različite nacionalne administrativne kulture.

5.1.4.

Neprikladne prakse ujedno mogu negativno utjecati na korisnike i na programska tijela te povećati administrativne troškove i opterećenje povezano s provedbom ESI fondova, zbog čega oni postaju manje privlačni. Nepostojanje sustava za alternativno rješavanje sporova može negativno utjecati na poduzeća, a posebice MSP-ove, u smislu zakašnjelih plaćanja, administrativnog preopterećenja, neprikladnih kontrola, odbijanja projekata, isključivanja iz zajedničkog djelovanja itd. EGSO stoga poziva na uspostavu specijaliziranih sustava za rješavanje sporova.

5.1.5.

Preporuke za djelovanje u razdoblju 2021. – 2027.

5.1.5.1.

Smanjenje administrativnih opterećenja u području upravljanja i kontrole:

—	brzo djelovanje na razini EU-a i nacionalnoj razini radi utvrđivanja i, po mogućnosti, uklanjanja suvišnih praksi, procesa i postupaka te predlaganja djelotvornijih rješenja na temelju dobrih praksi,

—	podijeljeno upravljanje znatan je uzrok složenosti ESI fondova. Trebalo bi primjenjivati „integrirani pristup” u okviru kojeg se administracija i kontrola nad ESI fondovima provodi na temelju nacionalnih standarda (decentralizirano upravljanje),

—	države članice trebale bi provoditi samopreglede svojih sustava za reviziju, upravljanje i kontrolu u cilju utvrđivanja i uklanjanja prekomjernih i preklapajućih pravila, uz istodobno očuvanje ispravne upotrebe sredstava EU-a,

—	Komisija bi prilikom izrade relevantnih pravila i postupaka trebala više paziti na intenzitet potpore i specifičnosti različitih modela i mehanizama provedbe (tj. subvencija, financijskih instrumenata, pojednostavljenih troškova itd.).

5.1.5.2.

EGSO poziva na pojednostavljenje i racionalizaciju pravila o državnim potporama, među ostalim uklanjanjem svih uzroka nesigurnosti u njihovoj primjeni. Treba razmotriti moguće izmjene, uključujući, po potrebi, i izmjene primjenjivih pravila, kako bi se sa sličnim projektima ESI fondova postupalo jednako kao i s projektima financiranima iz EFSU-a te programima kojima izravno upravlja Komisija, kao što je Obzor 2020. EGSO istodobno upozorava na to da treba ograničiti tumačenja, smjernice i dokumente koji se temelje na pitanjima i odgovorima kako oni ne bi postali još jedna razina de facto zakonodavstva te preporučuje da ih se zamjeni sveobuhvatnim širenjem primjera dobre prakse i da se izbjegava retroaktivna primjena. Poziva Komisiju da ne izrađuje smjernice koje vrijede za sve države članice na temelju zahtjeva ili problema jedne države članice ili nekoliko država članica.

5.1.5.3.

Kako bi se riješio problem različitih pristupa u pogledu pravila javne nabave, EGSO preporučuje osnivanje zajedničke radne skupine koja bi se sastojala od predstavnika relevantnih glavnih uprava i predstavnika fondova, koji bi po potrebi dosljedno tumačili pravila, pružali dosljedne savjete i osigurali ujednačen pristup u pogledu financijskih korekcija.

5.1.5.4.

EGSO smatra da bi prilikom primjene ESI fondova trebalo bolje provoditi načelo supsidijarnosti i da bi provjeravanje usklađenosti s nacionalnim pravilima trebalo prepustiti nacionalnim tijelima. Poziva države članice da u potpunosti iskoriste mogućnosti pojednostavljenja koje postoje u okviru novog programskog razdoblja, da izbjegavaju prekomjernu regulaciju – koja se ovdje odnosi na sve norme, smjernice i provedbene postupke koji se mogu smatrati nepotrebnima s obzirom na ciljeve politike koje su odredila upravljačka tijela – i uklone nepotrebno administrativno opterećenje.

5.2. Ususret boljoj regulaciji.

5.2.1.

EGSO naglašava da nepotrebno regulatorno i administrativno opterećenje predstavlja prepreku poduzećima, građanima i javnim tijelima. Ponovno naglašava potrebu za pojednostavljenom, dosljednom i kvalitetnijom regulativom koju bi trebalo dobro razumjeti i provesti, i to na transparentan način i uz isto tako nužno sudjelovanje svih četiriju razina upravljanja (europske, nacionalne, regionalne i lokalne).

5.2.2.

U nekim državama članicama postoje nacionalni odbori pred kojima vlade moraju opravdati propise strože od minimalne razine utvrđene zakonodavstvom EU-a („prekomjernu regulaciju”). U državama članicama u kojima takva tijela ne postoje nema potrebe za uspostavljanjem novih administrativnih tijela, ali postupak usvajanja bilo kakvih zahtjeva koji prekoračuju norme EU-a u njima bi trebao biti transparentan.

5.2.3.

Kao i u prethodnim mišljenjima (11), EGSO preporučuje učinkovitiju provedbu testova za MSP-ove u okviru procjena učinka prijedloga za novo europsko zakonodavstvo. Poziva države članice da iskoriste mogućnosti odobravanja izuzeća mikropoduzećima u pogledu određenih pravila u skladu s pravom EU-a. EGSO ponovo ističe svoj stav da bi se ciljevi koji se odnose na smanjenje regulatornog opterećenja trebali temeljiti na sveobuhvatnoj evaluaciji koja bi uključivala civilno društvo i dijalog s dionicima. Međutim, pri provedbi zakonodavstva EU-a ne smije se dovesti u pitanje postojeća razina zaštite građana, potrošača, radnika, ulagača i okoliša u državama članicama (12).

5.2.4.

EGSO ponovo ističe jednakost i homogenost različitih ciljeva politika EU-a u skladu s Ugovorom, posebice naglašavajući izuzetno konkurentno socijalno odgovorno tržišno gospodarstvo čiji su cilj potpuna zaposlenost i društveni napredak te visoka razina zaštite i poboljšanje kvalitete okoliša.

5.2.5.

EGSO poziva Komisiju da, kad god je to primjereno i opravdano, razmotri mogućnost upotrebe modela koji se temelje na poticajima, međunarodnih standarda i smjernica.

6. Učinak na standarde u području zapošljavanja te zaštite potrošača i okoliša

6.1.

Posljednjih desetljeća na razini EU-a utvrđen je određen broj minimalnih standarda u području zaštite potrošača, okoliša i radnika kojima se nastoji ostvariti uzlazna konvergencija životnih i radnih uvjeta u Uniji, odnosno konvergencija koja je više socijalno usmjerena, u skladu s člankom 151. UFEU-a.

6.2.

Zakonodavac EU-a državama članicama namjerno ostavlja prostor za provedbu minimalnih standarda u skladu s načelima ugovora o EU-u, osobito uz poštovanje proporcionalnosti. Zbog toga je u direktivama predviđeno da države članice u postupku provedbe mogu uzimati u obzir vlastite više standarde. EGSO ističe da bi se, kad god se države članice odluče za ambicioznije standarde zaštite, među ostalim u obzir mogla uzeti i načela bolje regulative.

6.3.

Ti su nacionalni standardi rezultat demokratskih pregovaračkih postupaka u kojima u znatnoj mjeri sudjeluju europski i nacionalni socijalni partneri, a korisni su zaposlenicima, potrošačima i trgovačkim društvima. U skladu s ciljevima Ugovora o EU-u, postavljanjem tih minimalnih standarda trebalo bi se nastojati osigurati bolje djelovanje jedinstvenog tržišta, ali se istodobno ne bi smjelo negativno utjecati na više razine zaštite na nacionalnoj razini. U minimalnim standardima u pravu EU-a često se izrijekom navode „klauzule o nesmanjivanju” prema kojima se primjena direktive ne smije upotrijebiti kao opravdanje za snižavanje eventualnih viših nacionalnih standarda na europski standard. Međutim, to ne znači da su nacionalni standardi uklesani u kamenu i da se nikad ne smiju mijenjati.

6.4.

Tijekom prijenosa zakonodavstva EU-a u nacionalno zakonodavstvo, države članice mogle bi uz pomoć procjena učinka provjeriti njegove društvene, gospodarske i druge posljedice.

6.5.

U području socijalne politike, kao i zaštite potrošača i okoliša, zakonodavstvom EU-a osigurano je da se viši standardi u državama članicama ne dovode u pitanje i da ih se čuva, uz istodobno uključivanje svih dionika u procjene učinka. EGSO je u tom pogledu u više navrata iznio svoje stajalište da agenda za bolju regulativu treba osigurati izradu visokokvalitetnih zakona EU-a, bez dovođenja u pitanje ključnih ciljeva politika ili vršenja pritiska u cilju deregulacije na području standarda socijalne zaštite i zaštite okoliša, kao i temeljnih prava (13).

6.6.

EGSO ponovno naglašava da europski minimalni standardi, i to posebice u kontekstu socijalne politike EU-a, nastoje približiti životne i radne uvjete u cijelom EU-u u cilju postizanja uzlazne socijalne konvergencije. Minimalne standarde propisane u direktivama EU-a ne smije se shvaćati kao „maksimalnu razinu” koja se tijekom prijenosa u nacionalne pravne sustave ne smije prekoračivati.

6.7.

EGSO podržava postupak bolje regulative i uviđa njegovu dodanu vrijednost, ali istodobno upozorava da se on nikako ne bi smio upotrijebiti kao opravdanje za snižavanje zahtjeva, i to posebice u područjima kao što su potrošačko, okolišno i radničko pravo te promicanje prosperiteta, rasta i stvaranja održivih radnih mjesta. EGSO upozorava na to da bi to pojačalo skepticizam prema EU-u koji je sve izraženiji u velikom dijelu stanovništva. Po mišljenju EGSO-a, prihvaćanje procesa europskog ujedinjenja u javnosti ne bi trebalo ugrožavati regulatornim natjecanjem kroz snižavanje standarda.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) https://ec.europa.eu/info/law/law-making-process/planning-and-proposing-law/better-regulation-why-and-how_en#need.

(2) SL C 197, 8.6.2018., str. 1.

(3) SL C 434, 15.12.2017., str. 11.; SL C 13, 15.1.2016., str. 192.; SL C 303, 19.8.2016., str. 45.; SL C 487, 28.12.2016., str. 51.; SL C 262, 25.7.2018., str.22.

(4) https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/report-task-force-subsidiarity-proportionality-doing-less-more-efficiently_1.pdf.

(5) SL C 262, 25.7.2018., str. 22., SL C 18, 19.1.2017., str. 10.

(6) Vidjeti, među ostalim, točku 1.2. mišljenja EGSO-a o REFIT-u (SL C 303, 19.8.2016., str. 45.).

(7) COM(2012) 746 final, str. 2.

(8) SL C 303, 19.8.2016., str. 45., točka 2.1.

(9) SL C 262, 25.7.2018., str. 22.

(10) CES248-2013 (informativno izvješće); SL C 13, 15.1.2016., str. 145.

(11) SL C 197, 8.6.2018., str. 1.

(12) SL C 262, 25.7.2018. str. 22., točke. 4.7.1 i 4.8.3.

(13) SL C 262, 25.7.2018., str.22. (točke 1.1 i 3.4); SL C 303, 19.8.2016., str. 45. (točke 2.1, 2.2 i 2.5); SL C 13, 15.1.2016., str. 192. (točka 2.4).

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/37

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Digitalni jaz među spolovima”

(Razmatračko mišljenje na zahtjev Europskog parlamenta)

(2018/C 440/06)

Izvjestiteljica:

Giulia BARBUCCI

Razmatračko mišljenje na zahtjev Europskog parlamenta:	dopis od 19.4.2018.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	19.7.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	176/2/6

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Postoji više uzroka za digitalni jaz među spolovima i stoga se mjere moraju primijeniti na razna područja: sustav obrazovanja od djetinjstva do odrasle dobi, tržište rada, ravnotežu između poslovnog i privatnog života, javne usluge i digitalnu podjelu općenito. Preporučuje se primjena multidisciplinarnog pristupa koji objedinjuje različite aspekte inovacija (tehnološki, socijalni, kulturni itd.).

1.2.

Digitalna podjela među spolovima nije samo tehnološko pitanje, ona je i gospodarsko, socijalno i kulturno pitanje koje treba rješavati višerazinskim i holističkim politikama kako bi se problem neravnopravnosti među spolovima riješio u njegovim najdubljim socijalnim i kulturnim korijenima.

1.3.

Važno je poduzeti mjere kako bi se povećao broj žena u području STEM-a s obzirom na to da se time mogu poboljšati uvjeti u drugim sektorima, kao i u cjelokupnom gospodarstvu i društvu. Istodobno je ključno da se prepozna sve veća važnost obrazovanja povezanog s IKT-om, kao i važnost horizontalnih, poduzetničkih, digitalnih i mekih vještina (poput empatije, kreativnosti i rješavanja složenih problema) u digitalnom dobu u svim sektorima. Interdisciplinarno obrazovanje i vještine usmjerene na čovjeka bit će od ključne važnosti, zbog čega se u obrazovanju ti aspekti trebaju uzeti u obzir.

1.4.

Ključno je osigurati digitalnu pismenost i obrazovanje za sve, s posebnim naglaskom na djevojčice kako bi se digitalni jaz među spolovima suzbio u korijenu. Više ženskih uzora u području digitalnih tehnologija od presudne je važnosti za prevladavanje stereotipa.

1.5.

Potrebno je potaknuti sudjelovanje žena na radnim mjestima u tehničkim područjima i na vodećim položajima kako bi se prevladale obrazovne i profesionalne prepreke i stereotipi te osiguralo cjeloživotno digitalno učenje s ciljem sprečavanja isključivanja žena iz tržišta rada.

1.6.

Učiteljima i voditeljima osposobljavanja trebalo bi pružiti odgovarajuće alate za primjenu IKT-a na svim razinama za podučavanje, promicanje demokracije kao i uključivije i prilagođenije sustave obrazovanja i osposobljavanja.

1.7.

Kako bi se spriječila spirala feminizacije siromaštva, potrebno je zajamčiti pravedne radne uvjete i socijalnu zaštitu (1). To posebice vrijedi za takozvanu „ekonomiju honorarnih poslova” (eng. gig economy) (2). Socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje imaju u tom pogledu ključnu ulogu.

1.8.

Prisutnost žena na radnim mjestima razvojnih programera u IKT-u mogla bi pomoći da se prevladaju rodne predrasude koje mogu biti prisutne u oblikovanju određene tehnologije.

1.9.

Potrebno je podupirati žene poduzetnice, uklanjajući prepreke za pristup žena samozapošljavanju i poboljšavajući pristup mjerama socijalne zaštite te njezinu kvalitetu (3).

1.10.

Potrebno je nadzirati „pametni rad” i rad na daljinu kako bi se izbjegli rizici od brisanja granica između skrbi, rada i privatnog života.

1.11.

Važno je poboljšati sudjelovanje žena s invaliditetom na tržištu rada uz provedbu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) (4).

1.12.

Digitalizacija javnog sektora predstavlja veliku priliku da se olakša sudjelovanje žena na tržištu rada i da se pomogne ženama s obvezama skrbi, kao i da se prevladaju prepreke povezane s birokracijom i pristupom javnim uslugama.

1.13.

Važno je pozabaviti se rodnim stereotipima: to pitanje treba uzeti u obzir u svim politikama i u svim područjima te bi ga trebalo rješavati u njegovim najdubljim socijalnim i kulturnim korijenima.

1.14.

Jedna od glavnih prepreka s kojima se žene suočavaju u sudjelovanju u aktivnostima na internetu i društvenim mrežama jest kiberzlostavljanje. Potrebno je ratificirati i primijeniti Istanbulsku konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

1.15.

Sve politike na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini trebale bi uzimati u obzir diskriminaciju nad ženama u digitalnom području, koja također negativno utječe na gospodarstvo i društvo općenito.

1.16.

Prilikom oblikovanja javnih politika u obzir je potrebno uzeti rodnu perspektivu (uključivanje načela jednakosti spolova). U tom pogledu korisni alati mogu biti uzimanje u obzir rodne dimenzije prilikom izrade proračuna i općenito uključivanje načela jednakosti spolova.

1.17.

EGSO poziva Europsku komisiju na jačanje radne skupine „Žene u digitalnom dobu” i inicijative „Digital4Her”. Važno je stvoriti i razvijati europske mreže za žene u području digitalnih tehnologija kojima se promiče sudjelovanje djevojaka i žena u studijima i karijerama u području digitalnih tehnologija diljem EU-a.

1.18.

Europska komisija trebala bi preporučiti da zemlje EU-a postave nacionalne ciljeve i pokazatelje za praćenje stanja (godišnji pregled stanja). Poboljšanje ili pogoršanje također treba mjeriti putem istraživanja koje provodi Europski institut za jednakost spolova. Preporuke za pojedinu zemlju u ovom području mogle bi se uputiti državama članicama u okviru postupka europskog semestra.

1.19.

Socijalni partneri na odgovarajućim razinama posvećeni su poboljšanju ravnopravnosti spolova u obrazovanju i na tržištu rada i u tome imaju ključnu ulogu kako bi se riješio digitalni jaz među spolovima. Posebno je uloga kolektivnog pregovaranja ključna u cjeloživotnom učenju i na tržištu rada, u borbi protiv rodnih uloga, promicanju uloge žena u odlučivanju i u različitim tijelima, podupiranju ravnoteže između poslovnog i privatnog života i borbi protiv razlike u plaćama između spolova (5).

1.20.

EGSO preporučuje da Europski parlament podrži te preporuke za sljedeći saziv Europskog parlamenta jer je ta tema temelj za budući razvoj Europe.

2. Uvod

2.1. Neravnopravnost spolova

2.1.1.

U svojem govoru u Europskom parlamentu o političkim prioritetima Europske komisije Jean-Claude Juncker izjavio je da u Europskoj uniji ne bi smjelo biti diskriminacije, zbog čega je područje pravosuđa i temeljnih prava jedno od deset političkih prioriteta u radu Komisije. Ravnopravnost spolova dio je tog područja, iako Povelja o temeljnim pravima već ima važnu ulogu u tom području, propisujući da „ravnopravnost žena i muškaraca mora biti osigurana u svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i plaću” (6). Mariya Gabriel, povjerenica za digitalno gospodarstvo i društvo, nedavno je opisala mjere u okviru svoje strategije za olakšavanje povećanja sudjelovanja žena u digitalnom sektoru. Stoga je potrebno osigurati mjere praćenja za izjavu Digital4Her koju su potpisala informatička poduzeća, a koja je usmjerena na stvaranje uključive i rodno ujednačene radne kulture i okružja.

2.1.2.

Žene su i dalje diskriminirane na tržištu rada i u društvu općenito. Indeks ravnopravnosti spolova, kojim se mjeri nejednakost u pogledu rada, vremena, novca, znanja, moći, nasilja i zdravlja, pokazuje da je napredak u tim područjima spor: indeks se sa 62 boda u 2005. povećao na 65 bodova u 2012. i 66,2 bodova u 2017 (7). Postoji više uzroka za tu diskriminaciju. Kako bi se prevladale neravnoteže koje proizlaze iz diskriminacije, prvo poglavlje europskog stupa socijalnih prava bavi se jednakim mogućnostima i pristupom tržištu rada, uvažavajući činjenicu da su ravnopravnost spolova i jednake mogućnosti područja u kojima je diskriminacija češća.

2.1.3.

Digitalni jaz među spolovima oblik je diskriminacije koja pogađa žene te koji će vjerojatno biti nepodnošljiva prepreka za sudjelovanje žena na europskoj i globalnoj razini. On usporava rast europskog gospodarstva budućnosti koje karakterizira digitalizacija. Danas se 68 % muškaraca i 62 % žena redovito služi osobnim računalom i internetom, 33 % muškaraca i 18 % žena instalira softver na svoje uređaje, 47 % muškaraca i 35 % žena koristi se uslugama internetskog bankarstva itd (8). Pored toga, usprkos tome što predstavljaju više od polovice osoba sa završenim visokim obrazovanjem, žene su i dalje nedovoljno zastupljene na kolegijima iz znanosti i IKT-a (informacijske i komunikacijske tehnologije): one predstavljaju oko jedne trećine ukupnih zaposlenika u tom sektoru, u različitim postotcima ovisno o određenom radnom mjestu (8 % na radnim mjestima računalnih programera, 54 % na nižim radnim mjestima među računalnim operaterima). Cilj je ovog mišljenja pružiti preporuke i prijedloge kako bi se prevladale neravnoteže u odnosu na sustav obrazovanja i tržište rada.

2.1.4.

Žene se također suočavaju s poteškoćama na internetu uzrokovanim kiberzlostavljanjem: uznemiravanje na internetu puno više je usmjereno na djevojčice (prema podacima EIGE-a, s problemom uznemiravanja na internetu suočeno je 51 % žena i 42 % muškaraca) (9). Potrebno je ratificirati i primijeniti Istanbulsku konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

2.2. Digitalizacija i digitalne podjele

2.2.1.

Digitalizacija nije samo tehnološki, već i gospodarski, društveni i kulturni proces.

2.2.2.

Prema studiji Europske komisije (10), digitalizacija može doprinijeti BDP-u EU-a s 415 milijardi EUR godišnje, a veći broj žena na radnim mjestima u digitalnom sektoru mogao bi povećati BDP EU-a za 16 milijardi EUR. Istodobno se poduzeća suočavaju s teškoćama u zapošljavanju stručnjaka u području IKT-a, što znači da postoje mogućnosti za zapošljavanje i bolje obrazovanje u digitalnom području.

2.2.3.

Digitalna podjela ne uključuje samo ograničen pristup internetskoj vezi, nego i nedostatak osnovnih vještina potrebnih za uporabu IKT alata. Jedan od aspekata digitalnog jaza je digitalni jaz među spolovima. Prema podacima Međunarodne telekomunikacijske unije razvrstanima prema spolu i prikupljenima za 91 gospodarstvo, u 2017. ukupni prodor interneta bio je 44,9 % za žene u usporedbi s 50,9 % za muškarce. Prema podacima Eurostata, u 2017. 71 % žena imalo je svakodnevni pristup internetu u usporedbi s 74 % muškaraca, dok je 49 % žena koristilo internetsko bankarstvo u usporedi s 54 % muškaraca (11). To pitanje važno je promotriti i iz perspektive tržišta rada jer se digitalizacija tiče svih radnika, kao i sa stajališta korisnika jer tehnologijom se koriste svi.

2.2.4.

Često se digitalna podjela isprepliće s drugim vrstama diskriminacije koje pogađaju pripadnike etničkih manjina, osobe koje žive u ruralnim područjima, imigrante, osobe s invaliditetom, siromašne itd. Tehnologija može pomoći u prevladavanju tih prepreka, čineći svijet uključivijim, ali ih ona isto tako može naglasiti ako taj proces ne pokreću socijalni akteri.

2.2.5.

Digitalni jaz među spolovima je gospodarski, socijalni, društveni i kulturni problem koji treba riješiti s višerazinskim i cjelovitim politikama s obzirom na to da dovodi do sve veće neravnopravnosti među spolovima. Štoviše, neravnopravnost među spolovima treba uzeti u obzir u svim politikama i u svim područjima te bi je trebalo rješavati u njezinim najdubljim socijalnim i kulturnim korijenima.

2.2.6.

Kvalitativni učinak digitalizacije na potrebne vještine također je zanimljiv iz rodne perspektive zbog toga što su žene danas više zastupljene na nekim radnim mjestima i nedovoljno zastupljene na drugima, uključujući radna mjesta u području STEM-a (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika). Potrebno je poduzeti mjere kako bi se povećao broj žena u području STEM-a.

2.2.7.

Međutim, ključno je prepoznati sve veću važnost mekih vještina u digitalnom dobu u svim sektorima: glavna je osobina umjetne inteligencije i interneta stvari da strojevi postaju osjetljiviji i pametniji, što dovodi do toga da ljudska radna snaga postaje nezamjenjiva jedino ako se natječe na temelju ljudskih vještina kao što su sposobnost prilagodbe na promjene i sposobnost suradnje. U današnjem društvu češće se djevojčice podučava kreativnosti, empatiji i rješavanju složenih problema nego dječake (12). Preporučuje se multidisciplinaran pristup koji objedinjuje različite aspekte inovacije (tehnološke, socijalne, kulturne itd.) u pokušaju ne samo da se suzbiju rizici, nego i da se iskoriste mogućnosti digitalizacije za žene.

2.2.8.

Posebnu pozornost treba posvetiti osobama s invaliditetom, posebice ženama, čiji položaj „nije samo lošiji od položaja žena bez invaliditeta” (13). Zbog toga je važno „za žene i djevojčice s invaliditetom […] osigurati jednak pristup različitim komponentama IKT infrastrukture i informacijskog društva” (14).

3. Digitalni jaz među spolovima u sustavu obrazovanja

3.1.

Obrazovni sustav glavno je područje politike kojim se treba baviti. U usporedbi s 2011. broj žena koje pohađaju ustanove visokog obrazovanja u području IKT-a se smanjio (15). Poboljšanje digitalne pismenosti i vještina žena na svim razinama ključno je kako bi im se omogućilo da aktivno sudjeluju u razvoju društva i imaju koristi od mogućnosti koje proizlaze iz digitalizacije te kako bi se spriječilo njihovo zapostavljanje. Žene s invaliditetom trebaju imati pravo na uključivo i visokokvalitetno obrazovanje. Potrebno je ukloniti kulturne i lingvističke stereotipe tako što će se za djevojčice osigurati drugačiji uzori, osobito u medijskom sektoru. Štoviše, alati IKT-a mogu se koristiti u podučavanju i nastavi.

3.2.

U primarnom obrazovanju ključno je osigurati digitalnu pismenost i obrazovanje za sve, kako bi se osigurao kapacitet za prilagodbu budućih muškaraca i žena na tehnologije koje se brzo razvijaju. Prema Programu za međunarodnu procjenu učenika (PISA), kojim se mjeri obrazovni napredak petnaestogodišnjaka diljem zemalja OECD-a, gotovo četiri puta više dječaka u odnosu na djevojčice priželjkuje karijeru u STEM-u (16). Prema ispitivanju EIGE-a, u cijelom EU-u od 3 % do 15 % dječaka tinejdžerskog uzrasta priželjkuje karijeru stručnjaka u području IKT-a, ali samo u četirima zemljama to isto priželjkuje od 1 % do 3 % djevojčica tinejdžerskog uzrasta. Nadalje, čak i kad su digitalne vještine mladih u EU-u jednake među dječacima i djevojčicama, dječaci i dalje imaju više samopouzdanja u pogledu svojih digitalnih vještina, što je opet problem krive predodžbe i rodnih stereotipa (17). „EGSO podsjeća države članice na to da je potrebno ulagati u nediskriminacijske i uključive sustave obrazovanja” (18).

3.3.

Važno je obučiti voditelje osposobljavanja za korištenje alata IKT-a u podučavanju. Stavljanje težišta na djevojčice od primarne je važnosti kako bi se uklonio digitalni jaz među spolovima u samom korijenu te kako bi se promicali uključiviji i prilagođeniji sustavi obrazovanja i osposobljavanja. Digitalni alati također mogu biti korisni za smanjenje birokratskog opterećenja nastavnika i instruktora (19).

3.4.

U sekundarnom i tercijarnom interdisciplinarnom obrazovanju djevojke i dalje pohađaju manje kolegija iz područja STEM-a nego dječaci: žene čine manje od 1 od 5 osoba sa završenim visokim obrazovanjem u području IKT-a (20). Interdisciplinarno obrazovanje i meke vještine usmjerene na čovjeka bit će također od ključne važnosti.

3.5.

Dvojni sustav učenja te strukovno obrazovanje i osposobljavanje (SOO) trebalo bi ojačati te uzeti u obzir pristup djevojaka tehničkom obrazovanju i učenju na radnom mjestu (21).

4. Digitalni jaz među spolovima na tržištu rada

4.1.

Potrebno je poticati sudjelovanje žena na tehničkim radnim mjestima i radnim mjestima na vodećim položajima, uklanjanjem obrazovnih i profesionalnih prepreka i stereotipa. Povećana prisutnost žena u području IKT-a može koristiti tom sektoru, kao i cijelom gospodarstvu i društvu.

4.2.

Kako bi se prevladao digitalni jaz među spolovima na tržištu rada od primarne je važnosti uloga socijalnih partnera na razini poduzeća te nacionalnoj i europskoj razini. Socijalnim dijalogom i kolektivnim pregovaranjem mogu se predložiti prihvatljiva rješenja, vodeći računa o potrebama i poslodavaca i radnika (22). Povećanje broja žena u području STEM-a i na vodećim položajima također može doprinijeti smanjenju razlike u plaći između spolova.

4.3.

Cjeloživotno učenje od presudne je važnosti za sprečavanje isključenja s tržišta rada, a to je još važnije za žene. U tome je ključna uloga socijalnih partnera.

4.4.

Polarizacija tržišta rada i „ekonomije honorarnih poslova” (eng. gig economy): čak i kad bi strojevi mogli zamijeniti niskokvalificirana radna mjesta (manualna i intelektualna zbog tehnologija kao što su internet stvari, senzori i umjetna inteligencija), ako su ta radna mjesta nesigurna i nikakva prava nisu zajamčena, poduzećima će možda biti lakše zaposliti nisko plaćene radnike nego ulagati u nove strojeve. To već vrijedi za takozvanu „ekonomiju honorarnih poslova” (eng. gig economy). U tim kontekstima nije osigurana nikakva socijalna zaštita po uzoru na standardne oblike rada (23): zbog neformalne prirode takve vrste posla žene su izložene opasnosti od udaljavanja od tradicionalnog zapošljavanja sa socijalnim naknadama u korist honorarnog posla koji je dostupniji, a katkad i jednostavniji za upravljanje u smislu radnog vremena. Kako bi se spriječila spirala feminizacije siromaštva (24), potrebno je zajamčiti pravedne radne uvjete za sve te bi svi dionici trebali promicati model razvoja koji se temelji na brizi za zaposlenike (eng. high-road). Tu je uloga socijalnih partnera i kolektivnog pregovaranja ključna (25).

4.5.

Tehnologija nije neutralna: iako bi softver ili algoritam trebali smanjiti subjektivnost koja je tipična za ljudske postupke ili odlučivanje, ako je u njih uvedena kulturna predrasuda (kao što je rodna predrasuda) onda će oni uvijek proizvoditi tu vrstu diskriminacije na strukturnoj (a ne povremenoj) osnovi. Zbog toga je važno da ljudi koji rade na izradi tih sustava budu što različitiji. Danas žene čine samo 17 % od 8 milijuna ljudi koji rade u području IKT-a (26). Nadalje, diljem EU-a samo 20 % žena u dobi od 30 godina i više koje su završile visoko obrazovanje u području IKT-a odlučuju ostati u tehnološkom sektoru (27). Povećanje sudjelovanja žena na tim radnim mjestima, a time i povećanje različitosti, moglo bi doprinijeti prevladavanju pristranosti koje mogu biti prisutne u oblikovanju određene tehnologije.

4.6.

Razbijanje „staklenog stropa” za digitalniji gospodarski sustav: žene čine samo 32 % vođa u gospodarstvu (28) iako je dokazano da poduzeća koja zapošljavaju žene na vodećim položajima imaju bolji stil upravljanja koji je obično „horizontalniji” i potiče raznolikost te kreativno i inovativno razmišljanje. Stoga, ako poduzeća razviju rodne politike u cilju promicanja napretka žena do najviših položaja u organizaciji, poduzeće će imati korist od toga u smislu inovacijskog kapaciteta. Ako se to primijeni u velikom opsegu cijeli bi gospodarski sustav imao korist od toga.

4.7.

Europski sustav proizvodnje u velikoj mjeri čine MSP-ovi koji se suočavaju s poteškoćama kada se radi o ulaganju u nove tehnologije. Digitalne tehnologije istodobno olakšavaju mikropoduzetništvo: uz pomoć određenih digitalnih alata (kao što je e-trgovina) mikropoduzećima omogućeno je da dopru do globalnog tržišta i da, općenito govoreći, uklone prepreke u pristupu samozapošljavanju. Prema 2. studiji European Start-up Monitor („Praćenje europskih novoosnovanih poduzeća”), žene čine samo 14,8 % osnivača novoosnovanih poduzeća (29). Problem je povezan sa slabijim poslovnim mrežama, stereotipima i neodgovarajućom financijskom potporom. Digitalizacija može stvoriti pravo okružje za žensko poduzetništvo. Usluge obrazovanja i potpore moraju biti zajamčene kako bi se ženama omogućilo da pokrenu vlastito poduzeće uporabom dostupnih digitalnih tehnologija.

5. Digitalizacija i ravnoteža između poslovnog i privatnog života

5.1.

Prema studiji EIGE-a, radna mjesta u području IKT-a karakteriziraju dulji radni sati nego u drugim sektorima (30). Stoga je prvo pitanje koje treba riješiti podjela poslova skrbi između muškaraca i žena: važno je poduzeti korake prema većoj jednakosti u pogledu podjele skrbi između spolova, uključujući putem usvajanja Prijedloga direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika (31).

5.2.

„Pametan rad” i rad na daljinu često se smatraju alatima za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života, pri čemu se u obzir uzimaju rizici i mogućnosti. Ako „pametan rad” može pomoći radnicima u upravljanju privatnim životom (osobito uklanjanjem „praznog hoda” tijekom putovanja na posao i s posla), činjenica je i da u slučaju lošeg upravljanja „pametnim radom” ono može dovesti do nestanka granica između skrbi, rada i slobodnog vremena. „Pametnim radom” mora se upravljati putem posebnih kolektivnih sporazuma poduzeća radi prilagodbe kulturnom kontekstu, sredstvima proizvodnje i organizaciji rada. Dugoročno, „pametni rad” također može promijeniti način života ljudi u gradovima (i ruralnim područjima) i društvenim područjima.

5.3.

Digitalni alati također mogu predstavljati priliku za one koji su isključeni iz tržišta rada. Ti alati također mogu olakšati sudjelovanje žena na tržištu rada. Međutim, žene s invaliditetom u mnogo su većoj mjeri isključene iz tržišta rada (32). Stoga je važno provesti Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) (33).

6. Digitalizacija javnog sektora

6.1.

Zbog duljeg očekivanog životnog vijeka i niske stope nataliteta, europsko stanovništvo stari, a teret skrbi koji nose sredovječne žene se povećava. Iako je od ključne važnosti postići jednakost u pogledu podjele skrbi između spolova, također je važno prepoznati da digitalizacija, posebice robotika, u javnom sektoru predstavlja izvrsnu priliku za poticanje sudjelovanja žena na tržištu rada i pomaganje ženama sa svim njihovim obvezama skrbi.

6.2.

Robotika može automatizirati ili, što je još važnije, olakšati neke od najtežih zadataka skrbi (kao što je pomicanje osobe s invaliditetom), pomoći u rehabilitaciji ozlijeđenih ljudi, spriječiti bolesti itd. Te tehnologije mogle bi poboljšati kvalitetu života cijelog društva, posebice žena, kao i njihovo sudjelovanje na tržištu rada na dva načina: mogle bi olakšati rad u sektoru usluga osobne njege u kojem su žene u velikoj mjeri zastupljene te bi mogle koristiti ženama koje pružaju neplaćenu skrb, ali samo ako su te tehnologije dostupne i zajamčene svima kojima su potrebne.

6.3.

Digitalne tehnologije također bi mogle znatno utjecati na sve birokratske postupke povezane s javnim uslugama. Neke zemlje već primjenjuju takve vrste tehnologije u velikom opsegu, čime stvaraju jedinstven digitalni identitet za sve postupke povezane s javnim sektorom (porezi, zdravstvena skrb, obrazovanje itd.). Širenje tog procesa moglo bi poboljšati kvalitetu života, ali je također važno biti svjestan rizika koji su povezani s kontrolom podataka, privatnošću i etikom koje provodi jedan dionik (i spriječiti ih) (čak i ako je taj dionik javno tijelo) (34).

6.4.

Javne uprave trebale bi pripremiti proračun koji uzima u obzir spolove za sve usluge i aktivnosti u cilju promicanja jednakosti i razmatranja učinka politika na žene. Svaku odluku o ulaganjima trebalo bi donijeti uz uključivanje načela ravnopravnosti spolova u trima područjima: ravnopravnosti spolova na radnom mjestu, pristupu kapitalu za žene i proizvodima i uslugama koji koriste ženama.

6.5.

Iako je u nekim zemljama digitalizacija javnog sektora već uznapredovala, u drugima taj postupak tek počinje i to bi mogla biti prilika za osposobljavanje i zapošljavanje osoba u javnom sektoru, uzimajući u obzir rodnu perspektivu.

6.6.

Kako bi se razvila digitalizacija, na raspolaganje je potrebno staviti potrebnu infrastrukturu kao što su širokopojasni pristup internetu, mreža 5G itd., bez geografske diskriminacije.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SOC/581 – Mišljenje EGSO-a „Pristup socijalnoj zaštiti” (vidjeti stranicu 135. ovoga Službenog lista).

(2) The Social Protection of Workers in the Platform Economy („Socijalna zaštita radnika u gospodarstvu platformi”), Europski parlament, 7.12.2017.

(3) SL C 173, 31.5.2017., str. 45.

(4) Mišljenje EGSO-a „Položaj žena s invaliditetom” (SL C 367, 10.8.2018., str. 20.).

(5) A Toolkit for Gender Equality in Practice („Skup alata za ravnopravnost spolova u praksi”) koji su razvili europski socijalni partneri ETUC, BusinessEurope, CEEP i UEAPME.

(6) Glava III., članak 23.

(7) EIGE, Izvještaj o indeksu ravnopravnosti spolova za 2017.

(8) Vidjeti: Rezolucija Europskog parlamenta, 17. travnja 2018.

(9) EIGE, Youth, digitalisation and gender equality: opportunities and risks of digital technologies for girls and boys („Mladi, digitalizacija i ravnopravnost spolova: prilike i rizici digitalnih tehnologije za djevojke i dječake”), 2018. (predstojeće).

(10) Vessela Karloukovska, DG-CNECT, radna skupina „Women in Digital” (Žene u digitalnom dobu), Europska komisija.

(11) Podaci Eurostata.

(12) Martha Ochoa (UNi Global Union) The path to genderless digitalisation („Put u digitalizaciju neovisnu o rodu”).

(13) Mišljenje EGSO-a „Položaj žena s invaliditetom” (SL C 367, 10.8.2018., str. 20.), odlomak 2.1.

(14) Idem, stavak 5.3.6.

(15) Women in the Digital Age („Žene u digitalnom dobu”), Europska komisija, 2018.

(16) Dr. Konstantina Davaki, autorica studije The underlying causes of the digital gender gap and possible solutions for enhanced digital inclusion of women and girls („Temeljni uzroci digitalnog jaza među spolovima i moguća rješenja za bolju digitalnu uključenost žena i djevojčica”).

(17) Lina Salanauskaite, Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE).

(18) Mišljenje EGSO-a „Akcijski plan EU-a za razdoblje 2017. – 2019. Borba protiv razlike u plaćama između spolova”, odlomak 4.4. (SL C 262, 25.7.2018., str. 101.).

(19) Ekaterina Efimenko, Europski sindikalni odbor za obrazovanje (ETUCE).

(20) Vessela Karloukovska, DG-CNECT, radna skupina „Women in Digital” (Žene u digitalnom dobu), Europska komisija.

(21) SL C 13, 15.1.2016., str. 161.; SL C 434, 15.12.2017., str. 36.

(22) Mišljenje EGSO-a „Koncepti EU-a za upravljanje prijelazom u digitalizirani svijet rada” (SL C 367, 10.10.2018., str.15.).

(23) Mišljenja EGSO-a „Za europsku okvirnu direktivu o minimalnom dohotku” (usvajanje na plenarnom zasjedanju u prosincu) i „Pristup socijalnoj zaštiti” (vidjeti stranicu 135. ovoga Službenog lista).

(24) Mary Collins, Europski ženski lobi (EWL) (SL C 129, 11.4.2018., str. 7.).

(25) Vidjeti npr. sporazume europskih socijalnih partnera, kao i prijedlog Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života i Europski stup socijalnih prava.

(26) Vessela Karloukovska, DG-CNECT, radna skupina „Women in Digital” (Žene u digitalnom dobu), Europska komisija.

(27) Mary Collins, Europski ženski lobi (EWL).

(28) Vessela Karloukovska, DG-CNECT, radna skupina „Women in Digital” (Žene u digitalnom dobu), Europska komisija.

(29) „Žene u digitalnom dobu”, studija za Europski parlament.

(30) Lina Salanauskaite, Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE).

(31) COM(2017) 253.

(32) Mišljenje EGSO-a „Položaj žena s invaliditetom” (SL C 367, 10.8.2018., str. 20.), odlomak 5.4.1.

(33) Mišljenje EGSO-a „Položaj žena s invaliditetom” (SL C 367, 10.8.2018., str. 20.), odlomak 1.2, Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

(34) Digital Public Services (e-Government and e-Health) – „Digitalne javne usluge (e-uprava i e-zdravstvo)”.

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/45

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Biogospodarstvo – doprinos ostvarenju klimatskih i energetskih ciljeva EU-a i UN-ovih ciljeva održivog razvoja”

(razmatračko mišljenje)

(2018/C 440/07)

Izvjestiteljica:	Tellervo KYLÄ-HARAKKA-RUONALA
Suizvjestitelj:	Andreas THURNER

Zahtjev za savjetovanje:	austrijsko predsjedništvo Vijeća, 12.2.2018.
Pravni temelj:	članak 302. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (razmatračko mišljenje)
Odluka Plenarne skupštine:	13.3.2018.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	5.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	180/1/4

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO smatra da je smisao biogospodarstva stvaranje dodane vrijednosti za društvo proizvodnjom, preradom i uporabom bioloških prirodnih resursa. Prelaskom na ugljičnu neutralnost i kružnost sve će se više poticati biogospodarstvo jer održivo biogospodarstvo ima potencijal za istodobno ostvarivanje gospodarskih, socijalnih i klimatskih koristi.

1.2.

EGSO ističe da biogospodarstvo pridonosi ublažavanju klimatskih promjena na nekoliko načina: sekvestracijom CO2 iz atmosfere i njegovim pohranjivanjem u biomasu, skladištenjem ugljika u proizvode biološkog podrijetla te zamjenom sirovina i proizvoda fosilnog podrijetla sirovinama i proizvodima biološkog podrijetla.

1.3.

Odbor također ističe da biogospodarstvo doprinosi postizanju klimatskih i energetskih ciljeva EU-a zamjenom fosilnih goriva bioenergijom u proizvodnji električne energije, grijanju i hlađenju te prometu. Ujedno pridonosi energetskoj učinkovitosti i sigurnosti opskrbe energijom.

1.4.

EGSO je uvjeren da biogospodarstvo ima ključnu ulogu u ostvarivanju općih gospodarskih, okolišnih i društvenih ciljeva iz Programa UN-a do 2030. (ciljeva održivog razvoja). Uloga biogospodarstva usko je povezana s ciljevima koji se odnose na industriju i poljoprivredu te otvaranje radnih mjesta u tim sektorima.

1.5.

EGSO poziva na prilagodbu strategije EU-a za biogospodarstvo kako bi se europskom biogospodarstvu osigurali najpovoljniji uvjeti za stvaranje konkurentske prednosti EU-a, u skladu s gospodarskom, okolišnom i društvenom održivošću.

1.6.

EGSO naglašava da tvorci politika moraju promicati održivu proizvodnju i mobilizaciju biomase u EU-u te osigurati stabilan, pouzdan i dosljedan okvir za ulaganja u biogospodarstvo duž cijelog lanca vrijednosti. Osim toga, tvorci politika trebali bi putem javne nabave povećati potražnju za proizvodima biološkog podrijetla te uvesti dosljedan okvir za tehnička i sigurnosna pravila te pravila o državnim potporama kako bi zajamčili jednake uvjete za proizvode biološkog podrijetla.

1.7.

EGSO smatra da su istraživanje i inovacije ključni za razvoj biogospodarstva prilagođenog budućnosti. Stoga je i dalje potrebno ulagati napore u inovacije koji se promiču u okviru strategije za biogospodarstvo, uključujući Zajedničko poduzeće za bioindustriju (BBI JU).

1.8.

Odbor naglašava da je uloga obrazovanja, savjetodavnih usluga, prijenosa znanja i osposobljavanja ključna za to da radnici i poduzetnici raspolažu potrebnim informacijama i vještinama. Građani bi trebali biti dobro informirani o biogospodarstvu i postati svjesni svoje odgovornosti kako bi mogli biti aktivni potrošači i donositi odluke o održivoj potrošnji.

1.9.

EGSO naglašava da odgovarajuća infrastruktura, koja je preduvjet za biogospodarstvo, iziskuje adekvatna financijska sredstva. Potrebni su učinkoviti prijevozni sustavi koji bi omogućili pristup sirovinama i distribuciju proizvoda na tržištima.

1.10.

EGSO preporučuje da EU uloži napore u uspostavu globalnog sustava određivanja cijena emisija ugljika, jer bi to bio neutralan i djelotvoran način promicanja biogospodarstva i usuglašavanja svih sudionika na tržištu oko ublažavanja klimatskih promjena.

1.11.

EGSO je uvjeren da je sudjelovanje civilnog društva u inicijativama i postupcima donošenja odluka u području biogospodarstva od presudne važnosti. Odbor naglašava da je ključno osigurati da se prelazak na niskougljično gospodarstvo odvija na pravedan način.

1.12.

EGSO ističe da se uspjeh u području održivog biogospodarstva može ostvariti samo usvajanjem međusektorskog pristupa. Stoga je potrebna dosljednost i usklađenost među različitim politikama i ciljevima EU-a. Također je važno osigurati dosljednost mjera na razini država članica.

2. Kontekst

2.1.

Austrijsko predsjedništvo Vijeća zatražilo je od EGSO-a da sastavi razmatračko mišljenje o ulozi biogospodarstva u postizanju klimatskih i energetskih ciljeva EU-a te UN-ovih ciljeva održivog razvoja. U međuvremenu EGSO priprema samoinicijativno mišljenje o novim prilikama za europsko gospodarstvo koje proizlaze iz održivog i uključivog biogospodarstva (CCMI/160).

2.2.

Europska komisija istodobno ažurira strategiju EU-a za biogospodarstvo iz 2012. godine. EGSO prati taj proces i pozdravlja napore Komisije. Komisija je biogospodarstvo definirala kao „proizvodnju obnovljivih bioloških resursa i pretvaranje tih resursa i tokova otpada u proizvode s dodanom vrijednošću, kao što su hrana, hrana za životinje, proizvodi biološkog podrijetla te bioenergija”.

2.3.

Općenito govoreći, biogospodarstvo podrazumijeva zamjenu fosilnih goriva i fosilnih sirovina energijom i sirovinama biološkog podrijetla. Biogospodarstvo podrazumijeva gospodarske aktivnosti koje se temelje na proizvodnji, vađenju, pretvorbi i upotrebi bioloških prirodnih resursa. I tokovi otpada, nusproizvodi i ostaci mogu predstavljati jedan od glavnih izvora sirovina.

2.4.

Poljoprivreda i šumarstvo, zajedno s ribarstvom, imat će ključnu ulogu u proizvodnji biomase za daljnje korištenje. Niz različitih industrija, kao što su šumarska, prehrambena, kemijska, energetska, tekstilna i građevinska, pretvaraju biomasu, uključujući sekundarne sirovine, u potrošačku robu ili međuproizvode namijenjene drugim poduzećima. Biogospodarstvo se uglavnom temelji na opsežnim lancima vrijednosti, uključujući promet, trgovinu i druge usluge povezane s prethodno navedenim aktivnostima. Osim toga, usluge ekosustava dio su biogospodarstva.

2.5.

EU predano radi na tome da do 2030. smanji svoje emisije stakleničkih plinova za barem 40 % u odnosu na razine iz 1990. (1), pri čemu postoje različiti ciljevi i pravila za sektore trgovine emisijama i druge sektore. Nadalje, korištenje zemljišta, prenamjena korištenja zemljišta i šumarstvo, tzv. sektor LULUCF, obuhvaćeni su okvirom za 2030. godinu, uz uvjet da taj sektor ne proizvodi neto emisije, nego da pridonosi ostvarenju cilja dugoročnog poboljšanja ponorâ ugljika. To odgovara zahtjevima iz članka 4. stavka 1. Pariškog sporazuma, u kojemu se poziva na „ravnotežu između antropogenih emisija po izvorima i uklanjanja stakleničkih plinova s pomoću ponorâ u drugoj polovini ovog stoljeća” (2).

2.6.

U skladu s energetskim ciljevima EU-a za 2030. godinu, energetsku učinkovitost trebalo bi povećati za 32,5 % u odnosu na predviđanja, a udio obnovljive energije u ukupnoj kombinaciji izvora energije trebao bi iznositi 32 %, pri čemu su ti ciljevi izraženi kao zajednički ciljevi EU-a, a ne ciljevi državi članica (3).

2.7.

UN-ovih 17 ciljeva održivog razvoja obuhvaća različite aspekte gospodarskih, socijalnih i ekoloških izazova na globalnoj razini. Iako se nijedan cilj održivog razvoja ne odnosi izričito na biogospodarstvo, ono je svejedno povezano s nekoliko njih.

3. Doprinos biogospodarstva klimatskim i energetskim ciljevima EU-a

3.1.

Prelazak na ugljičnu neutralnost izniman je izazov za koji je potrebno znatno smanjenje emisija i skladištenje veće količine ugljika. Pritom je ključan element održiva upotreba prirodnih resursa biološkog podrijetla.

3.2.

Biogospodarstvo pridonosi ublažavanju klimatskih promjena s pomoću nekoliko mehanizama: sekvestracijom CO2 iz atmosfere i njegovim pohranjivanjem u biomasu putem fotosinteze, skladištenjem ugljika u proizvode biološkog podrijetla te zamjenom sirovina i proizvoda fosilnog podrijetla proizvodima biološkog podrijetla.

3.2.1.

Za djelotvornu apsorpciju CO2 potreban je održiv rast biomase. Aktivno i održivo gospodarenje šumama i uporaba drva ključni su elementi za postizanje klimatskih ciljeva (kako je već navedeno u dokumentima NAT/655 (4) o posljedicama klimatske i energetske politike i NAT/696 (5) o raspodjeli tereta i sektoru LULUCF). Jedan m3 drva apsorbira približno 1000 kg CO2. S obzirom na to da samo rastuća biomasa ima kapacitet za apsorpciju CO2, od ključne je važnosti ne ograničavati upotrebu šuma, pod uvjetom da stopa sječe šuma nije veća od stope ponovne sadnje i rasta te da se poštuju prakse održivog gospodarenja šumama.

3.2.2.

Postoji nekoliko vrsta proizvoda biološkog podrijetla, a razvijaju se i novi proizvodi. Takvi proizvodi mogu skladištiti ugljik, čime ga uklanjaju iz atmosfere. Trajni proizvodi od drveta, kao što su zgrade i visokokvalitetan namještaj, najdjelotvorniji su način skladištenja ugljika. Ni proizvodi biološkog podrijetla s kraćim životnim vijekom neće otpustiti svoj sadržaj ugljika pod uvjetom da ih se reciklira. Nadalje, proizvodi biološkog podrijetla na kraju svojeg životnog vijeka mogu se upotrebljavati kao bioenergija te time zamijeniti fosilne izvore energije.

3.3.

I bioenergija pridonosi postizanju cilja energetske učinkovitosti EU-a. Dobre primjere za to predstavljaju centralizirano grijanje u zajednicama i održiva industrijska kombinirana proizvodnja toplinske i električne energije (kogeneracija). S obzirom na to da zgrade troše znatne količine energije, od velike su važnosti energetska učinkovitost zgrada i korišteni izvor energije.

3.4.

Promet ima odlučujuću ulogu u postizanju klimatskih ciljeva. Stoga su potrebne sve vrste mjera kojima se pridonosi smanjenju emisija stakleničkih plinova, s obzirom na različite potrebe i značajke različitih načina prijevoza (kao što je navedeno u nekoliko mišljenja EGSO-a, npr. u mišljenju TEN/609 (6) o dekarbonizaciji prometa).

3.4.1.

Čini se da je u porastu elektrifikacija prometa. Da bi imala pozitivan učinak na klimu, električna energija mora se proizvoditi uporabom energenata s niskim emisijama stakleničkih plinova, uključujući održive energente biološkog podrijetla.

3.4.2.

Održiva biogoriva u prometu djelomično su zamijenila fosilna goriva. Unatoč sve većoj elektrifikaciji osobnih automobila, zrakoplovstvo i brodski promet te teški cestovni promet i teška mehanizacija i dalje su uvelike ovisni o gorivima. U tom su pogledu posebice obećavajuća napredna biogoriva.

3.5.

Osim klimatskih koristi, upotrebom bioenergije pridonosi se dostupnosti energije i sigurnosti opskrbe energijom. Bioenergija će stoga, ako se njome bude dobro gospodarilo, imati znatnu ulogu u postizanju osnovnih ciljeva utvrđenih europskom energetskom politikom.

4. Doprinos biogospodarstva ciljevima održivog razvoja

4.1.

Ciljevi održivog razvoja iziskuju procjenu uloge biogospodarstva, ne samo iz perspektive klime i energije nego iz opće gospodarske, socijalne i okolišne perspektive, pri čemu se ne smije zanemariti ni dugotrajna globalna perspektiva. S obzirom na široke buduće izglede biogospodarstva, ono je povezano s gotovo svih 17 ciljeva održivog razvoja. Međutim, biogospodarstvo posebice pridonosi ostvarenju ciljeva održivog razvoja br. 1, 2, 6, 7, 8, 9, 11, 12, 13, 14 i 15.

4.2.

Biogospodarstvo ima potencijal za ostvarenje gospodarskog rasta i otvaranje radnih mjesta, ne samo u urbanim područjima nego i u ruralnim regijama. Stoga ima znatnu ulogu u postizanju 1. cilja održivog razvoja (iskorjenjivanje siromaštva).

4.3.

U okviru 2. cilja održivog razvoja poziva se na iskorjenjivanje gladi. Biomasa je ograničen resurs i postoje poveznice između proizvodnje hrane, hrane za životinje i vlakana. Potreban je odgovoran pristup održivom biogospodarstvu uz pomoć kojeg bi se mogla omogućiti dostatna proizvodnja u razne svrhe – pri čemu je dostupnost hrane prioritetna – i osigurati zdravi ekosustavi. Načela učinkovitosti i kružnosti resursa, kao i prelazak na prehranu bogatiju povrćem, načini su za postizanje tih ciljeva.

4.4.

Održivo biogospodarstvo doprinosi cilju održivog razvoja br. 6 (čista voda i sanitarni uvjeti), primjerice održavanjem zdravih šumskih ekosustava koji su preduvjet za čistu vodu.

4.5.

Cilj održivog razvoja br. 7 (cjenovno pristupačna i čista energija) u srži je biogospodarstva. Korištenjem nusproizvoda i tokova otpada osigurava se čista energija i smanjuje ovisnost o fosilnim energetskim resursima.

4.6.

Ukupno gledajući, biogospodarstvo ima ključnu ulogu u poboljšanju gospodarskih i socijalnih ciljeva. Ima važnu ulogu u postizanju 8. cilja održivog razvoja (dostojanstven rad i gospodarski rast). Nadalje, biogospodarstvo EU-a može pridonijeti znatnom smanjenju ovisnosti o uvozu robe fosilnog podrijetla, istodobno potičući domaću dodanu vrijednost i pružajući potporu lokalnim lancima vrijednosti.

4.7.

U 9. cilju održivog razvoja poziva se na znatan porast udjela industrije u zapošljavanju i BDP-u, kao i na nadogradnju industrija kako bi postale održive, uz učinkovitiju upotrebu resursa i bolje usvajanje tehnologija i industrijskih postupaka koji su čisti i prihvatljivi za okoliš. Biogospodarstvo je usko povezano sa svim tim ciljevima, a održivom upotrebom biomase može se poboljšati vodeći položaj EU-a u industriji. Ujedno ima velik potencijal za poticanje rasta MSP-ova i njihove integracije u lance vrijednosti.

4.8.

Biogospodarstvo može imati važnu ulogu u postizanju 11. cilja održivog razvoja (održivi gradovi i održive zajednice). Koncept klimatski pametnih gradova (7) i dobrih životnih uvjeta u gradskim područjima usko je povezan s rješenjima koja proizlaze iz biogospodarstva (na primjer, s drvenom gradnjom, prometom s niskom razinom emisija i centraliziranim grijanjem).

4.9.

Biogospodarstvo može pridonijeti 12. cilju održivog razvoja (odgovorna potrošnja i proizvodnja). Zbog optimizacije upotrebe sirovina, primjene ekodizajna i proizvodnje trajnih proizvoda koji se mogu reciklirati biogospodarstvo ima značajnu ulogu u prelasku na kružno gospodarstvo. Međutim, podizanje razine osviještenosti potrošača smatra se važnim preduvjetom za informirane i odgovorne obrasce potrošnje, kao i za poticanje održive proizvodnje.

4.10.

Biogospodarstvo može znatno pridonijeti ublažavanju globalnih klimatskih promjena, u skladu s 13. ciljem održivog rasta (zaštita klime), kao što je već navedeno u 3. poglavlju. Osim aktivnostima na domaćem planu, EU može postići izvanredan globalni učinak i izvozom proizvoda biološkog podrijetla, klimatskih rješenja i stručnosti.

4.11.

Naposljetku, biogospodarstvo utječe na 14. cilj održivog razvoja (očuvanje vodenog svijeta) i 15. cilj (očuvanje života na zemlji). Stoga odgovorno, učinkovito i održivo korištenje prirodnih resursa mora biti u srži biogospodarstva.

5. Preduvjeti za razvoj biogospodarstva

5.1.

Iako biogospodarstvo na mnogo načina pridonosi postizanju i klimatskih i energetskih ciljeva te ciljeva održivog razvoja, potrebni su povoljni uvjeti da bi se to ostvarilo. S jedne strane, ciljevima održivog razvoja pruža se potpora i poboljšavaju uvjeti potrebni za razvoj biogospodarstva, a, s druge strane, određenim ciljevima održivog razvoja propisani su zahtjevi koje biogospodarstvo mora ispuniti.

5.2.

Strategija EU-a za biogospodarstvo mora se prilagoditi novim tržištima kako bi se, u skladu s gospodarskom okolišnom i društvenom održivošću, ostvarili uvjeti najpovoljniji za europsko biogospodarstvo koje brzo raste i širi se.

5.3.

Prije svega, tvorci politika moraju promicati održivu proizvodnju i mobilizaciju biomase u EU-u, a regionalna razvojna politika EU-a trebala bi pružiti dovoljnu potporu za razvoj ruralnih poduzeća. Tvorci politika također moraju osigurati stabilan, pouzdan i dosljedan okvir za ulaganja u biogospodarstvo duž cijelog vrijednosnog lanca.

5.4.

Tvorci politika trebali bi uvesti dosljedan okvir za tehnička i sigurnosna pravila te pravila o državnim potporama kako bi zajamčili jednake uvjete za proizvode biološkog podrijetla. Javni sektor također ima važnu ulogu u potražnji za proizvodima biološkog podrijetla putem javne nabave. Inicijative kao što je „Europski tjedan biogospodarstva” mogle bi pomoći u poticanju tržišnog plasmana i ostvarivanju povoljnog međudjelovanja različitih projekata.

5.5.

Istraživanje i inovacije ključni su za razvoj biogospodarstva prilagođenog budućnosti, koje bi EU-u moglo osigurati konkurentsku prednost. O tome je potrebno voditi računa u svjetlu neizmjernog potencijala novih vrsta proizvoda biološkog podrijetla, od tradicionalnih prehrambenih proizvoda i proizvoda od vlakana do novih vrsta građevinskih i ambalažnih materijala, tekstila te kemikalija i plastike biološkog podrijetla. Isto vrijedi i za potencijal uzgoja bilja i različitih tvari kao sirovina za proizvode biološkog podrijetla (npr. lignoceluloza, biljno ulje, škrob, šećer, proteini).

5.6.

Potrebno je i dalje ulagati napore u inovacije koji se promiču u okviru strategije za biogospodarstvo, uključujući Zajedničko poduzeće za bioindustriju (8). Centar znanja u području biogospodarstva (9) također bi trebao imati važnu ulogu u promicanju upotrebe znanja radi pružanja potpore rastu biogospodarstva. Inicijative i programe u području istraživanja i inovacija trebalo bi učiniti još privlačnijima i za poduzeća.

5.7.

Obrazovanje, savjetodavne usluge te prijenos znanja i osposobljavanja od ključne su važnosti žele li se radnicima i poduzetnicima osigurati posjedovanje potrebnih informacija i vještina, čime bi se mogla poboljšati održivost trenutačnog poslovanja i iskoristiti nove prilike u području biogospodarstva.

5.8.

Istodobno, građani moraju biti dobro informirani o biogospodarstvu i postati svjesniji svoje odgovornosti kako bi mogli biti aktivni potrošači i donositi odluke o održivoj potrošnji, pri čemu valja voditi računa o različitim razinama spremnosti ljudi svih dobnih skupina da prilagode i promijene svoje ponašanje. U tu bi svrhu trebalo organizirati informativne kampanje kojima bi se jačalo povjerenje potrošača u biogospodarstvo i proizvode biološkog podrijetla.

5.9.

Pristup sirovinama jedan je od temeljnih preduvjeta biogospodarstva. Stoga je za poticanje dostupnosti i mobilizacije biomase potrebno odgovarajuće poslovno okruženje za poljoprivredu i šumarstvo. Održivim gospodarenjem šumskim, kopnenim i morskim resursima, u skladu s 14. i 15. ciljem održivog razvoja, daje se ključan doprinos sigurnosti opskrbe sirovinama. U tom je kontekstu potrebno poštovati i promicati postojeći zakonodavni i nezakonodavni okvir za održive i obnovljive sirovine u EU-u. Sve veća primjena nusproizvoda i ostataka kao sirovine za nove načine upotrebe također pridonosi tomu da se zajamči dostupnost biomase. U slučaju struktura malih razmjera, zadruge ili organizacije proizvođača mogu imati važnu ulogu.

5.10.

Odgovarajuća fizička infrastruktura još je jedan preduvjet za biogospodarstvo, zbog čega su potrebna odgovarajuća financijska sredstva za energetsku, prometnu i digitalnu infrastrukturu. Učinkovit prometni sustavi ključni su za omogućavanje pristupa sirovinama i distribuciju proizvoda na tržišta.

5.11.

Kad je riječ o globalnim tržištima, biogospodarstvo je usko povezano sa 17. ciljem, koji je usmjeren na jačanje globalnog partnerstva za održivi razvoj. U tom se cilju poziva na promicanje univerzalnog, reguliranog, otvorenog i nediskriminirajućeg te pravednog multilateralnog trgovinskog sustava u okviru Svjetske trgovinske organizacije. To je važno za trgovinu poljoprivrednim i industrijskim biogospodarskim proizvodima. Ujedno treba ojačati suradnju duž regionalnih lanaca vrijednosti radi poticanja regionalnog razvoja.

5.12.

Kako bi na neutralan način potaknuo razvoj biogospodarstva, EU bi trebao uložiti napore u uspostavu globalnog sustava određivanja cijena emisija ugljika, oko kojeg bi se usuglasili svi sudionici na tržištu te kojim bi se stvorili jednaki uvjeti.

5.13.

Sudjelovanje civilnog društva u strukturama inicijativa u području biogospodarstva i postupcima donošenja odluka od presudne je važnosti za jačanje suradnje različitih društvenih aktera i podizanje razine javne osviještenosti o održivom biogospodarstvu.

5.14.

Iako je prelazak na kružno gospodarstvo s niskim razinama emisija ugljika golem izazov koji podrazumijeva temeljite strukturne promjene u pogledu radnih mjesta u tom području, važno je zajamčiti da se prelazak na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika provede na pravedan način.

5.15.

Uspješno održivo biogospodarstvo može se ostvariti samo usvajanjem međusektorskog pristupa. Stoga je potrebna dosljednost i usklađenost među različitim politikama i ciljevima EU-a, posebice kad je riječ o klimi, okolišu, hrani, poljoprivredi, šumarstvu, industriji, energiji, kružnom gospodarstvu, istraživanju i inovacijama. U tu bi svrhu predsjednik Komisije trebao osnovati i podržati višedioničku skupinu na visokoj razini za održivo gospodarstvo.

5.16.

Napredak u postizanju ciljeva održivog razvoja mjeri se i prati s pomoću 232 pokazatelja. U te se pokazatelje ubrajaju pokazatelji koji se odnose na klimu i energiju, no ne postoje posebni pokazatelji za biogospodarstvo. Komisija bi stoga trebala odrediti najrelevantnije pokazatelje kako bi dobila realističan i informativan uvid u razvoj biogospodarstva u EU-u.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Vidjeti Okvir klimatske i energetske politike do 2030., dostupan na adresi https://ec.europa.eu/clima/policies/strategies/2030_hr.

(2) Vidjeti članak 4. stavak 1. Pariškog sporazuma, dostupnog na adresi https://unfccc.int/sites/default/files/paris_agreement_english_.pdf.

(3) Vidjeti izjavu Europske komisije od 19. lipnja 2018., dostupnu na adresi http://europa.eu/rapid/press-release_STATEMENT-18-3997_en.htm.

(4) Vidjeti mišljenje NAT/655 „Posljedice klimatske i energetske politike na poljoprivredni sektor i šumarstvo” (SL C 291, 4.9.2015., str. 1.).

(5) Vidjeti mišljenje NAT/696 „Raspodjela tereta do 2030. te korištenje zemljišta, prenamjena korištenja zemljišta i šumarstvo (LULUCF)” (SL C 75, 10.3.2017., str. 103.).

(6) Vidjeti mišljenje TEN/609 „Dekarbonizacija prometa” (SL C 173, 31.5.2017., str. 55.).

(7) http://www.climatesmartcities.org/

(8) https://www.bbi-europe.eu

(9) https://biobs.jrc.ec.europa.eu

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/51

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Umjetna inteligencija za Europu”

(COM(2018) 237 final)

(2018/C 440/08)

Izvjestitelj:	Giuseppe GUERINI
Suizvjestitelj:	Gonçalo LOBO XAVIER

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 12.7.2018.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	199/1/2

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO vjeruje da umjetna inteligencija i postupci automatizacije imaju golemi potencijal za poboljšanje europskog društva u smislu inovacija i pozitivne preobrazbe, ali i da donose znatne izazove, rizike i bojazni. Zbog toga je od ključne važnosti da europske institucije poduzmu brze i sveobuhvatne mjere za razvoj i reguliranje umjetne inteligencije u cijelosti.

1.2.

Napredni pristup umjetnoj inteligenciji u Europi treba obuhvaćati nekoliko područja, među kojima su: i) javna i privatna ulaganja u istraživanje i razvoj i u naprednu digitalnu infrastrukturu; ii) provedba novih zakonodavnih pravila ili prilagodba postojećih pravila; iii) razvoj primjerenog znanja i osviještenosti među građanima i potrošačima; iv) namjenski programi osposobljavanja radnika.

1.3.

Posebice bi trebalo sustavno prepoznavati i svladavati izazove u vezi s odgovornošću koji se javljaju u kontekstu novih digitalnih tehnologija, i to na međunarodnoj razini, na razini EU-a i na razini država članica. EGSO bi želio blisko surađivati s institucijama EU-a u analizi i evaluaciji svih zakonodavnih akata EU-a koji se tiču odgovornosti, sigurnosti proizvoda i građanske odgovornosti, a iziskuju odgovarajuće promjene.

1.4.

EGSO se slaže s ciljem Komunikacije Komisije, odnosno s jačanjem industrijskih i tehnoloških kapaciteta EU-a u svrhu širenja umjetne inteligencije na cijelom unutarnjem tržištu. Napori potrebni za držanje koraka s drugim globalnim akterima tako su veliki da je prijeko potrebna koordinacija među svim instrumentima i financijskim sredstvima dostupnima na europskoj i nacionalnoj razini.

Međutim, vrijednosti i načela EU-a ne smiju se žrtvovati u ime konkurentnosti na svjetskoj razini.

1.5.

Što se tiče cilja Komisije o „približavanju umjetne inteligencije svim potencijalnim korisnicima, s naglaskom na malim i srednjim poduzećima”, EGSO smatra da je za suočavanje s izazovom globalne konkurentnosti potrebno što većem broju subjekata osigurati pristup umjetnoj inteligenciji. Stoga je od ključne važnosti da ona bude dostupna svim različitim oblicima poduzeća aktivnima na cijelom europskom jedinstvenom tržištu, uključujući MSP-ove, poljoprivrednike, socijalna poduzeća, zadruge, obrtnike i udruge potrošača.

1.6.

Europska komisija i države članice trebale bi surađivati na izradi smjernica o etici umjetne inteligencije te bi u ta nastojanja trebale uključiti sve relevantne javne i privatne dionike. Tim će se smjernicama morati obuhvatiti načela transparentnosti u okviru uporabe sustava umjetne inteligencije za zapošljavanje radnika i ocjenu ili kontrolu njihove uspješnosti. Uz etička načela EGSO predlaže da se na europskoj razini izradi jasan, usklađen i obvezan pravni okvir kako bi se na odgovarajući način regulirala umjetna inteligencija i ažurirala postojeća pravila na koja utječe umjetna inteligencija, s posebnim naglaskom na pravilima koja se odnose na odgovornost proizvođača i zaštitu potrošača. EGSO bi želio blisko surađivati s institucijama EU-a u analizi i evaluaciji mjerodavnog zakonodavstva EU-a, u kojem će zbog razvoja umjetne inteligencije u budućnosti biti potrebne izmjene.

1.6.1.

Europska komisija morat će provesti i pomnu evaluaciju učinaka umjetne inteligencije na tržište rada. Tim se ispitivanjem u obzir moraju uzeti moguća zamjena nekih radnika elektroničkim uređajima ili robotima i činjenica da će se određene funkcije, iako neće biti u potpunosti automatizirane, zbog novih tehnologija korjenito izmijeniti.

1.7.

Zbog toga EGSO preporučuje da navedena želja da „nitko ne bude zapostavljen” ne ostane tek prijedlog ili poziv, nego da se pretoči u konkretne činjenice.

1.8.

Važno je naglasiti ulogu edukacijskih programa osposobljavanja u zaštiti europskih radnika koji rade u okruženju koje se stubokom mijenja postupnim širenjem umjetne inteligencije. Građani Europe trebali bi imati pristup odgovarajućim informacijama koje će im omogućiti da budu odgovorni i informirani korisnici uređaja i aplikacija dostupnih zahvaljujući brzom tehnološkom razvoju.

1.9.

U slučajevima u kojima nove mjere javnim upravama omogućuju uporabu tehnologije za donošenje organizacijskih odluka i brže odlučivanje bit će potrebno riješiti pitanje stvarne pravne odgovornosti za te odluke unutar jasnog pravnog okvira kojim se jamči potpuna odgovornost uprave prema građanima.

1.10.

Posebnu pozornost valja posvetiti ulozi organizacija civilnog društva i socijalne ekonomije u povećanju aktivnog sudjelovanja građana u gospodarskim i socijalnim procesima kojima će se zbog umjetne inteligencije povećati sudjelovanje u našem društvu. Organizacije civilnog društva i socijalna poduzeća mogu imati važnu ulogu u poticanju razumijevanja i prihvaćanja tehnologija među pojedincima, osobito putem mehanizama suradnje kojima se omogućuje sudjelovanje građana u trenutačnoj digitalnoj preobrazbi.

1.11.

Tehnološka revolucija koja je u tijeku ne može se i ne smije provoditi bez znatnog i aktivnog uključivanja radnika, potrošača i socijalnih organizacija, a tekuća tehnološka kretanja moraju se usmjeriti na način da se njima omogući veće i odgovornije sudjelovanje potpuno informiranih građana. Zbog toga EGSO preporučuje da Europska komisija prilikom uspostave Europskog saveza za umjetnu inteligenciju u obzir uzme potrebu da se za različite dionike koji predstavljaju europske građane, uključujući predstavnike radnika, koji će morati surađivati s pametnim strojevima ustanovi uključiva i reprezentativna platforma koja bi obuhvaćala razne struke (1).

2. Opće napomene

2.1.

Digitalni uređaji i strojevi za učenje velikih razmjera svakodnevno povećavaju sposobnost algoritama za rad s golemim količinama podataka, a ta će se sposobnost vjerojatno dodatno povećati u budućnosti zbog „neuronskih mreža” (koje se već koriste u, primjerice, pametnim telefonima za vizualno prepoznavanje predmeta, lica i slika).

2.2.

Ta kretanja mijenjaju tradicionalni način „učenja” koji su strojevi umjetne inteligencije dosad upotrebljavali s obzirom na to da oni više nisu ograničeni na učenje izvođenjem pravila iz podataka, nego također razvijaju fleksibilnu i prilagodljivu sposobnost učenja. Time će se povećati sposobnost umjetne inteligencije za učenje i djelovanje u stvarnom svijetu.

2.3.

S obzirom na vrlo brze tehnološke promjene koje su upravo u tijeku, sad je od ključne važnosti da Europska komisija i države članice surađuju na provedbi detaljnog ispitivanja novih izazova koje donosi brz razvoj umjetne inteligencije te da u taj proces uključe sve relevantne javne i privatne dionike ne ugrožavajući pritom mogućnosti za napredak i tehnološki razvoj.

2.4.

Komunikacijom Komisije COM(2018) 237 nastoje se ojačati industrijski i tehnološki kapaciteti EU-a i potaknuti širenje umjetne inteligencije u cijelom europskom gospodarstvu, i u privatnom sektoru i u javnoj upravi. Kako je već naveo u jednom samoinicijativnom mišljenju (2), EGSO podupire inicijativu Komisije, koja je u Komunikaciju u biti ugradila brojne ranije prijedloge Odbora; međutim, EGSO također potiče Komisiju na žurno i odlučno djelovanje.

2.5.

Usvajanje djelotvornog europskog pristupa umjetnoj inteligenciji obuhvaća poticanje znatnih ulaganja u istraživanje i inovacije, uključujući digitalnu infrastrukturu, koji su nužni kako bismo se pripremili za velike socioekonomske izazove koje će napredak u novim tehnologijama donijeti europskom društvu i tržištima tijekom narednih godina.

2.6.

Europska komisija i države članice trebale bi surađivati na izradi smjernica o etici umjetne inteligencije te bi u taj proces trebale uključiti sve relevantne javne i privatne dionike.

2.7.

Istodobno je na europskoj razini potrebno usvojiti harmonizirani pravni okvir, usklađen s Poveljom EU-a o temeljnim pravima i načelima ugrađenima u Ugovore o EU-u. Taj novi regulatorni okvir trebao bi sadržavati precizna pravila za suočavanje s rizicima koje podrazumijeva strojno učenje, kao što su tržišna netransparentnost, nepostojanje tržišnog natjecanja, diskriminacija, nepoštene poslovne prakse, prijetnje kibersigurnosti i sigurnost proizvoda.

Regulatorne zaštitne mjere trebale bi biti osobito stroge u situacijama u kojima se podaci potrebni za rad sustava umjetne inteligencije automatski preuzimaju tijekom uporabe elektroničkih uređaja i računala.

2.8.

EGSO navodi da se u Radnom dokumentu službi Komisije SWD(2018) 137 final priloženom Komunikaciji Komisije na odgovarajući način analiziraju implikacije umjetne inteligencije za zakonodavstvo EU-a i utvrđuju izazovi u vezi s odgovornošću koji se javljaju u kontekstu novih digitalnih tehnologija.

2.9.

Nadalje, bit će potrebni sveobuhvatni akcijski planovi kako bi se postiglo sljedeće: i) podržala modernizacija sustava obrazovanja i osposobljavanja poticanjem novih vještina koje će zahtijevati tržište rada budućnosti; ii) zajamčila visoka razina zaštite građana i radnika u pogledu očekivanih izazova (3).

2.10.

EGSO potiče Komisiju da brzo poduzme daljnje mjere u pogledu regulacije i poticanja ulaganja: trenutačni brzi tempo promjena zahtijeva brzu prilagodbu.

3. Prijedlog Europske komisije: Europska potpora umjetnoj inteligenciji i ulaganja na tom području

3.1.

Komisija u svojoj komunikaciji najavljuje da će pružiti potporu širenju umjetne inteligencije u osnovnom istraživanju i industrijskoj primjeni. U tom pogledu EGSO naglašava važnost uključivanja svih vrsta aktera u taj proces, uključujući MSP-ove, uslužna poduzeća, socijalna poduzeća, poljoprivrednike, zadruge, udruge potrošača i udruge starijih osoba.

3.2.

Što se tiče cilja Komisije o „približavanju umjetne inteligencije svim potencijalnim korisnicima, s naglaskom na malim i srednjim poduzećima”, EGSO smatra da je za suočavanje s izazovom globalne konkurentnosti potrebno što većem broju subjekata osigurati pristup umjetnoj inteligenciji. Uz ono što Komisija već ima u planu u pogledu razvoja „platforme umjetne inteligencije na zahtjev”, također je važno uspostaviti odgovarajuće oblike uključivanja različitih dionika i savjetovanja s njima, uključujući MSP-ove, mreže socijalne ekonomije i organizacije civilnog društva (pri čemu potonje imaju ključnu ulogu u uključivanju europskih građana na informiran i aktivan način).

3.3.

Komisija je najavila da će pružiti potporu inovacijama koje se temelje na umjetnoj inteligenciji u okviru pilot-projekta koji je pokrenulo Europsko vijeće za inovacije, a koji ima proračun od 2,7 milijarde EUR za razdoblje između 2018. i 2020.

3.4.

EGSO vjeruje da ta inicijativa može biti korisna za razvoj umjetne inteligencije, ali istodobno naglašava da bi se u financiranju istraživanja trebalo brzo prijeći iz faze eksperimentiranja u strukturnu fazu. Također je važno da Komisija potakne različite istraživačke centre smještene u raznim državama članicama da na europskoj razini razviju mrežu za suradnju u području umjetne inteligencije.

3.5.

EGSO primjećuje da Komisija namjerava povećati ulaganja u umjetnu inteligenciju u okviru programa Obzor 2020. na oko 1,5 milijarde EUR do kraja 2020. Kada bi se brzo prihvatio u trenutačnim javno-privatnim partnerstvima, taj bi pristup mogao dovesti do stvaranja daljnjih 2,5 milijardi EUR ulaganja tijekom dvije godine. Jednak se pristup mora usvojiti i u budućem okvirnom programu Obzor Europa.

3.6.

Gledano iz druge perspektive, dobar je znak da su Europska komisija i Europski fond za strateška ulaganja, koji bi trebao imati središnju upravljačku ulogu u pružanju potpore razvoju umjetne inteligencije u EU-u, pokrenuli program Venture EU, fond poduzetničkog kapitala vrijedan 2,1 milijardu EUR u svrhu poticanja ulaganja u inovativna poduzeća diljem Europe.

3.7.

Međutim, napori potrebni za držanje koraka s drugim globalnim akterima tako su veliki da su prijeko potrebne koordinacija i sinergija među svim instrumentima i financijskim sredstvima dostupnima na europskoj i nacionalnoj razini. Jasno je da je za natjecanje s Kinom i SAD-om u području umjetne inteligencije potrebno da svi javni i privatni dionici koji djeluju na europskoj razini ujedine snage kako bi EU imao vodeću ulogu na svjetskoj razini.

3.8.

Kako bi se na isplativi način postigla konkurentnost EU-a u pogledu umjetne inteligencije, također će biti važno uložiti primjerena sredstva u prikladni IT softver, hardver i digitalnu infrastrukturu kojima se može zajamčiti vjerodostojna uloga EU-a.

3.9.

U okviru ulaganja u umjetnu inteligenciju treba uzeti u obzir činjenicu da su europska poduzeća osobito jaka na područjima automatizacije i robotike. Ti bi se sektori, koji su dio umjetne inteligencije u širem smislu, mogli pokazati uistinu važnima u osiguravanju značajne globalne uloge EU-a u vezi s aktualnim tehnološkim razvojem te stoga zaslužuju posebnu pozornost.

4. Umjetna inteligencija i njezin utjecaj na građane i radnike

4.1.

Neosporno je da se umjetna inteligencija razvija vrlo brzim tempom. Stoga europske institucije prilikom procjene učinka svake regulatorne mjere o umjetnoj inteligenciji moraju usvojiti multidisciplinarni pristup kojim se uzimaju u obzir administrativni, pravni i gospodarski, ali i antropološki, psihološki, sociološki i tehnički aspekti.

4.2.

Kako bi se poduprle te inovacije, a prije svega kako bi ih se usmjerilo prema osiguravanju toga da ljudska bića i dalje budu u središtu pozornosti, važno je da Europska unija djeluje u cilju postizanja visokog stupnja tehnološke konkurentnosti, a da se pritom ne zanemare bitni etički, socijalni i ljudski aspekti.

4.3.

EGSO stoga smatra da je ključno: i) privatnost pojedinaca i odgovornu obradu njihovih podataka urediti odgovarajućim zakonodavstvom, kao što je stvarna provedba nove Opće uredbe o zaštiti podataka, koja će se po potrebi morati neprestano ažurirati kako bi pratila brz razvoj umjetne inteligencije; ii) evaluirati važne dijelove primjenjivog zakonodavstva EU-a te ih po potrebi prilagoditi novim scenarijima uzrokovanima umjetnom inteligencijom; iii) razviti kompetencije i vještine potrebne građanima, upravama i europskim poduzećima kako bi zaista imali koristi od prednosti koje nudi umjetna inteligencija.

4.4.

Kao polazište za analizu koju treba provesti vrijedi napomenuti da se umjetna inteligencija temelji na uporabi i obradi velikih količina podataka, na kojima se zasnivaju sve aplikacije utemeljene na novim tehnologijama. S obzirom na to, glavni izazov s kojim se susreće europski regulator odnosi se na uspostavu transparentnog i reguliranog pristupa podacima krajnjih korisnika.

4.5.

Što je bolja kvaliteta obrađenih podataka, to je veća točnost i učinkovitost sustava umjetne inteligencije. Međutim, ne smije se zaboraviti da se podaci koji se odnose na pojedince moraju zakonito pribaviti i upotrebljavati na načine s kojima su upoznate osobe na koje se ti podaci izravno odnose kako bi se osigurala uporaba osobnih podataka u unaprijed utvrđene i transparentne svrhe za koje je korisnik prethodno dao odgovarajuću i informiranu privolu.

4.6.

Vrijedi napomenuti da se u cilju zaštite krajnjih potrošača nekoliko važnih dijelova europskog zakonodavstva, na primjer ono koje se odnosi na oglašavanje na internetu, nepoštene trgovinske prakse, sigurnost proizvoda i odgovornost, prava potrošača, nepoštene ugovorne uvjete, prodaju i jamstva, osiguranje i isticanje cijena, možda treba izmijeniti i na odgovarajući način prilagoditi novim scenarijima potaknutima širom i naprednijom uporabom umjetne inteligencije.

4.7.

Odlučujuće pitanje sigurnosti proizvoda i odgovornosti Komisija na odgovarajući način uzima u obzir u svom radnom dokumentu SWD(2018) 137 final analizirajući studije slučaja i utvrđujući popis dijelova zakonodavstva EU-a koje je potrebno dodatno analizirati i evaluirati. EGSO u potpunosti potiče Komisiju da nastavi s radom na tom području te je spreman dati svoj doprinos u tom pogledu.

4.8.

Važno je istaknuti ulogu kulturnog, obrazovnog i akademskog osposobljavanja s jedne strane te odgovarajućeg informiranja javnosti s druge kako bi se zaštitila prava europskih građana u odnosu na napredak umjetne inteligencije. Osobito je važno osigurati transparentno i ispravno upravljanje algoritmima umjetne inteligencije i bazama podataka koje oni upotrebljavaju.

4.9.

Stoga je ključno da se europskim građanima pruži odgovarajuće osposobljavanje, kao i jasne i razumljive informacije, što će im omogućiti da budu odgovorni i informirani korisnici uređaja i aplikacija dostupnih zbog brzog tehnološkog razvoja koji je u tijeku i postaje sve rašireniji na svim razinama.

4.10.

U svjetlu svih tih zahtjeva EU i države članice moraju ponuditi jasna i djelotvorna rješenja, i to promicanjem modernog obrazovnog sustava i neprestanim proširenjem cjeloživotnog osposobljavanja na tržištu rada i u civilnom društvu.

4.11.

Europska komisija morat će provesti pomnu evaluaciju učinaka umjetne inteligencije na tržište rada. To predstavlja glavnu zabrinutost za mnoge europske radnike koji već dugo rade, ali su i dalje daleko od mirovine, a koji na promjene koje se događaju gledaju s nepovjerenjem i strahom. Tim se ispitivanjem u obzir moraju uzeti moguća zamjena nekih radnika elektroničkim uređajima ili robotima i činjenica da će se određene funkcije, iako neće biti u potpunosti automatizirane, zbog novih tehnologija korjenito izmijeniti. Ispitivanje i evaluacija stoga se trebaju usmjeriti na neizbježne i očekivane promjene proizvodnih linija, ali i na preoblikovanje organizacijskih procesa i poslovnih ciljeva nakon primjerenog socijalnog dijaloga s radnicima.

4.12.

U određenim situacijama, primjerice u onima do kojih dolazi i dolazilo je u vezi s mnogim drugim tehnologijama, bit će preporučljivo testirati umjetnu inteligenciju u fazama i uzastopnim stupnjevima prilagodbe prije potpune primjene kako bi se uključenim osobama omogućilo da se osjećaju sigurno u pogledu novih tehnologija, uključujući s pomoću odgovarajućeg osposobljavanja, te kako bi se ispravile moguće pogreške u prilagodbi tijekom tog procesa (4).

4.13.

Uvođenje novih tehnologija u poduzeća zahtijeva socijalni dijalog između različitih uključenih partnera. U tom će pogledu biti potrebno stalno informirati organizacije radnika i sindikate te se savjetovati s njima.

5. Umjetna inteligencija, javna uprava i civilno društvo

5.1.

Umjetna inteligencija tehnološka je i socijalna inovacija koja može iz temelja preobraziti cijelo društvo te unaprijediti javni sektor i odnos između građana i javne uprave. Mogućnosti koje pruža umjetna inteligencija mogle bi povećati administrativnu učinkovitost i zadovoljstvo građana uslugama koje im pruža javna uprava te učinkovitim funkcioniranjem te uprave.

5.2.

Kako bi se postigli ti ciljevi, ključno je da i državni službenici budu spremni suočiti se s promjenama i izazovima koje će umjetna inteligencija donijeti europskom društvu. Poslodavci u javnom sektoru i čelnici u javnim upravama, uz nastavnike, predavače i sveučilišno osoblje, moraju biti sposobni u cijelosti razumjeti fenomen umjetne inteligencije i moći odlučiti koje nove alate uvesti u upravne postupke.

5.3.

Uvođenje umjetne inteligencije u javni i privatni sektor zahtijeva osmišljavanje postupaka kojima se potiče korisničko razumijevanje i prihvaćanje tehnologija, i to s pomoću mehanizama suradnje koji građanima omogućuju da, po mogućnosti kroz participativne sustave upravljanja, doprinose razvoju tehnologija utemeljenih na umjetnoj inteligenciji.

5.4.

Kako bi se postigli značajni rezultati na tom području, moglo bi biti korisno razvijati sve pouzdanije načine suradnje i partnerstva između javnog i privatnog sektora usmjerene na iskorištavanje mogućnosti koje proizlaze iz tehnoloških aplikacija, umjetne inteligencije i robotike.

5.5.

Javne se uprave suočavaju s posebno velikim izazovom u pravnom smislu i u smislu legitimnosti jer će trebati postići pravu ravnotežu između javnih interesa (uključujući provedbu javnih ovlasti) i pojedinačnih interesa (konkretno izražavanje slobode pojedinca). S tim u vezi, primjerice, uporaba umjetne inteligencije u javnim upravama iziskivat će da se načelo transparentnosti i objavljivanje administrativnih dokumenata usklade sa zaštitom osobnih podataka i pravom pojedinca na privatnost unutar jasnog i određenog regulatornog okvira.

5.6.

U slučajevima u kojima nove mjere javnim upravama omogućuju uporabu tehnologije za donošenje organizacijskih odluka i brže odlučivanje – kao što su odabir izvođača putem natječaja, upravljanje listom čekanja za određene usluge ili zapošljavanje u javnoj upravi – bit će potrebno riješiti pitanje stvarne pravne odgovornosti za te odluke unutar jasnog pravnog okvira kojim se jamči potpuna odgovornost uprave prema građanima.

5.7.

Organizacije civilnog društva i socijalna poduzeća imaju važnu ulogu u poticanju razumijevanja i prihvaćanja tehnologija među pojedincima, osobito putem mehanizama suradnje kojima se omogućuje uključivanje u procese digitalne preobrazbe. U tom je kontekstu važna mogućnost stvaranja participativnih sustava upravljanja, primjerice u kooperativnom obliku, za te instrumente, počevši s digitalnim platformama koje se već upotrebljavaju za strukturiranje novih oblika gospodarskih odnosa u upravljanju radom.

5.8.

Upravna tijela zadužena za mehanizme praćenja tržišta trebala bi raspolagati stručnim znanjem i ovlastima za zaštitu poštenog tržišnog natjecanja, prava potrošača te sigurnosti i prava zaposlenika. Za reviziju algoritama trebala bi biti zadužena javna ili neovisna tijela. Istodobno, poduzeća bi trebala uvesti djelotvorne mehanizme za reviziju načina na koji umjetna inteligencija upotrebljava podatke.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Vidjeti usvojeno mišljenje EGSO-a INT/845 – „Predviđanje posljedica umjetne inteligencije na radna mjesta radi osiguravanja pravedne tranzicije” (samoinicijativno mišljenje), izvjestiteljica: Salis-Madinier (vidjeti stranicu 1 ovoga Službenog lista).

(2) INT/806 od 31. svibnja 2017. – „Umjetna inteligencija – posljedice umjetne inteligencije na jedinstveno (digitalno) tržište, proizvodnju, potrošnju, zapošljavanje i društvo” (SL C 288, 31.8.2017., str. 1.).

(3) Usvojeno mišljenje EGSO-a SOC/578 – „Upravljanje prijelazom na digitalno tržište rada” (SL C 367, 10.10.2018., str. 15.).

(4) Vidjeti usvojeno mišljenje EGSO-a INT/845 – „Predviđanje posljedica umjetne inteligencije na radna mjesta radi osiguravanja pravedne tranzicije” (samoinicijativno mišljenje), izvjestiteljica: Salis-Madinier (vidjeti stranicu 1 ovoga Službenog lista).

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/57

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o omogućivanju digitalne transformacije na jedinstvenom digitalnom tržištu u području zdravstva i skrbi: osnaživanje građana i stvaranje zdravijeg društva”

(COM(2018) 233 final)

(2018/C 440/09)

Izvjestitelj:	Diego DUTTO
Suizvjestitelj:	Thomas KATTNIG

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 18.6.2018.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	193/0/3

1. Zaključci

1.1.

Tijekom promjena nastalih zahvaljujući digitalnoj transformaciji potrebno je osigurati usmjerenost skrbi na građane.

1.2.

Procesi digitalizacije moraju pomoći zdravstvenim djelatnicima da provode više vremena s pacijentima. Potrebno je osigurati da se u zdravstvenim profesijama zapošljava odgovarajuće kvalificirano osoblje koje raspolaže potrebnim digitalnim vještinama.

1.3.

Digitalna tranzicija mijenja narav rada u područjima zdravstva i skrbi. Sve uključene strane trebale bi toj transformaciji pristupiti profesionalno i otvorenog uma kako bi se postigli visoki standardi kvalitete.

1.4.

Potrebno je ojačati socijalni dijalog na europskoj razini koji se odnosi na bolnice, zdravstvenu skrb i socijalne usluge. Nužni su odgovarajuće osposobljavanje i programi daljnjeg obrazovanja, radni uvjeti i kvaliteta radnih mjesta moraju se poboljšati, a zaštita podataka osoblja unaprijediti.

1.5.

EGSO je svjestan toga da su države članice odgovorne za organizaciju i pružanje zdravstvene i socijalne skrbi. Sukladno Direktivi o pravima pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (Direktiva 2011/24/EU), mora se uspostaviti internetska mreža zdravstvene skrbi (mreža e-zdravstva) kako bi se unaprijedila interoperabilnost rješenja za e-zdravstvo.

1.6.

Digitalni alati moraju biti polazišna točka za razvoj novih oblika organizacije u sustavima zdravstva i skrbi. Njima se podupire potencijal pojedinaca, lokalnih zajednica i socijalnih ekonomija. Vrijednosti solidarnosti i univerzalnosti moraju se ponovno potvrditi kao temelj tih sustava s pomoću odgovarajućih javnih ulaganja.

1.7.

Procesi digitalizacije ne smiju se pogrešno tumačiti kao paket za uštede u proračunima zdravstvene skrbi. Isto tako, oni ne smiju dovesti do smanjenja osoblja ili usluga. Skrb se mora promatrati kao osobna usluga te treba osmisliti nove koncepte dugoročne skrbi, osobito s obzirom na starenje stanovništva.

1.8.

EGSO se slaže s vizijom navedenom u komunikaciji, osobito u pogledu promicanja zdravlja, sprečavanja i suzbijanja bolesti, pomoći u odgovaranju na nezadovoljene potrebe pacijenata i olakšavanju jednakog pristupa građana visokokvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti zahvaljujući pravilnoj primjeni digitalnih inovacija i socijalne ekonomije.

1.9.

Zdravstvena pismenost u socijalnom i digitalnom kontekstu odnosi se na sposobnost osobe da odgovorno prikuplja, razumije i koristi informacije u cilju promicanja vlastite dobrobiti i očuvanja zdravlja.

1.10.

Građani bi trebali imati pravo na pristup vlastitim zdravstvenim podacima. Oni odlučuju o tome hoće li te podatke podijeliti i kada će to učiniti. Ključno je uzeti u obzir Opću uredbu o zaštiti podataka kojom se građanima jamči kontrola nad korištenjem njihovih osobnih podataka, osobito onih zdravstvenih.

1.11.

EGSO smatra da bi se „pravo na (slobodno) kopiranje” moglo uključiti među aktivne oblike zaštite. To se odnosi na sve podatke koje korisnici generiraju prilikom interakcije s digitalnim zdravstvenim platformama, a građanima se time omogućava ponovno korištenje vlastitih podataka.

1.12.

Izvorni podaci korisnika korisna su vrijednost za algoritme i platforme te ih se kao takve mora smatrati izvornim proizvodom korisnika i zaštititi u skladu sa zakonima o intelektualnom vlasništvu.

1.13.

„Pravo na (slobodno) kopiranje” također pomaže u zaštiti i poticanju tržišnog natjecanja, što je trenutačno na velikoj kušnji zbog sustava kojima se digitalne platforme sada koriste za prisvajanje podataka i evidencija osobnih podataka.

1.14

EGSO podupire (1) postupak koji se temelji na četirima stupovima za prekogranični zajednički rad na digitalnoj transformaciji u područjima zdravstva i skrbi, uključujući zajedničke kliničke procjene, zajednička znanstvena savjetovanja, prepoznavanje zdravstvenih tehnologija u nastajanju i dobrovoljnu suradnju među državama članicama.

1.15.

EGSO predlaže poduzimanje odgovarajućih mjera kako bi se ispitali novi etički, pravni i socijalni okviri koji uzimaju u obzir rizike povezane s rudarenjem podataka.

1.16.

EGSO predlaže promicanje istraživanja i inovacija u području integracije digitalnih tehnologija kako bi se obnovili postupci zdravstvene skrbi, npr. umjetne inteligencije, interneta stvari i interoperabilnosti. EGSO daje punu potporu sigurnom prekograničnom pristupu javnosti pouzdanim zdravstvenim podacima s ciljem jačanja istraživanja i sprečavanja bolesti.

1.17.

EGSO također podupire podršku EU-a malim, srednjim i socijalnim poduzećima koja razvijaju digitalna rješenja za skrb prilagođenu potrebama pacijenata i povratne informacije pacijenata.

1.18.

EGSO podržava „rebalansiranje” društveno-gospodarske asimetrije podatkovnih gospodarstava promicanjem razvoja sigurnih platformi i pružanjem potpore neprofitnim zadružnim organizacijama za pohranjivanje i dijeljenje digitalnih kopija svih osobnih podataka te upravljanje njima.

2. Kontekst i opće napomene

2.1.

Europska komisija 25. travnja 2018. objavila je Komunikaciju o digitalnoj transformaciji na jedinstvenom digitalnom tržištu u području zdravstva i skrbi (2), koja obuhvaća reforme i inovativna rješenja potrebna kako bi sustavi zdravstva i skrbi postali otporniji, pristupačniji i djelotvorniji u pružanju kvalitetne skrbi europskim građanima te kako bi stvorili zdravije društvo. Kada su pravilno osmišljena i provedena na troškovno učinkovit način, digitalna rješenja u području zdravstva i skrbi mogu povećati dobrobit milijuna građana i znatno poboljšati djelotvornost zdravstvenih usluga i usluga skrbi koje se pružaju pacijentima. Digitalizacijom se može podržati kontinuitet prekogranične zdravstvene skrbi (Direktiva 2011/24/EU), važnog čimbenika za one koji poslovno ili slobodno vrijeme provode u inozemstvu. Digitalizacija također može doprinijeti promicanju zdravlja i sprečavanju bolesti, uključujući zdravlje na radnom mjestu. Njome se može poduprijeti reforma zdravstvenih sustava i njihov prijelaz na nove obrasce skrbi koji se temelje na potrebama ljudi, te omogućiti pomak sa sustava usmjerenih na bolnice na integrirane zdravstvene ustanove koje se više temelje na zajednici. Tijekom tih promjena potrebno je osigurati usmjerenost skrbi na građane. Procesima digitalizacije trebalo bi se pomoći zdravstvenim djelatnicima da provode više vremena s pacijentima. Potrebno je osigurati da se u zdravstvenim profesijama zapošljava odgovarajuće kvalificirano osoblje koje raspolaže potrebnim digitalnim vještinama.

2.2.

Prijelaz na digitalno zdravstvo i skrb mijenja narav rada u tim područjima. Pritom je moguć visok standard kvalitete samo ako svi uključeni pristupe promjenama na profesionalan i otvoren način. Stoga je potrebno dodatno ojačati socijalni dijalog na europskoj razini u sektoru zdravstva i socijalnih usluga kako bi se razvilo odgovarajuće osposobljavanje i daljnje obrazovanje, omogućilo poboljšanje radnih uvjeta, osobito ravnoteže između poslovnog i privatnog života, osigurala bolja zaštita podataka osoblja i poboljšala kvaliteta radnih mjesta.

2.3.

Europska komisija ističe da su europski zdravstveni sustavi i sustavi socijalne skrbi suočeni s velikim izazovima kao što su starenje, višestruko obolijevanje, cjepiva, nedostatak zdravstvenih djelatnika prouzročen teškim radnim uvjetima te rastući problem neprenosivih bolesti koje se mogu spriječiti, a koje uzrokuju čimbenici rizika poput duhana, alkohola i pretilosti te drugim bolestima poput neurodegenerativnih i rijetkih bolesti. Dodatnu i rastuću prijetnju predstavljaju zarazne bolesti zbog povećane otpornosti na antibiotike te zbog novih patogena ili onih koji se ponovno šire. Javni troškovi povezani sa zdravstvom i dugoročnom skrbi povećavaju se u državama članicama EU-a te se očekuje nastavak tog trenda. Osobito je važno da se povezani troškovi iskoriste za poboljšanje kvalitete rada zdravstvenih djelatnika te da se izbjegava promicanje niskih plaća i teških radnih uvjeta. Starenje stanovništva zahtijeva razvoj novih koncepata dugoročne skrbi.

2.4.

Čak i kada su dostupni, zdravstveni podaci često su povezani s tehnologijama koje nisu interoperabilne, što je prepreka njihovoj širokoj uporabi.

2.5.

Zbog toga sustavima zdravstvene skrbi nedostaju ključne informacije za optimizaciju usluga, a pružatelji usluga imaju teškoća u stvaranju ekonomija razmjera kako bi mogli ponuditi učinkovita digitalna rješenja za zdravstvo i skrb i podržati prekograničnu uporabu zdravstvenih usluga. Kvantificirani rezultati temeljeni na zdravstvenim podacima moraju pružati uvid u zdravstveno stanje pojedinca te biti dostupni liječnicima opće medicine, specijalistima i znanstvenicima kako bi se mogli koristiti za potrebe grupiranja, predviđajućeg modeliranja i primjene najboljih praksi.

2.6.

Kao što je vidljivo iz zaključaka izvješća „Stanje zdravlja u EU-u”, uporaba zdravstvenih podataka usmjerenih na pacijenta i dalje nije dovoljno razvijena u EU-u.

2.7.

Organizacija i pružanje zdravstvene i socijalne skrbi odgovornost je država članica. U nekim državama članicama, osobito onima s federalnim uređenjem, za financiranje i pružanje zdravstvene skrbi odgovorne su regionalne vlasti.

2.8.

Sukladno Direktivi o pravima pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (Direktiva 2011/24/EU), uspostavljena je internetska mreža zdravstvene skrbi (mreža e-zdravstva) kako bi se unaprijedila interoperabilnost rješenja za e-zdravstvo.

2.9.

Također su razvijene strukture za suradnju, primjerice Europsko inovacijsko partnerstvo o aktivnom i zdravom starenju, zajednički program potpore aktivnog i samostalnog života (program potpore okoline za samostalan život), i javno-privatna partnerstva, primjerice Inicijativa za inovativne lijekove i Inicijativa za elektroničke komponente i sustave za vodeći položaj Europe. Regionalne i nacionalne pametne strategije za specijalizaciju također imaju središnju ulogu u razvoju jačih regionalnih ekosustava u području zdravstvene skrbi. Od 2004. dvama akcijskim planovima za e-zdravstvo omogućen je okvir politika za države članice i Komisiju, a skupina dionika e-zdravstva odigrala je važnu ulogu.

2.10.

Pozivajući se i na svoja stajališta iz prethodnih mišljenja (3), EGSO smatra da bi trebalo podržati mjere koje je Komisija predložila u trima područjima. Te mjere su: siguran pristup javnosti zdravstvenim podacima te njihov prekogranični protok, pouzdani podaci za unaprjeđivanje istraživanja, sprečavanje bolesti i personalizirano zdravstvo i skrb te digitalni alati za osnaživanje građana i skrb prilagođenu potrebama pacijenata. Kao što je prethodno navedeno, mora se zajamčiti da se procesi digitalizacije ne tumače pogrešno kao paket za uštede u proračunima zdravstvene skrbi te da ne dovedu do smanjenja osoblja ili usluga. Manjak osoblja dovodi do loše skrbi i povećanog rizika od obolijevanja. Ne smije se zaboraviti da je digitalna transformacija dvodimenzionalan fenomen koji obuhvaća smjer i proces. U pogledu smjera, usredotočeni smo na vanjske čimbenike povezane s organizacijama i stalno promatramo „što” se rješava digitalnom transformacijom. U pogledu procesa, naglasak je na razmišljanju unutar organizacija, a posebna pozornost posvećena je tome „kako” se digitalna transformacija provodi. Stoga je apsolutno neophodno uzeti u obzir ovaj pristup prilikom razmatranja predmeta ovog mišljenja kako bi se zajamčio pristup koji je usmjeren na pacijenta.

2.11.

Upravo stoga EGSO ističe, kao i u svom prethodnom mišljenju (4), da bi se u cilju iskorištavanja digitalne transformacije u mrežama EU-a i planiranim potpornim mjerama trebali primjenjivati digitalni alati za provedbu i jačanje, a ne slabljenje naših temeljnih prava u pogledu zdravstva i skrbi. Digitalni alati moraju podržati razvoj potencijala pojedinca i razvoj lokalnih zajednica te socijalne ekonomije, moraju biti snažna poluga u promicanju prava i razvoju novih oblika organizacije i upravljanja u zdravstvu i skrbi, te moraju doprinijeti ponovnom potvrđivanju vrijednosti solidarnosti i univerzalnosti koje su temelj našeg sustava zdravstvene skrbi. To je potrebno osigurati s pomoću odgovarajućih javnih ulaganja, kako je utvrđeno u prethodnom mišljenju (5).

2.12.

U skladu s prethodnim mišljenjima, EGSO smatra da za jednak pristup zdravstvenoj skrbi, koji predstavlja temeljni cilj zdravstvenih politika, digitalizacija može biti korisna ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

—	jednaka teritorijalna pokrivenost koja u obzir uzima područja u kojima su digitalni operateri slabo zastupljeni (pristup, širokopojasna povezanost),

—	smanjenje digitalnog jaza (u smislu upotrebe) među građanima, zdravstvenim djelatnicima i dionicima sustava zdravstvenog osiguranja,

—	interoperabilnost različitih dijelova digitalnog ustroja (baza podataka, medicinskih uređaja) koja će osigurati kontinuitet skrbi u pojedinačnim strukturama i među njima,

—	zaštita zdravstvenih podataka koji se ni u kom slučaju ne smiju upotrebljavati na štetu pacijenata,

—	elektronička distribucija informacija o proizvodima koje su odobrile nadležne agencije za lijekove u cilju poboljšanog pristupa (kako se navodi u jednom ranijem mišljenju EGSO-a (6)).

2.13.

Razvoj telemedicine, povezanih uređaja, nanotehnologije, biotehnologije, računarstva i kognitivnih znanosti (NBIC) ne smije dovesti do toga da se pojedinci smatraju običnim spojenim tijelima koja se mogu analizirati, kontrolirati i pratiti na daljinu s pomoću svemogućeg računalnog programa. Sve veća uloga tehnologije u zdravstvu ustvari potiče na suprotno, odnosno iznova potvrđuje da su jačanje osobnih odnosa i društvene povezanosti temelji liječničke prakse i zdravstvene skrbi.

3. Učinci digitalne transformacije

3.1. Utjecaj digitalne transformacije na zdravstvo i skrb

3.1.1.

U komunikaciji Komisije prikazano je kako EU može pomoći u postizanju ciljeva iz zaključaka Vijeća, osobito razvojem potrebne suradnje i infrastrukture u EU-u, čime pomaže državama članicama u ispunjavanju njihove političke obveze u tim područjima. Predloženim mjerama također se podupire obveza koju je Komisija preuzela u pogledu postizanja cilja održivog razvoja UN-a „osiguranje zdravog života i promicanje dobrobiti za sve bez obzira na dobnu skupinu” i provođenja načelâ iz europskog stupa socijalnih prava.

3.1.2.

3.1.3.

EGSO smatra da je prijeko potrebno povećati održivost europskih sustava zdravstva i skrbi na način da se većom uporabom digitalnih proizvoda i usluga u područjima zdravstva i skrbi doprinese maksimalnom iskorištavanju potencijala jedinstvenog digitalnog tržišta. Dodatni cilj predloženih mjera mora biti poticanje rasta i promicanje europske industrije u tom sektoru, kao i poduzeća koja ostvaruju dobit i neprofitnih poduzeća koja osmišljavaju zdravstvene usluge i usluge skrbi te upravljaju njima.

3.1.4.

Digitalna transformacija ponajprije omogućava pristup podacima i iskorištavanje onih kojima se može ostvariti smanjenje troškova zdravstvene skrbi u vrijeme porasta stanovništva i sve duljeg očekivanog životnog vijeka, čime se podržava optimizacija aktivnosti vlada na nacionalnoj i europskoj razini.

3.1.5.

Digitalizacija zdravstva doprinijet će ne samo smanjenju vremena boravka u bolnici, što će u pozitivnom smislu izravno utjecati na zdravstvenu skrb u bolnicama, nego i oporavku samih pacijenata. U kontekstu međunarodnog priznavanja, Svjetska zdravstvena organizacija, u suradnji s Međunarodnom telekomunikacijskom unijom (ITU), predložila je alat za nacionalnu strategiju e-zdravstva koji u osnovi predstavlja metodu nadogradnje i razvoja nacionalnih strategija e-zdravstva, akcijskih planova i okvira praćenja.

3.2. Utjecaj digitalne transformacije na ljude

3.2.1.

Digitalna transformacija građanima omogućuje široki pristup inovativnom i učinkovitijem personaliziranom znanju u području zdravstvene skrbi, infrastrukture i usluga, ali i da kao pružatelji usluga, proizvođači informacija i pružatelji podataka doprinesu poboljšanju zdravlja drugih.

3.2.2.

Također bi se moglo razmotriti pravo građana na pristup vlastitim zdravstvenim podacima i donošenje odluke o tome hoće li te podatke podijeliti i kada će to učiniti. EGSO smatra da je ključno uzeti u obzir Opću uredbu o zaštiti podataka koja je stupila na snagu 25. svibnja 2018. i kojom će se građanima zajamčiti kontrola nad korištenjem njihovih osobnih podataka, uključujući one zdravstvene. Nadalje, u obzir treba uzeti izjavu o etičkim aspektima zdravstvenih baza podataka i biobanaka koju je Svjetsko liječničko udruženje (WMA) navelo u svojoj Deklaraciji iz Taipeija usvojenoj na 53. glavnoj skupštini održanoj u listopadu 2002. u Washingtonu (SAD) i revidiranoj na 67. glavnoj skupštini održanoj u listopadu 2016. u Taipeiju (Tajvan).

3.2.3.

U tom je pogledu ključno smanjiti rizik od povećanja razlika u razinama digitalne pismenosti građana. Zdravstvena pismenost u socijalnom i digitalnom kontekstu odnosi se na sposobnost osobe da odgovorno prikuplja, razumije i koristi informacije u cilju promicanja vlastite dobrobiti i očuvanja zdravlja. U tu svrhu nužno je osigurati razinu vještina i poznavanja novih alata koji mjerama za poboljšanje načina života i životnih uvjeta omogućavaju ljudima poboljšanje vlastite dobrobiti i dobrobiti zajednice.

3.2.4.

Budući da su korisnici u samom središtu oblikovanja i pružanja usluga, trebalo bi smatrati da su podaci koje stvaraju od ključne važnosti, i donijeti odgovarajuće propise koji se odnose na vlasništvo nad podacima i pravo korisnika i drugih strana na njihovu uporabu. Pitanja koja je potrebno postaviti jesu „tko je vlasnik podataka?”, „tko ima pravo na uporabu podataka?”, „pod kojim uvjetima mogu druge strane koje pružaju usluge upotrebljavati podatke?”, „može li korisnik slobodno upotrebljavati podatke?” itd. U tom pogledu potrebno je utvrditi važnu razliku između dviju vrsta podataka: neobrađenih podataka i podataka dobivenih s pomoću algoritama i umjetne inteligencije. Na koji bi način trebalo odrediti vlasništvo nad informacijama ako druga strana dobije nove objedinjene podatke s pomoću privatnih algoritama? Na koji su način poslovni modeli osmišljeni u slučajevima kada postoji više dionika, od kojih svaki osigurava temeljni dio usluge? Također bi trebalo napraviti razliku između poslovnih modela koji se temelje samo na uslugama (tradicionalniji poslovni modeli, npr. potpora u aktivnostima svakodnevnog života), i onih koji se temelje na podacima usmjerenima na pacijenta te mogu razviti nove usluge u smislu telezdravstva (npr. usluge prevencije, potpore i prilagodbe liječenju).

3.2.5.

Autentični, tj. izvorni podaci svakog korisnika jedina su korisna vrijednost za algoritme, usluge i platforme, što znači da se mogu/moraju smatrati izvornim proizvodom korisnika (koji su oni stvorili isključivo na temelju svojih bioloških, kognitivnih, kulturnih obilježja i ponašanja) koji je kao takav „izvorni ulazni podatak” koji treba zaštititi u skladu sa sličnim propisima, koji se za ovu potrebu temelje na intelektualnom vlasništvu. Jedan mogući prijedlog bio bi aktivni oblik zaštite na temelju „prava na (slobodno) kopiranje” svih podataka koje su korisnici stvorili prilikom interakcije s digitalnim zdravstvenim platformama kako bi se dozvolila njihova ponovna uporaba, ako se to smatra prikladnim, putem ponovnog objedinjavanja s pomoću drugih usluga/algoritama. „Pravo na (slobodno) kopiranje” također pomaže u slučaju drugog problema koji uključuje zaštitu i poticanje tržišnog natjecanja, i koji trenutačno stavlja na veliku kušnju sustave kojima se digitalne platforme koriste, naime oduzimanje vlasništva nad podacima i evidencijama osobnih podataka na temelju ugovora ili na drugi način.

3.2.6.

Sâm EU u više je navrata razmatrao pitanja iz točke 3.2.5 te se u pojedinim slučajevima odlučio na pravo omogućavanja dostupnosti podataka (kopiranje) (vidjeti: članak 9. Direktive 27/2012/EU o energetskoj učinkovitosti: „na zahtjev krajnjih kupaca podaci o mjerenju predaje i preuzimanja električne energije budu dostupni krajnjim kupcima ili trećoj osobi koja djeluje u ime krajnjeg kupca u lako razumljivom obliku koji se može koristiti za usporedbu ponuda pod jednakim uvjetima”).

3.2.7.

EGSO predlaže izgradnju povezane IT infrastrukture kako bi se omogućilo brzo kontaktiranje pacijenata s rijetkim bolestima, kao i dostupnost njihovih zdravstvenih i medicinskih podataka za potrebe globalnog neprofitnog istraživanja. Europska unija promiče stvaranje sustava elektroničke zdravstvene evidencije tako što podržava razmjenu informacija te standardizaciju i razvoj mreža za razmjenu informacija između pružatelja zdravstvene skrbi radi koordiniranog djelovanja u slučaju rizika za javno zdravlje.

3.2.8.

To bi ljudima/građanima/pacijentima/korisnicima omogućilo da ponovno preuzmu kontrolu nad svojim digitalnim identitetom. Ujedno bi im omogućilo sudjelovanje u prikupljanju znanja stečenog na temelju objedinjenih zdravstvenih podataka o personaliziranim lijekovima i prevenciji, kao i znatne gospodarske koristi koje bi proizašle na temelju tih objedinjenih podataka.

3.3. Utjecaj digitalne transformacije na zdravstveni sustav i sustav socijalne skrbi

3.3.1.

Kako je navedeno u njegovom mišljenju (7), EGSO podupire postupak koji se temelji na četirima stupovima za prekogranični zajednički rad na transformaciji u zdravstvu i skrbi.

3.3.1.1.

Prijedlogom se uspostavlja koordinacijska skupina sastavljena od predstavnika tijela za procjenu zdravstvenih tehnologija (HTA) država članica te se opisuju četiri stupa buduće suradnje. Zajednički rad vodile bi države članice putem koordinacijske skupine te bi obuhvaćao:

—	zajedničke kliničke procjene,

—	zajednička znanstvena savjetovanja,

—	prepoznavanje zdravstvenih tehnologija u nastajanju,

—	dobrovoljnu suradnju među državama članicama.

3.3.1.1.1.

Zajedničke kliničke procjene odnose se na najinovativnije tehnologije koje uključuju: i) lijekove koji su u centraliziranom postupku odobrenja za stavljanje u promet i ii) određene razrede medicinskih uređaja i in vitro dijagnostičkih medicinskih uređaja koji omogućuju odgovaranje na nezadovoljene medicinske potrebe, imaju potencijalni učinak na pacijente, javno zdravstvo ili sustave zdravstvene skrbi te podrazumijevaju značajnu prekograničnu dimenziju. Te bi procjene izradila i definirala tijela iz država članica nadležna za procjenu zdravstvenih tehnologija (HTA), farmaceutska poduzeća ili proizvođači medicinskih uređaja („programeri”), pacijenti, klinički stručnjaci i drugi dionici. Nakon potvrde Komisije izvješće će biti objavljeno te će ga države članice nakon toga primjenjivati.

3.3.1.1.2.

Zajednička znanstvena savjetovanja, koja se nazivaju i „ranim dijalozima”, omogućila bi razvojnom programeru zdravstvene tehnologije da od tijela za procjenu zdravstvenih tehnologija (HTA) traži savjete o podacima i dokazima koji će vjerojatno biti potrebni kao dio buduće zajedničke kliničke procjene. Razvojni programeri imali bi mogućnost zatražiti zajednička znanstvena savjetovanja od koordinacijske skupine. Nakon što ih odobri koordinacijska skupina, izvješća o zajedničkim znanstvenim savjetovanjima bila bi upućena razvojnom programeru zdravstvene tehnologije, ali se ne bi objavljivala.

3.3.1.1.3.

„Pregled obzora” ili prepoznavanje zdravstvenih tehnologija u nastajanju(zdravstvene tehnologije koje se još ne primjenjuju u sustavu zdravstvene skrbi) pomoglo bi u osiguravanju da se zdravstvene tehnologije za koje se očekuje da će imati velik učinak na pacijente, javno zdravstvo ili sustave zdravstvene skrbi prepoznaju u ranoj fazi njihova razvoja i da se uključe u zajednički rad.

3.3.1.1.4.

Države članice imat će mogućnost nastaviti dobrovoljnu suradnju na razini EU-a u područjima koja nisu obuhvaćena obveznom suradnjom. To bi, među ostalim, omogućilo provedbu procjena zdravstvenih tehnologija na drugim zdravstvenim tehnologijama osim na lijekovima ili medicinskim proizvodima (kao što su kirurški postupci) kao i ocjenjivanje nekliničkih aspekata (primjerice, učinak medicinskih proizvoda na organizaciju skrbi).

3.3.2.

Uporaba novih rješenja zdravstvene skrbi, koje omogućuje digitalna transformacija, postavlja niz važnih multidisciplinarnih pitanja, uključujući etička, pravna i socijalna pitanja. Iako već postoji pravni okvir za zaštitu podataka i sigurnost pacijenata, potrebno je odgovoriti na druga pitanja kao što su pristup širokopojasnoj mreži, rizici povezani s rudarenjem podataka i automatskim odlučivanjem, jamčenje odgovarajućih standarda i zakonodavstva kako bi se osigurala odgovarajuća kvaliteta e-zdravstva ili usluga m-zdravstva te pristup uslugama i njihova kvaliteta. Slično tome, iako na razini EU-a i na nacionalnoj razini postoje pravila o javnoj nabavi, tržišnom natjecanju i unutarnjem tržištu, na razini usluga potrebno je raspraviti o novim pristupima koji u obzir uzimaju digitalnu transformaciju te ih je potrebno usvojiti.

3.3.3.

Digitalna transformacija uključivat će reorganizaciju sustava zdravstvene skrbi novim načinima i standardima u pružanju usluga (npr. upotrebom robota zajedno s njegovateljima). Osim toga, njegovatelji bi trebali pohađati odgovarajuće i ciljane programe osposobljavanja (npr. uključujući socijalnu, zdravstvenu ili tehničku dimenziju) te biti pripremljeni za nove profile radnih mjesta i preobrazbu u radnim okruženjima. To će dovesti do definiranja novih uslužnih modela, politika o potporama, certifikacija i standarda prilagođenih uvođenju digitalnih usluga i tehnologija u kontekstima stvarne skrbi i na tržišta. Njihov dizajn i razvoj trebali bi slijediti načela dizajna usmjerenog na korisnika, utilitarnog inženjeringa, univerzalnog dizajna itd. te pritom korisnike i njihove potrebe staviti u središte procesa kako bi se izbjeglo stvaranje digitalnog jaza i isključivanje građana iz uslužnog sektora.

3.3.4.

EGSO podržava nastojanja Komisije da pruži podršku razvoju i uvođenju formata za razmjenu europske elektroničke zdravstvene evidencije te da razvije zajedničke mjere za identifikaciju i utvrđivanje vjerodostojnosti, kako je navedeno u članku 14. stavku 2. Direktive 2011/24/EU.

3.4. Utjecaj digitalne transformacije na digitalno tržište

3.4.1.

Izazov je „rebalansiranje društveno-gospodarske asimetrije podatkovnih gospodarstava” (8) s pomoću:

—	zakonskog prava na digitalnu kopiju svih osobnih podataka (medicinskih i nemedicinskih); prenosivosti podataka (članak 20. Uredbe EU-a o zaštiti podataka),

—	sigurne i zaštićene platforme na kojoj ljudi mogu pohraniti podatke, upravljati njima i aktivno ih dijeliti pod vlastitim uvjetima,

—	neprofitne kooperativne organizacijske strukture platformi osobnih podataka kako bi ih građani mogli posjedovati,

—	prihoda od sekundarne uporabe podataka koju kontroliraju građani, koji se ulažu u projekte i usluge od kojih imaju koristi i članovi društva i društvo u cjelini.

3.4.2.

Zajedničke kliničke procjene olakšale bi brži pristup, izbjegle udvostručavanje na nacionalnoj razini i rezultirale većom dosljednosti, jasnoćom i predvidljivošću za sve uključene u proces. Industrija medicinskih proizvoda općenito je skeptičnija u pogledu prijedloga. Obvezna suradnja na kliničkim procjenama zdravstvenih tehnologija može usporiti pristup tržištu za proizvode umjesto da ga pojednostavi.

3.4.3.

Budući da se mobilni uređaji sve više upotrebljavaju, rješenja e-zdravstvo i m-zdravstvo ponudit će nove usluge s optimiziranim procesima. Procesi će uključivati olakšavanje mobilnosti za zdravstvene djelatnike ili djelatnike u području skrbi.

3.4.4.

Digitalnom transformacijom promicat će se razvoj novih, prilagodljivih poslovnih modela, poticati sudjelovanje raznih dionika u poslovanju te rezultirati koristima od kvantifikacije iskustava korisnika. Njezin uspjeh ovisi o tome da bude usmjerena na klijenta (ili usmjerena na korisnika) kako bi se zajamčilo da se od samog početka postupka izrade u obzir uzima perspektiva korisnika (promišljanje dizajna).

3.4.5.

Digitalna transformacija omogućit će raširenu upotrebu zdravstvenih i socijalnih podataka, potičući integraciju sustava i uređaja s uslugama strojnog učenja i potrebu za interoperabilnosti i sposobnosti interakcije između uređaja (M2M) u okviru koje u obzir treba uzeti različitost zahtjeva i preferencija korisnika, razvoj sustava primjenjivih i u budućnosti, mogućnost integracije s postojećom infrastrukturom i lokalnim pružateljima usluga te sve disruptivne i neplanirane tehnologije i usluge s novim zahtjevima za standardizaciju.

3.4.6.

Nove ključne razvojne tehnologije, kao što je 5G, stvorit će prilike za poboljšane mobilne širokopojasne proizvode i usluge, podržavajući tako u velikoj mjeri uporabu milijuna veza za uređaje interneta stvari. Uz širenje 5G tehnologije i interneta stvari, strategije digitalne transformacije ključne su za brojne dionike aktivne u domeni zdravstvene skrbi, posebice jer će novo korisničko ponašanje i potrebe zahtijevati digitalizirane ponude.

3.4.7.

EGSO podupire usluge povezane sa: zdravstvenim informacijama, sprječavanjem bolesti, razvojem sustava telesavjetovanja, internetskog izdavanja recepata i uputnica te nadoknade medicinskih troškova. Za postojeće platforme, kao što su Alfred, Big White Wall, Medicine Patient Portal, Empower itd., može se smatrati da omogućuju digitalnu transformaciju na jedinstvenom digitalnom tržištu. Zanimljivo je da je 29. svibnja 2018. objavljeno da će Europski oblak za otvorenu znanost poduprijeti vodeći svjetski položaj znanosti EU-a stvaranjem pouzdanog okruženja za pohranjivanje i obradu podataka istraživanja. Oblak bi trebao biti sveobuhvatan, paneuropski savez odličnih postojećih infrastruktura i infrastruktura u nastajanju u kojem se poštuju mehanizmi upravljanja i financiranja njegovih sastavnica; članstvo u tom savezu bilo bi dobrovoljno, a upravljačka struktura uključivala bi ministre, dionike i znanstvenike iz država članica.

3.5. Utjecaj digitalne transformacije na pružatelje usluga

3.5.1.

EGSO se u ovom kontekstu slaže sa sljedećim ciljevima:

—	usmjerenost na pružatelje zdravstvene skrbi;

—	usmjerenost na pacijente pri ulasku u sustav zdravstvene skrbi;

—	učinkoviti prijenos podataka unutar primarne skrbi (e-zdravstvo, elektronički karton pacijenta (engl. Electronic Patient Dossier, EPD);

—	pacijenti daju privolu da se njihovi podaci upotrebljavaju za istraživanje: poticaji za pružanje dodatnih podataka (m-zdravstvo);

—	smanjenje poteškoća pri uključivanju pacijenata u istraživanje.

3.5.2.

U nedavnim tehnološkim, socijalnim i ekonomskim studijama naglašava se da će umjetna inteligencija, internet stvari i robotika omogućiti osmišljavanje i razvoj novih pristupa u područjima personalizirane i precizne medicine, kognitivne slabosti i kooperativne robotike. Njihova primjena u zdravstvenoj skrbi podrazumijevat će prilagođavanje i razvoj svih procesa povezanih s osmišljavanjem usluge, njezinim pružanjem i evaluacijom. U tom kontekstu digitalna transformacija predstavlja ključan, ali i omogućujući čimbenik (ili čimbenik ubrzavanja) u integriranju inovativnih tehnologija u domenu zdravstvene skrbi.

3.5.3.

Digitalna transformacija ima potencijala učiniti dostupnom veliku količinu podataka, što omogućuje ispitivanje i razvoj novih i ambicioznih uslužnih rješenja koja se temelje na umjetnoj inteligenciji. To može biti osnova za stvaranje okvira za objektivnu kvantifikaciju kroničnih bolesti i utvrđivanje prilika u ranoj dijagnostici i praćenju terapije. Osim toga, najnovija postignuća u umjetnoj inteligenciji iskoristila bi prednost dostupnosti podataka za razvijanje sustava koji mogu učiti i potom se prilagoditi načinima na koje se bolesti razvijaju.

3.5.4.

Raširenom upotrebom podataka i sposobnošću dionika da ih koriste i preoblikuju u skladu s potrebama korisnika stvaraju se novi scenariji za razmjenu podataka, znanja i stručnosti, što se već podupire u okviru europskih referentnih mreža, koje pružaju upravljačku strukturu za dijeljenje znanja i koordinaciju skrbi diljem EU-a u području rijetkih bolesti. Ako određena lokacija (područje ili zemlja) nema iskustva s određenom bolesti, mreža može pomoći liječnicima da steknu znanje iz drugih stručnih centara na drugim lokacijama. Slično tome, bolnice diljem Europe mogu upotrebljavati sustave digitalnog povezivanja za dijeljenje znanja i međusobno pružanje podrške.

3.5.5.

Jedna očigledna posljedica prethodnih točaka jest činjenica da je kibersigurnost ključni prioritet. Kao što je istaknuto u izvješću ENISA-e („Izvješće o prijetnjama za 2017.: najvažnijih 15 kiberprijetnji i trendova”, engl. Threat Landscape Report 2017: 15 Top Cyber-Threats and Trends, Agencija Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost), složenost napada i sofisticiranost zlonamjernih djelovanja u kiberprostoru i dalje rastu. Informacijska sigurnost ključna je u području zdravstvene skrbi, gdje su povezani brojni sustavi koji se šire te gdje su u pitanju važni elementi, primjerice život pacijenta, osjetljive osobne informacije, financijski resursi itd. U kontekstu digitalne transformacije potrebne su nove metode i smjernice za oblikovanje okvira za procjenu kibersigurnosti, organizacijske protumjere te usklađenost interoperabilnosti na temelju kibersigurnosti.

3.5.6.

EGSO također podupire podršku EU-a malim i srednjim poduzećima koja razvijaju digitalna rješenja za skrb prilagođenu potrebama pacijenata i povratne informacije pacijenata. Suradnja će svakako obuhvatiti javna tijela i druge dionike posvećene promicanju zajedničkih ili međusobno priznatih načela za potvrdu i certifikaciju digitalnih rješenja radi njihova uvođenja u zdravstvene sustave (primjerice m-zdravstvo i neovisan život).

3.5.7.

EGSO također smatra da se mora nastaviti s provedbom ranijih inicijativa za izdavanje zdravstvenih iskaznica u državama članicama EU-a u okviru digitalne transformacije zdravstva i skrbi na digitalnom tržištu. S obzirom na osjetljivu prirodu medicinskih podataka koji se mogu pohraniti u takvim karticama e-zdravstva, one moraju nuditi pouzdanu zaštitu privatnosti.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 283, 10.8.2018., str. 28.

(2) COM(2018) 233 final.

(3) SL C 434, 15.12.2017., str. 1., SL C 13, 15.1.2016., str. 14. i SL C 458, 19.12.2014., str. 54.

(4) SL C 434, 15.12.2017., str. 1.

(5) SL C 173, 31.5.2017., str. 33.

(6) SL C 13, 15.1.2016., str. 14.

(7) SL C 283, 10.8.2018., str. 28.

(8) Svjetski gospodarski forum – Globalno izvješće o informacijskoj tehnologiji, 2014.

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/66

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o a) „Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ”

(COM(2018) 184 final – 2018/0089 (COD))

i o b) „Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., Direktive 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila EU-a o zaštiti potrošača”

(COM(2018) 185 final – 2018/0090 (COD))

(2018/C 440/10)

Izvjestitelj:	Jarosław MULEWICZ
Suizvjestitelj:	Antonio LONGO

Zahtjev za savjetovanje:

a)	Europski parlament, 2.5.2018.

a)	Vijeće, 22.5.2018.

b)	Europski parlament, 2.5.2018.

b)	Vijeće, 22.5.2018.

Pravni temelj:

članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

20.9.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

537

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

155/1/5

1. Zaključci i preporuke

1.1

EGSO uvažava prijedlog Europske komisije o boljem izvršavanju i modernizaciji pravila EU-a o zaštiti potrošača te namjeru da ažurira postojeća pravila kako bi se u okviru njih uzimale u obzir nove potrošačke navike i prilagodilo ih se razvoju jedinstvenog digitalnog tržišta. Međutim, kako se preporučuje u mišljenju EGSO-a o osjetljivosti potrošača u odnosu na trgovinske prakse (1), potrebno je riješiti pitanje zabrinutosti u pogledu neizvršavanja postojećih pravila.

1.2

EGSO se slaže s Europskom komisijom o potrebi za modernizacijom i pojednostavnjenjem politike EU-a za zaštitu potrošača te smatra da novi zakonodavni paket može doprinijeti premošćivanju jaza nastalog eksponencijalnim rastom e-trgovine, koja je oslabila povjerenje potrošača i uzrokovala narušavanje jedinstvenog tržišta.

1.3

Općenito, Odbor smatra da usklađivanje zakona o zaštiti potrošača u državama članicama ne bi smjelo dovesti do smanjenja razine zaštite potrošača, pri čemu istodobno treba postići ravnotežu s pravnom sigurnošću trgovaca. EGSO uvažava zaključke REFIT-a da pravila o zaštiti potrošača služe svrsi, no također ističe da je sve veći broj potrošača izložen agresivnom marketingu te zavaravajućim poslovnim praksama.

1.4

EGSO podupire prijedlog za proširivanje potrošačkih prava na sve „naizgled besplatne” digitalne usluge za koje potrošači daju osobne i neosobne podatke. Također podupire veću transparentnost i odgovornost za internetske platforme.

1.5

U Odboru su se u pogledu Direktive 2011/83/EZ o zaštiti prava potrošača pojavile dvije vrste zabrinutosti. Trgovci se zalažu za ažuriranje, pojednostavnjenje i prilagodbu predugovornih informacija, a potrošači smatraju da bi to dovelo do niže razine zaštite potrošača.

1.6

EGSO smatra da propisi o digitalnom sadržaju, digitalnim uslugama i prodaji preko interneta trebaju biti usklađeni sa zakonodavstvom o jedinstvenom digitalnom tržištu.

1.7

EGSO smatra da je pravo odustajanja djelotvoran instrument za zaštitu potrošača koji se ne smije ugroziti. Članovi Odbora imaju različita mišljenja o prijedlogu Komisije. Trgovcima, osobito MSP-ima, potrebna je dodatna pravna sigurnost za pretjerano isprobanu robu i brze povrate. Potrošači odbacuju izmjenu i pozivaju na održavanje statusa quo. Odbor poziva Komisiju da preispita ovu važnu odredbu kako bi se postigao kompromis među suprotstavljenim interesima.

1.8

EGSO smatra da su mjere za zaštitu potrošača od proizvoda „dvojne kvalitete” opravdane i podupire prijedlog Komisije za osiguravanje veće transparentnosti.

1.9

EGSO podupire i uporabu mehanizama alternativnog rješavanja sporova i internetskog rješavanja sporova, kao što su posredovanje ili arbitraža, koji se trebaju promicati na europskoj i nacionalnoj razini.

1.10

EGSO poziva Komisiju da osigura da države članice učinkovito provode i primjenjuju postojeća pravila o zaštiti potrošača, da podupire usklađivanje pravila o zaštiti potrošača, da promiče prekograničnu suradnju nacionalnih tijela preko mreže za suradnju u zaštiti potrošača (CPC) i da pokrene komunikacijsku kampanju za osiguravanje sukladnosti malih i srednjih poduzeća sa zakonodavstvom za zaštitu potrošača.

1.11

EGSO poziva države članice da donesu stroža pravila za provedbu postojećeg zakonodavstva za zaštitu potrošača, riješe nacionalne i prekogranične povrede prava te održe postojeću razinu zaštite potrošača.

1.12

EGSO podupire prijedlog za oblikovanje posebnih kriterija za određivanje novčanih kazni kao učinkovitog instrumenta zaštite potrošača. Važno je da postoje istinski odvraćajuće sankcije za poduzeća koja krše pravila, koje bi iznosile znatan postotak njihovog godišnjeg prometa i u okviru kojih bi se u obzir uzimale povrede diljem EU-a.

1.13

EGSO uvažava Prijedlog direktive o udruženim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ. Međutim, Odbor izražava žaljenje zbog toga što pri sastavljanju zakonskog prijedloga u obzir nisu uzete preporuke mišljenja EGSO-a o europskom okviru za kolektivnu pravnu zaštitu (2).

1.14

Svim građanima EU-a trebalo bi zajamčiti jednostavan i brz pristup pravosuđu. Potrošači bi trebali imati mogućnost ostvariti naknadu u slučaju pretrpljene štete kao posljedice povrede ugovora. Zbog toga bi trebalo uvesti prilagođeni sustav pravne zaštite od kolektivne štete. On bi trebao biti pragmatičan, troškovno učinkovit, pružati odgovarajuće zaštitne mjere i uzimati u obzir nacionalne pravosudne sustave.

1.15

EGSO prima na znanje napore Komisije da utvrdi kvalificirane subjekte koji bi, u skladu s načelom supsidijarnosti i nacionalnim zakonodavstvom, mogli zatražiti kolektivnu pravnu zaštitu.

1.16

Nadalje, države članice trebale bi poduprijeti osnivanje fondova za sudske postupke za kvalificirane subjekte. U slučajevima u kojima je šteta malena i u kojima je teško pronaći sve osobe koje su je pretrpjele, EGSO podupire prijedlog Komisije da se takvi iznosi upotrijebe za javne svrhe; Odbor također poziva da se pojasni u koje svrhe (primjerice pomoć potrošačima, informacijski i obrazovni programi, fondovi za sudske postupke).

1.17

Naposljetku, u Direktivu je potrebno uvrstiti jednu važnu zaštitnu mjeru, a to je mogućnost uključivanja i isključivanja iz kolektivne mjere. U skladu s preporukom mišljenja EGSO-a o europskom okviru za kolektivnu pravnu zaštitu (3), potrošači bi trebali slobodno odlučivati žele li sudjelovati u kolektivnoj mjeri.

2. Popratne informacije i uvod

2.1

Dana 11. travnja 2018. Europska komisija objavila je zakonodavni paket o novim pogodnostima za potrošače. Taj paket obuhvaća Prijedlog direktive (Skupna direktiva) o izmjeni Direktive 93/13/EEZ (4), Direktive 98/6/EZ (5), Direktive 2005/29/EZ (6) i Direktive 2011/83/EU (7) u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila EU-a o zaštiti potrošača i Prijedloga direktive o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ.

Skupna direktiva

2.2

Cilj Prijedloga Komisije COM(2018) 185 o boljem izvršavanju i modernizaciji pravila EU-a o zaštiti potrošača dovršiti je postojeće mehanizme za zaštitu potrošača, prekogranične povrede i e-trgovinu te smanjiti opterećenje trgovaca. Prijedlog se temelji na zaključcima provjere prikladnosti u okviru programa REFIT o potrošačkom i tržišnom pravu EU-a (8) i procjeni Direktive 2011/83/EU o pravima potrošača.

2.3

Konkretno, Skupna direktiva sadrži sljedeće:

2.3.1

uvođenje učinkovitih, razmjernih i odvraćajućih sankcija na usklađen način za nacionalne i prekogranične povrede,

2.3.2

veću transparentnost na jedinstvenom digitalnom tržištu uz obveze transparentnosti za internetske platforme,

2.3.3

širenje zaštite potrošača na područje digitalnih usluga, posebice usluga za koje potrošači ne plaćaju, nego pružaju osobne i neosobne podatke koji imaju gospodarsku vrijednost te se stoga ne mogu smatrati „besplatnima”,

2.3.4

smanjenje opterećenja za poduzeća, čime se stručnjacima omogućuje upotreba novih sredstava internetske komunikacije poput internetskih obrazaca ili soba za razgovor (chat), umjesto tradicionalne elektroničke pošte,

2.3.5

pregled određenih aspekata povezanih s pravom odustajanja. Konkretno, trgovcu je dozvoljeno da izvrši povrat novca potrošaču tek nakon što je pregledao robu i utvrdio da je potrošač nije „upotrebljavao” nego samo isprobao,

2.3.6

mogućnost država članica da ograniče nezatražene agresivne i zavaravajuće prakse u kontekstu prodaje po kućama i prodaje izleta;

2.3.7

eksplicitno uključivanje proizvoda „dvojne kvalitete” i svih povezanih aktivnosti oglašavanja, uključujući zavaravajuće trgovinske prakse, koje su posebice rasprostranjene u poljoprivredno-prehrambenom sektoru.

Direktiva o udružnim tužbama

2.4

Prijedlog Komisije COM (2018) 184 o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača temelj je za europski mehanizam pravne zaštite od raširenih povreda zakona o zaštiti potrošača. Taj alat, koji je već dostupan u nekim državama članicama, trebalo bi proširiti na sve. Međutim, trebalo bi primjenjivati načelo supsidijarnosti, kojim bi se državama članicama omogućilo da, uz očuvanje već postojećih sustava, definiraju taj sustav na nacionalnoj razini.

2.5

Samo kvalificirani subjekti na nacionalnoj razini trebali bi imati mogućnost djelovanja u ime potrošača i biti u skladu s određenim minimalnim zahtjevima koje je uvela Europska komisija.

2.6

Mehanizam nadoknade povezan je s odlukom o sudskom nalogu. Kvalificirani subjekti trebali bi imati mogućnost pokretanja slučaja kolektivne pravne zaštite samo nakon što su sud ili upravno tijelo utvrdili povredu prava potrošača. Direktiva se primjenjuje na povrede počinjene na nacionalnoj razini i razini EU-a te se njome omogućuje prekogranična kolektivna pravna zaštita za potrošače.

2.7

U pogledu naknade za pretrpljenu štetu, u prijedlogu se razlikuju mali iznosi prilikom kojih se naknada usmjerava prema javnoj svrsi te znatni iznosi prilikom kojih se pogođenim potrošačima izravno isplaćuju nadoknade.

3. Opće napomene o Skupnoj direktivi

3.1

EGSO pozdravlja prijedlog Europske komisije o boljem izvršavanju i modernizaciji pravila EU-a o zaštiti potrošača te namjeru da ažurira postojeća pravila kako bi se u okviru njih uzimale u obzir nove potrošačke navike i prilagodilo ih se razvoju jedinstvenog digitalnog tržišta. Međutim, kako se preporučuje u mišljenju EGSO-a o osjetljivosti potrošača u odnosu na trgovinske prakse (9), potrebno je riješiti pitanje zabrinutosti u pogledu manjka provedbe postojećih pravila.

3.2

EGSO želi uputiti na informativno izvješće o potrošačkom i tržišnom pravu (10) u kojem se ocjenjuje način na koji organizacije civilnog društva diljem EU-a doživljavaju provedbu potrošačkog i tržišnog prava EU-a te na informativno izvješće EGSO-a o Direktivi o pravima potrošača (11) u kojem se ocjenjuje provedba Direktive. Ta informativna izvješća temelje se na tri različita alata za prikupljanje podataka: upitniku, savjetovanju sa stručnjacima i 9 misija za utvrđivanje činjenica u Rigi, Rimu, Varšavi, Madridu, Parizu, Ateni, Vilniusu, Lisabonu i Bruxellesu.

3.3

EGSO primjećuje da se u Prijedlogu Komisije razmatraju informativna izvješća i poziva na ulaganje više napora u podizanje razine osviještenosti, obuku i usklađivanje kada je riječ o politici zaštite potrošača te uređenju internetske platforme i digitalnog gospodarstva. Međutim, Prijedlog se na odgovarajući način ne bavi razlozima za zabrinutost EGSO-a u području usklađivanja politike za zaštitu potrošača, rascjepkanosti provedbe na nacionalnoj razini, potrebe za financiranjem kampanja za podizanje razine svijesti, poticanja na cjeloživotno osposobljavanje, podržavanja MSP-ova, pojednostavnjenja pravnih informacija za potrošače i promicanja alternativnih načina rješavanja sporova, samoregulacije i kodeksa ponašanja.

3.4

EGSO priznaje da se potrošači mogu naći u situacijama u kojima ih se zavarava ili prisiljava da sklope ugovore. Naglašeni su konkretni problemi u pogledu pozivnih centara koji prodaju ugovore za energiju, telekomunikacije ili vodu te zavaravaju potrošače. Isto tako, spominju se slične situacije prodaje pod pritiskom na izletima organiziranima radi prodaje proizvoda određenim skupinama ugroženih potrošača. U tim bi situacijama potrošači trebali imati pravo odustati od ugovora o prodaji i/ili dobiti naknadu za štetu koja im je nanijeta.

3.5

Prema preporuci iz mišljenja EGSO-a o osjetljivosti potrošača u odnosu na trgovinske prakse, potrošačima treba ponuditi odgovarajuće pojedinačne pravne lijekove, kao što su povrat plaćenog iznosa, zamjena ili prekid ugovora o prodaji. Pravni se lijekovi trebaju prilagoditi situaciji svakog potrošača kako bi mogli odabrati prilagođena rješenja.

3.6

EGSO također smatra da se razina usklađenosti zakonodavstva EU-a o zaštiti potrošača koja je postignuta ne bi trebala smanjivati. Korakom unatrag ne stvaraju se jednaki uvjeti, a ne pomaže se potrošačima ni trgovcima.

3.7

EGSO ističe da su agresivne i zavaravajuće taktike prodaje već zabranjene Direktivom 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi, kojom se osigurava potpuna usklađenost. EGSO potiče Europsku komisiju da zajamči strožu provedbu postojećih pravila u državama članicama.

3.8

Kada je riječ o prijedlogu Komisije o ograničavanju određenih metoda distribucije, Odbor je podijeljen. Trgovci smatraju da te mjere ne bi trebalo ograničiti na prodaju po kućama, čime se stigmatizira čitav jedan gospodarski sektor, već bi trebale biti usmjerene na sve agresivne prakse; potrošači podržavaju mogućnost da države članice ograniče određene metode prodaje za ciljane kategorije dobara (poput droge, oružja i farmaceutskih proizvoda) zbog zdravstvenih i sigurnosnih razloga.

3.9

U tom je pogledu ključna suradnja tijela za zaštitu potrošača u državama članicama u okviru Uredbe o CPC-u radi učinkovite borbe protiv nedopuštenih praksi, bez kažnjavanja zakonskih subjekata. Potrošačima bi trebale biti dostupne informacije o trgovcima, a kampanje za podizanje svijesti potrebno je promicati na nacionalnoj razini te na razini EU-a.

3.10

U Odboru su se u pogledu Direktive 2011/83/EZ o zaštiti prava potrošača pojavila dva stajališta i zabrinutosti. Trgovci se zalažu za ažuriranje, pojednostavnjenje i prilagodbu predugovornih informacija, a potrošači smatraju da bi to dovelo do niže razine zaštite potrošača. Odbor se zalaže za uravnotežen pristup zaštiti potrošača i pravnoj sigurnosti trgovaca. EGSO smatra da propisi o digitalnom sadržaju, digitalnim uslugama i prodaji preko interneta trebaju biti usklađeni sa zakonodavstvom o jedinstvenom digitalnom tržištu.

3.11

Kada je riječ o internetskim platformama, trebaju prevladavati transparentnost u pogledu njihove identifikacije i odgovornosti. EGSO vjeruje da je ključno da potrošač u trenutku potpisivanja ugovora dobije sve relevantne informacije o drugoj strani. Nadalje, transparentnost internetskih platformi ključan je čimbenik u razvoju jedinstvenog digitalnog tržišta za potrošače i poduzeća (B2B) (12).

3.12

Nadalje, EGSO također podupire prijedlog za proširivanje potrošačkih prava na sve „besplatne” digitalne usluge za koje potrošači moraju dati osobne i neosobne podatke. S obzirom na to da takvi podaci imaju komercijalnu vrijednost bilo bi nepravedno prema potrošačima da se te usluge smatraju „besplatnima” te da im se ne pruži odgovarajuća zaštita. Paketom mjera koji je predložila Europska komisija omogućuje se ponovno uspostavljanje ravnoteže, barem djelomično, u odnosu velikih globalnih poduzeća na internetskim platformama i pojedinačnih korisnika.

3.13

EGSO se zalaže za uvođenje modernih mehanizama razmjene informacija između trgovaca i potrošača (tj. chatboti, internetski obrasci). Odbor smatra da bi se tim mehanizmima trebao pojednostaviti dijalog između stranaka, pod uvjetom da su uključene odgovarajuće mjere zaštite za potrošače poput mogućnosti praćenja razmjene informacija, dobivanja dodatnih informacija i ulaganja prigovora. Točnije, uvijek bi trebalo biti moguće koristiti tradicionalne oblike stupanja u kontakt (poput primjerice pozivnih centara).

3.14

EGSO podupire načelo prava odustajanja i razumije da je ono djelotvoran instrument za zaštitu potrošača koji se ne smije ugroziti. Prijedlogom Komunikacije mogla bi se ograničiti prava potrošača bez pružanja odgovarajućih dokaza sustavne i raširene zlouporabe takvih prava. S druge strane, trgovcima, osobito MSP-ima, potrebno je omogućiti dodatnu pravnu sigurnost za pretjerano isprobanu robu i brze povrate. Odbor poziva Komisiju da preispita ovu važnu točku kako bi se postigao uravnotežen kompromis.

3.15

EGSO pozdravlja pružanje objašnjenja za proizvode dvojne kvalitete jer se čini da neki proizvodi, osobito hrana, imaju jednake etikete čak i ako se njihov sastav razlikuje, zbog čega postoji rizik od zavaravanja potrošača. Potrebno je zabraniti zavaravajuće opise i etikete proizvoda kako bi se zajamčila transparentnost.

3.16

EGSO podupire prijedlog za oblikovanje posebnih kriterija za određivanje novčanih kazni kao učinkovitog instrumenta zaštite potrošača. Kako ističe Europska savjetodavna skupina za pitanja potrošača, važno je imati odvraćajuće sankcije koje bi predstavljale znatan postotak godišnjeg prometa poduzeća koja krše pravila i u okviru kojih bi se u obzir uzimale povrede diljem EU-a. Komisija bi trebala razmotriti mogućnost usklađivanja Prijedloga s odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka.

3.17

EGSO podupire i uporabu mehanizama alternativnog rješavanja sporova i internetskog rješavanja sporova (13), kao što su posredovanje ili arbitraža, koji se trebaju promicati na nacionalnoj razini. Izvansudske nagodbe mogu biti mogućnost prije sudskih postupaka te ih je potrebno poduprijeti ako su relevantne. Sudovi bi i dalje trebali biti krajnje rješenje. Prijedlogom Europske komisije potrebno je dodatno poduprijeti te mogućnosti za rješavanje pitanja zaštite potrošača.

3.18

EGSO, općenito, smatra da bi održivost i kvaliteta trebale biti u središtu lanca opskrbe kako bi se zajamčila zaštita potrošača tijekom cijelog ciklusa proizvodnje.

4. Posebne napomene o kolektivnim mjerama u EU-u

4.1

EGSO uvažava Prijedlog direktive o udruženim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (14). Međutim, EGSO izražava žaljenje zbog toga što pri sastavljanju zakonskog prijedloga u obzir nije uzeta nijedna preporuka iz nekoliko mišljenja EGSO-a o europskom okviru za kolektivnu pravnu zaštitu (15).

4.2

Iz evaluacije provjere prikladnosti REFIT-a vidljivo je da je rizik od povreda prava EU-a koje utječu na kolektivne interese potrošača sve veći zbog gospodarske globalizacije i digitalizacije. Usto, brojne države članice ne omogućuju mehanizme kompenzacijske kolektivne pravne zaštite namijenjene za situacije masovne štete te nisu provele zaštitne mjere navedene u Preporuci Europske komisije iz 2013. o kolektivnoj pravnoj zaštiti (16).

4.3

Svim građanima EU-a trebalo bi zajamčiti jednostavan i brz pristup pravosuđu. Potrošači bi trebali imati mogućnost ostvariti naknadu u slučaju pretrpljene štete kao posljedice nepoštovanja ugovora. Međutim, isto se primjenjuje i na trgovce koji ne bi trebali biti metom nepotrebnih sudskih postupaka. Kolektivne tužbe pravosudni su instrument te proceduralno i temeljno pravo za omogućavanje sudske zaštite za rasprostranjene, kolektivne i individualne homogene interese u okviru članka 81. UFEU-a koje bi trebale biti neutralne i ne biti ograničene na potrošače (okoliš, radnici, prava MSP-ova, energija, ekonomija dijeljenja, kružno gospodarstvo, platforme, sva digitalna prava itd.).

4.4

Zbog toga bi trebalo uvesti prilagođeni sustav pravne zaštite od kolektivne štete. On bi trebao biti pragmatičan, troškovno učinkovit, pružati odgovarajuće zaštitne mjere i uzimati u obzir nacionalne pravosudne sustave (kao primjerice u Norveškoj ili Danskoj). U Direktivi EU-a trebale bi se utvrditi glavne smjernice za usklađene kolektivne tužbe na razini EU-a, uz jasno navođenje što bi se trebalo uređivati pravnim instrumentom EU-a te što bi se, u skladu s načelom supsidijarnosti, trebalo prepustiti državama članicama. Njome bi se trebalo i osigurati da takav program pridonosi učinkovitijem, bržem, cjenovno pristupačnijem i pravednom pravosuđu, omogućiti učinkovita i ukupna naknada štete i osigurati održivosti tog mehanizma u smislu odgovarajućeg financiranja. Trenutačnim se Prijedlogom Komisije ti ciljevi ne ispunjavaju.

4.5

EGSO prima na znanje napor Komisije da utvrdi kvalificirane subjekte koji bi, u skladu s načelom supsidijarnosti, mogli zatražiti kolektivnu pravnu zaštitu. Također je potrebno pojasniti da nadležni sud i primjenjivo pravo trebaju biti utvrđeni prema mjestu poslovnog nastana kvalificiranog subjekta. Osim toga, EGSO smatra da bi Komisija trebala dodatno razmotriti ulogu suca u odlučivanju o utemeljenosti zahtjeva, teret dokazivanja i izvođenje dokaza, režim „presude” – „inter partes” ili „erga omneš” i režim žalbi.

4.6

Sve sudske troškove kolektivnih tužbi trebalo bi podupirati u skladu s nacionalnim sustavima pravne pomoći.

4.7

Organizacije potrošača ili civilnog društva trebale bi moći dobiti odgovarajuća financijska sredstva i pravni savjet za traženje pravne zaštite. Posebnim fondovima treba se pružiti potpora kvalificiranim subjektima da plate pravno savjetovanje. Države članice trebale bi poduprijeti osnivanje fondova za sudske postupke za kvalificirane subjekte.

4.8

U pogledu naknade, predloženo zakonodavstvo nije dovoljno za rješavanje potrebe za omogućivanjem stvarne odštete potrošačima za pretrpljenu štetu. Prijedlog se treba jasno odnositi na povrat ukupnog iznosa koji je potrošač izgubio, bez obzira na pretrpljenu štetu.

4.9

EGSO je zabrinut za zaštitu prava poduzetnika, uključujući zaštitu poslovnih tajni. EGSO bi, bez ugrožavanja zaštite potrošača koji su pretrpjeli štetu, pozdravio uvođenje mehanizama kojima bi se učvrstilo jamstvo povjerljivosti prenesenih informacija, ne samo tijekom trajanja postupka nego i kad se donosi konačna odluka.

4.10

Isto tako, trgovci bi pozdravili mogućnost postizanja nagodbe u sporu u kratkom vremenskom roku, među ostalim putem gore navedenih alternativnih mehanizama za rješavanje sporova.

4.11

EGSO poziva Komisiju da u Prijedlog za kolektivnu pravnu zaštitu uključi preporuku državama članicama da koriste tehnološke inovacije kao što se to već čini u tehnološki najnaprednijim sustavima alternativnog rješavanja sporova i rješavanja sporova putem interneta i izvan njega, posebice u vezi s okupljanjem sudionika za kolektivne mjere. Tom bi se mjerom trebale omogućiti znatne uštede za organizatore kolektivnih mjera i potrošačke organizacije koje im se odluče pridružiti. Komisija bi također trebala poticati razmjenu najboljih praksi, s posebnim naglaskom na prikupljanje podataka u vezi sa svim slučajevima koji su predmet kolektivnih mjera.

4.12

U skladu s preporukom mišljenja EGSO-a o europskom okviru za kolektivnu pravnu zaštitu (17), Odbor smatra da potrošači trebaju slobodno odlučivati žele li sudjelovati u kolektivnoj mjeri. Točnije, EGSO smatra da je uključivanje prikladnije za slučajeve u koje je uključen ograničen broj žrtava koje su pretrpjele znatnu štetu, a isključivanje prikladnije za slučajeve u koje je uključen velik broj žrtava, a šteta je bila vrlo ograničena.

Bruxelles, 20. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 12, 15.1.2015, str. 1.

(2) SL C 170, 5.6.2014, str. 68.

(3) SL C 170, 5.6.2014, str. 68.

(4) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21.4.1993., str. 29.).

(5) Direktiva 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima (SL L 80, 18.3.1998., str. 27.).

(6) Direktiva 2005/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.).

(7) Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).

(8) SWD(2017) 208 final i SWD(2017) 209 final od 23.5.2017.

(9) SL C 12, 15.1.2015, str. 1.

(10) Informativno izvješće EGSO-a podneseno na plenarnom zasjedanju 14.12.2016. (INT/796).

(11) Informativno izvješće EGSO-a podneseno na plenarnom zasjedanju 14.12.2016. (INT/795).

(12) Mišljenje EGSO-a: TEN/662 – Pravednost i transparentnost za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (vidjeti stranicu 177 Službenog lista).

(13) Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Direktive o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova) (SL L 165, 18.6.2013., str. 63.).

(14) Direktiva 2009/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača (SL L 110, 1.5.2009., str. 30.).

(15) SL C 170, 5.6.2014, str. 68.

(16) Preporuka Komisije 2013/396/EU od 11. lipnja 2013. o zajedničkim načelima za kolektivne preventivne tužbe i tužbe radi naknade štete u državama članicama (SL L 201/60, 26.7.2013., str. 60.).

(17) SL C 170, 5.6.2014, str. 68.

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/73

(Doprinos Europske komisije neformalnom sastanku čelnika EU-a u Sofiji 16. svibnja 2018.)

(COM(2018) 306 final)

(2018/C 440/11)

Izvjestitelj:	Ulrich SAMM
Suizvjestitelj:	Stefano PALMIERI

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 18.6.2018.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	196/1/2

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja činjenicu da je i u kontekstu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. Komisija istaknula da istraživanje i inovacije i dalje moraju biti ključan prioritet EU-a.

1.2.

EGSO pozdravlja činjenicu da bi trebalo staviti veći naglasak na inovacije i podsjeća na svoj poziv da buduća politika financiranja bude uravnotežena za cijeli lanac istraživanja i inovacija, od temeljnog istraživanja do istraživanja usmjerenog na proizvode. Inovacije su ključne za gospodarski rast, a novi će instrumenti biti osobito korisni za MSP-ove. EGSO ponovno ističe važnost javnih ulaganja u istraživanje i razvoj kao ključnih pokretača za stvaranje i održavanje učinka prelijevanja na gospodarstva država članica.

1.3.

EGSO pozdravlja i nastojanje da se dodatno pojednostave pravila o državnim potporama kako bi se olakšalo kombiniranje različitih fondova, što može biti od ključne važnosti za prevladavanje velikih nejednakosti među državama članicama i regijama u pogledu broja uspješnih projekata u području istraživanja i inovacija.

1.4.

Program Obzor Europa treba ulagati u područja gdje postoji posebna europska dodana vrijednost. Potrebno je dati prednost suradničkim istraživačkim projektima jer oni ispunjavaju taj zahtjev u mjeri u kojoj gotovo nijedan drugi program to ne može postići.

1.5.

1.6.

Potpora mobilnosti istraživača putem programa aktivnosti Marie Skłodowska-Curie (MSCA) još je jedan ključni element za daljnje jačanje europskog istraživačkog prostora, dok bi se europskim i nacionalnim politikama trebalo nastojati uspostaviti odgovarajuće i privlačne radne uvjete za stručnjake kako bi se izbjegla pojava „odljeva mozgova”, koja je kontraproduktivna za postizanje usklađenosti u EU-u.

1.7.

EGSO smatra da je potrebno povećati ulaganja EU-a kako bi se europskim radnicima pomoglo da budu u tijeku s novim kretanjima u digitalnim zanimanjima i da za njih steknu kvalifikacije.

1.8.

EGSO smatra da je potrebno učinkovitije podupirati inicijative kojima se MSP-ovima pomaže da iskoriste rezultate istraživanja i inovacija te ostvare njihov potencijal.

2. Uvod

2.1.

Na neformalnom sastanku čelnika EU-a o inovacijama održanom u Sofiji 16. svibnja 2018. Europska komisija pozvala je prisutne da rasprave i daju strateške smjernice u pogledu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira općenito, a posebno u pogledu prioriteta koji će se dati istraživanju i inovacijama. U tu je svrhu Europska komisija predložila prioritete i nove inicijative u svojoj komunikaciji (1).

2.2.

Taj prijedlog također služi kao prvi korak ka definiranju sljedećeg okvirnog programa (Okvirni program 9 ili Obzor Europa) s ciljem nastavka i poboljšanja uspješnog programa Obzor 2020 (2).

2.3.

Također se predlažu aktivnosti za potporu inovacijama i jačanju industrijskog vodstva nakon obnovljene strategije industrijske politike EU-a (3).

3. Sažetak prijedloga

3.1.

Prijedlogom Europske komisije namjerava se osigurati da istraživanje i inovacije i dalje ostanu jedna od ključnih politika EU-a i prioriteti financiranja u budućnosti s pomoću različitih proračunskih instrumenata. Stavlja se veći naglasak na inovacije kako bi Europa postala predvodnik u inovacijama kojima se stvaraju nova tržišta.

3.2.

Komisija predlaže da se povećaju ulaganja u istraživanje i inovacije dodjelom otprilike 100 milijardi EUR za budući program Obzor Europa i Program Euratoma za istraživanje i osposobljavanje (4).

3.3.

Komisija je predložila i da se mobilizira oko 11 milijardi EUR za tržišne instrumente, uključujući financijske instrumente i proračunska jamstva u okviru fonda InvestEU, čime bi se zauzvrat mobiliziralo oko 200 milijardi EUR privatnih ulaganja za potporu istraživanjima i inovacijama.

3.4.

Države članice potiče se da poduzmu potrebne korake kako bi povećale svoju potrošnju na istraživanje i inovacije radi postizanja cilja od 3 % bruto domaćeg proizvoda.

3.5.

Pokretanje prvog skupa misija istraživanja i inovacija na razini EU-a s odvažnim, ambicioznim ciljevima i snažnom europskom dodanom vrijednošću. Misijama će se potaknuti ulaganja i sudjelovanje različitih sektora duž lanaca vrijednosti, različitih političkih područja (npr. energetika i klima, promet, napredna proizvodnja, zdravlje i prehrana, digitalna industrija), znanstvenih disciplina (uključujući društvene i humanističke znanosti).

3.6.

Predlaže se da se prilikom svakog preispitivanja politike i zakonodavstva regulatornih okvira EU-a i nacionalnih regulatornih okvira primijeni načelo inovativnosti kako bi se zajamčilo da se u potpunosti ocijeni učinak na inovaciju.

3.7.

Osnovat će se Europsko vijeće za inovacije (EIC) kako bi se utvrdile i potaknule revolucionarne i disruptivne inovacije, s naglaskom na brze, visokorizične inovacije s velikim potencijalom stvaranja potpuno novih tržišta.

3.8.

Mjere za povećanje privatnih ulaganja u istraživanje i inovacije i inicijative za rast:

—	uvođenje programa paneuropskih krovnih fondova poduzetničkoga kapitala (VentureEU),

—	prenošenje Direktive (5) o okvirima za preventivno restrukturiranje, pružanju druge prilike i mjerama za povećanje učinkovitosti restrukturiranja i postupaka u pogledu nesolventnosti i razrješenja.

3.9.

Daljnje pojednostavljenje pravila o državnim potporama kako bi se olakšalo neometano kombiniranje različitih fondova i bolje korištenje zajedničkih standarda za procjenu projekata u području istraživanja i inovacija.

3.10.

Komisija se zalaže za porezni sustav (6) koji bi podržavao inovacije dopuštajući da se troškovi ulaganja u istraživanje i inovacije odbijaju od poreza, uz dodatne olakšice za mlada poduzeća.

3.11.

Uvođenje oznake za otvorenu znanost za sveučilišta i javne istraživačke organizacije kako bi ih se osnažilo da potiču poduzetnički duh i razvijaju veću interdisciplinarnost.

4. Opće napomene

4.1.

EGSO pozdravlja činjenicu da je i u kontekstu Višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. Komisija istaknula da istraživanje i inovacije i dalje moraju biti ključan prioritet EU-a. Snažan i uspješan program kojim se objedinjuju izvrsnost, zajedničke istraživačke infrastrukture, prekogranična suradnja i sinergije među sveučilištima, industrijom, malim i srednjim poduzećima i istraživačkim organizacijama ključan je politički instrument za postizanje održivog europskog gospodarskog rasta i konkurentnosti te za rješavanje velikih izazova s kojima se suočava europsko društvo.

4.2.

EGSO pozdravlja činjenicu da bi trebalo staviti veći naglasak na inovacije i podsjeća na svoj poziv da buduća politika financiranja bude uravnotežena za cijeli lanac istraživanja i inovacija, od temeljnog istraživanja do istraživanja usmjerenog na proizvod (7). Inovacije su ključne za gospodarski rast, a novi će instrumenti biti osobito korisni za MSP-ove. EGSO ponovno ističe važnost javnih ulaganja u istraživanje i razvoj kao ključnih pokretača za stvaranje i održavanje učinka prelijevanja na gospodarstva država članica.

4.3.

Kad je riječ o visokim očekivanjima koja se odnose na učinak programa Obzor Europa i njegovu ulogu u osiguravanju europske konkurentnosti, EGSO preporučuje financiranje od 120 milijardi EUR, što je predložio i Europski parlament. Europske institucije moraju pokazati da su shvatile veliku važnost koju istraživanje i inovacije imaju za buduću konkurentnost EU-a.

4.4.

EGSO smatra da je potrebno povećati ulaganja EU-a kako bi se europskim radnicima pomoglo da budu u tijeku s novim kretanjima u digitalnim zanimanjima i da za njih steknu kvalifikacije. Povrh toga, EGSO smatra da je potrebno učinkovitije podupirati inicijative kojima se MSP-ovima pomaže da iskoriste rezultate istraživanja i inovacija te ostvare njihov potencijal.

5. Posebne napomene

5.1. Istraživanje u cijelom lancu vrijednosti

5.1.1.

Europske strukturne i investicijske fondove trebalo bi upotrebljavati za uključivanje regija u inovacijsko gospodarstvo. Trebalo bi stvoriti sinergije s programom Obzor Europa, fondom InvestEU, Europskim socijalnim fondom, programom Erasmus+, programom Digitalna Europa, zajedničkom poljoprivrednom politikom i drugim programima.

5.1.2.

EU je najotvorenije područje istraživanja i inovacija u svijetu. U svoje projekte prihvaća istraživačke organizacije iz cijelog svijeta te intenzivno surađuje s međunarodnim partnerima na zajedničkim programima. Program Obzor Europa treba ulagati u područja gdje postoji posebna europska dodana vrijednost. Potrebno je dati prednost suradničkim istraživačkim (8) projektima jer oni taj zahtjev ispunjavaju kao gotovo nijedan drugi program: kako bi se postigao daljnji napredak u pogledu društvenih izazova koji se ne mogu riješiti na nacionalnoj razini, takvi projekti okupljaju najbolje znanstvenike i najinovativnije MSP-ove i dionike iz industrije u Europi. Kombiniranjem vještina i kompetencija u različitim disciplinama suradnički istraživački projekti stvaraju vrijedne koristi za europske građane.

5.1.3.

EGSO je uvjeren da se mnogi veliki društveni izazovi mogu riješiti samo na europskoj razini i da su za njih potrebni zajednički napori nekoliko aktera, koji nadilaze područje primjene pojedinačnih suradničkih istraživačkih projekata. Stoga se podržava ideja misija. EGSO priznaje da zajednički ambiciozni ciljevi mogu potaknuti i stvoriti zamah, tj. spremnost na djelovanje u različitim zajednicama, uključujući javnost. Misije bi trebale ponuditi dugoročnu perspektivu financiranja tijekom cijelog razdoblja financiranja programa Obzor Europa. Vrlo je važno da su misije prije svega osmišljene kao velike istraživačke misije čak i ako su u njihove potprojekte uključeni različiti dionici. Da bi se postigli ambiciozni ciljevi misija, one trebaju obuhvaćati cijeli inovativni lanac i uključivati istraživačke aktivnosti na svim razinama tehnološke spremnosti. EGSO poziva na to da se ne pridaje previše značaja samo konceptu misija, nego da im se osigura odgovarajuće financiranje potrebno za ostvarivanje njihovih ciljeva. Ti ciljevi trebali bi biti ostvarivi i konkretni.

5.1.4.

Jedna od jakih strana europskih istraživačkih okvirnih programa jest njihova konkretna obveza na razini EU-a da se potiče Europski istraživački prostor koji je otvoren za sve države članice. Jače sinergije između sljedećeg okvirnog programa i strukturnih fondova mogle bi podržati tu otvorenost. Djelotvornije prevladavanje jaza između regija jedan je od glavnih političkih izazova za naredne godine, a djelotvorna partnerstva među istraživačkim institucijama mogu biti jedan od ključnih elemenata.

5.1.5.

Jedan od važnih instrumenta u tom kontekstu jesu vodeće inicijative u području budućih tehnologija i tehnologija u nastajanju (FET). Za njih je svojstvena snažna usmjerenost na razvoj inovativnih tehnologija. To je jedinstvena prednost. Europa mora dopustiti velike i dugoročne projekte koji mogu podnijeti određenu razinu neizvjesnosti i koji su inovativni i usmjereni na budućnost. Stoga bi se vodeće inicijative u području FET-a trebale jasno razlikovati od misija. Važno je da se buduće vodeće inicijative u području FET-a pokrenu kako je planirano te da i dalje imaju prednost kod financiranja.

5.1.6.

Omogućivanje pristupačnosti istraživačke infrastrukture u cijelom EU-u i šire jedan je od primjera uspješnosti okvirnih programa. Nedvojbeno je da vrhunska istraživačka infrastruktura privlači vrhunske znanstvenike, a vrlo je često sâm pristup istraživačkoj infrastrukturi ono što omogućuje revolucionarne rezultate. Stoga su u istraživačkoj infrastrukturi hitno potrebna veća financijska sredstva na europskoj razini, a ne smanjenje udjela u proračunu koje je Europska komisija navela u svom prijedlogu. Osiguranje pristupa za korisnike iz država EU13 trebalo bi biti prioritet.

5.1.7.

Potpora mobilnosti istraživača putem programa aktivnosti Marie Skłodowska-Curie (MSCA) još je jedan ključan element za daljnje jačanje Europskog istraživačkog prostora i stvaranje utjecaja koji se ne može postići na nacionalnoj razini. EGSO pozdravlja sve inicijative namijenjene potpori mobilnosti istraživača koji rade u malim i srednjim poduzećima. Međutim, EGSO je zabrinut zbog pojave „odljeva mozgova”, koju financiranje mobilnosti možda čak i potencira, te stoga poziva na to da se europske i nacionalne politike usmjere na uspostavu odgovarajućih i privlačnih radnih uvjeta za stručnjake kako bi se izbjegla ta pojava, koja je kontraproduktivna za postizanje usklađenosti u EU-u.

5.1.8.

Valja napomenuti da akademski dionici iz javno financiranih institucija u mnogim državama članicama ne smiju uzimati zajmove. Program Obzor Europa stoga treba prvenstveno ostati usredotočen na sufinanciranje, a ne na zajmove.

5.1.9.

EGSO se pridružuje pozivu državama članicama da poduzmu potrebne korake kako bi povećale svoju potrošnju u području istraživanja i inovacija radi postizanja cilja od 3 % BDP-a.

5.2. Istraživanje i inovacije za nova tržišta i koheziju u Europi

5.2.1.

Kako je istaknuto u Sedmom izvješću o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji, istraživanje i inovacije u EU-u i dalje su vrlo koncentrirani u ograničenom broju regija. U sjeverozapadnim državama članicama dobra povezanost među regijama, visokokvalificirana radna snaga i privlačno poslovno okruženje omogućili su da se „istraživanje i inovacije” iskoriste kao konkretni pokretači za potporu gospodarskoj konkurentnosti i socijalnoj koheziji. U južnim i istočnim državama članicama inovacijski su rezultati slabiji, a regije koje se nalaze nedaleko od inovacijskih središta, uglavnom glavnih gradova, nemaju koristi od njihove blizine. Zato su potrebne politike koje povezuju poduzeća, istraživačke centre i specijalizirane poslovne usluge među regijama. EGSO smatra da dodatno pojednostavljenje pravila o državnim potporama kako bi se olakšalo neometano kombiniranje različitih fondova može biti od ključne važnosti za ostvarivanje tog cilja.

5.2.2.

U programima za istraživanje i inovacije nakon 2020. godine treba uzeti u obzir specifičnu gospodarsku, društvenu i teritorijalnu dimenziju svojstvenu određenoj regiji EU-a te izbjegavati provedbu univerzalnih strategija. Taj se pristup može podržati provedbom strategija temeljenih na otvorenim inovacijama. U pogledu teritorijalne dimenzije politika za istraživanja i inovacije važno je izraditi nove programe i prioritete uzimajući u obzir gospodarske i socijalne aspekte koji karakteriziraju područja na kojima će se predmetne mjere provoditi.

5.2.3.

Politike i programi za istraživanja i inovacije nakon 2020. godine trebali bi biti u skladu s ciljevima „gospodarstva za opće dobro”, održivog gospodarskog modela usmjerenog na socijalnu koheziju. Gospodarstvo za opće dobro predstavlja postupak „socijalnih inovacija” i pozitivnog pothvata za promicanje i podupiranje novih zamisli kojima se istodobno zadovoljavaju društvene potrebe, stvaraju novi društveni odnosi i jača stvaranje gospodarske vrijednosti.

5.2.4.

Usprkos velikim naporima uloženima u provedbu programa za razdoblje 2014. – 2020., pristup malih i srednjih poduzeća mogućnostima rasta proizašlim iz inovacija gotovo je beznačajan kad su u pitanju konkurentnost i otvaranje radnih mjesta. Sustav potpora za istraživanje i inovacije u određenim regijama još je previše složen, što odvraća mikropoduzeća i mala poduzeća posebice od projekata EU-a. Stoga EGSO pozdravlja razvoj Europskog vijeća za inovacije (EIC) koji bi trebao ubrzati komercijalizaciju i rast inovacija novoosnovanih poduzeća nastalih iz projekata programa Obzor Europa. EIC bi mogao postati brži mehanizam za dovršavanje posljednjih koraka za prevladavanje inovacijskog jaza.

5.2.5.

Kako bi se mogućnosti koje istraživanje i inovacije nude pretvorile u čimbenike konkurentnosti i gospodarskog razvoja, od ključne je važnosti podupirati suradnju malih i srednjih poduzeća s ustanovama za istraživanje, razvoj i inovacije te poticati novoosnovana poduzeća utemeljena na transferu istraživanja i inovacija, kao i savjetovanje i prikupljanje sredstava. EGSO smatra da je važno podupirati transfer i kapitalizaciju modela „peterostruke spirale” (9) kako bi se potaknula javna i privatna partnerstva.

5.2.6.

Mala i srednja poduzeća mogla bi biti predvodnici u smislu „socijalnih otvorenih inovacija” u kojima su ljudsko znanje za umrežavanje i kapaciteti za zajednički rad na stvaranju, osmišljavanju i inovacijama temelj za potpuno ostvarenje socijalnih inovacija u cijeloj Europi. Postoji potreba za promicanjem odgovarajućih inovacijskih politika za mala i srednja poduzeća kao nastavak na ono što je već ostvareno zahvaljujući inicijativi EUREKA. S takvim zadatkom mogle bi se posebno suočiti institucije koje mogu izravno podupirati mala i srednja poduzeća u uključivanju u razvoj poslovanja i inovacije, kao što su gospodarske komore.

5.2.7.

Kako bi se osiguralo poštovanje načela supsidijarnosti i znatnih mogućnosti regija i država članica u području potpore MSP-ovima, ipak traži da se težište stavi na europsku dodanu vrijednost. To se može postići podržavanjem suradnje više od dvaju europskih dionika u području inovacija ili osiguravanjem kapitala inovatorima za koncepte koji su previše rizični da bi ih se podržalo na nacionalnoj razini. Osim toga, pojednostavljenje gore navedenih instrumenata trebalo bi dovesti do veće učinkovitosti u području financiranja. Stoga bi se moglo očekivati da će EIC zahtijevati manji udio u proračunu za program Obzor Europa nego što su bili financijski instrumenti programa Obzor 2020., a ne znatno povećanje predviđeno prijedlogom Europske komisije. U programima za istraživanja i inovacije nakon 2020. godine potrebno je pružiti veću podršku kvalitativnim aspektima ciljeva.

5.2.8.

„Uređenost” socioekonomskog sustava ne može se mjeriti samo na temelju kvantitativnih pokazatelja kao što su sredstva izdvojena za istraživanja i inovacije; potrebno je uzeti u obzir i pokazatelje kvalitete kao što su vrste uvedenih inovacija, prednosti za civilno društvo te broj otvorenih radnih mjesta. Stoga EGSO to pozdravlja.

5.2.9.

EGSO pozdravlja činjenicu da je Komisija u novi VFO unijela pristupačnost kao „ključan uvjet”. Sve europsko i nacionalno financiranje za istraživanje i inovacije mora u potpunosti ispunjavati kriterije pristupačnosti kako bi donosilo korist svim društvenim skupinama, uključujući osobe s invaliditetom, koje predstavljaju 15 % stanovništva EU-a.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) COM(2018) 306 final.

(2) Vidjeti SL C 34, 2.2.2017., str. 66. i „Evaluacija programa Obzor 2020.” (informativno izvješće).

(3) SL C 197, 8.6.2018., str.10.

(4) Predložena proračunska sredstva u iznosu od 100 milijardi EUR za razdoblje 2021. – 2027. uključuju 97,6 milijardi EUR za program Obzor Europa (od čega će 3,5 milijardi EUR biti dodijeljeno u okviru fonda InvestEU) i 2,4 milijardi EUR za program Euratoma za istraživanje i osposobljavanje.

(5) COM(2016) 723 final.

(6) Očekuje se u okviru zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit (CCCTB),

(7) SL C 34, 2.2.2017., str. 66.

(8) Zajednička istraživanja u kojima sudjeluju najmanje tri partnera iz različitih država članica (poput onih koje osmišlja i provodi EUREKA) omogućuju udruživanje snaga radi hvatanja u koštac s izazovima koji su preveliki za samo jednu zemlju i stvaraju sinergije u istraživačkom prostoru EU-a, čime se stvara znatna dodana vrijednost EU-a.

(9) Quintuple Helix and how do knowledge, innovation and the environment relate to each other? A proposed framework for a trans-disciplinary analysis of sustainable development and social ecology („Peterostruka spirala i kako su znanje, inovacije i okoliš međusobno povezani? Predloženi okvir za transdisciplinarnu analizu održivog razvoja i socijalne ekologije”), International Journal of Social Ecology and Sustainable Development, Svezak br. 1., Br. 1., str. 41–69.

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/79

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 596/2014 i Uredbe (EU) 2017/1129 u pogledu promicanja upotrebe rastućih tržišta malih i srednjih poduzeća (MSP-ova)”

(COM(2018) 331 final – 2018/0165 (COD))

(2018/C 440/12)

Izvjestitelj:

Mihai IVAŞCU

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 11.6.2018. Vijeće, 21.6.2018.
Pravni temelj:	članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	196/1/1

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO podupire prijedlog Komisije da se tržišta kapitala pretvore u vjerodostojnu alternativu financiranju i vjeruje da bi ravnotežu trebalo postići između triju glavnih ciljeva prijedloga: rasta tržišta MSP-ova, smanjenja opterećenja i povećanja razine likvidnosti. Europska komisija (EK) ne smije prekomjerno regulirati, već treba zadržati razinu prepreka uz pomoć kojih će se obeshrabriti nepripremljena poduzeća.

1.2.

EGSO izražava svoje uvjerenje da trenutačni prijedlog, iako predstavlja korak u pravom smjeru, nije dovoljan za rješavanje postojećih prepreka na rastućim tržištima MSP-ova. Iako doista postoji potreba za sveobuhvatnim pristupom, svaki zasebni korak mora imati svoju vlastitu težinu.

1.3.

U usporedbi s poduzećima u Sjedinjenim Američkim Državama, poduzeća u EU-u u puno većem broju kao opcije financiranja i dalje traže bankovne kredite, ponekad čak i uz prihvaćanje značajnih dodatnih troškova. Potrebno je dodatno financijsko obrazovanje jer se javna tržišta EU-a suočavaju s poteškoćama u privlačenju novih izdavatelja, a broj inicijalnih javnih ponuda (IPO) nije značajno narastao.

1.4.

EGSO ustraje u svojim prethodnim stajalištima da su niska razina komunikacije (1) i birokratski pristupi (2) značajne prepreke te da je mnogo više napora potrebno uložiti za savladavanje tih zapreka. Komunikacija iz Bruxellesa uvijek bi trebala biti usmjerena na dno lanca odnosno same MSP-ove, i to uključujući udruženja MSP-ova, socijalne partnere, gospodarske komore itd.

1.5.

Prijedlog da se zadrži samo popis stalnih upućenih osoba za MSP-ove i predloženo produljenje roka za dva dana za javno objavljivanje transakcija osoba na rukovodećim položajima nadasve su poželjni. U vezi s tim, EGSO EK-u može samo predložiti da istraži daljnje metode uklanjanja opterećenja MSP-ovima i njihovog prijenosa na druge dionike poput nacionalnih nadležnih tijela.

1.6.

Dorađeni prospekt doista predstavlja značajno smanjenje opterećenja, no EGSO smatra da bi trebalo razmotriti daljnje mogućnosti postupnog pojednostavljenja prospekta o prijenosu trgovačkim društvima koja su dokazala svoju zrelost tako što su uvrštena na popis rastućih tržišta MSP-ova na veliki broj godina.

1.7.

EGSO podržava predložene promjene u okviru režima istraživanja tržišta te bi želio upozoriti na previše detaljne i/ili preskriptivne zahtjeve za objašnjenje od strane nacionalnih nadležnih tijela.

1.8.

EGSO savjetuje EK-u da razmotri mogućnost privlačenja institucionalnih ulagača poput privatnih mirovinskih fondova da ulažu u ta rastuća tržišta MSP-ova, pružajući im poticaje, posebice u pogledu poreznog tretmana. Države članice trebale bi istražiti mogućnosti za uvođenje više privlačnih sustava potpore za investicije na nacionalnoj razini.

1.9.

Ugovori o likvidnosti izrazito su dobrodošli, posebice za slabije razvijena tržišta. EGSO vjeruje da će 29. režim za ugovore o likvidnosti koji je pripremila Europska komisija, uz nacionalno zakonodavstvo, stvoriti dodatne mogućnosti za izdavatelje.

1.10.

EGSO bi želio istaknuti da je potrebna temeljita i redovita procjena učinka. Kada bi se izrađivale na godišnjoj bazi, te bi procjene pružale vrijedne informacije za buduće promjene regulatornog okvira.

2. Prijedlog Europske komisije

2.1.

Ovaj prijedlog uredbe dio je plana o uniji tržišta kapitala i odnosi se na specifične promjene u funkcioniranju rastućih tržišta malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi), koji su regulirani od siječnja 2018. godine. EU je ostvario znatan napredak u pogledu povećanja broja izvora financiranja koji poduzećima postaju dostupni tijekom njihova postupnog rasta i šire dostupnosti financiranja na tržištima kapitala u cijelom EU-u. Već su uvedeni novi propisi kojima se promiču ulaganja iz europskih fondova poduzetničkog kapitala (EuVECA) u novoosnovana te mala i srednja poduzeća. Komisija i Europski investicijski fond pokrenuli su program paneuropskih krovnih fondova poduzetničkoga kapitala (VentureEU).

2.2.

Glavni cilj prijedloga jest olakšati uvrštenje malih i srednjih poduzeća na burzu i uporabu tržišta kapitala za financiranje njihova rasta. Prijedlogom je obuhvaćena prilagodba početnog okvira koja je korak naprijed prema poboljšanoj i djelotvornijoj uredbi.

2.3.

Prijedlog se primjenjuje na sva poduzeća koja su uvrštena na rastuća tržišta malih i srednjih poduzeća, bez obzira na to radi li se o MSP-u. Time se prije svega jamči da se brzorastuća poduzeća ne kažnjava zbog njihovih pozitivnih ekonomskih rezultata, ali i mogućnost tih tržišta da privuku i velika poduzeća. Zbog uvođenja tih novih pravila Komisija očekuje da će se više multilateralnih trgovinskih platformi registrirati kao rastuća tržišta MSP-ova (dosad su to učinile samo tri platforme od njih ukupno 40).

2.4.

Prijedlogom su obuhvaćene olakšice kojima bi se:

—	smanjio teret MSP-ova povezan s vođenjem evidencija i objavljivanjem informacija uz istodobno očuvanje cjelovitosti tržišta i sveobuhvatnog dotoka informacija ulagateljima;

—	stvorila zajednička pravila za ugovore o likvidnosti na rastućim tržištima MSP-ova, čime bi se omogućio porast likvidnosti dionica;

—

izdavateljima omogućilo izdavanje manje zahtjevnog prospekta prilikom pokušaja prijenosa na regulirano tržište (novom se kategorijom prospekta o prijenosu izdavateljima koji su uvedeni prije barem tri godine omogućuje lakši prelazak radi pristupanja glavnim burzama, odnosno usmjeravanje na bolju likvidnost i veći broj ulagatelja).

3. Opće napomene

3.1.

MSP-ovi čine 99,8 % svih nefinancijskih poduzeća u EU-u, stvaraju oko 58 % ukupne dodane vrijednosti i zapošljavaju više od 90 milijuna ljudi. Međutim, oko 200 000 MSP-ova ode u stečaj svake godine, što utječe na više od 1,7 milijuna radnika (3).

3.2.

Prema ispitivanju ulaganja za 2016./2017. koje je proveo EIB, kada je riječ o ulaganjima, MSP-ovi uobičajeno ovise o unutarnjim sredstvima (više od 60 %) (4). Ostatak uglavnom čine bankovni instrumenti. Ne ostvaruje se potencijal financiranja na tržištima kapitala. EGSO smatra da je njegovo veće ostvarenje ključno za inovativna poduzeća ili za poduzeća s visokim profilom rizika i prinosa.

Tablica 1.

Izvori financiranja ulaganja u posljednjoj financijskoj godini, EU28 (5)

(%)
	Mikro	Mala	Srednja	Velika
Interni fondovi ili zadržana dobit	71	64	59	57
Vanjsko financiranje	28	35	38	38
Bankovni krediti	60	60	57	54
Drugi načini bankovnog financiranja	11	8	10	11
Leasing	18	23	24	23
Faktoring	2	3	3	4
Posudba od obitelji/prijatelja	4	2	1	1
Bespovratna sredstva	4	3	4	3
Obveznice	0	0	1	4
Kapital	0	0	0	1
Drugo	1	1	1	1
Financiranje unutar grupe	0	1	3	5
Napomena: Sva poduzeća koja su ulagala u posljednjoj financijskoj godini (isključujući odgovore ne znam/odbijam odgovoriti).

3.3.

EGSO bi želio istaknuti nevoljkost MSP-ova da traže financiranje od financijskih tržišta i njihovu spremnost da trpe povećane troškove financiranja putem bankovnog kredita. Ova je kulturna karakteristika jedan od glavnih čimbenika razlike između europskog tržišta kapitala i uspješnijeg američkog, uz manju ovisnost američkih poduzeća o bankovnim zajmovima. Daljnje financijsko obrazovanje od temeljne je važnosti.

3.4.

U drugim mišljenjima EGSO je već spomenuo svoje vjerovanje da „u politikama EU-a za MSP-ove i trenutačnim mehanizmima potpore i dalje prevladavaju birokratski pristup i složena administrativna pravila, unatoč stalnim naporima na razini EU-a u pogledu smanjenja administrativnog opterećenja” (6).

3.5.

EGSO je već izrazio svoju podršku ostalim prijedlozima usmjerenima na smanjenje administrativnog opterećenja izdavatelja u pogledu izdavanja prospekata, posebice kad je riječ o MSP-ovima, čestim izdavateljima vrijednosnih papira i sekundarnim izdanjima (7). Nadalje, EGSO je pojasnio da, „iako su bankovni zajmovi postali stvarnost, pristup vlasničkom kapitalu također je potreban, ali u Europi nije dovoljno razvijen zbog represivnog režima oporezivanja, nedostatka kulture privatnog vlasničkog kapitala, loše financijske pismenosti i rascjepkanih stečajnih mehanizama” (8).

3.6.

EGSO podupire inicijativu Europske komisije da smanji administrativno opterećenje MSP-ova, čime im se olakšava pristup tržištima kapitala i povećanje raznolikosti njihovih izvora financiranja. EGSO također podupire navedeni cilj ovoga prijedloga, odnosno povećanje likvidnosti dionica koje izdaju izdavatelji rastućih tržišta MSP-ova.

3.7.

Iako su prednosti uvrštenja MSP-ova na tržišta namijenjena njima očite i iako se time poboljšavaju njihove mogućnosti financiranja te povećava raznolikost tih mogućnosti, javna tržišta u EU-u zapravo teško privlače nove izdavatelje, a broj inicijalnih javnih ponuda nije u znatnom porastu. Tek je 3 000 od više od 20 milijuna postojećih MSP-ova uvršteno na burzu, a u odnosu na stanje prije financijske krize, broj inicijalnih javnih ponuda upola se smanjio. Nedostatna likvidnost na tim tržištima podrazumijeva veće troškove za izdavatelje prilikom prikupljanja kapitala, a vlasnici kapitala teže se odlučuju na ulaganje, što znači da su tržišni posrednici manje skloni podržati mala poduzeća koja su uvrštena na burzu.

3.8.

Financiranje vlasničkim kapitalom ključno je za inovativna poduzeća koja stvaraju vrijednost i ostvaruju rast, posebice za poduzeća s visokim profilom rizika i prinosa. Financiranje vlasničkim kapitalom u početnoj i ranoj fazi može pospješiti stvaranje i razvoj, a ostalim instrumentima vlasničkog financiranja, kao što su specijalizirane platforme za javno uvrštavanje MSP-ova, mogu se pružiti financijska sredstva za MSP-ove usmjerene na rast te inovativne MSP-ove. Nadalje, kad je riječ o MSP-ovima koji nemaju kolateral, imaju negativan ili neredovit novčani tok ili kojima je potrebno duže razdoblje dospijeća kako bi im se ulaganja isplatila, financiranje vlasničkim kapitalom može biti pogodnije od financiranja dugova (9).

3.9.

Tržišta EU-a i dalje su rascjepkana i čini se da ne mogu podržati velik broj inicijalnih javnih ponuda. Europa naizgled ima jak položaj kada su u pitanju rastuća inovativna visokotehnološka poduzeća, no kada im zatrebaju znatna ulaganja kapitala, ta poduzeća najčešće odlaze u stečaj. I brzorastuća poduzeća često napuštaju tržište EU-a i odlaze na tržište SAD-a u potrazi za pristupačnijim mogućnostima trgovanja dionicama.

3.10.

Poduzeća koja su uvrštena na burzu manje ovise o bankovnom financiranju, imaju pristup većem broju investicijskih fondova i istaknutiji profil u javnosti. Međutim, potrebno je i više od toga kako bi se razvio pogodniji regulatorni okvir kojim bi se podupirao pristup javnom financiranju za mala i srednja poduzeća, posebice promicanjem oznake rastućih tržišta malih i srednjih poduzeća. Ujedno se s pomoću odgovarajuće regulacije treba postići prava ravnoteža između zaštite ulagatelja i cjelovitosti tržišta.

3.11.

Mala i srednja poduzeća s diversificiranim izvorima financiranja čvršća su i konkurentnija jer imaju koristi od smanjenih troškova i bolje razvojne perspektive. Time se omogućuju jačanje tržišta rada i bolje mogućnosti za građane koji traže posao, bez obzira na njihov stupanj obrazovanja.

3.12.

EGSO preporučuje da Europska komisija razmotri uvođenje daljnjih olakšica u pogledu pravila i uvjeta na rastućim tržištima MSP-ova, kako bi ih se bolje diferenciralo od uređenih tržišta i učinilo ih se privlačnijima kao tržišta početne razine.

4. Posebne napomene

4.1.

EGSO u potpunosti podupire trenutačne napore koji se u okviru plana o uniji tržišta kapitala ulažu u pretvaranje tržišta kapitala u vjerodostojnu alternativu za financiranje. Međutim, i dalje se čini da trenutačni napori nisu dovoljni za smanjenje znatnih prepreka koje trenutačno postoje na tržištu. Čini se da MSP-ovi svoje financiranje i dalje obavljaju na isti način te je iz tog razloga potrebno učiniti više. Europska komisija priznala je da to samo jedan korak naprijed, a ne potpuno rješenje svih izazova s kojima se suočavaju tržišta kapitala.

Tablica 2.

Vrste financiranja za koje MSP-ovi smatraju da tijekom sljedeće tri godine trebaju biti zastupljeniji u kombinaciji za financiranje, EU28 (10)

4.2.

EGSO smatra da su predložene mjere korak u pravom smjeru iako preostaje vidjeti hoće li se s njihovom pomoći zaista smanjiti troškovi izvršenja obveza, smanjiti opterećenja i promicati likvidnost tržišta, s obzirom na to da su svi ti ciljevi prilično ambiciozni.

4.3.

EGSO smatra da je uzrok niskog broja MSP-ova koji dobiju pristup financiranju na tržištima kapitala nedostatak komunikacije na nižim razinama. Poruke i alati na razini EU-a ne dosežu dno lanca, odnosno ciljane MSP-ove. Nekoliko je razloga za to, prije svega u nedostatnoj proaktivnoj komunikaciji i interakciji između Bruxellesa i država članica te udruženja MSP-ova, socijalnih partnera i gospodarskih komora. EGSO je u svojem prethodnom mišljenju (11) upozorio na to, no zasad su zapažena tek neznatna poboljšanja.

4.4.

S druge strane, nizak broj institucionalnih ulagatelja u dionice i tržišta obveznica MSP-ova može se objasniti manjkom poticaja koji se daju tim ulagateljima, posebice kad je riječ o poreznim tretmanima. EGSO savjetuje Komisiji da razmotri tu mogućnost.

4.5.

EGSO pozdravlja predloženo produljenje roka za dva dana kako bi se transakcije osoba na rukovodećim položajima javno objavile. To je važan alat za očuvanje transparentnosti i simetrije novonastalih tržišta, no rok od tri dana MSP-ovima je predstavljao ključno ograničenje. EGSO smatra da će predložena izmjena dovesti do pojednostavnjenja postupka u teškim razdobljima ili razdobljima u kojima poduzeća imaju mnogo posla. EGSO preporučuje Komisiji da istraži načine na koji se administrativni teret može prenijeti s poduzeća na druge aktere, kao što su nacionalna nadležna tijela.

4.6.

EGSO je već izrazio svoju punu potporu pojednostavnjenju i racionalizaciji zahtjeva za prospekte koji se objavljuju kada se vrijednosni papiri nude na reguliranim tržištima, čime će postati troškovno učinkovitiji i korisniji ulagateljima u pogledu sadržanih informacija (12). Svaki novi prijedlog kojim se približava ostvarenju tog cilja više je nego dobrodošao. S obzirom na veliku količinu informacija koje poduzeća na rastućim tržištima MSP-ova moraju objaviti u skladu s Uredbom o zlouporabi tržišta i Direktivom 2014/65/EU, EGSO smatra da je jednostavniji prospekt o prijenosu dostatan kad je riječ o poduzećima koja prelaze na regulirano tržište.

4.7.

Nadalje, EGSO bi podržao postupno pojednostavljenje prospekta o prijelazu na uređeno tržište za poduzeća koja su razuman broj godina uvrštena na rastuća tržišta MSP-ova.

4.8.

EGSO pozdravlja prijedlog da se zadrži samo popis stalnih upućenih osoba za poduzeća uvrštena na rastuća tržišta MSP-ova jer je broj zaposlenika koji imaju pristup povjerljivim podacima ograničen i uglavnom se ne mijenja. To predstavlja značajno smanjenje administrativnog opterećenja.

4.9.

EGSO podupire izmjene u režimu istraživanja tržišta jer će zahvaljujući predloženim izmjenama izdavatelji na rastućem tržištu MSP-ova jednostavnije izdavati obveznice poduzeća. U pogledu obrazloženja koja su izdavatelji na rastućem tržištu MSP-ova dužni pružiti u slučaju kašnjenja s javnim objavljivanjem povlaštenih informacija, EGSO vjeruje da pojašnjenja koja su na ad hoc osnovi zatražila nacionalna nadležna tijela, nakon obavijesti od strane izdavatelja, ne bi trebala biti previše podrobna ili pretjerano preskriptivna.

4.10.

Uredba o zlouporabi tržišta predstavlja izvor administrativnih i pravnih troškova i može se gledati kao prepreka za izdavatelje iz trećih zemalja da budu uvršteni na tržištima EU-a. EGSO preporučuje da se uvedu daljnje izmjene kako bi se prilagodilo zahtjevima za rastuća tržišta MSP-ova.

4.11.

Iako su ugovori o likvidnosti dobrodošli, posebice kada se radi o nerazvijenim tržištima, Prijedlog bi na europskoj razini stvorio ravnopravne uvjete na kojima se može graditi povoljno okruženje na lokalnoj razini. EGSO vjeruje da će 29. režim za ugovore o likvidnosti na kojem Europska komisija trenutno radi, stvoriti mogućnosti za izdavatelje na tržištu da na temelju nacionalnog zakonodavstva, ako postoji, ili propisa na europskoj razini uspostave ugovor o likvidnosti.

4.12.

Prijedlog Komisije predstavlja konačni korak naprijed. Međutim, EGSO smatra da bi trebale postojati redovite procjene učinka sa širokim pristupom podacima koji nisu povjerljivi i analizama na temelju kvantitativnih pokazatelja.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 345, 13.10.2017., str 15.

(2) SL C 345, 13.10.2017., str 15.

(3) Marcin Szczepanski, Helping European SMEs to grow: Start-up and scale-up initiatives for business ventures in the EU („Pružanje potpore rastu europskih malih i srednjih poduzeća: inicijative za osnivanje i rast namijenjene poslovnim pothvatima u EU-u”).

(4) EIBIS 2016/2017: Surveying Corporate Investment Activities, Needs and Financing in the EU („Ispitivanje aktivnosti korporativnog ulaganja, potreba i financiranja u EU-u), Europska investicijska banka, 2017.”).

(5) Apostolos Thomadakis, Developing EU Capital Markets for SMEs: Mission impossible? („Razvijanje tržišta kapitala EU-a za MSP-ove: nemoguća misija?”) ECMI Commentary br. 46, 4. rujna 2017.

(6) SL C 345, 13.10.2017., str. 15.

(7) SL C 177, 18.5.2016, str. 9.

(8) SL C 288, 31.8.2017., str. 20.

(9) Iota Kaousar Nassr i Gert Wehinger, Opportunities and limitations of public equity markets for SMEs („Mogućnosti i ograničenja javnih tržišta vlasničkog kapitala za MSP-ove”), OECD Journal: Financial Market Trends (List OECD-a: „Kretanja na financijskom tržištu”) 2015/1, 49. – 84.

(10) Apostolos Thomadakis, Developing EU Capital Markets for SMEs: Mission impossible? („Razvijanje tržišta kapitala EU-a za MSP-ove: nemoguća misija?”) ECMI Commentary br. 46, 4. rujna 2017.

(11) SL C 345, 13.10.2017., str. 15.

(12) SL C 177, 18.5.2016, str. 9.

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/85

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti”

(COM(2018) 336 final – 2018/0168 (COD))

(2018/C 440/13)

Izvjestitelj:

Christophe LEFÈVRE

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće, 6.6.2018. Europski parlament, 11.6.2018.
Pravni temelj:	članak 114. stavak 1. UFEU-a
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	191/0/6

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) podržava prijedloge Komisije za izmjenu Direktive u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti. Međutim, Odbor izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije iskoristila mogućnost da predvidi promjene u vezi s autonomnim vozilima, unatoč zapažanjima iznesenima u procjeni učinka (1) objavljenoj uz prijedlog.

1.2.

U pogledu bolje zaštite žrtava prometnih nezgoda u slučaju nesolventnosti osiguravatelja, Odbor smatra relevantnim prijedlog da žrtvama naknadu štete isplaćuje tijelo iz države članice boravišta žrtve. Međutim, Komisija isključuje podnošenje odštetnog zahtjeva tom tijelu ako je žrtva izravno podnijela zahtjev osiguravatelju ili pokrenula sudski postupak. Stoga Odbor preporučuje da se to isključenje ne primjenjuje ako u međuvremenu dođe do stečaja ili likvidacije osiguravatelja ili ako žrtva predmetnom tijelu prepusti isplatu proizašlu iz žalbenih postupaka, kako bi brže primila naknadu štete. Odbor preporučuje da se među razinama naknade štete (elementi štete) u državi gdje se dogodila nezgoda i državi boravišta odaberu razine koje su najpovoljnije za žrtvu.

1.3.

Kada je riječ o širem priznavanju potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima, Odbor preporučuje da se navede ime vozača i njegov stupanj odgovornosti za nezgodu (potpuna, djelomična ili nikakva odgovornost). Odbor postavlja pitanje sadržaja potvrde u okviru nacionalnog zakonodavstva koje bi pokrivalo vozilo neovisno o vozaču, u usporedbi sa zakonodavstvom koje predviđa osiguravanje vozila s prijavljenim vozačem i uz premiju koja ovisi o osobnom profilu rizika i evidencije nezgoda, ili pak osiguravanje nositelja vozačke dozvole, neovisno o vozilu koje upotrebljava. Odbor zahtijeva od Komisije da propiše izdavanje potvrda o osiguranju i evidencija nezgoda u zaštićenom obliku, te da za provjeru njihove valjanosti odobri upotrebu međusobno povezane baze podataka koju tijela kaznenog progona mogu pregledavati.

1.4.

Kada je riječ o provjeri osiguranja radi borbe protiv vožnje bez osiguranja, Odbor pozdravlja prijedlog upotrebe tehnologije prepoznavanja registarskih pločica kako bi se u okviru nacionalnog sustava vozila mogla provjeravati bez zaustavljanja. U slučaju nepostojanja police osiguranja, Odbor preporučuje onemogućivanje kretanja vozila dok se ne dostavi valjana potvrda o osiguranju.

1.5.

U pogledu usklađivanja minimalnih iznosa pokrića Odbor preporučuje Komisiji da utvrdi krajnji rok za uvođenje minimalnih iznosa naknada štete.

1.6.

Kada je riječ o području primjene Direktive, Odbor pozdravlja pojašnjenje pojma prijevoznog sredstva na javnom ili privatnom terenu, u stanju mirovanja ili u pokretu, s izuzetkom upotrebe poznatih vozila isključivo u poljoprivredne svrhe. Međutim, trebat će se zajamčiti da poljoprivredna vozila koja prometuju na javnim cestama budu obuhvaćena Direktivom.

1.7.

Naposljetku, u pogledu dosljednosti u odnosu na postojeće odredbe u predmetnom području, Odbor također napominje da su prijedlozi Komisije u skladu sa slobodnim kretanjem ljudi i robe, kao i s načelima unutarnjeg tržišta kojima se osiguravaju slobodno pružanje usluga i sloboda poslovnog nastana osiguravatelja.

2. Kontekst i uvod

2.1.

Komisija predlaže izmjenu Direktive u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti, kojom se mijenja Direktiva 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2).

2.2.

Europska komisija želi poboljšati trenutačno nedovoljnu zaštitu žrtava prometnih nezgoda, smanjiti razlike u postupanju prema ugovarateljima osiguranja s obzirom na stupnjeve premije (bonus/malus) u EU-u i uključiti presude Suda Europske unije donesene nakon provedbe prve direktive EU-a o osiguranju motornih vozila, koja je usvojena 1972.

2.3.

Direktiva je pravni instrument neophodan za dobro funkcioniranje jedinstvenog tržišta u području slobode kretanja, na temelju jedinstvene premije, bez sklapanja ugovora o dodatnom osiguranju za prometovanje u drugoj državi članici; njome se nastoji postići i visok stupanj usklađenosti u smislu zaštite potencijalnih žrtava prometnih nezgoda.

2.4.

Osnovu predmetnog zakonodavstva čini međunarodni sustav zelene karte, koji nije nastao u okviru EU-a, a uključuje 48 zemalja. Ključni su elementi Direktive 2009/103/EZ sljedeći:

—	obvezna polica osiguranja motornog vozila od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama koja je valjana na cijelom području EU-a na temelju jedinstvene premije;

—	obvezni minimalni iznosi pokrića koje takve police osiguranja moraju zajamčiti (države članice mogu zahtijevati veće pokriće na nacionalnoj razini);

—	zabrana sustavnih provjera osiguranja u državama članicama za vozila koja se uobičajeno nalaze na području druge države članice;

—	obveza osnivanja garancijskih fondova u državama članicama radi naknade štete žrtvama nezgoda koje su prouzročila neosigurana ili nepoznata vozila;

—	zaštita za žrtve prometnih nezgoda u državi članici koja nije država članica njihova boravišta („žrtve nezgoda izvan države članice boravišta”);

—	pravo ugovaratelja osiguranja da od svojeg osiguravatelja dobije potvrdu o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima tijekom proteklih pet godina.

2.5.

U okviru programa rada Komisije za 2016. i akcijskog plana za financijske usluge iz ožujka 2017., procjena (3) Direktive 2009/103/EZ provedena je 2017., a iste godine donesene su i dvije presude Suda EU-a. Na temelju tih elemenata Komisija je zauzela svoj stav.

2.5.1. Bolja zaštita žrtava prometnih nezgoda u slučaju nesolventnosti osiguravatelja

2.5.1.1.

Komisija predlaže da se u svakoj državi članici jedno tijelo zaduži za isplatu naknade štete oštećenim osobama s uobičajenim boravištem na njezinu državnom području, barem do granica obveze osiguranja za tjelesne ozljede ili materijalnu štetu koji su prouzročeni osiguranim vozilom ako u roku od tri mjeseca nije primljen utemeljen odgovor na točke navedene u odštetnom zahtjevu ili u slučaju stečaja ili likvidacije društva za osiguranje ili reosiguranje. To vrijedi osim ako je žrtva odštetni zahtjev već izravno podnijela osiguravatelju ili pokrenula sudski postupak koji je u tijeku.

2.5.1.2.

Komisija predviđa da to tijelo može tražiti povrat od tijela iz zemlje iz koje je odgovorna osoba.

2.5.2. Šire priznavanje potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima, posebno u prekograničnom kontekstu

2.5.2.1.

Direktivom se propisuje izdavanje evidencije nezgoda u okviru ugovora o osiguranju motornih vozila za posljednjih pet godina. Osiguravatelji ga nisu obvezni uzeti u obzir pri izračunu premija.

2.5.2.2.

Komisija preporučuje da se standardizira sadržaj i oblik tih potvrda u kojima trebaju biti navedene točke po kojima se mogu prilagoditi premije ovisno o evidenciji nezgoda te da se potvrda zaštiti.

2.5.3. Provjere osiguranja radi borbe protiv vožnje bez osiguranja

2.5.3.1.

Komisija preporučuje upotrebu tehnologije prepoznavanja registarskih pločica za provjere bez zaustavljanja vozila u okviru općeg nacionalnog sustava provjere jer se tim postupkom ne ometa slobodno kretanje osoba i vozila.

2.5.3.2.

Komisija navodi da je za takvu provjeru osiguranja pri ulasku vozila na nacionalno područje potrebna razmjena podataka među državama članicama.

2.5.4. Usklađivanje minimalnih iznosa pokrića

2.5.4.1.

Komisija primjećuje da se minimalne razine naknade štete razlikuju ovisno o zemlji, i to osobito zbog toga što nisu prilagođene tijekom prijelaznog razdoblja. Komisija preporučuje usklađivanje minimalnih iznosa pokrića, ali svaka država članica može propisati gornje granice.

2.5.5. Područje primjene Direktive

2.5.5.1.

Uključivanjem triju presuda Suda EU-a (4), Komisija pojašnjava područje primjene građanskopravne obveze osiguranja za motorna vozila, isključujući nezgode u kojima se vozilo upotrebljavalo isključivo u poljoprivredne svrhe: riječ je svim aktivnostima koje su u skladu s uobičajenom funkcijom vozila kao prijevoznog sredstva na javnim cestama ili privatnom terenu, u stanju mirovanja ili u pokretu.

2.6. Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

2.6.1.

Komisija napominje da su prijedlozi u skladu sa slobodnim kretanjem ljudi i robe te s načelima unutarnjeg tržišta kojima se osiguravaju slobodno pružanje usluga i sloboda poslovnog nastana osiguravatelja.

3. Napomene

3.1.

EGSO podržava prijedloge Komisije za izmjenu Direktive u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti. Izmjena je rezultat povratnih informacija predviđenih zakonodavnim okvirom, ali i procjena učinka te javnih savjetovanja, kao i uključivanja sudske prakse Suda Europske unije.

3.2. Bolja zaštita žrtava prometnih nezgoda u slučaju nesolventnosti osiguravatelja

3.2.1.

Odbor smatra relevantnim prijedlog da žrtvama naknadu štete isplaćuje tijelo iz države članice boravišta žrtve ako osiguravatelj ne ispunjava svoje obveze ili ako nema utemeljenog odgovora u razumnom roku, te pozdravlja činjenicu da tijelo iz države članice boravišta žrtve može zahtijevati povrat novca od tijela iz treće zemlje iz koje je odgovorni osiguranik.

3.2.2.

Međutim, s obzirom na to da se tim prijedlogom isključuje mogućnost da upravljačko tijelo isplati naknadu štete žrtvi ako je žrtva izravno podnijela zahtjev osiguravatelju ili ako je u tijeku sudski postupak, Odbor preporučuje da se to isključenje ne primjenjuje u sljedećim slučajevima:

—	ako u međuvremenu dođe do stečaja ili likvidacije osiguravatelja,

—	ako su nadzorna tijela osiguravatelju oduzela dozvolu;

—	ako žrtva predmetnom tijelu prepusti isplatu proizašlu iz žalbenih postupaka, kako bi brže primila naknadu štete.

Odbor preporučuje da se među razinama naknade štete (elementi štete) u državi gdje se dogodila nezgoda i državi boravišta odaberu razine najpovoljnije za žrtvu.

3.3. Šire priznavanje potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima, posebno u prekograničnom kontekstu.

3.3.1.

Odbor pozdravlja sustavno izdavanje standardiziranih potvrda o eventualnim nezgodama u posljednjih pet godina.

3.3.2.

Odbor nadalje preporučuje da se navede ime vozača, kao i njegov stupanj odgovornosti za nezgodu (potpuna, djelomična ili nikakva odgovornost).

3.3.3.

Odbor postavlja pitanje sadržaja potvrde u okviru nacionalnog zakonodavstva koje bi pokrivalo vozilo neovisno o vozaču, u usporedbi sa zakonodavstvom koje predviđa osiguravanje vozila s prijavljenim vozačem i uz premiju koja ovisi o osobnom profilu rizika i evidencije nezgoda, ili pak osiguravanje nositelja vozačke dozvole, neovisno o vozilu koje upotrebljava.

3.3.4.

Odbor postavlja i pitanje novonastalog stanja s obzirom na motorna vozila bez vozača ili eventualno pojam odgovornog „vozača” kada se motornim vozilom upravlja na daljinu.

3.3.5.

Odbor ističe da Komisija ne namjerava donositi propise u pogledu krivotvorenja isprava povezanog s evidencijama nezgoda ili potvrdama o osiguranju.

3.3.6.

Odbor zahtijeva od Komisije da propiše izdavanje potvrda o osiguranju i evidencija nezgoda u zaštićenom obliku, te da za provjeru njihove valjanosti odobri upotrebu međusobno povezane baze podataka koju tijela kaznenog progona mogu pregledavati.

3.3.7.

Odbor ističe da Komisija ne navodi kako bi se financiralo uvođenje tih sustava međusobne prekogranične povezanosti.

3.4. Provjere osiguranja radi borbe protiv vožnje bez osiguranja.

3.4.1.

Odbor pozdravlja prijedlog upotrebe tehnologije prepoznavanja registarskih pločica za provjeru vozila bez zaustavljanja pod uvjetom da se provjere provode u okviru općeg nacionalnog sustava provjera, da nisu diskriminirajuće i da se njima ne uvjetuje zaustavljanje vozila.

3.4.2.

Suprotno tome, Komisija ne spominje postupanje s vozilima za koja se na taj način otkrije da nisu zaštićena ugovorom o osiguranju. Odbor preporučuje onemogućivanje kretanja vozila dok se ne dostavi valjana potvrda o osiguranju ili potvrda koja je bila valjana do prije manje od mjesec dana.

3.4.3.

Komisija navodi da je za tu provjeru osiguranja vozila koja ulaze na nacionalno područje potrebna razmjena podataka među državama članicama i da je potrebno zaštititi prava, slobode i legitimne interese ispitanika na temelju Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR).

3.4.4.

Međutim, Komisija ne spominje koje bi tijelo bilo nadležno za upravljanje ni kako bi se financirali troškovi uvođenja međusobno povezane baze podataka valjanih ili nevaljanih ugovora o osiguranju te upravljanja tom bazom.

3.5. Usklađivanje minimalnih iznosa pokrića

3.5.1.

Odbor se slaže sa stajalištem Komisije u pogledu različitih i, osobito, neusklađenih minimalnih iznosa jer su u gotovo polovini država članica EU-a manji od iznosa predviđenih Direktivom.

3.5.2.

Odbor smatra da Komisija ne bi trebala samo preporučiti usklađivanje iznosa (5), već joj preporučuje da utvrdi i krajnji rok za provedbu (možda krajem 2019.) kako bi se dovršilo uvođenje minimalnih iznosa naknade štete, jer je rok već istekao.

3.5.3.

Odbor preporučuje da se među razinama naknade štete (elementi štete) u državi gdje se dogodila nezgoda i državi boravišta odaberu razine najpovoljnije za žrtvu.

3.6. Područje primjene Direktive

3.6.1.

Odbor pozdravlja pojašnjenje u pogledu pojma prijevoznog sredstva na javnom ili privatnom terenu, u stanju mirovanja ili u pokretu, kojim se isključuje upotreba isključivo u poljoprivredne svrhe. Međutim, trebat će se zajamčiti da poljoprivredna vozila koja prometuju na javnim cestama budu obuhvaćena Direktivom.

3.7. Dosljednost u odnosu na postojeće odredbe u predmetnom području

3.7.1.

Odbor također napominje da su prijedlozi Komisije u skladu sa slobodnim kretanjem ljudi i robe, kao i s načelima unutarnjeg tržišta kojima se osiguravaju slobodno pružanje usluga i sloboda poslovnog nastana osiguravatelja.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) https://ec.europa.eu/transparency/regdoc/rep/10102/2018/EN/SWD-2018-247-F1-EN-MAIN-PART-1.PDF.

(2) SL L 263, 7.10.2009., str. 11.

(3) https://ec.europa.eu/info/law/better-regulation/initiatives/ares-2017-3714481_en.

(4) Presude Vnuk (2014., C-162/13), Rodrigues de Andrade (2017., C-514/16) i Torreiro (2017., C-334/16).

(5) Direktiva 84/5/EEZ, izmijenjena Direktivom 2005/14/EZ.

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/90

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima za homologaciju za motorna vozila i njihove prikolice te za sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice namijenjene za takva vozila, u pogledu njihove opće sigurnosti te zaštite osoba u vozilima i nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu, o izmjeni Uredbe (EU) 2018/… i stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 78/2009, (EZ) br. 79/2009 i (EZ) 661/2009”

(COM(2018) 286 final – 2018/0145 COD)

(2018/C 440/14)

Izvjestitelj:

Raymond HENCKS

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 28.5.2018. Vijeće, 4.6.2018.
Pravni temelj:	članak 114. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	193/1/2

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Tijekom proteklih desetljeća sigurnost na cestama u Europskoj uniji znatno se poboljšala zahvaljujući jačanju propisa o cestovnom prometu, ponašanju vozača te uvjetima rada i osposobljavanja profesionalnih vozača, zahvaljujući poboljšanju cestovne infrastrukture i rada službi za hitne intervencije te strožim zakonodavnim zahtjevima EU-a u pogledu sigurnosti vozila, na koje je automobilska industrija uvijek znala odgovoriti inovativnim tehničkim rješenjima.

1.2.

Međutim, broj poginulih na cestama Unije i dalje je znatno veći od cilja koji je EU postavio u Bijeloj knjizi o prometu iz 2011., prema kojem bi se trebala približiti nultoj stopi smrtno stradalih do 2050. te prepoloviti broj nesreća sa smrtnim ishodom u cestovnom prometu do 2020.

1.3.

Većina prometnih nesreća posljedica su isključivo ljudske pogreške, koja je najčešće povezana s prevelikom brzinom, odvraćanjem pozornosti ili pak vožnjom pod utjecajem alkohola. Stoga će biti potrebno dodatno potaknuti ili čak prisiliti građane EU-a da preuzmu primarnu odgovornost za vlastitu sigurnost i sigurnost drugih sudionika u prometu u Uniji usvajanjem prikladnog ponašanja.

1.4.

Stoga valja usvojiti integrirani pristup u području sigurnosti na cestama koji obuhvaća ponašanje vozača, uvjete rada i vještine profesionalnih vozača i infrastrukturu. Sigurnosni sustavi ugrađeni u vozila, koji mogu spriječiti ili ispraviti ljudske pogreške, također su odlučujući čimbenik sigurnosti.

1.5.

EGSO pozdravlja to što Komisija za sva vozila namjerava propisati novi niz obvezujućih naprednih sigurnosnih mjera u obliku standardne opreme za cestovna vozila, među ostalim, sustava za nadzor tlaka u gumama, inteligentnih sustava za pomoć pri kontroli brzine, sustava za praćenje budnosti i pozornosti vozača, za prepoznavanje odvraćanja pozornosti vozača, za detekciju pri vožnji unatrag, za signalizaciju zaustavljanja u nuždi i za kočenje u slučaju opasnosti.

1.6.

EGSO podržava i to da teška teretna vozila i autobusi obvezno budu opremljeni sustavom za detekciju i upozoravanje s obzirom na nezaštićene sudionike u cestovnom prometu koji se nalaze u neposrednoj blizini prednje strane vozila i strane suvozača, da budu projektirani i konstruirani tako da se poboljša vidljivost nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu s vozačeva sjedala i da budu opremljeni sustavom za upozoravanje o napuštanju prometne trake. Usto pozdravlja i dodatnu obvezu da se projektiraju i konstruiraju autobusi koji bi bili pristupačni osobama sa smanjenom mobilnošću, uključujući korisnike invalidskih kolica.

1.7.

Međutim, pita se zašto Komisija ne propisuje ugradnju uređaja za blokadu u slučaju vožnje pod utjecajem alkohola te predviđa samo olakšavanje ugradnje takvog uređaja. EGSO smatra da postavljanje alkometra treba biti obveza, a ne mogućnost.

1.8.

Osim toga, EGSO preporučuje da se predvide uređaji za snimanje podataka o događaju (nesreći) i za kamione, teška teretna vozila i autobuse s obzirom na to da tahografi, iako pružaju dio podataka o vožnji, ne snimaju ključne podatke tijekom i nakon nesreće.

1.9.

Naposljetku, EGSO izražava žaljenje jer su sigurnosni sustavi koji su stroži od onih propisanih europskim zakonodavstvom, a koje proizvođači ugrađuju dobrovoljno, često ograničeni samo na modele visoke klase, na štetu jeftinijih modela, koji nemaju neobvezne napredne sigurnosne značajke. Iz toga slijedi da nemaju svi građani EU-a pristup vozilima jednake razine sigurnosti. Kako bi se to promijenilo, EGSO preporučuje Europskoj komisiji da, u vezi s razmatranom uredbom i općenito, u što kraćem roku naloži prilagodbu europskih standarda tehnološkom razvoju.

1.10.

To vrijedi i za teška teretna vozila i autobuse, osobito u pogledu sustava za detekciju i upozoravanje s obzirom na nezaštićene sudionike u cestovnom prometu koji se nalaze u neposrednoj blizini prednje strane vozila i strane suvozača, čija je ugradnja predviđena predmetnim prijedlogom uredbe, ali bi se također trebala propisati u što kraćem roku.

2. Uvod

2.1.

Tijekom proteklih desetljeća sigurnost na cestama znatno se poboljšala, uglavnom zahvaljujući naprednim sigurnosnim sustavima ugrađenima u automobile, poboljšanju cestovne infrastrukture, jačanju propisa o cestovnom prometu, kampanjama podizanja svijesti vozača te brzini i učinkovitosti službi za hitne intervencije.

2.2.

Međutim, i dalje postoje znatne razlike među različitim državama članicama, i to unatoč naporima Europske komisije koja različitim programima i smjernicama nastoji uskladiti sigurnosna pravila u cijeloj Europskoj uniji.

2.3.

Primjerice:

—	prometni znakovi i minimalna dob za upravljanje vozilom nisu svugdje isti,

—	upotreba mobitela za vrijeme vožnje s pomoću kompleta za telefoniranje bez korištenja ruku dopuštena je u nekim zemljama,

—	dopuštena razina alkohola u krvi varira, ovisno o državi članici, od nulte tolerancije do određene dopuštene razine,

—	različita su ograničenja brzine,

—	obvezna sigurnosna oprema za bicikliste (kaciga) i vozače (fluorescentni sigurnosni prsluk, trokut za signalizaciju opasnosti, kutija prve pomoći, aparat za gašenje požara) nije svugdje ista,

2.4.

Na cestama EU-a 2017. bilo je 25 300 poginulih, što je smanjenje od 2 % u jednoj godini (1), ali je i dalje nedovoljno za znatno smanjenje broja smrtno stradalih na cestama (2) kako bi se približilo cilju nulte stope smrtno stradalih u cestovnom prometu do 2050.

2.5.

Prošle je godine teško ozlijeđeno 135 000 osoba (3), među kojima i velik broj pješaka, biciklista i motociklista koje Komisija smatra osobito „nezaštićenim” sudionicima u prometu.

2.6.

Prema tvrdnjama Europske komisije, procjenjuje se da socioekonomski troškovi prometnih nesreća iznose 120 milijardi EUR godišnje (liječenja, nesposobnost za rad itd.).

3. Prijedlog Komisije

3.1.

Predmetna inicijativa dio je trećeg paketa za mobilnost „Europa u pokretu”, čiji je cilj postići sigurniju i pristupačniju europsku mobilnost, konkurentniju europsku industriju, sigurnija europska radna mjesta koja su bolje prilagođena prijekoj potrebi rješavanja problema klimatskih promjena, među ostalim jačanjem zahtjeva za sigurnost cestovnih vozila.

3.2.

Budući da su trenutačne odredbe o postupku EU homologacije vozila u okviru sigurnosti pješaka i sigurnosti vodika u velikoj mjeri zastarjele u odnosu na tehnološki razvoj, uredbe (EZ) br. 78/2009 (sigurnost pješaka), (EZ) br. 79/2009 (motorna vozila s pogonom na vodik) i (EZ) br. 661/2009 (zahtjevi za homologaciju tipa za opću sigurnost motornih vozila) stavljene su izvan snage i zamijenjene jednakovrijednim odredbama pravilnika UN-a i njihovim izmjenama za koje je Unija glasovala ili koje Unija primjenjuje, u skladu s Odlukom 97/836/EZ.

3.3.

Općenito, očuvano je područje primjene Uredbe o općoj sigurnosti vozila, međutim, na razini trenutačno primjenjivih sigurnosnih karakteristika za vozila i s njima povezanih izuzeća, područje primjene prošireno je kako bi se obuhvatile sve kategorije vozila i kako bi se uklonila odgovarajuća izuzeća povezana sa SUV-ovima (eng. sport utility vehicle) i kombijima.

3.4.

Nacrtom uredbe utvrđuju se opći tehnički zahtjevi za homologaciju vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica te se pruža popis područja sigurnosti u pogledu kojih se u sekundarnom zakonodavstvu razvijaju daljnja detaljna pravila (ili ih je potrebno razviti). Svi pravilnici UN-a o sigurnosti na cestama koji se obvezno primjenjuju u EU-u preuzeti su u prilogu predmetnom nacrtu uredbe.

3.5.

Ovim se prijedlogom predviđa i davanje ovlaštenja Komisiji da delegiranim aktima izmijeni i dopuni detaljna pravila i tehničke zahtjeve.

3.6.

Područje primjene trenutačno primjenjivog zahtjeva da se osobni automobili opremaju sustavom za nadzor tlaka u gumama proširuje se kako bi se njime obuhvatile sve kategorije vozila.

3.7.

Propisuje se niz naprednih sigurnosnih karakteristika za sva vozila, kao što su inteligentni sustav za pomoć pri kontroli brzine, sustavi za praćenje budnosti i pozornosti vozača ili za prepoznavanje odvraćanja pozornosti vozača, za detekciju pri vožnji unatrag, za signalizaciju zaustavljanja u nuždi, olakšavanje ugradnje uređaja za blokadu u slučaju vožnje pod utjecajem alkohola i napredni sustav za kočenje u slučaju opasnosti.

3.8.

Osobna vozila i laka gospodarska vozila morat će, osim toga, biti opremljena:

—	uređajem za snimanje podataka o događaju (nesreći),

—	sustavom za zadržavanje u prometnoj traci i

—	prednjim zaštitnim sustavom konstruiranim i izrađenim tako da ima povećano područje zaštite od udarca glavom za nezaštićene sudionike u cestovnom prometu.

Kamioni i teška teretna vozila (kategorije N2 i N3) i autobusi (kategorije M2 i M3) moraju biti opremljeni:

—

sustavom za detekciju i upozoravanje s obzirom na nezaštićene sudionike u cestovnom prometu koji se nalaze u neposrednoj blizini prednje strane vozila i strane suvozača, koji moraju biti projektirani i konstruirani tako da se poboljša vidljivost nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu s vozačeva sjedala, i

—	sustavom za upozoravanje o napuštanju prometne trake.

Autobusi usto moraju biti konstruirani i izrađeni tako da budu pristupačni osobama sa smanjenom mobilnošću, uključujući korisnike invalidskih kolica.

Vozila s pogonom na vodik moraju ispuniti zahtjeve iz Priloga V. predmetnoj uredbi.

Kad je riječ o automatiziranim vozilima, potrebno je dodatno razviti detaljna pravila i tehničke odredbe kao osnovu za uvođenje automatiziranih vozila.

4. Opće napomene

4.1.

EGSO pozdravlja Komisijin pothvat da propisuje novi niz naprednih sigurnosnih mjera kao standardnu opremu za cestovna vozila. Međutim, valja podsjetiti da je povrh revizija obveznih minimalnih standarda za nova vozila koja se prodaju na europskom tržištu potrebno dodatno potaknuti građane EU-a ili ih čak prisiliti da usvajanjem prikladnog ponašanja preuzmu primarnu odgovornost za vlastitu sigurnost i sigurnost drugih sudionika u prometu u EU-u.

4.2.

Iako su vrlo korisne i neophodne, nove mjere koje se odnose na sigurnosne sustave u vozilima same bi mogle imati ograničen učinak na željeno smanjenje teških prometnih nesreća bez drugih, komplementarnih mjera u pogledu ponašanja vozača, uvjeta rada i vještina profesionalnih vozača te cestovne infrastrukture. Zbog stalno velikog broja prometnih nesreća koje dovode do brojnih smrtnih slučajeva i teških ozljeda potrebna je dodatna dinamična prilagodba politike sigurnosti na cestama u okviru koje se, uz jačanje zahtjeva za sigurnost cestovnih vozila i preventivne mjere, poduzimaju i odvraćajuće mjere u odnosu na sve one koji ne poštuju pravila i dovode u opasnost svoj život i život drugih.

4.3.

EGSO smatra da se, iako treba promicati tehnologiju za interakciju među vozačima, kao i inteligentne prometne sustave (STI), ne može očekivati da će mobilnost budućnosti, osobito inteligentni prometni sustavi i sustavi za potpuno automatiziranu vožnju, uspjeti rješavati trenutačne izazove.

4.4.

Prema mišljenju Komisije, revidirani okvir bit će bolje prilagođen kako bi se poboljšala zaštita nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu. Člankom 3. stavkom 1. predmetne uredbe nezaštićeni sudionik u cestovnom prometu definira se kao „sudionik u cestovnom prometu koji upotrebljava motorno vozilo na dva kotača ili nemotorizirani sudionik u cestovnom prometu kao što je biciklist ili pješak”. EGSO smatra da ta definicija ne obuhvaća nužno sve „visokorizične” kategorije, među ostalim, osobe koje su u opasnosti zbog svoje dobi (djeca, starije osobe) ili invaliditeta.

4.5.

Opće je poznato da opasnosti s kojima se suočavaju sudionici u cestovnom prometu uglavnom nastaju zbog ponašanja vozača (prevelika brzina, zlouporaba alkohola ili opojnih droga, upotreba prijenosnih elektroničkih uređaja za vrijeme upravljanja vozilom, odvraćanje pozornosti, fizičko stanje vozača, preduga vožnja, neuzimanje odmora) i zbog neprikladne infrastrukture (nedostatak infrastrukture za pješake, nedostatak osvjetljenja prilagođenog situaciji).

4.6.

EGSO stoga podržava to da Komisija radi sprečavanja dijela tih opasnosti propiše da se u nove automobile sustavno ugrađuju:

—	sustav za prilagodljivo reguliranje i pametnu prilagodbu brzine kojim se, osim aspekta sigurnosti, potiče vožnja s ciljem uštede goriva, a stoga i smanjenje onečišćenja,

—	sustav za nadzor tlaka u gumama,

—	napredni sustav za praćenje budnosti vozača i za prepoznavanje odvraćanja pozornosti vozača.

4.7.

Suprotno tomu, pita se zašto se prijedlogom uredbe ne propisuju uređaji za blokadu u slučaju vožnje pod utjecajem alkohola, nego se samo predviđa olakšavanje ugradnje takvih uređaja. Prema istraživanju udruženja Verband der TÜV e.V (4), 11 % nesreća u 2016. uzrokovano je time što su vozači bili pod utjecajem alkohola. Budući da se otkrije tek jedan od 600 slučajeva vožnje pod utjecajem alkohola, broj nesreća uzrokovanih zlouporabom alkohola procjenjuje se na više od 25 %. EGSO smatra da postavljanje uređaja za testiranje alkohola ne smije biti ograničeno samo na ponovne prekršitelje kojima je vozačka dozvola oduzeta presudom suda zbog vožnje pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, nego ono općenito treba biti obvezno.

4.8.

EGSO preporučuje da se predvide uređaji za snimanje podataka o događaju (nesreći) i za kamione i autobuse s obzirom na to da tahografi u tim vozilima, iako pružaju dio podataka o vožnji, ne snimaju ključne podatke tijekom i nakon nesreće.

4.9.

Prema procjeni učinka Komisije, u Prilogu razmatranom Prijedlogu uredbe, uvođenje predmetnih novih sigurnosnih karakteristika trebalo bi u razdoblju od 16 godina pridonijeti smanjenju broja smrtnih slučajeva za 24 794 slučaja i broja teških ozljeda za 140 740 slučajeva. EGSO se pita postoji li opasnost da se takve, brojčano vrlo precizne, procjene ne smatraju uvjerljivima i da se narušava dodana vrijednost cijele procjene učinka.

4.10.

Naposljetku, EGSO svraća pozornost na činjenicu da proizvođači dobrovoljno razvijaju vozila s višim sigurnosnim standardima od onih koji su propisani europskim zakonodavstvom. Nažalost, ta su poboljšanja često ograničena samo na modele visoke klase koji se prodaju na glavnim tržištima država članica, na štetu jeftinijih modela, koji nemaju neobvezne napredne sigurnosne značajke. Iz toga slijedi da nemaju svi građani EU-a pristup vozilima jednake razine sigurnosti. Kako bi se to promijenilo, EGSO preporučuje Europskoj komisiji da u što kraćem roku naloži prilagodbu europskih standarda tehnološkom razvoju.

To vrijedi i za teška teretna vozila i autobuse, osobito u pogledu sustava za detekciju i upozoravanje s obzirom na nezaštićene sudionike u cestovnom prometu koji se nalaze u neposrednoj blizini prednje strane vozila i strane suvozača (mrtvi kut), čija bi se ugradnja također trebala propisati u što kraćem roku.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Komisijino priopćenje za tisak od 10. travnja 2018. IP/18/2761.

(2) Komisijino priopćenje za tisak od 10. travnja 2018. IP/18/2761.

(3) Komisijino priopćenje za tisak od 10. travnja 2018. IP/18/2761.

(4) https://etsc.eu/wp-content/uploads/5_VdTÜV_DeVol_Brussels.PPT_17.06.18.pdf.

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/95

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o dopuni homologacijskog zakonodavstva EU-a s obzirom na povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije”

(COM(2018) 397 final – 2018/0220 (COD))

(2018/C 440/15)

Izvjestitelj:

Séamus BOLAND

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 2.7.2018. Vijeće, 3.7.2018.
Pravni temelj:	članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	198/0/7

1. Zaključci

1.1.

EGSO pozdravlja Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o dopuni homologacijskog zakonodavstva EU-a s obzirom na povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije koji je iznijela Europska komisija.

1.2.

EGSO smatra da je Prijedlog usmjeren na praktične korake koje treba poduzeti kako bi se odgovorilo na stvarne posljedice koje će sektori proizvodnje i distribucije vozila te potrošači osjetiti uslijed neizbježnih pravnih promjena u homologaciji koju vlasti Ujedinjene Kraljevine obavljaju na temelju zakonodavstva EU-a.

1.3.

S tim u vezi EGSO smatra da bi Prijedlog trebao poslužiti kao predložak za mnoge druge slične sporazume koje iziskuje Brexit.

1.4.

EGSO preporučuje da se u sporazumu o Prijedlogu uvaži da postoji potreba za razumnim prijelaznim rokom prije potpune provedbe novog sustava. Općenito gledano, rok za prestanak članstva na dan 29. ožujka previše je restriktivan, pa bi ga trebalo produžiti u skladu s dogovorom između UK-a i EU-a.

1.5.

EGSO se slaže da nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije britanske agencije za homologaciju više neće moći certificirati vozila u skladu sa zakonodavstvom EU-a te da će proizvođači sa sjedištem u UK-u morati tražiti homologaciju od neke od 27 agencija sa sjedištem u EU-u. Napominjući da vlada Ujedinjene Kraljevine smatra da bi britanska agencija trebala biti priznata kao agencija za homologaciju u međunarodnim okvirima, EGSO preporučuje da se razjasne sve moguće zabune u tom pogledu.

1.6.

EGSO napominje da će se Prijedlog provoditi u okviru parametara utvrđenih u općem sporazumu o prestanku članstva. Stoga smatra da se on ni na koji način ne bi smio oslabiti.

1.7.

EGSO napominje da u samom EU-u zbog novih tehnologija, novih informacija itd. može doći do promjena i izmjena direktiva. Stoga preporučuje da se u sporazume ugradi potrebna fleksibilnost kako bi uopće moglo doći do pregovora.

1.8.

EGSO preporučuje da se u svim općim sporazumima o trgovini, kao i o prestanku članstva, treba voditi računa o velikom tržištu koje postoji u EU-u i UK-u te da se svim sporazumima treba osigurati da ne dođe do negativnih poremećaja na tom tržištu.

1.9.

EGSO snažno preporučuje da se za potrebne informacijske sustave, osposobljavanje i savjetovanje izdvoje dostatna sredstva te da oni budu transparentno dostupni svim industrijskim sektorima, uključujući potrošače i dionike iz područja zaštite okoliša.

1.10.

EGSO ima u vidu da Prijedlog ne utječe na „temeljna prava”, ali da će prava potrošača ostati otvoreno pitanje te stoga preporučuje da se ona uzimaju u obzir tijekom provedbe.

2. Kontekst

2.1.

Dana 23. lipnja 2016. Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske na referendumu o članstvu u EU-u odlučila je napustiti Europsku uniju. Tom je odlukom obuhvaćen i Gibraltar.

2.2.

Dana 29. ožujka 2017. Ujedinjena Kraljevina obavijestila je EU o namjeri povlačenja iz Unije na temelju članka 50. Ugovora o Europskoj uniji. Nakon aktivacije, započeo je postupak pregovora o prestanku članstva s ciljem uspješnog upravljanja novim složenim pravnim aranžmanima.

2.3.

Predviđeno je da po postizanju dogovora Ujedinjena Kraljevina od 30. ožujka 2019. više ne bude članica EU-a te da postane treća zemlja, osim ako se u sporazumu ne predloži novi rok.

2.4.

Općeprihvaćena je činjenica da će prestanak članstva stvoriti potrebu za rješavanjem brojnih praktičnih pitanja u vezi s reguliranjem protoka robe i usluga na razini EU-a. Konkretno, agencije za homologaciju sa sjedištem u Britaniji od datuma prestanka članstva više neće imati ulogu regulatora na razini EU-a. To će pak imati posljedice za postojeće i buduće reguliranje protoka robe, uključujući robu koja je već odobrena.

2.5.

Međutim, treba napomenuti da će točno stajalište UK-a o britanskoj agenciji za homologaciju biti predmet općeg sporazuma o kojem se još pregovara.

2.6.

Jedna od mnogih posljedica bit će poremećaj raznih lanaca opskrbe robom, koji su precizno ustrojeni za ekonomičnu i pravodobnu dostavu proizvoda diljem svih država članica, uključujući Veliku Britaniju.

2.7.

Osim toga, Prijedlog se odlikuje sviješću da je nužno zadržati sve standarde kvalitete te spriječiti srozavanje standarda koji se tiču okoliša i potrošača.

2.8.

Prijedlog bi mogao poslužiti kao predložak za druge slične sporazume i u tom je kontekstu od ključne važnosti da dobije potporu svih dionika i šire javnosti.

2.9.

U Prijedlogu se navodi da se njime ne utječe na zaštitu temeljnih prava. Međutim, EGSO napominje da promjene regulatornih struktura koje utječu na robu uvijek imaju posljedice za potrošače.

2.10.

Ovo će se mišljenje usredotočiti na situaciju koja se tiče sustava homologacije motora, vozila koja služe za prijevoz robe, kao i motora za nepokretne strojeve.

3. Sažetak Prijedloga Komisije

3.1.

Komisija Prijedlogom nastoji regulirati zakonodavni okvir EU-a za sustav homologacije niza proizvoda, koji se više neće primjenjivati na Ujedinjenu Kraljevinu nakon njezina povlačenja iz Unije.

3.2.

Komisija u Prijedlogu navodi konkretne zakonodavne akte kojih se to tiče, podložno prijelaznim aranžmanima koji mogu biti uvršteni u sporazum o povlačenju:

—	Direktiva 2007/46/EZ o homologaciji motornih vozila i njihovih prikolica (zamjenjuje se uredbom koja će se primjenjivati od 1. rujna 2020.),

—	Uredba (EU) br. 168/2013 o homologaciji vozila na dva i tri kotača i četverocikala,

—	Uredba (EU) br. 167/2013 o homologaciji traktora za poljoprivredu i šumarstvo, i

—	Uredba (EU) 2016/1628 o homologaciji motora za necestovne pokretne strojeve.

3.3.

U Prijedlogu se također jasno navodi da postojeće homologacijsko tijelo Ujedinjene Kraljevine više neće moći nastaviti rad na temelju zakonodavstva EU-a. Kako bi i dalje poslovali u skladu sa zakonodavstvom EU-a i zadržali pristup europskim tržištima, proizvođačima koji su dobili odobrenja u Ujedinjenoj Kraljevini stoga će biti potrebna nova odobrenja od neke od 27 agencija sa sjedištem u EU-u. To uključuje proizvode koji su već u proizvodnji.

3.4.

Pored znatnih posljedica za buduću ulogu homologacijskog tijela Ujedinjene Kraljevine, postoje i ozbiljne bojazni u vezi s budućnošću proizvodnje vozila u Ujedinjenoj Kraljevini, ali isto tako i unutar EU-a. Te se bojazni uglavnom tiču pravne nesigurnosti u vezi s homologacijom u Ujedinjenoj Kraljevini i slabljenja jednog od glavnih načela regulative, a to je održavanje regulatorne dosljednosti diljem Europske unije.

3.5.

Cilj je Prijedloga rješavanje tih pitanja privremenom izmjenom postojećih pravila kako bi dotični proizvođači mogli podnijeti zahtjev za odobrenje u bilo kojoj od 27 država članica EU-a, uz što manje neugodnosti. Glavna polazišta Prijedloga:

—	proizvođačima se izričito dopušta da podnose zahtjeve za nove homologacije postojećih tipova homologacijskim tijelima iz EU-27,

—	omogućuje se da se ispitivanja na kojima se temelje homologacije u UK-u ne moraju ponavljati zato što tehničku službu nije prethodno imenovalo i prijavilo homologacijsko tijelo iz EU-27,

—	propisuje se da se takve homologacije mogu dodijeliti ako su ispunjeni zahtjevi za nova vozila, sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, a ne za nove tipove,

—	pomaže se utvrditi nova homologacijska tijela za proizvode stavljene na tržište prije povlačenja kako se ne bi dogodilo da za provedbu provjera sukladnosti u upotrebi ili objavu mogućih budućih opoziva nije zaduženo ni jedno tijelo.

3.6.

Komisija u Prijedlogu uvažava potrebu zaštite potrošača u pogledu sigurnosti vozila i zadržavanja okolišnih standarda.

3.7.

U Prijedlogu se jasno navodi da djelovanje homologacijskih tijela ne prestaje nakon što se vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica proizvede ili stavi na tržište, nego traje nekoliko godina nakon stavljanja na tržište tih proizvoda.

4. Napomene

4.1.

Proizvođači automobila trebaju nove certifikate za nove modele, koji se stavljaju na tržište otprilike svakih sedam godina, ali i za znatne preinake dizajna ili motora, do kojih može doći i češće. Stoga je još važnije osigurati da nakon Brexita dođe do neometane prilagodbe regulatornih mehanizama potrebnih za proizvodnju.

4.2.

Otprilike 56 % vozila koje UK izveze otpada na Europu, dok na UK otpada samo oko 7 % vozila koja se izvezu iz Europe. Međutim, podaci uz pomoć kojih se mjeri funkcioniranje tržišta opskrbe rezervnim dijelovima ukazuju na to da su potrebni složeniji aranžmani koji pak iziskuju neometani regulatorni režim.

4.3.

EGSO napominje da, unatoč objavi Prijedloga, njegov učinak nije moguće procijeniti zbog goleme nesigurnosti u tekućim pregovorima između EU-a i UK-a.

4.4.

EGSO smatra da bi Prijedlog bolje funkcionirao u slučaju uspjeha pregovora o sporazumu između Britanije i EU-a, odnosno u slučaju postizanja dovoljne suglasnosti za provedbu mjera kojima se omogućuje određeni oblik trgovanja unutar carinske unije i/ili jedinstvenog tržišta.

4.5.

EGSO se slaže sa sljedećom izjavom koju je objavio Zastupnički dom Ujedinjene Kraljevine (u petom izvješću u razdoblju 2017. – 2019., naslovljenom The impact of Brexit on the automotive sector („Utjecaj Brexita na automobilski sektor”)): „Malo je vjerojatno da će za velike multinacionalne proizvođače – koji predstavljaju većinu u automobilskom sektoru UK-a – proizvodnja u UK biti gospodarski isplativa u slučaju scenarija bez dogovora ili primjene tarifa WTO-a.” Stoga će Prijedlog u slučaju scenarija bez dogovora trebati revidirati kako bi se osigurao dovoljan stupanj stabilnosti i spremnosti za takav scenarij.

4.6.

Ujedinjena Kraljevina i Europska unija tek se trebaju dogovoriti koja će točno biti buduća uloga britanskog homologacijskog tijela. EGSO smatra da je rješavanje tog pitanja od ključne važnosti za uspješnost novog regulatornog režima.

5. Izazovi

5.1.

EGSO pozdravlja ciljeve Prijedloga, a osobito namjeru smanjenja troškova za industriju, u pogledu zastoja na granici i nepotrebne birokracije, uz istodobno osiguravanje primjene najviših standarda. Međutim, EGSO smatra da je postizanje tih ciljeva golem izazov, imajući na umu da je potrebno osmisliti potpuno nov regulatorni sustav.

5.2.

Međutim, EGSO također napominje da će takav režim neizbježno doprinijeti povećanju troškova, uglavnom zbog toga što će Britanija postati trećom zemljom te će za nju, kao i za ostale treće zemlje, nužno vrijediti različiti aranžmani.

5.3.

Pitanja obuhvaćena regulativom, kao što su okoliš, prava potrošača, kvaliteta proizvoda itd., često su podložna novim ili izmijenjenim internim propisima EU-a i tekućim direktivama. EGSO smatra da će i EU i UK morati osigurati dovoljnu fleksibilnost sporazuma o regulatornom režimu kako bi se riješila ta pitanja te poremećaji sveli na najmanju moguću mjeru.

5.4.

Proizvodnja i distribucija vozila unutar EU-a odvija se na izrazito integriran način. Postoje brojni složeni i učinkoviti opskrbni lanci, što će se, prema mišljenju svih stručnjaka i EGSO-a, znatno promijeniti nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a. EGSO također smatra da će takav poremećaj smanjiti učinkovitost tih sustava.

5.5.

Zbog velikog broja vozila koja se proizvode u Britaniji i izvoze u Europsku uniju EGSO je posebice zabrinut da će potencijalno isključivanje Ujedinjene Kraljevine s tog tržišta negativno utjecati na sveukupnu konkurentnost, što će pak dovesti do povećanja troškova za sve sektore gospodarstva, kao i za potrošače. Stoga Komisija Prijedlogom, u kojemu se zalaže za zaštitu svih ti interesa, mora osigurati kontinuiranu predanost tom pitanju koja mora biti ugrađena u buduće sporazume.

5.6.

Složenost predloženih izmjena iziskivat će snažnu predanost obiju strana da industriji i svim agencijama za homologaciju osiguraju sveobuhvatne informacije i programe osposobljavanja. To predstavlja znatan izazov u pogledu resursa i iziskivat će dosta vremena. Imajući u vidu sadašnji vremenski raspored za povlačenje Ujedinjene Kraljevine utvrđen u skladu s člankom 50., vremenski će okvir predstavljati poseban izazov.

5.7.

S obzirom na vrijeme potrebno za pregovore o sporazumu i za usklađivanje s različitim sustavima, EGSO smatra da će nakon datuma prestanka članstva u ožujku 2019. biti potrebno prijelazno razdoblje.

5.8.

Budući da bi pozitivan rezultat bilo zadržavanje postojećeg sustava kojim se uređuje protok vozila i s njima povezanih proizvoda između UK-a i EU-a, EGSO smatra da će vozila proizvedena u UK-u morati biti u skladu s propisima EU-a. Stoga treba napomenuti da će Prijedlog biti iznimno teško provesti, osim ako Ujedinjena Kraljevina ne bude na neki način povezana s carinskom unijom i/ili jedinstvenim tržištem.

5.9.

EGSO smatra da će novi status Ujedinjene Kraljevine kao treće zemlje predstavljati stalan izazov za regulatorni režim za vozila te pokretne i nepokretne strojeve. Stoga će nemogućnost brzog rješavanja tih problema u konačnici primorati proizvođače da promijene karakter postojećeg lanca opskrbe, što bi moglo utjecati na kontinuitet dostupnih proizvoda i troškove za potrošače.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/100

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 469/2009 o svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove”

(COM(2018) 317 final – 2018/0161 (COD))

(2018/C 440/16)

Samostalni/a izvjestitelj/ica:

János WELTNER

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće, 21.6.2018. Europski parlament, 2.7.2018.
Pravni temelj:	članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	20.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	167/2/7

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO prima na znanje činjenicu da je Komisija u radnom dokumentu svojih službi (SWD) analizirala četiri opcije za rješavanje trenutačnih poteškoća koje proizlaze iz sadašnjeg stanja svjedodžbe o dodatnoj zaštiti (SDZ).

1.2.

EGSO se slaže sa zaključkom Europske komisije (EK) kojim se predlažu izmjene u skladu s opcijom 4. (1), tj. zakonodavstvo o izuzeću u svrhu izvoza i stvaranja zaliha putem izmjene Uredbe (EZ) br. 469/2009.

1.3.

EGSO pozdravlja činjenicu da ovaj prijedlog ne utječe na zaštitu na temelju SDZ-a kad je riječ o stavljanju proizvoda na tržište EU-a.

1.4.

EGSO također pozdravlja to što nositelji SDZ-a iz EU-a uživaju isključivo pravo primjene na tržištu u državama članicama tijekom cijelog razdoblja zaštite na temelju SDZ-a.

1.5.

EGSO smatra da je najvažnije da se na onim tržištima izvan EU-a na kojima zaštita ne postoji ili je istekla primjenjuje pravedno tržišno natjecanje za proizvođače iz EU-a koji na ta tržišta donose generičke i bioslične lijekove.

1.6.

EGSO snažno podupire te zaštitne mjere kojima se osigurava transparentnost i zaštita od mogućeg preusmjeravanja na tržište Unije generičkih i biosličnih lijekova u pogledu kojih je izvorni proizvod zaštićen SDZ-om.

1.7.

EGSO podržava stajalište Komisije o MSP-ovima, s obzirom na to da igraju važnu ulogu u proizvodnji generičkih lijekova i razvoju biosličnih lijekova. Ako novi SDZ stupi na snagu, MSP-ovi moći će bolje planirati svoje aktivnosti na tržištu.

1.8.

EGSO podržava Komisijin plan evaluacije zakonodavstva o lijekovima za rijetke bolesti i pedijatrijskim lijekovima, uz daljnju analizu u razdoblju 2018. – 2019.

1.9.

EGSO razumije stav Komisije da, iako bi to bilo korisno, ona zasada neće podnositi prijedlog za jedinstveni SDZ jer paket jedinstvenog patenta još nije stupio na snagu.

1.10.

EGSO podržava izmjenu Uredbe (EZ) br. 469/2009 kako je navedeno u dokumentu COM (2018) 317. EGSO istodobno preporučuje da Komisija predloži izmjenu Uredbe (EZ) br. 469/2009 u skladu s formulacijom iznesenom u dokumentu COM(2018) 317 kako bi se omogućila hitna primjena izuzeća od SDZ-a.

2. Kontekst

2.1.

SDZ će produljiti razdoblje učinkovite zaštite patenata u području novih lijekova za čije je stavljanje na tržište potrebno odobrenje.

2.2.

Nositelj patenta i SDZ-a ima koristi od najviše 15 godina zaštite od trenutka kad predmetni proizvod prvi put dobije odobrenje za stavljanje na tržište u EU-u.

2.3.

Nositelji SDZ-a od njega imaju značajne koristi. Budući da se SDZ-om dodjeljuju ista prava kao i temeljnim patentom, monopol koji proizlazi iz osnovnog (referentnog) patenta proširen je i omogućuje nositelju da spriječi konkurente da koriste izume (proizvodnja lijeka, stavljanje lijeka u prodaju, skladištenje lijeka itd.) u onim državama članicama u kojima je SDZ izdan.

2.4.

SDZ služi kao naknada za ulaganja u istraživanje. On bi također trebao nadoknaditi daljnje istraživanje, nadzor i čekanje u razdoblju između podnošenja prijave patenta i odobrenja za stavljanje te vrste proizvoda na tržište u državi primateljici.

2.5.

U EU-u se SDZ može izdati pod sljedećim uvjetima:

2.5.1.

Na dan podnošenja zahtjeva za dodatnu zaštitu proizvod je zaštićen temeljnim patentom;

2.5.2.

Proizvod još nije bio predmet svjedodžbe;

2.5.3.

Izdano je valjano i prvo administrativno odobrenje za stavljanje proizvoda na tržište kao lijeka.

2.6.

Stajališta dionika (2) ukazuju na to da današnji SDZ-ovi stavljaju proizvođače generičkih i biosličnih lijekova iz EU-a u nepovoljan položaj u odnosu na proizvođače koji takve lijekove mogu proizvesti izvan EU-a.

2.7.

U svom sadašnjem obliku, SDZ iz EU-a povećava ovisnost o uvozu lijekova i farmaceutskih proizvoda iz zemalja izvan EU-a.

2.8.

Globalno farmaceutsko tržište promijenilo se. Brzorastuća gospodarstva (eng. pharmerging) u kombinaciji sa sve starijim stanovništvom u tradicionalnim industrijaliziranim regijama dovela su do goleme potražnje za lijekovima. Ukupna svjetska potrošnja lijekova povećala se s 950 milijardi EUR u 2012. na 1,1 bilijun EUR u 2017. (SAD 40 %, Kina 20 % i EU manje od 15 %). Biološki lijekovi do 2022. činit će 25 % tržišne vrijednosti farmaceutskog sektora. To je popraćeno pomakom prema sve većem tržišnom udjelu generičkih i biosličnih lijekova, koji bi do 2020. mogli činiti 80 % svih lijekova u pogledu količine i oko 28 % u pogledu prodaje na globalnoj razini.

2.9.

Prema podacima organizacije Medicines for Europe, 56 % lijekova u pogledu količine kojima se EU trenutačno opskrbljuje spadaju u kategoriju generičkih i biosličnih lijekova.

2.10.

Izuzećem „Bolar” (3) uklonjena je neželjena nuspojava snažne zaštite patenata, na temelju pretpostavke da bi slobodno tržišno natjecanje trebalo omogućiti čim zaštita istekne. Riječ je o izuzeću za proizvodnju za potrebe testiranja i kliničkih ispitivanja kako bi se osiguralo da generički lijekovi mogu ući na tržište što je prije moguće nakon isteka zaštite patenta/zaštite na temelju SDZ-a.

2.11.

U pogledu izuzeća od svjedodžbe o dodatnoj zaštiti za proizvodnju, poduzeća iz EU-a suočavaju se sa situacijom sličnoj onoj prije Bolara. Iako je legitimna svrha SDZ-a sprečavanje proizvodnje konkurentskih proizvoda u svrhu stavljanja na tržište EU-a dok je SDZ na snazi, on ima dvije neželjene i nepredviđene posljedice, odnosno:

2.11.1.

sprečavanje proizvodnje generičkih i biosličnih lijekova u EU-u i njihov izvoz u treće zemlje (u kojima se ne primjenjuje pravna zaštita) za vrijeme trajanja SDZ-a u EU-u; i

2.11.2.

sprečavanje njihove proizvodnje u EU-u (i zatim pohranjivanja) dovoljno rano kako bi se stavili na tržište EU-a odmah od prvog dana nakon isteka SDZ-a.

2.12.

Proizvođači generičkih i biosličnih lijekova (sa sjedištem u državi članici u kojoj je podnesena prijava SDZ-a za referentni lijek) suočavaju se sa sljedećim problemima:

2.12.1.

Tijekom razdoblja zaštite, koje je u EU-u obuhvaćeno svjedodžbom o referentnom lijeku, proizvođači taj lijek ne mogu proizvoditi ni u koju svrhu, što se odnosi i na izvoz izvan EU-a u zemlje u kojima je zaštita na temelju SDZ-a za referentni lijek istekla ili nikada nije postojala, iako proizvođači sa sjedištem u tim trećim zemljama to mogu učiniti.

2.12.2.

Odmah po isteku svjedodžbe: lijekovi nisu spremni za ulazak na tržište EU-a od prvog dana s obzirom na to da sustav SDZ-a u EU-a ne dozvoljava proizvodnju u EU-u do tog dana. S druge strane, proizvođači sa sjedištem u trećim zemljama u kojima je zaštita na temelju SDZ-a za referentni lijek istekla ranije ili nikada nije postojala, mogu biti spremni za ulazak na tržište EU-a od prvog dana zahvaljujući izvozu i time ostvariti znatnu konkurentsku prednost.

2.13.

Sektor generičkih i biosličnih lijekova danas u EU-u zapošljava više od 160 000 ljudi (Medicines for Europe). Gubitak radnih mjesta, posebno onih visokokvalificiranih, gubitak znanja i vještina te odljev mozgova u treće zemlje, posebno u Aziju, treba spriječiti hitnom izmjenom uredbe o SDZ-ovima.

2.14.

EU je bio predvodnik u razvoju regulatornih postupaka za odobrenje biosličnih lijekova: Europska agencija za lijekove (EMA) prvi je biosličan lijek odobrila 2006., dok je Uprava za hranu i lijekove SAD-a (FDA) to učinila tek 2015. Međutim, postoje jasne naznake da Europa sada gubi svoju konkurentsku prednost, a njezini je trgovinski partneri sustižu. Stoga EU pod hitno treba povratiti konkurentnost proizvođača generičkih i biosličnih lijekova iz EU-a. Nepoduzimanje ili odgađanje inicijative dodatno bi oslabilo tu industriju EU-a te ugrozilo predvodnički učinak i konkurentsku prednost EU-a, osobito u sektoru biosličnih lijekova.

2.15.

U skladu sa strategijom jedinstvenog tržišta, potrebna je ciljana prilagodba određenih aspekata SDZ-ova kako bi se uhvatilo u koštac sa sljedećim problemima:

2.15.1.

gubitak izvoznih tržišta u nezaštićenim trećim zemljama;

2.15.2.

ulazak od prvog dana nakon isteka SDZ-a na tržišta država članica za proizvođače generičkih i biosličnih lijekova s poslovnim nastanom u EU-u uvođenjem „izuzeća od svjedodžbe o dodatnoj zaštiti za proizvodnju” u zakonodavstvo EU-a o SDZ-u, čime bi se omogućila proizvodnja generičkih i biosličnih lijekova unutar EU-a tijekom trajanja SDZ-a;

2.15.3.

rascjepkanost kao posljedica neujednačene provedbe trenutačnog sustava SDZ-a u državama članicama koja se može riješiti zajedno s predstojećim jedinstvenim patentom i naknadno mogućim stvaranjem jedinstvenog SDZ-a;

2.15.4.

neujednačena provedba izuzeća od istraživanja „Bolar”.

3. Opće napomene

3.1.

Što možemo očekivati od nove uredbe?

3.1.1.

Jačanje i zadržavanje proizvodnih kapaciteta te znanja i vještina u EU-u, čime se smanjuje nepotrebno premještanje/eksternalizacija poslova.

3.1.2.

Jačanje pristupa pacijenata iz EU-a lijekovima putem diversifikacije geografskih izvora opskrbe, čime se jača domaća proizvodnja.

3.1.3.

Uklanjanje prepreka pokretanju poduzeća za proizvodnju generičkih i biosličnih lijekova u EU-u, osobito za MSP-ove koji imaju više poteškoća u prevladavanju prepreka i suočavanju s konkurencijom iz trećih zemalja.

3.1.4.

Budući da se proizvodni kapacitet uspostavljen u svrhu izvoza prije isteka svjedodžbe može upotrijebiti za opskrbu tržišta EU-a od prvog dana nakon isteka svjedodžbe o dodatnoj zaštiti, očekuje se i da će se njime u određenoj mjeri potaknuti pristup lijekovima u Uniji tako što će se omogućiti brži ulazak generičkih i biosličnih lijekova na tržište nakon isteka svjedodžbi i time osigurati veća mogućnost izbora lijekova po povoljnim cijenama nakon završetka trajanja patentne zaštite i zaštite na temelju SDZ-a. To bi trebalo imati pozitivan učinak na nacionalne proračune za zdravstvo.

3.1.5.

Prijedlogom će se stvoriti uvjeti kojima će se pomoći da povezani generički i bioslični lijekovi brže uđu na tržište Unije nakon isteka relevantnih svjedodžbi i time pacijentima u EU-u u određenoj mjeri osigurati bolji pristup lijekovima, posebno u državama članicama u kojima je pristup određenim referentnim lijekovima (npr. određenim biološkim lijekovima) otežan. Isto će se tako diversificirati zemljopisno podrijetlo lijekova dostupnih u EU-u te time ojačati lanac i sigurnost opskrbe.

4. Posebne napomene

4.1.

Europska komisija mogla bi pronaći način za korištenje fondova EU-a u svrhu potpore izgradnji proizvodnog kapaciteta u državama članicama za potrebe izvoza tijekom trajanja SDZ-a. To bi, u slučaju određenih proizvoda, moglo omogućiti brži rast proizvodnje za ulazak na tržište EU-a od prvog dana.

4.2.

Komisija bi mogla poduprijeti aktivnosti zainteresiranih nevladinih organizacija u svrhu osmišljavanja pokazatelja za praćenje i evaluaciju novih SDZ-ova za budući razvoj tržišnog udjela EU-a generičkih i biosličnih lijekova proizvedenih u EU-u.

Bruxelles, 20. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SWD(2018) 240 final, str. 29.

(2) SWD(2018) 242 final.

(3) Direktiva 2001/83/EZ i Direktiva 2001/82/EZ.

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/106

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o: „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Moderan proračun Unije koja štiti, osnažuje i brani. Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027.”

(COM(2018) 321 final)

„Prijedlogu uredbe Vijeća o utvrđivanju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027.”

(COM(2018) 322 final/2 – 2018/0166 (APP))

„Prijedlogu odluke Vijeća o sustavu vlastitih sredstava Europske unije”

(COM(2018) 325 final – 2018/0135 (CNS))

„Prijedlogu uredbe Vijeća o metodama i postupku za stavljanje na raspolaganje vlastitih sredstava koja se temelje na zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit, na sustavu Europske unije za trgovanje emisijama i na nerecikliranom plastičnom ambalažnom otpadu te o mjerama za zadovoljavanje potreba za gotovinom”

(COM(2018) 326 final – 2018/0131 (NLE))

„Prijedlogu uredbe Vijeća o utvrđivanju provedbenih mjera za sustav vlastitih sredstava Europske unije”

(COM(2018) 327 final – 2018/0132 (APP))

„Prijedlogu uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EEZ, Euratom) br. 1553/89 o konačnom jedinstvenom režimu ubiranja vlastitih sredstava koja proizlaze iz poreza na dodanu vrijednost”

(COM(2018) 328 final – 2018/0133 (NLE))

(2018/C 440/18)

Izvjestitelj:

Javier DOZ ORRIT

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 18.6.2018. Vijeće Europske unije, 25.7.2018. i 5.9.2018.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te gospodarsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	140/3/7

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO prepoznaje visoku europsku dodanu vrijednost programâ za koje Komisija u svojem prijedlogu višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. predviđa najveća povećanja rashoda. Međutim, Odbor dovodi u pitanje činjenicu da se ta povećanja ostvaruju zahvaljujući velikim rezovima u kohezijskoj politici (-10 %) i zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP) (-15 %) zbog nastojanja da se smanji proračun EU-a, i to s 1,16 % bruto nacionalnog dohotka (BND) zemalja EU27 u sadašnjem proračunu na samo 1,11 % u VFO-u nakon 2020.

1.2.

EU se suočava s velikim izazovima, primjerice s prevladavanjem negativnih društvenih i političkih posljedica krize te s vanjskim rizicima koji proizlaze iz geopolitičke nestabilnosti i ekonomskog nacionalizma. Svoj znatan gospodarski i politički potencijal trebao bi usmjeriti na promicanje naprednih gospodarskih, socijalnih te politika zapošljavanja koje su usmjerene na rast i osiguravaju pravednu raspodjelu dobiti od tog rasta, na hitnu potrebu borbe protiv klimatskih promjena i financiranje prelaska na održivu Europu (u kontekstu članka 3. UEU-a) te na iskorištavanje mogućnosti koje proizlaze iz razvoja umjetne inteligencije, digitalizacije i industrije 4.0. Sve to iziskuje povećanje proračunskih sredstava. EGSO u skladu sa stajalištem Europskog parlamenta (1) predlaže da rashodi i prihodi dosegnu 1,3 % BND-a. Iznos predloženih proračunskih obveza od 1,11 % BND-a EU-a previše je skroman da bi se mogli ostvariti istinski rezultati u provedbi političkog programa EU-a.

1.3.

U skladu s mišljenjem EGSO-a o dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a (2), EGSO ponovno naglašava da europski građani trebaju dublju (i bolju) Europu kako bi se prevladala politička kriza u EU-u. Ovlasti i financijska sredstva koji su trenutačno dodijeljeni EU-u sve manje odgovaraju interesima i očekivanjima europskih građana.

1.4.

EGSO prepoznaje poboljšanja koja se prijedlogom Komisije uvode u pogledu strukture, fleksibilnosti i kapaciteta za promicanje sinergija, kao i u pogledu povećanja postotka prihoda od vlastitih sredstava EU-a. Međutim, to povećanje nije dovoljno. Prihodi u prijedlogu Komisije za VFO nakon 2020. obuhvaćaju samo dio prijedloga Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva (HLGOR) i Europskog parlamenta u kojima se zalaže za širi raspon dodatnih izvora vlastitih sredstava.

1.5.

Premda razumije Komisijine razloge za iznošenje prijedloga, EGSO ipak izražava neslaganje sa smanjenjem iznosa Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) od 12 % i Kohezijskog fonda (KF) od 46 %, u stalnim cijenama, u odnosu na trenutačne proračune, koje je predviđeno u prijedlogu VFO-a za razdoblje 2021. – 2027.

1.6.

EGSO se protivi predloženom smanjenju obveza za Europski socijalni fond (ESF+) u iznosu od 6 % (u realnoj vrijednosti), osobito uzimajući u obzir nedavno međuinstitucijsko proglašenje europskog stupa socijalnih prava i cilj otvaranja kvalitetnih radnih mjesta, što su europske institucije proglasile u studenome 2017. U skladu s nedavnim mišljenjem o financiranju europskog stupa socijalnih prava (3), EGSO je očekivao da će načela europskog stupa socijalnih prava i potreba za njegovom provedbom – osobito kad je riječ o zapošljavanju – biti sastavni dio smjernica za predloženu dodjelu planiranih obveza u sljedećem VFO-u. Trebalo bi uspostaviti poseban program za pružanje pomoći državama članicama u provedbi Deklaracije iz Göteborga o europskom stupu socijalnih prava kako bi ih se podržalo u njihovim naporima da provedu reforme kojima bi se poticalo otvaranje kvalitetnih radnih mjesta u kontekstu održivog razvoja.

1.7.

EGSO smatra da bi izdvajanja za kohezijske politike (EFRR, KF i ESF) u okviru VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. trebalo održati na barem jednakoj razini (u stalnim cijenama) u odnosu na sadašnji financijski okvir.

1.8.

EGSO pozdravlja to što Komisija spominje ključna strateška ulaganja koja su presudna za buduće blagostanje Europe i njezin vodeći položaj u ostvarivanju svjetskih ciljeva održivog razvoja (SDG). Unatoč tomu, EGSO čvrsto vjeruje da je ciljeve održivog razvoja i, konkretnije, Program održivog razvoja do 2030. trebalo jače istaknuti jer je Program do 2030. krovna strategija EU-a za predstojeće godine.

1.9.

Iako pozdravlja znatna povećanja obveza za okoliš i klimatske aktivnosti (+ 46 %), Odbor – koji podržava Program UN-a za održivi razvoj do 2030. i ciljeve EU-a za davanje doprinosa prelasku na gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika do 2050. – istodobno primjećuje nedostatak ambicije u udjelu proračuna namijenjenog prelasku na održivi razvoj i borbi protiv klimatskih promjena.

1.10.

Iako uspostava mehanizma stabilizacije ulaganja unutar proračuna EU-a namijenjenog članicama europodručja pogođenima šokovima specifičnima za pojedinu zemlju predstavlja korak u pravom smjeru, EGSO smatra da su planirane obveze u pogledu zajmovnih jamstava i u pogledu subvencija za plaćanje kamata za navedene zajmove preniske da bi se osjetila razlika u vrijeme krize. Taj jedinstveni i ograničeni program mogućeg proračuna za europodručje nije dio nijedne strategije reforme EMU-a spomenute u VFO-u za razdoblje nakon 2020.

1.11.

EGSO dovodi u pitanje predložena smanjenja planiranih obveza za zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP) (-15 % u realnoj vrijednosti usporedimo li zemlje EU27, uključujući Europski razvojni fond (ERF), u razdoblju 2014. – 2020. i 2021. – 2027.). Zbog tih će smanjenja biti nemoguće provesti model održivog ruralnog razvoja, globalni cilj nove reforme ZPP-a i ostale ciljeve obuhvaćene nedavnom komunikacijom o budućnosti hrane i poljoprivrede.

1.12.

EGSO pohvaljuje Europsku komisiju zbog njezina prijedloga za skup novih vlastitih sredstava, ali ujedno smatra i da postojeći prijedlozi vjerojatno neće dovesti do dovoljno velike količine autonomnih, transparentnih i pravednih vlastitih sredstava. Međutim, EGSO se zalaže za brzu provedbu usklađene reforme sustava (na primjer, povećanje udjela prihoda iz vlastitih sredstava i jamčenje da se metodama povećanja prihoda nadopunjuju i jačaju ciljevi politike EU-a). Reforma bi se trebala temeljiti na preporukama Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva i Europskog parlamenta. Odbor europskim institucijama skreće pozornost na to da će biti komplicirano sva ta vlastita sredstva učiniti operativnima u razdoblju 2021. – 2027.

1.13.

EGSO pozdravlja predloženo ukidanje rabata (ili čekova) za zemlje čiji je doprinos financiranju proračuna EU-a velik.

1.14.

EGSO podupire prijedlog da se dodjela sredstava EU-a državama članicama uvjetuje poštovanjem načela vladavine prava, temeljnog stupa vrijednosti Unije u skladu s člankom 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), te smatra da bi se ta uvjetovanost mogla proširiti i na ostala načela povezana s vladavinom prava koja su sadržana u Ugovorima EU-a. Stoga traži od Komisije i Europskog parlamenta da razmotre tu mogućnost.

1.15.

Odbor pozdravlja potporu ulaganjima predviđenu jamstvom fonda InvestEU te planirano sudjelovanje drugih partnera, kao što su nacionalne razvojne banke i ustanove ili međunarodne financijske institucije (npr. Europska banka za obnovu i razvoj (EBOR)), ali izražava žaljenje zbog toga što je razina sredstava dovoljna samo za osiguravanje dosadašnje razine kreditiranja od strane EIB-a (4) i što se pritom ne uzima u obzir veliki deficit ulaganja EU-a. Odbor ujedno poziva na izmjene u radu fonda InvestEU kako bi se zajamčilo da se prema zemljama s najnižim dohotkom usmjeri relativno veća količina sredstava. Jasan cilj programâ EU-a trebalo bi biti promicanje konvergencije, a ne divergencije.

1.16.

Odbor je zabrinut zbog činjenice da strogo tumačenje pojmova iz Pakta o stabilnosti i rastu te ostalih makroekonomskih uvjeta, kao i zahtjeva za sufinanciranje za fondove kohezijske politike, otežava pristup tim sredstvima osobito onim državama članicama EU-a kojima su ona najpotrebnija.

1.17.

Odbor pozdravlja predložena velika povećanja sredstava namijenjenih programima za istraživanje i razvoj digitalnog gospodarstva i društva te ističe potrebu za jasno definiranom strategijom kojom bi se inovacije povezale s europskom politikom održive industrije zasnovane na kvalitetnim radnim mjestima, između ostaloga olakšavanjem suradnje između istraživačke zajednice, industrijskog sektora, socijalnih partnera i organizacija civilnog društva.

1.18.

EGSO pozdravlja predložene izmjene u vezi sa znatnim povećanjima u realnoj vrijednosti za programe u okviru instrumenata Migracija i upravljanje granicama te Susjedstvo i svijet. Od presudne je važnosti usvajanje zajedničke politike azila zasnovane na sukladnosti s međunarodnim pravom i solidarnosti prema izbjeglicama i među državama, a prijeko je potrebno donijeti i migracijsku politiku EU-a. EGSO insistira na tome da se tim pitanjima posveti posebna pozornost u provedbi VFO-a.

1.19.

EGSO ponovno naglašava da bi europski semestar trebao biti u središtu provedbe proračuna EU-a i da bi se fleksibilnost novog VFO-a pritom trebala iskoristiti u što većoj mjeri. Za učinkovitije i demokratskije provođenje smjernica semestra i povezivanje nacionalnih i europskih područja bit će potrebno pojačano sudjelovanje socijalnih partnera i civilnog društva u europskom semestru.

1.20.

Odbor preporučuje institucijama EU-a i vladama država članica da pojačaju svoje aktivnosti koje se odnose na VFO za razdoblje nakon 2020. kako bi on mogao biti odobren prije sljedećih europskih izbora, u skladu s planiranim rokovima.

2. Prijedlog višegodišnjeg financijskog okvira Europske komisije za razdoblje 2021. – 2027.

2.1.

Ovo mišljenje EGSO-a odnosi se na paket koji je 2. svibnja 2018. predstavila Europska komisija. Taj paket sadržava komunikaciju o VFO-u (5), prijedloge četiriju uredaba Vijeća (6) i Prijedlog Odluke Vijeća o sustavu vlastitih sredstava (7).

2.2.

Predložena gornja granica odobrenih proračunskih sredstava za preuzete obveze iznosi 1,135 milijardi EUR za razdoblje 2021. – 2027. (u cijenama iz 2018. i uključujući Europski razvojni fond (ERF)) ili 1,11 % BND-a, a za razdoblje 2014. – 2020. iznosila je 1,082 milijarde EUR (bez doprinosa UK-a) ili 1,16 % BND-a (bez UK-a). Predložena gornja granica odobrenih proračunskih sredstava za plaćanje za isto razdoblje iznosi 1,105 milijardi EUR (u cijenama iz 2018. i uključujući ERF) ili 1,08 % BND-a, što je porast s 1,045 milijardi EUR ili 0,98 % BND-a.

2.3.

Kad je riječ o predloženim izmjenama, do znatnih povećanja u realnoj vrijednosti u odnosu na VFO za razdoblje 2014. – 2020. (zemlje EU27 plus ERF) doći će za programe u okviru naslova Jedinstveno tržište, inovacije i digitalno tržište (+ 43 %, na 166,3 milijarde EUR, odnosno 14,7 % ukupnog proračuna, od čega je 13,1 milijarda EUR namijenjena za program InvestEU), naslova Migracija i upravljanje granicama (+ 210 %, na 30,8 milijardi EUR, odnosno 2,72 % ukupnog proračuna) te naslova Susjedstvo i svijet (+ 14 %, na 108,9 milijardi EUR, odnosno 9,6 % ukupnog proračuna). Međutim, ujedno će doći do znatnih rezova u realnim vrijednostima u okviru naslova Kohezija i vrijednosti (-12 % na 242,2 milijarde EUR za klaster politike regionalnog razvoja i kohezije te - 10 % na 330,6 milijardi EUR za kohezijsku politiku) i naslova Prirodni resursi i okoliš (-16 % na 336,6 milijardi EUR, odnosno 29,7 % ukupnog proračuna), a najveća smanjenja predstoje kohezijskoj politici (-10 %) i ZPP-u (-15 %).

2.4.

U pogledu prihoda, paket obuhvaća prijedloge za dodatne elemente koje je potrebno razmotriti u sustavu vlastitih sredstava Unije, dok se u Prijedlogu odluke Vijeća predlaže povećanje gornje granice godišnjih zahtjeva za uplatu vlastitih sredstava za plaćanje na 1,29 % BND-a te za obveze na 1,35 % BND-a, kako bi se zadovoljile veće potrebe za financiranjem zbog integracije Europskog razvojnog fonda te financiranja novih prioriteta, uz istodobno jamčenje dovoljne sigurnosne razlike do gornje granice za ispunjenje financijskih obveza.

2.5.

Osim za predloženo povećanje, Komisija se zalaže i za izmjene u strukturi financijskih sredstava EU-a. Udio tradicionalnih vlastitih sredstava trebao bi se neznatno smanjiti s 15,8 % na 15 %, a udio nacionalnih doprinosa s 83 % na 72 %, zahvaljujući planiranom smanjenju doprinosa zasnovanih na bruto nacionalnom dohotku sa 71 % na 58 %. Reforma prikupljanja vlastitih sredstava zasnovanih na PDV-u trebala bi dovesti do povećanja njihova udjela s 11,9 % na 14 %. Bit će uvedena nova vlastita sredstva, uključujući doprinose iz sustava trgovanja emisijama, iz predložene nove zajedničke konsolidirane osnovice poreza – nakon što se započne s postupnim uvođenjem –te nacionalni doprinos povezan s nerecikliranim plastičnim ambalažnim otpadom. Tim novim sredstvima može se ostvariti doprinos u iznosu od 12 % ukupnog proračuna EU-a.

2.6.

Europska komisija predlaže da će za dobivanje sredstava od kohezijskih politika države članice morati poštovati određene makroekonomske uvjete, provoditi strukturne reforme i poštovati zahtjeve Pakta o stabilnosti i rastu. Uvjet za dobivanje potpore od nove funkcije stabilizacije ulaganja jest taj da su se tijekom prethodnih godina ispunjavali navedeni zahtjevi. Pored toga, kako bi se ublažila predložena znatna smanjenja sredstava za kohezijske politike i za ZPP, Komisija predlaže povećanje udjela u sufinanciranju projekata država članica.

2.7.

Prijedlogom uredbe o zaštiti proračuna u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava nastoji se sankcionirati mjere u državama članicama koje utječu ili bi mogle utjecati na načela dobrog financijskog upravljanja ili zaštitu financijskih interesa Unije, osobito onih koji proizlaze iz napada na neovisnost pravosuđa. Sankcije mogu dovesti do toga da se smanje i obustave plaćanja i financijske obveze EU-a prema predmetnim državama članicama. Sankcije se uvode na temelju prijedloga Komisije, a Vijeće ih može odbiti kvalificiranom većinom.

3. Opće napomene

Politički kontekst i opći ciljevi

3.1.

EU-u su potrebni jasna politička strategija i pouzdan proračun s obzirom na unutarnje i vanjske izazove i rizike s kojima će se morati suočiti tijekom sljedećeg desetljeća. U skladu sa svojim prethodnim mišljenjem „Dokument za razmatranje o budućnosti financija EU-a” (8) i rezolucijom Europskog parlamenta (9), EGSO predlaže da obveze za razdoblje 2021. – 2027. dosegnu 1,3 % BND-a.

3.1.1.

Financijska i gospodarska kriza i način na koji su europski tvorci politike upravljali njome ostavili su trag na brojnim europskim zemljama u smislu gubitka konkurentnosti, gospodarskog usporavanja, siromaštva, nejednakosti, raspada socijalne kohezije i razlika između zemalja.

3.1.2.

Nepovjerenje građana prema nacionalnim i europskim demokratskim institucijama dovodi do jačanja političkih pokreta koji dovode u pitanje demokratske vrijednosti i načela te sam EU. Neki od tih političkih pokreta sada su zastupljeni u vladama određenih država članica EU-a (ili će to vjerojatno biti u bliskoj budućnosti) te su utjecali na ishod referenduma o Brexitu.

3.1.3.

Na susjedstvo Europske unije ozbiljno utječu, između ostaloga, sve veća prisutnost nedemokratskih i/ili autoritarnih vlada, rat u Siriji i njegove regionalne i globalne posljedice, velika politička nestabilnost i oružani sukobi na Bliskom istoku, u sjevernoj Africi i Sahelu te afrički demografski pritisak i migracijska kretanja prema Europi do kojih zbog njega dolazi.

3.1.4.

Jedna od posljedica tih čimbenika jest priljev izbjeglica i migranata u Europu preko Sredozemlja. Od presudne je važnosti usvajanje zajedničke politike azila zasnovane na sukladnosti s međunarodnim pravom i solidarnost prema izbjeglicama i među državama. Također je hitno potrebno osmisliti migracijsku politiku EU-a. Tim će se pitanjima, baš kao i pitanju jačanja razvojne suradnje, osobito s afričkim zemljama, morati posvetiti posebna pozornost u sklopu VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. To se u velikoj mjeri odražava u prijedlogu Komisije, iako tamo prevladavaju aspekti povezani sa sigurnošću.

3.1.5.

Odluke sadašnje vlade SAD-a i njezin jednostrani prekid izrazito važnih međunarodnih sporazuma pridonose globalnoj geopolitičkoj nestabilnosti i u suprotnosti su s brojnim politikama EU-a, uključujući trgovinsku politiku, politiku okoliša i borbe protiv klimatskih promjena, politiku susjedstva i promicanja mira i zabrane nuklearnog oružja, multilateralizam u vanjskim odnosima i potporu sustavu Ujedinjenih naroda.

3.1.6.

Europa se mora suočiti s tim rizicima tako što će u najvećoj mogućoj mjeri iskoristiti svoje mogućnosti i razviti svoj potencijal u područjima kao što su istraživanje, inovacije i tehnološki razvoj, svoj ljudski kapital, konkurentnost svojih poduzeća i svojeg gospodarstva te svoje mogućnosti izvoza. Ujedno je potrebno da unutar EU-a i prema svijetu što više poveća i konkretizira svoje demokratske vrijednosti i potpuno poštovanje vladavine prava, vrijednosti koje su obilježja pravednih, ravnopravnih društava koja se temelje na solidarnosti, te obranu mira i multilateralizma u međunarodnim odnosima. Za sve navedeno potrebni su i pouzdani proračuni EU-a.

3.1.7.

Komisija i Europski parlament izradili su prijedloge za reformu EU-a i EMU-a kojima se, u većoj ili manjoj mjeri, promiče veća integracija. Kraj tog postupka je neizvjestan. Jedinstveno tržište još nije dovršeno, zbog čega je, uz usporavanje inovacija i sve veću neusklađenost vještina, došlo do ugrožavanja europske konkurentnosti. Europsko vijeće u Göteborgu je odobrilo Deklaraciju o europskom stupu socijalnih prava. Za postizanje svih tih ciljeva EU i njegove države članice trebat će preuzeti znatne ne samo financijske već i političke obveze u smislu djelotvornog i učinkovitog ulaganja dostupnih sredstava. Uspjeh ovisi o aktivnom sudjelovanju socijalnih partnera i organiziranog civilnog društva u postupku donošenje odluka.

3.1.8.

Najveći gospodarski rizik za budućnost Europe jest deficit ulaganja i zaostajanje za svjetskim predvodnicima kad je riječ o inovacijama i njihovu uvođenju na tržište. Omjer ulaganja u odnosu na BDP daleko je ispod razine iz vremena prije krize.

3.1.9.

Glavna svrha ostvarenja europskog modela održivog razvoja trebala bi biti promicanje ulaganja radi stvaranja održivih i kvalitetnih radnih mjesta, poboljšanje produktivnosti i modernizacija gospodarstva i poduzeća, poticanje industrije i inovacija, promicanje konvergencije među državama članicama, prelazak na zeleno i digitalno gospodarstvo, razvoj socijalnog stupa, jačanje socijalne kohezije i iskorjenjivanje siromaštva te ispunjenje ciljeva i obveza Pariškog sporazuma i ciljeva održivog razvoja UN-a. Za to je potreban pouzdan proračun za razdoblje 2021. – 2027. s prilagođenim programima kojima se pridonosi najvišoj razni europske dodane vrijednosti.

3.1.10.

Uzimajući u obzir te i ostale aspekte, EGSO smatra da su EU-u potrebni ambiciozni proračuni koji bi bili instrumenti politika kojima se razvija jasna strategija za jačanje Unije, uz veću integraciju i demokraciju, snažniju potporu socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva u EU-u i izvan njega, veću potporu poduzećima pri suočavanju s okolišnim i digitalnim izazovima, jaču socijalnu dimenziju te veću potporu ruralnom načinu života. Jedino tako EU može obuzdati i nadvladati unutarnje centrifugalne sile i nositi se s vanjskim geopolitičkim rizicima.

Rashodovna strana novog VFO-a

3.2.

Međutim, prijedlog Komisije po svemu sudeći isuviše je usmjeren na očuvanje statusa quo, a odlikuje ga i nesklad između prirode i razmjera novih izazova s kojima se EU suočava s jedne strane te ambicija EU-a i sredstava za njihovo ostvarivanje s druge strane.

3.3.

U članku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) navodi se da EU mora promicati održivi rast, poštujući pritom okoliš. Hitne mjere u pogledu klime u međuvremenu su postale glavni prioritet, pored ostaloga i za EGSO, te predstavljaju globalni okvir za djelovanje, i to ne samo tijela javnih vlasti nego i gospodarskih subjekata, radnika i građana. Zbog toga se mora organizirati i, prije svega, financirati sveobuhvatna gospodarska, socijalna i okolišna tranzicija (10).

3.4.

EGSO pozdravlja promjene u strukturi proračuna, s reorganizacijom naslova i konsolidacijom programa te poboljšanjem mehanizama fleksibilnosti, čime će se omogućiti prilagodljiviji VFO, uz očuvanje stabilnosti koju pruža.

3.5.

3.5.1.

Dokazi ukazuju na to da je kriza dovela do ponovne divergencije u dohotku po glavi stanovnika, osobito između sjevera i juga (11). Iako se od 2010. smanjuje udio stanovništva zemalja EU27 koji živi u slabije razvijenim regijama (s BDP-om po stanovniku ispod 75 % prosjeka EU-a), povećava se udio stanovništva zemalja EU27 koji živi u tranzicijskim regijama (s BDP-om po stanovniku od 75 % do 90 % prosjeka EU-a). Međutim, razlog je tomu i to što se zbog posljedica krize smanjuje udio stanovništva zemalja EU27 koji živi u razvijenim regijama (12). Stoga sadašnja konvergencija nije uvijek nužno uzlazna konvergencija prihoda. Potrebna su dodatna javna ulaganja u zdravstvo, obrazovanje i socijalnu uključenost, osobito na regionalnoj i lokalnoj razini, a trebalo bi ih provesti primjenom zlatnog pravila koje je Odbor preporučio u nekoliko svojih nedavno izrađenih mišljenja: izdaci za ulaganja (osobito oni kojima se promiče dugotrajni održivi rast) ne bi se trebali uzimati u obzir pri izračunu u vezi s poštovanjem ciljeva u pogledu deficita iz Pakta o stabilnosti i rastu, koji će na taj način i dalje osiguravati dugotrajnu održivost javnih financija.

3.5.2.

EGSO u tom kontekstu napominje da se gospodarski i socijalni uvjeti znatno razlikuju od regije do regije te da je u nekima od njih u posljednjih nekoliko godina došlo do divergencije, čak i u relativno bogatim zemljama. Takvo bi se stanje trebalo odraziti u kohezijskoj politici uvođenjem alternativnih socijalnih pokazatelja, kao što su stopa zaposlenosti i aktivnosti ciljnih skupina, te mjera usmjerenih na siromaštvo i socijalnu uključenost, pored relativnog BDP-a po glavi stanovnika.

3.6.

EGSO se protivi predloženom realnom smanjenju preuzetih obveza za Europski socijalni fond plus (-6 % u realnoj vrijednosti za razdoblje 2021. – 2027. u odnosu na razdoblje 2014. – 2020.). Realno smanjenje bit će još i veće s obzirom na uvrštavanje programa Garancija za mlade u ESF+. U stvari, taj bi fond u najmanju ruku trebao ostati stabilan u realnim vrijednostima do 2020. jer osigurava temeljna financijska sredstva uz pomoć kojih EU može pružati potporu provedbi europskog stupa socijalnih prava, što je ključno za jačanje socijalne dimenzije EU-a i poticanje uzlazne konvergencije socijalnih standarda. Minimalne nacionalne stope sufinanciranja ne bi se smjele povećati jer bi se time spriječilo određene države članice da ulažu u pojedine regije, čime bi se propustila prilika postizanja europske dodane vrijednosti. Provedbom europskog stupa socijalnih prava ujedno se može promicati veća otpornost među državama članicama europodručja, a stoga i funkcioniranje EMU-a. Da bi se to postiglo, nužno je da socijalni partneri na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini poduzimaju zajedničke mjere. EGSO stoga žali zbog činjenice što, za razliku od trenutačnog programskog razdoblja, one nisu izričito navedene u nacrtu Uredbe te poziva Europsku komisiju na ponovno uvrštavanje te odredbe.

3.7.

3.8.

U skladu sa svojim mišljenjem „Budućnost hrane i poljoprivrede” (13), EGSO smatra da je nužno nastaviti s novom reformom ZPP-a kojom se njegova dva stupa zadržavaju, ali preusmjeravaju tako da se izravna potpora u većoj mjeri usmjeri prema poljoprivrednicima i stočarima, malim i srednjim poduzećima i obiteljskim gospodarstvima, a sredstva za ruralni razvoj koriste za promicanje održivog modela kojim se uzimaju u obzir obveze preuzete u sklopu Pariškog sporazuma i ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda. Financiranje socijalne infrastrukture u ruralnim zajednicama sredstvima Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj vrlo je važan aspekt aktivnih politika EU-a za borbu protiv depopulacije ruralnih krajeva i korisno je za stanovnike ruralnih područja, poljoprivrednike, kao i za mala poduzeća i zajednice. Znatnim smanjenjima koje Komisija predlaže za ZPP (-15 %) otežava se napredovanje u tom smjeru, odnosno ostvarenje ciljeva iz komunikacije Komisije o budućnosti hrane i poljoprivrede.

3.9.

EGSO pozdravlja prijedlog uvođenja mehanizma stabilizacije za europodručje u proračun EU-a. Tim će se mehanizmom nastojati zaštititi investicijska potrošnja u državama članicama europodručja u slučaju šokova specifičnih za pojedinu zemlju koji opterećuju njihove javne proračune. Ta je reforma nužna želi li se postići veća otpornost EMU-a i izbjeći aktiviranje divergentne dinamike među državama članicama.

3.9.1.

Međutim, Odbor smatra da se tako zamišljenim mehanizmom neće postići dovoljan stupanj stabilizacije u slučaju krize, već samo omogućiti relativno ograničeni naizmjenični zajmovi pogođenim državama članicama. Taj iznos od 30 milijardi EUR dovoljan je da omogući posudbu sredstava samo jednoj zemlji u isto vrijeme (14). Slično tomu, subvencioniranje kamata u iznosu do 600 milijuna EUR godišnje za te niske zajmove predstavljalo bi neznatnu olakšicu za države članice i ne bi omogućilo dostatan stupanj stabilizacije u europodručju. Prvi korak prema snažnijem kapacitetu stabilizacije bila bi veća razlika u pogledu obveza plaćanja, koja bi iziskivala veću gornju granicu doprinosa.

3.9.2.

EGSO izražava zabrinutost zbog činjenice da prijedlog Komisije za sljedeći VFO ne sadrži odredbe koje se odnose na reformu EMU-a, upravljanje EMU-om i učinke dotične reforme na proračun, osobito u pogledu uspostave Europskog monetarnog fonda ili usluga i beneficija koje dosežu do građana, kao što je dodatno osiguranje u slučaju nezaposlenosti, koje u kriznim vremenima nadopunjuje državno osiguranje.

3.10.

Fond InvestEU temelji se na prethodnom Europskom fondu za strateška ulaganja (EFSU), uz jednak godišnji doprinos i jednake procjene njegovih učinaka na ukupna ulaganja. Svoja ulaganja ostvarivat će u okviru četiriju područja politike (održiva infrastruktura; istraživanje, inovacije i digitalizacija; malo i srednje poduzetništvo; socijalna ulaganja i vještine) koja se kreću u pravom smjeru. EGSO naročito pozdravlja četvrto područje jer ono može olakšati financiranje projekata u ključnim sektorima kao što su vještine, obrazovanje, osposobljavanje, socijalno stanovanje, socijalne inovacije te integracija migranata, izbjeglica i ranjivih osoba. Tu predanost jamčenju kredita EIB-a, a možda i drugih javnih bankovnih institucija, treba pozdraviti, no ona će biti dovoljna samo za omogućavanje održavanja dosadašnje razine kredita, a neke države članice s relativno niskim dohotkom po glavi stanovnika možda i dalje neće imati koristi od toga. Bit će potrebno uložiti veći napor da bi se uklonile te razlike u ulaganjima EU-a.

3.11.

Glavni cilj kohezijskih politika jest promicanje uzlazne gospodarske i socijalne konvergencije između država članica. Postavljanje strogih uvjeta može predstavljati prepreku u pogledu pristupa sredstvima kohezijskih politika za države članice i regije kojima su ta sredstva najpotrebnija te za one s nižim dohotkom ili većim zaduženjem. I dalje vrijedi ono što je EGSO naveo u svojem mišljenju o VFO-u za razdoblje 2014. – 2020. (15), a to je da se Odbor „… protivi ideji primjene makroekonomske uvjetovanosti na raspodjelu sredstava kohezijske politike”. Međutim, EGSO se zalaže za provedbu kohezijske politike u okviru smjernica utvrđenih europskim semestrom, kojima se predviđa veće sudjelovanje socijalnih partnera i organizacija civilnog društva na nacionalnoj i europskoj razini.

3.12.

Zbog rigidne primjene kriterija sufinanciranja sredstvima EFRR-a, KF-a i ESF-a, njihova je primjena u vrijeme politike ekstremne štednje u zemljama kojima je financiranje bilo najpotrebnije bila nemoguća, pa se njima poticala divergencija. Zbog toga se i dalje ograničava pristup nekih zemalja tim fondovima, a u budućnosti može doći i do većeg ograničavanja ako se u sklopu VFO-a nakon 2020. poveća postotak sufinanciranja država članica. EGSO poziva na veću fleksibilnost kriterija sufinanciranja kako bi se vodilo računa o gospodarskoj i financijskoj situaciji svake države članice, ali i kako bi se uzelo u obzir ono što je već rečeno u vezi s ciljevima Pakta o stabilnosti i rastu u ovom odjeljku o izdacima za ulaganja.

3.13.

Nakon iskustava s određenim strukturnim reformama provedenima ili promicanima tijekom razdoblja ekstremne štednje, čini se logičnim sumnjati u odluku da se pristupanje sredstvima kohezijske politike općenito uvjetuje provedbom prethodno navedenih reformi. EGSO se ne protivi reformama, no smatra da je ključno navesti o kakvim je reformama riječ. U nekoliko svojih mišljenja, od kojih je najnovije ono o ekonomskoj politici europodručja 2018. (16), EGSO brani strukturne reforme koje pogoduju rastu produktivnosti, sigurnosti radnih mjesta i socijalnoj zaštiti, uz poticanje ulaganja i jačanje kolektivnog pregovaranja – zasnovanog na autonomiji socijalnih partnera – i socijalnog dijaloga.

3.14.

Odbor pozdravlja prijedloge za znatnija povećanja u programima istraživanja i inovacija te razvoja digitalnog gospodarstva i društva jer oni mogu poslužiti kao temelj za održiva i snažna povećanja produktivnosti, plaća i životnog standarda. Bilo bi izrazito važno da u tom području postoji jasno utvrđena strategija povezivanja inovacija s europskom industrijskom politikom, od koje bi sve države članice, osobito one s nižim razinama razvoja, mogle imati koristi. Sudjelovanje socijalnih partnera i civilnog društva ključno je za izradu i primjenu učinkovite industrijske politike koja je dobro povezana sa sustavima inovacija. Nadalje, u sklopu trenutačnog konteksta zahtijeva se čvrsta i snažna usmjerenost na istraživanje u društvima, demokraciju, kulturu i socijalnu transformaciju.

3.15.

Važno je istaknuti i da su sredstva programa Erasmus+, jednog od programa koji su naviše doprinijeli izgradnji europskog identiteta, povećana za 92 % (na 26 368 milijuna EUR za razdoblje 2021. – 2027.).

3.16.

EGSO pozdravlja povećanje sredstava za međunarodnu suradnju i humanitarnu pomoć, no izražava zabrinutost zbog prebacivanja težišta vanjskog djelovanja prema sigurnosti i pritisku od migracija – što predstavlja odmak od pristupa odozdo prema gore koji bi bio dugoročniji, usmjeren na potrebe i za kojeg bi odgovarale pojedinačne zemlje – kao i zbog definicije prioriteta kojom bi se mogle izostaviti najranjivije regije. EGSO poziva na preuzimanje obveze da se podupiru napori partnerskih zemalja koje provode vlastite planove za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja (SDG).

Financiranje i vlastita sredstva u novom VFO-u

3.17.

Novim VFO-om Komisija predlaže određene promjene u načinu financiranja proračuna EU-a, no one su poprilično skromne kada ih se usporedi s prijedlozima HLGOR-a i Europskog parlamenta, kao i s potrebom za financiranjem potrebnih rashoda. U novom se prijedlogu predviđa postupan pomak prema prekidu ovisnosti EU-a o doprinosima država članica i vrlo postupan prelazak na financijsku samodostatnost. U tu se svrhu predlaže mali broj novih izvora prihoda.

3.18.

Prijedlog VFO-a skroman je i neambiciozan, a bilo bi potrebno djelovati odlučno te na temelju usklađenog programa, počevši od prijedlogâ Skupine na visokoj razini i Europskog parlamenta za širok spektar dodatnih izvora vlastitih sredstava, što bi dovelo do značajnog zaokreta prema oslanjanju na vlastita sredstva tijekom sljedećeg VFO-a.

3.19.

EGSO ponavlja ono što je već istaknuo u mišljenju „Dokument za razmatranje o budućnosti financija EU-a” (17), naime da se slaže s analizom iz konačnog izvješća „Buduće financiranje EU-a” Skupine na visokoj razini o vlastitim sredstvima (HLGOR) (18), kojom predsjeda Mario Monti. Osobito je važno postići da se novi prihodi u VFO-u za razdoblje nakon 2020. u najvećoj mjeri sastoje od neovisnih, transparentnih i pravednih vlastitih sredstava. Oni bi u proračun EU-a ulazili izravno, a ne putem država članica, te ne bi povećali porezno opterećenje i dodatno opteretili najugroženije građane i MSP-ove.

3.20.

Kao što je istaknuto u mišljenju „Dokument za razmatranje o budućnosti financija EU-a”, određeni dio novih sredstava predloženih u izvješću HLGOR-a imao bi europsku dodanu vrijednost u pogledu prihoda jer bi se prikupljao na razini koja je najprikladnija kako za uspostavljanje transnacionalne porezne osnovice tako i za suzbijanje globalnog utjecaja na okoliš: prikupljao bi se oporezivanjem dobiti (CCCTB) (19), posebno dobiti multinacionalnih poduzeća, financijskih transakcija, goriva i emisija ugljičnog dioksida.

3.21.

Kao što tvrdi HLGOR, zahvaljujući vlastitim sredstvima zasnovanima na porezu na dobit može se „poboljšati i funkcioniranje jedinstvenog tržišta”. Zajedničkom konsolidiranom osnovicom poreza na dobit ujedno se pojednostavljuju i harmoniziraju pravila diljem EU-a te ograničava domet štetnih elemenata poreznog nadmetanja.

3.22.

Porez na digitalne usluge mogao bi, ako bude ispravno osmišljen, odražavati europsku dodanu vrijednost jer lokacija koja se upotrebljava za potrebe oporezivanja može biti potpuno odvojena od lokacije transakcija, ali to je privremeno rješenje problema.

3.23.

Odbor europskim institucijama skreće pozornost na to da će biti komplicirano sva ta vlastita sredstva učiniti operativnima u razdoblju 2021. – 2027.

3.24.

Doprinosima povezanima s poboljšanim ekološkim standardima i borbom protiv klimatskih promjena također se obećava europska dodana vrijednost te su oni blisko povezani s EU-ovim strateškim ciljem modela održivog razvoja. Nadalje, pravedno tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu može se zajamčiti samo zajedničkim porezima na energiju i štete nanesene okolišu. Komisija u tom kontekstu predlaže doprinose povezane s nerecikliranim plastičnim otpadom i sustavom za trgovanje emisijama (EU ETS). Izvore prihoda trebalo bi tražiti u naknadama za druga područja ekološkog onečišćenja koje prouzročuje troškove koji obuhvaćaju više od jedne države članice, primjerice porezima na goriva za cestovna vozila i zrakoplovne karte, kao što su predložili Europski parlament i HLGOR, te uvođenjem poreza na ugljik. Trebalo bi brzo postići napredak u odlučivanju o takvim novim izvorima prihoda i njihovoj provedbi, u skladu sa širim planom politike EU-a.

3.25.

Komisija ujedno predlaže pojednostavljenje postojećih vlastitih sredstava koja se temelje na porezu na dodanu vrijednost, a koja su trenutačno složena i odražavaju razlike u stopama PDV-a između zemalja. Pojednostavljena jedinstvena stopa ubiranja poreza u svim državama članicama stoga bi bila dobrodošla. U postojećem prijedlogu nudi se malo povećanje prihoda. Međutim, doprinos od PDV-a i dalje će biti sličan onomu koji je povezan s razinama BND-a jer odražava opću gospodarsku aktivnost u državi članici, a ne određene ciljeve politike EU-a.

3.26.

Izlazak UK-a iz EU-a pruža priliku za postupno potpuno uklanjanje sustava rabata koji se razvio kako bi se smanjile uplate iz UK-a i nekih drugih država članica. To treba pozdraviti, baš kao i činjenicu da se u proračun EU-a ponovno slijeva 90 % prihoda od carina, u skladu sa smanjenim troškovima carinjenja u državama članicama. Mali dodatni doprinos mogao bi se ostvariti i iz emisijske dobiti ESB-a. Međutim, općenito gledajući, ti novi oblici vlastitih sredstava previše su ograničeni i nesigurni da bi se od njih moglo očekivati znatno smanjenje doprinosa povezanih s BND-om.

4. Posebne napomene

4.1.

EGSO podupire prijedlog da se dodjela sredstava EU-a državama članicama uvjetuje poštovanjem načela vladavine prava, temeljnog stupa vrijednosti Unije u skladu s člankom 2. Ugovora, no pritom se ne smije kažnjavati građane ili poduzeća koji trenutačno imaju koristi od fondova EU-a. S obzirom na to da je proračun glavni instrument za provedbu svih politika Unije, Komisija smatra da bi se ta uvjetovanost mogla proširiti na ostala načela povezana s vladavinom prava i sadržana u Ugovorima EU-a te traži od Komisije i Europskog parlamenta za ispitaju tu mogućnost.

4.2.

Potrebna je najveća moguća fleksibilnost za promicanje međupovezanosti programa potrošnje na obostranu korist politika i fondova, primjerice: ZPP-a i Obzora za tehnološku modernizaciju poljoprivrede u vitalnim ruralnim područjima i održivoj poljoprivredi; istraživanja, razvoja i inovacija, sveučilišta, Erasmusa+ i ostalih programa u korist mladih; investicijske i kohezijske politike, Europskog socijalnog fonda i novog programa razvoja europskog stupa socijalnih prava koji EGSO predlaže u ovom mišljenju za promicanje konvergencije između država članica; itd. Stoga EGSO izražava žaljenje zbog prijedloga za izmjenu pravila N+3 u pravilo N+2 (20) te poziva Europsku komisiju da ponovno razmotri to pitanje.

4.3.

Postojeće ocjene provedbe Junckerova plana (Plana ulaganja za Europu) dovode u sumnju tvrdnje o njegovom utjecaju na povećanje ulaganja na prvotno predviđene razine, a kamoli na razine potrebne za znatno smanjenje nedostatka ulaganja u usporedbi s razdobljem prije 2008. Nekoliko država članica s najnižim dohotkom još uvijek nema dovoljno koristi od tog plana. Potrebno je uspostaviti odgovarajuće mehanizme kako bi se ispravio taj trend kojim se povećavaju divergencije između država članica. Treba poticati mogućnost kombiniranja financijskih sredstava iz raznih fondova, primjerice iz Kohezijskog fonda i programa InvestEU.

4.4.

Jačanje socijalne kohezije i vraćanje povjerenja europskih građana idu ruku pod ruku. Razvoj europskog stupa socijalnih prava mogao bi predstavljati važan doprinos postizanju obaju ciljeva, primjerice podržavanjem i usmjeravanjem država članica u provedbi reformi radi otvaranja održivih, visokokvalitetnih radnih mjesta koja stvaraju veliku dodanu vrijednost. EGSO predlaže da se u okviru VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. uspostavi poseban program europskog stupa socijalnih prava na temelju obveza država članica koje su donijele Deklaraciju iz Göteborga. Njegovom bi financiranju pridonio ESF+ uz pomoć sustava pokazatelja (stope nezaposlenosti i aktivnosti, školovanje i školski neuspjeh, BDP po glavi stanovnika, pokazatelji siromaštva i socijalne uključenosti itd.), ali ne samo onih opće prirode, kao što su regionalni pokazatelji, već i onih koji se odnose na određene društvene skupine u nepovoljnom položaju.

4.5.

Europski semestar trebao bi imati vodeću ulogu u provedbi proračuna EU-a, iskorištavajući u najvećoj mogućoj mjeri fleksibilnost novog VFO-a – primjerice da bi se zajamčila snažna povezanost kohezijske politike i ostalih politika, kao što su inovacije, ulaganje i stvaranje radnih mjesta. Stoga treba na ispravan način primjenjivati mehanizme za sudjelovanje socijalnih partnera i civilnog društva u europskom semestru kako bi ih se informiralo na koji način svoja nacionalna područja mogu povezati s europskima. Pružanjem potpore provedbi europskog semestra Komisija i Vijeće izravno bi sudjelovali u nacionalnim političkim pitanjima. Treba se pobrinuti za to da mjere koje se podupiru sredstvima EU-a ne dovedu do ograničavanja socijalnih prava, prava radnika i prava potrošača.

4.6.

Prednost imaju napori koje europske institucije i nacionalne vlade, uz sudjelovanje organizacija civilnog društva, moraju ulagati kako bi se za potrebe VFO nakon 2020. izdvojilo više sredstava te kako bi se uspostavila ravnoteža njihovih prioriteta na način koji EGSO predlaže u ovom mišljenju. EGSO ih poziva da intenziviraju svoj rad kako bi VFO mogao biti odobren u skladu s planiranim rokovima, odnosno prije sljedećih europskih izbora.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018.„Sljedeći VFO: priprema stajališta Parlamenta o VFO-u za razdoblje nakon 2020. (2017/2052(INI))”, suizvjestitelji: Jan Olbrycht, Isabelle Thomas, točka 14.

(2) SL C 81, 2.3.2018., str. 131.

(3) SL C 262, 25.7.2018., str. 1.

(4) Europska investicijska banka.

(5) COM(2018) 321 final.

(6) COM(2018) 322 final/2, COM(2018) 326 final, COM(2018) 327 final, COM(2018) 328 final.

(7) COM(2018) 325 final.

(8) SL C 81, 2.3.2018., str. 131.

(9) Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o sljedećem VFO-u: priprema stajališta Parlamenta o VFO-u za razdoblje nakon 2020. – (2017/2052(INI)), suizvjestitelji: Jan Olbrycht, Isabelle Thomas, točka 14.

(10) Vidjeti također mišljenja EGSO-a NAT/735 „Europski pakt za financiranje klimatskih mjera” (izvjestitelj: Rudy de Leeuw) i ECO/456 „Akcijski plan za održivo financiranje” (izvjestitelj: Carlos Trias Pintó). Još nije objavljeno.

(11) ETUI/ETUC (2018.), Benchmarking Working Europe („Sustavno vrednovanje europskog tržišta rada”), Bruxelles: ETUI.

(12) Darvas, Z. i Moes, N. (2018.), How large is the proposed decline in EU agricultural and cohesion spending? („Koliko iznosi predloženo smanjenje potrošnje za poljoprivredu i koheziju EU-a?”). Objava na blogu centra za strateško promišljanje „Bruegel”, 4. svibnja 2018.

(13) SL C 283, 10.8.2018., str. 69.

(14) Vidjeti Claeys, G. (2018.), New EMU stabilisation tool within the MFF will have minimal impact without deeper EU budget reform („Novi instrument za stabilizaciju EMU-a u okviru VFO-a imat će minimalan učinak ako se ne provede korjenita reforma proračuna EU-a”), blog centra „Bruegel”, 9. svibnja 2018. Prema podacima te analize, iznos od 30 milijardi EUR činio je otprilike jednu trećinu iznosa pozajmljenog Irskoj tijekom krize.

(15) SL C 229, 31.7.2012., str. 32.

(16) SL C 197, 8.6.2018., str. 33.

(17) SL C 81, 2.3.2018., str. 131.

(18) Buduće financiranje EU-a. Buduće financiranje EU-a. Završno izvješće i preporuke Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva Završno izvješće i preporuke Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva, prosinac 2016.

(19) EGSO je taj porez pozitivno ocijenio još 2011. u mišljenju „Zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit” (SL C 24, 28.1.2012., str. 63.), i 2017. u mišljenju „Prijedlog direktive Vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (CCCTB)” (SL C 434, 15.12.2017., str. 58.).

(20) Komisija automatski preraspodjeljuje dio proračunskih obveza koji nije iskorišten ili ako za njega do kraja druge godine nakon godine proračunske obveze nije zaprimljen zahtjev za plaćanje (n+ 2). Izvor: Komisija.

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/116

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o posebnim odredbama za cilj Europska teritorijalna suradnja (Interreg) uz potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj i instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja”

(COM(2018) 374 final – 2018/0199 (COD))

(2018/C 440/19)

Izvjestitelj:

Henri MALOSSE

Zahtjev za mišljenje:	Europski parlament, 11.6.2018. Vijeće Europske unije, 19.6.2018.
Pravni temelj:	članci 178. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležno povjerenstvo:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	196/2/5

1. Zaključci i preporuke

1.1

Europska teritorijalna suradnja (ETS) jedinstveni je instrument kohezijske politike i predstavlja jedan od rijetkih okvira u kojima se nacionalni, regionalni i lokalni subjekti iz različitih država članica sustavno potiču na provedbu zajedničkih mjera i razmjenu praksi i strategija djelovanja. Može se reći da se u upravo u tome nalazi dio europskog duha. Usprkos brojnim slučajevima dodane vrijednosti i ulaganjima koja su nositelji rasta u do sada ostvarenim projektima, rezultati ex post ocjena ukazuju na brojne nedostatke. Novim Prijedlogom uredbe treba ih se uzeti u obzir na više razina djelovanja:

1.1.1

Pojednostavljenje postupaka – EGSO poziva na „šok pojednostavljenja” u vezi s veličinom projekata. Suradnja se prije svega odnosi na lokalno djelovanje. Stoga treba unijeti potrebna pojednostavljenja u obrasce i metode ocjenjivanja projekata te primjenjivati paušalne postupke kao glavni element novog planiranja.

1.1.2

Financijski okvir – Kohezijska politika glavni je element potpore strategiji Europa 2021.–2027. kojoj prioritetno treba pružati tehničku i proračunsku podršku. EGSO upozorava na odobravanje manje količine proračunskih sredstava, čime bi se dovela u pitanje učinkovitost, vidljivost i poznatost tog programa djelovanja. Stoga poziva Europski parlament da iznese prijedlog za povećanje sredstava za plaćanje za kohezijsku politiku, osobito za Europsku teritorijalnu suradnju.

1.1.3

Dodatnost – EGSO izražava zabrinutost zbog novih pravila zbog kojih bi se najviša stopa financiranja EU-a mogla smanjiti s 85 % na 70 %. Poziva da se 85 % financiranja zadrži za male projekte, najranjivije regije i mjere civilnog društva. EGSO također podupire opsežnije sudjelovanje privatnog sektora i upotrebu europskog financijskog inženjeringa fonda InvestEUfund kada je riječ o mjerama za proizvodni sektor.

1.1.4

Integracija financijskih instrumenata – EGSO poziva Komisiju da uvede pravu strategiju za usklađivanje i integraciju svojih različitih financijskih instrumenata dostupnih u okviru VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. Poziva Komisiju da što prije predstavi komunikaciju u tu svrhu. Europska teritorijalna suradnja mora biti povlašteni okvir za provedbu tog nužno potrebnog usklađivanja.

1.1.5

Za istinsko partnerstvo s civilnim društvom – Komisija mora uvesti obavezu uključivanja socijalnih partnera i organizacija civilnog društva u postupak savjetovanja, kao i u provedbu mjera jer se najbolji rezultati projekata ostvaruju uz sudjelovanje civilnog društva. EGSO preporučuje da se svako operativno tijelo obveže na predstavljanje plana za partnerstvo radi uključivanja civilnog društva mehanizmom za upozoravanje.

1.1.6

Održavanje i razvoj tematske koncentracije. Zaključak o razvoju prema tematskoj koncentraciji prioriteta djelovanja i ulaganja EGSO je pozitivno ocijenio, ali treba pojasniti način na koji valja:

—	uzeti u obzir osobitosti područja iz članka 174. UFEU-a (otoci, planinska područja, ruralna područja, aglomeracije itd.), uvažavajući potrebu za koncentracijom, jamstvom vidljivosti i učinkovitosti kako bi se spriječilo raspršivanje;

—	staviti naglasak na sva pitanja povezana s održivim razvojem i klimatskom politikom;

—	staviti Europu uistinu nadohvat građana putem lokalnog djelovanja.

1.1.7

Pomorsko dobro i otočna područja – Budući da je pomorsko dobro jedino okruženje otočnih područja, EGSO zagovara da ta područja mogu i dalje predstavljati projekte u okviru prekogranične i teritorijalne suradnje. Po potrebi bi trebalo oblikovati novi prioritet za otočna područja i dodijeliti mu određena proračunska sredstva.

1.1.8

Makroregionalne strategije – EGSO smatra da razvoj makroregionalnih strategija treba proširiti na nova područja (Sredozemlje, Balkan, Karpati itd.) i za njih osigurati bolju integraciju novih europskih financijskih instrumenata.

1.1.9

Suradnja sa susjednim zemljama – EGSO pozdravlja uvođenje jedinstvenog provedbenog okvira sa susjednim/trećim zemljama. Također ističe važnost pristupa prema kojem se istodobno aktiviraju sredstva ETS-a i vanjskih europskih fondova. EGSO poziva Komisiju da osigura da se u tom okviru teritorijalni programi suradnje omoguće regijama zemalja iz susjedstva, čak i ako ne graniče sa zemljama EU-a, kako bi se spriječili prekidi u predmetnim zemljama.

1.1.10

Inovacije – EGSO podupire prijedlog o tome da se prioritet osigura za samostalan proračun i postupke koji nedržavnim akterima omogućuju izravan pristup. Međutim, EGSO ističe da se inovacijama mora obuhvatiti i socijalna i društvena razina.

1.1.11

Digitalna komponenta europske teritorijalne suradnje – Jedan od najvećih izazova za dionike europske teritorijalne suradnje jest ostati povezan. Treba predvidjeti sredstva i inicijative kako bi se smanjila digitalna rascjepkanost između područja kao i između gradskih i ruralnih dijelova regija: razvoj razmjene iskustva, smanjivanje digitalne rascjepkanosti, s jedne strane između regija i s druge strane između gradskih i ruralnih područja.

1.1.11.1

Zbog toga EGSO preporučuje da se za razdoblje 2021.-2027. u sve programe ETS-a uvede aspekt digitalne transformacije i zahtjevi za povećanje kompetencija.

1.1.12

Uvažavanje mladih – Uvažavanje mladih u Europi temeljna je sastavnica. EGSO predlaže primjenu metoda programa Erasmus+ za razmjene mladih: studenata, naučnika, nezaposlenih osoba, osoba s poteškoćama, kako bi teritorijalna suradnja posebnim programima mobilnosti, strukovnim osposobljavanjem i učenjem jezika obuhvatila mlade. EGSO predlaže da se prekograničnim i transnacionalnim programima suradnje obuhvate posebne linije prijedloga i djelovanja za mlade i čiji su nositelji mladi.

1.1.13

Mjere za najranjivije skupine stanovništva i uvažavanje horizontalnih kriterija – EGSO naglašava važnost uvođenja jasnih pravila o razinama obveze koje se trebaju poštovati uz uvažavanje horizontalnih načela Zajednice i određivanja najnižeg praga u tom pogledu (10 % pomoći za djelovanje).

1.1.14

Civilna zaštita i suzbijanje velikih rizika – EGSO poziva Komisiju da planira uvođenje te dimenzije kao okosnice teritorijalne suradnje i da je poveže s novim fondom „Obrana i civilna zaštita” koji je Komisija predložila za VFO za razdoblje 2021. – 2027.

1.1.15

Oglašavanje – S obzirom na važnost programa koji se podupiru u ETS-u, EGSO će podržati svaku inicijativu kojom se povećava vidljivost kako bi se ojačao duh europskog građanstva i kako bi se podigla svijest o konkretnim mjerama provedenima uz potporu EU-a. Osobito preporučuje uspostavljanje informativnih centara u regijama korisnicama programa suradnje, koji bi se po mogućnosti trebali uspostaviti u organizacijama civilnog društva.

2. Uvod

2.1 Teritorijalna i granična suradnja, europski duh

2.1.1

U središtu izgradnje zajedničkog europskog prostora Europska teritorijalna suradnja (ETS) (Interreg), sa svim svojim prekograničnim, transnacionalnim, međuregionalnim elementima i otvorenošću prema susjednim zemljama, predstavlja temelj europske integracije: doprinosi tome da se granice ne pretvore u prepreke, zbližava Europljane, pomaže u rješavanju zajedničkih problema, olakšava razmjenu zamisli i prednosti te potiče strateške inicijative sa zajedničkim ciljevima.

2.1.2

Članci 174. i 24. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) čine pravni okvir za odobravanje provedbe politike gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije čiji su ciljevi smanjenje razlika između regionalnih razina razvoja, a time i poboljšanje europske teritorijalne suradnje.

2.1.2.1

Članak 174. glasi: „Među dotičnim regijama posebna se pozornost poklanja ruralnim područjima, područjima zahvaćenima industrijskom tranzicijom i regijama koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, kao što su najsjevernije regije s vrlo niskom gustoćom naseljenosti te otoci, pogranične i planinske regije”. EGSO smatra da taj članak uvelike opravdava što ETS pruža osobitu pozornost tim regijama i poziva Komisiju i države članice da to osiguraju.

2.1.3

Kao prioritetni cilj kohezijske politike, ETS (Interreg) je okvir u kojem javni i privatni, regionalni i lokalni subjekti u državama članicama vode zajedničke inicijative, razmjenjuju dobre prakse, izgrađuju politike razvoja na unutarnjoj i vanjskoj razini Europe. Međutim, unatoč brojnim slučajevima i primjerima dodane vrijednosti i ulaganja koji su nositelji rasta u do sada ostvarenim projektima, neke manjkavosti povezane s nedostacima u utvrđivanju opsega različitih programa imaju određene posljedice i treba ih ispitati u odnosu na nove perspektive za razdoblje 2021. – 2027.

2.1.4

Rezultati ex post ocjena ukazuju na nekoliko elemenata:

—	nedostatnost funkcionalne definicije regija u odnosu na članak 174. UFEU-a;

—	velike teškoće u određivanju i provedbi ujednačene strategije djelovanja zbog odabira pristupa odozdo prema gore u određivanju projekata koje treba poduprijeti;

—

gotovo nepostojeća sinergija između programâ Interreg i ostalih programa Zajednice koji bi mogli ojačati njihove učinke na razvoj, kao što su osobito Erasmus+, Obzor 2020., Europski fond za strateška ulaganja (EFSU), Connect-Europe, COSME, i općenito premali utjecaj tih mjera i njihove vidljivosti za civilno društvo i za sve kategorije građana, a osobito žene, mlade, obitelji, osobe s invaliditetom i starije osobe.

2.1.5

Neki od tih aspekata uzimaju se u obzir u novom Prijedlogu uredbe, koji osnažuje postupke za smanjenje regionalnih prioriteta u svim europskim regijama, uključujući i najudaljenije, razvija nove makroregionalne strategije i tematske koncentracije, naglašava inicijative za inovacije kao i brojne druge inicijative koje se stoga, podvrgavaju analizama i za koje se iznose posebne primjedbe. Međutim, više važnih točaka prijedloga Komisije treba poboljšati i pojasniti.

3. Glavne teme za preporuke EGSO-a upućene Komisiji

3.1

Pojednostavljenje postupaka – Usmjerenost na šok pojednostavljenja – Komisija predlaže značajan skup posebnih odredbi za pojednostavljenje pravila za pozicioniranje i vođenje programa za sve predmetne razine: korisnike, države članice, upravljačka tijela, treće zemlje sudionice i Komisiju. EGSO može samo prihvatiti takav pristup. Međutim, riječ je o inicijativi koja se predstavlja prilikom svakog novog programskog razdoblja. Komisija nije išla dovoljno daleko u tom postupku.

3.1.1

Kada je riječ o pojednostavljenju i paušalu, Uredbom se uvodi paušalna obrada određenih troškova kao ključni element za buduće programsko razdoblje i ide još dalje s određenim promjenjivim stavkama kao što su troškovi osoblja (za svaki projekt do 200 000 Eura: paušal i bez potrebe za podnošenjem računa). Komisija time priznaje da je na administrativnoj razini potrebno pojednostavljenje i naglašava da je potreban opći konsenzus.

3.1.2

Suradnja se prije svega odnosi na lokalno djelovanje. Stoga je potreban program koji je otvoreniji prema civilnom društvu uz korjenito pojednostavljenje postupaka i uvođenje malih informativnih jedinica i jedinica za pomoć.

3.1.3

EGSO želi da se traži dosljednost u vezi s opsegom projekata kako bi se u obrasce i metode ocjenjivanja projekata unijela potrebna pojednostavljenja i kako bi se provodili barem paušalni postupci za administrativne i upravljačke aktivnosti. „Šok pojednostavljenja” potreban je kako bi se nositeljima projekata omogućilo da se usredotoče na rezultate mjera, a ne na administrativne aktivnosti koje uzimaju mnogo vremena.

3.1.4

Naime, kao što to želi Komisija, treba ići do kraja s logikom ocjenjivanja projekata prema „rezultatima” i subjekte osloboditi obaveze da neprestano moraju podnositi izvješća o aktivnostima (trenutno svakih šest mjeseci).

3.2

Financijski okvir – Komisija smatra da kohezijska politika i njezin izraz u ETS-u moraju ostati glavna stavka financijskog paketa. EGSO podržava taj stav. Odobravanjem manje količine proračunskih sredstava dovela bi se u pitanje učinkovitost, vidljivost i sadašnja poznatost tog programa djelovanja. Trenutno je prihvaćena opcija prema kojoj se održava stabilan proračun u odnosu na posljednje razdoblje, i to u kontekstu smanjivanja proračuna Europske unije za 10 %. Ta bi situacija trebala omogućiti jednako održavanje potpora programima Interreg, što je najmanji zahtjev, ali EGSO poziva Europski parlament da predloži znatno povećanje jer politički utjecaj i utjecaj na stanovništvo tih mjera može biti vrlo velik, pod uvjetom da im se dodijele znatna sredstva.

3.2.1

U novoj uredbi o europskoj teritorijalnoj suradnji stopa sufinanciranja pada na 70 % (u odnosu na sadašnjih 85 %). Prema Komisiji, uslijed te promjene trebalo bi doći do jačanja financijskog sudjelovanja država i poboljšanja uvjeta dobivanja projekata. EGSO je zabrinut da ta mjera, takozvana mjera dodatnosti, ne obeshrabri privatne dionike i manje povlaštene regije da u tome sudjeluju. Stoga poziva na to da se zadrži stopa od 85 % za najranjivije regije u smislu članka 174. UFEU-a. Osim toga, koncentracija intervencija Europe uvijek jamči njihovu veću vidljivost.

3.2.2

Nova pravila za „male projekte” – Nova uredba daje jasnu definiciju, nove mjere i pojednostavljena pravila: ponovnu definiciju tehničke pomoći, ukidanje zahtjeva za godišnja izvješća, paušalni pristup za brojne elemente izdataka i uvjete za brže pokretanje za sljedeće razdoblje. EGSO smatra da te inicijative idu u dobrom smjeru.

3.2.3

Kada je riječ o administrativnim opterećenjima za „male projekte”, EGSO također pozitivno ocjenjuje mogućnost uvođenja prekogranične institucije koja upravlja cijelom administracijom za sve „male projekte”, kao dodatak paušalu.

3.2.4

EGSO cijeni nastojanje Komisije da u najvećoj mjeri poveća sudjelovanje privatnih dionika u programima teritorijalne suradnje. EGSO podupire taj stav i predlaže utvrđivanje najnižeg praga za sudjelovanje nedržavnih aktera (osim regionalnih vlasti), kao što su privatna poduzeća, socijalni partneri, udruge i udruženja, tijela socijalne i solidarne ekonomije te strukovne organizacije.

3.3

Partnerstvo s civilnim društvom – EGSO podsjeća da je partnerstvo bitan element kada se uzimaju u obzir horizontalna načela. Osobito ga treba primijeniti s civilnim društvom, socijalnim partnerima, lokalnim tijelima vlasti i tijelima za socijalnu uključenost. U tom kontekstu uključenost civilnog društva u nadzorne odbore predviđena je uredbom. Na mjestima gdje se pružaju informacije o provedbi i rezultatima programa predviđeno je dodati informacije o neuspjesima i projektima koji ne izvješćuju o njihovu sudjelovanju.

3.3.1

Treba utvrditi da nakon što se lokalna tijela imenuju, sklona su zanemariti sve ostalo.

3.3.2

Sudjelovanje dionika civilnog društva ne smije se ograničiti na postupak savjetovanja. Važno je uključiti ih u provedbu mjera i povjeriti im odgovornosti u tom pogledu, uključujući odabirom organizacija civilnog društva kao upravljačkih tijela.

3.3.3

EGSO predlaže da za svaki program ETS-a upravljačko tijelo predloži plan partnerstva kojim će dokazati sudjelovanje civilnog društva u svakoj fazi pripreme, provedbe i ocjenjivanja mjera. Taj plan mora sadržavati mehanizam za upozoravanje koji uvodi kako bi se dionici civilnog društva mogli obratiti predmetnom tijelu u slučaju kada se ne poštuje načelo partnerstva.

3.4

Nova dodjela natječaja za teritorijalnu suradnju – Nova uredba ETS/Interreg opisuje budući program djelovanja na pet dijelova suradnje: prekogranična, transnacionalna, međuregionalna, pomorska, uz sudjelovanje najudaljenijih regija i međuregionalna ulaganja u inovacije. Taj je pristup ujednačen čak i ako činjenica da se iz prekogranične suradnje povlači suradnja koja obuhvaća pomorsko dobro izaziva propitkivanje i mnogo zabrinutosti među subjektima iz predmetnih regija. Komisija se opravdava objašnjenjem da mogu postojati, osobito u okviru pomorske suradnje, preklapanja između više prekograničnih programa i obvezuje se utvrditi zajednički pristup za programe u pomorskim područjima, uključujući bilateralnu suradnju, koja će imati najvažniji utjecaj.

3.5

Pitanje pomorskog dobra i slučaj otočnih područja – EGSO smatra da se takvo stajalište o pomorskoj dimenziji može shvatiti kada je riječ o kopnenim područjima, ali nije opravdano kada je riječ o otočnim područjima koja po definiciji imaju samo pomorske granice. EGSO je često tražio od Komisije da posebnu pozornost posveti pitanju otoka koji su izloženi očitim strukturnim nedostacima priznatima u članku 174. UFEU-a. EGSO stoga predlaže da se mjere europske suradnje između otoka uvrste u prekograničnu suradnju i/ili da se od njih napravi šesta kategorija s posebnim proračunskim sredstvima, osobito u korist skupine otoka koji pripadaju istom morskom bazenu, kako bi se potaknula razmjena iskustava.

3.6

Posebna usmjerenost na inovacije – Za razvoj projekata na cijelom europskom području predlaže se nova posebna linija koja se temelji na pozivima na podnošenje prijedloga kako bi se išlo dalje od obične razmjene dobrih praksi i kako bi se krenulo prema potpunim mehanizmima istraživanja i djelovanja (11 % proračuna Interreg). EGSO odobrava taj pristup pod uvjetom da obuhvaća i društvene i socijalne inovacije za koje teritorijalna suradnja može imati veliki utjecaj kod predmetnih skupina stanovništva i da omogućuje izravno sudjelovanje nedržavnih aktera (znanstvenika, poduzeća, civilnog društva).

3.7

Usmjerenost na najudaljenije regije – Komisija predlaže usvajanje novih mjera kako bi se tim regijama, zbog njihova posebnog položaja, omogućila suradnja s obzirom na komunikaciju Komisije „Jače i obnovljeno strateško partnerstvo s najudaljenijim regijama EU-a” (1). Riječ je o dijelu suradnje za najudaljenije regije, odnosno njihovoj međusobnoj suradnji i suradnji sa susjedima (stavka 3,2 proračuna Interreg). Ta jasno utvrđena odredba zanimljiva je, ali trebalo bi omogućiti da se sredstva EU-a za treće zemlje koje su susjedne najudaljenijim regijama (osobito Europski razvojni fond, ERF) mogu lako aktivirati za provedbu tih mjera, što sada nije slučaj. EGSO poziva da usklađeno zajedničko djelovanje Interreg-a i ERF-a bude uređeno i planirano.

3.8

Suradnja s trećim zemljama – EGSO pozitivnim ocjenjuje što će od sada u neuravnoteženom međunarodnom kontekstu biti uspostavljen jednak okvir za mjere u kojima sudjeluju susjedne zemlje izvan Europske unije. Kada je riječ o zemljama iz susjedstva, postojeću mogućnost za regije koje ne graniče s tim zemljama da sudjeluju u transnacionalnim mjerama suradnje trebalo bi bolje iskoristiti kako bi se istaknule razlike unutar tih zemalja koje pogoduju graničnim regijama EU-a.

4. Novi načini razmišljanja

4.1

Razvoj tematske koncentracije – EGSO preporučuje da se programi usmjere na mjere povezane s prioritetima Europske unije utvrđenima nacrtom VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. (inovacije, istraživanje, zelenija Europa – energija, kružno gospodarstvo itd., povezana Europa – prijevoz, poljoprivreda itd., socijalnija Europa – ESF, EFRR, obrazovanje, zdravlje itd., lokalnija Europa kroz strategije razvoja na lokalnoj razini), ne zaboravljajući posebne ciljeve najavljene u Uredbi u području socijalnih pitanja, obrazovanja i zdravstvene skrbi. Posebna pozornost mora se tako posvetiti strategijama lokalnog razvoja koje povezuju sve dionike civilnog društva.

4.1.1

U okviru tematske koncentracije ključno je da pitanja održivog razvoja i klimatske politike, kružnog gospodarstva i obnovljivih izvora energije budu u središtu svih rasprava, kao i da se izričito uzimaju u obzir.

4.2

Makroregionalne strategije – Makroregionalne strategije (Baltičko more, Dunav, Alpski luk, Jadransko i Jonsko more) također se smatraju uspjesima. ETS predstavlja posebnu vrijednost zbog svoje mogućnosti stvaranja potrebnih uvjeta za primjenu makroregionalnih strategija razvoja koje se temelje na:

—	postojanju visokog stupnja prekograničnih međudjelovanja;

—	usklađenosti između financiranja i strateških prioriteta djelovanja.

4.2.1

Ti će mehanizmi omogućiti jačanje programa suradnje, osobito transnacionalne i pomorske. U okviru makroregionalne suradnje za Sredozemlje (zapadno i istočno) moglo bi se provesti korisno ispitivanje u vezi sa strategijama za pomorski bazen koje se provode u okviru pomorskih mjera EU-a kao i makroregionalna suradnja koja se odnosi na planinske lance na jugu Europe (Karpati i Balkan) koji se u oba slučaja protežu na treće zemlje.

4.3

Digitalna komponenta europske teritorijalne suradnje – Jedan od najvećih izazova za europsku teritorijalnu suradnju jest da ostane povezana. Treba predvidjeti sredstva i inicijative za smanjivanje digitalne rascjepkanosti između područja kao i između gradskih i ruralnih dijelova regija. Digitalni razvoj obuhvaća više izazova:

4.3.1

Tehnički i gospodarski izazov za razvoj područja. Digitalne tehnologije nositelji su velikih mogućnosti razvoja područja u okviru novih industrijskih promjena, suradničkog društva, pojavljivanja novih oblika suradnje na radu, novih mehanizama vrednovanja lokalnih resursa.

4.3.2

Velik društveni izazov koji sudjeluje u razvoju kompetencija stanovništva i područja. Razvoj ulaganja u kompetencije i napredna primjena te onemogućavanje stvaranja digitalne društvene rascjepkanosti. Digitalni razvoj stvara nove oblike diskriminacija, koje prije svega proizlaze iz mogućnosti pristupa opremi za siromašno stanovništvo zbog životnog standarda, kulturnih aspekata povezanih s razinom obrazovanja i dobi.

4.3.3

Treba uzeti u obzir da je „digitalni” aspekt istodobno u mogućnosti omogućiti pristup pravima, ali i predstavljati dodatni čimbenik isključenja za određene kategorije javnosti. Zbog same ove tvrdnje EGSO poziva Komisiju da u mjerama ETS-a uzme u obzir usklađeni pedagoški pristup s dionicima određenog područja.

4.3.4

Osim toga, EGSO predlaže da se velik dio inovativnih mjera posveti digitalnom sektoru uz pozive na podnošenje posebnih prijedloga koji obuhvaćaju razmjenu iskustava i teritorijalnu suradnju u tim područjima, pri čemu prednost treba dati uključivanju najsiromašnijih i oslabljenih skupina stanovništva. Važna je za područja u okviru novih industrijskih promjena suradničkog društva, pojavljivanja novih oblika suradnje na radu, novih mehanizama vrednovanja lokalnih resursa. Komisija je predstavila nacrt proračuna za razdoblje 2021. – 2027. Je li njime u dovoljnoj mjeri obuhvaćen taj digitalni aspekt? Ako nije, tada taj nacrt nije prikladan.

4.3.5

Digitalni sektor i umjetna inteligencija – Komisija mora raspolagati digitalnim alatima i umjetnom inteligencijom za provedbu i ocjenjivanje budućih programa (big data, nove tehnologije i ulaganja fondova).

4.3.6

Prema samoj Komisiji, ocjena utjecaja mjera i programa EU-a ukazuje na „stanje duha”. Rezultati nekog projekta ponekad su manje važni od načina na koji su ostvareni i teško je pronaći pokazatelje (ne samo kvantitativne već i kvalitativne) da bi se to ocijenilo.

4.3.7

EGSO potiče Komisiju na istraživanje najboljih pokazatelja za ocjenjivanje neposrednih rezultata i utjecaja programa i projekata.

4.4

Uvažavanje mladih – Uvažavanje mladih u Europi temeljna je sastavnica. EGSO predlaže primjenu metoda programa Erasmus+ za razmjene mladih – srednjoškolaca, studenata, naučnika, nezaposlenih osoba, osoba s poteškoćama, kako bi teritorijalna suradnja posebnim programima mobilnosti, osobito radi strukovnog osposobljavanja i učenja jezika, obuhvatila mlade. Promišljanje EGSO-a odnosi se na više nekontradiktornih mogućnosti kako bi pojam područja za mlade dobio smisao.

4.4.1

EGSO predlaže da se postotak iznosa ETS-a preusmjeri na mjere koje provode mladi i za mlade. Istodobno, u okviru budućeg programa Erasmus+ nakon 2021., Komisija bi mogla odabrati mogućnost da dio programa Erasmus+ posveti inicijativama namijenjenima određenim područjima.

4.4.2

S druge strane, 10 % jednog ili više dijelova Interrega trebalo bi namijeniti mobilnosti kao što je Erasmus, a jednak postotak trebalo bi namijeniti omotnici za projekte koji se vode u okviru programa Erasmus+, a koji se organiziraju na području Europe. Prednost bi se mogla dati regijama koje se počinju stvarno oblikovati, kao što je na primjer sredozemna makroregija, i/ili na eksperimentalnoj razini, regijama čije je osnivanje i razvoj u tijeku, kao što je na primjer makroregija istočnog Sredozemlja.

4.4.3

Stoga u prekogranične i transnacionalne programe suradnje treba uvesti jedan ili nekoliko aspekata posebnih prijedloga i djelovanja za mlade i koje provode mladi. Ti bi aspekti trebali omogućiti i poduprijeti prijelaz s obične kulturne razmjene na vrednovanje mjera koje se odnose i na druge kategorije osim onih koje su tradicionalno korisnici programa Erasmus+: kretanja mladih i stvaranje udruženja za borbu protiv isključivanja i socijalnih nejednakosti za integraciju najranjivijih osoba (invaliditet), mjere za klimu, inicijative za doprinos prihvatu izbjeglica ili bilo koje drugo pitanje u području obrazovanja i solidarnosti.

4.5

Mjere za najranjivije skupine stanovništva i uvažavanje horizontalnih kriterija – Kada je riječ o tome da se u obzir uzimaju ranjive kategorije stanovništva na svim razinama osmišljavanja i provedbe programa suradnje, a osobito pri odabiru projekata, stajalište Komisije jasno je u pogledu obaveze da se poštuju horizontalna načela Zajednice.

4.5.1

Kada je o tome riječ, još se uvijek postavlja pitanje propisa u okviru ETS-a, kojima nisu utvrđene kvote. EGSO predlaže određivanje najnižeg praga za graničnu suradnju (10 %).

4.6

Civilna zaštita i suzbijanje velikih rizika. Ova je sastavnica, kao dio novog Europskog fonda za obranu i civilnu zaštitu, koji je Komisija predložila za VFO za razdoblje 2021. – 2027., središnji element koji utječe na teritorijalnu suradnju. Time se misli, na primjer, na sprečavanje i suzbijanje šumskih požara na Sredozemlju ili na poplave u najsjevernijim regijama. Tu je riječ o pitanju u okviru kojeg je suradnja izvan nacionalnih granica činjenica i koje izravno utječe na život građana.

4.6.1

EGSO stoga preporučuje da se posebna pozornost u okviru ETS-a posveti mogućnosti suradnje između više fondova i da se tijelima zaduženima za programe daju jasne preporuke kako bi se podigla njihova razina svijesti o izazovima i mogućnostima koje ta pitanja predstavljaju za njihova područja. Mogli bi se objaviti pozivi na podnošenje prijedloga po tom pitanju kako bi se stvorilo natjecanje među regijama.

4.7

Integracija različitih europskih instrumenata: EGSO smatra da ovim prijedlogom nisu u dovoljnoj mjeri obuhvaćene mogućnosti sinergija između ETS-a i drugih postojećih ili budućih financijskih instrumenata EU-a, osobito u pogledu razmjene mladih, digitalnih mreža i programa, istraživanja i razvoja, ulaganja, civilne zaštite i suzbijanja velikih rizika. Poziva Komisiju da ispravi taj nedostatak.

4.7.1

ETS predstavlja prikladan okvir za osiguravanje komplementarnosti europskih instrumenata na temelju potreba na terenu:

—	ulaganja malih i srednjih poduzeća ako se uspiju učinkovito kombinirati intervencije Interrega s intervencijama novog fonda InvestEuFund koji predlaže Komisija u okviru VFO-a za razdoblje 2021. – 2027.;

—	mreže (infrastrukture, digitalni sektor, energija) s programom „Connect Europe Facility”;

—	vanjske mjere (ERF, politika susjedstva);

—	fondovi za civilnu zaštitu;

—	Erasmus +;

—	Obzor Europa (sadašnji Obzor 2020.);

—	LIFE (Okoliš i klimatska politika);

—	Europski socijalni fond;

….

4.7.2

Prijedlozi Komisija o tom pitanju nejasni su. EGSO poziva Komisiju da u okviru prijedloga o VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. predstavi komunikaciju o integraciji svojih financijskih instrumenata.

4.8

Oglašavanje – Interreg predstavlja jedno od glavnih sredstava za jačanje duha europskog građanstva. Da bi mjere EU-a postale poznate, treba pojačati njihovu vidljivost. Komisija mora davati jednostavne objave i promidžbene poruke o upotrebi i postignućima programa Interreg. To je potrebno kako bi građani postali svjesni konkretnih mjera provedenih uz potporu EU-a. S obzirom na važnost ove teme, EGSO predlaže uspostavljanje informativnih centara i centara za graničnu ili teritorijalnu suradnju čiji bi to bio zadatak, koji bi se po mogućnosti trebali uspostaviti u organizacijama civilnog društva.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) COM(2017) 623 final.

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/124

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o mehanizmu za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu”

(COM(2018) 373 final – 2018/0198 (COD))

(2018/C 440/20)

Izvjestitelj:

Etele BARÁTH

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 11/06/2018 Vijeće Europske unije, 19/06/2018
Pravni temelj:	članci 175. i 304. UFEU-a

Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te gospodarsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	195/1/3

1. Zaključci i preporuke

1.1

EGSO pozdravlja Prijedlog uredbe Europske komisije o mehanizmu za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu (dalje u tekstu „mehanizam”). EGSO smatra da se u Prijedlogu odražava novi pristup te da bi se njime mogle povećati mogućnosti za suradnju, temeljenu na supsidijarnosti, između različitih država članica, kao i doprinijeti održivom i uravnoteženijem socioekonomskom razvoju pograničnih regija i rastu BDP-a Europske unije.

1.2

EGSO smatra da je argument iznesen u Prijedlogu osnovan jer, iako trenutačno postoji više institucijskih instrumenata za potporu tim regijama (posebice Interreg i EGTS-ovi), oni nemaju potrebne ovlasti za poduzimanje takvih pravnih mjera.

1.3

EGSO smatra da provedba nacrta uredbe može doprinijeti uklanjanju povijesnih prepreka, širenju svakodnevne prakse europejstva i jačanju svijesti o europskom građanstvu.

1.4

EGSO potiče Europsku komisiju da razjasni sva pitanja koja stvaraju pravnu nesigurnost kako postupak koji se smatra složenim i koji je naširoko popraćen pretjeranim jamstvima ne bi imao odvraćajući učinak za potencijalne korisnike tog zakonodavstva. Neophodno je jasno utvrditi način na koji bi se susjedne države članice potaklo na suradnju kada se koncepti njihovih projekata razlikuju ili kada se njihovi pristupi općenito razlikuju.

1.5

EGSO insistira na važnosti stalnog praćenja ispravne primjene Uredbe s obzirom na to da se njome ne uređuju rješenja nego sam postupak te da bi se njome mogao ponuditi okvir brojnih mogućnosti za suradnju.

1.6

Prednost nacrta uredbe jest ta da se njime usklađuje, a ne ujednačuje pa stoga definicija njegovog teritorijalnog područja primjene predstavlja važan element njegove primjenjivosti (vidjeti točku 2.7.4).

1.7

Nadalje, Prijedlog uredbe polazi od načela da bi se za rješavanje određenog problema moglo primjenjivati zakonodavstvo koje je na snazi s druge strane granice. Međutim, taj pristup nije moguć u brojnim slučajevima. Može se dogoditi da ni s jedne ni s druge strane granice ne postoji zakonodavstvo koje je na snazi, a koje bi moglo doprinijeti rješavanju određenog problema; rješenje bi se stoga moglo pronaći po uzoru na zakonodavstvo neke treće zemlje. Potrebno je predložiti mehanizam za pronalazak rješenja za takve slučajeve.

1.8

EGSO cijeni koordinaciju koju je uvela Europska komisija i oslanja se na prekogranične koordinacijske točke za širenje postojećih „dobrih praksi” (prekograničnih programa itd.) i regionalizaciju inicijativa (primjerice koherentnost s makroregionalnim strategijama integriranima u urbani razvoj). Odbor u tu svrhu predlaže iskorištavanje stručnosti i sposobnosti koordinacije organizacija civilnog društva (vidjeti točku 2.14.2).

1.9

Nacrt uredbe može doprinijeti daljnjem jačanju europske inovativne i odgovorne javne uprave, no EGSO smatra da je potrebno uvesti obvezu pružanja informacija dionicima u cilju isticanja mogućnosti prekogranične suradnje te predlaže da se sredstvima koje nudi e-uprava pojednostavi sudjelovanje u postupku i poveća njegova privlačnost.

1.10

EGSO preporučuje da se pozornost posveti znatnoj neravnoteži koja bi mogla postojati među potencijalnim pokretačima, što bi trebalo kompenzirati, tako da se predvidi potpore jednostavnijem sudjelovanju partnera koji su u početnoj fazi u najnepovoljnijem položaju.

1.11

Kada je riječ o prekograničnim inicijativama i pravnim praksama, važno je izbjeći svaku mogućnost nazadovanja. Posebnu pažnju valja posvetiti tome da nijedna strana zbog suradnje ne bude kažnjena ni oštećena.

2. Opće napomene

2.1

EGSO pozdravlja inicijative kojima se želi ukloniti prepreke jedinstvenom tržištu i doprinijeti ostvarenju njegovih četiriju temeljnih sloboda. (1) EGSO smatra da je prijedlog o uspostavi prekograničnog mehanizma, u kojem se odražava učinkovit rad luksemburškog predsjedništva, dodatan korak u tom smjeru.

2.2

Europska unija ima 40 unutarnjih kopnenih pograničnih regija koje obuhvaćaju 40 % njezina teritorija i predstavljaju gotovo 30 % njezina stanovništva. Svakodnevno 1,3 milijuna ljudi prelazi granicu kako bi išli na posao. (2)

2.3

Ti prelasci granica mogu prouzročiti poteškoće kada je riječ o zapošljavanju, poboljšanju zdravstvene zaštite, korištenju usluga koje nude državne institucije ili hitne službe. Nepriznavanje poreznih sustava, prava na mirovinu i drugih prava i normi, kao i nepostojanje zajedničkih hitnih službi mogli bi predstavljati ozbiljne probleme. Većina postojećih prepreka javlja se zbog različitih nacionalnih zakonodavstava s obje strane granice, nespojivih upravnih postupaka, ili, jednostavno, zbog nepostojanja zajedničkog teritorijalnog planiranja. (3)

2.4

Međutim, pogranične regije gospodarski su općenito manje uspješne od drugih regija u državi članici. Pristup javnim uslugama, npr. bolnicama i sveučilištima, u njima je općenito otežan. Pojedinci, poduzeća i javna tijela pograničnih regija suočavaju se s posebnim poteškoćama kada je riječ o snalaženju između dvaju različitih upravnih i pravnih sustava. Znanstvenici s Tehnološkog sveučilišta u Milanu dokazali su da bi se uklanjanjem postojećih upravnih prepreka BDP EU-a mogao povećati za oko 8 %. (4)

2.5

Kada je riječ o socijalnoj dimenziji tog izazova, EGSO smatra da je posebice važno uspostaviti mehanizme kojima bi se uklanjanjem postojećih upravnih prepreka građanima omogućilo da slobodno odaberu svoje radno mjesto i podržao razvoj infrastrukture i usluga od općeg interesa.

2.6

S gospodarskoga gledišta također treba pozdraviti pristup usvojen u Prijedlogu, kojim se u interesu poslodavaca i radnika želi sve više smanjiti upravno opterećenje.

2.7

Granična su područja zbog njihove rubne lokacije često u nepovoljnijem položaju, i u gospodarskom i u socijalnom smislu. (5) Takva inicijativa mogla bi učinkovito doprinijeti jačanju teritorijalne kohezije kojom se želi osigurati usklađen razvoj svih područja i omogućiti njihovim stanovnicima da na najbolji način iskoriste regionalne prednosti. U skladu s Ugovorom iz Lisabona (6), EGSO smatra da se takva raznolikost može pretvoriti u prednost koja će doprinijeti održivom razvoju čitave Unije.

2.7.1

EGSO izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije pokrenula participativni postupak kojim bi se usvojila sveobuhvatna i integrirana strategija za održivu Europu 2030. i nakon toga. (7) Kontekstualizacija novog mehanizma stoga je izrazito važna: EGSO smatra da nove prekogranične koordinacijske točke, uz pravno usklađivanje, trebaju osigurati i integraciju inicijativa u različite teritorijalne postupke.

2.7.2

Ti teritorijalni postupci posebice uključuju teritorijalne strategije različitih razina (primjerice makroregionalne strategije ili integrirane strategije za gradski razvoj) kao i integraciju iskustva proizašlog iz europskih programa teritorijalne suradnje, povrh svega kada je riječ o iskustvima i rezultatima proizašlima iz prekograničnih programa.

2.7.3

Snaga teksta u trenutačnom obliku, u usporedbi s prethodno iznesenim idejama, leži u tome što u njemu nije isključena mogućnost pomorske suradnje (što taj instrument čini primjenjivim na dinamičnu pomorsku suradnju poput suradnje uspostavljene u širem području Kopenhagena i između Helsinkija i Tallina ili također talijansko-hrvatskih odnosa koji su trenutačno u punom zamahu).

2.7.4

Iako se u skladu s tumačenjem zakonodavnog prijedloga teritorijalno područje primjene nalazi na razini NUTS3, prijedlogom se predviđa primjena mehanizma na najmanjem mogućem opravdanom teritoriju, što bi trebalo pozdraviti. Međutim, važno je da se uredba prilagodi slučajevima u kojima se teritorijalno područje primjene treba proširiti izvan predloženih upravnih granica (primjerice, radijska frekvencija vozila hitne pomoći mora, ako je to potrebno, funkcionirati na širem području).

2.8

Kao što je izraženo u novom prijedlogu za proračun EU-a, zaštita okoliša danas je postala neosporiv prioritet: Komisija predlaže povećanje financijskih sredstava za okoliš i klimatsku politiku. (8) Jasno je da je potrebno pozdraviti svaki pokušaj za postizanje dosljednog pristupa europskom ekosustavu kojim se pruža mogućnost zaštite okoliša.

2.9

Poput Europske komisije, u Komunikaciji naslovljenoj „Poticanje rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a” (9) (u kojoj se putem deset prijedloga ističu načini na koje EU i njegove države članice mogu smanjiti složenost, potrebno vrijeme i troškove prekogranične interakcije te promicati objedinjavanje usluga uzduž unutarnjih granica), i EGSO smatra da suradnja treba nadići pravno usklađivanje (potpora višejezičnosti itd.).

2.10

Međutim, postoji bojazan da će uspostavljanje mehanizma na dobrovoljnoj osnovi dovesti do daljnje rascjepkanosti pravne prakse i upravnog ustroja u Europi, te da će se pojaviti znatne razlike između praksi razvijenijih i manje razvijenih država. Naime, potonje se, uz različite pravne prepreke, suočavaju i s težim izazovima, primjerice u gospodarskom smislu.

2.11

EGSO je svjestan vremenske dimenzije pravnog usklađivanja, no potiče države članice da uspostave što homogeniji sustav. Sveukupno gledajući, čini se da se Prijedlogom uredbe želi skratiti rokove postupka u cilju zaštite lokalnih aktera. Međutim, s obzirom na složenost mehanizma i dugotrajne birokratske postupke, mora postojati snažna volja za suradnjom kako bi se mogli poštovati predviđeni rokovi.

2.12

Ustroj novog višerazinskog institucijskog sustava također povlači određena pitanja. Potrebno je utvrditi okvir djelovanja institucija, i to na način da prepreke koje se javljaju nemaju utjecaj na vlasti (nedovoljni kapaciteti itd.).

2.13

Odbor u tom pogledu pozdravlja koordinacijsku ulogu Europske komisije, koja je omogućena stvaranjem središnje točke za granice u rujnu 2017 (10).

2.13.1

Međutim, Odbor izražava zabrinutost zbog nedostatka europskih financijskih sredstava, što bi posebice moglo predstavljati problem za najmanje razvijene države članice. Odbor stoga smatra da je važno predvidjeti mogućnost poveznice između različitih fondova za financiranje i mehanizma.

2.14

Posebice pozdravlja pristup odozdo prema gore iz inicijative s obzirom na to da su lokalni akteri, odnosno akteri koji izravno imaju iskustva s navedenim preprekama i s njima se suočavaju, začetnici postupka usklađivanja.

2.14.1

S obzirom na to da organizacije civilnog društva mobiliziraju relevantne lokalne aktere, nalaze se u izrazito dobrom položaju da utvrde probleme na lokalnoj razini i iznijeti prijedloge. EGSO stoga smatra da je njihovo sudjelovanje od osobite važnosti i preporučuje da se iskoriste njihova stručnost i sposobnost koordinacije (oslanjajući se primjerice na međuregionalne pokazatelje gospodarskih komora ili na postojeću suradnju između sindikata ili organizacija koje predstavljaju pojedine interese). Odbor također smatra da je važno u obzir uzeti rad nacionalnih i regionalnih gospodarskih i socijalnih vijeća.

2.14.2

Nadalje, važno je da države članice općenito podupiru civilno društvo kako bi akteri koji se nalaze u gospodarski nepovoljnijem položaju također mogli biti obaviješteni o mogućnostima i ostvariti korist od njih.

2.14.3

U tom pogledu, EGSO predlaže da se podrži rad organizacija koje su osnovale pogranične regije (poput Udruge europskih pograničnih regija, Prekogranične operativne misije (Mission Opérationnelle Transfrontalière) ili Srednjoeuropske službe za prekogranične inicijative) u cilju promicanja interesa prekograničnih područja, uspostavljanja kontakata i razmjene iskustava među različitim akterima, kao i mogućnosti suradnje.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 125, 21.4.2017, str. 1.

(2) http://ec.europa.eu/regional_policy/hr/information/publications/communications/2017/boosting-growth-and-cohesion-in-eu-border-regions

(3) http://ec.europa.eu/regional_policy/en/policy/cooperation/european-territorial/cross-border/review/

(4) Camagni et al., Quantification of the effects of legal and administrative border obstacles in land border regions, („Kvantifikacija učinaka pravnih i upravnih graničnih prepreka u regijama s kopnenim granicama”), Europska komisija, Bruxelles, 2017.

(5) http://ec.europa.eu/regional_policy/sources/docoffic/official/reports/cohesion7/7cr.pdf.

(6) SL C 306 od 17.12.2007.

(7) SL C 345, 13.10.2017., str. 91.

(8) http://europa.eu/rapid/press-release_IP-18-4002_hr.htm

(9) http://ec.europa.eu/regional_policy/hr/information/publications/communications/2017/boosting-growth-and-cohesion-in-eu-border-regions

(10) http://europa.eu/rapid/press-release_IP-17-3270_hr.htm

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/128

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Europskog nadzornog tijela za rad”

(COM(2018) 131 final – 2018/0064 (COD))

(2018/C 440/21)

Izvjestitelj:

Carlos Manuel TRINDADE

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće, 6.4.2018. Europski parlament, 16.4.2018.
Pravni temelj:	članci 46., 91. stavak 1. i 304. UFEU-a
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	19.7.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	20.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	189/16/29

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Stanje na prekograničnom tržištu rada uzrokuje velike probleme poduzećima, radnicima i državama članicama, a posebice se izdvajaju nepošteno tržišno natjecanje, socijalni damping te nezakonite radnje i različiti oblici prijevara na razini oporezivanja i socijalne sigurnosti. Isto tako, zbog nedovoljne informiranosti poduzeća i radnika, nedovoljne suradnje među državama članicama i općenito slabog kapaciteta inspektorata rada postojeći se problemi i sporovi dodatno pogoršavaju. Premda su određene mjere već poduzete, institucije EU-a, predsjednik Komisije, EGSO, socijalni partneri i organizacije civilnog društva izjasnili su se o potrebi za time da se poduzmu dodatne i učinkovitije mjere kako bi se ta situacija prevladala.

1.2.

Prijedlog uredbe Komisije o osnivanju Europskog nadzornog tijela za rad, ako se na odgovarajući način provede, predstavlja važan korak u pravom smjeru kako bi se poboljšala prekogranična mobilnost, osigurala provedba europskog i nacionalnog zakonodavstva, potaknula suradnja među nacionalnim tijelima za nadzor tržišta rada i poboljšao pristup primjerenim i najnovijim informacijama, suzbile nezakonite radnje i ojačalo unutarnje tržište pod uvjetom da Europsko nadzorno tijelo za rad poštuje nacionalne i europske nadležnosti te da se ostvari suradnja među državama članicama i osigura njihova potpora.

1.3.

EGSO podupire tu inicijativu Komisije kojom se nastoje riješiti problemi povezani s prekograničnom mobilnošću. Odbor napominje da Komisija predlaže uredbu za osnivanje Europskog nadzornog tijela za rad i naglašava da se uspostavlja uravnotežen oblik strukturirane suradnje među državama članicama, i to u cilju pronalaženja inovativnih rješenja i dodane vrijednosti za poduzeća, radnike, tijela vlasti i nacionalne inspektorate rada, uz zaštitu načela supsidijarnosti.

1.4.

Općenito, EGSO se slaže s nastojanjem Komisije da se poboljša prekogranična suradnja i izbjegnu nezakonite prakse. Konkretno, EGSO ističe određene aspekte (vidjeti točku 4.1), iznosi primjedbe (vidjeti točku 4.2) i navodi određene prijedloge (vidjeti točku 4.3) za koje očekuje da će se razmotriti kako bi se unaprijedila učinkovitost djelovanja Europskog nadzornog tijela za rad.

1.5.

EGSO preporučuje Komisiji da vrlo pozorno prati uključivanje različitih tijela u Europsko nadzorno tijelo za rad, kako bi se stečeno iskustvo i znanje mogli dobro iskoristiti te kako bi se osiguralo da ne postoji preklapanje s drugim instrumentima i strukturama, i to u konačnici s ciljem osiguravanja veće učinkovitosti djelovanja Europskog nadzornog tijela. Neovisnost Europskog nadzornog tijela za rad važno je osigurati tako da mu se zajamče vlastiti resursi za obavljanje vlastitih zadaća. Međutim, EGSO upozorava na mogući manjak resursa Europskog nadzornog tijela, što može narušiti njegovu djelotvornost. Stoga, uzimajući u obzir te bojazni, kao i one izražene o njegovoj isplativosti, važno je osigurati dobro upravljanje njegovim resursima.

1.6.

Među različitim prijedlozima koji su izneseni EGSO posebnu pozornost usmjeruje na uključivanje socijalnih partnera (vidjeti točku 4.3.3). Rješenja za problem prekogranične mobilnosti bit će lakše pronaći ako se aktivnije uključe socijalni partneri na europskoj, nacionalnoj i sektorskoj razini, što je i cilj ovog EGSO-ova prijedloga. EGSO predlaže da se skupina dionika Europskog nadzornog tijela za rad pretvori u savjetodavno vijeće te da se ojača sudjelovanje socijalnih partnera u tom tijelu.

2. Kontekst

2.1.

Posljednjih je godina zabilježen znatan porast mobilnosti radne snage: između 2010. i 2017. broj građana koji žive ili rade u državi članici čiji nisu državljani povećao se s 8 na 17 milijuna, a broj upućenih radnika porastao je za 68 % u odnosu na 2010. te je 2016. iznosio 2,3 milijuna. Više od dva milijuna radnika u sektoru cestovnog prijevoza svakodnevno prelazi granice unutar EU-a radi prijevoza robe ili putnika (1).

2.2.

Važan aspekt socijalne situacije u Europi povezan je s razinom siromaštva koja se nije znatnije smanjila, a obuhvaća 23,5 % stanovništva Europske unije (2), među kojima je obeshrabreno neaktivno stanovništvo, osobe s invaliditetom, imigranti iz trećih zemalja, Romi i beskućnici, a dio ih živi u državi članici koja nije država njihova podrijetla. Za te bi osobe rješenja bilo lakše pronaći kada bi prekogranična tržišta rada učinkovitije funkcionirala jer bi se otvorile brojnije mogućnosti zapošljavanja.

2.3.

Europske institucije iznijele su svoja mišljenja o pitanju mobilnosti radne snage. Komisija utvrđuje da i dalje postoji zabrinutost u pogledu usklađenosti s pravilima EU-a te njihove djelotvorne i učinkovite provedbe, koja može ugroziti povjerenje i pravednost na unutarnjem tržištu. Konkretno je izražena zabrinutost u vezi s mobilnim radnicima koji bi mogli biti izloženi zlostavljanju ili kojima mogu biti oduzeta prava te s poduzećima koja posluju u nesigurnom ili nejasnom poslovnom okruženju i u nejednakim uvjetima (3). Europski parlament ističe „potrebu za poboljšanjem kontrole i koordinacije među državama članicama, među ostalim jačanjem razmjene informacija među inspektoratima rada, te za aktivnim pružanjem potpore ostvarivanju prava na slobodno kretanje” (4). Vijeće je istaknulo „potrebu da se poboljša administrativna suradnja te razviju pomoć i razmjena informacija u kontekstu borbe protiv prijevara povezanih s upućivanjem radnika, istovremeno ističući važnost jasnih i transparentnih informacija za pružatelje usluga i radnike” (5).

2.4.

U govoru o stanju Unije od 13. rujna 2017. predsjednik Jean-Claude Juncker uspješno je sažeo položaj europskih institucija: „Trebamo osigurati da se sva pravila EU-a o mobilnosti radne snage provode na pravedan, jednostavan i djelotvoran način osnivanjem novog europskog tijela za inspekcijski nadzor i provedbu. Nema smisla da imamo nadzorno tijelo koje nadzire usklađenost s bankarskim standardima, a za osiguranje pravednosti na jedinstvenom tržištu nemamo zajedničko nadzorno tijelo za rad” (6).

2.5.

I sam EGSO već je izdao razna mišljenja o toj temi (7).

2.6.

Unatoč tome što je posljednjih godina donesen niz inicijativa i prijedloga radi promicanja pravedne mobilnosti radne snage, njihova provedba i nadzor nad njom i dalje su nedostatni.

2.7.

Trenutačno stanje koje obilježavaju zlouporabe i protuzakonite prakse u nekim državama članicama povezano je s populizmom te potiče protueuropska stajališta i sve veći protekcionizam koji su se u posljednjih nekoliko godina razvili u brojnim državama članicama.

2.8.

Te tvrdnje ukazuju na to da se ne poštuju prava utvrđena u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, posebno u člancima 15., 16., 21., 29., 31., 34., 35. i 45.

2.9.

Štoviše, svijest o takvoj situaciji bila je jedan od glavnih argumenata za proglašenje europskog stupa socijalnih prava kako bi se građanima osigurale „jednake mogućnosti i pristup tržištu rada, pravedni radni uvjeti te socijalna zaštita i uključenost” (8).

2.10.

Te su napomene institucija EU-a u skladu s upozorenjima i optužbama koje su europski socijalni partneri, sindikati i poduzeća te različita nacionalna tijela iznijeli tijekom godina, pozivajući na to da se donesu politike kojima će se taj problem riješiti.

2.11.

Uvažavaju se znatne razlike među državama članicama u pogledu zadaća i resursa inspektorata rada, pri čemu je broj inspektora često niži od preporuke Međunarodne organizacije rada (9). S druge strane, smanjenje sredstava kojima raspolažu inspektorati rada, jezične poteškoće i različite razine digitalizacije ukazuju na slabo poznavanje uvjeta u okviru prekogranične mobilnosti radne snage, zbog čega se pojavila potreba za aktivnostima na razini EU-a i pomoći državama članicama kako bi uklonile te nedostatke i bile učinkovitije i proaktivnije u suradnji i dobrovoljnoj potpori zajedničkim inicijativama.

2.12.

Rezultati internetskih javnih savjetovanja (10) i internih savjetovanja pokazuju da postoji jaz, posebno kada je riječ o neodgovarajućoj potpori i smjernicama za radnike i poduzeća u situacijama s prekograničnom dimenzijom, uključujući nepotpune ili šture javno dostupne informacije o njihovim pravima i obvezama, nedovoljnu razinu suradnje i koordinacije među nacionalnim javnim tijelima te nedjelotvornu provedbu i primjenu pravila. Ciljana savjetovanja imala su raznolike rezultate. Većina sudionika podupire osnivanje novog nadzornog tijela koje bi bilo usmjereno na poboljšanje suradnje među državama članicama olakšavanjem razmjene informacija i dobrih praksi. Istodobno ističu da bi to novo nadzorno tijelo trebalo u potpunosti poštovati nacionalne nadležnosti na temelju Ugovora i da pritom ne bi trebalo državama članicama nametati dodatne obveze u pogledu izvješćivanja. Isto tako, kritizirala su se moguća preklapanja s postojećim administrativnim strukturama.

3. Opće napomene

3.1.

EGSO podupire nastojanja Komisije u pogledu suzbijanja nezakonitih radnji i prijevara povezanih s prekograničnom mobilnošću. U tu svrhu, osnivanje Europskog nadzornog tijela za rad temelji se na političkim smjernicama iz srpnja 2014. za uspostavu jače socijalne Europe.

3.2.

EGSO podupire stav Komisije da je potrebno osigurati djelotvornu suradnju među nacionalnim tijelima te poduzeti usklađene administrativne mjere za upravljanje tržištem rada koje sve više poprima europske dimenzije i za pravedno, jednostavno i djelotvorno suočavanje, putem Europskog nadzornog tijela za rad, ako bude uspostavljeno, uz jasan mandat kojim se poštuje supsidijarnost i proporcionalnost, s važnim izazovima koji se javljaju u području prekogranične mobilnosti (11).

3.3.

EGSO podupire shvaćanje Europske komisije da „prekogranična mobilnost radne snage u EU-u pogoduje pojedincima, gospodarstvima i društvima u cjelini” te da te prednosti „ovise o jasnim, pravednim i djelotvorno provedenim pravilima o prekograničnoj mobilnosti radne snage i koordinaciji sustava socijalne sigurnosti” (12).

3.4.

EGSO je analizirao prijedlog Komisije kako bi ispitao njegovu usklađenost s načelom supsidijarnosti i proporcionalnosti, sporazumom Europskog parlamenta i Vijeća o racionalizaciji decentraliziranih europskih agencija i načelom bolje regulative, kao i vezu između predložene inicijative i Platforme za neprijavljeni rad, te smatra da su navedeni zahtjevi ispunjeni.

3.5.

EGSO smatra da je, među različitim mogućnostima koje su razmotrene (13), opcija za koju se odlučila Komisija, odnosno operativno rješenje u okviru kojeg se na temelju suradnje među državama članicama i iskorištavanjem postojećih struktura uspostavlja nova agencija, primjerena i da je u ovom trenutku u skladu s postojećim potrebama, te s Komisijom dijeli stajalište da bi se načinom na koji se uspostavlja Europsko nadzorno tijelo za rad – odnosno donošenjem uredbe, ako do toga dođe – mogla jamčiti veća pravna sigurnost, zbog čega je ta opcija najprikladnija.

3.6.

EGSO smatra da se uspostavom Europskog nadzornog tijela za rad, pod uvjetom da se ostvari suradnja među državama članicama i osigura njihova potpora, mogu ispraviti važni prethodno utvrđeni nedostaci. EGSO ističe da Europsko nadzorno tijelo za rad treba biti usmjereno na poboljšanje mobilnosti radne snage, provedbu pravila, suzbijanje nezakonitih radnji i jačanje unutarnjeg tržišta osiguravanjem snažnije prekogranične suradnje među državama članicama. Što predanost Europskog nadzornog tijela za rad toj zadaći bude veća, a usmjerenost na ciljeve jača, lakše će se otkloniti moguće pogrešno prikazivanje ili negativno tumačenje njegove važnosti.

3.7.

EGSO općenito podupire Prijedlog uredbe Komisije, posebno ciljeve (članak 2.), zadaće (članak 5.), informacije o prekograničnoj mobilnosti radne snage (članak 6.), pristup uslugama povezanima s prekograničnom mobilnošću radne snage (članak 7.), suradnju i razmjenu informacija među državama članicama (članak 8.) i suradnju u slučajevima prekograničnih poremećaja na tržištu rada (članak 14.) jer se u okviru njih utvrđuju zadaće Europskog nadzornog tijela za rad kojima se može doprinijeti osiguravanju primjene radničkih i socijalnih prava pod jednakim uvjetima u zemlji domaćinu, borbi protiv socijalnog dampinga, zdravom tržišnom natjecanju među poduzećima i suzbijanju prijevara u području prekogranične mobilnosti, a to su problemi koje države članice ne mogu samostalno riješiti.

3.8.

EGSO smatra da se tim ciljevima i zadaćama razjašnjavaju opravdane sumnje u vezi sa stvarnim funkcijama i ulogom Europskog nadzornog tijela za rad.

3.9.

EGSO smatra da Europsko nadzorno tijelo za rad ispunjava sve uvjete kako bi njegovo djelovanje bilo pozitivno jer će doprinijeti tome da se državama članicama i socijalnim partnerima pruži djelotvorna operativna i tehnička potpora za suzbijanje nezakonitih radnji, zlouporaba i prijevara u području mobilnosti radne snage. Provedba prava radnika i građana na jednako postupanje, pristup mogućnostima zapošljavanja i socijalnu sigurnost zajamčit će se tako da se radnicima i poslodavcima pružaju relevantne informacije i usluge, osigura suradnja i razmjena informacija među nacionalnim tijelima, provode zajedničke i usklađene inspekcije te osigura suradnja u slučajevima prekograničnih sporova i poremećaja na tržištu rada kao što su restrukturiranja poduzeća koja utječu na različite države članice.

3.10.

EGSO bi želio da Europsko nadzorno tijelo za rad služi kao inspiracija i poticaj za povećanje kapaciteta nacionalnih tijela, posebno kada je riječ o inspektoratima rada i njihovom osoblju te o pružanju informacija i savjeta koji će europskim poduzećima i radnicima pomoći da se upoznaju s pravilima koja se primjenjuju u situacijama s prekograničnom dimenzijom.

3.11.

EGSO ističe važnost novih oblika rada koji nastaju zbog tehnoloških i digitalnih inovacija u poduzećima i na tržištu rada te se nužno odražavaju na situacije u području prekogranične mobilnosti, zbog čega Europsko nadzorno tijelo za rad treba voditi računa o tim novim okolnostima.

3.12.

EGSO se nada da će se potencijalne sinergije proistekle iz koncentracije iskustava, kapaciteta i zadaća te suradnje predviđene u okviru Europskog nadzornog tijela za rad ostvariti, uz izbjegavanje udvostručenja i nedostatka jasnoće, ako se osigura sljedeće:

3.12.1.

integracija različitih postojećih struktura, primjerice Europske mreže službi za zapošljavanje (EURES), Tehničkog odbora za slobodno kretanje radnika, Odbora stručnjaka za upućene radnike, Tehničke komisije, Revizijskog odbora i Odbora za mirenje Administrativne komisije za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti te Europske platforme za borbu protiv neprijavljenog rada;

3.12.2.

suradnja s postojećim europskim agencijama u području rada, odnosno Cedefopom (14), ETF-om (15), EU-OSHA-om (16), Eurofoundom (17), Administrativnom komisijom za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti, Savjetodavnim odborom za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti i Savjetodavnim odborom za slobodno kretanje radnika.

3.12.3.

Međutim, EGSO želi i očekuje da se jačanjem te integracije i suradnje osigura stvaran napredak u pogledu djelotvornosti te da se time ne naruše dobre prakse i postojeće aktivnosti u tim različitim područjima. EGSO bilježi dobre primjere u zemljama Beneluksa, u okviru Platforme za borbu protiv neprijavljenog rada i u području uvođenja europske osobne iskaznice u građevinskom sektoru, koje bi trebalo što više očuvati i duplicirati te, uz navedene kapacitete, pokrenuti druge inovativne inicijative iste naravi. Jedan je od primjera takvih inovativnih inicijativa uvođenje europskog broja socijalnog osiguranja, do čega će doći po ažuriranju Uredbe br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (18), što je upravo u tijeku, te po dovršetku rada na sustavu elektroničke razmjene informacija o socijalnoj sigurnosti (EESSI).

3.13.

EGSO ističe važnost zajamčenog sudjelovanja socijalnih partnera u radu Europskog nadzornog tijela za rad i upravljanju njime (članak 24.). Međutim, EGSO ističe da je način na koji se predviđa takvo sudjelovanje očito nedostatan. EGSO se nada da će se za to sudjelovanje moći osigurati valjani uvjeti kako bi ono moglo predstavljati istinsku dodanu vrijednost u rješavanju konkretnih problema u području mobilnosti radne snage.

3.14.

EGSO smatra da Europsko nadzorno tijelo za rad treba poštovati načelo supsidijarnosti i da ne smije zadirati u funkcioniranje tržišta rada država članica, posebno u njihove sustave industrijskih odnosa i kolektivnog pregovaranja na svim razinama te u neovisnost socijalnih partnera i usluge inspektorata rada.

4. Posebne napomene

4.1

EGSO ističe i podupire sljedeće:

4.1.1.

promicanje zajedničkih i usklađenih inspekcija s nacionalnim tijelima u svim slučajevima nepoštovanja propisa, prijevara ili zlouporaba, ali u skladu sa zakonodavstvom predmetne države članice. Te inspekcije trebaju se provoditi dobrovoljno kako bi se osiguralo poštovanje nadležnosti država članica. Međutim, ističe se da se mogućim nesudjelovanjem određene države članice – koje mora u svakom slučaju biti obrazloženo – može narušiti učinkovitost djelovanja Europskog nadzornog tijela za rad;

4.1.2.

činjenicu da Europsko nadzorno tijelo za rad nema pravo inicijative za provedbu zajedničkih i usklađenih inspekcija, što je u nadležnosti nacionalnih tijela, no može državama članicama predložiti njihovu provedbu ako utvrdi slučajeve nepoštovanja pravnih propisa, zlouporaba ili prekograničnih prijevara;

4.1.3.

činjenicu da Europsko nadzorno tijelo za rad preuzima odgovornost za europski portal za mobilnost pri zapošljavanju, u interakciji s jedinstvenim digitalnim pristupnikom, u okviru informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI) i sustava elektroničke razmjene informacija o socijalnoj sigurnosti (EESSI);

4.1.4.

činjenicu da Europsko nadzorno tijelo za rad prepoznaje i cijeni neovisnost socijalnih partnera i kolektivnog pregovaranja, a posebno važnost njihova aktivnog sudjelovanja u ostvarivanju vlastitih ciljeva;

4.1.5.

važnost potpore Europskog nadzornog tijela za rad sindikatima i poduzećima posebice u području informiranja i tehničkom području te u slučajevima prekograničnih sporova u području radnog prava, čime se prepoznaje njihova ključna uloga u primjeni zakonskih propisa;

4.1.6.

posredovanje Europskog nadzornog tijela za rad u sporovima među nacionalnim tijelima, posebice u području socijalne sigurnosti, pri čemu je potrebno razjasniti taj proces;

4.1.7.

činjenicu da će nacionalni časnici za vezu, kao poveznica s državama članicama, pridonijeti većoj djelotvornosti Europskog nadzornog tijela za rad. Međutim, trebalo bi razjasniti njihove službene odnose s matičnim državama članicama, ne samo s državnom upravom nego i s nacionalnim socijalnim partnerima;

4.1.8.

Od temeljne je važnosti osigurati neovisnost Europskog nadzornog tijela za rad tako da mu se zajamče odgovarajući vlastiti resursi za obavljanje vlastitih zadaća. Međutim, EGSO upozorava na mogući manjak resursa Europskog nadzornog tijela, što može narušiti njegovu djelotvornost. Javljaju se i brojna pitanja o njegovoj isplativosti te je stoga važno osigurati dobro upravljanje njegovim resursima.

4.2.

Uzimajući u obzir funkcije dodijeljene Europskom nadzornom tijelu za rad, EGSO napominje sljedeće:

4.2.1.

sporovi između nacionalnih uprava u području mobilnosti radne snage i koordinacije socijalne sigurnosti mogu se riješiti posredovanjem Europskog nadzornog tijela za rad na zahtjev i uz suglasnost nacionalnih tijela država članica;

4.2.2.

postojanjem tog posredovanja ne smije se dovesti u pitanje mogućnost bilo koje od uključenih strana da nadležnim pravosudnim tijelima podnese žalbu;

4.2.3.

nužno je razjasniti interakciju i suradnju Europskog nadzornog tijela za rad s agencijama i drugim tijelima EU-a povezanima s pitanjima u području rada te primjenom i provedbom zakonodavstva;

4.2.4.

uspostavom Europskog nadzornog tijela za rad ne smiju se povećati dodatni administrativni troškovi za poduzeća i radnike.

4.3.

Uzimajući u obzir potrebu za ostvarenjem ciljeva na kojima se temelji uspostava Europskog nadzornog tijela za rad, EGSO predlaže da se u Prijedlog uredbe Europske komisije uključi sljedeće:

4.3.1.

obaveza država članica da surađuju s Europskim nadzornim tijelom za rad, pružaju informacije i pomoć te omogućuju pristup nacionalnim bazama podataka u području zakonodavstva, socijalne sigurnosti i oporezivanja. Jednako tako, treba razjasniti na koji će način različite države članice dijeliti troškove, posebno u pogledu zajedničkih inspekcija.

4.3.2.

potreba da se djelovanjem Europskog nadzornog tijela na temelju bliske suradnje, ako bude potrebno, s Europolom i Eurojustom, pridonese iskorjenjivanju prijevara;

4.3.3.

izmjena članka 24. Uredbe – o sudjelovanju socijalnih partnera – jer je očito nedostatan, pri čemu se predlaže sljedeće:

—	da se uspostavi savjetodavni odbor Europskog nadzornog tijela za rad koji će zamijeniti „skupinu dionika”;

—	da taj odbor, osim za zadaće koje su već utvrđene u navedenom članku, bude nadležan za davanje mišljenja o planu rada tijekom mandata i godišnjem planu rada, izvješću o radu te prijedlogu upravnog odbora o imenovanju izvršnog direktora;

—

da se taj odbor sastoji od 17 članova te da, uz predsjednika upravnog odbora, koji bi predsjedao savjetodavnim odborom, i izvršnog direktora, uključuje 12 članova iz redova europskih socijalnih partnera (uključujući relevantne sektore kao što su građevinski sektor, poljoprivredni sektor i sektor prometa) i 3 predstavnika Komisije;

—	da se odbor sastaje najmanje tri puta godišnje;

4.3.4.

uspostava ažurirane baze podataka Europskog nadzornog tijela za rad, na temelju informacija koje dostavljaju države članice, o poduzećima koja obavljaju nezakonite radnje u području prekogranične mobilnosti;

4.3.5.

angažman Europskog nadzornog tijela za rad u vezi s uvođenjem europskog broja socijalnog osiguranja iako pravo inicijative u tom području pripada Komisiji;

4.3.6.

izrada godišnjeg izvješća Europskog nadzornog tijela za rad o prekograničnoj mobilnosti, uz procjenu rizika i potencijala, osobito u najugroženijim geografskim područjima i/ili sektorima.

Bruxelles, 20. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SWD(2018) 68 final, str. 7.

(2) Stanovništvo izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, 2016. (Eurostat, 2018.).

(3) COM(2018) 131 final, str. 1.

(4) COM(2018) 131 final, str. 1. i 2., 2015/2255(INI), 2013/2112(INI), 2016/2095(INI).

(5) COM(2018) 131 final, str. 2.

(6) Govor o stanju Unije 2017. dostupan je na adresi: https://ec.europa.eu/commission/state-union-2017_en

(7) SL C 75, 10.3.2017., str. 81.; SL C 264, 20.7.2016., str. 11.; SL C 345, 13.10.2017., str. 85.; SL C 197, 8.6.2018., str. 45.

(8) COM(2017) 250, str. 4.

(9) U skladu s Konvencijom ILO-a br. 81 preporučuje se 1 inspektor na 10 tisuća radnika u industrijaliziranim tržišnim gospodarstvima (297. sastanak ILO-a u studenom 2006.).

(10) COM(2018) 131 final.

(11) Komisija navodi sljedeće izazove: postojanje slučajeva socijalnog dampinga i neprovođenje postojećeg zakonodavstva te prijevare u situacijama s prekograničnom dimenzijom; neodgovarajuće izvješćivanje, potpora i smjernice za radnike i poslodavce u situacijama s prekograničnom dimenzijom na razini prava i obveza; nedovoljan pristup informacijama i njihova razmjena među nacionalnim tijelima nadležnima za razna područja mobilnosti radne snage i koordinacije sustava socijalne sigurnosti; nedovoljni kapaciteti nacionalnih tijela za organizaciju suradnje s tijelima iz drugih država članica; loši i nepostojeći mehanizmi za zajedničke aktivnosti prekogranične provedbe i primjene propisa; nepostojanje namjenskog mehanizma za prekogranično posredovanje među državama članicama u svim područjima mobilnosti radne snage i koordinacije sustava socijalne sigurnosti.

(12) COM(2018) 131 final.

(13) SWD(2018) 68 final i SWD (2018) 69 final, poglavlje B.

(14) Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja

(15) Europska zaklada za osposobljavanje

(16) Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu

(17) Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta

(18) SL L 166, 30.4.2004., str.1., ispravak SL L 200, 7.6.2004., str. 1.

PRILOG

Sljedeći amandmani, koji su dobili barem četvrtinu glasova, odbijeni su tijekom rasprava (u skladu s pravilom 39. stavkom 2. Poslovnika):

Točka 1.1

Izmijeniti kako slijedi

1.1

Rezultat glasovanja:

za:	93
protiv:	124
suzdržani:	13

Točka 3.7

Izmijeniti kako slijedi

3.7

EGSO općenito podupire Prijedlog uredbe Komisije, posebno ciljeve (članak 2.), zadaće (članak 5.), informacije o prekograničnoj mobilnosti radne snage (članak 6.), pristup uslugama povezanima s prekograničnom mobilnošću radne snage (članak 7.), suradnju i razmjenu informacija među državama članicama (članak 8.) i suradnju u slučajevima prekograničnih poremećaja na tržištu rada koji utječu na prekogranične radnike (članak 14.) jer se u okviru njih utvrđuju zadaće Europskog nadzornog tijela za rad kojima se može doprinijeti osiguravanju primjene radničkih i socijalnih prava pod jednakim uvjetima u zemlji domaćinu, borbi protiv ilegalnih praksi socijalnog dampinga, zdravom tržišnom natjecanju među poduzećima i suzbijanju prijevara u području prekogranične mobilnosti, a to su problemi koje države članice ne mogu samostalno riješiti.

Rezultat glasovanja:

za:	96
protiv:	121
suzdržani:	11

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/135

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu preporuke Vijeća o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti”

(COM(2018) 132 final)

(2018/C 440/22)

Izvjestiteljica:

Giulia BARBUCCI

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 14/05/2018
Pravni temelj:	članak 292. u vezi sa člankom 153. stavkom 1. točkom (c), člankom 153. stavkom 2. trećim podstavkom i člankom 352. UFEU-a
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	19.7.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	20.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	148/39/32

1. Zaključci i preporuke

1.1

U skladu s temeljnim međunarodnim instrumentima, EGSO smatra da svaka osoba treba imati pravo na pristojan život, socijalnu zaštitu i zaštitu od svih glavnih rizika na radnom mjestu i tijekom života, uključujući zdravstvenu skrb i pravo na dostojanstvenu mirovinu i starost. Postizanju tog cilja doprinijelo bi se odgovarajućim obuhvaćanjem radnika u nestandardnim oblicima rada i samozaposlenih osoba u skladu s načelima utvrđenima u europskom stupu socijalnih prava koja se sada moraju provesti u djelo. Potrebno je zajamčiti pristup i doprinos tih osoba naknadama za zdravstveno osiguranje, naknadama za rodiljni i roditeljski dopust, naknadama za invalidnost i starosnim naknadama.

1.2

EGSO podsjeća da je pristup sustavima socijalne zaštite ključan element pravednijih društava i temeljna sastavnica produktivne, zdrave i aktivne radne snage. Ponovna uspostava socijalne održivosti (1) kao načela pri utvrđivanju i provedbi politika EU-a, uz širi cilj ostvarenja jednakih uvjeta na socijalnom planu u okviru kojih svi pod istim pravilima i u usporedivim okolnostima imaju pristup socijalnoj zaštiti, trebala bi biti zajednički cilj institucija na svim razinama, organiziranog civilnog društva i socijalnih partnera.

1.3

EGSO preporučuje državama članicama da, po potrebi, provedu Preporuku i o tome izvijeste, i to s pomoću posebnih akcijskih planova koji se, među ostalim, temelje na nedostacima navedenima u procjeni učinka Europske komisije priloženoj Preporuci te uz puno sudjelovanje socijalnih partnera i organiziranog civilnog društva.

1.4

EGSO pozdravlja ključne očekivane učinke provedbe Preporuke s obzirom na to da će oni biti korisni za građane, radnike i poduzeća. Ti učinci među ostalim uključuju povećanje objedinjavanja rizika, sigurnosti dohotka, dinamičnosti tržišta rada, veću produktivnost, bolju raspodjelu sredstava te smanjenje nesigurnosti i siromaštva za pojedince.

1.5

„Kad je riječ o radnicima zaposlenim putem novih oblika rada karakterističnih za digitalno doba, EGSO smatra da bi bilo moguće pronaći globalno rješenje za probleme povezane s priznavanjem njihovih prava koja se odnose na socijalnu sigurnost pomoću opće reforme načina financiranja tog sustava. Traži od država članica da iznađu rješenja za financiranje sustava socijalne sigurnosti kojima će se ne samo osigurati održivost tih sustava već i odgovoriti na potrebu da se osobama koje rade u novim oblicima rada osigura pristup istima.” (2)

1.6

1.7

Dob i spol igraju važnu ulogu u isključivanju osoba iz sustava socijalne zaštite: te bi čimbenike trebalo osobito uzeti u obzir pri utvrđivanju mjera iz područja primjene Preporuke.

1.8

EGSO napominje da je potrebno predvidjeti i nastojati ostvariti djelotvoran obuhvat i pristup sustavima, ponajprije pri utvrđivanju i provedbi mjera na nacionalnoj razini; prijenos socijalnih prava potrebno je uzeti u obzir kad pojedinci mijenjaju različite radne odnose na tržištu rada, sustave i skupove prava.

1.9

EGSO smatra da je potrebno razmotriti pitanje regulatorne složenosti i druge administrativne aspekte u cilju osiguravanja pune transparentnosti kako bi se kod osoba povećala svijest i znanje o njihovim obvezama i pravima; to se može postići i poboljšanjem kvalitete statističkih podataka (razvrstanih prema vrsti radnog odnosa, dobi, spolu, invalidnosti, nacionalnosti itd.).

2. Uvod

2.1

Preporuka o socijalnoj zaštiti jedna je od inicijativa Komisije u okviru europskog stupa socijalnih prava. Preporuka i njezina vodeća načela usklađeni su i povezani s nekoliko od dvadeset ključnih načela europskog stupa socijalnih prava i njegova Radnog dokumenta službi. U 12. načelu europskog stupa socijalnih prava navodi se da „bez obzira na vrstu i trajanje radnog odnosa radnici, a u usporedivim uvjetima i samozaposlene osobe, imaju pravo na primjerenu socijalnu zaštitu” (5).

2.2

Glavni je cilj te inicijative omogućiti svim radnicima, posebice radnicima u nestandardnim oblicima rada i samozaposlenima, da konkretno i djelotvorno pristupe mjerama socijalne zaštite. Osim toga, njome se nastoji podržati i dopuniti djelovanje država članica u pogledu uklanjanja nedostataka i osiguravanja pravednog i proporcionalnog pristupa socijalnoj zaštiti za sve osobe koje rade bez obzira na njihov radni status (6).

2.3

Kao prvo, u Preporuci se nastoje „ukloniti ili smanjiti prepreke koje ometaju sustave socijalne zaštite u pružanju odgovarajuće socijalne zaštite, bez obzira na vrstu radnog odnosa ili status osobe na tržištu rada, istodobno poštujući nadležnosti država članica u oblikovanju sustava socijalne zaštite” (7).

2.4

U Preporuci se ujedno nastoji osigurati da odgovarajuća razina socijalne zaštite bude dostupna svima: „dohodovni pragovi i vremenski okviri (razdoblja za stjecanje prava, razdoblja čekanja, minimalno razdoblje rada, razdoblje isplate naknade) mogu predstavljati neopravdano veliku prepreku pristupu socijalnoj zaštiti za neke skupine nestandardnih radnika i samozaposlenih” (8).

2.5

EGSO izražava žaljenje zbog toga što je osnovni dohodak isključen iz Preporuke Vijeća. U nedavno objavljenoj studiji OECD-a (9) navodi se: „S obzirom na brze promjene na tržištu rada rasprave o osnovnom dohotku koje su u tijeku pružaju, međutim, vrijedan poticaj u pogledu oblika socijalne zaštite koji društva žele.” EGSO je prethodno ustvrdio (10) da će „uvođenje minimalnog europskog dohotka pridonijeti ostvarenju gospodarske i teritorijalne kohezije, zaštiti temeljnih prava pojedinca, jamčenju ravnoteže između gospodarskih i socijalnih ciljeva te pravednoj preraspodjeli resursa i dohodaka” te je pozvao na usvajanje okvirne direktive i na razmatranje „mogućnosti financiranja europskog minimalnog dohotka”.

2.6

Mjerama i načelima navedenima u Preporuci s jedne će se strane nastojati zajamčiti pristup socijalnoj zaštiti za sve osobe koje rade (osobito za radnike u nestandardnim oblicima rada i samozaposlene osobe), a s druge će se strane osigurati da odgovarajuća socijalna zaštita bude zajamčena u svim okolnostima.

2.7

Europski i nacionalni socijalni partneri u prethodnim su se sporazumima, zajedničkim deklaracijama i nacionalnim kolektivnim pregovaranjima uvelike bavili pitanjem osiguravanja pristupa odgovarajućoj socijalnoj zaštiti za sve radnike. Primjerice, preambule sporazuma europskih socijalnih partnera o ugovorima o radu na određeno vrijeme i radu s nepunim radnim vremenom upućuju na potrebu da se „osigura da aranžmani u području socijalne zaštite budu prilagođeni razvoju fleksibilnih oblika zaposlenja”. U svom radnom programu za razdoblje 2015. – 2016 (11). europski socijalni partneri uputili su na potrebu da se „osigura održivost i pristupačnost sustava socijalne zaštite za sve građane”.

2.8

Europski socijalni partneri izrazili su zabrinutost u svojoj „Detaljnoj analizi zapošljavanja” usuglašenoj 2015 (12). te su preporučili da bi „države članice i Europska komisija trebale bolje surađivati u cilju borbe protiv korupcije, poreznih prijevara i utaje poreza, koje imaju štetan učinak na sustave socijalne skrbi, odgovorna poduzeća i pojedince”. Nadalje, preporučili su državama članicama da u suradnji sa socijalnim partnerima preispitaju gdje postoje nedostaci u pogledu održivosti i primjerenosti njihovih sustava socijalne zaštite te da nastoje osigurati da ti sustavi nastave zadovoljavati potrebe ljudi u budućnosti, posebice onih najranjivijih i najizloženijih riziku od socijalne isključenosti (13).

3. Opće napomene: kontekst

3.1

Promjene u svijetu rada: digitalizacija, demografske promjene, energetska tranzicija, globalizacija i novi oblici rada predstavljaju i priliku i izazov za vlade, organizirano civilno društvo i socijalne partnere.

3.2

Promjene na tržištima rada: tržište rada sve je raznovrsnije zbog strukturnih reformi tržišta rada, a neki ugovorni aranžmani trenutačno su u nekim državama članicama isključeni iz mjera osnovne socijalne zaštite. Sve je više različitih ugovornih aranžmana i bitnih nacionalnih razlika u pogledu konteksta i sustava: tijekom 2016. u EU-u bilo je 14 % samozaposlenih, 8 % privremeno zaposlenih u punom radnom vremenu, 4 % privremeno zaposlenih u nepunom radnom vremenu i 13 % zaposlenih na neodređeno vrijeme u nepunom radnom vremenu (14).

3.3

U različitim zemljama postoje različiti sustavi socijalne zaštite, ali svi se suočavaju sa sličnim izazovima: preobrazba tržišta rada i promjene zakonodavstva; starenje radne snage i trend povećanja zakonske dobi za umirovljenje; slabo kvalitativno i kvantitativno sudjelovanje mladih i žena na tržištu rada; uključivanje osoba koje su najudaljenije od tržišta rada ili je najizglednije da će ostati isključene iz njega; digitalizacija i novi oblici rada. Neki sustavi socijalne zaštite strukturirani su tako da su doprinosi za socijalnu zaštitu dio plaće radnika. To je potrebno uzeti u obzir pri suočavanju s tim novim izazovima.

3.4

Potrebno je procijeniti učinak spola na pristup tržištu rada i ostanak na njemu te na uključenost/isključenost u pristupu socijalnoj zaštiti. Uz mlade i migrante žene su često pretjerano zastupljene u novim oblicima rada (15), što se odražava na prava na socijalnu zaštitu.

3.5

Isto tako, dob je važan čimbenik u pogledu pristupa socijalnoj zaštiti: mlađe generacije češće su obuhvaćene nestandardnim oblicima rada („udio mlađih radnika u dobi od 20 do 30 godina u privremenim ugovornim aranžmanima ili onih koji imaju „drugi ili nikakav ugovor” dvostruko je veći od onog u drugim dobnim skupinama”) (16). Prijelazi iz obrazovanja u standardne oblike zaposlenja sve su duži i mogu imati štetne učinke u pogledu pristupa socijalnoj zaštiti i budućih mirovinskih prava, među ostalim i zbog iznimne fragmentacije radnog vijeka (17).

3.6

Razlike u pristupu socijalnoj zaštiti zbog statusa na tržištu rada i vrste radnog odnosa mogu dovesti do toga da osobe oklijevaju promijeniti svoj status na tržištu rada jer bi time izgubile prava, što bi u konačnici moglo rezultirati nižim rastom produktivnosti rada. Stoga bi te razlike isto tako mogle biti prepreka razvoju poduzetništva i konkurentnosti te održivom rastu.

3.7

One mogu dovesti i do zlouporabe radnog statusa i stvoriti nepošteno tržišno natjecanje između trgovačkih društava koja i dalje uplaćuju doprinose u sustav socijalne zaštite i onih koja ih ne uplaćuju.

3.8

Dugoročno se u pitanje dovodi društvena i gospodarska održivost nacionalnih sustava socijalne zaštite, posebice s obzirom na trenutačne demografske trendove i stope nezaposlenosti.

4. Posebne napomene: Kratki sadržaj Preporuke

4.1

EGSO napominje da se prethodnim zakonodavstvom na europskoj razini (među ostalim Direktive 2010/41/EU, 2014/50/EU, (EU) 2016/2341) pokušalo otkloniti nedostatke u sustavima socijalne zaštite, ali preliminarni rezultati, primjerice u pogledu Direktive 2010/41/EU, pokazuju da nije osiguran djelotvoran pristup socijalnoj zaštiti za samozaposlene osobe (18).

4.2

EGSO ujedno napominje da Europska komisija u GPR-u za 2018. ustraje u tome da je zamjenski dohodak putem socijalne zaštite ključan za otklanjanje nejednakosti, poticanje socijalne kohezije i uključiv rast (19).

4.3

Broj samozaposlenih osoba u Europi općenito se neznatno smanjio (20) u posljednjih nekoliko godina. Jedan od razloga za to je nedostatna/nepostojeća razina zaštite tih radnika u slučaju bolesti i drugi razlozi povezani s osobnim životom (majčinstvo, očinstvo, obiteljska skrb itd.). Dakle, odgovarajuća razina zaštite mogla bi dovesti do više slučajeva samozapošljavanja i njegove bolje kvalitete. Međutim, apsolutno je ključno da institucije na svim razinama suzbijaju sve oblike lažnog samozapošljavanja, uključujući transnacionalno.

4.4

U tom pogledu, EGSO pozdravlja i podržava odluku iz Preporuke da se nadiđu prijedlozi iz procjene učinka, odnosno da se preporuči „proširivanje formalnog osiguranja na obveznoj osnovi na sve radnike i da se osigura da samozaposleni imaju pristup socijalnoj zaštiti proširivanjem njihova formalnog osiguranja na obveznoj osnovi za naknade za vrijeme bolovanja i zdravstveno osiguranje, naknade za rodiljni i roditeljski dopust, starosne naknade i naknade za invalidnost, kao i za naknade za nesreće na radu i profesionalne bolesti, te na dobrovoljnoj osnovi samo za naknade za nezaposlene”. EGSO smatra da niske stope uključivanja samozaposlenih u dobrovoljne sustave (manje od 1 % do 20 %), ako postoje, opravdavaju pojačano djelovanje u cilju promicanja šireg obuhvata i zaštite.

4.5

Stoga su dobrodošle mjere kojima je cilj da se samozaposleni u potpunosti obuhvate sustavom socijalne zaštite. U to su, prema potrebi, uključeni i supružnici koji pomažu, odnosno samozaposleni supružnici ili partneri, pri čemu supružnik koji pomaže redovito i aktivno doprinosi djelatnostima samozaposlene osobe na način koji se može smatrati glavnom djelatnošću supružnika koji pomaže.

4.6

Svi građani trebali bi imati pristup sustavu socijalne zaštite koji može osigurati odgovarajuće naknade. Sustavi se mogu temeljiti na porezima i/ili osiguranju, a osobe im doprinose jednako i proporcionalno svojim mogućnostima (ili su oslobođene tih doprinosa) te od njih imaju koristi u skladu sa svojim potrebama, barem kad je riječ o odgovarajućoj minimalnoj zaštiti i sigurnosnim mrežama.

4.7

Potrebno je osigurati održivost i financiranje pristupa odgovarajućoj socijalnoj zaštiti koja prati promjene na tržištima rada (21) kako bi se omogućila uključivost, primjerenost, pravednost i ravnopravnost u široj perspektivi društvenog i gospodarskog rasta.

4.8

Mjere na razini EU-a i na nacionalnoj razini trebale bi biti unaprijed oblikovane kako bi se postiglo jednako postupanje i jednake mogućnosti: socijalna javna potrošnja u Europi „sastavni je dio europskog socijalnog modela”; Europa je oduvijek bila vrlo atraktivan kontinent zahvaljujući visokoj razini socijalne sigurnosti u usporedbi s ostalim regijama svijeta.

4.9

Sustavi socijalne zaštite trebali bi se temeljiti na solidarnosti i ravnopravnosti bez diskriminacije na temelju različitih osobnih uvjeta, podrijetla i/ili radnih statusa.

4.10

Mjere socijalne zaštite za osobe s invaliditetom potrebno je utvrditi na osnovi pristupa koji se temelji na ljudskim pravima s obzirom na Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom UN-a. Osobama s invaliditetom koje ne mogu raditi i njihovim obiteljima potrebno je „zajamčiti zaštitu od rizika od siromaštva i odgovarajući životni standard” (22).

4.11

EGSO traži od država članica da u potpunosti provedu Preporuku kako bi radnici u nestandardnim oblicima zaposlenja i samozaposleni imali bolju zaštitu. Sustave socijalne zaštite potrebno je (ponovno) oblikovati da budu sve uključiviji, a to je u skladu i s preporukama GPR-a za 2018.: „Većom komplementarnošću između tržišta rada i sustava socijalne integracije pomoći će se svim ranjivim skupinama, ostvariti veće blagostanje za sve te stvoriti snažnija socijalna kohezija.”

4.12

Suzbijanjem nepoštenog tržišnog natjecanja u Europskoj uniji i mjerama protiv neprijavljenog rada (što je u skladu s mjerama koje provodi Europska platforma za borbu protiv neprijavljenog rada) ostvarit će se koristi za poduzeća jer bi bolja socijalna zaštita i smanjenje nepoštenog tržišnog natjecanja mogli imati pozitivan učinak na produktivnost.

4.13

Univerzalni pristup zdravstvenoj skrbi još je jedan ključni element Preporuke u skladu s načelom 16. europskog stupa socijalnih prava (23). Kao što je pokazala Komisijina procjena učinka, u nekoliko se zemalja radnici u nestandardnim oblicima zaposlenja i samozaposlene osobe mogu zbog ugovornih aranžmana ili regulatornog uređenja tržišta rada suočiti s ograničenim pristupom zdravstvenoj skrbi. Pristup zdravstvenoj skrbi za sve zaposlene i samozaposlene osobe trebao bi biti obavezan.

4.14

EGSO pozdravlja i najavljenu veću suradnju s Eurostatom u cilju izrade odgovarajućih pokazatelja za utvrđivanje napretka u pogledu ostvarivanja formalnog osiguranja, djelotvornog obuhvata i transparentnosti itd., kao i budući rad Komisije u Odboru za socijalnu zaštitu radi uspostave okvira mjerila za socijalnu zaštitu. Time će se doprinijeti rješavanju problema nepostojanja iscrpne baze podataka i točnije procjene učinka politika provedenih u vezi s Preporukom.

Bruxelles, 20. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 237, 6.7.2018, str. 1.

(2) SL C 129, 11.4.2018, str. 7.

(3) Radni dokument službi Komisije – Procjena učinka priložena dokumentu.

(4) SL C 170, 5.6.2014, str. 23.

(5) SL C 125, 21.4.2017, str. 10.

(6) Vidjeti i Preporuku ILO-a br. 202 kojom se pružaju smjernice za uspostavu i održavanje najnižih razina socijalne zaštite kao temeljnog elementa nacionalnih sustava socijalne sigurnosti.

(7) Vidjeti Preporuku o socijalnoj zaštiti, str. 8., 14., stavci 10., 15., stavci 4., 23., stavci 8., 10.

(8) Vidjeti Preporuku o socijalnoj zaštiti, str. 17., stavak 18.

(9) Basic income as a policy option: Technical Background Note Illustrating costs and distributional implications for selected countries („Osnovni dohodak kao opcija politike: Osnovne tehničke informacije – Prikaz troškova i distribucijskih posljedica za odabrane zemlje”), OECD, 2017.

(10) SL C 170, 5.6.2014, str. 23.

(11) http://resourcecentre.etuc.org/EU-social-dialogue-5.html.

(12) 2015 In-depth employment analysis („Detaljna analiza zapošljavanja”) – ETUC, BUSINESSEUROPE, CEEP, UEAPME.

(13) Vidjeti bilješku 12.

(14) EUROSTAT 2016.

(15) ILO: INWORK sažetak izdanja br. 9, svibanj 2017.

(16) Vidjeti Preporuku o pristupu socijalnoj zaštiti, str. 2–3.

(17) SL C 367, 10.10.2018, str. 15.

(18) Vidjeti: Barnard C. i Blackham A. (2015.), The implementation of Directive 2010/41 on the application of the principle of equal treatment between men and women engaged in an activity in a self-employed capacity („Provedba Direktive 2010/41/EU o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni”), izvješće Europske mreže pravnih stručnjaka za pitanja ravnopravnosti spolova koje je naručila Glavna uprava Europske komisije za pravosuđe; vidjeti Prijedlog preporuke Vijeća o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti, str. 9.

(19) Europski semestar: Godišnji pregled rasta za 2018.

(20) Vidjeti: Eurofound, The many faces of self-employment in Europe („Mnoga lica samozapošljavanja u Europi”).

(21) Vidjeti Dokument o stajalištu organizacije BUSINESSEUROPE o „Preporuci Vijeća o pristupu socijalnoj zaštiti”, str. 1., 1. (19. travnja 2018.).

(22) Vidjeti: EDF, Resolution to promote employment & social inclusion of persons with disabilities („Rezolucija o promicanju zapošljavanja i socijalne uključenosti osoba s invaliditetom”), 6. studenoga 2017., http://www.edf-feph.org/newsroom/news/social-pillar-edf-adopts-resolution-promote-employment-social-inclusion-persons

(23) Europski stup socijalnih prava, načelo 16.: „Svi imaju pravo pravovremenog pristupa pristupačnoj i kvalitetnoj preventivnoj i kurativnoj zdravstvenoj skrbi.”

PRILOG

Sljedeći su amandmani za točke 1.6 i 2.5 odbijeni tijekom rasprave, premda su dobili barem četvrtinu glasova:

Točka 1.6

Izmijeniti kako slijedi:

1.6

EGSO preporučuje da se inicijativama poduzetim u okviru Preporuke osiguraju odgovarajuće naknade i zaštita, uključujući sigurnosne mreže za osobe koje ne mogu ostvariti minimalne pragove za stjecanje prava, a posebice za osobe nesposobne za rad i njihove obitelji. EGSO izražava žaljenje primjećuje da zbog toga što je osnovni dohodak isključen iz Preporuke, kao što se navodi u Radnom dokumentu službi Komisije – Procjena učinka (1) , iz više razloga poput primjerice kriterija pokrivenosti i davanja prednosti rješavanju pitanja u okviru postojećih sustava socijalne sigurnosti u državama članicama. Međutim, EGSO pozdravlja rasprave koje se u državama članicama vode o osnovnom dohotku i drugim sigurnosnim mrežama usmjerenima na aktivno uključivanje u tržišta rada i društvo u cjelini. EGSO je još 2013. pozvao na donošenje europske direktive kojom bi se utvrdio minimalni europski dohodak, smatrajući da bi to doprinijelo „ostvarenju gospodarske i teritorijalne kohezije, zaštiti temeljnih prava pojedinca, jamčenju ravnoteže između gospodarskih i socijalnih ciljeva te pravednoj preraspodjeli resursa i dohodaka” (2).

Obrazloženje

Iznijet će se usmenim putem.

Rezultat glasovanja

Za:	91
Protiv:	112
Suzdržani:	10

Točka 2.5

Izmijeniti kako slijedi:

2.5

EGSO primjećuje da je osnovni dohodak isključen iz Preporuke, kao što se navodi u Radnom dokumentu službi Komisije – Procjena učinka, iz više razloga kao što su kriteriji obuhvata i davanje prednosti rješavanju pitanja u okviru postojećih sustava socijalne sigurnosti u državama članicama. EGSO izražava žaljenje zbog toga što je osnovni dohodak isključen iz Preporuke Vijeća. U nedavno objavljenoj studiji OECD-a navodi se: „S obzirom na brze promjene na tržištu rada rasprave o osnovnom dohotku koje su u tijeku pružaju, međutim, vrijedan poticaj u pogledu oblika socijalne zaštite koji društva žele.” EGSO je prethodno ustvrdio da će „uvođenje minimalnog europskog dohotka pridonijeti ostvarenju gospodarske i teritorijalne kohezije, zaštiti temeljnih prava pojedinca, jamčenju ravnoteže između gospodarskih i socijalnih ciljeva te pravednoj preraspodjeli resursa i dohodaka” te je pozvao na usvajanje okvirne direktive i na razmatranje „mogućnosti financiranja europskog minimalnog dohotka”.

Obrazloženje

Područje primjene Preporuke ne obuhvaća naknade za pokrivanje minimalnih troškova života. Glavni je naglasak na tome da se skupinama radnika koje vjerojatno neće biti obuhvaćene sustavima socijalne sigurnosti u državama članicama omogući pristup socijalnoj sigurnosti. Stoga nema potrebe za izražavanjem žaljenja zbog toga što je pojam osnovnog dohotka isključen iz prijedloga Komisije. Međutim, EGSO bi mogao istaknuti raspravu koja je u tijeku u državama članicama i na drugim forumima poput primjerice u OECD-u. Kada je riječ o prethodnom mišljenju EGSO-a o osnovnom dohotku, trebala bi postojati i poveznica na izjavu Skupine poslodavaca kako bi se jasno istaknula različita stajališta o tom pitanju. Na izjavu Skupine poslodavaca prethodno je upućeno, npr. u mišljenjima EGSO-a SOC/542 (Europski stup socijalnih prava) i SOC/564 (Utjecaj socijalne dimenzije i europskog stupa socijalnih prava na budućnost EU-a).

Rezultat glasovanja

Za:	92
Protiv:	113
Suzdržani:	13

(1) Radni dokument službi Komisije – Procjena učinka priložena dokumentu.

(2) SL C 170, 5.6.2014, str. 23.

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/142

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Prilagodba zajedničke vizne politike novim izazovima”

(COM(2018) 251 – final)

i „Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 810/2009 o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama)”

COM(2018) 252 final – 2018/0061(COD)

(2018/C 440/23)

Izvjestitelj:

Ionuț SIBIAN

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 16.04.2018. Vijeće, 02.05.2018. Komisija, 18.06.2018.
Pravni temelj:	članak 304. UFEU-a

Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	19.07.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.09.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	168/0/1

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO Zakonik o vizama smatra temeljnim elementom zajedničke vizne politike jer uspostavlja zajednički skup zakonskih odredbi i radnih uputa.

1.2.

EGSO podržava predložene usklađene postupke i uvjete utvrđene Zakonikom o vizama kojima se omogućuje izbjegavanje situacija u kojima države članice Europske unije na drugačije načine rješavaju slične slučajeve, a istodobno se omogućuje različito postupanje na osnovi „povijesti vize”. EGSO također smatra da treba poduzimati napore za uvođenje usklađenih žalbenih postupaka u slučaju odbijanja vize.

1.3.

EGSO pozdravlja rješenje za usklađivanje viza za višestruki ulazak koje omogućuje njihovim nositeljima da opetovano putuju u EU tijekom razdoblja valjanosti vize jer bi to moglo pridonijeti gospodarskom rastu, kulturnom i društvenom razvoju i razmjenama, kao i boljoj potpori i razumijevanju među ljudima.

1.4.

Vize za jedan ulazak koje će se izdavati na vanjskim granicama, uvedene u Zakonik o vizama radi promicanja kratkoročnog turizma, ukazuju na fleksibilnost i pragmatičan pristup država članica, a EGSO potiče usvajanje takvog pristupa u rješavanju brojnih drugih aspekata vezanih uz izdavanje viza kako bi se osiguralo da se ponude usluge jedinstvene kontaktne točke.

1.5.

Budući da bi Europska unija trebala na proaktivan način stremiti poštovanju potpunog viznog reciprociteta u svojim odnosima s trećim zemljama, EGSO poziva Komisiju da provede brzo savjetovanje i predloži jasan skup provedivih prijedloga koji će riješiti pitanje pojednostavljivanja viznih postupaka i sigurnosti.

1.6.

Međutim, EGSO u potpunosti podržava prijedlog da bi Komisija prije donošenja bilo kakve odluke o privremenoj suspenziji izuzeća od posjedovanja vize za državljane neke treće zemlje trebala uzeti u obzir stanje ljudskih prava u toj trećoj zemlji i moguće posljedice suspenzije izuzeća od posjedovanja vize u toj situaciji.

1.7.

Istodobno, EGSO preporučuje da se poduzmu svi napori kako bi se (u što većoj mjeri) prikupili pouzdani, mjerodavni i ujednačeni/usporedivi podaci o trećim zemljama i situacijama koje omogućuju državama članicama da odluče privremeno suspendirati izuzeća od posjedovanja vize za državljane neke treće zemlje navedene u Prilogu II. Uredbe, u kojem su navedene treće zemlje čiji državljani moraju posjedovati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemlje čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva.

1.8.

EGSO preporučuje da se razborito pristupi donošenju odluka o stalnoj (svake dvije godine) reviziji i poskupljenju predloženih viznih pristojbi. Ta revizija ne bi smjela biti automatska i pritom treba uzeti u obzir da je predložena cijena već visoka u usporedbi s razinom rasta i razvoja većine predmetnih trećih zemalja.

1.9.

EGSO podupire izmjene Zakonika o vizama koje se odnose na dodatnu mogućnost ispunjavanja i potpisivanja obrasca zahtjeva elektroničkim putem kako bi se pratio tehnološki razvoj. Istodobno, EGSO od svih država članica traži da podupru internetsko podnošenje zahtjeva za izdavanje vize i poduzmu potrebne korake odnosno uvedu potrebne promjene kako bi podržale taj internetski postupak, a od Komisije traži da uključi/predstavi realan rok u kojem sve države članice trebaju usvojiti podnošenje zahtjeva za vizu na internetu.

1.10.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije za ukidanje načela „osobne predaje” te podržava i traži uspostavu pravila i propisa kojima se omogućava podnošenje zahtjeva za vizu putem interneta. EGSO smatra da podnositeljima zahtjeva za vizu treba nastojati omogućiti najpraktičniji i najbrži način podnošenja zahtjeva za vizu iz zemlje boravišta, uključujući, po potrebi, i širu upotrebu vanjskih pružatelja usluga i pružanje boljih usluga zastupanja, kao i veću suradnju među diplomatskim misijama država članica EU-a.

1.11.

EGSO preporučuje Komisiji da preispita postojeće kategorije podnositelja zahtjeva koji su izuzeti od obveze posjedovanja vize i jasnije ih definira. Isto tako, EGSO preporučuje da se razmotri oslobađanje od obveze plaćanja vizne pristojbe za starije osobe i predstavnike neprofitnih organizacija koji sudjeluju na seminarima, konferencijama, sportskim, kulturnim ili obrazovnim događanjima koje organiziraju neprofitne organizacije, bez obzira na njihovu dob, ili da se barem razmotri povišenje dobne granice.

1.12.

Budući da se „odredbe ove Uredbe primjenjuju […] na državljane trećih zemalja koji moraju imati vizu prilikom prelaska vanjskih granica država članica […], ne dovodeći u pitanje: prava slobodnog kretanja koja imaju državljani trećih zemalja koji su članovi obitelji građana Unije”, EGSO želi naglasiti važnost uspostavljanja zajedničke prakse kako bi se izbjegla diskriminacija u vezi s definicijom „obiteljskih veza” imajući na umu razvoj situacije u državama članicama EU-a u pogledu definicije obitelji.

2. Opće napomene

2.1.

EGSO prima na znanje Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o potrebi prilagodbe zajedničke vizne politike novim izazovima te u svjetlu toga podržava dva prijedloga uredbe o Zakoniku Zajednice o vizama i o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva.

2.2.

Stoga EGSO priznaje da Zakonik o vizama ima učinke koji nadilaze cilj utvrđivanja zajedničkih zakonskih odredbi i postupaka podnošenja zahtjeva te da, osim što olakšava zakonita putovanja i suzbija nezakonito useljavanje, utječe na gospodarski rast i stvaranje novih radnih mjesta, unatoč tomu što mu to na samom početku nije bio cilj. U konzulatima država schengenskog prostora 2017. godine podneseno je 16,1 milijun zahtjeva za jedinstvene vize, a taj je trend u porastu. Od ukupnog broja zahtjeva, u više od 50 % slučajeva izdane su vize za višekratni ulazak, dok je broj neizdanih viza bio 1,3 milijuna, odnosno 8 % ukupnog broja zahtjeva (1).

2.3.

EGSO pozdravlja predložene izmjene kojima se obrada zahtjeva za vizu želi olakšati i podnositeljima zahtjeva i konzulatima, a to su: mogućnost podnošenja zahtjeva šest mjeseci prije planiranog putovanja (i devet mjeseci u slučaju pomoraca), pojašnjenje i proširenje kategorije subjekata koji mogu podnijeti zahtjev u ime podnositelja i usklađivanje popratnih isprava. Također, izričito pozdravlja pridržavanje načela prema kojem bi podnositelj zahtjeva trebao osobno doći samo na jedno mjesto kako bi podnio zahtjev.

2.4.

Međutim, EGSO također priznaje da pristup konzulatima i dalje predstavlja izazov, osobito u trećim zemljama gdje se konzulati većine država članica nalaze samo u glavnom gradu i stoga podnositelji zahtjeva moraju snositi troškove (u smislu vremena i novca) putovanja na velike udaljenosti kako bi došli do konzulata. EGSO pozdravlja prijedlog Komisije o ukidanju načela „osobne predaje” i podržava te od država članica traži da na odgovarajući način prilagode svoje sustave podnošenju zahtjeva putem interneta. EGSO također pozdravlja sve vrste mjera uvedenih u cilju omogućavanja najpraktičnijeg i najbržeg načina podnošenja zahtjeva za vizu u zemlji boravišta, uključujući, po potrebi, i širu upotrebu vanjskih pružatelja usluga i pružanje boljih usluga zastupanja, kao i veću suradnju među diplomatskim misijama država članica EU-a.

2.5.

S obzirom na nedavno stupanje na snagu novih pravila o zaštiti i privatnosti podataka (Opća uredba o zaštiti podataka), EGSO potvrđuje da vanjski pružatelji usluga moraju biti u stanju poštovati/zajamčiti sigurnost prikupljenih osobnih podataka. Države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kako bi zajamčile da tvrtke koje nude vizne usluge (europskim državljanima ili onima koji nisu europski državljani, ali trebaju europske vize) promijene svoje politike o zaštiti podataka kako bi bile usklađene s Uredbom.

2.6.

EGSO smatra pozitivnim nove skraćene rokove za podnošenje zahtjeva za vize i donošenje odluke o zahtjevima za vizu te usklađivanje mogućnosti izdavanja jedinstvenih viza (osobito u pogledu odluke o izdavanju viza za višekratni ulazak), kao i novi predloženi članak 25.a o suradnji u pogledu ponovnog prihvata kojim se želi poboljšati suradnja trećih zemalja u pogledu ponovnog prihvata nezakonitih migranata uvođenjem mogućnosti uvođenja restriktivne i privremene primjene jasno određenih mjera. Mora se zauzeti usklađeni pristup olakšanju postupka podnošenja zahtjeva za vize za one podnositelje zahtjeva koji su prethodno putovali u EU.

2.7.

EGSO uviđa da usklađenost vizne politike i obveza preuzetih u drugim područjima politike (npr. trgovinskim sporazumima) treba biti zajamčena i održiva. Potrebno je usvojiti opće prihvaćeno rješenje u pogledu sporazuma o ukidanju viza koje su države članice sklopile s određenim trećim zemljama. Europska unija trebala bi na proaktivan način stremiti poštivanju potpunog viznog reciprociteta u svojim odnosima s trećim zemljama.

2.8.

Iako razumije razloge predložene revizije članka 16. Zakonika o vizama, odnosno povećanja visine vizne pristojbe za jednu trećinu, EGSO je zabrinut zbog mogućih prepreka koje bi te povećane pristojbe mogle prouzročiti državljanima trećih zemalja čija je razina razvoja i bogatstva znatno niža nego ona država članica. Usporedba visine vizne pristojbe s putnim i ostalim troškovima koje snose podnositelji zahtjeva za izdavanje vize nije povoljna uzevši u obzir današnja jeftina putovanja i povoljne smještaje, što može dovesti do situacije u kojoj je trošak cijelog putovanja manji ili jednak viznoj pristojbi.

2.9.

EGSO smatra da se u prijedlogu za reviziju visine vizne pristojbe svake dvije godine treba uzeti u obzir mogućnost smanjenja te pristojbe zbog mogućeg uvođenja postupaka podnošenja zahtjeva za vizu elektroničkim putem (što bi moglo dovesti donižih troškova rada zaposlenika i smanjenja administrativnih troškova za države članice). Prema Komunikaciji Komisije o prilagodbi zajedničke vizne politike novim izazovima, većina država članica uzima u obzir prednosti upotrebe digitalnih viza (jedna od tih prednosti su niži troškovi za konzulate te postupak podnošenja zahtjeva koji je učinkovitiji i više orijentiran na klijente od papirnatog).

2.10.

S obzirom na sadašnju i predloženu visinu vizne pristojbe, EGSO smatra da je potrebno uzeti u obzir mogućnost oslobađanja od plaćanja viznih pristojbi za predstavnike neprofitnih organizacija koji sudjeluju na seminarima, konferencijama, sportskim, kulturnim ili obrazovnim događanjima koje organiziraju neprofitne organizacije, bez obzira na njihovu dob ili barem uzimajući u obzir povećanje dobne granice (sadašnje zakonodavstvo uzima u obzir dob – osobe u dobi od 25 godina i mlađe). Isto tako, trebalo bi ponuditi takva oslobađanja starijim osobama kako bi se pružila podrška njihovoj aktivnoj integraciji u društvo i pridonijelo povećanju kvalitete života.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Statistički podaci o vizama za konzulate, 2017. (https://ec.europa.eu/home-affairs/what-we-do/policies/borders-and-visas/visa-policy#stats).

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/145

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2004/37/EZ o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu”

(COM(2018) 171 final – 2018/0081 (COD))

(2018/C 440/24)

Izvjestitelj:

János WELTNER

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 16.04.2018. Vijeće, 23.04.2018.
Pravni temelj:	članak 153. stavci 1. i 2. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Odluka Predsjedništva:	17.04.2018.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	19.07.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.09.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	191/4/11

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja predloženu izmjenu Direktive o karcinogenim i mutagenim tvarima (u nastavku: Direktiva) jer predstavlja objektivne podatke u korist sigurnijih uvjeta rada.

1.2.

Kao i u svom prethodnom mišljenju (1), EGSO poziva Komisiju da provede procjenu učinka mogućeg proširenja područja primjene Direktive kako bi uključivala tvari koje su štetne za reprodukciju.

1.3.

EGSO smatra da je važno, s obzirom na reproduktivno toksične učinke mnogih karcinogenih i mutagenih tvari, da se u revizijama i izmjenama Direktive u bližoj budućnosti više pozornosti posveti vrstama profesionalne izloženosti koje utječu na žene i muškarce u pogledu reproduktivnih aspekata – u slučaju žena – osobito tijekom prvog tromjesečja trudnoće.

1.4.

EGSO pozdravlja činjenicu da su ovom izmjenom obvezujuće granične vrijednosti za profesionalnu izloženost definirane na osnovi znanstvenih i statističkih dokaza. Dionici mogu lako razumjeti pristup koji se temelji na riziku, kako je vidljivo u popratnoj dokumentaciji, i stoga se takvim pristupom pruža dobra osnova za socijalni kompromis.

1.5.

EGSO pozdravlja postupak koji se temelji na dokazima i u okviru kojega se Komisija savjetovala sa Znanstvenim odborom za ograničenja profesionalne izloženosti (SCOEL) (2) i Odborom za procjenu rizika (RAC) (3) Europske agencije za kemikalije (ECHA) (4).

1.6.

EGSO smatra da je nužno uspostaviti ogledne istraživačke programe i, u idućoj fazi, programe na razini cijelog EU-a kako bi se u okviru nacionalnih sustava socijalne skrbi ili javnog zdravlja razvio cjeloživotni zdravstveni nadzor za sve one koji su bili izloženi karcinogenim, mutagenim i reproduktivno toksičnim spojevima. U skladu s GDPR-om, (5) nadzor bi se trebao provoditi anonimno.

1.7.

EGSO ističe da bi u cilju poboljšanja zaštite radnika od karcinogenih, mutagenih i reproduktivno toksičnih tvari na radnom mjestu države članice inspektoratima rada trebale zajamčiti dostatne financijske i ljudske resurse kako bi obavljali svoje zadaće.

1.8.

EGSO preporučuje da bi svi spojevi za koje postoji sumnja da su karcinogeni, mutageni i/ili reproduktivno toksični trebali biti podvrgnuti znanstvenoj analizi u tom pogledu i da se po potrebi moraju uvrstiti u Direktivu.

2. Kontekst

2.1.

Ovo je mišljenje povezano s mišljenjem EGSO-a „Zaštita radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu” (6), koje je sastavljeno usporedno s izmjenama Direktive 2017. godine (7). Sve preporuke EGSO-a, osim onih koje su uključene u ove izmjene, i dalje su važeće (8).

2.2.

Ciljevi ovog prijedloga u skladu su s člankom 2. (Pravo na život) i člankom 31. (Pošteni i pravični radni uvjeti) Povelje EU-a o temeljnim pravima.

2.3.

Jamčenje sigurnog i zdravog radnog okruženja strateški je cilj Europske komisije, kako je navedeno u komunikaciji „Strateški okvir EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu 2014. – 2020.” (9).

2.4.

Rak je glavni zdravstveni problem povezan s radom u 28 država članica EU-a, a šteti životima i zdravlju radnikâ gotovo isto kao sljedeće dvije skupine bolesti zajedno (mišićno-koštani poremećaji i bolesti krvožilnog sustava). Negativan učinak te bolesti također je znatno veći od negativnog učinka nesreća povezanih s radom (10). Ona uzrokuje patnju radnikâ i njihovih obitelji i prijatelja, lošu kvalitetu života, pogoršanje dobrobiti, a u najgorem slučaju dovodi i do smrti (11).

2.5.

Komisija je pokrenula kontinuirani postupak ažuriranja Direktive (12) kako bi se slijedio znanstveni i tehnički razvoj. Taj je postupak u skladu sa strategijom održivog razvoja EU-a i njezinim ciljem da se zajamči da se do 2020. godine kemikalije proizvode, upotrebljavaju te da se njima postupa na način da ne predstavljaju znatnu prijetnju za zdravlje ljudi i okoliš. Cilj je da se posebno zabrinjavajuće tvari s vremenom zamijene prikladnim alternativnim tvarima ili tehnologijama (13).

3. Prijedlog Komisije

3.1.

U skladu s ovim postupkom i na temelju dokumenata SWD(2018) 87 i SWD(2018) 88, Europska komisija predložila je u svojem dokumentu COM (2018) 171 (14) još jednu izmjenu Direktive 2004/37/EZ o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu. EGSO je ranije 2017. godine prihvatio izmjene te Direktive, pri čemu je u ovu izmjenu uvršteno pet tvari (15):

3.1.1.

Kadmij i njegovi anorganski spojevi obuhvaćeni područjem primjene Direktive: zanimanja u okviru kojih dolazi do izloženosti obuhvaćaju proizvodnju i doradu kadmija, proizvodnju nikal-kadmijevih baterija, proizvodnju i formulaciju pigmenta kadmija, proizvodnju legura kadmija, mehaničko plaštanje, taljenje cinka i bakra, vađenje ruda obojenih metala, lemljenje s lemom od srebro-kadmij-srebrne legure, spajanje polivinilklorida i recikliranje metalnog otpada i nikal-kadmijevih baterija. Komisija procjenjuje da je tom riziku izloženo oko 10 000 radnika.

3.1.2.

Berilij i njegovi anorganski spojevi obuhvaćeni područjem primjene Direktive: utvrđeno je 10 industrijskih sektora u kojima radnicima prijeti rizik od izloženosti beriliju, kao što su ljevaonice, sektor proizvodnje stakla i laboratoriji. Bakar, aluminij, magnezij i nikal naširoko se legiraju berilijem. Otprilike 80 % sveg berilija upotrebljava se u bakrenim legurama. Izloženost beriliju uzrokuje rak pluća i neizlječivu bolest beriliozu. Komisija procjenjuje da je tom riziku izloženo 54 000 radnika.

3.1.3.

Arsenska kiselina i njezine soli, kao i anorganski spojevi arsena obuhvaćeni područjem primjene Direktive: do izloženosti spojevima arsena dolazi, na primjer, u proizvodnji bakra i cinka te u sektorima proizvodnje stakla, elektronike i kemikalija. Komisija procjenjuje da je tom riziku izloženo od 7 900 do 15 300 radnika.

3.1.4.

Formaldehid: prisutan je u proizvodnji formaldehida i u širokom rasponu proizvoda (ljepila i brtvila, proizvodi za premazivanje, polimeri, biocidi i laboratorijske kemikalije); do izloženosti može doći i tijekom aktivnosti kao što su građevinski radovi te u proizvodnji kože i krzna, celuloze, papira i proizvoda od papira, tekstila, drva i proizvoda od drva. Formaldehid se također upotrebljava za očuvanje tkiva te kao sredstvo za dezinfekciju na odjelima patologije i u prostorijama za obdukciju. Komisija procjenjuje da je tom riziku izložen otprilike 1 milijun radnika.

3.1.5.

4,4’-metilen-bis-(2-kloroanilin) („MOCA”): izloženi radnici rade u sektoru proizvodnje plastike, u kojemu se MOCA upotrebljava za oblikovanje dijelova od poliuretanskog elastomera na 89 lokacija u EU-u. Komisija procjenjuje da je tom riziku izloženo 350 radnika.

3.2.

Države članice imaju različite pristupe. Neke imaju definirane obvezujuće granične vrijednosti za profesionalnu izloženost za velik broj karcinogenih, mutagenih i reproduktivno toksičnih kemikalija (CMR-ovi), a ostale za samo nekoliko njih. U ovom se prijedlogu navodi pet tvari; ni za jednu od njih ne postoji granična vrijednost za profesionalnu izloženost na razini EU-a. Dvanaest država članica (BE, BG, CY, CZ, DE, EE, ES, HU, LT, LV, NL, SE) nema graničnu vrijednost za izloženost za jednu od tih pet tvari, a tri države članice nemaju je ni za jednu od njih (IT, LU, MT). Razina tih obvezujućih graničnih vrijednosti za profesionalnu izloženost može se razlikovati od zemlje do zemlje. EGSO stoga pozdravlja izmijenjeni Prijedlog direktive 2004/37/CE u kojem se na europskoj razini utvrđuju minimalne obvezujuće granične vrijednosti za profesionalnu izloženost te kojim će se, kada stupi na snagu, osigurati jednaki radni uvjeti svim radnicima u svakoj državi članici koji su izloženi tim štetnim tvarima.

3.3.

Procjene utemeljene na studiji tvrtke Risk & Policy Analysts Limited (RPA 2018.) pokazuju da bi ovaj prijedlog, ako se usvoji, dugoročno doveo do poboljšanja radnih uvjeta za više od 1 milijun radnika u EU-u i prevencije više od 22 000 slučajeva lošeg zdravlja povezanog s radom. (16) Trenutačno opterećenje bolestima procijenjeno za razdoblje od prethodnih 40 godina obuhvaća 24 770 slučajeva bolesti povezanih s radom. Ako se ne poduzmu nikakve mjere, buduće opterećenje bolestima obuhvaćat će 24 689 novih slučajeva u idućih 60 godina.

3.4.

Stoga je, u skladu s radnim dokumentom službi Komisije, prikladno razmotriti mogućnost ažuriranja Direktive na temelju prethodno navedenih informacija. Načela su ista kao i u Direktivi i u prethodnoj izmjeni. Raniji popis iz Priloga Direktivi ovom se izmjenom proširuje za pet navedenih spojeva.

3.5.

SCOEL je pružio znanstvene savjete za kadmij, berilij i formaldehid, a RAC za arsensku kiselinu i MOCA-u. Tripartitni Savjetodavni odbor za sigurnost i zdravlje na radu (ACSH) usvojio je mišljenja o svih pet tvari.

3.6.

Granične vrijednosti za profesionalnu izloženost za tih pet karcinogenih i mutagenih tvari utvrđene su na temelju znanstvenih podataka i uz upućivanje na buduće zdravstvene posljedice. U obzir su uzete i različite gospodarske posljedice.

4. Opće napomene

4.1.

Glavni cilj i opseg ovih izmjena jest proširivanje popisa u Direktivi, koji je trenutačno ograničen na karcinogene i mutagene tvari. U kasnijoj fazi trebalo bi razmotriti mogućnost proširivanja kako bi se obuhvatile tvari koje su toksične za reprodukciju ili druge tjelesne funkcije, kako se navodi u mišljenju EGSO-a (17).

4.2.

Ovo mišljenje temelji se na Eurostatovom dokumentu iz 2017. „Izvješće o praćenju napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU-a” (18): „U EU-u je 2015. godine konzumirano 350 milijuna tona kemikalija. Od toga je 127 milijuna tona klasificirano kao opasno za okoliš, a 221 milijun tona kao tvari koje bi mogle naškoditi ljudskom zdravlju. Iako se potrošnja toksičnih kemikalija kratkoročno i dugoročno smanjila, udio najtoksičnijih kemikalija u ukupnom broju konzumiranih kemikalija ostao je nepromijenjen.” (Udio „karcinogenih, mutagenih i reproduktivno toksičnih tvari” (CMR) u ukupnoj potrošnji kemikalija u EU-u: 2004.: 10,7 %, 2015.: 10,3 %).

4.3.

U strategiji EU-a za borbu protiv raka povezanog s radom više bi pozornosti trebalo posvetiti ženama.

4.3.1.

Obrasci izloženosti i vrsta raka mogu se razlikovati u muškaraca i žena. Primjerice, rak dojke vrlo je rijedak u muškaraca, dok je u žena to najčešća vrsta raka. Brojni oblici profesionalne izloženosti mogu pridonijeti nastanku raka dojke. Kako bi se dobili relevantni podaci za potrebe donošenja odluka, pojave bolesti raka koje su uglavnom specifične za određeni spol trebalo bi analizirati zasebno za žene i muškarce, a ne za ukupnu populaciju zaposlenika.

4.3.2.

Odbor potiče Komisiju da u daljnjoj reviziji Direktive sustavnije razmotri izloženost žena karcinogenim tvarima na radu. U mnogim djelatnostima u kojima je zastupljen velik broj žena (zdravstvo, čišćenje, frizerske usluge itd.) postoji izloženost karcinogenim tvarima. U tom je pogledu potrebno uspostaviti obvezujuće preventivne mjere (npr. kabinete s negativnim tlakom za pripremu citostatika za injekciju za potrebe osoblja u institucijama zdravstvene skrbi).

4.4.

U pogledu jedinstvenog tržišta EGSO smatra kako je važno da Komisija u Direktivi utvrdi metodologiju za donošenje obvezujućih graničnih vrijednosti za profesionalnu izloženost. Taj bi postupak trebao obuhvaćati opsežno savjetovanje sa socijalnim partnerima, državama članicama i ostalim dionicima, uključujući nevladine organizacije. EGSO smatra da bi osobito trebalo razmotriti dva elementa: kao prvo, dosljednost obvezujućih graničnih vrijednosti za profesionalnu izloženost s obzirom na razinu rizika u pogledu različitih spojeva i, kao drugo, potrebu da se obvezujuće granične vrijednosti za profesionalnu izloženost definiraju na temelju znanstvenih dokaza, uključujući praćenje promjena u pojavi bolesti povezanih s radom. Njima se trebaju uzeti u obzir različiti čimbenici, kao što su izvedivost i mogućnost mjerenja razina izloženosti. Kako bi se poslodavcima pomoglo da među svojim preventivnim mjerama uspostave redoslijed prioriteta, one bi se izričito trebale odnositi na razinu rizika povezanu s razinom izloženosti.

4.5.

Za većinu spojeva, između prve izloženosti i pojave raka postoji dugo razdoblje latencije. EGSO smatra da je nužno zaštititi radnike tako da se u okviru socijalne skrbi ili nacionalnih sustava zdravstvene skrbi pruži cjeloživotni zdravstveni nadzor za sve radnike kojima prijeti rizik od izloženosti. Te podatke Eurostat može ponuditi radi pružanja pomoći u doradi strategije održivog razvoja.

4.6.

Upravljanje javnim zdravstvom mora se isključivo zasnivati na propisima utemeljenima na dokazima. Dokazi se mogu dobiti znanstvenim analizama temeljenima na podacima koji su dobre kvalitete i statistički su procjenjivi. Taj zahtjev podržan je samom Općom uredbom o zaštiti podataka (19), u članku 9. u kojem je riječ o obrađivanju posebnih kategorija osobnih podataka (20). U skladu s Direktivom 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća (21), u obzir je potrebno uzeti i daljnje pravne aspekte.

4.7.

EGSO ponovno preporučuje ulaganje većih napora u područje znanstvenih i statističkih istraživanja. Uzroci profesionalnog raka mogu biti višestruki. Više pozornosti i financijskih sredstava trebalo bi posvetiti istraživanju posljedica i mogućih interakcija kombinirane izloženosti različitim čimbenicima.

4.8.

EGSO ističe da je jačanje nadzora nad provedbom i primjenom Direktive jedno od glavnih zadaća u području zaštite radnika od karcinogenih, mutagenih i reproduktivno toksičnih tvari na radnom mjestu. Države članice trebale bi inspektoratima rada zajamčiti dostatne financijske i ljudske resurse kako bi obavljali svoje zadaće i pritom pomagali poduzećima, osobito MSP-ovima, u usklađivanju s tim odredbama. Trebale bi ojačati suradnju s Europskom agencijom za sigurnost i zdravlje na radu. Široko rasprostranjena uporaba internetske platforme OiRA (Interaktivna procjena rizika putem interneta) može pomoći u procjeni rizika u tom području.

5. Posebne napomene

5.1.

Uz nužnost prevencije i zaštite zdravlja na radu te potrebu za prilagođavanjem rada pojedincu, kako je predviđeno europskim zakonodavstvom, EGSO skreće pozornost na opasnost od toga da bi nedjelotvorna prevencija izloženosti karcinogenim, mutagenim i reproduktivno toksičnim tvarima mogla imati negativne posljedice za poduzeća, na primjer u vidu većih troškova i smanjenja produktivnosti zbog izostajanja s posla, troškova nadoknade tražiteljima, gubitka stručnog osoblja i narušenog tržišnog natjecanja, kao i za države članice zbog povećanih troškova socijalne skrbi i izgubljenih poreznih prihoda.

5.2.

Nadležna tijela država članica i predstavnička tijela poslodavaca i radnika unutar okvira tripartitnog Savjetodavnog odbora za sigurnost i zdravlje na radu svesrdno bi pozdravila pravnu jasnoću i veću zaštitu koje bi proizašle iz nižih graničnih vrijednosti za profesionalnu izloženost tim tvarima.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 288, 31.8.2017., str. 56.

(2) Zdravlje i sigurnost na radu – SCOEL, Europska komisija 30.6.2018.

(3) Odbor za procjenu rizika (RAC), 30.6.2018.

(4) Europska agencija za kemikalije (ECHA).

(5) SL L 119, 4.5.2016., str. 33., članak 4. i vidjeti također stavke 35., 45., 52., 53. i 155.

(6) OJ C 288, 31.8.2017, p. 56 ,

(7) COM(2017) 11 final.

(8) OJ C 288, 31.8.2017, p. 56

(9) COM(2014) 332 final.

(10) EU-OSHA (2017).

(11) SWD(2018) 88, COM(2017) 11 final.

(12) Direktiva 2004/37/EZ.

(13) Eurostat, Sustainable development in the EU („Održivi razvoj u EU-u”), str. 189.

(14) Postupak 2018/0081 (COD).

(15) SL C 288, 31.8.2017., str. 56.

(16) Treća izmjena Direktive o karcinogenim i mutagenim tvarima

(17) SL C 288, 31.8.2017., str. 56.

(18) Eurostat 2017.: „Održivi razvoj u Europskoj uniji – Izvješće o praćenju napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU-a”, str. 246.

(19) SL L 119, 4.5.2016., str. 1.

(20) SL L 119, 4.5.2016, članak 9 točka (h) „obrada je nužna u svrhu preventivne medicine ili medicine rada, za procjenu radne sposobnosti zaposlenika… na temelju prava Unije ili države članice ili…”.

(21) SL L 88, 4.4.2011., str. 45. Vidjeti također SL L 354, 31.12.2008., str. 70., članak 2.

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/150

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Preporuci Vijeća o pojačanoj suradnji u borbi protiv bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem”

(COM(2018) 244 final – SWD(2018) 149 final)

(2018/C 440/25)

Izvjestiteljica:

Renate HEINISCH

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 17.4.2018.
Pravni temelj:	članak 29. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Odluka Plenarne skupštine:	17.4.2018.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	19.7.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	136/1/3

1. Zaključci i preporuke

1.1 Na europskoj razini

1.1.1.

Suradnja država članica u pogledu cjepiva trebala bi uključivati razmatranje uloge cjepiva tijekom cijelog života osobe te bi se u okviru nje izričito trebalo baviti cijepljenjem djece, adolescenata, odraslih i osoba starije dobi preko granica. Podaci Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) pokazuju da bolesti kao što su ospice, koje su nekada bile dječje bolesti, zbog slabljenja imuniteta danas pogađaju tinejdžere i mlade odrasle osobe. Zbog toga je, kao i zbog prekograničnih migracijskih tokova i dostupnosti novih cjepiva za određene dobne skupine (npr. za HPV, meningokoknu bolest; herpes zoster), potreban pristup cijepljenju koji se temelji na životnom ciklusu.

1.1.2.

Oklijevanje današnjih roditelja da cijepe svoju djecu, što je posljedica dugotrajnog dovođenja u pitanje znanstvenih dokaza u korist promicanja ideje protivljenja cijepljenju, jedna je od najvećih opasnosti za njihovu dobrobit. Taj problem raširenog trenda sumnje u stručnjake i znanstveni konsenzus mora se rješavati komunikacijom na temelju dokaza, većom transparentnošću i podizanjem razine osviještenosti ako želimo izbjeći epidemiju ospica koja je zahvatila Europu i nedavne smrtonosne slučajeve difterije. Uključivanje javnosti u programe istraživanja i inovacija, kao što je program „Znanost s društvom i za društvo”, jedan je od alata koje bi Komisija trebala upotrebljavati za edukaciju o koristima cijepljenja.

1.1.3..

EGSO poziva Komisiju da obilježavanjem Europskog dana imunizacije podigne razinu osviještenosti o ulozi cjepiva u zaštiti ljudi od oslabljujućih bolesti. U okviru takvog foruma potrebno je prilagoditi komunikaciju radi edukacije Europljana, a osobito roditelja, djece, zdravstvenih djelatnika, migranata, manjinskih skupina i drugih skupina stanovništva izloženih većem riziku od ozbiljnih posljedica bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem. Treba koristiti sve komunikacijske kanale, uključujući glavne i društvene medije, kako bi se građanima i organizacijama pružile znanstveno utemeljene i pristupačne informacije. Međugeneracijski pristup informiranju o cjepivima koji se temelji na učenju također bi pomogao u promicanju cijepljenja među generacijama i otklanjanju sumnje.

1.1.4.

Danas, kad su informacije i komunikacija sve više digitalni i kad nove tehnologije pružaju višestruke mogućnosti za poboljšanje pristupa cijepljenju i njegove uporabe, Unija mora, da bi riješila problem oklijevanja, raditi na povećanju pismenosti Europljana u pogledu cijepljenja, a trebalo bi poboljšati i digitalnu zdravstvenu pismenost Europljana kako bi im se omogućio pristup digitalnim informacijama o cjepivima i obrada tih informacija.

1.1.5.

Uvijek treba imati u vidu da su ljudsko zdravlje i zdravlje životinja neodvojivo povezani. Europska agencija za sigurnost hrane procjenjuje da 75 % (1) zaraznih bolesti koje pogađaju ljude potječe od životinja. Sve opasnija prijetnja od antimikrobne otpornosti također dovodi u vezu ljudsko zdravlje i zdravlje životinja. U tom kontekstu cjepiva ne samo da sprečavaju bolesti, već doprinose i borbi protiv antimikrobne otpornosti smanjivanjem nepotrebne uporabe antimikrobnih sredstava. Međutim, mehanizmi potpore EU-a to ne odražavaju i ne postoje tržišni poticaji koji bi poljoprivrednike poticali da umjesto jeftinijih proizvoda koji pogoršavaju antimikrobnu otpornost upotrebljavaju cjepiva. EGSO preporučuje da Komisija u nadolazećoj reviziji ZPP-a uvede subvencije za poljoprivrednike koji mogu dokazati da su dosegli visoku stopu pokrivenosti cijepljenjem potrebnu za ublažavanje gospodarskih i zdravstvenih opasnosti od antimikrobne otpornosti.

1.2. Na nacionalnoj razini

1.2.1.

Moramo se pobrinuti da se bolesti iz naše daleke prošlosti koje se mogu spriječiti ili koje se mogu spriječiti novim generacijama cjepiva više nikada ne pojave u budućnosti. Zdravstveni djelatnici, uključujući ljekarnike, medicinske sestre i liječnike, te zdravstvene službe u školama i na radnim mjestima, kamen su temeljac u rješavanju problema oklijevanja u pogledu cjepiva jer imaju ključnu ulogu u usmjeravanju i savjetovanju pacijenata. EGSO potiče države članice da ulažu u stalno osposobljavanje kako bi zdravstvenim djelatnicima, a posebno ljekarnicima, omogućile da postanu ambasadori cijepljenja i bedem protiv strašnih posljedica pokreta protiv cijepljenja na javno zdravlje. Cijepljenje bi mogli provoditi i liječnici kako bi se zajamčila sigurna kontrola nad mogućim akutnim reakcijama i anafilaktičkim šokovima.

1.2.2.

Zdravstveni su djelatnici također u opasnosti od izloženosti širokom rasponu bolesti. Kao savjetodavno tijelo koje predstavlja radnike, poslodavce i ostale interesne skupine, EGSO poziva države članice da zajamče potpunu i djelotvornu provedbu Direktive 2000/54/EZ u skladu s kojom bi poslodavci svojim radnicima trebali pružiti mogućnost cijepljenja ako su im zdravlje i sigurnost ugroženi zbog izloženosti biološkim agensima za koje postoje djelotvorna cjepiva.

1.2.3.

Uz napore zdravstvenih djelatnika potrebno je ojačati i napore koje države članice ulažu da bi doprle do onih skupina stanovništva koje su izložene većem riziku od ozbiljnih posljedica određenih bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem, kao što su djeca, trudnice, osobe starije dobi, manjinske skupine i skupine stanovništva koje imaju posebne zdravstvene poteškoće ili koje su izložene spolno prenosivim bolestima kao što su humani papiloma virus (HPV) te hepatitis A i B. Kombiniranje rutinskih pregleda, kao što su pedijatrijski pregledi ili sistematski pregledi na radnome mjestu, s programima imunizacije moglo bi pomoći u rješavanju problema neoptimalnih stopa pokrivenosti.

1.2.4.

Europa se trenutačno suočava s povijesnom i problematičnom situacijom jer se dobna struktura europskog stanovništva počela obrtati. Kao jedan od alata za rješavanje tih izazova trebalo bi razmotriti preventive mjere kao što je cijepljenje odraslih, koje bi istodobno pridonijele europskom cilju aktivnog i zdravog starenja.

1.2.5.

Međutim, EGSO sa zabrinutošću primjećuje da je, unatoč cilju da se ostvari stopa od 75 % za cijepljenje starijih skupina protiv gripe koji je 2009. godine postavilo Vijeće, samo jedna država članica postigla taj cilj. S obzirom na to da je gripa u starijih osoba u najboljem slučaju oslabljujuća, a u najgorem smrtonosna, države članice trebale bi nastojati udvostručiti svoje napore kako bi postigle taj cilj.

1.2.6.

Izazovi s kojima se države članice trenutačno suočavaju protežu se od oklijevanja u pogledu cijepljenja do demografskih promjena u vezi sa starenjem stanovništva i većim kretanjem ljudi, što utječe na rizik od izloženosti patogenima u cijeloj Uniji. EGSO poziva države članice da razmjenjuju najbolje prakse i znanja u rješavanju tih izazova.

2. Opće napomene

2.1.

EGSO podupire pristup Komisije pojačanoj suradnji u borbi protiv bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem koji se temelji na tri stupa kao pravodoban odgovor na goruće zdravstvene prijetnje s kojima se EU danas suočava, odnosno na oklijevanje u pogledu cijepljenja, smanjenje pokrivenosti za određene bolesti, dosad nezabilježene epidemije bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem, razlike u nacionalnim programima cijepljenja i manjak cjepiva.

2.2.

EGSO pozdravlja aktivnosti predložene za povećanje sinergije između cijepljenja i s njime povezanih politika, uključujući politike u području pripremljenosti za krizu, e-zdravstva, procjene zdravstvenih tehnologija, istraživanja i razvoja te farmaceutske industrije, na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini. Zajednički su napori od ključne važnosti za rješavanje izazova koji trenutačno otežavaju djelotvornost programa cijepljenja u Uniji.

2.3.

Cijepljenje je, kao glavni način primarne prevencije, omogućilo iskorjenjivanje dječje paralize u Europi, kao i drugih bolesti kao što su velike boginje, sprečavanjem bolesti u pojedinaca i zaustavljanjem kruženja virusa. Izvan Europe, globalizacija je dovela do pojačanja prekograničnih tokova ne samo ljudi već i virusa, patogena i bolesti, a recentni migracijski tokovi taj su trend ubrzali. Budući da se bolesti ne zadržavaju unutar nacionalnih i regionalnih granica, cijepljenje znatno doprinosi svjetskom zdravlju.

2.4.

U Europskoj uniji, programi cijepljenja u nadležnosti su država članica, pa u EU-u istodobno postoje razne strategije imunizacije, pri čemu su neke države članice provele napredne programe koji su usmjereni protiv određenih bolesti tijekom cijelog životnog ciklusa i/ili se bave geografskim posebnostima. S obzirom na to da širenje bolesti ne poznaje granice, EGSO podupire prijedlog Komisije o izradi smjernica za zajednički program cijepljenja na razini EU-a radi lakšeg usklađivanja nacionalnih programa.

2.5.

Neusklađenost programa cijepljenja unutar Unije ujedno je prepreka slobodi kretanja i boravišta, što je jedno od temeljnih prava građana EU-a i članova njihovih obitelji. Naime, kako je istaknuto u komunikaciji Komisije, nastavak cijepljenja tijekom kretanja ljudi preko granica može biti problematičan, posebno za djecu. Međutim, to usklađivanje ne bi trebalo dovesti do smanjenja raspona dostupnih cjepiva.

2.6.

Vijeće je u svojim zaključcima iz prosinca 2014. godine (2) potvrdilo da, iako je cijepljenje djelotvoran alat u javnom zdravstvu, zarazne bolesti koje se ponovno pojavljuju, kao što su tuberkuloza, ospice, hripavac i rubeola, i koje mogu prouzročiti velik broj infekcija i smrtnih slučajeva, i dalje predstavljaju izazov za javno zdravlje. Takav recentan razvoj situacije dodatno ističe veliku važnost suradnje država članica u borbi protiv bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem.

2.7.

U kontekstu prethodno navedenog, Preporuka Vijeća o pojačanoj suradnji država članica, sektora i dionika na razini EU-a korak je u pravom smjeru. EGSO u potpunosti podupire pojačane mjere u području cijepljenja.

3. Posebne napomene

3.1.

EGSO podupire stajalište Komisije prema kojem bi digitalni alati, kao što su jedinstvena iskaznica cijepljenja za građane EU-a, dostupna putem elektroničkih informacijskih sustava za imunizaciju, i internetski portal za podizanje razine osviještenosti o koristima i sigurnosti cijeljenja, mogli pomoći u ispunjavanju ciljeva istaknutih u Komunikaciji. U tom bi pogledu Komisija trebala surađivati s državama članicama na podizanju razine digitalne zdravstvene pismenosti Europljana kako bi se pogodnosti takvih digitalnih alata iskoristile u što većoj mjeri.

3.2.

S obzirom na pomak tradicionalnih pedijatrijskih bolesti na kasniju životnu dob, kao i na dostupnost novih cjepiva kojima se mogu spriječiti bolesti među odraslima i u starijim dobnim skupinama, države članice potiču se da razmotre mogućnost uvođenja programa cijepljenja tijekom cijelog životnog ciklusa – uzimajući u obzir troškovno najučinkovitije strategije cijepljenja – radi sprečavanja bolesti u skladu s potrebama raznih dobnih skupina (na primjer adolescenata, trudnica, osoba s kroničnim bolestima, manjinskih skupina i osoba starije dobi).

3.3.

Kako je istaknuo g. Juncker u svojem Govoru o stanju Unije 2017. godine, djeca i dalje umiru od bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem kao što su ospice. Rizik za djecu koji predstavljaju njihovi necijepljeni školski kolege znatna je prijetnja. Upis u školu možda bi trebalo uvjetovati dokazom o cijepljenju kako bi se osigurale visoke stope cijepnog obuhvata. U tom kontekstu škole i obrazovne radnike treba bolje informirati o ulozi cijepljenja kako bi s roditeljima i djecom mogli bolje o tome razgovarati. Taj obrazovni aspekt od ključnog je značaja jer škole kod roditelja imaju središnju ulogu u donošenju odluka.

3.4.

Postoji opasnost da će današnji adolescenti u starijim godinama oboljeti od smrtonosnih oblika raka koji se inače mogu spriječiti cijepljenjem. Budući da su suočene s teretom sve većeg broja oboljelih od raka, države članice EU-a postavile su borbu protiv raka kao prioritet u svojem planu politika. Iskustvo pokazuje da se ispravnom provedbom politika cijepljenja mogu gotovo u potpunosti iskorijeniti bolesti kao što su infekcije povezane s humanim papiloma virusom (HPV). Cijepljenje adolescenata protiv HPV-a trebalo bi se smatrati jednim od glavnih elemenata programa za kontrolu raka jer oni predstavljaju jedinstvenu kategoriju raka koji se mogu spriječiti cijepljenjem.

3.5.

Cijepljenje odraslih ponekad je jedino dostupno preventivno rješenje za suzbijanje određene bolesti, na primjer gripe ili herpesa zostera, bez obzira radi li se o njezinom potpunom zaobilaženju ili ublažavanju. Jedna od četiri osobe u Europskoj uniji za života će oboljeti od herpesa zostera, dok ih svake godine gotovo 40 000 prerano umire od uzroka povezanih s gripom. Te se brojke mogu smanjiti samo cijepljenjem.

3.6.

S obzirom na oklijevanje zabilježeno među samim zdravstvenim djelatnicima te na slučajeve i epidemije bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem, a koje je prenijelo zdravstveno osoblje, u interesu sigurnosti pacijenata te zaštite samih zdravstvenih djelatnika potrebno je pažljivo pratiti provedbu programa cijepljenja za zdravstvene djelatnike, kao i pridržavanje tih programa, te osiguravati njihovu održivost odgovarajućim osposobljavanjem u skladu s Direktivom 2000/54/EZ.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Europska agencija za sigurnost hrane, How do animal diseases affect humans” (Kako bolesti životinja utječu na ljude?)

(2) Zaključci Vijeća o cijepljenju kao učinkovitom sredstvu u području javnog zdravlja, 1. prosinca 2014.

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/154

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 767/2008, Uredbe (EZ) br. 810/2009, Uredbe (EU) 2017/2226, Uredbe (EU) 2016/399, Uredbe (EU) 2018/… (Uredba o interoperabilnosti) i Odluke 2004/512/EZ te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2008/633/PUP”

(COM(2018) 302 final)

(2018/C 440/26)

Glavni izvjestitelj:

Ionuț SIBIAN

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 02/07/2018
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Odluka Predsjedništva:	10.7.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	97/3/0

1. Zaključci i preporuke

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor podržava viznu politiku koja jest i koja treba ostati instrument za pospješivanje turističkih i poslovnih aktivnosti, uz istodobno sprečavanje sigurnosnih rizika i rizika od nezakonitih migracija u EU.

1.2

EGSO podržava daljnji razvoj viznog informacijskog sustava (VIS) kao najboljeg tehnološkog rješenja koje olakšava postupak izdavanja viza za kratkotrajni boravak i pomaže tijelima nadležnima za vize, granice, azil i migracije da brzo i djelotvorno provjere potrebne informacije o državljanima trećih zemalja kojima je potrebna viza za putovanje u EU.

1.3

EGSO smatra da bi jedan od ključnih ciljeva djelovanja u tom području trebalo biti usklađivanje postupaka, praksi i rezultata država članica EU-a u pogledu vizne politike.

1.4

U pogledu osmišljavanja posebnih pokazatelja rizika za obradu zahtjeva za vizu, EGSO smatra da bi oni mogli ograničiti prava podnositelja zahtjeva za vizu. EGSO poziva institucije EU-a i nadležna tijela država članica da na odgovarajući način informiraju i obuče osoblje na terenu te rukovodeće osoblje kako bi se izbjeglo moguće profiliranje na temelju rase, spola, etničke pripadnosti, vjere, spolne orijentacije i bilo kojih drugih osobnih značajki.

1.5

EGSO podržava cilj olakšanja identifikacije nestalih osoba. Međutim, snižavanje dobi za uzimanje otisaka prstiju djece s 12 na 6 godina moglo bi biti problematično. U Prijedlog nisu uključene informacije i mišljenja agencija i organizacije za zaštitu djece, zbog čega EGSO ne može u potpunosti procijeniti učinak Prijedloga na djecu i njihovu zaštitu.

1.6

U odnosu na taj isti cilj, za razliku od pohranjivanja primjerka stranice s osobnim podacima iz putne isprave podnositelja u VIS koje je prihvatljivo i potrebno, smatra da je upitno hoće li izrada tog novog alata za prikupljanje podataka podupirati postupke vraćanja, kako je navedeno u Prijedlogu. EGSO smatra da predložene promjene neće nužno dovesti do vraćanja državljana trećih zemalja. Umjesto toga, taj alat bi trebao poticati države članice da u okviru svog djelovanja vode računa i o zakonitosti boravka i interesima i dobrobiti dotičnih pojedinaca. Nadležna tijela trebala bi poticati i pomagati državljanima trećih zemalja da reguliraju svoj boravak i razmotre povratak u svoje mjesto podrijetla.

1.7

U pogledu dodatnog cilja Prijedloga – omogućavanje nacionalnim tijelima za izvršavanje zakonodavstva i Europolu da pristupe podacima u VIS-u pod strogim uvjetima u svrhu izvršavanja zakonodavstva – EGSO naglašava važnost strogih uvjeta pristupa. U idealnom bi slučaju za pristup trebala sudska odluka, čime bi se osiguralo da je takav pristup nužno ograničenje načela zaštite osobnih podataka.

1.8

EGSO pohvaljuje opseg provedenog savjetovanja organiziranog u vezi s Prijedlogom. Također, Odbor, druge institucije i opća javnost imali bi veće koristi da je Prijedlogom bilo obuhvaćeno više informacija i saznanja od strana uključenih u savjetovanje. Nije jasno kakvi su bili predloženi doprinosi i u kojoj mjeri je to utjecalo na konačan oblik Prijedloga.

1.9

U pogledu zaštite temeljnih prava, EGSO pozdravlja usredotočenost Europske komisije na to pitanje. Odbor preporučuje da se dodatna pozornost posveti načinu na koji države članice koriste osobne podatke podnositelja zahtjeva za vizu. Kao što je već navedeno, potrebne su dodatne zaštitne mjere protiv praksi koje dovode do diskriminacije državljana trećih zemalja koji podnose zahtjev za kratkotrajni ili dugotrajni boravak.

1.10

U Prijedlog su se mogli uključiti detaljniji i specifičniji podaci o vizama za kratkotrajni i dugotrajni boravak i boravišnim dozvolama, razvrstani po zemljama, koji se odnose i na države članice EU-a i na treće zemlje. U pogledu problema trgovanja djecom također bi bilo vrlo korisno kada bi na raspolaganju stajalo više informacija o prekoračenju trajanja dopuštenog boravka. Podaci su nužni za ocjenu naravi i strukture mobilnosti te primjerenosti korištenih instrumenata.

1.11

EGSO također predlaže postroženje obveze za suradnju s vladama i civilnim društvom u trećim zemljama s ciljem informiranja, pripreme i pomaganja državljanima tih zemalja tijekom cijelog postupka podnošenja zahtjeva za vizu.

2. Opće napomene

2.1

EGSO podržava viznu politiku koja jest i koja treba ostati sredstvo za pospješivanje turističkih i poslovnih aktivnosti, uz istodobno sprečavanje sigurnosnih rizika i rizika od nezakonitih migracija u EU.

2.2

Iako je svjestan migracijskih i sigurnosnih izazova s kojima smo bili suočeni proteklih godina, EGSO potiče države članice i institucije EU-a da zauzmu sporazuman, uravnotežen i razmjeran pristup kako bi EU i dalje, u najvećoj mogućoj mjeri, ostao otvoren, odgovoran, proaktivan i inovativan.

2.3

2.4

EGSO podržava opće ciljeve ove inicijative: poboljšanje sigurnosti unutar EU-a i na njegovim granicama, olakšavanje ostvarivanja prava zakonitih putnika na prelazak vanjske granice i slobodno kretanje i boravak unutar područja bez kontrola na unutarnjim granicama te olakšavanje upravljanja vanjskim granicama schengenskog prostora.

2.5

EGSO podržava posebne ciljeve ove inicijative: pojednostavljenje postupka podnošenja zahtjeva za vizu, pojednostavljenje i postroživanje kontrole na graničnim prijelazima na vanjskim granicama i na državnom području država članica, unapređenje unutarnje sigurnosti schengenskog prostora olakšavanjem razmjene informacija među državama članicama o državljanima trećih zemalja koji su nositelji viza za dugotrajni boravak i boravišnih dozvola.

2.6

EGSO također podržava otklanjanje preostalih nedostataka u vezi s informacijama o granicama i sigurnosti:, odnosno unošenje viza za dugotrajni boravak i dokumenata o boravku u VIS.

2.7

EGSO pozdravlja poboljšanje provjere pri obradi zahtjeva za vizu uz upotrebu interoperabilnosti, provjeru i procjenu informacija koje su dostavili podnositelji zahtjeva te automatsko ispitivanje svakog zahtjeva u okviru VIS-a u svakom dostupnom sustavu, kao dobrodošao postupovni i tehnološki napredak.

2.8

U pogledu osmišljavanja posebnih pokazatelja rizika za obradu zahtjeva za vizu, EGSO smatra da bi oni mogli ograničiti prava podnositelja zahtjeva za vizu. Iako pokazatelji rizika ne bi sadržavali osobne podatke, temeljili bi se na statistici i informacijama koje dostave države članice o prijetnjama, neuobičajenim stopama odbijanja ili prekoračenju trajanja dopuštenog boravka određenih kategorija državljana trećih zemalja te o rizicima za javno zdravlje. Postoji znatan rizik da će tijela koja obrađuju zahtjeve za vizu te podatke i pokazatelje koristiti za odbijanje zahtjeva za vizu na temelju profila koji su već ugrađeni u sustav, ne uzimajući u obzir pojedinačne okolnosti podnositelja zahtjeva. EGSO poziva institucije EU-a i nadležna tijela država članica da na odgovarajući način informiraju i obuče osoblje na terenu te rukovodeće osoblje kako bi se izbjeglo moguće profiliranje na temelju rase, spola, etničke pripadnosti, vjere, spolne orijentacije i bilo kojih drugih osobnih značajki.

2.9

2.10

2.11

2.12

EGSO pozdravlja napore Komisije da naruči tri neovisne studije: studiju o izvedivosti, potrebi i proporcionalnosti snižavanja dobi za uzimanje otisaka prstiju djece u postupku izdavanja vize i pohranjivanju primjerka putne isprave podnositelja zahtjeva za izdavanje vize u VIS-u te dvije studije o izvedivosti i o potrebi i proporcionalnosti proširenja VIS-a kako bi uključivao podatke o vizama za dugotrajni boravak i dokumentima o boravku.

2.13

EGSO pohvaljuje opseg održanog savjetovanja koje je obuhvatilo sve dionike, uključujući nacionalna tijela koja mogu pristupiti VIS-u te unositi, mijenjati, brisati ili pregledavati podatke, nacionalna tijela nadležna za migracije, vraćanje, tijela za zaštitu djece, policiju i tijela za borbu protiv trgovine ljudima, tijela nadležna za konzularne poslove i nacionalna tijela nadležna za kontrole na graničnim prijelazima na vanjskim granicama. Savjetovanje je održano i s raznim tijelima izvan EU-a te nevladinim organizacijama koje se bave pravima djece. Također, Odbor, druge institucije i opća javnost imali bi veće koristi da je Prijedlogom bilo obuhvaćeno više informacija i saznanja od strana uključenih u savjetovanje. Nije jasno kakvi su bili predloženi doprinosi i u kojoj mjeri je to utjecalo na konačan oblik Prijedloga.

2.14

U pogledu zaštite temeljnih prava, EGSO pozdravlja usredotočenost Europske komisije na to pitanje. Odbor pozdravlja dodatne zaštitne mjere uvedene Prijedlogom kako bi se u sklopu napora da se zaštite prava pojedinaca na pristup, ispravak, brisanje i zaštitu osobnih podataka, pokrile posebne potrebe novih kategorija podataka, obrade podataka, obrade podataka i subjekata podataka koji će biti obuhvaćeni VIS-om. Odbor preporučuje da se dodatna pozornost posveti načinu na koji države članice koriste osobne podatke podnositelja zahtjeva za vizu. Kao što je već navedeno, potrebne su dodatne zaštitne mjere protiv praksi koje dovode do diskriminacije državljana trećih zemalja koji podnose zahtjev za kratkotrajni ili dugotrajni boravak.

2.15

2.16

EGSO također predlaže postroženje obveze za suradnju s vladama i civilnim društvom u trećim zemljama s ciljem informiranja, pripreme i pomaganja njihovim državljanima tijekom cijelog postupka podnošenja zahtjeva za vizu.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/158

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o transparentnosti i održivosti EU-ove procjene rizika u prehrambenom lancu, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 178/2002 (o općim propisima o hrani), Direktive 2001/18/EZ (o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama), Uredbe (EZ) br. 1829/2003 (o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje), Uredbe (EZ) br. 1831/2003 (o dodacima hrani za životinje), Uredbe (EZ) br. 2065/2003 (o aromama dima), Uredbe (EZ) br. 1935/2004 (o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom), Uredbe (EZ) br. 1331/2008 (o zajedničkom postupku odobravanja prehrambenih aditiva, prehrambenih enzima i prehrambenih aroma), Uredbe (EZ) br. 1107/2009 (o proizvodima za zaštitu bilja) i Uredbe (EU) 2015/2283 (o novoj hrani)”

(COM(2018) 179 final – 2018/0088 (COD))

(2018/C 440/27)

Izvjestitelj:	Antonello PEZZINI
Suizvjestiteljica:	Ester VITALE

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće, 22.5.2018. Europski parlament, 28.5.2018.
Pravni temelj:	čl. 43., čl. 114., čl. 168. stavak 4. točka (b) i čl. 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Datum odluke Predsjedništva:	13.2.2018.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	5.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	176/2/2

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO oduvijek zagovara politiku EU-a u području zaštite zdravlja u cijelom prehrambenom lancu i u svakoj fazi proizvodnog postupka: od poljoprivrednika do potrošača, uz istodobno izbjegavanje kontaminacije hrane i rizika u vezi s njom kako bi se promicale sigurnost i higijena te jasne, transparentne i sigurne informacije o proizvodima.

1.2.

EGSO podržava inicijative Komisije usmjerene na rješavanje izazova transparentnosti, održivosti i učinkovitosti cjelokupnog sustava kontrole prehrambenog lanca kako bi se pridonijelo poboljšanju predodžbe o pouzdanosti i sigurnosti kod građana, medija i cijelog civilnog društva.

1.3.

EGSO snažno podupire potrebu za jačanjem Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) u cilju osiguravanja najboljeg mogućeg znanstvenog savjetovanja osobama koje upravljaju rizikom s pomoću jasnog i transparentnog obavješćivanja te bolje suradnje s državama članicama i drugim tijelima koja djeluju u socijalnom sektoru kako bi se zajamčio dosljedan, siguran i pouzdan sustav sigurnosti hrane.

1.4.

EGSO je naglasio da je tijekom svog postojanja „EFSA dokazala svoju stručnost” te da je „njezina uloga na području prevencije zdravstvenih rizika u Europi neosporno vrlo značajna” (1).

1.5.

Odbor smatra da je neophodno zajamčiti održavanje visoke razine neovisnosti o vanjskim utjecajima i optimalnu znanstvenu stručnost u okviru EFSA-e, uz istodobno maksimalno povećanje kapaciteta za analizu rizika kako bi se zajamčila održivost sustava procjene EU-a koji se smatra jednim od najnaprednijih u svijetu.

1.6.

EGSO smatra da EFSA-i, zajedno s državama članicama, treba omogućiti da na najbolji mogući način razvije primjereno obavješćivanje o riziku – koje je neovisno ali i koordinirano te usklađeno između procjenitelja rizika i upravljača rizikom – kako bi korisnici mogli na jasan i interaktivan način usvojiti rezultate i zaključke, te da pritom osigura primjerenu razinu povjerljivosti i zaštite prava intelektualnog vlasništva.

1.7.

EGSO se odlučno zalaže za izradu registra studija koji je lako dostupan putem interneta te obuhvaća identifikaciju stručnjaka i ovlaštenih laboratorija, ovjerene izjave o nepostojanju sukoba interesa, opis namjena te posebna tehnička i financijska sredstva i njihove izvore.

1.8.

Odbor smatra da je potrebno poboljšati predodžbu potrošača o riziku kojemu su izloženi u pogledu hrane s pomoću ciljane kulture hrane i prehrane te sposobnosti selektivne analize u pogledu rizika.

1.9.

EGSO smatra da budući opći europski strateški plan obavješćivanja o riziku, ako bude oblikovan poštujući neovisnost EFSA-e, predstavlja ključni element na temelju kojega će se procijeniti sposobnost svih odgovornih aktera da daju učinkovite, usklađene, pravovremene, interaktivne odgovore u skladu s potrebama građana u pogledu sigurnosti, transparentnosti i pouzdanosti prehrambenog lanca.

1.10.

EGSO predlaže jačanje strukturiranog i sustavnog dijaloga s civilnim društvom, čemu bi EGSO mogao na koristan i konkretan način pridonijeti svojim strukturama namijenjenima održivim sustavima prehrane.

1.11.

Kad je riječ o upravljanju EFSA-om, EGSO odlučno podupire prijedlog za veće uključivanje država članica i civilnog društva u strukturu upravljanja i znanstvene panele kako bi se sastav Upravnog odbora uskladio sa standardima utvrđenima zajedničkim pristupom u pogledu decentraliziranih agencija.

1.12.

EGSO smatra da je potrebno pratiti sporazum između EFSA-e i Zajedničkog istraživačkog centra, osobito u pogledu zajedničkog djelovanja u području hrane i hrane za životinje, kao i u cilju osmišljavanja znanstvene metodologije za usklađeno ispitivanje kvalitete kojom bi se osigurala transparentnost, usporedivost, uključivost i pravednost za sve dionike.

2. Uvod

2.1.

Opći propisi o hrani (zakonodavstvo EU-a o sigurnosti hrane i hrane za životinje u proizvodnom lancu) temelj su regulatornog okvira EU-a u pogledu cijelog prehrambenog lanca „od proizvođača do potrošača”.

2.2.

Zakon propisuje da propisi o hrani i hrani za životinje trebaju biti znanstveno utemeljeni. To je poznato kao načelo analize rizika koje se sastoji od tri različite, međusobno povezane komponente: procjene rizika, upravljanja rizikom i obavješćivanja o riziku.

2.3.

Uredbom (EZ) br. 178/2002 osnovana je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), neovisna znanstvena agencija odgovorna za pružanje znanstvenih mišljenja koja su temelj za donošenje mjera EU-a u prehrambenom lancu.

2.4.

Europska građanska inicijativa službeno je podnesena Europskoj komisiji 6. listopada 2017., a temelji se na ukupno 1 070 865 izjava o potpori iz 22 države članice. U sklopu inicijative „Zabrana glifosata i zaštita ljudi i okoliša od toksičnih pesticida” (2) Komisija je pozvana da državama članicama EU-a predloži različite mjere. Jedna od mjera odnosi se na: „osiguravanje da se znanstvena evaluacija pesticida u cilju regulatornog odobrenja EU-a temelji isključivo na objavljenim studijama naručenim od strane nadležnih javnih vlasti, a ne od industrije pesticida”. Europska komisija obvezala se predstaviti taj zakonodavni prijedlog do svibnja 2018. u cilju poboljšanja transparentnosti znanstvenih procjena te kvalitete i neovisnosti znanstvenih studija.

2.5.

Provjera prikladnosti Uredbe o općim propisima o hrani (GFL) br. 178/2002 (3) dovršena je 15. siječnja 2018.

2.6.

U procjeni se navodi da je Uredba o općim propisima o hrani i dalje presudna i primjerena za suočavanje s većinom trenutačnih trendova.

2.6.1.

Općenito, postignuti su glavni ciljevi Uredbe o općim propisima o hrani, odnosno visoka razina zaštite zdravlja ljudi i interesa potrošača u pogledu hrane te djelotvorno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

2.6.2.

Osnivanjem EFSA-e poboljšala se znanstvena utemeljenost mjera EU-a. Ostvarena su znatna poboljšanja u povećanju znanstvenog stručnog kapaciteta EFSA-e, poboljšanju kvalitete njezinih znanstvenih rezultata, proširenju njezine zbirke znanstvenih podataka te u razvoju i usklađivanju metodologija za procjenu rizika.

2.6.3.

EFSA je pojačala suradnju s nacionalnim i međunarodnim znanstvenim tijelima te razmjenu informacija između država članica.

2.6.4.

Nema sustavne nedosljednosti u primjeni načela analize rizika na razini EU-a.

2.6.5.

EFSA redovito prilagođava i jača svoje stroge politike o neovisnosti i transparentnosti. Međutim, budući da nisu sve države članice zastupljene u Upravnom vijeću EFSA-e, upravljanje EFSA-om još nije usklađeno sa zajedničkim pristupom o decentraliziranim agencijama EU-a.

2.6.6.

Okvir za sigurnost hrane uspostavljen Uredbom o općim propisima o hrani u nekim je slučajevima poslužio kao izvor nadahnuća za zemlje izvan EU-a koje razvijaju svoje nacionalno zakonodavstvo.

2.6.7.

Kad je riječ o procjeni rizika, u kontekstu dokumentacije za odobrenje, EFSA treba poštovati pravila o povjerljivosti i analitičke postupke, u kojima se predlaže da se u obzir uzmu sve dostupne studije ili dokazi. Slijedom toga, EFSA u svojim mišljenjima ne uzima u obzir samo studije koje naručuje industrija, već svoje znanstvene rezultate temelji na što potpunijem pregledu literature. S druge strane, industrija je dužna dostaviti vlastite studije u sklopu dokumentacije prilikom podnošenja zahtjeva za odobrenje.

2.6.8.

Prema nedavnim procjenama (4), uočena su određena ograničenja u trenutačnom sustavu EFSA-e:

—	poteškoće u privlačenju novih članova da sudjeluju u povjerenstvu,

—	znanstveni stručni kapacitet dolazi samo iz nekoliko država članica,

—	trenutačni trend smanjenja proračuna javne uprave,

—	nedovoljno financiranje za izdvajanje zadaća EFSA-e.

2.6.9.

Nadalje, dugotrajni postupci odobravanja u nekim sektorima usporavaju postupak ulaska novih proizvoda na tržište. Međutim, u odnosu na nacionalne sustave odobravanja hrane, centralizirani sustav odobravanja i dalje ima neke prednosti kad je riječ o učinkovitosti.

2.7.

EGSO je naglasio da je tijekom svog postojanja „EFSA dokazala svoju stručnost” te da je „njezina uloga na području prevencije zdravstvenih rizika u Europi neosporno vrlo značajna” (5).

2.8.

U jednom od svojih ranijih mišljenja, uzimajući u obzir utjecaj znanstvenih mišljenja koja nisu uvijek dosljedna i usklađena, EGSO preporučuje EFSA-i da „posebnu pažnju posveti toj pojavi, s obzirom na važnost znanstvene literature u postupku ocjenjivanja” (6) te od Europske komisije traži da na internetskim stranicama Agencije sustavno objavljuje dotične obavezne studije i neobrađene podatke iz tih studija čiji su rezultat prihvaćeni zaključci.

2.9.

EGSO je ujedno naglasio (7) da se procjena EFSA-e temelji na znanstvenoj studiji kojom bi se trebala dokazati neškodljivost određenog proizvoda. Prema postojećim propisima, tu referentnu studiju treba predstaviti poduzeće koje namjerava uvesti proizvod na tržište. To je najosjetljiviji aspekt jer se rezultati znanstvenih studija mogu uvelike razlikovati ovisno o izvoru njihovog financiranja i korištenim metodologijama.

2.10.

U općenitom smislu, EGSO je nedavno pozvao na prehrambenu politiku prikladnu za 21. stoljeće kojom se mora ispuniti više kriterija, kao što su kvaliteta hrane; zdravlje; okoliš; socijalne i kulturne vrijednosti; zdravo gospodarstvo; pristojna radna mjesta; u cijelosti internalizirani troškovi; dobro upravljanje” (8).

2.11.

Europski ombudsman proveo je istraživanja i aktivnosti u vezi s modelom EU-a za procjenu rizika u prehrambenom lancu te je u dopisu Europskoj komisiji od 15. ožujka 2018. naveo neka vodeća načela za poboljšanje modela EU-a za procjenu rizika u prehrambenom lancu, a to su:

—	neovisnost i transparentnost,

—	obveza objavljivanja „orijentacijskih studija” kad provodi svoje znanstvene procjene,

—	veća kontrola javnosti nad funkcijama procjene rizika u ranoj fazi postupka,

—	mogućnost uključivanja javnosti i dionika u postupak procjene rizika (9),

—	omogućavanje dionicima da sudjeluju na sastancima, ne samo u trenutačnom obliku, u okviru „otvorenih plenarnih zasjedanja”, uz istodobno poštovanje povjerljivosti.

2.12.

Europski ombudsman ujedno je naglasio da „instrumenti za obavješćivanje javnosti kojima se EFSA služi za podizanje svijesti o rizicima u vezi s određenim tvarima ili proizvodima trebaju biti dostupni na sva 24 službena jezika EU-a… te je potrebno poštovati prava osoba s invaliditetom i pri obavješćivanju o riziku uzeti u obzir njihove potrebe” (10).

3. Prijedlozi Europske komisije

3.1.

Europska komisija predlaže reviziju Uredbe o općim propisima o hrani i reviziju osam sektorskih zakonodavnih akata kako bi se oni uskladili s općim propisima, ojačala transparentnost, povećala jamstva pouzdanosti, objektivnosti i neovisnosti studija.

3.2.

Kako bi se osiguralo bolje upravljanje, predlaže se veća uključenost država članica u strukturu upravljanja EFSA-e i njezine znanstvene panele; veći doprinos nacionalnih znanstvenih tijela u pružanju podataka i znanstvenih studija.

3.3.

Naposljetku, provedbom općeg plana obavješćivanja nastoji se poboljšati i jačati obavješćivanje građana o riziku, i to zajedničkim djelovanjem kako bi se povećalo povjerenje potrošača te promicala veća osviještenost i razumijevanje javnosti.

4. Opće napomene

4.1.

EGSO oduvijek zagovara politiku EU-a u području zaštite zdravlja u cijelom prehrambenom lancu i u svakoj fazi proizvodnog postupka, uz istodobno izbjegavanje kontaminacije hrane i rizika u vezi s njom kako bi se promicala sigurnost i higijena hrane te transparentne i istinite informacije o proizvodima, zdravlje biljaka te zdravlje i dobrobit životinja.

4.1.1.

EGSO snažno podupire potrebu da EU zajamči maksimalnu sigurnost europskog prehrambenog lanca te da u okviru EFSA-e upravljačima rizikom pruža najbolje moguće znanstveno savjetovanje te na jasan i transparentan način obavješćuje javnost o rizicima te surađuje s državama članicama i drugim akterima kako bi se osigurao dosljedan i pouzdan sustav sigurnosti hrane. Bilo bi korisno:

—	preispitati postupke odobravanja u cilju poboljšanja dosljednosti i učinkovitosti te ubrzanja pristupa tržištu,

—	preispitati izuzeća i pojednostavljena pravila za mikropoduzeća u skladu s visokom razinom zaštite javnog zdravlja,

—	ponovno procijeniti učinak postojećih odobrenja, za što odgovornost snosi EFSA,

—	pojednostaviti postupke kako bi se osigurala veća transparentnost.

4.2.

EGSO smatra da je neophodno zajamčiti održavanje visoke razine neovisnosti o vanjskim utjecajima i optimalnu znanstvenu stručnost u okviru EFSA-e, uz istodobno maksimalno povećanje njezinih kapaciteta za procjenu rizika kako bi se zajamčila održivost sustava procjene EU-a koji se smatra jednim od najnaprednijih u svijetu.

4.3.

EGSO podsjeća da, zahvaljujući zakonodavstvu EU-a, europski građani uživaju jedan od najviših standarda sigurnosti hrane u svijetu. Stoga EGSO smatra da je apsolutno neophodno ne samo zajamčiti visoku i pouzdanu razinu nezavisne znanstvene analize, punu transparentnost i interaktivno obavješćivanje tijekom cijelog postupka procjene rizika uz puno sudjelovanje i zajedničku odgovornost svih država članica, nego ponajprije snažno i odlučno djelovati u pogledu mehanizama predodžbe o riziku kod civilnog društva.

4.4.

EGSO smatra da je ključno potrošačima osigurati sigurnu hranu te zadržati njihovo povjerenje: kako bi se osiguralo održavanje pozitivnog i pouzdanog odnosa s građanima i pozitivne posljedice na tržište poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

4.5.

Znanstvena zajednica mora imati povjerenje u ulogu EFSA-e u području sigurnosti hrane, a u mišljenjima treba predstaviti ključna upućivanja kako bi se zajamčila sigurnost hrane na tržištu.

4.6.

EGSO smatra da je EFSA u najboljem mogućem položaju za razvoj primjerenog obavješćivanja o riziku, pri čemu obavijesti trebaju biti lako razumljive kako bi korisnici mogli na jasan i interaktivan način usvojiti rezultate i zaključke, a pritom treba osigurati primjerenu razinu povjerljivosti i zaštite prava intelektualnog vlasništva.

4.7.

Jačanje usklađenosti između procjenitelja rizika, upravljača rizikom, država članica i dionika na temelju dogovorenih načela obavješćivanja potreban je, ali ne i dovoljan uvjet za jamčenje razumljivosti, prikladnosti, pravodobnosti i usklađenosti obavješćivanja o riziku određenih vrsta hrane za različite primatelje.

4.7.1.

EGSO smatra da je potrebno znatno poboljšati predodžbu potrošača o riziku s kojim se suočavaju pri konzumiranju određenog prehrambenog proizvoda u smislu štetnosti, prehrambene kulture i prehrambenih obrazaca.

4.7.2.

EGSO smatra da će budući opći europski strateški plan obavješćivanja o riziku, ako bude praćen nizom operativnih mjera prikladnih za pojedinačne kontekste, predstavljati ključni element na temelju kojega će se procijeniti sposobnost svih odgovornih aktera na različitim razinama da pravodobno i u skladu s očekivanjima građana daju odgovore u pogledu sigurnosti, transparentnosti i pouzdanosti prehrambenog lanca.

4.7.3.

Potrebno je prepoznati i opisati sumnje te ukazati na moguće praznine u podacima ili pitanjima u vezi s neusklađenim metodologijama analize. U tom je pogledu ključno je da oni koji obavješćuju prenose poruke koje su međusobno dosljedne te da kanali obavješćivanja budu interaktivni i provjerljivi i da se njihova učinkovitost kontinuirano prati.

4.7.4.

EGSO ujedno smatra da mjere za obavješćivanje moraju biti praćene kampanjama za borbu protiv dezinformacija i lažnih uvjerenja kako bi se spriječila nepoštena uporaba analiza rizika u cilju blokiranja inovacija, osobito onih malih i srednjih poduzeća.

4.7.5.

Važno je jačati usklađivanje s nacionalnim tijelima i agencijama radi učinkovitog sustava upozoravanja te jamčenja dosljednosti obavješćivanja i uspostave strukturiranog i sustavnog dijaloga s civilnim društvom, čemu bi EGSO mogao na koristan i konkretan način pridonijeti svojim strukturama namijenjenima održivim sustavima prehrane.

4.7.6.

Naposljetku, potrebno je jačati usklađenost i suradnju na međunarodnoj razini s našim glavnim trgovinskim partnerima, posebice u kontekstu sporazuma o slobodnoj trgovini, kako bi se osigurale zajedničke smjernice za procjenu rizika i razvili usklađeni metodološki kriteriji procjene, u skladu s globalnom pokrivenošću rizika putem sustava Codex Alimentarius.

4.8.

Isto tako, EFSA treba biti odgovorna za pružanje jasnih smjernica i informacija kojima se poduzeća koja podnose zahtjeve mogu voditi na siguran i predvidljiv način.

4.9.

Kako bi se osigurali ključni elementi kad je riječ o konkretnom dosjeu, EFSA bi se u analizi određenog dosjea trebala dodatno otvoriti dijalogu s poduzećima, stavljajući im na raspolaganje početne podatke i popunjavajući ih smjernicama za uključena poduzeća.

4.10.

EGSO smatra da je potrebno jačati neovisnost regulatornih tijela, koja nadopunjuju aktivnosti EFSA-e, kako bi se donositelji odluka i javnost podsjetili na važnost dobre kvalitete podataka, neovisno o njihovom izvoru. Veća javna kontrola u pogledu funkcija procjene rizika EFSA-e od rane faze postupka, kao što je slučaj s pristupom koji se temelji na sudjelovanju dionika, trenutačno jamči bolji odnos sa svim dionicima.

4.11.

EGSO traži da postupci budu brži i transparentniji te da se istodobno zajamči odgovarajuća ravnoteža u pogledu izazova s kojima se treba suočiti u vezi s pravima intelektualnog vlasništva vlasnika podataka.

4.12.

EGSO podržava nedavni zahtjev savjetodavnog vijeća EFSA-e za povećanje javnih ulaganja u istraživanja o sigurnosti hrane kako bi se izbjeglo da se istraživanjima koja financira industrija pogoduje interesima različitima od javnog interesa te kako bi se osiguralo potpuno povjerenje potrošača u procjenu rizika hrane u EU-u.

4.13.

Kad je riječ o upravljanju EFSA-om, EGSO podržava prijedlog za veće uključivanje država članica u strukturu upravljanja i znanstvene panele EFSA-e kako bi se sastav Upravnog odbora EFSA-e uskladio sa standardima uspostavljenima zajedničkim pristupom u pogledu decentraliziranih agencija te istodobno jačao strukturirani dijalog s civilnim društvom.

5. Posebne napomene

5.1.

EGSO pozdravlja prijedlog za izradu registra studija, pod uvjetom da on bude lako dostupan putem interneta te da obuhvaća identifikaciju stručnjaka i ovlaštenih laboratorija, ovjerene izjave o nepostojanju sukoba interesa, opis namjena i složenosti studija, posebna tehnička i financijska sredstva i njihove izvore, vremenski raspored i načine interaktivnog obavješćivanja te eventualne tražene verifikacijske studije.

5.2.

Laboratorijski standardi uređeni su Direktivom 2004/10/EZ za načela dobre laboratorijske prakse koje je donio OECD (11). Zakonodavstvo i funkcioniranje laboratorija za sigurnost hrane (12) trebaju pratiti sustavi revizije obrade podataka kako bi se osiguralo da studije budu u skladu sa stvarnim stanjem.

5.3.

EGSO smatra da je potrebno pratiti sporazum između EFSA-e i Zajedničkog istraživačkog centra, osobito u pogledu zajedničkog djelovanja u području hrane i hrane za životinje, alternativnih metoda zaštite životinja, istovremenog izlaganja kemijskim tvarima i smjesama te prikupljanja osnovnih podataka za procjenu rizika. Prije svega bi EFSA i Zajednički istraživački centar trebali osmisliti usklađene znanstvene metodologije analize koje jamče kvalitetu, transparentnost, usporedivost, uključivost i pravednost za sve dionike.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 268, 14.8.2015., str. 1.

(2) Vidjeti: http://ec.europa.eu/citizens-initiative/public/initiatives/successful/details/2017/000002.

(3) Vidjeti: Izvršni sažetak Evaluacije općih propisa o hrani (Uredba (EZ) br. 178/2002) (SWD(2018) 38 final).

(4) Vidjeti SWD(2018) 37 final od 15. siječnja 2018.

(5) SL C 268, 14.8.2015., str. 1.

(6) SL C 268, 14.8.2015., str. 1.

(7) Ibid.

(8) SL C 129, 11.4.2018., str. 18.

(9) Dopis Europskog ombudsmana.

(10) Ibid.

(11) Načela dobre laboratorijske prakse OECD-a.

(12) Vidjeti Uredbu (EZ) br. 882/2004.

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/165

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o nepoštenim trgovačkim praksama u odnosima među poduzećima u lancu opskrbe hranom”

(COM(2018) 173 final)

(2018/C 440/28)

Izvjestitelj:

Peter SCHMIDT

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće Europske unije, 30.4.2018. Europski parlament, 2.5.2018.
Pravni temelj:	članak 43. stavak 2. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Odluka Predsjedništva:	22.5.2018.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	5.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	172/1/3

1. Zaključci i preporuke

1.1

Nepoštene trgovačke prakse u lancu opskrbe hranom proizlaze iz neravnoteže moći među subjektima na svim razinama lanca i vode do negativnih gospodarskih, socijalnih i okolišnih učinaka. EGSO pozdravlja prijedlog Komisije za smanjenje učestalosti nepoštenih trgovačkih praksi kao prvi korak koji je potreban za zaštitu slabijih subjekata, posebice poljoprivrednika, radnika i određenih gospodarskih subjekata, te za poboljšanje upravljanja u lancu opskrbe hranom. Pomoću regulatornog pristupa i zakonodavnog okvira s djelotvornim i otpornim provedbenim mehanizmima može se pristupiti djelotvornom rješavanju problema nepoštenih trgovačkih praksi na razini EU-a.

1.2

Međutim, EGSO izražava žaljenje zbog toga što je Komisija zabranom samo određenog broja nepoštenih trgovačkih praksi uvela tek minimalni zajednički standard zaštite u EU-u. Nužna je zabrana svih oblika zlouporabe.

1.3

U pogledu ograničavanja zaštite od nepoštenih trgovačkih praksi samo na male i srednje dobavljače kad je u pitanju njihova prodaja kupcima koji nisu MSP-ovi, EGSO smatra da to nije dovoljno za djelotvorno rješavanje problema neravnoteže moći te da neće imati značajan učinak. Zaštita bi se trebala odnositi na sve subjekte, velike i male, u EU-u i izvan njega. Čak i kad su veliki subjekti žrtve nepoštenih trgovačkih praksi, gospodarski se učinak često prenosi na najslabije dionike u lancu.

1.4

Kad je riječ o provedbi, EGSO pozdravlja prijedlog Komisije za izradu usklađenog okvira provedbenih tijela na razini EU-a. Međutim, ujedno bi trebalo ojačati provedbene mehanizme, primjerice uspostavom posebnog postupka pred pučkim pravobraniteljem, uvođenjem kolektivne tužbe i provedbom zakona koju izvršavaju nadležna tijela, radi zaštite anonimnosti podnositelja pritužbe. Uz takve mehanizme trebala bi postojati i mogućnost uvođenja sankcija. Kako bi se olakšao postupak podnošenja pritužbe, pisani ugovori trebali bi biti obvezni te bi se njima omogućili pošteniji pregovori.

1.5

Uz rješavanje problema nepoštenih trgovačkih praksi, EGSO preporučuje Komisiji da potiče i podupire poslovne modele kojima se nastoji ostvariti održivost lanca opskrbe (npr. njegovim skraćivanjem, povećanjem transparentnosti itd.) i ponovno uspostaviti ravnoteža u njemu te unaprijediti učinkovitost kako bi se poboljšala ravnoteža u odnosu snaga.

1.6

Naposljetku, EGSO ponovno naglašava da bi promicanje poštenijih trgovačkih praksi trebalo biti dio sveobuhvatne prehrambene politike EU-a kojom se jamči da je lanac opskrbe hranom ekonomski, socijalno i okolišno održiviji, u svrhu provedbe ciljeva UN-a za održivi razvoj.

2. Uvod

2.1

Nepoštene trgovačke prakse definirane su kao „prakse među poduzećima koje odstupaju od dobrog poslovnog ponašanja, koje su oprečne dobroj vjeri i poštenoj trgovini te koje je jedan trgovinski partner jednostrano nametnuo drugome” (1). Lanac opskrbe hranom posebice je podložan nepoštenim trgovačkim praksama zbog velikih neravnoteža između malih i velikih subjekata. Do nepoštenih trgovačkih praksi može doći na svim razinama lanca opskrbe, a nepoštene trgovačke prakse do kojih dolazi na određenoj razini lanca mogu utjecati na druge dijelove lanca, ovisno o tržišnoj moći uključenih dionika (2).

2.2

Kako je detaljno opisano u mišljenju EGSO-a „Pravedniji lanac opskrbe poljoprivredno-prehrambenim proizvodima” donesenom u listopadu 2016 (3)., koncentracija pregovaračke moći dovela je do zloupotrebe dominantnog položaja, zbog čega su slabiji dobavljači postali podložniji nepoštenim trgovačkim praksama. Time se gospodarski rizik prebacuje s tržišta na više razine lanca opskrbe, što ima osobito negativan učinak na potrošače i neke subjekte, npr. poljoprivrednike, radnike i MSP-ove. Svi dionici lanca opskrbe hranom priznaju problem nepoštenih trgovačkih praksi, a većina subjekata navodi da je iskusila nepoštene trgovačke prakse (4).

2.3

Posebice bi trebalo naglasiti učinak na potrošače. Cjenovni pritisci tjeraju prerađivače hrane da proizvode po što nižim cijenama, što može utjecati na kvalitetu hrane dostupne potrošačima i na njezinu sigurnost. Radi smanjenja troškova poduzeća ponekad upotrebljavaju jeftinije sirovine, koje utječu na kvalitetu i vrijednost hrane – na primjer, u mnogim se proizvodima koriste transmasne kiseline kao zamjena za zdravija ulja i masti iz Europe (5).

2.4

Raste pritisak na najslabije subjekte u lancu opskrbe hranom. Prema nedavnim podacima Eurostata, udio trgovaca na malo u bruto dodanoj vrijednosti i dalje raste. To je posljedica veće koncentracije maloprodajnog i prerađivačkog sektora u lancu opskrbe hranom zbog pogrešnog tumačenja protukartelnog prava. Iz tog razloga potrebno je poboljšati funkcioniranje lanca opskrbe hranom kako bi se zajamčila poštena podjela prihoda na svim razinama lanca opskrbe. Međutim, imajući na umu njihovu ulogu u opskrbljivanju svakodnevnim potrepštinama, vrijednost trgovaca na malo ne smije se podcijeniti.

2.5

Rješavanje problema nepoštenih trgovačkih praksi jedna je od ključnih sastavnica za jamčenje boljeg funkcioniranja lanca opskrbe hranom, uz smanjenje volatilnosti cijena na tržištima i ojačavanje uloge organizacija proizvođača. U lipnju 2016. Europski je parlament u svojoj rezoluciji (6) pozvao Komisiju da predloži zakonodavni okvir za nepoštene trgovačke prakse, u listopadu 2016. EGSO je ponovio taj poziv, a u studenome 2016. ponovila ga je i radna skupina za poljoprivredna tržišta.

2.6

Razne zakonodavne inicijative za rješavanje problema nepoštenih trgovačkih praksi već postoje u 20 država članica. To je, uz postojeću Inicijativu za lanac opskrbe, podignulo svijest o neravnoteži moći u lancu opskrbe hranom. Međutim, tek je u nekim postojećim nacionalnim ili dobrovoljnim pristupima već pronađeno rješenje za problem nepoštenih trgovačkih praksi. Komisija je u travnju 2018. odlučila iznijeti poseban zakonodavni prijedlog u kojemu se prepoznaje da neujednačenost pravila o nepoštenim trgovačkim praksama u državama članicama ili njihov izostanak mogu ugroziti cilj osiguravanja primjerenog životnog standarda poljoprivrednog stanovništva utvrđen u Ugovoru (7).

3. Prijedlog Komisije

3.1

Predložena direktiva Komisije usmjerena je na smanjenje učestalosti nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom uvođenjem minimalnog zajedničkog standarda za zaštitu diljem EU-a koji se sastoji od popisa specifičnih zabranjenih nepoštenih trgovačkih praksi, a to su: zakašnjela plaćanja za pokvarljive prehrambene proizvode, kasna otkazivanja narudžbi, jednostrane ili naknadne izmjene ugovora i primoravanje dobavljača da plate propale proizvode. Druge će prakse biti dopuštene samo ako budu dio jasnog i nedvosmislenog prethodno sklopljenog ugovora među stranama: kupac vraća neprodane prehrambene proizvode dobavljaču; kupac dobavljaču naplaćuje naknadu za osiguravanje ili održavanje ugovora o opskrbi prehrambenim proizvodima; dobavljač plaća za promidžbu ili stavljanje prehrambenih proizvoda na tržište od strane kupca.

3.2

Zaštita od nepoštenih trgovačkih praksi primjenjuje se samo na prodaju prehrambenih proizvoda od strane dobavljača koji je malo i srednje poduzeće kupcu koji nije malo i srednje poduzeće (8).

3.3

Pored toga, u skladu s prijedlogom Komisije države članice dužne su imenovati javno tijelo za provedbu novih pravila. U slučaju dokazanih povreda odgovorno tijelo bit će nadležno za izricanje proporcionalnih i odvraćajućih sankcija. To provedbeno tijelo moći će pokrenuti istragu na vlastitu inicijativu ili na temelju pritužbe. U potonjem će slučaju podnositelj pritužbe moći zatražiti povjerljivost i anonimnost kako bi zaštitio svoj položaj u odnosu na svog trgovinskog partnera. Među provedbenim tijelima Komisija će ujedno uspostaviti i podupirati mehanizam za koordinaciju radi omogućivanja razmjene najboljih praksi.

4. Opće napomene

4.1

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije kao ključan prvi korak u započinjanju zakonodavnog postupka kojim će se regulirati nepoštene trgovačke prakse diljem EU-a, u skladu sa snažnom preporukom iznesenom u mišljenju iz 2016. godine. Takav razvoj događaja nužan je za zaštitu slabijih subjekata u lancu opskrbe hranom, odnosno poljoprivrednika i radnika, kao i za smanjenje volatilnosti i povećanje stabilnosti njihovih prihoda. Prijedlog posebice doprinosi rješavanju problema njihova manjka pregovaračke snage, čime se poboljšava upravljanje lancem opskrbe hranom.

4.2

Komisija u svojemu dokumentu priznaje da je malo vjerojatno da će se europska Inicijativa za lanac opskrbe razviti u sveobuhvatan okvir za upravljanje zbog kojeg bi zakonodavne mjere, uključujući osiguranje provedbe, postale suvišne (9). U tom kontekstu EGSO ponovno naglašava da Inicijativa za lanac opskrbe i drugi nacionalni dobrovoljni programi mogu biti korisni samo u svojstvu dodatka djelotvornim i otpornim zakonskim provedbenim mehanizmima na razini država članica, a ne kao zamjena za njih (10).

4.3

EGSO ujedno pozdravlja promicanje mreže provedbenih tijela usklađene na razini EU-a, u skladu s preporukama iznesenima u prethodnom mišljenju. Jamčenje djelotvorne suradnje među provedbenim tijelima ključno je za rješavanje problema transnacionalnih nepoštenih trgovačkih praksi koje bi se inače mogle neometano provoditi.

4.4

Međutim, EGSO izražava žaljenje zbog toga što je Komisija usvojila pristup minimalnog usklađivanja, koji nije dostatan za rješavanje svih oblika zlouporabe do kojih dolazi na svim razinama lanca opskrbe hranom. Odbor posebice izražava veliko žaljenje zbog toga što se nepoštene prakse isključivo pripisuju kupcima i što je u predmetnom okviru zabranjen samo ograničen broj nepoštenih trgovačkih praksi, kao što je dalje objašnjeno u poglavlju 5.

4.5

EGSO ujedno smatra dvojbenim prijedlog Komisije da se zaštita od nepoštenih trgovačkih praksi ograniči samo na dobavljače MSP-ove kad je u pitanju njihova prodaja kupcima koji nisu MSP-ovi. Kako bi bila djelotvorna i uspješna, zaštita od nepoštenih trgovačkih praksi trebala bi biti primjenjiva na sve aktere u lancu opskrbe, neovisno o njihovoj veličini, radi ostvarivanja učinka na sve trgovinske odnose. Međutim, EGSO uviđa ranjivost MSP-ova. U prijedlogu se ne rješavaju ni problemi nejednake pregovaračke snage i gospodarske ovisnosti, koji se nužno ne podudaraju s gospodarskom dimenzijom subjekata.

4.6

Područje primjene prijedloga nije dovoljno široko te bi njime ujedno trebalo obuhvatiti neprehrambene poljoprivredne proizvode, poput hortikulturnih proizvoda, i hranu za životinje.

4.7

Rješavanje problema nepoštenih trgovačkih praksi ključna je sastavnica (zajedno sa smanjenjem volatilnosti tržišta i ojačavanjem uloge organizacija proizvođača) u promjeni lanca opskrbe hranom kako bi postao gospodarski, socijalno i okolišno održiviji. EGSO ponovno naglašava da bi promicanje poštenijih trgovačkih praksi trebalo biti dio sveobuhvatne prehrambene politike EU-a u svrhu provedbe ciljeva UN-a za održivi razvoj. Takvom sveobuhvatnom politikom posebice bi se trebale zajamčiti poštene cijene za proizvođače kako bi poljoprivreda i dalje bila održiva (11).

4.8

Iako to nadilazi područje primjene prijedloga Komisije, EGSO iznova naglašava da je potrebno poticati društvo u cjelini da više cijeni hranu, te bi podržao pokretanje europske kampanje za informiranje i podizanje razine svijesti o „vrijednosti hrane” (12) i o smanjenju rasipanja hrane u suradnji s dotičnim organizacijama.

5. Posebne napomene

Popis zabranjenih nepoštenih trgovačkih praksi

5.1

Nepoštene trgovačke prakse mogu se općenito definirati kao prakse koje uvelike odstupaju od dobroga poslovnog ponašanja i oprečne su dobroj vjeri i poštenoj trgovini (13). Obuhvaćene su i sve prakse u okviru kojih dolazi do neopravdanog ili nesrazmjernog prijenosa rizika na ugovornu stranu.

5.2

Komisija je zabranila samo određen broj nepoštenih trgovačkih praksi. EGSO ponovno naglašava da je nužna zabrana svih nepoštenih praksi, primjerice (ali ne isključivo) sljedećih, u skladu s preporukama iznesenim u prethodnom mišljenju:

—	nepošten prijenos komercijalnog rizika;

—	nejasni ili neutvrđeni ugovorni uvjeti;

—	jednostrane i naknadne izmjene ugovorâ, uključujući cijene;

—	lošija kvaliteta proizvoda ili informiranje potrošača bez obavješćivanja kupaca, savjetovanja s njima ili njihove suglasnosti;

—	doprinosi promidžbenim troškovima ili troškovima plasiranja na tržište;

—	kašnjenja u plaćanju;

—	naknade za uvrštavanje među dobavljače ili za vjernost;

—	naknade za stavljanja na povoljno mjesto na polici;

—	potraživanja za propale ili neprodane proizvode;

—	uporaba specifikacija koje se odnose na izgled radi odbijanja pošiljaka hrane ili snižavanja plaćene cijene;

—	pritisak da se smanji cijena;

—	troškovi fiktivnih usluga;

—	kasna otkazivanja narudžbi i smanjivanje predviđenih količina;

—	prijetnje uklanjanjem s popisa dobavljača;

—	paušalni troškovi koje poduzeća nameću dobavljačima kao uvjet za uvrštavanje na popis dobavljača („plaćanje za ostanak”).

Države članice trebale bi imati mogućnost proširenja popisa u skladu sa specifičnom situacijom u zemlji.

5.3

EGSO poziva na djelotvornu zabranu prodaje prehrambenih proizvoda na malo po cijeni nižoj od troškova (14). EGSO posebice preporučuje da se dobavljačima, kao što su poljoprivrednici, plati poštena i pravedna cijena kojom im se omogućuje ostvarivanje prihoda primjerenih za ulaganja, inovacije i održivu proizvodnju.

5.4

Sve nepoštene trgovačke prakse koje su prijedlogom Komisije izrijekom zabranjene odnose se na situacije u kojima već postoji ugovor. Međutim, pritisak na gospodarske subjekte mnogo se češće vrši prije sklapanja ugovora. Iz tog bi razloga trebalo proširiti primjere kako bi se obuhvatio slučaj u kojemu poduzeće (koje ima tržišnu moć) od drugog poduzeća traži da mu dâ prednost bez ikakvog objektivno opravdanog razloga (vidi i članak 19. stavak 2. točku 5. njemačkog zakona o ograničavanju tržišnog natjecanja (njem. Gesetz gegen Wettbewerbsbeschränkungen, GWB)). Ta odredba njemačkog protumonopolnog zakonodavstva pokazala se kao odgovarajuće sredstvo u borbi protiv zloupotrebe kupovne moći. Odluka njemačkog Saveznog suda (njem. Bundesgerichtshof, BGH) u predmetu „Popusti za vjenčanje” (njem. Hochzeitsrabatte) impresivan je primjer toga u kontekstu odnosa između moćnog njemačkog trgovca hranom na malo i njegovih dobavljača (15).

Definicija MSP-ova

5.5

Ograničenje zaštite od nepoštenih trgovačkih praksi samo na dobavljače MSP-ove nije dostatno za djelotvorno rješavanje problema neravnoteža na svim razinama lanca opskrbe hranom. EGSO naglašava „domino-efekt” do kojeg može doći kada su veliki subjekti žrtve nepoštenih trgovačkih praksi. Nepoštene trgovačke prakse imaju očit negativan učinak neovisno o tome tko stoji iza njih. Gospodarski se učinak neizbježno prenosi na najslabije dionike u lancu, odnosno poljoprivrednike, radnike, određene gospodarske subjekte te potrošače.

5.6

Još jedan argument za širenje zaštite jest to što osobito veliki subjekti mogu diskriminirati MSP-ove i isključiti ih iz lanca opskrbe zbog rizika od primanja pritužbi. S tim u vezi EGSO ponovno uvažava ranjivost MSP-ova.

Provedba

5.7

U cilju djelotvorne provedbe zakona mora se odrediti razlika između privatnopravne provedbe (još nije utvrđeno prijedlogom Komisije) i provedbe zakona koju izvršavaju nadležna tijela. Od samog početka potrebno je naglasiti da bi se pravo predmetne strane na anonimnost trebalo u dovoljnoj mjeri uzeti u obzir jer bi mnoga poduzeća mogla oklijevati s pokretanjem postupka zbog zloupotrebe iz straha od osvete, kao što je uklanjanje s popisa dobavljača („faktor straha”).

5.7.1

Privatnopravna provedba

Kad je riječ o privatnopravnoj provedbi, dotična strana trebala bi imati pristup zahtjevima za prestanak i otklanjanje povrede te zahtjevima za naknadu štete. No, zbog „faktora straha”, takvi pravni lijekovi nemaju veliku važnost. Nadalje, sva dotična udruženja trebala bi moći podnositi zahtjeve za prestanak i otklanjanje povrede. Time bi se zajamčila posebna zaštita predmetne strane u pogledu anonimnosti u slučaju da je nepoštena trgovačka praksa usmjerena na nekoliko poduzeća (npr. subjekt u poslovanju hranom od svih svojih dobavljača/kupaca traži da doprinesu dodatnim troškovima).

Dotična strana ili udruženje trebali bi imati mogućnost da pokrenu postupak pred sudom ili pučkim pravobraniteljem. Postupak pred pučkim pravobraniteljem imao bi prednost u tome što se ne bi morao voditi javno. Trebalo bi uspostaviti poseban postupak pred pučkim pravobraniteljem. Pučkom pravobranitelju ujedno bi trebalo dati posebne ovlasti za donošenje odluka. Dobrovoljni postupci u mnogim slučajevima ne bi bili djelotvorni ili ne bi predstavljali istinski pravni lijek.

Uz to, EGSO gospodarske subjekte potiče na razvoj inicijativa usmjerenih na promicanje promjene kulture i povećanje pravednosti u lancu opskrbe.

5.7.2

Provedba zakona koju vrše nadležna tijela

Zbog „faktora straha” provedba koju vrše nadležna tijela ima posebno važnu ulogu u ovom području, pa je iz tog razloga potrebno reguliranje. Tijelima kao što su Komisija i nacionalna tijela za tržišno natjecanje iz tog bi razloga trebalo dati široke ovlasti za istraživanje i provedbu. Pravila o tržišnom natjecanju propisana u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1/2003 o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. (sada 101.) i 82. (sada 102.) Ugovora u ovom slučaju mogu služiti kao primjer (članak 6. prijedloga direktive u usporedbi s time mnogo je slabiji). Člankom 17. Uredbe posebice su propisana istraživanja gospodarskih sektora i kategorija sporazuma. Daljnji odvraćajući učinak postigao bi se kada bi nadležna tijela imala ovlast za oporezivanje dobiti.

Alternativni lanci opskrbe hranom

5.8

EGSO ponovno naglašava da bi trebalo poticati i podržavati alternativne poslovne modele koji doprinose skraćivanju lanca opskrbe između proizvođača hrane i krajnjeg potrošača, uključujući digitalne platforme, a kako bi se odnos snaga ponovno doveo u ravnotežu, potrebno je ojačati ulogu i položaj zadruga i organizacija proizvođača (16). To bi trebao biti predmet budućeg mišljenja EGSO-a.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Europska komisija, 2014.

(2) Izvješće radne skupine za poljoprivredna tržišta, studeni 2016.: https://ec.europa.eu/agriculture/sites/agriculture/files/agri-markets-task-force/improving-markets-outcomes_en.pdf

(3) SL C 34, 2.2.2017., str. 130.

(4) Komunikacija Europske komisije, 15. srpnja 2014., Rješavanje problema nepoštenih trgovačkih praksi među poduzećima u lancu opskrbe hranom.

(5) SL C 34, 2.2.2017., str. 130.

(6) Rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe hranom (2015/2065 (INI)).

(7) COM(2018) 173 final.

(8) Definicija MSP-ova u skladu s Uredbom (EU) br. 1308/2013.

(9) COM(2018) 173 final.

(10) SL C 34, 2.2.2017., str. 130.

(11) SL C 129, 11.4.2018., str. 18.

(12) SL C 34, 2.2.2017., str. 130.

(13) COM(2014) 472 final.

(14) SL C 34, 2.2.2017., str. 130.

(15) Vidi: Bundesgerichtshof (BGH), 23.1.2018., KVR 3/17, Wirtschaft und Wettbewerb (WuW) 2018, 209 – Hochzeitsrabatte.

(16) SL C 34, 2.2.2017., str. 130.

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/171

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju višegodišnjeg plana za riblje stokove u zapadnim vodama i njima susjednim vodama i za ribarstvo koje iskorištava te stokove, o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1139 o utvrđivanju višegodišnjeg plana za Baltičko more i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007 i (EZ) br. 1300/2008”

(COM(2018) 149 final – 2018/0074 (COD))

(2018/C 440/29)

Samostalni izvjestitelj:

Gabriel SARRÓ IPARRAGUIRRE

Zahtjev Vijeća za savjetovanje:	12.4.2018.
Zahtjev Europskog parlamenta za savjetovanje:	16.4.2018.
Pravni temelj:	članak 43. stavak 2. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Odluka Predsjedništva Odbora:	17.4.2018.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	5.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	182/1/2

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO uspostavu višegodišnjeg plana smatra prikladnom mjerom za upravljanje zapadnim vodama, iako se u obzir moraju uzeti posebnosti ribolova u sjeverozapadnim i jugozapadnim vodama.

1.2.

Odbor smatra da ova Uredba mora biti usklađena s ciljevima zajedničke ribarstvene politike (ZRP), zbog čega treba istaknuti važnost društveno-gospodarske dimenzije prilikom raspodjele ribolovnih mogućnosti.

1.3.

EGSO traži da se regionalizacijom omogući ažuriranje popisa vrsta na koje se odnosi ova Uredba, s obzirom na to da neke od njih otežavaju upravljanje mješovitim ribolovom jer ih se povezuje s malim ulovom ili ih se smatra usputnim ulovom, ili pak zbog toga što u pojedinim državama članicama ne postoje ni kvote za njihov ulov. To je posebno važno zbog skorašnjeg stupanja na snagu obveze iskrcavanja, kao i zbog pojave fenomena „vrsta koje ograničavaju ribolov” (eng. choke species), što u određenim slučajevima može dovesti do obustave ribolova.

1.4.

Odbor ustraje na potrebi da se putem Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) povećaju napori usmjereni na znanstvena istraživanja radi stjecanja boljeg uvida u stvarno stanje ribljih stokova čime bi se, u mjeri u kojoj je to moguće, izbjegla primjena predostrožnog pristupa i s vremenom postiglo održivo iskorištavanje tih resursa.

2. Sažetak prijedloga Komisije

2.1.

Prijedlogom uredbe koji se razmatra u ovom mišljenju nastoji se uspostaviti jedinstveni plan upravljanja za pridnene riblje stokove, uključujući dubokomorski ribolov koji se razvija u zapadnim vodama.

2.2.

Navedenim bi se planom osiguralo iskorištavanje tih stokova u skladu s načelima najvišeg održivog prinosa (MSY) i to primjenom pristupa koji se temelji na ekosustavu, te u skladu s predostrožnim pristupom. Njime se žele pružiti stabilne ribolovne mogućnosti utemeljene na najnovijim znanstvenim informacijama te olakšati uvođenje obveze iskrcavanja.

2.3.

Stokovima treba upravljati u skladu s rasponima vrijednosti FMSY (gdje F predstavlja stopu ribolovne smrtnosti) koje predlaže Međunarodno vijeće za istraživanje mora (ICES), na način da ribolovne mogućnosti za određenu vrstu budu unutar najmanjeg dostupnog raspona vrijednosti FMSY. Međutim, ribolovne mogućnosti na razinama ispod navedenih raspona vrijednosti također će moći utvrditi ili, u određenim okolnostima i uz uvjet da je predmetni stok iznad MSY-a Btrigger (referentna točka biomase stoka u mrijestu), u skladu s najvećim dostupnim rasponom vrijednosti FMSY u tom trenutku.

2.4.

U svakom slučaju, ribolovne mogućnosti utvrdit će se osiguravanjem da postoji manje od 5 % vjerojatnosti da će biomasa stoka u mrijestu pasti ispod granične referentne točke za biomasu stoka u mrijestu (Blim).

2.5.

Prilikom raspodjele tih ribolovnih mogućnosti, države članice dužne su uzeti u obzir mogući sastav ulova na plovilima koja sudjeluju u ribolovu.

2.6.

Komisija je ovlaštena da putem delegiranih akata donosi tehničke mjere povezane s karakteristikama ili ograničenjima ribolovnog alata kako bi se poboljšala selektivnost, smanjio neželjen ulov ili smanjio utjecaj na ekosustav te kako bi se uspostavile minimalne veličine za očuvanje, kao i odredbe o obvezi iskrcavanja.

3. Opće napomene

3.1.

EGSO uspostavu višegodišnjeg plana smatra prikladnom mjerom za osiguravanje srednjoročnog i dugoročnog iskorištavanja ribolovnih resursa u zapadnim vodama.

3.2.

Međutim, Odbor smatra da bi prilikom izrade plana trebalo razmotriti posebnosti i razlike između ribolovnih područja u sjeverozapadnim i jugozapadnim vodama, u skladu s različitim karakteristikama flota, njihovim ribolovnim aktivnostima (postupcima) i trajanju izlazaka u ribolov.

3.3.

EGSO ustraje u tome da plan treba doprinijeti postizanju svih ciljeva ZRP-a na način da se u svrhu utvrđivanja ribolovnih mogućnosti u obzir također uzmu studije o društveno-gospodarskom učinku i prag gospodarske održivosti za svaku ribolovnu aktivnost koja se uređuje. Međutim, taj element nedostaje u tekstu prijedloga uredbe.

3.4.

Odbor je zabrinut zbog posljedica primjene pristupa predostrožnosti u slučajevima nepostojanja znanstvenih podataka o pojedinim oblicima ribolova i njihovog izravnog utjecaja na smanjenje ribolovnih mogućnosti. EGSO stoga poziva države članice i Komisiju da povećaju svoje napore na području istraživanja s ciljem stjecanja većeg znanja o tim stokovima. Nadalje smatra da, ako znanstvene evaluacije ribljih stokova nemaju analitička obilježja, TAC-ove ne bi trebalo smanjivati sve dok navedene evaluacije ne budu poboljšane.

3.5.

U slučajevima mješovitog ribolova u kojima su utvrđeni problemi povezani s vrstama koje ograničavaju ribolov uključenima u plan, a koje mogu paralizirati ribolov glavnih ciljanih vrsta, EGSO smatra da je potrebno ispitati mogućnost njihovog isključivanja iz sustava ukupnog dopuštenog ulova (TAC) i putem regionalizacije predložiti alternativne mjere upravljanja kako bi se osiguralo dobro stanje njihovih stokova.

3.6.

Posebnosti određenih vrsta i područja zahtijevaju upravljanje ribarstvom koje, kako bi bilo učinkovito, treba olakšati uspostavu potpodručja za upravljanje unutar iste zone ICES-a. Odbor poziva Komisiju da tu mogućnost uključi u sadržaj Uredbe.

4. Posebne napomene

4.1.

Člankom 1. utvrđuje se popis vrsta koje otežavaju upravljanje mješovitim ribolovom, uključujući dubokomorske vrste s vlastitim, različito uređenim pravilima o TAC-ovima i kvotama koja se usto odnose na razdoblje od pola godine te stoga Odbor smatra da bi njihovo uključivanje dovelo do zabune. Te se vrste u pojedinim državama članicama povezuje s malim ili nikakvim ulovom te ih se smatra usputnim ulovom, kao što je slučaj s alfonsinima (Beryx spp.). Osim toga, uz rumenca okana (Pagellus bogaraveo) iz zone IX.a vezuje se niz posebnosti povezanih s ribolovnim područjima (atlantska i sredozemna područja u kojima ne postoje TAC-ovi i kvote), kao i sudjelovanje flote trećih zemalja u ribolovu te stoga EGSO smatra da nema smisla da ga se uključi u popis, s obzirom na to da nije poznato u kojoj mjeri su te zemlje spremne uskladiti svoje upravljanje s načelima i interesima EU-a.

4.2.

Postoje i vrste poput lubina (Dicentrarchus labrax) i pišmolja (Merlangius merlangus) iz zone IX.a, koje ne podliježu sustavu TAC-ova i kvota te stoga Odbor smatra da ih treba ukloniti s popisa. Druge vrste poput bakalara (Gadus morhua), pišmolja (Merlangus merlangus) iz zone VII. ili koljaka (Melanogrammus aeglefinus) karakteriziraju vrlo male kvote u pojedinim državama članicama zbog čega za određene flote mogu predstavljati jasno ograničenje, s obzirom na to da ih se smatra vrstama koje ograničavaju ribolov. Odbor i za njih smatra da ih je potrebno ukloniti s popisa.

4.3.

Također je uočen niz pogrešaka povezan s definicijom i opsegom funkcionalnih jedinica škampa (Nephrops norvegicus) i stoga EGSO smatra da ih je potrebno preispitati.

4.4.

Odbor smatra da bi u okviru procjene ribolovnih mogućnosti u skladu s najvećim održivim prinosom, kako je predviđeno u člancima 3., 4. i 5., u obzir trebalo uzimati samo varijable povezane s očuvanjem stokova. Plan treba doprinijeti postizanju svih ciljeva ZRP-a, u skladu s člankom 2. Uredbe (EU) br. 1380/2013, umjesto da bude usmjeren isključivo na okolišne varijable te u okviru njega u obzir treba uzeti društvene i gospodarske varijable kako bi se izbjegle nagle promjene ribolovnih mogućnosti između uzastopnih godina.

4.5.

Kako bi se izbjeglo da godišnje upravljanje ribolovnim mogućnostima spriječi pokretanje višegodišnjeg upravljanja i potaknulo sudjelovanje dionika u donošenju odluka, suzakonodavci bi trebali izmijeniti članak 4. predloženog plana upravljanja radi uključivanja pravnog temelja za donošenje pravila iskorištavanja u skladu s načelima ZRP-a, u okviru regionalizacije.

4.6.

U stavku 8. članka 5. utvrđuje se primjena predostrožnog pristupa upravljanju ribarstvom u slučajevima u kojima nema dovoljno dostupnih znanstvenih informacija. EGSO predlaže da se u okviru plana i s pomoću EFPR-a uspostave djelotvorni mehanizmi koji bi mogli pospješiti prikupljanje znanstvenih podataka unutar zadanog roka i u vremenskim razmacima nužnima za izbjegavanje zabrane ribolova.

4.7.

U članku 9. utvrđuje se da su, u svrhu dodjeljivanja ribolovnih mogućnosti, države članice dužne u obzir uzeti mogući sastav ulova na plovilima koja sudjeluju u ribolovu. Odbor smatra da to načelo uvelike nadilazi sadržaj utvrđen u članku 17. Uredbe (EU) br. 1380/2013 o kriterijima dodjeljivanja ribolovnih mogućnosti državama članicama.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/174

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o višegodišnjem planu oporavka sredozemnog igluna i izmjeni uredaba (EZ) br. 1967/2006 i (EU) 2017/2107”

(COM(2018) 229 final – 2018/0109 (COD))

(2018/C 440/30)

Samostalni izvjestitelj:

Gabriel SARRÓ IPARRAGUIRRE

Zahtjev Europskog parlamenta za savjetovanje:	2.5.2018.
Zahtjev Vijeća za savjetovanje:	14.5.2018.
Pravni temelj:	članak 43. stavak 2. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Odluka Plenarne skupštine:	22.5.2018.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	5.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	181/1/3

1. Zaključci i preporuke

1.1

EGSO u općim crtama podržava Prijedlog Europske komisije kojim se u pravo EU-a nastoji prenijeti preporuka br. 16-05 Međunarodne komisije za očuvanje atlantskih tuna (ICCAT), kojom se uspostavlja višegodišnji plan oporavka sredozemnog igluna i čiji je cilj najkasnije do 2031. godine postići biomasu tog stoka koja odgovara najvišem održivom prinosu (RMS), uz najmanje 60 % vjerojatnosti postizanja tog cilja.

1.2

Odbor potvrđuje da se Europska komisija nije ograničila na prenošenje preporuke ICCAT-a, već da je u svoj prijedlog unijela i niz točaka koje njome nisu obuhvaćene i koje bi europsku flotu mogle staviti u nepovoljan konkurentski položaj u odnosu na flote obalnih trećih zemalja poput Maroka, Alžira, Tunisa i Turske, koji se također bave tom vrstom ribolova. EGSO stoga insistira da suzakonodavci vode računa o niže navedenim posebnim napomenama kako bi se izbjegla situacija u kojoj europska poduzeća i radnici trpe teže socioekonomske posljedice od drugih zemalja.

1.3

EGSO poziva Komisiju, države članice i obalne zemlje Sredozemlja da poduzmu sve što je u njihovoj moći kako bi u potpunosti iskorijenile lebdeće jednostruke mreže stajaćice, čija je upotreba zabranjena od 1998. godine, kako bi se izbjeglo ilegalno hvatanje i prodaja sredozemnog igluna i posljedice koje to ima po tržište te stvaranje nepoštene konkurencije za flotu koja se pridržava pravila.

2. Sažetak prijedloga Komisije

2.1

S obzirom na alarmantnu situaciju u kojoj se nalazi sredozemni iglun (lat. Xiphias gladius), ICCAT je na svom godišnjem sastanku održanom 2016. godine usvojio preporuku br. 16-05 da se za tu vrstu utvrdi petnaestogodišnji plan oporavka. Preporukom se utvrđuju pravila očuvanja, upravljanja i kontrole sredozemnog stoka igluna radi postizanja biomase koja odgovara najvišem održivom prinosu do 2031., uz najmanje 60 % vjerojatnosti postizanja tog cilja.

2.2

Predmetnim prijedlogom uredbe ta se preporuka (koja se primjenjuje od 2017. godine) prenosi u pravo Europske unije kako bi Unija mogla ispuniti svoje međunarodne obveze i subjektima pružiti pravnu sigurnost u pogledu prava i obveza kojima podliježu.

2.3

Osnovne sastavnice plana oporavka su: ograničavanje ukupnog dopuštenog ulova (TAC) na 10 500 tona, što će se postupno smanjivati; definiranje minimalne referentne veličine za očuvanje kao dužine manje od 100 cm mjerene od donje čeljusti do vilice repne peraje ili žive mase manje od 11,4 kg ili mase bez škrga i utrobe manje od 10,2 kg; utvrđivanje najvećeg broja udica koje se smiju postaviti s ribarskih plovila ili na njih ponijeti na 2 500; tromjesečno razdoblje zabrane ribolova od 1. siječnja do 31. ožujka svake godine; ograničenje broja plovila s odobrenjem i mjera kontrole analognih onima koje postoje za plavoperajnu tunu.

3. Opće napomene

3.1

EGSO se slaže s time da preporuku br. 16-05 ICCAT-a treba prenijeti u pravo EU-a te stoga podržava inicijativu Europske komisije.

3.2

Međutim, Odbor primjećuje da se prijedlog Europske komisije ne svodi samo na preporuku ICCAT-a već uvodi nove zahtjeve koji nisu sadržani u preporuci. Budući da predmetni stok ne iskorištava samo flota EU-a, već da u tome sudjeluju sve druge obalne zemlje Sredozemlja – bilo putem usmjerenog ribolova (Maroko, Alžir, Tunis i Turska) ili putem slučajnog ulova – Odbor smatra da takve dodatne mjere nije poželjno uvesti jednostrano jer bi one flotu Europske unije mogle izložiti diskriminaciji, a radnike Unije socioekonomskim posljedicama različitima od onih s kojima se suočavaju druge zemlje koje sudjeluju u ribolovu.

3.2.1

S obzirom na buduće pregovore, Odbor Europsku komisiju poziva da intenzivnije surađuje s trećim zemljama u okviru ICCAT-a kako bi se postigli sporazumi koji bi, bez narušavanja tržišnog natjecanja među ribarima, ubrzali oporavak biomase i njezin prijelaz na razinu najvišeg održivog prinosa.

3.3

Odbor podsjeća Komisiju da je upotreba lebdećih jednostrukih mreža stajaćica za hvatanje igluna u Sredozemlju zabranjena od 1998. godine. Vodeći računa o tome kako na stanje stoka sredozemnog igluna utječe ilegalna upotreba zabranjenih alata od strane određenih subjekata i nepoštena konkurencija kojoj su izloženi subjekti koji se pridržavaju pravila, EGSO od Komisije, država članica i obalnih zemalja traži da poduzmu sve što je u njihovoj moći za potpuno iskorjenjivanje tih alata.

4. Posebne napomene

4.1

Članak 8., kojim se kapaciteti ograničavaju prema vrsti alata, ne ograničava se na prenošenje onoga što je spomenuto u točki 6. preporuke ICCAT-a, kojom se predviđa da se „za vrijeme trajanja plana oporavka primjenjuje ograničenje kapaciteta. Godine 2017., ugovorne stranke (1) ograničit će broj svojih ribarskih plovila koja imaju odobrenje za ribolov sredozemnog igluna na prosječni godišnji broj svojih plovila koja su lovila, zadržavala na plovilu, prekrcavala, prevozila ili iskrcavala sredozemnog igluna u razdoblju od 2013. do 2016. Međutim, ugovorne stranke mogu odlučiti upotrijebiti broj svojih plovila koja su lovila, zadržavala na plovilu, prekrcavala, prevozila ili iskrcavala igluna u Sredozemlju u 2016. godini, ako je taj broj manji od prosječnog godišnjeg broja plovila iz razdoblja 2013. – 2016. To će se ograničenje primjenjivati na ulovna plovila prema vrsti alata, ali je ograničeno na opciju koja će rezultirati manjim brojem plovila. Odbor stoga preporučuje upotrebu doslovne formulacije iz točke 6. Preporuke ICCAT-a br. 16-05.

4.2

EGSO smatra da formulacija članka 10. stavka 2. može dovesti do zabune jer bi se mogla protumačiti kao da se predlaže potpuna zabrana parangala, dok se preporukom ICCAT-a zapravo nastoji izbjeći hvatanje mladih igluna malim udicama koje koriste plovila koje love sredozemnog tunja dugokrilca. Odbor stoga predlaže da se članak preformulira na sljedeći način: „Radi zaštite sredozemnog igluna od 1. listopada do 30. studenoga svake godine primjenjuje se zabrana ribolova sredozemnog tunja dugokrilca (lat. Thunnus alalunga).”

4.3

Članak 14. stavak 2. jedan je od članaka u kojima Komisija zauzima restriktivniji stav od preporuke ICCAT-a jer utvrđuje da se „za izlaske u ribolov koji traju dulje od dva dana na ribarskom plovilu dopušta držanje dodatnih 2 500 zamjenskih neopremljenih udica”, za razliku od preporuke koja u svojoj točki 18. omogućava da udice budu opremljene. Prijedlog Komisije mogao bi stvoriti operativne probleme članovima posade koji svaki puta imaju sve više obveza koje moraju ispuniti. EGSO stoga preporučuje da se iz navedenog članka izbriše izraz „neopremljenih” i da se upotrijebi formulacija iz preporuke: „Dodatni komplet udica može se odobriti plovilu za izlaske u ribolov duže od dva dana pod uvjetom da su propisno privezane i pohranjene na donjim palubama tako da se ne mogu odmah upotrijebiti”.

4.4

Člankom 18. stavkom 2. utvrđeno je da se „za potrebe kontrole prijenos podataka iz VMS-a (2) s ulovnih plovila koja imaju odobrenje za ribolov sredozemnog igluna ne prekida dok se plovila nalaze u luci”. Odbor smatra da bi prijedlog ribarima mogao prouzročiti nepotrebne dodatne troškove te stoga predlaže da se – temeljem članka 18. stavka 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 404/2011 od 8. travnja 2011. o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike – dozvoli isključivanje sustava za praćenje plovila (VMS) dok je plovilo u luci, pod uvjetom da se osigura da je plovilo u istom položaju kad se sustav uključuje i isključuje.

4.5

U članku 20. stavku 2. Komisija opet prelazi okvire utvrđene Preporukom 2016-05 ICCAT-a. Naime, predlaže da nacionalni znanstveni promatrači budu prisutni na najmanje 20 % plovila za pelagijski ribolov parangalom koja ciljano love sredozemnog igluna, za razliku od preporuke ICCAT-a čija točka 44. utvrđuje sljedeće: „svaka ugovorna stranka osigurat će da se nacionalni znanstveni promatrači ukrcaju na najmanje 5 % njezinih plovila za pelagijski ribolov parangalom ukupne duljine veće od 15 metara koji love sredozemnog igluna”. EGSO smatra da je povećanje prisutnosti promatrača na 20 % neopravdano i neporporcionalno kad se radi o plovilima malih dimenzija koja imaju poteškoća s prostorom i troškovima jer bi ona imala velikih problema s ispunjavanjem tog zahtjeva. K tome, prisutnost promatrača na plovilima flota trećih zemalja i dalje bi se zadržala na samo 5 %. Odbor stoga preporučuje da se zadrži obaveznih 5 % koje propisuje ICCAT.

4.6

U skladu s člankom 24. stavkom 2., zapovjednici ribarskih plovila Unije kraćih od 12 m duljine preko svega, najmanje četiri sata prije predviđenog vremena dolaska u luku nadležnom tijelu države članice javljaju niz podataka. S obzirom na probleme koje bi taj zahtjev mogao u ključnim trenucima prouzročiti flotama za mali ribolov, EGSO predlaže da se doda jedna rečenica kojom bi se državi članici omogućilo da, u iznimnim slučajevima, taj rok od četiri sata promijeni. Primjerice, mogla bi se upotrijebiti formulacija slična sadržaju članka 31. stavka 3. Uredbe (EU) 2016/1627 o planu oporavka plavoperajne tune: „Ako je državama članicama u skladu s primjenjivim zakonodavstvom Unije dopušteno primjenjivati kraće razdoblje priopćenja od onoga iz točaka 1. i 2., procijenjene količine plavoperajne tune zadržane na plovilu mogu se priopćiti u tako primjenjivo vrijeme priopćenja prije dolaska. Ako je ribolovno područje na udaljenosti manjoj od četiri sata od luke, procijenjene količine plavoperajne tune zadržane na plovilu mogu se izmijeniti u bilo kojem trenutku prije dolaska.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Ugovorne stranke Konvencije ICCAT-a.

(2) Sustav za praćenje plovila.

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/177

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja”

(COM(2018) 238 final – 2018/0112 (COD))

(2018/C 440/31)

Izvjestitelj:

Marco VEZZANI

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 28.5.2018. Vijeće Europske unije, 22.5.2018.
Pravni temelj:	članci 114. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	6.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	190/0/3

1. Zaključci i preporuke

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja prijedlog Uredbe Komisije i smatra ga važnim prvim korakom u promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja. Točnije, EGSO smatra da je taj prijedlog vrlo važan s obzirom na to da se njime po prvi put uređuju odnosi B2B u pogledu e-trgovine te se preporučuje njegovo brzo donošenje kako bi se ispunila očita regulatorna praznina.

1.2

Međutim, Odbor smatra da se Uredbom samom ne rješavaju svi problemi jedinstvenog digitalnog tržišta te se „ne zatvara krug”. Okosnica Uredbe je „transparentnost”, ali to nije dovoljno za reguliranje izrazito dinamičnog i složenog tržišta kao što je digitalno tržište, jer se nerazmjer snaga između globalnih aktera i poslovnih korisnika (posebice malih i srednjih poduzeća) može ukloniti samo uspostavom jasnijih granica i odnosa između stranaka i suzbijanjem zlouporabe vladajućeg položaja. EGSO, nadalje, preporučuje da se pokretanjem postupaka socijalnog dijaloga što prije riješe pitanja koja se odnose na socijalnu dimenziju digitalizacije. Jednaku pozornost treba posvetiti pitanjima u vezi s fiskalnim dampingom, gospodarstvom i vlasništvom nad podacima, što Komisija već radi u okviru drugih dosjea.

1.3

EGSO preporučuje da se Uredbom uvede zabrana klauzula o paritetu cijena kojima se i dalje narušava tržišno natjecanje, šteti poduzećima i potrošačima te riskira stvaranje oligopola ili monopola velikih internetskih platformi. Ključno je da se potrošačima omogući kupnja dobara i usluga po nižim cijenama, da se poduzećima omogući učinkovit razvoj njihova poslovanja putem internetske stranice te da se novim internetskim platformama omogući rast i ulazak u režim poštenog tržišnog natjecanja s postojećim platformama.

1.4

EGSO smatra nužnim da se moguće različito postupanje (primjerice izrada ljestvica) u korist određenih poduzeća (posebice u zamjenu za plaćanje) ne precizira samo ugovorima za poslovne korisnike, već da ih potrošači pri pretraživanju proizvoda ili usluga na internetu mogu jasno prepoznati po riječima „sponzorirani oglas”, „plaćeni oglas” i slično. Također je ključno obavijestiti poslovne korisnike i potrošače o glavnim parametrima za izradu ljestvica prema kojima se određuje poredak poslovnih korisnika.

1.5

Odbor podržava uvođenje izvansudskih mehanizama za rješavanje sporova i preporučuje utvrđivanje usklađenih kriterija kojima se jamči neovisnost posrednika. EGSO smatra da trgovačke komore, koje te aktivnosti već učinkovito obavljaju na nacionalnoj razini, mogu biti važeća opcija. Isto tako, važno je da mehanizmi sudskih naloga usmjereni na prevenciju ili sprečavanje štete za poslovne korisnike budu jednostavni, jasni i povoljni.

1.6

EGSO smatra da će Opservatorij EU-a za ekonomiju internetskih platformi imati ključnu ulogu u provedbi Uredbe i u svim ostalim povezanim zakonodavnim inicijativama. Stoga navedeno tijelo ima i veliku političku, uz tehničku vrijednost. Nakon što je razmotrio brojna mišljenja o toj temi, Odbor izražava svoju spremnost da podrži rad skupine stručnjaka te da uputi svojeg izaslanika u funkciji promatrača i tako pridonese viziji organiziranog civilnog društva.

2. Uvod

2.1

Internetske platforme i tražilice temeljni su element digitalnog ekosustava i znatno utječu na njegovu organizaciju i funkcioniranje. Posljednjih su godina one preuzele središnju ulogu u razvoju mreže jer nude nove „društvene i gospodarske modele” kojima se upravlja izborima i postupanjima građana i poduzeća.

2.2

E-trgovina u Europi eksponencijalno raste. Promet u maloprodaji za 2017. procjenjuje se na 602 milijarde EUR (povećanje od 14 % u usporedbi s 2016.). Taj je podatak potpuno u skladu s trendovima rasta od prethodne godine, kad je prodaja iznosila 530 milijardi EUR (povećanje od 15 % u odnosu na 2015.) (1).

2.3

U skladu s podacima Eurostata (2), 20 % poduzeća iz 28 država članica bilo je aktivno u e-trgovini 2016. U tom su podatku skrivene velike razlike u pogledu veličine poduzeća. Točnije, na internetu trguje 44 % velikih poduzeća, 29 % srednjih poduzeća te samo 18 % malih.

2.4

Ukupno 85 % poduzeća aktivnih u e-trgovini ima vlastitu internetsku stranicu, a u porastu je uporaba internetskih platformi koje upotrebljava 39 % poduzeća (poslovni korisnici) (3). Za to postoje dva razloga: sve veće zanimanje malih i srednjih poduzeća za e-trgovinu jer internetske platforme smatraju strateškim instrumentom za probijanje na digitalno tržište, i eksponencijalni rast suradničkih platformi (društvenih mreža) u artikuliranju stvarnog i virtualnog života korisnika.

2.5

Iako se više od milijun europskih malih i srednjih poduzeća služi uslugama internetskog posredovanja, postoji relativno malo platformi koje pružaju takve usluge. S jedne su strane mala i srednja poduzeća zato potpuno ovisna o internetskim platformama i tražilicama koje, s druge strane, imaju mogućnost poduzimanja jednostranih radnji na štetu legitimnih interesa poduzeća i potrošača.

2.6

U skladu s podacima iz druge studije Komisije, gotovo se 50 % europskih poduzeća koja djeluju na internetskim platformama suočava s problemima. Nadalje, u 38 % slučajeva problemi u pogledu ugovornih odnosa ostaju neriješeni, dok se u 26 % slučajeva riješe, ali uz teškoće (4).

2.7

Točnije, potrošači su neizravno pogođeni učincima ograničavanja potpunog i poštenog tržišnog natjecanja. To se očituje u mnogim situacijama: od netransparentnih praksi određivanja poretka robe i usluga do manjka izbora zbog nedostatka povjerenja poduzeća prema digitalnom tržištu.

2.8

Mehanizmi pravne zaštite poduzeća su ograničeni, nedostupni i često nedjelotvorni. Nije slučajno da se velika većina poduzeća usmjerava na internetsku prodaju svojih proizvoda na nacionalnom teritoriju (93 %), ponajprije zbog regulatorne rascjepkanosti zbog koje je rješavanje prekograničnih sporova dugo i teško (5).

2.9

Dosad je europsko zakonodavstvo bilo usmjereno na utvrđivanje odnosa između poduzeća i potrošača u internetskoj trgovini (B2C), a odnos između poduzeća i internetskih platformi (B2B) nikada nije odlučno riješen.

2.10

Stoga je Komisija u prijedlog revizije Strategije o jedinstvenom digitalnom tržištu (6) uvrstila inicijativu da se dovrši taj aspekt europskog zakonodavstva kako bi se zajamčila pravednost i transparentnost te izbjegle zlouporabe zbog regulatornih praznina ili rascjepkanosti koje su rezultat različitih nacionalnih zakonodavstava.

3. Sažetak prijedloga

3.1

Cilj je prijedloga urediti usluge posredovanja koje internetske platforme i tražilice pružaju poduzećima. Time su obuhvaćene i internetske usluge softverskih aplikacija (trgovina aplikacijama) i internetske usluge suradničkih platformi (društvene mreže).

3.2

Uredba se primjenjuje na sve pružatelje usluga internetskog posredovanja (sa sjedištem unutar ili izvan granica EU-a) sve dok poslovni korisnici ili korisnici korporativnih internetskih stranica imaju sjedište u EU-u i nude svoje proizvode ili usluge europskim potrošačima barem za dio transakcije. Točnije, ti se potrošači trebaju nalaziti u EU-u, ali ne moraju imati boravište u Uniji ili biti državljani neke od država članica.

3.3

Kako bi se zajamčila pravednost i transparentnost, platforme moraju izvijestiti poduzeća o ugovornim uvjetima upotrebe usluge na jednostavan i jasan način. O svakoj promjeni treba izvijestiti u roku najmanje 15 dana unaprijed. Osobito se trebaju objaviti načini objavljivanja oglasa i kriteriji za prekid i obustavu usluge.

3.4

Prijedlogom se predviđa da se poduzeća informiraju o parametrima koji utječu na poredak unosa ili internetskih stranica, čak i kada su plaćeni. Svako različito postupanje kojim se daje prednost robi ili uslugama koje potrošačima nudi pružatelj usluga ili poslovni korisnik pod njegovom kontrolom, mora se navesti u ugovornim uvjetima upotrebe usluge.

3.5

Kako bi se bolje zaštitila prava malih poduzeća, Komisija očekuje da pružatelji internetskih usluga izrade interni sustav rješavanja pritužbi. Pritužbe se moraju rješavati u kratkom roku te se o tome korisnicima mora dostaviti nedvosmislena obavijest. Osim toga, pružatelji usluga trebaju redovito objavljivati izvješća o broju podnesenih pritužbi, njihovom predmetu i vremenu potrebnom za njihovu obradu te o donesenim odlukama.

3.6

Također se predviđa i sustav izvansudske nagodbe za rješavanje sporova. Na taj se način poduzeće može obratiti posredniku kojeg je pružatelj usluga unaprijed odredio u skladu s uvjetima upotrebe iz ugovora.

3.7

Posrednici moraju biti nepristrani i neovisni subjekti. Pružatelje usluga se potiče na promicanje osnivanja posredničkih udruga, posebice za rješavanje prekograničnih sporova.

3.8

Troškovi usklađivanja ponajprije će se odnositi na pružatelje usluga, dok će mala i srednja poduzeća biti isključena (7). Navedenim se mjerama ne sprečava mogućnost traženja sudske pravne zaštitu nego im je cilj učinkovito rješavanje sporova u određenim rokovima.

3.9

Potrebno je nadzirati novi regulatorni okvir. Stoga se predviđa uspostava Opservatorija EU-a za ekonomiju internetskih platformi (8), čime će se Komisiji pružiti potpora u analizi razvoja digitalnog tržišta i procjeni stanja provedbe Uredbe i njezina učinka. Prikupljenim rezultatima pridonijet će se utvrđivanju revizije prijedloga Uredbe svake tri godine.

3.10

Prijedlogom je utvrđeno pravo predstavničkih organizacija, udruženja ili javnih tijela na pokretanje sudskih postupaka radi zaustavljanja ili zabrane neusklađenosti pružatelja usluga internetskog posredovanja sa zahtjevima iz Uredbe.

3.11

Komisija poziva pružatelje internetskih usluga i njihove predstavničke organizacije da izrade kodekse ponašanja kako bi pridonijeli pravilnoj primjeni Uredbe, imajući na umu potrebe malih i srednjih poduzeća.

4. Opće primjedbe

4.1

EGSO je među prvima pružio potporu digitalnom razvoju i povezanim gospodarskim i društvenim procesima. Konkretno, svjestan rizika i mogućnosti povezanih s digitalizacijom, EGSO oduvijek potiče Komisiju da uspostavi siguran, jasan, transparentan i pošten okvir za jedinstveno digitalno tržište.

4.2

U skladu sa svojim prethodnim mišljenjima (9), EGSO pozdravlja prijedlog Komisije o promicanju pravednosti i transparentnosti usluga internetskog posredovanja. Odbor osobito pozdravlja fleksibilan pristup prijedloga, s obzirom na to da se njime uspostavlja jasan okvir za sektor koji se neprestano mijenja te istodobno jamči pošteno tržišno natjecanje.

4.3

Odbor smatra da je ova inicijativa od ključne važnosti za zaštitu malih i srednjih poduzeća kao prvih korisnika tih usluga (10) i za stvaranje zakonodavnog okvira kojim se jamči pošteno i učinkovito tržišno natjecanje. Osim toga, ključno je da se malim i srednjim poduzećima omoguće najveće povećanje prilika za rast na jedinstvenom digitalnom tržištu putem vlastite internetske stranice i putem internetskih platformi.

4.4

U tom je pogledu važno imati na umu da je ulazak na digitalno tržište malim i srednjim poduzećima izuzetno složen izazov. Točnije, ona trebaju promijeniti svoj sustav proizvodnje i distribucije, stjecati nove stručnosti i specijalizirane vještine, provoditi odgovarajuća ulaganja bez kojih bi automatski bila izbačena s tog tržišta uz negativne posljedice u pogledu dojma koji ostavljaju. Stoga je nužno uspostaviti dodatne instrumente, uključujući i financijske, kojima će se podržati taj prijelaz.

4.5

EGSO smatra da „klauzule o paritetu cijena” (koje se nazivaju i „klauzulama o povlaštenom kupcu”) i dalje predstavljaju ozbiljnu prepreku razvoju poštenog i otvorenog tržišnog natjecanja na jedinstvenom digitalnom tržištu. Točnije, tim se klauzulama obvezuje poslovne korisnike da na određenoj internetskoj platformi postave niže naknade u usporedbi s ostalim internetskim platformama i vlastitim internetskim stranicama. Time se ozbiljno narušava tržište jer se potiče jačanje nekoliko postojećih internetskih platformi (i sprečava razvoj novih platformi), ograničavaju mogućnosti potrošača da pristupe nižim cijenama i obvezuje poslovnog korisnika na korištenje platforme na kojoj ne može razviti vlastitu izravnu distribucijsku mrežu s potrošačima. Ta je praksa već zabranjena u mnogim državama članicama EU-a (11) na inicijativu tijela za tržišno natjecanje, s pozitivnim rezultatima za funkcioniranje tržišta, što je korisno i poduzećima i potrošačima. Stoga se EGSO nada da će se te klauzule uskoro zabraniti diljem EU-a, možda u okviru navedene Uredbe.

4.6

EGSO ističe da se veliki dio tržišta usluga internetskog posredovanja i dalje nalazi u rukama nekoliko velikih aktera, od kojih mnogi nisu iz Europe. Stoga je važno da se u fazi provedbe zakonodavstva prati i jamči pošteno tržišno natjecanje među internetskim platformama te omogući novim platformama, posebice europskima, da ostvare pristup tom tržištu.

4.7

EGSO sa zadovoljstvom primjećuje da su brojni zahtjevi i preporuke iz njegovih prethodnih mišljenja uvršteni u Uredbu. Točnije, Odbor primjećuje velike sličnosti i kontinuitet u pogledu transparentnosti i jasnoće uvjeta iz ugovora, objašnjenja parametara poretka i eventualnog različitog postupanja, utvrđivanja određenih mehanizama za pritužbe i izvansudskih nagodbi o sporovima, odgovornosti internetskih platformi (kodeksi ponašanja) i praćenja postupaka (12). Osobito se napominje da je potrebno na jasan i prepoznatljiv način informirati potrošače o eventualnom različitom postupanju kojim se prednost daje određenoj robi ili uslugama (često u zamjenu za plaćanje).

4.8

Odbor smatra da se prijedlog na ispravan način uklapa u širi zakonodavni okvir za jedinstveno digitalno tržište, koje je još daleko od toga da bude dovršeno. Točnije, Europska unija ima nižu razinu uspješnosti od glavnih globalnih konkurenata u pogledu broja korisnika, poduzeća i internetskih transakcija. Stoga EGSO poziva Komisiju i države članice da ulože daljnje napore kako bi se Uredbu upotpunilo cjelokupnim sektorom e-trgovine i, u širem pogledu, sektorom e-demokracije, kako bi internet i digitalno tržište postali sigurno mjesto i pokretač prilika za sve.

4.9

Podatkovno gospodarstvo ključan je element digitalnog tržišta. Točnije, EGSO smatra da se vlasništvo nad podacima ne smije prepustiti isključivo dogovoru stranaka pri sklapanju ugovora. Nadalje, s pomoću transparentnosti izvješćivanja predviđene u prijedlogu ne rješava se ključno pitanje o tome kako te podatke smije upotrebljavati privatni subjekt koji je u njihovu posjedu. Stoga EGSO preporučuje Komisiji da hitno riješi taj problem te da ga regulira u skladu s interesom korisnika i konceptom podatkovnog gospodarstva (13).

4.10

EGSO smatra da bi se jedinstvenim digitalnim tržištem trebali zajamčiti jednaki uvjeti za sve uključene gospodarske subjekte, kako europske, tako i one izvaneuropske. Stoga Odbor preporučuje Komisiji da rješava sve nepoštene trgovinske prakse, kao što je digitalni fiskalni damping, da utvrdi obvezu plaćanja poreza na dobit ako se obavlja odgovarajuća gospodarska aktivnost (14) te da on bude u skladu sa stvarnim opsegom djelatnosti (15). Ističemo, na primjer, činjenicu da je platforma Airbnb u Francuskoj do 2015. godine platila samo 69 tisuća eura poreza, u usporedbi s približno 5 milijardi eura od čitavog ugostiteljskog sektora (16).

4.11

EGSO smatra apsolutno neophodnim što skorije dovršenje zakonodavnog okvira u cijelom lancu e-trgovine kako bi se izradila odgovarajuća jamstva i zaštita za sve uključene u jedinstveno digitalno tržište (17). Točnije, EGSO smatra da je ključno rješavati najspornije aspekte socijalne dimenzije digitalizacije, među kojima su plaće, ugovori, uvjeti i radno vrijeme za zaposlenike na digitalnim platformama (18) ili u području pružanju usluga u vezi s njima (19). Stoga se preporučuje brzo pokretanje procesa europskog socijalnog dijaloga (20). Štoviše, preporučuje se izrada „kodeksa internetskih prava građana” s obzirom na sve veći broj zakonodavnih akata usmjerenih na reguliranje sektora (21).

5. Posebne primjedbe

5.1

EGSO podržava široku definiciju pojma pružatelja usluga internetskog posredovanja. To je načelo motivirano brzim i nepredvidivim razvojem interneta i e-trgovine. Iz tog razloga EGSO smatra da je ključno urediti načine i vrijeme izvršenja tih usluga, a ne digitalne subjekte koji ih pružaju, s obzirom na to da bi uskoro, zbog brzog i nepredvidljivog razvoja mreže, mogli promijeniti prirodu ili funkcije (22).

5.2

Odbor smatra da je prijedlogom koji se razmatra pokrivena važna regulatorna praznina te da je on ključan za prevladavanje rascjepkanosti nacionalnih zakonodavstava koja je i dalje jedan od prvih izvora problema u prekograničnim sporovima. Odbor ujedno smatra da se prijedlog dobro uklapa u postojeći zakonodavni okvir jedinstvenog digitalnog tržišta i malobrojnih propisa kojima se više ili manje izravno reguliraju odnosi B2B. Široki pravni okvir koji počiva na temeljnim vrijednostima EU-a trebao bi institucijama osigurati manevarski prostor, koje moraju osiguravati usklađenost s pravilima te im omogućiti učinkovitu sposobnost djelovanja.

5.3

EGSO se zalaže za to da pružatelji internetskih usluga objavljuju glavne parametre za poredak reklama i internetskih stranica. Međutim, Odbor ističe da tom inicijativom treba oprezno upravljati jer bi se njome mogle potaknuti prijevare poslovnih korisnika na štetu drugih poduzeća ili potrošača, što bi dovelo do narušavanja tržišta.

5.4

Posrednici će imati ključnu ulogu u izvansudskom rješavanju sporova. EGSO smatra da nisu sasvim jasne karakteristike posrednika i metode njihovog zapošljavanja, naglašavajući razlike između različitih država članica i preporučujući utvrđivanje usklađenih kriterija kojima bi se osigurala njihova neovisnost. Odbor predlaže da se razmotri mogućnost izrade europskog profesionalnog registra kako bi se ojačalo povjerenje poslovnih korisnika. Istodobno se predlaže da se iskoristi stručnost trgovačkih komora i aktivnosti koje one uspješno provode na nacionalnoj razini.

5.5

EGSO pozdravlja uvođenje mehanizama sudskih postupaka za zaštitu poslovnih korisnika. Taj instrument ima presudnu vrijednost za prevladavanje „čimbenika straha” koji često predstavlja kočnicu za mala poduzeća u odnosu na velika multinacionalna poduzeća u tom sektoru. Točnije, Odbor smatra da mehanizmi uspostavljeni za pokretanje takvih postupaka trebaju biti jasni, jednostavni i povoljni.

5.6

Opservatorij će biti od temeljne važnosti za praćenje razvoja digitalnog tržišta te ispravnu i potpunu provedbu Uredbe. Točnije, EGSO smatra da je stručnjake potrebno odabrati s iznimnom pozornosti te zajamčiti njihovu neovisnost i nepristranost. Osim toga, EGSO izražava svoju spremnost da podrži rad skupine stručnjaka te da uputi svojeg izaslanika u funkciji promatrača i tako pridonese viziji organiziranog civilnog društva (23).

5.7

Iako se najprikladnijim instrumentom smatra uredba, zajedno s usklađenim sustavom sankcija, EGSO pozdravlja poziv pružateljima internetskih usluga da razviju kodekse ponašanja kako bi se osigurala potpuna i ispravna provedba zakonodavstva.

5.8

Odbor ističe da i dalje postoje trgovinske prakse velikih internetskih platformi, ponajprije u Sjedinjenim Državama, usmjerene na isključivanje drugih subjekata s tržišta, među kojima su besplatne isporuke na štetu poduzeća koja dostavljaju pošiljke. Takve bi prakse u srednjoročnom razdoblju mogle dovesti do stvaranja oligopola te naštetiti poduzećima i potrošačima. Stoga EGSO poziva Komisiju da pozorno prati te procese.

5.9

EGSO smatra da će taj prijedlog imati vrlo važne neizravne učinke na potrošače i pružiti im veći raspon proizvoda te će se njime povećati tržišno natjecanje među poduzećima i zapošljavanje zbog većeg broja poduzeća koja djeluju na digitalnom tržištu. Stoga je važno da i male digitalne platforme (primjerice suradničke platforme) mogu pronaći vlastitu nišu na internetskom tržištu.

5.10

EGSO ponovno poziva Komisiju i države članice da podupru digitalne inovacijske procese uz odgovarajuće strategije digitalnog opismenjavanja praćene ciljanim sustavima obrazovanja i osposobljavanja, s posebnim naglaskom na djecu i najosjetljivije (24). Nadalje, smatra da je u cilju jačanja svijesti poslovnih korisnika potrebno uključiti strukovne organizacije radi podizanja svijesti i pružanja potpore posebnim aktivnostima osposobljavanja, pri čemu posebnu pozornost treba posvetiti malim i srednjim poduzećima kako bi se u cijelosti iskoristile mogućnosti koje pruža jedinstveno digitalno tržište.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Europsko izvješće o e-trgovini za 2017.

(2) Eurostat, Statistika digitalnog gospodarstva i društva – poduzeća, 2018.

(3) Eurostat, Internetska prodaja poduzeća EU-a, 2018.

(4) europa.eu/rapid/press-release_IP-18-3372_it.pdf.

(5) Eurostat, Statistički podaci o e-trgovini, 2017.

(6) COM(2017) 228 final.

(7) Preporuka 2003/361/EZ.

(8) Opservatorij se uspostavlja na temelju odluke Komisije C(2018)2393. Opservatorij čini najmanje 10, a najviše 15 neovisnih stručnjaka izabranih putem javnog natječaja. Stručnjaci ostaju na dužnosti dvije godine te dužnost obavljaju bez naknade.

(9) SL C 75, 10.3.2017., str. 119., SL C 81, 2.3.2018., str. 102., SL C 12, 15.1.2015, str. 1. i SL C 271, 19.9.2013., str. 61.

(10) SL C 389, 21.10.2016., str. 50.

(11) Njemačka, Francuska, Italija, Švedska, Belgija, Austrija.

(12) SL C 75, 10.3.2017., str. 119.; SL C 81, 2.3.2018., str. 102.

(13) SL C 345, 13.10.2017., str. 130.; SL C 345, 13.10.2017., str. 138.

(14) SL C 75, 10.3.2017., str. 119.

(15) SL C 367, 10.10.2018., str. 73.

(16) http://www.lastampa.it/2016/08/11/esteri/airbnb-in-francia-riscoppia-il-caso-tasse-KfgawDjefZxFdSNydZs8XP/pagina.html.

(17) INT/845, Umjetna inteligencija/učinak na radnu snagu, Salis Madinier i Samm, 2018. (vidjeti str. 1 ovog Službenog lista).

(18) SL C 125, 21.4.2017., str. 10.

(19) SL C 75, 10.3.2017., str. 119.

(20) SL C 434, 15.12.2017., str. 30.

(21) SL C 271, 19.9.2013., str. 127.

(22) SL C 75, 10.3.2017., str. 119.

(23) Odluka Komisije C(2018)2393, članak 10.

(24) SL C 173, 31.5.2017., str. 45., SL C 173, 31.5.2017., str. 1.

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/183

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Suzbijanje dezinformacija na internetu: europski pristup”

(COM(2018) 236 final)

(2018/C 440/32)

Izvjestitelj:

Martin SIECKER

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 18.6.2018.
Pravni temelj:	članak 304. UFEU-a
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	6.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	121/16/34

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Sloboda informiranja i izražavanja u EU-u je nepovrediva, no ona se koristi i za podrivanje načela Unije kako bi se onemogućili raspravljanje i kritičko razmišljanje; odnosno, umjesto za informiranje ili uvjeravanje, primjenjuje se kao oružje. Dezinformiranje se koristi kao ekstreman oblik zlouporabe medija, a cilj mu je utjecati na socijalne i političke procese. Posebno je snažno kada ga potpomažu vlade i kada se koristi u međunarodnim odnosima. Među (brojnim) najnovijim akutnim primjerima izdvajaju se rusko dezinformiranje pod pokroviteljstvom države, kampanja o Brexitu, koja se jedino može okarakterizirati kao izravan napad na EU, te utjecanje na izbore u SAD-u. Sve te destabilizirajuće aktivnosti izazivaju veliku zabrinutost europskog civilnog društva.

1.2.

Trenutačno se koristi niz sredstava i metoda za podrivanje europskih vrijednosti i vanjskog djelovanja EU-a, kao i za razvoj i izazivanje separatističkih i nacionalističkih stavova, manipulaciju javnošću i izravno uplitanje u unutarnju politiku suverenih država i EU-a u cjelini. Pored toga, zamjetan je sve veći utjecaj kibernetičkih ofenzivnih kapaciteta i povećano korištenje tehnologija kao oružja za postizanje političkih ciljeva. Učinak takvih radnji često se podcjenjuje (1).

1.3.

EGSO podupire poziv Komisije na veću odgovornost platformi društvenih mreža. Međutim, unatoč nekoliko studija i strateških dokumenata koje su proteklih godina izradili europski stručnjaci, Komunikacija ne sadržava obvezujuće praktične korake kojima bi se to zajamčilo.

1.4.

EU bi na temelju dostupnih analiza trebao osigurati i nastaviti provođenje istraživanja o utjecaju dezinformacija u Europi, među ostalim praćenjem otpornosti Europljana na dezinformacije u budućim anketama Eurobarometra. Te ankete ne samo da bi trebale obuhvaćati opće podatke o lažnim vijestima već bi se njima trebalo utvrđivati i stvarno stanje otpornosti Europljana na dezinformacije. Tekst Komisije ne odražava hitnost problematike i neambiciozan je, pa se njime ne rješavaju temeljna pitanja, poput programa potpore tradicionalnim medijima radi osiguravanja temeljnog prava građana na kvalitetno i pouzdano informiranje, proučavanja izvedivosti osnivanja javno-privatnih partnerstava za uspostavu plaćenih internetskih platformi koje nude sigurne i pristupačne internetske usluge, ispitivanja mogućnosti povećanja transparentnosti i nadzora u vezi s osnovnim algoritmima tih internetskih sustava i razmatranja mogućnosti suzbijanja monopola kako bi se ponovno uspostavili ravnopravni uvjeti za pošteno tržišno natjecanje, a sve to u cilju sprečavanja progresivnog srozavanja vrijednosti u društvu.

1.5.

EGSO izražava žaljenje zbog toga što se u Komunikaciji i izvješću stručne skupine na visokoj razini Rusija ne navodi kao glavni izvor neprijateljskog dezinformiranja usmjerenog protiv EU-a. No prvi je korak u rješavanju bilo kakvog problema priznavanje da problem postoji.

1.6.

Na temelju Rezolucije Europskog parlamenta od 15. lipnja 2017. o internetskim platformama i jedinstvenom digitalnom tržištu (2), Komisija upućuje na pozive EGSO-a na dužno provođenje postojećih pravnih propisa u vezi s internetskim platformama. EGSO uz to poziva Komisiju da privede kraju raspravu o sustavu pravne odgovornosti za internetske platforme i provede ciljanu regulaciju internetskih platformi u pogledu njihove definicije i naravi. Internetske platforme i društvene mreže trebale bi se obvezati na mjere kojima će osigurati transparentnost tako što će objasniti kako algoritmi odabiru predložene vijesti. Također bi ih trebalo poticati da poduzimaju učinkovite mjere za poboljšanje vidljivosti pouzdanih, sigurnih vijesti i olakšavanje pristupa korisnika takvim vijestima.

1.7.

1.8.

EGSO se slaže s Komisijom da bi zajednica za provjeru činjenica trebala usko surađivati. Već postoje slične mreže, uključujući mrežu u okviru radne skupine East Stratcom. Problem je u njihovoj potrebi za dostatnim financijskim sredstvima, a ona trenutačno nedostaju. EGSO poziva Komisiju i države članice da u cijelosti pruže potporu naporima koje ulaže radna skupina East Stratcom. To bi trebalo uključivati ne samo odgovarajući proračun već i aktivno sudjelovanje svih država članica u njezinu radu na temelju upućivanja stručnjaka u tu radnu skupinu i uspostave kontaktnih točaka. Potrebno je proaktivnije informirati sve zainteresirane strane o internetskoj stranici na kojoj se predstavljaju rezultati rada te radne skupine (3) kako bi se u EU-u povećala javna osviještenost o prijetnjama.

2. Sažetak Komunikacije Komisije

2.1.

Slobodan pluralistički informacijski ekosustav koji dobro funkcionira i temelji se na visokim profesionalnim standardima nužan je za zdravu demokratsku raspravu. Komisija vodi računa o prijetnjama koje dezinformacije predstavljaju za naše otvoreno i demokratsko društvo.

2.2.

Komisija nastoji utvrditi sveobuhvatan pristup kojim se želi odgovoriti na te prijetnje promicanjem digitalnog ekosustava (4) utemeljenog na transparentnosti i davanjem prednosti kvalitetnim informacijama, osnažiti građane u borbi protiv dezinformacija i zaštititi naše demokracije i procese oblikovanja politika.

2.3.

Komisija poziva sve relevantne sudionike da ulažu znatno više napora u primjereno rješavanje problema dezinformiranja. Komisija smatra da će se predloženim mjerama, provedu li se učinkovito, znatno pridonijeti suzbijanju dezinformiranja na internetu.

2.4.

Komisija je utvrdila tri glavna uzroka problema (stvaranje dezinformacija, umnoživanje preko društvenih mreža i drugih internetskih medija, širenje od strane korisnika internetskih platformi) i predstavlja nekoliko prijedloga za njihovo rješavanje u pet područja politika:

—	uspostava transparentnijeg, pouzdanijeg i odgovornijeg internetskog ekosustava,

—	sigurni i otporni izborni postupci,

—	poticanje obrazovanja i medijske pismenosti,

—	podupiranje kvalitetnog novinarstva kao ključnog elementa demokratskog društva,

—	suzbijanje prijetnji od unutarnjeg i vanjskog dezinformiranja s pomoću strateške komunikacije.

3. Opće napomene

3.1.

Porast organiziranog dezinformiranja koje provode razni državni i nedržavni akteri stvarna je prijetnja demokraciji. Te destabilizirajuće snage obuhvaćaju vlade nacija većih od bilo koje države članice EU-a. Ako EU želi suzbiti tu prijetnju, odgovarajuća razina djelovanja mora biti europska razina jer, za razliku od pojedinačnih država članica, Unija ima kritičnu masu i resurse zbog kojih se nalazi u jedinstvenom položaju za razvoj i provedbu strategija i politika usmjerenih na rješavanje tog složenog pitanja.

3.2.

Ispravno funkcioniranje demokracije ovisi o dobro obaviještenim građanima koji mogu donositi informirane odluke temeljene na pouzdanim činjenicama i stajalištima. U tom je smislu ključan sustav neovisnih, pouzdanih i transparentnih medijskih poduzeća – među kojima posebno mjesto zauzimaju javne radiotelevizijske kuće – koja zapošljavaju velik broj stručnjaka koji se bave prikupljanjem, provjerom, procjenom, analizom i tumačenjem izvora vijesti u cilju zaštite određene razine kvalitete i pouzdanosti objavljenih priča.

3.3.

Postoje razlike između lažnih vijesti i dezinformacija. Lažne vijesti postojale su kroz cijelu povijest: riječ je o općem pojmu koji obuhvaća glasine, ratnu propagandu, govor mržnje, senzacionalizam, laži, selektivno korištenje činjenica itd. Izum tiskarskog stroja u 15. stoljeću omogućio je distribuciju (lažnih) vijesti u većim razmjerima, a njihov geografski doseg dodatno je porastao uvođenjem poštanske marke 1840. godine. Digitalna tehnologija i internet uklonili su posljednje prepreke neograničenoj distribuciji.

3.4.

Pojam dezinformacija označava dokazivo lažnu ili obmanjujuću informaciju koja je smišljena, iznesena i širi se radi stjecanja ekonomske koristi ili namjernog zavaravanja javnosti te koja može naškoditi demokratskim procesima i utjecati na izbore te predstavlja ozbiljnu prijetnju društvu (5).

3.5.

U lancu dezinformiranja postoje brojne karike: oni koji stvaraju dezinformacije, oni koji se njima koriste te internetske platforme koje imaju sveobuhvatnu ulogu u cijelom procesu olakšavanjem distribucije.

Oni koji stvaraju dezinformacije (vlade, vjerske ustanove, poslovni konglomerati, političke stranke, ideološke organizacije itd.) čine to iz raznih razloga (kako bi utjecali na javno mišljenje i manipulirali njime, potvrdili svoju navodnu superiornost, ostvarili ili povećali dobit, stekli moć, širili mržnju, opravdali isključivanje itd.).

Oni koji distribuiraju dezinformacije (posebice internetske platforme, ali i tradicionalni mediji) imaju različite motive, među kojima su i financijska korist i namjerna manipulacija.

Oni koji se koriste dezinformacijama (korisnici interneta) često nisu dovoljno kritični kao potrošači te stoga internetske platforme namjerno manipuliraju njima. Posrednička tehnološka poduzeća, kao što su Twitter, Google i Facebook (da spomenemo tek neka od njih) olakšavaju neograničeno i nekontrolirano dijeljenje sadržaja na internetskim platformama u zamjenu za prikupljanje osobnih podataka s pomoću kojih te platforme ostvaruju golemu dobit koristeći se ciljanim oglašavanjem na mikrorazini u okviru kojega se prilagođene komercijalne poruke šalju strogo definiranim ciljnim skupinama. Neupućenost potrošača u pogledu digitalne samozaštite pridonosi rastu problema.

3.6.

Dotična tehnološka poduzeća snose zajedničku odgovornosti jer imaju sveobuhvatnu ulogu u tom procesu. Ne predstavljaju se kao izdavači, nego „samo” kao internetske platforme koje distribuiraju informacije i ostale sadržaje koje su izradili afirmirani mediji, pri čemu ne moraju plaćati uredničko osoblje za stvaranje sadržaja. Distribuiraju sadržaj iz drugih izvora bez provjere, procjene, analize ili tumačenja materijala koji objavljuju. „Google nije ‚samo’ platforma. On omeđuje, oblikuje i iskrivljuje način na koji promatramo svijet”, jedan je od zaključaka članka naslovljenog The great Brexit robbery: how our democracy was hijacked („Velika pljačka Brexita: kako je oteta naša demokracija”), koji je objavio The Guardian i u kojemu se analizira kako je „globalna operacija u sjeni […] koju su provodile različite snage iz kampanje za izlazak iz Unije utjecala na rezultat referenduma o EU-u”. Korisnicima je teško odvojiti dezinformacije od pouzdanih vijesti jer su predstavljene tako da ih se ne može razlikovati. Stoga bi tehnološka poduzeća trebala prvenstveno stremiti tomu da postanu transparentna u pogledu pravila i podataka. Posebno je važno koliko su transparentne veze između pravila platformi o prihodima od oglašavanja i širenja dezinformacija. (S tim u vezi potrebno je pomno pratiti tekuće pregovore o Kodeksu postupanja u slučaju dezinformiranja koji je trebao biti objavljen do kraja srpnja 2018.)

4. Posebne napomene

4.1.

Unatoč raznolikosti poruka, kanala, alata, razina, ambicije i taktičkih ciljeva te neovisno o njegovoj lako prilagodljivoj prirodi, strateški cilj kampanja dezinformiranja jest ugrožavanje liberalne demokracije te sijanje i jačanje nepovjerenja u vjerodostojne izvore informacija, u geopolitičku usmjerenost zemlje i u rad međuvladinih organizacija. Dezinformiranje se koristi za iskorištavanje i jačanje podjela među različitim socioekonomskim skupinama na temelju njihove nacionalnosti, rase, visine prihoda, dobi, obrazovanja i zanimanja. Dezinformiranje se provodi raznim kanalima, ne samo posredstvom onih afirmiranih kao što su medijske kuće, internetske platforme, masovne e-poruke itd. nego i posredstvom agencija za odnose s javnošću, lobista, centara za strateško promišljanje, nevladinih organizacija, utjecajnih osoba iz elitnih krugova, stranačke politike, stručnjaka, kulturnih aktivnosti te europskih krajnje desnih i krajnje lijevih pokreta koji zauzvrat dobivaju novčanu naknadu od raznih „neovisnih” javnih zaklada, s offshore računa itd.

4.2.

Ruska vlada u svojim kampanjama dezinformiranja upotrebljava širok spektar alata i instrumenata, kao što su već utvrdili Europski parlament (6), Europska komisija (7) i Europsko vijeće (8). Te kampanje dezinformiranja trebalo bi shvaćati krajnje ozbiljno. One su dio ruske vojne doktrine, a prihvaćaju ih najviše razine rukovodstva najvažnijih ruskih državnih medija. Te su kampanje izravno usmjerene na nanošenje štete liberalnoj demokraciji, vladavini prava i ljudskim pravima te na ušutkavanje onih institucija, međuvladinih organizacija, političara i pojedinaca koji ih brane (9).

4.3.

Živimo u vremenu izrazito polariziranih političkih i demokratskih odnosa. Skupine za strateško promišljanje kao što su Freedom House, Economist Intelligence Unit i druge navode da se demokracija od globalne gospodarske krize 2008. nalazi pod sve većim pritiskom. Jedna od posljedica takve situacije jest nova vrsta političkih čelnika za koje je svojstven raskid s demokratskom tradicijom koju u Europi gradimo posljednjih 70 godina. Umjesto demokratski izabranih liberalnih čelnika, sve je više „muškaraca čvrste ruke” čiji su izbori obilježeni dovođenjem u pitanje integriteta izbornog procesa. Ta nam je vrsta čelnika bila poznata izvan zone utjecaja EU-a, primjerice u Rusiji i Kini. Međutim, s predstavnicima kao što su Trump, Erdogan i izabrani „neliberalni demokrati” u državama članicama EU-a – koji su svi postali poznati zbog svoje sklonosti dezinformacijama, nepoštovanja demokracije i upitnog odnosa prema vladavini prava – ta pojava postaje izuzetno glasna i nevjerojatno bliska.

4.4.

Funkcionalna demokracija ovisi o dobro obaviještenim građanima koji mogu donositi informirane odluke temeljene na pouzdanim činjenicama i stajalištima od povjerenja, no u našem današnjem društvu pojmovi „pouzdanost” i „povjerenje” više nisu samorazumljivi. U ovoj vrsti izrazito polarizirane društvene klime, te uz prezatrpanost informacijama, ljudi su vrlo podložni dezinformiranju, zbog čega je razmjerno lako manipulirati njihovim ponašanjem. Takve vrlo uspješne destabilizirajuće operacije vidjeli smo na općim izborima u raznim državama članicama i u drugim slučajevima kao što su kampanja o Brexitu, kampanje dezinformiranja o napadima na Krim i Ukrajinu te napad ruskim vojnim raketnim sustavom BUK na zrakoplov prijevoznika Malaysia Airlines na letu MH 17 iz 2014., u kojemu je poubijano svih 298 osoba u avionu. Potiče se Komisija da osmisli proaktivnije načine educiranja javnosti o prijetnjama koje proizlaze iz kampanja dezinformiranja, kibernapada i ukupnog učinka stranog utjecaja na društvo, na primjer praćenjem najnovijih događanja u drugim zemljama te pružanjem dostupnih i privlačnih informacija građanima o najvažnijim pitanjima kibersigurnosti, što bi trebalo obuhvaćati savjete i primjere najbolje prakse u vezi s tim kako na najbolji način mogu zaštititi svoje svakodnevno digitalno okruženje.

4.5.

EGSO se slaže s Komisijom da bi, s obzirom na složenost tog problema i dinamičan razvoj događaja u digitalnom okruženju, svaki odgovor politike trebao biti sveobuhvatan, da bi trebalo provoditi kontinuirane procjene pojave dezinformiranja i da bi ciljeve politike trebalo prilagođavati u skladu s njegovim razvojem. Ne postoji jedno rješenje koje bi riješilo sve probleme, ali nepoduzimanje mjera u tom smislu ne dolazi u obzir. Prijedlozi Komisije korak su u pravom smjeru, no potrebno je činiti više i bolje. Mjere za rješavanje problema dezinformiranja potrebno je usmjeravati u skladu s načelima transparentnosti, raznolikosti, vjerodostojnosti i uključivosti, uz istodobnu zaštitu slobode govora i ostalih temeljnih prava.

4.6.

Rusija je po svemu sudeći osobito aktivna u području dezinformiranja i hibridnog ratovanja sa Zapadom, s naglaskom na EU-u. Kako bi se suzbilo to djelovanje, hitno je potreban transparentniji, pouzdaniji i odgovorniji internetski ekosustav. EGSO preporučuje studiju naslovljenu The Prague Manual („Praški priručnik”), koju su financirali nizozemsko Ministarstvo vanjskih poslova i Međunarodni višegradski fond i u kojoj se pruža jasan pregled neprijateljskog ruskog subverzivnog djelovanja u EU-u i prijetnje demokraciji koju ono predstavlja. Iako neke države članice i dalje sumnjaju u postojanje takve prijetnje ili čak pridonose njezinu širenju, u studiji se vrlo jasno iznosi zaključak da je djelovanje EU-a apsolutno nužno. U studiji se iznose konkretni prijedlozi za izradu i provedbu strategija protiv neprijateljskih i subverzivnih utjecaja.

4.7.

Uloga koju internetske platforme imaju u dezinformiranju moralno je neprihvatljiva. Te su platforme u razmjerno kratkom roku u biti razvile određenu komunalnu funkciju sličnu onoj koju su u prošlosti imala telefonska poduzeća, javne radiotelevizije i novine. Kako bi se „besplatno” koristili uslugama internetskih platformi, korisnici plaćaju osobnim podacima koji tim platformama omogućuju prodaju goleme količine ciljanog oglašavanja na mikrorazini, kao što je bio slučaj s društvom Cambridge Analytica. Taj model prihoda, koji predstavlja anomaliju s aspekta privatnosti, previše je unosan za te platforme da bi ga se dobrovoljno odrekle. Pojavili su se prijedlozi da bi platforme kao što je Facebook također trebale ponuditi vjerodostojnu i funkcionalnu uslugu sličnu onoj koju već nude, ali za koju bi korisnici trebali izdvojiti prihvatljiv iznos u zamjenu za jamstvo poštovanja privatnosti. Postavlja se pitanje imaju li potencijalni korisnici i dalje dovoljno pouzdanja i povjerenja u vjerodostojnost i integritet portala kao što je Facebook nakon što su uvidjeli na koji je način poduzeće koje stoji iza njega preuzelo odgovornost za svoje postupke pred Senatom SAD-a. Kako bi se povećalo povjerenje javnosti u internetske platforme, a građani zaštitili od te vrste zlouporabe, uključujući loše postupanje i dijeljenje osobnih podataka s trećim stranama, te se platforme moraju regulirati, na što je već ukazano u Kodeksu postupanja pri suzbijanju nezakonitog govora mržnje na internetu iz 2016., Općoj uredbi o zaštiti podataka i direktivama o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava. Međutim, samoregulacija, u skladu s prijedlogom Komisije, samo je prvi korak u tom pogledu, a trebaju ga pratiti daljnje mjere Komisije.

4.8.

Andrew Keen, britanski poduzetnik i pisac, poznat kao antikrist interneta, objavio je četiri vrlo kritične knjige o razvoju interneta. On nije protivnik interneta ili društvenih medija, ali smatra da su aktivnosti velikih tehnoloških poduzeća, čiji je cilj prikupljanje osjetljivih informacija o građanima, srž problema. Privatnost je iznimno dragocjena dobro, ona nas određuje. Tzv. besplatan poslovni model – u okviru kojeg ne plaćamo novcem, već time što se odričemo svoje privatnosti – uništit će našu privatnost. Keen povlači paralele s 19. stoljećem, kad je industrijska revolucija dovela do promjena čiji se razmjeri mogu usporediti s razmjerima promjena do kojih upravo dolazi zbog digitalne revolucije. Kad se promjena definira kao revolucija, obično je prate golemi problemi. U 19. stoljeću te smo probleme uspjeli riješiti uz pomoć alata kao što su inovacije, regulacija, mogućnost izbora koju imaju potrošači, građanski angažman i obrazovanje. Njegova je poruka da ljudska inteligencija – a ne umjetna inteligencija – to može opet ostvariti te da moramo iskoristiti sva sredstva upotrijebljena za zauzdavanje prethodne revolucije kako bismo osigurali da mi upravljamo digitalnom revolucijom i spriječili da ona ovlada nama.

4.9.

4.10.

Moglo bi primjerice biti korisno razmotriti mogućnost uspostave internetske platforme koja se temelji na javno-privatnom partnerstvu i jamči privatnost korisnika. Takva europska platforma, s Komisijom kao javnim partnerom u sufinanciranju, može biti vrlo privlačna i obećavajuća alternativa manipulacijskom stroju Marka Zuckerberga i drugim velikim privatnim i komercijalnim monopolima iz SAD-a i Kine. Ta bi platforma trebala jamčiti poštovanje privatnosti korisnika.

4.11.

U tržišnom gospodarstvu sve ima svoju cijenu, no u sklopu tog alternativnog rješenja valuta bi umjesto privatnosti bio novac. Većina potrebnih proračunskih sredstava za tu polujavnu uslugu mogla bi se osigurati iz poreznih prihoda, kao što je slučaj sa svim javim uslugama. Ostatak proračunskih sredstava osigurali bi korisnici, koji bi relativno malim iznosom zaštitili svoju privatnost od postojećih „društvenih” platformi čija je glad za podacima neutaživa. Kad bi EU i nacionalne vlade država članica takvu platformu službeno proglasile partnerom kojemu daju prednost te je upotrebljavale kao alternativu trenutačnim predatorima koji proždiru podatke, ekonomija razmjera omogućila bi joj da se natječe s postojećim sudionicima na tržištu. EU bi partnere kojima daje prednost mogao naći i među postojećim pretraživačima kojima se jamči apsolutna privatnost, instalirati ih kao zadane aplikacije na svim računalima u institucijama EU-a i preporučiti ih kao zadane aplikacije u vladinim institucijama u državama članicama. Komisija bi također mogla preuzeti proaktivniju ulogu i ispitati regulatorne mogućnosti u vezi s algoritmima i suzbijanjem monopola.

4.12.

Provjera činjenica nije rješenje problema, ali je od velike važnosti. Ona je prvi korak prema razumijevanju, razotkrivanju i analizi dezinformacija, što je nužno prije osmišljavanja daljnjih protumjera. Također je potrebno uložiti goleme napore kako bi se privukla pozornost šire javnosti s obzirom na to da se svi ne koriste platformama društvenih mreža ili čak internetom. Osobito bi moglo biti teško doprijeti do stanovnika udaljenih regija. Vidljivost u medijima je važna. Televizija je ljudima i dalje najčešći izvor informacija, a redovite emisije u kojima se na nacionalnom jeziku objašnjavaju slučajevi dezinformiranja mogu znatno pridonijeti osvještavanju javnosti o tom problemu. Važno je da postupak provjere informacija provode stručnjaci kako bi se izbjegle pogreške koje su obilježile nedavni prvi pokušaj Komisije. Ti se problemi mogu spriječiti suradnjom s izdavačkim kućama i medijskim organizacijama čiji novinari sudjeluju u provjeravanju činjenica.

4.13.

Jedan od problema u pogledu dezinformiranja jest činjenica da je nemoguće utvrditi identitet izvora koji šire dezinformacije na internetu. U kiberprostoru je vrlo jednostavno djelovati s lažnim identitetom, što zlonamjerni aktivni korisnici interneta upravo i čine. Komisija je u Zajedničkoj komunikaciji o kibernetičkoj sigurnosti objavljenoj u rujnu 2017. predstavila nekoliko prijedloga. Problem je u tome što ti prijedlozi nisu obvezujući: korisnici mogu odabrati da će na internetskim platformama surađivati samo s drugim korisnicima koji su se identificirali, Komisija će promicati dobrovoljne internetske sustave koji dopuštaju identifikaciju dobavljača informacija itd. Naravno, postoji potencijalni sukob interesa između privatnosti i potpune kontrole te bi trebalo biti moguće zadržati anonimnost pri pasivnom pretraživanju interneta. Međutim, ako zaista želimo učinkovitu borbu protiv dezinformacija, možda će nam biti potrebne strože mjere kad je riječ o identifikaciji u slučaju proaktivnog djelovanja na internetu. Naposljetku, tako funkcioniraju kvalitetni mediji, u skladu s Deklaracijom iz Bordeauxa iz 1954., koju je izradilo Međunarodno udruženje novinara i u kojoj se utvrđuju vrlo jasna i stroga načela rada s izvorima. Katkad postoje opravdani razlozi zašto tradicionalne kvalitetne medijske organizacije objavljuju priče iz anonimnih izvora, no u njima se uvijek navodi da su ime i adresa izvora poznati uredništvu.

4.14.

Tehnologije nisu ni „dobre” ni „loše”, one su neutralne. Može ih se upotrebljavati na dobar ili loš način, no to ovisi o odlukama ljudi koji se njima koriste. Nove tehnologije u nastajanju, kao što su one koje se trenutačno upotrebljavaju za dezinformiranje, mogu imati i ključnu ulogu u rješavanju pitanja dezinformiranja. EGSO stoga pozdravlja namjeru Komisije da u cijelosti iskoristi radni program Obzor 2020. i program koji će ga naslijediti Obzor Europa za mobilizaciju istraživanja i tehnologija kao što su umjetna inteligencija, lanac blokova i algoritmi u cilju bolje identifikacije izvora, provjere pouzdanosti informacija te procjene kvalitete i točnosti izvora podataka u budućnosti. Međutim, od presudne je važnosti detaljna analiza drugih mogućnosti financiranja suzbijanja dezinformacija jer programi Obzor nisu primjenjivi na većinu inicijativa.

4.15.

Sigurni i otporni izborni postupci temelj su demokracije u EU-u, no sigurnost i otpornost tih postupaka više nisu zajamčene. Posljednjih su godina taktike manipulacije i dezinformiranja na internetu otkrivene tijekom izbora u najmanje 18 država, a taktika dezinformiranja pridonijela je tome da se već sedmu godinu zaredom smanjuju ukupne internetske slobode. EGSO pozdravlja inicijative Komisije za utvrđivanje najbolje prakse za identifikaciju i smanjenje rizika od kibernapada i dezinformacija u izbornom postupku te za upravljanje njima, imajući na umu izbore za Europski parlament u 2019.

4.16.

Medijske i digitalne vještine te građansko obrazovanje ključne su sastavnice povećanja otpornosti društva, osobito s obzirom na to da su mladi, koji su uvelike prisutni na internetskim platformama, vrlo skloni prihvaćanju dezinformacija. Obrazovna politika odgovornost je vlade, stoga je organiziranje te vrste obrazovanja na svim razinama nacionalnih obrazovnih sustava i osposobljavanje nastavnika o toj temi zadatak nacionalnih vlada. Nažalost, vlade u svojim političkim programima često ne daju istaknuto mjesto medijskom i informacijskom opismenjavanju u okviru nacionalnih obrazovnih sustava. Najprije je potrebno poboljšati stanje u tom pogledu, iako medijska i informacijska pismenost nadilazi obrazovne sustave. Treba je promicati i poboljšavati u svim društvenim skupinama, neovisno o dobi. U tim bi područjima nevladine organizacije trebale imati odgovarajuću ulogu. Mnoge takve organizacije već djeluju diljem Europe, no većina njih to čini u malim razmjerima i nema potreban doseg u javnosti. Tu bi prazninu mogle popuniti inicijative za suradnju na nacionalnoj razini između nevladinih organizacija i nacionalnih vlada.

4.17.

Kvalitetni informativni mediji i pouzdano novinarstvo imaju ključnu ulogu u pružanju pouzdanih i raznolikih informacija građanima. Ti se tradicionalni mediji suočavaju s financijskim teškoćama s obzirom na to da platforme distribuiraju sadržaj koji ti mediji proizvode i pritom im ne nadoknađuju nastale troškove, a preuzimaju njihovu dobit prodajom oglašivačkog prostora. Kako bi se poboljšao položaj izdavača, a nositeljima prava zajamčila naknada za njihov rad kad se rezultatima tog rada koristi druga strana u komercijalne svrhe, poželjan je brz dogovor o reformi autorskog prava u EU-u. Nadalje, preporučuje se istražiti rješenja za proširenje inicijative koju je Europski parlament najavio u rujnu 2018., a koja se tiče europskih financijskih sredstava posebno namijenjenih potpori istraživačkom novinarstvu u EU-u. Snažni i pouzdani mediji preduvjet su otporne i obranjive demokracije u kojoj vladaju vrijednosti istine i odgovornosti. Financiranje je posebno važno za manje medijske kuće koje se često suočavaju sa sudskim postupcima i zlonamjernim optužbama čiji je cilj njihovo ušutkivanje.

4.18.

Kako bi suzbila prijetnje od unutarnjeg i vanjskog dezinformiranja, Komisija je 2015. uspostavila radnu skupinu East StratCom, usmjerenu na proaktivnu stratešku komunikaciju o politikama EU-a u cilju borbe protiv pokušaja destabilizacije koji dolaze iz Rusije. EGSO bi bio zadovoljan kad bi Komisija bila proaktivnija u informiranju šire javnosti o djelovanju radne skupine East StratCom i kad bi je usmjerila na informacije na internetskoj stranici radne skupine u cilju podizanja razine javne osviještenosti o prijetnjama našoj demokraciji i povećanja otpornosti na te prijetnje. Također je potrebno povećati proračun radne skupine. U Europskom parlamentu postignut je u listopadu 2017. dogovor o proračunu u iznosu od 1 000 000 EUR. Taj se proračun jedva može usporediti s financijskim sredstvima koja ulažu drugi akteri kao što je Ruska Federacija. (Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a procjenjuje da sofisticirana utjecajna kampanja koju provodi Kremlj uključuje unutarnji i vanjski propagandni aparat vrijedan 1,4 milijarde USD godišnje koji navodno dopire do oko 600 milijuna osoba u 130 zemalja i na 30 jezika.)

4.19.

Uz druge mjere, Komisija se potiče da obrati pozornost na činjenicu da su nacionalne institucije i propisi o informacijskoj sigurnosti u državama članicama često nedovoljno razvijeni, da je regulatorno okruženje zastarjelo (što nadležna regulatorna tijela sprečava da propisno nadziru ispunjavaju li kanali na kojima se šire dezinformacije zakonske norme), da je institucionalna suradnja nezadovoljavajuća te da postoji jasan nedostatak nacionalnih dugoročnih strategija za borbu protiv inozemnih kampanja dezinformiranja i za osmišljavanje dosljednih narativa usmjerenih na ranjive skupine stanovništva. Od presudne je važnosti i temeljita revizija Direktive EU-a o audiovizualnim medijskim uslugama, koja trenutačno omogućuje da medijska kuća bude registrirana u bilo kojoj državi članici EU-a sve dok članovi uprave te kuće imaju boravište u toj državi, zbog toga što se time omogućuje dopiranje do javnosti u europskim zemljama iskorištavanjem rupa u propisima EU-a.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Informativno izvješće REX/432 – Upotreba medija u svrhu utjecanja na društvene i političke procese u EU-u i istočnim susjednim zemljama.

(2) 2016/2276 (INI).

(3) https://euvsdisinfo.eu.

(4) Komisija u svojem dokumentu koristi riječ „ekosustav”. U tom bi kontekstu mogla biti prikladnija riječ „infrastruktura”.

(5) Komunikacija Komisije COM(2018) 236 final.

(6) http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//NONSGML+TA+P8-TA-2017-0272+0+DOC+PDF+V0//HR.

(7) http://ec.europa.eu/newsroom/dae/document.cfm?doc_id=50271.

(8) https://www.consilium.europa.eu/hr/meetings/european-council/2015/03/19-20/; http://www.consilium.europa.eu/media/33457/22-euco-final-conclusions-en.pdf; https://www.consilium.europa.eu/media/35936/28-euco-final-conclusions-en.pdf.

(9) The Strategy and Tactics of the Pro-Kremlin Disinformation Campaign („Strategija i taktika proruske kampanje dezinformiranja”), ESVD.

PRILOG

Sljedeći je amandman odbijen tijekom rasprava premda je dobio barem četvrtinu glasova:

Točka 4.3.

4.3.

Rezultat glasovanja:

Za:	68
Protiv:	82
Suzdržani:	24

6.12.2018

Službeni list Europske unije

C 440/191

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju Instrumenta za povezivanje Europe i stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1316/2013 i (EU) br. 283/2014”

(COM(2018) 438 final – 2018/0228 (COD))

(2018/C 440/33)

Izvjestitelj:	Aurel Laurenţiu PLOSCEANU
Suizvjestitelj:	Graham WATSON

Zahtjevi za savjetovanje:	Europski parlament, 14.6.2018. Vijeće Europske unije, 3.7.2018.
Pravni temelj:	članci 172., 194. i 304. UFEU-a
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	6.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	144/0/1

1. Zaključci i preporuke

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) zalaže se za to da se Instrumentu za povezivanje Europe (CEF) za razdoblje nakon 2020. dodijeli veći proračun u kojem će bespovratna sredstva i dalje biti glavna komponenta. Budući da brojni prometni, energetski i digitalni infrastrukturni projekti koji su ključni za konkurentnost EU-a ne ostvaruju povrat ulaganja potreban za privlačenje privatnih ulagača, EU i nacionalna javna tijela vlasti trebaju preuzeti obvezu u tom pogledu.

1.2

EGSO preporučuje da Europska komisija i države članice nastave poticati sinergije među projektima u ta tri sektora, jer su one trenutačno ograničene zbog krutosti proračunskog okvira u pogledu prihvatljivosti projekata i troškova.

1.3

EGSO Komisiji preporučuje da nastavi pružati tehničku potporu (mjere podrške za program CEF) radi promicanja prihvatljivosti zrelih i visokokvalitetnih projekata i da podupire kontinuitet u pružanju te vrste pomoći te da ažurira kriterije evaluacije kako bi se lakše utvrdila dodana vrijednost projekata. Treba poduzeti daljnje korake za pojednostavljenje administrativnih zahtjeva, i to ne samo za male iznose bespovratnih sredstava.

1.4

EGSO poziva suzakonodavce da zadrže obvezu iz prethodne Uredbe o CEF-u u skladu s kojom se „glavni dio” proračuna za energiju troši na projekte povezane s električnom energijom. To je od ključne važnosti kako bi se osiguralo da u okviru višegodišnjeg financijskog okvira CEF bude u skladu s ciljevima klimatske i energetske politike EU-a i kako bi se izbjeglo da postane važan izvora financiranja za projekte povezane s energijom iz fosilnih izvora. Važno je da se u CEF-u za razdoblje 2021. – 2027. ta obveza ojača, a ne oslabi.

1.5

EGSO smatra da kriterije za dodjelu navedene u članku 13. treba proširiti kako bi se obuhvatilo sigurnost opskrbe svim vrstama energije (električna energija, plin, grijanje itd.) i određena smanjenja emisija ugljika koja se ostvaruju svakim projektom.

1.6

EGSO naglašava da CEF treba usmjeriti na energetske projekte koji mogu osigurati veću energetsku neovisnost i sigurnost za EU. Uz potporu CEF-a treba uspostaviti i nove objekte za skladištenje električne energije.

1.7

EGSO preporučuje da se financijski kapacitet programa CEF u sklopu sljedećeg VFO-a poveća. U pogledu raspodjele bespovratnih sredstava između tri sektora, EGSO preporučuje razmatranje financijskih potreba svakog sektora, kao što su intenzitet kapitala i povrat ulaganja, te davanje prednosti ulaganjima koja ne može financirati tržište kako bi se održala visoka razina vjerodostojnosti i privlačnosti za ulagače.

1.8

EGSO stoga preporučuje da se ukupna proračunska sredstva za CEF povećaju zbog ključne važnosti tih sektora za unutarnje tržište.

1.9

EGSO naglašava da Komisija i države članice trebaju i dalje slijediti glavne ciljeve CEF-a u području prometne politike, a to su: dovršenje osnovne mreže transeuropske prometne mreže (TEN-T) do 2030. i prelazak na čistu, konkurentnu, inovativnu i povezanu mobilnost, uključujući i okosnicu infrastrukture EU-a za punjenje alternativnim gorivima do 2025. godine. Multimodalne i prekogranične veze iznimno su važne u tom pogledu.

1.10

EGSO poziva suzakonodavce da osiguraju široko i pravedno tržišno natjecanje za projekte koji koriste sredstva CEF-a, poštujući pritom reciprocitet u praksi i koristeći ugovorne uvjete koji kombiniraju učinkovitost i pravednu raspodjelu rizika.

1.11

EGSO suzakonodavcima preporučuje da osiguraju da sudjelovanje u određenim postupcima javne nabave bude otvoreno samo poduzećima iz zemalja u kojima su relevantna tržišta otvorena, čime se poštuje stvarna uzajamnost, i da standardni obrazac ugovora bude primjeren ciljevima i okolnostima projekta. Ugovorne uvjete treba oblikovati tako da se rizici povezani s ugovorom pošteno podijele, uz primarni cilj osiguravanja najekonomičnije cijene i najučinkovitijeg izvršenja ugovora. To bi se načelo trebalo primjenjivati bez obzira na to koriste li se nacionalni ili međunarodni standardni obrasci ugovora (temeljem članka 3. stavka 21. Smjernica i propisa o javnoj nabavi Europske banke za obnovu i razvoj od 1. studenog 2017.).

1.12

EGSO izričito podržava prijedlog da se prekogranična suradnja o proizvodnji obnovljive energije uključi u CEF za razdoblje 2021. – 2027. EGSO predlaže da se djelovanje u području obnovljivih izvora energije u okviru CEF-a usmjeri na stvaranje sveeuropske mreže za električnu energiju iz obnovljivih izvora (čime bi se na učinkovitiji način integrirale tehnologije koje koriste obnovljive izvore energije) i na veće uzimanje u obzir postojećeg potencijala tehnologija na cijelom kontinentu.

1.13

EGSO pozdravlja uključivanje postrojenja za obnovljivu energiju među prihvatljive projekte u energetskom segmentu CEF-a te preporučuje da se tekst izmijeni kako bi se uključili i veliki projekti i portfelji manjih projekata kako bi se svim tehnologijama omogućilo da se pošteno natječu za financijska sredstva.

1.14

EGSO preporučuje da se ciljevi CEF-a iz članka 3. prošire kako bi se uključilo ne samo olakšavanje prekogranične suradnje u području obnovljivih izvora energije već i izričito spomenulo uvođenje tih izvora.

1.15

EGSO napominje da je kupnja zemljišta isključena iz prihvatljivih troškova u članku 15. točki (c) i poziva suzakonodavce da razmotre predstavlja li to prednost ili nedostatak za određene projekte i tehnologije. Za sektore kao što su promet i obnovljiva energija kupnja zemljišta nije zanemariv dio ulaganja.

1.16

EGSO podsjeća Komisiju na to da su prekogranični spojni vodovi ključni čimbenici u integraciji obnovljivih izvora energije, ne samo zato što omogućuju prijenos električne energije iz obnovljivih izvora na velike udaljenosti, čime se potiče upotreba čišćih i jeftinijih izvora električne energije širom Europe, već i zato što se na njima temelji nužna fleksibilnost sustava.

1.17

EGSO preporučuje da se u potpunosti iskoriste prilike nastale zahvaljujući digitalizaciji energetskih mreža i stvaranju pametnih mreža koje integriraju obnovljive izvore energije te da Komisija istraži kako se sinergije između digitalnog i energetskog sektora CEF-a mogu u tom pogledu iskoristiti. EGSO primjećuje da u CEF-u za razdoblje 2014. – 2020. nema dovoljno projekata za pametne mreže, djelomično zbog prepreka koje sprečavaju financiranje projekata povezanih s niskonaponskim distribucijskim mrežama, za razliku od projekata povezanih s mrežama za prijenos visokonaponske električne energije.

1.18

EGSO preporučuje da se u okviru CEF-a također osigura postojanje mehanizama koji će (npr. upotrebom potvrda o podrijetlu) potvrditi kad se u prometne svrhe koristi električna energija iz obnovljivih izvora.

1.19

EGSO naglašava da prednost treba dati velikim sveeuropskim projektima digitalizacije prometa, kao što su ERTMS (Europski sustav za upravljanje željezničkim prometom), SESAR (Istraživanje i razvoj upravljanja zračnim prometom na jedinstvenom europskom nebu) i autonomna vožnja. Kako bi se osnovnu mrežu do 2030. opremilo sustavom ERTMS, potrebno je ulaganje od 15 milijardi EUR. Velik projekt na razini EU-a financira se bespovratnim sredstvima iz različitih klastera CEF-a, privatnih fondova i kombiniranih komponenti iz fonda InvestEU.

1.20

EGSO poziva na pokrivanje mreže TEN-T mobilnim mrežama pete generacije, što je od temeljne važnosti.

1.21

EGSO poziva na mjere kao što su učinkovite kontrole, moderni smještajni objekti za noćenje i dovoljno parkirališta s odgovarajućom opremom.

1.22

EGSO također smatra da je potrebno razmotriti bolje metode informiranja o postignućima programa CEF. Proračun za komunikaciju mogao bi biti koristan instrument u tom pogledu. Također je potrebno uzeti u obzir i veću predvidljivost.

1.23

EGSO preporučuje da se razmotre dodatne mjere kako bi se oslobodio puni potencijal programa uzimajući u obzir da je intervencija CEF-a bila presudna u pokretanju većine projekata i da se pokazala kao značajan katalizator javnih i privatnih ulaganja. Valja jačati komplementarnost između CEF-a i drugih programa (poput Obzora Europa, InvestEU i Kohezijskog fonda) kako bi se izbjegla preklapanja i optimizirala proračunska sredstva.

1.24

EGSO smatra da je kohezijska omotnica ključna za dovršenje dijelova osnovnih mreža u državama članicama korisnicama Kohezijskog fonda te preporučuje Europskoj komisiji i državama članicama da u sljedećem VFO-u zadrže dio Kohezijskog fonda pod izravnim upravljanjem CEF-a. Prioriteti CEF-a na području prometa trebaju se podržavati uz pomoć Europskog fonda za regionalni razvoj. Sredstva u svakom slučaju moraju ostati unutar države članice koja ispunjava uvjete.

1.25

EGSO predlaže da se metodologija evaluacije prilagodi zbog toga što uspjeh CEF-a nije zajamčen isključivo iznosom dodijeljenog novca i brojem podržanih projekata.

EGSO predlaže da se poboljša metodologija evaluacije CEF-a. Za dovršene projekte i projekte u poodmakloj fazi stvarna kvantitativna i kvalitativna procjena trebala bi se provesti krajem razdoblja 2014. – 2020. EGSO poziva na reviziju, među ostalim, napretka u razvoju mreže TEN-T, kao i promjena u tokovima putničkog i teretnog prometa. Također poziva na analizu socioekonomskih troškova i koristi projekata TEN-T-a, u okviru koje bi se uzeli u obzir odgovarajući društveni, gospodarski, klimatski i okolišni troškovi i koristi.

1.26

EGSO poziva na donošenje posebnih mjera za opće ciljeve na području zaštite klime.

1.27

EGSO poziva na to da se metropole uzmu u obzir u okviru glavnih infrastrukturnih projekata, bez obzira na to mogu li ili ne mogu primati sredstva iz Kohezijskog fonda.

1.28

EGSO predlaže poduzimanje konkretnih mjera kako bi se osigurala privlačnost naknadne dogradnje, obnove kapaciteta ili modernizacije postojeće infrastrukture koja i dalje predstavlja okosnicu postojeće mreže i instaliranih kapaciteta.

1.29

EGSO podupire razvoj dvonamjenske civilno-obrambene infrastrukture u okviru CEF-a, kako u pogledu fizičke tako i u pogledu tehnološke infrastrukture (poput ERTMS-a i SESAR-a), i preporučuje otvoren i proaktivan pristup u novom međunarodnom geopolitičkom kontekstu (inicijativa „Tri mora” itd.).

1.30

EGSO preporučuje da se u okviru CEF-a prednost da ulaganjima u prekograničnu infrastrukturu mreže TEN-T kako bi se osigurao sukladan kapacitet i izbjegla uska grla u svim vrstama prometa u cilju ostvarenja potpuno integrirane prometne mreže.

2. Sažetak Prijedloga Komisije

2.1

Prijedlogom se nastoji utvrditi pravni temelj CEF-a za razdoblje nakon 2020. i namijenjen je Uniji od 27 država članica.

2.2

U Prijedlogu Komisije (1) od 2. svibnja 2018. za VFO nakon 2020. navodi se iznos od 42,265 milijuna EUR za CEF (niže u tekstu):

CEF ZA RAZDOBLJE 2021. – 2027.

Iznosi u tekućim cijenama – EUR

Prometni sektor,

uključujući:

30 615 493 000

—	opću omotnicu

—	doprinos iz Kohezijskog fonda

—	potporu za vojnu mobilnost

12 830 000 000

11 285 493 000

6 500 000 000

Energetski sektor

8 650 000 000

Digitalni sektor

3 000 000 000

UKUPNO

42 265 493 000

2.3

Zamisao je da Europa ostvari mobilnost u kojoj neće biti smrtonosnih nesreća, emisija ugljika i papira, da postane svjetski predvodnik u području obnovljive energije te da bude na čelu digitalnog gospodarstva.

2.4

CEF podržava ulaganja u prometnu, energetsku i digitalnu infrastrukturu putem razvoja transeuropskih mreža (TEN), a promiče i prekograničnu suradnju u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora. Te mreže i prekogranična suradnja ključne su za funkcioniranje jedinstvenog tržišta i od strateške su važnosti za ostvarenje energetske unije, jedinstvenog digitalnog tržišta i razvoj održivih načina prijevoza.

2.5

Za razdoblje 2021. – 2027. VFO postavlja ambiciozniji cilj u pogledu uključivanja klimatskih mjera u sve programe EU-a u nastojanju ostvarivanja ciljne vrijednosti od 25 % rashoda EU-a kojima se doprinosi klimatskim ciljevima. Očekuje se da će se znatan doprinos u ostvarenju tog cilja dati CEF-om, s ciljem da se sa 60 % njegove omotnice pridonese klimatskim ciljevima.

2.6

Buduće potrebe za dekarbonizacijom i digitalizacijom podrazumijevaju sve veće približavanje prometnog sektora, energetskog sektora i digitalnog sektora. Sinergije svih triju sektora trebalo bi stoga potpuno iskoristiti, postižući maksimalnu djelotvornost i učinkovitost potpore Unije. Kako bi se potakli međusektorski prijedlozi i kako bi im se dao prioritet, jedan od kriterija za dodjelu bit će element sinergije u predloženoj mjeri.

2.7

Cilj je CEF-a u prometnom sektoru doprinijeti dovršetku obaju slojeva TEN-T-a (osnovne mreže do 2030. i šire razine do 2050.). Procjenjuje se da će dovršetak osnovne mreže TEN-T-a stvoriti rad ekvivalentan 7,5 milijuna godina radnog staža u razdoblju od 2017. do 2030., uz dodatno povećanje BDP-a od 1,6 % u 2030.

2.8

Prvi put u povijesti financiranje Unije za provedbu civilno-vojnih prometnih projekata s dvojnom namjenom trebalo bi se provoditi putem CEF-a.

2.9

U energetskom sektoru fokus je na dovršetku transeuropskih energetskih mreža putem razvijanja projekata od zajedničkog interesa povezanih s daljnjom integracijom unutarnjeg energetskog tržišta i s interoperabilnošću prekograničnih i međusektorskih mreža; i na održivom razvoju omogućavanjem dekarbonizacije, posebno integracijom obnovljivih izvora energije, te sigurnosti opskrbe, među ostalim, unapređivanjem i digitalizacijom infrastrukture.

2.10

U digitalnom sektoru Instrumentom za povezivanje Europe optimiraju se koristi koje svim građanima, poduzećima i javnim upravama može donijeti jedinstveno digitalno tržište.

2.11

Promet, energetika i digitalna infrastruktura u različitoj će se mjeri podupirati brojnim financijskim programima i instrumentima EU-a, uključujući Instrument za povezivanje Europe, Europski fond za regionalni razvoj i Kohezijski fond, Obzor Europa, InvestEU i LIFE.

2.12

Mjere u okviru Programa trebale bi biti usmjerene na situacije nefunkcioniranja tržišta ili neoptimalne situacije za ulaganja, što bi trebalo činiti razmjerno, bez dupliciranja ili istiskivanja privatnog financiranja, te bi one trebale imati jasnu europsku dodanu vrijednost.

2.13

Europska komisija 13. veljače 2018. (2) usvojila je rezultate ex-post evaluacije provedene u skladu s pet kriterija: djelotvornosti, učinkovitosti, relevantnosti, usklađenosti i europske dodane vrijednosti. Slijede izvaci:

—	CEF je djelotvoran i ciljani instrument za ulaganje u TEN te prometni, energetski i digitalni sektor; CEF-om je od 2014. uloženo 25 milijardi EUR, što je dovelo do približno 50 milijardi EUR uloženih u infrastrukturu u EU-u;

—	CEF-om je u svim državama članicama ostvarena velika europska dodana vrijednost jer se njime financiraju projekti povezivanja s prekograničnom dimenzijom;

—	prvi put je dio proračuna za koheziju (11,3 milijarde EUR za promet) izvršen izravnim upravljanjem unutar okvira CEF-a;

—	CEF i dalje upotrebljava i razvija inovativne financijske instrumente. Međutim, njihova je provedba ograničena zbog novih mogućnosti koje nudi EFSU;

—

CEF-om se usto ispitala mogućnost međusektorskih sinergija, ali je CEF bio ograničen trenutnim pravnim i proračunskim okvirom. Smjernice sektorske politike i instrument CEF-a trebali bi biti fleksibilniji kako bi se njima olakšale sinergije i kako bi bolje odgovarali na nova tehnološka kretanja i prioritete poput digitalizacije, istodobno ubrzavajući dekarbonizaciju i rješavajući zajednička socijalna pitanja poput kibersigurnosti.

2.14

Komisija predlaže nastavak provedbe novog programa za tri CEF-ova sektora uz izravno upravljanje koje će provoditi Europska komisija i njezina Izvršna agencija za inovacije i mreže (INEA).

2.15

Iz predloženog proračuna podmirit će se svi potrebni rashodi poslovanja za provedbu Programa te troškovi ljudskih resursa i ostali administrativni rashodi u vezi s upravljanjem Programom.

2.16

U usporedbi s CEF-om 2014. – 2020. primjenjivat će se jednostavniji ali pouzdaniji okvir uspješnosti za praćenje ciljeva i njegova doprinosa ciljevima politike EU-a. Pokazatelji za praćenje provedbe i napretka odnosit će se osobito na:

—	učinkovite i međusobno povezane mreže i infrastrukturu za pametnu, održivu, uključivu i sigurnu mobilnost te prilagodbu zahtjevima za vojnu mobilnost,

—	doprinos međusobnom povezivanju i integraciji tržišta, sigurnosti opskrbe energijom i održivom razvoju omogućavanjem dekarbonizacije te doprinos prekograničnoj suradnji u području obnovljive energije,

—	doprinos uvođenju infrastrukture za digitalno povezivanje širom Europske unije.

3. Opće i posebne napomene

3.1

EGSO naglašava stratešku važnost programa CEF iz perspektive integracije unutarnjeg tržišta, pametne mobilnosti i mogućnosti da se putem programa ostvari konkretna dodana vrijednost za građane, poduzeća i socijalnu koheziju, kao i prosperitet i dodana vrijednost za EU u cjelini.

Krajem 2017. u okviru CEF-a za promet već je bio dodijeljen iznos od 21,3 milijarde EUR bespovratnih sredstava za projekte TEN-T-a, što je rezultiralo ulaganjem u ukupnom iznosu od 41,6 milijardi EUR.

3.2

Tijekom 2018. bit će potpisani dodatni sporazumi o bespovratnim sredstvima za poziv na mješovito financiranje kojim se kombiniraju bespovratna sredstva CEF-a s privatnim financiranjem, među ostalim iz Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU). Procjenjuje se da će svakih milijardu eura uloženih u osnovnu mrežu TEN-T stvoriti do 20 000 novih radnih mjesta.

3.3

EGSO u načelu pozdravlja Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju Instrumenta za povezivanje Europe i stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1316/2013 i (EU) br. 283/2014 za razdoblje 2021. – 2027.

3.4

EGSO uviđa da je CEF jedan od najuspješnijih programa EU-a i naglašava njegovu stratešku važnost za integraciju unutarnjeg tržišta, dovršetak energetske unije i pametnu mobilnost. Također ističe da CEF Europskoj uniji daje mogućnost da ostvari konkretnu dodanu vrijednost za građane, poduzeća i socijalnu koheziju.

3.5

EGSO smatra da financijski kapacitet programa CEF u sklopu sljedećeg VFO-a treba povećati i bolje ga uravnotežiti kako bi se održala visoka razina njegove vjerodostojnosti i privlačnosti za ulagače. Nedovoljan proračun ugrozio bi dovršetak mreža TEN-T i TEN-E, a već ostvarena ulaganja iz javnih sredstava izgubila bi na vrijednosti.

3.6

EGSO naglašava da se mora ubrzati ulaganje u digitalne, inovativne i održive prometne projekte kako bi se prešlo na zeleniji, istinski integriran, moderan, svima dostupan, sigurniji i učinkovit prometni sustav; Socijalnu koheziju na razini EU-a treba ojačati povećanjem javnih ulaganja u projekte koji donose europsku i regionalnu dodanu vrijednost.

3.7

EGSO smatra da su sinergije među projektima u ta tri sektora trenutačno ograničene zbog krutosti proračunskog okvira u pogledu prihvatljivosti projekata i troškova.

3.8

EGSO pozdravlja tehničku potporu koja se pruža radi promicanja prihvatljivosti zrelih i visokokvalitetnih projekata i podupire kontinuitet u pružanju te vrste pomoći, kao i ažuriranje kriterija evaluacije kako bi se lakše utvrdila dodana vrijednost projekata. Treba ostvariti daljnje korake za pojednostavljenje administrativnih zahtjeva, i to ne samo za male iznose bespovratnih sredstava.

3.9

EGSO naglašava da Komisija i države članice trebaju ostati predani glavnim ciljevima politika CEF-a, a to su: dovršenje osnovne mreže TEN-T-a do 2030. i prelazak na čistu, konkurentnu, inovativnu i povezanu mobilnost, uključujući i okosnicu infrastrukture EU-a za punjenje alternativnim gorivima do 2025. godine. Multimodalne i prekogranične veze od velike su važnosti u tom pogledu.

3.10

CEF treba usmjeriti na energetske projekte koji mogu osigurati veću energetsku neovisnost i sigurnost za EU. Uz potporu CEF-a treba uspostaviti i objekte za skladištenje električne energije.

3.11

EGSO smatra da su prekogranični spojni vodovi ključni čimbenici u integraciji obnovljivih izvora energije, ne samo zato što omogućuju prijenos električne energije iz obnovljivih izvora, već i zato što se na njima temelji nužna fleksibilnost sustava.

3.12

Ulogu europskih koordinatora treba povećati kako bi se mogla provesti detaljna procjena dovršenih projekata, projekata u poodmakloj fazi, stvarnih postignuća i preostalih uskih grla. Komisija mora osigurati da prioritet poziva na podnošenje ponuda odražava tu procjenu.

3.13

EGSO smatra da bi sektor prometa trebao u potpunosti iskoristiti mogućnosti koje nude digitalne i inovativne tehnologije te priznaje da je nova inovativna prometna infrastruktura privlačnija za ulaganja, osobito ona iz privatnog sektora.

3.14

EGSO smatra da je ulaganje u promet, a posebice u transeuropske prometne mreže (TEN-T), ključno za rast i radna mjesta u Europi. Stoga se zalaže za to da se CEF-u za razdoblje nakon 2020. dodijeli veći proračun u kojem će bespovratna sredstva i dalje biti glavna komponenta. Budući da brojni prometni infrastrukturni projekti koji su ključni za konkurentnost EU-a ne ostvaruju povrat ulaganja potreban za privlačenje privatnih ulagača, EU i nacionalna javna tijela vlasti trebaju preuzeti obvezu u tom pogledu.

3.15

Europska komisija trebala bi očuvati integritet CEF-ova financijskog kapaciteta i više ga ne smanjivati u korist drugih programa, kao što su EFSU ili Europski program industrijskog razvoja u području obrane (EDIDP).

3.16

EGSO naglašava da prednost treba dati velikim sveeuropskim projektima digitalizacije prometa, kao što su ERTMS, SESAR i autonomna vožnja. Za realizaciju tih projekata potrebno je mješovito financiranje: javna sredstva CEF-a i privatna sredstva za koja jamči InvestEU Pokrivenost mreže TEN-T mobilnim mrežama pete generacije jednako je važno. U razdoblju između 1995. i 2016. ERTMS-om je opremljeno tek 8 % od ukupno 51 000 km koridora osnovne mreže. Tim će tempom za opremanje cijele osnovne mreže biti potrebno više od 200 godina. Za dovršenje do 2030. godine trebalo bi uložiti 15 milijardi EUR i silno ubrzati provedbu programa. Time bi se osigurao neometani željeznički promet u Europi uz povećanje kapaciteta, sigurnosti i točnosti.

3.17

Električna mobilnost ključan je dio prijelaza na održivi promet, a pruža i mogućnost razmjene između vozila i mreže, pri čemu kapacitet baterije električnog vozila za skladištenje energije služi kao izvor fleksibilnosti mreže. Interoperabilnost sučelja između vozila i mreže trebala bi biti glavni prioritet u cijelom EU-u. U okviru CEF-a također bi trebalo osigurati postojanje mehanizama koji će (npr. upotrebom potvrda o podrijetlu) potvrditi kad se u prometne svrhe koristi električna energija iz obnovljivih izvora.

3.18

Za uspješnu provedbu CEF-a ključne su sinergije, primjerice: mjesta za punjenje električnih vozila koja se napajaju električnom energijom iz obnovljivih izvora, solarne fotovoltaične nadstrešnice za automobile te razvoj tehnologije sučelja između vozila i mreže.

3.19

Razmotriti treba i elektrifikaciju cestovnog prometa. U referentnom razdoblju bilo bi potrebno 10 milijardi EUR za elektrifikaciju oko 7 000 km autocesta za kamione i autobuse.

3.20

Razvoj i obnova prometne infrastrukture u EU-u još uvijek su fragmentirani, što predstavlja velik izazov u smislu kapaciteta i financiranja. Od strateške je važnosti u EU-u osigurati održiv rast, stvaranje radnih mjesta i konkurentnost s jedne strane, a socijalnu i teritorijalnu koheziju s druge.

3.21

U prometnoj infrastrukturi zaposleno je 11,2 milijuna ljudi. Općenito, unutar okvira CEF-a potrebno je uzeti u obzir i njihove potrebe i radne uvjete. EGSO poziva na mjere kao što su učinkovite kontrole, moderni smještajni objekti za noćenje i dovoljno parkirališta s odgovarajućom opremom.

3.22

EGSO primjećuje da je u Prijedlogu Komisije oslabljena prethodna obveza da se „glavni dio” energetskog proračuna troši na projekte povezane s električnom energijom. EGSO pozdravlja očekivanje Komisije da će se to ostvariti do kraja programskog razdoblja trenutačnog CEF-a. Ispunjenje te obveze od ključne je važnosti kako bi se osiguralo da CEF bude u skladu s ciljevima klimatske i energetske politike EU-a.

3.23

Kad je riječ o uključivanju postrojenja za energiju iz obnovljivih izvora među prihvatljive projekte u energetskom segmentu CEF-a, tekst treba izmijeniti kako bi se uključili i veliki projekti i portfelj manjih projekata. To je ključno za veću uporabu sredstava EU-a za obnovljive izvore energije, kako je opisano u preinaci Direktive o energiji iz obnovljivih izvora.

3.24

Uviđamo da (u stalnim cijenama) sredstva dodijeljena CEF-u za razdoblje 2021. – 2027., i doprinos iz Kohezijskog fonda predstavljaju smanjenje od 12 – 13 %. Taj je aspekt potrebno preispitati. Istodobno je potrebno ispuniti prioritete u okviru CEF-a na području prometa. Udio Europskog fonda za regionalni razvoj koji određena država članica korisnica nije iskoristila tijekom prve tri godine bit će dodijeljen istoj državi u skladu s tim prioritetima.

3.25

Unatoč vrlo konkretnoj prirodi većine projekata, ocjena CEF-a sredinom provedbenog razdoblja prvenstveno se usmjerila na kvantitativne aspekte.

3.26

Za dovršene projekte i projekte u poodmakloj fazi stvarna kvantitativna i kvalitativna procjena trebala bi se provesti krajem razdoblja 2014. – 2020.

3.27

U nacrt nije uključena evaluacija učinkovitosti projekata, što je Europski revizorski sud kritizirao u svojem izvješću iz 2018. EGSO stoga poziva na reviziju, među ostalim, napretka u razvoju mreže TEN-T, kao i promjena u tokovima putničkog i teretnog prometa. Povrh toga, EGSO poziva na analizu socioekonomskih troškova i koristi projekata TEN-T-a, u okviru koje bi se uzeli u obzir odgovarajući društveni, gospodarski, klimatski i okolišni troškovi i koristi.

3.28

EGSO predlaže da se uspjeh CEF-a ne jamči isključivo iznosom dodijeljenog novca i brojem podržanih projekata. Metodologiju evaluacije treba prilagoditi.

3.29

EGSO također smatra da je potrebno razmotriti bolje metode informiranja o postignućima programa CEF. Potrebna je i veća predvidljivost.

3.30

Metropole Europe one su regije unutar EU-a u kojima ima najviše prometa, odnosno koje su ishodište ili destinacija gotovo svog prometa. EGSO poziva na to da se aglomeracije uzmu u obzir u okviru glavnih infrastrukturnih projekata, bez obzira na to mogu li ili ne mogu primati sredstva iz Kohezijskog fonda.

3.31

EGSO pozdravlja činjenicu da će CEF prvi puta podržati civilno-vojnu prometnu infrastrukturu dvojne namjene sa 6,5 milijardi EUR kako bi se vojna mobilnost u EU-u poboljšala, u skladu sa Zajedničkom komunikacijom iz studenog 2017 (3). i Akcijskim planom iz ožujka 2018 (4).

3.32

EGSO pozdravlja ciljeve iz „Akcijskog plana za vojnu mobilnost” i podupire obrambenu uniju u pogledu poboljšavanja infrastrukture i omogućavanja sinergija. Civilno-obrambenu infrastrukturu dvojne namjene treba razviti duž cijele mreže TEN-T, a i u regijama najizloženijima vojnoj opasnosti.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) COM(2018) 321 final.

(2) COM(2018) 066 final.

(3) Bruxelles, 10.11.2017. – JOIN (2017) 41 final, Zajednička komunikacija Europskom parlamentu i Vijeću: Poboljšanje vojne mobilnosti u Europskoj uniji.

(4) Bruxelles, 28.3.2018. – JOIN (2018) 5 final, Zajednička komunikacija Europskom parlamentu i Vijeću o Akcijskom planu za vojnu mobilnost.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 440

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 61. 6. prosinca 2018.

Sadržaj		Stranica
	I. Rezolucije, preporuke i mišljenja
	MIŠLJENJA
	Europski gospodarski i socijalni odbor
	537. plenarno zasjedanje EGSO-a, 19.9.2018.–20.9.2018.
2018/C 440/01	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Predviđanje posljedica umjetne inteligencije na radna mjesta radi osiguravanja pravedne tranzicije (samoinicijativno mišljenje)	1
2018/C 440/02	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Povjerenje, privatnost i sigurnost potrošača i poduzeća u internetu stvari (samoinicijativno mišljenje)	8
2018/C 440/03	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Prikladniji pokazatelji za evaluaciju ciljeva održivog razvoja – doprinos civilnog društva (samoinicijativno mišljenje)	14
2018/C 440/04	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Doprinosu europskih ruralnih područja Godini kulturne baštine 2018. radi osiguravanja održivosti i urbane/ruralne kohezije (samoincijativno mišljenje)	22
2018/C 440/05	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Učinak supsidijarnosti i prekomjerne regulacije na gospodarstvo i zapošljavanje (razmatračko mišljenje na zahtjev austrijskog predsjedništva Vijeća)	28
2018/C 440/06	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Digitalni jaz među spolovima (Razmatračko mišljenje na zahtjev Europskog parlamenta)	37
2018/C 440/07	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Biogospodarstvo – doprinos ostvarenju klimatskih i energetskih ciljeva EU-a i UN-ovih ciljeva održivog razvoja (razmatračko mišljenje)	45

	III Pripremni akti
	EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR
	537. plenarno zasjedanje EGSO-a, 19.9.2018.–20.9.2018.
2018/C 440/08	Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Umjetna inteligencija za Europu(COM(2018) 237 final)	51
2018/C 440/09	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o omogućivanju digitalne transformacije na jedinstvenom digitalnom tržištu u području zdravstva i skrbi: osnaživanje građana i stvaranje zdravijeg društva(COM(2018) 233 final)	57
2018/C 440/10	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o a) Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ(COM(2018) 184 final – 2018/0089 (COD)) i o b) Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., Direktive 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila EU-a o zaštiti potrošača(COM(2018) 185 final – 2018/0090 (COD))	66
2018/C 440/11	Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Obnovljeni program za istraživanje i inovacije – prilika da Europa oblikuje svoju budućnost(Doprinos Europske komisije neformalnom sastanku čelnika EU-a u Sofiji 16. svibnja 2018.) (COM(2018) 306 final)	73
2018/C 440/12	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 596/2014 i Uredbe (EU) 2017/1129 u pogledu promicanja upotrebe rastućih tržišta malih i srednjih poduzeća (MSP-ova)(COM(2018) 331 final – 2018/0165 (COD))	79
2018/C 440/13	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti(COM(2018) 336 final – 2018/0168 (COD))	85
2018/C 440/14	Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima za homologaciju za motorna vozila i njihove prikolice te za sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice namijenjene za takva vozila, u pogledu njihove opće sigurnosti te zaštite osoba u vozilima i nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu, o izmjeni Uredbe (EU) 2018/… i stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 78/2009, (EZ) br. 79/2009 i (EZ) 661/2009(COM(2018) 286 final – 2018/0145 COD)	90
2018/C 440/15	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o dopuni homologacijskog zakonodavstva EU-a s obzirom na povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije(COM(2018) 397 final – 2018/0220 (COD))	95
2018/C 440/16	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 469/2009 o svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove(COM(2018) 317 final – 2018/0161 (COD))	100
2018/C 440/17	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni i ispravku Uredbe (EU) br. 167/2013 o homologaciji i nadzoru tržišta traktora za poljoprivredu i šumarstvo(COM(2018) 289 final – 2018/0142 (COD))	104
2018/C 440/18	Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o: Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Moderan proračun Unije koja štiti, osnažuje i brani. Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027.(COM(2018) 321 final), Prijedlogu uredbe Vijeća o utvrđivanju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027.(COM(2018) 322 final/2 – 2018/0166 (APP)), Prijedlogu odluke Vijeća o sustavu vlastitih sredstava Europske unije(COM(2018) 325 final – 2018/0135 (CNS)), Prijedlogu uredbe Vijeća o metodama i postupku za stavljanje na raspolaganje vlastitih sredstava koja se temelje na zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit, na sustavu Europske unije za trgovanje emisijama i na nerecikliranom plastičnom ambalažnom otpadu te o mjerama za zadovoljavanje potreba za gotovinom(COM(2018) 326 final – 2018/0131 (NLE)), Prijedlogu uredbe Vijeća o utvrđivanju provedbenih mjera za sustav vlastitih sredstava Europske unije(COM(2018) 327 final – 2018/0132 (APP)), Prijedlogu uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EEZ, Euratom) br. 1553/89 o konačnom jedinstvenom režimu ubiranja vlastitih sredstava koja proizlaze iz poreza na dodanu vrijednost(COM(2018) 328 final – 2018/0133 (NLE))	106
2018/C 440/19	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o posebnim odredbama za cilj Europska teritorijalna suradnja (Interreg) uz potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj i instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja(COM(2018) 374 final – 2018/0199 (COD))	116
2018/C 440/20	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o mehanizmu za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu(COM(2018) 373 final – 2018/0198 (COD))	124
2018/C 440/21	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Europskog nadzornog tijela za rad(COM(2018) 131 final – 2018/0064 (COD))	128
2018/C 440/22	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu preporuke Vijeća o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti(COM(2018) 132 final)	135
2018/C 440/23	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Prilagodba zajedničke vizne politike novim izazovima(COM(2018) 251 – final) i Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 810/2009 o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama)COM(2018) 252 final – 2018/0061(COD)	142
2018/C 440/24	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2004/37/EZ o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu(COM(2018) 171 final – 2018/0081 (COD))	145
2018/C 440/25	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Preporuci Vijeća o pojačanoj suradnji u borbi protiv bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem(COM(2018) 244 final – SWD(2018) 149 final)	150
2018/C 440/26	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 767/2008, Uredbe (EZ) br. 810/2009, Uredbe (EU) 2017/2226, Uredbe (EU) 2016/399, Uredbe (EU) 2018/… (Uredba o interoperabilnosti) i Odluke 2004/512/EZ te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2008/633/PUP(COM(2018) 302 final)	154
2018/C 440/27	Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o transparentnosti i održivosti EU-ove procjene rizika u prehrambenom lancu, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 178/2002 (o općim propisima o hrani), Direktive 2001/18/EZ (o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama), Uredbe (EZ) br. 1829/2003 (o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje), Uredbe (EZ) br. 1831/2003 (o dodacima hrani za životinje), Uredbe (EZ) br. 2065/2003 (o aromama dima), Uredbe (EZ) br. 1935/2004 (o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom), Uredbe (EZ) br. 1331/2008 (o zajedničkom postupku odobravanja prehrambenih aditiva, prehrambenih enzima i prehrambenih aroma), Uredbe (EZ) br. 1107/2009 (o proizvodima za zaštitu bilja) i Uredbe (EU) 2015/2283 (o novoj hrani)(COM(2018) 179 final – 2018/0088 (COD))	158
2018/C 440/28	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o nepoštenim trgovačkim praksama u odnosima među poduzećima u lancu opskrbe hranom(COM(2018) 173 final)	165
2018/C 440/29	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju višegodišnjeg plana za riblje stokove u zapadnim vodama i njima susjednim vodama i za ribarstvo koje iskorištava te stokove, o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1139 o utvrđivanju višegodišnjeg plana za Baltičko more i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007 i (EZ) br. 1300/2008(COM(2018) 149 final – 2018/0074 (COD))	171
2018/C 440/30	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o višegodišnjem planu oporavka sredozemnog igluna i izmjeni uredaba (EZ) br. 1967/2006 i (EU) 2017/2107(COM(2018) 229 final – 2018/0109 (COD))	174
2018/C 440/31	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja(COM(2018) 238 final – 2018/0112 (COD))	177
2018/C 440/32	Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Suzbijanje dezinformacija na internetu: europski pristup(COM(2018) 236 final)	183
2018/C 440/33	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju Instrumenta za povezivanje Europe i stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1316/2013 i (EU) br. 283/2014(COM(2018) 438 final – 2018/0228 (COD))	191
2018/C 440/34	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja za razdoblje 2021. – 2027. (program Periklo IV)(COM(2018) 369 final – 2018/0194(CNS))	199