19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/2

P8_TA(2017)0278

Europske norme za 21. stoljeće

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o europskim normama za 21. stoljeće (2016/2274(INI))

(2018/C 334/01)

Europski parlament,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, o izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća,

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije (Direktiva o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava),

—	uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 1. lipnja 2016. o provedbi Uredbe (EU) br. 1025/2012 u razdoblju od 2013. do 2015. (COM(2016)0212),

—	uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 1. lipnja 2016. naslovljen „Analiza provedbe Uredbe (EU) br. 1025/2012 od 2013. do 2015. i informativni članci” (SWD(2016)0126),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. lipnja 2016. naslovljenu „Europske norme za 21. stoljeće” (COM(2016)0358),

—	uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 1. lipnja 2016. naslovljen „Iskorištavanje potencijala europskih normi u području usluga kako bi se pomoglo potrošačima i poduzećima u Europi” (SWD(2016)0186),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. lipnja 2016. naslovljenu „Godišnji program rada Unije za europsku normizaciju za 2017.” (COM(2016)0357),

—	uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 1. lipnja 2016. naslovljen „Provedba mjera predviđenih programom rada Unije za europsku normizaciju iz 2016., uključujući provedbene akte i mandate poslane europskim organizacijama za normizaciju” (SWD(2016)0185),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. travnja 2016. naslovljenu „Prioriteti normizacije IKT-a za jedinstveno digitalno tržište” (COM(2016)0176),

—	uzimajući u obzir zajedničku inicijativu o normizaciji u okviru strategije za jedinstveno tržište kako se navodi u komunikaciji Komisije od 28. listopada 2015. naslovljenoj „Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća” (COM(2015)0550),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. listopada 2010. o budućnosti europske normizacije (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora naslovljeno „Europske norme za 21. stoljeće”,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora naslovljeno „Europska normizacija za 2016.”,

—	uzimajući u obzir strategiju Komisije za softver otvorenog koda za razdoblje od 2014. do 2017. (2),

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za promet i turizam (A8-0213/2017),

budući da je europski sustav normizacije središnji element u razvoju jedinstvenog tržišta; budući da je rad Komisije na utvrđivanju zajedničke vizije europske normizacije izravan rezultat programa Junckerove Komisije od deset prioriteta, a posebice onih prioriteta povezanih sa stvaranjem povezanoga jedinstvenog digitalnog tržišta i Strategije jedinstvenog tržišta;

budući da otvoren, uključiv, transparentan i ponajprije tržišno uvjetovan europski sustav normizacije koji se temelji na povjerenju i pravilnoj usklađenosti ima ključnu ulogu za da davanje pozitivnog odgovora europske industrijske, gospodarske, socijalne i ekološke politike i zakonodavstva na sve veću potrebu za normama koje pridonose sigurnosti proizvoda, inovacijama, interoperabilnosti, održivosti i pristupačnosti za osobe s invaliditetom te poboljšanju kvalitete života građana, potrošača i radnika;

C.	budući da bi se učinkovit europski sustav normizacije trebao temeljiti na bliskom partnerstvu i suradnji industrije, javnih tijela, tijela za normizaciju i drugih zainteresiranih strana, poput organizacija iz Priloga III. priznatih u Uredbi (EU) br. 1025/2012;

budući da je europske norme potrebno razvijati u sklopu otvorenog, uključivog i transparentnog sustava na temelju konsenzusa svih dionika u cilju definiranja strateških tehničkih ili kvalitativnih zahtjeva koje će možda ispunjavati trenutačni ili budući proizvodi, proizvodni postupci, usluge ili metode;

budući da se u komunikaciji Komisije o prioritetima normizacije IKT-a za jedinstveno digitalno tržište prepoznaje vrijednost otvorenih normi, ali ne pruža definiciju otvorene norme; budući da su se otvorene norme pokazale važnima za stvaranje i razvoj interneta i internetskih usluga koji su potom potaknuli inovativne, socijalne i gospodarske perspektive;

F.	budući da uporaba softverskih i hardverskih rješenja licenciranja otvorenog koda treba i može pomoći europskim poduzećima i upravama da osiguraju bolji pristup digitalnoj robi i uslugama;

budući da je moderan i fleksibilan europski sustav normizacije koristan sastavni dio ambiciozne i obnovljene europske industrijske politike i funkcioniranja jedinstvenog tržišta; budući da se normama mogu poboljšati globalna konkurentnost, rast, pošteno tržišno natjecanje i inovativnost EU-a, pružiti podrška kvaliteti i poduzećima, a posebice učinkovitosti MSP-ova, zaštiti potrošača, radnika i okoliša;

budući da su u Europi istodobno na snazi dva sustava za razvijanje normi, od kojih se jedan temelji na načelu nacionalnog delegiranja koji provode Europski odbor za normizaciju (CEN) i Europski odbor za elektrotehničku normizaciju (CENELEC), a drugi na plaćenom članstvu dionika koji je razvio Europski institut za telekomunikacijske norme (ETSI); budući da je potrebno ocijeniti sustave za razvijanje normi koji se odnose na Uredbu (EU) br. 1025/2012 u cilju utvrđivanja postojećih izazova i dobre prakse;

I.	budući da je Uredbom (EU) br. 1025/2012 poboljšan postupak normizacije tako što su u njega prvi put uključeni društveni dionici i MSP-ovi u okviru pravne osnove europskog sustava normizacije;

budući da je, zahvaljujući normama IKT-a koje se pretežito razvijaju na globalnoj razini, moguće razviti interoperabilna rješenja za komplementarne proizvode i različite dijelove određenog proizvoda, što je posebice važno za razvijanje „interneta stvari”; budući da fragmentacija normi i vlasnička ili poluzatvorena rješenja ometaju rast i usvajanje interneta stvari te je stoga potrebno razviti strateški pristup normizaciji IKT-a kako bi se zajamčio uspješan odgovor na potrebe sljedećeg desetljeća i omogućilo EU-u da zadrži vodeću ulogu u globalnom sustavu normizacije;

budući da se objavom dokumenata i podataka ispunjavaju ciljevi odgovornosti i transparentnosti državnih tijela, uključujući nadležnost, ponovljivost, održivost i pouzdanost njihova rada; budući da se objava dokumenata ili podataka mora temeljiti na otvorenim i normiranim formatima kako bi se izbjegle situacije ovisnosti u kojima softverski proizvod ili dobavljač više nisu dostupni na tržištu te kako bi neovisni subjekti mogli te formate primijeniti u različitim razvojnim i poslovnim modelima, uključujući i otvoreni kod, pritom jamčeći kontinuitet vladinih i administrativnih postupaka;

L.	budući da je prometni sektor već neko vrijeme u središtu razvoja i uvođenja normi koje su potrebne za stvaranje jedinstvenog europskog prometnog prostora;

Opća razmatranja

pozdravlja sveobuhvatan normizacijski paket Komisije kojim se zajedno s komunikacijom o normama IKT-a i zajedničkom inicijativom o normizaciji nastoji uspostaviti usklađena i jednostavna europska politika normizacije u cilju očuvanja njezinih mnogobrojnih uspješnih elemenata, poboljšanja nedostataka i postizanja prave ravnoteže između europskih, nacionalnih i međunarodnih dimenzija; naglašava da bi se pregled europskog sustava normizacije u budućnosti trebao osloniti na prednosti postojećeg sustava, što bi predstavljalo čvrst temelj za poboljšanje te se suzdržati od bilo kakvih radikalnih promjena koje bi narušile njegove temeljne vrijednosti;

prepoznaje posebnost i važnost europskog sustava normizacije za sve dionike, uključujući industriju, MSP-ove, potrošače i radnike, te poziva Komisiju da zajamči daljnji opstanak europskog sustava i da nastavi osiguravati dovoljno resursa za ispunjavanje ciljeva Uredbe (EU) br. 1025/2012 pridonoseći, među ostalim, interoperabilnosti, pravnoj sigurnosti i primjeni odgovarajućih zaštitnih mjera za poduzeća i potrošače te za slobodno kretanje informacijske tehnologije; poziva Komisiju da zajamči održiv proračun za europski sustav normizacije u reviziji višegodišnjeg financijskog okvira (VFO);

pozdravlja Okrugli stol o tržišnoj važnosti normi (SMARRT) u okviru zajedničke inicijative o normizaciji koji omogućuje dijalog između Komisije i industrije, uz potpunu transparentnost dionika u pogledu točaka dnevnog reda Odbora za norme;

napominje da su norme dobrovoljan i tržišno uvjetovan alat kojim se postavljaju tehnički zahtjevi i daju smjernice kojima se, ako se razvijaju na odgovoran, transparentan i uključiv način, olakšava usklađivanje dobara i usluga s europskim zakonodavstvom i podržavaju europske politike; naglašava, međutim, da se norme ne mogu smatrati europskim pravom, s obzirom na to da je zakonodavac taj koji određuje zakonodavstvo i politike u pogledu potrošača, zdravlja, sigurnosti, okoliša, zaštite podataka i razine socijalne uključenosti;

prepoznaje ulogu otvorenih, normiranih formata za obveze transparentnosti vlada, uprava i europskih institucija; poziva države članice da pokušaju primijeniti zajedničke norme u pogledu digitalne uprave, usredotočujući se posebice na pravosudna tijela i tijela lokalne vlasti; naglašava da su otvorene norme neophodne za daljnji razvoj otvorenih podataka koje pružaju državna tijela i politika pametnih gradova te da se dokumenti i podaci moraju objaviti u otvorenim, normiranim formatima, koji se mogu lako koristiti radi olakšavanja ponovne uporabe podataka; ističe ulogu javne nabave i rješenja otvorenih normi u izbjegavanju ovisnosti o dobavljaču;

čvrsto vjeruje da su otvoreni podaci, posebice u prometnom sektoru, i dalje ključan element za iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta, kao što su promicanje i razvoj multimodalnog prijevoza; stoga naglašava da je potrebno poboljšati pravnu sigurnost, što se ponajviše odnosi na pitanja vlasništva i odgovornosti; stoga poziva Komisiju da bez odgode objavi plan za razvoj normi usmjerenih na usklađivanje javno financiranih podataka o prijevozu i programskih sučelja kako bi se potaknule inovacije s velikom količinom podataka i pružanje novih prijevoznih usluga;

naglašava da trenutačni sustav akreditacije ispitnih ustanova ne jamči uvijek da su proizvodi i usluge na tržištu, na koje su dobrovoljno primijenjene europske norme, s tim normama zaista i usklađeni; žali što se u zajedničkoj inicijativi o normizaciji i Godišnjem programu rada Unije za europsku normizaciju ne posvećuje pozornost akreditaciji ispitnih ustanova i normi, te poziva Komisiju da uzme u obzir ovaj aspekt prilikom predlaganja novih inicijativa;

zastupa mišljenje da se otvorene norme moraju temeljiti na otvorenosti postupaka normizacije te razvoju i dostupnosti normi za provedbu i uporabu u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 i načelima WTO-a; prepoznaje namjeru Komisije izraženu u smjernicama o standardnim osnovnim patentima da se razjasne pitanja poštenih, razumnih i nediskriminirajućih uvjeta licenciranja i licenciranja standardnih osnovnih patenata; potiče Komisiju, europske organizacije za normizaciju i zajednice otvorenog koda da istraže primjerene načine suradnje;

naglašava da europski sustav normizacije mora pridonijeti europskim inovacijama, unaprijediti konkurentnost Unije, jačati položaj Europe u međunarodnoj trgovini i djelovati za dobrobit svojih građana; stoga ocjenjuje važnim da Europa zadrži svoju ključnu ulogu u međunarodnom sustavu normizacije i naglašava da je važno promicati europske norme na globalnoj razini u pregovorima o trgovinskim sporazumima s trećim zemljama; ističe da i europski sustav normizacije može imati koristi od sporazuma o partnerstvu koje su europske organizacije za normizaciju sklopile s organizacijama za normizaciju iz trećih zemalja te napominje da je u člancima 13. i 14. Uredbe (EU) br. 1025/2012 već predviđeno uključivanje brojnih organizacija za razvoj normi za javnu nabavu u područje IKT-a; preporučuje da organizacije za normizaciju razmotre užu suradnju s nacionalnim tijelima za normizaciju iz trećih zemalja, uključujući suradnička tijela za norme, u područjima u kojima postoje mogućnosti za precizno usklađivanje; potiče Komisiju, države članice i organizacije za normizaciju da nastave raditi na izradi globalnih normi te da istodobno posvete pozornost regionalnom kontekstu i važnosti normi kada se uključuju u rad na normizaciji;

10.

naglašava da se međunarodnom suradnjom u području normi jamči transparentnost, učinkovitost i usklađenost te stvara kontekst koji pogoduje tržišnom natjecanju u industrijskom sektoru, a dobar je primjer toga Svjetski forum za usklađivanje pravilnika o vozilima (WP.29) pri Gospodarskoj komisiji Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) koji je uspostavljen za sektor IKT-a;

11.

naglašava da se norme koje donose međunarodne organizacije u pravilu razvijaju izvan područja primjene Uredbe (EU) br. 1025/2012 i preporučuje europskim organizacijama za normizaciju da ih podupru tek nakon provođenja internog postupka odobravanja u kojem sudjeluju predstavnici dionika, kao što su organizacije iz Priloga III., što posebice vrijedi za usklađene norme kojima se podupire provedba europskog zakonodavstva;

12.

zastupa mišljenje da bi europske organizacije za normizaciju trebale u svim uvjetima razvijati uključive, održive, sigurne i visokokvalitetne norme koje svim dionicima jamče pošten pristup i postupanje, sa što manjim učinkom na okoliš i odgovarajućom zaštitom osobnih podataka i privatnosti;

13.

smatra da je suradnja Komisije i država članica s industrijom EU-a ključno sredstvo koje olakšava donošenje svjetskih normi s europskom oznakom pri definiranju i uvođenju tehnologija mobilnih mreža pete generacije (5G);

14.

žali zbog činjenice da razlike u nacionalnim normama, primjerice one u sektoru teretnog prijevoza i logistike, i dalje predstavljaju prepreku unutarnjem tržištu, te stoga poziva Komisiju i europske organizacije za normizaciju da razviju odgovarajuće norme kako bi se po potrebi uskladili uvjeti na nacionalnoj razini u cilju uklanjanja bilo kakvih potencijalnih prepreka unutarnjem tržištu; ističe da je potrebno težiti međumodalnom usklađivanju normi u tom području;

15.

nadalje, ističe da se normizacijom može ne samo spriječiti fragmentacija tržišta, nego se može i znatno pridonijeti smanjenju administrativnih opterećenja i troškova prijevoza za sva poduzeća (primjerice s pomoću e-dokumenata), posebice za MSP-ove, te olakšati pravilna provedba zakonodavstva EU-a (primjerice s pomoću digitalnih tahografa ili elektroničkih sustava za naplatu cestarina);

16.

napominje da je Uredbom (EU) br. 1025/2012 poboljšana uključivost europskog sustava normizacije, a MSP-ovima, potrošačima, radnicima i organizacijama za zaštitu okoliša omogućeno je da aktivno sudjeluju u postupku normizacije te se potiče daljnje djelovanje u tom pogledu kako bi svi subjekti bili zastupljeni na odgovarajući način i mogli sudjelovati u sustavu normizacije te tako u cijelosti iskoristiti prednosti koje proizlaze iz normizacije; poziva Komisiju, europske organizacije za normizaciju i nacionalna tijela za norme da utvrde najbolje načine za postizanje ovog cilja i rješavaju izazove u daljnjem sudjelovanju, uključujući neinformiranost;

17.

pozdravlja napore Europskog instituta za telekomunikacijske norme da europskim MSP-ovima omogući jednostavan pristup te pozdravlja i njegovu dugoročnu strategiju za razdoblje od 2016. do 2021. kojom bi se obuhvatila upravo međusektorska suradnja;

18.

prepoznaje da se norme razvijaju brže nego prije te podsjeća da je važno postići pravu ravnotežu između potrebe da se zajamči pravodobni razvoj normi i potrebe da se postigne njihova visoka kvaliteta;

19.

zastupa mišljenje da povećanje javne svijesti o predloženim normama, pravilno i rano uključivanje svih relevantnih dionika i poboljšanje kvalitete zahtjeva za normizacijom mogu dodatno povećati transparentnost i odgovornost sustava normizacije kao dopuna postojećim najboljim praksama koje se mogu naći u zajednicama za normizaciju;

20.

osim toga, poziva Komisiju da posveti pozornost naporima koje države kandidatkinje ulažu u usklađivanje svojih normi s europskima te da im u tome pruži pomoć kako bi se postojeće teškoće svele na najmanju moguću mjeru;

Norme IKT-a

21.

pozdravlja komunikaciju o prioritetima normizacije IKT-a u kojoj se utvrđuje strateški pristup normizaciji tehnologija IKT-a, ali poziva Komisiju da jasno odredi točke u kojima se navedena komunikacija preklapa s Kontinuiranim planom normizacije IKT-a, paketom „Europske norme za 21. stoljeće” i Godišnjim programom rada;

22.

napominje da se zbog najnovijih konvergencija tehnologija i digitalizacije društva, poduzeća i javnih usluga briše tradicionalna razdvojenost opće normizacije i normizacije IKT-a; smatra da normizacija IKT-a treba biti dio europske digitalne strategije za stvaranje ekonomije razmjera, ušteda u proračunu i povećane konkurentnosti i inovativnosti europskih poduzeća te za povećanje međusektorske i prekogranične interoperabilnosti dobara i usluga s pomoću bržeg, otvorenog i konkurentnog definiranja dobrovoljnih normi koje MSP-ovi mogu jednostavno provoditi;

23.

naglašava da je potrebna veća suradnja unutar zajednice koja se bavi normizacijom IKT-a, posebice između europskih organizacija za normizaciju, te poziva te organizacije da pripreme zajednički godišnji program rada u kojem će odrediti transverzalna područja od zajedničkog interesa;

24.

naglašava da su se otvoreni, dobrovoljni, uključivi postupci normizacije usmjereni na konsenzus do sad pokazali učinkovitima kao pokretači inovacija, međupovezanosti i uvođenja tehnologija te podsjeća da je važno zajamčiti i prikladna ulaganja u razvoj naprednih tehnologija i stručna znanja za njihovu primjenu te pružiti podršku MSP-ovima;

25.

poziva Komisiju da traži od europskih organizacija za normizaciju da pridonesu visokokvalitetnim interoperabilnim i otvorenim normama kako bi se riješio problem fragmentacije i potaknulo široko usvajanje tih normi te da se upoznaju s postojećim ekosustavom i različitim poslovnim modelima koji podržavaju razvoj digitalnih tehnologija jer će to pridonijeti socijalnoj, gospodarskoj i ekološkoj održivosti lanaca vrijednosti IKT-a i potvrditi predanost javnom interesu jamčenja privatnosti i zaštite podataka;

26.

naglašava da je nužno prilagoditi politike normizacije IKT-a razvoju tržišta i politika jer će se time ostvariti važni europski politički ciljevi za koje je potrebna interoperabilnost, kao što su dostupnost, sigurnost, e-poduzetništvo, e-vlada, e-zdravstvo i promet; preporučuje da Komisija i europske organizacije za normizaciju daju prioritet normama u području mobilnih mreža pete generacije (5G), računalstva u oblaku, interneta stvari, podatkovnih tehnologija te kibersigurnosti i vertikalnih domena, kao što su „povezani i automatski vozni i inteligentni prometni sustavi”, „pametni gradovi”, „pametna energija”, „napredna proizvodnja” i „pametno životno okruženje”;

27.

naglašava da je potrebno stvoriti otvoren, interoperabilan ekosustav IKT-a utemeljen na pet prioritetnih normi IKT-a, čime bi se potaklo natjecanje u stvaranju vrijednosti koje bi dovelo do procvata inovacija; smatra da:

—	bi norme za mobilne mreže pete generacije (5G) trebale omogućiti pravi generacijski skok u pogledu kapaciteta, pouzdanosti i latencije koji bi tim mrežama omogućio da se uspješno nose s očekivanim porastom prometa i različitim zahtjevima za usluge koje će se na tome temeljiti;

—	bi norme kibersigurnosti trebale omogućiti integriranu sigurnost i poštovanje načela integrirane privatnosti, podržavati otpornost mreža i upravljanje rizikom te se moći nositi s velikim porastom kiberprijetnji razvoju u području IKT-a;

—	je potrebno približiti norme za računalstvo u oblaku radi interoperabilnosti u svim aspektima oblaka te time omogućiti prenosivost;

—	bi norme za podatke trebale podržavati međusektorski interdisciplinaran protok podataka te na taj način postići veću interoperabilnost podataka i metapodataka, uključujući semantifikaciju, te pridonijeti razvoju referentne arhitekture za veliku količinu podataka;

—	bi se normama za internet stvari trebala riješiti trenutačna rascjepkanost, ali ne otežati inovacije u sektoru koji se vrlo brzo razvija;

28.

uviđa da učinkovite mreže za komunikacije pete generacije (5G) uvelike ovise o zajedničkim normama kako bi se zajamčila interoperabilnost i sigurnost, ali podsjeća da je razvoj mreže vrlo visokog kapaciteta okosnica pouzdane mreže 5G;

29.

napominje da uspjeh gospodarstva temeljenog na podacima čiji je cilj premostiti digitalni jaz i digitalnu isključenost ovisi o širem ekosustavu IKT-a, visokoobrazovanim stručnjacima i kvalificiranim osobama;

30.

potiče Komisiju da prikupi statističke podatke u cilju bolje ocjene utjecaja digitalizacije i IKT-a na promet i turizam;

31.

svjestan je sve većeg broja platformi, skupina, sastanaka i kanala u pogledu normi IKT-a; poziva Komisiju da racionalizira broj platformi i mehanizama koordinacije koji se bave normizacijom i uključi organizacije za normizaciju u nove inicijative kako bi se izbjeglo udvostručivanje napora za dionike; naglašava da je potrebno bolje uskladiti norme IKT-a i prioritete normizacije među različitim organizacijama te poziva Komisiju da odmah izvijesti dionike o postignutom stadiju tekućih inicijativa u pogledu normi IKT-a;

32.

naglašava da digitalizacija napreduje velikom brzinom i da je glavni pokretač gospodarstva; ističe da je važno učinkovito digitalizirati vertikalne grane industrije kako bi se ostvarila korist za MSP-ove, a posebice za potrošače na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te da je potrebno u okviru međunarodne normizacije IKT-a primjereno zastupati pitanja koja ih zaokupljaju;

33.

podržava namjeru Komisije da istraži inicijative kao što su pouzdana oznaka i sustav certifikacije za internet stvari koji mogu pomoći u povećanju povjerenja u razinu privatnosti i potpunu sigurnost uređaja interneta stvari pružanjem mjerljivih i usporedivih ocjena o mogućim rizicima u vezi s radom i uporabom uređaja ili usluge interneta stvari; smatra da bi se one trebale razviti u odgovarajućim područjima i tamo gdje uređaji interneta stvari mogu utjecati na odgovarajuću infrastrukturu na temelju zahtjeva navedenih u Direktivi o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava koja bi trebala poslužiti kao temelj za utvrđivanje sigurnosnih zahtjeva; napominje da takva oznaka mora biti prilagodljiva budućim promjenama tehnologije i po potrebi uzeti u obzir globalne norme;

34.

poziva Komisiju da preuzme vodeću ulogu u promicanju međusektorskih i međujezičnih normi te pružanju potpore pouzdanim i sigurnim uslugama kojima se čuva privatnost korisnika;

35.

stoga podupire utvrđivanje posebnih i mjerljivih minimalnih zahtjeva kojima se u obzir uzima dugoročna održivost i pouzdanost uređaja ili usluga interneta stvari te industrijskih normi za sigurnost računala i normi za održivost; takav bi popis primjerice trebao obuhvatiti obvezu da ažuriranje bude dostupno u minimalnom vremenskom okviru nakon kupnje te obvezu proizvođača ili pružatelja usluga da omoguće ažuriranje u određenom vremenskom roku nakon otkrivanja i prijave izloženosti; stoga bi Komisija trebala ocijeniti mogućnost samoregulacije industrije, uzimajući u obzir brzinu kojom se razvijaju norme i tehnologije u sektoru IKT-a te raznolikost razvoja i poslovnih modela, uključujući otvoreni kod, novoosnovana poduzeća i MSP-ove;

36.

prima na znanje zabrinutost zbog kibersigurnosti i specifičnost prijetnji u prometnom sektoru; poziva Komisiju da pri donošenju preporuka o normama za kibersigurnost koje su najavljene za kraj 2017. razmotri te specifičnosti kao prvi korak prema sveobuhvatnoj strategiji za kibersigurnost u prometnom sektoru;

37.

napominje da će normizacija IKT-a biti korisna za razvoj usluga u području prometa i turizma te multimodalnih prometnih rješenja; poziva Komisiju i europske organizacije za normizaciju da tom razvoju pridaju veću važnost prilikom provedbe svojeg prioritetnog akcijskog plana za normizaciju IKT-a i da posebice istraže potencijal normizacije kao potpore tehnološkim promjenama i novim poslovnim modelima u turističkom sektoru; poziva Komisiju da hitno poduzme korake u cilju promicanja razvoja usluga integriranog i pametnog izdavanja karata i informiranja te novih koncepata mobilnosti kao što je Mobilnost kao usluga;

38.

napominje da uz povećanu uporabu interneta, mrežnog bankarstva, društvenih mreža i inicijativa za e-zdravstvo raste i zabrinutost za sigurnost i privatnost te da norme IKT-a moraju odražavati načela zaštite pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka i slobodnog kretanja takvih podataka;

39.

poziva Komisiju da uključi digitalnu integraciju proizvodnje kao prioritet normizacije IKT-a te potiče razvoj otvorenih normi za komunikacijski protokol i formate podataka za digitalnu integraciju proizvodne opreme kako bi se zajamčila potpuna interoperabilnost između strojeva i uređaja;

40.

shvaća zabrinutost, posebice u pogledu IKT-a i standardnih osnovnih patenata, te prepoznaje da će odlučna, poštena i razumna politika prava intelektualnog vlasništva potaknuti ulaganja i inovacije i olakšati usvajanje digitalnog jedinstvenog tržišta i novih tehnologija, posebice u pogledu postavljanja uređaja mobilnih mreža pete generacije (5G) i interneta stvari, s obzirom na to da se oni uvelike oslanjaju na normizaciju; naglašava da je neophodno održati uravnoteženi okvir normizacije i učinkovitu praksu licenciranja standardnih osnovnih patenata koja se temelji na metodologiji FRAND (pošteni, razumni i nediskriminirajući uvjeti) i rješavanju opravdanih zabrinutosti nositelja licencija i stjecatelja licencija standardnih osnovnih patenata, pritom osiguravajući da postupak normizacije stvara ravnopravne uvjete u kojima poduzeća svih veličina, uključujući MSP-ove, mogu surađivati na uzajamno koristan način; potiče napore Komisije da zajamči da se interoperabilnost između digitalnih komponenti ostvari kroz različite vrste rješenja licenciranja i poslovnih modela;

41.

poziva Komisiju da bez odgode razjasni koji su temeljni elementi pravedne, učinkovite i provedive metodologije licenciranja koja se temelji na načelima FRAND, uzimajući u obzir interese nositelja prava i provoditelja normi, uključujući standardne osnovne patente, pošten povrat ulaganja i široku dostupnost tehnologija razvijenih u okviru održivog i otvorenog postupka normizacije; poziva Komisiju da primi na znanje presudu Suda Europske unije C-170/13 (Huawei protiv ZTE-a) koja uspostavlja ravnotežu između nositelja standardnih osnovnih patenata i provoditelja normi u cilju prevladavanja kršenja patenata i jamčenja učinkovitog rješavanja sporova; nadalje, poziva Komisiju da poboljša definiciju u pogledu informacija o opsegu patenata te da riješi pitanja povezana s informacijskom asimetrijom između MSP-ova i velikih poduzeća, poveća transparentnost deklaracija standardnih osnovnih patenata i poboljša kvalitetu informacija o odnosu standardnih osnovnih patenata i proizvoda; zastupa mišljenje da se svaka naknada nositeljima projekata standardnih osnovnih patenata mora temeljiti na pravednim i razmjernim uvjetima bez diskriminacije te transparentnim, razumnim, predvidljivim i održivim stopama licencijske naknade, osim ako nositelji projekata odluče staviti normu na raspolaganje bez financijske naknade; međutim, prepoznaje da postoje razni poslovni modeli, kao što su licenciranje bez naknade i primjena softvera otvorenog koda te bi zakonodavstvo i rasprava trebali i dalje prepoznavati uporabu svih modela na temelju prava svih tržišnih sektora i nositelja prava intelektualnog vlasništva;

42.

konstatira potrebu da se u praćenje i daljnji razvoj okvira za dodjelu licenci uvede pristup temeljen na dokazima kako bi se osigurao dinamičan ekosustav kojim se stvaraju dodana vrijednost i radna mjesta;

43.

poziva Komisiju da objavljuje polugodišnja izvješća u kojima će navesti stvarne slučajeve: a) uporabe standardnih osnovnih patenata bez licence (tj. kršenja) u razdoblju od 18 mjeseci ili dulje; i b) problema pristupa normama zbog sustavnog nepoštovanja obveza u pogledu obveza FRAND.

44.

poziva Komisiju da zatvori raspravu o „percipiranoj potrebi” za znanstvenim oblakom i da odmah poduzme hitne mjere u uskoj suradnji s državama članicama u pogledu europskog oblaka za otvorenu znanost koji bi trebao neprimjetno integrirati postojeće mreže, podatke i računalne sustave visokih performansi i usluge e-infrastrukture u znanstvena područja u okviru zajedničkih politika i normi IKT-a;

Europske norme za 21. stoljeće

45.

pozdravlja normizacijski paket Komisije pod nazivom „Norme za 21. stoljeće” te smatra da bi sustav normizacije trebao biti transparentniji, otvoreniji i uključiviji kako bi se u cijelosti uzeli u obzir problemi koje su izrazili građani, potrošači i MSP-ovi;

46.

žali što nije bio uključen u savjetovanje prije usvajanja paketa te poziva europske institucije da objedine različite inicijative u jedinstven strateški program rada kako bi se izbjeglo udvostručivanje mjera i politika; naglašava da relevantni odbor Europskog parlamenta može imati važnu ulogu u javnom nadzoru nad usklađenim normama koje je propisala Komisija;

47.

poziva na jačanje, veće usklađivanje i unapređenje točnosti Godišnjeg programa rada Unije;

48.

naglašava da bi sljedećim Godišnjim programom rada Unije trebalo ciljano obuhvatiti mjere za poboljšanje usklađenosti normi u području IKT-a s mjerama izvan tog područja, pridonijeti poboljšanju pravila različitih nacionalnih tijela za norme te promicati uključivost europskih organizacija za normizaciju tako što će se posvetiti više pozornosti ulozi dionika iz članka 5.;

49.

naglašava da je međuinstitucijski dijalog važan za pripremu Godišnjeg programa rada Unije te potiče napore usmjerene na uključivanje svih relevantnih dionika u godišnje forume za normizaciju prije usvajanja novog Godišnjeg programa, kako bi se razgovaralo o novim područjima, postojećim izazovima i potrebnim poboljšanjima postupka normizacije;

50.

potiče države članice da ulažu u nacionalne strategije normizacije, što će isto tako pomoći potaknuti javni sektor, tijela za normizaciju, društvene dionike, MSP-ove i akademske zajednice na nacionalnoj razini da razvijaju i provode pojedinačne akcijske planove za normizaciju;

51.

pozdravlja zajedničku inicijativu o normizaciji i preporučuje da se i Parlamentu uputi poziv za sudjelovanje i pridonošenje toj inicijativi te ističe da pravila takvih javno-privatnih partnerstava moraju poštovati svi dionici, uključujući institucije EU-a; poziva Komisiju da preuzme vodeću ulogu u provedbi ključnih aktivnosti i preporuka zajedničke inicijative o normizaciji i da izvijesti Parlament o ostvarenom napretku do kraja 2017.;

52.

pozdravlja obvezu preuzetu u kontekstu zajedničke inicijative o normizaciji da se izradi studija o gospodarskom i socijalnom učinku normi i njihovoj uporabi, uključujući informacije o politikama, rizicima i ishodima u pogledu kvalitete života, društvenih aspekata i aspekata zaposlenja; poziva Komisiju da studiju utemelji na kvantitativnim i kvalitativnim podacima te da analizira i poslovni model za postupak normizacije i različite financijske modele za olakšavanje pristupa usklađenim normama, uključujući prilike i izazove koje oni nose sa sobom;

53.

naglašava da se normizacija sve više prepoznaje kao važan čimbenik koji doprinosi istraživanju i razvoju, da ima važnu ulogu u prevladavanju jaza između istraživanja i tržišta, potiče širenje i iskorištavanje rezultata istraživanja te stvara temelje za daljnje inovacije;

54.

poziva Komisiju da usvoji politike kojima će se ukloniti suvišne prepreke u inovativnim sektorima kako bi se potaknula ulaganja u istraživanje i razvoj te normizaciju u EU-u; napominje da bi vertikalne industrije trebale izraditi vlastite planove za normizaciju i pritom se osloniti na procese u kojima bi vodeću ulogu imala industrija i koji bi, kada bi bili vođeni snažnom željom za ostvarenjem zajedničkih normi, mogli postati norme na svjetskoj razini; smatra da bi tijela za normizaciju EU-a trebala imati posebnu ulogu u tom procesu;

55.

potiče stranke zajedničke inicijative da se pobrinu za bolju usklađenost istraživanja i inovacija s prioritetima pri određivanju normi;

56.

smatra da su otvoreno znanje i licence najbolji instrumenti za poticanje inovacija i tehnološkog razvoja; potiče istraživačke institucije koje se financiraju sredstvima EU-a da upotrebljavaju otvorene patente i licence kako bi imale veću ulogu u postavljanju normi;

57.

podržava mjere usmjerene na poboljšanje sinergije između normizacije i istraživačkih zajednica i promicanje normi u ranim fazama istraživačkih projekata; potiče nacionalna tijela za normizaciju da promiču normizaciju među istraživačima i u inovacijskoj zajednici, uključujući relevantne vladine organizacije i agencije za financiranje te predlaže da se u okviru programa Obzor 2020. izradi posebno poglavlje o normizaciji;

58.

poziva Komisiju da potiče europske organizacije za normizaciju da zajamče da tržišne norme u području usluga odražavaju sve veći udio uslužnih djelatnosti u gospodarstvu te da se razvijaju u cilju jamčenja sigurnosti i kvalitete usluga i prioritizacije područja s najvećim štetnim djelovanjem na potrošače, a da se pritom ne zadire u postojeće nacionalne regulatorne zahtjeve, posebice odredbe o radnom pravu, kolektivnim ugovorima i pregovaranju; nadalje, prepoznaje da su norme u području usluga često odgovor na nacionalne posebnosti i da se razvijaju u odnosu na potrebe tržišta, interese potrošača i javni interes; naglašava da razvoj europskih normi u području usluga treba pridonijeti funkcioniranju unutarnjeg tržišta usluga te istodobno povećavati transparentnost, kvalitetu i konkurentnost te promicati tržišno natjecanje, inovacije i zaštitu potrošača;

59.

ističe da u postupak normizacije u Europi moraju biti uključene norme kojima se unaprjeđuje neometana dostupnost prijevoza i usluga prijevoza za osobe s invaliditetom i starije osobe;

60.

zastupa mišljenje da moderni svijet koji se brzo mijenja i sve veća tehnička složenost dovode do razvoja sve većeg broja normi i platformi za obradu specifikacija koje izlaze iz okvira tijela za normizaciju utvrđenih u okviru Uredbe (EU) br. 1025/2012 te da su zahtjevi u pogledu uključivanja MSP-ova i mikro poduzeća sve veći; ističe da su potporne mjere važne za poboljšanje pristupa MSP-ova sredstvima za razvijanje i upotrebljavanje normi;

61.

naglašava da je važno međusobno povezivati platforme i baze podataka na razini Europe, čime će se omogućiti bolja interoperabilnost mreža i sustava;

62.

smatra da normizacija IKT-a, osim što određuje zahtjeve za proizvode, obuhvaća i razvoj inovativnih tehnologija;

63.

ističe da se ujednačenim (tehničkim) mehanizmima pomaže u smanjenju troškova razvoja, proizvodnje i certificiranja te izbjegava udvostručivanje zadataka;

64.

naglašava da starenje stanovništva u Europi zahtijeva da se potrebe starijih osoba, osoba s invaliditetom i ostalih ranjivih članova društva sustavno uključe u razvoj normi, koje predstavljaju prikladan alat za pomoć u stvaranju aktivnog i zdravog društva u Europi i povećanju dostupnosti proizvoda i usluga;

65.

ističe da se, zahvaljujući inovacijama u prometnom i turističkom sektoru, otvaraju brojne mogućnosti i da te inovacije pozitivno utječu na društvo i poduzeća u EU-u, posebno na mala i srednja poduzeća te na novoosnovana („start-up”) poduzeća, te inzistira na tome da je potrebno razviti nove norme, po mogućnosti primjenom pristupa koji obuhvaća više područja, i ustrajati u normizaciji kako bi se zajamčila pravilna provedba inicijativa EU-a u području digitalizacije, kao što su kooperativni inteligentni prometni sustavi (C-ITS), i razvoj primjena u prometu u okviru sustava EU-a za satelitsku navigaciju (Galileo i EGNOS);

Europske organizacije za normizaciju

66.

pozdravlja ulogu europskih organizacija za normizaciju, ali potiče daljnje inicijative kako bi se poboljšala njihova otvorenost, pristupačnost i transparentnost te preporučuje da se u radu vode europskim interesima;

67.

prepoznaje da je načelo nacionalnog delegiranja temelj europskog sustava, ali upozorava da na nacionalnoj razini postoje razlike u pogledu resursa, tehničke stručnosti i uključenosti dionika te savjetuje da se rad nacionalnih delegacija nadopuni;

68.

prepoznaje važnost pravodobnog razvijanja normi te, u slučajevima usklađenih normi, njihovog citiranja u Službenom listu Europske unije; svjestan je sve rjeđeg upućivanja na referentne norme u Službenom listu Europske unije te poziva Komisiju da istraži uzroke, da se njima pozabavi i ukloni nepotrebne prepreke; u tom pogledu preporučuje veću uključenost stručnjaka Komisije i „savjetnika novog pristupa” u postupku normizacije te poziva Komisiju da u suradnji s europskim organizacijama za normizaciju izradi smjernice za ocjenu normizacije kako bi se pomoglo različitim odjelima unutar Komisije, europskim organizacijama za normizaciju i „savjetnicima novog pristupa” da na dosljedan način ocijene norme;

69.

ponavlja da bi se transparentnim i pristupačnim žalbenim mehanizmima izgradilo povjerenje u europske organizacije za normizaciju i postupke određivanja normi;

70.

potiče uporabu novih tehnologija IKT-a radi poboljšanja dostupnosti i transparentnosti postupaka normizacije, kao što je alat Europskog odbora za normizaciju (CEN) i Europskog odbora za elektrotehničku normizaciju (CENELEC) za e-učenje namijenjen MSP-ovima; smatra da uporaba digitalnih alata može olakšati sudjelovanje dionika u razvoju normi i pružiti informacije o budućem, aktualnom i dovršenom radu na normizaciji;

Strateške preporuke

71.

poziva Komisiju da poboljša sinergije i koordinaciju europskih institucija, europskih organizacija za normizaciju, nacionalnih tijela za norme i svih relevantnih organizacija dionika putem godišnjeg foruma za normizaciju te da pritom prepozna međunarodni kontekst normi; prepoznaje da se velika većina normi razvija dobrovoljno kao odgovor na potrebe tržišta i potrošača, i to podržava;

72.

poziva na strogu primjenu Uredbe (EU) br. 1025/2012 u pogledu priznavanja organizacija iz Priloga III. te na objavu izvješća iz članka 24. Uredbe;

73.

poziva Komisiju da u cijelosti uskladi uvjete koje organizacije iz Priloga III. moraju ispuniti te da ukloni de facto prepreke njihovom stvarnom uključivanju u normizaciju;

74.

preporučuje da se u europskim organizacijama za normizaciju preispitaju status članstva, prava i obveze organizacija iz Priloga III., primjerice pravo žalbe, savjetodavne ovlasti, pravo na mišljenje prije usvajanja norme te pristup tehničkim odborima i radnim skupinama, kako bi se ocijenilo ispunjavaju li te organizacije zahtjeve Uredbe (EU) br. 1025/2012;

75.

poziva europske organizacije za normizaciju da zajamče da dogovori tehničkih odbora ISO i CEN (Beč), komisije IEC i odbora CENELEC (Frankfurt) ne budu razlog da organizacije iz Priloga III. ili nacionalna tijela za norme budu spriječeni u sudjelovanju u postupku normizacije ili da to njihovo pravo bude ugroženo;

76.

poziva Komisiju i države članice da promiču uvođenje infrastrukture, među ostalim s pomoću modernizacije, pretvorbe i naknadne ugradnje, koja je potrebna za tržišnu primjenu novih tehnologija koje zadovoljavaju europske norme (npr. infrastruktura za alternativna goriva), u skladu sa sigurnosnim, zdravstvenim i ekološkim zahtjevima, te da ubrzaju taj postupak i olakšaju njegovo financiranje; ističe da infrastruktura predstavlja dugoročno ulaganje i da se stoga njezinom normizacijom treba zajamčiti maksimalna interoperabilnost te omogućiti budući tehnološki napredak i njegova primjena;

77.

poziva Komisiju da surađuje s europskim organizacijama za normizaciju i nacionalnim tijelima za norme u cilju promicanja kontaktnih točki za pristup normama koje će biti jednostavne za uporabu i na kojima će se korisnicima normi pružati pomoć i informacije o dostupnim normama i njihovim općim specifikacijama te pružiti pomoć pri pronalaženju normi koje najbolje odgovaraju njihovim potrebama i smjernice za njihovu primjenu; nadalje preporučuje informativne i obrazovne kampanje na nacionalnim razinama i razini EU-a u cilju promicanja uloge normi te potiče države članice da uključe odgovarajuće tečajeve stručnog obrazovanja o normama u svoje nacionalne obrazovne sustave;

78.

traži od Komisije da razvija aktivnosti tehnološkog nadzora kako bi se utvrdio budući razvoj IKT-a koji bi mogao imati koristi od normizacije, da olakša protok i transparentnost informacija potrebnih za prodor na tržište i djelovanje tih tehnologija te da u tom pogledu promiče mehanizme ocjenjivanja prilagođene korisnicima dostupne putem interneta;

79.

preporučuje nacionalnim tijelima za norme da ispitaju postoji li mogućnost da se pruži pristup normama do te mjere da korisnik norme može procijeniti njezinu relevantnost; izričito preporučuje da prilikom utvrđivanja razine naknada u pogledu normi nacionalna tijela za norme i europske organizacije za normizaciju uzmu u obzir potrebe MSP-ova i dionika koji su nekomercijalni korisnici;

80.

poziva Komisiju da pripremi europski registar s popisom postojećih europskih normi na svim službenim jezicima EU-a koji bi obuhvatio i informacije o aktualnom radu na normizaciji koji obavljaju europske organizacije za normizaciju, postojeće mandate za normizaciju, ostvareni napredak i odluke koje sadržavaju formalne primjedbe;

81.

poziva Komisiju da nadzire razvoj međunarodne normizacije IKT-a te da po potrebi podrži sudjelovanje i koordinaciju europskih dionika na vodećim položajima u odgovarajućim tijelima za normizaciju te u strateški važnim projektima normizacije kako bi se promicali europski regulatorni modeli i interesi; potiče uporabu platforme za više interesnih skupina o normizaciji IKT-a kako bi se ujedinile europske organizacije za normizaciju i međunarodna tijela za normizaciju IKT-a;

82.

potiče da se u EU-u usvoji referentni arhitektonski model za industriju 4.0 radi digitalizacije europske industrije;

83.

poziva države članice da upotrebljavaju europske norme IKT-a u javnoj nabavi kako bi se poboljšala kvaliteta javnih usluga i potakle inovativne tehnologije; međutim, naglašava da uporaba normi ne bi trebala stvoriti dodatne prepreke, posebice za mala poduzeća koja žele sudjelovati u postupcima javne nabave;

84.

poziva institucije EU-a, nacionalne vlade i europske organizacije za normizaciju da razviju smjernice za donositelje politika kako bi im pomogle da prevladaju nedosljednosti koje nastaju uporabom neusklađenih radnih metoda u različitim odjelima i institucijama te da uspostave kulturu normizacije i osvijeste način funkcioniranja postupaka normizacije i kada se oni primjenjuju;

o o

85.

nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 70 E, 8.3.2012., str. 56.

(2) https://ec.europa.eu/info/european-commissions-open-source-strategy_en

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/13

P8_TA(2017)0279

Prema paneuropskom okviru za pokrivene obveznice

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. Prema paneuropskom okviru za pokrivene obveznice (2017/2005(INI))

(2018/C 334/02)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir izvješće EBA-e od 20. prosinca 2016. pod naslovom „Pokrivene obveznice: preporuke o usklađivanju okvira za pokrivene obveznice u EU-u” (EBA-Op-2016-23),

—	uzimajući u obzir savjetodavni dokument Komisije od 30. rujna 2015. pod naslovom „Pokrivene obveznice u Europskoj uniji” i nedatirani dokument Komisije pod naslovom „Pregled doprinosa javnom savjetovanju o pokrivenim obveznicama”,

—	uzimajući u obzir izvješće Komisije od 20. listopada 2015. o članku 503. Uredbe (EU) br. 575/2013: Kapitalni zahtjevi za pokrivene obveznice (COM(2015)0509),

—	uzimajući u obzir mišljenje EBA-e od 1. srpnja 2014. o povlaštenom kapitalnom tretmanu pokrivenih obveznice (EBA/Op/2014/04),

—

uzimajući u obzir izvješće EBA-e od 1. srpnja 2014. o okviru EU-a za pokrivene obveznice i tretman kapitala: odgovor na Komisijin poziv na savjetovanje iz prosinca 2013. u vezi s člankom 503. Uredbe (EU) br. 575/2013 i na preporuku E ESRB-a o financiranju kreditnih institucija iz prosinca 2012. (ESRB/12/2),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2014/91/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o izmjeni Direktive 2009/65/EZ o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) u pogledu poslova depozitara, politika nagrađivanja i sankcija (1), a posebno njezin članak 52. stavak 4. (u daljnjem tekstu „Direktiva o UCITS-ima”),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (2), a posebno njezin članak 129. (u daljnjem tekstu „CRR”),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (3), a posebno njezin članak 44. stavak 2.,

—	uzimajući u obzir članak 1. stavak 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2205 оd 6. kolovoza 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za obvezu poravnanja (4),

—	uzimajući u obzir članak 1. stavak 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2016/1178 оd 10. lipnja 2016. o dopuni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za obvezu poravnanja (5),

—	uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2015/61 оd 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (6) (u daljnjem tekstu Delegirani akt o LCR-u”),

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0235/2017),

budući da su pokrivene obveznice instrumenti s dugom povijesti niskih stopa neispunjavanja obveza i s dugom povijesti pouzdanih plaćanja koje pomažu financirati oko 20 % europskih hipoteka te da su 2015. činile više od 2 000 milijardi EUR obveza u Europi; budući da je otprilike 90 % pokrivenih obveznica na svjetskoj razini izdano u devet europskih zemalja;

budući da su pokrivene obveznice imale ključnu ulogu u financiranju kreditnih institucija, naročito tijekom financijske krize; budući da su pokrivene obveznice zadržale visoke razine sigurnosti i likvidnosti tijekom krize, što se mora pripisati kvaliteti nacionalnih propisa; budući da razdoblje od 2008. do 2014., tijekom kojeg su se u državama članicama povisili rasponi među cijenama pokrivenih obveznica, nije uvjerljiv dokaz o fragmentaciji tržišta s obzirom na to da su rasponi bili u velikoj mjeri povezani s rasponima u državnim obveznicama te je moguće da su bili samo odraz odnosnih rizika u skupovima za pokriće; budući da je odgovarajuća osjetljivost na rizik cijena pokrivenih obveznica u državama članicama dokaz dobro integriranih tržišta koja dobro funkcioniraju;

budući da postoji znatan broj prekograničnih ulaganja u europska tržišta pokrivenih obveznica; budući da pokrivene obveznice imaju vrlo diversificiranu bazu ulagatelja u kojoj se ističu banke, s tržišnim udjelom od otprilike 35 % u razdoblju između 2009. i 2015.; budući da se tržišni udio upravitelja imovinom, osiguravajućih društava i mirovinskih fondova smanjio za gotovo 20 % te su ga praktički zamijenila viša ulaganja središnjih banaka u pokrivene obveznice;

budući da su pokrivene obveznice privlačni dužnički instrumenti s obzirom na to da su, sve do razine kolaterala u skupu za pokriće, izuzete iz bail-in instrumenta iz članka 44. Direktive o oporavku i sanaciji banaka; budući da pokrivene obveznice koje su u skladu s člankom 129. CCR-a uživaju povlašteni tretman u pogledu pondera rizika;

budući da je jedan od faktora u potražnji banaka za pokrivenim obveznicama povlašteni regulatorni tretman za pokrivene obveznice u Delegiranom aktu o LCR-u, kojim se omogućuje bankama da uključe pokrivene obveznice u zaštitni sloj likvidnosti, čak i ako nisu prihvatljive za LCR u skladu s bazelskim pravilima;

F.	budući da su programi pokrivenih obveznica pod određenim uvjetima izuzeti iz zahtjeva za inicijalni iznos nadoknade za kreditni rizik druge ugovorne strane u transakcijama s izvedenicama;

G.	budući da, u skladu s nacionalnim diskrecijskim pravom, pokrivene obveznice mogu biti izuzete iz zahtjeva EU-a o velikoj izloženosti;

budući da na položaj neosiguranih bankovnih vjerovnika štetno djeluje opterećenost imovine koja je nastala zbog zahtjeva za preveliku kolaterizaciju, ali ne i načelo dužničkog financiranja odvojenim skupovima za pokriće; budući da takve aktivnosti, ako uključuju omjere kredita i vrijednosti koji su mnogo niži od 100 %, općenito popravljaju položaj neosiguranih bankovnih vjerovnika s obzirom na to da te rezerve nisu potrebne za podmirivanje potraživanja od skupa za pokriće;

budući da su pokrivene obveznice značajna stavka popisa imovine u bilancama mnogih banaka; budući da je za financijsku sigurnost ključno da ta imovina ostane maksimalno zaštićena i likvidna; budući da taj cilj ne bi smjele narušiti inovacije u pokrivenim obveznicama kojima se izdavateljima omogućuje da po vlastitu nahođenju preusmjere rizik na ulagatelje;

budući da se izdavanje pokrivenih obveznica s uvjetovanim produljenjima dospijeća (obveznice s isplatom glavnice po dospijeću čiji se rok dospijeća može produljiti i uvjetovane strukture s rokom dospijeća koji se može produljiti kako bi bio istovjetan dospijeću odnosne imovine) povećalo za 8 % u razdoblju od 12 mjeseci i da je u travnju 2016. imalo udio od 45 %; budući da takve opcije ublažavaju rizik likvidnosti u neusklađenim skupovima za pokriće, smanjuju zahtjeve za prevelikom kolateralizacijom te pomažu u izbjegavanju rasprodaje imovine po preniskim cijenama; budući da se, međutim, produljenjima dospijeća rizik izdavatelja preusmjerava na ulagatelje; budući da bi povlašteni regulatorni tretman trebao biti odobren samo za izrazito sigurne dužničke instrumente;

K.	budući da u zakonodavstvu EU-a ne postoji precizna definicija pokrivenih obveznica;

L.	budući da tržišta pokrivenih obveznica zaostaju u državama članicama koje nemaju tradiciju izdavanja takvih obveznica ili u kojima rizik države ili teški makroekonomski uvjeti ograničavaju rast tih tržišta;

M.	budući da je visoka razina raznovrsnosti nacionalnih okvira za pokrivene obveznice široko prepoznata, naročito u pogledu tehničkih aspekata poput razine javnog nadzora;

N.	budući da se okvir za pokrivene obveznice na razini EU-a mora voditi najvišim standardima;

budući da postoji nekoliko vrlo uspješnih nacionalnih okvira za pokrivene obveznice, koji su uspostavljeni na povijesnim i pravnim osnovama te su djelomično ugrađeni u nacionalno pravo; budući da ti nacionalni okviri imaju zajednička temeljna obilježja, naročito dvostruku zaštitu, odjeljivanje skupova za pokriće s niskorizičnom imovinom te posebni javni nadzor; budući da bi se primjena tih načela na druge vrste dužničkih instrumenata mogla pokazati korisnom;

budući da se usklađivanje ne bi smjelo temeljiti na jednom pristupu koji bi vrijedio za sve, s obzirom na to da bi takav pristup mogao dovesti do ozbiljnog smanjenja raznolikosti proizvoda te bi mogao negativno utjecati na nacionalna tržišta koja uspješno funkcioniraju; budući da bi se pri usklađivanju trebalo poštovati načelo supsidijarnosti;

Q.	budući da su sudionici na tržištu pokrenuli inicijative u cilju poticanja razvoja tržišta pokrivenih obveznica, poput izrade oznake za pokrivene obveznice i usklađenog obrasca transparentnosti 2013. godine;

R.	budući da je slijedom nadzorne provjere EBA utvrdila najbolje prakse za izdavanje i nadziranje pokrivenih obveznica te ocijenila usklađenost nacionalnih okvira s tim praksama;

budući da je, kao odgovor na javno savjetovanje Komisije, velika većina dionika izrazila protivljenje potpunom usklađivanju, a ulagatelji su istaknuli važnost raznolikosti proizvoda; budući da dionici pružaju podršku zakonodavstvu EU-a, ali pod uvjetom da se temelji na načelima, nadograđuje postojeće okvire te da, posebice, poštuje odlike nacionalnih okvira;

Opća opažanja i stajališta

naglašava da domaća i prekogranična ulaganja u pokrivene obveznice dobro funkcioniraju na tržištima EU-a u okviru trenutačnog zakonodavnog okvira; ističe da je potrebno održati raznolikost kvalitetnih i sigurnih proizvoda;

ističe da bi obvezno usklađivanje nacionalnih modela ili njihovo zamjenjivanje europskim modelom moglo dovesti do neželjenih negativnih posljedica kada je riječ o tržištima čiji se trenutačni uspjeh temelji na zakonodavstvu o pokrivenim obveznicama koje je integrirano u nacionalno pravo; inzistira na tome da integriraniji europski okvir bude ograničen na pristup koji se temelji na načelima i kojim se utvrđuju ciljevi, ali da se načini i sredstva za njihovo ostvarivanje utvrđuju pri prijenosu u nacionalno pravo; ističe da bi se taj okvir trebao temeljiti na standardima visoke kvalitete te se voditi najboljim praksama, nadograđujući pritom nacionalne režime koji dobro funkcioniraju bez stvaranja poremećaja; ističe da bi potencijalni novi europski okvir za pokrivene obveznice, usklađen s najboljim praksama, trebao biti mjerilo za tržišta u razvoju te da bi trebao poboljšati kvalitetu pokrivenih obveznica;

poziva na donošenje direktive EU-a kojom se jasno razlikuje dvije vrste pokrivenih obveznica koje trenutačno postoje, a to su:

(a)	pokrivene obveznice (u daljnjem tekstu „visokokvalitetne pokrivene obveznice”) koje zadovoljavaju norme trenutačno utvrđene člankom 129. CRR-a; i

(b)	pokrivene obveznice (u daljnjem tekstu „obične pokrivene obveznice”) koje ne ispunjavaju zahtjeve za visokokvalitetne pokrivene obveznice, ali zadovoljavaju norme trenutačno utvrđene člankom 52. stavkom 4. Direktive o UCITS-ima;

ističe da bi visokokvalitetne pokrivene obveznice i dalje trebale imati povlašteni regulatorni tretman u odnosu na obične pokrivene obveznice te da bi obične pokrivene obveznice trebale imati povlašteni regulatorni tretman u odnosu na ostale oblike kolateraliziranih dužničkih instrumenata; uviđa potencijal svih dužničkih instrumenata koji su u skladu s UCITS-ima za ostvarivanje ciljeva unije tržišta kapitala;

poziva države članice da zaštite oznaku za „pokrivene obveznice” (i za visokokvalitetne pokrivene obveznice i obične pokrivene obveznice) tako da u nacionalnom zakonodavstvu osiguraju da su pokrivene obveznice vrlo likvidne i blizu nerizičnim dužničkim instrumentima; snažno se zalaže za to da se dužnički instrumenti osigurani imovinom koji su znatno rizičniji od državnog duga i hipoteka (npr. infrastrukturna ulaganja bez državne potpore ili zajmovi malim i srednjim poduzećima (MSP)) ne bi smjeli označavati kao „pokrivene obveznice”, već možda kao „europske osigurane zadužnice” (ESN-ovi); podržava načelo prema kojem skupovi za pokrića za visokokvalitetne pokrivene obveznice i obične pokrivene obveznice trebaju biti u potpunosti osigurani imovinom dugotrajne prirode koja se može vrednovati i zaplijeniti;

poziva Komisiju da u direktivu uključi načela pravnog okvira za europske osigurane zadužnice (ESN-ove) kao što su dvostruka zaštita, posebni javni nadzor, neulaženje u stečajnu masu i zahtjeve u pogledu transparentnosti; poziva države članice da uključe ta načela u svoje nacionalno pravo i stečajne postupke; naglašava da bi ESN-ovi, uz pomoć kvalitetnog pravnog okvira za ESN-ove, mogli postati transparentniji, likvidniji i isplativiji od vrijednosnih papira s ugovornim aranžmanima; ističe da bi to moglo pomoći ESN-ovima u financiranju riskantnijih djelatnosti poput zajmova MSP-ovima, potrošačkih zajmova ili infrastrukturnih ulaganja bez državnih jamstava; napominje da bi ESN-ovi bili izuzeti iz bail-in instrumenta iz članka 44. Direktive o oporavku i sanaciji banaka;

potiče uvrštavanje minimalnih nadzornih standarda u direktivu, u kojima bi se ogledale najbolje prepoznate prakse za pokrivene obveznice; potiče nadzornu usklađenost diljem EU-a;

poziva da se direktivom poveća transparentnost u pogledu podataka o skupovima imovine za pokriće i pravnom okviru kojim se jamči dvostruka zaštita i odjeljivanje te imovine u slučaju insolventnosti ili sanacije izdavatelja; nadalje, u tom pogledu inzistira na tome da bi se direktiva trebala temeljiti na načelima i biti usredotočena samo na podatkovne zahtjeve;

Definiranje visokokvalitetnih pokrivenih obveznica, običnih pokrivenih obveznica, ESN-ova te njihova regulatornog okvira

poziva Komisiju da prijedlog (direktivu) za europske pokrivene obveznice koji će sadržavati definicije visokokvalitetnih pokrivenih obveznica, običnih pokrivenih obveznica i ESN-ova predstavi istovremeno kako bi se izbjegli poremećaji na tržištu tijekom prijelaznih faza; poziva Komisiju da u te definicije uključi sva sljedeća zajednička načela koja se mogu postići tijekom životnog vijeka tog izdanog instrumenta neovisno o potencijalnom povlaštenom tretmanu;

(a)	visokokvalitetne pokrivene obveznice, obične pokrivene obveznice i ESN-ovi u potpunosti su osigurani skupom imovine za pokriće;

(b)

nacionalnim zakonodavstvom trebala bi biti zajamčena je dvostruka zaštita, tj. ulagatelj ima pravo:

(i)	potraživati od izdavatelja dužničkog instrumenta iznos jednak punoj obvezi plaćanja;

(ii)	na jednakovrijedno potraživanje s pravom prvenstva na skup imovine za pokriće (uključujući zamjensku imovinu i izvedenice) u slučaju da izdavatelj ne može ispuniti svoju obvezu;

Ako ta potraživanja nisu dovoljna da bi se u potpunosti pokrile obveze plaćanja izdavatelja, preostala potraživanja ulagatelja moraju biti u razini s potraživanjima nadređenih neosiguranih vjerovnika izdavatelja.

(c)	djelotvorno odjeljivanje ukupnog skupa imovine za pokriće osigurava se pravno obvezujućim aranžmanima koji se lako provode u slučaju insolventnosti ili sanacije izdavatelja; isto vrijedi za svu zamjensku imovinu i izvedenice kojima se ograničava rizik povezan sa skupom za pokriće;

(d)	visokokvalitetne pokrivene obveznice, obične pokrivene obveznice i ESN-ovi ne ulaze u stečajnu masu, tj. zajamčeno je da se izdavateljeve obveze plaćanja neće automatski ubrzati u slučaju insolventnosti ili sanacije izdavatelja;

(e)

prekomjerna kolateralizacija koja odgovara posebnim rizicima visokokvalitetnih pokrivenih obveznica, običnih pokrivenih obveznica i ESN-ova; vrijednost ukupnog skupa imovine za pokriće uvijek mora biti veća od sadašnje vrijednosti nepodmirenih obveza plaćanja; metode vrednovanja skupa imovine za pokriće i učestalost izračuna trebali bi biti jasno definirati nacionalnim zakonodavstvom te bi na odgovarajući način trebalo uzeti u obzir sve relevantne negativne rizike;

(f)

europskim ili nacionalnim zakonodavstvom definiraju se maksimalni parametri omjera zajma i vrijednosti (LTV-a); uklanjanje imovine koja prelazi gornje granice LTV-a iz skupa imovine za pokriće ne bi trebalo biti obvezno, već bi se trebalo osigurati da do tog uklanjanja dođe samo ako se ta imovina zamijeni prihvatljivom imovinom barem jednake tržišne vrijednosti;

(g)

dio skupa imovine za pokriće ili likvidnosnih linija dovoljno je likvidan da se obveze plaćanja u okviru programa pokrivenih obveznica ili ESN-ova mogu pokrivati u razdoblju od sljedećih šest mjeseci, osim u slučajevima obveznica s utvrđenim novčanim tokom ili obveznica s isplatom glavnice po dospijeću čiji se rok dospijeća može produljiti i obveznica s rokom dospijeća koji se može produljiti kako bi bio istovjetan dospijeću odnosne imovine;

(h)

u programima pokrivenih obveznica dopušteni su izvedeni instrumenti koji služe isključivo za zaštitu od rizika, a izvedeni ugovori koje sklope izdavatelj pokrivenih obveznica i izvedena druga ugovorna stranka i koji su registrirani u skupu za pokriće ne mogu se raskinuti zbog izdavateljeve insolventnosti;

(i)

nacionalnim zakonodavstvom utvrđuje se poseban i snažan okvir javnog nadzora utvrđivanjem nadležnog tijela, nadzornika za skup za pokrića i posebnog upravitelja, uz jasno definiranje dužnosti i nadzornih ovlasti nadležnog tijela kako bi se osiguralo da:

(i)	izdavatelji imaju na raspolaganju kvalificirano osoblje i adekvatne operativne procedure za upravljanje skupom za pokriće, također i u slučaju stresa, insolventnosti ili sanacije;

(ii)	karakteristike skupova imovine za pokriće ispunjavaju primjenjive zahtjeve i prije izdavanja i do dospijeća dužničkog instrumenta;

(iii)

usklađenost visokokvalitetnih pokrivenih obveznica, običnih pokrivenih obveznica i ESN-ova s relevantnim zahtjevima (uključujući u pogledu prihvatljivosti imovine za pokriće i pokrivenosti) podliježe stalnom, redovitom i nezavisnom nadzoru;

(iv)	izdavatelji provode redovite testove otpornosti na stres za izračun zahtjeva za pokrivenost, uzimajući u obzir glavne faktore rizika koji utječu na dužnički instrument, poput kreditnog rizika, rizika kamatne stope, valute i likvidnosti;

Dužnosti i ovlasti nadležnog tijela i posebnog upravitelja u slučaju insolventnosti ili sanacije izdavatelja moraju biti jasno definirane.

(j)

izdavatelj je dužan barem dvaput godišnje objaviti objedinjene podatke o skupovima za pokriće koji su dovoljno detaljni da ulagatelji mogu na temelju njih provesti sveobuhvatnu analizu rizika; informacije koje se trebaju pružiti odnose se na obilježja imovine za pokriće u pogledu kreditnog, tržišnog i likvidnosnog rizika, na druge ugovorne stranke u skupovima imovine za pokriće na razini pravne, ugovorne i dobrovoljne prekomjerne kolateralizacije te bi trebao postojati odjeljak o izvedenicama povezanima sa skupovima imovine za pokriće i obvezama;

(k)

dospijeće se može produžiti samo u slučaju izdavateljeve insolventnosti ili sanacije te uz odobrenje nadležnog nadzornog tijela ili zbog objektivnih financijskih pokretača utvrđenih nacionalnih zakonodavstvom, a koje je odobrilo nadležno europsko tijelo; točni uvjeti produljenja i potencijalne promjene kupona, dospijeća i ostalih svojstava trebale bi biti jasno navedene u uvjetima za svaku obveznicu;

poziva Komisiju da u definiciju visokokvalitetnih pokrivenih obveznica u direktivi uvrsti sljedeća dodatna načela:

(a)

dužnički instrument u potpunosti je kolateraliziran imovinom definiranom člankom 129. stavkom 1. CRR-a i ispunjava dodatne zahtjeve iz članka 129. stavaka 3. i 7. CRR-a; u pogledu stambenih zajmova osiguranih jamstvima utvrđenima u članku 129. stavku 1. točki (e) CRR-a ne smije biti pravnih prepreka da upravitelj programom pokrivenih obveznica u slučaju neispunjavanja obveza ili sanacije izdavatelja te, iz bilo kojeg razloga, neispunjavanja jamstva upiše nadređeno založno pravo; ponovno se razmatra prihvatljivost brodova kao skupova imovine za pokriće (članak 129. stavak 1. točka (g) CRR-a);

(b)

maksimalni parametri LTV-a za hipoteke uključeni u skup za pokrića utvrđeni su europskim pravom na takav način da ne premašuju omjere LTV-a koji su trenutačno utvrđeni člankom 129. CRR-a, ali podliježu redovnom preispitivanju i prilagođavanju u skladu s testiranjem otpornosti na stres na temelju neovisnih ocjena tržišnih cijena koje bi mogli prevladavati na relevantnom tržištu nekretnina u razdoblju tržišnog stresa; trebalo bi poticati kreditne vrijednosti koje se temelje na omjeru zajmova i hipoteke, a ne na omjeru zajmova i tržišta;

10.

naglašava da ponderi rizika koji su dodijeljeni pokrivenim obveznicama u europskom zakonodavstvu moraju odražavati tržišne ocjene odnosnih rizika; primjećuje da se isto ne odnosi na druge vrste dužničkih instrumenata na koje se primjenjuje povlašteni regulatornih tretman zbog nekih njihovih posebnih karakteristika;

11.

poziva Komisiju da ovlasti europska nadzorna tijela da procjenjuju usklađenost s kriterijima za visokokvalitetne pokrivene obveznice, obične pokrivene obveznice i ESN-ove u cilju nadopune, ili čak zamjene, popisa koji su utvrđeni u članku 52. stavku 4. Direktive o UCITS-ima službenim popisom sukladnih režima visokokvalitetnih pokrivenih obveznica, običnih pokrivenih obveznica i ESN-ova na europskoj razini;

12.

poziva Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo da izda preporuke u pogledu režima visokokvalitetnih pokrivenih obveznica, običnih pokrivenih obveznica i ESN-ova o kriterijima prihvatljivosti za imovinu (uključujući zamjensku imovinu), omjerim LTV-a i minimalnoj efektivnoj prekomjernoj kolateralizaciji za različite vrste imovine te o mogućim izmjenama CRR-a; poziva Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo da pruži potrebne smjernice za uspostavu posebnog javnog nadzornog i administrativnog okvira;

13.

preporučuje da se prepreke pristupu tržištu za izdavatelje na tržištima pokrivenih obveznica u razvoju izvan EGP-a uklone davanjem pravičnog tretmana pokrivenim obveznicama izdavatelja iz trećih zemalja, pod uvjetom da nadležna europska institucija provede opsežnu procjenu ekvivalentnosti njihova pravnog, institucijskog i nadzornog okruženja; preporučuje promicanje ključnih načela europskog zakonodavstva kako bi se na globalnoj razini utvrdila moguća mjerila za tržište pokrivenih obveznica;

14.

Poziva Komisiju da predloži preispitivanje europskog zakonodavstva o financijskim uslugama u kojem se detaljnije utvrđuje tretman visokokvalitetnih pokrivenih obveznica, običnih pokrivenih obveznica i ESN-ova;

15.

poziva Komisiju da pri ocjenjivanju postojećeg zakonodavstva EU-a o financijskim uslugama uzme u obzir potencijal visokokvalitetnih pokrivenih obveznica, običnih pokrivenih obveznica i ESN-ova za postizanje ciljeva unije tržišta kapitala;

16.

poziva Komisiju da utvrdi moguće prepreke razvoju sustava pokrivenih obveznica na nacionalnoj razini te da objavi smjernice za uklanjanje takvih prepreka, ne dovodeći u pitanje prikladno i razborito poslovanje banaka;

17.

poziva Komisiju i Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo da preispitaju (eventualno u okviru procjene učinka) prihvatljivost upisivanja tereta na brodove kao skupove imovine za pokriće, kako je navedeno u članku 129. stavku 1. točki (g) CRR-a; zabrinut je da povlašteni tretman brodova narušava tržišno natjecanje s drugim načinima prijevoza; poziva Komisiju i Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo da istraže jesu li brodske pokrivene obveznice ravnopravne s drugim pokrivenim obveznicama koje ispunjavaju zahtjeve iz CRR-a u smislu njihove likvidnosti i njihove procjene rizika koje provode nezavisne agencije za kreditni rejting i je li prema tome povlašteni tretman tih obveznica na temelju prihvatljivosti za LCR i nižeg pondera rizika iz CRR-a bila opravdana;

18.

poziva države članice da u nacionalno zakonodavstvo omoguće prilike za stvaranje zasebnih skupova za pokriće, od kojih svaki sadrži homogenu kategoriju imovine (kao što su stambeni zajmovi); poziva države članice da dopuste svu imovina za pokriće navedenu u članku 129. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) CRR-a kao zamjensku imovinu kojom se doprinosi zahtjevu za pokrivenost i da jasno navedu ograničenja za kreditnu kvalitetu, opseg izloženosti i gornje granice za pokriće doprinosa zamjenske imovine;

Podržavanje tržišne transparentnosti i dobrovoljne konvergencije

19.

pozdravlja unaprjeđenja metodologija za rejting pokrivenih obveznica i proširenje tržišta za rejting pokrivenih obveznica;

20.

ističe važnost jednakih uvjeta za sve kako bi se osiguralo pošteno natjecanje na financijskim tržištima; ističe da se u europskom zakonodavstvu ne smije praviti razlika između različitih vrsta osiguranih dužničkih instrumenata osim ako nema dobrih razloga da bi se pretpostavilo da se one razlikuju u pogledu sigurnosti ili likvidnosti;

21.

pozdravlja tržišne inicijative za razvoj usklađenih normi i obrazaca za objavu (npr. HTT) čime se želi olakšati usporedba i analiza razlika među pokrivenim obveznicama u EU-u;

22.

podržava izradu preporuka EBA-e o tržišnim normama i smjernica o najboljim praksama; potiče dobrovoljnu konvergenciju po tom pitanju;

23.

potiče redovito provođenje ispitivanja otpornosti na stres za skupove za pokriće i objavljivanje dobivenih rezultata;

o o

24.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo.

(1) SL L 257, 28.8.2014., str. 186.

(2) SL L 176, 27.6.2013., str. 1.

(3) SL L 173, 12.6.2014., str. 190.

(4) SL L 314, 1.12.2015., str. 13.

(5) SL L 195, 20.7.2016., str. 3.

(6) SL L 11, 17.1.2015., str. 1.

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/20

P8_TA(2017)0280

Uloga turizma povezanog s ribarstvom u diversifikaciji ribarstva

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o ulozi turizma povezanog s ribarstvom u diversifikaciji ribarstva (2016/2035(INI))

(2018/C 334/03)

Europski parlament,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (2),

—	uzimajući u obzir Direktivu 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice na području vodne politike (3) (Direktiva EU-a o okviru za vode),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2012. o malom obalnom ribolovu, artizanalnom ribolovu i reformi zajedničke ribarstvene politike (4),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. srpnja 2013. o plavom rastu: jačanje održivog rasta u morskom sektoru te sektoru pomorskog prometa i turizma u EU-u (5),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. svibnja 2014. naslovljenu „Inovacije u plavom gospodarstvu: korištenje potencijala naših mora i oceana za radna mjesta i rast” (COM(2014)0254),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. lipnja 2010. naslovljenu „Europa, vodeće svjetsko turističko odredište – novi politički okvir za turizam u Europi” (COM(2010)0352),

—

uzimajući u obzir Strategiju EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. godine, a posebice njezin 4. cilj o većoj održivosti ribarstva i zdravijem moru, kojim se EU, među ostalim, trudi ukloniti negativne učinke na riblje stokove, vrste, staništa i ekosustave s pomoću uvođenja financijskih poticaja kroz buduće financijske instrumente za ribarstvo i pomorsku politiku za zaštićena morska područja, uključujući područja mreže Natura 2000 i ona uspostavljena međunarodnim i regionalnim sporazumima. U navedeni cilj mogu se uključiti i obnova morskih ekosustava, prilagodba ribolovnih aktivnosti i uključivanje sektora u alternativne aktivnosti, kao što su ekoturizam, nadzor i upravljanje morskom bioraznolikošću i borba protiv morskog otpada,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. pod naslovom „Europa 2020.: strategija Europske unije za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. rujna 2012. naslovljenu „Plavi rast – mogućnosti održivog rasta u morskom i pomorskom sektoru” (COM(2012)0494),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. veljače 2014. naslovljenu „Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu” (COM(2014)0086),

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za promet i turizam (A8-0221/2017),

A.	budući da se situacija u sektoru tradicionalnog ribarstva sve više pogoršava;

B.	budući da je diversifikacija postala nužnost za mnoge male ribare jer jedino tako mogu proširiti izvore prihoda, koji su često nedostatni;

C.	budući da je, kada govorimo o diversifikaciji u ribarstvu, potrebno voditi računa o činjenici da je velik dio ribolovnog sektora krajnje ovisan o tradicionalnim oblicima ribolova;

D.	budući da se veći dio obalnih i otočnih regija suočava s izrazitim gospodarskim padom koji za posljedicu ima depopulaciju i iseljavanje stanovništva koje priliku traži u područjima s više mogućnosti za zapošljavanje i obrazovanje;

E.	budući da neka obalna ribolovna područja smještena u blizini turističkih odredišta ne uspijevaju ostvariti odgovarajući gospodarski rast iako su ribolov i turizam kompatibilni sektori;

budući da turizam povezan s ribarstvom može doprinijeti stvaranju radnih mjesta, društvenoj uključenosti, poboljšanju kvalitete života i revitalizaciji zajednica ovisnih o ribarstvu, posebno u područjima s malim brojem ostalih gospodarskih aktivnosti; budući da se taj potencijal znatno razlikuje i s obzirom na regiju i s obzirom na vrstu ribarstva i veličinu plovila;

budući da turizam povezan s ribarstvom može doprinijeti smanjenju utjecaja na riblje stokove i okoliš, ali i povećanju znanja i osviještenosti o potrebi zaštite okoliša i kulturne baštine; da posebno ribolovni turizam i pružanje ugostiteljskih usluga u ribarskim domaćinstvima u mnogim europskim regijama mogu biti istinski vid integracije i diversifikacije primarne djelatnosti;

budući da turističke djelatnosti povezane s ribarstvom mogu doprinijeti povećanju vidljivosti ribara, njihovu boljem vrednovanju i boljem shvaćanju kompleksnog područja njihova rada; da su ribolovni turizam i ostale ribolovne aktivnosti povezane s turizmom (pružanje ugostiteljskih usluga u ribarskim domaćinstvima, rekreacijski ribolov itd.) još uvijek nedovoljno poznati široj publici i da kod potrošača treba podignuti razinu svijesti o važnosti konzumacije lokalnih ribljih proizvoda koji dolaze iz kratkog lanca opskrbe;

I.	budući da turizam povezan s ribarstvom može biti prilika za privlačenje turista zahvaljujući širokoj lepezi ponude – od lokalnih proizvoda do raznih oblika ekološki prihvatljivog poduzetništva;

J.	budući da bi tradicionalna gastronomija povezana s proizvodima ribarstva i tradicionalne djelatnosti prerade i konzerviranja mogli biti važan faktor za razvoj turizma oko ribarskog sektora;

K.	budući da udičarski turizam ima razne dobre socijalne učinke i da on pozitivno utječe na ljudsko zdravlje i ukupni osjećaj;

L.	budući da su socioekonomske koristi od turizma povezanog s ribarstvom izrazito sezonskog karaktera i da se prvenstveno ostvaruju u ljetnim mjesecima; budući da su pozitivni učinci pojačanog zadržavanja korisnika, što se često navodi kao primjer, vidljivi tijekom cijele godine;

budući da će 2018. biti Europska godina kulturne baštine, čiji je cilj senzibiliziranje građana za europsku povijest i vrijednost njezine kulturne baštine kao zajedničkog resursa; budući da tradicionalni ribolov čini dio bogate europske kulturne baštine i doprinosi identitetu lokalnih zajednica, između ostalog i načinom na koji je pridonio oblikovanju okusa, hrane, tradicija, povijesti i krajobraza; budući da je taj aspekt znatno ojačan kontaktima s turistima;

budući da se Europskim fondom za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) daje potpora ulaganjima koja doprinose diversifikaciji dohotka ribara zahvaljujući razvoju dodatnih djelatnosti, što obuhvaća i ulaganja u dodatnu sigurnosnu opremu u plovilima, ribolovni turizam, pružanje ugostiteljskih usluga u ribarskim domaćinstvima, pripremanje i usluživanje jela i pića, usluge povezane s rekreacijskim i sportskim ribolovom te didaktičke aktivnosti povezane s ribarstvom;

budući da ne postoji ni zajednička definicija ni pravna osnova za turizam povezan s ribarstvom; budući da se on, na primjer, u Italiji smatra profesionalnom djelatnošću, dok je u Francuskoj uvršten među povremene djelatnosti; budući da s obzirom na pravni status mogu postojati znatne razlike u oporezivanju, postupcima izdavanja dozvola, obvezama u pogledu stručne osposobljenosti, sigurnosne opreme itd.;

budući da se Direktivom EU-a o okviru za vode i Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji nalaže državama članicama da se pobrinu za dobro stanje priobalnih i morskih voda; budući da su prema Direktivi o staništima države članice dužne utvrditi i održavati morska i obalna staništa uspostavljanjem područja iz mreže Natura 2000 i njihovim upravljanjem;

budući da je u većini zaštićenih morskih područja te morskih i obalnih područja iz mreže Natura 2000 turistički sektor posebno važan; budući da postoje mnogi pozitivni primjeri zajedničkog upravljanja i partnerstva među tijelima za upravljanje zaštićenim morskim područjima i malim ribarima u području promicanja ribolovnog turizma i drugim načinima pokazivanja tradicionalnog ribolova u turističke i kulturne svrhe;

R.	budući da nema dovoljno podataka o turizmu povezanom s ribarstvom odnosno da oni nisu dovoljno koherentni i usporedivi, ni za Europu ni izvan nje;

S.	budući da je Europska unija u okviru Strategije za plavi razvoj iz 2012. identificirala obalni i pomorski turizam kao ključni sektor za razvoj održivog i solidarnog gospodarstva;

T.	budući da je Komisija 2010. u komunikaciji „Europa, vodeće svjetsko turističko odredište – novi politički okvir za turizam u Europi” navela da je nužno osmisliti strategije za održivi obalni i pomorski turizam;

U.	budući da je Komisija 2012. pokrenula javno savjetovanje o izazovima i mogućnostima obalnog i pomorskog turizma u Europi, na temelju kojeg je 20. veljače 2014. objavila komunikaciju naslovljenu „Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu”;

budući da ribolovne aktivnosti povezane s turizmom obavljaju ribari koji se bave gospodarskim ribolovom, i to prijevozom turista na ribarskim plovilima radi diversifikacije svoje aktivnosti, promidžbe i vrednovanja vlastite profesije i društveno-kulturne baštine, ali i radi poboljšanja održive upotrebe vodenih ekosustava; budući da, bez obzira na očigledno rekreativnu svrhu turizma i navedenih ribolovnih aktivnosti, nema njihove pravne definicije;

W.	budući da se pod pojmom ribolovnog turizma (tal. pescaturismo) podrazumijevaju turističko-rekreativne ribolovne aktivnosti koje obavljaju ribari koji se bave gospodarskim ribolovom i koji određeni broj turista primaju na plovila kako bi ih upoznali sa svijetom ribarstva;

budući da pružanje ugostiteljskih usluga u ribarskim domaćinstvima (tal. ittiturismo) obuhvaća gastronomsku ponudu i usluge smještaja koje nude ribari koji se bave gospodarskom djelatnošću; budući da je jedna od glavnih razlika između pružanja prethodno navedenih turističkih usluga ta da se djelatnost pružanja ugostiteljskih usluga u ribarskim domaćinstvima ne može obavljati na plovilima;

budući da je rekreacijski ribolov aktivnost koja se vrši isključivo u rekreativne i/ili sportske svrhe u kojoj se iskorištavaju živi vodeni resursi, ali je zabranjena prodaja ulova u bilo kojem obliku; budući da se rekreacijski ribolov, iako se ne obavlja radi ostvarivanja dohotka, ubraja u turističke aktivnosti koje čine paralelnu ekonomiju, koju bi trebali voditi profesionalni ribari uz pomoć usluga, objekata i infrastrukture koja se stavlja na raspolaganje rekreacijskim ribolovcima; budući da nekontrolirani i intenzivni rekreacijski ribolov u nekim područjima ipak može imati negativan utjecaj na ribolovne resurse.

budući da ne postoje pouzdani statistički podaci o utjecaju na okoliš ili socioekonomskom utjecaju rekreacijskog ribolova na stokove, posebno u područjima intenzivnog rekreacijskog ribolova, i budući da nema jasnih pravila ili iscrpne provjere ulova, a posebno ne kontrole nezakonite prodaje ulova ostvarenog u rekreacijskom ribolovu neslužbenim kanalima, koji su uglavnom povezani s restoranima;

Analiza ribolovnih aktivnosti povezanih s turizmom u nekim europskim zemljama

AA.

budući da je studija koju je 2015. provela obalna akcijska skupina „Il mare delle Alpi” (Alpsko more) (6) o navikama i stavovima javnosti u okviru područja ulova obalne akcijske skupine pokazala da trećina ispitanika jede ribu nekoliko puta tjedno, ali samo četiri vrste ribljih prehrambenih proizvoda, dva slatkovodna i a dva morska (masna riba, bakalar, losos i pastrva); budući da ribolovne aktivnosti povezane s turizmom dovode do veće osviještenosti o raznolikosti vrsta i gastronomskim tradicijama, s kojima velik broj potrošača često nije upoznat; da je očigledan utjecaj na diversifikaciju ribolovnih napora;

AB.

budući da se u Italiji bilježi stalni porast broja zahtjeva za izdavanje dozvola za obavljanje turističke djelatnosti povezane s ribarstvom i da su, prema nedavno provedenom istraživanju, talijanske regije s najvećim brojem dozvola Ligurija (290), Emilia-Romagna (229), Sardinija (218), Kalabrija (203), Kampanija (200) i Sicilija (136); da je od 2002. do 2012. izdano ukupno 1 600 dozvola; da su 2003. godine regije s najvećim brojem dozvola bile Kampanija (63), Ligurija (62), Sicilija (60) i Sardinija (59), a da su se odmah iza njih nalazile Apulija (46), Kalabrija (39) i Toskana (37) (7);

AC.	budući da trećina flote s dozvolom za obavljanje turističkih aktivnosti povezanih s ribarstvom može ukrcati najviše četiri putnika, da 29 % može ukrcati od 5 do 8 putnika, a da preostalih 37 % može ukrcati od 9 do 12 putnika (8);

AD.	budući da se najveći dolasci turista gotovo u potpunosti odvijaju u srpnju i kolovozu, zbog čega je turizam povezan s ribarstvom izrazito sezonske naravi pa je važno potaknuti diversifikaciju;

AE.

budući da se, kao i u slučaju dobnih skupina, i kad je riječ o stupnju obrazovanja bilježi viši stupanj obrazovanja u odnosu na osobe koje se bave isključivo profesionalnim ribolovom; da više od 30 % voditelja brodice ima diplomu ili uvjerenje o stručnoj kvalifikaciji i barem elementarno znanje engleskog (64 %), francuskog (34 %), španjolskog (16 %) ili njemačkog (7 %) (9);

AF.

budući da je anketa koja u Italiji provedena među subjektima koji obavljaju djelatnost ribolovnog turizma pokazala da ribolovni turizam može imati pozitivan utjecaj na napore u očuvanju ribljih stokova i morskih ekosustava, posebno kroz smanjenje ulova, a u socijalnom smislu na dobrobit ribara i njihovih obitelji zbog smanjenja broja radnih sati na moru (10);

AG.	budući da je zabilježeno veće sudjelovanje žena ne samo u dopunskim ribarskim aktivnostima nego i u razvoju samostalnih aktivnosti u sektoru turizma povezanih s ribarstvom;

AH.	budući da se i mladi ljudi mogu smatrati jednom od ciljnih skupina za razvoj ribolovnih turističkih odredišta;

AI.	budući da je tradicionalni ribolov trenutačno najslabije poznat primarni sektor djelatnosti i sektor koji se najmanje proučava i koristi kao obrazovno sredstvo u osnovnom i visokom obrazovanju;

AJ.	budući da postoji velik prostor za uvođenje obrazovnih aktivnosti povezanih s tradicionalnim ribarstvom na temelju modela kao što je „škola poljoprivrede”;

AK.

budući da je osnova za razvoj ribolovnih aktivnosti povezanih s turizmom partnerstvo lokalnih akcijskih skupina u ribarstvu (FLAG), dionika u ribarskom sektoru i ostalih lokalnih javnih i privatnih subjekata kako bi se osmislila i provela strategija odozdo prema gore, a koja bi bila primjerena odnosno koja bi odgovarala ekonomskim, socijalnim i okolišnim potrebama u predmetnom području; da, iako FLAG-ovi u Europskoj uniji djeluju u vrlo različitim uvjetima i imaju vrlo različite strategije, najveća većina njih turizam vidi kao ključni element razvoja;

AL.

budući da je Europska komisija osnovala Jedinicu za potporu u okviru Mreža europskih ribolovnih područja (FARNET) radi doprinosa ostvarivanju prioriteta br. 4 Europskog fonda za ribarstvo; da je FARNET platforma za umrežavanje ribolovnih područja i da pruža potporu FLAG-ovima u razvoju lokalnih strategija, inicijativa i projekata;

AM.

budući da su lokalni dionici zahvaljujući FLAG-ovima naučili kako se turistička ponuda ribolovnog područja može razviti tako da uključi cjelokupni skup aktivnosti i na taj način ostane atraktivna i u iznimno konkurentnom dijelu turizma; da turizam na taj način može postati važan izvor dodatnog prihoda za zajednice koje se bave ribarstvom, što u konačnici doprinosi cjelokupnom razvoju obalnih i otočnih područja;

AN.	budući da pohvalni primjeri svjedoče o dragocjenoj suradnji FLAG-ova u artizanalnom ribolovu u Grčkoj, Italiji i Španjolskoj; da je, osim toga, mreža FARNET istaknula dobru praksu u Francuskoj, Belgiji, Španjolskoj, Hrvatskoj i Italiji (11);

AO.

budući da je u Finskoj usvojen model ocjene utjecaja turističkih aktivnosti povezanih s ribarstvom na osnovi trajanja posjeta, mjesta boravka i broja posjetitelja; budući da iz prikupljenih ocjena proizlaze problemi u vezi s definiranjem „turista u ribolovu” i brojanjem stvarno obavljenih izleta (12);

AP.

budući da se u brojnim primorskim mjestima u različitim državama članicama održavaju festivali, gdje je važno uključiti druge načine povećanja turističke privlačnosti, primjerice kombiniranjem tih uslugama s ostalom kvalitetnom ponudom u primarnom sektoru: širenjem znanja o malom ribolovu i načinu života ribara te osiguravanjem kontakata s tradicionalnim kulturama uključujući regionalnu gastronomiju i vino ili visokokvalitetne proizvode prerade i konzerviranja, čime se odražava raznolikost Europske unije;

AQ.

budući da su u Španjolskoj osnovane specijalizirane agencije kao što je „Turismo marinero – Costa del Sol” s ciljem promicanja sektora tradicionalnog ribarstva i pomoći lokalnom stanovništvu u razvoju i promidžbi turističkih aktivnosti povezanih s tim sektorom; da agencija organizira tečajeve kuhanja na ribarskim plovilima lokalnih ribara, izlete za promatranje lokalnih ribljih vrsta i aktivnosti rekreacijskog ribolova; da se istodobno organiziraju posjeti sa stručnim vodstvom „Bioparku”, muzejskom parku posebno osmišljenom za djecu u kojem ona mogu naučiti osnove morske biologije, tradicionalnog ribolova (tradicionalnih ribolovnih alata i tehnika) i lokalne kulture; primjećuje da bi priobalne i ruralne zajednice, posebice one u rubnim regijama, imale koristi od preslikavanja takvih inicijativa i razmjene stručnog znanja među državama članicama u ovom području (13);

AR.

budući da Komisija, Europski parlament i države članice stoga ne smiju neselektivno zabraniti tehnike tradicionalnog malog obiteljskog ribolova nego moraju prvo provesti temeljitu procjenu učinka kako bi se izbjeglo onemogućavanje novih oblika održivog, malog i autentičnog ribolovnog turizma s tradicionalnim ribolovnim alatima;

AS.	budući da se u Hrvatskoj tijekom ljetnih mjeseci u turističkim mjestima na obali i otocima održavaju ribarske fešte na kojima se promovira ribarska tradicija, kulturno-povijesna baština, lokalna gastronomija i tradicionalan način života;

smatra da su restrukturiranje i prilagodba ribarskih plovila radi obavljanja turističke djelatnosti od ključne važnosti s obzirom na to da plovila treba obnoviti kako bi se turistima zajamčila sigurnost i kako bi se pobrinulo da nema prepreka za obavljanje ribolovnih aktivnosti uz udobnost nužnu za ugodno iskustvo, ali bez povećavanja ribolovnih kapaciteta; međutim, mjere restrukturiranja ne smiju uzrokovati ograničenja u gospodarskom ribolovu, osobito izvan turističke sezone;

naglašava da još uvijek postoji neiskorišten potencijal turizma povezanog s ribolovom s obzirom na to da on može donijeti značajne koristi za zajednice koje žive na obalnim područjima diversifikacijom izvora lokalnih prihoda; u tom pogledu smatra da ribolovni turizam na moru i pružanje ugostiteljskih usluga u ribarskim domaćinstvima mogu biti dopuna gospodarskom ribolovu i osigurati dodatni prihod za zajednice koje se bave ribarstvom;

smatra da strateški cilj inicijative Komisije treba biti poticanje djelatnosti ribolovnog turizma, pružanja ugostiteljskih usluga u ribarskim domaćinstvima i turizma povezanog sa sportskim ribolovom te razvoja svih njihovih potencijala diljem Europske unije uz pomoć za to osmišljene zajedničke mreže i okvira;

poziva Komisiju da preko Europske putničke komisije i njezina portala visiteurope.com promiče turističke destinacije za održiv rekreacijski ribolov u Europi te da ciljanom informativnom kampanjom skrene pozornost poduzeća koja se bave ribarstvom na potencijal tih novih i održivih poslovnih modela te mogućnosti rasta koje oni nude;

poziva Komisiju da potakne pokretanje i ojača razvoj ribolovnog turizma u cilju primjene diferencirane poslovne strategije koja odgovara mogućnostima tog sektora, a koja može učinkovitije ispuniti njegove potrebe, te da radi na novom obliku turizma u kojemu se glavna pitanja odnose na kvalitetu, fleksibilnost, inovacije i očuvanje povijesne i kulturne baštine ribolovnih područja, kao i, među ostalim, okoliš i zdravlje; također poziva Komisiju da promiče i podržava ulaganja u ribarstvo u području turizma, tako da se stvori raznolika turistička ponuda promoviranjem gastronomije povezane s neindustrijskim ribljim proizvodima, aktivnosti udičarskog turizma, podvodnog ili ronilačkog turizma i sl., što doprinosi održivom kapitaliziranju ribarskog nasljeđa i prepoznatljivosti pojedine ribarske regije;

poziva Komisiju da, u interesu poticanja pokretanja i jačanja razvoja ribolovnog turizma, aktivno promiče i podržava ulaganja u diversifikaciju ribarstva u području kulture i umjetnosti kao dijela tradicijskog nasljeđa (rukotvorine, glazba, plesovi) te da podupire ulaganja u promicanje ribarske tradicije, povijesti i cjelokupnog ribarskog nasljeđa (ribarski alati i plovila, tehnike, povijesni dokumenti itd.) otvaranjem muzeja i organiziranjem izložbi koje su usko povezane s obalnim ribolovom;

poziva Komisiju da razmotri mogućnost dopuštanja mješovite uporabe plovila namijenjenih za aktivnosti ulova kako bi se, uz zadržavanje te svrhe, na njima također mogle održavati druge vrste aktivnosti povezane s rekreacijskim i turističkim sektorom, kao što su nautički dani ili aktivnosti povezane s preradom, učenjem ili gastronomijom i sl., a u skladu sa sustavom koji djeluje u ruralnom sektoru i uključuje školu poljoprivrede ili seoski turizam;

u tom smislu smatra nužnim stvaranje europske mreže za ribolovne aktivnosti povezane s turizmom i europske mreže za turističke usluge povezane sa sportskim/rekreacijskim ribolovom na osnovi uspješnog primjera FARNET-a, koji pruža značajnu pomoć FLAG-ovima;

smatra da postoji hitna potreba da se mjere potpore pažljivo usmjere i da se njihovi rezultati pravilno ocijene, te da se sistematizira, standardizira i poboljša prikupljanje statističkih podataka o doprinosu navedenih diversifikacijskih aktivnosti prihodima u europskim ribolovnim područjima; također ističe važnost nadzora stvarnog utjecaja rekreacijskog ribolova kao ekonomske aktivnosti, njegova utjecaja na stokove i moguću konkurentnost kroz neformalne prodajne mehanizme s profesionalnim ribarskim sektorom; potiče Komisiju da se pobrine za sudjelovanje stručnjaka u izradi tih mjera nadzora;

10.

poziva Komisiju i države članice da razviju i podupru partnerstva sa sektorom turizma povezanog s ribarstvom koja upravljačka tijela zaštićenih morskih područja promiču u zaštićenim morskim područjima i mreži Natura 2000 u cilju kombiniranja zaštite prirodnih resursa i promicanja i razvoja kulture kroz odgovorno uživanje;

11.

smatra ključnim usklađivanje definicije ribolovnih aktivnosti povezanih s turizmom na razini Unije, s posebnim osvrtom na ribolovni turizam, pružanje ugostiteljskih usluga u ribarskim domaćinstvima i turizam povezan s akvakulturom i sportskim/rekreacijskim ribolovom; u toj bi definiciji trebalo uzeti u obzir različite oblike koje navedene aktivnosti mogu poprimiti, zajamčiti savjetovanje sa svim dionicima i osigurati da se turizam povezan s ribarstvom smatra dopunskom djelatnošću koja ribarima omogućuje da dopune svoju glavnu ribolovnu aktivnost bez prelaska u drugu djelatnost izvan ribolova;

12.

naglašava da je važno razlikovati različite oblike turizma povezanog s ribarstvom, koji uključuju ribolovni turizam i pružanje ugostiteljskim usluga u ribarskim domaćinstvima, pomorske i obalne aktivnosti na ili u vodi, rekreacijski ribolov (uključujući udičarski turizam), kontinentalni ribolov te aktivnosti povezane s baštinom i kulturom, i poticati pritom sinergiju između inicijativa za stavljanje na tržište primarnih proizvoda visoke kvalitete, uz istovremeno poštovanje prirodne baštine, zaštite životinja i biološke raznolikosti;

13.

poziva Komisiju da, s obzirom na goleme razlike među ribarskim subjektima država članica EU-a uključenima u turizam, donese zajednička pravila o sigurnosti plovidbe, zdravstvenim i higijenskim uvjetima za plovila koja se koriste za obavljanje ribolovnih aktivnosti u turizmu i o mogućim poreznim olakšicama, uz uvjet da prethodno navedene mjere budu dovoljno fleksibilne s obzirom na razlike u pogledu pojedinih tipova ribarstva i ribarskih plovila te posebne regionalne značajke;

14.

preporučuje da se načelo dekarbonizacije i energetske učinkovitosti motornih plovila uključi u prilagodbe koje je potrebno izvršiti na takvim plovilima kada se prilagođavaju uporabi u tim aktivnostima;

15.

smatra da je potrebno zajamčiti odgovarajuću infrastrukturu za prijevoz i smještaj turista te održavanje javnih prostora i brigu o njima, što je nužno za dugoročni uspjeh turističke djelatnosti;

16.

poziva države članice da poštuju vlastite obveze koje proizlaze iz Direktive EU-a o okviru za vode i Okvirne direktive o pomorskoj strategiji kako bi se zajamčilo dobro stanje priobalnih i morskih voda, posebno poboljšanjem učinkovite upotrebe resursa, te zahvaljujući sprečavanju zagađenja i djelotvornom postupanju u slučaju zagađenja te zbrinjavanju otpada;

17.

poziva države članice da smanje administrativna opterećenja pojednostavljivanjem postupka izdavanja dozvola te drugih birokratskih postupaka;

18.

naglašava potrebu da te aktivnosti budu u skladu sa zaštitom biološke raznolikosti, lokalitetima mreže Natura 2000 i zaštićenim morskim područjima (Strategija EU-a o biološkoj raznolikosti, Direktiva o pticama i staništima), a time i potrebu za jačanjem dijaloga i sinergije s drugim državama članicama kojih se to tiče;

19.

smatra nužnim da se za ribare i uzgajivače riba, njihove obitelji i sve lokalne uključene osobe osiguraju tečajevi radi prenošenja odgovarajućih jezičnih vještina i znanja o prihvatu turista i njihovoj sigurnosti, promicanja informacija o morskoj biologiji, lokalnim ribljim vrstama, okolišu i kulturnim tradicijama; poziva Komisiju i Vijeće da priznaju ulogu žena u sektoru ribolovnog turizma, kao i u održivom razvoju područja koja ovise o ribarstvu, kako bi se zajamčilo njihovo sudjelovanje pod jednakim uvjetima;

20.

poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti da posvuda šire informacije o Europskom portalu za radnu mobilnost (EURES) pod okriljem Komisije, na kojem se nalaze informacije namijenjene poslodavcima i osobama koje traže posao o mogućnostima zaposlenja te potrebi za vještinama i osposobljavanjem u sektoru „plavih” radnih mjesta, te ih poziva da promiču otvorene internetske tečajeve za nadopunjavanje vještina ili prekvalifikaciju u vezi s turističkim menadžmentom i inovativnim ribolovnim turizmom;

21.

poziva Komisiju da na Europski portal za mala poduzeća uvrsti poseban dio za pomoć poduzetnicima/ribarima u pronalaženju financijskih sredstava za aktivnosti u području turizma povezanog s ribarstvom;

22.

smatra da stjecanje profesionalnih vještina u područjima kao što su digitalni marketing, menedžment i komuniciranje preko društvenih medija, sociokulturni menedžment te stjecanje jezičnih vještina treba biti prioritet u ribolovnim područjima kako bi se promicalo i stvaranje ponude u turizmu povezanom s ribarstvom i njezino širenje;

23.

smatra važnim zajamčiti raznolikost turističke ponude razvojem strategije na osnovi lokalnih značajki i specijalizacije s tim u vezi te raspoloživih resursa; u tu svrhu poziva Komisiju i države članice da potiču vidove održivog turizma i ekoturizma, između ostalog i inovativnim marketinškim strategijama koje su prije svega usmjerene na tradicionalne karakteristike i na karakteristike povezane s održivim razvojem koje se stalno prate kako bi se zajamčila ravnoteža između ponude i potražnje;

24.

poziva na osmišljavanje integrirane ponude zasnovane na strukturiranoj i sinergijskoj kombinaciji svega što neko područje nudi, kojom će se korisnicima pružiti cjelokupno iskustvo, te poziva na stvaranje partnerstava kojim će se privući korisnici preko već postojeće turističke dinamike u područjima koja graniče s tradicionalnim ribolovnim područjima, kao što su kongresni ili poslovni turizam;

25.

poziva Komisiju da podupire i promiče uključenost ribarstva i radnika iz sektora ribarstva i u projekte povezane s kulturnim i povijesnim turizmom kao što su ponovno otkrivanje pomorskih aktivnosti te lokaliteta i zanimanja povezanih s tradicionalnim ribarskim područjima i zanimanjima;

26.

prima na znanje važnost suradnje turističkih poduzeća i ribara kako bi se maksimalno povećao potencijal turizma povezanog s ribarstvom;

27.

naglašava važnost turističkih aktivnosti povezanih s promatranjem divljih vrsta, posebno promatranje kitova, uz istovremeno poštovanje prirodnih staništa i bioloških potreba divljih vrsta; budući da se na taj se način stvaraju brojne obrazovne, ekološke, znanstvene i ostale socioekonomske koristi te se pridonosi podizanju svijesti i poštovanju ovih jedinstvenih vrsta i dragocjenog okoliša u kojem one žive;

28.

poziva države članice i regionalna i lokalna tijela da se pobrinu za inovativnu i održivu infrastrukturu, što podrazumijeva i internetsku povezanost i informacijske tehnologije, kako bi se potaknuo razvoj turizma povezanog s ribarstvom i obnovila postojeća pomorska infrastruktura te infrastruktura jezera i rijeka;

29.

poziva Komisiju, države članice te regionalna i lokalna tijela da pojačaju promidžbene i informativne kampanje, između ostalog i u okviru „Europskih destinacija izvrsnosti” i „Europske godine kulturne baštine” 2018., čiji je cilj povećanje osviještenosti i znanja o tradicionalnoj ribolovnoj kulturi i akvakulturi; u tom smislu potiče zainteresirane strane da iskoriste potencijal turista i onih koji mogu putovati izvan glavne sezone;

30.

vjeruje da bi odgovorni i održivi poslovni modeli za diversifikaciju ribarstva morali uključivati poštovanje kulture lokalnih ribarskih zajednica i pomoći u očuvanju njihova identiteta; posebno naglašava da bi rekreacijski ribolov povezan s turizmom trebao biti u skladu s interesima malih lokalnih poduzeća koja se bave artizanalnim ribolovom;

31.

smatra da je važno razviti ribolovni turizam i pružanje ugostiteljskih usluga u ribarskim domaćinstvima kao oblike iskustva aktivnog odmora uz važne učinke kao što su promicanje pomorske kulture i ribolovnih tradicija te edukacija o očuvanju okoliša i zaštiti vrsta;

32.

ističe da je potrebno istražiti mogućnosti proširenja potencijalne potražnje za preinačenim plovilima i tako proširiti ponudu, na primjer, na obrazovnu zajednicu koja ima iskustva u dodavanju pedagoške dimenzije poljoprivrednom sektoru preko projekata „škola poljoprivrede”;

33.

naglašava da diversifikacija proizvoda iziskuje prikladnu promidžbu i da je potrebna strategija prepoznatljivosti za ciljanu skupinu ribara, uključujući i prekogranične promotivne inicijative;

34.

stoga smatra da bi ribarska mjesta trebala razmotriti mogućnost pokretanja zajedničkih marketinških kampanja s drugim destinacijama u istoj regiji, kao što je predloženo u rezoluciji Parlamenta od 29. listopada 2015. naslovljenoj „Novi izazovi i koncepti za poticanje turizma u Europi” (14), i na temelju međunarodne suradnje promovirati zajedničke marketinške platforme s posebnim fokusom na promociji i internetskoj prodaji;

35.

smatra da u okviru te marketinške strategije treba stvoriti sinergije među inicijativama za stavljanje na tržište svježih ili prerađenih proizvoda visoke kvalitete, gastronomijom i turističkom ponudom, prema teritorijalnim područjima povezanima s kulturnog, proizvodnog ili ekološkog aspekta i/ili među kojima postoji sinergija;

36.

smatra da je neophodno očuvati primjenu tradicionalnih praksi i tehnika kao što su almadraba i xeito zbog toga što su one usko povezane s identitetom i načinom života obalnih regija i smatra da ih je nužno priznati kao sastavni dio kulturne baštine;

37.

ističe važnost ulaganja u diversifikaciju ribarstva na način da se promovira tradicija, povijest te cjelokupno ribarsko nasljeđe (što obuhvaća i tradicionalne ribarske alate i tehnike);

38.

ističe važnost ulaganja u diversifikaciju ribarstva u smislu poticanja prerade lokalnih ribljih proizvoda;

39.

poziva države članice na usvajanje strategija za rješavanje problema sezonalnosti turističke djelatnosti, primjerice, organiziranjem festivala i gastronomskih događaja, lučkih i lokalnih fešti (15), tematskih sela i muzeja (kao npr. u Španjolskoj i Cetari) kako bi se aktivnosti mogle odvijati cijele godine i neovisno o vremenskim uvjetima na moru;

40.

uvjeren je da se uravnoteženom kombinacijom alternativnih i ciljanih turističkih proizvoda te njihovom odgovarajućom promocijom i marketingom može pomoći u ublažavanju problema sezonalnosti turizma;

41.

s obzirom na nedovoljnu sinergiju među poduzećima u morskim bazenima u EU-u, zbog čega dolazi do rascjepkanosti i ograničene ekonomske dobiti, smatra od suštinske važnosti da države članice, regije i dionici dijele najbolje prakse; primjećuje da je potrebno poticati suradnju među istraživačkim institutima, muzejima, turističkim poduzećima, upraviteljima područjima mreže Natura 2000 i zaštićenim morskim područjima, tradicionalnim djelatnostima konzerviranja i obrade ribljih proizvoda te drugim dionicima radi razvoja inovativnih i održivih proizvoda koji, uz stvaranje dodane ekonomske vrijednosti, odgovaraju očekivanjima posjetilaca; naglašava potrebu za uključivanjem navedenih aktivnosti u kontekst promicanja održivog i odgovornog turizma u dotičnim bazenima; smatra da FLAG-ovi u tom smislu mogu imati važnu ulogu i stoga im treba odobriti odgovarajuća financijska sredstva;

42.

poziva države članice i Komisiju da ojačaju veze među lokalnom, regionalnom i nacionalnom razinom i razinom Unije radi poticanja oblika upravljanja koji olakšavaju provedbu transverzalnih politika kako bi se pridonijelo ciljevima u raznim sektorima djelovanja, među kojima su i održiv i inkluzivan rast;

43.

poziva Komisiju da u okviru FARNET-a i FLAG-ova promiče paneuropski dijalog s lukama, dionicima u turizmu i stručnjacima u području zaštite okoliša;

44.

poziva nacionalna tijela vlasti i agencije da uže surađuju s turističkim agencijama te da im diversifikacija plavog gospodarstva, s posebnim naglaskom na pomorski turizam i komplementarne sektore, bude glavni prioritet; napominje da bi to, prema potrebi, trebalo uključivati i integraciju udičarenja na moru u turističke pakete i marketinške kampanje, osobito za otoke i obalna područja; naglašava da među prioritetima treba biti izdavanje dozvola za dvostruku uporabu ribarskih plovila za komercijalni, mali i artizanalni ribolov te morski turizam, među ostalim i udičarski turizam, kao i njihova konverzija s pomoću bespovratnih sredstava;

45.

poziva Komisiju, države članice, regionalna i lokalna tijela, predmetni sektor i ostale dionike da djeluju ciljano i usklađeno s politikama EU-a koje utječu na sektor ribarstva i akvakulture; u tom smislu upućuje na nužnost usvajanja priručnika o najboljim praksama u kojem bi se naveli najznačajniji primjeri tih aktivnosti i potaknula ostala poduzeća da posluju na taj način; podsjeća na to da je, osim toga, za sprečavanje problema povezanih s okolišem neophodno uključivanje lokalne znanstvene zajednice;

46.

naglašava važnost ekoloških poslovnih modela i stoga preporučuje da stručnjaci za okoliš uvijek usko surađuju s lokalnim akcijskim skupinama (npr. FLAG-ovima i ruralnim lokalnim akcijskim skupinama (LAG));

47.

poziva da se namijene sredstva nužna za uspostavu mreže na europskoj razini za razmjenu najboljih praksi i kartografski prikaz ribarskih aktivnosti s informacijama o točkama interesa i karakteristikama svake ribarske zajednice;

48.

izražava nadu da će se koristiti posebni mehanizmi potpore (u okviru EFPR-a ili drugih instrumenata) koji se mogu aktivirati u slučaju izvanrednog događaja (kao što su elementarne nepogode) u područjima u kojima su ribolov i ribolovni turizam jedini izvor prihoda;

49.

smatra nužnim potaknuti financiranje tih intervencija iz EFPR-a, Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), Europskog socijalnog fonda (ESF) i Kohezijskog fonda, okvirnog programa za istraživanja i Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), u uskoj suradnji sa savjetnicima Europske investicijske banke (EIB), te poticati promotivne kreditne kanale koji omogućavaju zaobilaženje određenih prepreka s kojima se žene suočavaju u nalaženju financiranja za projekte koji se mogu upotrebljavati u nacionalnim programima;

50.

ističe da je u programskom razdoblju od 2007. do 2013. za FLAG-ove na raspolaganje bilo stavljeno 486 milijuna EUR iz EFR-a te da je u istom razdoblju potporu primilo otprilike 12 000 lokalnih projekata;

51.

potiče države članice i FLAG-ove da na što bolji način iskoriste dostupna sredstva i da, gdje je to moguće, iskoriste financiranje iz više fondova (zajedno s EFRR-om, Europskim poljoprivrednim fondom za ruralni razvoj (EPFRR) i ESF-om);

52.

poziva države članice da uspostave kontaktne točke na regionalnoj razini koje bi pružale odgovarajuće informacije i podršku;

53.

preporučuje usku suradnju FLAG-ova s turističkim stručnjacima kako bi se utvrdili projekti i odgovarajuće financiranje, u okviru četvrte prioritetne osi EFPR-a, za diversifikaciju u području ribarstva;

54.

ističe da se u sklopu EFPR-a osigurava posebna financijska potpora inicijativama u ribarskim zajednicama koje pokreću žene;

55.

poziva države članice da uspostave kriterije za odabir djelatnosti u sklopu EFPR-a i tako osiguraju da načelo rodne ravnopravnosti bude sadržano u svim financiranim mjerama i da se u sklopu njih i promiče (npr. davanjem prednosti mjerama konkretno usmjerenima na žene ili onima koje one poduzimaju);

56.

poziva Komisiju da sastavi studiju o vjerojatnom socioekonomskom utjecaju i utjecaju na okoliš tih aktivnosti;

57.

poziva Komisiju da analizira socioekonomski utjecaj rekreacijskog ribolova na kontinentalni turizam, a posebice na ruralna područja, i da predloži moguće mjere za regije u kojima je potencijal za takav ribolov nedovoljno iskorišten;

58.

poziva države članice i Europsku komisiju da poboljšaju prikupljanje podataka o turizmu povezanom s ribarstvom;

59.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija te vladama država članica i savjetodavnim tijelima.

(1) SL L 354, 28.12.2013., str. 22.

(2) SL L 149, 20.5.2014., str. 1.

(3) SL L 327, 22.12.2000., str. 1.

(4) SL C 419, 16.12.2015., str. 167.

(5) SL C 75, 26.2.2016., str. 24.

(6) „Indagine sulle abitudini e opinioni dei cittadini nel comprensorio del GAC „il mare delle Alpi” – Analisi della pescaturismo in Italia come strumento di sviluppo sostenibile” (Istraživanje navika i mišljenja stanovnika s područja obalne akcijske skupine „Il mare delle Alpi” – analiza ribolovnog turizma kao instrumenta održivog razvoja) (2015.).

(7) „L’integrazione della pesca con altre attività produttive – La pescaturismo come modello sociale e culturale” (Integracija ribolova i drugih proizvodnih aktivnosti – Ribolovni turizam kao društveni i kulturni model), Cenasca Cisl et al., (2005.).

(8) „Indagine sulle abitudini e opinioni dei cittadini nel comprensorio del GAC „il mare delle Alpi” – Analisi della pescaturismo in Italia come strumento di sviluppo sostenibile” (Istraživanje navika i mišljenja stanovnika s područja obalne akcijske skupine „Il mare delle Alpi” – analiza ribolovnog turizma kao instrumenta održivog razvoja) (2015.).

(9) „L’integrazione della pesca con altre attività produttive – La pescaturismo come modello sociale e culturale” (Integracija ribolova i drugih proizvodnih aktivnosti – Ribolovni turizam kao društveni i kulturni model), Cenasca Cisl et al., (2005.).

(10) „Indagine sulle abitudini e opinioni dei cittadini nel comprensorio del GAC ‘il mare delle Alpi’ – Analisi della pescaturismo in Italia come strumento di sviluppo sostenibile” (Istraživanje navika i mišljenja stanovnika s područja obalne akcijske skupine „Il mare delle Alpi” – analiza ribolovnog turizma kao instrumenta održivog razvoja) (2015.).

(11) Socio-economic analysis on fisheries-related tourism in EUSAIR – Nemo project (Socioekonomska analiza turizma povezanog s ribarstvom u jadransko-jonskoj regiji – projekt Nemo) 1M-MED14-11, WP2, mjera 2.3.

(12) „Perspectives for the development of tourism activities related to fishing” (Perspektive za razvoj turističkih aktivnosti povezanih s ribarstvom), Europski parlament, IP/B/PECH/IC/2013-103 (2014.).

(13) „Perspectives for the development of tourism activities related to fishing” (Perspektive za razvoj turističkih aktivnosti povezanih s ribarstvom), Europski parlament, IP/B/PECH/IC/2013-103 (2014.).

(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0391.

(15) Kao što su npr. Vlaggetjesdagen (dani flote za ulov haringe) i Havendagen (dani luke) u Nizozemskoj.

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/30

P8_TA(2017)0281

Rokovi zastare za prometne nesreće

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. s preporukama Komisiji o rokovima zastare za prometne nesreće (2015/2087(INL))

(2018/C 334/04)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 67. stavak 4. i članak 81. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”),

—	uzimajući u obzir članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP) i sudsku praksu u pogledu njegove primjene,

—	uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije u pogledu načela nacionalne postupovne autonomije i učinkovite pravne zaštite (1),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II) (2) („Uredba Rim II”),

—	uzimajući u obzir Hašku konvenciju od 4. svibnja 1971. o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama („Haška konvencija o prometnim nezgodama” iz 1971.),

—	uzimajući u obzir Direktivu 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (3) („Direktiva o osiguranju cestovnih vozila”),

—	uzimajući u obzir Europsku konvenciju o izračunu rokova (4),

—	uzimajući u obzir studiju o procjeni europske dodane vrijednosti Odjela za europsku dodanu vrijednost Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) naslovljenu „Rokovi zastare za prometne nesreće”, koja je priložena zakonodavnom izvješću Europskog parlamenta o vlastitoj inicijativi (5),

—	uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku naslovljenu „Prekogranične prometne nesreće u EU-u – mogući učinak samovozećih automobila” (6),

—	uzimajući u obzir studiju Komisije naslovljenu „Naknada žrtvama prekograničnih prometnih nesreća u EU-u: usporedba nacionalnih praksi, analiza problema i evaluacija mogućnosti za poboljšanje položaja prekograničnih žrtava” (7),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. travnja 2010. naslovljenu „Uspostava područja slobode, sigurnosti i pravde za europske građane – akcijski plan za provedbu Stockholmskog programa” (8),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 1. veljače 2007. s preporukama Komisiji o rokovima zastare u prekograničnim sporovima koji uključuju tjelesne ozljede i nesreće sa smrtnim ishodom (9),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 22. listopada 2003. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva Vijeća 72/166/EEZ, 84/5/EEZ, 88/357/EEZ, 90/232/EEZ i Direktive 2000/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o osiguranju od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila (10),

—	uzimajući u obzir članke 46. i 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0206/2017),

budući da se u Uniji pravila o zastari potraživanja za naknadu štete uvelike razlikuju među državama članicama u Uniji tako da ne postoje dvije države članice koje primjenjuju potpuno jednaka osnovna pravila o zastari; budući da se odgovarajuća zastara također određuje na temelju različitih čimbenika, uključujući pitanje postoje li povezani kazneni postupci i smatra li se zahtjev izvanugovornim ili ugovornim;

B.	budući da su nacionalni sustavi zastare stoga vrlo složeni te često može biti teško shvatiti koja se opća zastara primjenjuje, kad i kako počinju teći zastare te kako se one suspendiraju, prekidaju ili produljuju;

C.	budući da nepoznavanje stranih pravila o zastari može dovesti do gubitka prava na podnošenje inače valjanog zahtjeva ili do prepreka za žrtve u pogledu pristupa pravosuđu u obliku dodatnih troškova i kašnjenja;

D.	budući da su trenutačno dostupni samo ograničeni statistički podaci o odbijanju zahtjeva za naknadu štete u prekograničnim prometnim nesrećama zbog isteka roka zastare;

budući da je u području prekograničnih prometnih nesreća jedini temelj za pokretanje postupka koji je već usklađen na razini Unije onaj uspostavljen člankom 18. Direktive o osiguranju motornih vozila, kojim se žrtvama omogućuje traženje naknade u svojoj zemlji boravišta podnošenjem zahtjeva za naknadu štete izravno protiv relevantnog društva za osiguranje ili relevantnog tijela za naknadu štete na temelju građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila (11);

F.	budući da su rokovi zastare važan i sastavni dio sustava građanskopravne odgovornosti u državama članicama koji u slučajevima prometnih nesreća funkcioniraju tako da kratak rok zastare može biti protuteža strogom pravilu o odgovornosti ili velikodušnim odštetama;

budući da su rokovi zastare zahtjeva ključni za jamčenje pravne sigurnosti i konačnosti sporova; budući da bi, međutim, trebala postojati ravnoteža između tuženikova prava na pravnu sigurnost i konačnost sporova i tužiteljevih temeljnih prava na pristup pravosuđu i na djelotvoran pravni lijek te bi nepotrebno kratki rokovi zastare mogli ometati učinkovit pristup pravosuđu diljem Unije;

budući da je, uzimajući u obzir trenutačne razlike u pravilima o zastari i vrste problema koji su izravno povezani s različitim nacionalnim odredbama kojima se uređuju transnacionalni slučajevi tjelesnih ozljeda i materijalne štete, određena razina usklađenosti jedini način za osiguranje prikladnog stupnja sigurnosti, predvidivosti i jednostavnosti pri primjeni pravila o zastari država članica u slučajevima prekograničnih prometnih nesreća;

budući da bi se takvom zakonskom inicijativom trebala uspostaviti ravnoteža pravednosti među stranama u postupku u pogledu pitanja povezanih s pravilima o zastari te olakšati izračun i suspenzija tečenja roka zastare; budući da se ovime stoga predviđa usmjereni pristup kojim se uzima u obzir sve veća količina prekograničnog prometa unutar Unije, a da se pritom ne reformira cijeli zakonski okvir država članica;

priznaje da se situacija žrtava prometnih nesreća znatno poboljšala u posljednjih nekoliko desetljeća, među ostalim na razini nadležnosti u okviru međunarodnog privatnog prava, prema kojemu žrtve u posjetu mogu imati koristi od postupaka u državi članici u kojoj imaju boravište u pogledu bilo kakvog izravnog zahtjeva podnesenog protiv osiguravatelja automobila ili tijela za naknadu štete;

međutim, napominje da se daljnjim postojanjem dvaju paralelnih sustava u Uniji kojima se uređuje važeće pravo u slučajevima prometnih nesreća ovisno o državi u kojoj se podnosi zahtjev, naime Haške konvencije o prometnim nezgodama iz 1971. ili Uredbe Rim II., zajedno s mogućnostima odabira sudišta u okviru Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (12) stvara pravna nesigurnost i složenost, kao i moguće prilike za traženje najpovoljnijeg sudskog sustava („forum shopping”);

ponovno ističe da istrage i pregovori u prekograničnim sporovima često traju mnogo dulje nego kad je riječ o zahtjevima na nacionalnoj razini; u tom kontekstu ističe da bi takvi izazovi mogli postati izraženiji zbog upotrebe novih tehnologija, kao u slučaju samovozećih automobila;

u tom kontekstu podsjeća da bi pitanje pravila o zastari trebalo shvaćati kao dio mjera u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima u smislu članka 67. stavka 4. i članka 81. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU);

primjećuje da je postojanje zajedničkih minimalnih pravila o rokovima zastare u prekograničnim sporovima od ključne važnosti kako bi se osigurala dostupnost učinkovitih pravnih sredstava za zaštitu žrtava u prekograničnim cestovnim prometnim nesrećama te zajamčila pravna sigurnost;

ističe da su nerazmjerno kratki rokovi zastare u nacionalnim pravnim sustavima prepreka za pristup pravosuđu u državama članicama, čime se može povrijediti pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 47. Povelje i člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima;

ističe da znatna razlika između pravila država članica u pogledu rokova zastare u prekograničnim cestovnim prometnim nesrećama stvara daljnje prepreke za žrtve pri podnošenju zahtjeva za naknadu štete za tjelesne ozljede i oštećenje stvari u državama članicama koje nisu njihove vlastite;

poziva Komisiju da osigura dostupnost općih informacija o pravilima država članica o zastari u pogledu zahtjeva za naknadu štete u prekograničnim prometnim nesrećama na portalu e-pravosuđe i njihovo stalno ažuriranje;

također poziva Komisiju da provede studiju o zaštiti koja se u državama članicama pruža maloljetnicima i osobama s invaliditetom u pogledu tečenja roka zastare i o potrebi za uspostavom minimalnih pravila na razini Unije kako bi se osiguralo da takve osobe ne izgube svoje pravo na traženje odštete kad su uključene u prekograničnu prometnu nesreću te da im se zajamči učinkovit pristup pravosuđu u Uniji;

10.

traži od Komisije da na temelju članka 81. stavka 2. UFEU-a podnese prijedlog akta o rokovima zastare u pogledu tjelesne ozljede i oštećenja stvari u prekograničnim prometnim nesrećama, slijedom preporuka utvrđenih u Prilogu;

11.

smatra da zatraženi prijedlog nema financijskih implikacija;

12.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i priložene Preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću te parlamentima i vladama država članica.

(1) Vidjeti, među ostalim: presudu od 18. rujna 2003., Peter Pflücke / Bundesanstalt für Arbeit, C-125/01, ECLI:EU:C:2003:477, presudu od 25. srpnja 1991., Theresa Emmott / Minister for Social Welfare i Attorney General, C-208/90, ECLI:EU:C:1991:333 i presudu od 13. srpnja 2006., Vincenzo Manfredi i dr. / Lloyd Adriatico Assicurazioni SpA i dr., spojene predmete C-295/04 – C-298/04, ECLI:EU:C:2006:461.

(2) SL L 199, 31.7.2007., str. 40.

(3) SL L 263, 7.10.2009., str. 11.

(4) CETS 076.

(5) PE 581.386, srpanj 2016.

(6) PE 571.362, lipanj 2016.

(7) Dostupno na internetu na sljedećoj adresi: http://ec.europa.eu/civiljustice/news/docs/study_compensation_road_victims_en.pdf (30. studeni 2008.).

(8) SL C 121, 19.4.2011., str. 41.

(9) SL C 250 E, 25.10.2007., str. 99.

(10) Usvojeni tekstovi, P5_TA(2003)0446.

(11) Vidjeti i: presudu od 13. prosinca 2007., FBTO Schadeverzekeringen NV / Jack Odenbreit, C-463/06, ECLI:EU:C:2007:792.

(12) Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.).

PRILOG REZOLUCIJI:

PREPORUKE ZA DIREKTIVU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA O ZAJEDNIČKIM MINIMALNIM STANDARDIMA ZA GRAĐANSKI POSTUPAK U EU-u

A. NAČELA I CILJEVI TRAŽENOG PRIJEDLOGA

Provedba prava pred sudovima u Europskoj uniji i dalje je uglavnom pitanje nacionalnih postupovnih pravila i praksa. Nacionalni sudovi također su sudovi Unije. Stoga ti sudovi tijekom postupaka koji se pred njima vode trebaju osigurati pravednost, pravdu i učinkovitost, kao i učinkovitu primjenu prava Unije te pritom zajamčiti zaštitu prava europskih građana diljem Europske unije.

Unija je za cilj postavila održavanje i razvoj područja slobode, sigurnosti i pravde. U skladu sa zaključcima predsjedništva Europskog vijeća iz Tamperea od 15. i 16. listopada 1999., a posebno njihovom točkom 38., trebalo bi pripremiti novo postupovno zakonodavstvo u prekograničnim slučajevima, osobito u pogledu onih elemenata koji su ključni za neometanu pravosudnu suradnju i poboljšanje pravne zaštite, npr. privremenih mjera, izvođenja dokaza, platnih naloga i rokova.

Zajednička minimalna pravila za rok zastare primjenjiva u transnacionalnim sporovima u slučaju tjelesne ozljede i oštećenja stvari koji proizlaze iz prometnih nesreća smatraju se potrebnima za smanjenje prepreka s kojima se suočavaju tužitelji pri ostvarivanju svojih prava u drugim državama članicama.

Zajednička minimalna pravila za rok zastare dovela bi do bolje sigurnosti i predvidivosti, a pritom bi se ograničili rizici od nedostatne naknade žrtvama prekograničnih prometnih nesreća.

Predložena je Direktiva kao takva usmjerena na uspostavu posebnog sustava zastare za prekogranične slučajeve, kojim bi se zaštitio učinkovit pristup pravosuđu i olakšalo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, pri čemu bi se uklonile prepreke za slobodno kretanje građana diljem državnog područja država članica.

Predloženom Direktivom ne žele se u potpunosti zamijeniti nacionalni sustavi građanskopravne odgovornosti nego, uz poštovanje nacionalnih specifičnosti, uspostaviti zajednička minimalna pravila u pogledu rokova zastare za zahtjeve prekogranične prirode obuhvaćene područjem primjene Direktive 2009/103/EZ.

Ovaj je Prijedlog u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti jer države članice ne mogu samostalno djelovati kako bi utvrdile skup minimalnih pravila za rokove zastare i ne izlazi iz okvira onoga što je apsolutno nužno za osiguravanje učinkovitog pristupa pravosuđu i pravne sigurnosti u Uniji.

B. TEKST TRAŽENOG PRIJEDLOGA

Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim rokovima zastare za prekogranične prometne nesreće

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 67. stavak 4. i članak 81. stavak 2.,

uzimajući u obzir zahtjev Europskog parlamenta upućen Europskoj komisiji,

uzimajući u obzir Prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Unija je sebi postavila za cilj održavanje i razvijanje područja slobode, sigurnosti i pravde u okviru kojega se jamči slobodno kretanje osoba. Radi postupne uspostave tog područja Unija treba donijeti mjere koje se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim stvarima s prekograničnim implikacijama, posebno kad su potrebne za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(2)

U skladu s člankom 81. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te mjere trebaju obuhvaćati mjere čiji je cilj, među ostalim, osigurati učinkovit pristup pravosuđu i uklanjanje prepreka za dobro odvijanje građanskih postupaka, ako je potrebno promicanjem usklađenosti propisa o građanskom postupku koji se primjenjuju u državama članicama.

(3)

Prema komunikaciji Komisije od 20. travnja 2010.iz 2010. naslovljenoj „Uspostava područja slobode, sigurnosti i pravde za europske građane – akcijski plan za provedbu Stockholmskog programa (1), građani koji nažalost dožive prometnu nesreću tijekom vožnje u drugu državu članicu moraju imati pravnu sigurnost u vezi s rokovima zastare odštetnih zahtjeva. U tu je svrhu objavljeno da će se 2011. donijeti nova uredba o rokovima zastare u prekograničnim prometnim nesrećama.

(4)

Pravila o zastari nemaju samo znatan učinak na pravo oštećenih strana na pristup pravosuđu nego i na njihova materijalna prava jer pravo bez prikladne i odgovarajuće zaštite ne može biti učinkovito. Ovom se Direktivom nastoji promicati primjena zajedničkih rokova zastare za prekogranične prometne nesreće kako bi se osigurao učinkovit pristup pravosuđu u Uniji. Opće priznato pravo na pristup pravosuđu potvrđuje se i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”).

(5)

Zahtjev za postojanje pravne sigurnosti i potreba za donošenjem presuda u pojedinačnim slučajevima bitni su elementi svakog pravosudnog područja. Stoga su radi jamčenja primjene tog načela potrebni zajednički rokovi zastare kojima se povećava pravna sigurnost, osigurava završetak sporova i pridonosi učinkovitom režimu provedbe.

(6)	Odredbe ove Direktive trebale bi se primjenjivati na zahtjeve prekogranične prirode obuhvaćene područjem primjene Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2).

(7)	Ništa ne bi smjelo spriječiti države članice da, kad je to prikladno, bilo koje odredbe ove Direktive primjenjuju i na prometne nesreće na isključivo nacionalnoj razini.

(8)	Sve države članice ugovorne su strane Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („EKLJP”) od 4. studenoga 1950. Predmeti iz ove Direktive trebali bi se rješavati u skladu s tom Konvencijom, a posebno poštujući pravo na pravično suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek.

(9)

Načelo lex loci damni glavno je pravilo uspostavljeno Uredbom (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (3) o pravu koje se primjenjuje na slučajeve tjelesne ozljede ili oštećenja stvari, koji bi se stoga trebali utvrđivati na temelju mjesta na kojemu je došlo do štete, neovisno o državi ili državama u kojima bi se mogle pojaviti neizravne posljedice. U skladu s točkom (h) članka 15. te Uredbe pravom koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze osobito će se uređivati način prestanka obveze te pravila zastare i preskripcije prava, uključujući pravila koja se odnose na početak, prekid i suspenziju zastarnog ili preskripcijskog roka.

(10)

Kad je riječ o prometnim nesrećama, žrtvi u posjetu može biti vrlo teško u relativno kratkom roku od inozemne jurisdikcije dobiti osnovne informacije o nesreći, kao što su identitet tuženika i potencijalno uključena odgovornost. Utvrđivanje predstavnika za likvidaciju štete ili osiguravatelja koji bi se trebao baviti predmetom, kao i prikupljanje dokaza o nesreći i prevođenje svih potrebnih dokumenata također može potrajati.

(11)

U slučajevima prekograničnih prometnih nesreća nije neuobičajeno da se tužitelj nađe vrlo blizu isteku propisanog roka prije nego što mogu započeti pregovori s tuženikom. To se najčešće događa kad je ukupni propisani rok vrlo kratak ili kad postoji dvosmislenost u pogledu načina na koji se rok zastare može suspendirati ili prekinuti. Prikupljanje informacija o nesreći koja se tužitelju dogodila u zemlji u kojoj nema boravište može potrajati. Stoga bi se tečenje općeg propisanog roka utvrđenog u Direktivi trebalo suspendirati čim se zahtjev podnese osiguravatelju ili tijelu za naknadu štete kako bi se tužitelju omogućilo pregovaranje o likvidaciji štete.

(12)

Ovom bi Direktivom trebalo propisati minimalna pravila. Države članice trebale bi biti u stanju pružiti veći stupanj zaštite. Takav veći stupanj zaštite ne bi trebao biti prepreka učinkovitom pristupu pravosuđu koji bi se takvim minimalnim pravilima trebao olakšati. Time ne bi trebalo ugroziti razinu zaštite predviđenu Poveljom, kako je tumači Sud, niti nadređenost, jedinstvo i učinkovitost prava Unije.

(13)	Ovom se Direktivom ne bi smjela dovoditi u pitanje Direktiva (EZ) br. 864/2007 i Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(14)	Ovom Direktivom nastoje se promicati temeljna prava te se uzimaju u obzir načela i vrijednosti posebno priznati u Povelji, a istodobno se nastoji ostvariti cilj Unije povezan s održavanjem i razvojem područja slobode, sigurnosti i pravde.

(15)

S obzirom na to da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve ove Direktive, to jest uspostavu zajedničkih minimalnih standarda za rokove zastare u prekograničnim prometnim nesrećama, nego se zbog opsega ili učinaka pokrenutih postupaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ovom Direktivom ne premašuje se ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(16)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, [Ujedinjena Kraljevina i Irska izrazile su želju za sudjelovanje u donošenju i primjeni ove Direktive]/[ne dovodeći u pitanje članak 4. Protokola, Ujedinjena Kraljevina i Irska ne sudjeluju u donošenju ove Direktive, ona ih ne obvezuje niti se na njih primjenjuje].

(17)	U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive, Direktiva je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

Cilj je ove Direktive utvrditi minimalne standarde u pogledu ukupne duljine, početka, suspenzije i izračuna rokova zastare za odštetne zahtjeve u slučaju tjelesne ozljede ili oštećenja stvari naplativih u skladu s Direktivom 2009/103/EZ u pogledu prekograničnih prometnih nesreća.

Članak 2.

Područje primjene

Ova se Direktiva primjenjuje na odštetne zahtjeve u pogledu bilo kakvog gubitka ili ozljede koju je prouzročilo vozilo obuhvaćeno osiguranjem:

a.	društva za osiguranje koje pokriva građanskopravnu odgovornost osobe odgovorne za nesreću u skladu s člankom 18. Direktive 2009/103/EZ; ili

b.	tijela za naknadu štete predviđenog člancima 24. i 25. Direktive 2009/103/EZ.

Članak 3.

Prekogranična prometna nesreća

1. Za potrebe ove Direktive prekogranična prometna nesreća znači svaka prometna nesreća prouzročena upotrebom vozila koja su osigurana u državi članici i uobičajeno se u njoj nalaze, a koja se dogodila u državi članici koja nije država članica uobičajenog boravišta žrtve ili u trećoj zemlji čiji se nacionalni ured za osiguranje, definiran u članku 6. Direktive 2009/103/EZ, pridružio sustavu zelene karte.

2. U ovoj Direktivi izraz „država članica” označava svaku državu članicu, osim [Ujedinjene Kraljevine, Irske i] Danske.

POGLAVLJE II.

MINIMALNI STANDARDI ZA ROKOVE ZASTARE

Članak 4.

Rok zastare

1. Države članice osiguravaju primjenu barem četverogodišnjeg roka zastare na zahtjeve u vezi s odštetom za tjelesnu ozljedu ili oštećenje stvari prouzročene u prekograničnoj prometnoj nesreći i obuhvaćene člankom 2. Rok zastare počinje teći od dana na koji je tužitelj postao svjestan ili je imao opravdane razloge postati svjestan razmjera ozljede, gubitka ili štete, njihova uzroka i identiteta odgovorne osobe i društva za osiguranje koje pokriva građanskopravnu odgovornost te osobe ili predstavnika za likvidaciju štete ili tijela za naknadu štete odgovornog za pružanje odštete i protiv kojeg se podnosi zahtjev.

2. Ako je mjerodavnim pravom koje se primjenjuje na odštetni zahtjev predviđen rok zastare dulji od četiri godine, države članice osiguravaju primjenu tog duljeg roka zastare.

3. Države članice dostavljaju Komisiji ažurirane informacije o nacionalnim propisima o zastari za štetu prouzročenu u prometnim nesrećama.

Članak 5.

Suspenzija rokova zastare

1. Države članice osiguravaju suspenziju roka zastare predviđenu člankom 4. ove Direktive u razdoblju od tužiteljeva podnošenja zahtjeva:

a)	društvu za osiguranje osobe koja je prouzročila nesreću ili njezinu predstavniku za likvidaciju štete, predviđenom člancima 21. i 22. Direktive 2009/103/EZ, ili

b)	tijelu za naknadu štete predviđenom člancima 24. i 25. Direktive 2009/103/EZ,

do tuženikova odbacivanja zahtjeva.

2. Ako je preostali dio roka zastare nakon isteka suspenzije kraći od šest mjeseci, države članice osiguravaju da se tužitelju odobri minimalni rok od dodatnih šest mjeseci za pokretanje sudskog postupka.

Članak 6.

Automatsko produljenje rokova

Države članice osiguravaju produljenje roka do kraja prvog sljedećeg radnog dana ako on istječe u subotu, nedjelju ili na jedan od službenih praznika.

Članak 7.

Izračun rokova

Države članice osiguravaju da se bilo koje vremensko razdoblje propisano ovom Direktivom utvrđuje kako slijedi:

a)	izračunavanje počinje na dan nakon dana na koji je došlo do relevantnog događaja;

b)	ako je rok izražen godinom ili određenim brojem godina, on istječe sljedeće relevantne godine u mjesecu istog naziva i na dan istog broja kao što su bili mjesec i datum kad se dogodio dotični događaj. Ako sljedeći relevantni mjesec nema dan s istim brojem, rok istječe zadnjeg dana tog mjeseca;

c)	rokovi se ne suspendiraju tijekom sudskih praznika.

Članak 8.

Likvidacija štete

Države članice osiguravaju da, ako žrtve mogu iskoristiti postupak naveden u članku 22. Direktive 2009/103/EZ za likvidaciju štete koja proizlazi iz nesreće koju je prouzročilo vozilo obuhvaćeno osiguranjem, ta činjenica ih ne sprečava da pokrenu sudski postupak ili arbitražu u pogledu tih zahtjeva prije isteka bilo kojeg roka zastare u skladu s ovom Direktivom tijekom postupka za likvidaciju njihove štete.

POGLAVLJE III.

OSTALE ODREDBE

Članak 9.

Opće informacije o pravilima o zastari

Koristeći se svim odgovarajućim sredstvima Komisija javno objavljuje i čini lako dostupnima na svim jezicima Unije informacije o nacionalnim pravilima o zastari za odštetne zahtjeve koji se odnose na štetu prouzročenu u prometnim nesrećama, koje su dostavile države članice u skladu s člankom 4. stavkom 3. ove Direktive.

Članak 10.

Odnos prema nacionalnom pravu

Ovom se Direktivom države članice ne sprečavaju u tome da prošire prava utvrđena ovom Direktivom kako bi osigurale viši stupanj zaštite.

Članak 11.

Odnos prema drugim propisima prava Unije

Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje primjena Uredbe (EZ) br. 864/2007 i Uredbe (EU) br. 1215/2012.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 12.

Prenošenje

1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom [jednu godinu od datuma stupanja na snagu ove Direktive]. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2. Kad države članice donesu te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje pri njihovu službenom objavljivanju. Načine tog upućivanja određuju države članice.

3. Države članice Komisiji dostavljaju tekst mjera nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 13.

Preispitivanje

Najkasnije 31. prosinca 2025. i svakih pet godina nakon tog datuma Komisija Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o primjeni ove Direktive na temelju kvalitativnih i kvantitativnih informacija. Komisija bi u tom kontekstu trebala osobito ocjenjivati učinak ove Direktive na pristup pravosuđu, pravnu sigurnost i slobodno kretanje osoba. Izvješće je po potrebi popraćeno zakonskim prijedlozima kako bi se ova Direktiva prilagodila i učvrstila.

Članak 14.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objavljivanja u Službenom listu Europske unije.

Članak 15.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Bruxellesu, [datum]

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) COM(2010)0171.

(2) Direktiva 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 263, 7.10.2009., str. 11.).

(3) Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II) (SL L 199, 31.7.2007., str. 40.).

(4) Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.).

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/39

P8_TA(2017)0282

Zajednički minimalni standardi za građanski postupak

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. s preporukama Komisiji o zajedničkim minimalnim standardima za građanski postupak u Europskoj uniji (2015/2084(INL))

(2018/C 334/05)

Europski parlament

—	uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir članak 67. stavak 4. i članak 81. stavak 2. UFEU-a,

—	uzimajući u obzir članak 19. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 47. Povelje o temeljnim pravima Europske unije (Povelja),

—	uzimajući u obzir članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP) i mjerodavnu sudsku praksu u pogledu njegove primjene,

—	uzimajući u obzir radni dokument „o uvođenju zajedničkih minimalnih standarda za građanski postupak u Europskoj uniji – pravna osnova” (1),

—	uzimajući u obzir studiju o procjeni europske dodane vrijednosti koju je izradio Odjel za europsku dodanu vrijednost Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) naslovljenu „Zajednički minimalni standardi za građanski postupak” (2),

—	uzimajući u obzir detaljnu analizu Službe za istraživanja zastupnika u okviru EPRS-a naslovljenu „Europeizacija građanskog postupka – ususret zajedničkim minimalnim standardima?” (3),

—	uzimajući u obzir detaljnu analizu Glavne uprave za unutarnju politiku naslovljenu „Usklađena pravila i minimalni standardi za građanski postupak u europskom pravu” (4),

—	uzimajući u obzir projekt Europskog pravnog instituta (ELI) / Međunarodnog instituta za ujednačavanje privatnog prava (UNIDROIT) „Od transnacionalnih načela do europskih pravila o građanskom postupku”,

—	uzimajući u obzir projekt Američkog pravnog instituta (ALI) / UNIDROIT-a „Načela transnacionalnog građanskog postupka” (5),

—	uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Studija o usklađivanju zakona i pravila država članica u pogledu određenih aspekata postupka za građanske sporove”, odnosno takozvano „Stormeovo izvješće” (6),

—	uzimajući u obzir preliminarni skup odredbi za Poslovnik Jedinstvenog suda za patente,

—	uzimajući u obzir pravnu stečevinu Unije u području suradnje u građanskom pravosuđu,

—	uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije u pogledu načela nacionalne procesne autonomije i učinkovite pravne zaštite (7),

—	uzimajući u obzir pregled stanja u području pravosuđa u EU-u u 2016.,

—	uzimajući u obzir studije CEPEJ-a br. 23. iz 2016. o temi „Europski pravosudni sustavi: učinkovitost i kvaliteta pravosuđa”,

—	uzimajući u obzir „Načela stručnog usavršavanja u pravosuđu” Europske mreže za pravosudno osposobljavanje iz 2016. (8),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 2. travnja 2014. o srednjoročnoj ocjeni Stockholmskog programa (9),

—	uzimajući u obzir članke 46. i 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0210/2017),

Sudska praksa Suda Europske unije u pogledu nacionalne procesne autonomije i djelotvorne pravne zaštite

budući da su, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda Europske unije o načelu procesne autonomije, u slučaju da ne postoje pravila Unije o procesnim aspektima spora u vezi s pravom Unije, države članice odgovorne za određivanje nadležnih sudova i utvrđivanje procesnih detalja kojih se treba pridržavati u odnosu na tužbe koje se pokreću radi zaštite prava koja daje Unija;

budući da, u skladu s istom sudskom praksom, primjena nacionalnog prava u pogledu procesnih pravila podliježe dvama važnim uvjetima: nacionalna procesna pravila ne mogu biti nepovoljnija kada se primjenjuju u sporovima u vezi s pravom Unije od slučajeva kada se primjenjuju na slične sudske postupke domaće prirode (načelo istovjetnosti) te ne bi trebala biti uobličena tako da provedbu prava i obveza Unije čine nemogućom ili iznimno teškom u praksi (načelo djelotvornosti);

C.	budući da, s obzirom na to da ne postoje odredbe Unije o usklađivanju procesnih pravila, nadležnost država članica u utvrđivanju procesnih pravila za provedbu prava Unije ne uključuje uvođenje novih pravnih lijekova u nacionalne pravne poretke radi jamčenja primjenjivosti zakonodavstva Unije (10);

D.	budući da korpus sudske prakse Suda Europske unije to olakšava u sklopu suradnje sa sudovima na razini država članica, pri čemu istodobno omogućuje građanima i tim sudovima bolje razumijevanje prava Unije;

Povelja

E.	budući da je pravo na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje, kako je sadržano u članku 47. Povelje i članku 6. EKLJP-a, jedno od temeljnih jamstava vladavine prava i demokracije te je neodvojivo od građanskog procesnog prava kao cjeline;

budući da, unatoč činjenici da je članak 47. Povelje obvezujući i da članak 6. EKLJP-a predstavlja opće načelo prava Unije, razina zaštite prava na pošten suđenje u građanskom postupku, a posebno ravnoteže između prava tužitelja na pristup pravosuđu i prava tuženika na obranu, u Uniji nije usklađena;

budući da je unatoč tome pravo na pošteno suđenje, kao temeljno pravo, dopunjeno s nekoliko proceduralnih akata Unije u okviru sekundarnog zakonodavstva, uključujući Uredbu o sporovima male vrijednosti (11), Direktivu o pravnoj pomoći (12), Preporuku o kolektivnoj pravnoj zaštiti (13), Direktivu o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača (14) i Direktivu o naknadi štete za kršenje prava tržišnog natjecanja (15);

Pravna stečevina Unije u području suradnje u građanskom pravosuđu

H.	Budući da građani Unije, osobito oni koji se kreću preko granica, imaju daleko više izgleda doći u dodir sa sustavima građanskog procesnog prava u drugoj državi članici;

budući da bi se minimalnim standardima građanskog postupka na razini Unije moglo pridonijeti modernizaciji nacionalnih postupaka, ostvarenju podjednakih uvjeta za poduzeća te povećanom gospodarskom rastu tako što bi se pravosudne sustave učinilo djelotvornijima i učinkovitijima te istodobno olakšati pristup građana pravosuđu u Uniji i pomoći u afirmiranju temeljnih sloboda Unije;

budući da zakonodavstvo Unije pitanja građanskog procesnog prava sve manje rješava samo horizontalno, kao što je to slučaj s izbornim instrumentima (16), a sve više i sektorski u raznim područjima političkog djelovanja poput intelektualnog vlasništva (17), zaštite potrošača (18) ili, odnedavno, prava tržišnog natjecanja (19);

budući da se često kritizira nesustavan pristup u usklađivanju postupovnih pravila na razini Unije te da pojava zakonodavstva Unije o građanskom procesnom pravu usmjerenom na određeni sektor predstavlja rizik za koherentnost i sustava građanskog procesnog prava na razini države članice i raznih instrumenata Unije;

L.	budući da se predloženom direktivom želi uvesti okvir za suđenje u građanskim predmetima sistematizacijom postojećih pravila Unije za građansko procesno pravo i proširivanjem njihova područja primjene na sve predmete koji potpadaju pod pravo Unije;

M.	budući da je predložena direktiva dizajnirana kako bi pomogla u postizanju usklađenog, koherentnog i sustavnog pristupa sustavima građanskog prava koji neće biti limitiran granicama, interesima i sredstvima pojedinih zemalja;

Pravna osnova prijedloga

N.	budući da prema članku 4. stavku 1. i članku 5. stavku 1. UEU-a (načelo dodjeljivanja) Unija može donositi zakonodavstvo u određenom području samo ako za to ima izričitu nadležnost i u mjeri u kojoj je to u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti;

O.	budući da je, u postojećem okviru Ugovora, glavna pravna osnova za usklađivanje građanskog postupka predviđena u Glavi V. UFEU-a o području slobode, sigurnosti i pravde;

budući da je u Ugovoru iz Lisabona zadržan uvjet postojanja prekograničnog elementa da bi se utvrdila nadležnost Unije, što znači da u području građanskog pravosuđa Unija može djelovati samo ako u predmetu postoje faktori (npr. prebivalište, mjesto izvršenja itd.) koji uključuju barem dvije različite države članice;

budući da se opća odredba članka 114. UFEU-a o usklađivanju odredbi koje države članice utvrđuju zakonom, propisom ili upravnom mjerom, a koje za cilj imaju uspostavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta, koristila i još se uvijek koristi kao pravna osnova za donošenje niza sektorski usmjerenih direktiva kojima se usklađuju određeni aspekti građanskog postupka, primjerice za Direktivu o ostvarivanju prava intelektualnog vlasništva (IPRED) i najnoviju Direktivu o naknadi štete za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja;

R.	budući da bi Unija, u skladu s člankom 67. stavkom 4. UFEU-a, trebala olakšati pristup pravosuđu, posebice putem načela uzajamnog priznavanja sudskih i izvansudskih odluka u građanskim stvarima, kao na primjer u članku 81. UFEU-a;

Uzajamno povjerenje u europskom pravosudnom prostoru

S.	budući da je sloboda kretanja sudskih odluka usko povezana s potrebom za postizanjem dostatne razine uzajamnog povjerenja između pravosudnih tijela različitih država članica, a posebno u pogledu razine zaštite procesnih prava;

T.	budući da u ovom kontekstu „uzajamno povjerenje” znači povjerenje koje bi države članice morale imati u pravne i sudske sustave drugih država članica, što za posljedicu ima zabranu preispitivanja radnji drugih država i njihovih sudskih tijela;

U.	budući da je svrha načela uzajamnog povjerenja pružiti veću pravnu sigurnost, te tako građanima i poduzećima Unije daje dostatnu stabilnost i predvidljivost;

V.	budući da provedba i pridržavanje načela međusobnog priznavanja presuda, zajedno s usklađivanjem zakonâ, olakšava suradnju između vlasti te doprinosi pravnoj zaštiti pojedinačnih prava;

budući da bi sustav zajedničkih minimalnih standarda Unije u obliku načela i pravila poslužio kao prvi korak u približavanju nacionalnih propisa koji se odnose na građanski postupak te tako uspostavio ravnotežu između temeljnih prava stranaka u sporu u interesu stvaranja punog uzajamnog povjerenja država članica u njihove pravosudne sustave;

X.	budući da je za uspostavu uzajamnog povjerenja poželjno da postoje i da se poštuju procesna jamstva za učinkovitost i djelotvornost građanskih postupaka i jednako postupanje prema strankama;

budući da bi se ozakonjenjem takvog sustava zajedničkih minimalnih standarda također utvrdila minimalna razina kvalitete građanskih postupaka u Uniji čime se ne bi doprinijelo samo jačanju uzajamnog povjerenja među sudbenim vlastima nego i boljem funkcioniranju unutarnjeg tržišta jer se procjenjuje da procesne razlike među državama članicama mogu, među ostalim, stvoriti poremećaje u trgovini i odvratiti poduzeća i potrošače od ostvarivanja svojih prava na unutarnjem tržištu;

Ostala razmatranja

Z.	budući da je usklađivanje procesnih režima u Uniji potrebno; budući da je predložena Direktiva zamišljena kao prvi korak u procesu daljnjeg usklađivanja i približavanja građanskopravnih sustava država članica i stvaranja, dugoročno gledano, kodeksa Unije za građansko procesno pravo;

AA.	budući da predložena Direktiva ne utječe ni na sudsku organizaciju država članica ni na glavna obilježja načina na koji se vode građanski sporovi već nacionalna procesna pravila čini učinkovitijima;

AB.	budući da je, stoga, iznimno važno donijeti i pravilno provesti zakonodavstvo koje će omogućiti donošenje zajedničkih minimalnih standarda za građanski postupak u Uniji;

Sudska praksa Suda Europske unije u pogledu nacionalne procesne autonomije i djelotvorne pravne zaštite

primjećuje presudnu ulogu Suda Europske unije u uspostavi temelja za građansko procesno pravo Unije s obzirom na to da je on definirao značenje građanskog postupka u okviru pravnog sustava Unije;

ističe, međutim, da bi, iako su neki standardi građanskog postupka koji su danas prihvaćeni kao dio procesnog sustava Unije potvrđeni u sudskoj praksi Suda Europske unije, općenito gledajući trebalo smatrati da Sud Europske unije doprinosi tumačenjem standarda, a ne njihovim utvrđivanjem;

stoga ističe da su bogato iskustvo Suda Europske unije u preispitivanju pravila o pravnim lijekovima i procesnih pravila te kompromisi i usporedne vrijednosti koje on slijedi vrlo poučni te da bi ih trebalo uzeti u obzir za potrebe uvođenja horizontalnog krovnog instrumenta zakonodavne naravi koji sadržava zajedničke standarde za građanski postupak;

Povelja

ističe da je u pogledu poštenog suđenja i pristupa pravosuđu potrebno održavati i dodatno proširiti mreže za suradnju i baze podataka putem kojih se poboljšava pravosudna suradnja i razmjena informacija;

stoga toplo pozdravlja razvojna kretanja u području e-pravosuđa, a prvenstveno stvaranje Europske pravosudne mreže i portala europskog e-pravosuđa koji bi trebao postati jedinstveno mjesto za pružanje usluga u području pravosuđa u Uniji;

Pravna stečevina Unije u području suradnje u građanskom pravosuđu

poziva Komisiju da ocijeni treba li predložiti daljnje mjere za konsolidiranje i jačanje horizontalnog pristupa privatnoj provedbi prava zajamčenih pravom Unije i može li se smatrati da se ovdje predloženim zajedničkim minimalnim standardima za građanski postupak promiče i osigurava takva horizontalna paradigma;

ponovno ističe da je sustavno prikupljanje statističkih podataka o primjeni i uspješnosti postojećih instrumenata Unije u području suradnje u građanskom pravosuđu od iznimne važnosti;

u tom kontekstu poziva Komisiju da ocijeni mogu li dodatne provedbene mjere država članica doprinijeti djelotvornoj primjeni neovisnih postupaka Unije te smatra da bi Komisija u tu svrhu trebala uspostaviti čvrst i sustavan nadzorni postupak;

Pravna osnova prijedloga

primjećuje da je članak 114. UFEU-a (usklađivanje unutarnjeg tržišta) upotrebljavan za donošenje brojnih akata Unije koji su imali proceduralne implikacije; da se članak 114. UFEU-a o usklađivanju odredbi koje države članice utvrđuju zakonom, propisom ili upravnom mjerom, a koje za cilj imaju uspostavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta, koristio i još se uvijek koristi kao pravna osnova za donošenje niza sektorski usmjerenih direktiva kojima se usklađuju određeni aspekti građanskog postupka, primjerice za Direktivu o ostvarivanju prava intelektualnog vlasništva (IPR);

10.

napominje, međutim, da je člankom 81. UFEU-a predviđeno donošenje mjera u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima s prekograničnim implikacijama, uključujući mjere za usklađivanje zakona i propisa država članica, posebno kada je to nužno radi ispravnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta; stoga smatra da članak 81. UFEU-a predstavlja odgovarajuću pravnu osnovu za predloženi zakonodavni instrument;

11.

navodi da bi pojam „prekogranične implikacije” u tekstu članka 81. stavka 1. UFEU-a u pogledu donošenja mjera za suradnju u građanskom pravosuđu trebalo šire tumačiti kako se ne bi shvaćao kao sinonim za „prekogranični spor”;

12.

ističe da je postojeće tumačenje pojma „predmeti s prekograničnim implikacijama” prilično ograničeno te da dovodi do stvaranja dvaju skupova pravila i dviju kategorija stranaka u sporu, što može dovesti do daljnjih problema i nepotrebne složenosti; ističe da je stoga potrebno usvojiti šire tumačenje;

13.

ističe, u tom kontekstu, da bi ovdje predloženi zajednički minimalni standardi za građanski postupak omogućili dodatnu učinkovitost kada države članice svoje područje primjene ne bi proširile samo na pitanja obuhvaćena pravom Unije nego, općenito, i na prekogranične i na isključivo domaće predmete;

Uzajamno povjerenje u europskom pravosudnom prostoru

14.

napominje da se glavne aktivnosti Unije u europskom pravosudnom prostoru u pogledu građanskog pravosuđa odnose na uvođenje instrumenata u pogledu nadležnosti, litispendencije i prekograničnog izvršenja presuda;

15.

ponavlja i naglašava da je slobodni protok presuda ojačao uzajamno povjerenje između sudskih tijela država članica te tako povećao pravnu sigurnost i pružio dostatnu razinu stabilnosti i predvidljivosti za građane i poduzeća u Uniji;

16.

u tom pogledu naglašava da je uzajamno povjerenje složen pojam te da u njegovoj izgradnji važnu ulogu imaju mnogi faktori, kao što su obrazovanje u području pravosuđa, prekogranična pravosudna suradnja te razmjena iskustva i najboljih praksi između sudaca;

17.

primjećuje da se uzajamno povjerenje može graditi i nezakonodavnim metodama poput suradnje sudaca u okviru Europske pravosudne mreže ili sudjelovanjem na edukacijama;

18.

stoga pozdravlja devet načela stručnog usavršavanja u pravosuđu Europske mreže za pravosudno osposobljavanje usvojenih na Općoj skupštini te mreže 2016. jer pružaju zajedničku osnovu i okvir i za europskog sudstvo i za institucije za stručno usavršavanje u pravosuđu;

19.

tvrdi, međutim, da, sa strogo pravnog stajališta, uzajamno povjerenje na posve temeljnoj razini uključuje pretpostavku da sudbene vlasti država članica procesna pravila međusobno percipiraju, i na razini zakona i na razini prakse, kao jamstva pravičnog građanskog postupka;

20.

stoga ističe da bi razrada sustavnih minimalnih standarda za građanski postupak u Uniji u obliku opće horizontalne direktive dovela do većeg uzajamnog povjerenja među sudbenim vlastima država članica i osigurala zajedničko uravnoteženje, na razini cijele Unije, temeljnih procesnih prava za građanske predmete te tako diljem Unije stvorila duboko ukorijenjeni osjećaj pravde, sigurnosti i predvidljivosti;

Zajednički minimalni standardi za građanski postupak

21.

naglašava da djelotvorni sustavi građanskog procesnog prava imaju ključnu ulogu u podupiranju vladavine prava i temeljnih vrijednosti Unije; ti su sustavi također preduvjet za održivo ulagačko okruženje koje je jednako naklonjeno poslovnim svijetu i potrošačima;

22.

smatra da nepostojanje jasnih odredbi o rokovima zastare za građane, potrošače i društva u sporovima s prekograničnim implikacijama može biti prepreka za pristup pravosuđu. Poziva stoga Komisiju i države članice da ocijene je li moguće i poželjno usklađivati rokove zastare u građanskim postupcima;

23.

smatra da postoji očita potreba da se zakonodavstvom propiše skup procesnih standarda primjenjivih na građanske postupke i poziva Komisiju da krene u donošenje akcijskog plana za provedbu Stockholmskog programa kojega je Europsko vijeće usvojilo u području slobode, sigurnosti i pravde;

24.

stoga traži, u skladu s člankom 225. UFEU-a, da Komisija do 30. lipnja 2018., na temelju članka 81. stavka 2. UFEU-a, podnese prijedlog o donošenju zakonodavnog akta o zajedničkim minimalnim standardima za građanski postupak, slijedom preporuka utvrđenih u Prilogu;

25.

potvrđuje da su preporuke iz Priloga ovoj rezoluciji u skladu s temeljnim pravima i načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti;

26.

smatra da traženi prijedlog nema financijske implikacije jer će uvođenje minimalnih standarda za građanski postupak dovesti do ekonomije razmjera u smislu smanjenih troškova za stranke u sporu i njihove zastupnike koji se neće morati upoznavati sa sustavom građanskog postupka druge zemlje;

o o

27.

nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju i priložene preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću te parlamentima i vladama država članica.

(1) PE 572.853, prosinac 2015.

(2) PE 581.385, lipanj 2016.

(3) PE 559.499, lipanj 2015.

(4) PE 556.971, lipanj 2016.

(5) Uniform Law Review, 2004(4).

(6) M. Storme, Study on the approximation of the laws and rules of the Member States concerning certain aspects of the procedure for civil litigation (konačno izvješće, Dordrecht, 1994.).

(7) Vidjeti između ostalog: presudu od 16. prosinca 1976., Comet BV/Produktschap voor Siergewassen, 45/76, ECLI:EU:C:1976:191 i presudu od 15. svibnja 1986., Marguerite Johnston/Chief Constable of the Royal Ulster Constabulary, 222/84, ECLI:EU:C:1986:206.

(8) Dostupno na internetu na sljedećoj adresi: http://www.ejtn.eu/PageFiles/15756/Judicial%20Training%20Principles_HR.pdf

(9) Usvojeni tekstovi,P7_TA(2014)0276.

(10) Vidjeti između ostalog: presudu od 13. ožujka 2007., Unibet (London) Ltd i Unibet (International) Ltd/Justitiekanslern, C-432/05, ECLI:EU:C:2007:163.

(11) Uredba (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti (SL L 199, 31.7.2007., str. 1.).

(12) Direktiva Vijeća 2003/8/EZ od 27. siječnja 2003. o unapređenju pristupa pravosuđu u prekograničnim sporovima utvrđivanjem minimalnih zajedničkih pravila o pravnoj pomoći u takvim sporovima (SL L 26, 31.1.2003., str. 41.).

(13) Preporuka Komisije od 11. lipnja 2013. godine o zajedničkim načelima za kolektivne preventivne tužbe i tužbe radi naknade štete u državama članicama kod povrede prava zajamčenih zakonodavstvom Unije (SL L 201, 26.7.2013., str. 60.).

(14) Direktiva 2009/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača (SL L 110, 1.5.2009., str. 30.).

(15) Direktiva 2014/104/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije (SL L 349, 5.12.2014., str. 1.).

(16) Vidjeti, na primjer, Uredbu o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti (vidjeti drugu bilješku uz gore navedenu uvodnu izjavu G.) i Uredbu o europskom nalogu za blokadu računa (Uredba (EU) br. 655/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi postupka za europski nalog za blokadu računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 189, 27.6.2014., str. 59.)).

(17) Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 157, 30.4.2004., str. 45.).

(18) Vidjeti četvrtu bilješku uz gore navedenu uvodnu izjavu G.

(19) Vidjeti petu bilješku uz gore navedenu uvodnu izjavu G.

PRILOG REZOLUCIJI:

PREPORUKE ZA DIREKTIVU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA O ZAJEDNIČKIM MINIMALNIM STANDARDIMA ZA GRAĐANSKI POSTUPAK U EU-u

A. NAČELA I CILJEVI TRAŽENOG PRIJEDLOGA

U Uniji, provedba zakona pred sudovima i dalje je uglavnom pitanje nacionalnih procesnih pravila i prakse. Nacionalni sudovi također su sudovi Unije. Stoga se u postupcima koji se pokreću pred nacionalnim sudovima trebaju jamčiti pravičnost, pravda i učinkovitost, kao i stvarna primjena prava Unije.

Zahvaljujući primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u građanskim predmetima povećano je međusobno povjerenje država članica u njihove građanskopravne sustave, a mjere koje se poduzimaju radi približavanja zakona i propisa država članica mogu olakšati suradnju između nadležnih vlasti te sudsku zaštitu pojedinih prava. Razina uzajamnog povjerenja uvelike ovisi o brojnim parametrima, koji uključuju mehanizme za zaštitu prava tužitelja ili tuženika uz istodobno jamčenje pristupa sudovima i pravosuđu.

Iako su države članice potpisnice Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP), iskustvo je pokazalo da ta činjenica sama po sebi ne pruža dovoljan stupanj povjerenja u građanskopravne sustave drugih država članica. Nacionalna procesna pravila u građanskim postupcima država članica znatno se razlikuju, često u pogledu nekih temeljnih procesnih načela i jamstava, zbog čega postoji rizik od narušavanja uzajamnog povjerenja između pravosudnih tijela.

Stoga je potrebno, radi zaštite temeljnih prava i sloboda građana Unije, pomoći u modernizaciji nacionalnih postupaka i osigurati podjednake uvjete za poduzeća i veći rast putem djelotvornih i učinkovitih pravnih sustava te donijeti direktivu kojom bi se dodatno razvili minimalni standardi utvrđeni u Povelji i EKLJP-u. Odgovarajuća pravna osnova za takav prijedlog jest članak 81. stavak 2. UFEU-a koji se odnosi na mjere u području pravosudne suradnje u građanskom pravu. Direktivu treba donijeti putem redovnog zakonodavnog postupka.

Zajednički minimalni standardi u građanskim postupcima smatraju se nužnima za stvaranje dobre osnove za usklađivanje i poboljšanje nacionalnih zakona, s obzirom na fleksibilnost koju bi ta osnova pružila državama članicama u pripremi novih zakona te opći konsenzus o načelima građanskopravne prakse koji bi odražavala.

Zajednički minimalni standardi trebali bi dovesti do većeg povjerenja u građanskopravne sustave svih država članica, što bi, zauzvrat, trebalo dovesti do učinkovitije, brže i fleksibilnije pravosudne suradnje u ozračju uzajamnog povjerenja. Takva zajednička minimalna pravila trebala bi također ukloniti prepreke slobodnom kretanju građana na državnim područjima svim država članica te tako osigurati da naročito oni građani koji putuju u inozemstvo više ne oklijevaju poslužiti se građanskopravnim sustavima drugih država članica.

Predložena direktiva nema za cilj zamijeniti u cijelosti nacionalne sustave građanskog procesnog prava. Njome se poštuju nacionalne specifičnosti i temeljno pravo na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje, te tako osigurava djelotvoran i učinkovit pristup pravosuđu, a njezin opći cilj je uspostaviti zajedničke minimalne standarde za funkcioniranje i vođenje građanskih postupaka u državama članicama za sve predmete koji potpadaju pod pravo Unije. Direktivom se također nastoji pružiti osnova za postupno produbljivanje procesa usklađivanja sustavâ građanskog procesnog prava država članica.

Prijedlog ne utječe na odredbe država članica o organizaciji njihovih sudova i njihovim pravilima o imenovanju sudaca.

Ovaj je prijedlog u skladu s načelom supsidijarnosti i proporcionalnosti jer države članice ne mogu samostalno djelovati kako bi utvrdile skup minimalnih standarda za građanski postupak te ne izlazi iz okvira onoga što je apsolutno potrebno kako bi se osigurao djelotvoran pristup pravosuđu i uzajamno povjerenje u Uniji.

B. TEKST TRAŽENOG PRIJEDLOGA

Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim minimalnim standardima za građanski postupak u Europskoj uniji

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 81. stavak 2.,

uzimajući u obzir zahtjev Europskog parlamenta upućen Europskoj komisiji,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Unija je sebi postavila za cilj očuvati i razvijati područje slobode, sigurnosti i pravde u kojem je osigurano slobodno kretanje ljudi. Radi postupne uspostave takvog područja, Unija treba donijeti mjere koje se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim stvarima s prekograničnim implikacijama, posebno kada su one potrebne za ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(2)

U skladu s člankom 81. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, cilj tih mjera trebao bi biti da se osigura, između ostalog, uzajamno priznavanje i izvršenje presuda između država članica, prekogranična dostava isprava, suradnja u pribavljanju dokaza, djelotvoran pristup pravosuđu i uklanjanje prepreka dobrom funkcioniranju građanskog postupka, ako je potrebno promicanjem kompatibilnosti pravila o građanskom postupku koji se primjenjuju u državama članicama.

(3)

U skladu sa zaključcima predsjedništva Europskog vijeća u Tampereu od 15. i 16. listopada 1999., a posebno njihove točke 33., veći stupanj uzajamnog priznavanja presuda i drugih sudskih odluka te potrebno približavanje zakonodavstva olakšalo bi suradnju među nadležnim tijelima te sudsku zaštitu pojedinačnih prava. Načelo uzajamnog priznavanja trebalo bi stoga postati temelj pravosudne suradnje u građanskim stvarima u Uniji.

(4)

U skladu s akcijskim planom Komisije za provedbu Stockholmskog programa kojega je Europsko vijeće usvojilo u području slobode, sigurnosti i pravde, europski pravosudni prostor i ispravno funkcioniranje jedinstvenog tržišta temelje se na osnovnom načelu uzajamnog priznavanja, koje se pak temelji na ideji da države članice imaju povjerenje u pravosudne sustave drugih država članica. To načelo može uspješno funkcionirati jedino na temelju uzajamnog povjerenja između sudaca, pravnika, poduzeća i građana. Stupanj tog povjerenja ovisi o brojnim parametrima, među ostalim o postojanju mehanizama zaštite procesnih prava stranaka u građanskim postupcima. Zajednički minimalni standardi kojima će se dodatno osnažiti pravo na pošteno suđenje i učinkovitost pravosudnih sustava kao i djelotvornost režima izvršenja sudskih odluka potrebni su upravo radi osiguranja primjene tog načela.

(5)

Uspostavom minimalnih pravila za zaštitu procesnih prava stranaka u postupku, ovom bi se Direktivom trebalo povećati povjerenje država članica u sustave građanskog pravosuđa drugih država članica te tako pomoći u promicanju kulture temeljnih prava u Uniji i učinkovitog unutarnjeg tržišta, istodobno potvrđujući temeljne slobode Unije razvijanjem dubljeg osjećaja pravde, sigurnosti i predvidljivosti na cijelom njezinom teritoriju.

(6)

Odredbe ove Direktive trebale bi se primjenjivati na građanske sporove s prekograničnim implikacijama, uključujući one pokrenute slijedom kršenja prava i sloboda zajamčenih pravom Unije. Kada se u ovoj Direktivi upućuje na kršenje prava zajamčenih pravom Unije, njome su obuhvaćene sve situacije u kojima je kršenje pravila uspostavljenih na razini Unije uzrokovalo štetu ili je vjerojatno da će prouzročiti štetu fizičkim i pravnim osobama. Ništa ne bi smjelo spriječiti države članice da odredbe ove Direktive primjenjuju i na isključivo domaćo građanskopravne predmete.

(7)	Sve države članice ugovorne su stranke Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenoga 1950. Predmeti iz ove Direktive trebali bi se rješavati u skladu s tom Konvencijom, a posebno poštujući pravo na pošteno suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek.

(8)	Ovom se Direktivom nastoji promicati primjena zajedničkih minimalnih standarda građanskog postupka kako bi se u Uniji efektivno ostvario pristup pravosuđu. Opće priznato pravo na pristup pravosuđu potvrđuje se i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”).

(9)

Građanski postupak trebalo bi dodatno unaprijediti primjenom tehnoloških postignuća u području pravosuđa i novih alata dostupnih sudovima, koji mogu pomoći u prevladavanju geografske udaljenosti i njezinih posljedica u smislu visokih troškova i dugotrajnosti postupka. Radi daljnjeg smanjivanja parničnih troškova i skraćivanja trajanja postupka trebalo bi dodatno poticati stranke i sudove na korištenje suvremenih komunikacijskih tehnologija.

(10)

Kako bi se omogućilo da osobe budu saslušane, a da pritom ne moraju putovati do suda, države članice trebale bi osigurati da se usmene rasprave kao i pribavljanje dokaza ispitivanjem svjedokâ, vještakâ ili stranaka mogu provesti korištenjem bilo kojih odgovarajućih sredstava komunikacije na daljinu, osim ako zbog posebnih okolnosti slučaja korištenje takve tehnologije ne bi bilo primjereno za pravično vođenje postupka. Ovom se odredbom ne dovodi u pitanje Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 (1).

(11)

Sudovi država članica trebali bi biti u mogućnosti osloniti se na mišljenja vještaka u pogledu tehničkih, pravnih ili drugih pitanja u vezi s dokazima. Osim u slučajevima u kojima su potrebne prisilne mjere, te u skladu sa slobodom pružanja usluga i sudskom praksom Suda Europske unije, suci iz jedne države članice trebali bi moći imenovati vještake koji će u drugoj državi članici provoditi istrage bez potrebe dobivanja prethodnog odobrenja za takvo postupanje. Kako bi se olakšala sudska vještačenja te uzimajući u obzir ograničenja u imenovanju dovoljno kvalificiranih vještaka na području jurisdikcije jedne države članice, primjerice zbog tehničke složenosti predmeta ili postojanja izravne ili neizravne povezanosti između vještaka i stranaka, u okviru europskog portala e-pravosuđe trebalo bi uspostaviti i uredno ažurirati europsku bazu podataka sa svim nacionalnim popisima vještaka.

(12)

Kad je riječ o privremenim i zaštitnim mjerama, trebalo bi postići odgovarajuću ravnotežu između interesa tužitelja da mu se omogući privremena zaštita i interesa tuženika da se takva zaštita ne zloupotrijebi. Ako je određivanje privremenih mjera zatraženo prije donošenja presude, sud kojem je takav zahtjev podnesen trebao bi se na temelju dokaza koje je podnio tužitelj uvjeriti da je vjerojatno da će tužitelj uspjeti s tužbenim zahtjevom protiv tuženika. Nadalje, od tužitelja bi se u svim situacijama trebalo tražiti da sudu pokaže i da ga uvjeri da je njegovu tužbenom zahtjevu potrebna hitna sudska zaštita te da bi bez određivanja privremenih mjera izvršenje postojeće ili buduće presude moglo biti onemogućeno ili znatno otežano.

(13)

Odredbama ove Direktive ne bi se trebalo dovoditi u pitanje posebne odredbe o ostvarivanju prava iz područja intelektualnog vlasništva utvrđene u instrumentima Unije, a posebno u Direktivi 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2). Također se ne bi trebale dovoditi u pitanje posebne odredbe o prekograničnoj naplati duga iz Uredbe o europskom nalogu za blokadu računa (3).

(14)	Sudovima bi trebala biti dodijeljena ključna uloga u zaštiti prava i interesa svih stranaka te u djelotvornom i učinkovitom upravljanju sudskim postupkom.

(15)

Opći cilj osiguranja poštenog suđenja, boljeg pristupa pravosuđu i uzajamnog povjerenja kao dio politike Europske unije u pogledu uspostave područja slobode, sigurnosti i pravde, trebao bi obuhvaćati pristup sudskim i izvansudskim načinima rješavanja sporova. Kako bi potaknule stranke na postupak posredovanja, države članice trebale bi osigurati da njihova pravila o prekluzivnim rokovima i rokovima zastare ne sprječavaju stranke da pokrenu postupak pred sudom ili zatraže arbitražu u slučaju da posredovanje ne uspije.

(16)

Zbog razlika između građansko-procesnih pravila država članica, posebno onih koja reguliraju dostavu pismena, potrebno je utvrditi minimalne standarde koji bi se trebali primjenjivati u građanskim predmetima koji potpadaju pod pravo Unije. Posebno bi prednost trebalo dati načinima dostave s povratnicom koji osiguravaju brz i siguran primitak dostavljenih pismena. Stoga bi uvelike trebalo poticati na korištenje suvremene komunikacijske tehnologije. Za pismena koja je potrebno dostaviti strankama, elektronička dostava mora biti ravnopravna poštanskoj dostavi. Dostupnim elektroničkim sredstvima trebalo bi osigurati da je sadržaj primljenih isprava i ostale pisane komunikacije istinit i vjeran sadržaju poslanih pismena i ostale pisane komunikacije te da metoda koja se koristi za potvrdu primitka sadrži dokaz o potvrdi i datumu primitka od strane primatelja.

(17)

Države članice trebale bi osigurati da stranke u građanskom postupku imaju pravo na odvjetnika po svojem izboru. U prekograničnim sporovima stranke bi trebale imati pravo na odvjetnika u matičnoj državi koji bi im dao preliminarni savjet te na drugog odvjetnika u državi u kojoj se vodi postupak koji bi vodio parnicu. Povjerljivost komunikacije između stranaka i njihovih odvjetnika ključna je za osiguranje uspješnog ostvarenja prava na pošteno suđenje. Države članice stoga bi trebale poštovati povjerljivost sastanaka i drugih načina komunikacije između odvjetnika i stranaka u okviru ostvarivanja prava na odvjetnika utvrđenog u ovoj Direktivi. Strankama u predmetu trebalo bi omogućiti odricanje od prava zajamčenog ovom Direktivom pod uvjetom da su obaviještene o mogućim posljedicama odricanja od tog prava.

(18)

Plaćanje sudskih pristojbi ne bi trebalo biti razlogom putovanja tužitelja u državu članicu u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak ili potrebe da u tu svrhu angažira odvjetnika. Kako bi se tužiteljima omogućio efektivan pristup sudskom postupku, države članice trebale bi ponuditi barem jedan od načina plaćanja na daljinu predviđenih u ovoj Direktivi, kao minimum. Informacije o sudskim pristojbama i načinima plaćanja, kao i o tijelima ili organizacijama nadležnima za pružanje praktične pomoći u državama članicama, trebale bi biti transparentne i lako dostupne na internetu preko odgovarajućih nacionalnih mrežnih stranica.

(19)

Države članice trebale bi osigurati poštovanje temeljnog prava na pravnu pomoć kako je predviđeno u trećem stavku članka 47. Povelje. Sve fizičke ili pravne osobe uključene u građanske sporove iz djelokruga ove Direktive, bilo da nastupaju kao tužitelji ili kao tuženici, trebale bi imati mogućnost ostvariti svoja prava pred sudovima, čak i ako im njihova osobna financijska situacija ne omogućuje podmirivanje troškova postupka. Pravna pomoć trebala bi obuhvaćati pružanje savjeta prije početka parnice radi postizanja nagodbe prije pokretanja sudskog postupka, pravnu pomoć za pokretanje postupka pred sudom te zastupanje pred sudom i pomoć u podmirivanju troškova postupka. Ova odredba ne dovodi u pitanje Direktivu Vijeća 2003/8/EZ (4).

(20)

Stvaranje europske pravosudne kulture u kojoj se u potpunosti poštuju supsidijarnost i neovisnost sudstva ključno je za učinkovito funkcioniranje europskog pravosudnog prostora. Stručno usavršavanje u pravosuđu ključan je sastavni dio tog procesa jer se njime jača povjerenje između država članica, pravnika i građana. Države članice u tom bi pogledu trebale surađivati i podupirati stručno usavršavanje i razmjenu najboljih praksi među pravnicima.

(21)

Ovom se Direktivom utvrđuju minimalna pravila. Države članice mogu proširiti prava iz ove Direktive kako bi pružile veći stupanj zaštite. Takav veći stupanj zaštite ne bi trebao predstavljati prepreku uzajamnom povjerenju i efektivnom pristupu pravosuđu koje minimalna pravila imaju za cilj olakšati. Time ne bi trebala biti ugrožena razina zaštite predviđena Poveljom, kako je tumači Sud, niti prednost, jedinstvo i djelotvornost prava Unije.

(22)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest uspostavu zajedničkih minimalnih standarda građanskog postupka, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje tih ciljeva.

(23)

U skladu s [člankom 3.] / [člancima 1. i 2.] Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u pogledu područja slobode, sigurnosti i pravde priloženom Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, [te države članice izrazile su želju za sudjelovanjem u donošenju i primjeni ove Direktive] / [ne dovodeći u pitanje članak 4. toga Protokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Direktive te ih ona ne obvezuje i ne moraju je primjenjivati].

(24)	U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća i niti se na nju primjenjuje.

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

Cilj je ove Direktive približiti sustave građanskog procesnog prava radi ostvarenja punog poštovanja prava na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje kako je priznato u članku 47. Povelje i članku 6. Konvencije utvrđivanjem minimalnih standarda za pokretanja, vođenje i dovršenje građanskih postupaka pred sudovima država članica.

Članak 2.

Područje primjene

1. Ne dovodeći u pitanje standarde građanskog postupka koji jesu ili mogu biti predviđeni u zakonodavstvu Unije ili nacionalnom zakonodavstvu, u mjeri u kojoj bi oni mogli biti povoljniji za stranke u postupku, ova se Direktiva primjenjuje na sporove s prekograničnim implikacijama u građanskim i trgovačkim stvarima bez obzira na vrstu suda, osim u pogledu prava i obveza u vezi kojih stranke nemaju ovlasti za raspolaganje u okviru relevantnog mjerodavnog prava. Posebno se ne odnosi na porezne, carinske ili administrativne stvari ni na odgovornost države za postupanje ili nepostupanje pri izvršavanju državne vlasti („acta iure imperii”).

2. U ovoj Direktivi izraz „država članica” označava svaku državu članicu, osim [UK-a, Irske i] Danske.

Članak 3.

Sporovi s prekograničnim implikacijama

1. Za potrebe ove Direktive spor s prekograničnim implikacijama jest spor u kojem:

(a)	barem jedna od stranaka ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak; ili

(b)	obje stranke imaju domicil u istoj državi članici u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak, ako se mjesto izvršenja ugovora, mjesto gdje se dogodio štetni događaj ili mjesto izvršenja presude nalaze u drugoj državi članici; ili

(c)	obje stranke imaju domicil u istoj državi članici u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak, pod uvjetom da predmet spora potpada pod pravo Unije.

2. Za potrebe stavka 1. domicil se utvrđuje u skladu s člancima 62. i 63. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

POGLAVLJE II.

MINIMALNI STANDARDI ZA GRAĐANSKI POSTUPAK

Odjeljak 1.:

Pravični i djelotvorni ishodi

Članak 4.

Opća obveza pružanja djelotvorne sudske zaštite

Države članice propisuju mjere, postupke i pravne lijekove potrebne za ostvarenje prava zajamčenih u građanskim predmetima pravom Unije. Te su mjere, postupci i pravna sredstva pošteni i pravični, nisu nepotrebno složeni ili skupi, nemaju za posljedicu nerazumne rokove ili neopravdana odgađanja i ne povlače za sobom nepoštovanje nacionalnih specifičnosti i temeljnih prava.

Nadalje, te su mjere, postupci i pravni lijekovi djelotvorni i razmjerni te se primjenjuju na način da se izbjegava stvaranje zapreka efektivnom pristupu pravosuđu i da se osigura zaštita protiv njihove zlouporabe.

Članak 5.

Usmene rasprave

1. Države članice osiguravanju pravično vođenje postupaka. Kada nije moguća fizička prisutnost stranaka ili kada se stranke, uz odobrenje suda, dogovore da će se poslužiti ubrzanim načinom komuniciranja, države članice će se pobrinuti za to da se usmene rasprave održe uz upotrebu odgovarajuće tehnologije komuniciranja na daljinu, poput videokonferencije ili telekonferencije dostupne sudu.

2. Ako osoba koja treba biti saslušana ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici različitoj od države članice u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak, prisutnost te osobe na usmenoj raspravi putem videokonferencije, telekonferencije ili druge odgovarajuće tehnologije za komunikaciju na daljinu osigurava se primjenom postupaka predviđenih u Uredbi (EZ) br. 1206/2001. U odnosu na videokonferencije uzimaju se u obzir preporuke Vijeća o prekograničnim videokonferencijama koje je Vijeće donijelo 15. i 16. lipnja 2015. (6) kao i dosadašnji rad u okviru europskog portala e-pravosuđe.

Članak 6.

Privremene i zaštitne mjere

1. Države članice osiguravaju privremene mjere radi očuvanja činjeničnog ili pravnog stanja kako bi se osigurala puna djelotvornost buduće presude o glavnoj stvari, i to prije pokretanja postupka o glavnoj stvari te u bilo kojoj fazi tijekom takvog postupka.

Mjere iz prvog podstavka također obuhvaćaju mjere za sprječavanje svake neposredne povrede prava ili za hitan prestanak navodne povrede te za očuvanje imovine potrebne kako bi se zajamčilo da kasnije izvršenje zahtjeva neće biti onemogućeno ili znatno otežano.

2. Takvim mjerama ne smiju se narušavati prava tuženika te one moraju biti razmjerne značajkama i težini navodne povrede, uz mogućnost, gdje je to prikladno, pružanja jamstava za naknadu troškova i štete koji nastanu tuženiku uslijed neosnovanih zahtjeva. Sudovi moraju imati ovlast da od tužitelja zahtijevaju da im pruži sve razumno dostupne dokaze kako bi se s dovoljnom sigurnošću mogli uvjeriti da je tražena privremena mjera potrebna i razmjerna.

3. Države članice osiguravaju da se u opravdanim slučajevima privremene mjere mogu poduzeti bez prethodnog saslušanja tuženika, ako bi zbog odugovlačenja tužitelj pretrpio nepopravljivu štetu ili ako se može jasno pokazati da postoji rizik od uništenja dokaza. Stranke se u tom slučaju o tome obavješćuju bez nepotrebnog odgađanja najkasnije nakon izvršenja tih mjera.

Preispitivanje, koje uključuje i pravo na saslušanje, održava se na zahtjev tuženika radi donošenja odluke o tome hoće li mjere, u razumnom roku nakon obavješćivanja o njima, biti izmijenjene, ukinute ili potvrđene.

Ako se mjere iz prvog podstavka ukinu ili se naknadno utvrdi da nije bilo povrede ni opasnosti od povrede, sud može na zahtjev tuženika naložiti tužitelju da tuženiku pruži odgovarajuću naknadu štete koju je tuženik pretrpio uslijed tih mjera.

4. Ovim se člankom ne dovode u pitanje Direktiva 2004/48/EZ i Uredba (EU) br. 655/2014.

Odjeljak 2.

Učinkovitost postupka

Članak 7.

Procesna učinkovitost

1. Sudovi država članica poštuju pravo na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje kojim se osigurava efektivni pristup pravosuđu i načelo kontradiktornosti postupka, posebno kada odlučuju o potrebi za održavanjem usmene rasprave i načinu na koji će se prikupljati dokazi te o opsegu prikupljanja dokaza.

2. Sudovi država članica dužni su postupati što je ranije moguće bez obzira na postojanje rokova zastare za pojedine zahtjeve u različitim fazama postupka.

Članak 8.

Obrazložene odluke

Države članice brinu se za to da sudovi donose dovoljno detaljno obrazložene odluke u razumnim rokovima, kako bi se strankama omogućilo efektivno ostvarivanje prava na preispitivanje odluka ili ulaganje žalbe.

Članak 9.

Opća načela upravljanja postupkom

1. Države članice osiguravaju da sudovi aktivno upravljaju predmetima koji su pred njima pokrenuti kako bi rješavanje sporova bilo pravično i učinkovito, uz razumnu brzinu i troškove, ne utječući pritom na slobodu stranaka da odrede predmet spora i dokaze kojima će poduprijeti svoje tvrdnje.

2. Sud upravlja postupkom uz savjetovanje sa strankama u mjeri u kojoj je to razumno izvedivo. Aktivno upravljanje postupkom može obuhvaćati:

(a)	poticanje stranaka na međusobnu suradnju tijekom postupka;

(b)	utvrđivanje spornih pitanja u ranoj fazi;

(c)	brzo odlučivanje o tome koja pitanja zahtijevaju sveobuhvatno ispitivanje, a koja se mogu odbaciti bez provođenja postupka;

(d)	odlučivanje o redoslijedu rješavanja pojedinih pitanja;

(e)	pomaganje strankama da mirnim putem riješe sva ili neka pitanja koja su predmet spora;

(f)	utvrđivanje vremenskih rokova radi praćenja tijeka postupka;

(g)	razmatranje što je više moguće aspekata tužbe na istom ročištu;

(h)	razmatranje tužbe bez potrebe za osobnom prisutnošću stranaka;

(i)	upotreba dostupnih tehničkih sredstava.

Članak 10.

Izvođenje dokaza

1. Za dostupnost efektivnog načina iznošenja, pribavljanja i čuvanja dokaza, uz poštovanje prava tuženika te uzimajući u obzir potrebu zaštite povjerljivih informacija, brinu se države članice.

2. U kontekstu izvođenja dokaza države članice potiču upotrebu suvremenih komunikacijskih tehnologija. Sud pred kojim je pokrenut postupak primjenjuje najjednostavniju i najjeftiniju metodu pribavljanja dokaza.

Članak 11.

Sudski vještaci

1. Ne dovodeći u pitanje mogućnost da stranke dostave mišljenja stručnjaka, države članice brinu se za to da sudovi u svako doba mogu odrediti sudske vještake radi izrade stručnog mišljenja o pojedinim aspektima predmeta. Sudovi takvim vještacima dostavljaju sve informacije potrebne za izradu stručnog mišljenja.

2. U prekograničnim sporovima, osim u slučajevima kada su potrebne prisilne mjere ili ako se istraga provodi na mjestima povezanima s izvršavanjem ovlasti države članice ili na mjestima kojima je, temeljem prava države članice u kojoj se istraga provodi, određenim osobama zabranjen ili ograničen pristup ili u vezi kojih je zabranjeno poduzimanje drugih radnji, države članice osiguravaju da sudovi mogu odrediti sudskog vještaka radi provođenja istrage izvan područja njihove nadležnosti bez potrebe za podnošenjem prethodnog zahtjeva nadležnom tijelu druge države članice u tu svrhu.

3. Za potrebe stavaka 1. i 2. Komisija sastavlja europsku bazu vještaka tako što će objediniti postojeće nacionalne popise vještaka; ta će baza biti objavljena s pomoću europskog portala za e-pravosuđe.

4. Sudski vještaci jamče za svoju neovisnost i nepristranost u skladu s odredbama iz članka 22. koje se primjenjuju na suce.

5. Stručno mišljenje koje sudu daju sudski vještaci dostavlja se strankama, te im se daje mogućnost očitovanja.

Odjeljak 3.

Pristup sudovima i pravosuđu

Članak 12.

Rješavanje sporova nagodbom

1. Države članice osiguravaju da sud može u svakoj fazi postupka i uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, ako smatra da je spor podoban za nagodbu, predložiti strankama da pokrenu postupak posredovanja kako bi spor riješile nagodbom ili ispitale mogućnost rješenja spora nagodbom.

2. Stavkom 1 ne dovodi se u pitanje pravo stranaka koje su odabrale postupak posredovanja da pokrenu sudski postupak ili arbitražu u pogledu tog spora prije nastupa rokova zastare za vrijeme postupka posredovanja.

Članak 13.

Troškovi spora

1. Države članice osiguravaju da sudske pristojbe koje se u državama članicama naplaćuju za vođenje građanskih sporova ne budu neproporcionalne vrijednosti tužbe te da parničenje ne čine nemogućim ili prekomjerno otežanim.

2. Sudske pristojbe za građanske sporove u državama članicama ne smiju odvraćati građane od pokretanja tužbe pred sudom niti na bilo koji drugi način sprječavati pristup pravosuđu.

3. Stranke moraju imati mogućnost plaćanja sudskih pristojbi načinima plaćanja na daljinu, uključujući iz države članice koja nije država članica u kojoj se nalazi sud, bankovnim prijenosom ili plaćanjem kreditnom ili debitnom karticom.

4. Države članice će se pobrinuti za to da informacije o sudskim pristojbama i načinima plaćanja, kao i informacije o tijelima ili organizacijama nadležnima za pružanje praktične pomoći u državama članicama, postanu transparentnije i lakše dostupne na internetu. U tu svrhu države članice će te informacije dostaviti Komisiji, koja će se pak pobrinuti za njihovu objavu i širenje svim odgovarajućim sredstvima, osobito putem portala europskog e-pravosuđa.

Članak 14.

Načelo „gubitnik plaća”

1. Države članice osiguravaju da stranka koja je izgubila parnicu snosi troškove postupka, uključujući, ali ne ograničavajući se na, sve troškove koji proizlaze iz činjenice da je drugu stranku zastupao odvjetnik ili neki drugi pravni stručnjak i sve troškove za usluge prijevoda dokumentacije koji su proporcionalni vrijednosti tužbe, a bili su neizbježni.

2. Ako stranka samo djelomično uspije u parnici ili u iznimnim okolnostima, sudovi mogu naložiti da troškovi budu ravnomjerno raspoređeni ili da stranke snose vlastite troškove.

3. Stranka snosi sve nepotrebne troškove koje je prouzročila sudu ili drugoj stranci pokretanjem nepotrebnih rasprava ili kakvim drugim obijesnim parničenjem.

4. Sud može prilagoditi dodjelu troškova kako bi oni odrazili nerazuman izostanak suradnje ili sudjelovanje u pokušajima postizanja nagodbe u zloj vjeri, u skladu s člankom 20.

Članak 15.

Pravna pomoć

1. Kako bi osigurale djelotvoran pristup pravosuđu, države članice osiguravaju da sudovi mogu odobriti pružanje pravne pomoći stranci.

2. Pravna pomoć može u cijelosti ili djelomično obuhvatiti sljedeće troškove:

(a)	sudske pristojbe, kroz potpuni ili djelomični popust ili reprogramiranje

(b)

troškove pravne pomoći i zastupanja u pogledu:

(i)	savjetovanja prije početka spora radi postizanja nagodbe prije pokretanja parnice u skladu s člankom 12. stavkom 1.;

(ii)	pokretanja i vođenja postupka pred sudom;

(iii)

svih troškova povezanih s postupkom, uključujući podnošenje zahtjeva za pružanje pravne pomoći;

(iv)	izvršenja odluka;

(c)	ostalih potrebnih troškova povezanih s postupkom, a koje treba snositi stranka, uključujući troškove dovođenja svjedoka, vještaka, tumača i prevoditelja te potrebne troškove putovanja, smještaja i boravka predmetne stranke i njezina zastupnika;

(d)	troškova dodijeljenih stranci koja je dobila parnicu u slučaju da podnositelj zahtjeva izgubi u sporu, a u skladu s člankom 14.

3. Države članice osiguravaju da svaka fizička osoba koja je državljanin Europske unije ili treće zemlje, a koja zakonito boravi u državi članici Europske unije ima pravo podnijeti zahtjev za pružanje pravne pomoći u sljedećim slučajevima:

(a)	kada zbog ekonomske situacije nije u potpunosti ili djelomično u mogućnosti platiti troškove navedene u stavku 2. ovog članka; and

(b)	kada postoji stvarna mogućnost da će podnositelj zahtjeva za pružanje pravne pomoći dobiti parnicu za koju traži pravnu pomoć, s obzirom na njegov procesni položaj; and

(c)	kada podnositelj zahtjeva za pravnu pomoć ima pravo na tužbu u skladu s mjerodavnim nacionalnim odredbama.

4. Pravne osobe imaju pravo podnijeti zahtjev za pružanje pravne pomoći u obliku oslobođenja od plaćanja unaprijed troškova postupka i/ili pomoći odvjetnika. Pri donošenju odluke o dodjeli takve pomoći sudovi mogu, među ostalim, u obzir uzeti sljedeće:

(a)	oblik predmetne pravne osobe te ostvaruje li ili ne ostvaruje dobit;

(b)	financijsku sposobnost partnera ili dioničara;

(c)	sposobnost tih partnera ili dioničara da osiguraju iznose potrebne za pokretanje sudskog postupka.

5. Države članice pobrinut će se za to da građani i pravne osobe Unije budu obaviješteni o postupku traženja pravne pomoći u skladu sa stavcima od 1. do 4. te će ga nastojati učiniti djelotvornim i dostupnim.

6. Ovaj se članak primjenjuje ne dovodeći u pitanje Direktivu 2003/8/EZ.

Članak 16.

Financiranje

1. Države članice osiguravaju da u slučajevima kada sudski spor financira privatna treća strana, ta treća strana:

(a)	ne nastoji utjecati na donošenje procesnih odluka stranke tužitelja, uključujući odluke o nagodbama;

(b)	ne financira sudski spor protiv tuženika koji je konkurencija pružatelju financijskih sredstava ili protiv tuženika o kojem ovisi pružatelj financijskih sredstava;

(c)	ne naplaćuje prekomjerne kamate na pružena financijska sredstva.

2. Države članice osiguravaju da se, u slučajevima kada privatna treća strana financira sudski spor, naknada koja se daje pružatelju financijskih sredstava ili kamata koju naplaćuje ne temelji na iznosu postignute nagodbe ili dodijeljene naknade, osim ako dogovor o financiranju ne uređuje javno tijelo koje jamči zastupanje interesa stranaka.

Četvrti odjeljak:

Pravičnost postupka

Članak 17.

Dostava pismena

1. Države članice osiguravaju da se načelno upotrebljavaju načini dostave kojima se jamči primitak uručenih pismena.

2. Države članice osiguravaju da se dokumenti kojima se pokreće sudski postupak ili istovjetni dokumenti te svi pozivi na sudsku raspravu mogu dostaviti u skladu s nacionalnim pravom na jedan od sljedećih načina:

(a)

osobno,

(b)

poštom,

(c)	elektroničkim putem, na primjer telefaksom ili e-poštom.

Dostava je popraćena potvrdom o primitku, uključujući datum primitka, a potpisuje je primatelj.

U svrhu dostave pismena elektroničkim putem u skladu s točkom (c) prvog podstavka ovog stavka primjenjuju se odgovarajući visoki tehnički standardi kojima se jamče identitet pošiljatelja i siguran prijenos dostavljenih pismena.

Pismena je moguće dostaviti i osobno, a dostava se potvrđuje dokumentom koji potpisuje nadležna osoba koja je obavila dostavu, u kojoj se navodi da je primatelj primio pismena ili da ih je odbio primiti bez zakonskog opravdanja, uz datum dostave.

3. Ako dostava u skladu sa stavkom 2. nije moguća te u slučaju kada je sa sigurnošću poznata točna adresa tuženika, dostavu je moguće izvršiti na jedan od sljedećih načina:

(a)	osobno dostavom na osobnu adresu tuženika osobama koje žive u istome kućanstvu kao i tuženik ili koje su tamo zaposlene;

(b)	u slučaju samozaposlenog tuženika ili pravne osobe, osobno dostavom u poslovne prostorije tuženika, osobama koje tuženik zapošljava;

(c)	ostavljanjem pismena u tuženikovu poštanskom sandučiću;

(d)

ostavljanjem pismena u poštanskom uredu ili kod nadležnih javnih tijela uz ostavljanje pisane obavijesti o pismenu u tuženikovu poštanskom sandučiću, pod uvjetom da se u pisanoj obavijesti jasno navodi vrsta dokumenata kao sudskih pismena ili pravni učinci te obavijesti kao obavljene dostave pismena zbog koje počinju teći rokovi;

(e)	dostavom poštom, bez dokaza u smislu odredaba stavka 4., ako tuženik ima adresu u državi članici podrijetla;

(f)	elektroničkim putem, uz automatsku potvrdu o isporuci, pod uvjetom da je tuženik unaprijed izričito pristao na ovakav način dostave.

Dostava u skladu s točkama (a) – (d) prvog podstavka ovog stavka potvrđuje se na sljedeće načine:

(a)

dokumentom koji potpisuje ovlaštena osoba koja je obavila dostavu uz navođenje:

(i)	punog imena i prezimena osobe koja je dostavila obavijest ili komunikaciju;

(ii)	načina dostave koji je primijenjen;

(iii)

datuma dostave;

(iv)	ako su pismena dostavljena osobi koja nije tuženik, imena te osobe i njezinog odnosa s tuženikom; i

(v)	drugih obaveznih podataka koji se moraju pružiti u skladu s nacionalnim pravom.

(b)	potvrdom o primitku od strane osobe kojoj su pismena uručena, u smislu točaka (a) i (b) prvog podstavka ovog stavka.

4. Dostavu u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka također može potpisati pravni ili ovlašteni zastupnik tuženika.

5. Kada je pismena kojima se pokreće postupak ili istovjetne dokumente te sve druge sudske pozive potrebno dostaviti izvan država članica, moguće ih je dostaviti bilo kojim načinom predviđenim u sljedećim dokumentima:

(a)	u Uredbi (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (7), u dijelovima koji se primjenjuju na poštovanje prava primatelja, a koja su omogućena tom Uredbom; or

(b)	u Haškoj konvenciji od 15. studenog 1965. o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima ili u bilo kojoj drugoj konvenciji ili sporazumu kada se primjenjuje.

6. Ova Direktiva ne utječe na primjenu Uredbe (EZ) br. 1393/2007 te se njome ne dovodi u pitanje Uredba (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (8) i Uredba (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

Članak 18.

Pravo na odvjetnika u građanskom postupku

1. Države članice osiguravaju da stranke u građanskom postupku imaju pravo na odvjetnika po vlastitom izboru na način kojim im se omogućuje praktično i djelotvorno ostvarivanje njihovih prava.

U prekograničnim sporovima države članice osiguravaju da stranke u građanskom postupku imaju pravo na odvjetnika u matičnoj državi, kako bi im pružio preliminarno savjetovanje te na jednog odvjetnika u državi u kojoj se vodi postupak, kako bi vodio spor.

2. Države članice poštuju povjerljivost komunikacije između stranaka u predmetu i njihova odvjetnika. Ta komunikacija uključuje sastanke, prepisku, telefonske razgovore i druge oblike komunikacije dopuštene u skladu s nacionalnim pravom.

3. Ne dovodeći u pitanje nacionalno pravo u skladu s kojim je prisutnost ili pomoć odvjetnika obvezna, stranke u građanskom postupku mogu se odreći prava navedenog u stavku 1. ovog članka u slučaju:

(a)	da su stranke dobile, usmenim ili pisanim putem, jasne i dostatne obavijesti na jednostavnom i razumljivom jeziku o mogućim posljedicama odricanja; i

(b)	da je do odricanja došlo slobodnom voljom i ono je nedvosmisleno.

Države članice osiguravaju da stranke mogu u bilo kojem trenutku tijekom građanskog postupka naknadno opozvati odricanje od prava i da su o toj mogućnosti obaviještene.

4. Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje posebne odredbe koje se odnose na pravno zastupanje utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (10), Uredbi (EZ) br. 1896/2006 i Uredbi (EU) br. 655/2014.

Članak 19.

Pristup informacijama

Države članice nastoje državljanima pružiti transparentne i lako dostupne informacije o pokretanju raznih postupaka, rokovima zastare ili prekluzivnim rokovima, nadležnim sudovima pred kojima će se održati rasprave u različitim sporovima te o potrebnim obrascima koje je u te svrhe potrebno ispuniti. Ovim se člankom ni na koji način ne zahtijeva od država članica pružanje pravne pomoći u obliku pravne ocjene nekog konkretnog slučaja.

Članak 20.

Usmeno prevođenje i pismeno prevođenje ključnih dokumenata

Države članice nastojat će svakoj stranci u sporu osigurati potpuno razumijevanje sudskog postupka. U taj cilj spada i dostupnost usmenog prevođenja tijekom građanskog postupka i pismenog prevođenja svih ključnih dokumenata radi zaštite pravičnosti postupka u skladu s odredbama članka 15. ove Direktive.

Članak 21.

Obveze stranaka i njihovih zastupnika

Države članice osiguravaju da se stranke u predmetu i njihovi zastupnici ophode u dobroj vjeri i s poštovanjem u komunikaciji sa sudom i drugim strankama te da predmet ili činjenice pred sudovima ne prikazuju krivo, bilo da to znaju ili imaju razloga znati.

Članak 22.

Javni postupak

Države članice osiguravaju da postupak bude otvoren za javnost, osim ako sud ne odluči da će biti povjerljiv, u potrebnoj mjeri, a u interesu jedne od stranaka ili drugih zainteresiranih osoba ili u općem interesu pravde ili javnog reda.

Članak 23.

Nezavisnost i nepristranost pravosuđa

1. Države članice osiguravaju da sudovi i suci uživaju nezavisnost pravosuđa. Sastav sudova predstavlja dostatno jamstvo za isključivanje svake opravdane sumnje u nepristranost.

2. Suce pri izvršavanju njihovih dužnosti ne obvezuju nikakve upute, na njih se ne vrši nikakav pritisak ili utjecaj te nemaju osobnih predrasuda ili pristranosti u bilo kojem danom slučaju.

Članak 24.

Stručno osposobljavanje

1. Ne dovodeći u pitanje nezavisnost pravosuđa i razliku u organizaciji pravosuđa diljem Unije, države članice osiguravaju da pravosuđe, pravosudne akademije i pravna struka prošire svoje programe stručnog usavršavanja u pravosuđu kako bi se osigurala integracija prava i postupaka Unije u stručno usavršavanje na nacionalnoj razini.

2. Programi stručnog usavršavanja moraju biti usmjereni na praksu i relevantni za svakodnevni rad pravnih praktičara; moraju se održavati se tijekom kratkih razdoblja uz upotrebu modernih tehnika aktivnog učenja te pružati mogućnosti početnog i kontinuiranog usavršavanja. Programi stručnog usavršavanja posebno se usredotočuju na sljedeće:

(a)	stjecanje dostatnog znanja o instrumentima pravosudne suradnje u Uniji i razvijanje ugrađenih refleksa za redovno pozivanje na sudsku praksu Europske unije, kako bi se provjerilo prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i iskoristio postupak donošenja preliminarne odluke Suda Europske unije;

(b)	širenje znanja i iskustva o pravu i postupcima Unije i drugih pravnih sustava;

(c)	olakšavanje kratkoročne razmjene novih sudaca;

(d)	ovladavanje stranim jezikom i njegovom pravnom terminologijom;

POGLAVLJE III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 25.

Prenošenje

1. Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do … [godinu dana od datuma stupanja na snagu ove Direktive]. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2. Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanja na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

3. Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 26.

Preispitivanje

Najkasnije 31. prosinca 2025. i svakih pet godina nakon tog datuma Komisija Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o primjeni ove Direktive na temelju kvalitativnih i kvantitativnih informacija. U tom kontekstu Komisija osobito ocjenjuje utjecaj ove Direktive na pristup pravosuđu, na temeljno pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje, na suradnju u građanskim stvarima i na funkcioniranje jedinstvenog tržišta, te na MSP-ove, konkurentnost gospodarstva Europske unije i povjerenje potrošača. Prema potrebi izvješće je popraćeno zakonskim prijedlozima kako bi se ova Direktiva prilagodila i osnažila.

Članak 27.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 28.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno [datum]

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (SL L 174, 27.6.2001., str. 1.).

(2) Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 157, 30.4.2004., str. 45.).

(3) Uredba (EU) br. 655/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi postupka za europski nalog za blokadu računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 189, 27.6.2014., str.59.).

(4) Direktiva Vijeća 2003/8/EZ od 27. siječnja 2003. o unapređenju pristupa pravosuđu u prekograničnim sporovima utvrđivanjem minimalnih zajedničkih pravila o pravnoj pomoći u takvim sporovima (SL L 26, 31.1.2003., str. 41.).

(5) Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog Parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.).

(6) Preporuke Vijeća „Promicanje uporabe i razmjene najbolje prakse kod prekograničnih videokonferencija u području pravosuđa u državama članicama i na razini EU-a” (SL C 250, 31.7.2015., str. 1.).

(7) Uredba (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (SL L 324, 10.12.2007., str. 79.).

(8) Uredba (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine (SL L 143, 30.4.2004., str. 15.).

(9) Uredba (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog (SL L 399, 30.12.2006., str. 1.).

(10) Uredba (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti (SL L 199, 31.7.2007., str. 1.).

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/60

P8_TA(2017)0287

Duži vijek trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o dužem vijeku trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća (2016/2272(INI))

(2018/C 334/06)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 114.,

—	uzimajući u obzir članke 191., 192. i 193. UFEU-a i navođenje cilja koji se odnosi na razborito i racionalno korištenje prirodnih resursa,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. srpnja 2008. naslovljenu „Akcijski plan za održivu potrošnju i proizvodnju te održivu industrijsku politiku” (COM(2008)0397),

—	uzimajući u obzir Direktivu 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju (1),

—

uzimajući u obzir Komisijin Plan rada za ekološki dizajn za razdoblje 2016. – 2019. (COM(2016)0773), a posebno cilj koji se u njemu navodi u vezi s donošenjem zahtjeva koji će biti svojstveniji samom proizvodu i horizontalniji u područjima kao što su održivost, mogućnost popravljanja, prilagodljivost, mogućnost rastavljanja i lakoća ponovne uporabe i recikliranja;

—	uzimajući u obzir Direktivu 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o označivanju potrošnje energije i ostalih resursa proizvoda povezanih s energijom uz pomoć oznaka i standardiziranih informacija o proizvodu (2),

—	uzimajući u obzir Odluku br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. naslovljenom „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta” (3) (poznat i pod nazivom „Sedmi program djelovanja za okoliš”),

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskoga i socijalnog odbora od 17. listopada 2013. o temi „Za održiviju potrošnju: vijek trajanja industrijskih proizvoda i obnavljanje povjerenja informiranjem potrošača” (4),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. siječnja 2011. naslovljenu „Resursno učinkovita Europa: vodeća inicijativa u okviru strategije Europa 2020.” (COM(2011)0021),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2011. naslovljenu „Plan za resursno učinkovitu Europu” (COM(2011)0571),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 9. travnja 2013. naslovljenu „Izgradnja jedinstvenog tržišta za zelene proizvode poboljšanjem razmjene informacija o okolišnoj učinkovitosti proizvoda i organizacija” (COM(2013)0196),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. srpnja 2014. naslovljenu „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. prosinca 2015. naslovljenu „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” (COM(2015)0614, „Okvirna direktiva o otpadu”) i Paket za kružno gospodarstvo, u kojemu je predviđena revizija direktiva o otpadu (Direktiva 2008/98/EZ), o ambalaži i o ambalažnom otpadu (Direktiva 94/62/EZ), o odlagalištima otpada (Direktiva 1999/31/EZ), o otpadnim vozilima (Direktiva 2000/53/EZ), o baterijama i akumulatorima (Direktiva 2006/66/EZ) te o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (Direktiva 2012/19/EU),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenoga 2016. naslovljenu „Budući koraci za održivu europsku budućnost, Europske mjere za održivost” (COM(2016)0739),

—	uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2015. o određenim aspektima ugovora o prodaji robe na internetu i drugoj prodaji robe na daljinu (COM(2015)0635),

—	uzimajući u obzir Direktivu 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača (5),

—	uzimajući u obzir Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu (6),

—	uzimajući u obzir izvješće Europske udruge za zaštitu potrošača od 18. kolovoza 2015. naslovljeno „Roba koja traje: održiviji proizvodi, veća prava potrošača. – Očekivanja koja potrošači imaju od plana EU-a za resursnu učinkovitost i kružno gospodarstvo”,

—	uzimajući u obzir studiju Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 29. ožujka 2016. naslovljenu „Učinci naznačivanja vijeka uporabe proizvoda na potrošače”,

—	uzimajući u obzir studiju koja je provedena u srpnju 2016. na zahtjev parlamentarnog Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača naslovljenu „Duži vijek trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća”,

—	uzimajući u obzir sažetak Europskog centra za zaštitu potrošača od 18. travnja 2016. naslovljen „Planirano zastarijevanje ili zastranjenja potrošačkog društva”,

—	uzimajući u obzir austrijsku normu ONR 192102 naslovljenu „Oznaka izvrsnosti za električne i elektroničke uređaje koji su osmišljeni tako da dugo traju i da ih se lako može popraviti”,

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0214/2017),

A.	budući da se u Komisijinom Planu rada za ekološki dizajn za razdoblje 2016. – 2019. spominje kružno gospodarstvo i potreba za suočavanjem s problemima trajanja i mogućnosti recikliranja;

B.	budući da činjenica da je Europski gospodarski i socijalni odbor usvojio mišljenje o vijeku trajanja proizvoda ukazuje na interes koji to pitanje pobuđuje među gospodarskim akterima i civilnim društvom;

C.	budući da je potrebno postići ravnotežu između produženja vijeka trajanja proizvoda i inovacija, istraživanja i razvoja;

D.	budući da studija koju je naručio Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača pokazuje da su za poticanje dužeg vijeka trajanja proizvoda nužne sveobuhvatne političke mjere;

E.	budući da paralelno postoje različiti gospodarski i poslovni modeli, među kojima je i gospodarski model koji se temelji na uporabi i koji može pomoći u smanjenju neželjenih posljedica u pogledu okoliša;

F.	budući da postoji potreba za promicanjem dužeg vijeka trajanja proizvoda, posebice tako što će se početi rješavati problem planiranog zastarijevanja;

G.	budući da je potrebno pružiti potporu europskom sektoru popravaka, koji najvećim dijelom čine mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća;

H.	budući da će bolja usklađenost mehanizama za ponovnu uporabu proizvoda potaknuti lokalno gospodarstvo i unutarnje tržište i to otvaranjem radnih mjesta i poticanjem potražnje za rabljenim proizvodima;

I.	budući da je, i s gospodarskog aspekta i s aspekta zaštite okoliša, nužno očuvati sirovine i ograničiti stvaranje otpada, o čemu se nastojalo voditi računa u uvođenju koncepta proširene odgovornosti potrošača;

J.	budući da je u istraživanju koji je u lipnju 2014. proveo Eurobarometar 77 % potrošača u EU-u izjavilo da bi radije popravilo svoju neispravnu robu nego kupilo novu; budući da je i dalje potrebno poboljšati informiranost potrošača o trajanju i mogućnosti popravka proizvoda;

budući da pouzdani i trajni proizvodi potrošačima pružaju vrijednost za novac i da se njima sprječava prekomjerna uporaba resursa i stvaranje otpada; budući da je stoga važno da se vijek uporabe potrošačkih proizvoda produži s pomoću dizajna, odnosno osiguranjem trajanja i mogućnosti popravka, nadogradnje, rastavljanja i recikliranja proizvoda;

budući da pad povjerenja potrošača u kvalitetu proizvoda šteti europskim poduzećima; budući da je zakonsko jamstvo od 24 mjeseca trenutačni minimalni prag diljem EU-a i da su neke države članice predvidjele odredbe kojima se potrošači više štite u skladu s Direktivom 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu;

M.	budući da je potrebno poštovati pravo potrošača na izbor u skladu s njihovim raznim potrebama, očekivanjima i preferencijama;

N.	budući da potrošači nisu na odgovarajući način informirani o vijeku trajanja proizvoda, iako se u studiji Europskog gospodarskog i socijalnog odbora iz ožujka 2016. pokazalo da označivanje vijeka trajanja proizvoda pozitivno utječe na ponašanje potrošača;

O.	budući da su vijek trajanja proizvoda i način na koji se troši uvjetovani raznim prirodnim ili umjetnim pokazateljima, poput sastava, funkcionalnosti, troška popravka i uzoraka potrošnje;

P.	budući da bi popravci i rezervni dijelovi trebali biti dostupniji;

Q.	budući da, uz dug vijek trajanja, razina kvalitete proizvoda tijekom vijeka njegove uporabe ima ključnu ulogu u davanju doprinosa zaštiti resursa;

R.	budući da je sve više nacionalnih inicijativa za rješavanje problema planiranog zastarijevanja robe i softvera; budući da je u tom pogledu potrebno osmisliti zajedničku strategiju za jedinstveno tržište;

S.	budući da je vijek trajanja digitalnih tehnologija od ključne važnosti za vijek trajanja elektroničkih uređaja; budući da je zbog sve bržeg zastarijevanja softvera nužno osigurati prilagodljivost elektroničkih uređaja kako bi i dalje bili konkurentni na tržištu;

T.	budući da proizvodi s tvorničkim nedostacima ugrađenima kako bi se proizvod pokvario i na kraju prestao funkcionirati nakon određenog broja uporaba služe jedino stvaranju nepovjerenja potrošača te ne bi trebali biti dopušteni na tržištu;

U.	budući da, prema podacima Eurobarometra, 90 % europskih građana smatra da bi na proizvodima trebao biti jasno naznačen vijek njihove uporabe;

V.	budući da svi gospodarski sudionici mogu imati koristi od proizvoda s dužim vijekom trajanja, uključujući mala i srednja poduzeća;

W.	budući da se u Sedmom programu djelovanja za okoliš traži poduzimanje konkretnih mjera za poboljšanje trajnosti, mogućnosti popravka, ponovne uporabe i produženja vijeka trajanja proizvoda;

X.	budući da proširena odgovornost proizvođača u tom pogledu ima važnu ulogu;

budući da ostvarenje modela kružnog gospodarstva zahtijeva sudjelovanje donositelja političkih odluka, građana i poduzeća te da iziskuje promjene ne samo kada je riječ o dizajnu i prodaji proizvoda i usluga, već i kada je riječ o načinu razmišljanja i očekivanjima potrošačima te u poslovnim aktivnostima, preko osnivanja novih tržišta koja će odgovoriti na promjene u uzorcima potrošnje i time se razviti u smjeru uporabe, ponovne uporabe i dijeljenja proizvoda, što će pomoći u produljenju njihova vijeka uporabe i stvaranju konkurentnih, dugotrajnih i održivih proizvoda;

budući da u mnogim rasvjetnim tijelima nije moguće zamijeniti žarulje, što može dovesti do problema ako žarulja prestane raditi, ako se na tržištu se pojave nove, učinkovitije žarulje ili ako se promijene preferencije kupaca u pogledu, primjerice, boje svjetla jer se u tom slučaju mora zamijeniti cijelo rasvjetno tijelo;

AA.	budući da u idealnom slučaju LED žarulje ne bi trebale biti fiksno ugrađene, već zamjenjive;

AB.	budući da je u okviru razvoja kružnog gospodarstva nužno poduzeti daljnje korake kako bi se potaknuli mogućnost popravka, prilagodbe i nadogradnje te trajnost i mogućnost recikliranja proizvoda u cilju produženja vijeka trajanja i vijeka uporabe proizvoda i/ili njihovih sastavnih dijelova;

AC.	budući da sve raznolikija ponuda proizvoda, sve kraći inovacijski ciklusi i modni trendovi koji se neprestano mijenjaju vode k sve bržem kupovanju novih proizvoda i time skraćivanju vijeka uporabe proizvoda;

AD.	budući da postoji velik potencijal u sektoru popravaka, prodaje rabljene robe i razmjene, tj. u sektoru čiji je cilj produženje životnog vijeka proizvoda;

AE.	budući da bi trebalo postići ravnotežu između namjere da se produži vijek trajanja proizvoda i očuvanja okruženja u kojem i dalje postoji poticaj za inovacije i daljnji razvoj;

Osmišljavanje otpornih, trajnih i visokokvalitetnih proizvoda

poziva Komisiju da, gdje je to moguće, za svaku kategoriju proizvoda utvrdi kriterije za minimalnu otpornost koji će vrijediti od trenutka njihova osmišljavanja i obuhvaćati, među ostalim, otpornost, mogućnost popravka i nadogradnje, i to uz pomoć normi koje su razvile sve tri europske organizacije za normizaciju (CEN, CENELEC i ETSI);

naglašava da se mora postići ravnoteža između produženja vijeka trajanja proizvoda, prerade otpada u resurse (sekundarne sirovine), industrijske simbioze, inovacija, potražnje potrošača, zaštite okoliša i politike rasta u svim fazama ciklusa proizvoda te smatra da se razvojem proizvoda koji su sve učinkovitiji u pogledu upotrebe resursa ne smije poticati kratak životni vijek ili prijevremeno bacanje proizvoda;

smatra da bi pitanja poput trajanja proizvoda, produženja jamstva, dostupnosti rezervnih dijelova, jednostavnosti popravka i zamjenjivosti sastavnih dijelova trebali biti dio trgovačke ponude kojom proizvođač odgovara na različite potrebe, očekivanja i preferencije potrošača, a ujedno su i važan aspekt slobodnog tržišnog natjecanja;

ističe ulogu trgovačkih strategija u dizajnu trajnih proizvoda, kao što je najam proizvoda pri kojemu poduzeća za najam ostaju vlasnici jedinica koje iznajme te ih mogu ponovno stavljati na tržište i ulagati u dizajniranje trajnijih proizvoda, čime se smanjuje proizvodnja novih proizvoda i količina otpada;

podsjeća na stav Parlamenta o reviziji Paketa za kružno gospodarstvo kojim se izmjenjuje Direktiva o otpadu, u kojoj je ojačano načelo proširene odgovornosti proizvođača i na taj način stvoreni poticaji za održiviji dizajn proizvoda;

poziva Komisiju i države članice da podrže proizvođače modularno oblikovanih proizvoda koji se lako mogu rastaviti i zamijeniti;

smatra da bi težnja za trajnosti proizvoda i mogućnosti popravka trebala biti popraćena ostvarivanjem cilja održivosti, primjerice korištenjem ekološki prihvatljivih materijala;

sa zabrinutošću primjećuje količinu elektroničkog otpada u koji spadaju modemi, usmjernici i dekoderi televizijskog signala / „set-top” uređaji i koji nastaje kada potrošači prijeđu na novog pružatelja telekomunikacijskih usluga; podsjeća potrošače i pružatelje telekomunikacijskih usluga da prema Uredbi (EU)2015/2120 potrošači nakon prelaska na novog pružatelja telekomunikacijskih usluga već imaju pravo koristiti terminalnu opremu po vlastitom izboru;

Zalaganje za mogućnost popravka i dugotrajnost

poziva Komisiju da se zalaže za mogućnost popravka proizvoda i to:

—	poticanjem i olakšavanjem mjera zahvaljujući kojima mogućnost popravka robe postaje privlačna potrošačima,

—	korištenjem građevinskih tehnika i materijala zahvaljujući kojima je popravak predmeta ili zamjena njegovih dijelova jednostavnija i jeftinija; potrošači se ne bi trebali naći u začaranom krugu popravaka i odražavanja neispravnih proizvoda,

—	traženjem da se, u slučaju ponavljajuće nesukladnosti ili razdoblja popravka koje je duže od mjesec dana, jamstvo produži za razdoblje koje odgovara vremenu potrebnom za obavljanje popravka,

—

zahtijevanjem da dijelovi koji su ključni za funkcioniranje proizvoda budu zamjenjivi i da ih je moguće popraviti, i to uključivanjem mogućnosti popravka proizvoda među njegove temeljne značajke, kada je to korisno, te traženjem da se osnovni sastavni dijelovi kao što su baterije i LED žarulje ne ugrađuju fiksno u proizvode, osim ako je to opravdano iz sigurnosnih razloga,

—	zahtijevanjem da proizvođači u trenutku kupnje na raspolaganje stave vodič za održavanje i upute za popravak, posebno za proizvode za koje su održavanje i popravak važni, i to kako bi se poboljšala mogućnost produženja vijeka trajanja proizvoda,

—	osiguravanjem mogućnosti da se umjesto izvornih dijelova koriste zamjenski dijelovi jednake kvalitete i učinkovitosti, u svrhu popravljanja svih proizvoda u skladu s mjerodavnim pravom,

—	kada je to izvedivo, uvođenjem postupka normizacije rezervnih dijelova i alata koji su potrebni za popravak kako bi se poboljšala učinkovitost servisa koji vrše popravak,

—	traženjem od proizvođača da servisima za popravak, kada to zatraže, vodiče za održavanje i upute za popravak dostave na različitim jezicima;

—	poticanjem proizvođača da razviju tehnologiju baterija kojom bi se osiguralo da vijek trajanja baterija i akumulatora bolje odgovara očekivanom vijeku trajanja proizvoda ili, kao druga mogućnost, kako bi zamjena baterija postala dostupnija po cijeni koja je razmjerna cijeni proizvoda;

10.

smatra da je korisno osigurati dostupnost rezervnih dijelova koji su ključni za dobro i sigurno funkcioniranje proizvoda i to:

—	zalaganjem da, uz sklopove, na raspolaganju budu i rezervni dijelovi,

—	poticanjem gospodarskih subjekata da za potrošačku robu koju proizvode ili uvoze omoguće odgovarajuću tehničku uslugu i da rezervne dijelove koji su ključni za pravilno i sigurno funkcioniranje robe stave na raspolaganje po cijeni koja je razmjerna naravi i vijeku trajanja proizvoda,

—	jasnim naznačivanjem jesu li rezervni dijelovi za robu dostupni, pod kojim uvjetima i tijekom kojeg razdoblja te, po potrebi, uspostavom digitalne platforme;

11.

potiče države članice da razmotre odgovarajuće poticaje za promicanje trajnih, visokokvalitetnih i popravljivih proizvoda, da potiču popravke i prodaju rabljenih proizvoda te da uvedu osposobljavanja za popravke;

12.

naglašava važnost postojanja mogućnosti da se proizvod popravi kod neovisnog servisera, primjerice odvraćanjem od tehničkih, sigurnosnih ili softverskih rješenja kojima se onemogućuje da popravke izvrše neovlaštena poduzeća ili tijela;

13.

poziva na poduzimanje napora kojima se potiče ponovna uporaba rezervnih dijelova na tržištu rabljene robe;

14.

smatra da se 3D ispis može koristiti kako bi se dijelovi stavili na raspolaganje i stručnjacima i potrošačima; traži da se u tom pogledu zajamči sigurnost proizvoda, onemogući krivotvorenje i zaštite autorska prava;

15.

podsjeća da standardizirani i modularni sastavni dijelovi, planiranje rastavljanja, dizajniranje proizvoda u cilju osiguravanje njegove trajnosti i učinkoviti postupci proizvodnje imaju važnu ulogu u uspješnoj provedbi kružnog gospodarstva;

Upravljanje gospodarskim modelom usmjerenim na uporabu i pružanje potpore malim i srednjim poduzećima te radnim mjestima u EU-u

16.

ističe da prijelaz na nove poslovne modele kao što je model „proizvodi kao usluge” ima potencijala za poboljšanje održivosti uzoraka proizvodnje i potrošnje, pod uvjetom da sustavi u okviru kojih se kombiniraju proizvodi i usluge ne dovode do skraćivanja vijeka trajanja proizvoda te ističe da takvi poslovni modeli ne bi trebali služiti kao prilike za izbjegavanje plaćanja poreza;

17.

naglašava da razvijanje novih poslovnih modela poput internetskih usluga, novih oblika stavljanja na tržište, trgovina koje prodaju samo rabljenu robu te veće dostupnosti neslužbenih mjesta za popravak (kafići za popravke, radionice u kojima potrošači mogu sami vršiti popravke) mogu produžiti trajanje proizvoda i istodobno povećati osviještenost potrošača i njihovo povjerenje u pogledu proizvoda s dugim vijekom trajanja;

18.

poziva države članice da:

—	saslušaju sve relevantne dionike kako bi poticale prodajni model koji se temelji na uporabi i koji bi pogodovao svima,

—	ulože više napora i donesu mjere za poticanje razvoja funkcionalnog gospodarstva te potiču najam, razmjenu i posuđivanje proizvoda,

—	potiču lokalne i regionalne vlasti da aktivno promiču razvoj gospodarskih modela poput ekonomije dijeljenja i kružnog gospodarstva, kojima se potiče učinkovitija uporaba resursa i trajnost robe te se jača uloga popravaka, ponovne uporabe i recikliranja;

19.

potiče države članice da osiguraju da se u javnoj nabavi vodi računa o odredbi o trošku vijeka trajanja iz Direktive 2014/24/EU i da povećaju stopu ponovne uporabe opreme koja se koristi u javnim upravama;

20.

potiče države članice i Komisiju da u svojim javnim politikama podrže ekonomije suradnje, s obzirom na prednosti koje pruža u pogledu korištenja rezervnih sredstava i kapaciteta, na primjer u sektoru prijevoza i smještaja;

21.

poziva Komisiju da prilikom promicanja kružnog gospodarstva naglašava važnost trajnosti proizvoda;

22.

poziva Komisiju i države članice da u potpunosti primjenjuju hijerarhiju otpada utvrđenu zakonodavstvom EU-a (Okvirna direktiva o otpadu (2008/98/EZ)) i da se pobrinu da su električni i elektronički uređaji na najvišoj razini korisnosti i vrijednosti te da ih ne smatraju otpadom, primjerice tako što će osoblju centara za ponovnu uporabu omogućiti pristup mjestima za prikupljanje otpadne električne i elektroničke opreme kako bi iskoristili tu robu i njezine sastavne dijelove;

23.

smatra da bi se mjere iz ove rezolucije trebale primjenjivati posebno na mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća, kako je definirano u preporuci Komisije 2003/361/EZ, i to na način koji odgovara i razmjeran je veličini i mogućnostima malih i srednjih poduzeća ili mikropoduzeća, a u cilju očuvanja njihova razvoja te poticanja otvaranja radnih mjesta i uvođenja osposobljavanja za nove profesije u EU-u;

24.

poziva Komisiju da razmotri na koji način poticati i olakšati mogućnost zamjene LED žarulja te da, uz mjere u području ekološkog dizajna, u obzir uzme manje strog pristup koji uključuje, primjerice, označivanje, sustave poticaja, javnu nabavu ili produženo jamstvo u slučaju da se žarulje ne mogu zamijeniti;

25.

potiče države članice da provedu učinkovit nadzor tržišta kako bi se zajamčilo da su i europski i uvezeni proizvodi u skladu sa zahtjevima u pogledu politike proizvoda i ekološkog dizajna;

26.

poziva Komisiju i države članice da u postupak uključe lokalna i regionalna tijela i da poštuju njihove nadležnosti;

Jamčenje bolje informiranosti potrošača

27.

poziva Komisiju da poboljša informiranost o trajanju proizvoda i to:

—	razmatranjem uvođenja dobrovoljne europske oznake koja će obuhvaćati: trajanje proizvoda, ekološki dizajn, mogućnosti moduliranja u skladu s tehničkim napretkom i mogućnosti popravka,

—	dobrovoljne pokuse s poduzećima i drugim dionicima na razini EU-a s ciljem razvoja oznake očekivanog vijeka uporabe predmeta koja će se temeljiti na standardiziranim kriterijima i koja bi mogla koristiti sve države članice,

—	osmišljavanjem mjerača uporabe za najvažnije potrošačke proizvode, posebice velike kućanske aparate,

—	ocjenom učinka usklađivanja označivanja vijeka trajanja s trajanjem zakonskog jamstva,

—	korištenjem digitalnih aplikacija ili društvenih medija,

—	standardizacijom informacija koje se nalaze u uputama za uporabu i odnose na trajanje proizvoda, mogućnost nadogradnje i popravka kako bi bile jasne, pristupačne i lako razumljive,

—	informacijama koje se temelje na standardnim kriterijima i u kojima se navodi predviđeni vijek trajanja proizvoda;

28.

poziva države članice i Komisiju da:

—	pomognu lokalnim i regionalnim tijelima, poduzećima i udrugama u provođenju kampanja senzibilizacije potrošača u pogledu produženja vijeka trajanja proizvoda i to pružanjem informacija o održavanju, popravku, ponovnoj uporabi i sl.,

—	promiču osviještenost potrošača o ranom propadanju i nemogućnosti popravka proizvoda, prema potrebi razvojem informativnih platformi za potrošače;

29.

poziva Komisiju da potakne redovnu i strukturiranu razmjenu informacija i najboljih praksi između Komisije i država članica u cijeloj Uniji, uključujući i regionalne i općinske vlasti;

Mjere u pogledu planiranog zastarijevanja

30.

poziva Komisiju da u suradnji s organizacijama potrošača, proizvođačima i drugim dionicima predloži definiciju planiranog zastarijevanja koja će se odnositi na materijalna dobra i softver i koja će se primjenjivati u cijelom EU-u; osim toga, traži od Komisije da u suradnji s tijelima za nadzor tržišta ispita mogućnost uvođenja neovisnog sustava koji bi mogao ispitati i otkriti ugrađeno zastarijevanje u proizvodima; u vezi s tim poziva na bolju pravnu zaštitu „zviždača” i na uvođenje odgovarajućih mjera odvraćanja za proizvođače;

31.

u tom pogledu ukazuje na pionirsku ulogu nekih država članica, poput inicijative zemalja Beneluxa za borbu protiv planiranog zastarijevanja i za produženje vijeka trajanja (električnih) kućanskih aparata; ističe važnost dijeljenja najboljih praksi u tom području;

32.

napominje da mogućnost nadogradnje proizvoda s vremenom može usporiti zastarijevanje i smanjiti učinak na okoliš i trošak za korisnike;

Učinkovitija provedba prava na zakonsko jamčenje usklađenosti

33.

smatra da je prijeko potrebno da potrošači budu bolje informirani o načinu na koji se primjenjuje zakonsko jamstvo sukladnosti; traži da na računu kojim se potvrđuje kupnja proizvoda stoji puni naziv jamstva;

34.

poziva Komisiju da donese poticaje i mjere kako bi povećala povjerenje potrošača i to:

—	jačanjem zaštite potrošača, osobito za one proizvode za koje se utemeljeno očekuje da će trajati duže, te uzimanjem u obzir snažnih mjera zaštite potrošača koje su već poduzete u nekim državama članicama,

—	uzimanjem u obzir učinaka i zakonodavstva u području ekološkog dizajna i ugovornog prava u pogledu proizvoda povezanih s energijom kako bi se razvio sveobuhvatan pristup regulaciji proizvoda;

—	jamčenjem da je potrošač putem ugovora o prodaji konkretno informiran o svojem pravu na zakonsko jamstvo i promicanjem programa informiranja o tom pravu,

—	pojednostavljenjem dokaza o kupovini za potrošača na način da se jamstvo umjesto s kupcem poveže s predmetom te dodatnim poticanjem općeg uvođenja elektroničkih računa i sustava digitalnog jamstva;

35.

traži da se na europskoj razini uvede mehanizam za podnošenje žalbi za slučajeve neprimjenjivanja prava na jamstvo kako bi se olakšao nadzor nad načinom na koji nadležna tijela primjenjuju europske norme;

36.

napominje da se jačanjem načela proširene odgovornosti proizvođača i utvrđivanjem minimalnih zahtjeva može potaknuti održivije dizajniranje proizvoda;

Zaštita potrošača od zastarijevanja softvera

37.

poziva na veću transparentnost u pogledu mogućnosti nadogradnje, sigurnosnih ažuriranja te trajnosti, koji su nužni za pravilno funkcioniranje softvera i hardvera; traži od Komisije da preispita potrebu za olakšavanjem bolje suradnje između poduzeća;

38.

potiče transparentnost dobavljača i proizvođača na način da se u ugovorima o proizvodu navede minimalno razdoblje tijekom kojega je dostupno sigurnosno ažuriranje operativnih sustava; predlaže uvođenje definicije razumnog razdoblja; naglašava, osim toga, da bi dobavljač proizvoda u slučaju ugrađenih operativnih sustava trebao osigurati dostavu tog sigurnosnog ažuriranja; od proizvođača traži da pruže jasne informacije o usklađenosti softverskog ažuriranja i nadogradnje s ugrađenim operativnim sustavima kojima raspolažu potrošači;

39.

traži da se uvede mogućnost da se softverska ažuriranja ponište te da ih se poprati informacijama o posljedicama za funkcioniranje uređaja, kao i to da novi ključni softver bude usklađen s prethodnom generacijom softvera;

40.

zalaže se da u svrhu standardizacije dijelovi budu modularni, među njima i procesor, kako bi proizvod uvijek bio konkurentan;

o o

41.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 285, 31.10.2009., str. 10.

(2) SL L 153, 18.6.2010., str. 1.

(3) SL L 354, 28.12.2013., str. 171.

(4) SL C 67, 6.3.2014., str. 23.

(5) SL L 304, 22.11.2011., str. 64.

(6) SL L 149, 11.6.2005., str. 22.

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/69

P8_TA(2017)0288

Kršenje ljudskih prava u kontekstu ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, uključujući genocid

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o kršenjima ljudskih prava u kontekstu ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, uključujući genocid (2016/2239(INI))

(2018/C 334/07)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida od 9. prosinca 1948.,

—	uzimajući u obzir glavu VII. Povelje Ujedinjenih naroda o djelovanju u slučaju prijetnje miru, narušenja mira i čina agresije,

—	uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja od 10. prosinca 1984.,

—

uzimajući u obzir članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima, članak 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Deklaraciju o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjeroispovijesti ili uvjerenja i smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325 o ženama, miru i sigurnosti od 31. listopada 2000.,

—	uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda od 17. srpnja 1998., koji je stupio na snagu 1. srpnja 2002.,

—	uzimajući u obzir izmjene Rimskog statuta iz Kampale, koje je revizijska konferencija usvojila u lipnju 2010. u Kampali, u Ugandi,

—	uzimajući u obzir Analitički okvir Ujedinjenih naroda za najteže zločine koji je sastavio Ured posebnog savjetnika UN-a za sprečavanje genocida i posebnog savjetnika za odgovornost za pružanje zaštite,

—	uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 15. ožujka 2015. o stanju ljudskih prava u Iraku s obzirom na zlostavljanja koja je počinila takozvana Islamska država Iraka i Levanta i s njom povezane skupine,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a A/71/L.48 iz prosinca 2016., kojom se uspostavlja međunarodni, nepristrani i neovisni mehanizam za pomoć u istrazi i kaznenom progonu odgovornih za najteže zločine prema međunarodnom pravu počinjene u Sirijskoj Arapskoj Republici od ožujka 2011.,

—	uzimajući u obzir izvješće posebne istrage o događajima u Alepu koju vodi međunarodna istražna komisija o Sirijskoj Arapskoj Republici od 1. ožujka 2017.,

—	uzimajući u obzir Zajedničko stajalište Vijeća 2001/443/ZVSP od 11. lipnja 2001. o Međunarodnom kaznenom sudu (1),

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2002/494/PUP od 13. lipnja 2002. o osnivanju Europske mreže kontaktnih točaka u vezi s osobama odgovornima za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine (2),

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2003/335/PUP od 8. svibnja 2003. o istrazi i progonu počinitelja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina (3),

—	uzimajući u obzir Zajedničko stajalište Vijeća 2003/444/ZVSP od 16. lipnja 2003. o Međunarodnom kaznenom sudu (4),

—	uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju usklađenosti s međunarodnim humanitarnim pravom,

—	uzimajući u obzir sporazum između Međunarodnog kaznenog suda i Europske unije o suradnji i pomoći (5),

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2011/168/ZVSP od 21. ožujka 2011. o Međunarodnom kaznenom sudu (6),

—	uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi Komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o unapređenju načela komplementarnosti (SWD(2013)0026),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2014. o sveobuhvatnom pristupu EU-a,

—	uzimajući u obzir Strategiju za Mrežu kontaktnih točaka EU-a u vezi s genocidom s ciljem suzbijanja nekažnjavanja zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina unutar Europske unije i njezinih država članica, donesenu 30. listopada 2014.,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. studenoga 2015. o podršci EU-a tranzicijskom pravosuđu,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. svibnja 2016. o regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak, kao i za prijetnju koju predstavlja Daiš,

—	uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 9. prosinca 2016. povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve genocida i njihova dostojanstva i sprečavanja tog zločina,

—	uzimajući u obzir Akcijski plan Europske unije za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019.,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. studenoga 2011. o podršci EU-a Međunarodnom kaznenom sudu: suočavanje s izazovima i prevladavanje poteškoća (7),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. srpnja 2014. o zločinu agresije (8),

—	uzimajući u obzir svoje rezolucije od 8. listopada 2015. o masovnom raseljavanju djece u Nigeriji kao posljedici napada skupine Boko Haram (9) i od 17. srpnja 2014. o Nigeriji – najnoviji napadi skupine Boko Haram (10),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o pripremama za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu: izazovi i mogućnosti za pružanje humanitarne pomoći (11),

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije od 24. studenoga 2016. o stanju u Siriji (12), 27. listopada 2016. o stanju u sjevernom Iraku/Mosulu (13), od 4. veljače 2016. o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država (14) i od 11. lipnja 2015. o Siriji: stanje u Palmiri i slučaj Mazena Darviša (15),

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za ženska prava i jednakost spolova (A8-0222/2017),

A.	budući da su zločin genocida, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini, poznati i kao „najteži zločini”, ujedno najozbiljniji zločini protiv čovječanstva i razlog za zabrinutost čitave međunarodne zajednice; budući da su ti zločini duboko potresli čovječanstvo;

B.	budući da je dužnost međunarodne zajednice spriječiti počinjenje takvih zločina; budući da, dođe li do tih zločina, oni ne smiju ostati nekažnjeni i njihov se stvarni, pravedni i brzi kazneni progon mora zajamčiti na nacionalnoj i međunarodnoj razini te u skladu s načelom komplementarnosti;

C.	budući da odgovornost, pravda, vladavina prava i borba protiv nekažnjavanja čine osnovne elemente na kojima se temelje napori za uspostavu mira i rješavanje sukoba, pomirenje i obnovu;

D.	budući da se istinsko pomirenje može temeljiti jedino na istini i pravdi;

budući da žrtve tih zločina imaju pravo na pravni lijek i odštetu te budući da bi izbjeglice koje su žrtve najtežih zločina trebale primiti punu potporu međunarodne zajednice; budući da je u tom kontekstu važno uzeti u obzir rodnu perspektivu vodeći računa o posebnim potrebama žena i djevojčica u izbjegličkim kampovima, tijekom repatrijacije i preseljenja, rehabilitacije i u obnovi nakon sukoba;

F.	budući da Međunarodni kazneni sud ima ključnu ulogu u borbi protiv nekažnjavanja i ponovnoj uspostavi mira te u osiguravanju pravde za žrtve;

G.	budući da sustav odšteta za žrtve zločina u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda čini taj sud jedinstvenom pravosudnom institucijom na međunarodnoj razini;

H.	budući da je univerzalno pristupanje Rimskom statutu neophodno za potpunu djelotvornost Međunarodnog kaznenog suda; budući da su 124 zemlje, uključujući sve države članice EU-a, ratificirale Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda;

budući da su izmjene Rimskog statuta iz Kampale o zločinu agresije, koji se smatra najtežim i najopasnijim oblikom nezakonite upotrebe sile, ratificirale 34 države, što znači da je dosegnut broj od 30 ratifikacija koje su potrebne za njegovo aktiviranje i otvorena mogućnost za to da Skupština država stranaka nakon 1. siječnja 2017. prihvati aktiviranje nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda utemeljene na ugovoru, a u vezi s agresijom;

budući da je u studenome 2016. Rusija odlučila povući svoj potpis iz Rimskog statuta; budući da su u listopadu 2016. Južna Afrika, Gambija i Burundi također najavili svoje povlačenje; budući da je Afrička unija 31. siječnja 2017. usvojila neobvezujuću rezoluciju koja uključuje strategiju o povlačenju iz Međunarodnog kaznenog suda i u kojoj se države članice Afričke unije pozivaju da razmotre provedbu preporuka iz te rezolucije; budući da je Gambija u veljači, a Južna Afrika u ožujku 2017., obznanila da će opozvati svoju odluku o povlačenju iz Rimskog statuta;

K.	budući da je suradnja između država stranaka Rimskog statuta i suradnja s regionalnim organizacijama od iznimne važnosti, osobito u situacijama u kojima se nadležnost Međunarodnog kaznenog suda osporava;

L.	budući da Međunarodni kazneni sud trenutačno provodi deset istraga u devet zemalja (Gruzija, Mali, Côte d'Ivoire, Libija, Kenija, Sudan (Darfur), Uganda, Demokratska Republika Kongo i Srednjoafrička Republika (dvije istrage));

budući da Međunarodni kazneni sud u skladu s načelom komplementarnosti, kao što je utvrđeno u Rimskom statutu, djeluje samo onda kada nacionalni sudovi ne mogu ili nemaju stvarnu namjeru provesti istragu i kazneni progon najtežih zločina, što znači da države stranke zadržavaju primarnu odgovornost za to da se privedu pravdi navodni počinitelji najtežih zločina koji izazivaju zabrinutost na međunarodnoj razini;

budući da su države članice u Zajedničkom stajalištu Vijeća 2001/443/ZVSP od 11. lipnja 2001. o Međunarodnom kaznenom sudu izjavile da se zločini u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda tiču svih država članica, koje su odlučne surađivati ne bi li se takvi zločini spriječili i nekažnjavanju njihovih počinitelja stalo na kraj;

O.	budući da su EU i njegove države članice nepokolebljivi saveznici Međunarodnog kaznenog suda od njegova začetka, te mu pružaju postojanu političku, diplomatsku, financijsku i logističku podršku, uključujući promicanje univerzalnosti i obranu integriteta sustava Rimskog statuta;

budući da su se EU i njegove države članice obvezali Međunarodnom odboru Crvenoga križa (ICRC) da će snažno poduprijeti uspostavljanje učinkovitog mehanizma za jačanje sukladnosti s međunarodnim humanitarnim pravom; budući da je Parlament zatražio od potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice da izvijesti o ciljevima i strategiji razvijenoj za ispunjavanje te obveze;

Q.	budući da su za vrijeme ratova koji su se dogodili između 1991. i 1995. na teritoriju zemalja koje su činile Jugoslaviju počinjeni brojni najteži zločini;

R.	budući da sudski postupci za najteže zločine počinjene u ratovima od 1991. do 1995. na teritoriju zemalja koje su činile Jugoslaviju napreduju vrlo sporo;

S.	budući da je Sirija 1955. pristupila Konvenciji o genocidu, a 2004. Konvenciji o mučenju;

T.	budući da je u svojoj Rezoluciji od 27. listopada 2016. Parlament podsjetio da kršenja ljudskih prava koje je počinio „IDIS/Daiš” uključuju genocid;

budući da se u nekoliko izvješća UN-a, uključujući izvješća Nezavisne međunarodne istražne komisije o Sirijskoj Arapskoj Republici, posebnog savjetnika glavnog tajnika UN-a za sprečavanje genocida, posebnog savjetnika glavnog tajnika UN-a za odgovornost za pružanje zaštite, posebnog izvjestitelja za manjinska pitanja i Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, te izvore iz nevladinih organizacija, navodi da se djela koja su počinile sve strane uključene u sukob mogu smatrati najtežim zločinima i da su sve strane počinile ratne zločine tijekom borbi za Alep u prosincu 2016.;

V.	budući da je Međunarodni kazneni sud izjavio da postoji opravdana sumnja da je Boko Haram u Nigeriji počinio zločine protiv čovječnosti iz članka 7. Statuta, uključujući ubojstva i progon;

W.	budući da je zbog stotina pogubljenja u Burundiju od travnja 2015. u izvješću o neovisnoj istrazi UN-a o Burundiju zaključeno da bi velik broj osoba trebalo kazneno goniti zbog navodnih zločina protiv čovječnosti;

X.	budući da su organizacije civilnog društva, međunarodni odvjetnici i nevladine organizacije upozorili da bi se događaji koji su se zbili u Burundiju krajem 2016. mogli smatrati genocidom;

budući da su međunarodni propisi o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti obvezujući čak i za nedržavne aktere i osobe koje djeluju u ime ili u okviru nedržavnih organizacija; budući da bi se to trebalo čak i više naglašavati, osobito u današnje doba, kada su nedržavni akteri sve više prisutni u ratnim scenarijima te promiču i izvršavaju takve ozbiljne zločine;

budući da pod određenim uvjetima države također mogu snositi odgovornost za kršenja obveza iz međunarodnih ugovora i konvencija pod nadležnošću Međunarodnog suda, uključujući Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984. i Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948.;

AA.	budući da Međunarodni sud ima mogućnost utvrđivanja odgovornosti države;

AB.	budući da sve strane u sukobu koriste silovanje i seksualno nasilje kao ratnu taktiku u svrhu zastrašivanja i ponižavanja neprijatelja; budući da se, štoviše, broj slučajeva rodno uvjetovanog nasilja i seksualnog zlostavljanja drastično povećava za vrijeme sukoba;

AC.

budući da se nasilje nad ženama tijekom i nakon sukoba može smatrati nastavkom diskriminacije koja se nad ženama provodi u mirnodopskom razdoblju; budući da sukob pogoršava postojeće obrasce diskriminacije na temelju spola, kao i povijesno nejednak odnos moći između muškaraca i žena, te se tijekom sukoba za žene i djevojčice povećava rizik od seksualnog, fizičkog i psihičkog nasilja;

podsjeća na obvezu EU-a da na međunarodnoj sceni djeluje u ime načela koja su nadahnula njegovo stvaranje, kao što su demokracija, vladavina prava te poštovanje ljudskih prava, te u korist načela Povelje UN-a Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava; podsjeća da bi u tom kontekstu trebalo biti od ključne važnosti za EU hvatanje u koštac s teškim kršenjima ljudskih prava koja dosežu razinu zločina protiv čovječnosti i genocida i teških povreda međunarodnog humanitarnog prava koje dosežu razinu ratnih zločina, kao i pozivanje na odgovornost njihovih počinitelja;

poziva EU i njegove države članice da iskoriste svu svoju političku težinu kako bi spriječili svaku radnju koja bi se mogla smatrati najtežim zločinom te u slučajevima takvih zločina na njih odgovorili na učinkovit i usklađen način i upotrijebili sva potrebna sredstva radi privođenja svih odgovornih osoba pravdi, te pružali pomoć žrtvama i potporu procesima stabilizacije i pomirenja;

Nužnost stavljanja naglaska na sprečavanje najtežih zločina

apelira na ugovorne stranke Konvencije UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948., četiriju Ženevskih konvencija iz 1949., Konvencije protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984. i ostalih relevantnih međunarodnih sporazuma, uključujući države članice EU-a, da, kao što su se i obvezale, poduzmu sve potrebne mjere radi sprečavanja počinjenja najtežih zločina na svojim državnim područjima, u svojoj nadležnosti ili od strane svojih državljana; poziva sve države koje još nisu ratificirale te konvencije da to učine;

ističe da međunarodna zajednica treba hitno pojačati svoje napore u praćenju i rješavanju svih sukoba ili potencijalnih sukoba koji mogu dovesti do radnji koje bi se mogle smatrati najtežim zločinima;

poziva međunarodnu zajednicu da uspostavi instrumente kojima bi se na najmanju moguću mjeru smanjilo vrijeme između upozorenja i odgovora u cilju sprečavanja izbijanja, ponovnog izbijanja i eskalacije nasilnih sukoba, kao što je sustav ranog upozoravanja EU-a;

poziva EU da intenzivira napore u izradi dosljednog i učinkovitog pristupa za identificiranje kriza ili sukoba u kojima bi moglo doći do počinjenja najtežih zločina, te za pružanje pravovremenog odgovora na njih; posebno ističe važnost i nužnost stvarne razmjene informacija i koordinacije preventivnih djelovanja između institucija EU-a, uključujući delegacije EU-a te misije i operacije u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP), te država članica i njihovih diplomatskih predstavništva; pozdravlja u tom kontekstu novu inicijativu Komisije za Bijelu knjigu koja bi dovela do djelotvornijeg vanjskog djelovanja EU-a; ističe važnost civilnih misija i operacija u okviru ZSOP-a koje se provode nakon sukoba kako bi se podržala pomirba u trećim zemljama, posebno onima koje su bile poprište zločina protiv čovječnosti;

smatra da bi EU u svoj sveobuhvatni pristup za vanjske sukobe i krize trebao integrirati potrebne alate za identificiranje i sprečavanje najtežih zločina u ranoj fazi; skreće pozornost na Analitički okvir Ujedinjenih naroda za najteže zločine koji je sastavio Ured posebnog savjetnika UN-a za sprečavanje genocida i posebnog savjetnika UN-a za odgovornost za pružanje zaštite; smatra da se EU i države članice trebaju uvijek čvrsto postaviti u slučajevima u kojima se počinjenje najtežih zločina čini neminovnim te iskoristiti sve mirnodopske instrumente koji su im na raspolaganju, kao što su bilateralni odnosi, multilateralni forumi i javna diplomacija;

apelira na potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da nastavi sa suradnjom s osobljem delegacija EU-a i veleposlanstava država članica, kao i civilnih i vojnih misija, u području međunarodnih ljudskih prava, humanitarnog i kaznenog prava, kao i s njihovim osposobljavanjem, uključujući sposobnost za utvrđivanje potencijalnih situacija koje podrazumijevaju ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, genocid i teška kršenja međunarodnoga humanitarnog prava, među ostalim redovitom komunikacijom s lokalnim civilnim društvom; da zajamči da se posebni predstavnici EU-a pridržavaju načela odgovornosti za pružanje zaštite kad god je to potrebno te da proširi ovlasti posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava kako bi se uključila pitanja povezana s načelom odgovornosti za pružanje zaštite; da dodatno podupre kontaktnu točku EU-a za odgovornost za pružanje zaštite u okviru Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) s obzirom na postojeće strukture i resurse, čija će zadaća u prvom redu biti razvijanje svijesti o posljedicama načela odgovornosti za pružanje zaštite i osiguravanje pravovremenog protoka informacija među svim uključenim akterima u situacijama koje izazivaju zabrinutost, ali i poticanje uspostave nacionalnih kontaktnih točaka za načelo odgovornosti za pružanje zaštite u državama članicama te da dodatno profesionalizira i ojača preventivnu diplomaciju i posredovanje;

ističe da zemlje i regije kojima prijete sukobi moraju imati osposobljene i pouzdane sigurnosne snage; poziva EU i države članice da ulože dodatne napore kako bi razvili programe izgradnje kapaciteta za sigurnosni sektor kao i platforme za promicanje kulture poštovanja ljudskih prava i ustava, te integriteta i javnih usluga među lokalnim sigurnosnim i vojnim snagama;

10.

naglašava da je za sprečavanje genocida i zločina protiv čovječnosti neophodno rješavanje temeljnih uzroka nasilja i sukoba, čime se doprinosi stvaranju miroljubivih i demokratskih uvjeta, osiguravanju poštovanja ljudskih prava, uključujući zaštitu žena, mladih, manjina, maloljetnika i pripadnika zajednice LGBTI, te potiče međuvjerski i međukulturni dijalog;

11.

poziva na to da se na međunarodnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini osmisle obrazovni i kulturni programi kojima se promiče razumijevanje uzroka i posljedica najtežih zločina na čovječanstvo, kao i razvijanje svijesti o potrebi i važnosti gajenja mira, promicanja ljudskih prava i međuvjerske tolerancije te kaznenog progona i istrage svih takvih zločina; u tom kontekstu pozdravlja činjenicu da je ove godine prvi put organiziran Dan EU-a protiv nekažnjavanja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina;

Potpora istragama i kaznenom progonu zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina

12.

ponavlja svoju punu potporu Međunarodnom kaznenom sudu, Rimskom statutu, Uredu tužitelja, tužiteljevim ovlastima propio motu i napretku u pokretanju novih istraga, što je ključno sredstvo u borbi protiv nekažnjavanja najtežih zločina;

13.

pozdravlja sastanak predstavnika Međunarodnog kaznenog suda i EU-a koji se održao u Bruxellesu 6. srpnja 2016. u okviru priprema za drugi okrugli stol EU-a i Međunarodnog kaznenog suda, kako bi se relevantnom osoblju tog suda i europskih institucija omogućilo da utvrde zajednička područja interesa, razmijene informacije o relevantnim aktivnostima i osiguraju bolju suradnju između tih dviju strana;

14.

potvrđuje da je očuvanje neovisnosti Međunarodnog kaznenog suda ključno ne samo kako bi se osigurala njegova potpuna djelotvornost, nego i kako bi se promicala univerzalnost Rimskog statuta;

15.

upozorava da se izvršavanje pravde ne može temeljiti na ravnoteži između pravde i bilo kakvih političkih stajališta jer se takvom ravnotežom napori za pomirenjem ne bi poduprli, već umanjili;

16.

potvrđuje da je od najveće važnosti univerzalno pristupanje Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda; poziva države koje to još nisu učinile da ratificiraju Rimski statut i Sporazum o povlasticama i imunitetima Suda i izmjene Rimskog statuta usvojene u Kampali kako bi tim činom pružile potporu pozivanju na odgovornost i pomirenju kao uporištima za sprečavanje budućih najtežih zločina; podjednako potvrđuje presudnu važnost integriteta Rimskog statuta;

17.

s velikim žaljenjem prima na znanje nedavne najave nekih zemalja o povlačenju iz Rimskog statuta, što predstavlja problem u pogledu pristupa pravdi za žrtve i što treba čvrsto osuditi; pozdravlja činjenicu da su i Gambija i Južna Afrika opozvale svoje obavijesti o povlačenju; snažno poziva posljednju preostalu zemlju da preispita svoju odluku; nadalje poziva EU da poduzme sve potrebne korake kako bi se osiguralo da ne dođe do povlačenja, među ostalim kroz suradnju s Afričkom unijom; pozdravlja činjenicu da se Skupština država stranaka Međunarodnog kaznenog suda složila da će razmotriti predložene izmjene Rimskog statuta kako bi se uzela u obzir zabrinutost koju je Afrička unija iznijela tijekom svog posebnog sastanka na vrhu;

18.

poziva četiri države potpisnice koje su obavijestile glavnog tajnika UN-a da više ne namjeravaju biti stranke Rimskog statuta da preispitaju svoje odluke; nadalje napominje da tri stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a nisu potpisnice Rimskog statuta;

19.

poziva nadalje sve države stranke Međunarodnog kaznenog suda da ulože dodatni trud u promicanje univerzalnog pristupanja Međunarodnom kaznenom sudu i Sporazumu o povlasticama i imunitetima Suda; smatra da bi Komisija i ESVD, zajedno s državama članicama, trebali ustrajati u poticanju trećih zemalja na ratifikaciju i provedbu Rimskog statuta i Sporazuma o povlasticama i imunitetima Suda te provesti ocjenu rezultata koje je EU postigao u tom pogledu;

20.

ističe važnost osiguravanja dostatnih financijskih doprinosa za Sud kako bi mogao učinkovito funkcionirati, bilo u obliku doprinosa država stranaka ili preko mehanizama financiranja EU-a kao što su Europski instrument za demokraciju i ljudska prava ili Europski razvojni fond, pri čemu se posebna pozornost pridaje financiranju za aktere civilnog društva koji rade na promicanju međunarodnog kaznenog pravosuđa i pitanja povezanih s Međunarodnim kaznenim sudom;

21.

pozdravlja dragocjenu pomoć koju organizacije civilnog društva pružaju Sudu; zabrinut je zbog dojava o prijetnjama i zastrašivanju nekih organizacija civilnog društva koje surađuju sa Sudom; poziva na poduzimanje svih potrebnih mjera radi osiguravanja sigurnog okruženja za organizacije civilnog društva da rade i surađuju sa Sudom i da se rješavaju sve prijetnje i zastrašivanja usmjerena prema njima u tom pogledu;

22.

konstatira da je postignut napredak u provedbi Akcijskog plana od 12. srpnja 2011. za praćenje izvršenja Odluke Vijeća od 21. ožujka 2011. o Međunarodnom kaznenom sudu; poziva na to da se izvrši evaluacija provedbe Akcijskog plana kako bi se utvrdila moguća područja u kojima bi se učinkovitost djelovanja EU-a mogla poboljšati, pa i kada je riječ o promicanju integriteta i neovisnosti Suda;

23.

apelira na sve države koje su ratificirale Rimski statut da u potpunosti surađuju s Međunarodnim kaznenim sudom kako bi se provele istrage o osobama odgovornima za ozbiljne međunarodne zločine i kako bi ih se privelo pravdi, da poštuju autoritet Međunarodnog kaznenog suda te da u potpunosti provode njegove odluke;

24.

snažno potiče EU i njegove države članice da upotrijebe sve diplomatske instrumente kojima raspolažu radi podupiranja stvarne suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom, naročito u vezi s programima zaštite svjedoka i izvršenjem neriješenih uhidbenih naloga, a posebno s obzirom na 13 osumnjičenih koji su u bijegu; poziva Komisiju, ESVD i Vijeće da postignu dogovor o donošenju konkretnih mjera za reagiranje na slučajeve nesurađivanja s Međunarodnim kaznenim sudom, uz političke izjave;

25.

poziva EU i njegove države članice da iskoriste sva sredstva, uključujući mogućnost sankcija, u pogledu trećih zemalja, posebno u slučaju onih zemalja u kojima postoje situacije pod istragom Međunarodnog kaznenog suda i zemalja koje su podvrgnute preliminarnom ispitivanju Međunarodnog kaznenog suda, kako bi se potaknula njihova politička volja da u potpunosti surađuju i poduprli njihovi kapaciteti za pokretanje nacionalnih sudskih postupaka za najteže zločine; također poziva EU i njegove države članice da pruže potpunu podršku tim zemljama kako bi im se olakšalo poštovanje uvjeta Međunarodnog kaznenog suda; poziva države članice da se u potpunosti pridržavaju Zajedničkog stajališta Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008.;

26.

smatra da bi se žrtvama najtežih zločina trebao pružiti pristup djelotvornim i provedivim pravnim lijekovima i odštetama; ističe posebnu ulogu žrtava i svjedoka u postupcima na Sudu i potrebu za posebnim mjerama kojima bi se zajamčila njihova sigurnost i stvarno sudjelovanje u skladu s Rimskim statutom; poziva EU i njegove države članice da zadrže prava žrtava u središtu svih aktivnosti u borbi protiv nekažnjavanja te da dobrovoljno sudjeluju u uzajamnom fondu Međunarodnog kaznenog suda namijenjenog za žrtve;

27.

poziva ESVD da zajamči da se odgovornost za najteže zločine i potpora Međunarodnom kaznenom sudu uvrste u prioritete vanjske politike EU-a, pa i u okviru procesa proširenja, tako što će se sustavno voditi računa o borbi protiv nekažnjavanja; u tom kontekstu naglašava važnu ulogu parlamentaraca u promicanju Međunarodnog kaznenog suda i borbe protiv nekažnjavanja, između ostalog međuparlamentarnom suradnjom;

28.

poziva države članice da se pobrinu da koordinacija i suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom budu sadržane u mandatu regionalnih posebnih predstavnika EU-a; ponovno poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da imenuje posebnog predstavnika EU-a za međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravosuđe s mandatom da svim vanjskim politikama EU-a promiče, obuhvati i zastupa iskazanu predanost EU-a borbi protiv nekažnjavanja te Međunarodnom kaznenom sudu;

29.

ističe ključnu ulogu Europskog parlamenta u praćenju djelovanja EU-a u tom pogledu; pozdravlja to što je u godišnje izvješće Parlamenta o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu uvršten dio o borbi protiv nekažnjavanja i o Međunarodnom kaznenom sudu te usto predlaže da Parlament ima proaktivniju ulogu tako što će promicati i uvoditi borbu protiv nekažnjavanja i pitanje Međunarodnog kaznenog suda u sve politike i institucije EU-a, a osobito u rad odbora Europskog parlamenta koji su odgovorni za vanjske politike Unije i izaslanstava Europskog parlamenta za treće zemlje;

30.

naglašava da načelo komplementarnosti Međunarodnog kaznenog suda podrazumijeva primarnu odgovornost država stranaka za istragu i kazneni progon najtežih zločina; izražava zabrinutost zbog činjenice da nisu sve države članice EU-a u svojim zakonodavstvima definirale te zločine prema nacionalnom pravu, na temelju čega njihovi sudovi mogu ostvariti nadležnost; poziva EU i njegove države članice da u potpunosti iskoriste skup instrumenata za promicanje načela komplementarnosti;

31.

potiče države članice da izmijene članak 83. Ugovora o funkcioniranju Europske unije radi dodavanja „najtežih zločina” na popis zločina za koje je EU nadležan;

32.

snažno potiče EU da pripremi i pruži sredstva za pripremu akcijskog plana za borbu protiv nekažnjavanja u Europi za zločine prema međunarodnom pravu, uz jasna mjerila za institucije EU-a i države članice koje nastoje ojačati nacionalne istrage i kazneni progon genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina;

33.

podsjeća da države, uključujući države članice EU-a, mogu pojedinačno pokrenuti postupke protiv drugih država na Međunarodnom kaznenom sudu zbog državnih kršenja obveza iz međunarodnih ugovora i konvencija, uključujući Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984. i Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948.;

34.

podsjeća da je Parlament oštro osudio najteže zločine koje je počinio Asadov režim u Siriji, a koje se može smatrati ozbiljnim ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti te osuđuje nekažnjavanje počinitelja takvih zločina u Siriji;

35.

žali zbog sveprisutnog nepoštovanja međunarodnog humanitarnog prava te zabrinjavajuće stope smrti civila i napada na civilnu infrastrukturu u oružanim sukobima diljem svijeta; potiče međunarodnu zajednicu da sazove međunarodnu konferenciju na kojoj bi se pripremio novi međunarodni mehanizam za praćenje i prikupljanje podataka te za javno izvješćivanje o kršenjima tijekom oružanih sukoba; ponovno zahtijeva od potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice da na godišnjoj osnovi objavi javni popis navodnih počinitelja napada na škole i bolnice kako bi se utvrdilo odgovarajuće djelovanje EU-a u cilju sprečavanja takvih napada;

36.

poziva države članice da ratificiraju glavne instrumente međunarodnog humanitarnog prava i druge relevantne pravne instrumente; uviđa važnost smjernica EU-a za promicanje sukladnosti s međunarodnim humanitarnim pravom te ponovno poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i ESVD da pojačaju provedbu, ponajprije u odnosu na ratne zločine na Bliskom istoku; poziva EU da pruži potporu inicijativama usmjerenima na širenje svijesti o međunarodnom humanitarnom pravu i dobrim praksama u njegovoj primjeni te poziva EU da djelotvorno iskoristi sve raspoložive bilateralne instrumente radi promicanja poštovanja međunarodnog humanitarnog prava među svojim partnerima, među ostalim posredstvom političkog dijaloga;

37.

ističe da bi države članice trebale odbiti pružiti oružje, opremu ili financijsku ili političku podršku vladama ili nedržavnim akterima koji krše međunarodno humanitarno pravo, između ostalog počinjenjem silovanja ili drugih oblika seksualnog nasilja nad ženama i djecom;

38.

nadalje poziva EU i njegove države članice da, slijedom preuzetih obveza u Akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019., podrže proces reformi i nacionalne napore za izgradnju kapaciteta usmjerene na jačanje neovisnosti pravosuđa, tijela kaznenog progona, zatvorskih sustava i programa reparacije u trećim zemljama koje su izravno pogođene navodnim počinjenjima takvih zločina; u tom kontekstu pozdravlja Okvir EU-a za potporu tranzicijskom pravosuđu iz 2015. i iščekuje njegovu uspješnu provedbu;

Borba protiv nekažnjavanja nedržavnih aktera

39.

napominje da je međunarodnim kaznenim pravom, a napose mandatom međunarodnih kaznenih sudova, jasno definirana odgovornost pojedinaca koji su pripadnici nedržavnih skupina u međunarodnim zločinima; naglašava da se ta odgovornost odnosi ne samo na te pojedince nego i na neizravne supočinitelje međunarodnih kaznenih djela; potiče sve države članice EU-a da pravdi privedu državne aktere, nedržavne aktere i pojedince odgovorne za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid;

40.

naglašava da relevantna međunarodna tijela opsežno izvještavaju o nasilnim zločinima koje „IDIS/Daiš” i drugi nedržavni akteri izvršavaju nad ženama i djevojčicama te napominje da se međunarodna pravna zajednica suočava s poteškoćama u nastojanjima da utvrdi status tih zločina unutar međunarodnog kaznenopravnog okvira;

41.

u tom pogledu ponavlja svoju snažnu osudu gnjusnih zločina i kršenja ljudskih prava od strane nedržavnih subjekata, kao što su Boko Haram u Nigeriji i „IDIS/Daiš” u Siriji i Iraku; zgrožen je golemim brojem počinjenih zločina, uključujući ubojstva, mučenje, silovanje, porobljavanje i seksualno ropstvo, novačenje djece vojnika, prisilna vjerska preobraćenja i sustavna ubojstva usmjerena na vjerske manjine, uključujući kršćane, Jazide i ostale; podsjeća na to da se seksualno nasilje prema Međunarodnom kaznenom sudu može smatrati ratnim zločinom i zločinom protiv čovječnosti; smatra da bi kazneni progon počinitelja trebao biti prioritet međunarodne zajednice;

42.

potiče EU i njegove države članice da se bore protiv nekažnjavanja i aktivno pružaju potporu međunarodnim naporima u svrhu privođenja pravdi članova nedržavnih skupina kao što su Boko Haram, „IDIS/Daiš” i svih drugih aktera koji su počinili zločine protiv čovječnosti; poziva na izradu jasnog pristupa za kazneni progon boraca „IDIS-a/Daiša” i njihovih pomagača, među ostalim uz pomoć stručnog znanja mreže EU-a za istragu i kazneni progon počinitelja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina;

43.

naglašava da bi EU i njegove države članice trebali podupirati kazneni progon pripadnika nedržavnih skupina kao što su „IDIS/Daiš” traženjem konsenzusa u Vijeću sigurnosti UN-a da se nadležnost nad time prenese na Međunarodni kazneni sud s obzirom na to da Sirija i Irak nisu stranke Rimskog statuta; ističe da bi EU kao drugu mogućnost trebao istražiti i na međunarodnoj razini podržati opcije za istragu i kazneni progon zločina koje je počinila bilo koja strana u sirijskom sukobu, uključujući „IDIS/Daiš”, među ostalim osnivanjem Međunarodnog kaznenog suda za Irak i Siriju;

44.

izražava žaljenje zbog veta koje su Rusija i Kina kao trajne članice Vijeća sigurnosti UN-a uložile na upućivanje situacije u Siriji tužitelju Međunarodnog kaznenog suda prema glavi VII. Povelje UN-a i na usvajanje mjere za kažnjavanje Sirije zbog korištenja kemijskog oružja; poziva EU da podrži brzo djelovanje radi reformiranja funkcioniranja Vijeća sigurnosti UN-a, osobito u pogledu korištenja prava na veto te francuske inicijative o suzdržavanju od korištenja tog prava kada postoje dokazi o genocidu, ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti;

45.

potiče na eventualni poziv na primjenu načela definiranih u glavi VII. Povelje UN-a u cilju poštovanja načela odgovornosti za pružanje zaštite, uvijek pod okriljem međunarodne zajednice i uz odobrenje Vijeća sigurnosti UN-a;

46.

pozdravlja osnivanje Istražnog povjerenstva o Siriji od strane Vijeća za ljudska prava te uspostavu međunarodnog, nepristranog i neovisnog mehanizma od strane Opće skupštine UN-a radi pružanja pomoći u istragama teških zločina počinjenih u Siriji; ističe potrebu za uspostavom sličnog neovisnog mehanizma u Iraku te poziva sve države članice EU-a, sve strane uključene u sukob u Siriji, civilno društvo i cjelokupnu organizaciju UN-a da u potpunosti surađuju sa spomenutim mehanizmom i pruže mu sve informacije i dokumentaciju u svojem posjedu koje bi mogle doprinijeti ispunjavanju njegova mandata; zahvaljuje državama članicama EU-a koje su financijski doprinijele spomenutom mehanizmu i poziva one koje to nisu učinile da to učine;

47.

poziva EU da pruži odgovarajuće financiranje organizacijama koje rade na istragama na temelju javno dostupnih izvora i digitalnom prikupljanju dokaza o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti kako bi se osigurala odgovornost, a počinitelji priveli pravdi;

48.

pozdravlja nastojanja EU-a da podrži rad Komisije za međunarodnu pravdu i odgovornost i ostalih nevladinih organizacija koje dokumentiraju najteže zločine; poziva EU da pruži izravnu potporu iračkom i sirijskom civilnom društvu u prikupljanju, očuvanju i zaštiti dokaza zločina koje su u Iraku i Siriji počinile strane uključene u sukob, uključujući „IDIS/Daiš”; poziva na prikupljanje i čuvanje dokaza, u digitalnom ili nekom drugom obliku, o ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i genocidu koji su počinile sve strane uključene u sukob kao ključni korak u borbi protiv nekažnjavanja i temeljni prioritet; pozdravlja britansku, belgijsku i iračku inicijativu na razini UN-a (koalicija za privođenje Daiša pravdi) radi prikupljanja dokaza o zločinima „IDIS-a/Daiša” u Siriji i Iraku kako bi se olakšao njihov kazneni progon na međunarodnoj razini te poziva države članice EU-a da se pridruže toj koaliciji ili da je podupru; nadalje podupire aktivnosti u okviru Inicijative za kulturnu baštinu i njezine aktivnosti utvrđivanja činjenica u Siriji i Iraku u vezi s uništavanjem arheološke i kulturne baštine;

49.

potiče EU i njegove države članice da poduzmu sve potrebne mjere kako bi djelotvorno prekinuli dotok resursa koji pristižu „IDIS-u/Daišu”, od oružja, vozila, gotovinskih prihoda do mnogih drugih vrsta imovine;

50.

potiče EU da uvede sankcije protiv zemalja i vlasti koje izravno ili neizravno olakšavaju dotok resursa „IDIS-u/Daišu”, čime doprinose napredovanju njihovih terorističkih kriminalnih aktivnosti;

51.

naglašava da države članice EU-a trebaju istražiti sve navode i kazneno goniti svoje državljane ili osobe pod svojom nadležnošću koji su počinili ili pokušali počiniti najteže zločine u Iraku i Siriji ili su sudjelovali u njihovu počinjenju, ili trebaju njihove slučajeve uputiti Međunarodnom kaznenom sudu u skladu s Rimskim statutom; međutim, podsjeća da kazneni progon pripadnika „IDIS-a/Daiša” u državama članicama može biti samo dopuna međunarodnoj pravdi;

52.

ističe važnost Sporazuma između Međunarodnog kaznenog suda i EU-a o suradnji i pomoći; poziva države članice da primjenjuju načelo opće nadležnosti u rješavanju problema nekažnjavanja i ističe njegovu važnost za djelotvornost i dobro funkcioniranje sustava međunarodnog kaznenog pravosuđa; također poziva države članice da kazneno gone ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u svojoj nacionalnoj nadležnosti, uključujući slučajeve kada su ti zločini počinjeni u trećim zemljama ili su ih počinili državljani trećih zemalja;

53.

apelira na sve zemlje međunarodne zajednice, uključujući države članice EU-a, da aktivno rade na sprečavanju i suzbijanju radikalizacije te da poboljšaju svoje pravne sustave i sustave nadležnosti kako bi izbjegle odlazak svojih državljana i građana radi priključivanja „IDIS-u/Daišu”;

Rodna dimenzija u rješavanju problema kršenja ljudskih prava u kontekstu ratnih zločina

54.

ističe ključnu potrebu za iskorjenjivanjem seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja na način da se riješi problem njegove raširene i sustavne upotrebe kao ratnog oružja protiv žena i djevojčica; apelira na sve zemlje da donesu nacionalne programe djelovanja u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325, kao i strategije za borbu protiv nasilja nad ženama te poziva na sveobuhvatnu predanost jamčenju provedbe te rezolucije; poziva na preuzimanje obveze na svjetskoj razini kako bi se od trenutka izbijanja svakog izvanrednog stanja ili krizne situacije i u razdobljima tijekom i nakon sukoba osigurala sigurnost žena i djevojčica svim raspoloživim sredstvima, kao što je pristup cjelokupnom rasponu zdravstvenih usluga povezanih sa spolnim i reproduktivnim zdravljem, uključujući zakonit i siguran pobačaj za žrtve silovanja u kontekstu rata; štoviše naglašava da žene često i nakon sukoba osjećaju fizičke, psihičke i socioekonomske posljedice nasilja;

55.

smatra da bi žene trebale imati veću ulogu u sprječavanju sukoba, promicanju ljudskih prava i demokratskoj reformi te ističe važnost sustavne uključenosti žena kao ključnog elementa mirovnog procesa i obnove nakon sukoba; potiče EU i njegove države članice da promiču uključivanje žena u mirovne procese i procese nacionalne pomirbe;

56.

poziva Komisiju, države članice i nadležna međunarodna tijela da poduzmu odgovarajuće mjere, kao što su provedba vojnih disciplinarnih mjera, očuvanje načela zapovjedne odgovornosti i obuka vojnih postrojbi i mirovnog i humanitarnog osoblja o zabrani svih oblika seksualnog nasilja;

o o

57.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku Opće skupštine UN-a te vladama država članica UN-a.

(1) SL L 155, 12.6.2001., str. 19.

(2) SL L 167, 26.6.2002., str. 1.

(3) SL L 118, 14.5.2003., str. 12.

(4) SL L 150, 18.6.2003., str. 67.

(5) SL L 115, 28.4.2006., str. 49.

(6) SL L 76, 22.3.2011., str. 56.

(7) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 115.

(8) SL C 224, 21.6.2016., str. 31.

(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0344.

(10) SL C 224, 21.6.2016., str. 10.

(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0459.

(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0449.

(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0422.

(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0051.

(15) SL C 407, 4.11.2016., str. 61.

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/80

P8_TA(2017)0289

Privatna zaštitarska društva

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o privatnim zaštitarskim društvima (2016/2238(INI))

(2018/C 334/08)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Dokument iz Montreuxa o bitnim međunarodnim pravnim obvezama i dobrim praksama za države u vezi s operacijama privatnih vojnih i zaštitarskih društava tijekom oružanih sukoba,

—	uzimajući u obzir rezolucije 15/26, 22/33, 28/7 i 30/6 Vijeća UN-a za ljudska prava,

—	uzimajući u obzir rad radne skupine UN-a o korištenju plaćenika u svrhu kršenja ljudskih prava i sprječavanja ostvarivanja prava naroda na samoodređenje, osnovane u srpnju 2005.,

—	uzimajući u obzir izvješća otvorene međuvladine radne skupine o razmatranju mogućnosti razrade međunarodnog regulatornog okvira za regulaciju, praćenje i nadzor aktivnosti privatnih vojnih i zaštitarskih društava,

—	uzimajući u obzir Smjernice UN-a o korištenju usluga naoružanih zaštitara iz privatnih zaštitarskih društava, koje su nedavno proširene na nenaoružane zaštitarske službe,

—	uzimajući u obzir Kodeks ponašanja UN-a za službenike nadležne za provedbu zakona,

—	uzimajući u obzir nacrt moguće konvencije o privatnim vojnim i zaštitarskim društvima za razmatranje i djelovanje u okviru Vijeća UN-a za ljudska prava,

—	uzimajući u obzir Međunarodni kodeks ponašanja za privatne pružatelje zaštitarskih usluga (ICoC) koji je uspostavilo Udruženje za Međunarodni kodeks ponašanja (ICoCA), koji predstavlja mehanizam za samoregulaciju tog sektora, čiji su standardi dobrovoljni,

—	uzimajući u obzir Kodeks ponašanja Međunarodnog udruženja za operacije za uspostavu stabilnosti, koji predstavlja mehanizam za samoregulaciju tog sektora,

—	uzimajući u obzir Kodeks ponašanja i etike za sektor privatne zaštite Konfederacije europskih sigurnosnih službi i organizacije UNI Europa,

—	uzimajući u obzir sustav upravljanja ISO 18788 za privatne zaštitarske djelatnosti, kojim su utvrđeni parametri za upravljanje privatnim zaštitarskim društvima,

—	uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 13. lipnja 2002. o suradnji između nadležnih nacionalnih tijela država članica odgovornih za sektor privatne zaštite,

—	uzimajući u obzir Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (1),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji u području obrane i sigurnosti te izmjeni direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ (2),

—	uzimajući u obzir koncept EU-a za logističku potporu vojnim operacijama pod vodstvom EU-a i koncept EU-a za potporu ugovaratelja u vojnim operacijama pod vodstvom EU-a,

—	uzimajući u obzir preporuke u sklopu projekta Priv-War u pogledu regulatornog djelovanja EU-a u području privatnih vojnih i zaštitarskih društava i njihovih usluga,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2013. o korupciji u javnim i privatnim sektorima: utjecaj na ljudska prava u trećim zemljama (3) i svoju Rezoluciju od 6. veljače 2013. o društveno odgovornom poslovanju: promicanje društvenih interesa i put k održivom i uključivom oporavku (4),

—	uzimajući u obzir brojne različite rizike, izazove i prijetnje unutar i izvan Europske unije,

—	uzimajući u obzir Privremene smjernice Međunarodne pomorske organizacije (IMO) iz svibnja 2012. o naoružanom zaštitarskom osoblju na brodovima,

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0191/2017),

budući da su sigurnost i obrana javna dobra kojima javna tijela upravljaju na temelju kriterija djelotvornosti, učinkovitosti, odgovornosti i vladavine prava, koji ne ovise isključivo o izdvajanju dovoljnih financijskih sredstava nego i o znanju; budući da u određenim područjima javna tijela možda ne posjeduju potrebne kapacitete i sposobnosti;

B.	budući da za sigurnost i obranu ponajprije trebaju biti zadužena javna tijela;

C.	budući da ankete Eurobarometra pokazuju da građani EU-a žele da EU bude aktivniji u području sigurnosti i obrane;

budući da je 2013. više od 1,5 milijuna privatnih ugovaratelja koji pružaju zaštitarske usluge bilo zaposleno u oko 40 000 privatnih zaštitarskih društava u Europi; budući da te brojke i dalje rastu; budući da je te godine promet tih društava iznosio otprilike 35 milijardi EUR; budući da je 2016. godine vrijednost sektora privatnih zaštitarskih usluga na globalnoj razini procijenjena na 200 milijardi USD te je brojala otprilike 100 000 privatnih zaštitarskih društava s 3,5 milijuna zaposlenika;

E.	budući da tijekom posljednjih nekoliko desetljeća nacionalne vlade, vojske i civilne agencije sve češće zapošljavaju privatna zaštitarska društva, pri čemu taj pojam za svrhe ove Rezolucije obuhvaća i privatna vojna društva, kako za pružanje usluga unutar zemlje tako i za potporu u inozemstvu;

budući da je raspon usluga koje pružaju privatna zaštitarska društva izuzetno širok, od logističkih usluga do konkretne borbene podrške, pružanja vojne tehnologije i sudjelovanja u obnovi nakon sukoba; budući da privatna zaštitarska društva također pružaju neophodne usluge unutar država članica, kao što su vođenje zatvora i patroliranje na infrastrukturnim lokacijama; budući da su se usluge privatnih zaštitarskih društava koristile i u civilnim i u vojnim misijama u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP), za zaštitu delegacija EU-a, izgradnju terenskih kampova, osposobljavanje, zračni most i podupiranje aktivnosti povezanih s humanitarnom pomoći;

G.	budući da se, u kontekstu EU-a, prakse država članica u pogledu korištenja usluga privatnih zaštitarskih društava, postupci njihova angažiranja i kvaliteta regulatornih sustava uvelike razlikuju, pri čemu ih mnoge države koriste za podršku svojim kontingentima u multilateralnim operacijama;

budući da do eksternalizacije vojnih aktivnosti, koje su nekad bile sastavni dio aktivnosti oružanih snaga, dolazi među ostalim radi pružanja usluga na isplativiji način, ali i zbog toga da bi se nadoknadio manjak kapaciteta u sve malobrojnijim oružanim snagama u kontekstu sve većeg broja multilateralnih misija u inozemstvu i sve oskudnijih proračuna, što je posljedica nevoljkosti donositelja odluka da osiguraju adekvatna sredstava; budući da bi trebalo biti riječ o iznimci; budući da je potrebno odgovoriti na nedostatak kapaciteta; budući da privatna zaštitarska društva također mogu pružiti kapacitete kojih uopće nema u nacionalnim oružanim snagama, često u vrlo kratkom roku i na komplementaran način; budući da su se privatna zaštitarska društva također koristila zbog političkog oportuniteta kako bi se izbjegla ograničenja o korištenju postrojbi, posebice kako bi se premostio mogući izostanak javne potpore angažiranju oružanih snaga; budući da korištenje usluga privatnih zaštitarskih društava kao alat vanjske politike treba biti podložno stvarnoj parlamentarnoj kontroli;

budući da su privatna zaštitarska društva optuživana za sudjelovanje u brojnim povredama ljudskih prava i incidentima koji su doveli do gubitka života; budući da se takvi incidenti razlikuju s obzirom na vrijeme i zemlju te u nekim slučajevima predstavljaju ozbiljne povrede međunarodnog humanitarnog prava, uključujući ratne zločine; budući da je za neke od tih slučajeva pokrenut sudski postupak; budući da je to, zajedno s manjkom transparentnosti, negativno utjecalo na napore međunarodne zajednice u spomenutim zemljama i otkrilo znatne nedostatke u strukturama odgovornosti zbog, među ostalim, stvaranja brojnih razina podružnica ili podugovora u različitim zemljama, osobito u lokalnima, što u nekim slučajevima dovodi do nemogućnosti jamčenja osnovne sigurnosti civilnog stanovništva u zemljama domaćinima;

budući da EU i njegove države članice trebaju nastojati izbjeći takve situacije u budućnosti i suzdržati se od eksternalizacije vojnih operacija koje podrazumijevaju korištenje sile i oružja, sudjelovanje u sukobima i općenito sudjelovanje u borbama ili područjima zahvaćenim borbama, osim u svrhu opravdane samoobrane; budući da bi operacije i djelovanja povjerena privatnim zaštitarskim društvima u područjima zahvaćenima sukobom trebala biti ograničena na pružanje logističke podrške i zaštitu instalacija, bez stvarne prisutnosti privatnih zaštitarskih društava u područjima na kojima se odvija borba; budući da korištenje usluga privatnih zaštitarskih društava ni u kojem slučaju ne može biti zamjena za pripadnike nacionalnih oružanih snaga; budući da u provedbi politika obrane glavni prioritet mora biti da oružane snage država članica imaju dostatne resurse, alate, osposobljenost, znanje i sredstva za obavljanja svojih zadataka u potpunosti;

budući da je, kako bi države mogle iskoristiti prednosti koje nude privatna zaštitarska društva te kako bi se osiguralo da se ta društva mogu smatrati odgovornima, na međunarodnoj razini potrebno uspostaviti pravni okvir s obvezujućim regulatornim i nadzornim mehanizmima kojim bi se reguliralo korištenje njihovih usluga i pružio dovoljan nadzor nad njihovim djelovanjem; budući da su privatna zaštitarska društva dio industrije koja je u velikoj mjeri transnacionalne naravi i isprepletena s vladinim i međuvladinim akterima te stoga zahtijeva globalan pristup regulaciji; budući da je trenutačna regulatorna situacija u tom sektoru takva da postoji niz nedosljednih pravila koja se znatno razlikuju među državama članicama; budući da neujednačena nacionalna zakonodavstva i samoregulacija koju primjenjuju određena privatna zaštitarska društva predstavljaju slabo sredstvo odvraćanja od počinjenja povreda, s obzirom na nedostatak sankcija, i mogu imati snažan učinak na način na koji privatna zaštitarska društva djeluju u okviru multilateralnih intervencija i u regijama zahvaćenima sukobima;

budući da ne postoje usuglašene definicije privatnih zaštitarskih društava, privatnih vojnih društava i njihovih usluga; budući da se, prema definiciji uključenoj u nacrt konvencije koji je pripremila Radna skupina UN-a za plaćenike, privatno zaštitarsko društvo može definirati kao gospodarski subjekt koji u zamjenu za naknadu pruža vojne i/ili zaštitarske usluge preko fizičkih i/ili pravnih osoba; budući da se vojne usluge u tom kontekstu mogu definirati kao specijalizirane usluge povezane s vojnim aktivnostima, uključujući strateško planiranje, obavještajne i istražne radnje, kopneno, pomorsko ili zračno izviđanje, letačke operacije svih vrsta, bilo bespilotne bilo s posadom, satelitski nadzor i obavještajne aktivnosti, svaki prijenos znanja koji ima vojnu primjenu, materijalnu i tehničku podršku za oružane snage i druge povezane aktivnosti; budući da se zaštitarske usluge mogu definirati kao naoružano čuvanje ili zaštita zgrada, instalacija, imovine i osoba, svaki prijenos znanja koji može imati sigurnosnu i policijsku primjenu, razvoj i provedba mjera zaštite informacija te ostale povezane aktivnosti;

budući da je Dokument iz Montreuxa prvi važan dokument u kojem se utvrđuje način primjene međunarodnog prava na privatna zaštitarska društva; budući da su u Međunarodnom kodeksu ponašanja za privatne pružatelje zaštitarskih usluga utvrđeni standardi industrije i da je sve očiglednije da je taj dokument instrument za jamčenje zajedničkih osnovnih standarda u industriji koja je globalna; budući da je cilj Udruženja za Međunarodni kodeks ponašanja (ICoCA) promicati i nadzirati provedbu ICoC-a te upravljati njime i poticati odgovorno pružanje zaštitarskih usluga te poštovanje ljudskih prava i nacionalnog i međunarodnog prava; budući da je članstvo u ICoCA-i dobrovoljno i plaća se, a zbog visokih članarina ne mogu sva privatna zaštitarska društva postati članom tog udruženja;

budući da se rad na regulaciji privatnih zaštitarskih društava odvija na brojnim međunarodnim forumima, među ostalim u okviru Foruma o Dokumentu iz Montreuxa na kojemu je EU izabran u Skupinu prijatelja predsjedništva, otvorenu međuvladinu radnu skupinu, radi razmatranja mogućnosti razrade međunarodnog regulatornog okvira za regulaciju, praćenje i nadzor aktivnosti privatnih vojnih i zaštitarskih društava, kao i u ICoCA-u;

budući da su se EU i 23 države članice pridružili Dokumentu iz Montreuxa te budući da je EU član radne skupine za ICoCA-u; budući da EU u kontekstu Vijeća za ljudska prava doprinosi mogućem razvoju međunarodnog regulatornog okvira; budući da EU ima ključnu ulogu u promicanju nacionalnog i regionalnog nadzora nad pružanjem i izvozom različitih vojnih i zaštitarskih usluga;

budući da EU nema vlastiti regulatorni okvir, usprkos velikom broju privatnih zaštitarskih društava europskog podrijetla i/ili onih koja djeluju u okviru misija i operacija ZSOP-a ili delegacija EU-a; budući da su postojeći regulatorni okviri gotovo isključivo napravljeni prema američkom modelu, koji je utemeljen za vrijeme rata u Iraku, a išao je u korist vojnim društvima koja su sudjelovala u borbenim misijama; budući da ta svojstva ne odgovaraju ni formi ni misijama europskih privatnih zaštitarskih društava;

Q.	budući da je od ključne važnosti dati prednost uspostavi jasnih pravila za interakciju, suradnju i pružanje pomoći između tijela za provedbu zakona i privatnih zaštitarskih društava;

budući da bi privatna zaštitarska društva mogla imati važniju ulogu u borbi protiv piratstva i u poboljšanju pomorske sigurnosti, u misijama koje uključuju pse, kiberobrani, istraživanju i razvoju sigurnosnih alata te u misijama i osposobljavanju u području kombiniranog nadzora u suradnji s javnim tijelima te pod njihovim nadzorom; budući da je korištenje usluga naoružanih privatnih zaštitarskih društava stvorilo specifične izazove za pomorski sektor te je rezultiralo brojnim incidentima koji su doveli do gubitka života i diplomatskih sukoba;

Korištenje privatnih zaštitarskih društava za pružanje potpore vojsci u inozemstvu

napominje da privatna zaštitarska društva imaju važnu komplementarnu ulogu u pomaganju državnim vojnim i civilnim agencijama nadomještavanjem nedostatka u kapacitetima prouzročenog sve većom potražnjom za snagama u inozemstvu pri čemu povremeno, ako to okolnosti dopuštaju, donose povećanje kapaciteta; naglašava da se, u iznimnim slučajevima, korištenjem usluga privatnih zaštitarskih društava rješavaju postojeći nedostatci u kapacitetima koje bi, međutim, države članice prvo trebale pokušati nadoknaditi nacionalnim oružanim snagama ili policijom; ističe da se privatna zaštitarska poduzeća upotrebljavaju kao instrument za provedbu vanjske politike tih zemalja;

naglašava potrebu za time da tijekom djelovanja u zemljama domaćinima, osobito onima znatno različitima u pogledu kulture i vjere, privatna zaštitarska društva imaju na umu lokalne običaje i navike kako ne bi ugrozila djelotvornost svoje misije i udaljila se od lokalnog stanovništva;

napominje da, u usporedbi s nacionalnim jedinicama, privatna zaštitarska društva, a posebno ona sa sjedištem u zemljama domaćinima, mogu pružiti vrijedno lokalno znanje, a često i uštede u pogledu troškova, premda treba osigurati da kvaliteta ne bude ugrožena; ističe, međutim, da korištenje usluga koje pružaju lokalna privatna zaštitarska društva u nestabilnim zemljama i regijama sklonim krizama može imati negativne posljedice za ciljeve vanjske politike EU-a u slučaju da se time osnažuju određeni lokalni naoružani subjekti koji bi mogli postati sudionici sukoba; ističe važnost uvođenja jasnih zakonskih razlika između djelovanja privatnih zaštitarskih društava i privatnih subjekata izravno uključenih u vojne aktivnosti;

ističe da se privatnim zaštitarskim društvima ne bi trebale eksternalizirati aktivnosti koje podrazumijevaju upotrebu sile i/ili aktivno sudjelovanje u sukobima, osim u slučaju samoobrane te da se privatnim zaštitarskim društvima ni u kojem slučaju ne bi smjelo dopustiti sudjelovanje u ispitivanjima ili vođenje ispitivanja; naglašava da, u području sigurnosti i obrane EU-a, prioritet treba biti jačanje nacionalnih oružanih snaga, kojima privatna zaštitarska društva mogu isključivo biti dopuna, bez ikakve ovlasti nad strateškim odlukama; naglašava da sudjelovanje privatnih zaštitarskih društava u vojnim operacijama mora biti opravdano, s jasno utvrđenim ciljevima koji se mogu provjeriti uz pomoć konkretnih pokazatelja, s detaljnim proračunom, zadanim datumom početka i završetka te se mora odvijati prema strogom etičkom kodeksu; ističe da je rad oružanih snaga i snaga sigurnosti u inozemstvu ključan za održavanje mira i sprečavanje sukoba te za društvenu obnovu i kasnije pomirenje na nacionalnoj razini;

ističe da načelo ekonomičnosti zapošljavanja privatnih zaštitarskih društava ponajprije donosi kratkoročne koristi, osobito ako se u obzir ne uzimaju brojne socioekonomske varijable, zbog čega to načelo ne bi smjelo postati glavni kriterij prilikom rješavanja pitanja sigurnosti; podsjeća da su mehanizmi odgovornosti i nadzora ključni kako bi se zajamčilo potpuno postizanje legitimnosti i potencijalne koristi privatnih zaštitarskih društava;

ističe važnost parlamentarnog nadzora nad načinom na koji se države članice koriste uslugama privatnih zaštitarskih društava;

Korištenje usluga privatnih zaštitarskih društava u EU-u

napominje da EU koristi privatna zaštitarska društva u inozemstvu radi zaštite svojih delegacija i osoblja te za potporu svojim civilnim i vojnim misijama u sklopu zajedničke sigurnosne i obrambene politike; primjećuje da njihovo korištenje stoga izravno doprinosi ugledu EU-a i načinu na koji ga doživljavaju treće strane, što ih čini važnim elementima lokalne prisutnosti EU-a koji utječu na razinu povjerenja u EU; zahtijeva od Komisije i Vijeća da izrade pregled podataka o tome gdje su se, kada i zašto koristile usluge privatnih zaštitarskih društava kao potpora misijama EU-a; smatra da bi bilo logično da EU u svojim pozivima na iskazivanje ponuda u vezi sa sigurnošću delegacija prednost daje privatnim zaštitarskim društvima koja uistinu imaju sjedište u Europi i podliježu regulativi i oporezivanju u EU-u;

međutim, naglašava da zapošljavanje privatnog zaštitarskog društva za određene zadaće, osobito na područjima na kojima često izbijaju sukobi, može imati negativne nuspojave za EU, osobito u pogledu njegove legitimnosti, jer bi ga se moglo slučajno povezati s naoružanim akterima u području sukoba, s negativnim posljedicama u slučaju oružanih incidenata, ili bi se zbog toga nehotičnim jačanjem lokalnih aktera mogli ugroziti napori u područjima razoružanja, demobilizacije i reintegracije te reforme sigurnosnog sektora; posebno skreće pozornost na rizike koje predstavlja nekontrolirano podugovaranje, primjerice lokalnih privatnih zaštitarskih društava;

ukazuje na različite ozbiljne pravne i političke probleme povezane s aktualnom praksom podugovaranja u području vojnih i zaštitarskih usluga, osobito u pogledu usluga koje pružaju lokalni podugovaratelji u trećim zemljama; smatra da države članice, ESVD i Komisija trebaju postići sporazum o tome da će slijediti primjer NATO-a i povjeravati izvršenje usluga isključivo privatnim zaštitarskim društvima sa sjedištem u državama članicama EU-a;

10.

stoga preporučuje Komisiji da predloži zajedničke ugovorne smjernice za privatna zaštitarska društva za zapošljavanje, korištenje usluga pružatelja vojnih i zaštitarskih usluga te upravljanje njima u kojima se jasno definiraju zahtjevi koje privatna zaštitarska društva moraju ispuniti kako bi mogla sklopiti ugovor s EU-om, a kojima bi se zamijenilo aktualno mnoštvo različitih pristupa; potiče Komisiju i ESVD da koriste iste smjernice za zapošljavanje, korištenje usluga pružatelja vojnih i zaštitarskih usluga i upravljanje njima u svim vanjskim akcijama, misijama i operacijama te za delegacije EU-a u svim zemljama i regijama, kao i za sve usluge revidiranog Zajedničkog popisa robe vojne namjene Europske unije; smatra da bi se te smjernice trebale temeljiti na međunarodnim najboljim praksama u vezi s poslovanjem privatnih zaštitarskih društava i njihovim upravljanjem, osobito na Dokumentu iz Montreuxa i ICoC-u, te bi se u njima trebala uzeti u obzir potreba za posebno opreznim postupanjem pri odabiru privatnih zaštitarskih društava u složenom kontekstu nakon kriza; potiče Komisiju i ESVD da isključivo koriste usluge pružatelja koji imaju certifikat ICoC-a, kako to već čini UN, koji ICoC smatra preduvjetom; ukazuje na pristup nadležnih tijela SAD-a, koja u svakom pojedinačnom ugovoru navode podrobne norme i zahtjeve, te poziva EU da slijedi taj primjer; naglašava da ugovori s privatnim zaštitarskim društvima među ostalim trebaju sadržavati klauzule o posjedovanju licencija i odobrenja, evidenciji osoblja i imovine, osposobljavanju, zakonitom stjecanju i korištenju oružja te unutarnjoj organizaciji;

11.

poziva na to da nadzornik za sigurnost EU-a zaštitarskog društva iz EU-a bude prisutan na lokacijama koje financira EU i u delegacijama EU-a kako bi zajamčio kvalitetu pruženih zaštitarskih usluga, provodio provjere i osposobljavanje lokalno zaposlenog zaštitarskog osoblja, uspostavio i održavao dobre odnose s lokalnim sigurnosnim snagama, provodio ocjene rizika i bio prva točka kontakta za pitanja u području sigurnosti za delegaciju;

12.

preporučuje Komisiji da izradi otvoren popis ugovaratelja koji zadovoljavaju standarde EU-a u pogledu nekažnjavanja, financijske i ekonomske sposobnosti, posjedovanja licencija i odobrenja te sigurnosne provjere osoblja; primjećuje da se standardi u EU-u u pogledu privatnih zaštitarskih društava uvelike razlikuju te smatra da države članice trebaju nastojati postići slične standarde; smatra da bi se ta lista trebala ažurirati u razdobljima ne dužima od dvije godine;

13.

naglašava da, kada se EU oslanja na privatna zaštitarska društva u trećim zemljama s kojima je sklopio sporazum o statusu snaga i osoblja, takvi sporazumi uvijek moraju obuhvaćati privatna zaštitarska društva čije se usluge koriste i njima se mora precizirati da će društva biti odgovorna u skladu s pravom EU-a;

14.

ističe da valja ojačati koncept EU-a za potporu ugovaratelja i učiniti ga obvezujućim za države članice i institucije EU-a; smatra da njime osobito treba utvrditi strože standarde za uključivanje u ugovore, primjerice na temelju standarda SAD-a, te da se njime također treba zahtijevati da se u regijama zahvaćenima sukobima ne zapošljavaju i ne podugovaraju lokalna privatna zaštitarska društva; ističe da međunarodna privatna zaštitarska društva trebaju imati mogućnost zapošljavanja lokalnog stanovništva, ali samo pojedinačno i izravno, kako bi se zajamčila učinkovita sigurnosna provjera osoblja i spriječilo stvaranje lokalnih zaštitarskih industrija u regijama zahvaćenima sukobima;

Regulacija privatnih zaštitarskih društava

15.

preporučuje Komisiji da izradi zelenu knjigu s ciljem uključivanja svih dionika iz javnog i privatnog sektora sigurnosti u opsežna savjetovanja i raspravu o postupcima kojima bi se učinkovitije utvrdile mogućnosti izravne suradnje i uspostavio osnovni skup pravila o djelovanju i dobroj praksi; preporučuje utvrđivanje sektorskih standarda kvalitete na razini EU-a; stoga preporučuje pojašnjenje definicije privatnih zaštitarskih društava prije uvođenja istinske regulacije njihova djelovanja jer u protivnom mogu nastati rupe u zakonodavstvu;

16.

smatra da bi prvi korak EU-a trebalo biti precizno definiranje relevantnih vojnih i zaštitarskih usluga; u tom pogledu potiče Vijeće da bez odlaganja doda vojne i zaštitarske usluge koje pružaju privatna zaštitarska društva na Zajednički popis robe vojne namjene Europske unije;

17.

potiče Komisiju da izradi učinkovit europski regulatorni model u sklopu kojeg bi se:

—	direktivom pomogle uskladiti pravne razlike između država članica;

—	ponovno ocijenile, a time i redefinirale, suvremene strategije javno-privatne suradnje;

—	popisala društva s jednostrukom ili višestrukom krajnjom namjenom;

—	dao kontekst točnoj naravi i ulozi privatnih vojnih i zaštitarskih društava;

—	postavili visoki standardi za pružatelje privatnih sigurnosnih usluga unutar EU-a ili u inozemstvu, uključujući adekvatne razine sigurnosne provjere osoblja i pravedne naknade;

—	osiguralo izvješćivanje o nepravilnostima i nezakonitostima privatnih zaštitarskih društava i omogućilo njihovo pozivanje na odgovornost za povrede, uključujući povrede ljudskih prava, počinjene tijekom njihova djelovanja u inozemstvu;

—	integrirala konkretna pomorska perspektiva, uzimajući u obzir vodeću ulogu Međunarodne pomorske organizacije;

18.

napominje da novi globalni regulatorni okviri kao što su Dokument iz Montreuxa, ICoC i druge regulatorne inicijative u okviru UN-a predstavljaju jasan napredak u usporedbi s razdobljem otprije samo deset godina kada u tom području nije bilo bitne regulative;

19.

također pohvaljuje napore koje su poduzele mnoge države članice EU-a, slijedeći dobru praksu opisanu u Dokumentu iz Montreuxa, kako bi uvele djelotvorne nacionalne propise za privatna zaštitarska društva;

20.

napominje, međutim, da je ocjena učinkovitosti privatnih zaštitarskih društava otežana zbog toga što institucije EU-a i vlade država članica ne izvješćuju dosljedno o korištenju usluga tih društava; potiče države članice i institucije EU-a da dosljednije i transparentno dostavljaju te informacije kako bi se njihovim nadležnim proračunskim tijelima i neovisnim revizorima omogućilo pravilno ocjenjivanje uporabe usluga privatnih zaštitarskih društava; preporučuje aktivno sudjelovanje parlamenata i nevladinih organizacija u provođenju potrebnih postupaka ocjenjivanja ključnih za regulaciju te industrije i nadzor nad njom;

21.

preporučuje Komisiji i Vijeću da utvrde pravni okvir kojim se od nacionalnog zakonodavstva zahtijeva da nadzire izvoz vojnih i zaštitarskih usluga, kao i izvještavanje u okviru Godišnjeg izvješća EU-a o izvozu oružja o licencijama za izvoz vojnih i zaštitarskih usluga koje izdaju države članice u svrhu povećanja javne transparentnosti i odgovornosti;

22.

ističe da transnacionalna priroda privatnih zaštitarskih društava, a posebno njihove aktivnosti u regijama pogođenima krizom može katkad dovesti do praznina u pogledu nadležnosti, osobito u slučaju slabe lokalne pravne strukture, što bi moglo otežati pozivanje tih društava ili njihovih zaposlenika da odgovaraju za svoje postupke; primjećuje da se nacionalna regulacija privatnih zaštitarskih društava često ne primjenjuje izvan teritorija određene države; ističe činjenicu da djelovanje privatnih zaštitarskih društava uvijek mora biti zakonski regulirano i podložno djelotvornom nadzoru i države domaćina i države ugovaratelja; primjećuje da često postoji pravna praznina u slučajevima sporova ili incidenata u kojima sudjeluju privatna zaštitarska društva i dužnosnici Europske unije, do kojih može doći u rizičnim područjima; stoga preporučuje uspostavu jedinstvenih i jasnih pravila za europske institucije koje koriste usluge privatnih zaštitarskih društava za zaštitu osoblja EU-a, uz jasnu dodjelu odgovornosti kako bi se izbjegli manjkava zaštita i nekažnjavanje te uzeo u obzir pravni okvir države domaćina; osim toga, potiče ESVD, Komisiju i države članice da sklapaju ugovore samo s privatnim zaštitarskim društvima sa sjedištem u EU-u u kombinaciji s obvezom izravnog pružanja usluga, bez angažiranja lokalnih podugovaratelja u često nestabilnim trećim zemljama;

23.

stoga potiče EU i njegove države članice da iskoriste svoj status na Forumu o Dokumentu iz Montreuxa kako bi inzistirali na redovitim evaluacijama stanja provedbe preporuka iz Dokumenta iz Montreuxa u pogledu dobre prakse za sudionike; potiče države članice koje to još nisu učinile da se što prije pridruže Dokumentu iz Montreuxa; potiče države članice da razmjenjuju najbolje prakse;

24.

potiče EU i njegove države članice da inzistiraju na međunarodnom pravno obvezujućem instrumentu koji nadilazi Dokument iz Montreuxa na način da se reguliraju aktivnosti privatnih zaštitarskih društava i uspostave jednaki uvjeti za sve kako bi države domaćini imale ovlast reguliranja privatnih zaštitarskih društava, a države koje koriste njihove usluge mogle služiti svojom ovlasti za zaštitu ljudskih prava i sprečavanje korupcije; naglašava da takav okvir mora uključivati odvraćajuće sankcije za povrede, pozivanje prekršitelja na odgovornost i djelotvoran pristup pravnim lijekovima za žrtve, uz sustav za izdavanje licencija i praćenje kojim se od svih privatnih zaštitarskih društava zahtijeva da se podvrgnu neovisnim revizijama i da njihovo osoblje sudjeluje u obveznom osposobljavanju o ljudskim pravima;

25.

potiče potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, države članice, ESVD i Komisiju da izraze snažnu potporu izradi međunarodne konvencije kojom se nastoji uspostaviti međunarodni pravni sustav regulacije relevantnih usluga koje pružaju privatna zaštitarska društava;

26.

pohvaljuje napore Međunarodne pomorske organizacije u pružanju smjernica za korištenje privatnih naoružanih zaštitarskih timova; potiče Komisiju i države članice da nastave surađivati s Međunarodnom pomorskom organizacijom kako bi postigli globalnu primjenu smjernica;

27.

naglašava da se na privatna zaštitarska društva među ostalim najdjelotvornije može utjecati putem odluka o javnoj nabavi; stoga ističe da je važno da dodjela ugovora privatnim zaštitarskim društvima ovisi o usvajanju najboljih praksi, primjerice transparentnosti i njihovu sudjelovanju u ICoC-u, što su neke države članice već provele; napominje, međutim, da treba ojačati mehanizam sukladnosti s ICoC-om, kao i osigurati njegovu potpunu neovisnost kako bi on postao vjerodostojan poticaj za usklađivanje; primjećuje da su od država članica samo Švedska i Ujedinjena Kraljevina usvojile ICoC te smatra da se EU u prvom redu treba usredotočiti na to da ga i ostale države članice usvoje;

28.

napominje da privatna zaštitarska društva trebaju imati osiguranje od odgovornosti koje bi učinilo sigurnosno tržište stabilnijim i pouzdanijim te omogućilo pristup manjim i srednjim privatnim zaštitarskim društvima;

29.

naglašava da se sklapanje ugovora s privatnim zaštitarskim društvima treba uzeti u obzir i ocjenjivati na temelju iskustva privatnih zaštitarskih društava i razdoblju rada u neprijateljskim okruženjima, a ne na temelju prometa ostvarenog u okviru sličnog ugovora;

30.

skreće pozornost na činjenicu da, osim što pružaju usluge pružanja sigurnosti, privatna zaštitarska društva također provode obavještajne djelatnosti koje, s obzirom na njihove moguće posljedice, zahtijevaju djelotvornu regulaciju i nadzor;

31.

napominje znatan utjecaj koji EU i njegove države članice imaju nad globalnom sigurnosnom industrijom zbog toga što mnogi važni akteri imaju sjedište u EU-u; stoga posebno naglašava predstojeću reviziju Zajedničkog popisa robe vojne namjene kao priliku za uključivanje određenih usluga koje pružaju privatna zaštitarska društva, čime bi ta društva postala podložnima propisima o izvozu te bi bila obvezna primjenjivati osnovne standarde na svoje aktivnosti u inozemstvu;

o o

32.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te nacionalnim parlamentima država članica.

(1) SL L 94, 28.3.2014., str. 65.

(2) SL L 216, 20.8.2009., str. 76.

(3) SL C 181, 19.5.2016., str. 2.

(4) SL C 24, 22.1.2016., str. 33.

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/88

P8_TA(2017)0290

Uvjeti rada i nesigurnost radnih mjesta

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o uvjetima rada i nesigurnosti radnih mjesta (2016/2221(INI))

(2018/C 334/09)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 151. i 153.,

—	uzimajući u obzir članak 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—	uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezinu Glavu IV. (Solidarnost),

—	uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 94/33/EZ od 22. lipnja 1994. o zaštiti mladih ljudi na radu (1),

—	uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (2),

—	uzimajući u obzir Direktivu 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje (3) (Direktivu o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje),

—

uzimajući u obzir ciljanu reviziju Direktive 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (4) (Direktiva o upućivanju radnika) i Direktive 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (5) (Direktiva o provedbi),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze („Rim I”) (6),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. listopada 2010. o radnicama u nesigurnom položaju (7),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o stvaranju konkurentnog tržišta rada EU-a za 21. stoljeće: usklađivanje vještina i kvalifikacija s potražnjom i mogućnostima zapošljavanja kao način oporavka od krize (8),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2016. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2016. (9),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2016. o socijalnom dampingu u Europskoj uniji (10),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (11),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava (12),

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora „Promjena naravi radnog odnosa, učinak te promjene na zadržavanje pristojnih plaća” (13),

—	uzimajući u obzir Europsku platformu za jačanje suradnje u rješavanju neprijavljenog rada,

—	uzimajući u obzir studiju iz 2016. napravljenu na zahtjev Odbora Europskog parlamenta za zapošljavanje i socijalna pitanja i naslovljenu „Nesigurna radna mjesta u Europi: obrasci, trendovi i strategije politike” (14),

—	uzimajući u obzir Europsku povelju o kvaliteti stažiranja i strukovnog naukovanja, koja je pokrenuta 14. prosinca 2011.,

—	uzimajući u obzir tromjesečni pregled Komisije za jesen 2016. „Zapošljavanje i socijalna kretanja u Europi”,

—	uzimajući u obzir dokument Komisije pod nazivom „Strateška suradnja za jednakost spolova od 2016. do 2020.”,

—	uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2010. o temi „Fleksibilni oblici zapošljavanja: vrlo atipični oblici ugovora”,

—	uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2014. o temi „Utjecaj krize na industrijske i radne uvjete u Europi” (15),

—	uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2015. o temi „Novi oblici zapošljavanja” (16),

—	uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2016. o temi „Istraživanje lažnog ugovaranja radova u Europskoj uniji” (17),

—	uzimajući u obzir Europsko istraživanje o radnim uvjetima (EWCS), koje je proveo Eurofound, i njegovo šesto Europsko istraživanje o radnim uvjetima – Pregled izvješća (18),

—	uzimajući u obzir Eurofoundov Europski rječnik industrijskih odnosa (19),

—	uzimajući u obzir temeljne standarde rada koje je uspostavila Međunarodna organizacija rada i njezine konvencije i preporuke o uvjetima rada,

—	uzimajući u obzir preporuku Međunarodne organizacije rada br. R198 iz 2006. u vezi s radnim odnosom (20) i njezine odredbe o određivanju radnog odnosa,

—	uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacija rada iz 2011. o politikama i propisima za borbu protiv nesigurnosti radnih mjesta (21),

—	uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije rada iz 2016. o nestandardnim oblicima zapošljavanja diljem svijeta (22),

—	uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije rada iz 2016. o izgradnji socijalnog stupa za europsku konvergenciju (23),

—	uzimajući u obzir Opću preporuku UN-a br. 28. iz 2010. u vezi s temeljnim obvezama država potpisnica u skladu s člankom 2. Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

—	uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe iz 2011. o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

—	uzimajući u obzir strategiju Vijeća Europe o jednakosti spolova za razdoblje 2014. – 2017.,

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0224/2017),

budući da je sve više nestandardnih i atipičnih oblika zaposlenja; budući da je tijekom zadnjih 15 godina u EU-u porastao broj radnika s ugovorima na određeno vrijeme i nepuno radno vrijeme; budući da su potrebne djelotvorne politike kako bi se poduprli različiti oblici zapošljavanja i kako bi se na odgovarajući način zaštitili radnici;

B.	budući da je tijekom posljednjih deset godina stopa standardnog oblika zaposlenosti pala sa 62 % na 59 % (24); budući da, u slučaju da se takav trend nastavi, postoji mogućnost da će se standardni ugovori primjenjivati tek na manji broj radnika;

budući da većinu ugovora o radu u EU-u još uvijek predstavljaju stalni ugovori na puno radno vrijeme te da se u nekim sektorima uz standardne oblike zapošljavanja mogu pronaći i atipični oblici; budući da atipični oblici zapošljavanja mogu negativno utjecati i na ravnotežu između poslovnog i privatnog života, i to zbog nestandardnog radnog vremena te neredovitih plaća i mirovinskih doprinosa;

D.	budući da se zbog novih oblika zapošljavanja koji su sve prisutniji, posebno u kontekstu digitalizacije i novih tehnologija, brišu granice između zapošljavanja kod druge osobe i samozapošljavanja (25), što može dovesti do smanjenja kvalitete zaposlenja;

budući da se neki novi oblici zapošljavanja na brojne načine razlikuju od tradicionalnih standardnih oblika; budući da se zbog nekih od njih mijenja odnos između poslodavca i zaposlenika, da se zbog nekih mijenja radna struktura i organizacija rada, a da se zbog nekih mijenja i jedno i drugo; budući da to može dovesti do porasta lažnog samozapošljavanja, pogoršanja radnih uvjeta i smanjenja socijalne zaštite, ali da može donijeti i prednosti; budući da je stoga provedba postojećeg zakonodavstva od neupitne važnosti;

budući da je rast stope zaposlenosti u Uniji nakon gospodarske krize dobrodošao, ali da se dijelom može zahvaliti rastu broja atipičnih ugovora o radu, koji u određenim slučajevima nose veći rizik od nesigurnosti nego standardni oblici zapošljavanja; budući da bi se veći naglasak trebao staviti na otvaranje kvalitetnih radnih mjesta;

budući da se ni u jednom trenutku nakon krize nije smanjio broj radnih mjesta na nepuno radno vrijeme te da je zaposlenost na puno radno vrijeme u Uniji još uvijek ispod razine koju je imala prije početka krize 2008.; budući da je, usprkos porastu koji se bilježi posljednjih godina, stopa zaposlenosti još uvijek niža od ciljanih 75 % iz strategije Europa 2020. te da ukazuje na velike razlike među državama članicama;

H.	budući da je važno razlikovati nove oblike zapošljavanja i postojanje nesigurnih radnih mjesta;

I.	budući da je nadležnost za socijalne politike podijeljena između Europske unije i država članica; budući da EU u tom području može samo nadopunjavati i podupirati države članice;

J.	budući da EU, bez usklađivanja zakona i propisa u državama članicama, može donijeti tek minimalne zahtjeve za radne uvjete;

K.	budući da je već uspostavljena Europska platforma za rješavanje problema neprijavljenog rada koja omogućuje užu prekograničnu suradnju i zajedničko djelovanje nadležnih tijela država članica i drugih dionika u cilju učinkovite bobe protiv neprijavljenog rada;

L.	budući da nesigurnost radnih mjesta rezultira segmentiranošću tržišta i većom nejednakosti u plaćama;

budući da još uvijek ne postoji zajednička definicija nesigurnosti radnih mjesta; budući da bi se takva definicija trebala donijeti u uskoj suradnji sa socijalnim partnerima; budući da vrsta ugovora ne može sama po sebi ukazivati na rizik od nesigurnosti radnog mjesta, već da, naprotiv, taj rizik ovisi o velikom broju faktora;

budući da standardni oblici zapošljavanja mogu značiti redovitu zaposlenost na puno radno vrijeme i redovitu dobrovoljnu zaposlenost na nepuno radno vrijeme na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme; budući da svaka država članica ima vlastite zakone i prakse o radnim uvjetima koji se primjenjuju na različite vrste ugovora o radu i stažiranja; budući da ne postoji općeprihvaćena definicija pojma „standardni oblik zaposlenja”;

O.	budući da najnoviji problemi povezani sa zastupanjem, koji se javljaju bilo zbog slabosti organizacija socijalnih partnera u nekim sektorima bilo zbog reformi u različitim europskim zemljama, ograničavaju uloge socijalnih partnera i utječu na sve radne odnose;

P.	budući da se nesigurnost radnih mjesta nerazmjerno bilježi u određenim sektorima poput poljoprivrede, građevinskog sektora i umjetnosti; budući da se u posljednjih nekoliko godina nesigurnost radnih mjesta proširila i na druge sektore, kao što su zrakoplovstvo i hotelijerstvo (26);

budući da prema nedavnim studijama srednjekvalificirani fizički radnici i niskokvalificirani radnici zarađuju manje, imaju slabije izglede za budućnost i nižu kvalitetu radnih mjesta; budući da su češće izloženi rizicima povezanima s okolišem i s položajem tijela te da se u njih bilježe niže razine i mentalnog zdravlja i fizičkog blagostanja (27);

budući da 46 % radne snage u EU-u čine žene te da su one posebno izložene nesigurnosti radnih mjesta koja proizlazi iz diskriminacije, među ostalim i kada je riječ o plaćama, te budući da žene u EU-u zarađuju oko 16 % manje nego muškarci; budući da postoji veća vjerojatnost da će žene raditi na nepuno radno vrijeme ili na vremenski ograničen ugovor ili pak na ugovor s manjim primanjima te da su stoga izloženije nesigurnosti; budući da takvi radni uvjeti dovode do cjeloživotnih gubitaka u pogledu prihoda i zaštite, bilo da je riječ o plaćama i mirovinama, bilo da je riječ o socijalnom osiguranju; budući da je vjerojatnije da će na stalnim radnim mjestima na puno radno vrijeme raditi muškarci nego žene; budući da su žene posebno izložene nedobrovoljnom radu na nepuno radno vrijeme, lažnom samozapošljavanju i neprijavljenom radu (28);

budući da je stopa nezaposlenosti u EU-u viša za muškarce nego za žene; budući da su glavni razlozi zbog kojih žene odlaze s tržišta rada potreba da se brinu o djeci i starijim osobama, vlastita bolest ili nesposobnost te druge osobne ili obiteljske odgovornosti; budući da se žene često suočavaju s diskriminacijom ili preprekama kada je riječ o njihovom postojećem ili budućem majčinstvu; budući da su neudane žene s uzdržavanom djecom izložene posebno visokom riziku od nesigurnosti;

T.	budući da je ravnopravnost muškaraca i žena temeljno pravo koje pretpostavlja jamčenje jednakih mogućnosti i jednakog postupanja u svim područjima života te da politike usmjerene na osiguravanje takve ravnopravnosti doprinose promicanju pametnog i održivog rasta;

U.	budući da mnogi radnici koji su zaposleni na nesigurnim radnim mjestima ili su nezaposleni nemaju pravo na roditeljski dopust;

V.	budući da mladim radnicima prijeti viši rizik od toga da se nađu na nesigurnom radnom mjestu; budući da je vjerojatnost da će biti u višestruko nepovoljnom položaju dvaput veća za radnike mlađe od 25 godina no za one stare 50 godina i više (29);

I. Za dostojanstven rad – poboljšanje radnih uvjeta i rješavanje problema nesigurnosti radnih mjesta

poziva države članice da u obzir uzmu sljedeće pokazatelje Međunarodne organizacije rada kako bi utvrdile postojanje radnog odnosa:

—	posao se obavlja u skladu s uputama i pod nadzorom druge stranke;

—	posao uključuje integraciju radnika u organizaciju poduzeća;

—	posao se obavlja isključivo ili uglavnom u korist druge osobe;

—	posao mora izvršavati radnik osobno;

—	posao se provodi u okviru određenog radnog vremena ili na određenom radnom mjestu ili na radnom mjestu koji su dogovorile stranke koja traže izvršavanje posla;

—	posao ima određeno trajanje i određeni kontinuitet;

—	posao zahtijeva dostupnost radnika ili uključuje obvezu stranke koja traži izvršavanje posla da osigura alat, materijale i strojeve;

—	radniku se isplaćuje periodična naknada koja predstavlja njegov ili njezin jedini ili glavni izvor prihoda, a može postojati i plaćanje u naravi kao što je u obliku hrane, smještaja ili prijevoza;

—	radnik uživa prava kao što su tjedni i godišnji odmor;

prima na znanje Eurofoundovu definiciju atipičnog rada, koja se odnosi na radne odnose koji nisu u skladu sa standardnim ili tipičnim modelom zaposlenja koje je na puno radno vrijeme, redovito i na neodređeno vrijeme, s jednim poslodavcem tijekom duljeg vremenskog razdoblja (30); naglašava da riječi „atipičan” i „nesiguran” nisu sinonimi;

smatra da nesigurno radno mjesto znači radno mjesto koje nije u skladu sa standardima EU-a niti s međunarodnim i nacionalnim normama i propisima i/ili kojim se ne mogu steći dostatni resursi za pristojan život ili odgovarajuća socijalna zaštita;

smatra da neki atipični oblici zaposlenja mogu dovesti do većeg rizika od neizvjesnosti i nesigurnosti, primjerice, do rada na ugovor na nepuno radno vrijeme i određeno vrijeme, na ugovor bez radnog vremena te neplaćenog stažiranja i pripravništva;

čvrsto vjeruje da, kada je riječ o fleksibilnosti na tržištu rada, cilj nije narušiti prava radnika u zamjenu za produktivnost i konkurentnost, već uspješno ostvariti ravnotežu između zaštite radnika i mogućnosti za pojedince i poslodavce da se dogovore o načinima rada koji najbolje odgovaraju potrebama i jednih i drugih;

smatra da rizik od nesigurnosti ovisi o vrsti ugovora, ali i o sljedećim čimbenicima:

—	mala ili nikakva sigurnost radnog mjesta zbog privremene prirode posla, kao na primjer u okviru neželjenih i često marginalnih ugovora na nepuno radno vrijeme te, u nekim državama članicama, nejasnog radnog vremena i obveza koje se mijenjaju zbog rada prema potrebi;

—	rudimentarna zaštita od otkaza i nedostatak socijalne zaštite u slučaju otkaza;

—	plaća koja nije dostatna za pristojan život;

—	nikakva ili ograničena prava i pogodnosti u okviru socijalne zaštite;

—	nikakva ili ograničena zaštita od svih oblika diskriminacije;

—	nikakve ili ograničene mogućnosti za napredovanje na tržištu rada ili razvoju karijere i usavršavanju;

—	niska razina kolektivnih prava i ograničeno pravo na kolektivnu zastupljenost;

—	radno okružje koje ne ispunjava minimalne zdravstvene i sigurnosne standarde (31);

podsjeća na definiciju „dostojanstvenog rada” koju je izradila Međunarodna organizacija rada i u kojoj se navodi sljedeće: „Dostojanstven rad je rad koji je produktivan i koji nudi pravedan prihod, uz sigurno radno mjesto i socijalnu zaštitu, bolje izglede za osobni razvoj i socijalnu integraciju, slobodu ljudi u vezi s izražavanjem vlastitih problema, organiziranjem i sudjelovanjem u odlukama koje utječu na njihov život te jednake prilike za sve žene i muškarce, kao i jednako postupanje prema njima” (32); potiče Međunarodnu organizaciju rada da toj definiciji doda pristojnu plaću; potiče Komisiju i države članice da se prilikom revizije ili izrade zakonodavstva o zapošljavanju drže te definicije;

podsjeća na čimbenike uspjeha za dobre prakse u borbi protiv nesigurnih radnih mjesta: snažan pravni temelj; uključenost socijalnih partnera i radničkih vijeća na radnom mjestu; suradnja s relevantnim dionicima; postizanje ravnoteže između fleksibilnosti i sigurnosti; sektorska usmjerenost; malo administrativno opterećenje za poslodavce; provedba od strane službi za inspekciju rada; i kampanje za podizanje razine osviještenosti;

napominje da je Program za dostojanstven rad međunarodne organizacije rada izričito namijenjen tomu da se zajamči stvaranje radnih mjesta, poštovanje prava na radnom mjestu, socijalna zaštita i socijalni dijalog te jednakost spolova; ističe da se dostojanstvenim radom posebno trebaju osigurati:

—	pristojna plaća kojom se jamči i pravo na slobodu udruživanja;

—	kolektivni dogovori u skladu s praksama država članica;

—	sudjelovanje radnika u radu poduzeća u skladu s praksama država članica;

—	poštovanje kolektivnog pregovaranja;

—	jednako postupanje prema radnicima na istom radnom mjestu;

—	zdravlje i sigurnost na radnom mjestu;

—	socijalna zaštita za radnike i uzdržavane članove njihovih obitelji;

—	odredbe o radnom vremenu i vremenu odmora;

—	zaštita od otkaza;

—	pristup osposobljavanju i cjeloživotnom učenju;

—	podržavanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života svih radnika; ističe da provedba tih prava iziskuje poboljšanje radničkog i socijalnog prava;

10.

napominje da brojni čimbenici, poput digitalizacije i automatizacije, doprinose transformaciji prirode posla, uključujući porast novih oblika zapošljavanja; u tom pogledu napominje da bi novi oblici rada mogli iziskivati nove i razmjerne propise koji su prilagodljivi potrebama kako bi se osiguralo da su obuhvaćeni svi oblici zapošljavanja;

11.

u kontekstu digitalnih radnih mjesta ponavlja da bi se radnicima koji rade na radnim mjestima povezanima s digitalnom platformom i drugi posrednicima trebali zajamčiti odgovarajuće socijalno i zdravstveno osiguranje i zaštita;

12.

ističe da se na digitalizaciju ne bi smjelo gledati samo kao na nešto što uništava radna mjesta te da ona, naprotiv, pruža mogućnosti za razvoj i nadogradnju pojedinačnih vještina;

13.

ističe da se predviđa da će 2020. u sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija biti 756 000 nepopunjenih radnih mjesta, što ukazuje na potrebu za poboljšanjem digitalnih vještina europske radne snage;

14.

ističe da je gospodarska kriza dovela do porasta migracijskih tokova u EU-u koji su ukazali na postojeće prepreke slobodnom kretanju osoba između država članica i na diskriminaciju na temelju nacionalnosti, zbog čega građanima EU-a prijeti nesigurnost radnih mjesta;

15.

ističe da nesigurni uvjeti rada, među kojima su neprijavljeni rad i lažno samozapošljavanje, imaju dugoročan učinak na mentalno zdravlje i fizičko blagostanje te da su zbog njih radnici izloženiji riziku od siromaštva, socijalne isključenosti i lošijeg stanja njihovih temeljnih prava;

16.

ističe da su radnici koji imaju vrlo kratkotrajne ugovore najizloženiji neželjenim učincima u fizičkim aspektima rada; naglašava da nesigurnost radnih mjesta u kombinaciji s nedostatkom kontrole nad radnim vremenom često rezultira profesionalnim rizicima uzrokovanima stresom;

17.

ističe da se u nekim gospodarskim sektorima prečesto pribjegava fleksibilnim ili atipičnim radnim odnosima, što zna rezultirati i zloporabom;

18.

poziva Komisiju i države članice da promiču politike kojima se osnažuje radnike, pripravnike i naučnike i to jačanjem socijalnog dijaloga i promicanjem kolektivnih pregovora, čime se osigurava da svi radnici, bez obzira na svoj status, imaju pristup pravu na udruživanje i kolektivno pregovaranje i ta do pravo koriste, slobodno i bez straha od izravnih ili neizravnih sankcija od strane poslodavca;

19.

naglašava važnost socijalnih partnera u zaštiti prava radnika, određivanju dostojanstvenih uvjeta rada te dostojanstvenih prava i primanja u skladu sa zakonima i praksama država članica, kao i u osiguranju savjetovanja i davanju smjernica poslodavcima i radnicima;

20.

poziva države članice da u uskoj suradnji sa socijalnim partnerima podržavaju karijerne mogućnosti kako bi se osobe lakše prilagodile različitim situacijama u kojima se nađu tijekom života, posebice putem cjeloživotnog strukovnog osposobljavanja, odgovarajućih davanja za nezaposlenost, prenosivosti socijalnih prava i aktivnih, učinkovitih politika tržišta rada;

21.

poziva Komisiju i države članice da promiču i zajamče učinkovitu zaštitu i jednaku plaću radnicima i radnicama koji svoj posao obavljaju u kontekstu radnog odnosa, i to putem sveobuhvatnog političkog odgovora čiji je cilj smanjiti nesigurno zapošljavanje, osigurati karijerne mogućnosti i odgovarajuću socijalnu zaštitu;

22.

ističe važnost inspektorata rada u državama članicama te naglašava da bi se oni trebali usmjeriti na cilj praćenja, osiguranja usklađenosti s radnim uvjetima, poboljšanja radnih uvjeta, zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu te borbe protiv nezakonita ili neprijavljena rada te ni pod kojim uvjetima ne smiju postati predmet zloporabe kako bi služili kao mehanizmi za nadzor nad migracijom; ističe rizik od diskriminacije radnika u najosjetljivijem položaju, te snažno osuđuje praksu poduzeća koja zapošljavaju migrante, a da im pritom ne osiguraju njihova puna prava i naknade ti ih ne informiraju o tom pitanju; stoga poziva države članice da inspektoratima rada pruže odgovarajuća sredstva kako bi se osiguralo učinkovito praćenje;

II. Prijedlozi

23.

traži od Komisije i država članica da riješe pitanje nesigurnih radnih mjesta, uključujući neprijavljeni rad i lažno samozapošljavanje, kako bi se zajamčilo da sve vrste ugovora o radu osiguravaju dostojanstvene radne uvjete uz odgovarajuću socijalnu zaštitu, u skladu s Programom za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada, člankom 9. UFEU-a, Poveljom EU-a o temeljnim pravima i Europskom socijalnom poveljom;

24.

poziva Komisiju i države članice da se bore protiv svih praksi koje bi mogle dovesti do povećanja broja nesigurnih radnih mjesta, čime se doprinosi ispunjavanju cilja iz strategije Europa 2020. koji se odnosi na smanjenje siromaštva;

25.

poziva države članice da povećaju kvalitetu radnih mjesta i nestandardnih radnih mjesta osiguravajući barem minimalne standarde u pogledu socijalne zaštite, razine minimalne plaće i pristup osposobljavanju i razvoju; naglašava da bi to trebalo učiniti uz zadržavanje mogućnosti ulaska;

26.

traži od Komisije i država članica da se pobrinu da nacionalni sustavi socijalne sigurnosti odgovaraju svrsi kad je riječ o novim oblicima zapošljavanja;

27.

poziva Komisiju da ocijeni nove oblike zapošljavanja potaknute digitalizacijom; osobito poziva na ocjenu pravnog statusa posrednika na tržištu rada i internetskih platformi te njihove odgovornosti; poziva Komisiju da revidira Direktivu Vijeća 91/533/EEZ od 14. listopada 1991. o obvezi poslodavca da obavijesti radnike o uvjetima koji se primjenjuju na ugovor o radu ili radni odnos (33) (tzv. „Direktiva o pisanoj izjavi”) kako bi se u obzir uzeli novi oblici zapošljavanja;

28.

naglašava potencijal ekonomije suradnje, posebno u pogledu novih radnih mjesta; poziva Komisiju i države članice da ocijene potencijal novih radnih normi koje proizlaze iz ekonomije suradnje; snažno ističe potrebu da se poveća zaštita radnika u tom sektoru jačanjem transparentnosti u pogledu njihova statusa, informacija koje im se pružaju i nediskriminacije;

29.

traži od Komisije da izvrši ciljanu reviziju Direktive o upućivanju radnika i da revidira Direktivu o radnicima zaposlenima preko poduzeća za privremeno zapošljavanje kako bi se osigurala temeljna socijalna prava svih radnika, uključujući jednaku plaće za jednak rad na istom mjestu;

30.

naglašava potrebu za javnim i privatnim ulaganjima za promicanje posebno onih sektora gospodarstva koji obećavaju najveći mogući multiplikacijski učinak, u cilju promicanja socijalne konvergencije prema gore i kohezije u Uniji te stvaranja dostojanstvenih radnih mjesta; u tom kontekstu ističe da je nužno podupirati mala i srednja te start-up poduzeća;

31.

naglašava da je potrebno riješiti problem neprijavljenog rada jer se njime smanjuju prihodi od poreza i socijalnih doprinosa te se stvara nesigurnost i loši radni uvjeti kao i nepošteno tržišno natjecanje među radnicima; pozdravlja uspostavu Europske platforme za jačanje suradnje u rješavanju neprijavljenog rada;

32.

ističe da s obzirom na broj radnika, posebno mladih osoba, koji u ovom razdoblju napuštaju svoje matične zemlje i odlaze u druge države članice u potrazi za zaposlenjem, postoji hitna potreba da se osmisle odgovarajuće mjere kojima će se zajamčiti da nijedan radnik ne ostane bez socijalne zaštite i zaštite radničkih prava; u tom pogledu poziva Komisiju i države članice da dodatno poboljšaju mobilnost rada u EU-u poštujući pritom načelo jednakog postupanja i štiteći plaće i socijalne standarde te jamčeći potpunu prenosivost socijalnih prava; poziva sve države članice da uspostave socijalne politike i politike zapošljavanja u svrhu ostvarenja jednakih prava i jednake plaće na istom radnom mjestu;

33.

sa zabrinutošću primjećuje slabljenje kolektivnog pregovaranja i pokrivenosti kolektivnim ugovorima; poziva Komisiju i države članice da promiču strateške politike univerzalne pokrivenosti radnika kolektivnim ugovorima, istodobno štiteći i povećavajući ulogu sindikata i organizacija poslodavaca;

34.

prepoznaje veliku ulogu socijalnih partnera u vezi s direktivama Unije o radu na nepuno radno vrijeme, ugovorima o radu na određeno vrijeme i radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje te potiče Komisiju da, u suradnji sa socijalnim partnerima, prema potrebi regulira nove oblike zapošljavanja; poziva Eurofound da razmotri način na koji socijalni partneri izrađuju strategije kako bi se osigurala kvaliteta radnih mjesta i borba protiv nesigurnog rada;

35.

poziva Komisiju i države članice da u okviru svojih nadležnosti osiguraju da pojedinačni samozaposleni radnici koji se u skladu sa zakonom smatraju poduzećima s jednim članom imaju pravo na kolektivne pregovore i na slobodno udruživanje;

36.

podsjeća na to da u skladu s Poveljom o temeljnim pravima Europske unije i Direktivom br. 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (34) (Direktiva o radnom vremenu), svaki radnik ima pravo na ograničenje najduljeg radnog vremena, na dnevni i tjedni odmor te na plaćeni godišnji odmor; naglašava da je potrebno osigurati da se ta prava primjenjuju na sve radnike, uključujući radnike koji rade ovisno o potrebi, radnike s marginalnim ugovorom na nepuno radno vrijeme i radnike zaposlene eksternalizacijom poslova internetskim korisnicima (crowdsourcing); podsjeća na to da Direktiva o radnom vremenu predstavlja zdravstvenu i sigurnosnu mjeru; poziva na provedbu odluka Suda Europske unije kojima se potvrđuje da dežurstvo u mjestu rada ulazi u radno vrijeme i da se kao naknada mora dobiti vrijeme za odmor;

37.

podsjeća da marginalnu zaposlenost na nepuno radno vrijeme obilježavaju niže razine sigurnosti radnog mjesta, slabije karijerne mogućnosti, manje ulaganja poslodavaca u osposobljavanje i veći udio niskih plaća; poziva države članice i Komisiju da potiču mjere kojima se osobama koje žele raditi dulje to omogućava;

38.

podsjeća na to da u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima svi imaju pravo na pristup strukovnom osposobljavanju i cjeloživotnom učenju; poziva države članice da osiguraju da su strukovno i cjeloživotno osposobljavanje dostupni i radnicima u atipičnim radnim odnosima; podsjeća da su mjere usavršavanja osobito važne u vrlo promjenjivom digitalnom gospodarstvu; podsjeća na to da nedostatak i neusklađenost vještina doprinose visokim razinama nezaposlenosti; pozdravlja nedavne inicijative za rješavanje problema nedostatka vještina;

39.

stoga poziva da Jamstvo za vještine bude novo pravo za svakoga, u svim životnim fazama, namijenjeno stjecanju osnovnih vještina za 21. stoljeće, uključujući pismenost, matematičke vještine, digitalnu i medijsku pismenost, kritičko razmišljanje, socijalne vještine i odgovarajuće vještine potrebne za zeleno i kružno gospodarstvo, uzimajući u obzir nove industrije i ključne sektore rasta i osiguravajući punu dostupnost osobama u nepovoljnim situacijama, uključujući osobe s invaliditetom, tražitelje azila, dugotrajno nezaposlene osobe i nedovoljno zastupljene skupine; naglašava da bi obrazovni sustavi trebali biti uključivi, pružati kvalitetno obrazovanje cjelokupnom stanovništvu, omogućavati ljudima da budu aktivni europski građani, pripremajući ih budu u stanju učiti i prilagođavati se tijekom cijelog života i odgovarati na društvene potrebe i potrebe na tržištu rada;

40.

ističe da bi politike država članica trebale biti formulirane i provedene u skladu s nacionalnim pravom i praksom, kroz savjetovanje i usku suradnju s organizacijama poslodavaca i radnika;

41.

podsjeća da nesigurna radna mjesta ne samo da štete pojedincu, već podrazumijevaju i znatne troškove za društvo u pogledu poreznih gubitaka i većih javnih rashoda gledajući dugoročno te potpore za osobe koje trpe dugoročne posljedice smanjenih primanja i teških radnih uvjeta; poziva Komisiju i države članice da potiču korištenje ugovora na neodređeno vrijeme i razmjenu najboljih praksi među državama članicama u cilju borbe protiv nesigurnog rada;

42.

podsjeća na to da su radnici u neslužbenom gospodarstvu suočeni s visokom razinom nesigurnosti; poziva Komisiju i države članice da donesu politike koje su prilagođene toj skupini radnika i koje ih štite rješavanjem njihovih problema bez obzira na njihov boravišni status;

43.

poziva Komisiju i države članice da se bore protiv neprijavljenog rada, lažnog samozapošljavanja i svih oblika nezakonitih praksi zapošljavanja, koje ugrožavaju radnička prava i sustave socijalne sigurnosti; ponavlja svoje stajalište da bi se u svim budućim politikama zapošljavanja u obzir trebalo uzeti sprečavanje ugovora na nula radnih sati;

44.

ističe da na nesigurnim radnim mjestima uglavnom rade radnici koji su u najnepovoljnijem položaju i koji su izloženi riziku od diskriminacije, siromaštva i isključenosti; posebno podsjeća na to da se zbog invaliditeta, različitog etničkog porijekla, vjere ili uvjerenja, ili pak zbog činjenice da se radi o ženi povećava rizik od suočavanja s nesigurnim radnim uvjetima; osuđuje sve oblike nesigurnih radnih mjesta bez obzira na vrstu ugovora;

45.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju učinkovitu zaštitu radnika u osjetljivom položaju; potiče Komisiju i države članice da poduzmu učinkovite mjere za borbu protiv diskriminacije žena na tržištu rada, s posebnim naglaskom na ravnoteži između posla i privatnog života i uklanjanju razlika u plaćama između spolova; poziva Komisiju da ocijeni je li Direktiva 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada prilagođena novim oblicima zapošljavanja;

46.

poziva Komisiju i države članice da ocijene svo zakonodavstvo usmjereno na aspekte nesigurnog rada u pogledu njegova utjecaja na spolove; smatra da je potrebno zakonodavne i nezakonodavne mjere usmjeriti na potrebe žena na nesigurnim radnim mjestima, jer će u protivnom u prekomjerno zastupljenoj skupini i dalje bilježiti prekomjeran utjecaj;

47.

smatra da ni u kojim okolnostima povećana potražnja za fleksibilnošću na tržištu rada ne bi smjela dovesti do toga da žene i dalje budu više zastupljene u atipičnim i nesigurnim radnim odnosima;

48.

poziva Komisiju i države članice da nadziru i riješe problema zlostavljanja (mobbing) na radnom mjestu, uključujući uznemiravanje trudnih zaposlenica ili bilo kakvo dovođenje u nepovoljan položaj nakon povratka s rodiljnog dopusta; potiče države članice da poštuju i provode zakonodavstvo o rodiljnim pravima kako žene ne bi bile u nepovoljnom položaju u pogledu mirovine zbog toga što su tijekom svojeg profesionalnog života postale majke; ističe da rodiljni dopust treba biti popraćen djelotvornim mjerama za zaštitu prava trudnica, majki koje su tek rodile i dojilja te samohranih majki, te da se u njima trebaju odraziti preporuke Međunarodne organizacije rada i Svjetske zdravstvene organizacije;

49.

ponavlja svoj zahtjev da se ljudima u svim radnim odnosima i samozaposlenim osobama omogući da akumuliraju prava koja im pružaju sigurne dohotke u okolnostima poput nezaposlenosti, bolesti, starosti, prekida u karijeri u svrhu odgoja djece ili drugih situacija koje uključuju skrb, ili radi osposobljavanja;

50.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju dostojanstvene radne uvjete za sva prva radna iskustva mladih, kao što su stažiranje, naukovanje ili mogućnosti u okviru Jamstva za mlade; potiče države članice da usvoje i provedu kvalitetne okvire koji se odnose na stažiranja, pripravništva i naukovanja i kojima se osiguravaju radnička prava te da, kada je riječ o radu mladih, naglasak stave na obrazovanje;

51.

poziva prvenstveno Komisiju, a potom i države članice da poduzmu korake za borbu protiv nesigurnih radnih mjesta među mladima; naglašava da je u tom pogledu važno da Komisija provede Jamstvo za mlade;

52.

preporučuje da države članice svim dobnim skupinama mladih osiguraju pristup besplatnom javnom obrazovanju visoke kvalitete, posebice na višim razinama obrazovanja i osposobljavanja, jer je dokazano da podizanje razine osposobljavanja pomaže pri smanjenju nejednakosti u radu između muškaraca i žena;

53.

ističe da bi se temeljna načela i prava na radu mogla bolje primjenjivati i razumjeti kada bi Komisija i države članice pojam „radnik” koristile kako ga definira Međunarodna organizacija rada, umjesto uže definiranog pojma „zaposlenik”;

54.

poziva Komisiju i države članice da promiču poduzetništvo i zadružni pokret među radnicima u poduzećima koja nude više usluga i u rastućem sektoru ekonomije suradnje i digitalnih platformi, s ciljem smanjenja rizika koje predstavljaju poslovni modeli u pogledu prava i radnih uvjeta radnika;

55.

ističe da kratkoročni ugovori u sektoru poljoprivrede odražavaju sezonsku narav poljoprivrednog rada; poziva da se to veliko prirodno ograničenje poštuje tako što će se poljoprivrednicima omogućiti da i dalje zapošljavaju na sezonskoj osnovi i i tako što će ih se poštedjeti tereta dodatne birokracije u zapošljavanju i upravljanju njihovom radnom snagom;

56.

poziva Komisiju da promiče zaštitu prava sezonskih radnika i podigne svijest o tom pitanju, a države članice da reguliraju socijalni i pravni status sezonskih radnika, da im zajamče zaštitu zdravstvenih, sigurnosnih i higijenskih uvjeta na radu te da im osiguraju socijalnu zaštitu, uz istodobno poštovanje članka 23. Direktive 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014.o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika (35), uključujući načelo „za jednaki rad jednaka plaća i jednaka socijalna zaštita”; ističe da je svim sezonskim radnicima potrebno pružiti obuhvatne informacije o radnim i socijalnim pravima, uključujući i informacije o mirovinama, uzimajući u obzir i prekogranični aspekt sezonskog rada;

o o

57.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 216, 20.8.1994., str. 12.

(2) SL L 204, 26.7.2006., str. 23.

(3) SL L 327, 5.12.2008., str. 9.

(4) SL L 18, 21.1.1997., str. 1.

(5) SL L 159, 28.5.2014., str. 11.

(6) SL L 177, 4.7.2008., str. 6.

(7) SL C 70 E, 8.3.2012., str. 1.

(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0321.

(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0059.

(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0346.

(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0360.

(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0010.

(13) SL C 303, 19.8.2016., str. 54.

(14) www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/…/IPOL_STU(2016)587285_EN.pdf.

(15) http://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files/ef_publication /field_ef_document/ef1398en.pdf

(16) https://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files /ef_publication/field_ef_document/ef1461en.pdf

(17) http://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files /ef_publication/field_ef_document/ef1639en.pdf

(18) http://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files /ef_publication/field_ef_document/ef1634en.pdf

(19) https://www.eurofound.europa.eu/observatories/eurwork/industrial-relations-dictionary

(20) http://www.ilo.org/dyn/normlex/en/ f?p=NORMLEXPUB:12100:0::NO::P12100_INSTRUMENT_ID:312535.

(21) http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---ed_dialogue/---actrav/documents/meetingdocument/wcms_164286.pdf

(22) http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---dgreports/---dcomm/---publ/documents/publication/wcms_534496.pdf

(23) http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---dgreports/---dcomm/---publ/documents/publication/wcms_490959.pdf

(24) Stalni ugovori na puno radno vrijeme predstavljaju 59 % svih radnih mjesta u EU-u; samozaposlene osobe koje upošljavaju radnike 4 %, slobodni suradnici 11 %, radnici koji su posao dobili preko poduzeća za privremeno zapošljavanje 1 %, radnici s ugovorom na neodređeno vrijeme 7 %, naučnici ili stažisti 2 %, radnici s marginalnim ugovorima na nepuno radno vrijeme (manje od 20 sati tjedno) 9 % te radnici sa stalnim ugovorima na nepuno radno vrijeme 7 %;

(25) Vidi Izvješće Međunarodne organizacije rada iz 2016. o izgradnji socijalnog stupa za europsku konvergenciju.

(26) Vidi studiju iz 2016. o temi „Nesigurnost radnih mjesta u Europi: obrasci, trendovi i strategije politike”.

(27) Eurofound (2014.): „Strukovni profili i radni uvjeti: skupine u višestruko nepovoljnom položaju”

(28) Vidi studiju iz 2016. o temi „Nesigurnost radnih mjesta u Europi: obrasci, trendovi i strategije politike”.

(29) Eurofound (2014.): „Strukovni profili i radni uvjeti: skupine u višestruko nepovoljnom položaju”

(30) Vidi: https://www.eurofound.europa.eu/observatories/eurwork/industrial-relations-dictionary/atypical-work

(31) Vidi Rezoluciju Europskog parlamenta od 19. listopada 2010. o radnicama u nesigurnom položaju.

(32) Izvješće Međunarodne organizacije rada od 14. studenoga 2016. o nestandardnim oblicima zapošljavanja diljem svijeta.

(33) SL L 288, 18.10.1991., str. 32.;

(34) SL L 299, 18.11.2003., str. 9.

(35) SL L 94, 28.3.2014., str. 375.

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/99

P8_TA(2017)0297

Sklapanje Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između EU-a i Kube (rezolucija)

Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. koja sadrži prijedlog nezakonodavne rezolucije o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube, s druge strane (12502/2016 – C8-0517/2016 – 2016/0298(NLE) – 2017/2036(INI))

(2018/C 334/10)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir uspostavu diplomatskih odnosa između EU-a i Kube 1988. godine,

—	uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (12502/2016),

—	uzimajući u obzir nacrt Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube, s druge strane (12504/2016),

—	uzimajući u obzir zahtjev za davanje suglasnosti koji je podnijelo Vijeće u skladu s člancima 207. i 209., člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) i člankom 218. stavkom 8. drugim podstavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) (C8-0517/2016),

—	uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegovu glavu V. o vanjskom djelovanju Unije,

—	uzimajući u obzir UFEU, a posebno njegov dio peti, glave I. – III. i V.,

—	uzimajući u obzir Zajedničko stajalište 96/697/ZVSP o Kubi od 2. prosinca 1996. koje je Vijeće donijelo na temelju članka J.2 UEU-a (1),

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2016/2233 od 6. prosinca 2016. o stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 96/697/ZVSP o Kubi (2),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. listopada 2016. o Globalnoj strategiji Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. rujna 2009. naslovljenu „Europska unija i Latinska Amerika: globalni akteri u partnerstvu” (COM(2009)0495),

—

uzimajući u obzir izjave s dosad održanih sastanaka na vrhu čelnika država i vlada zemalja Latinske Amerike i Kariba te Europske unije, a posebno izjavu s drugog sastanka na vrhu između EU-a i Zajednice latinskoameričkih i karipskih zemalja (CELAC), održanog u Bruxellesu 10. i 11. lipnja 2015. na temu „Oblikovanje zajedničke budućnosti: zajedničkim snagama za prosperitetna, kohezivna i održiva društva u korist naših građana”, na kojoj je usvojena politička izjava pod nazivom „Partnerstvo za budući naraštaj”,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Zajedničkoj strategiji EU-a i Kariba od 19. studenoga 2012.,

—	uzimajući u obzir da je posebni predstavnik za ljudska prava prisustvovao zajedničkoj sjednici Odbora za vanjske poslove i Pododbora za ljudska prava Europskog parlamenta održanoj 12. listopada 2016. kako bi obrazložio rezultate dijaloga o ljudskim pravima između Kube i EU-a,

—	uzimajući u obzir izvješća kubanskih organizacija civilnog društva,

—	uzimajući u obzir svoju zakonodavnu Rezoluciju od 5. srpnja 2017. (3) o nacrtu odluke,

—	uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kubi, osobito onu od 17. studenoga 2004. o Kubi (4), od 2. veljače 2006. o politici EU-a prema kubanskoj vladi (5), od 21. lipnja 2007. o Kubi (6) i od 11. ožujka 2010. o zatvorenicima savjesti na Kubi (7),

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i ostale međunarodne sporazume i instrumente u vezi s ljudskim pravima,

—	uzimajući u obzir članak 99. stavak 2. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0233/2017),

A.	budući da između Europe i Kube postoje duboke povijesne, gospodarske i kulturne veze;

B.	budući da je spektar odnosa između EU-a i zemalja Latinske Amerike i Kariba raznolik i širok;

C.	budući da EU održava odnose sa Zajednicom latinskoameričkih i karipskih država (CELAC); budući da CELAC pozdravlja mogućnost proširenja odnosa između EU-a i Kube;

D.	budući da je Kuba jedina zemlja Latinske Amerike i Kariba s kojom EU nije bio potpisao nikakvu vrstu sporazuma; budući da je 20 njegovih država članica potpisalo razne vrste bilateralnih sporazuma i održava dobre odnose s tim otokom;

E.	budući da je Zajedničko stajalište 96/697/ZVSP stavljeno izvan snage Odlukom Vijeća (ZVSP) 2016/2233 od 6. prosinca 2016.;

budući da je 2008. ponovno započet dijalog na visokoj razini između EU-a i Kube te je nastavljena bilateralna razvojna suradnja; budući da je Vijeće 2010. pokrenulo raspravu o budućnosti odnosa između EU-a i Kube te u veljači 2014. usvojilo smjernice za pregovore, nakon čega su službeni pregovori oko Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji započeli u travnju 2014., a zaključeni 11. ožujka 2016.;

G.	budući da se Sporazumom definiraju opća načela i ciljevi odnosa između EU-a i Kube, uključujući tri glavna dijela: o političkom dijalogu, o suradnji i dijalogu u području sektorskih politika te o trgovini i trgovinskoj suradnji;

budući da se ljudska prava spominju i u dijelu o političkom dijalogu i u dijelu o suradnji; budući da Sporazumom obje stranke potvrđuju svoje poštovanje univerzalnih ljudskih prava utvrđenih Općom deklaracijom o ljudskim pravima i ostalim relevantnim međunarodnim instrumentima za ljudska prava; budući da Sporazumom obje stranke potvrđuju svoju predanost osnaživanju uloge Ujedinjenih naroda te svim načelima i ciljevima utvrđenima u Povelji Ujedinjenih naroda; budući da bi se, u skladu s člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji, vanjsko djelovanje Unije trebalo voditi načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava, uključujući građanska, politička, gospodarska, socijalna i kulturna prava, kao i temeljnih sloboda, poštovanjem ljudskog dostojanstva, načelima jednakosti i solidarnosti te poštovanjem načelâ Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava; budući da, u tom smislu, poštovanje ljudskih prava te zaštita demokracije i vladavine prava trebaju biti osnovna težnja Sporazuma;

I.	budući da Sporazum sadrži tzv. klauzulu o ljudskim pravima, standardni ključni element međunarodnih sporazuma EU-a koji omogućava obustavu Sporazuma u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima;

J.	budući da su se obje stranke složile oko općih modaliteta i područja suradnje u dijelu o suradnji, među kojima su i pitanja poput ljudskih prava, upravljanja, pravosuđa i civilnog društva;

budući da je Kuba spremna prihvatiti suradnju s EU-om u okviru Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR); budući da su ključni ciljevi EIDHR-a potpora demokraciji u trećim zemljama i njezin razvoj i jačanje, te veće poštovanje i pridržavanje ljudskih prava i temeljnih sloboda; budući da Sporazumom obje stranke uviđaju da se demokracija temelji na slobodno izraženoj volji naroda da odlučuje o svojem političkom, gospodarskom, društvenom i kulturnom sustavu te na njegovu potpunom sudjelovanju u svim aspektima života;

L.	budući da je dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Kube, pod vodstvom posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava, uspostavljen 2015.; budući da je stanje ljudskih prava i dalje razlog za zabrinutost;

budući da su pitanja o kojima se raspravljalo na drugom sastanku u okviru dijaloga o ljudskim pravima, održanom na Kubi u lipnju 2016. uz sudjelovanje resornih ministara i agencija, obuhvaćala slobodu udruživanja i ljudska prava u multilateralnom kontekstu, primjerice smrtnu kaznu; budući da je treći sastanak u okviru dijaloga o ljudskim pravima održan 22. svibnja 2017. u Bruxellesu;

N.	budući da je Parlament u tri navrata dodijelio Nagradu Saharov za slobodu mišljenja kubanskim aktivistima, tj. Oswaldu Payái 2002., Damama u bijelom 2005. i Guillermu Fariñasu 2010.;

O.	budući da je EU postao najveći vanjski ulagač u Kubu te njezin vodeći izvozni i sveukupni trgovinski partner, pri čemu su se između 2009. i 2015. ukupna trgovina i izvoz EU-a prema Kubi udvostručili;

budući da je jedan dio Sporazuma posvećen načelima međunarodne trgovine i odnosi se na suradnju u području carinske kontrole, olakšavanje i diversifikaciju trgovine, norme i tehnička pravila, održivu trgovinu te promicanje stabilnog, transparentnog i nediskriminirajućeg poslovnog i investicijskog sustava; budući da bi trgovinska liberalizacija, gospodarska i financijska ulaganja, tehnološke inovacije i opće tržišne slobode omogućile tom otoku da modernizira svoje gospodarstvo;

Q.	budući da su 2011. nakon postupka javne rasprave usvojeni prijedlozi reforme, obnove i modernizacije u okviru Smjernica za gospodarsku i socijalnu politiku Kube;

R.	budući da su 2016. na Kubi započele dvije nove javne rasprave, o razradi koncepta gospodarskog i socijalnog modela te o nacionalnom planu gospodarskog i socijalnog razvoja do 2030.: vizija države, njezinih prioriteta i strateških sektora;

S.	budući da su EU i Kuba odlučili integrirati rodnu perspektivu u sva područje suradnje i posebnu pozornost posvetiti prevenciji i borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama;

T.	budući da je Kuba potpisnica 11 od ukupno 18 konvencija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima te da je ratificirala osam od njih; budući da Kuba nije ratificirala Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima ni Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima;

U.	budući da je Kuba ratificirala svih osam temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada (MOR);

V.	budući da je Nacionalna skupština Kube od 1977. član svjetske Međuparlamentarne unije;

W.	budući da je Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila 26 uzastopnih rezolucija u cilju ukidanja embarga koji je SAD nametnuo Kubi te da je u listopadu 2016. takva rezolucija prvi put jednoglasno donesena;

X.	budući da se i dalje protivi izvanteritorijalnim zakonima, što je stav koji je istaknuo u brojnim prigodama i s kojim se slažu europske institucije, jer se tim zakonima izravno šteti kubanskom stanovništvu i utječe na aktivnosti europskih poduzeća;

pozdravlja činjenicu da je 12. prosinca 2016. u Bruxellesu potpisan Sporazum između EU-a i Kube te izjavljuje da je riječ o instrumentu koji pruža novi okvir za odnose između EU-a i Kube te kojim se i dalje podupiru interesi EU-a i zamjenjuje Zajedničko stajalište iz 1996.; ističe da uspjeh Sporazuma ovisi o njegovoj provedbi i mjeri u kojoj ga se strane pridržavaju;

smatra da su odnosi između EU-a i Kube od velike strateške vrijednosti;

smatra da struktura, sadržaj i dinamika Sporazuma odražavaju načela i vrijednosti koje su institucije EU-a utvrdile u području vanjskih odnosa;

ističe činjenicu da je Vijeće EU-a pristalo uspostaviti novi okvir za odnose s Kubom te odlučilo započeti pregovore i uspješno ih privesti kraju u izrazito kratkom roku;

ističe obvezu koju je Kuba preuzela u odnosu s EU-om te odgovornost obiju stranaka kad je riječ o ispunjenju odredbi Sporazuma, među ostalim i putem političkog dijaloga;

podsjeća da će Sporazum o političkom dijalogu i suradnji, kao prvi sporazum između EU-a i Kube, biti prekretnica u bilateralnim odnosima dviju stranaka; pozdravlja činjenicu da su obje stranke odlučile strukturirano razvijati taj odnos te su pristale na zajednički plan i obveze koji su obvezujući za obje potpisnice;

ističe relevantnost uvrštenja dijela o političkom dijalogu i uspostave institucionaliziranog dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Kube; poziva EU da tijekom cijelog dijaloga podržava stajališta Parlamenta o demokraciji, univerzalnim ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao što su sloboda izražavanja, okupljanja i političkog udruživanja, slobodan pristup informacijama u svim oblicima te njegovu „globalnu politiku potpore braniteljima ljudskih prava”; potiče obje stranke da uspostave jamstva za rad branitelja ljudskih prava te za aktivno sudjelovanje svih aktera civilnog društva i političke oporbe, bez ograničenja, u spomenutome dijalogu; međutim, napominje da se dijalogom o ljudskim pravima dosad nije stalo na kraj proizvoljnim politički motiviranim pritvaranjima na Kubi; naprotiv, prema Kubanskom odboru za ljudska prava i nacionalno pomirenje, posljednjih godina represivnih mjera ima sve više;

naglašava važnost dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Kube i pozdravlja činjenicu da je započeo prije zaključenja pregovora o Sporazumu; ponavlja da ciljevi politike EU-a prema Kubi obuhvaćaju poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda te olakšanje gospodarske i socijalne modernizacije u svrhu poboljšanja životnog standarda stanovnika Kube;

prima na znanje trud koji je Kuba uložila kako bi u svoje nacionalno zakonodavstvo uvrstila temeljna načela ljudskih i radničkih prava Ujedinjenih naroda te apelira na Kubu da ratificira preostale konvencije Ujedinjenih naroda u području ljudskih prava, točnije Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima te Fakultativni protokol Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena; prima na znanje rad kubanskog Nacionalnog centra za spolni odgoj; poziva kubansku vladu da nastavi ulagati trud u cilju okončanja svih vrsta diskriminacije i marginalizacije usmjerenih protiv zajednice LGBTI;

10.

apelira na kubansku vladu da uskladi svoju politiku u području ljudskih prava s međunarodnim normama utvrđenim u poveljama, deklaracijama i međunarodnim instrumentima kojih je Kuba potpisnica; ustraje u tome da se progonom i zatvaranjem bilo koje osobe zbog njezinih ideala i mirne političke aktivnosti krše odredbe utvrđene u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima te stoga poziva na oslobađanje svih osoba zatvorenih pod takvim okolnostima;

11.

podsjeća da Sporazum sadrži odredbu o obustavi Sporazuma u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da se pobrinu za uspostavu redovite razmjene informacija s Parlamentom o provedbi Sporazuma, o ispunjenju zajedničkih obveza utvrđenih Sporazumom, a osobito o poštovanju svih odredbi spomenutih u ovoj rezoluciji i povezanih s ljudskim i radničkim pravima te pravima povezanim s okolišem; poziva ESVD, osobito putem Delegacije EU-a, da čini sve što je u njegovoj moći da pomno prati stanje u pogledu ljudskih prava i temeljnih sloboda na Kubi tijekom provedbe Sporazuma te do o tome izvješćuje Parlament;

12.

ističe da bi Sporazum trebao doprinijeti poboljšanju životnih uvjeta i socijalnih prava kubanskih građana, potvrđujući važnost sustavnog rada na promicanju vrijednosti demokracije i ljudskih prava, uključujući slobodu izražavanja, udruživanja i okupljanja;

13.

pozdravlja činjenicu da se u Sporazumu civilno društvo izričito navodi kao jedan od aktera suradnje; izražava duboku solidarnost sa stanovništvom Kube i potporu napretku prema demokraciji i poštovanju i promicanju temeljnih sloboda; potiče obje stranke Sporazuma da promiču aktivnu ulogu kubanskog civilnog društva tijekom provedbene faze Sporazuma;

14.

podsjeća na važnu ulogu kubanskog civilnog društva u gospodarskom i demokratskom razvoju zemlje; naglašava da civilno društvo treba imati vodeću ulogu u svim područjima Sporazuma, uključujući u dijelu povezanom s razvojnom pomoći; podsjeća na potporu koju je Parlament preko Nagrade Saharov pružio kubanskom civilnom društvu u njegovoj ulozi promicanja ljudskih prava i demokracije na Kubi;

15.

podsjeća na to da je razina internetske povezivosti na Kubi među najnižima u svijetu te da je pristup internetu vrlo skup, a sadržaj i dalje ograničen; pozdravlja činjenicu da sve više Kubanaca dobiva pristup internetu, no smatra da bi vlada trebala poduzeti daljnje korake za poticanje necenzuriranog pristupa i poboljšanje digitalnih prava stanovništva;

16.

poziva ESVD da u odgovarajućim intervalima i u skladu sa sustavom koordinacije predviđenim Sporazumom obavještava Parlament o tijeku provedbe Sporazuma i o njegovoj primjeni;

17.

prima na znanje normalizaciju odnosa između Kube i Sjedinjenih Američkih Država, postignutu ponovnom uspostavom diplomatskih odnosa 2015. godine i potiče daljnja nastojanja u tom pogledu;

18.

ponavlja svoje tradicionalno načelo protivljenja zakonima i mjerama s izvanteritorijalnim učinkom, koje dijele ostale europske institucije i koje je potvrđeno u brojnim prigodama, jer se njima šteti kubanskom stanovništvu i normalnom poslovanju europskih poduzeća;

19.

uviđa da Sporazum može doprinijeti procesima reforme, prilagodbe i modernizacije koji su na Kubi već predloženi, osobito u pogledu diversifikacije međunarodnih partnera Kube i uspostave općeg okvira za politički i gospodarski razvoj; ističe da bi jače političke i gospodarske veze s Kubom mogle pomoći u napretku političkih reformi u toj zemlji u skladu s težnjama kubanskog naroda; poziva europske institucije i države članice da pomognu ekonomskoj i političkoj tranziciji na Kubi i da pritom potiču razvoj prema demokratskim i izbornim standardima kojima se poštuju temeljna prava svih njezinih građana; podržava korištenje različitih instrumenata vanjske politike EU-a, a posebno EIDHR-a, u cilju jačanja dijaloga EU-a s kubanskim civilnim društvom i onima koji podržavaju mirnu tranziciju na Kubi;

20.

napominje da je Sporazum o političkom dijalogu i suradnji prvi sporazum između EU-a i Kube, zbog čega predstavlja novi pravni okvir za njihove odnose te sadržava poglavlje o trgovini i trgovinskoj suradnji u cilju stvaranja predvidljivijeg i transparentnijeg okruženja za lokalne i europske gospodarske subjekte;

21.

ističe da stupom trgovine i trgovinske suradnje Sporazuma nisu predviđene trgovinske povlastice za Kubu; podsjeća da su tim stupom pokriveni carinska suradnja, olakšavanje trgovine, intelektualno vlasništvo, sanitarne i fitosanitarne mjere, tehničke prepreke u trgovini, tradicionalni i obrtnički proizvodi, trgovina i održivi razvoj, suradnja u zaštiti trgovine, pravila o podrijetlu i ulaganja;

22.

napominje da se Sporazumom pruža platforma za širenje bilateralnih trgovinskih i investicijskih odnosa te uspostavu konvencionalnih temelja za trgovinske i gospodarske odnose između EU-a i Kube;

23.

podržava dugotrajnu praksu koja podrazumijeva da se odredbe politički važnih sporazuma koje se odnose na trgovinu i ulaganja privremeno ne primjenjuju sve dok Parlament ne da svoju suglasnost, što je potvrdila i povjerenica Cecilia Malmström na svojem saslušanju 29. rujna 2014.; poziva Vijeće, Komisiju i ESVD da nastave i prošire tu praksu na sve međunarodne sporazume koji se odnose na vanjsko djelovanje EU-a u području trgovine, kao što je riječ kod Sporazuma;

24.

smatra da će Sporazum služiti promicanju dijaloga i gospodarske suradnje, lakšoj uspostavi predvidljive i transparentne poduzetničke klime te razvoju snažnijeg i stabilnijeg okvira u budućnosti, čime će se osigurati da Kubanci mogu sudjelovati u ulaganjima zajedno s poduzećima i pojedincima iz EU-a;

25.

osim toga, poziva i europska poduzeća koja posluju na Kubi, posebice ona koja imaju kredite ili primaju bilo kakvu javnu financijsku pomoć, da primjenjuju iste radne i etičke standarde koje su dužna primjenjivati u svojim zemljama podrijetla;

26.

pozdravlja činjenicu da je Kuba ratificirala svih osam temeljnih konvencija MOR-a i traži preuzimanje obveze njihove brze provedbe; odlučno poziva Kubu i sve zemlje s kojima Kuba ima sporazume ili o njima pregovara da ratificiraju i poštuju propise MOR-a i Program za dostojanstven rad te da zabrane sve oblike iskorištavanja radnika; napominje da postoje područja u kojima su socijalna i radnička prava dovedena u pitanje, primjerice praksa zapošljavanja u kubanskim poduzećima koja su u državnom vlasništvu i praksa zapljene plaća u sektoru turizma; u tom kontekstu ističe da svi radnici moraju imati temeljna radnička prava i odgovarajuću socijalnu zaštitu u skladu s konvencijama MOR-a te poziva obje stranke da na tome rade u skladu s člankom 38. Sporazuma;

27.

napominje da je EU glavni izvozni i drugi najveći trgovinski partner Kube te njezin najveći strani ulagač; ističe da vanjskotrgovinska politika EU-a ne predviđa trgovinske povlastice za Kubu te da se carinske stope EU-a primjenjuju u skladu s objavom Svjetske trgovinske organizacije (WTO); podsjeća da je Kuba od siječnja 2014. izgubila svoje trgovinske povlastice za izvoz u EU zbog reforme Općeg sustava povlastica EU-a (OSP), s obzirom na to da je dosegla kategoriju zemlje s višim srednjim dohotkom te stoga više ne zadovoljava kriterije prihvatljivosti; nadalje, ističe da trgovina i dalje čini umjeren udio gospodarstva Kube te da izvoz i uvoz zajedno iznose 26,4 % BDP-a;

28.

predlaže da se istraži mogućnost da se Kuba u budućnosti uključi u Sporazum o gospodarskom partnerstvu EU-a i CARIFORUM-a, koji sadržava mnoga specifična i korisna poglavlja o trgovinskoj suradnji te koji bi Kubi pružio mogućnost za daljnju regionalnu integraciju;

29.

napominje da je Kuba član WTO-a te stoga naglašava da je potrebno da poštuje temeljna načela WTO-a, kao što su olakšavanje trgovine, sporazumi u pogledu prepreka trgovini, sanitarne i fitosanitarne mjere i instrumenti za zaštitu trgovine;

30.

poziva Kubu da ratificira Sporazum WTO-a o olakšavanju trgovine koji je stupio na snagu u veljači 2017.; pozdravlja osnivanje Odbora za olakšavanje trgovine u toj zemlji te u tom kontekstu traži od Komisije i ESVD-a da pružaju tehničku podršku;

31.

ističe da je carinska suradnja ključno područje u kojemu je potreban razvoj radi rješavanja važnih izazova kao što su, među ostalim, sigurnost granica, javno zdravstvo, zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla, borba protiv krivotvorene robe i borba protiv terorizma; poziva Komisiju i ESVD da pruže tehničku i financijsku pomoć te da zajedničkim sporazumom uspostave bilateralne instrumente koji će pomoći Kubi u provedbi mjera za olakšavanje trgovine i informacijskih usluga;

32.

naglašava da je potrebno da izvoz iz Kube bude raznovrsniji, izvan okvira tradicionalnih proizvoda, i traži od Komisije da uspostavi ad hoc službe za trgovinu u cilju razmjene najboljih praksi i pružanja potrebnog znanja kubanskim izvoznicima o tome kako unaprijediti pristup robe na tržištu EU-a;

33.

pozdravlja ulogu Svjetske carinske organizacije u pružanju strateške podrške Carinskoj upravi Republike Kube (Aduanas General de la República) u okviru programa Mercator kako bi se procijenila spremnost za provedbu Sporazuma WTO-a o olakšavanju trgovine; ističe da je važno da Carinska uprava Republike Kube aktivno provodi Sporazum o olakšavanju trgovine i traži od Komisije da pomogne Kubi u tom procesu;

34.

prima na znanje mjere koje su kubanske vlasti poduzele u cilju poticanja slobodnog poduzetništva i ekonomske liberalizacije; ističe važnost postupnog osnaživanja privatnog sektora; ističe činjenicu da će razvoj snažnih inozemnih ulaganja u cilju poboljšanja fizičke i tehnološke infrastrukture zemlje te izgradnje konkurentnog sustava proizvodnje na Kubi iziskivati dodatne ekonomske i financijske mjere s propisima kojima se zemlji pružaju pravna sigurnost, među ostalim putem neovisnih, transparentnih i nepristranih institucija, te gospodarska stabilnost; ističe da bi se Kuba mogla osloniti na iskustvo država članica EU-a u tom pogledu;

35.

traži da se Kuba uvrsti među zemlje obuhvaćene mandatom EIB-a za vanjsko kreditiranje u mjeri u kojoj ispunjava zahtjeve koje postavlja EIB;

36.

sa zadovoljstvom dočekuje odredbe Sporazuma koje se odnose na održivi gospodarski i društveni razvoj te razvoj u području okoliša na Kubi, osobito preuzete obveze u pogledu rada na ostvarenju Programa održivog razvoja do 2030. i s njime povezanih ciljeva održivog razvoja, imajući u vidu Program djelovanja iz Addis Abebe o financiranju za razvoj; poziva obje stranke da nakon ratifikacije Sporazuma što prije uspostave dijalog posvećen provedbi Programa održivog razvoja do 2030.;

37.

podsjeća da su diplomatski odnosi između EU-a i Kube uspostavljeni 1988., da je Kuba primatelj razvojne i humanitarne pomoći EU-a od 1984. i da trenutačno u okviru Uredbe o Instrumentu razvojne suradnje za razdoblje od 2014. – 2020. prima pomoć od EU-a u visini od 50 milijuna EUR;

38.

podsjeća da će se Sporazumom olakšati sudjelovanje Kube u programima EU-a te poboljšati provedba višegodišnjeg okvirnog programa za razdoblje od 2014. – 2020. kako bi se pružila potpora provedbi strategije za gospodarsku i socijalnu modernizaciju koju je donijela kubanska vlada;

39.

izražava zabrinutost zbog činjenice da je Kuba, kao zemlja koju Odbor za razvojnu pomoć OECD-a klasificira kao zemlju s višim srednjim dohotkom, izložena riziku postupnog ukidanja razvojne pomoći koju prima u okviru Instrumenta razvojne suradnje; smatra da činjenica da je riječ o otočnoj zemlji u razvoju, uz gospodarsko stanje s kojim je suočena, pogoršano negativnim utjecajem jednostranih prisilnih mjera, opravdava donošenje mjera kojima bi se omogućio nastavak pružanja pomoći Unije Kubi te da bi to trebalo posebno uzeti u obzir u okviru sljedeće evaluacije na sredini razdoblja Uredbe o Instrumentu razvojne suradnje;

40.

podržava činjenicu da su obje stranke potvrdile da sve razvijene zemlje trebaju izdvajati 0,7 % svojeg bruto nacionalnog dohotka za službenu razvojnu pomoć te da sva gospodarstva u usponu i zemlje s višim srednjim dohotkom trebaju postaviti za cilj povećanje doprinosa za međunarodno javno financiranje;

41.

pozdravlja promicanje rodne perspektive u svim relevantnim područjima suradnje, uključujući održivi razvoj;

42.

uviđa i pozdravlja važnu ulogu koju Kuba ima u okvirima suradnje jug – jug, obveze koje je preuzela i njezinu međunarodnu solidarnost koju pokazuje slanjem humanitarne pomoći, ponajprije u području zdravstva i obrazovanja;

43.

napominje da Sporazum pruža priliku Kubi da bude uključenija u programe EU-a i da ima veći pristup njima, uključujući Okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor 2020. i Erasmus+, program za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport, kojima bi se potaknule akademske i međuljudske razmjene;

44.

napominje da će Sporazum postati i instrument kojim se na multilateralnim forumima promiču zajednička rješenja za globalne izazove kao što su migracije, borba protiv terorizma i klimatske promjene;

45.

potvrđuje svoju odluku o slanju službenog izaslanstva Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta na Kubu; poziva kubanske vlasti da izaslanstvima EP-a omoguće ulazak i pristup sugovornicima;

46.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Republike Kube.

(1) SL L 322, 12.12.1996., str. 1.

(2) SL L 337 I, 13.12.2016., str. 41.

(3) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2017)0296.

(4) SL C 201 E, 18.8.2005., str. 83.

(5) SL C 288 E, 25.11.2006., str. 81.

(6) SL C 146 E, 12.6.2008., str. 377.

(7) SL C 349 E, 22.12.2010., str. 82.

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/106

P8_TA(2017)0301

Epidemije HIV-a, tuberkuloze i hepatitisa C u porastu su u Europi

Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o mjerama EU-a za suzbijanje HIV-a/AIDS-a, tuberkuloze i hepatitisa C (2017/2576(RSP))

(2018/C 334/11)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir Odluku br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2119/98/EZ (1),

—	uzimajući u obzir Akcijski plan Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) s mjerama zdravstvenog sektora za suzbijanje HIV-a u europskoj regiji SZO-a, koji se bavi globalnom strategijom zdravstvenog sektora za suzbijanje HIV-a za razdoblje 2016. – 2021.,

—	uzimajući u obzir godišnje epidemiološko izvješće Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti iz 2014. o spolno prenosivim bolestima, uključujući HIV i viruse koji se prenose krvlju,

—	uzimajući u obzir sustavni pregled raširenosti hepatitisa B i C u Europskoj uniji i Europskom gospodarskom prostoru iz 2016. koji je izradio Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti,

—	uzimajući u obzir pisanu izjavu o hepatitisu C od 29. ožujka 2007. (2),

—	uzimajući u obzir dokument sa smjernicama za kontrolu tuberkuloze među ugroženim i teško dostupnim skupinama stanovništva koje je izradio Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti 2016.,

—	uzimajući u obzir Akcijski plan za suzbijanje tuberkuloze u europskoj regiji SZO-a za razdoblje 2016. – 2020. (3),

—	uzimajući u obzir ishod neformalnog sastanka ministara zdravstva EU-a održanog u Bratislavi 3. i 4. listopada 2016. na kojem su se države članice dogovorile da će poduprijeti razvoj integriranog političkog okvira EU-a za HIV, tuberkulozu i virusni hepatitis,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenoga 2016. naslovljenu „Budući koraci za održivu europsku budućnost – Europske mjere za održivost” koja obuhvaća gospodarsku, socijalnu i okolišnu dimenziju održivog razvoja te upravljanje, u EU-u i svijetu i u kojoj Europska komisija izjavljuje da će „pridonijeti praćenjem i revizijom napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU-a te izvješćivanjem o njemu” (COM(2016)0739),

—	uzimajući u obzir zajedničku izjavu o tuberkulozi i njezinoj multirezistentnosti na lijekove donesenu na prvoj konferenciji ministara Istočnog partnerstva na tu temu održanoj 30. i 31. ožujka 2015. u Rigi,

—

uzimajući u obzir prvu Globalnu strategiju zdravstvenog sektora za suzbijanje virusnog hepatitisa za razdoblje 2016. – 2021. koju je izradio SZO i u svibnju 2016. usvojila Svjetska zdravstvena skupština i u kojoj se ističe da opće zdravstveno osiguranje ima ključnu ulogu te čiji su ciljevi usklađeni s ciljevima održivog razvoja: do 2030. smanjiti broj novih slučajeva za 90 % i stopu smrtnosti za 65 %, pri čemu je krajnji cilj iskorijeniti virusni hepatitis kao prijetnju javnom zdravlju,

—

uzimajući u obzir Akcijski plan SZO-a s mjerama zdravstvenog sektora za suzbijanje virusnog hepatitisa u europskoj regiji SZO-a, čiji je opći cilj do 2030. iskorijeniti virusni hepatitis kao prijetnju javnom zdravlju u europskoj regiji i to na način da se smanje pobol i smrtnost prouzročeni virusnim hepatitisom i komplikacijama povezanim s njime te da se svima zajamči jednak pristup preporučenim mjerama prevencije kao i uslugama testiranja, njege i liječenja,

—	uzimajući u obzir Europski akcijski plan za suzbijanje HIV-a/AIDS-a za razdoblje 2012. – 2015. koji je osmislio SZO,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 2. ožujka 2017. o mogućnostima EU-a za poboljšanje pristupa lijekovima (4) u kojoj se od Komisije i država članica traži da donesu strateške planove kako bi zajamčile pristup lijekovima kojima se može spasiti život i kako bi koordinirale plan za iskorjenjivanje hepatitisa C u Europskoj uniji pomoću instrumenata kao što je europska zajednička javna nabava,

—	uzimajući u obzir okvir Ujedinjenih naroda kojim su uspostavljeni ciljevi održivog razvoja, a osobito treći cilj održivog razvoja koji uključuje cilj iskorjenjivanja epidemije HIV-a i tuberkuloze do 2030. i borbu protiv hepatitisa,

—	uzimajući u obzir Berlinsku izjavu o tuberkulozi donesenu 22. listopada 2007. na Europskom forumu ministara SZO-a nazvanom „Svi protiv tuberkuloze” (EUR/07/5061622/5, 74415),

—	uzimajući u obzir pitanje Komisiji o mjerama EU-a za suzbijanje HIV-a/AIDS-a, tuberkuloze i hepatitisa C (O-00045/2017 – B8-0321/2017),

—	uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

—	uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

budući da prema podacima Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti svaka sedma osoba zaražena HIV-om nije upoznata sa svojim serološkim statusom, a da razdoblje između zaraze HIV-om i dijagnoze traje u prosjeku četiri godine; budući da je vjerojatnost od prenošenja HIV-a tri i pol puta veća kod zaraženih osoba kojima nije uspostavljena dijagnoza nego kod onih kojima je zaraza dijagnosticirana;

B.	budući da je Dublinska deklaracija o partnerstvu u borbi protiv HIV-a/AIDS-a u Europi i srednjoj Aziji dala važan doprinos uspostavi usklađenog nadzornog okvira u EU-u i susjednim zemljama, što omogućuje praćenje napretka u borbi protiv HIV-a;

C.	budući da postoje čvrsti dokazi da se preventivnom medicinom prije izlaganja virusu zaraza može uspješno spriječiti i da antiretrovirusni lijekovi gotovo u potpunosti uklanjaju rizik od prenošenja virusa u slučajevima u kojima je virusno opterećenje toliko maleno da se ne može otkriti (5);

budući da se 2015., unatoč činjenici da je u većini država Europske unije i Europskog gospodarskog prostora broj novih slučajeva zaraze HIV-om kod osoba koje intravenozno uzimaju drogu stalno u opadanju, u četiri zemlje tog područja četvrtina svih novodijagnosticiranih i prijavljenih slučajeva zaraze HIV-om mogla pripisati intravenoznom uzimanju droge;

E.	budući da su novi slučajevi zaraze HIV-om prenošenjem virusa s roditelja na dijete i transfuzijom krvi u Europskoj uniji i Europskom gospodarskom prostoru gotovo u potpunosti iskorijenjeni;

F.	budući da tuberkuloza i multirezistentna tuberkuloza, kao bolesti koje se prenose zrakom, predstavljaju prekograničnu prijetnju za zdravlje u globaliziranom svijetu u kojem je mobilnost stanovništva sve veća;

G.	budući da se epidemiologija tuberkuloze razlikuje među državama Europske unije i Europskog gospodarskog prostora i da ovisi, među ostalim, o napretku države članice na putu prema iskorjenjivanju tuberkuloze;

budući da će otprilike jedna četvrtina od ukupno 10 milijuna smrtnih slučajeva godišnje do 2050. koji se mogu pripisati otpornosti na lijekove biti posljedica sojeva tuberkuloze otpornih na lijekove, što će svjetsko gospodarstvo stajati najmanje 16,7 milijardi USD, a Europu najmanje 1,1 milijardu USD;

budući da je potrebno obratiti pozornost na problem dvostrukih zaraza, posebno zaraze tuberkulozom i virusnim hepatitisom B i C; budući da su tuberkuloza i virusni hepatitis veoma rasprostranjeni među osobama zaraženima HIV-om i da u toj skupini stanovništva brže napreduju i uzrokuju velik pobol i smrtnost;

J.	budući da postoji velika potreba za prekograničnom i interdisciplinarnom suradnjom u cilju rješavanja tih epidemija;

budući da je virusni hepatitis jedna od glavnih prijetnji javnom zdravlju u svijetu i da od kroničnog hepatitisa B (6) pati otprilike 240 milijuna ljudi, a od kroničnog hepatitisa C otprilike 150 milijuna ljudi; budući da se procjenjuje da u europskoj regiji SZO-a s kroničnim hepatitisom B živi 13,3 milijuna ljudi, a s hepatitisom C 15 milijuna ljudi; budući da, osim toga, hepatitis B svake godine prouzroči otprilike 36 000, a hepatitis C otprilike 86 000 smrtnih slučajeva u državama članicama u europskoj regiji SZO-a;

L.	budući da je SZO utvrdio da je za epidemiju hepatitisa C u europskoj regiji odgovorno intravenozno uzimanje droga jer većinu novih slučajeva zaraze čine osobe koje drogu konzumiraju intravenoznim putem;

budući da je zbog općenitog porasta razina nacionalnog dohotka i promjena kriterija za pristup financiranju od strane vanjskih donatora međunarodna financijska potpora za programe zaštite zdravlja u europskoj regiji sve manje dostupna; budući da se to osobito odnosi na zemlje istočne Europe i srednje Azije, koje bilježe najveće stope zaraženih HIV-om, virusom tuberkuloze i hepatitisa C, što ozbiljno ugrožava učinkovit odgovor na te bolesti; budući da mnoge zemlje europske regije SZO-a i dalje u velikoj mjeri ovise o vanjskim izvorima financiranja kako bi mogle financirati svoje zdravstvene programe, posebice za potrebe pomaganja ugroženim skupinama stanovništva i ključnim pogođenima skupinama stanovništva;

N.	budući da će, kada je riječ o virusnom hepatitisu, Europskoj komisiji biti teško pratiti napredak u ostvarenju ciljeva održivog razvoja zbog nedostatka ili neprikladnosti nadzornih podataka u državama članicama;

budući da i dalje postoje neujednačenosti kod pristupa borbi protiv virusnog hepatitisa u EU-u i da neke države članice uopće nemaju nacionalni plan, dok su se neke obvezale na izdvajanje znatnih financijskih sredstava, razvile strategije i donijele nacionalne planove sa sveobuhvatnim mjerama za borbu protiv problema koji predstavlja virusni hepatitis;

P.	budući da je virusom hepatitisa C kronično zaraženo između 130 i 150 milijuna ljudi u svijetu; budući da od bolesti jetre povezanih s hepatitisom C godišnje umire otprilike 700 000 ljudi;

Q.	budući da je 2014. prijavljen 35 321 slučaj hepatitisa C u 28 država članica Europske unije i Europskog gospodarskog prostora, što predstavlja grubu stopu od 8,8 slučajeva na 100 000 stanovnika (7);

R.	budući da je u razdoblju između 2006. i 2014. ukupan broj slučajeva koji su dijagnosticirani i prijavljeni u državama članicama Europske unije i Europskog gospodarskog prostora porastao za 28,7 %, pri čemu je najveći porast zabilježen nakon 2010. (8);

S.	budući da je tumačenje podataka o hepatitisu C u državama članicama otežano zbog razlika u nadzornim sustavima, načinima i programima testiranja te poteškoća u utvrđivanju je li riječ o akutnim ili kroničnim slučajevima (9);

Sveobuhvatan i integriran politički okvir EU-a

poziva Komisiju i države članice da izrade sveobuhvatan politički okvir EU-a za borbu protiv HIV-a/AIDS-a, tuberkuloze i virusnog hepatitisa, vodeći računa o različitim situacijama i posebnim izazovima u onim državama članicama EU-a i susjednim zemljama koje su najviše pogođene HIV-om i multirezistentnom tuberkulozom;

poziva države članice i Komisiju da osiguraju razinu izdvajanja i mobilizacije sredstava koja je potrebna za ostvarenje trećeg cilja održivog razvoja;

poziva Komisiju i države članice da preko višesektorske suradnje ojačaju rad sa stanovništvom i ugroženim skupinama, na način da se osigura uključenost nevladinih organizacija i pružanje usluga pogođenim skupinama stanovništva;

poziva Komisiju i Vijeće da zauzmu snažnu političku ulogu u dijalogu sa susjednim zemljama u istočnoj Europi i srednjoj Aziji i da osiguraju uvođenje planova za održiv prelazak na domaće financiranje da bi programi za suzbijanje virusnog hepatitisa, HIV-a i tuberkuloze bili djelotvorni, da bi se nastavili i pojačali nakon ukidanja potpore međunarodnih donatora; poziva Komisiju i Vijeće da nastave blisko surađivati s tim zemljama kako bi osigurali da one preuzmu odgovornost i potrebu za djelovanje u pogledu mjera suzbijanja virusnog hepatitisa, HIV-a i tuberkuloze;

poziva Komisiju da s državama članicama i budućim predsjedništvima Vijećem razmotri mogućnost ažuriranja Dublinske deklaracije kako bi na jednak način uključivala HIV, virusni hepatitis i tuberkulozu;

HIV/AIDS

naglašava da je zaraza HIV-om prenosiva bolest s još uvijek najizraženijom društvenom stigmatizacijom koja može ozbiljno utjecati na kvalitetu života zaraženih osoba; ističe da je 2015. u 31 zemlji članici Europske unije i Europskog gospodarskog prostora dijagnosticirano gotovo 30 000 novih slučajeva infekcije virusom HIV-a bez jasnih znakova općeg smanjenja;

poziva Komisiju i države članice da i najranjivijim skupinama stanovništva omoguće lakši pristup inovativnim postupcima liječenja te da rade na borbi protiv društvene stigmatizacije povezane sa zarazom HIV-om;

ističe činjenicu da je spolni kontakt i dalje glavni način prenošenja HIV-a u Europskoj uniji i Europskom gospodarskom prostoru, nakon čega slijedi zaraza priborom za intravenozno uzimanje droge; naglašava osjetljivost žena i djece kad je riječ o toj zarazi;

poziva Komisiju i Vijeće ne samo da povećaju ulaganje u istraživanje u cilju omogućavanja uspješnog liječenja, razvoja novih instrumenata i inovativnih pristupa u borbi protiv te bolesti usmjerenih na potrebe pacijenta nego i da osiguraju dostupnost i pristupačnost tih instrumenata te da se učinkovitije pozabave problemom dvostrukih zaraza, posebno zarazom tuberkulozom i virusnim hepatitisom B i C i njihovim komplikacijama;

10.

naglašava da je prevencija i dalje glavni instrument borbe protiv HIV-a/AIDS-a, no da dvije trećine država Europske unije i Europskog gospodarskog prostora ističu da sredstva za prevenciju kojima raspolažu nisu dovoljna za smanjenje broja novih slučajeva zaraze HIV-om;

11.

poziva države članice, Komisiju i Vijeće da nastavi pružati potporu sprečavanju HIV-a/AIDS-a te povezivanjem sa skrbi zajedničkim djelovanjem i projektima u okviru Programa EU-a za zdravlje i da promiču dokazane javnozdravstvene mjere za sprečavanje HIV-a, uključujući: sveobuhvatne usluge smanjenja štete za ovisnike o drogama, sprečavanje, korištenje prezervativa, preventivna medicina prije izlaganje i uspješno obrazovanje o spolnom zdravlju;

12.

poziva države članice da testiranje na HIV usmjere na ključne skupine stanovništva u sredinama s najvećom pojavnošću HIV-a, u skladu s preporukama SZO-a;

13.

poziva države članice da učinkovito rade na suzbijanju spolno prenosivih bolesti koje povećavaju rizik od zaraze HIV-om;

14.

potiče države članice da uvedu besplatno testiranje na HIV, posebno za ugrožene skupine stanovništva, u cilju ranog otkrivanja i poboljšanog izvješćivanja o broju zaraženih, što je važno kako bismo imali odgovarajuće informacije i upozorenja o toj bolesti;

Tuberkuloza

15.

ističe da je stopa pojavnosti tuberkuloze u Europskoj uniji među najnižima u svijetu; no, naglašava da se oko 95 % smrtnih slučajeva uzrokovanih tuberkulozom događa u zemljama s niskim i srednjim dohotkom; osim toga, naglašava da je europska regija SZO-a, a osobito zemlje istočne Europe i srednje Azije, izrazito pogođena multirezistentnom tuberkulozom i da se otprilike četvrtina slučajeva multirezistentne tuberkuloze u svijetu bilježi u toj regiji; budući da se 15 od 27 zemalja koje je SZO identificirao kao zemlje s velikim opterećenjem kad je riječ o multirezistentnoj tuberkulozi nalaze u europskoj regiji;

16.

ističe da je tuberkuloza vodeći uzročnik smrtnosti osoba zaraženih HIV-om, naime jedan od tri smrtna slučaja osoba zaraženih HIV-om uzrokovan je tuberkulozom (10); ističe da je broj osoba oboljelih od tuberkuloze već treću godinu zaredom u porastu i da je u razdoblju od 2013. do 2014. porastao s 9 na 9,6 milijuna; ističe da je tek svaki četvrti slučaj multirezistentne tuberkuloze dijagnosticiran, što svjedoči o velikim propustima u otkrivanju i dijagnosticiranju bolesti;

17.

ističe da je antimikrobna otpornost sve ozbiljniji medicinski izazov u liječenju zaraza i bolesti, uključujući tuberkulozu;

18.

podsjeća da prekid liječenja doprinosi razvoju otpornosti na lijekove, prenošenju tuberkuloze i lošem ishodu za pojedinačne pacijente;

19.

naglašava da Europska komisija i države članice u cilju poboljšanja u području prevencije, otkrivanja i pridržavanja liječenja kod tuberkuloze trebaju izraditi programe za borbu protiv tuberkuloze i programe financijske potpore kako bi se intenzivirao rad sa stanovništvom i ugroženim skupinama preko višesektorske suradnje, uz uključenost nevladinih organizacija, osobito u zemljama u razvoju; također naglašava da je financijsko sudjelovanje svih dionika u subvencioniranju liječenja tuberkuloze ključno za kontinuitet u skrbi kod tuberkuloze s obzirom na to da liječenje može biti nepristupačno zbog visokih troškova;

20.

naglašava važnost rješavanja novonastale krize s antimikrobnom otpornošću, kao i važnost financiranja istraživanja i razvoja novih cjepiva te inovativne pristupe usmjerene na potrebe pacijenata, dijagnostiku i liječenje tuberkuloze;

21.

poziva Komisiju i Vijeće da zauzmu snažnu političku ulogu i da osiguraju da se veza između antimikrobne otpornosti i multirezistentne tuberkuloze istakne u zaključcima sastanku na vrhu skupine G20 koji će se održati u srpnju 2017. u Njemačkoj i u novom akcijskom planu EU-a za borbu protiv antimikrobne otpornosti koji bi se trebao objaviti tijekom 2017.;

22.

poziva Komisiju i države članice da surađuju na uvođenju prekograničnih mjera sprečavanja širenja tuberkuloze u okviru bilateralnih sporazuma između država i zajedničkog djelovanja;

23.

poziva Komisiju, Vijeće i države članice da ojačaju i formaliziraju regionalnu suradnju u pogledu tuberkuloze i multirezistentne tuberkuloze na najvišoj političkoj razini u različitim sektorima i da izgrade partnerstva s predstojećim predsjedništvima EU-a kako bi se taj posao nastavio;

Hepatitis C

24.

ističe da je glavni način prenošenja virusa hepatitisa u Europskoj uniji intravenoznim uzimanjem droge kada osobe koriste rabljene kontaminirane igle i nesteriliziranu opremu za ubrizgavanje droge; ističe da je stopa zaraženosti hepatitisom kod zdravstvenih djelatnika kao posljedica ozljeda nastalih ubodom igle i dalje iznad prosjeka; ističe da je pružanje usluga smanjenja štete, uključujući zamjensku terapiju za liječenje ovisnosti o opijatima i programe zamjene igala i štrcaljki, jedna od ključnih strategija za sprečavanje zaraze virusnim hepatitisom, zajedno s mjerama za borbu protiv stigmatizacije i diskriminacije; naglašava da testiranja na hepatitis C i površinski antigen hepatitisa B (HbsAg) često nisu uključena u zdravstvene preglede za koje se isplaćuje povrat; ističe da se taj virus rjeđe može prenositi spolnim putem, zatim u okviru pružanja zdravstvenih i kozmetičkih usluga zbog neodgovarajućih postupaka kontrole zaraze te pri porođaju sa zaražene majke na dijete;

25.

ističe da se u više od 90 % pacijenata nakon što obole ne javljaju nikakvi simptomi zaraženosti te da se bolest obično slučajno otkrije tijekom analize ili kada se počnu javljati simptomi, što objašnjava činjenicu da se u 55 % do 85 % slučajeva zaraza pretvori u kronični hepatitis; budući da osobe s kroničnim hepatitisom u razdoblju od 20 godina imaju 15 do 30-postotni rizik od oboljenja od ciroze jetre, što je opet glavni uzrok hepatocelularnog karcinoma;

26.

ističe da su u 75 % slučajeva oboljenja od hepatocelularnog karcinoma pacijenti pozitivni na virus hepatitisa C;

27.

ističe da u državama članicama ne postoji ujednačen protokol za otkrivanje hepatitisa C te da postoji mogućnost da podaci pokazuju da je broj zaraženih osoba niži no što stvarno jest;

28.

ističe da je u travnju 2016. SZO ažurirao svoje smjernice o testiranju, njezi i liječenju osoba s kroničnim oboljenjem od virusa hepatitisa C te da se njima nadopunjuju postojeće smjernice SZO-a o sprečavanju zaraze virusima koji se prenose krvlju, među kojima je i hepatitis C; ističe da se u tim smjernicama iznose glavne preporuke u tim područjima te razmatraju načini provedbe;

29.

naglašava da se oboljenje od virusa hepatitisa C može liječiti, posebno ako se otkrije i liječi odgovarajućim kombinacijama protuvirusnih lijekova; osobito ističe da je zaraza virusom hepatitisa C danas izlječiva s pomoću protuvirusnih lijekova u više od 90 % slučajeva; naglašava da se zaraza virusom hepatitisa B može spriječiti cijepljenjem i da se može kontrolirati, ali da dijagnoza kod manje od 50 % osoba s kroničnim virusnim hepatitisom uslijedi tek nekoliko desetljeća nakon što se zaraze;

30.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju održivo financiranje nacionalnih planova za iskorjenjivanje virusnog hepatitisa te da se pritom koriste strukturnim fondovima EU-a i drugim raspoloživim financijskim sredstvima EU-a;

31.

poziva Komisiju, Vijeće i države članice da na razini EU-a uspostave usklađeni program za nadzor nad zarazom u okviru kojih će se na vrijeme moći otkriti izbijanje zaraze virusnim hepatitisom, tuberkulozom i HIV-om, ocijeniti trendovi kada je riječ o učestalosti, procijeniti učinak koji će bolest izazvati i učinkovito u stvarnom vremenu pratiti dijagnosticiranje, liječenje i njega, među ostalim i kada je riječ o specifičnim ranjivim skupinama;

32.

poziva Komisiju da s državama članicama povede raspravu o tome kako najbolje opremiti zaposlene u primarnoj skrbi (primjerice uključivanjem testiranja na hepatitis C i na površinski antigen hepatitisa B (HbsAg) u zdravstvene preglede, anamnezama, naknadnim testiranjem te upućivanjem liječnicima specijalistima) kako bi se povećala stopa dijagnosticiranja i osigurali prikladna njega i usmjeravanje;

33.

žali zbog toga što zasad ne postoji cjepivo protiv hepatitisa C, zbog čega su primarna i sekundarna prevencija od ključne važnosti; naglašava, međutim, da se u brojnim slučajevima testiranje ne provodi zbog specifičnih značajki zaraze hepatitisom C i zbog nepostojanja protokola za testiranje;

34.

poziva Komisiju da pod vodstvom Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti pokrene multidisciplinarni plan u koordinaciji s državama članicama, na temelju kojeg će se standardizirati pregledi, testiranja i protokoli za liječenje i iskorijeniti hepatitis C u EU-u do 2030.;

o o

35.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, državama članicama, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i vladama država članica.

(1) SL L 293, 5.11.2013., str. 1.

(2) SL C 27 E, 31.1.2008., str. 247.

(3) http://www.euro.who.int/__data/assets/pdf_file/0007/283804/65wd17 e_Rev1_TBActionPlan_150588_withCover.pdf

(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0061.

(5) https://thinkprogress.org/massive-hiv-treatment-study-found-zero-transmissions-between-mixed-status-couples-73d4a497f77b

(6) http://www.euro.who.int/en/health-topics/communicable-diseases/hepatitis/data-and-statistics

(7) Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti: Godišnje epidemiološko izvješće.

http://ecdc.europa.eu/en/healthtopics/hepatitis_C/Documents/aer2016/AER-hepatitis-C.pdf

(8) Ibid.

(9) Ibid.

(10) SZO: Globalno izvješće o tuberkulozi za 2015.

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/112

P8_TA(2017)0303

Prema strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose

Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. na temu Ususret Strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose (2016/2240(INI))

(2018/C 334/12)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članak 167. stavke 3. i 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a iz 2005. o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 2347 od 24. ožujka 2017.,

—	uzimajući u obzir Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030., posebno 4. i 17. cilj održivog razvoja,

—	uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 8. lipnja 2016. upućenu Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenu „Ususret Strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose” (JOIN(2016)0029),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. svibnja 2007. naslovljenu „Europska agenda za kulturu u globaliziranom svijetu” (COM(2007)0242),

—	uzimajući u obzir dokument Pripremno djelovanje „Kultura u vanjskim odnosima EU-a” i preporuke iz tog dokumenta (1),

—	uzimajući u obzir dokument naslovljen „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: Jača Europa – Globalna strategija Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku”, koji je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavila 28. lipnja 2016.,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 16. studenoga 2007. o Europskoj agendi za kulturu (2),

—	uzimajući u obzir izvješće Komisije o provedbi Europske agende za kulturu (COM(2010)0390),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. studenoga 2016. o strateškoj komunikaciji Europske unije za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane (3),

—	uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Vijeća Europe iz 2005. o vrijednosti kulturne baštine za društvo (Konvencija iz Fara) (4),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. prosinca 2008. o promicanju kulturne raznolikosti i međukulturnog dijaloga u vanjskim odnosima Unije i njezinih država članica (5),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o kulturnoj dimenziji vanjskog djelovanja EU-a (6),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a (7),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2015. o ulozi EU-a u okviru UN-a – kako na bolji način ostvariti ciljeve vanjske politike EU-a (8),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. prosinca 2014. o planu rada za kulturu u razdoblju 2015. – 2018. (9),

—	uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a iz 1972. o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. Ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi (10),

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Odbora ministara Vijeća Europe CM/Res(2010)53 kojom se uspostavlja Prošireni djelomični sporazum o kulturnim rutama,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2016. o dosljednoj politici EU-a za kulturne i kreativne industrije (11),

—	uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 24. studenoga 2015. o kulturi u vanjskim odnosima EU-a s težištem na kulturi u razvojnoj suradnji (12),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. travnja 2015. o uništavanju kulturnih lokaliteta koje je počinila skupina ISIS/Daesh (13), a posebno njezin stavak 3. u kojem „poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da se koristi kulturnom diplomacijom i međukulturnim dijalogom kao sredstvom pomirenja različitih zajednica i pri obnovi uništenih lokaliteta”,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. travnja 2008. o Europskoj agendi za kulturu u globaliziranom svijetu (14),

—	uzimajući u obzir ishod 3502. sastanka Vijeća za obrazovanje, mlade, kulturu i sport održanog 21. i 22. studenoga 2016.,

—	uzimajući u obzir studiju napravljenu na zahtjev Odbora za kulturu i obrazovanje Europskog parlamenta i naslovljenu „Istraživanje za Odbor za kulturu – Europski kulturni instituti u inozemstvu” (15),

—	uzimajući u obzir studiju napravljenu na zahtjev Odbora za kulturu i obrazovanje Europskog parlamenta i naslovljenu „Istraživanje za Odbor za kulturu – Europske prijestolnice kulture: strategije uspjeha i dugoročni učinci” (16),

—	uzimajući u obzir studiju iz 2015. koju je zatražila Služba Europske komisije za instrumente vanjske politike naslovljenu „Analiza predodžbi o EU-u i politikama EU-a u inozemstvu” (17),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija na temu „Ususret Strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose”,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora na temu „Ususret Strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose”,

—	uzimajući u obzir Prijedlog odluke Europskog parlamenta i Vijeća o Europskoj godini kulturne baštine (2018.) (COM(2016)0543),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije „Europske snage solidarnosti” (COM(2016)0942),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. prosinca 2015. o reviziji europske politike susjedstva,

—

uzimajući u obzir odluku Međunarodnog kaznenog suda od 27. rujna 2016., prema kojoj je Ahmad al-Faki al-Mahdi proglašen krivim za uništavanje nekoliko mauzoleja u Timbuktuu, čime je prvi put u povijesti, u skladu s Rimskim statutom, donesena presuda da se uništavanje kulturne baštine može smatrati ratnim zločinom,

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za vanjske poslove i Odbora za kulturu i obrazovanje u skladu s člankom 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0220/2017),

A.	budući da EU postaje sve istaknutiji akter međunarodnih odnosa te bi trebao uložiti dodatna sredstva i dodatne napore u promicanje svoje zajedničke kulture, kulturne baštine, umjetničkog stvaralaštva i inovativnosti u okviru regionalne različitosti, na temelju članka 167. UFEU-a;

B.	budući da EU kao važan akter međunarodne politike ima sve važniju ulogu u svjetskim zbivanjima, između ostalog promicanjem kulturne i jezične raznolikosti u međunarodnim odnosima;

budući da kultura ima suštinsku vrijednost i da je iskustvo EU-a pokazalo da se kulturnim razmjenama može doprinijeti promicanju njegovih vanjskih ciljeva i čvrsto povezivati osobe različitog etničkog, vjerskog i društvenog podrijetla, osobito jačanjem međukulturnog i međuvjerskog dijaloga te uzajamnog razumijevanja, pa i u okviru aktivnosti Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD); u tom pogledu smatra da kultura mora postati neophodan dio političkog dijaloga s trećim zemljama i da je potrebno sustavno integrirati kulturu u projekte i programe;

D.	budući da će EU, kako bi izgradio međukulturno razumijevanje, morati proširiti svoje uobičajene komunikacijske alate u obliku izvornih europskih medija kao što su Arte, Euronews ili Euranet;

E.	budući su kultura i očuvanje kulture neodvojivo povezani s poštovanjem ljudskih prava i temeljnih sloboda;

F.	budući da su ključan element vanjske politike oblici znanstvene suradnje kojim se grade mostovi između zemalja, poboljšava kvaliteta međunarodnih istraživanja i povećava vidljivost znanstvene diplomacije;

budući da EU i njegove države članice imaju brojne zajedničke kulturne, jezične, povijesne i vjerske korijene i budući da su, nadahnuti kulturnim, vjerskim i humanističkim europskim nasljeđem, uspjeli postići jedinstvo u raznolikosti; budući da europska kultura i europska kulturna materijalna i nematerijalna baština predstavljaju raznolikost europskih društava i regija te u jednakoj mjeri većinskih društava i manjinskih kultura;

H.	budući da se Deklaracijom o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja, koja je usvojena u Parizu u ožujku 2015., ističe potreba za poticanjem aktivnog dijaloga među kulturama, kao i globalne solidarnosti i međusobnog poštovanja;

budući da su u cijeloj povijesti EU-a kulturni odnosi bili i ostali glavni pokretač socijalne kohezije te održivog gospodarskog i ljudskog razvoja te da istovremeno imaju ključnu ulogu u jačanju kapaciteta civilnog društva i međuljudskih kontakata te u prevenciji radikalizacije, radi zaštite kulturne baštine, učvršćenju procesa demokratizacije, sprečavanju i rješavanju sukoba te izgradnji otpornosti;

J.	budući da bi se kulturnom diplomacijom trebala promicati kulturna i jezična raznolikost, uključujući očuvanje manjinskih jezika, što je vrijednost samo po sebi i pridonosi europskoj kulturnoj baštini;

K.	budući da ljudska prava uključuju i kulturna prava te da stoga treba jednaku pozornost posvetiti pravu svake osobe da sudjeluje u kulturnom životu i uživa u vlastitoj kulturi poštujući pritom u potpunosti temeljna ljudska prava svih građana;

budući da su u prosincu 2014. uvedene restriktivne mjere kojima se nastoji stati na kraj trgovanju kulturnim predmetima iz Sirije; budući da postoji jasna potreba za mehanizmom za hitno reagiranje kojim bi se, uključujući u područjima ili zemljama sukoba, otkrilo i spriječilo uništavanje kulturne baštine i uklanjanje kulturnih predmeta kojima se može pribjeći u situacijama sukoba u svrhu zastrašivanja ili šokiranja te koji u nekim slučajevima mogu predstavljati „kulturno čišćenje”;

M.	budući da je kultura zajedničko dobro te izrada novog konsenzusa o razvoju mora podrazumijevati promišljanje o povratu zajedničkih javnih dobara, među ostalim s pomoću kulture;

N.	budući da EU i pojedinačne države članice pružaju više od polovine svjetske razvojne pomoći, što zaslužuje veće priznanje;

O.	budući da je kulturna baština univerzalno nasljeđe i stoga je njezina zaštita preduvjet za izgradnju mira i otpornosti;

budući da zajednička komunikacija „Ususret Strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose” postavlja okvir za međunarodne kulturne odnose EU-a; budući da u njoj ipak nisu utvrđeni tematski i zemljopisni prioriteti, konkretni ciljevi i ishodi, ciljne skupine, zajednički interesi i inicijative, odredbe o financiranju, ispravno financijsko upravljanje, lokalna i regionalna perspektiva, lokalni i regionalni izazovi i načini provedbe;

Q.	budući da međuljudski kontakti, kao što su razmjene mladih, gradovi prijatelji i poslovna partnerstva, služe kao važna sredstva za poticanje međukulturnog razumijevanja te bi ih EU trebao promicati u svojim vanjskopolitičkim odnosima;

budući da je mobilnost ključan dio međunarodnih kulturnih odnosa EU -a i zahtijeva uspostavu mehanizama kojima bi se kulturnim djelatnicima, istraživačima, pripadnicima akademske zajednice, nastavnicima, studentima, osoblju i mrežama bivših sudionika programa EU-a olakšalo dobivanje viza prema trećim zemljama i iz njih (18);

S.	budući da su EU i susjedne države povijesno utjecale jedni na druge u kulturnom smislu;

budući da suradnja, osposobljavanje, mobilnost umjetnika i kulturnih djelatnika, kao i njihovih djela, među ostalim preko europskih i međunarodnih mreža te umjetničkih rezidencija, predstavljaju ključne čimbenike za širenje i razmjenu ne samo europskih, već i neeuropskih kultura i umjetnosti te da ih treba promicati i unaprjeđivati;

budući da je vizna politika za umjetnike i kulturne djelatnike ključna za uspješnu suradnju i slobodno kretanje umjetničkih djela s pomoću europskih i međunarodnih mreža, kao i za omogućivanje programa aktivnih umjetničkih rezidencija koji obuhvaćaju civilno društvo u različitim zemljama i regijama svijeta;

budući da to može biti korisno polazište da bi se analiziralo što je postignuto u okviru Europske agende za kulturu, a s ciljem daljnjeg razvoja i poboljšanja strategije, utvrđivanja jasnih i mjerljivih ciljeva u skladu s posebnostima pojedinačnih zemalja, prioriteta i realnih rezultata te učenja iz primjera dobre prakse;

W.	budući da bi EU kao ključni partner Ujedinjenih naroda, trebao blisko surađivati s UNESCO-om u cilju zaštite svjetske kulturne baštine;

X.	budući da bi koordinacijom među programima i resursima EU-a trebalo učvrstiti kulturnu dimenziju međunarodnih odnosa EU-a kako bi se stvorio zajednički prostor za dijalog u svrhu međukulturnog razumijevanja i povjerenja;

Y.	budući da inicijative i aktivnosti EU-a trebaju biti vidljivije u trećim zemljama, uključujući u onima koje su obuhvaćene europskom politikom susjedstva te da treba bolje ocijeniti njihove rezultate, pripisati zasluge za njih te o njima šire informirati (19);

Z.	budući da broj proizvoda i usluga u audiovizualnim, kulturnim i kreativnim sektorima raste, kao i njihov doprinos BDP-u te međunarodni optjecaj;

AA.	budući da mnoge europske kulturne rute koje je potvrdilo Vijeće Europe prolaze kroz zemlje u istočnom i južnom susjedstvu EU-a te kroz zemlje kandidatkinje i budući da se time jačaju veze između EU-a i susjednih zemalja;

AB.	budući da Unija nastoji izgraditi otpornost društva proširenjem djelovanja u području kulture, obrazovanja i mladih, čime se promiče pluralizam, suživot i poštovanje;

Ciljevi

pozdravlja zajedničku komunikaciju, koja nudi pregled svih instrumenata, aktivnosti, inicijativa, programa i projekata kojima je kultura zajednički nazivnik, a koje podupiru ili provode EU i njegove države članice; poziva na razvoj učinkovite strategije EU-a za međunarodne kulturne odnose;

potvrđuje da je cilj zajedničke komunikacije poticanje kulturne suradnje unutar EU-a i s njegovim partnerskim zemljama te promicanje globalnog poretka utemeljenog na očuvanju mira, borbi protiv ekstremizma i radikalizacije s pomoću međukulturnog i međuvjerskog dijaloga, na sprečavanju sukoba uz poštovanje demokracije, vladavine prava, slobode izražavanja, slobode umjetničkog izražavanja, uzajamnog razumijevanja, ljudskih prava, kulturne i jezične raznolikosti i temeljnih vrijednosti; ističe, nadalje, važnu ulogu kulturne diplomacije, obrazovanja i kulturne razmjene u jačanju zajedničke srži univerzalnih vrijednosti;

priznaje trud koji je ESVD, zajedno s Komisijom, uložio u povećanje vanjske dimenzije politika u području znanosti i istraživanja te poziva Komisiju na poticanje razvoja ambiciozne znanstvene diplomacije;

traži da se kulturna prava promiču kao jednakovrijedna temeljna ljudska prava i da se kulturu zbog njezine suštinske vrijednosti smatra četvrtim samostalnim i transverzalnim stupom održivog razvoja, zajedno sa socijalnom, gospodarskom i ekološkom dimenzijom;

pozdravlja pristup izložen u zajedničkoj komunikaciji kojim se utvrđuju tri pravca djelovanja: podržavanje kulture kao pokretača održivog društvenog i gospodarskog razvoja, promicanje kulture i međukulturnog dijaloga u svrhu miroljubivih odnosa među zajednicama te jačanje suradnje u području kulturne baštine;

traži da se sloboda umjetničkog izražavanja promiče kao vrijednost i nastojanje Europske unije kojim se potiče slobodni dijalog i razmjena dobrih praksi na međunarodnoj razini;

ističe da EU ima brojna i raznolika iskustva s uključivim upravljanjem, da njegova snaga leži u ujedinjenosti u raznolikosti i da u tom području EU stvara dodanu vrijednost;

iako se u području kulture moraju poštovati načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, uzimajući u obzir i zajedničke kulturne korijene i zajedničku kulturnu baštinu EU-a i država članica te rezultat dugotrajnog umjetničkog i kulturnog uzajamnog djelovanja, uviđa da je običaj zajedničkog rada i stvaranja doveo do izgradnje poštovanja i razumijevanja drugih kultura;

ističe da je EU arena u kojoj sve države članice udruženim snagama preuzimaju veću ulogu u međunarodnim kulturnim odnosima koristeći se uzajamnim prednostima suradnje;

10.

predlaže da svaka država članica pokrene zajedničke aktivnosti s EU-om kojima bi se svake godine istaknula neka druga zemlja EU-a s pomoću npr. izložbi i koprodukcija, uz posebnu ulogu namijenjenu rotirajućem predsjedanju, a u cilju ostvarivanja dodatne suštinske vrijednosti za EU i države članice i povećanja vidljivosti njihovih aktivnosti i inicijativa u inozemstvu, uključujući preko delegacija EU-a s konkretnim ljudskim i financijskim sredstvima koji bi se omogućili u tu svrhu;

11.

države članice, osobito manje države članice, i njihove kulturne ustanove i kulturni dionici mogu ostvariti dodanu vrijednost svojih kulturnih postignuća iskorištavanjem EU-a za promicanje i širenje tih postignuća u inozemstvu;

12.

kulturna diplomacija može djelovati kao poslanik EU-a i njegovih država članica;

13.

podsjeća na važnost suradnje među državama članicama i institucijama EU-a kada je riječ o dostupnosti, istraživanju, promicanju, očuvanju i upravljanju te borbi protiv trgovanja, pljačke i uništavanja u pogledu materijalne i nematerijalne kulturne baštine, među ostalim namjenskim sredstvima i pomoći na regionalnoj razini te prekograničnom policijskom suradnjom, u EU-u i izvan njega;

14.

naglašava ulogu nezavisnih medija u promicanju kulturne raznolikosti i međukulturnih sposobnosti te potrebu za jačanjem tih medija kao izvora vjerodostojnih informacija, osobito u susjedstvu EU-a;

15.

pozdravlja činjenicu da se zajedničkom komunikacijom kulturne i kreativne industrije navode kao važan sastavni dio strategije EU-a za međunarodne kulturne odnose; budući da te industrije u svojoj ulozi ambasadora europskih vrijednosti pridonose „mekoj sili” Europe, osobito kada je riječ o regionalnim kreativnim centrima i kulturnim mrežama, preporučuje da se identificiraju i da im se pruži poticaj te omogući razvoj vještina; poziva Komisiju da unaprijedi mreže kreativnih i kulturnih djelatnika i dionika, s posebnim naglaskom na malim i srednjim poduzećima, europskim kreativnim područjima i kreativnim platformama kao pokretačima multiplikacijskih učinaka i inovacija, uključujući ostala područja;

16.

traži od Komisije i od potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice da „kulturne dionike” učini temeljnom sastavnicom provedbe zajedničke komunikacije i pojasni da bi ta skupina trebala obuhvaćati, među ostalim kategorijama, umjetnike, djelatnike u kulturnom i kreativnom sektoru, kulturne institucije, privatne i javne zaklade, sveučilišta, kulturna i kreativna poduzeća;

Upravljanje i alati

17.

poziva Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da predstave godišnje i višegodišnje planove djelovanja u tom području, koji bi trebali obuhvaćati aktivnosti, strateške tematske i zemljopisne prioritete i zajedničke ciljeve, i poziva na periodično preispitivanje provedbe zajedničke komunikacije, o čijem ishodu treba izvijestiti Parlament;

18.

naglašava da različite politike i aktivnosti EU-a koje uključuju treće zemlje treba više međusobno uskladiti; naglašava potrebu da se uzmu u obzir rezultati postojećih istraživanja, najbolje prakse te ostale inicijative i ostali instrumenti koje financira EU, a koji se odnose na zaštitu kulturne baštine, što bi moglo pomoći suradnji s trećim zemljama; poziva na veću sinergiju među svim sudionicima i ostalim inicijativama koje financira EU, a koje bi mogle pomoći u ostvarivanju ciljeva strategije, kako bi se osigurali učinkovitost sredstava, optimalni ishodi te povećani učinak aktivnosti i inicijativa EU-a; preporučuje da se napravi pregled stanja kako bi se zajamčio učinkovit pristup;

19.

apelira na Komisiju da u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru predvidi proračunsku liniju namijenjenu pružanju potpore međunarodnim kulturnim odnosima u postojećim i budućim programima, osobito u sljedećoj generaciji programa kulture i obrazovanja, kako bi takvi programi na odgovarajući način mogli razviti svoje međunarodno djelovanje;

20.

predlaže da se osmisli poseban program EU-a, a sredstva usmjere na međunarodnu mobilnost i razmjene kao što su rezidencijalni programi, posebno za mlade djelatnike u kulturnom i kreativnom sektoru i umjetnike;

21.

u tom kontekstu predlaže da bi se bivše sudionike i korisnike programa Erasmus i ostalih programa obrazovne mobilnosti i volontiranja trebalo poticati da upotrebljavaju svoje međukulturne vještine i sposobnosti u korist drugih te bi oni trebali postati utjecajni akteri u razvoju partnerstava u području kulturnih vanjskih odnosa;

22.

poziva Komisiju da razvije dimenziju kulturnog turizma, primjerice izradom i razmjenom tematskih programa i najboljih praksi, kako bi olakšala međunarodnu mobilnost i razmjene s građanima trećih zemalja, kao i pristup predmetima od kulturne vrijednosti;

23.

poziva Komisiju i ESVD da međunarodne kulturne odnose horizontalno uvrste u instrumente i programe međunarodne suradnje te u preispitivanja u sredini razdoblja radi osiguranja dosljednosti i pretvaranja međunarodnih kulturnih odnosa u učinkovito sredstvo;

24.

poziva Komisiju da ojača utjecaj kulturne dimenzije međunarodnih odnosa sustavnim uključivanjem kulturne dimenzije u pregovore i sporazume o pridruživanju; naglašava potrebu da EU ustanovi načela postupanja za partnere u transnacionalnim projektima i da uklanjanjem prepreka stvori fleksibilan okvir za ostvarivanje transnacionalne kulturne suradnje;

25.

poziva Komisiju da dodatno podupre kulturne odnose sa susjednim zemljama posredstvom tehničke pomoći, programa izgradnje kapaciteta, osposobljavanja, razvoja vještina i prijenosa znanja (u području medija također) radi boljeg upravljanja i novih partnerstava na nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj i prekograničnoj razini te da pri tome omogući nastavak regionalnih programa u južnim i istočnim susjednim zemljama, uključujući zemlje zapadnog Balkana;

26.

ističe da aktivnosti vanjskog financiranja kulture EU-a zbog održivosti moraju biti rezultat snažne uključenosti lokalnih partnera, prilagodbe programa lokalnoj stvarnosti i uzimanja u obzir razdoblja nakon financiranja za projekte, uključujući prijelaz na nacionalno financiranje ili ostale modele stvaranja prihoda;

27.

naglašava važnost inicijativa za kulturu i ljudska prava koje bi trebale biti usmjerene na pružanje podrške kulturnim djelatnicima u zemljama ili regijama gdje su im prava ugrožena; poziva da takve programe zajednički financiraju Europska zaklada za demokraciju i Europski instrument za susjedstvo;

28.

naglašava da aktivno civilno društvo u partnerskim zemljama može znatno pomoći kada je riječ o širenju vrijednosti koje EU promiče i da je stoga ključno da EU, kad održava svoje bilateralne odnose, jača podršku organizacijama civilnog društva u kulturnom sektoru u partnerskim zemljama;

29.

poziva Komisiju da odgovarajućim proračunom te uzimajući u obzir obveze prema Konvenciji UNESCO-a o kulturnoj raznolikosti uvrsti kulturu u sve postojeće i buduće bilateralne i multilateralne sporazume kako bi se dodatno naglasio gospodarski potencijal kulturne baštine i kulturnih i kreativnih sektora u promicanju održivog razvoja, uključujući područja rasta i zapošljavanja, te njihov utjecaj na dobrobit društva; smatra da bi se to moglo učiniti primjerice tijekom sljedećeg mandata pregovora o novom partnerstvu s državama AKP-a nakon 2020.; poziva na izradu pokazatelja EU-a za to područje, čime bi se pridonijelo raspravi o kulturnoj politici;

30.

ističe važnost programa mobilnosti mladih osoba i suradnje među sveučilištima kao iznimno vrijednih mjera za uspostavljanje dugoročnih akademskih i kulturnih odnosa;

31.

poziva Komisiju da ojača međunarodnu dimenziju programa Erasmus+, Kreativna Europa, Europa za građane i Obzor 2020.; u tom smislu podsjeća da programi EU-a u području kulture, obrazovanja, mladih i sporta imaju ključnu ulogu kao temeljni elementi u borbi protiv netolerancije i predrasuda te procesu stvaranja osjećaja zajedničke pripadnosti i poštovanja kulturne raznolikosti; poziva Komisiju da promiče, osobito u okviru europske politike susjedstva, sudjelovanje najbližih partnerskih zemalja Unije u tim programima;

32.

priznaje trud koji je Komisija uložila u promicanje uloge znanosti, istraživanja, obrazovanja i kulturne suradnje kao instrumenata meke sile u europskim vanjskim odnosima; naglašava da znanstvena i kulturna razmjena pridonose izgradnji kapaciteta i rješavanju sukoba, posebno u odnosima sa susjednim zemljama;

33.

poziva Komisiju da osnaži i proširi program EU-a za konkurentnost poduzeća i malih i srednjih poduzeća (COSME) kako bi obuhvaćao strategiju za međunarodne kulturne odnose te da tematskim programima EU-a osnaži mala i srednja poduzeća koja djeluju u zemljama izvan EU-a u sektoru kulture;

34.

naglašava ulogu Odbora regija i Europskog gospodarskog i socijalnog odbora te ulogu regionalnih i lokalnih tijela te civilnog društva u osmišljavanju te strategije;

35.

ističe da bi Parlament trebao imati aktivnu ulogu u promicanju kulture u vanjskom djelovanju EU-a, među ostalim preko svojih ureda za informiranje i vezu;

36.

poziva Komisiju i ESVD da imenuju „središnju točku” u svakoj delegaciji EU-a, koja bi se povezala s nacionalnim kulturnim institutima i predstavnicima država članica, lokalnih civilnih društava, dionicima i nadležnim tijelima u procesu strukturiranog dijaloga u svrhu zajedničkog utvrđivanja općih prioritetnih područja, potreba i načina suradnje te ih poziva da za to osiguraju odgovarajuća sredstva i osposobljavanje; traži od Komisije i ESVD-a da svake dvije godine izvješćuju Parlament o stanju provedbe i postignutim rezultatima;

37.

poziva na to da se u ESVD-u osiguraju odgovarajuća financijska sredstva i osoblje za međunarodne kulturne odnose, da se ESVD-u dodijeli vodeća uloga katalizatora među različitim službama EU-a koje se bave međunarodnim kulturnim odnosima;

38.

zalaže se da međunarodni kulturni odnosi budu predmet obrazovanja, osposobljavanja i istraživanja i to u cilju jačanja kapaciteta dionika u tom području, kao i da se poveća sudjelovanje u kulturi kroz obrazovanje, uključujući odgovarajuće osposobljavanje osoblja EU-a u području kulturnih vještina;

39.

poziva na jasno definiranje uloge kulturnih instituta država članica u pogledu kulturnog utjecaja EU-a izvan njegovih granica i u kontekstu uključivog i zajedničkog europskog narativa, kroz mrežu Nacionalnih instituta EU-a za kulturu (EUNIC) i ostale forume, te zagovara uključiv i jednak pristup prema svim dionicima, uključujući civilno društvo; u tom pogledu pohvaljuje dosadašnje djelovanje kulturnih institucija država članica; potiče daljnju suradnju u inozemstvu u cilju optimiziranja interesa država članica, uz posvećivanje posebne pozornosti manjim državama članicama i državama članicama koje nemaju kulturne institute u inozemstvu te njihovim potrebama za kulturnim predstavljanjem;

40.

poziva na jačanje strateškog partnerstva s UNESCO-om pri provedbi zajedničke komunikacije, kojim se, zahvaljujući njegovoj vjerodostojnosti u Europi i njegovom globalnom dosegu, mogu uvećati učinci zajedničkih aktivnosti sa svim dionicima iz EU-a i onima koji nisu iz EU-a te poziva da se razmotri njegovo povezivanje s budućim radnim skupinama ili savjetodavnim odborima radi poticanja provedbe komunikacije;

41.

naglašava da je potrebno ponovno utvrditi ulogu nacionalnih kulturnih instituta u međukulturnoj razmjeni, imajući na umu da neki od tih instituta imaju dugu tradiciju i mnogo kontakata u trećim zemljama, što im omogućuje da služe kao temelj suradnje i komunikacije između raznih europskih subjekata; ističe, nadalje, njihov potencijal za promicanje i omogućavanje bilateralnih odnosa između zemalja te za pomoć razvoju i provedbi europske strategije kulturne diplomacije;

42.

poziva Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da i dalje podupiru razvoj pojedinačno prilagođenog obrazovnog programa EUVP (Program posjetitelja Europske unije) kao snažnog alata za jačanje dijaloga, promicanje demokracije i pružanje trajne platforme za mlade i buduće lidere i osobe iz trećih zemalja koje utječu na formiranje mišljenja te za ključne sugovornike u europskim institucijama i organizacijama civilnog društva;

43.

pozdravlja uspostavu platforme za kulturnu diplomaciju i poziva da ona bude održiva, uz redovito ocjenjivanje njezinih ciljeva, rezultata i upravljanja; uviđa da je u području međunarodnih kulturnih odnosa aktivno mnogo različitih institucionalnih i neinstitucionalnih subjekata (20) te traži od Komisije da promiče strukturirani dijalog među svim dionicima, pa tako i otvorenom metodom koordinacije;

44.

poziva da se po uzoru na inicijativu za radnu skupinu UN-a „Plave kacige za kulturu” čim prije uspostavi mehanizam za sprečavanje, procjenu i obnovu kulturne baštine u opasnosti te procjenu gubitaka, uključujući mehanizam za pružanje brzog odgovora za zaštitu baštine u zemljama u kojima traju sukobi, u bliskoj i strukturiranoj suradnji s UNESCO-om i uz tehnološku potporu Europskog programa za promatranje Zemlje Copernicus; u tom smislu pozdravlja što je Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo Rezoluciju br. 2347 kojom se potvrđuje da uništavanje kulturne baštine može predstavljati ratni zločin i poziva EU i ESVD da surađuju sa svim partnerima u prevenciji sukoba, uspostavljanju mira i procesima obnove i pomirenja u svim područjima zahvaćenima sukobom;

45.

poziva na suradnju na razini EU-a u borbi protiv nezakonitog trgovanja kulturnim predmetima otuđenima u oružanim sukobima i ratovima te u vraćanju tih predmeta i priznaje da takva koordinacija ima ključnu ulogu u nastojanjima da se zaustavi financiranje terorističkih skupina;

46.

naglašava potrebu za jačanjem strateškog partnerstva između EU-a i UNESCO-a stvaranjem održive platforme za suradnju i komunikaciju o zajedničkim prioritetima kako bi se uspješno moglo svladati zajedničke izazove u području kulture i obrazovanja;

47.

predlaže da se u okviru Europskog kulturnog foruma i na Europskim danima razvoja posebna pozornost posveti strukturiranom dijalogu s civilnim društvom i dionicima na temu međunarodnih kulturnih odnosa EU-a;

48.

poziva Komisiju da organizira posebni kolokvij/forum dionika u kulturi o kulturi i razvoju, koji bi bio nastavak Deklaracije EU-AKP-a iz Bruxellesa iz travnja 2009. i koji bi bio otvoren dionicima iz susjednih zemalja EU-a i ostalih strateških partnerskih zemalja;

49.

smatra da je odluka o proglašenju 2018. Europskom godinom kulturne baštine prilika da se integriranim pristupom promiče kulturna baština kao važan element međunarodne dimenzije EU-a, koji se temelji na interesu partnerskih zemalja za baštinu i stručnost Europe;

50.

poziva na učinkovitu provedbu postojećih zakonskih instrumenata u svrhu bolje zaštite kulturne baštine, autorskih prava i intelektualnog vlasništva; traži od Komisije da predstavi planirani zakonski prijedlog kojim bi se uredio uvoz kulturnih dobara u EU, osobito onih koji potječu iz područja sukoba, kao sredstvo borbe protiv trgovanja;

51.

poziva EU i države članice, koje su potpisale i ratificirale Konvenciju UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja iz 2005., čime su se obvezale na njezinu provedbu, da podrže zajedničke aktivnosti radi njezine provedbe;

Interpersonalni pristup

52.

slaže se s prijedlogom iz zajedničke komunikacije da se pristup predstavljanja „odozgo prema dolje” zamijeni interpersonalnim pristupom i naglašava procese zajedničkog stvaranja i zajedničke proizvodnje u kreativnim kulturnim industrijama; vjeruje da bi kultura trebala doprijeti do svih građana;

53.

prepoznaje da su mladi ljudi jedna od glavnih ciljnih skupina u EU-u i partnerskim zemljama i da izloženost drugim kulturama i jezicima često stvara doživotnu naklonost te potvrđuje da su izvedbene umjetnosti, vizualne umjetnosti, ulična umjetnost, glazba, film, književnost, društveni mediji i digitalne platforme općenito najbolji kanali da se do njih dopre;

54.

zahtijeva da se zajednički projekti EU-a i trećih zemalja u području istraživanja i razvoja digitalizacije kulturne baštine valoriziraju kako bi se omogućili pristup znanju, razvoj novih usluga i proizvoda te promidžba novog kulturnog turizma;

55.

poziva na to da se u europske politike, uključujući u digitalni sektor, integriraju vrijednosti i uloge kulturnog sadržaja, čiji je Europa jedan od najvećih stvaratelja, u cilju stvaranja globalnih virtualnih mreža građana kako bi se povećalo kulturno sudjelovanje i razmjena;

56.

poziva na osnivanje inicijative za povezivost EU-a u cilju pomaganja mladima koji su u nepovoljnom zemljopisnom položaju kako bi im se omogućilo aktivnije sudjelovanje;

57.

pozdravlja inicijative Komisije kojima se promiče uzajamno učenje za mlade poduzetnike u području kulture, kao što je program Med Culture, ili kojima se potiču inicijative poput osposobljavanja u međukulturnim odnosima, kao što je program More Europe;

58.

zalaže se za mjere kojima bi se trećim zemljama omogućio što jednostavniji nastavak sudjelovanja u prekograničnim i zajedničkim projektima, kao što su Kulturne rute Vijeća Europe, te da ih se kao aktere uključi u buduću strategiju za delegacije EU-a u trećim zemljama, što će im omogućiti da u potpunosti iskoriste kulturne aktivnosti EU-a, kao što su Europske prijestolnice kulture i nagrada Lux, za svoj rad u trećim zemljama; podsjeća da digitalni alati, tehnološke platforme poput Europeane i kulturne mreže mogu imati ključnu ulogu da se dopre do šire publike i da se šire primjeri najbolje prakse;

59.

poziva na stvaranje programa kulturnih viza, na tragu postojećeg Programa znanstvenih viza, za državljane trećih zemalja, umjetnike i ostale djelatnike u području kulture u cilju poticanja kulturnih odnosa i uklanjanja zapreka mobilnosti u sektoru kulture;

60.

poziva Komisiju da poboljša suradnju s Vijećem Europe, posebno u programima posvećenima isticanju kulture kao instrumenta demokracije, međukulturnog dijaloga, kulturnog nasljeđa i audiovizualnog područja;

61.

prepoznaje da je temeljito poznavanje tematskog područja, lokalnih dionika i civilnog društva potrebno da bi se poboljšao pristup tih dionika programima i financijskim sredstvima i da bi se zajamčilo iskorištavanje multiplikacijskog učinka njihova sudjelovanja u programima i inicijativama EU-a; preporučuje savjetovanje s lokalnim dionicima, uključujući lokalna tijela, radi zajedničkog osmišljavanja programa; poziva na razvoj inovativnih kolaborativnih pristupa koji se oslanjaju na već uspostavljene alate i mreže (bespovratna sredstva, posredovana bespovratna sredstva) (21) i traži da ih se prati uzimajući u obzir rodnu ravnotežu;

62.

potvrđuje da se razvojne strategije i programi u velikoj mjeri usmjeravaju na materijalnu i sociokulturnu oskudicu; poziva da se učinkovitije dopre do ugroženih zajednica, uključujući one u ruralnim i udaljenim područjima, kako bi se ojačala društvena kohezija;

63.

poziva na veću vidljivost i bolje širenje informacija o aktivnostima EU-a i njegovih država članica u području kulture na međunarodnoj razini, među ostalim uspostavom zajedničkih smjernica (22) i dopiranjem do ciljane publike na njihovu lokalnom jeziku;

64.

poziva na promjenu paradigme u medijskom praćenju, olakšavajući pružanje informacija o europskoj kulturi, uz pokretanje kulturnog portala EU-a, festivala i razradu koncepta Europskih kuća kulture, uključujući strukturiranu suradnju s lokalnim medijima i društvenim medijskim platformama, kao i u suradnji s EBU-om, EURONEWS-om i EURANET-om, među ostalima;

65.

potiče EU da u potpunosti iskoristi potencijal multimedijskog istraživanja radi razumijevanja trenutačnih izazova i mogućnosti u zemljama u razvoju, uključujući pitanja povezana s kulturom i procjenom uloge kulture u razvoju i međunarodnoj suradnji;

Globalna strategija EU-a

66.

naglašava važnu ulogu kulture kao instrumenta meke sile, katalizatora održavanja mira, stabilnosti i pomirenja i pokretača društveno-gospodarskog i ljudskog razvoja u vanjskoj politici EU-a;

67.

naglašava ključnu ulogu obrazovanja i kulture u razvijanju građanskih i interkulturnih vještina, kao i u stvaranju boljih društvenih, ljudskih i gospodarskih mogućnosti;

68.

pohvaljuje činjenicu da se u Globalnoj strategiji EU-a naglašava važnost međukulturnog i međuvjerskog dijaloga za poboljšanje međusobnog razumijevanja; međutim, žali što se ne spominje suštinska vrijednost kulture i umjetnosti kao sredstva za suzbijanje radikalizma i terorizma; stoga zahtijeva da se pojačaju instrumenti usmjereni isključivo na jačanje kulturnog sektora i suradnju s njime;

69.

poziva Komisiju da pojača suradnju s međunarodnim organizacijama kao što su Ujedinjeni narodi, UNESCO, Interpol, Svjetska carinska organizacija i Međunarodno vijeće muzeja kako bi se pojačala borba protiv trgovanja kulturnim dobrima koje može poslužiti za financiranje kriminalnih radnji, uključujući financiranje terorističkih organizacija;

70.

poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da pri provedbi plana Globalne strategije EU-a posebnu ulogu dodijeli pitanjima kulture;

71.

ističe da se EU, koji je utemeljen na vrijednostima poput poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, u pogledu vanjske politike treba oslanjati na svoja iskustva i stečene spoznaje, što bi se trebalo odražavati u izgradnji odnosa s trećim zemljama kroz kulturu i kulturnu baštinu te napominje da bi u tom pogledu to omogućilo EU-u da javno predstavlja i izvozi svoje kulturne vrijednosti;

72.

poziva na ciljane kulturne i obrazovne politike koje mogu poduprijeti ključne ciljeve vanjske i sigurnosne politike EU-a te doprinijeti jačanju demokracije, vladavine prava i zaštite ljudskih prava; podsjeća da se 2018. obilježava 70. obljetnica Opće deklaracije o ljudskim pravima;

73.

uviđa da EU, zahvaljujući svojem kulturnom utjecaju, može projicirati svoju vidljivost u međunarodnim odnosima preko kanala raznolikosti njegova kulturnog identiteta;

74.

podsjeća da su obrazovanje i kultura temeljni pokretači kojima se olakšava postizanje ciljeva održivog razvoja za 2030., uz posebnu pozornost usmjerenu na urbano obnavljanje i na gradove u Europi i u svijetu; stoga poziva na isticanje uloge kulture te zaštitu i promicanje kulturnog izražavanja u prijedlogu novog Europskog konsenzusa o razvoju;

75.

poziva na jačanje međunarodnih kulturnih odnosa u raspravama o „migraciji” i politikama prema izbjeglicama; poziva EU, čija je snaga ujedinjenost u raznolikosti, da usvoji uravnoteženi pristup kojim se poštuju kulturne razlike i u kojem dijaspora ima ključnu ulogu; naglašava da kultura treba biti most prema uzajamnom razumijevanju kako bi se zajednički živjelo u većem skladu;

76.

potvrđuje da EU također djeluje u posebnim okruženjima u kojima su politički kontekst i zakonski okviri za ostvarenje kulturnih odnosa neprijateljski i represivni; uviđa da EU u trećim zemljama često snosi posljedice netočnih, djelomičnih i subjektivnih informacija te da je protiv njega usmjerena izravna propaganda; u tom smislu poziva na posebne mjere i prikladno djelovanje;

77.

poziva EU i države članice da povećaju dostupna sredstva za pristup obrazovanju i kulturi, osobito za migrante i maloljetne izbjeglice u EU-u i trećim zemljama; traži da se podrže „obrazovni koridori” za studente na sveučilištima EU-a (u suradnji sa sveučilištima za učenje na daljinu), uz stalno poštovanje jezične i kulturne raznolikosti;

78.

poziva Komisiju i ESVD da ojačaju kulturne odnose EU-a sa zemljama u neposrednom susjedstvu radi promicanja konkretnih aktivnosti usmjerenih na poticanje međukulturnog dijaloga (23) i rješavanje pitanja migracije, sigurnosti i radikalizacije s kojima se EU suočava;

79.

preporučuje da EU u suradnji s relevantnim ustanovama koje djeluju u tom području kao i s lokalnim partnerima nastoji ostvariti svoje ciljeve u području međunarodnih kulturnih odnosa, i to multilateralnom suradnjom u međunarodnim organizacijama i partnerstvima s ključnim dionicima na terenu;

80.

poziva Komisiju i ESVD da ojačaju suradnju s pomoću Proširenog djelomičnog sporazuma Vijeća Europe o kulturnim rutama, institucijskog alata za jačanje osnovnih kulturnih odnosa i s trećim zemljama, u cilju promicanja temeljnih vrijednosti kulturne raznolikosti, međukulturnog dijaloga i održivog teritorijalnog razvoja manje poznatih kulturnih odredišta, uz istodobno čuvanje zajedničkog kulturnog nasljeđa;

81.

potiče EU da blisko surađuje sa svim državama koje imaju iste ciljeve i vrijednosti te koje su ih spremne podržati; naglašava da je to osobito važno za uspostavu legitimnog i stabilnog djelovanja kako bi EU dobio priznanje kao globalni igrač;

o o

82.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje te vladama i parlamentima država članica.

(1) http://ec.europa.eu/culture/library/publications/global-cultural-citizenship_en.pdf

(2) SL C 287, 29.11.2007., str. 1.

(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0441.

(4) http://www.coe.int/en/web/conventions/full-list/-/conventions/treaty/199

(5) SL C 320, 16.12.2008., str. 10.

(6) SL C 377 E, 7.12.2012., str. 135.

(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0005.

(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0403.

(9) SL C 463, 23.12.2014., str. 4.

(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0293.

(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0486.

(12) SL C 417, 15.12.2015., str. 41.

(13) SL C 346, 21.9.2016., str. 55.

(14) SL C 247 E, 15.10.2009., str. 32.

(15) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2016/563418/ IPOL_STU(2016)563418(SUM01)_HR.pdf

(16) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/etudes/join/2013/495865/IPOL-PECH_ET(2013)513985_EN.pdf

(17) http://ec.europa.eu/dgs/fpi/showcases/eu_perceptions_study_en.htm

(18) Na primjer Erasmus, Obzor 2020. i Kreativna Europa.

(19) Na primjer, program EU-a za posjetitelje (EUVP) koji su 1974. izradili Parlament i Komisija jest individualni studijski program za perspektivne mlade lidere i osobe koje utječu na formiranje mišljenja iz zemalja izvan Europske unije, a njegov je moto „Širenje vrijednosti EU-a po svijetu od 1974. godine”.

(20) Glavne uprave Komisije (prije svega Glavna uprava za obrazovanje i kulturu (EAC), Glavna uprava za međunarodnu suradnju i razvoj (DEVCO), Glavna uprava za susjedsku politiku i pregovore o proširenju (NEAR), Glavna uprava za istraživanje i inovacije (RTD) i Glavna uprava za komunikacijske mreže, sadržaje i tehnologije (CONNECT)), ESVD, Služba za instrumente vanjske politike, delegacije EU-a, delegacije država članica, kulturni instituti država članica u inozemstvu, Vijeće Europe, Europski gospodarski i socijalni odbor i Odbor regija, mreža Nacionalnih instituta EU-a za kulturu (EUNIC), Međunarodno vijeće muzeja (ICOM), Međunarodni centar za proučavanje očuvanja i restauracije kulturne imovine (ICCROM)), UNESCO, međunarodne organizacije, organizacije civilnog društva, nevladine organizacije, lokalni kulturni akteri, ulični umjetnici te druge platforme i mreže.

(21) Na primjer, program Med Culture koji financira EU i koji se bavi razvojem i poboljšanjem kulturnih politika i praksi u vezi s kulturnim sektorom. Participativni pristup obuhvaća aktere civilnog društva, ministarstva, privatne i javne institucije koje djeluju u području kulture, kao i druge srodne sektore.

(22) Jedan od prijedloga uključivao bi „veleposlanike za kulturu” koji bi se zalagali za europske integracije i međunarodne odnose te ih podržavali (slično UN-ovim ambasadorima dobre volje). To mogu biti umjetnici, glazbenici, pisci itd.

(23) Kao što je projekt Mladi arapski glas koji financira EU.

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/124

P8_TA(2017)0305

Razvoj ambiciozne industrijske strategije EU-a kao strateškog prioriteta za rast, zapošljavanje i inovacije u Europi

Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a kao strateškog prioriteta za rast, zapošljavanje i inovacije u Europi (2017/2732(RSP))

(2018/C 334/13)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 9., 151., 152., članak 153. stavke 1. i 2. te članak 173.,

—	uzimajući u obzir članke 14., 27. i 30. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—	uzimajući u obzir UFEU i Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno članak 5. stavak 3. UEU-a i Protokol (br. 2) o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 23. studenog 2010. naslovljenu „Program za nove vještine i radna mjesta: europski doprinos punoj zaposlenosti” (COM(2010)0682),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2014. o reindustrijalizaciji Europe u svrhu promicanja konkurentnosti i održivosti (1),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. siječnja 2014. naslovljenu „Za europsku industrijsku renesansu” (COM(2014)0014),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. naslovljenu „Trgovina za sve – Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. listopada 2012. naslovljenu „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” (COM(2012)0582),

—	uzimajući u obzir političke smjernice predsjednika Junckera naslovljene „Novi početak za Europu: plan za zapošljavanje, rast, pravednost i demokratske promjene”,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. listopada 2016. o potrebi za europskom politikom reindustrijalizacije u svjetlu nedavnih slučajeva Caterpillar i Alstom (2),

—	uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 15. prosinca 2016. i 23. lipnja 2017.,

—	uzimajući u obzir Zaključke Vijeća o planu za industrijsku konkurentnost, o digitalnoj transformaciji europske industrije i o paketu pod nazivom „Tehnologije jedinstvenog digitalnog tržišta i osuvremenjivanje javnih usluga”,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. ožujka 2011. o industrijskoj politici za globalizirano doba (3),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. travnja 2016. naslovljenu „Digitalizacija europske industrije – Iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta” (COM(2016)0180),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. lipnja 2017. o digitalizaciji europske industrije (4),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 29. svibnja 2017. o budućoj strategiji industrijske politike EU-a,

—	uzimajući u obzir Pariški sporazum koji je Europski parlament ratificirao 4. listopada 2016.,

—	uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a kao strateškog prioriteta za rast, zapošljavanje i inovacije u Europi (O-000047/2017 – B8-0319/2017),

—	uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

budući da je europska industrija svjetski predvodnik u mnogim industrijskim sektorima, da čini više od polovine europskog izvoza te oko 65 % ulaganja u istraživanje i razvoj te da je zaslužna za više od 50 milijuna radnih mjesta (preko izravnog i neizravnog zapošljavanja), odnosno 20 % svih radnih mjesta u Europi;

B.	budući da se tijekom zadnjih 20 godina doprinos europske proizvodne industrije BDP-u Europske unije smanjio s 19 % na manje od 15,5 % te je tijekom tog razdoblja njezin doprinos otvaranju radnih mjesta i ulaganjima u istraživanje i razvoj bio sve smanji;

C.	budući da je stoga jačanje naše industrijske baze ključno za zadržavanje stručnosti i znanja u EU-u;

D.	budući da politika EU-a treba europskoj industriji omogućiti da sačuva svoju konkurentnost i sposobnost ulaganja u Europi, rješavati društvene i ekološke izazove te istodobno ostati predvodnik u području društvene i ekološke odgovornosti;

budući da kružno gospodarstvo može imati vrlo pozitivan učinak na reindustrijalizaciju Europe i smanjenje energetske potrošnje i ovisnosti o sirovinama iz trećih zemalja te budući da je ulaganje u obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost važan pokretač za promicanje industrijske obnove kojom se mogu stvoriti „krugovi vrlina”;

budući da će ambiciozna politika inovacija, koja pogoduje proizvodnji visokokvalitetnih, inovativnih i energetski učinkovitih proizvoda te potiče održive procese, omogućiti Europskoj uniji da ojača svoju konkurentnost u svijetu; budući da su inovacije i ulaganja u istraživanje i razvoj, radna mjesta i obnavljanje vještina ključni za održivi razvoj; budući da inovativne industrije u velikoj mjeri ovise o kapacitetu EU-a za istraživanje, napretku istraživanja, a posebno o zajedničkim istraživanjima;

budući da se europska industrija, i to velika i mala poduzeća, suočava s globalnom konkurencijom te budući da su integrirano i funkcionalno unutarnje tržište te otvorena i poštena trgovina s trećim zemljama od ključne važnosti za industriju EU-a u okviru koje se pri poštenoj trgovini industrijskim proizvodima moraju poštovati standardi EU-a;

H.	budući da se mala i srednja poduzeća (MSP), koja čine veliku većinu svih europskih poduzeća i predstavljaju okosnicu industrija EU-a, suočavaju s velikim izazovima zbog globalnih gospodarskih promjena te financijskih i administrativnih prepreka;

I.	budući da poduzetnice čine samo 31 % samozaposlenog stanovništva EU-a i 30 % novih poduzetnika te da u industriji danas nisu dovoljno zastupljene, osobito na znanstvenim, inženjerskim i upravljačkim radnim mjestima;

J.	budući da danas obiteljska poduzeća čine više od 60 % svih poduzeća i osiguravaju gotovo 50 % svih radnih mjesta u privatnom sektoru u Europskoj uniji;

K.	budući da je strategija potpore za digitalizaciju industrije ključna za konkurentnost europskog gospodarstva;

L.	budući da financijski instrumenti i programi EU-a imaju stratešku ulogu u poticanju konkurentnosti, privlačenju ulaganja u EU i sprečavanju odljeva ulaganja;

naglašava ključnu ulogu industrije kao pokretača održivog rasta, zapošljavanja i inovacija u Europi;

naglašava važnost jačanja i modernizacije industrijske baze u Europi, istovremeno podsjećajući na cilj EU-a da se do 2020. godine 20 % BDP-a Unije temelji na industriji;

poziva Komisiju da do početka 2018. zajedno s državama članicama izradi strategiju Unije i akcijski plan za dosljednu i sveobuhvatnu industrijsku politiku čiji je cilj reindustrijalizacija Europe i koji će obuhvatiti ciljeve, pokazatelje, mjere i vremenske rokove; poziva Komisiju da tu strategiju temelji na procjeni učinka uključivanja industrijske politike u strateške političke inicijative EU-a i opsežan dijalog s relevantnim dionicima te da u svim svojim glavnim političkim inicijativama u obzir uzme industrijsku konkurentnost i održivost; naglašava činjenicu da se takva strategija Unije među ostalim mora temeljiti na digitalizaciji, energetski i resursno učinkovitom gospodarstvu te na pristupu koji se zasniva na životnom ciklusu i kružnom gospodarstvu;

smatra da bi europski regulatorni okvir te javna i privatna ulaganja industrijama trebali omogućiti da se prilagode tim promjenama i da poduzmu anticipatorne mjere kako bi se doprinijelo otvaranju radnih mjesta, rastu, regionalnoj konvergenciji i teritorijalnoj koheziji;

ističe ulogu malih i srednjih poduzeća kao okosnice industrije EU-a i naglašava da je potrebno ojačati čvrste vrijednosne lance između malih i srednjih poduzeća, poduzeća srednje tržišne kapitalizacije i većih poduzeća te da je industrijsku politiku EU-a potrebno provoditi na način prilagođen malim i srednjim poduzećima kojom se rješavaju problemi s kojima se ona suočavaju; naglašava da je potrebno poduprijeti stvaranje okružja pogodnog za poslovanje, i to uspostavom jednakih uvjeta za sva mala i srednja poduzeća u EU-u, novoosnovana poduzeća i rastuća poduzeća, poduzetništvo mladih, a osobito u najinovativnijim područjima i poduzećima socijalne ekonomije;

ističe da su klasteri konkurentnosti, poslovne mreže i centri digitalne inovacije vrlo korisno rješenje za okupljanje relevantnih dionika; poziva EU da podrži javna ulaganja u inovacije jer je to od strateškog značaja u tom području; traži od Komisije da na europskoj razini pruži potporu tim klasterima i njihovoj međusobnoj suradnji te da se pobrine za to da u njima sudjeluju MSP-ovi, istraživački centri te sveučilišta na regionalnoj i lokalnoj razini; poziva Komisiju da uspostavi platforme za pametnu specijalizaciju kojima će se poticati međusektorske i interdisciplinarne veze; naglašava da je potrebno ojačati međuregionalnu suradnju u cilju stvaranja transnacionalnih prilika i saveza za transverzalne inovacije;

poziva Komisiju da utvrdi izazove i prepreke s kojima se žene suočavaju kad odluče postati poduzetnice te da promiče i podržava žensko vodstvo i da pronađe načine za suzbijanje nejednakosti koje se odnose na plaće i pristup radnim mjestima;

uvjeren je da europsku industriju treba smatrati strateškom prednošću za konkurentnost i održivost EU-a; naglašava činjenicu da se samo uz snažnu i otpornu industrijsku politiku koja je usmjerena na budućnost EU može suočiti s različitim izazovima koji su pred njim, uključujući održivu reindustrijalizaciju, globalnu konkurenciju, brz tehnološki napredak i stvaranje kvalitetnih radnih mjesta;

ističe važnost energetske unije, jedinstvenog digitalnog tržišta, digitalnog programa i povezanosti Europe odgovarajućom i učinkovitom infrastrukturom održivom u budućnosti;

10.

ističe da je radi poboljšanja konkurentnosti u Europi važno da EU podupre kvalitativni iskorak europskih proizvoda preko procesa reindustrijalizacije, a posebno preko istraživanja i digitalizacije;

11.

ističe da je, radi pružanja potpore industriji Unije da se suoči s izazovima brzih gospodarskih i regulatornih promjena u današnjem globaliziranom svijetu, bitno ojačati privlačnost europskog industrijskog sektora za europska i inozemna izravna ulaganja;

12.

naglašava važnost pravodobnog donošenja industrijske strategije Unije i podsjeća u tom kontekstu na to da je nužno zadržati odgovarajuću razinu financijskih sredstava za industrijski sektor u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru (VFO), posebno preko namjenskih instrumenata i fondova (kao što su europski strukturni i investicijski fondovi, program Obzor 2020., Europski fond za strateška ulaganja (EFSU), Instrument za povezivanje Europe i COSME);

13.

podsjeća na obveze EU-a u okviru Pariškog sporazuma; poziva na to da se u industrijsku strategiju EU-a uvrste učinkoviti financijski instrumenti i mjere za smanjenje tzv. „ugljičnog rizika” te za suzbijanje rizika od istjecanja ugljika;

14.

naglašava da je potrebno u potpunosti iskoristiti potencijal industrije, osobito u pogledu ekoloških tehnologija, i osigurati da industrija neprestano razvija i širi najbolje raspoložive tehnike i nove inovacije;

15.

naglašava da je potrebno smanjiti administrativno opterećenje i troškove usklađivanja za poduzeća, uključujući obiteljska poduzeća, te istodobno osigurati učinkovitost zakonodavstva EU-a u području zaštite potrošača, zdravlja i sigurnosti te zaštite okoliša;

16.

ističe važnost otvorene i poštene međunarodne trgovine utemeljene na zajedničkim pravilima i jednakim uvjetima za sve; poziva na veću usklađenost trgovinske i industrijske politike kako bi se spriječila neusklađenost koja bi mogla rezultirati premještanjima i daljnjom deindustralizacijom u EU-u;

17.

ističe da treba spriječiti da se trgovinskom politikom EU-a potiču prakse kojima se narušava tržišno natjecanje; naglašava potrebu za dosljednom strategijom EU-a koja će biti usklađena sa Svjetskom trgovinskom organizacijom te sadržavati učinkovite antidampinške i antisubvencijske mjere;

18.

ističe da se europska industrija suočava s globalnom konkurencijom te stoga poziva Komisiju da ocijeni primjerenost definicija tržišta i postojeći niz pravila EU-a u području tržišnog natjecanja da bi se u obzir uzeo razvoj odgovarajućih globalnih tržišta i pojava uloge velikih nacionalnih igrača u trećim zemljama;

19.

poziva Komisiju da veću pozornost posveti ulozi stranih poduzeća u državnom vlasništvu koje podupiru i subvencioniraju njihove vlade i to na načine koji su zabranjeni subjektima EU-a u okviru pravila EU-a o jedinstvenom tržištu;

20.

poziva Komisiju da zajedno s državama članicama nadzire izravna strana ulaganja trećih zemalja u strateške industrije EU-a, infrastrukturu i ključne nove tehnologije ili druge važne aktivnosti radi sigurnosti i zaštite pristupa istima, imajući na umu da Europa u velikoj mjeri ovisi o izravnim stranim ulaganjima;

21.

naglašava da su potrebni koordinirani napori EU-a, uz savjetovanje sa svim relevantnim partnerima, uključujući socijalne partnere i članove akademske zajednice, za promicanje novih vještina i ponovnog osposobljavanja, stručnog usavršavanja i cjeloživotnog učenja, kao što predlaže Komisija u svojem Programu za nove vještine i radna mjesta;

22.

podsjeća na važnu ulogu normizacije u EU-u i zalaže se za to da se snažan naglasak stavi na vodeću ulogu EU-a u međunarodnim organizacijama za normizaciju;

23.

prima na znanje da je potrebno uskladiti napore EU-a za smanjenje ovisnosti o resursima iz trećih zemalja stavljajući naglasak na četiri aspekta:

(a)	pošten međunarodni tržišni pristup resursima,

(b)	održivo rudarstvo,

(c)	učinkovite tehnološke inovacije,

(d)	kružno gospodarstvo;

24.

naglašava da nova strategija industrijske politike mora uskladiti različita područja politike, prije svega trgovinu, okoliš, istraživanja, zdravstvo, ulaganja, tržišno natjecanje, energiju, klimu i kreativne industrije, s industrijskom politikom, kako bi se zauzeo jedinstven i usklađen pristup;

25.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 482, 23.12.2016., str. 89.

(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0377.

(3) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 131.

(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0240.

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/128

P8_TA(2017)0306

Izvješće o Turskoj za 2016.

Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o Izvješću Komisije o Turskoj za 2016. (2016/2308(INI))

(2018/C 334/14)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, a posebno rezoluciju od 24. studenoga 2016. o odnosima EU-a i Turske (1) i rezoluciju od 27. listopada 2016. o položaju novinara u Turskoj (2),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. studenog 2014. o aktivnostima Turske kojima se stvaraju napetosti u isključivom gospodarskom pojasu Cipra (3) i svoju rezoluciju od 15. travnja 2015. o stotoj obljetnici genocida nad Armencima (4),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju o politici proširenja EU-a koju je Komisija 9. studenoga 2016. uputila Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija (COM(2016)0715) i Izvješće o Turskoj za 2016. (SWD(2016)0366),

—	uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva od 13. prosinca 2016. i prethodne relevantne zaključke Vijeća i Europskog vijeća,

—	uzimajući u obzir Okvir za pregovore s Turskom od 3. listopada 2005., a osobito stavak 5. tog dokumenta u dijelu „Načela pregovora”,

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2008/157/EZ od 18. veljače 2008. o načelima, prioritetima i uvjetima sadržanima u Pristupnom partnerstvu s Republikom Turskom (5) („Pristupno partnerstvo”) te prethodne odluke Vijeća o Pristupnom partnerstvu iz 2001., 2003. i 2006. godine,

—	uzimajući u obzir zajedničku izjavu sa sastanka na vrhu EU-a i Turske održanog 29. studenoga 2015. te Akcijski plan EU-a i Turske,

—

uzimajući u obzir izjavu Europske zajednice i njezinih država članica od 21. rujna 2005. koja obuhvaća odredbu prema kojoj je priznavanje svih država članica neophodan dio pregovora i potrebu da Turska potpuno i uspješno provede Dodatni protokol uz Sporazum iz Ankare u odnosu na sve države članice uklanjanjem svih prepreka slobodnom kretanju robe bez predrasuda i diskriminacije,

—	uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

—	uzimajući u obzir članak 46. Europske konvencije o ljudskim pravima prema kojem se ugovorne strane obvezuju da će poštovati i provoditi konačne presude Europskog suda za ljudska prava u svakom predmetu u kojemu sudjeluju kao stranke u postupku,

—

uzimajući u obzir mišljenja Venecijanske komisije koja djeluje u okviru Vijeća Europe, posebno ona od 10. i 11. ožujka 2017. o izmjenama Ustava o kojima će se glasovati na nacionalnom referendumu, o mjerama utvrđenima u nedavnim uredbama iz nužde u pogledu slobode medija te dužnosti, nadležnosti i djelovanja mirovnih kaznenih sudova, od 9. i 10. prosinca 2016. o uredbama iz nužde br. 667 – 676 koje su donesene nakon neuspjelog pokušaja državnog udara 15. srpnja 2016. te od 14. i 15. listopada 2016. o suspenziji drugog stavka članka 83. Ustava (parlamentarna nepovredivost),

—	uzimajući u obzir izjavu povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 26. srpnja 2016. o mjerama poduzetima tijekom izvanrednog stanja u Turskoj,

—	uzimajući u obzir Izjavu EU-a i Turske od 18. ožujka 2016.,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. ožujka 2017. upućenu Europskom parlamentu i Vijeću o Prvom godišnjem izvješću o Instrumentu za izbjeglice u Turskoj (COM(2017)0130) te Peto izvješće Komisije od 2. ožujka 2017. upućeno Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću o napretku u provedbi Izjave EU-a i Turske (COM(2017)0204),

—

uzimajući u obzir činjenicu da se Turska obvezala na ispunjenje kriterija iz Kopenhagena, primjerene i stvarne reforme, dobrosusjedske odnose i postupno usklađivanje s EU-om te činjenicu da su se ta nastojanja trebala smatrati prilikom da Turska osnaži svoje institucije i nastavi s procesom demokratizacije i modernizacije,

—	uzimajući u obzir preporuku Komisije od 21. prosinca 2016. za odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora s Turskom o sporazumu o proširenju područja primjene bilateralnih povlaštenih trgovinskih odnosa i modernizaciji carinske unije,

—

uzimajući u obzir činjenicu da središnje mjesto u procesu pregovora zauzimaju poštovanje vladavine prava, a osobito diobe vlasti, demokracije, slobode izražavanja i slobode medija, ljudskih prava, prava manjina i vjerskih sloboda te slobode udruživanja i mirnih prosvjeda, u skladu s kriterijima iz Kopenhagena za članstvo u Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir činjenicu da se Turska nalazi na 155. mjestu prema Svjetskom indeksu slobode medija, koji je objavljen 26. travnja 2017., i da je zauzela najniže mjesto dosad te je jedna od zemalja u kojima su novinari najviše bili izloženi prijetnjama, fizičkim napadima, sudskom uznemiravanju, uključujući kazne pritvora i zatvora,

—

uzimajući u obzir činjenicu da je u studenom 2016. Parlament pozvao Komisiju i države članice na privremeno zamrzavanje tekućih pregovora o pristupanju s Turskom te da se obvezao da će preispitati svoje stajalište nakon što se ukinu nerazmjerne mjere u okviru izvanrednog stanja u Turskoj, a da će se to preispitivanje temeljiti na ponovnoj uspostavi vladavine prava i poštovanja ljudskih prava u cijeloj zemlji,

—

uzimajući u obzir krizu u Siriji, napore koji se ulažu da bi se postigao prekid vatre i mirno rješenje sukoba te obvezu Turske da u skladu s međunarodnim sporazumima, među ostalim i s Konvencijom UN-a o pravu mora i Poveljom UN-a, jača stabilnost i promiče dobrosusjedske odnose ulaganjem dodatnih napora u rješavanje tekućih bilateralnih pitanja, sporova i sukoba s neposrednim susjedima oko kopnenih i morskih granica te zračnog prostora,

—	uzimajući u obzir ulogu Rusije u Siriji, među ostalim i podršku primjeni kemijskog oružja od strane sirijske vojske, što dodatno destabilizira zemlju i povećava broj izbjeglica koji traže zaštitu u Turskoj i EU-u,

—	uzimajući u obzir sigurnosnu situaciju u Turskoj, koja se pogoršala i na unutarnjem i vanjskom planu, te terorističke napade izvršene u toj zemlji,

—	uzimajući u obzir činjenicu da je Turska primila najveći broj izbjeglica u svijetu i da je, prema Uredu visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), u toj zemlji registrirano gotovo tri milijuna izbjeglica iz Sirije, Iraka i Afganistana,

—	uzimajući u obzir gospodarsku i financijsku situaciju u Turskoj, koja je djelomice posljedica nedavnog niza napada i političke nestabilnosti, ali i dubljih temeljnih problema u gospodarstvu,

—	uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) pod naslovom „Stanje ljudskih prava u jugoistočnoj Turskoj” iz veljače 2017.,

—	uzimajući u obzir činjenicu da se Turska pokazala izrazito gostoljubivom prema velikom broju izbjeglica koji žive u toj zemlji,

—	uzimajući u obzir izjavu o preliminarnim nalazima i zaključcima Međunarodne misije za promatranje referenduma objavljenju 17. travnja 2017.,

—	uzimajući u obzir rezoluciju br. 2156 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE) pod naslovom „Funkcioniranje demokratskih institucija u Turskoj” od 25. travnja 2017. koja je dovela do ponovnog otvaranja postupka praćenja,

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0234/2017),

A.	budući da milijuni Turaka i osoba turskog podrijetla već desetljećima žive u državama članicama EU-a i doprinose njihovu blagostanju;

Uvod

naglašava da je 2016. zbog dugotrajnog rata u Siriji, velikog broja izbjeglica, sukoba na jugoistoku, niza bezočnih terorističkih napada i nasilnog pokušaja državnog udara u kojem je ubijeno 248 osoba bila teška godina za stanovnike Turske; ponavlja svoju snažnu osudu pokušaja državnog udara od 15. srpnja 2016. i izražava svoju solidarnost s građanima Turske; priznaje pravo i dužnost turske vlade da poduzme mjere kako bi se počinitelji priveli pravdi, poštujući vladavinu prava i pravo na pošteno suđenje;

međutim, ističe da smjere poduzete tijekom izvanrednog stanja imaju velike, nerazmjerne i dugoročne negativne posljedice na velik broj građana, ali i na zaštitu temeljnih sloboda u zemlji; osuđuje kolektivno otpuštanje javnih i policijskih službenika, masovno zatvaranje medijskih kuća, uhićenja novinara, akademskih djelatnika, sudaca, boraca za ljudska prava, izabranih i neizabranih dužnosnika, pripadnika sigurnosnih službi i običnih građana te oduzimanje njihove imovine, sredstava i putovnica, zatvaranja brojnih škola i sveučilišta i zabrane putovanja tisućama turskih građana na temelju uredbi iz nužde bez odluka donesenih na osnovi pojedinačnih slučajeva i bez mogućnosti pravovremene sudske revizije; zabrinut je zbog oduzimanja, a u nekim slučajevima i nacionalizacije turskih privatnih poduzeća; poziva na hitno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih zatvorenika koji su pritvoreni bez dokaza o pojedinačnom sudjelovanju u počinjenju kaznenog djela; u vezi s tim izražava žaljenje zbog toga što su zakonodavne ovlasti parlamenta ozbiljno narušene;

ističe stratešku važnost dobrih odnosa između EU-a i Turske i veliku dodanu vrijednost suradnje u odgovoru na izazove s kojima su suočene obje strane; prepoznaje da su od početka pristupnih pregovora 2004. i Turska i EU prošli kroz svoje interne procese transformacije; izražava žaljenje zbog toga što pristupni instrumenti nisu optimalno iskorišteni i što je došlo do nazadovanja u područjima vladavine prava i ljudskih prava, što su ključna područja prema kriterijima iz Kopenhagena, kao i zbog činjenice da je tijekom godina na obje strane oslabila javna potpora potpunoj integraciji Turske u EU; i dalje se zalaže za suradnju i konstruktivan i otvoren dijalog s turskom vladom u cilju suočavanja sa zajedničkim izazovima i zajedničkim prioritetima, među kojima su stabilnost u regiji, stanje u Siriji, migracije i sigurnost;

upoznat je s rezultatima referenduma održanog 16. travnja 2017. tijekom izvanrednog stanja i u okolnostima koje su onemogućavale poštenu kampanju za referendum i donošenje informiranih odluka s obzirom na to da dvije strane u kampanji nisu imale jednake mogućnosti i da je bilo kršenja prava protivnika ustavne reforme; ozbiljno je zabrinut zbog navodnih nepravilnosti i raširene izborne prijevare utvrđene u zaključcima Misije za promatranje referenduma u okviru Organizacije za europsku sigurnost i suradnju/Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (OESS/ODIHR) koji su izdani 17. travnja 2017. i u kojima se navode ozbiljne sumnje u valjanost i legitimnost rezultata; podržava provedbu neovisne istrage svih tvrdnji u vezi s nepravilnostima navedenima u izjavi OESS-a/ODHIR-a; prima na znanje odluku Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE) o ponovnom pokretanju postupaka praćenja za Tursku;

ističe da Turska mora poštovati obveze koje ima kao članica Vijeća Europe; poziva Tursku da i dalje poštuje obveze koje proizlaze iz članstva u Vijeću Europe te da provodi ustavne i pravosudne promjene i reforme u suradnji s Venecijanskom komisijom i u skladu s njezinim kriterijima;

oštro osuđuje potporu ponovnom uvođenju smrtne kazne koju su turski predsjednik i razni drugi političari izrazili u mnogo navrata; podsjeća da je nedvosmisleno odbacivanje smrtne kazne ključan preduvjet za članstvo u EU-u i naglašava da bi ponovno uvođenje smrtne kazne bilo u suprotnosti s međunarodnim obvezama Turske, da bi dovelo u pitanje članstvo Turske u Vijeću Europe i rezultiralo trenutačnim prekidom pregovora za pristupanje EU-u i pretpristupne pomoći; naglašava da države članice imaju pravo odbiti potporu glasovanju na referendumu o ponovnom uvođenju smrtne kazne na svojem području ako se on organizira u Turskoj;

podsjeća na svoje stajalište iz studenog 2016. u vezi sa zamrzavanjem pristupnog procesa s Turskom;

poziva Komisiju i države članice da u skladu s Okvirom za pregovore bez odgađanja formalno obustave pristupne pregovore s Turskom ako se paket ustavnih reformi provede u neizmijenjenom obliku; uzimajući u obzir napomene Venecijanske komisije o ustavnoj reformi ističe da predložene izmjene ustava nisu u skladu s temeljnim načelima diobe vlasti, ne omogućuju dostatni sustav provjere i ravnoteže te da nisu u skladu s kriterijima iz Kopenhagena; poziva Komisiju, države članice i Tursku da otvoreno i iskreno rasprave o područjima od zajedničkog interesa u kojima bi bila moguća pojačana suradnja; naglašava da bi se politička suradnja između EU-a i Turske trebala temeljiti na odredbama o uvjetima u vezi s poštovanjem demokracije, vladavine prava i temeljnih prava;

Ljudska prava i temeljne slobode

sa žaljenjem napominje da su nerazmjerne mjere poduzete nakon proglašenja izvanrednog stanja, među ostalim uhićenja, otpuštanja, pritvaranja i oduzimanja imovine, bile usmjerene ne samo na tisuće navodnih članova/pristaša Gülenova pokreta nego i općenito na osobe koje imaju oprečna mišljenja, a osobito na oporbene političke stranke; još čeka uvjerljive dokaze u vezi s počiniteljima pokušaja državnog udara; oštro osuđuje zatvaranje 11 parlamentarnih zastupnika Narodne demokratske stranke (tur. Halkların Demokratik Partisi, HDP), uključujući njezine supredsjednike Figen Juksekdag i Selahatina Demirtaša, jednog zastupnika Republikanske narodne stranke (tur. Cumhuriyet Halk Partisi, CHP) te 85 načelnika općina kurdskog podrijetla; odlučno poziva tursku vladu da odmah ukine izvanredno stanje; upozorava na zlouporabu protuterorističkih mjera koje se rabe kao izlika za ograničavanje ljudskih prava; poziva Europski sud za ljudska prava da odmah prihvati prve egzemplarne slučajeve i da što prije okonča prve postupke, s obzirom na to da se čini da ne postoje nikakvi djelotvorni pravni lijekovi na nacionalnoj razini;

10.

poziva turske vlasti da provedu detaljnu istragu o navodima o ozbiljnom zlostavljanju zatvorenika, kao što izvješćuje nekoliko organizacija za ljudska prava i poziva na punu odgovornost i kažnjavanje onih koji su krivi za kršenje ljudskih prava; duboko je zabrinut zbog uvjeta u pritvoru; poziva na hitnu objavu najnovijeg izvješća Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja koji djeluje u okviru Vijeća Europe i odlučno poziva turske vlasti da nacionalnim i međunarodnim promatračima dopuste praćenje pritvorskih objekata;

11.

poziva tursku vladu da svim osobama na koje se primjenjuju mjere ograničavanja ponudi odgovarajući i učinkovit pravni lijek i sudsku reviziju u skladu s vladavinom prava; ističe da je pretpostavka nedužnosti temeljno načelo svake ustavne države; napominje da za vrijeme izvanrednog stanja koje je na snazi uhićeni građani nemaju pravo na pravnu pomoć tijekom prvih pet dana pritvora i žali zbog oštrih ograničenja koja pritvorenici imaju kod pristupa odvjetnicima; ističe da je od srpnja 2016. podneseno više od 100 000 žalbi Turskom ustavnom sudu koji je proglasio da nije nadležan za pitanja obuhvaćena uredbama iz nužde; poziva Tursku da hitno revidira tzv. Istražno povjerenstvo za izvanredne mjere tako da ono postane snažno i neovisno povjerenstvo koje je potpuno ovlašteno i u stanju pojedinačno istraživati sve slučajeve, uspješno obraditi golem broj zaprimljenih zahtjeva te osigurati da se nepotrebno ne oteže sa sudskom revizijom;

12.

oštro osuđuje ozbiljno nazadovanje i kršenje slobode izražavanja kao i teške povrede slobode medija, uključujući nerazmjernu zabranu pristupa medijima i društvenim mrežama na internetu; sa zabrinutošću prima na znanje obustavu rada oko 170 medijskih kuća – uključujući gotovo sve medijske kuće koje se služe kurdskim jezikom – i zatvaranje više od 150 novinara; naglašava da odluka Turske o zabrani pristupa Wikipediji predstavlja ozbiljan napad na slobodu informiranja; primjećuje stalan pad Turske na ljestvici indeksa slobode medija koju sastavljaju Reporteri bez granica i na kojoj se Turska među 180 zemalja trenutačno nalazi na 155. mjestu; podsjeća da su slobodni i pluralistički mediji, uključujući slobodan i otvoren internet ključna sastavnica svake demokracije te apelira na tursku vladu da hitno pusti na slobodu sve nezakonito uhićene novinare; poziva tursku vladu da bivšem zastupniku u Europskom parlamentu i predsjedniku Zajedničkog parlamentarnog odbora Joostu Lagendijku dopusti povratak svojoj obitelji u Turskoj;

13.

izražava ozbiljnu zabrinutost zbog trajnog pogoršanja situacije u jugoistočnoj Turskoj, posebno u područjima u kojima je uveden policijski sat, gdje se prekomjerno rabi sila i provode kolektivne kazne nad svim stanovnicima i gdje je prema nekim navodima u okviru sigurnosnih operacija ubijeno čak 2 000 osoba te se procjenjuje da je u razdoblju od srpnja 2015. do prosinca 2016. raseljeno oko pola milijuna ljudi; napominje da su lokalni javni tužitelji dosljedno odbijali pokretanje istraga na temelju prijava o ubojstvima i da je neovisnim promatračima onemogućen pristup tom području; podsjeća na odgovornost turske vlade da zaštiti sve svoje građane, neovisno o njihovu kulturnom i vjerskom podrijetlu i uvjerenjima; izražava žaljenje zbog raširene prakse izvlaštenja, među ostalim u pogledu imovine koja pripada općinama i crkvi, što predstavlja kršenje prava vjerskih manjina; uvjeren je da samo pošteno političko rješenje kurdskog pitanja može donijeti održivu stabilnost i blagostanje u tom području i u čitavoj Turskoj te stoga poziva obje strane da nastave s pregovorima; napominje da je niz zakona, uključujući Zakon br. 6722 o pravnoj zaštiti sigurnosnih snaga koje sudjeluju u borbi protiv terorističkih organizacija donesen 2016. stvorio atmosferu „sustavnog nekažnjavanja” sigurnosnih snaga;

14.

osuđuje odluku turskog parlamenta o protuustavnom ukidanju imuniteta velikom broju zastupnika, među kojima je i 55 od 59 zastupnika HDP-a, čime se otvara put za uhićenja oporbenih političara te se nanosi ozbiljna šteta ugledu parlamenta kao demokratske institucije; naglašava da Velika narodna skupština Turske treba biti središnja institucija turske demokracije i predstavljati sve građane pod jednakim uvjetima; izražava žaljenje zbog visokog izbornog praga;

15.

zabrinut je zbog toga što su suci i tužitelji i dalje pod snažnim političkom pritiskom te što ih je čak 4 000, što je gotovo jedna četvrtina svih sudaca i tužitelja, otpušteno ili uhićeno, dok im je u nekim slučajevima oduzeta imovina; poziva Tursku da ponovno uvede i provede sva zakonska jamstva kako bi osigurala potpuno poštovanje neovisnosti pravosuđa, uključujući izmjenom zakona o Visokom sudbenom i državnoodvjetničkom vijeću kako bi se smanjio utjecaj izvršne vlasti u okviru tog Vijeća; posebice je zabrinut zbog toga što se čini da je institucija „mirovnih kaznenih sudaca”, koju je uspostavila tadašnja vlada u lipnju 2014., pretvorena u instrument za zlostavljanje kako bi se ugušila oporba te kontrolirale informacije dostupne javnosti;

16.

ozbiljno je zabrinut zbog nedovoljnog poštovanja slobode vjere, diskriminacije vjerskih manjina, primjerice kršćana i alevita, i vjerskog nasilja koje uključuje verbalne i fizičke napade, stigmatizaciju i društveni pritisak u školama, kao i zbog problema u vezi sa zakonitom uspostavom mjesta štovanja; poziva turske vlasti da na području slobode mišljenja, savjesti i vjere promiču pozitivne i učinkovite reforme tako da omoguće vjerskim zajednicama da steknu pravnu osobnost, a humanitarnim organizacijama da biraju svoja upravljačka tijela, da uklone sva ograničenja za osposobljavanje, imenovanje i sukcesiju svećenstva, poštuju mjerodavne presude Europskog suda za ljudska prava i preporuke Venecijanske komisije te uklone sve oblike diskriminacije i prepreka na temelju vjere; poziva Tursku da poštuje specifičan karakter i važnost Ekumenskog patrijarhata i da prizna njegovu pravnu osobnost; ponavlja da se mora omogućiti ponovno otvaranje sjemeništa na Halki i da se moraju ukloniti sve prepreke za njegovo pravilno funkcioniranje; zabrinut je zbog nedavnih zatvaranja crkvi u regiji Diyarbakir; poziva vladu da ih vrati pravim vlasnicima; odlučno poziva turske vlasti da se ozbiljno suprotstave svim oblicima antisemitizma u društvu;

17.

poziva Tursku da štiti prava najugroženijih skupina stanovništva i pripadnika manjina; izražava žaljenje zbog zabrane parade ponosa zajednice LGBTI u Ankari i Istanbulu već treću godinu zaredom i zbog njezina sprečavanja te policijskog nasilja; ozbiljno je zabrinut zbog rodno uvjetovanog nasilja, diskriminacije, govora mržnje usmjerenog protiv manjina, zločina iz mržnje i kršenja ljudskih prava pripadnika zajednice LGBTI; poziva Tursku da poduzme odgovarajuće mjere kako bi se spriječili i kaznili govor mržnje i zločini protiv manjina; poziva Tursku da uskladi svoje nacionalno zakonodavstvo s Istanbulskom konvencijom Vijeća Europe, koju je ratificirala 2014. godine; pozdravlja vladinu nacionalnu strategiju i akcijski plan za Rome i poziva tursku vladu da počne provoditi strategiju i uspostavi mehanizam za praćenje i evaluaciju; potiče vlasti da se uhvate u koštac s ključnim preprekama uključivanju Roma u društvo; poziva Tursku da osigura potpunu jednakost za sve građane i se pozabavi problemima s kojima se suočavaju pripadnici manjina, posebno u pogledu obrazovanja i prava vlasništva; napominje da bi u skladu s kriterijima iz Kopenhagena manjine također trebale imati pravo na obrazovanje na vlastitom jeziku u javnim školama; podsjeća na važnost provedbe rezolucije o Imbrosu i Tenedosu donesene u okviru Parlamentarne skupštine Vijeća Europe i poziva Tursku da pomogne pri povratku manjinskih obitelji koje se žele vratiti na te otoke; pozdravlja otvaranje škole za pripadnike grčke manjine na Imbrosu, što predstavlja pozitivan korak;

18.

poziva tursku vladu da poštuje i u potpunosti provede pravne obveze koje je preuzela, a koje se odnose na zaštitu kulturne baštine te, prije svega, da u dobroj vjeri sastavi integrirani popis grčke, armenske, asirske i ostale kulturne baštine koja je uništena ili razrušena tijekom prošlog stoljeća; poziva Tursku da ratificira Konvenciju UNESCO-a iz 2005. o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja; poziva Tursku na suradnju s relevantnim međunarodnim organizacijama, osobito Vijećem Europe, u pogledu sprječavanja i borbe protiv nezakonite trgovine i namjernog uništavanja kulturne baštine;

19.

pozdravlja korake koje su poduzele pojedine države članice i zahvaljujući kojima su se ubrzali postupci odobravanja azila za turske građane koji su žrtve progona na temelju uredbi iz nužde;

Odnosi EU-a i Turske

20.

poziva na produbljivanje odnosa između EU-a i Turske u ključnim područjima od zajedničkog interesa, kao što su borba protiv terorizma, migracije, energetika, gospodarstvo i trgovina te ponavlja da je nužno očuvati i poticati dijalog i suradnju; smatra da suradnja EU-a i Turske u tim područjima predstavlja ulaganje u stabilnost i blagostanje i Turske i EU-a, pod uvjetom da sve strane poštuju svoje obveze u pogledu temeljnih prava i osnovnih sloboda; smatra da je suradnja među članovima civilnog društva od ključne važnosti i odlučno poziva na jačanje tih kontakata;

21.

poziva Tursku da dodatno uskladi svoju vanjsku politiku s vanjskom politikom EU-a; poziva na užu suradnju i koordinaciju izazova u vanjskoj politici između EU-a i Turske; smatra da bi turski ministar vanjskih poslova trebao biti pozvan da sudjeluje na sastancima Vijeća za vanjske poslove ovisno o slučaju kad god je to potrebno; preporučuje da Vijeće pozove tursku vladu na sastanak na vrhu kako bi raspravljali o odnosima između EU-a i Turske;

22.

smatra da bi se jačanjem trgovinskih odnosa mogla ostvariti konkretna korist za građane u Turskoj i u EU-u te stoga u svjetlu trenutačnih nedostataka carinske unije podržava prijedlog Komisije o početku pregovora o unapređenju carinske unije; ponavlja da je EU najveći trgovinski partner Turske i da dvije trećine izravnih stranih ulaganja u Turskoj dolazi iz država članica EU-a; nadalje, ističe gospodarsku važnost Turske kao rastućeg tržišta za EU; smatra da je uključenost socijalnih partnera u pregovore od ključne važnosti; poziva Komisiju da u unaprijeđenu carinsku uniju između Turske i EU-a uvrsti klauzulu o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kako bi ta dva elementa postala ključnim uvjetom; podsjeća da carinska unija može ostvariti svoj puni potencijal tek kada Turska u potpunosti provede Dodatni protokol u odnosu na sve države članice; prima na znanje zaključak Komisije da bi se daljnja trgovinska integracija s EU-om potaknula kada bi Turska uklonila prepreke funkcioniranju carinske unije;

23.

napominje da je liberalizacija viznog režima od velike važnosti za turske građane, osobito za poslovne ljude i osobe turskog podrijetla koje žive u EU-u, te da će se njome poboljšati kontakti među ljudima; potiče tursku vladu da u potpunosti poštuje konačne preostale kriterije, kao što je utvrđeno u planu za liberalizaciju viznog režima; naglašava da je revizija zakonodavstva te zemlje u području borbe protiv terorizma ključni uvjet za jamčenje poštovanja temeljnih prava i sloboda te da će liberalizacija viznog režima biti moguća tek kad se ispune svi kriteriji;

24.

ističe važnost borbe protiv korupcije i podsjeća na nalaze Komisije prema kojima korupcija i dalje prevladava u mnogim područjima te ostaje ozbiljan problem; zabrinut je zbog slabog napretka u pogledu istraga, gonjenja i osuđujućih presuda u slučajevima korupcije na visokoj razini;

25.

poziva Komisiju da pri provedbi revizije sredinom provedbenog razdoblja proračuna Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) 2017. uzme u obzir najnovije događaje u Turskoj te da obustavi isplatu sredstava iz pretpristupnih fondova u slučaju obustave pristupnih pregovora; poziva Komisiju da u slučaju da dođe do toga iskoristi ta sredstva za potporu turskom civilnom društvu i izravno izbjeglicama u Turskoj te da poveća ulaganja u programe razmjene osoba, kao što je Erasmus + za studente, znanstvenike i novinare;

26.

najoštrije osuđuje sve terorističke napade u Turskoj te čvrsto stoji uz stanovništvo te zemlje u zajedničkoj borbi protiv terorizma; svjestan je bilateralnih odnosa između država članica EU-a i Turske u području suradnje u borbi protiv terorizma kad je riječ o „stranim borcima”; naglašava da je snažna suradnja između Europola i turskih tijela za provedbu zakona od ključne važnosti za uspješnu borbu protiv terorizma; ponovno osuđuje povratak nasilju Kurdistanske radničke stranke (PKK), koja je od 2002. na EU-ovu popisu terorističkih organizacija te ju odlučno poziva da položi oružje i da svoja očekivanja izražava miroljubivim i zakonitim sredstvima; naglašava da je mirno rješenje kurdskog pitanja nužno također i za demokratsku budućnost Turske i da će se ono postići tek uključivanjem svih relevantnih strana i demokratskih snaga; poziva na nastavak pregovora u cilju postizanja sveobuhvatnog i održivog rješenja kurdskog pitanja; poziva države članice da provode zakonodavstvo kojim se zabranjuje uporaba znakova i simbola organizacija koje se nalaze na EU-ovu popisu terorističkih organizacija;

27.

žali zbog odluke turske vlade kojom je njemačkim parlamentarnim zastupnicima zabranjen posjet njemačkim saveznim oružanim snagama u vojnoj bazi u Incirliku, zbog čega će sada biti premještene u zemlju izvan NATO-a, što predstavlja veliki korak unatrag za uspješnu suradnju među saveznicima NATO-a u borbi protiv terorizma;

28.

izražava pohvalu za rad turske vlade i lokalnih organizacija civilnog društva te gostoprimstvo turskog naroda koje se vidi iz prihvata otprilike 3 milijuna izbjeglica; prima na znanje Izjavu EU-a i Turske o migraciji te apelira na države članice da pokrenu program dobrovoljnog preseljenja najugroženijih izbjeglica u Turskoj; poziva Komisiju da osigura dugoročna ulaganja za potrebe izbjeglica i njihovih zajednica domaćina u Turskoj te odgovarajuće trošenje sredstava; potiče tursku vladu da svim sirijskim izbjeglicama izda radne dozvole i omogući pristup zdravstvenoj skrbi te da sirijskoj djeci omogući pristup obrazovanju; poziva Ankaru i EU da nastave s koordiniranim ophodnjama u Egejskom moru, da pojačaju napore u cilju borbe protiv krijumčarenja migranata te da u potpunosti i učinkovito provedu sporazum EU-a i Turske o ponovnom prihvatu i bilateralne sporazume o ponovnom prihvatu s Bugarskom i Grčkom;

29.

oštro osuđuje izjave predsjednika Erdogana koji je neke čelnike EU-a optužio da provode „nacističke mjere”, a njihove građane nazvao „nacistima”; ističe da ustrajanje na takvim neopravdanim izjavama potkopava vjerodostojnost Turske kao političkog partnera i da izvoz unutarnjih sukoba te zemlje predstavlja prijetnju mirnom suživotu u društvima u državama članicama Unije s velikim zajednicama građana turskog podrijetla; naglašava da se turska vlada mora suzdržati od sustavnih nastojanja da za vlastite potrebe mobilizira tursku dijasporu u državama članicama Unije; sa zabrinutošću prima na znanje izvješća o navodnom pritisku na pripadnike turske dijaspore koji žive u državama članicama te osuđuje nadzor turskih vlasti nad građanima s dvojnim državljanstvom koji žive u inozemstvu; zabrinut je zbog oduzimanja velikog broja putovnica, pri čemu su neke osobe ostale bez državljanstva, čime se krše Konvencija UN-a o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. i Konvencija UN-a o smanjenju broja osoba bez državljanstva iz 1961., kao i zbog navoda o tome da turski konzulati odbijaju pružiti uslugu nizu svojih građana;

30.

ponavlja važnost dobrosusjedskih odnosa; u tom smislu poziva Tursku da pojača napore kako bi riješila tekuća bilateralna pitanja, uključujući neriješene pravne obveze i sporove s neposrednim susjedima oko kopnenih i morskih granica te zračnog prostora, u skladu s odredbama Povelje UN-a i međunarodnim pravom; poziva tursku vladu da potpiše i ratificira Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS); odlučno poziva tursku vladu da prekine opetovane povrede grčkoga zračnog prostora i teritorijalnih voda te da poštuje teritorijalnu cjelovitost i suverenitet svih svojih susjeda; izražava svoje žaljenje zbog toga što Velika narodna skupština Turske još nije povukla prijetnju ratom koju je uputila Grčkoj;

31.

poziva Tursku i Armeniju da rade na normalizaciji svojih odnosa; naglašava da bi otvaranje tursko-armenske granice moglo dovesti do poboljšanja odnosa, posebno u smislu prekogranične suradnje i gospodarske integracije;

32.

poziva tursku vladu da obustavi svoje planove za izgradnju nuklearne elektrane Akkuyu; ističe da se predviđena lokacija nalazi u području s čestim jakim potresima i stoga predstavlja veliku prijetnju ne samo Turskoj, već i cijelom Sredozemlju; u skladu s tim traži od turske vlade da pristupi Konvenciji iz Espooa kojom se strane obvezuju na međusobno obavješćivanje i savjetovanje kada razmatraju velike projekte koji bi vrlo lako mogli imati znatan negativan utjecaj na okoliš i preko granica matične države; u tu svrhu poziva tursku vladu da vlade susjednih zemalja, kao što su Grčka i Cipar, uključi u daljnji razvoj plana za postrojenje Akkuyu, ili da se s njima barem savjetuje;

33.

ističe da bi rješenje ciparskog problema imalo pozitivan učinak na cijelu regiju te da bi od njega u prvom redu imali korist ciparski Grci i ciparski Turci; pozdravlja zajedničku izjavu od 11. veljače 2014. kao temelj za rješenje problema i iskazuje pohvalu vođama zajednica ciparskih Grka i ciparskih Turaka za napredak ostvaren u pregovorima o ponovnom spajanju; pozdravlja dogovor dvaju vođa o nizu mjera za izgradnju povjerenja i odlučno poziva na provedbu svih dogovorenih mjera; pozdravlja prvu razmjenu geografskih karti s označenim željenim područjima i prvu konferenciju o Cipru održanu u Ženevi održanu s vanjskim silama kao jamcima i uz sudjelovanje EU-a te podržava njezin nastavak s ciljem postizanja uzajamno prihvatljivog dogovora o poglavlju o sigurnosti i jamstvima; podržava pošteno, sveobuhvatno i održivo rješenje na temelju federacije dviju zona i dviju zajednica, jedinstvene međunarodne pravne osobnosti, jedinstvenog suvereniteta i jedinstvenog državljanstva s političkom jednakošću među dvjema zajednicama, u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, međunarodnim pravom, pravnom stečevinom EU-a i na temelju poštovanja načela na kojima se Unija temelji; pozdravlja pojačani angažman dotičnih strana kako bi se postiglo rješenje ciparskog problema; očekuje od Turske da aktivno podupre brzo i uspješno zaključenje pregovora i ponavlja da je predanost i doprinos Turske sveobuhvatnom rješenju i dalje od ključne važnosti; poziva sve relevantne strane da aktivno podupru pregovarački proces, doprinesu pozitivnom ishodu i iskoriste postojeće prilike; odlučno poziva Komisiju da iskoristi sva svoja sredstva kako bi u potpunosti poduprla uspješan dovršetak procesa ujedinjenja;

34.

ponavlja poziv Turskoj da počne povlačiti svoje snage s Cipra, da odsječeni dio Famaguste prepusti UN-u, u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 550 (iz 1984.), i da se suzdrži od mjera u okviru politike nezakonitog naseljavanja kojima se mijenja demografska ravnoteža na tom otoku; napominje da su se pripreme za provedbu pravne stečevine EU-a u budućoj tursko-ciparskoj saveznoj državi nakon stupanja na snagu sporazuma o rješenju tog pitanja već trebale obaviti; u tom pogledu prepoznaje nastavak rada na pripremama za EU ad hoc odbora u kojem sudjeluju obje zajednice; obvezuje se na jačanje napora u cilju suradnje sa zajednicom ciparskih Turaka na pripremama za potpunu integraciju u EU i poziva Komisiju da učini isto; iskazuje pohvalu Odboru za nestale osobe, koji se bavi nestalim osobama i na strani ciparskih Turaka i na strani ciparskih Grka, na njegovu važnom radu i odaje priznanje za činjenicu da je omogućen bolji pristup relevantnim područjima, uključujući vojne zone; poziva Tursku da pomogne Odboru za nestale osobe tako da mu pruži informacije iz svojih vojnih arhiva; traži da se radu Odbora za nestale osobe posveti posebna pozornost i u tom pogledu pozdravlja imenovanje stalnog izvjestitelja Europskog parlamenta za nestale osobe;

35.

prepoznaje pravo Republike Cipra da sklapa bilateralne sporazume u vezi sa svojim isključivim gospodarskim pojasom; ponovno poziva Tursku da u potpunosti poštuje suverena prava svih država članica Unije, uključujući prava u vezi s istraživanjem i iskorištavanjem prirodnih resursa u skladu s pravnom stečevinom EU-a i međunarodnim pravom; odlučno poziva Tursku da se uključi u mirno rješavanje sporova i da se suzdrži od bilo kakvih prijetnji ili radnji koje bi mogle negativno utjecati na dobrosusjedske odnose;

36.

čvrsto vjeruje da se jedino vjerodostojnim političkim rješenjem može osigurati stabilnost Sirije i zadati odlučujući poraz tzv. Islamskoj državi i drugim terorističkim skupinama u Siriji s popisa UN-a; potvrđuje prvenstvo ženevskog procesa pod vodstvom UN-a; prepoznaje napore uložene na sastancima u Astani u cilju ponovne uspostave potpunog prekida sukoba i uspostave trilateralnog mehanizma za praćenje i osiguranje potpunog poštovanja prekida vatre; odlučno poziva sve jamce, uključujući Tursku, da se pridržavaju svojih obveza kako bi se osigurala potpuna provedba prekida vatre i ostvario napredak u pogledu osiguranja potpunog neometanog pristupa humanitarne pomoći diljem zemlje, prekida opsada i puštanja na slobodu svih proizvoljno pritvorenih osoba, osobito žena i djece, u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 2268; ponovno poziva Tursku da poštuje suverenitet i teritorijalni integritet svih svojih susjeda;

37.

traži da se ova rezolucija prevede na turski jezik;

o o

38.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te državama članicama.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0450.

(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0423.

(3) SL C 285, 5.8.2016., str. 11.

(4) SL C 328, 6.9.2016., str. 2.

(5) SL L 51, 26.2.2008., str. 4.

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/140

P8_TA(2017)0309

Eritrea, posebice slučajevi Abunea Antoniosa i Dawita Isaaka

Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o Eritreji, a posebno o slučajevima Abune Antoniosa i Dawita Isaaka (2017/2755(RSP))

(2018/C 334/16)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Eritreji, osobito Rezoluciju od 15. rujna 2011. o Eritreji: slučaj Dawita Isaaka (1) i Rezoluciju od 10. ožujka 2016. o stanju u Eritreji (2),

—	uzimajući u obzir izvješće posebne izvjestiteljice UN-a za stanje ljudskih prava u Eritreji od 23. lipnja 2017.,

—	uzimajući u obzir izjavu posebne izvjestiteljice UN-a za stanje ljudskih prava u Eritreji od 14. lipnja 2017., s 35. zasjedanja Vijeća za ljudska prava,

—	uzimajući u obzir izvješće Istražnog povjerenstva UN-a za ljudska prava u Eritreji objavljeno 8. lipnja 2016.,

—	uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 751 (1992), 1882 (2009), 1907 (2009), 2023 (2011), 2244 (2015) i 2317 (2016), kojima je embargo na oružje za Eritreju produžen do 15. studenoga 2017.,

—	uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 4. svibnja 2017. o novom poticaju partnerstvu između Afrike i EU-a,

—	uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između AKP-a i EU-a (Sporazum iz Cotonoua), kako je izmijenjen 2005. i 2010. godine, čija je potpisnica i Eritreja,

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2010/127/ZVSP od 1. ožujka 2010. o mjerama ograničavanja protiv Eritreje (3), koja je izmijenjena Odlukom Vijeća 2010/414/ZVSP od 26. srpnja 2010. (4) te ponovno izmijenjena Odlukom Vijeća 2012/632/ZVSP od 15. listopada 2012. (5),

—	uzimajući u obzir Predmet 428/12 (2012) podnesen Afričkoj komisiji o ljudskim pravima i pravima naroda, u ime Dawita Isaaka i drugih političkih zatvorenika,

—	uzimajući u obzir Završnu izjavu sa 60. zasjedanja Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda od 22. svibnja 2017.,

—	uzimajući u obzir izvješće Europske službe za vanjsko djelovanje iz 2015. o partnerstvu između Eritreje i Europske unije,

—	uzimajući u obzir Nacionalni okvirni program za Eritreju u sklopu 11. Europskog razvojnog fonda od 3. veljače 2016.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,

—	uzimajući u obzir Ustav Eritreje usvojen 1997. godine, kojim se jamče građanske slobode, među kojima i sloboda vjere,

—	uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1981.,

—	uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

—	uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

budući da je stanje ljudskih prava u Eritreji među najgorima u svijetu, da se tamo svakodnevno rutinski krše ljudska prava i da posljednjih godina nije došlo ni do kakvog poboljšanja; budući da je vlada Eritreje pokrenula raširenu kampanju namijenjenu zadržavanju kontrole nad stanovništvom i ograničavanju temeljnih sloboda, pod izgovorom da brani integritet države;

budući da je Istražno povjerenstvo UN-a za ljudska prava u Eritreji utvrdilo da se kršenja u područjima izvansudskog pogubljenja, mučenja (uključujući seksualno mučenje i seksualno ropstvo), nacionalne vojne službe kao oblika ropstva, prisilnog rada i politike „pucaj da ubiješ” na granicama mogu smatrati zločinima protiv čovječnosti;

budući da su eritrejske vlasti u rujnu 2001. uhitile desetke građana koji su podržali otvoreno pismo u kojem se pozivalo na demokratske reforme; budući da protiv pritvorenih osoba nisu podignute optužnice niti im se sudilo te da je većina njih i dalje u zatvoru; budući da je, unatoč brojnim pritužbama skupina koje se bore za ljudska prava i međunarodnih promatrača, nekoliko njih navodno umrlo u zatvoru; budući da je, međutim, 20. lipnja 2016. eritrejski ministar vanjskih poslova Osman Saleh izjavio da su te pritvorene osobe politički zatvorenici, napomenuvši da su „svi živi” te će im se suditi „kad to vlada odluči”;

budući da je Dawit Isaak, koji ima dvostruko državljanstvo Eritreje i Švedske, uhićen 23. rujna 2001. nakon što je eritrejska vlada zabranila medije u privatnom vlasništvu; budući da se zadnji put javio 2005.; budući da je zatvaranje Dawita Isaaka postalo međunarodni simbol borbe za slobodu tiska u Eritreji, zbog čega mu je neovisni međunarodni žiri medijskih stručnjaka nedavno odao priznanje u obliku Svjetske nagrade UNESCO-a za slobodu medija 2017. „Guillermo Cano”, za njegovu hrabrost, otpor i predanost slobodi izražavanja;

E.	budući da se obitelj Dawita Isaaka od njegova nestanka suočava s nepodnošljivo teškom situacijom i nesigurnošću jer nema saznanja o njegovu stanju, lokaciji ni izgledima za budućnost;

budući da je tijekom represije u rujnu 2001. uhićeno 11 političara (redom bivših članova Središnjeg vijeća vladajuće stranke – Narodnog fronta za demokraciju i pravdu (PFDJ), uključujući bivšeg ministra vanjskih poslova Petrosa Solomona) nakon što su objavili otvoreno pismo vladi i predsjedniku Isaiasu Afewerkiju, u kojemu su pozivali na provedbu reforme i „demokratski dijalog”; budući da je u narednom tjednu uhićeno deset novinara, uključujući Isaaka;

budući da se velik broj stanovnika Eritreje uhićuje zbog raznih neopravdanih razloga kao što je izražavanje neovisnih stavova ili bez ikakvog jasnog obrazloženja, i to na neodređeno razdoblje; budući da se pritvorenici, uključujući djecu, drže u izrazito teškim uvjetima koji se u nekim slučajevima svode na mučenje i uskraćivanje zdravstvene skrbi; budući da međunarodnim organizacijama nije odobren pristup zatvorskim objektima, s iznimkom jednog nadzemnog zatvora u Asmari;

budući da su dopuštene samo četiri vjeroispovijesti: Eritrejska pravoslavna Crkva, Katolička Crkva, Luteranska Crkva i Islam; budući da su sve ostale vjeroispovijesti zabranjene, a pripadnici tih vjeroispovijesti i članovi njihovih obitelji uhićuju se i zatvaraju; budući da je od 2016. zabilježen ponovni porast zlostavljanja i nasilja nad praktičnim vjernicima; budući da je prema procjenama organizacije Christian Solidarity Worldwide samo u svibnju 2017. u Eritreji zatvoreno 160 kršćana;

I.	budući da je Abuna Antonios, patrijarh Eritrejske pravoslavne Crkve, najveće vjerske zajednice u toj zemlji, u pritvoru od 2007. nakon što je odbio ekskomunicirati 3 000 vjernika koji su se protivili vladi; budući da ga od tada drže na nepoznatoj lokaciji, gdje mu se uskraćuje zdravstvena skrb;

J.	budući da u Eritreji ne postoji neovisno pravosuđe ni nacionalna skupština; budući da je nedostatak demokratskih institucija u toj zemlji doveo do praznine u području dobrog upravljanja i vladavine prava te posljedično do stvaranja okružja nekažnjavanja za zločine protiv čovječnosti;

budući da postoji samo jedna zakonita politička stranka, Narodni front za demokraciju i pravdu (PFDJ); budući da su druge političke stranke zabranjene; budući da su prema navodima organizacije Freedom House stranka PFDJ i vojska praktično jedine politički važne institucije u Eritreji, a obje su strogo podređene predsjedniku;

L.	budući da nema slobode tiska, s obzirom na to da su neovisni mediji zabranjeni u Eritreji, i da prema indeksu slobode medija Reportera bez granica Eritreja osam godina zaredom zauzima posljednje mjesto među ocijenjenih 170 – 180 zemalja;

budući da predsjednički i parlamentarni izbori planirani za 1997. nikad nisu održani i da Ustav koji je ratificiran iste godine nikad nije primijenjen; budući da nacionalni izbori u toj zemlji nisu održani već 24 godine i da neovisno pravosuđe, funkcionalna nacionalna skupština i civilno društvo gotovo i ne postoje;

N.	budući da se prema izvješću UNDP-a o ljudskom razvoju za 2016. Eritreja nalazi na 179. mjestu od 188 zemalja prema indeksu ljudskog razvoja za 2016.;

budući da je 2016. Eritreja bila četvrta u svijetu (poslije Sirije, Iraka i Afganistana) po broju osoba koje bježe iz svoje zemlje, kreću na opasan put u Europu i pritom se suočavaju s nemilosrdnim krijumčarima ljudi da bi prešle opasno Sredozemno more; budući da stoga stanje u Eritreji izravno utječe na Europu, jer bi se Eritrejci mogli vratiti u svoju zemlju da se ljudska prava ondje poštuju i da se ondje može živjeti bez straha;

budući da je prema podacima Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) iz zemlje pobjeglo više od 400 tisuća Eritrejaca, tj. 9 % ukupnog stanovništva; budući da prema procjenama UNHCR-a oko pet tisuća Eritrejaca napusti zemlju svakog mjeseca, što se u velikoj mjeri može objasniti konstantnim teškim kršenjima ljudskih prava; budući da je 2015. status izbjeglice u EU-u odobren u 69 % slučajeva eritrejskih zahtjeva za azil, a dodatnih 27 % podnositelja zahtjeva dobilo je supsidijarnu zaštitu, što pokazuje ozbiljnost progona u Eritreji;

Q.	budući da Eritreja podupire Kartumski proces (inicijativu EU-a i Afričke unije pokrenutu 28. studenog 2014. u cilju rješavanja problema migracije i trgovine ljudima), koji obuhvaća provedbu konkretnih projekata, uključujući izgradnju pravosudnih kapaciteta i podizanje razine osviještenosti;

budući da su mnogi mladi pobjegli iz zemlje bježeći od represivne vlade i vojne obveze koja često počinje u vrlo ranoj dobi, pri čemu većina Eritrejaca služi vojni rok na neodređeno vrijeme; budući da se većina onih koji uđu u nacionalnu vojnu službu nađu u situaciji nalik ropstvu, u kojoj se svaki posao, prijava za posao i mogućnost održavanja obiteljskog života kontroliraju; budući da se procjenjuje da se trenutačno oko 400 000 ljudi nalazi u neograničenoj prisilnoj nacionalnoj vojnoj službi i da su mnogi od njih podvrgnuti slabo plaćenom ili neplaćenom prisilnom radu; budući da su žene u vojnoj službi izložene kućnom ropstvu i seksualnom zlostavljanju;

budući da su diskriminacija žena i nasilje nad njima prisutni u svim područjima eritrejskog društva; budući da su žene u izrazitoj opasnosti od seksualnog nasilja ne samo u vojsci i u vojnim kampovima za obuku, već i u cijelom društvu; budući da se procjenjuje da je 89 % djevojčica u Eritreji podvrgnuto genitalnom sakaćenju žena; budući da je u ožujku 2007. vlada izdala proglas kojim se genitalno sakaćenje žena proglašava zločinom, zabranjuje se njegova praksa te se tijekom te godine sponzoriraju obrazovni programi kojima se obeshrabruje ta praksa;

T.	budući da je režim proširio svoj totalitarizam i na zajednice u dijaspori nametanjem poreza na dohodak iseljenika od 2 % te špijuniranjem dijaspore i napadima na članove njihovih obitelji koji su ostali u Eritreji;

budući da od 2011. eritrejski režim niječe da zemlji prijeti glad; budući da je ove godine cijelu istočnu Afriku pogodila izuzetno teška suša i da postoji sve veća zabrinutost zbog stanja u Eritreji; budući da je prema podacima UNICEF-a u siječnju 2017. godine 1,5 milijuna Eritrejaca bilo pogođeno nesigurnošću u opskrbi hranom, uključujući 15 000 djece koja pate od neishranjenosti;

budući da je EU važan donator za Eritreju u pogledu pružanja razvojne pomoći; budući da su, unatoč ozbiljnoj zabrinutosti i protivljenju Parlamenta, u siječnju 2016. Europska unija i Eritreja potpisale novi Nacionalni okvirni program za dodjelu 200 milijuna EUR iz 11. Europskog razvojnog fonda; budući da bi mjere posebno trebale biti usmjerene na obnovljivu energiju, upravljanje i upravljanje javnim financijama u sektoru energetike;

snažno osuđuje sustavna, raširena i teška kršenja ljudskih prava u Eritreji; poziva eritrejsku vladu da stane na kraj pritvaranju oporbe, novinara, vjerskih vođa i nedužnih civila; traži da se svi zatvorenici savjesti u Eritreji odmah i bezuvjetno oslobode, a posebno Dawit Issak i drugi novinari pritvoreni od rujna 2001. kao i Abuna Antonios; traži da eritrejska vlada pruži detaljne informacije o sudbini svih osoba lišenih slobode kao i njihovoj lokaciji;

podsjeća na odluku Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda iz svibnja 2017. i traži od Eritreje da bez odgode potvrdi da je Dawit Isaak dobro, da ga oslobodi i dopusti mu susret s obitelji i pravnim zastupnicima te da mu osigura kompenzaciju za godine provedene u pritvoru; nadalje poziva Eritreju da ukine zabranu neovisnih medija, što je odlučila i Komisija;

napominje da nepoštovanjem odluke Afričke komisije Eritreja i dalje pokazuje grubo nepoštovanje međunarodnih normi i temeljnih prava, uključujući pravo na pošteno suđenje, zabranu mučenja, slobodu izražavanja, pravo na obitelj te da svaka zemlja treba poštovati Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda;

poziva eritrejsku vladu da oslobodi Abuna Antoniosa, da mu dopusti povratak na njegovu funkciju patrijarha te da se prestane miješati u miroljubive vjerske prakse u zemlji; podsjeća na to da je sloboda vjeroispovijesti temeljno pravo i oštro osuđuje svako nasilje ili diskriminaciju na temelju vjeroispovijesti;

poziva na održavanje poštenih suđenja za optužene osobe, ukidanje mučenja i drugih oblika ponižavajućeg postupanja kao što su uskraćivanje hrane, vode i zdravstvene skrbi; podsjeća eritrejsku vladu da je dužna istražiti slučajeve izvansudskih pogubljenja;

podsjeća eritrejsku vladu da mnoge njezine aktivnosti predstavljaju zločine protiv čovječnosti i da iako Eritreja nije stranka Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda, mnoge odredbe Rimskog statuta odražavaju norme međunarodnog običajnog prava koje je za Eritreju obvezujuće; naglašava svoju potporu preporuci Istražnog povjerenstva UN-a i temeljitoj istrazi navoda teških kršenja ljudskih prava i zločina protiv čovječnosti koje su počinile eritrejske vlasti, kako bi se svi za koje se utvrdi da snose odgovornost priveli pravdi;

izražava svoju punu potporu radu posebne izvjestiteljice UN-a za ljudska prava u Eritreji; poziva EU da u suradnji s UN-om i Afričkom unijom pomno prati cjelokupnu situaciju u Eritreji i prijavljuje slučajeve kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda;

traži od Eritreje da u potpunosti poštuje i bez odgode provede Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja te da u potpunosti ispunjava svoje obveze u okviru Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Afričke povelje o ljudskim pravima i pravima naroda, kojima je mučenje zabranjeno; sa zabrinutošću napominje da javne i privatne aktere, među kojima i poduzeća, iznimno ograničava vladin nadzor; uviđa da nedostatak upravljanja javnim financijama, uključujući nepostojanje državnog proračuna, onemogućava proračunski nadzor;

poziva eritrejsku vladu da dopusti osnivanje drugih političkih stranaka kao primarnog sredstva za promicanje demokracije u zemlji te poziva na to da se organizacijama za ljudska prava omogući slobodno djelovanje u zemlji;

10.

podsjeća na to da je partnerstvo EU-a s Eritrejom uređeno Sporazumom iz Cotonoua i da su sve strane obvezne poštovati i provesti uvjete Sporazuma, osobito poštovanje ljudskih prava, demokracije i vladavine prava; stoga poziva EU da uvjetuje svoju pomoć, među ostalim i time da vlada Eritreje poštuje međunarodne obveze u pogledu ljudskih prava i da oslobodi političke zatvorenike prije nego joj se dodijeli bilo kakva daljnja pomoć EU-a; nadalje poziva EU da upotrijebi sve raspoložive instrumente i sredstva kako bi se zajamčilo da eritrejska vlada poštuje svoje obveze u pogledu zaštite i osiguranja temeljnih sloboda, među ostalim tako da razmisli o pokretanju savjetovanja u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua; traži detaljnu i sveobuhvatnu ocjenu sredstava dodijeljenih Eritreji koja su izdvojili EU i njegove države članice;

11.

protivi se tome da EU nastavi pružati znatnu pomoć Eritreji, a osobito odobrenju Nacionalnog okvirnog programa za Eritreju u visini od 200 milijuna EUR; poziva Komisiju da preispita svoje dogovore o nadzoru s Parlamentom, da oprezno razmotri razloge za zabrinutost i prijedloge Europskog parlamenta te da zajamči da su proslijeđeni Odboru Europskog razvojnog fonda; smatra da je Odbor Europskog razvojnog fonda trebao u obzir uzeti prijašnje preporuke Parlamenta da se ne usvoji Nacionalni okvirni program te da se nastavi s raspravom;

12.

poziva Komisiju da zajamči da se dodijeljenim sredstvima neće koristiti eritrejska vlada, nego da će ta sredstva po strogim pravilima i transparentno biti dodijeljena za potrebe eritrejskog naroda, točnije za razvoj, demokraciju, ljudska prava, dobro upravljanje i sigurnost te slobodu govora, tiska i okupljanja; potiče EU da osigura uvjetovanost nedavno dogovorene pomoći i da se Nacionalnim okvirnim programom Eritreji pruži podrška u važnom zaokretu u njezinoj energetskoj politici kako bi energija postala dostupna svima, osobito u ruralnim područjima koja trenutno još uvijek nemaju električnu energiju; povrh toga, smatra da bi se u komponenti Nacionalnog okvirnog programa o upravljanju snažan naglasak trebao staviti na provedbu preporuka u vezi s ljudskim pravima iz Univerzalnog periodičnog pregleda koji predvodi UN;

13.

traži od Komisije da od eritrejske vlade dobije jamstva da će provesti demokratske reforme i zajamčiti poštovanje ljudskih prava, među ostalim provedbom preporuka donesenih na 18. sjednici Radne skupine o Univerzalnom periodičnom pregledu koje je eritrejska vlada prihvatila 7. veljače 2014.;

14.

poziva Vijeće da ponovno procijeni odnose između EU-a i Eritreje te njegovu razvojnu pomoć zemlji, kao odgovor na loše stanje ljudskih prava u zemlji te da objavi konkretne rezultate programa pomoći koji su ostvareni tijekom posljednjih godina; poziva EU i države članice da iskoriste sve raspoložive mjere, osobito u okviru Sporazuma iz Cotonoua kako bi se zajamčilo da eritrejske vlasti poštuju svoje međunarodne obveze;

15.

snažno naglašava da Eritreja mora međunarodnim i regionalnim tijelima za ljudska prava, među ostalim i posebnim izvjestiteljima, omogućiti nesmetan pristup zemlji radi praćenja napretka; traži od potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da aktivno podrži obnovu mandata posebnog izvjestitelja UN-a za stanje ljudskih prava u Eritreji; potiče eritrejsku vladu da provede hitne reforme, poput one o odmaku od jednostranačke države, ponovnom sazivanju Nacionalne skupštine i provedbi izbora;

16.

apelira na države članice EU-a da poduzmu odgovarajuće mjere protiv plaćanja poreza za eritrejske državljane u dijaspori koji žive na njihovom teritoriju, u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2023 (2011); podsjeća eritrejsku vladu da je pravo na napuštanje vlastite države dio međunarodnog prava o ljudskim pravima; poziva vladu da omogući slobodu kretanja i prestane prikupljati porez za dijasporu od Eritrejaca koji žive u inozemstvu; apelira na vladu da stane na kraj politici „krivnje zbog srodstva” kojom se napadaju članovi obitelji osoba koje izbjegavaju služenje vojnog roka, nastoje pobjeći iz Eritreje ili ne plaćaju porez na dohodak od 2 % koji eritrejskim iseljenicima nameće vlada;

17.

poziva eritrejsku vladu da se pridržava propisanog razdoblja vojne službe, da ne iskorištava svoje građane kao prisilne radnike, da više ne dopušta stranim poduzećima da takve vojne obveznike koriste uz naknadu, da otvori mogućnost prigovora savjesti na služenje vojnog roka te da zajamči zaštitu vojnih obveznika;

18.

podsjeća Eritreju da je u okviru konvencija Međunarodne organizacije rada, uz poseban naglasak na pravo organizacija civilnog društva i sindikata na okupljanje, mirno prosvjedovanje, sudjelovanje u javnim poslovima i vođenje kampanja za poboljšanje radničkih prava; poziva eritrejsku vladu da ukine politiku kojom se zabranjuje rad nevladinih organizacija koje imaju manje od 2 milijuna USD na bankovnom računu; zabrinut je zbog rasprostranjenih veza između poslovnih subjekata, politike i korupcije u Eritreji; osuđuje strana poduzeća koja sudjeluju u korištenju prisilnog rada i poziva sve koji djeluju u Eritreji na veću odgovornost, dužnu pažnju i sustave izvješćivanja;

19.

prima na znanje pokušaje EU-a da surađuje s Eritrejom u području migracija; ističe vrlo visoke stope odobravanja azila i supsidijarne zaštite Eritrejcima od strane država članica EU-a te stoga apelira na države članice da u skladu sa Ženevskom konvencijom ne vraćaju Eritrejce koji traže azil u Europi; zahtijeva od država članica da se pridržavaju načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja te ih podsjeća na vjerojatnost toga da tražitelji azila po povratku budu proizvoljno pritvoreni i mučeni zbog svog pokušaja bijega;

20.

potiče Eritreju da surađuje s međunarodnom zajednicom u području ljudskih prava; traži od Vijeća UN-a za ljudska prava da surađuje s Eritrejom u izgradnji kapaciteta u pravosudnom sustavu organiziranjem seminara i osposobljavanja za suce i pravnike, što je konstruktivan način za napredak; prima na znanje da će izaslanstvo Ureda visokog povjerenika za ljudska prava posjetiti Eritreju u lipnju 2017. te ga poziva da izvijesti o tome što su vidjeli i da pokuša dobiti pristup svim dijelovima zemlje, osobito zatvorima u kojima se mogu pregledati prostorije i o njima izvještavati;

21.

ponavlja svoju duboku zabrinutost zbog aktualnih klimatskih uvjeta u državama na Rogu Afrike, uključujući Eritreju, i zbog ozbiljnog, s njima povezanog, rizika u vezi s pomanjkanjem hrane i humanitarnom krizom; poziva EU da zajedno sa svojim međunarodnim partnerima snažnije podupre pogođeno stanovništvo i zajamči potrebno financiranje i pomoć;

22.

osuđuje politiku eritrejske vlade o proizvoljnom oduzimanju državljanstva te poziva na pošteno i pred zakonom ravnopravno postupanje prema svim građanima Eritreje; ističe da rješavanje pitanja nedostatka pravde u demokratskom upravljanju u Eritreji i ponovna uspostava vladavine prava moraju postati prioritet, i to tako da se okonča autoritarna vladavina utemeljena na strahu od proizvoljnog pritvaranja u izolaciji, mučenja i drugih oblika kršenja ljudskih prava, od kojih neki čine zločine protiv čovječnosti;

23.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a, Vijeću Afričke unije, Istočnoafričkoj zajednici, glavnom tajniku UN-a, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i eritrejskim vlastima.

(1) SL C 51 E, 22.2.2013., str. 146.

(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0090.

(3) SL L 51, 2.3.2010., str. 19.

(4) SL L 195, 27.7.2010., str. 74.

(5) SL L 282, 16.10.2012., str. 46.

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/146

P8_TA(2017)0310

Burundi

Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o stanju u Burundiju (2017/2756(RSP))

(2018/C 334/17)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir izmijenjeni Sporazum iz Cotonoua, a posebno njegov članak 96.,

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

—	uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

—	uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

—	uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

—	uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 2248 (2015) od 12. studenoga 2015. i br. 2303 (2016) od 29. srpnja 2016. o stanju u Burundiju,

—	uzimajući u obzir izvješće Međunarodnog istražnog povjerenstva koje je 15. lipnja 2017. podneseno Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda,

—	uzimajući u obzir prvo izvješće glavnog tajnika Ujedinjenih naroda o Burundiju, objavljeno 23. veljače 2017.,

—	uzimajući u obzir izjavu za medije Vijeća sigurnosti o stanju u Burundiju od 9. ožujka 2017.,

—	uzimajući u obzir izvješće proizašlo iz neovisno istrage Ujedinjenih naroda o Burundiju, objavljeno 20. rujna 2016.,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju o stanju ljudskih prava u Burundiju koju je 30. rujna 2016. usvojilo Vijeće Ujedinjenih naroda za ljudska prava,

—	uzimajući u obzir Sporazum o miru i pomirenju u Burundiju, potpisan u Aruši 28. kolovoza 2000.,

—	uzimajući u obzir izjavu o Burundiju sa sastanka na vrhu Afričke unije održanog 13. lipnja 2015.,

—	uzimajući u obzir Odluku o aktivnostima Vijeća za mir i sigurnost te o stanju mira i sigurnosti u Africi (Assembly/AU/Dec.598(XXVI.)), donesenu na 26. redovnoj sjednici Skupštine čelnika država i vlada Afričke unije, održane 30. i 31. siječnja 2016. u Adis Abebi (Etiopija),

—	uzimajući u obzir odluke i izjave skupštine Afričke unije (Assembly/AU/Dec.605-620(XXVI.)), donesene na 27. redovnoj sjednici Skupštine čelnika država i vlada Afričke unije, održane 17. i 18. srpnja 2016. u Kigaliju (Ruanda),

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Afričkog povjerenstva za ljudska prava i prava naroda od 4. studenoga 2016. o stanju ljudskih prava u Republici Burundiju,

—	uzimajući u obzir izjavu o Burundiju sa sastanka na vrhu Istočnoafričke zajednice od 31. svibnja 2015.,

—	uzimajući u obzir rezolucije Europskog parlamenta o Burundiju, a posebno one od 9. srpnja 2015. (1), 17. prosinca 2015. (2) i 19. siječnja 2017. (3)

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2016/394 od 14. ožujka 2016. o zaključivanju postupka savjetovanja s Republikom Burundijem na temelju članka 96. Sporazuma o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane,

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1755 Vijeća od 1. listopada 2015. kao i odluke (ZVSP) 2015/1763 i (ZVSP) 2016/1745 Vijeća o restriktivnim mjerama zbog stanja u Burundiju,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. ožujka, 18. svibnja, 22. lipnja i 16. studenog 2015. te 15. veljače 2016. o Burundiju,

—	uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 28. svibnja 2015., 19. prosinca 2015. i 21. listopada 2016.,

—	uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 6. siječnja 2017. o zabrani organizacije Ligue Iteka u Burundiju,

—	uzimajući u obzir Ustav Burundija, a posebno njegov članak 96.,

—	uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

budući da je Burundi zahvatila teška politička kriza i građanski nemiri nakon što je predsjednik Pierre Nkurunziza u travnju 2015. objavio da će se kandidirati za treći mandat, što je u suprotnosti s Ustavom Burundija, kojim se dopuštaju samo dva predsjednička mandata, te sa Sporazumom iz Aruše; budući da je snažno protivljenje njegovu ponovnom izboru vlada ugušila na vrlo grub način, što je rezultiralo zabrinjavajućim pogoršanjem stanja ljudskih prava u toj zemlji;

budući da prema međunarodnim promatračima vlada od srpnja 2015. vrlo strogo kažnjava protivnike njegova ponovnog izbora; budući da je od početka eskalacije nasilja prema navodima UN-a smrtno stradalo 500 osoba; budući da je prema organizacijama za zaštitu ljudskih prava više od 1 200 osoba ubijeno, da ih je između 400 i 900 prisilno nestalo, da su ih stotine ili čak tisuće izložene mučenju te da ih se više od 10 000 još uvijek nalazi u proizvoljnom pritvoru;

budući da predsjednik Pierre Nkurunziza ne isključuje mogućnost izmijene Ustava kako bi se 2020. kandidirao četvrti put te da je u tijeku interni postupak ukidanja ograničenja broja mandata; budući da bi to bilo u suprotnosti s prethodnim izjavama predsjednika Pierrea Nkurunzize i da bi ugrozilo dogovorena zajednička nastojanja za pronalaženje dugoročnog održivog rješenja krize;

budući da se u izvješću proizašlom iz neovisne istrage Ujedinjenih naroda o Burundiju (EINUB) navodi da postoje „brojni dokazi za teška kršenja ljudskih prava i ozbiljne zlouporabe” u zemlji te da su ih uglavnom počinile sigurnosne snage i tijela vlasti; budući da se broj slučajeva poticanja na nasilje i mržnju povećao od travnja 2017., posebice prilikom okupljanja paravojne skupine mladih Imbonerakure, koja djeluje u okviru vladajuće stranke CNDD-FDD; budući da su vođe oporbe i dionici civilnog društva, osobito borci za ljudska prava, novinari i odvjetnici glavna meta tog nasilja; budući da se u rujnu 2017. očekuje konačno izvješće istražnog povjerenstva koje je osnovalo Vijeće za ljudska prava;

budući da prijavljeni slučajevi nasilja uključuju ubojstva, otmice, prisilne nestanke, mučenje, silovanje te proizvoljna uhićenja i pritvaranja; budući da se korupcijom i nedjelovanjem javnih vlasti nastavlja kultura nekažnjavanja kojom se sprečava kazneni progon brojnih počinitelja smrtonosnog nasilja, među kojima su i pripadnici policijskih snaga i obavještajnih službi;

budući da su u listopadu 2016. vlasti Burundija zabranile djelovanje pet organizacija za ljudska prava te da je u siječnju 2017. zabranjena i Lige Iteka, najstarija organizacija te vrste u zemlji; budući da je u prosincu 2016. Parlament donio zakon kojim se predviđa strogi nadzor nad međunarodnim nevladinim organizacijama;

budući da su ograničenja u pogledu slobode medija i neovisnih novina sve izraženija; budući da su neovisni mediji i dalje cenzurirani, obustavljeni, blokirani i/ili zatvoreni; budući da su novinari bili žrtve nestanaka, prijetnji, fizičkih napada i pravosudnog uznemiravanja; budući da je obustavljen rad svih neovisnih radijskih postaja; budući da se Burundi nalazi na 160. mjestu od 180 zemalja na ljestvici indeksa slobode medija za 2017. koju sastavljaju Reporteri bez granica;

budući da dužnosnici UN-a ukazuju na to da državni službenici nastoje unijeti razdor, zbog čega postoji bojazan da bi moglo doći do spirale nasilja i moguće „etnizacije” krize; budući da je prijavljeno da stranka CNDD-FDD (Nacionalno vijeće za obranu demokracije – Snage za obranu demokracije) i njezina paravojna skupina mladih Imbonerakure masovno pribjegavaju nasilju i zastrašivanju;

I.	budući da je u listopadu 2016. Burundi započeo postupak povlačenja iz Rimskog statuta i izrazio namjeru da napusti Međunarodni kazneni sud zbog odluke o pokretanju preliminarne istrage u vezi s nasiljem i kršenjem ljudskih prava u toj zemlji;

budući da je u kolovozu 2016. vlada Burundija odbila da se policijski službenici Ujedinjenih naroda rasporede po zemlji kako bi nadzirali stanje; budući da je burundijska vlada odlučila obustaviti suradnju s visokim povjerenikom Ujedinjenih naroda za ljudska prava te da je odbila suradnju s istražnim povjerenstvom koje je osnovalo Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda;

K.	budući da je 21. prosinca 2015. burundijski parlament odbio prijedlog o uvođenju mirovnih snaga Afričke unije, tvrdeći da bi svaka vojna intervencija snaga Afričke unije predstavljala invaziju okupacijskih snaga;

budući da je 8. prosinca 2015. Europska unija pokrenula postupak savjetovanja s vladom Burundija na temelju članka 96. Sporazuma iz Cotonoua, u prisutnosti predstavnika Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država, Afričke unije, Istočnoafričke zajednice i Ujedinjenih naroda; budući da je tek u ožujku 2016. Europska unija dovršila ta savjetovanja, nakon zaključka da su obveze koje je burundijska vlada predložila u pogledu ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava nedostatne;

M.	budući da je Europska unija po završetku tog postupka definirala niz iscrpnih mjera koje vlada Burundija mora usvojiti kako bi se omogućio nastavak potpune suradnje;

budući da je Unija obustavila izravnu financijsku potporu burundijskoj državnoj upravi, uključujući i proračunsku potporu; budući da se Unija obvezala i dalje pružati financijsku potporu koja se dodjeljuje stanovništvu u obliku humanitarne pomoći, uključujući i projekte namijenjene osiguravanju pristupa osnovnim uslugama;

O.	budući da je Europska unija uvela sankcije protiv osoba, subjekata i tijela koji ugrožavaju demokraciju ili otežavaju pronalazak političkog rješenja u Burundiju; budući da i sama Afrička unija trenutačno planira uvesti sankcije;

budući da Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda dijalog koji se vodi u Burundiju pod pokroviteljstvom Istočnoafričke zajednice i uz potporu Afričke unije i Europske unije smatra jedinim izvedivim rješenjem za održivo političko rješenje stanja u Burundiju; budući da bi taj dijalog trebao biti otvoren za sve, uključujući i oporbene stranke, civilno društvo i pripadnike dijaspore;

budući da bezizlazna politička situacija u Burundiju i pogoršanje gospodarske situacije imaju ozbiljne posljedice za stanovništvo; budući da je prema procjenama Agencije Ujedinjenih naroda za izbjeglice iz Burundija pobjeglo više od 420 000 ljudi u potrazi za utočištem u susjednim zemljama; budući da je prema riječima zamjenika glavnog tajnika Ujedinjenih naroda u toj zemlji trenutačno 209 000 interno raseljenih osoba; budući da 3 milijuna osoba treba humanitarnu pomoć i da 2,6 milijuna osoba prijeti akutna nesigurnost opskrbe hranom; budući da 700 000 osoba ovisi o hitnoj pomoći u hrani unatoč činjenici da je vlada ukinula određena ograničenja; budući da to stanje ozbiljno ugrožava stabilnost cijele regije;

izražava ozbiljnu zabrinutost zbog političkog i sigurnosnog stanja u Burundiju; oštro osuđuje nasilje, ubojstva i ostale oblike kršenja ljudskih prava u Burundiju od 2015.; poziva na poduzimanje djelotvornih i razmjernih mjera kako bi se spriječili novi slučajevi nasilja;

izražava zabrinutost zbog rasprostranjene prakse nekažnjavanja, prije svega slučajeva nasilja i kršenja ljudskih prava i počinitelja tih djela; podsjeća da burundijske vlasti u skladu s međunarodnim i regionalnim propisima o ljudskim pravima imaju obvezu jamčiti, štititi i promicati temeljna prava, uključujući i građanska i politička prava građana; u tom kontekstu traži da se provede temeljita i neovisna istraga o ubojstvima i kršenju prava zabilježenima u Burundiju posljednjih godina i zahtijeva da se počinitelji tih djela pozovu na odgovornost;

izražava duboko žaljenje zbog činjenice da je burundijska vlada pokrenula postupak povlačenja te države iz Rimskog statuta o osnivanju Međunarodnog kaznenog suda; poziva burundijsku vladu da ponovno razmotri postupak povlačenja iz tog statuta i da učini sve što je potrebno kako bi ta država i dalje u potpunosti sudjelovala u radu Međunarodnog kaznenog suda;

hitno poziva burundijsku vladu da u potpunosti poštuje Rezoluciju br. 2303(2016) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i da omogući uvođenje jedinice policijskih snaga Ujedinjenih naroda koja će osigurati praćenje sigurnosnog stanja u zemlji;

pozdravlja osnivanje Istražnog povjerenstva UN-a za ljudska prava u Burundiju u studenom 2016., koje je zaduženo za provedbu istraga slučajeva kršenja ljudskih prava počinjenih u toj zemlji od travnja 2015.; poziva burundijske vlasti da u potpunosti surađuju s članovima Istražnog povjerenstva;

pozdravlja nedavno imenovanje novog posebnog izaslanika UN-a u Burundiju, Michela Kafandoma, od strane glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Antonija Gutierreza, u cilju boljeg razumijevanja aktualnog političkog procesa;

ponavlja svoju predanost slobodi izražavanja i ponovno ističe važnu ulogu civilnog društva, odvjetnika, organizacija za zaštitu ljudskih prava i medija u demokratskom društvu; u tom kontekstu poziva burundijske vlasti da ukinu zabrane i ograničenja nametnuta tim subjektima, da ponovno razmotre novo zakonodavstvo o stranim nevladinim organizacijama i da učine sve što je potrebno kako bi novinari i borci za zaštitu ljudskih prava u toj zemlji mogli slobodno i sigurno obavljati svoje zadaće;

izražava zabrinutost zbog velike opasnosti od nastanka dubljih podjela među različitim etničkim skupinama u trenutačnoj situaciji; osuđuje etnizaciju krize korištenjem propagande utemeljene na etničkoj ideologiji; hitno poziva sve strane u Burundiju da se suzdrže od svih postupaka i svake vrste govora koji bi mogli potaknuti nasilje, pogoršati krizu ili negativno utjecati na dugoročnu regionalnu stabilnost te da u potpunosti poštuju Sporazum iz Aruše;

osuđuje poticanje na mržnju i nasilje prema izbjeglicama i protivnicima od strane vođa paravojne omladinske skupine Imbonerakure, a osobito javne pozive na silovanje žena na protivničkoj strani, te poziva na hitno razoružanje te paravojne skupine; izražava duboku zabrinut zbog donošenja novog zakona o osnivanju dobrovoljnih nacionalnih snaga, koji bi se mogao iskoristiti za davanje legitimiteta aktivnostima takvih paravojnih postrojbi;

10.

hitno poziva sve prisutne strane da stvore povoljne uvjete za ponovnu uspostavu povjerenja i za poticanje nacionalnog jedinstva s pomoću otvorenog, transparentnog i uključivog nacionalnog dijaloga između vlade, oporbenih stranaka i civilnog društva, u skladu s burundijskim Ustavom, Sporazumom iz Aruše i međunarodnim obvezama te zemlje;

11.

napominje da stanje u Burundiju ima vrlo štetne posljedice za cijelu regiju; u tom smislu pozdravlja napore oko pregovora koji se vode pod pokroviteljstvom Istočnoafričke zajednice i uz potporu Afričke unije te poziva burundijske vlasti na angažman i suradnju u cilju pronalaska hitnog, održivog i dugoročnog rješenja tog sukoba, ali izražava ozbiljnu zabrinutost zbog sporog napretka tog dijaloga;

12.

poziva Europsku uniju da podupre napore regionalnih aktera u rješavanju krize; poziva na provedbu plana pod vodstvom koordinatora kojeg je imenovala Istočnoafrička zajednica, bivšeg predsjednika Tanzanije g. Mkape;

13.

pozdravlja odluku Vijeća za mir i sigurnost Afričke unije kojom se dopušta upućivanje afričke misije za sprečavanje i zaštitu u Burundi radi promicanja političkog rješenja; odlučno poziva burundijsku vladu da potpuno poštuje preuzete obveze u vezi s omogućavanjem brzog raspoređivanja promatrača i stručnjaka za ljudska prava, prije svega na način da im se omogući hitno izdavanje viza i brzo obavljanje drugih formalnosti;

14.

smatra da bi se većom prisutnosti međunarodnih promatrača u Burundiju moglo znatno doprinijeti poboljšanju stanja u području ljudskih prava i sigurnosti; poziva da se, uz 30 već prisutnih, uputi dodatnih 200 vojnih promatrača i promatrača za ljudska prava pod okriljem Afričke unije;

15.

smatra da se u suradnji s Afričkom unijom treba osigurati sljedivost sredstava namijenjenih burundijskim vojnicima raspoređenima u misiji Afričke unije u Somaliji;

16.

smatra da normalizacija odnosa s Europskom unijom i njezinim državama članicama ovisi o tome provode li burundijske vlasti sve odredbe o savjetovanjima iz rasporeda obveza u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua;

17.

upoznat je s odlukom Europske unije koja je donesena nakon savjetovanja s burundijskim vlastima u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua i koja se odnosi na obustavu izravne financijske potpore burundijskoj državnoj upravi i pozdravlja činjenicu da je Europska unija donijela mjere ograničavanja putovanja i zamrzavanja imovine onima koji su odgovorni za ugrožavanje mirovnih napora i borbe za ljudska prava; naglašava da Europska unija nastavlja pružati punu financijsku potporu burundijskom narodu, uključujući izbjeglice, u ključnim sektorima poput zdravstva, prehrane i obrazovanja, kao i izravnu humanitarnu pomoć; podržava produženje ciljanih sankcija Europske unije i odluku Vijeća EU-a o obustavi financijske pomoći Burundiju nakon savjetovanja u skladu s člankom 96.;

18.

duboko je zabrinut zbog priljeva izbjeglica iz Burundija u susjedne zemlje i zbog alarmantne situacije u kojoj se nalaze raseljene osobe u Burundiju te ponovno ističe svoju potporu humanitarnim organizacijama prisutnima u toj regiji i susjednim zemljama koje prihvaćaju izbjeglice; hitno poziva Europsku uniju i ostale donatore sredstava da pojačaju financijsku potporu i humanitarnu pomoć raseljenim osobama i izbjeglicama iz Burundija; podsjeća države članice na njihovu obvezu poštovanja Ženevske konvencije;

19.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i parlamentu Burundija, Vijeću ministara AKP-a i EU-a, Europskoj komisiji i Vijeću ministara Europske unije, potpredsjednici Komisije i Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica EU-a, državama članicama i institucijama Afričke unije te glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2015)0275.

(2) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2015)0474.

(3) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2017)0004.

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/151

P8_TA(2017)0315

Mjere EU-a za održivost

Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o mjerama EU-a za održivost (2017/2009(INI))

(2018/C 334/18)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir rezoluciju Ujedinjenih naroda naslovljenu „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”, usvojenu na sastanku na vrhu UN-a o održivom razvoju održanom 25. rujna 2015. u New Yorku (1),

—	uzimajući u obzir sporazum potpisan 12. prosinca 2015. na 21. Konferenciji stranaka (COP 21) održanoj u Parizu (Pariški sporazum),

—	uzimajući u obzir članak 3. stavke 3. i 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—	uzimajući u obzir članak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kojim se potvrđuje da EU „osigurava dosljednost svojih politika i aktivnosti, uzimajući pritom u obzir sve svoje ciljeve”, te članak 11. UFEU-a,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenog 2016. naslovljenu „Budući koraci za održivu europsku budućnost – Europske mjere za održivost” (COM(2016)0739),

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju je EU ratificirao u siječnju 2011.,

—	uzimajući u obzir Opći akcijski program Unije za okoliš do 2020. naslovljen „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta” (2);

—	uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš br. 30/2016: Izvješće o ekološkim pokazateljima za 2016.,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2016. o praćenju i ocjenjivanju Programa održivog razvoja do 2030. (3),

—	uzimajući u obzir stratešku obavijest „Održivost sada! Europski glas za održivost” (4) Europskog centra za političku strategiju Komisije od 20. srpnja 2016.,

—	uzimajući u obzir strategiju EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. (5) i s njom povezanu reviziju na sredini razdoblja provedbe (6) te Rezoluciju Europskog parlamenta od 2. veljače 2016. o reviziji na sredini razdoblja provedbe strategije EU-a o biološkoj raznolikosti (7),

—

uzimajući u obzir izvješća međunarodne stručne skupine za resurse u okviru Programa UN-a za okoliš (UNEP) naslovljena: „Usklađenost politika ciljeva održivog razvoja (2015.)”, „Globalni tokovi materijala i produktivnost resursa (2016.)” te „Učinkovitost resursa: potencijal i gospodarske posljedice (2017.)”,

—	uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 10. studenoga 2016. naslovljenu „Međunarodno upravljanje oceanima: program za budućnost naših oceana” (JOIN(2016)0049),

—	uzimajući u obzir Sporazum „Novi plan za gradove”, koji je usvojen na konferenciji Habitat III. u Quitou 20. listopada 2016.,

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane te mišljenja Odbora za regionalni razvoj, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0239/2017),

A.	budući da su Europska unija i njezine države članice prihvatile Program održivog razvoja do 2030., uključujući ciljeve održivog razvoja;

budući da UN-ovih 17 ciljeva održivog razvoja predstavljaju plan za bolje društvo i bolji svijet, koji se može realizirati praktičnim i mjerljivim djelovanjem i koji obuhvaća brojna područja kao što su ostvarenje boljih i ravnopravnijih rezultata u području zdravlja, veća dobrobit i bolje obrazovanje građana, veće ukupno blagostanje, borba protiv klimatskih promjena i očuvanje okoliša za buduće naraštaje, te ga se kao takvog uvijek mora horizontalno razmatrati u svim područjima djelovanja Unije;

C.	budući da će gospodarski rast u budućnosti biti moguć samo uz potpuno poštovanje ograničenja planeta kako bi se osigurao dostojanstven život za sve;

budući da Program održivog razvoja do 2030. ima potencijal preobrazbe, a njime su postavljeni univerzalni, ambiciozni, sveobuhvatni, nedjeljivi i međusobno povezani ciljevi za iskorjenjivanje siromaštva, suzbijanje diskriminacije i promicanje blagostanja, odgovornost za okoliš, socijalnu inkluziju i poštovanje ljudskih prava te jačanje mira i sigurnosti; budući da ti ciljevi zahtijevaju hitno djelovanje kako bi se ostvarili na potpun i učinkovit način;

budući da Komisija još nije utvrdila sveobuhvatnu strategiju za provedbu Programa održivog razvoja do 2030. koja bi obuhvaćala unutarnja i vanjska politička područja s detaljnim rasporedom do 2030., kao što je Europski parlament zatražio u svojoj Rezoluciji od 12. svibnja 2016. o praćenju i ocjenjivanju Programa, i nije posve preuzela opću koordinacijsku ulogu za mjere koje se poduzimaju na nacionalnoj razini; budući da su učinkovita provedbena strategija i mehanizam praćenja i ocjenjivanja ključni za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja;

F.	budući da se 17 ciljeva održivog razvoja i 169 podciljeva odnose na sve aspekte politike Unije;

G.	budući da su mnogi od ciljeva održivog razvoja izravno povezani s ovlastima tijela EU-a, kao i nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela, te da njihova provedba stoga zahtijeva istinsko višerazinsko upravljanje uz aktivan i opsežan angažman civilnog društva;

budući da klimatske promjene nisu izdvojeno pitanje zaštite okoliša, nego prema UN-u (8) predstavljaju jedan su od najvećih izazova našeg doba i ozbiljnu prijetnju održivom razvoju te da njihovi široko rasprostranjeni i dosad neviđeni učinci nameću nerazmjerno opterećenje najsiromašnijima i najugroženijima te povećavaju nejednakost među zemljama i unutar njih; budući da su hitne mjere za borbu protiv klimatskih promjena sastavni dio uspješne provedbe ciljeva održivog razvoja;

budući da se među ciljeve strategije Europa 2020. koji se odnose na klimatske promjene i energetsku održivost ubrajaju smanjenje emisija stakleničkih plinova za 20 %, pokrivanje 20 % potražnje za energijom u EU-u energijom iz obnovljivih izvora i povećanje energetske učinkovitosti za 20 %; budući da se EU obvezao na smanjenje domaćih emisija stakleničkih plinova za najmanje 40 % do 2030. u odnosu na 2005., što je podložno mehanizmu kontinuiranog povećanja u okviru Pariškog sporazuma; budući da je Europski parlament pozvao na uvođenje obvezujućeg cilja energetske učinkovitosti od 40 % do 2030. i obvezujućeg cilja za obnovljive izvore energije od najmanje 30 %, naglašavajući da bi takve ciljeve trebalo provesti s pomoću individualnih nacionalnih ciljeva;

budući da su EU i njegove države članice redom potpisnice Pariškog sporazuma i da su se kao takve obvezale surađivati s drugim zemljama na zadržavanju porasta globalnog zatopljenja na razini znatno manjoj od 2 oC i ulaganju napora da se porast temperature dodatno ograniči na 1,5 oC i time pokušati ograničiti najgore rizike od klimatskih promjena koji ugrožavaju sposobnost ostvarivanja održivog razvoja;

K.	budući da su zdrava mora i oceani ključni za bogatstvo biološke raznolikosti i sigurnost opskrbe hranom i održivu egzistenciju;

L.	budući da je Komisija u okviru Sedmog programa djelovanja za okoliš obvezna provesti procjenu učinka, i to u globalnom kontekstu, koji potrošnja prehrambenih i neprehrambenih dobara u Uniji ima na okoliš;

budući da bi se pri svakom ocjenjivanju dosadašnjih i budućih rezultata Programa održivog razvoja u Europi trebali razmatrati buduća nastojanja i programi, a ne samo dosadašnji uspjesi, kao i raskorak između politika EU-a i ciljeva održivog razvoja, uključujući područja u kojima EU ne ispunjava ciljeve održivog razvoja, lošu provedbu trenutačnih politika i potencijalne proturječnosti područja politika;

N.	budući da Europska agencija za okoliš smatra vjerojatnim da se 11 od 30 prioritetnih ciljeva programa djelovanja za okoliš neće ostvariti do kraja 2020.;

budući da financiranje ciljeva održivog razvoja predstavlja golem izazov koji iziskuje snažno i globalno partnerstvo te korištenje svim oblicima financiranja (iz domaćih, međunarodnih, javnih, privatnih i inovativnih izvora), kao i nefinancijskim sredstvima; budući da se privatnim financiranjem može dopuniti, ali ne i zamijeniti javno financiranje;

P.	budući da je učinkovita mobilizacija domaćih resursa nezaobilazan čimbenik u postizanju ciljeva Programa do 2030.; budući da su zemlje u razvoju posebno pogođene utajom poreza na dobit i izbjegavanjem plaćanja poreza;

budući da je za promicanje održivog razvoja potrebna otpornost, koju treba jačati višeslojnim pristupom vanjskom djelovanju EU-a i primjenom načela usklađenosti politika radi razvoja; budući da politike država članica i EU-a imaju željene i neželjene učinke na zemlje u razvoju te da ciljevi održivog razvoja čine jedinstvenu priliku za postizanje veće usklađenosti i pravednijih politika prema zemljama u razvoju;

R.	budući da međunarodna trgovina može biti snažan pokretač razvoja i gospodarskog rasta te da velik dio uvoza EU-a potječe iz zemalja u razvoju; budući da Program do 2030. prepoznaje trgovinu kao sredstvo za ostvarenje ciljeva održivog razvoja;

budući da je za ostvarenje održivog razvoja neophodno rješavati izazove migracija i potrebe sve brojnijeg svjetskog stanovništva; budući da se u Programu do 2030. naglašava uloga migracija kao mogućeg pokretača razvoja; budući da je člankom 208. UFEU-a utvrđeno da je iskorjenjivanje siromaštva glavni cilj razvojnih politika EU-a;

prima na znanje komunikaciju Komisije o europskim mjerama za održivost u kojoj se daje pregled postojećih inicijativa i instrumenata politike na europskoj razini te služi kao reakcija na Program održivog razvoja do 2030.; međutim, ističe potrebu za sveobuhvatnom procjenom, uključujući nedostatke u politikama i političke trendove, neusklađenosti i manjkavosti u provedbi te potencijalne dodane pogodnosti i sinergije svih postojećih politika EU-a i zakonodavstva u svim sektorima; ističe potrebu za koordiniranim djelovanjem i na europskoj razini i na razini država članica; stoga poziva Komisiju, Vijeće, u okviru svih njegovih organizacija, i agencije i tijela EU-a da bez odgađanja nastave raditi na tome;

ističe da je cilj Programa održivog razvoja do 2030. postizanje veće dobrobiti za sve te da su za održivi razvoj u jednakoj mjeri ključna tri stupa jednake važnosti, i to socijalni, gospodarski i ekološki razvoj; naglašava činjenicu da je održivi razvoj temeljni cilj Unije kako je utvrđen u članku 3. stavku 3. UEU-a i da bi trebao imati središnju ulogu u raspravi o budućnosti Europe;

pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala na uključivanje ciljeva održivog razvoja u sve politike i inicijative EU-a, na temelju načela univerzalnosti i integracije; poziva Komisiju da bez odgode razvije sveobuhvatan, usklađen, koordiniran opći okvir za kratki, srednji i dugi rok o provedbi 17 ciljeva održivog razvoja i s njima povezanih 169 podciljeva u EU-u i pritom prepozna međupovezanost i paritet različitih ciljeva održivog razvoja tako što će u obzir uzeti višerazinsko upravljanje i međusektorski pristup; nadalje, ističe potrebu da se integriraju svi aspekti Programa održivog razvoja do 2030. u europski semestar te potrebu da se osigura puna uključenost u taj postupak; poziva prvog potpredsjednika koji snosi transverzalnu odgovornost za održivi razvoj da predvodi taj postupak; naglašava činjenicu da su se Europska unija i njezine države članice obvezale na to da će u cijelosti provesti sve ciljeve i podciljeve, u praksi i u duhu;

podsjeća na važnost temeljnog načela Programa do 2030. „ne zapostaviti nikoga”; traži od Komisije i država članica da poduzmu odlučne mjere u uklanjanju nejednakosti unutar i između zemalja jer one pojačavaju učinak drugih globalnih izazova i ometaju napredak u pogledu održivog razvoja; traži od Komisije i država članica da u svojim politikama promiču istraživanja i raščlanjivanje podataka kako bi se zajamčilo uključivanje i davanje prioriteta najranjivijima i najviše marginaliziranima;

pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala na uključivanje ciljeva održivog razvoja u svoj program za bolju izradu zakonodavstva i ističe potencijal strateške uporabe alata za bolju izradu zakonodavstva u ocjenjivanju usklađenosti politike EU-a s Programom održivog razvoja do 2030.; poziva Komisiju da uspostavi provjeru usklađenosti svih novih politika i zakonodavstva s ciljevima održivog razvoja i da osigura potpunu usklađenost politike u provedbi ciljeva održivog razvoja te da istodobno promiče sinergije koje donose dodatne prednosti i izbjegava razmjene ustupaka i na europskoj razini i na razini država članica; ističe da održivi razvoj mora biti sastavni dio sveobuhvatnog okvira za procjene učinka, a ne zaseban učinak kao što je trenutačno slučaj u alatima za bolje zakonodavstvo Komisije; poziva na poboljšanje alata za mjerenje i kvantificiranje srednjoročnih i dugoročnih ishoda za okoliš u procjenama učinka; poziva Komisiju da zajamči da se evaluacijama i provjerama primjerenosti u okviru Programa za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) ocjenjuje pridonose li određene politike ili zakonodavstva ambicioznoj provedbi ciljeva održivog razvoja ili je zapravo ometaju; poziva na jasno utvrđivanje i diferencijaciju razine upravljanja na kojoj treba provoditi podciljeve, naglašavajući pritom da bi se trebala poštovati načela supsidijarnosti; poziva na uspostavljanje jasnih i dosljednih programa održivog razvoja na nacionalnim i, ako je potrebno, podnacionalnim ili lokalnim razinama država članica koje to već nisu učinile; naglašava da bi Komisija trebala pružiti smjernice za taj proces kako bi se zajamčila usklađenost formata;

naglašava da je Sedmi program djelovanja za okoliš ključan instrument za provedbu ciljeva održivog razvoja, iako djelovanje u pojedinim sektorima još uvijek nije dovoljno kako bi se osiguralo ostvarivanje ciljeva; poziva Komisiju i države članice da poduzmu sve potrebne korake da se Sedmi program djelovanja za okoliš u potpunosti provede, da se u okviru ocjene Sedmog programa procijeni razmjer u kojem njegovi ciljevi odgovaraju ciljevima održivog razvoja te da se, uzimajući u obzir te ishode, osmisle preporuke za sljedeći program; poziva Komisiju da pravovremeno predloži Program djelovanja Unije za okoliš za razdoblje nakon 2020., u skladu sa zahtjevom iz članka 192. stavka 3. UFEU-a, jer će se takvim programom doprinijeti ostvarivanju ciljeva održivog razvoja u Europi;

snažno potiče Komisiju da se pridržava plana o upravljanju koji je dogovoren u okviru Deklaracije iz Rija i Programa održivog razvoja do 2030., kao i u okviru Provedbenog plana iz Johannesburga iz 2002. i završnog dokumenta konferencije UN-a o održivom razvoju Rio+20 iz 2012.;

smatra da bi Komisija trebala poticati države članice na promicanje uspostavljanja ili unapređivanja vijeća za održivi razvoj na nacionalnoj kao i na lokalnoj razini; osim toga, trebalo bi poboljšati sudjelovanje i djelotvornost angažmana civilnog društva i ostalih relevantnih dionika na odgovarajućim međunarodnim forumima te u tom pogledu promicati transparentnost, široko sudjelovanje javnosti i partnerstva za provedbu održivog razvoja;

uviđa da će za ostvarenje ciljeva održivog razvoja biti nužno sudjelovanje cijelog niza dionika, uključujući EU, države članice, lokalne i regionalne uprave, civilno društvo, građane poduzeća i treće strane; poziva Komisiju da zajamči da platforma za više dionika koje je najavila u svojoj komunikaciji postanu model najbolje prakse olakšavanja planiranja, provedbe, praćenja i ocjenjivanja Programa održivog razvoja do 2030.; ističe da bi u sklopu te platforme trebalo mobilizirati stručno znanje različitih ključnih sektora, promicati inovacije i doprinositi osiguravanju učinkovitih veza s dionicima, ohrabrujući time promicanje održivog razvoja odozdo prema gore; nadalje, platforma bi trebala biti mnogo sveobuhvatnija od platforme za suradničko učenje i dozvoliti razmjenu najboljih praksi te omogućiti istinsko sudjelovanje dionika u planiranju i nadzoru provedbe ciljeva održivog razvoja; poziva Komisiju da promiče sinergije s drugim povezanim platformama, kao što su platforma REFIT, platforma za kružno gospodarstvo, radna skupina visoke razine o konkurentnosti i rastu i stručna skupina na visokoj razini za održivo financiranje, i izvijesti Europski parlament i Vijeće o daljnjem postupanju nakon preporuka platforme;

10.

poziva Komisiju da pojača napore kako bi se olakšalo upravljanje ciljevima održivog razvoja i osiguralo sljedeće:

i)	višesektorsko: uspostavljanje nacionalne koordinacijske strukture odgovorne za daljnje postupanje u skladu s Agendom 21 kojoj bi koristilo stručno znanje nevladinih organizacija;

ii)	višerazinsko: uspostavljanje učinkovitog institucijskog okvira za održivi razvoj na svim razinama;

iii)	s više dionika: omogućavanjem široke dostupnosti informacija olakšava se i potiče javna osviještenost i sudjelovanje;

iv)	usmjereno na bolju povezanost znanosti i politike;

v)	određivanje jasnog rasporeda koji objedinjuje kratkoročna i dugoročna razmatranja;

stoga poziva Komisiju da osigura da rad platforme za više dionika ne rezultira samo prikupljanjem, već i širenjem praktičnog znanja o ciljevima održivog razvoja i da osigura da se platformom utječe na politički program; u tom pogledu zahtijeva da Komisija, uz doprinos Parlamenta i Vijeća, uspostavi platformu za cijeli niz dionika u kojoj će sudjelovati dionici iz cijelog niza sektora; poduzeća i industrija, skupine potrošača, sindikati, socijalne nevladine organizacije, nevladine organizacije za okoliš i klimu, nevladine organizacije za razvojnu suradnju i lokalna uprava i predstavnici gradova trebali bi biti zastupljeni na forumu s najmanje 30 sudionika; sastanci bi trebali biti otvoreni za što više dionika i trebala bi postojati mogućnost širenja ako se interes s vremenom poveća; na tromjesečnim sastancima platforme potrebno je utvrditi probleme koji su zapreka ostvarenju ciljeva održivog razvoja; Parlament bi trebao razmisliti o uspostavljanju radne skupine o ciljevima održivog razvoja kako bi se zajamčio horizontalan rad s Parlamentom na tu temu; taj forum trebao bi se sastojati od zastupnika koji predstavljaju što više odbora; Komisija i Parlament trebali bi sudjelovati na sastancima platforme za cijeli niz dionika; Komisija bi svake godine za platformu trebala izraditi ažuriranu inačicu svojih budućih planova za olakšavanje provedbe ciljeva održivog razvoja, kao i dokument o najboljoj praksi u provedbi ciljeva održivog razvoja, koji bi bio dostupan na svim razinama u svim državama članicama, prije sastanaka UN-a na visokoj razini o održivom razvoju u lipnju/srpnju; Odbor regija trebao bi povezivati lokalne i nacionalne dionike;

11.

pozdravlja sve veće iznose koji se iz institucijskog i privatnog kapitala dodjeljuju za financiranje ciljeva održivog razvoja i poziva Komisiju i države članice na razvijanje kriterija održivog razvoja za institucijske rashode EU-a, utvrđivanje mogućih regulatornih prepreka i poticaja za ulaganja u ciljeve održivog razvoja i istraživanje mogućnosti konvergencije i suradnje između javnih i privatnih ulaganja;

12.

pozdravlja potencijalni doprinos Pregleda aktivnosti u području okoliša postizanju ciljeva održivog razvoja preko poboljšane provedbe pravne stečevine u državama članicama; međutim, upozorava da se taj pregled ne bi trebao smatrati zamjenom za druge instrumente kao što su postupci za utvrđivanje povrede;

13.

potiče Komisiju na izradu djelotvornih mehanizama za nadzor, praćenje i pregled provedbe i uključivanja ciljeva održivog razvoja i Programa do 2030. te poziva Komisiju da u suradnji s Eurostatom uspostavi skup posebnih pokazatelja napretka za unutarnju provedbu ciljeva održivog razvoja u EU-u; poziva Komisiju da Parlamentu podnosi godišnja izvješća o napretku EU-a u pogledu provedbe ciljeva održivog razvoja; naglašava da Komisija treba podupirati usklađeno izvješćivanje država članica; poziva Parlament da postane partner u tom procesu, osobito u drugoj polovici tijeka rada nakon 2020., te poziva na godišnji dijalog i izvještavanja između Parlamenta, Vijeća i Komisije s izvješćem kao krajnjim rezultatom tog rada; snažno potiče na to da bi rezultati trebali biti transparentni, lako razumljivi i takvi da se mogu predstaviti različitim tipovima publike; ističe važnost transparentnosti i demokratske odgovornosti u praćenju Programa održivog razvoja do 2030. i stoga naglašava ulogu suzakonodavaca u tom procesu; smatra da bi u tom pogledu zaključak obvezujućeg međuinstitucionalnog sporazuma u skladu s člankom 295. UFEU-a pružio odgovarajuće rješenje za suradnju;

14.

podsjeća da su države članice dužne izvješćivati UN o svojim rezultatima u pogledu ostvarivanja ciljeva održivog razvoja; naglašava da bi ta izvješća država članica trebala biti izrađena u suradnji s nadležnim lokalnim i regionalnim tijelima; ističe da je u državama članicama sa saveznom ili decentraliziranom razinom upravljanja potrebno detaljno navesti konkretne izazove i obveze tih delegiranih razina upravljanja u ostvarenju ciljeva održivog razvoja;

15.

poziva Komisiju da uvođenjem sustava dužne pažnje za poduzeća promiče održive globalne vrijednosne lance, stavljajući naglasak na cijeli opskrbni lanac poduzeća, čime bi ih se potaklo na odgovornije ulaganje i omogućila učinkovitija provedba poglavlja o održivosti u sporazumima o slobodnoj trgovini, uključujući u područjima borbe protiv korupcije, transparentnosti, borbe protiv izbjegavanja plaćanja poreza i odgovornog poslovanja;

16.

smatra da ciljevi održivog razvoja moraju biti temeljno načelo svake buduće vizije Europe i da bi se države članice trebale usmjeriti na održive gospodarske modele na način da streme ostvarivanju tih ciljeva te da bi uloga EU-a u ostvarenju održivog razvoja stoga trebala biti središnja tema razmatranja pokrenutih u Bijeloj knjizi Komisije od 1. ožujka 2017. o budućnosti Europe (COM(2017)2025) s obzirom na potrebu za snažnijom dimenzijom održivosti u kontekstu gospodarskog rasta; smatra da su ostvarivanje ciljeva održivog razvoja i provedba Programa održivog razvoja do 2030. ključni za EU i da bi ostvarivanje ciljeva održivog razvoja trebalo biti nasljeđe koje Europa ostavlja budućim generacijama; prepoznaje da je Program održivog razvoja do 2030. u skladu s načelima i vrijednostima Europske unije te da stoga ostvarenje ciljeva održivog razvoja prirodno slijedi planove Europske unije za stvaranjem bolje, zdravije i održivije budućnosti za Europu;

17.

poziva Komisiju i države članice na izgradnju kapaciteta za integriranu procjenu, tehnološke i institucionalne inovacije te financijsku mobilizaciju radi ostvarenja ciljeva održivog razvoja;

18.

prepoznaje da su većina europskih zemalja, i zemalja EU-a i zemalja izvan EU-a, potpisnice sporazuma koji se odnosi na ciljeve održivog razvoja; smatra da je u kontekstu rasprave o budućnosti Europe potrebno razmotriti razvoj paneuropskog okvira za ostvarenje ciljeva održivog razvoja među državama članicama EU-a i EGP-a, potpisnica sporazuma o pridruživanju EU-u, zemalja kandidatkinja za članstvo u EU-u i, nakon njezina povlačenja, Ujedinjene Kraljevine;

19.

ističe ulogu Političkog foruma na visokoj razini u daljnjem djelovanju i preispitivanju ciljeva održivog razvoja te poziva Komisiju i Vijeće da poštuju vodeću ulogu EU-a u oblikovanju i provedbi Programa održivog razvoja do 2030. dogovaranjem zajedničkih stajališta EU-a i zajedničkim izvješćivanjem EU-a koje se temelji na koordiniranim izvješćima iz država članica i institucija EU-a prije održavanja Političkog foruma na visokoj razini pod okriljem Opće skupštine UN-a; poziva Komisiju da tijekom nadolazećeg Političkog foruma na visokoj razini analizira postojeće mjere i konkretne ciljeve održivog razvoja koji će se preispitivati;

20.

smatra da bi EU trebao biti svjetski predvodnik prelaska na niskougljično gospodarstvo i održiv sustav proizvodnje i potrošnje; poziva Komisiju da usmjeri svoje politike u području znanosti, tehnologije i inovacija prema ciljevima održivog razvoja te da izradi komunikaciju o znanosti, tehnologiji i inovacijama u službi održivog razvoja („STI4SD”), u skladu s preporukom stručne skupine „Naknadne aktivnosti konferencije Rio+20, osobito u pogledu ciljeva održivog razvoja”, u cilju pripreme i pružanja potpore dugoročnoj koordinaciji politika i koheziji;

21.

ustraje u mišljenju da znanost, tehnologija i inovacije predstavljaju osobito važne alate za ostvarenje ciljeva održivog razvoja; naglašava potrebu za boljim uključivanjem pojma održivog razvoja i društvenih izazova u Obzor 2020. i buduće okvirne programe za istraživanja;

22.

podsjeća da Parlament, kako je utvrđeno u njegovoj rezoluciji od 12. svibnja 2016., mora imati jasnu ulogu u provedbi Programa održivog razvoja do 2030. u EU-u;

23.

pozdravlja nedavne inicijative za poticanje učinkovitosti resursa, među ostalim promicanjem sprečavanja nastanka otpada, njegove ponovne uporabe i recikliranja, ograničavanjem obnavljanja energije na materijale koji se ne mogu reciklirati i postupnim ukidanje odlaganje otpada koji se može reciklirati i oporabiti, kao što je izneseno u akcijskom planu za kružno gospodarstvo i prijedlogu novih, ambicioznih ciljeva EU-a u pogledu otpada, kojima će se, među ostalim, pridonijeti ispunjavanju 12. cilj održivog razvoja i smanjenju morskog otpada; prepoznaje da će za postizanje ciljeva održivog razvoja i ispunjenja ciljeva u pogledu klimatskih promjena na troškovno učinkovit način biti potrebni povećanje učinkovitosti resursa te će se njihovim ispunjavanjem do 2050. smanjiti godišnje emisije stakleničkih plinova za 19 % i emisije stakleničkih plinova zemalja članica skupine G7 do 25 %; upućuje na činjenicu da 12 od 17 ciljeva održivog razvoja ovisi o održivoj uporabi prirodnih resursa; ističe važnost održive potrošnje i proizvodnje s pomoću veće učinkovitosti, smanjenja onečišćenja, potražnje za resursima i otpada; naglašava da je potrebno odvojiti rast od iskorištavanja resursa i posljedica za okoliš; poziva Komisiju da izrađuje redovita izvješća o kružnom gospodarstvu koja detaljnije prikazuju njegovo stanje i trendove i omogući izmjenu postojećih politika na temelju objektivnih, pouzdanih i usporedivih informacija; isto tako poziva Komisiju da zajamči da kružno gospodarstvo rezultira značajnim padom u korištenju neprerađenih sirovina, smanjenjem otpadnih materijala, proizvodima duljeg životnog vijeka te iskorištavanjem nusproizvoda i viška materijala koji su se prije smatrali tokovima otpada; poziva Komisiju da predloži ambicioznu i sveobuhvatnu strategiju za plastiku, pridržavajući se pritom cilja u vezi s ekološki prihvatljivim gospodarenjem kemikalijama do 2020. i uzimajući u obzir cilj koji se odnosi na cikluse netoksičnih materijala utvrđen u Sedmom programu djelovanja za okoliš; smatra da je usklađeno djelovanje na europskoj razini protiv rasipanja hrane ključno za ispunjavanje 2. cilja održivog razvoja; ističe cilj EU-a o rasipanju hrane za 50 % do 2030.;

24.

ističe da se u Odluci br. 1386/2013/EU daje na znanje da trenutačni sustavi proizvodnje i potrošnje u globalnom gospodarstvu stvaraju mnogo otpada, što zajedno s rastućom potražnjom za dobrima i uslugama koja dovodi do iscrpljivanja resursa, doprinosi povećanju troškova osnovnih sirovina, minerala i energije, uzrokuje još više onečišćenja i otpada te povećava globalne emisije stakleničkih plinova i ubrzava degradaciju zemljišta i krčenje šuma; stoga se Europska unija i njezine države članice trebaju zalagati za izradu procjena životnog ciklusa proizvoda i usluga kako bi se ocijenio njihov stvaran utjecaj na održivost;

25.

podsjeća da je odvajanje gospodarskog rasta od potrošnje resursa ključno za ograničavanje utjecaja na okoliš te za povećanje konkurentnosti Europe i smanjenje njezine ovisnosti o resursima;

26.

ističe da je za ostvarivanje ciljeva programa do 2030. u Europskoj uniji ključno da se ti ciljevi na sveobuhvatan način uzmu u obzir u europskom semestru, uključujući rješavanjem pitanja zelenih radnih mjesta, učinkovitosti resursa te održivih ulaganja i inovacija; napominje da resursno učinkovito gospodarstvo ima velik potencijal za otvaranje radnih mjesta i gospodarski rast jer bi do 2050. svjetskom gospodarstvu donijelo dodatnih 2 bilijuna USD, a BDP-u zemalja skupine G7 600 milijardi USD;

27.

poziva Komisiju da u komunikaciji sa svim dionicima, što uključuje ulagače, sindikate i građane naglasi prednosti preobrazbe neodržive proizvodnje u aktivnosti kojima se omogućuje provedba ciljeva održivog razvoja te prednosti trajne prekvalifikacija radne snage u svrhu pronalaženja zelenog, čistog i visokokvalitetnog zaposlenja;

28.

naglašava da je važno ostvariti drugi cilj održivog razvoja o održivoj poljoprivredi, kao i ciljeve održivog razvoja o sprečavanju onečišćenja i prekomjernog korištenja vode (6.3 i 6.4), poboljšanja kakvoće tla (2.4 i 15.3) i zaustavljanja gubitka biološke raznolikosti (15) na razini EU-a;

29.

poziva Komisiju i države članice da riješe problem velikog kašnjenja u postizanju dobrog stanja vode u skladu s Okvirnom direktivom o vodama i da zajamče ostvarenje šestog cilja održivog razvoja; prima na znanje procjenu Europske agencije za okoliš da više od polovice europskih rijeka i jezera nema dobar ekološki status te da su vodni ekosustavi i dalje pogođeni najvećim pogoršanjem i padom biološke raznolikosti; poziva Komisiju da podrži inovativne pristupe održivom gospodarenju vodom, među ostalim iskorištavanjem punog potencijala otpadnih voda, te da na gospodarenje vodom primjenjuje načela kružnog gospodarstva i to provedbom mjera za promicanje sigurne ponovne upotrebe otpadnih voda u poljoprivredi, industrijskom i komunalnom sektoru; ističe da je tijekom ljetnih mjeseci nestašica vode pogađa otprilike 70 milijuna Europljana; nadalje, podsjeća da oko 2 % ukupnog stanovništva Europske unije nema potpun pristup pitkoj vodi, čime su u većoj mjeri zahvaćene osjetljive, marginalizirane skupine; također podsjeća da zbog vode koja nije sigurna za piće i loših sanitarnih i higijenskih uvjeta svakoga dana u Europi umre 10 osoba;

30.

pozdravlja zajedničku komunikaciju Komisije za budućnost naših oceana, kojom se predlaže 50 mjera za sigurne i čiste oceane kojima se u Europi i cijelom svijetu održivo upravlja kako bi se ostvario cilj održivog razvoja br. 14, važan cilj s obzirom da je nužan brz oporavak europskih mora i svjetskih oceana;

31.

ističe ekološku važnost i socioekonomske prednosti bioraznolikosti te napominje da su prema najnovijem izvješću o „graničnim mogućnostima planeta” trenutačne razine gubitka biološke raznolikosti premašile te granice i da se integritet biosfere smatra temeljnom granicom, jer kada se on znatno promijeni, dolazi do novog stanja Zemljinog sustava; sa zabrinutošću napominje da se ciljevi strategije EU-a za biološku raznolikost do 2020. i ciljevi Konvencije o biološkoj raznolikosti neće ostvariti bez ulaganja znatnih dodatnih napora; podsjeća da se otprilike 60 % životinjskih vrsta i 77 % zaštićenih staništa nalazi u neoptimalnoj situaciji (9); poziva Komisiju i države članice da pojačaju svoje napore kako bi se ti ciljevi ostvarili, među ostalim potpunom provedbom direktiva o prirodi i uvažavanjem dodane vrijednosti ekosustava i biološke raznolikosti europskog okoliša dodjelom dostatnih resursa, uključujući resurse za buduće proračune za očuvanje bioraznolikosti, posebice za mrežu Natura 2000 i program LIFE; ističe da je potrebna zajednička metodologija praćenja kojom se u obzir uzimaju svi izravni i neizravni rashodi za bioraznolikost te učinkovitost tih troškova te naglašava da ukupni rashodi EU-a ne smiju imati negativan učinak na biološku raznolikost i da bi njima trebalo podupirati ostvarivanje ciljeva Europe u pogledu bioraznolikosti;

32.

ističe da su potpuna provedba, primjena i odgovarajuće financiranje direktiva o prirodi ključni preduvjeti za osiguravanje uspjeha strategije za biološku raznolikost u cjelini i za ostvarivanje njezina glavnog cilja; pozdravlja odluku Komisije da se direktive o prirodi ne revidiraju;

33.

inzistira na tome da Europska komisija i države članice što prije dopune i ojačaju ekološku mrežu Natura 2000 te da ulože više napora kako bi se odredio dovoljan broj posebnih područja očuvanja u okviru Direktive o staništima te da to određivanje staništa prate učinkovite mjere za zaštitu biološke raznolikosti u Europi;

34.

napominje da su istraživanja pokazala da je neodrživa poljoprivreda glavni pokretač gubitka organskog ugljika iz tla i biološke raznolikosti tla; poziva Europsku uniju na promicanje metoda kojima se poboljšava kakvoća tla, kao što su rotacije koji uključuju izmjenu usjeva i stoke, čime se Uniji omogućuje ostvarivanje ciljeva održivog razvoja broj 2.4 i 15.3;

35.

smatra da Europska unija mora učiniti mnogo više kako bi se ostvario cilj održivog razvoja br. 15; potiče prije svega Komisiju da što prije riješi pitanje ekološke dekontaminacije tako da iznese prijedlog usklađenih normi protiv iskorištavanja i degradacije zemljišta te da što prije predstavi više puta najavljivan plan djelovanja protiv krčenja i degradacije šuma i vremenski raspored za njegovu provedbu;

36.

svjestan je da su glavni uzrok promjena biološke raznolikosti tla i organskog ugljika u tlu uglavnom prakse gospodarenja zemljištem i prenamjena zemljišta te klimatske promjene, što ima ozbiljan negativan utjecaj na cijele ekosustave i društvo; stoga poziva Komisiju da u predstojećem Osmom programu djelovanja za okoliš posebnu pozornost dodijeli problemima tla;

37.

naglašava da se uvozom sojinog brašna u Uniju za prehranu životinja doprinosi krčenju šuma u Južnoj Americi, čime se ugrožavaju ciljevi održivog razvoja o krčenju šuma, klimatskim promjenama i biološkoj raznolikosti;

38.

poziva Komisiju da kao sudionik na globalnoj razini ulaže veće napore u zaštitu važne ekologije i okoliša Arktika; apelira na Komisiju da ne dopusti nijednu politiku kojom se potiče iskorištavanje Arktika radi fosilnih goriva;

39.

pozdravlja naglasak koji je stavljen na biološku raznolikost, prirodne resurse i ekosustave, kao i činjenicu da je prepoznata veza između tih elemenata i zdravlja i dobrobiti ljudi; naglašava potrebu za pristupom „Jedno zdravlje”, kojim se istodobno obuhvaća zdravlje ljudi, životinja i okoliša, te podsjeća da je ulaganje u istraživanje i inovacije za razvoj novih zdravstvenih tehnologija temeljni preduvjet za ostvarenje ciljeva održivog razvoja; potiče Komisiju da što prije provede analizu kako bi odgovorila na publikaciju OECD-a „Ukratko o zdravlju u Europskoj uniji” (EU Health at a Glance), u kojoj se navodi da u mnogim zemljama EU-a nije došlo do produženja očekivanog životnog vijeka; napominje da je jednak pristup visokokvalitetnim zdravstvenim uslugama ključ održivosti zdravstvenih sustava jer se tako mogu smanjiti nejednakosti; naglašava da je potrebno uložiti više napora u rješavanje višedimenzionalnih prepreka pristupu – na razini pojedinca, pružatelja i zdravstvenog sustava, te nastaviti s ulaganjem u inovacije i medicinska istraživanja i Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti u cilju razvoja dostupnih i održivih zdravstvenih rješenja koja su usmjerena na borbu protiv velikih globalnih problema kao što su HIV/AIDS, tuberkuloza, meningitis, hepatitis C i druge zanemarene zarazne bolesti, koje su često povezane sa siromaštvom; podsjeća da je ulaganje u medicinska istraživanja i razvoj na svjetskoj razini ključno kako bi se pronašla rješenja za nove zdravstvene izazove kao što su epidemije i otpornost na antibiotike;

40.

naglašava činjenicu da gospodarstvo oceana ili „plavo gospodarstvo” pruža brojne mogućnosti za održivo korištenje i očuvanje morskih resursa te da se zemljama u razvoju može omogućiti korištenje tih mogućnosti ako se osigura odgovarajuća potpora jačanju kapaciteta za razvoj i provedbu alata za planiranje i sustava upravljanja; ističe ključnu ulogu koju u tom pogledu mora odigrati Europska unija;

41.

uviđa da postoji poveznica između iskorištavanja ribarstvenih resursa, njihovog očuvanja i trgovine; osim toga, napominje da je oportunitetni trošak nepoduzimanja mjera za rješavanje problema štetnih subvencija za ribolov izrazito visok jer izostanak mjera znači iscrpljivanje resursa, nesigurnost u opskrbi hranom te uništavanje izvora radnih mjesta koji su se nastojali zaštititi;

42.

podsjeća da su i Europska unija i njezine države članice potpisnice Pariškog sporazuma i da su se kao takve obvezale na dogovorene ciljeve, za što je potrebno djelovanje na globalnoj razini; ističe potrebu za integracijom dugoročnog cilja dekarbonizacije u cilju zadržavanja porasta globalnog zatopljenja na razini znatno manjoj od 2 oC i ulaganju napora da se porast temperature dodatno ograniči na 1,5 oC;

43.

podsjeća da se prijedlogom Komisije za okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030. utvrđuju sljedeći glavni ciljevi za 2030.: smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 40 %, pokrivanje najmanje 27 % energetske potražnje EU-a energijom iz obnovljivih izvora i povećanje energetske učinkovitosti za najmanje 30 %; podsjeća na stajališta Parlamenta u pogledu tih ciljeva; ističe da je te ciljeve potrebno stalno preispitivati te pripremiti strategiju za nultu stopu emisija EU-a do sredine ovog stoljeća i to osmišljavanjem troškovno učinkovitog plana te vodeći računa o regionalnim i nacionalnim posebnostima u Uniji u cilju postizanja nulte neto stope emisija iz Pariškog sporazuma;

44.

poziva Europsku uniju i države članice da u razvojne politike učinkovito uvedu ublažavanje klimatskih promjena i prilagođavanje tim promjenama; ističe da je potrebno poticati prijenos tehnologija radi energetske učinkovitosti i čistih tehnologija te podupirati ulaganja u male, decentralizirane projekte obnovljive energije u područjima nepokrivenima energetskom mrežom; poziva Europsku uniju da usmjeravanjem potpore na male poljoprivrednike, raznolikost usjeva, agrošumarstvo i agroekološke prakse poveća svoju pomoć održivoj poljoprivredi radi suočavanja s klimatskim promjenama;

45.

napominje da degradacija okoliša i klimatske promjene predstavljaju znatan rizik za uspostavu i očuvanje mira i pravde; prepoznaje potrebu za povećanom vidljivosti činjenice da klimatske promjene i degradacija okoliša uzrokuju globalne migracije, kao i siromaštvo i glad; poziva EU i države članice da klimatske promjene nastave smatrati strateškim prioritetom u diplomatskim dijalozima na globalnoj razini, uključujući u bilateralnim i dvoregionalnim dijalozima na visokoj razini sa skupinama G7 i G20, u okviru UN-a i s partnerskim zemljama kao što je Kina kako bi se nastavio pozitivan i aktivan dijalog kojim se ubrzava globalni prelazak na čistu energiju i izbjegavaju opasne klimatske promjene;

46.

prepoznaje rad koji „Centar za klimu i sigurnost” sa sjedištem u SAD-u obavlja u području utvrđivanja žarišnih točaka između klimatskih promjena i međunarodne sigurnosti, pri čemu se klimatske promjene vide kao „multiplikator prijetnji” koji bi mogao zahtijevati veću humanitarnu ili vojnu intervenciju i dovesti do snažnijih oluja koje ugrožavaju gradove i vojne baze;

47.

naglašava da je u mnogim državama članicama prisutan problem energetskog siromaštva, koje se često definira kao situacija u kojoj se pojedinci ili kućanstva ne mogu na odgovarajući način grijati ili osigurati ostale potrebne energetske usluge u svojim domovima po prihvatljivim troškovima; ističe da energetsko siromaštvo uzrokuju sve veće cijene energenata, utjecaj recesije na nacionalna i regionalna gospodarstva te domovi slabe energetske učinkovitosti; podsjeća da se prema statističkim podacima o dohotku i životnim uvjetima Uniji (EU SILC) procjenjuje da 2012. 54 milijuna europskih građana (10,8 % stanovništva EU-a) nije moglo primjereno grijati svoje domove, a slični se podaci navode u pogledu kašnjenja s plaćanjem komunalnih računa ili loših uvjeta stanovanja; poziva države članice da prepoznaju i riješe taj problem jer je jamčenje osnovnih energetskih usluga ključno kako bi se osiguralo da zajednice ne trpe negativne posljedice za zdravlje, ne zapadnu dublje u siromaštvo i mogu održati dobru kvalitetu života te kako bi se osiguralo da financijska pomoć kućanstvima kojima je potrebna potpora ne postane prevelik teret; naglašava da su moderne energetske usluge ključne za dobrobit ljudi i gospodarski razvoj zemlje; ipak, u svijetu 1,2 milijarde ljudi nema pristup električnoj energiji, a više od 2,7 milijardi ljudi ne raspolaže čistim prostorom za pripremu hrane; nadalje, podsjeća da više od 95 % tih ljudi živi u supsaharskoj Africi ili azijskim zemljama u razvoju, a njih otprilike 80 % u ruralnim područjima; ističe da je energija ključna za gotovo svaki veliki izazov i priliku s kojima je svijet danas suočen; naglašava da je pristup energiji za sve ključan bilo da je riječ o radnim mjestima, sigurnosti, klimatskim promjenama, proizvodnji hrane ili povećanju dohotka, te da održiva energija predstavlja priliku jer mijenja živote, gospodarstva i planet;

48.

preporučuje da se klimatsko djelovanje u potpunosti uključi u sve dijelove proračuna EU-a (uključivanje klimatskog djelovanja) te da se osigura da su mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova sastavni dio svih investicijskih odluka u Europi;

49.

poziva Komisiju da svakih pet godina, počevši u roku od šest mjeseci nakon facilitativnog dijaloga u okviru UNFCCC-a 2018., izradi izvješće o zakonodavstvu EU-a o klimi, uključujući Uredbu o raspodjeli tereta i Direktivu o sustavu EU-a za trgovanje emisijama, kako bi se utvrdilo postiže li se tim zakonodavstvom očekivani doprinos naporima EU-a na području smanjenja stakleničkih plinova te hoće li trenutačni plan smanjenja biti dostatan za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja i ciljeve Pariškog sporazuma; nadalje traži od Komisije da najkasnije do 2020. revidira i poboljša okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030. i nacionalno utvrđene doprinose EU-a kako bi u dovoljnoj mjeri bili usklađeni s dugoročnim ciljevima Pariškog sporazuma i ciljevima održivog razvoja; poziva Komisiju da potiče izradu politika kojima se podržava pošumljavanje primjenom dobrih praksi gospodarenja šumama i time poveća potencijal za apsorpciju stakleničkih plinova s obzirom na to da se Europska unija u okviru Programa održivog razvoja do 2030. obvezala promicati provedbu održivog gospodarenja šumama, zaustavljanje krčenja šuma, rehabilitiranje propalih šuma te povećanje pošumljavanja i ponovnog pošumljavanja u svijetu do 2020.;

50.

naglašava da napori koji se ulažu u ublažavanje globalnog zatopljenja nisu prepreka gospodarskom rastu i zapošljavanju te da bi na dekarbonizaciju gospodarstva zapravo trebalo gledati kao na ključan izvor novog i održivog gospodarskog rasta i zapošljavanja; svjestan je ipak da će se u okviru prijelaza na novi gospodarski i socijalni model zajednice usmjerene na tradicionalne industrije vjerojatno suočiti s izazovima; ističe da im je tijekom tog prijelaza važno pružiti potporu te poziva Komisiju i države članice da sredstva iz izvora kao što je sustav trgovanja emisijskim jedinicama usmjere na financiranje modernizacije i pravednog prijelaza da bi se tim zajednicama pomoglo te promicalo usvajanje najboljih tehnologija i proizvodnih praksi te zajamčili najbolji ekološki standardi i sigurna, stabilna i održiva radna mjesta;

51.

napominje da stalan gubitak biološke raznolikosti, negativni učinci krčenja šuma i klimatske promjene mogu dovesti do porasta tržišnog natjecanja za resurse kao što su hrana i energija, porasta siromaštva, političke nestabilnosti u svijetu te raseljavanja stanovništva i novih globalnih oblika migracija; inzistira na tome da bi Komisija, Europska služba za vanjsko djelovanje i države članice navedeno trebale razmatrati u svim aspektima vanjskih odnosa i međunarodne diplomacije te osigurati znatno povećanje financijskih sredstava za službenu razvojnu pomoć; poziva Komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da u svim djelovanjima i interakciji s trećim zemljama ulažu napore u smanjenje emisija tako što će poticati obnovljive izvore energije, resursnu učinkovitost, bioraznolikost i zaštitu šuma te ublažavanje klimatskih promjena i prilagođavanje njima;

52.

poziva Komisiju da se pobrine za usklađenost vanjskih politika Unije s ciljevima održivog razvoja te da identificira područja na kojima je potrebno daljnje djelovanje ili provedba kako bi se zajamčilo da se vanjskim politikama Unije podupire učinkovita provedba tih ciljeva te da one nisu u suprotnosti tim ciljevima i njihovom provedbom u drugim regijama, osobito u zemljama u razvoju; poziva Komisiju da u tu svrhu uspostavi pouzdan postupak te da za početak uspostavi metodu predviđanja odnosno ranog upozorenja za nove inicijative i prijedloge, uključujući reviziju postojećeg zakonodavstva, te da iznese prijedlog sveobuhvatne vanjskopolitičke strategije održivog razvoja; podsjeća na raspoložive instrumente i forume, kao što je Europski fond za održivi razvoj, Regionalni forum UNECE-a o održivom razvoju, Politički forum na visokoj razini te središnja platforma UN-a; poziva da se na Političkom forumu na visokoj razini provede dobrovoljna revizija u skladu s Programom do 2030., u kojem se države članice potiče na „provedbu redovitih i uključivih pregleda napretka”; u tom pogledu naglašava ulogu redovitih i odgovarajućih ex ante procjena učinka; podsjeća na obvezu iz Ugovora da se ciljevi razvojne suradnje uzimaju u obzir u svim politikama koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju;

53.

naglašava važnost službene razvojne pomoći kao ključnog sredstva za ostvarivanje Programa do 2030., za iskorjenjivanje svih oblika siromaštva i suzbijanje nejednakosti, ali ponavlja da razvojna pomoć sama po sebi nije dovoljna da izbavi zemlje u razvoju iz siromaštva; podsjeća da je potrebno promicati instrumente kojima se potiče veća odgovornost, kao što je proračunska potpora; poziva Europsku uniju i njezine države članice da bez odgađanja ponovno potvrde svoje obvezivanje na cilj od 0,7 % bruto nacionalnog dohotka i da dostave prijedloge detaljnog vremenskog plana za postupno povećanje službene razvojne pomoći kako bi se dosegnuo navedeni cilj; podsjeća da se Europska unija obvezala izdvojiti najmanje 20 % svoje službene razvojne pomoći za ljudski razvoj i socijalnu uključenost te traži da se na to ponovno obveže; poziva Komisiju da postupi u skladu s preporukom Odbora OECD-a za razvojnu pomoć te da godišnje prosječno 86 % službene razvojne pomoći na koju se obvezala izdvoji za bespovratna sredstva; poziva da se službena razvojna pomoći zaštiti od preusmjeravanja te da se poštuju međunarodno dogovorena načela razvojne učinkovitosti na način da se iskorjenjivanje siromaštva zadrži kao temeljni cilj službene razvojne pomoći, uz poseban naglasak na najslabije razvijenim zemljama i osjetljivim situacijama; podsjeća da je u širem razvojnom programu potrebno otići korak dalje od odnosa donator/korisnik;

54.

naglašava da je za financiranje Programa do 2030. nužno osigurati poreznu pravdu i transparentnost, boriti se protiv izbjegavanja plaćanja poreza, iskorjenjivati nezakonite financijske tokove i porezne oaze, uz bolje upravljanje javnim financijama, održiv ekonomski rast i povećanje mobilizacije domaćih resursa; poziva Uniju da uspostavi program financiranja (DEVETAX2030) posebno namijenjen pomoći za uspostavu poreznih struktura u gospodarstvima u usponu i pomoći za zemlje u razvoju s ciljem osnivanja ureda novih regionalnih poreznih tijela; ponovno poziva na globalni porez na financijske transakcije radi suzbijanja globalnih izazova siromaštva, poziva da se istraži učinak prelijevanja svih nacionalnih poreznih politika i porezne politike EU-a na zemlje u razvoju te da se pri donošenju zakona u tom području poštuje načelo usklađenosti politika radi razvoja;

55.

poziva Komisiju i države članice da ponovno prilagode svoj pristup migracijama kako bi se osmislila migracijska politika u skladu s ciljem održivog razvoja br. 10, kako bi se o migrantima i tražiteljima azila stvorili stavovi koji se temelje na činjenicama, suzbila ksenofobija i diskriminacija migranata te kako bi se ulagalo u ključne pokretače ljudskog razvoja; sa zabrinutošću napominje da bi provođenje novih politika i financijskih instrumenata za rješavanje glavnih uzroka nezakonitih i prisilnih migracija moglo naštetiti razvojnim ciljevima te traži da se u tom pogledu Europskom parlamentu dodijeli veća nadzorna ulogu kako bi se osigurala usklađenost novih instrumenata financiranja s pravnom osnovom, načelima i obvezama EU-a, a osobito s Programom do 2030.; podsjeća da je glavni cilj razvojne suradnje iskorjenjivanje siromaštva te dugoročni gospodarski i socijalni razvoj;

56.

pozdravlja činjenicu da je naglasak na ulaganjima u mlade kao glavne nositelje ciljeva održivog razvoja; naglašava da je odgovarajućim javnim politikama i ulaganjem u obrazovanje i zdravlje mladih, uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i obrazovanje, potrebno iskoristiti demografske prednosti zemalja u razvoju; ističe priliku da se rodna ravnopravnost i osnaživanje žena konačno promiču kao bitni elementi usklađenosti politika radi razvoja i potiče Europsku uniju da te vrijednosti ugradi u sva područja vanjskog djelovanja; uviđa da je za jamstvo održivog razvoja prednost potrebno dati tim ključnim pokretačima ljudskog razvoja i ljudskog kapitala;

57.

poziva EU i njegove države članice da upotrijebe potrebne resurse i usmjere političko djelovanje kako bi osigurali da je načelo ravnopravnosti spolova i osnaživanje žena i djevojaka u središtu provedbe Programa do 2030;

58.

inzistira na tome da Komisija i države članice zajamče da javni proračuni nisu u suprotnosti s ciljevima održivog razvoja; smatra da je za pravovremenu i uspješnu provedbu Programa do 2030. potrebno znatno ubrzati zelena ulaganja, inovacije i rast u EU-u te uviđa da su nužni novi alati za financiranje i drugačiji pristupi postojećoj politici ulaganja, kao što su postupno ukidanje subvencija koje su štetne za okoliš i projekata s visokim razinama emisija; poziva na izradu strategije čiji je cilj da multinacionalna poduzeća i poduzeća u svoje korporativne poslovne modele te institucionalni ulagatelji u svoje strategije ulaganja integriraju okolišne i društvene čimbenike te čimbenike upravljanja kako bi se sredstva preusmjerila na održivo financiranje i napustilo ulaganje u fosilna goriva;

59.

poziva na to da se VFO-om za razdoblje nakon 2020. proračun Unije preusmjeri prema ostvarenju Programa održivog razvoja do 2030. te da se osigura odgovarajuće financiranje za ostvarenje ciljeva održivog razvoja; poziva na poboljšano uključivanje održivog razvoja u sve mehanizme financiranja i proračunske linije te ponavlja da dugoročna usklađenost politika ima važnu ulogu u smanjenju troškova na najmanju moguću mjeru; ističe važnost kohezijske politike kao glavne investicijske politike EU-a i podsjeća da je potrebna horizontalna primjena kriterija održivosti i ciljeva usmjerenih na rezultate za sve strukturne i investicijske fondove EU-a, uključujući Europski fond za strateška ulaganja, kako bi se postigao sveobuhvatan prijelaz na održiv i uključiv gospodarski rast;

60.

poziva Europsku investicijsku banku (EIB) da prilikom kreditiranja primjenom snažnih kriterija održivosti odražava europske vrijednosti, posebice usmjeravanjem kreditiranja na niskougljične i održive projekte u energetskom i prometnom sektoru;

61.

poziva EIB da do 2030. 40 % svojeg kreditnog portfelja opredijeli za niskougljični rast otporan na klimatske promjene;

62.

traži od EIB-a da dodijeli više sredstava za inicijativu ELENA kako bi se osigurala bespovratna sredstva za tehničku pomoć usmjerenu na provedbu projekata i programa energetske učinkovitosti, distribuirane energije iz obnovljivih izvora i gradskog prijevoza;

63.

prepoznaje da je otporna i održiva infrastruktura ključno načelo za ostvarenje održive budućnosti s niskom razinom emisija ugljika i da donosi niz dodatnih pogodnosti kao što su trajnost i poboljšana zaštita od požara i poplava; smatra da se prijelaz na održivo društvo može postići pridržavanjem načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i daljnjim poboljšanjem učinkovitosti uređaja, elektroenergetskih mreža i zgrada, istovremeno razvijajući sustave za pohranu energije; prepoznaje da najveći potencijal za energetsku učinkovitost leži u zgradama i traži od EU-a da se obveže do 2050. ostvariti cilj koji se odnosi na potpuno održive, dekarbonizirane i energetski učinkovite zgrade koje imaju gotovo nultu potražnju za energijom te u kojima se sva preostala potražnja zadovoljava iz širokog niza obnovljivih izvora; poziva na ubrzano povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora u strukturi izvora energije u EU-u; upozorava na ovisnost o neodrživoj infrastrukturi i poziva Komisiju da predloži mjere za uredan prijelaz na niskougljično gospodarstvo i za znatno preusmjeravanje razvoja infrastrukture kako bi se ublažili sustavni gospodarski rizici povezani s financijskom imovinom s visokim emisijama ugljika;

64.

poziva Komisiju i države članice da održivu mobilnost postave za prioritet tako da poboljšaju lokalne sustave javnog prijevoza u skladu s posebnim obilježjima svake države i na temelju stvarnih potreba građana; smatra da financijska potpora EU-a za razvoj sektora prometa i infrastrukture treba pratiti ciljeve koji stvaraju stvarnu dodanu vrijednost državama članicama;

65.

ističe da korupcija ima ozbiljan utjecaj na okoliš i da je nezakonita trgovina ugroženim vrstama divlje faune i flore, mineralima i dragim kamenjem, kao i šumskim proizvodima kao što je drvo, neodvojivo povezana s korupcijom; nadalje naglašava da nezakonita trgovina divljom faunom i florom može dodatno ugroziti ugrožene vrste, a nezakonita sječa šuma može dovesti do gubitka biološke raznolikosti i povećanja emisija ugljika, što pridonosi klimatskim promjenama; ističe da je za organizirane kriminalne skupine zarada dobra i nosi mali rizik jer se kriminal povezan sa šumama rijetko progoni i kazne obično ne odgovaraju težini kriminala; podsjeća da Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije i njezina sveobuhvatna usmjerenost na sprečavanje korupcije, učinkovitu provedbu zakona, međunarodnu suradnju i povrat imovine može biti učinkovit alat za borbu protiv korupcije u sektoru okoliša; poziva države članice da u zakonodavstvo i politike u području okoliša integriraju strategije za borbu protiv korupcije kao što su transparentnost i odgovornost te da poboljšaju demokraciju i dobro upravljanje; ističe da će se rješavanjem pitanja korupcije u sektoru okoliša pomoći u ostvarivanju jednakog pristupa ključnim resursima kao što su voda i čist okoliš za sve te da je to ključno za zaštitu našeg okoliša i osiguravanje održivog rasta;

66.

prepoznaje važnost kulture i kulturnog sudjelovanja u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja, kao i ulogu kulture u vanjskim odnosima i razvojnoj politici; poziva na pružanje odgovarajuće potpore kulturnim ustanovama i organizacijama kada je riječ o ostvarivanju ciljeva održivog razvoja, kao i na daljnje jačanje veza između istraživanja, znanosti, inovacija i umjetnosti;

67.

podsjeća da se kulturnim sudjelovanjem poboljšavaju fizičko i mentalno zdravlje i dobrobit, da ono pozitivno utječe na uspješnost u školi i profesionalnu uspješnost, pomaže osobama kojima najviše prijeti socijalna isključenost da uđu na tržište rada, čime se uvelike pridonosi postizanju brojnih ciljeva održivog razvoja;

68.

veoma je zabrinut zbog razlika u uspješnosti obrazovnih sustava u državama članicama, što pokazuju posljednja izvješća PISA-e; ističe da su javni sustavi obrazovanja i osposobljavanja koji su dostupni svima i koji imaju dostatne resurse ključni za ravnopravnost i društvenu uključenost, kao i za postizanje ciljeva utvrđenih u okviru 4. cilja održivog razvoja, te da se kvalitetnim obrazovanjem mogu osnažiti ranjive skupine, manjine, osobe s posebnim potrebama te žene i djevojčice; izražava žaljenje zbog i dalje prisutnog problema visokih stopa nezaposlenosti mladih; napominje da je obrazovanje ključno za razvoj samoodrživih društava; poziva EU da poveže kvalitetno obrazovanje, tehničko i stručno osposobljavanje i suradnju s industrijom, što je osnovni preduvjet za zapošljivost mladih i pristup radnim mjestima za koja su potrebne kvalifikacije;

69.

poziva EU i države članice da zaštite regionalne, manjinske i manje korištene jezike i jezičnu raznolikost te da zajamče da se pri uključivanju ciljeva održivog razvoja u okvir europske politike te u trenutačne i buduće prioritete Komisije ne tolerira jezična diskriminacija;

70.

smatra da bi se kulturna raznolikost i zaštita prirodne baštine trebale promicati u cjelokupnom okviru europskih politika, uključujući u obrazovanju;

71.

inzistira na tome da države članice što prije pristupe ekološkoj i gospodarskoj rekonverziji industrijskih objekata koji u mnogim regijama Europe prouzrokuju visoke razine onečišćenja u okolišnom mediju i izlažu lokalno stanovništvo znatnim zdravstvenim rizicima;

72.

ističe ulogu koju će plan EU-a za gradove imati u provedbi „Novog programa za gradove” na globalnoj razini i pozdravlja razvoje u području politike kojima se gradove i regije potiče na sinergijska zelena ulaganja; isto tako pozdravlja inicijative kao što je nagrada Europski zeleni list i Globalni sporazum gradonačelnika za klimu i energiju te dodatno ističe da su gradovi i regije neizostavni u ostvarenju ciljeva održivog razvoja jer su za održivost potrebni zajednički i dugoročni pristupi sa svih razina upravljanja i iz svih sektora;

73.

podsjeća da se u Programu održivog razvoja do 2030. prepoznaje da hranu, egzistenciju i upravljanje prirodnim resursima više ne možemo razmatrati odvojeno; ističe da je usmjerenost na ruralni razvoj i ulaganje u poljoprivredu – usjeve, stoku, šumarstvo, ribarstvo i akvakulturu – snažan alat za okončanje siromaštva i gladi te za ostvarenje održivog razvoja; napominje da poljoprivreda ima veliku ulogu u borbi protiv klimatskih promjena; ističe da se velika ambicija ciljeva održivog razvoja može se ostvariti samo suradnjom – sjevera i juga, juga i juga te trostranom suradnjom – i globalnim partnerstvima među brojnim sudionicima te u širokom nizu područja;

74.

pozdravlja namjeru da se održivi razvoj uključi u trgovinsku i investicijsku politiku i poziva da se bolje razmotre utjecaji nabave dobara i prirodnih resursa unutar EU-a i izvan njega pri oblikovanju politika EU-a, unutar i izvan granica Unije; poziva na ponovno razmatranje investicijske politike i na široku uporabu alata za inovativno financiranje radi ostvarivanja ciljeva održivog razvoja; poziva Komisiju da se pobrine za to da provjere koje se odnose na održivi razvoj u budućim trgovinskim sporazumima budu transparentne;

75.

poziva Komisiju da, uz uključivanje relevantnih dionika, osmisli i pruži konkretnu prilagođenu potporu kako bi se marginaliziranim kućanstvima i skupinama s niskim prihodima, primjerice Romima, osigurali zdrav život i pristup osnovnim uslugama te sigurnim, čistim prirodnim resursima kao što su zrak, voda, povoljna i moderna energija i zdrava prehrana, čime bi se ujedno pridonijelo ostvarivanju prvog, desetog i petnaestog cilja održivog razvoja o iskorjenjivanju siromaštva, smanjenju nejednakosti i promicanju mirnih i uključivih društava;

76.

prepoznaje, kako je navedeno i u Programu održivog razvoja do 2030., da su osobe s invaliditetom skupina kojoj u velikoj mjeri prijeti siromaštvo, uz neadekvatan pristup temeljnim pravima kao što su obrazovanje, zdravstvo i zapošljavanje;

77.

smatra da inicijative EU-a koje su namijenjene oblikovanju održive budućnosti ne mogu zanemariti temeljito promišljanje o ulozi životinja kao čuvstvenih bića i o njihovoj dobrobiti koja se u okviru prevladavajućih proizvodnih i potrošačkih sustava često zanemaruje; ističe da EU treba prevladati nedostatke u postojećim politikama i zakonima o dobrobiti životinja, kao što to zahtijeva sve veći broj europskih građana;

78.

poziva Komisiju da uloži veće napore i više sredstava za podizanje razine osviještenosti, za usmjerene obrazovne kampanje, kao i za poboljšanje predanosti i djelovanja građana u pogledu održivog razvoja;

79.

poziva Komisiju i države članice da do 2020. ukinu poticaje za biogoriva dobivena iz palminog ulja i soje koja su uzrok krčenja šuma i uništavanja tresetišta; nadalje, poziva da se uvede jedinstven postupak certifikacije za palmino ulje koje ulazi na tržište EU-a kojim se potvrđuje društveno odgovorno podrijetlo proizvoda;

80.

snažno apelira na Komisiju da nastavi s pojačanim djelovanjem u vezi s učinkovitim mjerama za rješavanje problema loše kvalitete zraka, koja svake godine prouzroči 430 000 slučajeva preuranjene smrti u EU-u; apelira na Komisiju da zajamči provedbu novog i postojećeg zakonodavstva kako bi se ubrzali sudski postupci protiv država članica koje ne poštuju zakone o onečišćenju zraka, te da predloži novo, učinkovito zakonodavstvo, uključujući zakonodavstvo za specifične sektore, u cilju borbe protiv loše kvalitete zraka i različitih izvora onečišćenja, kao i da se pozabavi pitanjem emisija metana; naglašava činjenicu da je EU i dalje daleko od postizanja razina kvalitete zraka predviđenih za EU, a koje su mnogo niže od onih koje je predložila Svjetska zdravstvena organizacija;

81.

napominje da je Komisija odgovorila na problem loše kvalitete zraka pokretanjem niza postupaka zbog povrede prava, posebice zbog stalnog prelaženja graničnih vrijednosti NO2 utvrđenih Direktivom 2008/50/EZ;

82.

podsjeća da je smanjenje onečišćenja bukom jedan od parametara kvalitete koji se neće ostvariti do 2020.; ističe da je u Uniji kod najmanje 10 tisuća preuranjenih smrti povezanih sa srčanim bolestima i moždanim udarima izloženost buci bila faktor, te da je 2012. otprilike četvrtina europskog stanovništva bila izložena razinama buke iznad graničnih vrijednosti; apelira na države članice da kao prioritet prate razine buke kako bi osigurale da se poštuju granične vrijednosti u vanjskom i unutarnjem okruženju; nadalje, poziva na provedbu mjera za rješavanje problema onečišćenja bukom;

83.

naglašava da podatci Komisije pokazuju da se više od 50 % žitarica u EU-u koristi za prehranu životinja; napominje da je Organizacija za hranu i poljoprivredu UN-a upozorila da bi daljnje korištenje žitarica kao hrane za životinje moglo ugroziti sigurnost opskrbe hranom zbog smanjenja dostupnosti žitarica za ljudsku potrošnju;

84.

ističe da sektor stočarstva, osobito kada je integriran u sustave ratarske proizvodnje, doprinosi gospodarstvu EU-a i održivoj poljoprivredi; skreće pozornost na potencijal aktivnog upravljanja kruženjem hranjivih tvari u sektoru stočarstva u cilju smanjenja utjecaja emisija CO2, amonijaka i nitrata na okoliš; nadalje, ukazuje na to da integrirana poljoprivreda može doprinijeti boljem funkcioniranju poljoprivrednog ekosustava i klimatski prihvatljivom poljoprivrednom sektoru;

85.

napominje da bi žene koje u zemljama u razvoju rade u poljoprivredi mogle povećati poljoprivredne prinose za 20 – 30 % kad bi imale jednak pristup resursima kao muškarci; naglašava da bi ta razina prinosa mogla značiti smanjenje broja gladnih u svijetu za 12 – 17 %;

86.

posebno naglašava da žene kao članice obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, koja predstavljaju glavni socioekonomski element ruralnih područja, imaju temeljnu ulogu u proizvodnji hrane, očuvanju tradicionalnih znanja i vještina, kulturnom identitetu i zaštiti okoliša, no ne smije se zaboraviti ni činjenica da su žene u ruralnim područjima također suočene s razlikama u plaćama i mirovinama;

87.

podsjeća da je Komisija u okviru Sedmog programa djelovanja za okoliš obvezna provesti procjenu učinka potrošnje u Uniji na okoliš, i to u globalnom kontekstu; ističe pozitivne učinke koje održivi načini življenja mogu imati na ljudsko zdravlje i na smanjenje emisija stakleničkih plinova; podsjeća Komisiju da se ciljem održivog razvoja br. 12.8 zahtijeva da se javnosti omogući pristup informacijama i podigne razina osviještenosti o održivom razvoju i održivim načinima življenja; u skladu s time potiče Komisiju i države članice da izrade programe za podizanje razine javne osviještenosti u pogledu posljedica koje različite vrste potrošnje imaju na zdravlje ljudi, okoliš, sigurnost hrane i klimatske promjene; poziva Komisiju da što prije objavi komunikaciju o održivom europskom prehrambenom sustavu;

88.

napominje da se u okviru cilja održivog razvoja 12.8 od vlada zahtijeva da svima zajamče pristup važnim informacijama i da podignu razinu osviještenosti o održivom razvoju i življenju u skladu s prirodom; u skladu s time potiče Komisiju i države članice da izrade programe za podizanje razine javne osviještenosti u pogledu posljedica koje razine potrošnje imaju na zdravlje ljudi, okoliš, sigurnost hrane i klimatske promjene;

89.

poziva Komisiju i države članice da izrade sveobuhvatan okvir politika EU-a za rješavanje globalnih zdravstvenih izazova, kao što su HIV/AIDS, tuberkuloza, hepatitis C i antimikrobna otpornost, imajući na umu različite situacije i određene izazove država članica EU-a i njihovih susjednih zemalja koje su najviše pogođene HIV-om i tuberkulozom otpornom na više lijekova (MDR-TB); poziva Komisiju i Vijeće da zauzmu snažnu političku ulogu u dijalogu sa zemljama opterećenima velikim brojem bolesti, uključujući susjedne zemlje u Africi, istočnoj Europi i srednjoj Aziji, i da osiguraju uvođenje planova za održiv prelazak na domaće financiranje kako bi programi za suzbijanje HIV-a i tuberkuloze bili djelotvorni, kako bi se nastavili i pojačali nakon ukidanja potpore međunarodnih donatora, te da nastave blisko surađivati s tim zemljama kako bi se osiguralo da one preuzmu odgovornost za djelovanje u pogledu mjera suzbijanja HIV-a i tuberkuloze;

90.

prepoznaje učinkovitost koju stavljanje na raspolaganje lijeka „PREP” ima za sprečavanje HIV-a/AIDS-a. nadalje, poziva Komisiju i Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) da prepoznaju da je liječenje HIV-a/AIDS-a ujedno i preventivno;

91.

prepoznaje da su spolno i reproduktivno zdravlje i prava ključni pokretači s transformativnim potencijalom za iskorjenjivanje višedimenzionalnog siromaštva i da bi uvijek trebali biti prepoznati kao preduvjet za zdrav život i jednakost spolova; u tom kontekstu ističe da bi trebalo posvetiti veću pozornost spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, koja se i dalje, nažalost, smatraju izoliranim pitanjem, iako su od iznimne važnosti za ravnopravnost spolova, osnaživanje mladih i ljudski razvoj te, u konačnici, za iskorjenjivanje siromaštva; naglašava da je napredak mali u odnosu na prethodne pristupe EU-a te da spolno i reproduktivno zdravlje i prava i dalje nisu prepoznati kao ključni pokretači održivog razvoja; napominje da je stajalište EU-a u tom pogledu neusklađeno, kako se vidi iz ovog paketa: Komisija prepoznaje mjere EU-a u tom području samo u dijelu o zdravlju u Komunikaciji o Programu do 2030., a u Komunikaciji o konsenzusu samo u dijelu o ravnopravnosti spolova; stoga poziva Komisiju i države članice da i dalje od Sjedinjenih Američkih Država zahtijevaju da ponovno razmotre svoje stajalište o takozvanom „pravilu globalnog blokiranja”;

92.

ističe potrebu za daljnjim promicanjem zdravstvenog istraživanja kako bi se razvila nova i poboljšana dostupna, povoljna i odgovarajuća medicinska rješenja za HIV/AIDS, TB i ostale bolesti povezane sa siromaštvom i zanemarene bolesti, epidemije u nastajanju i antimikrobnu otpornost;

93.

napominje da poljoprivredni sektor EU-a već doprinosi održivosti; međutim, napominje da zajednička poljoprivredna politika (ZPP) mora biti takva da se njome može bolje odgovoriti na trenutačne i buduće izazove; poziva Komisiju da ispita na koji se način ZPP-om i održivim poljoprivrednim sustavima može najbolje pridonijeti ostvarivanju ciljeva održivog razvoja kako bi se osigurali stabilni, sigurni i hranjivi prehrambeni proizvodi te kako bi se zaštitili i unaprijedili prirodni resursi i odgovorilo na pitanje klimatskih promjena; poziva Komisiju da u okviru predstojeće komunikacije o ZPP-u za razdoblje nakon 2020. iznese prijedloge za dodatno poboljšanje učinkovitosti mjera ekologizacije i za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja br. 2, 3, 6, 12, 13, 14 i 15; također poziva Komisiju da potiče lokalnu i ekološku proizvodnju hrane sa slabim ugljičnim otiskom i slabim učinkom na tlo i vodu; ističe važnost agroekosustava i održivog upravljanja šumama te poticaja za održivu obnovu nekorištenih poljoprivrednih površina; ističe da treba zajamčiti da će se svim politikama EU-a učinkovito ostvariti zadani ciljevi s pomoću strogog poštovanja pravila i veće usklađenosti u svim područjima politike; ističe da je to osobito važno kada je riječ o održivom upravljanju prirodnim resursima i o instrumentima koji su za to namijenjeni u okviru ZPP-a;

94.

poziva Komisiju i države članice da promiču tu agro-ekološku tranziciju, da upotrebu pesticida štetnih za zdravlje i okoliš svedu na najmanju moguću mjeru te da razviju mjere zaštite i potpore organskoj i biodinamičkoj poljoprivredi u okviru ZPP-a;

95.

poziva Komisiju i države članice da što prije izmijene pravila Unije u pogledu odobrenja pesticida te da pritom postave obvezujuće ciljeve smanjenja njihove upotrebe;

96.

ističe da europski poljoprivredni sektor pruža radna mjesta milijunima ljudi u ruralnim područjima u poljoprivredi i drugim sektorima, čime se osiguravaju zalihe hrane i opskrba hranom te se ljude privlači u ruralna područja kao mjesta za život, rad i odmor; nadalje ističe da krajolici s velikom razinom biološke raznolikosti i visokom prirodnom vrijednosti privlače ljude na selo, čime se ruralnim područjima pruža dodana vrijednost; napominje da politike ruralnog razvoja imaju veliku vrijednost u izgradnji održivih, stabilnih i dinamičnih ruralnih zajednica i gospodarstava; naglašava da se to može postići samo ako poljoprivrednici imaju bolji pristup resursima;

97.

traži da se poljoprivredni razvoj temelji na obiteljskim gospodarstvima uz bolje iskorištavanje europskih fondova, kao što je Europski fond za strateška ulaganja (EFSU), uz posebnu pozornost na mala i srednja gospodarstva, zatim na razmjeni i prijenosu stručnog znanja te na iskorištavanju prednosti lokalnih i regionalnih vrijednosnih i proizvodnih lanaca te regionalne zaposlenosti s većim naglaskom na vezama s prigradskim područjima i na izravnoj prodaji, što se pokazalo kao uspješan model u brojnim dijelovima Europske unije; smatra da je mogućnost da poljoprivrednici od svojeg rada ostvare poštenu naknadu preduvjet održivosti europske poljoprivrede i jamstvo dobrobiti poljoprivrednika;

98.

podsjeća na to da je važno zajamčiti dobre javne usluge, posebice skrb za djecu i starije, s obzirom na to da su te usluge osobito važne za žene jer one tradicionalno imaju središnju ulogu u brizi za mlađe i starije članove obitelji;

99.

ističe važnu ulogu tradicionalnih znanja i prehrambenih namirnica, posebno u najudaljenijim regijama, planinskim područjima i područjima u nepovoljnom položaju u Europskoj uniji, te gospodarski doprinos koji lokalnim područjima donose europski sustavi kvalitete kao što su zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla; podsjeća na jednoglasnu potporu Parlamenta u pogledu širenja takve zaštite na širi raspon regionalno proizvedene robe; u tom kontekstu stoga naglašava ulogu europskih sustava kvalitete (zaštićena oznaka izvornosti (ZOI) / zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOZP) / zajamčeno tradicionalni specijalitet (ZTS)) u pružanju i održavanju izvora zarade u tim područjima; svjestan je da su ti sustavi opće poznati samo u nekim državama članicama i poziva da se u cijeloj Uniji podigne razina znanja o njihovim prednostima;

100.

naglašava da mediteranska šuma i poljoprivredno-šumarski sustav „dehasa”, kojim se neprimjetno povezuje kontinuirano, ekstenzivno stočarstvo s poljoprivrednim i šumarskim aktivnostima, doprinose ciljevima održavanja i jamčenja održivosti bioraznolikosti te da bi trebali dobiti priznanje i potporu ZPP-a;

101.

ističe važnost bioenergije za poljoprivredna gospodarstva i biogospodarstvo te važnost postrojenja za proizvodnju, pohranu i distribuciju obnovljive energije i njezino korištenje na poljoprivrednim gospodarstvima jer time poljoprivrednici dobivaju dodatni proizvod koji mogu prodavati, čime se doprinosi sigurnosti njihovih prihoda, a također se u ruralnim područjima otvaraju i čuvaju vrlo kvalitetna radna mjesta; ističe da se razvoj bioenergije mora provesti na održiv način te da ne smije ometati proizvodnju hrane za ljude i životinje; naglašava da se energetske potrebe radije trebaju zadovoljiti potičući korištenje otpada i nusproizvoda koji se ne mogu koristiti ni u kojem drugom postupku;

102.

napominje da uzgoj mahunastih usjeva u okviru rotacije usjeva može predstavljati pozitivno rješenje za sve: poljoprivrednike, životinje, biološku raznolikost i klimatske potrebe; poziva Komisiju da predloži „plan za bjelančevine”, koji uključuje uzgoj mahunarki uz rotaciju usjeva;

103.

smatra da je nužan daljnji napredak u preciznoj poljoprivredi, digitalizaciji, racionalnom korištenju energije, uzgoju bilja i životinja i uvođenju integrirane zaštite bilja jer će povećana učinkovitost temeljena na ciljevima održivog razvoja i bioraznolikosti pomoći da se smanji potreba za tlom i utjecaj poljoprivrede na okoliš; smatra da bi učinkovita biološka raznolikost za poljoprivrednike mogla značiti povećanje njihovih prihoda i poboljšanje zdravlja i iskoristivosti tla te pomoći u suzbijanju nametnika i poboljšanju oprašivanja; stoga naglašava da je za jamčenje pravovremenih, učinkovitih i djelotvornih postupaka donošenja odluka važan bolji regulatorni okvir; ističe da bi se tim „pametnim” rješenjima trebale potaknuti i podupirati inicijative osmišljene prema potrebama malih poljoprivrednih gospodarstava kako bi ona i bez ekonomije razmjera mogla profitirati od novih tehnologija;

104.

smatra da je presudno održavati i poboljšavati uspješnost tradicionalnih i lokalnih pasmina s obzirom na njihovu sposobnost prilagođavanja obilježjima njihova izvornog okoliša te poštovati pravo poljoprivrednika na autonoman uzgoj bilja te čuvanje i razmjenu sjemena različitih vrsta i sorti kako bi se zajamčila genetska raznolikost u poljoprivredi; odbacuje svaki pokušaj da se patentiraju živa bića, biljke i životinje, genetski materijal ili ključni biološki procesi, posebice kada je riječ o autohtonim sojevima, sortama i obilježjima;

105.

poziva Komisiju da predloži akcijski plan i uspostavi stručnu skupinu koja bi radila na osmišljavanju održivijeg sustava za upravljanje integriranom zaštitom bilja; naglašava da je potreban sustav za zaštitu od nametnika kojim se poboljšava povezivanje aktivnosti uzgoja bilja, sustava prirodne zaštite i upotrebe pesticida;

106.

smatra da je potrebno promicati uvođenje širokopojasnog interneta i poboljšati prometnu povezanost ruralnih područja kako bi se uz doprinos ostvarenju ciljeva ekološke održivosti u ruralnim područjima doprinijelo i poticanju rasta koji je ekološki, gospodarski i društveno u potpunosti održiv;

107.

naglašava da kultura treba postati sastavnim dijelom mjera Komisije za održivost, jasno ističući ulogu koju ima u gospodarskom razvoju, otvaranju radnih mjesta, promicanju demokracije, socijalne pravde i solidarnosti, poticanju kohezije, borbi protiv socijalne isključenosti, siromaštva i generacijskih i demografskih nejednakosti; poziva Komisiju da kulturu uključi u ciljeve, definicije, alate i evaluacijske kriterije svoje strategije za ciljeve održivog razvoja;

108.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) A/RES/70/1.

(2) Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. (SL L 354, 28.12.2013., str. 171.).

(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0224.

(4) https://ec.europa.eu/epsc/sites/epsc/files/strategic_note_issue_18.pdf

(5) Komunikacija Komisije od 3. svibnja 2011. naslovljena „Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: strategija biološke raznolikosti EU-a do 2020.” (COM(2011)0244).

(6) Izvješće Komisije od 2. listopada 2015. o reviziji strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. na sredini razdoblja provedbe, (COM(2015)0478).

(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0034.

(8) https://unstats.un.org/sdgs/report/2016/goal-13/

(9) Izvješće Europske agencije za okoliš br. 30/2016, Izvješće o ekološkim pokazateljima za 2016. – Podrška praćenju 7. programa djelovanja za okoliš (In support to the monitoring of the 7th Environment Action Programme), https://www.eea.europa.eu/publications/environmental-indicator-report-2016

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/168

P8_TA(2017)0316

Promicanje kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama EU-a

Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o promicanju kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama Unije: primjena članka 349. UFEU-a (2016/2250(INI))

(2018/C 334/19)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članak 52. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), u čijem je prvom stavku određeno da se Ugovori primjenjuju na države članice, a u drugom da se teritorijalno područje primjene Ugovora pobliže uređuje člankom 355. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članak 355., prvi stavak, točku 1. UFEU-a kako je izmijenjena odlukama Europskog vijeća od 29. listopada 2010. o izmjeni statusa otoka Saint-Barthélemy u odnosu na Europsku uniju (2010/718/EU) i od 11. srpnja 2012. o izmjeni statusa prekomorske zemlje Mayotte u odnosu na Europsku uniju (2012/419/EU), kojom je određeno da se odredbe Ugovorâ primjenjuju na najudaljenije regije u skladu s člankom 349. UFEU-a,

—

uzimajući u obzir članak 349. UFEU-a, kojim se najudaljenijim regijama priznaje poseban status te kojim se predviđa donošenje „posebnih mjera koje su posebice namijenjene utvrđivanju uvjeta primjene Ugovorâ u tim regijama, uključujući zajedničke politike” i određuje da se one prije svega, ali ne isključivo, odnose na „carinsku, trgovinsku i poreznu politiku, slobodne zone, poljoprivrednu i ribarstvenu politiku, uvjete za opskrbu sirovinama i osnovnom robom široke potrošnje, državne potpore i na uvjete pristupanja strukturnim fondovima i horizontalnim programima Unije”,

—	uzimajući u obzir članak 107. stavak 3. točku (a) UFEU-a, u kojoj se navodi da se potpore za promicanje gospodarskog razvoja najudaljenijih regija mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem,

—	uzimajući u obzir glavu XVIII. UFEU-a, u kojoj se utvrđuje cilj ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije te se određuju strukturni financijski instrumenti za ispunjenje tog cilja,

—	uzimajući u obzir članak 7. UFEU-a, kojim je utvrđeno da Unija osigurava dosljednost svojih politika i aktivnosti, uzimajući pritom u obzir sve svoje ciljeve i u skladu s načelom dodjeljivanja ovlasti,

—	uzimajući u obzir sve komunikacije Komisije o najudaljenijim regijama,

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije o najudaljenijim regijama, a posebno rezoluciju od 18. travnja 2012. o ulozi kohezijske politike u najudaljenijim regijama EU-a u kontekstu strategije Europa 2020. (1) i rezoluciju od 26. veljače 2014. o optimizaciji razvoja potencijala najudaljenijih regija stvaranjem sinergije među strukturnim fondovima i drugim programima Europske unije (2),

—	uzimajući u obzir Presudu Suda Europske unije od 15. prosinca 2015. (3),

—	uzimajući u obzir izvješće Komisije od 15. prosinca 2016. o provedbi programa posebnih mjera za poljoprivredu u korist najudaljenijih regija Unije (POSEI) (COM(2016)0797),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o modernizaciji državnih potpora u EU-u (COM(2012)0209),

—

uzimajući u obzir memorandum koji su najudaljenije regije 5. ožujka 1999. potpisale u Cayenneu, a koji je nadopunjen zajedničkim memorandumom Španjolske, Francuske, Portugala i najudaljenijih regija potpisanim u svibnju 2010., kojim se utvrđuje da bi EU trebao promicati održiv razvoj najudaljenijih regija oslanjajući se na njihova brojna prirodna i kulturna dobra, uz promicanje načela jednakih mogućnosti, partnerstva, proporcionalnosti i koherencije politika EU-a,

—	uzimajući u obzir završnu deklaraciju XXI. Konferencije predsjednika najudaljenijih regija Europske unije od 22. i 23. rujna 2016. i zajednički memorandum najudaljenijih regija potpisan prilikom četvrtog foruma najudaljenijih regija Unije od 30. i 31. ožujka 2017. u Bruxellesu,

—	uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. UFEU-a (4),

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0226/2017),

budući da se člankom 349. UFEU-a priznaje poseban gospodarski i socijalni položaj u kojem se nalaze najudaljenije regije, koji je strukturno još složeniji zbog čimbenika (udaljenost, izoliranost, mala površina, nepovoljna topografija i klima, ovisnost o malom broju proizvođača itd.) čija postojanost i međudjelovanje u velikoj mjeri ograničuju njihov razvoj;

B.	budući da je Veliko vijeće Suda Europske unije u svojoj ključnoj presudi od 15. prosinca 2015. dalo temeljito tumačenje članka 349. UFEU-a;

budući da Sud u toj presudi potvrđuje da se akti čija je svrha uspostava konkretnih mjera za najudaljenije regije mogu usvajati na temelju pravne osnove članka 349., da ta pravna osnova omogućuje izuzeće od primarnog i sekundarnog zakonodavstva te da popis područja obuhvaćenih tekstom članka 349. nije konačan jer „autori UFEU-a nisu namjeravali utvrditi taksativan popis vrsta mjera koje mogu biti donesene na temelju tog članka”:

budući da su, kad je riječ o primjeni Ugovora na najudaljenije regije, članak 52. UEU-a i članci 349. i 355. UFEU-a međusobno povezani, da se na temelju članka 355. stavka 1. točke 1. UFEU-a odredbe Ugovora primjenjuju na najudaljenije regije u skladu s člankom 349. UFEU-a te da upućivanja na Ugovore obuhvaćaju sekundarno zakonodavstvo;

E.	budući da se članak 349. UFEU-a mora čitati usporedno s drugim člancima Ugovora, prije svega s člankom 7., kojim je utvrđeno da „Unija osigurava dosljednost svojih politika i aktivnosti, uzimajući pritom u obzir sve svoje ciljeve”;

F.	budući da načela jednakosti i nediskriminacije opravdavaju različit tretman u različitim situacijama kako bi se u konačnici zajamčila ravnopravna primjena europskog prava;

G.	budući da je svrha članka 349. UFEU-a jamčiti razvoj najudaljenijih regija i uključiti ih i u europski prostor i u vlastite geografske prostore, omogućujući im istovremeno korist od europskih politika i, prema potrebi, od posebnih mjera prilagođenih njihovoj stvarnosti i njihovim potrebama;

H.	budući da najudaljenije regije imaju privilegiran položaj kada je riječ o geostrateškom značaju i istraživanjima povezanim s klimatskim promjenama i bioraznolikošću;

I.	budući da prema procjenama Europske komisije plavo gospodarstvo EU-a predstavlja oko 5,4 milijuna radnih mjesta i bruto dodanu vrijednost od otprilike 500 milijardi EUR godišnje;

podsjeća da je člankom 7. Ugovora o Europskoj uniji Komisiji povjerena uloga čuvarice Ugovora; ističe da su najudaljenije regije u potpunosti integrirane u Europsku uniju i njezin pravni sustav, uz njihovu specifičnu situaciju priznatu Ugovorima i prije svega člankom 349. UFEU-a kojim se uspostavlja načelo i omogućuje pravo prilagodbe, o čemu se raspravljalo na razini različitih politika Unije;

ističe da najudaljenije regije, iako se suočavaju sa znatnim nedostatkom zbog geografske udaljenosti od Unije, imaju i korist od nekoliko važnih faktora kao što su potencijal sve većeg broja turističkih aktivnosti, plavog rasta, iskorištavanja značajnih obnovljivih izvora energije, razvoja kružnog gospodarstva, kao i valorizacije njihove bogate prirodne baštine i velike biološke raznolikosti;

smatra da članak 349. UFEU-a nije u potpunosti iskorišten i da bi se mogao tumačiti na inovativniji i pozitivniji način, posebno s ciljem uspostavljanja ad hoc programa i novih posebnih politika, s uporištem u prednostima najudaljenijih regija, kako bi im se dala mogućnost da te prednosti i iskoriste, prije svega u područjima kao što su obnovljivi izvori energije, plavi rast, istraživanje i razvoj, održivi turizam, zaštita biološke raznolikosti ili prilagodba klimatskim promjenama; u tom kontekstu podsjeća na ulogu koju Unija preuzima kako bi se najudaljenijim regijama omogućilo da prevladaju izazove i nadograđuju svoja dobra, ali istodobno ističe potrebu da dotične države članice preuzmu veću odgovornost u pogledu uporabe dostupnih instrumenata EU-a koji im mogu pomoći u osiguravanju održivog razvoja najudaljenijih regija;

Trenutačno stanje primjene članka 349. UFEU-a

izražava zabrinutost zbog toga što se članci iz Ugovora koji se odnose na najudaljenije regije do sada nisu primjenjivali u najvećoj mogućoj mjeri, čime se ograničava mogućnost najudaljenijih regija da u cijelosti iskoriste svoju pripadnost Uniji i povećaju svoju konkurentnost u svojim specifičnim zemljopisnim područjima;

smatra da bi proširena primjena članka 349. UFEU-a uz potpunu svijest o posebnostima i strukturnim ograničenjima, ali i o prednostima najudaljenijih regija, pogodovala njihovoj boljoj integraciji u Uniju kao i njihovu razvoju i vlastitim potencijalima;

podsjeća na političku volju zakonodavaca pri sastavljanju teksta članka 299. stavka 2., a zatim i teksta članka 349. UFEU-a o uspostavi globalne strategije zajedno s posebnim mjerama u okviru različitih politika i instrumenata;

podsjeća da se programom mogućnosti za udaljena i otočna područja POSEI u potpunosti uzimaju u obzir posebnosti najudaljenijih regija zahvaljujući vlastitoj regulativi utemeljenoj u članku 349. UFEU-a te članku 42. prvom stavku i članku 43. stavku 2., kojim se priznaje dvostruko načelo pripadnosti najudaljenijih regija Uniji i potpuna prilagodba zajedničke europske politike njihovoj stvarnosti, kao i da je stoga ključno da se nastavi s provedbom takvog programa i da bi trebalo razmotriti nove programe POSEI usmjerene na druga područja politike Unije;

smatra da uspjeh programa POSEI pokazuje da treba zadržati posebne odredbe za najudaljenije regije, a ne oslabiti ih njihovim uključivanjem u horizontalne europske programe;

prima na znanje da je Komisija usvojila nekoliko komunikacija o najudaljenijim regijama; žali zbog toga što su različite europske strategije za najudaljenije regije dosad samo djelomično provedene i konkretizirane;

10.

sada poziva Komisiju da predloži akcijski plan i, prema potrebi, zakonodavne inicijative za provedbu usklađene i djelotvorne strategije za najudaljenije regije kako bi se u potpunosti iskoristile mogućnosti koje nudi članak 349. UFEU-a, prije svega kad je riječ o uvođenju posebnih programa i politika, posebno u pogledu inovacija i dugoročnog ulaganja prilagođenih njihovim potrebama za održivim razvojem; insistira da je nužno blisko surađivati s regionalnim tijelima najudaljenijih regija i s dionicima; stoga poziva institucije Unije da u suradnji s regionalnim tijelima najudaljenijih regija započnu novo poglavlje u odnosima EU-a i najudaljenijih regija;

11.

pozdravlja rad Komisije na obnovljenoj strategiji za najudaljenije regije, koja će se donijeti najkasnije do kraja 2017.; poziva Komisiju da u svoju strategiju uključi detaljno razrađen pristup za najudaljenije regije i ciljane strateške okvire za rješavanje potreba za ulaganjima, popraćene preciznim, ostvarivim i ocjenjivim ciljevima; potiče Francusku, Španjolsku i Portugal da osiguraju veću potporu svojim najudaljenijim regijama;

12.

podsjeća da se člankom 349. UFEU-a omogućuje najudaljenijim regijama da raspolažu neopadajućim i vremenski neograničenim potporama za funkcioniranje, uz pojednostavljene postupke, kako bi se nadoknadili troškovi kojima su izložene; podsjeća da se ta izuzeća odnose i na financijske instrumente Unije i na državne potpore;

13.

naglašava da je potrebno zajamčiti trajnost instrumenata, odredbi i odstupanja čiji je cilj očuvati stabilnost pogodnu za strukturni razvoj najudaljenijih regija, imajući na umu provedene procjene;

14.

poziva Komisiju da izradi detaljan pregled pristupa za najudaljenije regije te da ispita gospodarsku i socijalnu situaciju svake najudaljenije regije kako bi se zajamčilo bolje ostvarivanje ciljeva europske politike regionalnog razvoja, prije svega u pogledu nadoknađivanja zaostataka i održivog razvoja, da bi se na taj način najudaljenijim regijama omogućilo da se približe prosječnoj europskoj razini razvoja;

15.

poziva Komisiju da ojača koordinaciju među svojim glavnim upravama o pitanjima koja se tiču najudaljenijih regija kako bi se u europskim politikama i strategijama na odgovarajući način bavilo problematikom najudaljenijih regija; u tom smislu ističe ključnu ulogu Glavnog tajništva u osiguravanju dobre primjene članka 349. UFEU-a s obzirom na to da je za prilagodbu politika Europske unije posebnostima najudaljenijih regija potrebno donositi odluke na najvišoj političkoj razini;

Poljoprivredna politika

16.

pozdravlja nedavno izvješće Komisije (COM(2016)0797), u kojem je donesen zaključak da su mjere u okviru programa POSEI (2006.–2014.) sve u svemu uspješne, u kojem je ocijenjeno da je taj program ključan za opstanak proizvodnje u najudaljenijim regijama i u skladu s novim ciljevima Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) te preporučuje da se zadrži temeljna uredba trenutačno na snazi, ali imajući u vidu da bi proračunske prilagodbe mogle biti neophodne zbog stupanja na snagu sporazumâ o slobodnoj trgovini koji bi mogli ozbiljno utjecati, ili bi mogla postojati opasnost od tog utjecaja, na proizvodnju u najudaljenijim regijama;

17.

smatra da je program POSEI od svog osnivanja postigao golem uspjeh;

18.

podupire zaključak izvješća Komisije u kojem se poziva na jačanje početne konfiguracije programa POSEI kako bi se izbjegao rizik od napuštanja poljoprivredne proizvodnje, a time i negativni učinci na zapošljavanje, okoliš i teritorijalnu dimenziju najudaljenijih regija;

19.

smatra da je nužno dati bolju potporu diversifikaciji proizvodnje u najudaljenijim regijama i donijeti ciljane mjere za rješavanje kriza na tržištu kojima su izloženi neki sektori, posebno sektor uzgoja rajčice i sektor stočarstva, te za pomoć razvoju malih proizvođača poput proizvođača mliječnih proizvoda;

20.

podsjeća da pri uzastopnim reformama zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda posebnosti najudaljenijih regija nisu u dovoljnoj mjeri uzete u obzir i poziva da se to u budućnosti učini;

21.

primjećuje da je ukidanjem kvota i zajamčenih cijena, koje je započelo reformom zajedničke organizacije tržišta šećera, oslabljen položaj proizvođača šećerne trske u najudaljenijim regijama; insistira na nužnosti da sve posebne odredbe donesene na osnovi članka 349. UFEU-a postanu trajne kako bi se ostvarila dugotrajna konkurentnost tog sektora; poziva na to da se uvede mehanizam podrške za uzgajivače šećerne trske za slučaj pada cijene šećera na svjetskoj razini;

22.

poziva Komisiju da vodi računa o iznimnoj važnosti proizvodnje mlijeka na Azorima, da zadrži potpore proizvođačima i da predvidi dodatne mjere u slučaju krize na tržištu;

23.

podsjeća da proizvodnja banana ima ključnu ulogu u socioekonomskoj strukturi nekih najudaljenijih regija; stoga poziva na očuvanje, a po potrebi i na povećanje potpora proizvođačima;

24.

poziva Komisiju da u instrumente za upravljanje krizama na tržištu, i njihovo otkrivanje, u raznim poljoprivrednim sektorima kao što su banane, šećer, rum, ribolov, ili pak mlijeko u suradnji s Opservatorijem za mlijeko, uvede jasnu definiciju krize na tržištu u najudaljenijim regijama i da te pokazatelje prilagodi realnosti u tim regijama;

25.

izražava žaljenje zbog toga što različiti režimi za oznaku „eko-proizvoda” u trećim državama i državama članicama Unije narušavaju tržišno natjecanje na štetu europskih proizvođača koji posluju u najudaljenijim regijama, ali i europskih potrošača jer ne dobivaju istinite informacije o stvarnim uvjetima proizvodnje tih proizvoda; stoga poziva da u okviru postojećih pregovora o budućim europskim normama o proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda sukladnost zamijeni postojeći režim istovjetnosti kako bi se zajamčilo ravnopravno tržišno natjecanje između najudaljenijih regija i trećih zemalja;

26.

smatra nužnim da se na osnovi članka 349. UFEU-a usvoje pravni okvir za proizvođače s ekološkom oznakom i pravni okvir za zdravstvena i fitosanitarna pitanja kojima će se uzeti u obzir obilježja poljoprivrede u najudaljenijim regijama u tropskim uvjetima;

27.

poziva Komisiju da potiče poljoprivrednike iz najudaljenijih regija da promoviraju svoje proizvode visoke kvalitete potporom upotrebe logotipa najudaljenijih regija te drugih oblika potvrde o kvaliteti;

28.

ističe da se diferencijacijom i specijalizacijom proizvoda može dodatno potaknuti i poduprijeti domaća proizvodnja, prerada i stavljanje na tržište prehrambenih proizvoda i na taj način smanjiti postojeće razlike između najudaljenijih regija i drugih regija EU-a;

29.

u ime usklađenosti politika ističe da napori uloženi u modernizaciju i jačanje konkurentnosti sektora u najudaljenijim regijama ne smiju biti dovedeni u pitanje sporazumima o slobodnoj trgovini koje Unija potpisuje s trećim zemljama;

Trgovinska politika Europske unije

30.

podsjeća na to da je člankom 207. stavkom 3. UFEU-a propisano „osiguravanje usklađenosti sporazuma o kojima se pregovara s unutarnjim politikama i pravilima Unije”;

31.

konstatira da se sve većim brojem sporazuma o trgovini s trećim zemljama, među kojima su i najveći svjetski proizvođači banana i šećera, mijenja udio na tržištu, stvara pritisak na cijene i da su oni prijetnja konkurentnosti proizvođača tih proizvoda iz Unije;

32.

stoga ocjenjuje da se trgovinskom politikom Unije ne bi smjeli dovoditi u opasnost gospodarski sektori u najudaljenijim regijama jer oni imaju ključnu ekološku, ekonomsku i socijalnu ulogu;

33.

zalaže se da Unija u trgovinskim pregovorima odsada vodi računa o posebnostima i o osjetljivosti proizvodnje u najudaljenijim regijama, posebno banana, šećera, ruma, rajčica i proizvoda ribarstva;

34.

poziva Komisiju i države članice da budu pažljive i oprezne u obrani interesa najudaljenijih regija u pregovorima o izlasku Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije;

35.

apelira na Komisiju da, u skladu s obvezom koju je preuzela u svojoj komunikaciji od 20. lipnja 2012., „prijedlozima trgovinskih sporazuma, kao što su sporazumi o gospodarskom partnerstvu, prilaže procjene utjecaja kojima bi se, prema potrebi, trebalo voditi računa o najudaljenijim regijama” i koje bi obuhvaćale ekološke, socijalne, gospodarske i teritorijalne utjecaje na najudaljenije regije; traži da se tim procjenama učinka mjere i kumulativni učinci trgovinskih sporazuma na najudaljenije regije;

36.

izražava žaljenje zbog toga što dosad nije provedena studija o posljedicama sporazumâ o slobodnoj trgovini u poljoprivrednim sektorima najudaljenijih regija; osim toga, žali zbog toga što najudaljenije regije nisu razmatrane u izvješću Komisije od 15. prosinca 2016. o kumulativnim učincima trgovinskih sporazuma, što je protivno odredbama predviđenim programom POSEI;

37.

traži da se u trgovinskoj politici Unije uzmu u obzir nedostaci najudaljenijih regija u pogledu konkurentnosti; traži da se prema potrebi očuvaju carinske i necarinske prepreke, kad su one nužne za zaštitu proizvodnje u najudaljenijim regijama, te da se na djelotvoran način aktiviraju zaštitne odredbe i mehanizmi stabilizacije u slučaju velikog utjecaja ili opasnosti od velikog utjecaja na proizvodnju u najudaljenijim regijama;

38.

naglašava ograničenja načela istovjetnosti, posebno kad je riječ o proizvodima ekološke poljoprivrede, kojim se omogućava uvoz u Uniju proizvoda iz trećih zemalja koji ne zadovoljavaju sve europske zahtjeve; poziva na trenutačnu primjenu načela sukladnosti i na jačanje nadzornih mjera;

39.

potiče promicanje uloge najudaljenijih regija u vanjskoj politici EU-a sa susjednim zemljama kako bi se poboljšala njegova vanjska politika u području borbe protiv siromaštva, održivosti okoliša, jačanja demokracije, kulturne razmjene i rodne ravnopravnosti;

Održiva pomorska politika, ribarstvo i plavi rast

40.

podsjeća da je člankom 349. UFEU-a predviđeno da Komisija može predlagati posebne mjere za najudaljenije regije, također u pogledu ribarstvene politike;

41.

traži od Komisije da razmotri uspostavu sustava potpore za održivo ribarstvo u najudaljenijim regijama na temelju članka 349. UFEU-a, po uzoru na mjere u poljoprivrednom sektoru u okviru programa POSEI;

42.

traži od Komisije i Vijeća da provedu sve preporuke iz Rezolucije Europskog parlamenta od 27. travnja 2017. o upravljanju ribarskim flotama u najudaljenijim regijama (5);

43.

poziva Uniju da se zahvaljujući najudaljenijim regijama profilira kao svjetska pomorska sila;

44.

ističe da i bogatstvo oceana i postojeći i budući tehnološki napredak mogu stvoriti još neslućene mogućnosti razvoja najudaljenijih regija; smatra da održivi plavi rast predstavlja priliku za smanjenje postojećih strukturnih nejednakosti između najudaljenijih regija i kontinentalne Europe te da on može doprinijeti pretvaranju najudaljenijih regija u epicentar buduće europske politike;

45.

podsjeća na to da su najudaljenije regije zbog svojeg geografskog položaja važne u pomorskom upravljanju, upravljanju priobalnim vodama, borbi protiv nezakonitog ribolova i poboljšanju sigurnosti prijevoza;

46.

potiče Uniju i države članice na koje se to odnosi da nastave ulagati u mora i oceane, posebno u vezi s najudaljenijim regijama, u cilju jamčenja održivog i učinkovitog gospodarskog razvoja njihovih isključivih gospodarskih pojaseva;

47.

pozdravlja studiju započetu na inicijativu Komisije o potencijalu održivog plavog rasta u najudaljenijim regijama te poziva na pokretanje istinskog europskog programa za najudaljenije regije kako bi se odgovorilo na izazove u pogledu sigurnosti opskrbe hranom, morskog i pomorskog istraživanja i biogospodarstva; ipak naglašava da neke aktivnosti kao što su vađenje nafte i plina koji se nalaze ispod morskog dna i istraživanje minerala iz dubokomorskih nalazišta mogu imati ozbiljne posljedice na osjetljiva morska područja i ometati morske vrste i osjetljive ekosustave;

48.

podsjeća na važnost koju u najudaljenijim regijama imaju zaštićena morska područja;

Kohezijska politika

49.

podsjeća da je člankom 349. UFEU-a predviđen poseban pristup strukturnim fondovima za najudaljenije regije te da u tom smislu sve najudaljenije regije treba smatrati „najnerazvijenim regijama”; pozdravlja mjere u korist najudaljenijih regija koje je Komisija utvrdila četirima komunikacijama o najudaljenijim regijama (2004., 2007., 2008. i 2012.); ističe važnost financijske potpore Unije za sve najudaljenije regije, koja doseže 13 milijardi EUR za razdoblje 2014. – 2020.;

50.

ponavlja da kohezijska politika mora ostati jedan od temeljnih instrumenata europskog djelovanja nakon 2020., posebno u pogledu najudaljenijih regija, u kojima su regionalne nejednakosti i dalje vidljive;

51.

poziva države članice da, s obzirom na načelo supsidijarnosti i njihovu odgovornost, u cijelosti osiguraju preduvjete za omogućavanje boljeg iskorištavanja europskih fondova i politika u najudaljenijim regijama, posebno u pogledu ulaganja u područja koja su u njihovoj nadležnosti;

52.

smatra da bi se u slučaju najudaljenijih regija za sljedeće programsko razdoblje u okviru tematske koncentracije mogla razmotriti veća fleksibilnost u pogledu utvrđivanja nekih od njihovih prioritetnih osi kad je riječ o korištenju strukturnih fondova, dok god je cilj održivi razvoj; traži da se zadrže dodjeljivanje proračunskih sredstava za najudaljenije regije, kompenzacijski sustav za dodatne troškove i sve propisno opravdane mjere izuzeća kojima se kompenziraju njihovi strukturni nedostaci;

53.

poziva na strogu primjenu kriterija utvrđenih općom uredbom o fondovima za određivanje financijskih omotnica u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO);

54.

podsjeća na zajednički cilj dvostruke integracije najudaljenijih regija; poziva na to da se svi mehanizmi za prekograničnu suradnju najudaljenijih regija, prekomorskih zemalja i područja i trećih zemalja koje pripadaju njihovu zemljopisnom području dorade i učine operativnima, posebice održavanjem i poboljšavanjem sinergija pravnih i financijskih odredbi iz uredbi o Europskom razvojnom fondu i o Europskom fondu za regionalni razvoj;

55.

naglašava važnost prilagodbe strategija europske teritorijalne suradnje kako bi se smanjile negativne posljedice položaja najudaljenijih regija na te regije i promicala suradnja;

56.

preporučuje pažljivije korištenje sredstava iz Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) kad je riječ o najudaljenijim, najslabije razvijenim i najizoliranijim regijama;

57.

u pogledu stope nezaposlenosti mladih u najudaljenijim regijama podsjeća da je nužno intenzivirati djelovanje Unije u cilju pružanja podrške mladima u najudaljenijim regijama i njihova osposobljavanja, osobito inicijativom za zapošljavanje mladih;

58.

podsjeća da je Europski socijalni fond najvažniji fond za obrazovanje i zapošljavanje; poziva Komisiju da, zbog strukturne prirode i visoke stope nezaposlenosti u najudaljenijim regijama te na temelju članka 349. UFEU-a, kojim se najudaljenijim regijama priznaje pravo na poseban pristup strukturnim fondovima, osmisli dodatnu naknadu u okviru Europskog socijalnog fonda za potporu zapošljavanju, mobilnosti i obrazovanju u najudaljenijim regijama;

59.

ističe da je važno nastaviti ulagati u istraživačke i inovacijske strategije za pametnu specijalizaciju (RIS3) u najudaljenijim regijama s obzirom na to da je riječ o ključnom elementu za provedbu kohezijske politike;

60.

podsjeća na važnost instrumenata za lokalni razvoj kao što su lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (CLLD) i integrirana teritorijalna ulaganja (ITI), koji pristupom „odozdo prema gore” omogućuju odgovor na lokalne strukturne izazove, a istodobno promiču zajedničko vlasništvo; stoga poziva Komisiju i dotične države članice da istraže načine za jačanje primjene CLLD-a kao fleksibilnog i inovativnog odgovora na potrebu najudaljenijih regija za prilagodbom;

61.

ističe da se u obzir trebaju uzeti demografske razlike među najudaljenijim regijama kao odlučujući faktor u određivanju politika koje se odnose na njih, osobito u područjima obrazovanja, osposobljavanja i zapošljavanja;

Politika tržišnog natjecanja i državnih potpora

62.

podsjeća da je člankom 349. UFEU-a predviđeno da Komisija može predlagati posebne mjere za najudaljenije regije, osobito u pogledu carinske, trgovinske i porezne politike, slobodnih zona, uvjeta za opskrbu sirovinama i osnovnom robom široke potrošnje te državnih potpora;

63.

podsjeća, osim toga, da se u članku 107. stavku 3. UFEU-a navodi da se potpore za promicanje gospodarskog razvoja u najudaljenijim regijama mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem s obzirom na njihovo strukturno, gospodarsko i socijalno stanje;

64.

poziva Komisiju da se, kad je riječ o smjernicama za državne potpore namijenjene regijama i Uredbi o općem skupnom izuzeću, u većoj mjeri oslanja na članak 107. stavak 3. točku (a) i članak 349. UFEU-a u cilju doprinosa gospodarskom i socijalnom razvoju najudaljenijih regija i poboljšanja načina na koji se o njima vodi računa;

65.

ističe da, s obzirom na udaljenost najudaljenijih regija i njihova mala tržišta, veća izuzeća od prava o tržišnom natjecanju na osnovi članka 349. UFEU-a i članka 42. UFEU-a ne mogu utjecati na razmjenu među državama članicama niti poremetiti funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

66.

žali zbog toga što inicijalni prijedlozi za pojednostavljenje Uredbe o općem skupnom izuzeću i nacionalne regionalne potpore nisu od samog početka usmjereni na prilagodbu pravila za najudaljenije regije kako bi se efektivno zajamčio njihov gospodarski i socijalni razvoj;

67.

poziva Komisiju da pojača svoje djelovanje u borbi protiv velikih monopola u najudaljenijim regijama, koji doprinose povećanju troškova života lokalnog stanovništva, osobito u uvoznim sektorima, koji su konkurencija razvoju lokalnog gospodarstva, energetike, prometa i telekomunikacija;

68.

traži od Komisije da produlji posebne porezne sustave za najudaljenije regije nakon 2020. na osnovi temeljite procjene njihove situacije, pri čemu treba osigurati da se postigne napredak u pogledu pravednih i učinkovitih poreznih sustava i da se ojača borba protiv porezne prijevare u Uniji i trećim zemljama;

69.

skreće pozornost na trgovinske prakse kao što je damping, kojima se mogu destabilizirati otočna mikrotržišta lokalnih gospodarstava;

Istraživanja, okoliš, obrazovanje, kultura, prijevoz, energija i telekomunikacije

70.

podsjeća na to da je člankom 349. UFEU-a predviđeno da Komisija može predlagati posebne mjere za najudaljenije regije, također u pogledu uvjeta njihova pristupanja horizontalnim programima Unije;

71.

smatra da bi se horizontalnim programima Unije trebali predvidjeti posebni uvjeti pristupa za najudaljenije regije kako bi se osiguralo njihovo učinkovito sudjelovanje i istaknule njihove prednosti, prije svega u okviru programa Obzor 2020., LIFE, COSME, Kreativna Europa itd.;

72.

traži od Komisije da na djelotvoran način uključi najudaljenije regije u transeuropske mreže u području prijevoza, energije i telekomunikacija;

73.

podsjeća da je nužno održivu energetsku neovisnost najudaljenijih regija postaviti kao prioritet; naglašava da najudaljenije regije imaju brojne prednosti u pogledu razvoja obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti i kružnog gospodarstva;

74.

ističe znatan potencijal poticanja istraživačkih i inovacijskih aktivnosti kad je riječ o čvrstom održivom razvoju; poziva na optimizaciju pristupa europskim strukturnim i investicijskim fondovima (ESIF) i programu Obzor 2020. za najudaljenije regije kako bi se omogućila bolja povezanost sveučilišta, istraživačkih centara i inovativnih poduzeća, čime bi se doprinijelo povećanju privlačnosti tih regija i njihovoj sposobnosti da potiču veću razmjenu između građana i institucija, i to ne samo unutar najudaljenijih regija, nego i s kontinentalnom Europom, PZP-ovima i trećim zemljama;

75.

podsjeća na glavnu ulogu koju u najudaljenijim regijama imaju mala i srednja poduzeća kad je riječ o gospodarskom i društvenom razvoju; stoga poziva Komisiju da u okviru Programa za konkurentnost poduzeća i malih i srednjih poduzeća (COSME) ili Programa Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije više vodi računa o stanju u najudaljenijim regijama;

76.

smatra da treba dodatno potaknuti razmjenu i suradnju između najudaljenijih regija i susjednih trećih zemalja u područjima istraživanja i inovacija te kulture i obrazovanja kako bi se promicala njihova regionalna integracija;

77.

pozdravlja činjenicu da se novim programom Erasmus+ potiče mobilnost studenata i mladih poduzetnika iz najudaljenijih regija pružajući im najveći iznos potpore; poziva na to da se slične odredbe uključe u program Kreativna Europa; međutim, želi da se u okviru programa Erasmus više uzmu u obzir zajedničke karakteristike najudaljenijih regija upravo kako bi se poticala razmjena unutar najudaljenijih regija; žali zbog toga što, unatoč uvodnoj izjavi 37. Uredbe o programu Erasmus+, kojom je propisano da bi se „prilikom provedbe tog programa u obzir trebala uzeti ograničenja uzrokovana udaljenošću najudaljenijih regija Unije i PZP-ova”, iznosi naknada za mobilnost u okviru programa Erasmus često nisu dovoljni u odnosu na stvarne troškove putovanja studenata korisnika iz najudaljenijih regija u kontinentalnu Europu;

78.

poziva Komisiju da novi mehanizam za mobilnost mladih, „Move2Learn, Learn2Move”, proširi na europske građane s boravištem u najudaljenijim regijama i da iznose kojima se pokrivaju troškovi putovanja prilagodi stvarnim troškovima putovanja između najudaljenijih regija i kontinentalne Europe; pozdravlja odluku Komisije da taj mehanizam ne ograniči na željeznički prijevoz jer bi se time realno marginalizirali mladi iz prekomorskih područja;

79.

napominje da se program Natura 2000 ne primjenjuje u francuskim najudaljenijim regijama iako one imaju izvanrednu biološku raznolikost, oslabljenu utjecajima klimatskih promjena; stoga poziva na uspostavu posebnih mehanizama zaštite te na to da se pripremne aktivnosti za program BEST učine trajnima stvaranjem trajnog mehanizma za financiranje projekata biološke raznolikosti, vrednovanje usluga ekosustava i prilagodbu na klimatske promjene u europskim prekomorskim područjima;

80.

predlaže provedbu studije utjecaja o mogućnostima primjene programa Natura 2000 u francuskim najudaljenijim regijama kako bi se utvrdila najbolja sredstva za zaštitu biološke raznolikosti i okoliša u tim regijama;

81.

podsjeća na to da, prema reviziji na sredini razdoblja provedbe strategije EU-a za biološku raznolikost, koju je Komisija objavila u listopadu 2015., a koju je spomenuo Europski revizorski sud u tematskom izvješću br. 1/2017, iako je postignut znatan napredak od 2011. u provedbi mjera u okviru cilja br. 1, najvažniji izazovi ostaju dovršetak pomorskog elementa mreže Natura 2000 i jamstvo o učinkovitom upravljanju lokalitetima i potrebnim sredstvima za potporu mreži Natura 2000, koji su oboje važni faktori za najudaljenije regije;

82.

podsjeća na to da je Europski revizorski sud u tematskom izvješću br. 1/2017 istaknuo da je potreban znatan napredak država članica i veći napor Komisije kako bi se bolje doprinijelo ostvarivanju ambicioznih ciljeva strategije EU-a za biološku raznolikost do 2020.;

83.

podsjeća da je Europski revizorski sud u tematskom izvješću iz siječnja 2017. istaknuo da su „potrebni dodatni napori kako bi se uspostavom mreže Natura 2000 iskoristio njezin puni potencijal”;

84.

ponovno ističe ulogu koju unapređenje pristupa internetu mora imati u teritorijalnoj koheziji, promicanju jednakih prilika, otvaranju radnih mjesta i poboljšanju životnih uvjeta stanovništva najudaljenijih regija;

85.

apelira na Komisiju da pri razmatranju pitanja povezanih s pokrivenošću digitalnom mrežom uzme u obzir posebnosti najudaljenijih regija;

86.

poziva na stvaranje posebnog programa za promet, kao što je program POSEI, kako bi se potaknula teritorijalna, socijalna i gospodarska kohezija tih regija i ublažili otočni položaj i „dvostruka izoliranost” nekih najudaljenijih regija; naglašava da bi se tim programom trebala predvidjeti potpora za prijevoz osoba i robe između najudaljenijih regija i kontinenta, unutar najudaljenijih regija i među bliskim najudaljenijim regijama, kao što su Azori, Madeira i Kanarski otoci; naglašava da bi tim programom trebalo poticati i trgovinu među tim regijama;

87.

naglašava da su najudaljenije regije prvenstveno turističke regije i da je nužno ulagati u kvalitetnu i cjenovno pristupačnu prometnu mrežu, posebno u pogledu unutarnjeg tržišta;

88.

poziva Europsku uniju da se odlučno angažira oko internacionalizacije pristupačnosti najudaljenijih regija uspostavom infrastrukture i prometnih putova, koji bi ih povezali kako s europskim kontinentom tako i sa susjednim trećim zemljama i ostatkom svijeta;

89.

traži da se u najudaljenijim regijama provede istinska europska industrijska strategija kojom bi se stvorila radna mjesta koja se ne bi mogla preseliti i koja bi se zasnivala na sposobnosti poduzeća da ojačaju svoju lokalnu ukorijenjenost;

90.

smatra da najudaljenije regije mogu biti idealno mjesto za provedbu pilot-projekata za koje je potrebna transverzalna primjena mjera u različitim državama članicama;

o o

91.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, državama članicama i njihovim regijama te Odboru regija.

(1) SL C 258 E, 7.9.2013., str. 1.

(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0133.

(3) Presuda Suda Europske unije od 15. prosinca 2015., Parlament i Komisija/Vijeće, predmeti od C-132/14 do C-136/14, ECLI:EU:C:2015:813.

(4) SL L 187, 26.6.2014., str. 1.

(5) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2017)0195.

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/178

P8_TA(2017)0304

Preporuka Vijeću o 72. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda

Preporuka Europskog parlamenta Vijeću od 5. srpnja 2017. o 72. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 2017/2041(INI))

(2018/C 334/20)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima te konvencije UN-a o ljudskim pravima i njihove neobavezne protokole,

—	uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 21., 34. i 36.,

—	uzimajući u obzir 71. zasjedanje Opće skupštine Ujedinjenih naroda,

—	uzimajući u obzir Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o ženama, miru i sigurnosti 1325 (2000), 1820 (2009), 1888 (2009), 1889 (2010), 1960 (2011), 2106 (2013), 2122 (2013) i 2242 (2015),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o prioritetima EU-a za sjednice Vijeća za ljudska prava 2017. (1),

—	uzimajući u obzir Godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2015. te politiku Europske unije o tom pitanju,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o napadima na bolnice i škole kao povredama međunarodnoga humanitarnog prava (2),

—	uzimajući u obzir svoju Preporuku Vijeću od 7. srpnja 2016. o 71. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda (3),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. srpnja 2016. o prioritetima EU-a za 71. zasjedanje Opće skupštine UN-a,

—	uzimajući u obzir revidirane smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda o sudjelovanju Europske unije u radu Ujedinjenih naroda kojom se EU-u jamči pravo interveniranja u Općoj skupštini UN-a, pravo podnošenja usmenih prijedloga i amandmana o kojima se glasuje na zahtjev država članica i pravo odgovora,

—	uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima od 19. rujna 2016.,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a A/71/L.48 od 21. prosinca 2016. kojom se uspostavlja „Međunarodni, nepristrani i neovisni mehanizam za pomoć u istrazi i kaznenom progonu osoba odgovornih za najteže zločine prema međunarodnom pravu počinjene u Sirijskoj Arapskoj Republici nakon ožujka 2011.”,

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 4. veljače 2016. o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država / Daiš (4),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 27. listopada 2016. o stanju u sjevernom Iraku/Mosulu (5),

—	uzimajući u obzir članak 113. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0216/2017),

budući da predanost EU-a učinkovitom sustavu multilateralnih odnosa i dobrom globalnom upravljanju, u čijem središtu stoji UN, predstavlja sastavni dio vanjske politike EU-a i počiva na uvjerenju da je sustav multilateralnih odnosa koji se temelji na općeprihvaćenim pravilima i vrijednostima najprikladniji za rješavanje globalnih kriza, izazova i prijetnji;

B.	budući da više nacionalističkih i protekcionističkih pokreta diljem svijeta dovodi u pitanje međunarodni poredak koji se temelji na suradnji, dijalogu, slobodnoj i pravednoj trgovini te ljudskim pravima;

budući da bi EU trebao imati proaktivnu ulogu u stvaranju Ujedinjenih naroda koji mogu učinkovito doprinijeti globalnim rješenjima, miru i sigurnosti, demokraciji i međunarodnom poretku temeljenom na vladavini prava; budući da države članice EU-a trebaju nastaviti ulagati napore za daljnje koordiniranje i objedinjavanje svojih djelovanja u okviru organa i tijela sustava Ujedinjenih naroda u skladu s mandatom iz članka 34. stavka 1. UEU-a;

D.	budući da EU i njegove države članice i dalje kolektivno najviše financijski doprinose sustavu UN-a, osiguravajući gotovo 50 % svih doprinosa UN-u, dok države članice EU-a doprinose s oko 40 % redovitog proračuna UN-a; budući da bi doprinosi EU-a UN-u trebali biti vidljiviji;

E.	budući da EU radi na postizanju ekološke održivosti, posebice u borbi protiv promjene klime, promicanjem međunarodnih mjera i akcija za očuvanje i poboljšanje kvalitete okoliša te za održivo gospodarenje prirodnim resursima;

F.	budući da je EU jedan od najvećih zaštitnika i promicatelja ljudskih prava, temeljnih sloboda, kulturnih vrijednosti i raznolikosti, demokracije i vladavine prava;

budući da je sigurnosno stanje u EU-u sve nestabilnije i promjenjivije zbog velikog broja dugogodišnjih i novih sigurnosnih izazova koji uključuju nasilne sukobe, terorizam, organizirani kriminal, propagandu i kibernetičko ratovanje, nezabilježene valove izbjeglica i migracijske pritiske te klimatske promjene, koje je nemoguće riješiti na nacionalnoj razini i koji iziskuju regionalna i globalna rješenja te aktivnu i konstruktivnu suradnju;

budući da EU i UN trebaju imati glavnu ulogu u provedbi programa održivog razvoja do 2030. u cilju iskorjenjivanja siromaštva i stvaranja zajedničkog blagostanja, hvatanja u koštac s nejednakosti, stvaranja sigurnijeg i pravednijeg svijeta te suzbijanja klimatskih promjena i zaštite prirodnog okoliša; budući da je Opća skupština UN-a odlučila pojačati napore te organizacije u provedbi novog razvojnog programa;

upućuje sljedeće preporuke Vijeću:

Mir i sigurnost

(a)

da u svjetlu kršenja međunarodnog prava na tim područjima nastavi pozivati na potpuno poštovanje suverenosti, međunarodno priznatih granica i teritorijalne cjelovitosti zemalja istočne Europe i južnog Kavkaza, i to Gruziju, Republiku Moldovu i Ukrajinu; da podrži i obnovi diplomatske napore za postizanje mirnog i održivog rješenja svih dugotrajnih sukoba i onih koji su u tijeku, kao i sukob u regiji Gorski Karabah, i zaštitu ljudskih prava, teritorijalnu cjelovitost, suzdržavanje od uporabe sile, jednaka prava svih naroda kao i pravo na samoodređenje na terenu; da potiče međunarodnu zajednicu da u potpunosti provede politiku nepriznavanja nezakonitog pripajanja Krima; da aktivno pojača pritisak na Rusiju kao stalnog člana Vijeća sigurnosti UN-a kako bi se riješio sukob u Ukrajini u skladu sa Sporazumom iz Minska kao i prekinula okupacija gruzijskih regija Abhazije i Južne Osetije; da pronađe geopolitičku ravnotežu kojom se odbacuju sve težnje za isključivim sferama utjecaja;

(b)

da nastavi u potpunosti podržavati napore koje UN ulaže u pronalaženje sveobuhvatnog rješenja za završetak podjele Cipra te ističe da će rješenje ciparskog problema imati pozitivan učinak na cijelu regiju, kao i na grčke i turske Ciprane; poziva Vijeće da se iskoristi sve svoje resurse kako bi podržalo uspješno zaključenje postupka ponovnog ujedinjenja i poduprlo ulogu UN-a;

(c)	da podrži napore pod vodstvom UN-a kako bi se osiguralo rješenje pitanja imena bivše jugoslavenske republike Makedonije u obliku sporazuma između Skopja i Atene;

(d)	da snažno potakne sve države članice UN-a da stave na raspolaganje sve potrebne financijske i ljudske resurse kao pomoć lokalnom stanovništvu u oružanim sukobima i izbjeglicama te da apelira na sve države članice UN-a da ispune svoje financijske obveze prema UN-u;

(e)	da podrži nuklearni sporazum između Irana i članova Vijeća sigurnosti i Njemačke kao važan uspjeh međunarodne diplomacije, a osobito diplomacije EU-a, i nastavi vršiti pritisak na Sjedinjene Države radi njegove praktične provedbe;

(f)

da upotrijebi sve raspoložive instrumente za poboljšanje usklađenosti djelovanja državnih i nedržavnih dionika s međunarodnim humanitarnim pravom; da podrži napore pod vodstvom Međunarodnog odbora Crvenog križa usmjerene na uspostavu učinkovitog mehanizma za jačanje usklađenosti s međunarodnim humanitarnim pravom;

(g)

da potiče preuzimanje multilateralnih obveza za pronalazak trajnih održivih političkih i mirovnih rješenja za aktualne sukobe na Bliskom istoku i sjevernoj Africi, posebno u Siriji, Iraku, Jemenu i Libiji; te da obnovi diplomatske napore za rješavanje zamrznutih sukoba diljem svijeta; da nastavi pružati podršku radu, djelovanju i inicijativama posebnog izaslanika UN-a u cilju rješavanja tih sukoba; da traži trajnu humanitarnu, financijsku i političku pomoć međunarodne zajednice za rješavanje humanitarne situacije te da radi na trenutačnom prekidu nasilja; da spriječi bilo kakvo kršenje međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o ljudskim pravima, uključujući direktno ciljanje civilne infrastrukture i civilnog stanovništva te da oštro osudi kršenja tih prava u Siriji; da potakne sve države članice UN-a da stave na raspolaganje sve potrebne financijske i ljudske resurse kao pomoć stanovništvu u područjima zahvaćenim sukobima; da podrži napore UN-a za pronalaženje održivog rješenja za sukob u Siriji i Iraku te da nastavi podupirati ulogu EU-a u području humanitarnog rada i regionalnih inicijativa EU-a; da potakne međunarodnu zajednicu da poduzme sve što je u njezinoj moći za oštru osudu osoba odgovornih za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid počinjen tijekom sukoba u Siriji, pred nacionalnim pravosudnim sustavima, međunarodnim sustavima ili ad hoc sudovima; da podrži inicijativu za mirovni plan UN-a u Jemenu i da se hitno uhvati u koštac s aktualnom humanitarnom krizom; da pozove sve strane da poštuju ljudska prava i slobode svih jemenskih građana te da istakne važnost poboljšanja sigurnosti svih osoba koje rade za mirovne i humanitarne misije u zemlji; da potiče politiku približavanja između Irana i Saudijske Arabije kao ključnu mjeru u ublažavanju regionalnih napetosti te kao put prema rješavanju sukoba u Jemenu i drugdje; da dodatno potiče takvo djelovanje kako bi se riješili temeljni uzorci terorizma i ekstremizma koji su prijetnja međunarodnoj sigurnosti i regionalnoj stabilnosti; da pozove na jaču potporu vladi u Libiji koju podupire UN i da ima središnju ulogu u stabilizaciji Libije i očuvanju njezina jedinstva i teritorijalne cjelovitosti u okviru libijskog političkog dogovora; da ponovno istakne hitnu potrebu da se sve oružane snage ujedine pod nadzorom legitimnih civilnih vlasti kako je navedeno u libijskom političkom dogovoru; da ponovno pruži podršku naporima posebnog koordinatora UN-a za bliskoistočni mirovni proces i posebnog predstavnika glavnog tajnika UN-a za Zapadnu Saharu kako bi se riješili ti dugotrajni sukobi; poziva na provedbu rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a o Bliskom istoku;

(h)

da podupre unutarnje sirijske pregovore vođene načelima Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2254 (2015); da istakne da bi strane trebale za cilj imati okvirni sporazum koji obuhvaća politički paket za provođenje prijelaznog političkog procesa koji se provodi u skladu s jasnim redoslijedom i ciljnim vremenskim planovima određenima u rezoluciji 2254 (2015); da istakne da je za postizanje tog cilja utvrđen jasan program koji se sastoji od četiri dijela; da izrazi zabrinutost zbog toga što neprestane borbe u Siriji narušavaju prekid vatre koji je stupio na snagu 30. prosinca 2016., uz znatne negativne posljedice za sigurnost sirijskih civila, pristup humanitarne pomoći i zamah političkog postupka; da podrži poziv posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a za Siriju državama jamcima prekida vatre u Siriji da poduzmu hitne napore za poštovanje prekida vatre;

(i)

da postupa u skladu s presudom Suda Europske unije o Zapadnoj Sahari i podrži napore UN-a za jamčenje pravednog i trajnog rješenja sukoba u Zapadnoj Sahari na temelju prava naroda Sahrawi na samoodređenje u skladu s odgovarajućim rezolucijama UN-a; da se UN-ovoj misiji za referendum u Zapadnoj Sahari (MINURSO) dodijeli mandat ljudskih prava, u skladu sa ostalim misijama UN-a za očuvanje mira;

(j)

da se pobrine da Opća skupština UN-a u suradnji s EU-om i SAD-om osigura sve instrumente za omogućivanje održivosti i djelotvornosti dvodržavnog rješenja na temelju granica iz 1967. godine prema kojem je Jeruzalem glavni grad obiju država, te da Izrael ima sigurne i priznate granice i živi u miru pokraj nezavisne, demokratske i održive susjedne Palestine;

(k)

da poziva na veću podršku iračkim institucijama i njihovo osnaživanje te rad na ostvarenju uključivijeg društva i reintegracije svih raseljenih etničkih i vjerskih manjina, uključujući u sjevernom Iraku u kojemu se nakon kraja vojne operacije u Mosulu i oko njega mora pronaći mirno i uključivo rješenje nakon sukoba; da ponovno istakne ključnu važnost trajne zaštite civila i poštovanja međunarodnog humanitarnog prava u provedbi vojnih strategija u Iraku;

(l)	da nastavi s rješavanjem glavnih sigurnosnih prijetnji u regijama Sahela, Sahare i jezera Čad, Velikih jezera te Roga Afrike s ciljem suzbijanja terorističke prijetnje koju predstavljaju ISIL/Daiš, podružnice al-Kaide i Boko Haram ili druge povezane terorističke skupine;

(m)

da surađuje s čitavom međunarodnom zajednicom kako bi se riješila humanitarna kriza koja prijeti sigurnosti na afričkom kontinentu, osobito u Somaliji, Sudanu, Južnom Sudanu, Srednjoafričkoj Republici, Maliju, Nigeriji, Burundiju i općenito području Velikih jezera; da potiče države članice UN-a da povećaju podršku povećanju uloge i vlastitih kapaciteta Afričke unije u posredovanju i upravljanju krizom težeći usklađenosti s naporima Ureda UN-a za potporu izgradnji mira; da osigura brzu prilagodbu misije MONUSCO u skladu s njezinim novim mandatom, a posebice provedbu sporazuma od 31. prosinca 2016.,

(n)	da pozove međunarodnu zajednicu da udruži snage kako bi upravljala aktualnim političkim krizama u Demokratskoj Republici Kongu i spriječila raspad državne vlasti u toj zemlji;

(o)	da naglasi važnost ulaganja dodatnih napora u sprječavanje sukoba, pri čemu u obzir treba uzeti čimbenike poput političke ili vjerske radikalizacije, nasilja u izbornom razdoblju, raseljavanja i klimatskih promjena;

(p)

da skrene pozornost članica UN-a, osobito članica Vijeća sigurnosti UN-a, na povećanje napetosti između nekih zemalja zapadnog Balkana; da apelira na njihove čelnike da pokažu suzdržanost u svojim regionalnim politikama te da EU i UN ostanu u potpunosti uključeni u traženje trajnog rješenja bilateralnih razlika, kao i da djeluju kao posrednici kad je to potrebno; da osudi ruske postupke na zapadnom Balkanu koji prijete destabilizacijom krhkog postupka reformi u zemljama regije i narušavanja njihovih ambicija povezanih s EU-om i NATO-om;

(q)	da dodatno potiču nastojanja UN-a kako bi se postigao mir u Afganistanu te kako bi se prevladala nestabilna sigurnosna situacija u toj zemlji;

(r)

da oštro osudi aktivnosti sjevernokorejskog vodstva koje prijete miru i sigurnosti na Korejskom poluotoku i šire; da potakne Kinu, kao stalnog člana Vijeća sigurnosti UN-a, da izvrši dodatan pritisak na sjevernokorejski režim da primiri agresivno djelovanje koje prijeti regionalnoj i međunarodnoj sigurnosti; da osmisli i provede snažan odgovor, uz potporu širokog i dovoljno snažnog međunarodnog konsenzusa, kako bi se sjevernokorejski režim odvratio od daljnjeg razvoja neprijateljskih nuklearnih sposobnosti i provođenja izvanteritorijalnih ubojstava, otmica i napada;

(s)	da apelira na Opću skupštinu i Vijeće sigurnosti UN-a na raspravu o napetostima u Južnom kineskom moru s namjerom da sve uključene strane potaknu na zajedničku finalizaciju pregovora o kodeksu ponašanja;

(t)	da pozdravi usvajanje Rezoluciju 2307 (2016) od strane Vijeća za sigurnost UN-a i čestita Vladi i narodu Kolumbije na naporima za ostvarivanje mira;

(u)

da znatno poveća podršku država članica mirovnim operacijama i operacijama za izgradnju mira UN-a koje uključuju komponentu ljudskih prava i jasne izlazne strategije, posebno doprinosima u pogledu osoblja i opreme, te da u tom smislu naglasi ulogu EU-a u pružanju pomoći; da osigura bolju vidljivost za tu podršku i doprinose; da dodatno razvije postupke za primjenu zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a u svrhu potpore operacijama UN-a, uz obraćanje dovoljne pozornosti različitim dimenzijama složenog upravljanja krizom, kao što su ljudska prava, održivi razvoj te temeljni uzroci masovne migracije; da pruži podršku reformi Vijeća sigurnosti UN-a u slučajevima u kojima postoje dokazi o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti;

(v)	da pruži podršku glavnom tajniku UN-a u njegovim naporima za povećanje uključenosti UN-a u mirovnim pregovorima;

(w)

da podupre potpunu provedbu rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o ženama, miru i sigurnosti; da pozove na promicanje ravnopravnog i potpunog sudjelovanja žena kao aktivnih dionika; da potiče aktivnu uključenost žena u sprječavanje i rješavanje sukobâ te u borbi protiv nasilnog ekstremizma; da podsjeti da se spolno nasilja kao što je silovanje koristi kao ratna taktika te da ono predstavlja ratni zločin; da osigura sigurnu zdravstvenu pomoć za slučajeve silovanja u ratu; da pozove na jačanje zaštite žena i djevojaka u situacijama sukoba, posebno u pogledu seksualnog nasilja, da podupre i ojača međunarodne napore preko Ujedinjenih naroda kako bi se zaustavilo uključivanje djece u oružane sukobe te da osigura rodnu analizu kao i uključivanje pitanja rodnih i ljudskih prava u svim aktivnostima UN-a; da pozove na razvoj pokazatelja za mjerenje napretka sudjelovanja žena u izgradnji mira i sigurnosti;

(x)

da se hitno i bez odgode pozabavi svim aspektima izvješća UN-a od 15. svibnja 2015. o ocjeni korektivnih mjera i pomoći za seksualno iskorištavanje i zlostavljanje koje je u mirovnim operacijama počinilo osoblje UN-a i drugo osoblje te da uspostavi funkcionalne i transparentne mehanizme nadzora i odgovornosti u pogledu navodnih povreda; da pozove na istragu, progon i kažnjavanje bez odgode svog vojnog i civilnog osoblja koji su počinili seksualno nasilje;

(y)

da dodatno ojača ulogu načela odgovornosti za pružanje zaštite kao važnog načela za rad država članica UN-a na rješavanju sukoba, ljudskim pravima i razvoju; da i dalje podržava napore za nastavak operacionalizacije načela odgovornosti za pružanje zaštite i da podržava UN u njegovoj ključnoj ulozi pružanja pomoći državama u provedbi načela odgovornosti za pružanje zaštite kako bi se poduprla ljudska prava, vladavina prava i međunarodno humanitarno pravo; da promiče široku definiciju koncepta ljudske sigurnosti i načela odgovornosti za pružanje zaštite;

(z)	da podupre sve države članice UN-a da potpišu i ratificiraju Konvenciju o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupješačkih mina i o njihovom uništenju;

(aa)	da pokrene javnu i sveobuhvatnu raspravu sa svim članicama Opće skupštine UN-a o važnosti poštovanja ustavnih ograničenja predsjedničkih ovlasti diljem svijeta;

Borba protiv terorizma

(ab)

da ponovo istakne svoju nedvosmislenu osudu terorizma i svoju punu podršku mjerama kojima je cilj poraz i iskorjenjivanje terorističkih organizacija, posebno ISIL-a/Daiša, koje predstavljaju jasnu prijetnju regionalnoj i međunarodnoj sigurnosti; ustraje u tome da sve mjere poduzete u borbi protiv terorizma budu u cijelosti u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom i pravom o ljudskim pravima;

(ac)

da pruža podršku UN-u u tome da borbu protiv terorizma učini ključnim elementom plana njegova sprečavanja u skladu sa sudjelovanjem EU-a u preventivnim mjerama za borbu protiv terorizma i suzbijanje nasilnog ekstremizma; da ojača zajedničke napore EU-a i UN-a u borbi protiv temeljnih uzroka ekstremnog nasilja i terorizma u suzbijanju hibridnih prijetnji i razvijanju istraživanja i izgradnje kapaciteta u području kibernetičke obrane; da promiče obrazovanje kao sredstvo za sprječavanje nasilnog ekstremizma i da se osloni na postojeće inicijative za izgradnju mira lokalnih partnera kako bi se osmislila, provela i razvila strategija za borbu protiv radikalizacije i novačenja terorista, uz promicanje međunarodnog djelovanja kako bi se osobe odgovorne za nasilje privele pravdi; da podupre pojačani doprinos EU-a inicijativama UN-a za izgradnju kapaciteta u vezi s borbom protiv stranih boraca i nasilnog ekstremizma;

(ad)

da poveća napore u suzbijanju novačenja terorista i borbi protiv terorističke propagande, ne samo preko društvenih medija, već i preko mreža radikalnih propovjednika mržnje; da pruži podršku aktivnostima za jačanje otpornosti zajednica na koje je usmjerena ekstremistička propaganda i koje su podložne radikalizaciji, uključujući rješavanjem ekonomskih, socijalnih, kulturnih i političkih uzroka koji su doveli do toga; da podrži politike protiv radikalizacije i politike deradikalizacije u skladu s Planom djelovanja UN-a za sprječavanje nasilnog ekstremizma; da podsjeti da su promicanje i zaštita ljudskih prava te poštovanje vladavine prava ključni elementi u politikama za borbu protiv terorizma;

(ae)

da surađuje s Općom skupštinom UN-a u suzbijanju financiranja terorizma i na izgradnji mehanizama za identificiranje terorista i terorističkih organizacija te na jačanju mehanizama za zamrzavanje imovine diljem svijeta, istodobno podupirući međunarodne standarde pravičnog postupka i vladavine prava;

(af)

da pojača djelotvornost međunarodne policijske, pravne i pravosudne suradnje u borbi protiv terorizma i prekograničnog kriminala; u tom pogledu pozdravlja rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2322 (2016) i naglašava potrebu da se ubrzaju procesi međunarodne pravosudne suradnje, pojačaju postojeći mehanizmi međunarodne policijske suradnje i ažurira mreža kontakata između središnjih i pravosudnih tijela;

Neširenje oružja i razoružanje

(ag)

da podrži napore UN-a za sprječavanje nedržavnih aktera i terorističkih skupina u razvoju, proizvodnji, nabavi ili prijenosu oružja za masovno uništenje i njegovog sustava isporuke; da ustraje na potpunoj usklađenosti s Ugovorom o neširenju nuklearnog oružja, Konvencijom o kemijskom oružju i Konvencijom o biološkom oružju te da poduzme aktivne mjere za globalno razoružanje;

(ah)	da promiče potpunu provedbu Ugovora o trgovini oružjem i potiče sve države članice UN-a da potpišu i ratificiraju taj ugovor;

(ai)	da radi na učinkovitom djelovanju protiv nezakonite trgovine oružjem i streljivom i njihova preusmjeravanja, uključujući malo i lako oružje, osobito razvojem sustava za praćenje oružja; da zahtijeva od država članica UN-a da poduzmu aktivne mjere za globalno razoružanje;

(aj)

da posebnu pozornost posveti tehnološkom napretku u području naoružavanja robotike, a posebice naoružanim robotima i bespilotnim letjelicama i njihovoj sukladnosti s međunarodnim pravom; da uspostavi pravni okvir za bespilotne letjelice i naoružane robote u skladu s odredbama međunarodnog humanitarnog prava kako bi se spriječilo državne i nedržavne dionike da zloupotrebljavaju te tehnologije za nezakonite aktivnosti;

Migracije

(ak)

da pozove na jačanje globalnog odgovora na migracije, oslanjajući se na uspješno održavanje sastanka na visokoj razini Opće skupštine UN-a o rješavanju pitanja masovnih kretanja izbjeglica i migranata 19. rujna 2016. te rješavanje izazova i sigurnosnih pitanja koja se pojavljuju, a koji su potaknuti aspektima nezakonite migracije, krijumčarenja ljudi i trgovine ljudima te na poduzimanje mjera za stvaranje zakonitih mogućnosti migracije; naglašava potrebu za djelotvornom i hitnom predanosti u suočavanju s temeljnim uzrocima humanitarne krize i neviđenih migracijskih i izbjegličkih tokova;

(al)

da promiče veću potporu radu UNHCR-a u izvršavanju međunarodnog mandata za zaštitu izbjeglica, uključujući ranjive skupine kao što su žene, djeca i osobe s invaliditetom; da istakne znatan financijski jaz između proračunskih potreba UNHCR-a i dobivenih sredstava te da zahtijeva veću međunarodnu solidarnost; da pozove na veće redovito financiranje UN-a namijenjeno proračunu temeljnih aktivnosti UNHCR-a kako bi se očuvalo njegovo funkcioniranje; da pozove na politički angažman, financiranje i konkretne mjere solidarnosti za potporu Deklaraciji iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima;

(am)

da zagovara i štiti prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI) da pozove na stavljanje izvan snage zakonodavstva u državama članicama UN-a kojim se osobe kriminaliziraju na temelju spolnosti ili rodnog identiteta te da promiče međunarodne mjere za borbu protiv zločina iz mržnje potaknutih homofobijom i transfobijom;

(an)	da promiče i poštuje načela mišljenja i izražavanja, kako je navedeno u članku 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima, te da naglasi važnost slobode tiska u zdravom društvu i uloge svakog građanina u njemu;

(ao)	da pozove na jačanje sustava zaštite djece i da podrži konkretne mjere u najboljem interesu djece izbjeglica i migranata koje se temelje na Konvenciji o pravima djeteta;

(ap)

da zahtijeva više napora u sprječavanju nezakonitih migracija i u borbi protiv krijumčarenja ljudi i trgovine ljudima, posebno suzbijanjem kriminalnih mreža kroz pravovremenu i učinkovitu razmjenu relevantnih informacija obavještajnih službi; da poboljša metode za utvrđivanje i zaštitu žrtava te ojača suradnju s trećim zemljama radi praćenja, oduzimanja i vraćanja prihoda od kaznenih djela u tom sektoru; da na razini UN-a insistira na važnosti ratifikacije i potpune provedbe Konvencije UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta i njezinih protokola protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom te o sprječavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovine ljudima, osobito ženama i djecom;

Ljudska prava, demokracija i vladavina prava

(aq)	da potakne sve države, uključujući države članice EU-a, da brzo ratificiraju Fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima kojim se uspostavljaju mehanizmi pritužbi i ispitivanja;

(ar)	da pozove sve države, posebice države članice EU-a, da aktivno sudjeluju u pregovorima u UNHCR-u u Ženevi o međunarodnom obvezujućem ugovoru o transnacionalnim korporacijama i ljudskim pravima;

(as)

da jasno i čvrsto ponovi da su sva ljudska prava utvrđena konvencijama UN-a univerzalna, nedjeljiva, međuovisna i međusobno povezana te da se moraju poštovati; da zatraži veću zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u svim dimenzijama njihova izraza, među ostalim i u kontekstu novih tehnologija; da i dalje potiče sve države članice UN-a da potpišu, ratificiraju i provedu različite konvencije o ljudskim pravima te da poštuju svoje obveze u smislu izvješćivanja u okviru tih instrumenata; da pozove na obranu slobode mišljenja i izražavanja; da istakne važnost slobodnih medija;

(at)

da pozove sve države članice UN-a da provedu preporuke posebnog izvjestitelja UN-a o suvremenim oblicima rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i s njima povezane netrpeljivosti; da promiče, jača i integrira mjere kojima se promiče jednakost žena i muškaraca; poziva na daljnje osnaživanje žena i djevojaka, kojim se jača vodstvo i sudjelovanje žena na svim razinama donošenja odluka, među ostalim posvećujući posebnu pozornost uključivanju pripadnica manjina; da pozove na iskorjenjivanje svakog nasilja i diskriminacije protiv žena i djevojčica, uzimajući također u obzir diskriminaciju na temelju rodnog identiteta i rodnog izražavanja; da promiče prava djece, posebice u pogledu njihova pristupa obrazovanju te rehabilitacije i reintegracije djece unovačene u oružane skupine, te iskorjenjivanje dječjeg rada, mučenja, vračanja u kojemu sudjeluju djeca, trgovine djecom, dječjih brakova i seksualnog iskorištavanja; da aktivno promiče pružanje potpore daljnjim mjerama protiv kršenja prava pripadnika skupine LGBTI; da podrži blisko praćenje situacije pripadnika skupine LGBTI i branitelja njihovih ljudskih prava u državama u kojima postoje zakoni protiv njih;

(au)

da se nastavi zalagati za slobodu vjere ili uvjerenja; da poziva na veće napore u zaštiti vjerskih i drugih manjina; da traži veću zaštitu vjerskih i etničkih manjina od progona i nasilja; da poziva na ukidanje zakona kojima se kriminalizira blasfemija ili apostazija i koji služe kao paravan za progon vjerskih manjina i nevjernika; da podrži rad posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja; da aktivno radi na tome da UN prizna genocid koji je nad vjerskim, etničkim i drugim manjinama počinio ISIL/Daiš i da se slučajevi navodnih zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i genocida upute Međunarodnom kaznenom sudu; da podrži napore koje UN ulaže u borbu protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih i ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, masovnih pogubljenja i pogubljenja zbog kaznenih djela povezanih s drogom;

(av)	da ponovno istakne svoju nedvosmislenu osudu bilo kakvog oblika nasilja, uznemiravanja, zastrašivanja ili progona branitelja ljudskih prava, zviždača, novinara ili blogera; da zagovara imenovanje posebnog predstavnika glavnog tajnika UN-a za sigurnost novinara;

(aw)

da podsjeti na obvezu Opće skupštine UN-a da prilikom izbora za članstvo u Vijeću UN-a za ljudska prava (UNHCR) mora uzeti u obzir poštuju li i promiču kandidati zaštitu ljudskih prava, vladavinu prava i demokraciju; da za članstvo u UNHCR-u pozove na uspostavu jasnih kriterija zaštite ljudskih prava koji se temelje na uspješnosti;

(ax)

da ojača ulogu Međunarodnog kaznenog suda i sustava međunarodnog kaznenog pravosuđa radi promicanja odgovornosti i okončanja prakse nekažnjavanja; da pozove sve države članice UN-a da se pridruže Međunarodnom kaznenom sudu ratificiranjem Rimskog statuta te da potaknu ratifikaciju izmjena iz Kampale; da Međunarodnom kaznenom sudu pruže snažnu diplomatsku, političku i financijsku potporu;

(ay)

da podsjeti na stajalište EU-a o nultoj stopi tolerancije za smrtnu kaznu; da održava čvrstu suradnju u promicanju ukidanja smrtne kazne diljem svijeta; da pozove na uvođenje moratorija na primjenu smrtne kazne te da nastavi raditi na njezinu univerzalnom ukidanju; da na temelju iskustva iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 1236/2005 pokrene inicijativu za promicanje međunarodnog okvira za borbu protiv instrumenata mučenja i smrtne kazne;

(az)

da potiče jače sudjelovanje u promicanju vladavine prava, zajedničkog pitanja koje povezuje tri stupa UN-a: mir i sigurnost, ljudska prava i razvoj; da surađuje s Visokim povjerenikom Ujedinjenih naroda za ljudska prava kako bi se apeliralo na vlasti u Venezueli da puste na slobodu sve političke zatvorenike i poštuju diobu vlasti;

(ba)	da podrži napore UN-a u uspostavi međunarodnog okvira za sport i ljudska prava, čime bi se olakšalo sprječavanje i praćenje kršenja ljudskih prava povezanih s velikim sportskim događajima te pružanje pravnog lijeka;

(bb)

da dodatno podrži rad visokog povjerenika UN-a za ljudska prava u poboljšanju pravne odgovornosti i pristupa pravnim sredstvima za žrtve kršenja ljudskih prava povezanog s poslovanjem kako bi se pridonijelo pravednom i djelotvornijem sustavu pravnih sredstava u nacionalnim zakonodavstvima, posebno u slučajevima teških povreda ljudskih prava u poslovnom sektoru; da pozove sve vlade da ispune svoju dužnost u pogledu jamčenja poštovanja ljudskih prava i dostupnosti pravde žrtvama koje se suočavaju i s praktičnim i s pravnim izazovima kada nastoje pristupiti pravnim sredstvima na nacionalnoj i međunarodnoj razini u vezi s kršenjem ljudskih prava povezanih s poslovanjem;

Razvoj

(bc)

da naglasi vodeću uloga EU-a u procesu koji je doveo do toga da Opća skupština UN-a u rujnu 2015. donese Program održivog razvoja do 2030. i njegovih 17 ciljeva održivog razvoja; da poduzme konkretne korake kako bi se osigurala učinkovita provedba Programa održivog razvoja do 2030. i 17 ciljeva održivog razvoja kao važnih instrumenata za sprečavanje i održivi razvoj; da radi na poboljšanju života budućih naraštaja te da potiče i podržava države da preuzmu odgovornost i uspostave nacionalne okvire za postizanje 17 ciljeva održivog razvoja; da potiče države članice UN-a da ispune svoje obveze u vezi s izdacima za razvojnu pomoć i da pozove na usvajanje čvrstog okvira pokazatelja i na korištenje statističkih podataka za praćenje napretka i jamčenje odgovornosti za ocjenjivanje stanja u zemljama u razvoju, praćenja napretka i osiguranja odgovornosti; ustraje na tome da, osim BDP-a, treba pratiti i druge pokazatelje kako bi se što točnije utvrdila stvarna situacija u zemljama u razvoju i kako bi se provodilo učinkovito suzbijanje siromaštva s ciljem održivog razvoja, posebno u slučaju zemalja sa srednjim dohotkom; da pozove na inicijative diljem EU-a u promicanju i zaštiti prava žena; da pozove na potpunu provedbu Pekinške platforme za djelovanje i Programa djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju (ICPD) te usklađenosti politika radi održivog razvoja;

(bd)

da nastavi s naporima u cilju postizanja usklađenosti politika u interesu razvoja u svim politikama EU-a, što je ključno za postizanje ciljeva održivog razvoja, te da također na razini UN-a potiče veću usklađenost politika u skladu s ciljem 17.14; da podrži poticaj UN-a jačanju napora za pružanje podrške u obliku integrirane i koordinirane politike za provedbu Programa za održivi razvoj do 2030. i time promiče sustav UN-a za razvoj koji djeluje na integriraniji način, uz pojačan međuagencijski rad i zajedničku provedbu projekata, osobito jačanjem spone sigurnosti i razvoja; da traži od UN-a da izgradnju kapaciteta i dobro upravljanje sustavno integrira u svoje dugoročne razvojne strategije u cilju iskorjenjivanja siromaštva i gladi, sprečavanje sukoba i učinkovite izgradnje otpornosti te da promiče ekološki, ekonomski i socijalno održiv razvoj, da se bori protiv društvenih nejednakosti te pruži humanitarnu pomoć stanovništvu; da naglasi da se pristupom sigurnoj, pouzdanoj i pristupačnoj opskrbi vodom i odgovarajućim sanitarnim uslugama poboljšava životni standard, proširuju lokalna gospodarstva te promiče stvaranje dostojanstvenijih radnih mjesta;

(be)

da ustraje na tome da Politički forum o održivom razvoju na visokoj razini postane glavno tijelo za jamčenje dosljednog, učinkovitog i uključivog praćenja i ocjene provedbe ciljeva održivog razvoja; da prepozna važnu ulogu koju organizacije civilnog društva imaju u uspješnom provođenju Programa održivog razvoja do 2030. i postizanju ciljeva održivog razvoja; da prepozna ključnu ulogu i učinak ciljeva održivog razvoja za međunarodni mir i sigurnost;

Klimatske promjene

(bf)

da učvrsti vodeći položaj EU-a u borbi protiv klimatskih promjena i osnaži njegovu daljnju suradnju s UN-om u tom području; da pozove sve države članice UN-a da poštuju Pariški sporazum i da osiguraju brzu provedbu odluka donesenih na Konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama održanoj 2015.;

(bg)	da blisko surađuje s malim otočnim državama i drugim zemljama suočenima s najtežim posljedicama klimatskih promjena kako bi se zajamčilo da se njihov glas i njihove potrebe uzmu u obzir na različitim forumima UN-a;

EU i reforma sustava UN-a

(bh)

da pozove države članice EU-a na bliskiju koordinaciju njihova djelovanja u okviru organa i tijela sustava Ujedinjenih naroda te da se dodatno uključe u poboljšanje promatračkog statusa EU-a u nekim podorganizacijama UN-a; da ojača komunikaciju i osigura da stajališta država članica na razini EU-a budu sve više koordinirana; da nastoji uskladiti stajališta sa zemljama kandidatkinjama, zemljama partnerima i drugim zemljama sličnih mišljenja;

(bi)

da radi na jačanju međunarodne fiskalne suradnje podupirući stvaranje međunarodnog poreznog tijela u okviru sustava UN-a; da se automatskom razmjenom informacija o poreznim pitanjima na međunarodnoj razini i stvaranjem zajedničke globalne crne liste poreznih oaza bori protiv utaje poreza i pranja novca;

(bj)

da aktivno podržava sveobuhvatnu reformu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda na temelju širokog konsenzusa kako bi se bolje odražavala nova svjetska stvarnost i djelotvornije rješavali sadašnji i budući sigurnosni izazovi; da pruži podršku ostvarenju dugoročnog cilja stvaranja mjesta za EU u reformiranom Vijeću sigurnosti UN-a; da apelira na članice Vijeća sigurnosti UN-a da se suzdrže od korištenja prava veta u slučajevima počinjenja zločina protiv čovječnosti; da promiče revitalizaciju rada Opće skupštine UN-a i poboljšanu suradnju i usklađenost djelovanja svih institucija UN-a, što bi trebalo poboljšati učinkovitost, uspješnost, legitimnost, transparentnost, odgovornost, kapacitet i reprezentativnost sustava kako bi se brže odgovorilo na globalne izazove;

(bk)

da snažno podrži program reformi novoizabranog glavnog tajnika UN-a; da pruži podršku poticaju za reformu UN-ove mirovne i sigurnosne strukture, funkcioniranja i strukture Tajništva kroz pojednostavljenje, decentralizaciju i fleksibilnost te pojednostavljenja njegove financijske organizacije; da uspostavi djelotvoran sustav zaštite zviždača u UN-u;

(bl)	da aktivno podrži napore koje glavni tajnik UN-a ulaže u imenovanje većeg broja žena na funkcije višeg rukovodstva u sjedištu UN-a;

(bm)

da potakne raspravu o temi uloge parlamenata i regionalnih skupština u sustavu UN-a i o temi uspostave Parlamentarne skupštine Ujedinjenih naroda kako bi se povećao demokratski profil i unutarnji demokratski proces te organizacije i omogućilo svjetskom civilnom društvu da bude izravno uključeno u donošenje odluka;

nalaže svojem predsjedniku da ovaj prijedlog proslijedi Vijeću, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Komisiji te, radi obavijesti, Općoj skupštini Ujedinjenih naroda i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0089.

(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0201.

(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0317.

(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0051.

(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0422.

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/201

P8_TA(2017)0284

Objavljivanje informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica ***I

Amandmani koje je usvojio Europski parlament od 4. srpnja 2017. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica (COM(2016)0198 – C8-0146/2016 – 2016/0107(COD)) (1)

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2018/C 334/27)

Amandman 1

Prijedlog direktive

Uvodna izjava - 1. (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(-1.)

Jednako porezno postupanje za sve, osobito za sva poduzeća, uvjet je sine qua non jedinstvenog tržišta. Koordiniran i usklađen pristup provedbi nacionalnih poreznih sustava ključan je za ispravno funkcioniranje jedinstvenog tržišta, doprinio bi sprečavanju izbjegavanja poreza i premještanja dobiti.

Amandman 2

Prijedlog direktive

Uvodna izjava - 1.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(-1.a)

Izbjegavanjem plaćanja i utajom poreza te premještanjem dobiti uskraćuju se vladama i građanima potrebna sredstva kojima se, među ostalim, jamči opći besplatan pristup javnom obrazovanju, uslugama zdravstvene skrbi i državnim socijalnim uslugama te se uskraćuje državama mogućnost da osiguraju povoljno stanovanje, javni prijevoz i izgradnju infrastrukture, što je od ključne važnosti za ostvarenje socijalnog razvoja i gospodarskog rasta. Ukratko, takvim se postupanjem pridonosi nepravdi, nejednakosti te ekonomskom, socijalnom i teritorijalnom jazu.

Amandman 3

Prijedlog direktive

Uvodna izjava - 1.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(-1.b)

Kako bi se odgovorilo na hitnu potrebu za progresivnom i pravednom globalnom poreznom politikom, potrebno je uspostaviti pravedan i učinkovit sustav oporezivanja dobiti poduzeća kojim se potiče raspodjela bogatstva i borba protiv nejednakosti.

Amandman 4

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(1)

Zadnjih se godina znatno povećao izazov povezan s izbjegavanjem plaćanja poreza na dobit poduzeća te je postao velik izvor zabrinutosti u Uniji i u svijetu. Europsko je vijeće u svojim zaključcima od 18. prosinca 2014. priznalo hitnu potrebu za pojačavanjem napora u borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza na svjetskoj razini i na razini Unije. Komisija je u svojim komunikacijama pod nazivom „Program rada Komisije za 2016. – Vrijeme je za drugačiji način rada” (16) i „Program rada Komisije za 2015. – Novi početak” (17) utvrdila kao svoj prioritet potrebu za prelaskom na sustav u kojem je zemlja u kojoj se dobit ostvaruje ujedno i zemlja u kojoj se plaća porez. Komisija je osim toga odredila kao prioritet potrebu za odgovaranjem na poziv naših društava na pravednost i poreznu transparentnost .

(1)

Transparentnost je ključna za neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta. Zadnjih se godina znatno povećao izazov povezan s izbjegavanjem plaćanja poreza na dobit poduzeća te je postao velik izvor zabrinutosti u Uniji i u svijetu. Europsko je vijeće u svojim zaključcima od 18. prosinca 2014. priznalo hitnu potrebu za pojačavanjem napora u borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza na svjetskoj razini i na razini Unije. Komisija je u svojim komunikacijama pod nazivom „Program rada Komisije za 2016. – Vrijeme je za drugačiji način rada” (16) i „Program rada Komisije za 2015. – Novi početak” (17) utvrdila kao svoj prioritet potrebu za prelaskom na sustav u kojem je zemlja u kojoj se dobit ostvaruje ujedno i zemlja u kojoj se plaća porez. Komisija je osim toga odredila kao prioritet potrebu da odgovori na zahtjeve europskih građana u pogledu transparentnosti, a time i potrebu da djeluje kao uzor ostalim zemljama. Ključno je da se u okviru transparentnosti uzme u obzir i uzajamnost među konkurentnima .

Amandman 5

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(2)

Europski je parlament u svojoj rezoluciji od 16. prosinca 2015. o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije politika poreza na dobit u Uniji (18) istaknuo da se većom transparentnošću u području oporezivanja poduzeća može poboljšati naplata poreza, učiniti rad poreznih tijela učinkovitijim te osigurati veće javno povjerenje i pouzdanje u porezne sustave i vlade.

(2)

Europski je parlament u svojoj rezoluciji od 16. prosinca 2015. o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije politika poreza na dobit u Uniji (18) istaknuo da se većom transparentnošću , suradnjom i konvergencijom u području politike oporezivanja poduzeća u Uniji može poboljšati naplata poreza, učiniti rad poreznih tijela učinkovitijim , dati potpora tvorcima politika u procjeni sadašnjih poreznih sustava kako bi se izradilo buduće zakonodavstvo, osigurati veće javno povjerenje i pouzdanje u porezne sustave i vlade te poboljšati postupak donošenja odluka o ulaganjima na temelju točnijih profila rizika poduzeća .

Amandman 6

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 2.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(2.a)

Javno izvješćivanje po zemljama učinkovit je i prikladan alat za povećanje transparentnosti poslovanja multinacionalnih poduzeća i davanje prilike javnosti da ocijeni njihov utjecaj na realno gospodarstvo. Ono će također poboljšati sposobnost dioničara da ispravno procijene rizike kojima se izlažu poduzeća, dovesti do strategija ulaganja koje se temelje na točnim informacijama i povećati sposobnost donositelja odluka da ocijene učinkovitost i utjecaj nacionalnog zakonodavstva.

Amandman 7

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 2.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(2.b)

Izvješćivanje po zemljama također će pozitivno utjecati na prava radnika na obavješćivanje i savjetovanje kako je predviđeno Direktivom 2002/14/EZ, kao i na kvalitetu aktivnog dijaloga u poduzećima zahvaljujući povećanju znanja o poslovanju poduzeća.

Amandman 8

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 4.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(4)

Pozivajući na pravedan i moderan međunarodni porezni sustav na svjetskoj razini u studenome 2015., skupina G20 odobrila je Akcijski plan OECD-a za borbu protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti (Base Erosion and Profit Shifting – BEPS), kojem je cilj bio pružiti vladama jasna međunarodna rješenja za postupanje s prazninama i neusklađenostima u postojećim propisima, koje omogućuju premještanje dobiti poduzeća u zemlje s niskim porezom ili bez poreza, gdje ne može doći do istinskog stvaranja vrijednosti. Točnije, mjerom 13. BEPS-a za određena multinacionalna poduzeća uvode se izvješća po zemljama koja se podnose poreznim tijelima na povjerljivoj osnovi. Komisija je 27. siječnja 2016. donijela „Paket mjera za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza”. Jedan je od ciljeva tog paketa prenijeti u pravo Unije mjeru 13. BEPS-a izmjenom Direktive Vijeća 2011/16/EU (20).

(4)

Amandman 9

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 4.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(4.a)

Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) trebao bi dopuniti mjerodavne Međunarodne standarde financijskog izvještavanja (MSFI) i Međunarodne računovodstvene standarde (MRS) kako bi se olakšalo uvođenje zahtjeva javnog izvješćivanja po zemljama.

Amandman 10

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 4.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(4.b)

U Uniji javno izvješćivanje po zemljama već je uvedeno za bankarski sektor Direktivom 2013/36/EU te za ekstraktivnu industriju i industriju sječe šuma Direktivom 2013/34/EU.

Amandman 11

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 4.c (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(4.c)

Dosad neviđenim uvođenjem izvješćivanja po zemljama Unija je pokazala da je postala globalni predvodnik u borbi protiv izbjegavanja poreza.

Amandman 12

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 4.d (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(4.d)

Budući da borba protiv utaje poreza, izbjegavanja poreza i agresivnog poreznog planiranja može biti uspješna samo zajedničkim djelovanjem na međunarodnoj razini, od ključne je važnosti da Unija ostane globalni predvodnik u toj borbi i koordinira svoje aktivnosti s međunarodnim dionicima, primjerice okvirom OECD-a. Jednostrane aktivnosti, čak i one vrlo ambiciozne, nemaju stvarne izglede za uspjeh, a osim toga, dovode u opasnost konkurentnost europskih poduzeća i narušavaju ulagačku klimu u Uniji.

Amandman 13

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 4.e (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(4.e)

Većom transparentnošću u objavljivanju financijskih informacija svi su na dobitku jer će se povećati učinkovitost poreznih uprava, uključenost civilnog društva i informiranost zaposlenika te će se kod ulagača smanjiti sklonost riziku. Osim toga, poduzeća će imati koristi od boljih odnosa s dionicima, što će dovesti do veće stabilnosti i jednostavnijeg pristupa financiranju zbog jasnijeg profila rizika i poboljšanog ugleda.

Amandman 14

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 5.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(5)

Poboljšan javni nadzor poreza na dobit poduzeća koji su dužna platiti multinacionalna poduzeća koja posluju u Uniji neophodan je element kako bi se dodatno potaknula odgovornost poduzeća, pridonijelo blagostanju zahvaljujući porezima, promicala pravednija porezna konkurencija u Uniji zasnovana na informiranijoj javnoj raspravi te kako bi se vratilo povjerenje javnosti u pravednost nacionalnih poreznih sustava. Takav je javni nadzor moguće ostvariti izvješćivanjem o informacijama u vezi s porezom na dobit, bez obzira na to gdje krajnje matično poduzeće multinacionalne grupe ima poslovni nastan.

(5)

Osim povećane transparentnosti dobivene slanjem izvješća po zemljama nacionalnim poreznim tijelima, poboljšan javni nadzor poreza na dobit poduzeća koji su dužna platiti multinacionalna poduzeća koja posluju u Uniji neophodan je element za promicanje korporativne odgovornosti i daljnje poticanje društvene odgovornosti poduzeća, doprinošenje blagostanju zahvaljujući porezima, promicanje pravednije porezne konkurencije u Uniji zasnovane na informiranijoj javnoj raspravi te za vraćanje povjerenja javnosti u pravednost nacionalnih poreznih sustava. Takav je javni nadzor moguće ostvariti izvješćivanjem o informacijama u vezi s porezom na dobit, bez obzira na to gdje krajnje matično poduzeće multinacionalne grupe ima poslovni nastan. Međutim, javni nadzor treba provoditi bez narušavanja ulagačke klime ili konkurentnosti poduzeća u Uniji, posebno malih i srednjih poduzeća kako je određeno ovom Direktivom te poduzeća srednje tržišne kapitalizacije kako je određeno Uredbom (EU) 2015/1017 (1.a), koja bi trebala biti isključena iz obveze izvješćivanja određene ovom Direktivom.

Amandman 15

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 5.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(5.a)

Komisija je definirala društveno odgovorno poslovanje (DOP) kao odgovornost poduzeća za njihov utjecaj na društvo. DOP se mora voditi na razini poduzeća. Javna tijela mogu imati sporednu ulogu putem promišljene ponude dobrovoljnih političkih mjera i po potrebi dopunskih propisa. Poslovanje poduzeća može postati društveno odgovorno tako da se poštuju zakoni ili integriraju pitanja povezana sa socijalnim, etičkim, potrošačkim i ljudskim pravima i pravima u području zaštite okoliša u poslovne strategije ili poslovanje ili tako da se učini oboje.

Amandman 16

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 6.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(6)

Javnost bi trebala moći nadzirati sve aktivnosti grupe kada ona ima određene poslovne jedinice u Uniji . Za grupe koje u Uniji posluju samo preko poduzeća kćeri ili podružnice, poduzeća kćeri i podružnice trebali bi objavljivati i učiniti dostupnim izvješće krajnjeg matičnog poduzeća. Međutim, zbog proporcionalnosti i djelotvornosti, obveza da se izvješće objavi i učini dostupnim trebala bi biti ograničena na srednja ili velika poduzeća kćeri s poslovnim nastanom u Uniji ili na podružnice usporedive veličine otvorene u državi članici. Područje primjene Direktive 2013/34/EU trebalo bi stoga proširiti na podružnice koje je u državi članici otvorilo poduzeće s poslovnim nastanom izvan Unije.

(6)

Javnost bi trebala moći nadzirati sve aktivnosti grupe kada ona ima određene poslovne jedinice u Uniji i izvan nje. Grupe s poslovnim jedinicama u Uniji trebale bi se pridržavati načela dobrog poreznog upravljanja Europske unije. Multinacionalna poduzeća posluju diljem svijeta i njihovo korporativno ponašanje ima veliki utjecaj na zemlje u razvoju. Osiguranjem pristupa informacijama po zemlji građani i porezne uprave u njihovim zemljama dobili bi mogućnost da nadziru, ocjenjuju i pozivaju poduzeća na odgovornost. Javnom dostupnosti informacija za svaku poreznu jurisdikciju u kojoj posluje multinacionalno poduzeće povećala bi se usklađenost razvojne politike Unije i ograničili mogući sustavi za izbjegavanje poreza u zemljama za koje se utvrdilo da je mobilizacija nacionalnih sredstava ključna sastavnica razvojne politike Unije.

Amandman 17

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 8.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(8)

Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit trebalo bi pružati informacije o svim aktivnostima poduzeća ili svih povezanih poduzeća grupe koju kontrolira krajnje matično poduzeće. Informacije bi se trebale temeljiti na izvještajnim specifikacijama iz mjere 13. BEPS-a te bi trebale biti ograničene na ono što je neophodno za to da omogući djelotvoran javni nadzor, kako bi se osiguralo da zbog objavljivanja ne nastanu nerazmjerni rizici ili nedostaci. U izvješće bi trebao biti uključen i kratak opis prirode aktivnosti. Taj bi se opis mogao temeljiti na kategorizaciji iz tablice 2. u Prilogu III. poglavlju V. dokumenta OECD-a „Smjernice za transferne cijene u dokumentaciji”. U izvješće bi trebalo biti uključeno sveobuhvatno obrazloženje u slučaju bitnog nesklada na razini grupe između iznosa obračunanog i plaćenog poreza, uzimajući pritom u obzir odgovarajuće iznose iz prethodnih financijskih godina.

(8)

Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit trebalo bi pružati informacije o svim aktivnostima poduzeća ili svih povezanih poduzeća grupe koju kontrolira krajnje matično poduzeće. Informacijama bi se trebale uzeti u obzir izvještajne specifikacije iz mjere 13. BEPS-a te bi trebale biti ograničene na ono što je neophodno da se omogući djelotvoran javni nadzor, kako bi se osiguralo da zbog objavljivanja za dotično poduzeće ne nastanu nerazmjerni rizici ili nedostaci u smislu konkurentnosti ili pogrešnog tumačenja . U izvješće bi trebao biti uključen i kratak opis prirode aktivnosti. Taj bi se opis mogao temeljiti na kategorizaciji iz tablice 2. u Prilogu III. poglavlju V. dokumenta OECD-a „Smjernice za transferne cijene u dokumentaciji”. U izvješće bi trebalo biti uključeno sveobuhvatno obrazloženje , uključujući u slučaju bitnog nesklada na razini grupe između iznosa obračunanog i plaćenog poreza, uzimajući pritom u obzir odgovarajuće iznose iz prethodnih financijskih godina.

Amandman 18

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 9.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(9)

Da bi se osigurala razina preciznosti koja omogućuje građanima bolju procjenu toga kako MNP pridonosi blagostanju države članice, informacije bi trebalo raščlaniti po državama članicama. Osim toga informacije o poslovanju multinacionalnih poduzeća trebale bi se prikazivati vrlo detaljno kad je riječ o određenim poreznim jurisdikcijama koje donose posebne izazove. Informacije o poslovanju u svim drugim zemljama trebale bi se prikazati na zbirnoj osnovi .

(9)

Da bi se osigurala razina preciznosti koja omogućuje građanima bolju procjenu toga kako MNP-i pridonose blagostanju u jurisdikcijama u kojima djeluju, i unutar Unije i izvan nje, ne ugrožavajući pritom konkurentnost poduzeća , informacije bi trebalo raščlaniti po jurisdikcijama. Izvješća o informacijama u vezi s porezom na dobit mogu se smisleno razumjeti i upotrebljavati samo ako su informacije raščlanjene zasebno za svaku poreznu jurisdikciju.

Amandman 82

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 9a. (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(9a)

Ako bi poduzeće moglo smatrati da su informacije koje se objavljuju osjetljive poslovne informacije, ono bi trebalo moći zatražiti odobrenje od nadležnog tijela kojim se utvrđuje da se ne otkriva puni opseg informacija. U slučajevima u kojima nacionalno nadležno tijelo nije porezno tijelo nadležno porezno tijelo trebalo bi sudjelovati u donošenju odluke.

Amandman 19

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 11.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(11)

Kako bi se osiguralo da se slučajevi neusklađenosti javno objavljuju, jedan ili više ovlaštenih revizora ili revizorskih društava trebali bi provjeriti je li izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit dostavljeno i predstavljeno u skladu sa zahtjevima iz ove direktive te je li dostupno na odgovarajućem web-mjestu poduzeća ili povezanog poduzeća.

(11)

Kako bi se osiguralo da se slučajevi neusklađenosti javno objavljuju, jedan ili više ovlaštenih revizora ili revizorskih društava trebali bi provjeriti je li izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit dostavljeno i predstavljeno u skladu sa zahtjevima iz ove Direktive te je li dostupno na odgovarajućem web-mjestu poduzeća ili povezanog poduzeća i jesu li javno objavljene informacije u skladu s revidiranim financijskim podacima poduzeća u roku predviđenom ovom Direktivom .

Amandman 20

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 11.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(11.a)

Slučajevi kršenja obveza izvješćivanja o informacijama u vezi s porezom na dobit poduzeća i podružnica, za koje države članice izriču sankcije, u skladu s Direktivom 2013/34/EU, trebali bi se evidentirati u javnom registru kojim upravlja Komisija. Te bi sankcije mogle uključivati, među ostalim, upravne novčane kazne ili zabranu sudjelovanja u javnim pozivima na podnošenje ponuda i zabranu dobivanja financijskih sredstava iz strukturnih fondova Unije.

Amandman 21

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 13.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(13)

Da bi se utvrdilo određene porezne jurisdikcije za koje su potrebne vrlo detaljne informacije, nadležnost za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu sastavljanja zajedničkog Unijina popisa tih poreznih jurisdikcija trebalo bi delegirati Komisiji. Taj bi se popis trebao sastaviti na temelju određenih kriterija, utvrđenih na temelju Priloga I. Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o vanjskoj strategiji za učinkovito oporezivanje (COM (2016) 24 final). Osobito je važno da Komisija tijekom pripreme provede primjereno savjetovanje, među ostalim i na stručnoj razini, i da ta savjetovanja budu u skladu s načelima utvrđenima Međuinstitucijskim sporazumom o boljoj izradi zakonodavstva, koji su usuglasili Europski parlament, Vijeće i Komisija i koji čeka službeno potpisivanje. Osobito radi osiguravanja ravnomjernog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata Europski parlament i Vijeće zaprimaju sve dokumente u isto vrijeme kad i stručnjaci država članica, a njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima Komisijinih stručnih skupina zaduženih za pripremu delegiranih akata.

Briše se.

Amandman 22

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 13.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(13.a)

Radi osiguravanja ujednačenih uvjeta za provedbu članka 48.b stavaka 1., 3., 4. i 6. te članka 48.c stavka 5. Direktive 2013/34/EU, Komisiji bi trebalo također dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (1a).

Amandman 23

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 14.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(14)

Budući da cilj ove direktive ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti države članice, već ga se zbog njegova učinka može bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. Djelovanje Unije stoga je opravdano kako bi se uredila prekogranična dimenzija u slučaju agresivnog poreznog planiranja i aranžmana za transferne cijene. Ova je inicijativa odgovor na zabrinutost koju su zainteresirane strane izrazile u pogledu potrebe za rješavanjem poremećaja na jedinstvenom tržištu, s tim da se ne narušava konkurentnost Unije. Njome se ne bi trebalo uzrokovati nepotrebno administrativno opterećenje za poduzeća, ne stvaraju se daljnji porezni sukobi te zbog nje ne nastaje rizik dvostrukog oporezivanja. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja , barem u pogledu veće transparentnosti .

Amandman 24

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 15.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(15)	Ovom se direktivom poštuju temeljna prava i priznaju načela koja su posebno utvrđena Poveljom o temeljnim pravima Europske unije.

(15)	Općenito, u okviru ove Direktive, opseg objavljenih informacija razmjeran je ciljevima povećanja javne transparentnosti i javnog nadzora. Stoga se smatra da se ovom Direktivom poštuju temeljna prava i priznaju načela koja su posebno utvrđena Poveljom o temeljnim pravima Europske unije.

Amandman 25

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 16.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(16)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s obrazloženjima od 28. rujna 2011. (24), države članice obvezuju se, u opravdanim slučajevima, uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje dostaviti dokument ili dokumente u kojima se objašnjava odnos između elemenata direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove direktive zakonodavac smatra da je prijenos tih dokumenata opravdan.

(16)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije o dokumentima s obrazloženjima od 28. rujna 2011. (24), države članice obvezale su se da će , u opravdanim slučajevima, uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje dostaviti dokument ili dokumente u kojima se objašnjava odnos između elemenata direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje , primjerice u obliku usporedne tablice . U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra da je prijenos tih dokumenata opravdan kako bi se ostvario cilj ove Direktive i spriječili potencijalni propusti i nedosljednosti u pogledu provedbe unutar država članica sukladno njihovim nacionalnim zakonodavstvima .

Amandman 26

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.b – stavak 1. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Države članice zahtijevaju od krajnjih matičnih poduzeća na koja se primjenjuje njihovo nacionalno pravo i koja imaju konsolidirani neto prihod veći od 750 000 000 EUR, kao i od poduzeća na koja se primjenjuje njihovo nacionalno pravo i koja nisu povezana poduzeća, a imaju neto prihod veći od 750 000 000 EUR, da sastavljaju i objavljuju izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit na godišnjoj osnovi.

Države članice zahtijevaju od krajnjih matičnih poduzeća na koja se primjenjuje njihovo nacionalno pravo i koja imaju konsolidirani prihod u iznosu od 750 000 000 EUR ili više , kao i od poduzeća na koja se primjenjuje njihovo nacionalno pravo i koja nisu povezana poduzeća, a imaju neto prihod u iznosu od 750 000 000 EUR ili više , da sastavljaju izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit na godišnjoj osnovi i besplatno ga stavljaju na raspolaganje javnosti .

Amandman 27

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.b – stavak 1. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit dostupno je javnosti na web-mjestu poduzeća na dan njegove objave.	Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit objavljuje se u obliku zajedničkog obrasca dostupnog bez naknade u otvorenom formatu i dostupno je javnosti na web-mjestu poduzeća na dan njegove objave na barem jednom od službenih jezika Unije. Poduzeće istog dana pohranjuje izvješće u javni registar kojim upravlja Komisija .
	Države članice ne primjenjuju pravila utvrđena ovim stavkom ako ta poduzeća imaju nastan isključivo na državnom području jedne države članice i ni u jednoj drugoj poreznoj jurisdikciji.

Amandman 28

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 18.b – stavak 3. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Države članice zahtijevaju od srednjih i velikih poduzeća kćeri iz članka 3. stavaka 3. i 4., na koja se primjenjuje njihovo nacionalno pravo i koja su pod kontrolom krajnjeg matičnog poduzeća koje ima konsolidirani neto prihod veći od 750 000 000 EUR i na koje se ne primjenjuje pravo određene države članice, da na godišnjoj osnovi objavljuju izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit tog krajnjeg matičnog poduzeća.

Države članice zahtijevaju od poduzeća kćeri na koja se primjenjuje njihovo nacionalno pravo i koja su pod kontrolom krajnjeg matičnog poduzeća koje na bilanci svojeg stanja u određenoj financijskoj godini ima konsolidirani neto prihod u iznosu od 750 000 000 EUR ili više i na koje se ne primjenjuje pravo određene države članice da na godišnjoj osnovi objavljuju izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit tog krajnjeg matičnog poduzeća.

Amandman 29

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.b – stavak 3. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit dostupno je javnosti od datuma njegove objave na web-mjestu poduzeća kćeri ili povezanog poduzeća.	Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit objavljuje se u obliku zajedničkog obrasca dostupnog bez naknade u otvorenom formatu i dostupno je javnosti od datuma njegove objave na web-mjestu poduzeća kćeri ili povezanog poduzeća na barem jednom od službenih jezika Unije. Poduzeće istog dana pohranjuje izvješće u javni registar kojim upravlja Komisija .

Amandman 30

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.b – stavak 4. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Države članice zahtijevaju od podružnica koje na njihovu državnom području otvara poduzeće na koje se ne primjenjuje pravo određene države članice da na godišnjoj osnovi objavljuju izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit krajnjeg matičnog poduzeća iz stavka 5. točke (a) ovog članka.	Države članice zahtijevaju od podružnica koje na njihovu državnom području otvara poduzeće na koje se ne primjenjuje pravo određene države članice da na godišnjoj osnovi objavljuju i učine javno dostupnim bez naknade izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit krajnjeg matičnog poduzeća iz stavka 5. točke (a) ovog članka.

Amandman 31

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.b – stavak 4. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit dostupno je javnosti od datuma njegove objave na web-mjestu podružnice ili povezanog poduzeća.	Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit objavljuje se u obliku zajedničkog obrasca dostupnog u otvorenom formatu i dostupno je javnosti od datuma njegove objave na web-mjestu podružnice ili povezanog poduzeća na barem jednom od službenih jezika Unije. Poduzeće istog dana pohranjuje izvješće u javni registar kojim upravlja Komisija .

Amandman 32

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.b – stavak 5. – točka a

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(a)

poduzeće koje je otvorilo podružnicu poduzeće je povezano s grupom koju kontrolira krajnje matično poduzeće na koje se ne primjenjuje pravo određene države članice i koje ima konsolidirani neto prihod veći od 750 000 000 EUR ili je poduzeće koje nije povezano i koje ima neto prihod veći od 750 000 000 EUR;

(a)

poduzeće koje je otvorilo podružnicu poduzeće je povezano s grupom koju kontrolira krajnje matično poduzeće na koje se ne primjenjuje pravo određene države članice i koje na svojoj bilanci stanja ima konsolidirani neto prihod u iznosu od 750 000 000 EUR ili više ili je poduzeće koje nije povezano i koje ima neto prihod u iznosu od 750 000 000 EUR ili više ;

Amandman 33

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.b – stavak 5.– točka b

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)	krajnje matično poduzeće iz točke (a) nema srednje ili veliko poduzeće kćer iz stavka 3.

(b)	krajnje matično poduzeće iz točke (a) nema srednje ili veliko poduzeće kćer iz stavka 3. na koje se već primjenjuju obveze izvješćivanja.

Amandman 34

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.b – stavak 7.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	7.a U slučaju država članica koje nisu uvele euro, iznos u nacionalnoj valuti koji je istovjetan iznosu utvrđenom u stavcima 1., 3. i 5. dobiva se primjenom tečajne liste objavljene u Službenom listu Europske unije koja vrijedi na dan stupanja ovog poglavlja na snagu.

Amandman 35

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.c – stavak 2. – uvodni dio

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
2. Informacije iz stavka 1. obuhvaćaju sljedeće:	2. Informacije iz stavka 1. predstavljaju se u obliku zajedničkog obrasca i obuhvaćaju sljedeće , raščlanjeno po poreznoj jurisdikciji :

Amandman 36

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.c – stavak 2. – točka a

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(a)	kratak opis prirode aktivnosti;

(a)	ime krajnjeg poduzeća i, kad je to primjenjivo, popis svih njegovih poduzeća kćeri, kratak opis prirode njihovih aktivnosti i njihovu geografsku lokaciju ;

Amandman 37

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.c – stavak 2. – točka b

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)	broj zaposlenih;

(b)	broj zaposlenih na puno radno vrijeme ;

Amandman 38

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.c – stavak 2. – točka ba (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(ba)	dugotrajnu imovinu osim novca ili novčanih ekvivalenata;

Amandman 39

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.c – stavak 2. – točka c

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(c)	iznos neto prihoda, koji uključuje ostvareni prihod u odnosu na povezane strane;

(c)	iznos neto prihoda, uključujući razliku između ostvarenog prihoda u odnosu na povezane strane i ostvarenog prihoda u odnosu na nepovezane strane;

Amandman 40

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.c – stavak 2. – točka ga (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(ga)	prijavljeni kapital;

Amandman 65

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.c – stavak 2. – točka gb (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(gb)	podatke o primljenim javnim doprinosima i eventualnim donacijama političarima, političkim organizacijama i političkim zakladama;

Amandman 41

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.c – stavak 2. – točka gc (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(gc)	ostvaruju li poduzeća, poduzeća kćeri ili podružnice korist od povlaštenog poreznog tretmana u okviru poreznih režima za patente ili istovjetnih sustava.

Amandman 42

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.c – stavak 3. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
U izvješću se predstavljaju informacije iz stavka 2. zasebno za svaku državu članicu. Ako se država članica sastoji od nekoliko poreznih jurisdikcija, informacije se združuju na razini države članice .	U izvješću se predstavljaju informacije iz stavka 2. zasebno za svaku državu članicu. Ako se država članica sastoji od nekoliko poreznih jurisdikcija, informacije se predstavljaju zasebno za svaku poreznu jurisdikciju .

Amandman 43

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.c – stavak 3. – podstavak 2

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

U izvješću se navode i informacije iz stavka 2. ovog članka zasebno za svaku poreznu jurisdikciju koja je na kraju prethodne financijske godine bila uvrštena na Unijin popis određenih poreznih jurisdikcija sastavljen u skladu s člankom 48.g, osim ako se u izvješću izričito potvrdi, ovisno o odgovornosti iz članka 48.e, da povezano poduzeće ili grupa na koje se primjenjuju propisi porezne jurisdikcije nisu izravno uključeni u transakcije s povezanim poduzećem iste grupe na koje se primjenjuju propisi određene države članice .

U izvješću se navode i informacije iz stavka 2. ovog članka zasebno za svaku poreznu jurisdikciju izvan Unije .

Amandman 44

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.c – stavak 3. – podstavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
U izvješću se predstavljaju informacije iz stavka 2. na zbirnoj osnovi za ostale porezne jurisdikcije.	Briše se.

Amandman 83

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.c – stavak 3. – podstavak 3.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Kako bi se zaštitile osjetljive poslovne informacije i zajamčili pravedni tržišni uvjeti, države članice mogu dopustiti da se jedna ili više informacija navedenih u ovom članku privremeno izostavi iz izvješća u pogledu aktivnosti u jednoj ili više konkretnih poreznih jurisdikcija kada bi zbog prirode tih informacija njihovo objavljivanje ozbiljno naštetilo poslovnom položaju poduzeća iz članka 48.b stavka 1. i članka 48.b stavka 3. na koje se odnosi. To izostavljanje ne sprečava pravedno i uravnoteženo razumijevanje poreznog položaja poduzeća. U izvješću se navodi da je određena informacija izostavljena, uz propisno obrazloženje razloga izostavljanja za svaku poreznu jurisdikciju i upućivanje na poreznu jurisdikciju o kojoj je riječ ili na više njih.

Amandman 69/rev

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.c – stavak 3. – podstavak 3.b (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Države članice takva izostavljanja uvjetuju prethodnim odobrenjem nacionalnog nadležnog tijela. Poduzeće svake godine traži novo odobrenje od nadležnog tijela, koje donosi odluku na temelju procjene situacije. Kada izostavljena informacija više ne zadovoljava uvjete iz podstavka 3.a, ona odmah mora postati javno dostupna. Po isteku razdoblja neobjavljivanja informacija, poduzeće također retroaktivno objavljuje, u obliku aritmetičkog prosjeka, informacije koje se zahtijevaju u skladu s ovim člankom za prethodne godine obuhvaćene razdobljem neobjavljivanja.

Amandman 47

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.c – stavak 3. – podstavak 3.c (novi)

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	Države članice obavještavaju Komisiju o odobravanju tog privremenog odstupanja i na povjerljiv joj način prenose izostavljene informacije zajedno s detaljnim obrazloženjem odobrenog odstupanja. Komisija svake godine na svojim mrežnim stranicama objavljuje obavijesti koje je primila od država članica i obrazloženja dostavljena u skladu s podstavkom 3.a.

Amandman 48

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.c – stavak 3. – podstavak 3.d (novi)

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	Komisija provjerava poštuje li se zahtjev iz podstavka 3.a te nadzire primjenu tog privremenog odstupanja koje su odobrila nacionalna tijela.

Amandman 70/rev

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.c – stavak 3. – podstavak 3.e (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Ako nakon ocjene informacija dobivenih u skladu s podstavkom 3.c Komisija zaključi da zahtjev iz podstavka 3.a nije ispunjen, predmetno poduzeće tu informaciju mora odmah objaviti. Po isteku razdoblja neobjavljivanja informacija, poduzeće također retroaktivno objavljuje, u obliku aritmetičkog prosjeka, informacije koje se zahtijevaju u skladu s ovim člankom za prethodne godine obuhvaćene razdobljem neobjavljivanja.

Amandman 50

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.c – stavak 3. – podstavak 3.f (novi)

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	Komisija putem delegiranih akata donosi smjernice kako bi se državama članicama pomoglo da definiraju slučajeve u kojima se smatra da se objavom informacija ozbiljno naštetilo komercijalnom položaju poduzeća na koje se te informacije odnose.

Amandman 51

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.c – stavak 5.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
5. Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit objavljuje se i osigurava se njegova dostupnost na web-mjestu na najmanje jednom službenom jeziku Unije.	5. Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit objavljuje se u obliku zajedničkog obrasca dostupnog bez naknade u otvorenom formatu i dostupno je javnosti od datuma njegove objave na web-mjestu poduzeća kćeri ili povezanog poduzeća na barem jednom od službenih jezika Unije. Poduzeće istog dana pohranjuje izvješće u javni registar kojim upravlja Komisija.

Amandman 52

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.e – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1. Države članice osiguravaju da članovi administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela krajnjeg matičnog poduzeća iz članka 48.b stavka 1., djelujući u okviru nadležnosti koje su im dodijeljene na temelju nacionalnog prava, imaju zajedničku odgovornost osigurati da se izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit sastavlja, objavljuje te da bude dostupno u skladu s člancima 48.b, 48.c i 48.d.

1. Kako bi se povećala odgovornost prema trećim stranama i osiguralo primjereno upravljanje, države članice osiguravaju da članovi administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela krajnjeg matičnog poduzeća iz članka 48.b stavka 1., djelujući u okviru nadležnosti koje su im dodijeljene na temelju nacionalnog prava, imaju zajedničku odgovornost osigurati da se izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit sastavlja, objavljuje te da bude dostupno u skladu s člancima 48.b, 48.c i 48.d.

Amandman 53

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.g

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Članak 48.g

Briše se.

Unijin zajednički popis određenih poreznih jurisdikcija

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 49. u pogledu sastavljanja Unijina zajedničkog popisa određenih poreznih jurisdikcija. Taj se popis temelji na ocjeni poreznih jurisdikcija koje ne poštuju sljedeće kriterije:

(1)	transparentnost i razmjenu informacija, uključujući razmjenu informacija na zahtjev i automatsku razmjenu informacija o financijskim računima;

(2)	pošteno tržišno natjecanje u području poreza;

(3)	standarde koje su utvrdili G20 i/ili OECD;

(4)	druge mjerodavne standarde, uključujući međunarodne standarde koje utvrdi Radna skupina za financijske mjere.

Komisija redovito preispituje popis i prema potrebi ga izmjenjuje kako bi se u obzir uzele nove okolnosti.

Amandman 54

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.i – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Komisija izvješćuje o poštovanju i učinku obveza izvješćivanja iz članaka od 48.a do 48.f. Izvješće sadržava ocjenu toga daju li se u izvješću o informacijama u vezi s porezom na dobit odgovarajući i razmjerni rezultati, uzimajući u obzir potrebu za osiguravanjem dostatne razine transparentnosti i potrebu za konkurentnim okruženjem za poduzeća.

Komisija izvješćuje o poštovanju i učinku obveza izvješćivanja iz članaka od 48.a do 48.f. Izvješće sadržava ocjenu toga daju li se u izvješću o informacijama u vezi s porezom na dobit odgovarajući i razmjerni rezultati te se u njemu procjenjuju troškovi i koristi smanjenja praga za konsolidirani neto prihod, iznad kojega poduzeća i podružnice moraju izvijestiti o informacijama u vezi s porezom na dobit. U izvješću se, osim toga, ocjenjuje je li potrebno poduzeti dodatne dopunske mjere , uzimajući u obzir potrebu za osiguravanjem dostatne razine transparentnosti i potrebu za očuvanjem i osiguranjem konkurentnog okruženja za poduzeća i privatna ulaganja .

Amandman 55

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.a (nova)

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.ia (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(2.a)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 48.ia

Najkasnije četiri godine nakon donošenja ove Direktive i uzimajući u obzir stanje na razini OECD-a, Komisija preispituje, procjenjuje i izvještava o odredbama ovog poglavlja, posebno u pogledu:

—

poduzeća i podružnica od kojih se zahtijeva da izvješćuju o informacijama u vezi s porezom na dobit, posebno o tome bi li trebalo proširiti područje primjene ovog poglavlja kako bi uključivalo velika poduzeća definirana u članku 3. stavak 4. i velike grupe definirane u članku 3. stavku 7. ove Direktive;

—	sadržaja izvješća o informacijama u vezi s porezom na dobit, kako je predviđeno u članku 48.c;

—	privremenog odstupanja iz članka 48.c stavka 3. podstavaka od 3.a do 3.f.

Komisija dostavlja to izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, prema potrebi zajedno sa zakonodavnim prijedlogom.”

Amandman 56

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.b (nova)

Direktiva 2013/34/EU

Članak 48.ib (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(2.b)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 48.ib

Zajednički obrazac za izvješće

Komisija provedbenim aktima propisuje zajednički obrazac na koji se odnose članak 48.b stavci 1., 3., 4. i 6. te članak 48.c stavak 5. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 50. stavka 2.”

Amandman 57

Prijedlog direktive

Članak 1 – stavak 1. – točka 3. – podtočka b

Direktiva 2013/34/EU

Članak 49. – stavak 3.a

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(3.a) a Prije nego što donese delegirani akt, Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje imenuje svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od [datum] .”	(3.a) Prije nego što donese delegirani akt, Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje imenuje svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (*1) , uzimajući posebice u obzir odredbe Ugovora i Povelje Europske unije o temeljnim pravima .”

Amandman 58

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 3.a (nova)

Direktiva 2013/34/EU

Članak 51. – stavak 1.

Tekst na snazi

Izmjena

(3.a)

U članku 51. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

Države članice predviđaju sankcije koje se primjenjuju na povrede nacionalnih odredaba usvojenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju potrebne mjere za osiguranje njihove primjene. Sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne težini prekršaja i odvraćajuće.

Države članice utvrđuju sankcije koje se primjenjuju na povrede nacionalnih odredaba usvojenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju potrebne mjere za osiguranje njihove primjene. Sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne težini prekršaja i odvraćajuće.

Države članice donose barem administrativne mjere i sankcije usmjerene protiv poduzeća koja su povrijedila nacionalne odredbe usvojene u skladu s ovom Direktivom.

Države članice obavješćuju Komisiju o tim odredbama najkasnije do… [molimo umetnuti datum: jedna godina nakon stupanja na snagu] te je bez odgode obavješćuju o svakoj naknadnoj izmjeni koja se na njih odnosi.

U roku od [tri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive] Komisija sastavlja popis mjera i sankcija koje se izriču u svakoj državi članici u skladu s ovom Direktivom.

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A8-0227/2017).

(16) COM(2015)0610 final od 27. listopada 2015.

(17) COM(2014)0910 final od 16. prosinca 2014.

(16) COM(2015)0610 final od 27. listopada 2015.

(17) COM(2014)0910 final od 16. prosinca 2014.

(18) 2015/2010(INL).

(20) Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanja izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11.3.2011., str. 1)

(1.a) Uredba (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 – Europski fond za strateška ulaganja (SL L 169, 1.7.2015., str. 1.).

(1a) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(24) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

(*1) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/238

P8_TA(2017)0300

Pravni okvir Unije za carinske prekršaje i sankcije ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pravnom okviru Unije za carinske prekršaje i sankcije (COM(2013)0884 – C8-0033/2014 – 2013/0432(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2018/C 334/37)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0884),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 33. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0033/2014),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. i članke 33. i 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir obrazložena mišljenja litavskog parlamenta i švedskog parlamenta, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 21. rujna 2016. (1),

—	uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0239/2016),

usvaja kao svoje stajalište u prvom čitanju tekst usvojen 25. listopada 2016. (2);

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 487, 28.12.2016., str. 57.

(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0400.

P8_TC1-COD(2013)0432

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. srpnja 2017. radi donošenja Direktive (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o pravnom okviru Unije za carinske prekršaje i sankcije

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak njegove članke 33. i 114. , [Am. 1.]

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da

(1)	Odredbe u području carinske unije usklađene su s pravom Unije. Međutim, njihovo izvršavanje počiva na području primjene nacionalnog prava država članica.

(1a)	Ova bi Direktiva trebala biti u skladu s Uredbom (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) . („Zakonik”) [Am. 2.]

(2)

Posljedično, c C arinski prekršaji i sankcije uređeni su s pomoću 28 različitih skupova pravila. Zbog toga se kršenje carinskog zakonodavstva Unije ne tretira na isti način diljem Unije, a sankcije koje se mogu odrediti razlikuju se prema naravi i težini u svakom slučaju ovisno o državi članici koja uvodi sankciju , što može dovesti do mogućih financijskih gubitaka država članica i do remećenja trgovine . [Am. 3.]

(3)

Ta razlika između pravnih sustava država članica ne samo da nepovoljno utječe na optimalno upravljanje carinskom unijom i transparentnost potrebnu kako bi se zajamčilo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta u pogledu načina na koji različita carinska tijela postupaju u slučaju prekršaja , nego se njome i narušavaju jednaki uvjeti sprečava postizanje jednakih uvjeta za gospodarske subjekte u njoj carinskoj uniji na koje se primjenjuju različita pravila diljem Unije, zato što ona utječe na njihov pristup mogućnostima carinskih pojednostavljenja. [Am. 4.]

(4)

Zakonik je namijenjen multinacionalnom elektroničkom okruženju u kojem postoji komunikacija u stvarnom vremenu između carinskih tijela te u kojem se odluka koju je donijela jedna država članica primjenjuje u svim ostalim državama članicama. Zato je za taj pravni okvir potrebno usklađeno izvršavanje. Zakonik isto tako uključuje odredbu prema kojoj države članice trebaju osigurati učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne sankcije.

(5)

Pravni okvir za izvršavanje carinskog zakonodavstva Unije predviđen ovom Direktivom u skladu je sa zakonodavstvom koje je na snazi u pogledu zaštite financijskih interesa Unije, a posebno s Direktivom (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća (4). Carinski prekršaji obuhvaćeni okvirom utvrđenim ovom Direktivom uključuju carinske prekršaje koji utječu na te financijske interese, a koji nisu obuhvaćeni područjem primjene zakonodavstva kojim se štite putem kaznenog prava te carinske prekršaje koji uopće ne utječu na financijske interese Unije.

(6)

Trebalo Ovom bi Direktivom trebalo utvrditi popis ponašanja koja bi se trebala smatrati kršenjem carinskog zakonodavstva Unije i bila povod za sankcije. Ti bi se carinski prekršaji u potpunosti trebali temeljiti na obvezama koje proizlaze iz carinskog zakonodavstva s izravnim upućivanjima na Zakonik. Ovom se je Direktivom ne određuje utvrđeno da bi li države članice trebale primjenjivati administrativne nekaznene sankcije ili sankcije u području kaznenog prava u pogledu tih carinskih prekršaja. Države članice trebale bi imati mogućnost da umjesto nekaznenih sankcija omoguće određivanje kaznenih sankcija, u skladu s nacionalnim pravom i pravom Unije, ako je to, zbog naravi i težine prednemtnog prekršaja, potrebno da bi određena sankcija bila učinkovita, odvraćajuća i proporcionalna. [Am. 5.]

(7)

Prvom bi kategorijom ponašanja trebali biti obuhvaćeni carinski prekršaji na osnovi stroge odgovornosti, što ne zahtijeva nikakav element krivnje, s obzirom na objektivnu narav uključenih obveza i činjenicu da osobe odgovorne za njihovo ispunjavanje ne mogu negirati njihovo postojanje i obvezujući karakter. [Am. 6.]

(8)	Drugom i trećom kategorijom ponašanja trebali bi biti obuhvaćeni carinski prekršaji počinjeni zbog nemara, odnosno s namjerom kod kojih za nastanak odgovornosti treba utvrditi taj subjektivan element. [Am. 7.]

(9)	Poticanje ili pomaganje i podupiranje ponašanja koje se smatra namjerno počinjenim carinskim prekršajem i pokušaj namjernog počinjenja carinskih prekršaja trebali bi se smatrati carinskim prekršajima.

(10)	Kako bi se osigurala pravna sigurnost, treba osigurati da se sve radnje ili propusti koji su posljedica pogreške carinskih vlasti utvrđene u Zakoniku ne smatraju carinskim prekršajem. [Am. 8.]

(11)	Države bi članice trebale osigurati da pravne i fizičke osobe mogu biti odgovorne za isti carinski prekršaj kad je on počinjen u korist pravne osobe.

(12)

Kako bi se uskladili nacionalni sustavi sankcija država članica, raspone sankcija trebalo bi utvrditi uzimajući u obzir različite kategorije težinu carinskih prekršaja i njihovu težinu. Za potrebe uvođenja učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija države članice trebale bi isto tako osigurati da njihova nadležna tijela uzimaju u obzir određene otežavajuće ili olakšavajuće okolnosti pri utvrđivanju vrste i razine sankcija koje treba primijeniti. [Am. 9.]

(12a)

Samo u slučajevima kada su teži prekršaji povezani s vrijednošću robe, a ne s izbjegnutim carinama, na primjer u slučaju prekršaja u vezi s pravom intelektualnog vlasništva ili robom koja podliježe mjerama zabrane ili kvantitativnog ograničenja, carinska tijela trebala bi temeljiti određene sankcije na vrijednosti robe. [Am. 10.]

(13)

Rok zastare za postupke u pogledu carinskog prekršaja trebao bi biti četiri godine od dana počinjenja carinskog prekršaja ili, u slučaju neprekidnih ili višekratnih prekršaja, od prestanka ponašanja koje se smatra prekršajem. Države bi članice trebale osigurati da se rok zastare prekida radnjom koja se odnosi na istrage ili pravne postupke u pogledu istog carinskog prekršaja , ili radnjom koju vrši osoba odgovorna za prekršaj . Države članice mogu utvrditi Državama članicama mora biti omogućeno da utvrde slučajeve u kojima se taj rok prekida. Pokretanje ili nastavak tih postupaka trebali bi biti onemogućeni Za svaki bi postupak trebala nastupiti zastara, neovisno o prekidu roka zastare, nakon isteka roka od osam godina, dok bi rok zastare za izvršavanje kazne trebao biti tri godine. [Am. 11.]

(14)

Obustavu upravnih postupaka u pogledu carinskih prekršaja trebalo bi osigurati u slučaju kad je protiv iste osobe pokrenut kazneni postupak u pogledu istih činjenica. Nastavak upravnih postupaka nakon završetka kaznenog postupka trebao bi biti moguć samo strogo u skladu s načelom ne bis in idem , što znači da se isti prekršaj ne može kazniti dvaput . [Am. 12.]

(15)	Kako bi se izbjegli pozitivni sukobi nadležnosti, treba utvrditi pravila za određivanje koja bi država članica koja ima nadležnost trebala ispitati slučaj.

(15a)

Opći je cilj ove Direktive osigurati učinkovitu provedbu carinskog zakonodavstva Unije. Međutim, pravni okvir predviđen ovom Direktivom ne omogućuje integrirani pristup provedbi, uključujući nadzor, kontrolu i istragu. Stoga bi Komisija trebala podnijeti izviješće Europskom parlamentu i Vijeću o tim pitanjima, među ostalim o provedbi zajedničkog okvira za upravljanje rizikom, kako bi procijenila je li potrebno donošenje daljnjeg zakonodavstva. [Am. 13.]

(16)	Ovom bi se Direktivom trebala osigurati suradnja između država članica i Komisije radi učinkovitog djelovanja u sprečavanju carinskih prekršaja.

(17)	Kako bi se olakšala istraga carinskih prekršaja, nadležnim bi se tijelima trebala omogućiti privremena zapljena robe, prijevoznih sredstava ili bilo kojeg drugog instrumenta koji se koristio pri počinjenju prekršaja.

(18)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom od 28. rujna 2011.država članica i Komisije o objašnjenjima (5) države članice preuzele su obvezu da u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama u pogledu prenošenja dostave i jedan dokument ili više njih s objašnjenjem odnosa između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. Kad je riječ o ovoj Direktivi zakonodavac smatra da je dostava takvih dokumenata opravdana.

(18a)

Ovom se Direktivom želi ojačati carinska suradnja usklađivanjem nacionalnih zakonodavstava na području carinskih sankcija. S obzirom na to da su postojeće pravne tradicije država članica vrlo različite, nije moguće potpuno usklađivanje. [Am. 14.]

(19)

S obzirom na to da je cilj ove Direktive osigurati popis carinskih prekršaja zajednički svim državama članicama i osnovu za učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne sankcije koje države članice trebaju određivati u području carinske unije, koje je u potpunosti usklađeno, te ciljeve države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti na temelju svojih različitih pravnih tradicija, nego se oni, s obzirom na raspon i učinak, mogu bolje ostvariti na razini Unije, pri čemu Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim tim člankom, ova Direktiva ne prelazi okvire koji su potrebni za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1. Ovom se Direktivom utvrđuju želi doprinijeti dobrom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i utvrditi okvir u pogledu kršenja carinskog zakonodavstva Unije i sankcije te se njome predviđa određivanje nekaznenih sankcija za te prekršaje usklađivanjem zakonodavnih, regulatornih i administrativnih odredbi država članica . [Am. 15.]

2. Ova se Direktiva primjenjuje na kršenje obveza utvrđenih Uredbom (EU) br. 952/2013 („Zakonik”) te istih obveza utvrđenih ostalim dijelovima carinskog zakonodavstva Unije prema definiciji iz članka 5. stavka 2. Zakonika.

2.a Ovom se Direktivom uređuju obveze država članica naspram trgovinskih partnera Europske unije, ponajprije Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i Svjetske carinske organizacije, u cilju uspostave homogenog i učinkovitog unutarnjeg tržišta uz istovremeno olakšavanje trgovine i pružanje sigurnosti. [Am. 16.]

Članak 2.

Carinski prekršaji i sankcije Opća načela

1. Države članice utvrđuju pravila o sankcijama za carinske prekršaje utvrđene člancima 3. do i 6. strogo poštujući načelo ne bis in idem.

Države članice dužne su osigurati da se radnje ili propusti utvrđeni u člancima 3. i 6. smatraju carinskim prekršajima ako su počinjeni zbog nemara ili namjerno.

Države članice mogu, u skladu s nacionalnim pravom i pravom Unije, omogućiti određivanje kaznenih sankcija umjesto nekaznenih sankcija ako je to, zbog naravi i težine predmetnog prekršaja, potrebno da bi određena sankcija bila učinkovita, odvraćajuća i proporcionalna.

2. Za potrebe ove Direktive:

(a)

carinska tijela utvrđuju je li prekršaj počinjen zbog nemara, što znači da odgovorna osoba nije provela razumne mjere kako bi nadzirala svoje djelovanje ili da je ta osoba poduzela mjere koje su očito nedovoljne da bi se izbjegle okolnosti u kojima dolazi do prekršaja, u slučaju da se rizik od počinjenja prekršaja može razumno predvidjeti;

(b)	carinska tijela utvrđuju je li prekršaj počinjen namjerno, što znači da je odgovorna osoba bila svjesna da njezina radnja ili propust predstavljaju prekršaj ili je voljno i svjesno željela zaobići carinske propise;

(c)	administrativne pogreške ili pogreške ne smatraju se carinskim prekršajima osim kada je jasno iz okolnosti da su počinjene namjerno ili su rezultat nemara. [Am. 17.]

Članak 2.a

Olakšavanje trgovine

Kako bi ispunile obveze preuzete u skladu sa Sporazumom WTO-a o olakšavanju trgovine, države članice zajednički rade na uspostavi sustava za suradnju koji obuhvaća sve države članice. Cilj tog sustava koordiniranje je ključnih pokazatelja uspješnosti u vezi s carinskim sankcijama (analiza broja žalbi, stopa recidivizma itd.), širenje najboljih praksi među carinskim službama (djelotvornost kontrola i sankcija, smanjenje upravnih troškova itd.), dijeljenje iskustava gospodarskih subjekata i njihovo međusobno povezivanje, praćenje uspješnosti rada carinskih službi te prikupljanje statističkih podataka o kršenjima za koja su odgovorna poduzeća iz trećih zemalja. U okviru sustava za suradnju sve države članice pravovremeno se obavještavaju o istragama o carinskim prekršajima i utvrđenim prekršajima radi olakšavanja trgovine, sprečavanja ulaska zabranjene robe na unutarnje tržište i poboljšanja učinkovitosti kontrola. [Am. 18.]

Članak 3.

Carinski prekršaji stroge odgovornosti

Države članice osiguravaju da se sljedeće radnje ili propusti smatraju carinskim prekršajima bez obzira na bilo koji element krivnje:

(a)

propust osobe koja podnosi carinsku deklaraciju, deklaraciju za privremeni smještaj, ulaznu skraćenu deklaraciju, izlaznu skraćenu deklaraciju, deklaraciju za ponovni izvoz ili obavijest o ponovnom izvozu, da osigura točnost i potpunost informacija navedenih u deklaraciji, obavijesti ili zahtjevu u skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom (a) Zakonika;

(b)

propust osobe koja podnosi carinsku deklaraciju, deklaraciju za privremeni smještaj, ulaznu skraćenu deklaraciju, izlaznu skraćenu deklaraciju, deklaraciju za ponovni izvoz ili obavijest o ponovnom izvozu, da osigura vjerodostojnost, točnost i valjanost svih popratnih dokumenata u skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom (b) Zakonika;

(c)

propust osobe da podnese ulaznu skraćenu deklaraciju u skladu s člankom 127. Zakonika, obavijest o dolasku broda za plovidbu morem ili zrakoplova u skladu s člankom 133. Zakonika, deklaraciju za privremeni smještaj u skladu s člankom 145. Zakonika, carinsku deklaraciju u skladu s člankom 158. Zakonika, obavijest o djelatnostima u slobodnim zonama u skladu s člankom 244. stavkom 2. Zakonika, deklaraciju prije otpreme u skladu s člankom 263. Zakonika, deklaraciju za ponovni izvoz u skladu s člankom 270. Zakonika, izlaznu sažetu deklaraciju u skladu s člankom 271. Zakonika ili obavijest o ponovnom izvozu u skladu s člankom 274. Zakonika;

(d)	propust gospodarskog subjekta da čuva isprave i informacije koje se odnose na dovršetak carinskih formalnosti svim dostupnim sredstvima u roku utvrđenom carinskim zakonodavstvom u skladu s člankom 51. Zakonika;

(e)	uklanjanje robe unesene na carinsko područje Unije iz carinskog nadzora bez dozvole carinskih tijela suprotno članku 134. stavku 1. prvom i drugom podstavku Zakonika;

(f)	uklanjanje robe iz carinskog nadzora suprotno članku 134. stavku 1. četvrtom podstavku te članku 158. stavku 3. i članku 242. Zakonika;

(g)

propust osobe koja unosi robu na carinsko područje Unije da postupa u skladu s obvezama koje se odnose na upućivanje robe na odgovarajuće mjesto u skladu s člankom 135. stavkom 1. Zakonika ili da bez odgode obavijesti carinske carinska tijela u slučaju nemogućnosti ispunjenja obveza u skladu s člankom 137. stavcima 1. i 2. Zakonika te o mjestu na kojem se nalazi roba ;

(h)	propust osobe koja unosi robu u slobodnu zonu koja povezuje kopnenu granicu između države članice i treće zemlje, da unese tu robu izravno u tu slobodnu zonu bez prolaska kroz neki drugi dio carinskog područja Unije u skladu s člankom 135. stavkom 2. Zakonika;

(i)	propust deklaranta za privremeni smještaj ili carinski postupak da carinskim tijelima dostavi dokumente kad se to zahtijeva zakonodavstvom Unije ili kad je to potrebno za carinske provjere u skladu s člankom 145. stavkom 2. i člankom 163. stavkom 2. Zakonika;

(j)

propust gospodarskog subjekta odgovornog deklaranta za privremeni smještaj ili osobe koja drži robu u nekom drugom prostoru koji su odredila ili odobrila carinska tijela, odgovorne za robu koja nije iz roba Unije i koja je u privremenom smještaju, da je stavi u carinski postupak ili ponovno izveze u roku u skladu s člankom 149. Zakonika;

(k)

propust deklaranta za privremeni smještaj ili carinski postupak da u svojem posjedu i na raspolaganju carinskim tijelima u trenutku podnošenja carinske deklaracije ili dopunske deklaracije, ima priložene isprave potrebne za zahtjev za predmetni postupak u skladu s člankom 163. stavkom 1. i člankom 167. stavkom 1. drugim podstavkom Zakonika;

(l)	propust deklaranta za carinski postupak da u slučaju pojednostavljene deklaracije prema članku 166. Zakonika ili unosa u evidencije deklaranta prema članku 182. Zakonika unutar određenog roka podnese dopunsku deklaraciju u nadležnom carinskom uredu u skladu s člankom 167. stavkom 1. Zakonika;

(m)	uklanjanje ili uništenje sredstava za prepoznavanje koja se pričvršćuju na robu, ambalažu ili na prijevozna sredstva bez prethodnog ovlaštenja carinskih tijela u skladu s člankom 192. stavkom 2. Zakonika;

(n)	propust korisnika postupka unutarnje proizvodnje da završi carinski postupak u roku utvrđenom u skladu s člankom 257. Zakonika;

(o)	propust korisnika postupka vanjske proizvodnje da izveze robu s nedostacima u roku utvrđenom u skladu s člankom 262. Zakonika;

(p)	izgradnja zgrade u slobodnoj zoni bez prethodnog odobrenja carinskih tijela u skladu s člankom 244. stavkom 1. Zakonika;

(q)	neplaćanje uvoznih ili izvoznih carina osobe odgovorne za plaćanje u roku propisanom u skladu s člankom 108. Zakonika.;

(qa)	propust gospodarskog subjekta da carinskim tijelima na njihov zahtjev dostavi potrebne dokumente i informacije u odgovarajućem obliku i u razumnom vremenskom roku te da osigura svu potrebnu pomoć za okončanje carinskih formalnosti ili provjera u skladu s člankom 15. stavkom 1. Zakonika;

(qb)	propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da poštuje obveze koje iz te odluke proizlaze u skladu s člankom 23. stavkom 1. Zakonika;

(qc)	propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da bez odgode obavješćuje carinska tijela o svim čimbenicima koji nastanu nakon što su ona donijela odluku i koji utječu na njezino održavanje ili njezin sadržaj u skladu s člankom 23. stavkom 2. Zakonika;

(qd)	propust korisnika postupka provoza Unije da robu podnese odredišnom carinskom uredu u nepromijenjenom stanju u propisanom roku u skladu s člankom 233. stavkom 1. točkom (a) Zakonika;

(qe)	istovar ili pretovar robe s prijevoznih sredstava koja ju prevoze bez odobrenja carinskih tijela ili na mjestima koja ta tijela nisu odredila ili odobrila u skladu s člankom 140. Zakonika;

(qf)	skladištenje robe u prostorima za privremeni smještaj ili carinskim skladištima bez odobrenja carinskih tijela u skladu s člancima 147. i 148. Zakonika;

(qg)	propust korisnika odobrenja ili korisnika postupka da ispune obveze koje proizlaze iz skladištenja robe obuhvaćenog postupkom carinskog skladištenja u skladu s člankom 242. stavkom 1. točkama (a) i (b) Zakonika;

(qh)	dostava lažnih informacija ili dokumenata na zahtjev carinskih tijela u skladu s člankom 15. ili 163. Zakonika;

(qi)

korištenje netočnih ili nepotpunih informacija ili nevjerodostojnih, netočnih ili nevaljanih dokumenata od strane gospodarskog subjekta radi dobivanja ovlaštenja od carinskih tijela:

i.	za ovlaštenog gospodarskog subjekta u skladu s člankom 38. Zakonika,

ii.	za korištenje pojednostavljene deklaracije u skladu s člankom 166. Zakonika,

iii.	za korištenje drugih carinskih pojednostavljenja u skladu s člankom 177., 179., 182. ili 185. Zakonika ili

iv.	za stavljanje robe u posebne postupke u skladu s člankom 211. Zakonika;

(qj)	unos robe na carinski teritorij Unije ili izlazak robe iz njega bez njezina podnošenja carinskim tijelima u skladu s člancima 139., 245. ili člankom 267. stavkom 2. Zakonika;

(qk)	prerada robe u carinskom skladištu bez odobrenja carinskih tijela u skladu s člankom 241. Zakonika;

(ql)	stjecanje ili čuvanje robe obuhvaćene jednim od carinskih prekršaja iz točke (qd) i točke (qj) ovog članka. [Am. 19.]

Članak 4.

Carinski prekršaji počinjeni zbog nemara

Države članice osiguravaju da se sljedeće radnje ili propusti smatraju carinskim prekršajima kad su počinjeni zbog nemara:

(a)	propust gospodarskog subjekta odgovornog za robu koja nije iz Unije koja je u privremenom smještaju da je stavi u carinski postupak ili ponovno izveze u roku u skladu s člankom 149. Zakonika;

(b)	propust gospodarskog subjekta da carinskim tijelima osigura svu potrebnu pomoć za okončanje carinskih formalnost ili provjera u skladu s člankom 15. stavkom 1. Zakonika;

(c)	propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da poštuje obveze koje iz te odluke proizlaze u skladu s člankom 23. stavkom 1. Zakonika;

(d)	propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da bez odgode obavješćuje carinska tijela o svim čimbenicima koji nastanu nakon što su ona donijela odluku koji utječu na njezino održavanje ili njezin sadržaj u skladu s člankom 23. stavkom 2. Zakonika;

(e)	propust gospodarskog subjekta da robu unesenu na carinsko područje Unije podnese carinskim tijelima u skladu s člankom 139. Zakonika;

(f)	propust korisnika postupka provoza Unije da robu podnese odredišnom carinskom uredu podnese u nepromijenjenom stanju u propisanom roku u skladu s člankom 233. stavkom 1. Zakonika;

(g)	propust gospodarskog subjekta da robu unesenu u slobodnu zonu podnese carinskim tijelima u skladu s člankom 245. Zakonika;

(h)	propust gospodarskog subjekta da robu koja se iznosi iz carinskog područja Unije pri izlasku podnese carinskim tijelima u skladu s člankom 267. stavkom 2. Zakonika;

(i)	istovar ili pretovar robe s prijevoznih sredstava koja ju prevoze bez odobrenja carinskih tijela ili na mjestima koja ta tijela nisu odredila ili odobrila u skladu s člankom 140. Zakonika;

(j)	skladištenje robe u prostorima za privremeni smještaj ili carinskim skladištima bez odobrenja carinskih tijela u skladu s člancima 147. i 148.;

(k)	propust korisnika odobrenja ili korisnika postupka da ispune obveze koje proizlaze iz skladištenja robe obuhvaćenog postupkom carinskog skladištenja u skladu s člankom 242. stavkom 1. točkama (a) i (b). [Am. 20.]

Članak 5.

Carinski prekršaji počinjeni s namjerom

Države članice osiguravaju da se sljedeće radnje ili propusti smatraju carinskim prekršajima kad su počinjeni s namjerom:

(a)	dostava lažnih informacija ili dokumenata na zahtjev carinskih tijela u skladu s člancima 15. ili 163. Zakonika;

(b)

korištenje lažnih izjava bilo kojeg drugog nepravilnog sredstva od strane gospodarskog subjekta radi dobivanja ovlaštenja od carinskih tijela:

i.	za ovlaštenog gospodarskog subjekta u skladu s člankom 38. Zakonika,

ii.	za korištenje pojednostavljene deklaracije u skladu s člankom 166. Zakonika,

iii.	za korištenje drugih carinskih pojednostavljenja u skladu s člancima 177., 179., 182. i 185. Zakonika,

iv.	za stavljanje robe u posebne postupke u skladu s člankom 21. Zakonika;

(c)	unos robe na carinski teritorij Unije ili izlazak robe iz njega bez njezina podnošenja carinskim tijelima u skladu s člancima 139., 245. ili člankom 267. stavkom 2. Zakonika;

(d)	propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da poštuje obveze koje iz te odluke proizlaze u skladu s člankom 23. stavkom 1. Zakonika;

(e)	propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da bez odgode obavješćuje carinska tijela o svim čimbenicima koji nastanu nakon što su ona donijela odluku koji utječu na njezino održavanje ili njezin sadržaj u skladu s člankom 23. stavkom 2. Zakonika;

(f)	prerada robe u carinskom skladištu bez odobrenja carinskih tijela u skladu s člankom 241. Zakonika;

(g)	stjecanje ili čuvanje robe obuhvaćene jednim od carinskih prekršaja iz članka 4. točke (f) i točke (c) ovog članka. [Am. 21.]

Članak 6.

Poticanje, pomaganje, podupiranje i pokušaj

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su poticanje ili pomaganje i podupiranje radnji ili propusta iz članka 5 8.b stavka 2 . carinski prekršaji.

2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je pokušaj počinjenja radnji ili propusta iz članka 5 3 . točke (b qi ) ili (c qj ) carinski prekršaj. [Am. 22.]

Članak 7.

Pogreška carinskih tijela

Radnje ili propusti iz članaka 3. do i 6. ne smatraju se carinskim prekršajima ako su nastali kao posljedica pogreške carinskih tijela , u skladu s člankom 119. Zakonika. Carinska su tijela odgovorna za štetu uzrokovanu takvim pogreškama . [Am. 23.]

Članak 8.

Odgovornost pravnih osoba

1. Države članice osiguravaju da se pravne osobe smatraju odgovornima za carinske prekršaje iz članaka 3. i 6. koje bilo koja osoba, djelujući kao pojedinac ili kao dio tijela pravne osobe i koja ima vodeću poziciju unutar nje, počini u njihovu korist na temelju bilo kojeg od navedenog:

(a)	ovlasti za zastupanje pravne osobe;

(b)	ovlasti za donošenje odluka u ime pravne osobe;

(c)	ovlasti za provedbu kontrole unutar pravne osobe. [Am. 24.]

2. Države članice isto tako osiguravaju da se pravne osobe smatraju odgovornima kad osoba u ovlasti osobe iz stavka 1. počini carinski prekršaj u korist tih pravnih osoba zbog nedostatka nadzora ili kontrole osobe iz stavka 1.

3. Odgovornošću pravne osobe na temelju stavaka 1. i 2. ne dovodi se u pitanje odgovornost fizičkih osoba koje su počinile carinske prekršaje.

3.a Za potrebe ove Direktive „pravna osoba” znači svaki pravni subjekt koji ima pravnu osobnost prema primjenjivom pravu, osim država ili drugih javnih tijela koja obnašaju državnu vlast te javnih međunarodnih organizacija. [Am. 26.]

Članak 8.a

Čimbenici o kojima treba voditi računa prilikom procjene toga radi li se o lakšem prekršaju

1. Pri odlučivanju je li prekršaj iz članka 3. lakši prekršaj, države članice osiguravaju da nadležna tijela od početka postupka odlučivanja o tome je li carinski prekršaj počinjen, uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti koje su primjenjive, uključujući sljedeće:

(a)	carinski prekršaj počinjen je kao posljedica nemara;

(b)	uključena roba ne podliježe zabranama ili ograničenjima iz druge rečenice članka 134. stavka 1. Zakonika i članka 267. stavka 3. točke (e) Zakonika;

(c)	prekršaj ima mali ili nikakav utjecaj na iznos carine koji treba platiti;

(d)	osoba odgovorna za prekršaj učinkovito surađuje s nadležnim tijelom u postupku;

(e)	osoba odgovorna za prekršaj dobrovoljno otkriva prekršaj, pod uvjetom da taj prekršaj nije već predmet istrage s kojom je osoba odgovorna za prekršaj upoznata;

(f)	osoba odgovorna za prekršaj može pokazati da poduzima znatne napore u cilju usklađivanja s carinskim zakonodavstvom Unije dokazivanjem visoke razine kontrole nad svojim djelovanjem, na primjer s pomoću sustava sukladnosti;

(g)	pravna osoba odgovorna za prekršaj je malo ili srednje poduzeće bez prethodnog iskustva u carinskim pitanjima.

2. Nadležna tijela smatraju prekršaj lakšim kada nema otežavajućeg čimbenika u pogledu prekršaja iz članka 8.b. [Am. 27.]

Članak 8.b

Čimbenici o kojima treba voditi računa prilikom procjene toga radi li se o težem prekršaju

1. Pri odlučivanju je li prekršaj naveden u članku 3. ili 6. teži prekršaj, države članice osiguravaju da nadležna tijela od početka postupka odlučivanja o tome je li carinski prekršaj počinjen, uzimaju u obzir svaku od sljedećih okolnosti koje su primjenjive:

(a)	prekršaj je počinjen namjerno;

(b)	prekršaj je trajao duže vremena, što znači da je postojala namjera da ga se održi;

(c)	sličan ili povezani prekršaj je trajne ili ponovljene naravi, što znači da je počinjen više puta;

(d)	prekršaj ima znatan utjecaj na iznos carine koji treba platiti;

(e)	uključena roba podliježe zabranama ili ograničenjima iz druge rečenice članka 134. stavka 1. Zakonika i članka 267. stavka 3. točke (e) Zakonika;

(f)	osoba odgovorna za prekršaj odbija suradnju ili punu suradnju s nadležnim tijelom;

(g)	osoba odgovorna za prekršaj već je ranije počinila prekršaje.

2. Prekršaji iz članka 3. točaka (f), (g), (p), (qi) i (qj) su po svojoj prirodi teži prekršaji. [Am. 28.]

Članak 9.

Nekaznene sankcije za lakše carinske prekršaje iz članka 3.

1. Osim nadoknađivanja izbjegnute carine, države članice osiguravaju određivanje učinkovitih, proporcionalnih , odvraćajućih i odvraćajućih nekaznenih sankcija za one carinske prekršaje iz članka 3. koji se smatraju lakšim prekršajima u skladu s člankom 8.a unutar sljedećih ograničenja:

(a)	kad se je carinski prekršaj odnosi na određenu robu povezan s izbjegnutom carinom , novčana kazna od 1 % do 5 % vrijednosti robe 70 % izbjegnute carine ;

(b)	kad se carinski prekršaj ne odnosi na određenu robu nije povezan s izbjegnutom carinom , novčana kazna od 150 EUR do 7 500 7 500 EUR.

2. Države članice pri utvrđivanju težine sankcija koje treba odrediti u okviru ograničenja iz stavka 1. ovog članka osiguravaju da se sve relevantne okolnosti iz članka 8.a uzimaju u obzir. [Am. 29.]

Članak 10.

Sankcije za carinske prekršaje iz članka 4.

Države članice osiguravaju uvođenje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija za carinske prekršaje iz članka 4. unutar sljedećih ograničenja:

(a)	kad se carinski prekršaj odnosi na određenu robu, novčana kazna do 15 % vrijednosti robe;

(b)	kad se carinski prekršaj ne odnosi na određenu robu, novčana kazna do 22 500 EUR. [Am. 30.]

Članak 11.

Nekaznene sankcije za teže carinske prekršaje iz članaka 5. i 6.

1. Osim nadoknađivanja izbjegnute carine, države članice osiguravaju određivanje učinkovitih, proporcionalnih , odvraćajućih i odvraćajućih nekaznenih sankcija za one carinske prekršaje iz članaka 5 3 . i 6. koji se smatraju težim prekršajima u skladu s člankom 8.b unutar sljedećih ograničenja:

(a)	kad se je carinski prekršajodnosi na određenu robu povezan s izbjegnutom carinom , novčana kazna do 30 od 70 % vrijednosti robe do 140 % izbjegnute carine ;

(aa)	kad je carinski prekršaj povezan s vrijednošću robe a ne izbjegnutom carinom, novčana kazna od 15 % do 30 % vrijednosti robe;

(b)	kad se carinski prekršaj ne odnosi na određenu robu nije povezan ni s vrijednošću robe ni s izbjegnutom carinom , novčana kazna od 7 500 do 45 000 EUR.;

2. Države članice pri utvrđivanju težine sankcija koje treba odrediti u okviru ograničenja iz stavka 1. ovog članka osiguravaju da se sve relevantne okolnosti iz članka 8.a i članka 8.b stavka 1. uzimaju u obzir. [Am. 31.]

Članak 11.a

Ostale nekaznene sankcije za teže prekršaje

1. Osim sankcija utvrđenih u članku 11. i u skladu sa Zakonikom, države članice mogu određivati sljedeće nenovčane sankcije u slučaju počinjenja težeg prekršaja:

(a)	trajna ili privremena zapljena robe;

(b)	obustava izdanog ovlaštenja.

2. Države članice osiguravaju u skladu sa Zakonikom da se odluke o dodjeli statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta ukidaju u slučaju težeg ili ponovljenog prekršaja carinskog zakonodavstva. [Am. 32.]

Članak 11.b

Preispitivanje

1. Komisija zajedno s nadležnim tijelima država članica preispituje iznose novčanih kazni mjerodavnih u skladu s člancima 9. i 11. pet godina od … [datum stupanja na snagu ove Direktive]. Svrha postupka preispitivanja daljnje je usklađivanje iznosa propisanih novčanih kazni određenih u okviru carinske unije, a provodi se radi usklađivanja njezina funkcioniranja.

2. Komisija svake godine objavljuje podatke o sankcijama koje su države članice odredile zbog carinskih prekršaja iz članaka 3. i 6.

3. Države članice jamče sukladnost s carinskim zakonodavstvom u smislu članka 5. točke 2. Zakonika te Uredbe (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (6) . [Am. 33.]

Članak 11.c

Nagodba

Države članice omogućavaju postupak nagodbe koji nadležnim tijelima dopušta postizanje sporazuma s osobom odgovornom za prekršaj radi rješavanja pitanja carinskog prekršaja kao alternativno rješenje pokretanju ili vođenju pravnog postupka u zamjenu za to da ta osoba prihvati odmah provedivu sankciju.

Međutim, ako je pravosudni postupak već pokrenut, nadležna tijela mogu se nagoditi samo uz pristanak sudskog tijela.

Komisija pruža smjernice o postupcima nagodbe kako bi osigurala da je osobi odgovornoj za prekršaj dana mogućnost postizanja nagodbe u skladu s načelom jednakog i transparentnog postupanja, te da svaka zaključena nagodba podrazumijeva objavu ishoda postupka. [Am. 34.]

Članak 12.

Učinkovita primjena sankcija i izvršavanje ovlasti za uvođenje sankcija nadležnih tijela

Države članice osiguravaju da nadležna tijela pri utvrđivanju vrste i razine sankcija za carinske prekršaje iz članaka 3. do 6. uzimaju u obzir sve odgovarajuće okolnosti, uključujući prema potrebi:

(a)	težinu i trajanje prekršaja;

(b)	činjenicu da je osoba odgovorna za prekršaj ovlašteni gospodarski subjekt;

(c)	iznos izbjegnute uvozne ili izvozne carine;

(d)	činjenicu da uključena roba podliježe zabranama ili ograničenjima iz druge rečenice članka 134. stavka 1. Zakonika i članka 267. stavka 3. točke (e) Zakonika ili predstavlja rizik za javnu sigurnost;

(e)	razinu suradnje s nadležnim tijelom osobe odgovorne za prekršaj;

(f)	prethodne prekršaje koje je počinila osoba odgovorna za prekršaj. [Am. 35.]

Članak 12.a

Sukladnost

Države članice osiguravaju da su smjernice i publikacije o postizanju i održavanju sukladnosti s carinskim zakonodavstvom Unije dostupne zainteresiranim stranama u lako dostupnom, jasnom i ažuriranom obliku. [Am. 36.]

Članak 13.

Zastara

1. Države članice osiguravaju da je rok zastare za postupke pokretanje postupaka koji se odnose na carinski prekršaj iz članaka 3. do i 6. četiri godine te da počinje teći od dana počinjenja carinskog prekršaja.

2. Države članice osiguravaju da u slučaju stalnih ili višekratnih carinskih prekršaja rok zastare počinje teći od dana prestanka radnje ili propusta koji se smatra carinskim prekršajem.

3. Države članice osiguravaju da se rok zastare prekida bilo kojom radnjom nadležnog tijela, o kojoj je predmetna osoba obaviještena, koja se odnosi na istragu ili pravni postupak u pogledu istog carinskog prekršaja , ili bilo kojom radnjom osobe odgovorne za prekršaj . Rok zastare počinje nastavlja teći na dan prestanka prekidajuće radnje.

4. Države članice osiguravaju onemogućavanje pokretanja ili nastavka bilo kojeg postupka Ne dovodeći u pitanje članak 14. stavak 2. države članice osiguravaju da za svaki postupak u pogledu carinskog prekršaja vezi s carinskim prekršajem iz članaka članka 3. do ili 6. nastupa zastara, bez obzira na prekid roka zastare iz stavka 3. ovog članka, nakon isteka razdoblja od osam godina od dana iz stavka 1. ili 2. ovog članka.

5. Države članice osiguravaju da je rok zastare za izvršavanje odluke o uvođenju sankcije tri godine. Taj rok počinje teći od dana kad ta odluka postane konačna.

6. Države članice utvrđuju slučajeve u kojima se rokovi zastare utvrđeni stavcima 1., 4. i 5. obustavljaju. [Am. 37.]

Članak 14.

Obustava postupka

1. Države članice osiguravaju obustavu upravnog postupka u pogledu carinskog prekršaja iz članaka 3. i 6. kad je protiv iste osobe u pogledu istih činjenica pokrenut kazneni postupak.

2. Države članice osiguravaju prekid obustavljenog upravnog postupka u pogledu carinskog prekršaja iz članaka 3. i 6. nakon konačnog okončanja kaznenog postupka iz stavka 1. ovog članka. U ostalim se slučajevima obustavljeni upravni postupak u pogledu carinskog prekršaja iz članaka 3. i 6. može nastaviti.

Članak 15.

Nadležnost

1. Države članice osiguravaju nadležnost nad carinskim prekršajima iz članaka 3. i 6. u skladu s bilo kojim od sljedećih kriterija:

(a)	carinski prekršaj počinjen je u cijelosti ili djelomično unutar područja te države članice;

(b)	osoba koja je počinila prekršaj državljanin je te države članice;

(c)	roba povezana s carinskim prekršajem nalazi se na području te države članice.

2. Države članice osiguravaju da je, u slučaju kad više država članica smatra da imaju nadležnost nad istim carinskim prekršajem, nadležna država članica u kojoj je pokrenut kazneni postupak protiv iste osobe u pogledu istih činjenica. Kad se nadležnost ne može utvrditi prema stavku 1., države članice osiguravaju da je nadležna ona država članica čije je nadležno tijelo prvo pokrenulo postupak u pogledu carinskog prekršaja protiv iste osobe u pogledu istih činjenica.

Članak 16.

Suradnja među državama članicama

Države članice surađuju i razmjenjuju sve potrebne informacije o radnji ili propustu koji se smatra carinskim prekršajem iz članaka 3. do i 6., osobito u slučajevima kad je više država članica pokrenulo postupak protiv iste osobe u pogledu istih činjenica. Svrha suradnje među nadležnim tijelima država članica mora biti jačanje djelotvornosti carinskih kontrola robe i usklađivanje postupaka u Uniji. [Am. 38.]

Komisija nadzire suradnju među državama članicama na izradi ključnih pokazatelja uspješnosti koji će se primjenjivati na carinske provjere i sankcije, dijeljenje najboljih praksi te koordinaciju izobrazbe carinskih djelatnika. [Am. 39.]

Članak 17.

Zapljena

Države članice osiguravaju nadležnim tijelima mogućnost privremene zapljene sve robe, prijevoznih sredstava ili bilo kojeg drugog instrumenta koji se koristio pri počinjenju carinskih prekršaja iz članaka 3. do i 6. Ako nakon određivanja sankcije država članica trajno zapljeni tu robu može po potrebi odlučiti hoće li je uništiti, ponovno upotrijebiti ili reciklirati. [Am. 40.]

Članak 18.

Izvješćivanje Komisije i revizija

Komisija do 1. svibnja 2019. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o primjeni ove Direktive, navodeći mjeru u kojoj su države članice poduzele nužne mjere za postupanje u sukladnosti s ovom Direktivom.

Komisija do 31. prosinca 2017. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o ostalim elementima provedbe carinskog zakonodavstva Unije, kao što su nadzor, kontrola i istrage, te mu prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog radi dopune ove Direktive. [Am. 41.]

Članak 18.a

Izvješća država članica

Države članice Komisiji šalju statističke podatke o prekršajima u kojima je navedeno koje su sankcije određene kao posljedica tih prekršaja kako bi se Komisiji omogućilo da ocijeni primjenu ove Direktive. Tako pružene informacije šalju se jedanput godišnje nakon stupanja na snagu ove Direktive. Komisija može upotrijebiti te podatke prilikom revidiranja ove Direktive radi boljeg usklađivanja nacionalnih sustava sankcioniranja. [Am. 42.]

Članak 19.

Prenošenje

1. Države članice donose zakone, propise i administrativne odredbe potrebne za postupanje u skladu s ovom Direktivom najkasnije do 1. svibnja 2017. Države članice Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredbi.

Kad države članice donesu ove odredbe, one će prilikom svoje službene objave sadržavati upućivanje na ovu Direktivu ili će se ono navesti uz njih. Države članice utvrđuju načine za to upućivanje.

2. Države članice dostavljaju Komisiji tekst glavnih odredbi nacionalnoga prava koje donesu u području obuhvaćenom ovom Direktivom.

Članak 20.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 21.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u …,

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) SL C 487, 28.12.2016., str. 57.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017.

(3) Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.).

(4) Direktiva (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (SL L …).

(5) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

(6) Uredba (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 732/2008 (SL L 303, 31.10.2012., str.1.).

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/253

P8_TA(2017)0302

Proračun za 2018. – mandat za trijalog

Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o mandatu za trijalog o nacrtu proračuna za 2018. (2017/2043(BUD))

(2018/C 334/38)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

—	uzimajući u obzir nacrt općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2018. koji je Komisija usvojila 30. svibnja 2017. (COM(2017)0400),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (1),

—	uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (2),

—	uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (3),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2017. o općim smjernicama za pripremu proračuna za 2018., dio III. – Komisija (4),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 21. veljače 2017. o proračunskim smjernicama za 2018. (06522/2017),

—	uzimajući u obzir članak 86.a Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i mišljenja drugih relevantnih odbora (A8-0249/2017),

Nacrt proračuna za 2018.: ostvarenje rezultata u području rasta, otvaranja radnih mjesta i sigurnosti

podsjeća da je u svojoj Rezoluciji od 15. ožujka 2017. Parlament potvrdio da su održivi rast, dostojanstvena, kvalitetna i stabilna radna mjesta, socio-ekonomska kohezija, sigurnost, migracije i klimatske promjene ključna pitanja i glavni prioriteti proračuna EU-a za 2018.;

smatra da prijedlog Komisije općenito gledano predstavlja dobar početak ovogodišnjih pregovora ako se u obzir uzme to da se proračunom EU-a za 2018. Uniji mora omogućiti da nastavi ostvarivati održivi rast i otvarati radna mjesta, brinući se istovremeno o sigurnosti svojih građana i rješavajući probleme povezane s migracijom; izražava žaljenje zbog toga što se u Prijedlogu Komisije ne odgovara u potpunosti na poziv Parlamenta u pogledu poduzimanja mjera za borbu protiv klimatskih promjena;

pozdravlja odluku Komisije da u nacrt proračuna uvrsti rezultate revizije višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) na sredini razdoblja 2014. – 2020., čak i prije nego što ga Vijeće službeno odobri, čime šalje snažnu poruku o važnosti te revizije VFO-a i potrebi za većom fleksibilnošću proračuna EU-a kojom bi se Uniji moglo omogućiti da učinkovito reagira na nove krize i da financira svoje političke prioritete;

ponavlja svoje čvrsto uvjerenje da su ulaganja u istraživanje, inovacije, infrastrukturu, obrazovanje i malo i srednje poduzetništvo ključna za postizanje održivog rasta i otvaranje stabilnih i kvalitetnih radnih mjesta u EU-u; u tom smislu pozdravlja predložena povećanja sredstava za program Obzor 2020., Instrument za povezivanje Europe i Erasmus+ jer će oni izravno doprinijeti ostvarenju tih ciljeva; smatra, međutim, da će biti potrebna dodatna pojačanja, posebno s obzirom na rezove u financiranju tih politika u korist financiranja EFSU-a;

podsjeća na ključnu ulogu malog i srednjeg poduzetništva u otvaranju radnih mjesta i smanjenju investicijskog jaza te naglašava da odgovarajuće financiranje tih poduzeća mora ostati jedan od najviših prioriteta proračuna EU-a; u tom pogledu žali zbog toga što su predložena sredstva za COSME u usporedbi s proračunom za 2017. manja za 2,9 % te izražava svoju namjeru da dodatno ojača taj program u proračunu za 2018.; ističe da je potrebno snažnije podupirati malo i srednje poduzetništvo te poziva na to da se financijske obveze u pogledu tog programa u cijelosti realiziraju tijekom preostalih godina VFO-a; pozdravlja nastojanje Komisije da se financiranje malih i srednjih poduzeća pojednostavi u okviru programa Obzor 2020.;

pohvaljuje ulogu Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) u smanjenju investicijskog jaza u EU-u i između različitih područja EU-a, kao i u strateškom ulaganju kojim se osigurava visoka dodana vrijednost za gospodarstvo, okoliš i društvo; stoga podržava njegovo produljenje do 2020.; ističe da su sredstva dijela EFSU-a koji je namijenjen malim i srednjim poduzećima brzo iskorištena te pozdravlja predviđeno povećanje tih sredstava; žali, međutim, zbog nedostatka sveobuhvatnog pristupa financiranju malih i srednjih poduzeća koji bi omogućio jasan pregled svih dostupnih sredstava; ističe svoje stajalište u tekućim zakonodavnim pregovorima u skladu s kojim financiranje tog produljenja ne bi smjelo dovesti do novih rezova u postojećim programima EU-a; smatra da EFSU, čija se jamstveni fond uglavnom financira iz proračuna EU-a, ne bi trebao podupirati subjekte koji imaju poslovni nastan ili su registrirani u jurisdikcijama navedenima u okviru relevantnih politika EU-a u području nekooperativnih jurisdikcija, ili pak subjekte koji ne poštuju Unijine ili međunarodne porezne standarde o transparentnosti i razmjeni informacija;

pozitivno gleda na inicijative EU-a povezane s istraživanjem, tehnološkim napretkom i nabavom u području obrane, čime će se doprinijeti ostvarenju ekonomije razmjera u tom sektoru i većoj koordiniranosti među državama članicama te će se, uz ispravan razvoj, postići racionalnija potrošnja u pogledu obrane i ostvariti uštede na nacionalnoj razini; također ističe da je potrebno poboljšati konkurentnost i inovativnost u europskoj obrambenoj industriji; podsjeća na svoj raniji stav da bi se nove inicijative u tom području trebale financirati dodatnim sredstvima, a ne nauštrb postojećih programa, među kojima je i Instrument za povezivanje Europe (CEF);

prima na znanje da Komisija nije poduzela korake u vezi sa zahtjevom Parlamenta da pripremi evaluaciju i relevantne prijedloge za projekt „Europska propusnica Interrail za 18. rođendan”; smatra da bi se takvim prijedlozima mogao potaknuti razvoj europske svijesti i identiteta; ističe, međutim, da se svi novi projekti moraju financirati novim financijskim sredstvima, a ne nauštrb postojećih programa, te da bi u socijalnom pogledu trebali biti što uključiviji; ponavlja svoj poziv Komisiji da u tom pogledu donese relevantne prijedloge;

pozdravlja činjenicu da nacrt proračuna za 2018. sadrži dodatna sredstva za Inicijativu za zapošljavanje mladih, čime se reagiralo na ranije pozive Parlamenta na nastavak tog programa; usporedno s time prima na znanje da nacrt izmjene proračuna 3/2017 sadrži dodjelu 500 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza za Inicijativu za zapošljavanje mladih, u skladu s dogovorom Parlamenta i Vijeća u okviru procesa mirenja u proračunskom postupku za 2017.; uvjeren je da su predloženi iznosi u svakom pogledu nedostatni za ostvarivanje ciljeva Inicijative za zapošljavanje mladih ostvari te vjeruje da, u cilju učinkovite borbe protiv nezaposlenosti mladih, ona i dalje mora doprinositi prioritetnom cilju Unije koji se odnosi na rast i otvaranje radnih mjesta; ustraje u tome da je potrebno pružiti djelotvoran odgovor na nezaposlenost mladih diljem Unije, te ističe da se Inicijativa za zapošljavanje mladih još može poboljšati i postati učinkovitija, posebno osiguravajući da donosi stvarnu europsku dodanu vrijednost politikama za zapošljavanje mladih u državama članicama i da ne zamjenjuje financiranje bivših nacionalnih politika;

10.

podsjeća da kohezijska politika ima primarnu ulogu u razvoju i rastu EU-a; naglašava da se očekuje da će 2018. programi kohezijske politike nadoknaditi zaostatke i biti u punom zamahu; ističe obvezu Parlamenta da osigura odgovarajuća odobrena sredstva za te programe, koji su dio jedne od temeljnih politika EU-a; zabrinut je, međutim, zbog neprihvatljivih kašnjenja u provedbi operativnih programa na nacionalnoj razini; poziva države članice da se pobrinu za to da se postupak imenovanja tijela za upravljanje, reviziju i ovjeravanje privede kraju, a njegova provedba ubrza; priznaje da su institucije EU-a koje su sudjelovale u dugotrajnim pregovorima oko pravnih osnova djelomično odgovorne za nisku stopu provedbe; prima na znanje činjenicu da neke države članice smatraju da bi kohezijski fondovi mogli biti alat za jamčenje solidarnosti u politikama Unije;

11.

posebno je zabrinut zbog mogućeg ponovnog gomilanja nepodmirenih računa na kraju tekućeg razdoblja VFO-a i podsjeća da je 2014. iznos tih računa dosegao dotada nezabilježenih 24,7 milijarde EUR; pozdravlja činjenicu da je Komisija u sklopu revizije VFO-a na sredini razdoblja prvi put dala projekciju plaćanja za razdoblje do 2020., ali ističe da je, kako bi se proračunskom tijelu omogućilo da na vrijeme poduzme potrebne mjere, tu projekciju svake godine potrebno ažurirati; upozorava na štetne posljedice koje bi nova krize u plaćanjima mogla izazvati, posebno kada je riječ o korisnicima proračuna EU-a; uvjeren je da je vjerodostojnost EU-a također povezana s njegovom sposobnošću da u svom proračunu osigura odgovarajuću razinu odobrenih sredstava za plaćanje, koja će mu omogućiti da izvršava svoje obveze; ističe štetan učinak kasnih plaćanja na privatni sektor te posebno na mala i srednja poduzeća u EU-u koja su sklopila ugovore s javnim tijelima;

12.

ističe važnost ispunjavanja obveza EU-a kada je riječ o postizanju ciljeva koji su zadani na konferenciji COP21, posebice u svjetlu nedavne odluke vlade SAD-a da se povuče iz sporazuma; u tom smislu ističe da postoji stvaran rizik da se ne ostvari cilj kojim se teži da se najmanje 20 % rashoda EU-a u VFO-u za razdoblje 2014. – 2020. namijeni mjerama za borbu protiv klimatskih promjena, osim ako se ne ulože veći napori; sa zabrinutošću primjećuje skromno povećanje od 0,1 % namijenjeno za biološku raznolikost; naglašava važnost uključivanja zaštite biološke raznolikosti u razne aspekte proračuna EU-a i ponavlja svoj prethodni poziv za uvođenje metodologije za praćenje koja uzima u obzir svu potrošnju u pogledu biološke raznolikosti i njezinu učinkovitost; također naglašava da projekti koji se financiraju sredstvima EU-a ne bi trebali imati negativan učinak na ublažavanje klimatskih promjena ili na prijelaz na kružno gospodarstvo s niskim razinama emisija ugljika;

13.

ističe da je nezapamćena mobilizacija posebnih instrumenata pokazala da proračun EU-a izvorno nije bio predviđen za rješavanje problema kao što su trenutačna izbjeglička i migracijska situacija; vjeruje da je prerano smatrati da je kriza završila; stoga se protivi predloženim smanjenjima u naslovu 3 u usporedbi s proračunom za 2017. jer ona nisu u skladu s obećanjem EU-a da će učinkovito riješiti probleme povezane s migracijskom i izbjegličkom krizom; naglašava, međutim, da nakon odgovora na hitno i nezapamćeno stanje treba uslijediti sustavniji i proaktivniji pristup, nadopunjen učinkovitom uporabom proračuna EU-a; ističe da je sigurnost građana jedan od prioriteta EU-a;

14.

ponovno potvrđuje da hvatanje u koštac s temeljnim uzrocima migracijske i izbjegličke krize predstavlja dugoročno održivo rješenje, zajedno sa stabilizacijom susjedstva u EU-u, te da su ulaganja u zemlje porijekla migranata i izbjeglica ključ za ostvarenje tog cilja; u tom pogledu pozdravlja plan za vanjska ulaganja i sporazum između institucija u pogledu Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR) te poziva na njegovu brzu primjenu; stoga s iznenađenjem prima na znanje smanjenja u naslovu 4, koja se ne mogu u potpunosti opravdati u okviru ranijih proračunskih povećanja ili niske stope izvršenja; ponovno potvrđuje da hvatanje u koštac s temeljnim uzrocima migracija uključuje, među ostalim, rješavanje problema kao što su siromaštvo, nezaposlenost, obrazovanje i ekonomske mogućnosti, potom nestabilnost, sukobi i klimatske promjene;

15.

pozdravlja predloženo povećanje dijela Europskog instrumenta za susjedstvo namijenjenog istočnim susjedima, što je u skladu s ranijim pozivima Parlamenta; uvjeren je da je potpora EU-a, posebno državama koje su potpisale sporazume o pridruživanju, od ključne važnosti za daljnju gospodarsku integraciju i konvergenciju s EU-om te za postizanje napretka u pogledu demokracije, vladavine prava i ljudskih prava u našem istočnom susjedstvu; naglašava da bi se ta pomoć trebala primjenjivati dokle god predmetne zemlje zadovoljavaju tražene kriterije, posebno u pogledu vladavine prava, borbe protiv korupcije i jačanja demografskih institucija;

16.

naglašava važnost Fonda solidarnosti Europske unije (FSEU), koji je osnovan s namjerom da se odgovori na velike prirodne katastrofe i izrazi europska solidarnost s europskim regijama koje su pogođene katastrofama te prima na znanje predložena povećanja odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstva za plaćanja za FSEU; poziva Komisiju da odmah procijeni je li potrebno dodatno povećanje, posebice uzimajući u obzir potrese u Italiji i požare u Španjolskoj i Portugalu, u kojima su na tragičan način izgubljeni životi te koji su imali dramatičan i snažan utjecaj na život ljudi u osobito zapostavljenim regijama; poziva na prilagodbu pravila za mobilizaciju tog fonda kako bi se omogućila fleksibilnija i pravodobnija mobilizacija, koja bi obuhvaćala širi raspon katastrofa sa znatnim posljedicama i kojom bi se skratilo vrijeme između katastrofe i trenutka u kojem sredstva postanu dostupna;

17.

prima na znanje da se u nacrtu proračuna za 2018. u naslovima 1, 3 i 4 ostavlja vrlo malo prostora u odnosu na gornje granice VFO-a, ili da taj prostor uopće ne postoji; smatra da je to posljedica važnih novih inicijativa koje su pokrenute od 2014. (EFSU, prijedlozi u vezi s migracijama, nedavna istraživanja u području obrane i Europske snage solidarnosti) i koje su se financirale iz razlike do gornje granice VFO-a dogovorene 2013.; podsjeća da VFO, pogotovo nakon revizije na sredini razdoblja provedbe, predviđa primjenu odredaba o fleksibilnosti, koje bi se, iako ograničene, trebale iskoristiti u najvećoj mogućoj mjeri kako bi se zadržala razina ambicioznosti uspješnih programa i kako bi se suočilo s novim i nepredviđenim izazovima; izražava namjeru Parlamenta da se još više koristi tim odredbama o fleksibilnosti u okviru postupka donošenja izmjena; još jednom poziva na uvođenje novih stvarnih vlastitih sredstava u proračun EU-a;

18.

u tom pogledu prima na znanje brojne reference u nacrtu proračuna koje upućuju na nužnost pisma izmjene kojim bi se dijelom mogao prejudicirati stav Parlamenta u proračunskom postupku; izražava žaljenje zbog toga što je Komisija, umjesto da ih odmah uključi u nacrt proračuna, objavila da će se moguće nove inicijative u području sigurnosti i migracija, kao i moguće proširenje instrumenta za izbjeglice u Turskoj, moći predložiti u okviru budućeg pisma izmjene; traži od Komisije da pravodobno dostavi detalje o tim predstojećim prijedlozima kako bi ih proračunsko tijelo moglo propisno ispitati; ističe da se zbog tih potencijalnih inicijativa ne bi trebali zanemariti, a pogotovo ne nadomjestiti, zahtjevi i izmjene koje je u okviru proračunskog postupka iznio Parlament;

19.

ponovno izražava svoju potporu provedbi strategije Komisije „Proračun usmjeren na rezultate” i poziva na kontinuirano poboljšanje kvalitete i prikaza podataka o uspješnosti kako bi se pružile točne, jasne i razumljive informacije o uspješnosti programa EU-a;

Podnaslov 1.a – Konkurentnost za rast i zapošljavanje

20.

primjećuje da u odnosu na 2017. prijedlog Komisije za 2018. bilježi povećanje u obvezama u podnaslovu 1.a od +2,5 % na 21 841,3 milijuna EUR; pozdravlja činjenicu da se veliki dio tog povećanja odnosi na Obzor 2020., Instrument za povezivanje Europe i Erasmus+ jer njihova odobrena sredstava za preuzimanje obveza rastu za 7,3 %, 8,7 % odnosno 9,5 %, ali napominje da je to svejedno neznatno ispod iznosa njihova financijskog programiranja; posebice naglašava veoma nisku stopu uspješnosti u prijavama za Obzor 2020.;

21.

iznenađen je, međutim, što su odobrena sredstva za preuzimanje obveza i odobrena sredstva za plaćanja za program COSME smanjena za 2,9 % odnosno 31,3 %, iako je potpora malim i srednjim poduzećima jedan od ključnih prioriteta EU-a;

22.

ponavlja, u pogledu produljenja EFSU-a, da se Parlament protivi daljnjim rezovima za CEF i smatra da bi se dodatna 1,1 milijarda EUR dodijeljena jamstvu EU-a trebala uzeti iz nedodijeljenih razlika (u iznosu od 650 milijuna EUR) i očekivanih neto pozitivnih prihoda (u iznosu od 450 milijuna EUR); podsjeća da omotnica za CEF (potprogram ICT) također uključuje novu inicijativu Wifi4EU; podsjeća da sustavno dolazi do prevelikog broja prijava za proračun CEF-a zbog nedovoljnih odobrenih sredstava, osobito što se tiče infrastrukture;

23.

prima na znanje prijedlog Komisije za osnivanje europskih snaga solidarnosti; međutim, sa zabrinutošću primjećuje, da se, usprkos upozorenjima Parlamenta, zakonodavnim prijedlogom donesenim 30. svibnja 2017. predviđa da će se tri četvrtine proračuna europskih snaga solidarnosti financirati preraspodjelom iz postojećih programa, prije svega iz programa Erasmus+ (197,7 milijuna EUR); zabrinut je zbog rizika koji takvo rješenje predstavlja za te programe EU-a i izražava svoju namjeru da u proračunu za 2018. dodatno ojača program Erasmus+; ponavlja da bi se sve nove političke obveze trebale financirati novim odobrenim sredstvima, a ne preraspodjelom iz postojećih programa;

24.

pozdravlja predloženo povećanje pripremnog djelovanja za istraživanja u području obrane i iznošenje zakonodavnog prijedloga Komisije za razvojni program za obrambenu industriju;

Podnaslov 1.b – Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija

25.

prima na znanje da ukupan iznos odobrenih sredstava za preuzimanje obveza za podnaslov 1.b iznosi 55 407,9 milijuna EUR, što predstavlja povećanje od 2,4 % u odnosu na proračun za 2017., ako se uključi nacrt izmjene proračuna br. 3;

26.

prima na znanje da je predloženi iznos od 46 763,5 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za plaćanja 25,7 % veći nego 2017., što u velikoj mjeri odražava smanjenje iz 2017. uzrokovano kašnjenjem u učinkovitom pokretanju novih operativnih programa; podsjeća da su netočne prognoze država članica dovele do nedovoljne iskorištenosti odobrenih sredstava za plaćanja 2016. godine u okviru podnaslova 1.b u iznosu od više od 11 milijardi EUR i napominje da su predloženi iznosi za 2018. već smanjeni za 1,6 milijardi EUR u odnosu na ranije prognoze;

27.

ističe da provedba programa za razdoblje 2014. – 2020. mora uzeti maha i čvrsto vjeruje da se u budućnosti mora izbjegavati svako pretjerano gomilanje neplaćenih računa; poziva u tom smislu Komisiju i države članice da hitno riješe sva otvorena pitanja u vezi s odgođenim imenovanjem nacionalnih tijela za upravljanje i certificiranje, kao i druge zapreke za predavanje zahtjeva za plaćanje; iskreno se nada da su i nacionalna tijela i Komisija bolje procijenili svoje potrebe za plaćanjima u proračunu za 2018. i da će predložena razina odobrenih sredstava za plaćanje biti u cijelosti izvršena; uviđa da su dugotrajni pregovori o pravnim osnovama između institucija EU-a jedan od razloga trenutačne niske stope izvršenja;

28.

pozdravlja prijedlog Komisije o nastavku financiranja Inicijative za zapošljavanje mladih i prima na znanje predloženu mobilizaciju 233,3 milijuna EUR iz ukupne razlike za obveze; poziva Komisiju i države članice da slijede smjernice iz nedavnog izvješća Europskog revizorskog suda; podsjeća da bi se svako povećanje sredstava dodijeljenih posebno za Inicijativu za zapošljavanje mladih trebalo uskladiti s odgovarajućim iznosima iz Europskog socijalnog fonda (ESF); izražava svoju namjeru da ispita sve mogućnosti kako bi se taj program dodatno ojačao u proračunu za 2018.;

29.

naglašava važnost Fonda europske pomoći za najpotrebitije za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti i traži da se u proračunu za 2018. dodijele odgovarajući resursi kako bi se na odgovarajući način zadovoljile potrebe ciljnih skupina i ispunili ciljevi Fonda;

Naslov 2. – Održivi rast: prirodni resursi

30.

prima na znanje predloženih 59 553,5 milijuna EUR u obvezama (+1,7 % u odnosu na 2017.) i 56 359,8 milijuna EUR u plaćanjima (+2,6 %) za naslov 2., pri čemu se ostavlja razlika od 713,5 milijuna EUR do gornje granice za obveze; prima na znanje da je povećanje sredstava za financiranje Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi za 2018. (+2,1 %) u velikoj mjeri posljedica znatno nižeg iznosa očekivanih dostupnih namjenskih prihoda u 2018.;

31.

prima na znanje da je Komisija u okviru naslova 2. ostavila razliku do gornje granice u iznosu od 713,5 milijuna EUR; ističe da bi se zbog sve veće nestabilnosti na poljoprivrednim tržištima, kao što je ranije bio slučaj krize u sektoru mljekarstva, mogla razmotriti mogućnost korištenja te razlike; poziva Komisiju da se pobrine da utvrđena razlika bude dovoljna za rješavanje mogućih kriza;

32.

ističe produženje izvanrednih mjera potpore za određene vrste voća za koje je stanje na tržištu još uvijek teško; žali, međutim, što Komisija trenutačno ne predlaže mjere potpore sektoru stočarstva, posebice sektoru mljekarstva, koja je potrebna zbog ruske zabrane uvoza iz EU-a te stoga u tom pogledu očekuje promjenu; stoga očekuje da se, ako dođe do promjene razlike u naslovu 2., dio dodijeli proizvođačima mlijeka u državama koje su najviše pogođene ruskim embargom; iščekuje da Komisija u listopadu 2017. pošalje pismo izmjene koje bi se trebalo temeljiti na ažuriranim informacijama o financiranju EFJP-a, čime bi se mogle provjeriti stvarne potrebe poljoprivrednog sektora, uzimajući na odgovarajući način u obzir utjecaj ruskog embarga i druge tržišne nestabilnosti;

33.

pozdravlja povećanje odobrenih sredstava za preuzimanje obveza za Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (+2,4 %) i za program LIFE+ (+5,9 %) u skladu s financijskim programiranjem, ali žali zbog toga što znatno umanjena odobrena sredstva za plaćanja ukazuju na još uvijek sporu provedbu tih projekata u razdoblju 2014. – 2020.;

Naslov 3. — Sigurnost i građanstvo

34.

prima na znanje predloženi iznos od 3 473,1 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza za naslov 3.; naglašava potrebu za zajedničkim, sveobuhvatnim i održivim rješenjima za situaciju s migracijama i izbjeglicama te izazove povezane s time;

35.

pozdravlja prijedlog Komisije za dodatnih 800 milijuna EUR namijenjenih za rješavanje sigurnosnih pitanja, osobito nakon niza terorističkih napada u EU-u;

36.

smatra da važnost i hitnost tih pitanja nije u skladu s velikim smanjenjem odobrenih sredstava za preuzimanje obveza (-18,9 %) i odobrenih sredstava za plaćanja (-21,7 %) predloženih u naslovu 3. u usporedbi s proračunom za 2017., prije svega u odnosu na Fond za azil, migracije i integraciju (AMIF), Fond za unutarnju sigurnost (ISF) i program Pravosuđe; poziva na dodjelu odgovarajućih proračunskih sredstava za te fondove; tvrdi da ta smanjenja nisu opravdana kašnjenjima u provedbi dogovorenih mjera i u donošenju novih zakonodavnih prijedloga; poziva stoga Komisiju da zajamči odgovarajuća proračunska sredstva i pruži jamstvo da će se dodatne potrebe također brzo riješiti;

37.

žali zbog toga što još uvijek ne postoji učinkovit sustav za preraspodjelu i što je to dovelo do neravnomjernog opterećenja nekih država članica, posebno Italije i Grčke; podsjeća da je 2016. u Europu stiglo 361 678 izbjeglica i migranata, od kojih 181 405 u Italiju i 173 447 u Grčku, s time da je Italija primila već 85 % izbjeglica i migranata koji su dosad stigli u Europu tijekom 2017.; žali zbog toga što je Italija dosad od Fonda za azil, migracije i integraciju dobila samo 147,6 milijuna EUR, što predstavlja samo 3 % ukupnih troškova upravljanja migracijskom krizom;

38.

smatra nadalje da bi se suradnja među državama članicama u pitanjima sigurnosti mogla još poboljšati dodatnom potporom iz proračuna EU-a; postavlja pitanje kako je moguće ostvariti te ciljeve uz znatno smanjenje relevantnih proračunskih linija za ISF u usporedbi s proračunom za 2017.; naglašava potrebu osiguravanja potrebnih financijskih sredstava za provedbu predloženih novih informacijskih i graničnih sustava, poput sustava EU-a za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju (ETIAS) i sustava ulazaka/izlazaka.

39.

smatra da će 2018. biti ključna godina za uspostavu Europskog migracijskog programa s obzirom na to da se trenutačno razvija nekoliko njegovih ključnih komponenti; ističe potrebu da se pažljivo ispita učinak tekućih zakonodavnih prijedloga na proračun, kao što su reforma dablinskog zajedničkog sustava azila, novi sustav ulazaka/izlazaka i sustav ETIAS, uključujući mogućnost njihova kasnijeg usvajanja; naglašava važnost odgovarajućeg financiranja kako bi se ispunio cilj Unije u tom pogledu i kako bi se hitno uspostavila učinkovita europska politika o azilu i migracijama, u potpunom skladu s međunarodnim pravom i na temelju solidarnosti između država članica;

40.

ističe da prijedlog Komisije treću godinu za redom ne ostavlja razliku do gornje granice za naslov 3., što je dokaz da iznos najmanjeg naslova VFO-a nije u skladu s trenutačnim potrebama, kako je potvrdio i Parlament u okviru postupka revizije u sredini razdoblja; pozdravlja u tom smislu prijedlog Komisije za mobilizaciju instrumenta fleksibilnosti u iznosu od 817 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza, što je moguće samo zahvaljujući dodatnoj fleksibilnosti utvrđenoj u revidiranoj Uredbi o VFO-u; ustraje u tome da je razina rashoda još uvijek nedostatna i žali zbog toga što je Komisija odgodila sva buduća pisma izmjene;

41.

podsjeća na trajnu snažnu potporu Parlamenta kulturnim i medijskim programima; pozdravlja predloženo povećanje sredstava za program Kreativna Europa u odnosu na proračun za 2017., uključujući za Europsku godinu kulturne baštine u okviru multimedijskih djelovanja; nadalje inzistira na dodjeli dostatnih sredstava programu Europa za građane; poziva Komisiju da revidira inicijative u okviru proračunske linije „multimedijska djelovanja” kako bi se osiguralo da se proračunom djelotvorno podupire visokokvalitetno i neovisno izvještavanje o poslovima EU-a; ponovno izražava svoju potporu održivom višegodišnjem dogovoru o financiranju Euraneta +; konačno, pozdravlja povećanja u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza za program Hrana i hrana za životinje i program Potrošači u odnosu na proračun za 2017. godinu; konačno, naglašava važnost razvijenog programa Zdravlje i odgovarajućeg proračuna kojima bi se omogućila europska suradnja u području zdravlja, uključujući nove inovacije u zdravstvenoj zaštiti, nejednakosti u području zdravlja, teret kroničnih bolesti, antimikrobnu otpornost, prekograničnu zdravstvenu skrb i pristup zdravstvenoj zaštiti;

Naslov 4. – Globalna Europa

42.

žali zbog ukupnog smanjenja financijskih sredstava u naslovu 4. koja iznose 9,6 milijardi EUR (-5,6 % u usporedbi s proračunom za 2017.) u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza; prima na znanje da je smanjenje financiranja glavnih instrumenata pod naslovom 4. uvelike povezano s ranijim povećanjima iznosa, odobrenima u proračunu za 2017., za Instrument za pomoć izbjeglicama u Turskoj i novi okvir za partnerstvo u okviru Europskog migracijskog programa;

43.

smatra da smanjenja za Instrument za razvojnu suradnju i Europski instrument za susjedstvo, posebno dio za južno susjedstvo potonjega, nisu opravdana s obzirom na dugoročne potrebe u vezi s djelovanjem EU-a u području migracija koje nadilazi migracijske paktove u sklopu Okvira za partnerstvo i njegovu posvećenost međunarodnom razvoju; u tom kontekstu poziva na povećanje financijskih sredstava koja treba izdvojiti za mirovni proces i financijsku pomoć Palestini i UNRWA-u; podsjeća na važnost jamčenja dostatnih sredstava za južno susjedstvo s obzirom na to da je stabilnost na Bliskom istoku ključ ni element za rješavanje temeljnih uzroka migracija;

44.

unatoč tome pozdravlja predloženo povećanje sredstava za istočno susjedstvo u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo, čime će se doprinijeti demokratskim reformama i ekonomskoj integraciji s EU-om, a to posebno vrijedi za države koje su potpisale sporazume o pridruživanju s Unijom;

45.

prima na znanje povećanu potporu za provođenje političkih reformi u Turskoj (IPA II), posebno u kontekstu nazadovanja te zemlje u područjima vladavine prava, slobode govora i temeljnih prava; poziva Komisiju da obustavi pružanje pretpristupnih sredstava ako se obustave pregovori o pristupanju i da, ako se to dogodi, ta sredstva iskoristi za izravno podupiranje civilnoga društva u Turskoj te da ulaže više u programe međuljudske razmjene kao što je Erasmus+ za studente, akademsku zajednicu i novinare; očekuje dodjelu dovoljnih sredstava zemljama korisnicama IPA-e iz zapadnog Balkana kojima je hitno potrebna financijska pomoć za provedbu reformi;

46.

smatra da bi zbog važnosti visokog obrazovanja za sveobuhvatno provođenje reformi u partnerskim zemljama studentska mobilnost i akademska suradnja između EU-a i susjednih zemalja trebale dobivati stalnu potporu; stoga žali zbog smanjenja odobrenih sredstava za tehničku i financijsku pomoć u okviru tri vanjska instrumenta, IPA, ENI i DCI, čiji je cilj promicanje međunarodne dimenzije visokog obrazovanja za provedbu programa Erasmus+;

47.

prima na znanje prijedlog Komisije o određivanju razlike od 232 milijuna EUR ispod gornje granice; uvjeren je da izazovi s kojima se EU susreće u vanjskom djelovanju iziskuju održivo financiranje koje nadilazi trenutačan iznos za naslov 4.; podsjeća da je za proračun za 2017. upotrijebljena pričuva za nepredviđene izdatke kako bi se omogućilo financiranje iznad gornje granice; i dalje smatra da bi nove inicijative trebalo financirati novim sredstvima te u tome da bi u potpunosti trebalo iskoristiti sve mogućnosti za fleksibilnost do iznosa dogovorenog u okviru revizije VFO-a;

48.

poziva Komisiju, koja se u više navrata pozivala na moguće produljenje Instrumenta za pomoć izbjeglicama u Turskoj, da što prije donese stvarni prijedlog za njegovo produljenje ako to jest njezina namjera; podsjeća na obvezu Parlamenta, Vijeća i Komisije da se pobrinu da uspostava Instrumenta za pomoć izbjeglicama u Turskoj i uzajamnih fondova bude transparenta i jasna, u skladu s načelom jedinstva proračuna Unije i uz poštovanje nadležnosti proračunskog tijela, uključujući parlamentarni nadzor; još jednom snažno potiče države članice da pravodobno podmire svoje obveze o financiranju Instrumenta za pomoć izbjeglicama u Turskoj i uzajamnih fondova;

49.

u potpunosti podržava obveze koje je EU preuzeo na briselskoj konferenciji o potpori Siriji, kojima su potvrđene ranije obveze iz Londona; slaže se s dodatnim financiranjem Europskog instrumenta za susjedstvo i humanitarne pomoći u iznosu od 120 milijuna EUR za svaku stavku;

Naslov 5. – Administracija

50.

prima na znanje povećanje rashoda u naslovu 5. za 3,1 % u odnosu na proračun za 2017. te iznose 9 682,4 milijuna EUR (+ 287,9 milijuna EUR); prima na znanje da se više od jedne trećine tog nominalnog povećanja opravdava dodatnim odobrenim sredstvima potrebnima za mirovine (+ 108,5 milijuna EUR); prima na znanje da je veći iznos odobrenih sredstava posljedica očekivanog rasta broja umirovljenika (+4,2 %); također prima na znanje da se očekuje da će broj umirovljenika i dalje rasti u narednim godinama; prima na znanje strog pristup administrativnim rashodima i nominalno zamrzavanje svih rashoda koji se ne odnose na plaće;

51.

prima na znanje da stvarna razlika do gornje granice iznosi 93,6 milijuna EUR nakon prijeboja 570 milijuna EUR u 2017. za korištenje pričuve za nepredviđene izdatke za naslov 3.; ističe da se udio naslova 5. u proračunu EU-a blago povećao i iznosi 6,0 % (u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza) zbog mirovina;

Pilot-projekti – pripremna djelovanja

52.

naglašava da su pilot-projekti i pripremna djelovanja važni kao sredstva za uobličenje političkih prioriteta i uvođenje novih inicijativa koje bi se mogle pretvoriti u trajne aktivnosti i programe EU-a; kani nastaviti s utvrđivanjem uravnoteženoga paketa pilot-projekata i pripremnih djelovanja; napominje da je u aktualnome prijedlogu razlika za neke naslove podosta ograničena, ili čak i ne postoji, te namjerava istražiti načine da se iznađe mjesta za moguće pilot-projekte i pripremna djelovanja bez smanjivanja sredstava za druge političke prioritete; smatra da bi Komisija od početka provedbe pilot-projekata i pripremnih djelovanja trebala postupno obavještavati zastupnike u Europskom parlamentu kako bi se osiguralo potpuno poštovanje svrhe prijedloga;

Agencije

53.

prima na znanje ukupno povećanje u nacrtu proračuna za 2018. za decentralizirane agencije za +3,1 % (ne uzimajući u obzir namjenske prihode) i za 146 radnih mjesta, ali ističe veliku razliku između agencija s ustaljenim poslovanjem (-11,2 %) i agencija s novim zadaćama (+10,5 %); smatra da ti podaci ispravno odražavaju činjenicu da je većina agencija od 2013. smanjila broj osoblja za 5 % ili čak i više (neke taj zadatak trebaju dovršiti 2018.), dok je zapošljavanje novog osoblja omogućeno agencijama koje se bave migracijama i sigurnošću (+183 radna mjesta), financijskim nadzorom (+28 radnih mjesta) i nekim agencijama s novim zadaćama (ERA, EASA, GSA) (+18 radnih mjesta); ponavlja svoj zahtjev, izražen u postupku davanja razrješnice za financijsku godinu 2015. (5), da se čuvaju resursi, a po potrebi i pruže dodatni resursi kako bi se jamčilo ispravno funkcioniranje agencija, uključujući trajno tajništvo mreže agencija EU-a (pod novim nazivom ured za zajedničku potporu);

54.

ponavlja svoje uvjerenje da se agencijama EU-a aktivnima u području pravosuđa i unutarnjih poslova moraju hitno pružiti potrebna sredstva za operativne rashode i odgovarajući broj osoblja kako bi mogle uspješno obavljati dodatne zadaće i izvršavati odgovornosti koje su im povjerene posljednjih godina; pozdravlja u tom smislu predloženo povećanje broja osoblja za Europsku agenciju za graničnu i obalnu stražu (Frontex) i za Europski potporni ured za azil (EASO), što smatra minimalnim preduvjetom za uspješno obavljanje zadaća tih agencija; ističe da je predloženi proračun i broj osoblja za Europol nedovoljan kako bi ispunjavao dodijeljene mu zadaće jer su Komisija i države članice prethodnih godina odlučile ojačati suradnju između država članica, posebno u područjima suzbijanja terorizma, organiziranog kriminala, kibernetičkog kriminala, trgovanja ljudima i zaštite djece bez pratnje; ističe praznine utvrđene u postojećoj strukturi razmjene informacija i traži od Komisije da agenciji eu-LISA pruži potrebne ljudske i financijske resurse kako bi u tom smislu mogla izvršavati dodatne zadaće i odgovornosti koje su joj nedavno dodijeljene; ističe važnu ulogu EASO-a u pružanju potpore državama članicama pri postupanju sa zahtjevima za azil, posebno kada se suočavaju s povećanim brojem tražitelja azila; žali zbog smanjenja iznosa operativnih sredstava (-23,6 % u odnosu na 2017.) i broja osoblja (-4 %) za Eurojust, koji se trenutačno suočava s povećanjem radnog opterećenja;

55.

sa zabrinutošću primjećuje da se agencije EU-a u području zapošljavanja i osposobljavanja (CEDEFOP, ETF, EU-OSHA, EUROFOUND) i one u području djelovanja za okoliš (ECDC, ECHA, EEA, EFSA, EMA) tretiraju kao posebne mete za smanjenje broja osoblja (-5 mjesta u prvima i - 12 mjesta u potonjima); vjeruje da je to protivno sveobuhvatnim politikama Unije koje se odnose na stvaranje dostojanstvenih, kvalitetnih i stabilnih radnih mjesta i sprečavanje klimatskih promjena; pozdravlja povećanje osoblja i proračuna ACER-a i Europske agencije za GNSS (GSA), ali ističe da ta povećanja nisu dovoljna da agencije ispunjavaju svoje zadaće na odgovarajući način;

56.

primjećuje da je godina 2018. treći rok za registraciju tvari prema Uredbi REACH, što će utjecati na velik broj europskih kompanija i najveći broj malih i srednjih poduzeća dosad i da će to stoga znatno utjecati na radno opterećenje Europske agencije za kemikalije; stoga poziva Komisiju da se suzdrži od planiranog smanjenja šest radnih mjesta za privremene djelatnike u 2018. i da odgodi smanjenje do 2019. kako bi Europska agencija za kemikalije mogla učinkovito primijeniti cjelokupan program rada za 2018.; u tom pogledu primjećuje da je Europska agencija za kemikalije od 2012. već smanjila broj osoblja u vezi s Uredbom REACH za 10 %;

o o

57.

podsjeća da je uvrštenje rodne dimenzije u sve politike pravna obveza koja izravno proizlazi iz Ugovora; poziva na snažnije uključivanje rodne perspektive u izradu proračuna tijekom cijelog proračunskog postupka i korištenje proračunskim rashodima kao učinkovitim sredstvom za promicanje jednakosti između žena i muškaraca; preporučuje da se izradi proračunski plan za provedbu rodno osviještenih politika u institucijama EU-a, u skladu s usvojenim pilot-projektom, te da se u budućnosti uspostavi posebna proračunska linija za upravljanje koordinacijom rodno osviještenih politika u svim institucijama EU-a;

58.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.

(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.

(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0085.

(5) Vidi Rezoluciju Europskog parlamenta od 27. travnja 2017. o razrješnici za izvršenje proračuna agencija Europske unije za financijsku godinu 2015.: uspješnost, financijsko upravljanje i nadzor (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0155).

PRILOG

ZAJEDNIČKA IZJAVA O DATUMIMA ZA PRORAČUNSKI POSTUPAK I NAČINIMA FUNKCIONIRANJA ODBORA ZA MIRENJE U 2018.

U skladu s dijelom A. Priloga Međuinstitucionalnom sporazumu između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju, Europski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su sljedeće ključne datume za proračunski postupak za 2018.:

1.	Sazvat će se trijalog 13. srpnja ujutro prije usvajanja stajališta Vijeća.

2.	Komisija će nastojati predstaviti izjavu o procjenama za 2018. do kraja svibnja.

3.	Vijeće će nastojati usvojiti svoje stajalište i poslati ga Europskom parlamentu do 37. tjedna (treći tjedan u rujnu) kako bi se omogućio pravovremeni dogovor s Europskim parlamentom.

4.	Odbor za proračune Europskog parlamenta nastojat će glasovati o izmjenama stajališta Vijeća najkasnije do kraja 41. tjedna (sredina listopada).

5.	Trijalog će se sazvati 18. listopada poslijepodne prije čitanja Europskog parlamenta.

6.	Na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u 43. tjednu glasovat će se o njegovu čitanju (plenarna sjednica 23. – 26. listopada).

7.	Razdoblje mirenja počinje 31. listopada. U skladu s odredbama članka 314. stavka 4. točke (c) UFEU-a, rok predviđen za mirenje istječe 20. studenoga 2017.

Odbor za mirenje sastat će se poslijepodne 6. studenoga u prostorima Europskog parlamenta i 17. studenoga u prostorima Vijeća i može se ponovno sastati prema potrebi. Sjednice Odbora za mirenje pripremit će se u okviru jednog ili više trijaloga. Trijalog je planiran za 9. studenoga ujutro. Dodatni trijalozi mogu se sazvati tijekom razdoblja mirenja u trajanju od 21 dana, uključujući 13. i 14. studenoga u Strasbourgu.

Načini funkcioniranja Odbora za mirenje navedeni su u dijelu E priloga gore spomenutom međuinstitucionalnom sporazumu.

19.9.2018

Službeni list Europske unije

C 334/266

P8_TA(2017)0314

Mehanizmi rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem u EU-u *

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o prijedlogu direktive Vijeća o mehanizmima rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem u Europskoj uniji (COM(2016)0686 – C8-0035/2017 – 2016/0338(CNS))

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

(2018/C 334/42)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Vijeću (COM(2016)0686),

—	uzimajući u obzir članak 115. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0035/2017),

—	uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje švedskog Parlamenta, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojem se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

—	uzimajući u obzir svoje rezolucije od 25. studenoga 2015. (1) i 6. srpnja 2016. (2) o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka,

—	uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0225/2017),

prihvaća prijedlog Komisije s predloženim izmjenama;

poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

Poziva Vijeće da razmotri mogućnost postupnog stavljanja izvan snage Konvencije od 23. srpnja 1990. o ukidanju dvostrukog oporezivanja u vezi s usklađivanjem dobiti povezanih poduzeća (3) nakon donošenja ove Direktive, jačajući tako usklađen pristup Unije rješavanju sporova putem ove Direktive.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Amandman 1

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(1)

Situacije u kojima različite države članice dva puta oporezuju istu dobit ili isti kapital mogu stvoriti ozbiljne porezne prepreke za poduzeća koja posluju preko granica. Tim se situacijama stvara prekomjerno porezno opterećenje za poduzeća te po svoj prilici prouzročuju gospodarski poremećaji i neučinkovitost. Osim toga, one imaju negativan učinak na prekogranična ulaganja i rast.

(1)

Na temelju načela pravednog i učinkovitog oporezivanja sva poduzeća moraju plaćati pravedan udio poreza ako se stvara dobit, ali dvostruko oporezivanje i dvostruko neoporezivanje moraju se izbjeći. Situacije u kojima različite države članice dva puta oporezuju isti dohodak ili kapital mogu stvoriti ozbiljne porezne prepreke , uglavnom za mala i srednja poduzeća koja posluju preko granica te stoga imaju negativan učinak na ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta . Tim se situacijama stvara prekomjerno porezno opterećenje , nedostatak pravne sigurnosti i nepotrebni troškovi za poduzeća te se po svoj prilici prouzročuju gospodarski poremećaji i neučinkovitost. Osim toga, one imaju negativan učinak na prekogranična ulaganja i rast.

Amandman 2

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 1.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(1.a)

Europski parlament usvojio je 25. studenog 2015. rezoluciju o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka, u kojoj dovodi u pitanje korisnost Konvencije od 23. srpnja 1990. o ukidanju dvostrukog oporezivanja u vezi s usklađivanjem dobiti povezanih poduzeća (1.a) (Arbitražna konvencija Unije) i smatra da je taj instrument potrebno preoblikovati i učiniti ga učinkovitijim ili ga zamijeniti mehanizmom Unije za rješavanje sporova s djelotvornijim postupcima za postizanje međusobnog dogovora. Dana 6. srpnja 2016. Europski parlament usvojio je rezoluciju o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka u kojoj ističe da je utvrđivanje jasnog roka za postupke rješavanja sporova ključno za jačanje učinkovitosti sustava.

Amandman 3

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 1.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(1.b)

Europski parlament donio je 16. prosinca 2015. godine rezoluciju s preporukama o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit u Uniji, u kojoj je pozvao Komisiju da predloži zakone za unapređenje mehanizama za rješavanje prekograničnih poreznih sporova u Uniji, ne samo kada je riječ o slučajevima dvostrukog oporezivanja, već i dvostrukog neoporezivanja. Također je zatražio jasnija pravila, strože rokove i transparentnost.

Amandman 4

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 1.c (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(1.c)

Pokušaji ukidanja dvostrukog oporezivanja često su dovodili do „dvostrukog neoporezivanja”, u kojemu su, preko prakse smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti, trgovačka društva uspjela postići to da se njihova dobit oporezuje u onim državama članicama s gotovo nultim porezom na dobit poduzeća. Takva praksa, koja i dalje traje, narušava tržišno natjecanje, nanosi štetu domaćim poduzećima i ugrožava oporezivanje, nauštrb rasta i radnih mjesta.

Amandman 5

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(2)	Stoga je potrebno da se mehanizmima dostupnima u Uniji osigura rješavanje sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem i djelotvorno uklanjanje predmetnog dvostrukog oporezivanja.

(2)

Trenutačni postupci rješavanja sporova predugi su, preskupi i često ne dovode do nagodbe, dok se neki slučajevi uopće ne priznaju. Neka poduzeća trenutačno radije prihvaćaju dvostruko oporezivanje umjesto da troše novac i vrijeme na zamorne postupke ukidanja dvostrukog oporezivanja. Stoga je nužno da se mehanizmima dostupnima u Uniji osigura efektivno, brzo i izvršivo rješavanje sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem kao i djelotvorno i pravodobno uklanjanje predmetnog dvostrukog oporezivanja , uz redovito i djelotvorno obavješćivanje poreznog obveznika .

Amandman 6

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(3)

Trenutačnim mehanizmima predviđenima u bilateralnim poreznim sporazumima ne omogućuje se pravodobno i potpuno oslobođenje od dvostrukog oporezivanja u svim slučajevima. Postojeća Konvencija o ukidanju dvostrukog oporezivanja u vezi s usklađivanjem dobiti povezanih poduzeća (90/436/EEZ) (7) („Arbitražna konvencija Unije”) ima ograničeno područje primjene jer je primjenjiva samo na sporove povezane s transfernim cijenama i pripisivanje dobiti stalnim poslovnim nastanima. Praćenjem provedenim u okviru provedbe Arbitražne konvencije Unije otkriveni su znatni nedostaci, posebno u pogledu pristupa postupku te trajanja i djelotvornog zaključenja postupka.

(3)

Trenutačnim mehanizmima predviđenima u bilateralnim sporazumima o dvostrukom oporezivanju ne omogućuje se pravodobno i potpuno oslobođenje od dvostrukog oporezivanja u svim slučajevima. Mehanizmi predviđeni tim sporazumima u mnogim su slučajevima dugotrajni, skupi, teško im je pristupiti i ne vode uvijek do sporazuma. Arbitražna konvencija Unije ima ograničeno područje primjene jer je primjenjiva samo na sporove povezane s transfernim cijenama i pripisivanje dobiti stalnim poslovnim nastanima. Praćenjem provedenim u okviru provedbe Arbitražne konvencije Unije otkriveni su znatni nedostaci, posebno u pogledu pristupa postupku , nedostatka pravnog lijeka, trajanja i izostanka konačnog obvezujućeg i djelotvornog zaključenja postupka. Ti su nedostatci prepreka ulaganju te ih treba ukloniti.

Amandman 7

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 3.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(3.a)

Kako bi se stvorilo pravedno, jasno i stabilno porezno okružje i smanjio broj sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem na unutarnjem tržištu, potrebna je barem minimalna konvergencija poreznih politika poreza na dobit. Uvođenje zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit koje je predložila Komisija (1.a) najučinkovitiji je način uklanjanja opasnosti od dvostrukog oporezivanja dobiti.

Amandman 8

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 4.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(4)

Kako bi se stvorilo pravednije porezno okružje potrebno je poboljšati pravila o transparentnosti i pojačati mjere kojima se sprečava izbjegavanje poreza. Istovremeno je u duhu pravednog sustava oporezivanja potrebno osigurati da se ista dobit poreznih obveznika ne oporezuje dva puta i da mehanizmi rješavanja sporova budu sveobuhvatni, djelotvorni i održivi. Poboljšanje mehanizama rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem potrebno je i kako bi se reagiralo na rizik povećanja broja sporova povezanih s dvostrukim ili višestrukim oporezivanjem zbog redovitijih i ciljanijih revizijskih postupaka koje utvrđuju porezne uprave, koji mogu obuhvaćati velike novčane iznose.

(4)

Kako bi se stvorilo pravednije porezno okružje za poduzeća aktivna u Uniji, potrebno je poboljšati pravila o transparentnosti i pojačati mjere kojima se sprečavaju izbjegavanje i utaja poreza na nacionalnoj i globalnoj razini te na razini Unije. Izbjegavanje dvostrukog neoporezivanja mora ostati prioritet u Uniji. Istovremeno je u duhu pravednog sustava oporezivanja potrebno osigurati da se ista dobit poreznih obveznika ne oporezuje dva puta i da mehanizmi rješavanja sporova budu sveobuhvatni, djelotvorni i održivi. Poboljšanje mehanizama rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem također je ključno kako bi se reagiralo na rizik povećanja broja sporova povezanih s dvostrukim ili višestrukim oporezivanjem zbog redovitijih i ciljanijih revizijskih postupaka koje utvrđuju porezne uprave, koji mogu obuhvaćati velike novčane iznose.

Amandman 9

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 5.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(5)

Stoga je uspostava djelotvornog i učinkovitog okvira za rješavanje poreznih sporova, kojim se osiguravaju pravna sigurnost i okružje pogodno za poslovanje i ulaganja, neophodna mjera za postizanje pravednog i učinkovitog poreznog sustava u Uniji. Mehanizmima rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem također bi se trebao uspostaviti usklađeni i transparentni okvir za rješavanje problema povezanih s dvostrukim oporezivanjem, što bi pogodovalo svim poreznim obveznicima.

(5)

Stoga je uspostava djelotvornog i učinkovitog okvira za rješavanje poreznih sporova, kojim se osiguravaju pravna sigurnost i potiču ulaganja, neophodna mjera za postizanje pravednog i učinkovitog poreznog sustava u Uniji. U tu svrhu države članice trebale bi nadležnim tijelima namijeniti odgovarajuće ljudske, tehničke i financijske resurse.

Amandman 10

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 5.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(5.a)

Unija može postati model i svjetski predvodnik u pogledu porezne transparentnosti i koordinacije. Stoga bi se mehanizmima rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem također trebao uspostaviti usklađen i transparentan okvir za rješavanje problema povezanih s dvostrukim oporezivanjem, što bi pogodovalo svim poreznim obveznicima. Osim ako dotični porezni obveznici ne dokažu da se određene osjetljive trgovačke, proizvodne ili profesionalne informacije u odluci ne bi trebale objaviti, sve konačne odluke trebale bi se objaviti u cijelosti, a Komisija ih treba staviti na raspolaganje u uobičajenom podatkovnom formatu i na internetskoj stranici pod središnjim upravljanjem. Objava konačnih odluka u interesu je javnosti s obzirom na to da se njome poboljšava razumijevanje načina na koji bi se pravila trebala tumačiti i primjenjivati. Ova će Direktiva ostvariti svoj puni potencijal samo ako se slična pravila provedu i u trećim zemljama. Stoga bi Komisija također trebala zagovarati uspostavu obvezujućih postupaka rješavanja sporova na međunarodnoj razini.

Amandman 11

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 5.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(5.b)

Djelotvoran i učinkovit okvir trebao bi obuhvaćati mogućnost da države članice predlože alternativne mehanizme rješavanja sporova kojima se više uzimaju u obzir posebne značajke malih i srednjih poduzeća te mogu dovesti do nižih troškova, manje birokracije, veće učinkovitosti i bržeg uklanjanja dvostrukog oporezivanja.

Amandman 12

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 6.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(6)

Uklanjanje dvostrukog oporezivanja trebalo bi se postići postupkom čiji je prvi korak upućivanje slučaja poreznim tijelima dotične države članice kako bi se spor riješio postupkom međusobnog sporazuma. U nedostatku takvog sporazuma u određenom roku, slučaj bi se trebao proslijediti savjetodavnom povjerenstvu ili povjerenstvu za alternativno rješavanje sporova, koje čine i predstavnici dotičnih poreznih tijela i ugledne neovisne osobe. Porezna bi tijela, upućujući na mišljenje savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova, trebala donijeti konačnu obvezujuću odluku.

(6)

Uklanjanje dvostrukog oporezivanja trebalo bi se postići postupkom koji se može jednostavno provoditi. Prvi je korak upućivanje slučaja poreznim tijelima dotične države članice kako bi se spor riješio postupkom međusobnog sporazuma. U nedostatku takvog sporazuma u određenom roku, slučaj bi se trebao proslijediti savjetodavnom povjerenstvu ili povjerenstvu za alternativno rješavanje sporova, koje čine i predstavnici dotičnih poreznih tijela i ugledne neovisne osobe, čija su imena navedena na javno dostupnom popisu uglednih neovisnih osoba . Porezna bi tijela, upućujući na mišljenje savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova, trebala donijeti konačnu obvezujuću odluku.

Amandman 13

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 7.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(7.a)

Postupak za rješavanje sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem predviđen ovom Direktivom sastoji se, među ostalim opcijama, od rješavanja sporova za poreznog obveznika. On uključuje postupke međusobnog sporazuma u okviru bilateralnih konvencija o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili u okviru Arbitražne konvencije Unije. Postupak rješavanja sporova utvrđen ovom Direktivom trebao bi imati prednost pred drugim opcijama jer pruža usklađen pristup rješavanju sporova na razini cijele Unije, koji obuhvaća jasna i provediva pravila, dužnost ukidanja dvostrukog oporezivanja i fiksni vremenski okvir.

Amandman 14

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 7.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(7.b)

Trenutno nije jasno kako je ova Direktiva povezana s postojećim odredbama o arbitraži u bilateralnim poreznim sporazumima i postojećoj Arbitražnoj konvenciji Unije. Stoga Komisija treba objasniti te odnose kako bi porezni obveznici, po potrebi, mogli odabrati postupak koji je najprikladniji za svrhu.

Amandman 15

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 7.c (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(7.c)

Veliki broj slučajeva povezanih s dvostrukim oporezivanjem obuhvaća treće zemlje. Stoga Komisija treba nastojati izraditi globalni okvir, po mogućnosti u kontekstu OECD-a. Dok se takav okvir OECD-a ne ostvari, Komisija treba stremiti obveznom i obvezujućem postupku nagodbe, umjesto sadašnjeg dobrovoljnog, za sve slučajeve mogućega prekograničnog dvostrukog oporezivanja.

Amandman 16

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 10.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(10.a)

Područje primjene ove Direktive treba proširiti što je prije moguće. Ovom se Direktivom uspostavlja okvir samo za rješavanje sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem dobiti poduzeća. Sporovi povezani s dvostrukim oporezivanjem dohotka, npr. mirovine i plaće, nisu obuhvaćeni njezinim područjem primjene, a utjecaj na pojedince može biti znatan. Ako države članice različito tumače porezni sporazum, to može dovesti do ekonomskog dvostrukog oporezivanja, primjerice, ako jedna država članica tumači neki izvor prihoda kao plaću, a druga država članica tumači isti izvor prihoda kao dobit. Stoga se razlike u tumačenju oporezivanja prihoda među državama članicama također trebaju obuhvatiti područjem primjene ove Direktive.

Amandman 17

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 11.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(11)	Komisija treba provjeriti primjenu ove Direktive nakon pet godina i države članice trebaju Komisiji dostaviti odgovarajuće podatke kojima se ta provjera podupire,

(11)

Komisija treba provjeriti primjenu ove Direktive nakon pet godina te ujedno odrediti treba li se Direktiva i dalje primjenjivati ili je treba izmijeniti. Države članice trebaju Komisiji dostaviti odgovarajuće podatke kojima se ta provjera podupire . Na kraju provjere Komisija bi trebala predstaviti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, uključujući procjenu proširenja područja primjene ove Direktive na sve situacije prekograničnog dvostrukog oporezivanja i dvostrukog neoporezivanja te, po potrebi, zakonodavni prijedlog s izmjenama ,

Amandman 18

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 4.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Ovom se Direktivom ne sprečava primjena nacionalnog zakonodavstva ili odredaba međunarodnih sporazuma ako je to potrebno za sprečavanje utaje poreza, poreznih prijevara ili zlouporabe.	Ovom se Direktivom ne sprečava primjena nacionalnog zakonodavstva ili odredaba međunarodnih sporazuma ako je to potrebno za sprečavanje utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza , poreznih prijevara ili zlouporabe.

Amandman 19

Prijedlog direktive

Članak 3. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1. Svaki porezni obveznik koji podliježe dvostrukom oporezivanju ima pravo u roku od tri godine od zaprimanja prve obavijesti o mjeri čija je posljedica dvostruko oporezivanje podnijeti prigovor bilo kojem nadležnom tijelu dotičnih država članica, u kojem zahtijeva rješavanje slučaja dvostrukog oporezivanja, bez obzira na to koristi li se porezni obveznik pravnim lijekovima predviđenima nacionalnim pravom bilo koje dotične države članice. Porezni obveznik dužan je istodobno podnijeti prigovor obama nadležnim tijelima dotičnih država članica i u svakom prigovoru koji upućuje odgovarajućem nadležnom tijelu mora navesti druge države članice na koje se prigovor odnosi. Komisija održava središnju kontaktnu točku na svim službenim jezicima Unije, koja je lako dostupna javnosti i sadržava ažurirane kontaktne informacije za svako nadležno tijelo te daje puni pregled primjene zakonodavstva Unije i poreznih sporazuma.

Amandman 20

Prijedlog direktive

Članak 3. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
2. Nadležna tijela u roku od jednog mjeseca od zaprimanja prigovora moraju potvrditi njegovo zaprimanje . Ona također obavješćuju nadležna tijela drugih država članica o zaprimanju prigovora.	2. Svako nadležno tijelo u roku od dva tjedna od zaprimanja prigovora mora napismeno potvrditi njegovo zaprimanje i obavijestiti nadležna tijela drugih država članica o zaprimanju prigovora.

Amandman 21

Prijedlog direktive

Članak 3. – stavak 3. – točka a

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(a)	naziv, adresa, porezni identifikacijski broj i ostale informacije potrebne za identifikaciju jednog poreznog obveznika ili više njih koji su uložili prigovor nadležnim tijelima te za identifikaciju drugih poreznih obveznika koji su izravno pogođeni;

(a)	naziv, adresa, porezni identifikacijski broj i ostale informacije potrebne za identifikaciju jednog poreznog obveznika ili više njih koji su uložili prigovor nadležnim tijelima te za identifikaciju drugih poreznih obveznika koji su izravno pogođeni , prema saznanjima podnositelja prigovora ;

Amandman 22

Prijedlog direktive

Članak 3. – stavak 3. – točka d

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(d)	primjenjivi nacionalni propisi i ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

Briše se.

Amandman 23

Prijedlog direktive

Članak 3. – točka 3. – podtočka e – podtočka iii

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(iii.)

izjava poreznog obveznika u kojoj se obvezuje da će što je brže moguće i sa što je moguće više pojedinosti odgovoriti na sve odgovarajuće zahtjeve nadležnog tijela te da će na zahtjev nadležnih tijela dostaviti svaki dokument , s tim da će nadležna tijela uzeti u obzir ograničenja pristupa zatraženim dokumentima i vanjska kašnjenja ;

Amandman 24

Prijedlog direktive

Članak 3. – stavak 3. – točka f

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(f)	sve posebne dodatne informacije koje zatraže nadležna tijela.

(f)	sve posebne dodatne informacije koje zatraže nadležna tijela , a koje su važne za spor povezan s dvostrukim oporezivanjem .

Amandman 25

Prijedlog direktive

Članak 3. – stavak 5.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
5. Nadležna tijela dotičnih država članica u roku od šest mjeseci od zaprimanja prigovora poreznog obveznika donose odluku o prihvaćanju i dopuštenosti tog prigovora . Nadležna tijela obavješćuju porezne obveznike i nadležna tijela drugih država članica o svojoj odluci.	5. Nadležna tijela dotičnih država članica u roku od tri mjeseca od zaprimanja prigovora poreznog obveznika donose odluku o prihvaćanju i dopuštenosti tog prigovora i u toku od dva tjedna napismeno obavješćuju tog poreznog obveznika i nadležna tijela drugih država članica o svojoj odluci.

Amandman 26

Prijedlog direktive

Članak 4. – stavak 1. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Ako nadležna tijela dotičnih država članica odluče prihvatiti prigovor u skladu s člankom 3. stavkom 5., u roku od dvije godine s početkom od zadnje obavijesti neke od država članica o odluci o prihvaćanju prigovora moraju pokušati ukloniti dvostruko oporezivanje postupkom međusobnog sporazuma.	Ako nadležna tijela dotičnih država članica odluče prihvatiti prigovor u skladu s člankom 3. stavkom 5., u roku od jedne godine s početkom od zadnje obavijesti neke od država članica o odluci o prihvaćanju prigovora moraju pokušati ukloniti dvostruko oporezivanje postupkom međusobnog sporazuma.

Amandman 27

Prijedlog direktive

Članak 4. – stavak 1. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Na zahtjev nadležnog tijela dotične države članice razdoblje od dvije godine iz prvog podstavka može se produljiti za najviše šest mjeseci , ako nadležno tijelo dostavi obrazloženje u pisanom obliku. To produljenje ovisi o tome hoće li ga prihvatiti porezni obveznici i druga nadležna tijela.	Na zahtjev nadležnog tijela dotične države članice razdoblje od jedne godine iz prvog podstavka može se produljiti za najviše tri mjeseca , ako nadležno tijelo dostavi obrazloženje u pisanom obliku. To produljenje ovisi o tome hoće li ga prihvatiti porezni obveznici i druga nadležna tijela.

Amandman 28

Prijedlog direktive

Članak 4. – stavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

3. Nakon što nadležna tijela država članica postignu sporazum o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u razdoblju predviđenom u stavku 1., svako nadležno tijelo dotičnih država članica dostavlja taj sporazum poreznom obvezniku kao odluku koja je obvezujuća za tijelo i izvršiva za poreznog obveznika, pod uvjetom da se porezni obveznik odrekne prava na svaki domaći pravni lijek. Ta se odluka provodi neovisno o bilo kojim rokovima propisanima nacionalnim pravom dotične države članice.

3. Nakon što nadležna tijela država članica postignu sporazum o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u razdoblju predviđenom u stavku 1., svako nadležno tijelo dotičnih država članica u roku od pet dana dostavlja taj sporazum poreznom obvezniku kao odluku koja je obvezujuća za tijelo i izvršiva za poreznog obveznika, pod uvjetom da se porezni obveznik odrekne prava na svaki domaći pravni lijek. Ta se odluka odmah provodi neovisno o bilo kojim rokovima propisanima nacionalnim pravom dotične države članice.

Amandman 29

Prijedlog direktive

Članak 4. – stavak 4.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

4. Ako nadležna tijela dotičnih država članica ne postignu sporazum o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u razdoblju predviđenom u stavku 1., svako nadležno tijelo dotičnih država članica o tome , u roku od dva tjedna, obavješćuje porezne obveznike i navodi razloge zbog kojih sporazum nije postignut te obavješćuje porezne obveznike o njihovim opcijama za podnošenje žalbe, s relevantnim kontaktnim podatcima tijela za žalbe .

Amandman 30

Prijedlog direktive

Članak 5. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
1. Nadležna tijela dotičnih država članica mogu odlučiti odbaciti prigovor ako on nije dopušten, ako nema dvostrukog oporezivanja ili ako se nije poštovalo trogodišnje razdoblje utvrđeno u članku 3. stavku 1.	1. Nadležna tijela dotičnih država članica mogu odlučiti odbaciti prigovor ako on nije dopušten, ako nema dvostrukog oporezivanja ili ako se nije poštovalo trogodišnje razdoblje utvrđeno u članku 3. stavku 1. Nadležna tijela obavješćuju poreznog obveznika o razlozima odbacivanja prigovora.

Amandman 31

Prijedlog direktive

Članak 5. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
2. Ako nadležna tijela dotičnih država članica u roku od šest mjeseci od zaprimanja prigovora poreznog obveznika ne donesu odluku o prigovoru, smatra se da je prigovor odbijen.	2. Ako nadležna tijela dotičnih država članica u roku od tri mjeseca od zaprimanja prigovora poreznog obveznika ne donesu odluku o prigovoru, smatra se da je prigovor odbijen , a porezni obveznik obavješćuje se u roku od jednog mjeseca od tog tromjesečnog razdoblja .

Amandman 32

Prijedlog direktive

Članak 5. – stavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

3. U slučaju odbijanja prigovora, porezni obveznik ima pravo žalbe na odluku nadležnih tijela dotičnih država članica u skladu s nacionalnim propisima.

3. U slučaju odbijanja prigovora, porezni obveznik ima pravo žalbe na odluku nadležnih tijela dotičnih država članica u skladu s nacionalnim propisima. Porezni obveznik ima pravo podnijeti žalbu bilo kojem nadležnom tijelu. Nadležno tijelo kojem se podnese žalba obavješćuje drugo nadležno tijelo o toj žalbi te se ta dva nadležna tijela usklađuju pri njezinoj obradi. U slučaju malih i srednjih poduzeća, ako je žalba bila uspješna, financijski teret snosi nadležno tijelo koje je prvo odbilo prigovor.

Amandman 33

Prijedlog direktive

Članak 6. – stavak 2. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Savjetodavno povjerenstvo u roku od šest mjeseci od dana kad su nadležna tijela dotičnih država članica dostavila obavijest o zadnjoj odluci o odbijanju prigovora na temelju članka 5. stavka 1. donosi odluku o dopuštenosti i prihvaćanju prigovora. Smatra se da je prigovor automatski odbijen u nedostatku odluke o kojoj se u razdoblju od šest mjeseci dostavi obavijest .	Savjetodavno povjerenstvo u roku od tri mjeseca od dana kad su nadležna tijela dotičnih država članica dostavila obavijest o zadnjoj odluci o odbijanju prigovora na temelju članka 5. stavka 1. donosi odluku o dopuštenosti i prihvaćanju prigovora. Smatra se da je prigovor automatski odbijen ako u roku od tri mjeseca nema obavijesti o odluci .

Amandman 34

Prijedlog direktive

Članak 6. – stavak 2. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Ako savjetodavno povjerenstvo potvrdi postojanje dvostrukog oporezivanja i dopuštenost prigovora, na zahtjev jednog od nadležnih tijela pokreće se postupak međusobnog sporazuma predviđen u članku 4. Nadležno tijelo o tom zahtjevu obavješćuje savjetodavno povjerenstvo, ostala dotična nadležna tijela i porezne obveznike. Dvogodišnje razdoblje predviđeno u članku 4. stavku 1. počinje od dana kad savjetodavno povjerenstvo donese odluku o prihvaćanju i dopuštenosti prigovora.

Ako savjetodavno povjerenstvo potvrdi postojanje dvostrukog oporezivanja i dopuštenost prigovora, na zahtjev jednog od nadležnih tijela pokreće se postupak međusobnog sporazuma predviđen u članku 4. Nadležno tijelo o tom zahtjevu obavješćuje savjetodavno povjerenstvo, ostala dotična nadležna tijela i porezne obveznike. Jednogodišnje razdoblje predviđeno u članku 4. stavku 1. počinje od dana kad savjetodavno povjerenstvo donese odluku o prihvaćanju i dopuštenosti prigovora.

Amandman 35

Prijedlog direktive

Članak 6. – stavak 3. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Savjetodavno povjerenstvo osnivaju nadležna tijela dotičnih država članica ako u roku predviđenom u članku 4. stavku 1. nisu uspjele postići sporazum o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u okviru postupka međusobnog sporazuma.	Ako nadležna tijela dotičnih država članica ako u roku predviđenom u članku 4. stavku 1. nisu uspjela postići sporazum o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u okviru postupka međusobnog sporazuma , savjetodavno povjerenstvo donosi mišljenje o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u skladu s člankom 13. stavkom 1 .

Amandman 36

Prijedlog direktive

Članak 6. – stavak 4. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Savjetodavno povjerenstvo osniva se najkasnije pedeset kalendarskih dana nakon isteka šestomjesečnog razdoblja predviđenog u članku 3. stavku 5. ako je savjetodavno povjerenstvo osnovano u skladu sa stavkom 1.	Savjetodavno povjerenstvo osniva se najkasnije jedan mjesec nakon isteka tromjesečnog razdoblja predviđenog u članku 3. stavku 5. ako je savjetodavno povjerenstvo osnovano u skladu sa stavkom 1.

Amandman 37

Prijedlog direktive

Članak 6. – stavak 4. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Savjetodavno povjerenstvo osniva se najkasnije pedeset kalendarskih dana nakon isteka razdoblja predviđenog u članku 4. stavku 1. ako je savjetodavno povjerenstvo osnovano u skladu sa stavkom 2.	Savjetodavno povjerenstvo osniva se najkasnije jedan mjesec nakon isteka razdoblja predviđenog u članku 4. stavku 1. ako je savjetodavno povjerenstvo osnovano u skladu sa stavkom 2.

Amandman 38

Prijedlog direktive

Članak 7. – stavak 1. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Ako nadležno tijelo države članice ne uspije imenovati barem jednu uglednu neovisnu osobu i njezina zamjenika, porezni obveznik može zatražiti od nadležnog suda u toj državi članici da imenuje neovisnu osobu i zamjenika s popisa iz članka 8. stavka 4.	Ako nadležno tijelo države članice ne uspije imenovati barem jednu uglednu neovisnu osobu i njezina zamjenika, porezni obveznik može zatražiti od nadležnog suda u toj državi članici da imenuje neovisnu osobu i zamjenika s popisa iz članka 8. stavka 4. u roku od tri mjeseca.

Amandman 39

Prijedlog direktive

Članak 7. – stavak 1. – podstavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Ako nadležna tijela svih dotičnih država članica to ne uspiju učiniti, porezni obveznik može zatražiti od nadležnih sudova svake države članice da imenuju dvije neovisne ugledne osobe u skladu s drugim i trećim podstavkom. Neovisne ugledne osobe koje su na taj način imenovane imenuju predsjedavajućeg ždrijebom s popisa neovisnih osoba koje ispunjavaju uvjete za predsjedanje u skladu s člankom 8. stavkom 4.

Ako nadležna tijela svih dotičnih država članica to ne uspiju učiniti, porezni obveznik može zatražiti od nadležnih sudova svake države članice da imenuju dvije neovisne ugledne osobe u skladu s drugim i trećim podstavkom članka 8. stavka 4 . U središnjoj informativnoj točki na svojoj internetskoj stranici Komisija stavlja na raspolaganje pojedinosti o nadležnim sudovima svake države članice na svim službenim jezicima Unije. Neovisne ugledne osobe koje su na taj način imenovane imenuju predsjedavajućeg ždrijebom s popisa neovisnih osoba koje ispunjavaju uvjete za predsjedanje u skladu s člankom 8. stavkom 4.

Amandman 40

Prijedlog direktive

Članak 7. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
2. Zahtjev za imenovanje neovisnih osoba i njihovih zamjenika u skladu sa stavkom 1. upućuje se nadležnom sudu države članice tek nakon isteka pedesetodnevnog razdoblja iz članka 6. stavka 4. i u roku od dva tjedna od isteka tog razdoblja.	2. Zahtjev za imenovanje neovisnih osoba i njihovih zamjenika u skladu sa stavkom 1. upućuje se nadležnom sudu države članice tek nakon isteka jednomjesečnog razdoblja iz članka 6. stavka 4. i u roku od dva tjedna od isteka tog razdoblja.

Amandman 41

Prijedlog direktive

Članak 7. – stavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

3. Nadležni sud donosi odluku u skladu sa stavkom 1. i o njoj obavješćuje podnositelja zahtjeva. Postupak koji primjenjuje nadležni sud za imenovanje neovisnih osoba ako ih ne uspiju imenovati države članice jednak je postupku koji se primjenjuje na temelju nacionalnih propisa u području građanske i trgovačke arbitraže kada sudovi imenuju arbitra u slučajevima kad stranke ne uspiju postići sporazum o tome. Nadležni sud obavješćuje i nadležna tijela koja nisu prvobitno uspjela osnovati savjetodavno povjerenstvo. Ta država članica ima pravo žalbe na odluku suda, pod uvjetom da joj pripada to pravo na temelju njezina nacionalnog prava. U slučaju odbijanja, podnositelj zahtjeva ima pravo žalbe na odluku suda u skladu s nacionalnim postupovnim pravilima.

3. Nadležni sud donosi odluku u skladu sa stavkom 1. i o njoj obavješćuje podnositelja zahtjeva u roku od jednog mjeseca . Postupak koji primjenjuje nadležni sud za imenovanje neovisnih osoba ako ih ne uspiju imenovati države članice jednak je postupku koji se primjenjuje na temelju nacionalnih propisa u području građanske i trgovačke arbitraže kada sudovi imenuju arbitra u slučajevima kad stranke ne uspiju postići sporazum o tome. Nadležni sud obavješćuje i nadležna tijela koja nisu prvobitno uspjela osnovati savjetodavno povjerenstvo. Ta država članica ima pravo žalbe na odluku suda, pod uvjetom da joj pripada to pravo na temelju njezina nacionalnog prava. U slučaju odbijanja, podnositelj zahtjeva ima pravo žalbe na odluku suda u skladu s nacionalnim postupovnim pravilima.

Amandman 42

Prijedlog direktive

Članak 8. – stavak 1. – podstavak 1. – točka c.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(c)	jedna neovisna ugledna osoba ili više njih koje imenuje svako nadležno tijelo s popisa osoba iz stavka 4.

(c)	jedna neovisna ugledna osoba ili više njih koje imenuje svako nadležno tijelo s popisa osoba iz stavka 4. , ne uključujući osobe koje je predložila njihova država članica.

Amandman 43

Prijedlog direktive

Članak 8. – stavak 1. – podstavak 3.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	Države članice mogu odlučiti da će predstavnike navedene u točki (b) prvog podstavka imenovati na trajnoj osnovi.

Amandman 44

Prijedlog direktive

Članak 8. – stavak 3. – točka b

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)	ako ta osoba ima ili je imala veliki udio u jednom ili u svakom poreznom obvezniku ili ako jest ili je bila zaposlenik jednog ili svakog poreznog obveznika ili njihov savjetnik;

(b)	ako ta osoba , ili član rodbine te osobe, ima ili je imala veliki udio u jednom ili u svakom poreznom obvezniku ili ako jest ili je bila zaposlenik jednog ili svakog poreznog obveznika ili njihov savjetnik;

Amandman 45

Prijedlog direktive

Članak 8. – stavak 4. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Neovisne ugledne osobe moraju biti državljani država članica i imati boravište u Uniji. Moraju biti stručne i neovisne.	Neovisne ugledne osobe moraju biti državljani država članica i imati boravište u Uniji i po mogućnosti to moraju biti javni dužnosnici i državni službenici koji rade u području poreznog prava ili članovi upravnog suda . Moraju biti stručne, neovisne , nepristrane i pokazivati visok stupanj poštenja .

Amandman 46

Prijedlog direktive

Članak 8. – stavak 4. – podstavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Države članice obavješćuju Komisiju o imenima neovisnih uglednih osoba koje su imenovale. Države članice u obavijesti mogu navesti koja od pet osoba koje su imenovale može biti imenovana predsjedavajućim . Države članice Komisiji također dostavljaju potpune i ažurirane informacije o profesionalnoj i akademskoj pozadini, kompetencijama, stručnosti i mogućem sukobu interesa. Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o svim promjenama popisa neovisnih osoba.

Države članice obavješćuju Komisiju o imenima neovisnih uglednih osoba koje su imenovale. Države članice dužne su u obavijesti navesti koja od pet osoba koje su imenovale može biti imenovana predsjedavateljem . Države članice Komisiji također dostavljaju potpune i ažurirane informacije o profesionalnoj i akademskoj pozadini, kompetencijama, stručnosti i mogućem sukobu interesa . Te se informacije ažuriraju u slučaju promjena u životopisima neovisnih osoba . Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o svim promjenama popisa neovisnih osoba.

Amandman 47

Prijedlog direktive

Članak 8. – stavak 4. – podstavak 3.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Komisija provjerava informacije iz trećeg podstavka o uglednim neovisnim osobama koje imenuju države članice. Takve se provjere provode u roku od tri mjeseca od primitka informacija od države članice. Ako Komisija sumnja u neovisnost imenovanih osoba, može tražiti od države članice da pruži dodatne informacije, a ako i dalje bude postojala sumnja, može zatražiti od države članice da ukloni tu osobu s popisa i imenuje nekoga drugog.

Amandman 48

Prijedlog direktive

Članak 8. – stavak 4. – podstavak 3.b (novi)

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	Popis uglednih neovisnih osoba javno je dostupan.

Amandman 49

Prijedlog direktive

Članak 9. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
1. Nadležna tijela dotičnih država članica mogu se dogovoriti da umjesto savjetodavnog povjerenstva osnuju povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova koje će donositi mišljenje o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u skladu s člankom 13.	1. Nadležna tijela dotičnih država članica mogu se dogovoriti da umjesto savjetodavnog povjerenstva osnuju povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova koje će donositi mišljenje o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u skladu s člankom 13. Međutim, korištenje uslugama povjerenstva za alternativno rješavanje sporova treba se događati što rjeđe.

Amandman 50

Prijedlog direktive

Članak 9. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
2. Povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova može se razlikovati po sastavu i obliku od savjetodavnog povjerenstva i za rješavanje spora primijeniti mirenje, posredovanje, stručnost, sudske odluke ili bilo koji drugi postupak ili tehniku rješavanja sporova.	2. Povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova može se razlikovati po sastavu i obliku od savjetodavnog povjerenstva i za rješavanje spora primijeniti mirenje, posredovanje, stručnost, sudske odluke ili bilo koji drugi učinkovit i priznat postupak ili tehniku rješavanja sporova.

Amandman 51

Prijedlog direktive

Članak 9. – stavak 4.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

4. Članci od 11. do 15. primjenjuju se na povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova, osim pravila o većini utvrđenih u članku 13. stavku 3. Nadležna tijela dotičnih država članica u pravilima djelovanja povjerenstva za alternativno rješavanje sporova mogu se dogovoriti o različitim pravilima u pogledu većine.

4. Članci od 11. do 15. primjenjuju se na povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova, osim pravila o većini utvrđenih u članku 13. stavku 3. Nadležna tijela dotičnih država članica mogu se dogovoriti o različitim pravilima u pogledu većine u pravilima djelovanja povjerenstva za alternativno rješavanje sporova , pod uvjetom da su zajamčeni neovisnost osoba imenovanih za rješavanje sporova i nepostojanje sukoba interesa .

Amandman 52

Prijedlog direktive

Članak 10. – stavak 1. – uvodni dio

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Države članice osiguravaju da u razdoblju od pedeset kalendarskih dana kako je predviđeno u članku 6. stavku 4. svako nadležno tijelo dotičnih država članica obavijesti porezne obveznike o sljedećem:	Države članice osiguravaju da u jednomjesečnom razdoblju kako je predviđeno u članku 6. stavku 4. svako nadležno tijelo dotičnih država članica obavijesti porezne obveznike o sljedećem:

Amandman 53

Prijedlog direktive

Članak 10. – stavak 1. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Datum iz prvog podstavka točke (b) ne smije biti kasniji od šest mjeseci od osnivanja savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova.	Datum iz prvog podstavka točke (b) ne smije biti kasniji od tri mjeseca od osnivanja savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova.

Amandman 54

Prijedlog direktive

Članak 10. – stavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

3. Ako se poreznim obveznicima ne dostavi obavijest o pravilima djelovanja ili ako je ta obavijest nepotpuna, države članice moraju osigurati da neovisne osobe i predsjedavajući dopune obavijest o pravilima djelovanja u skladu s Prilogom II. te da je pošalju poreznom obvezniku u roku od dva tjedna od datuma isteka pedeset kalendarskih dana predviđenih u članku 6. stavku 4. Ako neovisne osobe i predsjedavajući nisu suglasni u pogledu pravila djelovanja ili ako o njima ne obavijeste porezne obveznike, potonji se mogu obratiti nadležnom sudu države članice u kojoj imaju boravište ili poslovni nastan kako bi izvukle sve pravne posljedice i provele pravila djelovanja.

3. Ako se poreznim obveznicima ne dostavi obavijest o pravilima djelovanja ili ako je ta obavijest nepotpuna, države članice moraju osigurati da neovisne osobe i predsjedavajući dopune obavijest o pravilima djelovanja u skladu s Prilogom II. te da je pošalju poreznom obvezniku u roku od dva tjedna od datuma isteka jednomjesečnog razdoblja predviđenog u članku 6. stavku 4. Ako neovisne osobe i predsjedavajući nisu suglasni u pogledu pravila djelovanja ili ako o njima ne obavijeste porezne obveznike, potonji se mogu obratiti nadležnom sudu države članice u kojoj imaju boravište ili poslovni nastan kako bi izvukle sve pravne posljedice i provele pravila djelovanja.

Amandman 55

Prijedlog direktive

Članak 12. – stavak 1. – uvodni dio

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1. Za potrebe postupka iz članka 6. dotični porezni obveznik ili više njih mogu savjetodavnom povjerenstvu ili povjerenstvu za alternativno rješavanje sporova dostaviti sve informacije, dokaze ili dokumente koji mogu biti važni za donošenje odluke. Na zahtjev savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova porezni obveznik ili više njih i nadležna tijela dotičnih država članica dostavljaju informacije, dokaze ili dokumente. Međutim, nadležna tijela svake prethodno spomenute države članice u bilo kojem od sljedećih slučajeva mogu odbiti dostavljanje informacija savjetodavnom povjerenstvu:

1. Za potrebe postupka iz članka 6. dotični porezni obveznik ili više njih dužni su savjetodavnom povjerenstvu ili povjerenstvu za alternativno rješavanje sporova dostaviti sve informacije, dokaze ili dokumente koji mogu biti važni za donošenje odluke. Na zahtjev savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova porezni obveznik ili više njih i nadležna tijela dotičnih država članica dostavljaju informacije, dokaze ili dokumente. Međutim, nadležna tijela svake prethodno spomenute države članice u bilo kojem od sljedećih slučajeva mogu odbiti dostavljanje informacija savjetodavnom povjerenstvu:

Amandman 56

Prijedlog direktive

Članak 13. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
1. Savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova najkasnije šest mjeseci od datuma njegova osnivanja dostavlja svoje mišljenje nadležnim tijelima dotičnih država članica.	1. Savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova najkasnije tri mjeseca od datuma njegova osnivanja dostavlja svoje mišljenje nadležnim tijelima dotičnih država članica.

Amandman 57

Prijedlog direktive

Članak 13. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

2. Savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova pri sastavljanju svojeg mišljenja uzima u obzir primjenjive nacionalne propise i ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. U nedostatku ugovora ili sporazuma između dotičnih država članica o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova pri sastavljanju svojeg mišljenja može uputiti na međunarodnu praksu u pitanjima oporezivanja poput najnovijeg predloška porezne konvencije OECD-a.

Amandman 58

Prijedlog direktive

Članak 14. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
1. Nadležna tijela moraju se u roku od šest mjeseci od obavješćivanja o mišljenju savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova dogovoriti o uklanjanju dvostrukog oporezivanja.	1. Nadležna tijela moraju se u roku od tri mjeseca od obavješćivanja o mišljenju savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova dogovoriti o uklanjanju dvostrukog oporezivanja.

Amandman 59

Prijedlog direktive

Članak 14. – stavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

3. Države članice osiguravaju da svako nadležno tijelo u roku od trideset kalendarskih dana od donošenja konačne odluke o uklanjanju dvostrukog oporezivanja tu odluku dostavi poreznim obveznicima. Ako se poreznog obveznika ne obavijesti o odluci u roku od trideset kalendarskih dana, on može podnijeti žalbu u državi članici u kojoj ima boravište ili poslovni nastan u skladu s nacionalnim propisima.

3. Države članice osiguravaju da svako nadležno tijelo u roku od trideset kalendarskih dana od donošenja konačne odluke o uklanjanju dvostrukog oporezivanja tu odluku dostavi poreznim obveznicima. Ako se poreznog obveznika ne obavijesti o toj odluci u roku od trideset dana, taj porezni obveznik može podnijeti žalbu u državi članici u kojoj ima boravište ili poslovni nastan u skladu s nacionalnim propisima.

Amandman 60

Prijedlog direktive

Članak 15. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
2. Upućivanje spora u postupak međusobnog sporazuma ili postupak rješavanja sporova ne smije spriječiti državu članicu u tome da pokrene ili nastavi sudski postupak ili postupak za izricanje administrativnih i kaznenih sankcija za iste slučajeve.	2. Upućivanje spora u postupak međusobnog sporazuma ili postupak rješavanja sporova sprječava državu članicu u tome da pokrene ili nastavi sudski postupak ili postupak za izricanje administrativnih i kaznenih sankcija za iste slučajeve.

Amandman 61

Prijedlog direktive

Članak 15. – stavak 3. – točka a

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(a)	šest mjeseci iz članka 3. stavka 5.;

(a)	tri mjeseca iz članka 3. stavka 5.;

Amandman 62

Prijedlog direktive

Članak 15. – stavak 3. – točka b

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)	dvije godine iz članka 4. stavka 1.

(b)	jedna godina iz članka 4. stavka 1.

Amandman 63

Prijedlog direktive

Članak 15. – stavak 6.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
6. Odstupajući od članka 6. dotične države članice mogu uskratiti pristup postupku rješavanja sporova u slučajevima porezne prijevare, hotimične pogreške ili krajnje nepažnje.	6. Odstupajući od članka 6. dotične države članice mogu uskratiti pristup postupku rješavanja sporova u slučajevima porezne prijevare koji je uspostavljen pravno valjanom presudom u kaznenom ili upravnom postupku , hotimične pogreške ili krajnje nepažnje u istom predmetu .

Amandman 64

Prijedlog direktive

Članak 16. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

2. Nadležna tijela objavljuju konačnu odluku iz članka 14., podložno suglasnosti svih dotičnih poreznih obveznika.

2. Nadležna tijela u cijelosti objavljuju konačnu odluku iz članka 14. Međutim, u slučaju da bilo koji od poreznih obveznika tvrdi da su neke posebne stavke u odluci osjetljive trgovačke, proizvodne ili profesionalne informacije, nadležna tijela trebaju razmotriti te argumente i objaviti što više informacija o odluci te izbrisati osjetljive dijelove. Štiteći ustavna prava poreznih obveznika , posebno kad je riječ o informacijama čijom bi se objavom jasno i očito konkurentima otkrile profesionalne i poslovno osjetljive informacije, nadležna tijela nastoje zajamčiti najveću moguću transparentnost objavom konačne odluke .

Amandman 65

Prijedlog direktive

Članak 16. – stavak 3. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Ako dotični porezni obveznik ne pristane na objavljivanje konačne odluke u potpunosti, nadležna tijela objavljuju sažetak konačne odluke s opisom slučaja i predmeta, datumom, obuhvaćenim poreznim razdobljima, pravnom osnovom, sektorom industrije te kratkim opisom konačnog ishoda.	Briše se.

Amandman 67

Prijedlog direktive

Članak 16. – stavak 4.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
4. Komisija provedbenim aktima utvrđuje standardne obrasce za priopćavanje informacija iz stavaka 2 . i 3 . Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 18. stavka 2.	4. Komisija provedbenim aktima utvrđuje standardne obrasce za priopćavanje informacija iz stavka 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 18. stavka 2.

Amandman 68

Prijedlog direktive

Članak 16. – stavak 5.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
5. Nadležna tijela bez odgode obavješćuju Komisiju o informacijama koje će se objaviti u skladu sa stavkom 3.	5. Nadležna tijela bez odgode obavješćuju Komisiju o informacijama koje će se objaviti u skladu sa stavkom 3. Komisija te informacije u uobičajeno korištenom podatkovnom formatu stavlja na raspolaganje na internetskoj stranici pod centralnim upravljanjem.

Amandman 69

Prijedlog direktive

Članak 17. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
1. Komisija objavljuje na internetu i ažurira popis neovisnih uglednih osoba iz članka 8. stavka 4. te navodi koja od tih osoba može biti imenovana za predsjedavajućeg. Taj popis sadržava samo imena tih osoba.	1. Komisija u otvorenom formatu objavljuje na internetu i ažurira popis neovisnih uglednih osoba iz članka 8. stavka 4. te navodi koja od tih osoba može biti imenovana za predsjedavajućeg. Taj popis sadržava imena, članstva i životopis tih osoba i informacije o njihovim kvalifikacijama i praktičnom iskustvu te izjave o bilo kakvom sukobu interesa .

Amandman 70

Prijedlog direktive

Članak 21.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	Članak 21.a
	Preispitivanje
	Do… [tri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive], Komisija na temelju javnog savjetovanja i uzimajući u obzir rasprave s nadležnim tijelima, provodi preispitivanje primjene i područja primjene ove Direktive. Komisija isto tako analizira bi li se stalnim savjetodavnim povjerenstvom dodatno povećala učinkovitost i djelotvornost postupaka rješavanja sporova.
	Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće te po potrebi zakonodavni prijedlog s izmjenama.

Amandman 71

Prijedlog direktive

Prilog I. – naslov 5. – redak 2.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	Gewerbesteuer

Amandman 72

Prijedlog direktive

Prilog I. – naslov 12. – redak 2.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	Imposta regionale sulle attività produttive

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0408.

(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0310.

(3) SL L 225, 20.8.1990., str. 10.

(1.a) SL L 225, 20.8.1990., str. 10.

(7) SL L 225, 20.8.1990., str. 10.

(1.a) Prijedlog direktive Vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit – CCCTB (COM(2016)0683)

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 334

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 61. 19 rujna 2018.

	II. Informacije
	INFORMACIJE INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Europski parlament
	Srijeda, 5. srpnja 2017.
2018/C 334/21	Odluka Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. u pogledu mogućnosti uvida u povjerljive informacije (tumačenje članka 5. stavka 5. i članka 210.a Poslovnika) (2017/2095(REG))	188
	Četvrtak, 6. srpnja 2017.
2018/C 334/22	Odluka Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o osnivanju, nadležnostima, brojčanom sastavu i trajanju mandata Posebnog odbora za terorizam (2017/2758(RSO))	189

	III Pripremni akti
	EUROPSKI PARLAMENT
	Utorak, 4. srpnja 2017.
2018/C 334/23	Odluka Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o odobrenju imenovanja Mariye Gabriel članicom Komisije (C8-0166/2017 – 2017/0805(NLE))	193
2018/C 334/24	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Okvirnog sporazuma između Europske unije i Kosova o općim načelima sudjelovanja Kosova u programima Unije (13391/2016 – C8-0491/2016 – 2013/0115(NLE))	194
2018/C 334/25	Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (na temelju zahtjeva Španjolske EGF/2017/001 ES/Castilla y León vađenje ugljena) (COM(2017)0266 – C8-0174/2017 – 2017/2079(BUD))	195
2018/C 334/26	P8_TA(2017)0283 Makrofinancijska pomoć Republici Moldovi ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o pružanju makrofinancijske pomoći Republici Moldovi (COM(2017)0014 – C8-0016/2017 – 2017/0007(COD)) P8_TC1-COD(2017)0007 Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 4. srpnja 2017. radi donošenja Odluke (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o pružanju makrofinancijske pomoći Republici Moldovi	199
2018/C 334/27	Amandmani koje je usvojio Europski parlament od 4. srpnja 2017. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica (COM(2016)0198 – C8-0146/2016 – 2016/0107(COD))	201
2018/C 334/28	P8_TA(2017)0285 Uvođenje privremenih autonomnih trgovinskih mjera za Ukrajinu ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju privremenih autonomnih trgovinskih mjera za Ukrajinu kojima se dopunjuju trgovinske povlastice predviđene Sporazumom o pridruživanju (COM(2016)0631 – C8-0392/2016 – 2016/0308(COD)) P8_TC1-COD(2016)0308 Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 4. srpnja 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju privremenih autonomnih trgovinskih mjera za Ukrajinu kojima se dopunjuju trgovinske povlastice predviđene Sporazumom o pridruživanju	227
2018/C 334/29	Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 2/2017 Europske unije za financijsku godinu 2017.: unošenje viška iz financijske godine 2016. (09437/2017 – C8-0190/2017 – 2017/2061(BUD))	229
	Srijeda, 5. srpnja 2017.
2018/C 334/30	Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 19. lipnja 2017. o zamjeni Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju postupka za europski platni nalog (C(2017)03984 – 2017/2747(DEA))	231
2018/C 334/31	Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 19. lipnja 2017. o zamjeni priloga I., II., III. i IV. Uredbi (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti (C(2017)03982 – 2017/2748(DEA))	232
2018/C 334/32	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Kigalijske izmjene Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (07725/2017 – C8-0157/2017 – 2017/0016(NLE))	233
2018/C 334/33	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o nacrtu odluke Vijeća o prihvatu, u ime Europske unije, izmjene Protokola iz 1999. o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine (07524/2017 – C8-0143/2017 – 2013/0448(NLE))	234
2018/C 334/34	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube, s druge strane (12502/2016 – C8-0517/2016 – 2016/0298(NLE))	235
2018/C 334/35	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o Nacrtu provedbene odluke Vijeća o odobrenju sklapanja, od strane Eurojusta, Memoranduma o razumijevanju između Europske agencije za operativno upravljanje opsežnim IT sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde i Eurojusta (07536/2017 – C8-0136/2017 – 2017/0804(CNS))	236
2018/C 334/36	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja direktive Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (06182/1/2017 – C8-0150/2017 – 2012/0193(COD))	237
2018/C 334/37	P8_TA(2017)0300 Pravni okvir Unije za carinske prekršaje i sankcije ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pravnom okviru Unije za carinske prekršaje i sankcije (COM(2013)0884 – C8-0033/2014 – 2013/0432(COD)) P8_TC1-COD(2013)0432 Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. srpnja 2017. radi donošenja Direktive (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o pravnom okviru Unije za carinske prekršaje i sankcije	238
2018/C 334/38	Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o mandatu za trijalog o nacrtu proračuna za 2018. (2017/2043(BUD))	253
	Četvrtak, 6. srpnja 2017.
2018/C 334/39	P8_TA(2017)0311 Europski fond za održivi razvoj (EFOR) i uspostavljanje jamstva EFOR-a i Jamstvenog fonda EFOR-a ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom fondu za održivi razvoj (EFOR) i uspostavljanju jamstva EFOR-a i Jamstvenog fonda EFOR-a (COM(2016)0586 – C8-0377/2016 – 2016/0281(COD)) P8_TC1-COD(2016)0281 Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 6. srpnja 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR), jamstva EFOR-a i Jamstvenog fonda EFOR-a	263
2018/C 334/40	P8_TA(2017)0312 Dopuštena upotreba određenih djelâ i drugih zaštićenih sadržaja u korist slijepih i slabovidnih osoba ili osoba koje imaju druge smetnje pri čitanju tiskanog teksta ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o određenim dopuštenim upotrebama djelâ i drugih sadržaja koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist slijepih i slabovidnih osoba ili osoba koje imaju druge smetnje pri čitanju tiskanog teksta i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (COM(2016)0596 – C8-0381/2016 – 2016/0278(COD)) P8_TC1-COD(2016)0278 Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 6. srpnja 2017. radi donošenja Direktive (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o određenim dopuštenim upotrebama određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu	264
2018/C 334/41	P8_TA(2017)0313 Prekogranična razmjena između Unije i trećih zemalja primjeraka u pristupačnim formatima određenih djelâ i drugih zaštićenih sadržaja u korist slijepih i slabovidnih osoba ili osoba koje imaju druge smetnje pri čitanju otisnutog teksta ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o prekograničnoj razmjeni između Unije i trećih zemalja primjeraka u pristupačnim formatima određenih djelâ i drugih sadržaja zaštićenih autorskim pravom i srodnim pravima u korist slijepih i slabovidnih osoba ili osoba koje imaju druge smetnje pri čitanju otisnutog teksta (COM(2016)0595 – C8-0380/2016 – 2016/0279(COD)) P8_TC1-COD(2016)0279 Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 6. srpnja 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o prekograničnoj razmjeni između Unije i trećih zemalja primjeraka u dostupnom formatu određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima	265
2018/C 334/42	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o prijedlogu direktive Vijeća o mehanizmima rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem u Europskoj uniji (COM(2016)0686 – C8-0035/2017 – 2016/0338(CNS))	266

Sadržaj		Stranica

	EUROPSKI PARLAMENT ZASJEDANJE 2017.–2018. Dnevne sjednice od 3. do 6. srpnja 2017. Zapisnik sjednice objavljen je u SL C 78, 1.3.2018. USVOJENI TEKSTOVI	1

	I. Rezolucije, preporuke i mišljenja
	REZOLUCIJE
	Europski parlament
	Utorak, 4. srpnja 2017.
2018/C 334/01	Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o europskim normama za 21. stoljeće (2016/2274(INI))	2
2018/C 334/02	Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. Prema paneuropskom okviru za pokrivene obveznice (2017/2005(INI))	13
2018/C 334/03	Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o ulozi turizma povezanog s ribarstvom u diversifikaciji ribarstva (2016/2035(INI))	20
2018/C 334/04	Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. s preporukama Komisiji o rokovima zastare za prometne nesreće (2015/2087(INL))	30
2018/C 334/05	Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. s preporukama Komisiji o zajedničkim minimalnim standardima za građanski postupak u Europskoj uniji (2015/2084(INL))	39
2018/C 334/06	Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o dužem vijeku trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća (2016/2272(INI))	60
2018/C 334/07	Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o kršenjima ljudskih prava u kontekstu ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, uključujući genocid (2016/2239(INI))	69
2018/C 334/08	Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o privatnim zaštitarskim društvima (2016/2238(INI))	80
2018/C 334/09	Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o uvjetima rada i nesigurnosti radnih mjesta (2016/2221(INI))	88
	Srijeda, 5. srpnja 2017.
2018/C 334/10	Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. koja sadrži prijedlog nezakonodavne rezolucije o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube, s druge strane (12502/2016 – C8-0517/2016 – 2016/0298(NLE) – 2017/2036(INI))	99
2018/C 334/11	Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o mjerama EU-a za suzbijanje HIV-a/AIDS-a, tuberkuloze i hepatitisa C (2017/2576(RSP))	106
2018/C 334/12	Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. na temu Ususret Strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose (2016/2240(INI))	112
2018/C 334/13	Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a kao strateškog prioriteta za rast, zapošljavanje i inovacije u Europi (2017/2732(RSP))	124
	Četvrtak, 6. srpnja 2017.
2018/C 334/14	Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o Izvješću Komisije o Turskoj za 2016. (2016/2308(INI))	128
2018/C 334/15	Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o slučajevima dobitnika Nobelove nagrade Liu Xiaoboa i Lee Ming-chea (2017/2754(RSP))	137
2018/C 334/16	Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o Eritreji, a posebno o slučajevima Abune Antoniosa i Dawita Isaaka (2017/2755(RSP))	140
2018/C 334/17	Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o stanju u Burundiju (2017/2756(RSP))	146
2018/C 334/18	Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o mjerama EU-a za održivost (2017/2009(INI))	151
2018/C 334/19	Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o promicanju kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama Unije: primjena članka 349. UFEU-a (2016/2250(INI))	168
	PREPORUKE
	Europski parlament
	Srijeda, 5. srpnja 2017.
2018/C 334/20	Preporuka Europskog parlamenta Vijeću od 5. srpnja 2017. o 72. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 2017/2041(INI))	178