ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 259

European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Godište 61.
23. srpnja 2018.


Sadržaj

Stranica

 

IV.   Obavijesti

 

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

 

Sud Europske unije

2018/C 259/01

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

1


 

V.   Objave

 

SUDSKI POSTUPCI

 

Sud

2018/C 259/02

Spojeni predmeti C-85/16 P i C-86/16 P: Presuda Suda (deseto vijeće) od 30. svibnja 2018. – Kenzo Tsujimoto protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Kenzo (Žalba — Žig Europske unije — Prijave za registraciju verbalnog žiga KENZO ESTATE — Raniji verbalni žig Europske unije KENZO — Uredba (EZ) br. 207/2009 — Članak 8. stavak 5. — Relativni razlog za odbijanje registracije — Ugled — Opravdani razlog)

2

2018/C 259/03

Spojeni predmeti C-259/16 i C-260/16: Presuda Suda (peto vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio – Italija) – Confederazione Generale Italiana dei Trasporti e della Logistica (Confetra) (C-259/16), Associazione Nazionale Imprese Trasporti Automobilistici (C-259/16), Fercam SpA(C-259/16), Associazione non Riconosciuta Alsea (C-259/16), Associazione Fedit (C-259/16), Carioni Spedizioni Internazionali Srl (C-259/16), Federazione Nazionale delle Imprese di Spedizioni Internazionali – Fedespedi (C-259/16), Tnt Global Express SpA (C-259/16), Associazione Italiana dei Corrieri Aerei Internazionali (AICAI) (C-260/16), DHL Express (Italy) Srl (C-260/16), Federal Express Europe Inc. (C-260/16), United Parcel Service Italia Ups Srl (C-260/16) protiv Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni, Ministero dello Sviluppo Economico (Zahtjev za prethodnu odluku — Poštanske usluge u Europskoj uniji — Direktiva 97/67/EZ — Članci 2., 7. i 9. — Direktiva 2008/6/EZ — Pojam pružatelj poštanskih usluga — Poduzeća za cestovni prijevoz, prijevoz tereta i ekspresne usluge koja pružaju usluge prikupljanja, razvrstavanja, prijevoza i dostave poštanskih pošiljaka — Ovlaštenje potrebno za pružanje poštanskih usluga javnosti — Doprinos za troškove pružanja univerzalne usluge)

3

2018/C 259/04

Predmet C-370/16: Presuda Suda (treće vijeće) od 30. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale di Novara – Italija) – Bruno Dell'Acqua protiv Eurocom Srl, Regione Lombardia (Zahtjev za prethodnu odluku — Povlastice i imuniteti Europske unije — Protokol br. 7 — Članak 1 — Nužnost prethodnog odobrenja Suda — Strukturni fondovi — Financijska potpora Europske unije — Postupak pljenidbe prema nacionalnom tijelu za iznose koji potječu iz te potpore)

4

2018/C 259/05

Predmet C-382/16: Presuda Suda (drugo vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Rheinland-Pfalz – Njemačka) – Hornbach-Baumarkt-AG protiv Finanzamt Landau (Zahtjev za prethodnu odluku — Sloboda poslovnog nastana — Porez na dobit — Propis države članice — Izračunavanje oporezivog prihoda društava — Pogodnost koju je rezidentno društvo besplatno dodijelilo nerezidentnom društvu s kojim se nalazi u odnosu međuovisnosti — Prilagodba oporezivih prihoda rezidentnog društva — Izostanak prilagodbe oporezivog prihoda u slučaju istovjetne pogodnosti koju je rezidentno društvo dodijelilo drugom rezidentnom društvu s kojim je na taj način povezano — Ograničenje slobode poslovnog nastana — Opravdanje)

5

2018/C 259/06

Predmet C-426/16: Presuda Suda (veliko vijeće) od 29. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nederlandstalige rechtbank van eerste aanleg Bruxelles – Belgija) – Liga van Moskeeën en Islamitische Organisaties Provincie Antwerpen, VZW i dr. protiv Vlaams Gewest (Zahtjev za prethodnu odluku — Zaštita dobrobiti životinja pri usmrćivanju — Posebne metode klanja propisane vjerskim obredima — Islamski praznik prinošenja žrtve — Uredba (EZ) br. 1099/2009 — Članak 2. točka (k) — Članak 4. stavak 4. — Obveza obavljanja obrednog klanja u klaonici koja ispunjava zahtjeve iz Uredbe (EZ) br. 853/2004 — Valjanost — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članak 10. — Sloboda vjeroispovijedi — Članak 13. UFEU-a — Poštovanje nacionalnih običaja u pogledu vjerskih obreda)

5

2018/C 259/07

Predmet C-483/16: Presuda Suda (drugo vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Fővárosi Törvényszék – Mađarska) – Zsolt Sziber protiv ERSTE Bank Hungary Zrt (Zahtjev za prethodnu odluku — Zaštita potrošača — Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima — Direktiva 93/13/EEZ — Članak 7. stavak 1. — Ugovori o zajmu izraženom u stranoj valuti — Nacionalno zakonodavstvo kojim se propisuju posebni postupovni zahtjevi za osporavanje nepoštenosti — Načelo ekvivalentnosti — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članak 47. — Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu)

6

2018/C 259/08

Predmet C-517/16: Presuda Suda (deseto vijeće) od 30. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Apelacyjny w Gdańsku – Poljska) – Stefan Czerwiński protiv Zakład Ubezpieczeń Społecznych Oddział w Gdańsku (Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna sigurnost radnika migranata — Koordinacija sustava socijalne sigurnosti — Uredba (EZ) br. 883/2004 — Materijalno područje primjene — Članak 3. — Izjava država članica u skladu s člankom 9. — Prijelazna mirovina — Kvalifikacija — Zakonski predmirovinski sustavi — Isključenje pravila zbrajanja razdoblja na temelju članka 66.)

7

2018/C 259/09

Predmet C-526/16: Presuda Suda (prvo vijeće) od 31. svibnja 2018. – Europska komisija protiv Republike Poljske (Povreda obveze države članice — Direktiva 2011/92/EZ — Procjena učinaka na okoliš iskopa radi traženja ili ispitivanja plina iz škriljevca — Dubinski iskopi — Kriteriji za odabir — Određivanje pragova)

7

2018/C 259/10

Predmet C-542/16: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Högsta domstolen – Suède) – Länsförsäkringar Sak Försäkringsaktiebolag protiv Dödsboet efter Ingvar Mattsson i Jan-Erik Strobel i dr. protiv Länsförsäkringar Sak Försäkringsaktiebolag (Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 2002/92/EZ — Područje primjene — Pojam posredovanja u osiguranju — Direktiva 2004/39/EZ — Područje primjene — Pojam investicijsko savjetovanje — Savjeti pruženi povodom posredovanja u osiguranju koji se odnose na ulaganje kapitala u okviru kapitalnog životnog osiguranja — Kvalifikacija djelatnosti posrednika u osiguranju kada ne postoji njegova namjera da zaključi pravi ugovor o osiguranju)

8

2018/C 259/11

Predmet C-633/16: Presuda Suda (peto vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sø- og Handelsretten – Danska) – Ernst & Young P/S protiv Konkurrencerådet (Zahtjev za prethodnu odluku — Kontrola koncentracija poduzetnika — Uredba (EZ) br. 139/2004 — Članak 7. stavak 1. — Provedba koncentracije prije prijave Europskoj komisiji i utvrđivanje nespojivosti sa zajedničkim tržištem — Zabrana — Doseg — Pojam ‚koncentracija’ — Otkazivanje jedne od stranaka koncentracije sporazuma o suradnji s trećom osobom)

9

2018/C 259/12

Predmet C-647/16: Presuda Suda (drugo vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal administratif de Lille – Francuska) – Adil Hassan protiv Préfet du Pas-de-Calais (Zahtjev za prethodnu odluku — Uredba (EU) br. 604/2013 — Utvrđivanje države članice odgovorne za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u državi članici podnio državljanin treće zemlje — Postupci prihvata i ponovnog prihvata — Članak 26. stavak 1. — Donošenje i priopćavanje odluke o transferu prije nego što zamoljena država članica usvoji zahtjev u svrhu prihvata ili ponovnog prihvata)

9

2018/C 259/13

Spojeni predmet C-660/16 i C-661/16: Presuda Suda (peto vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzhof – Njemačka) – Finanzamt Dachau protiv Achima Kollroßa (C-660/16), Finanzamt Göppingen protiv Ericha Wirtla (C-661/16) (Zahtjev za prethodnu odluku — Oporezivanje — Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) — Direktiva 2006/112/EZ — Isporuka robe — Članak 65. — Članak 167. — Plaćanje predujma za kupnju robe koja potom nije isporučena — Kazneni progon zakonskih zastupnika dobavljača zbog prijevare — Nesolventnost dobavljača — Odbitak pretporeza — Pretpostavke — Članci 185. i 186. — Ispravak nacionalnog poreznog tijela — Pretpostavke)

10

2018/C 259/14

Predmet C-190/17: Presuda Suda (prvo vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Superior de Justicia de Madrid – Španjolska) – Lu Zheng protiv Ministerio de Economía y Competitividad (Zahtjev za prethodnu odluku — Kontrole gotovine koja se unosi u Europsku uniju ili iznosi iz Europske unije — Uredba (EZ) br. 1889/2005 — Područje primjene — Članak 63. UFEU-a — Slobodno kretanje kapitala — Državljanin treće zemlje koji nosi znatan iznos neprijavljene gotovine u svojoj prtljazi — Obveza prijavljivanja u vezi s iznošenjem tog iznosa sa španjolskog državnog područja — Sankcije — Proporcionalnost)

11

2018/C 259/15

Predmet C-251/17: Presuda Suda (prvo vijeće) od 31. svibnja 2018. – Europska komisija protiv Talijanske Republike (Povreda obveze države članice — Prikupljanje i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda — Direktiva 91/271/EEZ — Članci 3., 4. i 10. — Presuda Suda kojom se utvrđuje povreda obveze — Neprovedba — Članak 260. stavak 2. UFEU-a — Novčane sankcije — Novčana kazna i paušalni iznos)

11

2018/C 259/16

Predmet C-306/17: Presuda Suda (osmo vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tatabányai Törvényszék – Mađarska) – Éva Nothartová protiv Sámsona Józsefa Boldizsára (Zahtjev za prethodnu odluku — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Uredba (EU) br. 1215/2012 — Sudska nadležnost — Posebne nadležnosti — Članak 8. točka 3. — Protutužba koja proizlazi ili ne proizlazi iz istog ugovora ili činjeničnog stanja kao i prvotna tužba)

12

2018/C 259/17

Predmet C-335/17: Presuda Suda (prvo vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Vrhoven kasacionen sad (Bugarska) – Bugarska) – Neli Valčeva protiv Georgiosa Babanarakisa (Zahtjev za prethodnu odluku — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Uredba (EZ) br. 2201/2003 — Područje primjene — Pojam ‚pravo na kontakt s djetetom’ — Članak 1. stavak 2. točka (a) i članak 2. točke 7. i 10. — Pravo na kontakt s djetetom baka i djedova)

13

2018/C 259/18

Predmet C-390/17: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 30. svibnja 2018. – Irit Azoulay i dr. protiv Parlamenta (Žalba — Javna služba — Primici od rada — Obiteljski doplaci — Naknada za obrazovanje — Odbijanje naknade troškova obrazovanja — Članak 3. stavak 1. Priloga VII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije)

13

2018/C 259/19

Spojeni predmeti C-519/17 P i C-522/17 P do C-525/17 P: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 30. svibnja 2018. – L'Oréal protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Guinot SAS (Žalba — Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijave za registraciju verbalnih žigova MASTER PRECISE, MASTER SMOKY, MASTER SHAPE, MASTER DUO i MASTER DRAMA — Raniji nacionalni figurativni žig MASTERS COLORS PARIS — Odbijanje prijava za registraciju — Nedostatnost obrazloženja — Sudsko ispitivanje po službenoj dužnosti)

14

2018/C 259/20

Predmet C-537/17: Presuda Suda (osmo vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Berlin – Njemačka) – Claudia Wegener protiv Royal Air Maroc SA (Zahtjev za prethodnu odluku — Zračni prijevoz — Uredba (EZ) br. 261/2004 — Članak 3. stavak 1. — Područje primjene — Pojam ‚izravno povezani let’ — Let s polaskom iz zračne luke smještene na državnom području države članice, koji uključuje povezani let iz zračne luke treće zemlje i čije je konačno odredište druga zračna luka te treće zemlje)

15

2018/C 259/21

Predmet C-50/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. siječnja 2018. uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Austrija) – Mijo Mestrovic

15

2018/C 259/22

Predmet C-64/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. veljače 2018. uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Austrija) – Zoran Maksimovic

16

2018/C 259/23

Predmet C-73/18 P: Žalba koju je 2. veljače 2018. podnijela Cotécnica, S.C.C.L. protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 20. studenoga 2017. u predmetu T-465/16, Cotécnica protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) – Visán Industrias Zootécnicas (Cotecnica OPTIMA)

17

2018/C 259/24

Predmet C-140/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. veljače 2018. uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Austrija) – Humbert Jörg Köfler i dr.

17

2018/C 259/25

Predmet C-146/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. veljače 2018. uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Austrija) – Humbert Jörg Köfler

18

2018/C 259/26

Predmet C-148/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. veljače 2018. uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Austrija) – Humbert Jörg Köfler i dr.

18

2018/C 259/27

Predmet C-214/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. ožujka 2018. uputio Sąd Rejonowy w Sopocie (Poljska) – H.W.

19

2018/C 259/28

Predmet C-260/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. travnja 2018. uputio Sąd Okręgowy w Warszawie (Poljska) – Kamil Dziubak, Justyna Dziubak protiv Raiffeisen Bank Polska SA

19

2018/C 259/29

Predmet C-271/18 P: Žalba koju je 19. travnja 2018. podnijela Slovačka Republika protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 5. veljače 2018. u predmetu T-216/15, Dôvera zdravotná poisťovňa/Europska komisija

20

2018/C 259/30

Predmet C-273/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. travnja 2018. uputio Augstākā tiesa (Latvija) – SIA Kuršu zeme

22

2018/C 259/31

Predmet C-277/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. travnja 2018. uputio Tribunal Administrativo de Círculo de Lisboa (Portugal) – Henkel Ibérica Portugal, Unipessoal L.da protiv Comissão de Segurança de Serviços e Bens de Consumo

22

2018/C 259/32

Predmet C-278/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. travnja 2018. uputio Supremo Tribunal Administrativo (Portugal) – Manuel Jorge Sequeira Mesquita protiv Fazenda Pública

23

2018/C 259/33

Predmet C-279/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. travnja 2018. uputio Juzgado de lo Social de Barcelona (Španjolska) – Magdalena Molina Rodríguez protiv Servicio Público de Empleo Estatal (SEPE)

23

2018/C 259/34

Predmet C-281/18 P: Žalba koju je 24. travnja 2018. podnio Repower AG protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 21. veljače 2018. u predmetu T-727/16, Repower protiv EUIPO-a

24

2018/C 259/35

Predmet C-283/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. travnja 2018. uputila Audiencia Provincial de Almería (Španjolska) – Liliana Beatriz Moya Privitello i Sergio Daniel Martín Durán protiv Cajas Rurales Unidas, Sociedad Cooperativa de Crédito

25

2018/C 259/36

Predmet C-291/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. travnja 2018. uputila Curtea de Apel Bucureşti (Rumunjska) – Grup Servicii Petroliere SA protiv Agenţia Naţională de Administrare Fiscală – Direcţia Generală de Soluţionare a Contestaţiilor, Agenţia Naţională de Administrare Fiscală – Direcţia Generală de Administrare a Marilor Contribuabili

26

2018/C 259/37

Predmet C-293/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. travnja 2018. uputio Tribunal Superior de Justicia de Galicia (Španjolska) – Sindicato Nacional de CCOO de Galicia protiv Unión General de Trabajadores de Galicia (UGT), Universidad de Santiago de Compostela, Confederación Intersindical Gallega

26

2018/C 259/38

Predmet C-295/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. travnja 2018. uputio Tribunal da Relação do Porto (Portugal) – Mediterranean Shipping Company (Portugal) – Agentes de Navegação SA protiv Banco Comercial Português SA, Caixa Geral de Depósitos SA

27

2018/C 259/39

Predmet C-321/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. svibnja 2018. uputio Conseil d'État (Belgija) – Terre wallonne ASBL protiv Région wallonne

28

2018/C 259/40

Predmet C-345/18 P: Žalba koju su 25. svibnja 2018. podnijeli Caviro Distillerie Srl, Distillerie Bonollo SpA, Distillerie Mazzari SpA i Industria Chimica Valenzana (ICV) SpA protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 15. ožujka 2018. u predmetu T-211/16: Caviro Distillerie i drugi protiv Komisije

28

 

Opći sud

2018/C 259/41

Spojeni predmeti T-568/16 i T-599/16: Presuda Općeg suda od 14. lipnja 2018. – Spagnolli i dr. protiv Komisije (Javna služba — Dužnosnici — Smrt dužnosnikova supružnika — Pravni sljednici preminulog dužnosnika — Mirovina za nadživjele osobe — Mirovina za djecu preminule osobe — Promjena radnog mjesta dužnosnika, nadživjelog supružnika — Usklađivanje plaće — Metoda izračuna mirovine za nadživjele osobe i djecu preminule osobe — Članak 81.a Pravilnika o osoblju — Obavijest o izmjeni mirovinskih prava — Akt kojim se nanosi šteta u smislu članka 91. Pravilnika o osoblju — Članak 85. Pravilnika o osoblju — Povrat preplaćenih iznosa — Pretpostavke — Zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete)

30

2018/C 259/42

Predmet T-597/16: Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2018. – OW protiv EASA-e (Javna služba — Privremeno osoblje — Raspoređivanje u interesu službe — Premještaj na novo radno mjesto — Očita pogreška u ocjeni — Obveza obrazlaganja — Pravo na obranu — Zlouporaba ovlasti)

31

2018/C 259/43

Predmet T-882/16: Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2018. – Sipral World protiv EUIPO-a – La Dolfina (DOLFINA) (Žig Europske unije — Postupak povodom opoziva — Verbalni žig Europske unije DOLFINA — Nepostojanje stvarne uporabe žiga — Članak 51. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ)br. 207/2009 [koji je postao članak 58. stavak 1. točka (a) Uredbe (EU) 2017/1001] — Obveza obrazlaganja — Članak 75. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 94. Uredbe 2017/1001))

31

2018/C 259/44

Predmet T-72/17: Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2018. – Schmid protiv EUIPO-a – Landeskammer für Land- und Forstwirtschaft in Steiermark (Steirisches Kürbiskernöl) (Žig Europske unije — Postupak povodom opoziva — Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija — Figurativni žig Steirisches Kürbiskernöl — Zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla — Članak 15., članak 51. stavak 1. točka (a) i članak 55. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji su postali članak 18., članak 58. stavak 1. točka (a) i članak 62. stavak 1. Uredbe (EU) 2017/1001) — Stvarna uporaba žiga — Uporaba žiga kao žiga)

32

2018/C 259/45

Predmet T-136/17: Presuda Općeg suda od 12. lipnja 2018. – Cotécnica protiv EUIPO-a – Mignini & Petrini (cotecnica MAXIMA) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Europske unije cotecnica MAXIMA — Raniji nacionalni figurativni žig MAXIM Alimento Superpremium — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001))

33

2018/C 259/46

Predmet T-165/17: Presuda Općeg suda od 14. lipnja 2018. – Emcur protiv EUIPO-a – Emcure Pharmaceuticals (EMCURE) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava verbalnog žiga Europske unije EMCURE — Raniji verbalni žig Europske unije i raniji nacionalni verbalni žig EMCUR — Relativni razlog za odbijanje — Sličnost proizvoda i usluga — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001))

33

2018/C 259/47

Predmet T-294/17: Presuda Općeg suda od 14. lipnja 2018. – Lion's Head Global Partners protiv EUIPO-a – Lion Capital (Lion's Head) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija — Verbalni žig Lion’s Head — Raniji verbalni žig Europske unije LION CAPITAL — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 [koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001])

34

2018/C 259/48

Predmet T-369/17: Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2018. – Winkler protiv Komisije (Javna služba — Dužnosnici — Prijenos nacionalnih mirovinskih prava — Odluka o utvrđivanju broja godina mirovinskog staža — Razuman rok — Pravo na saslušanje — Pravna sigurnost — Jednako postupanje — Legitimna očekivanja — Odgovornost — Imovinska šteta)

35

2018/C 259/49

Predmet T-375/17: Presuda Općeg suda od 12. lipnja 2018. – Fenyves protiv EUIPO-a (Blue) (Žig Europske unije — Prijava figurativnog žiga Europske unije Blue — Apsolutni razlog za odbijanje — Opisni karakter — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Članak 7. stavak 1. točka (c) i članak 7. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji su postali članak 7. stavak 1. točka (c) i članak 7. stavak 2. Uredbe (EU) 2017/1001) — Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001))

35

2018/C 259/50

Predmet T-456/17: Rješenje Općeg suda od 8. lipnja 2018. – Lupu protiv EUIPO-a – Dzhihangir (Djili soy original DS) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Europske unije Djili soy original DS — Raniji nacionalni verbalni žig DJILI — Relativni razlog za odbijanje — Tužba koja je djelomično očito nedopuštena i djelomično očito pravno neosnovana)

36

2018/C 259/51

Predmet T-608/17: Rješenje Općeg suda od 6. lipnja 2018. – Grupo Bimbo protiv EUIPO-a – DF World of Spices (TAKIS FUEGO) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Povlačenje prijave za registraciju — Obustava postupka)

36

2018/C 259/52

Predmet T-280/18: Tužba podnesena 3. svibnja 2018. – ABLV Bank protiv SRB-a

37

2018/C 259/53

Predmet T-281/18: Tužba podnesena 3. svibnja 2018. – ABLV Bank protiv ESB-a

38

2018/C 259/54

Predmet T-282/18: Tužba podnesena 3. svibnja 2018. – Bernis i drugi protiv SRB-a

39

2018/C 259/55

Predmet T-283/18: Tužba podnesena 3. svibnja 2018. – Bernis i drugi protiv ESB-a

40

2018/C 259/56

Predmet T-299/18: Tužba podnesena 16. svibnja 2018. – Strabag Belgium protiv Parlamenta

41

2018/C 259/57

Predmet T-304/18: Tužba podnesena 8. svibnja 2018. – MLPS protiv Komisije

42

2018/C 259/58

Predmet T-308/18: Tužba podnesena 17. svibnja 2018. – Hamas protiv Vijeća

43

2018/C 259/59

Predmet T-310/18: Tužba podnesena 15. svibnja 2018. – EPSU i Willem Goudriaan protiv Komisije

44

2018/C 259/60

Predmet T-320/18: Tužba podnesena 22. svibnja 2018. – WD protiv EFSA-e

45

2018/C 259/61

Predmet T-324/18: Tužba podnesena 28. svibnja 2018. – VI.TO. protiv EUIPO-a – Bottega (oblik zlatne boce)

46

2018/C 259/62

Predmet T-331/18: Tužba podnesena 31. svibnja 2018. – Szécsi i Somossy protiv Komisije

46

2018/C 259/63

Predmet T-332/18: Tužba podnesena 28. svibnja 2018. – Marry Me Group protiv EUIPO-a (MARRY ME)

47

2018/C 259/64

Predmet T-333/18: Tužba podnesena 28. svibnja 2018. – Marry Me Group protiv EUIPO-a – (marry me)

48

2018/C 259/65

Predmet T-335/18: Tužba podnesena 31. svibnja 2018. – Mubarak i drugi protiv Vijeća

48

2018/C 259/66

Predmet T-338/18: Tužba podnesena 31. svibnja 2018. – Saleh Thabet protiv Vijeća

49

2018/C 259/67

Predmet T-349/18: Tužba podnesena 5. lipnja 2018. – Hauzenberger protiv EUIPO-a (TurboPerformance)

50

2018/C 259/68

Predmet T-350/18: Tužba podnesena 5. lipnja 2018. – Euronet Consulting protiv Komisije

50

2018/C 259/69

Predmet T-353/18: Tužba podnesena 28. svibnja 2018. – Promeco protiv EUIPO-a – Aerts (posuđe)

51


HR

 


IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/1


Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2018/C 259/01)

Posljednja objava

SL C 249, 16.7.2018.

Prethodne objave

SL C 240, 9.7.2018.

SL C 231, 2.7.2018.

SL C 221, 25.6.2018.

SL C 211, 18.6.2018.

SL C 200, 11.6.2018.

SL C 190, 4.6.2018.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu


V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/2


Presuda Suda (deseto vijeće) od 30. svibnja 2018. – Kenzo Tsujimoto protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Kenzo

(Spojeni predmeti C-85/16 P i C-86/16 P) (1)

((Žalba - Žig Europske unije - Prijave za registraciju verbalnog žiga KENZO ESTATE - Raniji verbalni žig Europske unije KENZO - Uredba (EZ) br. 207/2009 - Članak 8. stavak 5. - Relativni razlog za odbijanje registracije - Ugled - Opravdani razlog))

(2018/C 259/02)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Kenzo Tsujimoto (zastupnici: A. Wenninger-Lenz, M. Ring i W. von der Osten-Sacken, Rechtsanwälte)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (zastupnik: A. Folliard-Monguiral, agent), Kenzo (zastupnici: P. Roncaglia, G. Lazzeretti, F. Rossi i N. Parrotta, avvocati)

Izreka

1.

Žalbe se odbijaju.

2.

Kenzu Tsujimotu nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 335, 12. 9. 2016.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/3


Presuda Suda (peto vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio – Italija) – Confederazione Generale Italiana dei Trasporti e della Logistica (Confetra) (C-259/16), Associazione Nazionale Imprese Trasporti Automobilistici (C-259/16), Fercam SpA(C-259/16), Associazione non Riconosciuta Alsea (C-259/16), Associazione Fedit (C-259/16), Carioni Spedizioni Internazionali Srl (C-259/16), Federazione Nazionale delle Imprese di Spedizioni Internazionali – Fedespedi (C-259/16), Tnt Global Express SpA (C-259/16), Associazione Italiana dei Corrieri Aerei Internazionali (AICAI) (C-260/16), DHL Express (Italy) Srl (C-260/16), Federal Express Europe Inc. (C-260/16), United Parcel Service Italia Ups Srl (C-260/16) protiv Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni, Ministero dello Sviluppo Economico

(Spojeni predmeti C-259/16 i C-260/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Poštanske usluge u Europskoj uniji - Direktiva 97/67/EZ - Članci 2., 7. i 9. - Direktiva 2008/6/EZ - Pojam „pružatelj poštanskih usluga” - Poduzeća za cestovni prijevoz, prijevoz tereta i ekspresne usluge koja pružaju usluge prikupljanja, razvrstavanja, prijevoza i dostave poštanskih pošiljaka - Ovlaštenje potrebno za pružanje poštanskih usluga javnosti - Doprinos za troškove pružanja univerzalne usluge))

(2018/C 259/03)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Confederazione Generale Italiana dei Trasporti e della Logistica (Confetra) (C-259/16), Associazione Nazionale Imprese Trasporti Automobilistici (C-259/16), Fercam SpA(C-259/16), Associazione non Riconosciuta Alsea (C-259/16), Associazione Fedit (C-259/16), Carioni Spedizioni Internazionali Srl (C-259/16), Federazione Nazionale delle Imprese di Spedizioni Internazionali – Fedespedi (C-259/16), Tnt Global Express SpA (C-259/16), Associazione Italiana dei Corrieri Aerei Internazionali (AICAI) (C-260/16), DHL Express (Italy) Srl (C-260/16), Federal Express Europe Inc. (C-260/16), United Parcel Service Italia Ups Srl (C-260/16)

Tuženik: Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni, Ministero dello Sviluppo Economico

uz sudjelovanje: Poste Italiane SpA (C-260/16)

Izreka

1.

Članak 2. točke 1., 1.a i 6. Direktive 97/67/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 1997. o zajedničkim pravilima za razvoj unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici i poboljšanje kvalitete usluga, kako je izmijenjena Direktivom 2008/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008., treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis poput onoga u glavnom postupku, prema kojem poduzeća cestovnog prijevoza, prijevoza tereta ili ekspresnih usluga koja pružaju usluge prikupljanja, razvrstavanja, prijevoza i dostave poštanskih pošiljaka jesu pružatelji poštanskih usluga u smislu članka 2. točke 1.a te direktive, osim ako je njihova djelatnost ograničena na prijevoz poštanskih pošiljaka.

2.

Članak 2. točku 19. i članak 9. stavak 1. Direktive 97/67, kako je izmijenjena Direktivom 2008/6, treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis poput onoga u glavnom postupku, koji nalaže svakom poduzeću za cestovni prijevoz, prijevoz tereta i ekspresne usluge da raspolaže općim ovlaštenjem za pružanje poštanskih usluga, pod uvjetom da je taj propis opravdan jednim od osnovnih uvjeta nabrojnih u članku 2. točki 19. te direktive te da poštuje načelo proporcionalnosti, tako da može jamčiti željeni cilj i ne nadilazi ono što je nužno za njegovo postizanje, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

3.

Članak 7. stavak 4. i članak 9. stavak 2. Direktive 97/67, kako je izmijenjena Direktivom 2008/6, treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis poput onoga u glavnom postupku, koji nositeljima općeg ovlaštenja za pružanje poštanskih usluga nalaže doprinos u kompenzacijski fond za obveze univerzalne usluge kada se može smatrati da su te usluge sa stajališta korisnika u okviru univerzalne usluge jer imaju dovoljan stupanj međuzamjenjivosti s njom.


(1)  SL C 343, 19. 6. 2016.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/4


Presuda Suda (treće vijeće) od 30. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale di Novara – Italija) – Bruno Dell'Acqua protiv Eurocom Srl, Regione Lombardia

(Predmet C-370/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Povlastice i imuniteti Europske unije - Protokol br. 7 - Članak 1 - Nužnost prethodnog odobrenja Suda - Strukturni fondovi - Financijska potpora Europske unije - Postupak pljenidbe prema nacionalnom tijelu za iznose koji potječu iz te potpore))

(2018/C 259/04)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale di Novara

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Bruno Dell'Acqua

Tuženici: Eurocom Srl, Regione Lombardia

uz sudjelovanje: Renata Quattrocchija, Antonelle Pozzoli, Lorisa Lucinija, Diega Chiericija, Nicolette Malaraggie, Elija Zonce, Sonije Fusi, Danila Cattanea, Alberta Terranea, Luigija Luzzija

Izreka

Članak 1. posljednju rečenicu Protokola (br. 7) o povlasticama i imunitetima Europske unije treba tumačiti na način da nije nužno prethodno odobrenje Suda kada treća osoba pokrene postupak pljenidbe potraživanja protiv tijela neke države članice koje ima odgovarajući dug prema dužniku treće osobe, korisniku fonda koji se dodjeljuje radi provedbe projekata koji se sufinanciraju iz Europskog socijalnog fonda.


(1)  SL C 383, 17. 10. 2016.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/5


Presuda Suda (drugo vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Rheinland-Pfalz – Njemačka) – Hornbach-Baumarkt-AG protiv Finanzamt Landau

(Predmet C-382/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Sloboda poslovnog nastana - Porez na dobit - Propis države članice - Izračunavanje oporezivog prihoda društava - Pogodnost koju je rezidentno društvo besplatno dodijelilo nerezidentnom društvu s kojim se nalazi u odnosu međuovisnosti - Prilagodba oporezivih prihoda rezidentnog društva - Izostanak prilagodbe oporezivog prihoda u slučaju istovjetne pogodnosti koju je rezidentno društvo dodijelilo drugom rezidentnom društvu s kojim je na taj način povezano - Ograničenje slobode poslovnog nastana - Opravdanje))

(2018/C 259/05)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Rheinland-Pfalz

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Hornbach-Baumarkt-AG

Tuženik: Finanzamt Landau

Izreka

Članak 43. UEZ-a (koji je postao članak 49. UFEU-a), u vezi s člankom 48. UEZ-a (koji je postao članak 54. UFEU-a), treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalno zakonodavstvo, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, na temelju kojeg prihode društva koje je rezident u državi članici, a koje je društvu sa sjedištem u drugoj državi članici, s kojim se nalazi u odnosu međuovisnosti, dodijelilo pogodnosti pod uvjetima koji odstupaju od onih koje bi neovisne treće osobe u istim ili sličnim okolnostima ugovorile među sobom, treba računati onako kako bi ih trebalo računati kad bi se primjenjivali uvjeti koje bi takve treće osobe ugovorile te bi morali biti predmet prilagodbe, dok se takva prilagodba oporezivih prihoda ne provodi kada te iste pogodnosti dodijeli rezidentno društvo drugom rezidentnom društvu, s kojim se nalazi u odnosu međuovisnosti. Međutim, na nacionalnom sudu je da provjeri daje li propis o kojem je riječ u glavnom postupku rezidentnom poreznom obvezniku mogućnost dokazivanja da su uvjeti ugovoreni zbog poslovnih razloga koji mogu proizlaziti iz njegova položaja dioničara nerezidentnog društva.


(1)  SL C 343, 19. 9. 2016.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/5


Presuda Suda (veliko vijeće) od 29. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nederlandstalige rechtbank van eerste aanleg Bruxelles – Belgija) – Liga van Moskeeën en Islamitische Organisaties Provincie Antwerpen, VZW i dr. protiv Vlaams Gewest

(Predmet C-426/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita dobrobiti životinja pri usmrćivanju - Posebne metode klanja propisane vjerskim obredima - Islamski praznik prinošenja žrtve - Uredba (EZ) br. 1099/2009 - Članak 2. točka (k) - Članak 4. stavak 4. - Obveza obavljanja obrednog klanja u klaonici koja ispunjava zahtjeve iz Uredbe (EZ) br. 853/2004 - Valjanost - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članak 10. - Sloboda vjeroispovijedi - Članak 13. UFEU-a - Poštovanje nacionalnih običaja u pogledu vjerskih obreda))

(2018/C 259/06)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Nederlandstalige rechtbank van eerste aanleg Brussel

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Liga van Moskeeën en Islamitische Organisaties Provincie Antwerpen, VZW, Unie van Moskeeën en Islamitische Verenigingen van Limburg, VZW, Unie van Moskeeën en Islamitische Verenigingen Oost-Vlaanderen, VZW, Unie der Moskeeën en Islamitische Verenigingen van West-Vlaanderen, VZW, Unie der Moskeeën en Islamitische Verenigingen van Vlaams-Brabant, VZW, Association Internationale Diyanet de Belgique, IVZW, lslamitische Federatie van België, VZW, Rassemblement des Musulmans de Belgique, VZW, Erkan Konak, Chaibi El Hassan

Tuženik: Vlaams Gewest

Uz sudjelovanje: Global Action in the Interest of Animals (GAIA) VZW

Izreka

Ispitivanje prethodnog pitanja nije pokazalo nikakav element koji može utjecati na valjanost članka 4. stavka 4. u vezi s člankom 2. točkom (k) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1099/2009 od 24. rujna 2009. o zaštiti životinja u trenutku usmrćivanja, s obzirom na članak 10. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članak 13. UFEU-a.


(1)  SL C 383, 17. 10. 2016.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/6


Presuda Suda (drugo vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Fővárosi Törvényszék – Mađarska) – Zsolt Sziber protiv ERSTE Bank Hungary Zrt

(Predmet C-483/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita potrošača - Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima - Direktiva 93/13/EEZ - Članak 7. stavak 1. - Ugovori o zajmu izraženom u stranoj valuti - Nacionalno zakonodavstvo kojim se propisuju posebni postupovni zahtjevi za osporavanje nepoštenosti - Načelo ekvivalentnosti - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članak 47. - Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu))

(2018/C 259/07)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Zsolt Sziber

Tuženik: ERSTE Bank Hungary Zrt

uz sudjelovanje: Mónike Szeder

Izreka

1.

Članak 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da mu se u načelu ne protivi nacionalni propis koji uvodi posebne postupovne zahtjeve, poput onih u glavnom postupku, za tužbe koje podnose potrošači koji su sklopili ugovore o zajmu izraženom u stranoj valuti s ugovornom odredbom o razlici između tečaja primjenjivog na isplatu zajma i onoga primjenjivog na njegovu otplatu i/ili s odredbom o mogućnosti jednostrane izmjene koja dopušta zajmodavcu da poveća kamate, naknade i troškove pod uvjetom da utvrđivanje nepoštenosti odredbi iz takvog ugovora omogućava uspostavu činjenične i pravne situacije u kojoj bi potrošač bio da ta nepoštena odredba nije postojala.

2.

Direktivu 93/13 treba tumačiti na način da se ona primjenjuje i na situacije koje nisu prekogranične naravi.


(1)  SL C 419, 14. 11. 2016.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/7


Presuda Suda (deseto vijeće) od 30. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Apelacyjny w Gdańsku – Poljska) – Stefan Czerwiński protiv Zakład Ubezpieczeń Społecznych Oddział w Gdańsku

(Predmet C-517/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna sigurnost radnika migranata - Koordinacija sustava socijalne sigurnosti - Uredba (EZ) br. 883/2004 - Materijalno područje primjene - Članak 3. - Izjava država članica u skladu s člankom 9. - Prijelazna mirovina - Kvalifikacija - Zakonski predmirovinski sustavi - Isključenje pravila zbrajanja razdoblja na temelju članka 66.))

(2018/C 259/08)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Apelacyjny w Gdańsku

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Stefan Czerwiński

Tuženik: Zakład Ubezpieczeń Społecznych Oddział w Gdańsku

Izreka

1.

Klasifikacija socijalnog davanja kao davanja koje se odnosi na jednu od grana socijalne sigurnosti nabrojenih u članku 3. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, koju je nadležno nacionalno tijelo provelo u izjavi koju je država članica dala na temelju članka 9. stavka 1. navedene uredbe, nije konačna. Kvalifikaciju kao socijalnog davanja može provesti dotični nacionalni sud autonomno i s obzirom na konstitutivne elemente predmetnog socijalnog davanja tako što će po potrebi Sudu uputiti prethodno pitanje.

2.

Davanje, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, treba smatrati „davanjem za slučaj starosti” u smislu članka 3. stavka 1. točke (d) Uredbe br. 883/2004.


(1)  SL C 22, 23. 1. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/7


Presuda Suda (prvo vijeće) od 31. svibnja 2018. – Europska komisija protiv Republike Poljske

(Predmet C-526/16) (1)

((Povreda obveze države članice - Direktiva 2011/92/EZ - Procjena učinaka na okoliš iskopa radi traženja ili ispitivanja plina iz škriljevca - Dubinski iskopi - Kriteriji za odabir - Određivanje pragova))

(2018/C 259/09)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: M. Owsiany-Hornung, D. Milanowska i C. Zadra, agenti)

Tuženik: Republika Poljska (zastupnici: B. Majczyna, D. Krawczyk, M. Orion Jędrysek, H. Schwarz i K. Majcher, agenti)

Izreka

1.

Time što je projekte traženja ili ispitivanja nalazišta plina iz škriljevca uz pomoć iskopa do dubine od 5 000 metara izuzela od postupka ispitivanja potrebe procjene učinaka na okoliš, osim za iskope minimalne dubine od 1 000 metara u područjima iz kojih se zahvaća voda, područjima zaštićenih kopnenih voda i područjima zaštićenim kao nacionalni parkovi, prirodni rezervati, parkovi prirode i zaštićena područja u okviru mreže Natura 2000 te u njihovoj okolini, Republika Poljska povrijedila je obveze koje ima na temelju odredaba članka 2. stavka 1. Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, u vezi s njezinim u člankom 4. stavkom 2. i 3. i prilozima II. i III.

2.

Republici Poljskoj nalaže se snošenje, osim vlastitih, i troškova Europske komisije.


(1)  SL C 14, 16. 1. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/8


Presuda Suda (četvrto vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Högsta domstolen – Suède) – Länsförsäkringar Sak Försäkringsaktiebolag protiv Dödsboet efter Ingvar Mattsson i Jan-Erik Strobel i dr. protiv Länsförsäkringar Sak Försäkringsaktiebolag

(Predmet C-542/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2002/92/EZ - Područje primjene - Pojam posredovanja u osiguranju - Direktiva 2004/39/EZ - Područje primjene - Pojam „investicijsko savjetovanje” - Savjeti pruženi povodom posredovanja u osiguranju koji se odnose na ulaganje kapitala u okviru kapitalnog životnog osiguranja - Kvalifikacija djelatnosti posrednika u osiguranju kada ne postoji njegova namjera da zaključi pravi ugovor o osiguranju))

(2018/C 259/10)

Jezik postupka: švedski

Sud koji je uputio zahtjev

Högsta domstolen

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Länsförsäkringar Sak Försäkringsaktiebolag, Jan-Erik Strobel, Mona Strobel, Margareta Nilsson, Per Nilsson, Kent Danås, Dödsboet efter Tommy Jönsson, Stefan Pramryd, Stefan Ingemansson, Lars Persson, Magnus Persson, Anne-Charlotte Wickström, Peter Nilsson, Ingela Landau, Thomas Landau, Britt-Inger Ruth Romare, Gertrud Andersson, Eva Andersson, Rolf Andersson, Lisa Bergström, Bo Sörensson, Christina Sörensson, Kaj Wirenkook, Lena Bergquist Johansson, Agneta Danås, Hans Eriksson, Christina Forsberg, Christina Danielsson, Per-Olof Danielsson, Ann-Christin Jönsson, Åke Jönsson, Stefan Lindgren, Daniel Röme, Ulla Nilsson, Dödsboet efter Leif Göran Erik Nilsson

Tuženici: Dödsboet efter Ingvar Mattsson, Länsförsäkringar Sak Försäkringsaktiebolag

Izreka

1.

Članak 2. točku 3. Direktive 2002/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2002. o posredovanju u osiguranju treba tumačiti na način da obavljanje pripremnih radnji za zaključivanje ugovora o osiguranju ulazi u pojam „posredovanje u osiguranju”, čak i kada predmetni posrednik u osiguranju nema namjeru zaključiti stvarni ugovor o osiguranju.

2.

Financijski savjeti o ulaganju kapitala dani u okviru posredovanja u osiguranju koje se odnosi na zaključivanje ugovora o kapitalnom životnom osiguranju obuhvaćeni su područjem primjene Direktive 2002/92, a ne onim Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ.


(1)  SL C 14, 16. 1. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/9


Presuda Suda (peto vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sø- og Handelsretten – Danska) – Ernst & Young P/S protiv Konkurrencerådet

(Predmet C-633/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Kontrola koncentracija poduzetnika - Uredba (EZ) br. 139/2004 - Članak 7. stavak 1. - Provedba koncentracije prije prijave Europskoj komisiji i utvrđivanje nespojivosti sa zajedničkim tržištem - Zabrana - Doseg - Pojam ‚koncentracija’ - Otkazivanje jedne od stranaka koncentracije sporazuma o suradnji s trećom osobom))

(2018/C 259/11)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Sø- og Handelsretten

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ernst & Young P/S

Tuženik: Konkurrencerådet

Izreka

Članak 7. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) treba tumačiti na način da je koncentracija provedena samo operacijom koja, u cijelosti ili djelomično, činjenično ili pravno, doprinosi promjeni kontrole nad ciljnim poduzetnikom. Za otkazivanje ugovora o suradnji u okolnostima kao što su one iz glavnog postupka, koje je dužan provjeriti sud koji je uputio zahtjev, ne može se smatrati da dovodi do provedbe koncentracije, i to neovisno o pitanju je li to otkazivanje proizvelo učinke na tržište.


(1)  SL C 46, 13. 2. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/9


Presuda Suda (drugo vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal administratif de Lille – Francuska) – Adil Hassan protiv Préfet du Pas-de-Calais

(Predmet C-647/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Uredba (EU) br. 604/2013 - Utvrđivanje države članice odgovorne za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u državi članici podnio državljanin treće zemlje - Postupci prihvata i ponovnog prihvata - Članak 26. stavak 1. - Donošenje i priopćavanje odluke o transferu prije nego što zamoljena država članica usvoji zahtjev u svrhu prihvata ili ponovnog prihvata))

(2018/C 259/12)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal administratif de Lille

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Adil Hassan

Tuženik: Préfet du Pas-de-Calais

Izreka

Članak 26. stavak 1. Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 604/2013 od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva treba tumačiti na način da mu se protivi to da država članica, koja je drugoj državi članici koju smatra odgovornom za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu na temelju kriterija utvrđenih tom uredbom podnijela zahtjev za prihvat ili ponovni prihvat osobe iz članka 18. stavka 1. navedene uredbe, donosi odluku o transferu i priopćava je navedenoj osobi prije nego što je zamoljena država članica dala svoj izričit ili prešutan pristanak na taj zahtjev.


(1)  SL C 70, 6. 3. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/10


Presuda Suda (peto vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzhof – Njemačka) – Finanzamt Dachau protiv Achima Kollroßa (C-660/16), Finanzamt Göppingen protiv Ericha Wirtla (C-661/16)

(Spojeni predmet C-660/16 i C-661/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Oporezivanje - Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) - Direktiva 2006/112/EZ - Isporuka robe - Članak 65. - Članak 167. - Plaćanje predujma za kupnju robe koja potom nije isporučena - Kazneni progon zakonskih zastupnika dobavljača zbog prijevare - Nesolventnost dobavljača - Odbitak pretporeza - Pretpostavke - Članci 185. i 186. - Ispravak nacionalnog poreznog tijela - Pretpostavke))

(2018/C 259/13)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Finanzamt Dachau (C-660/16), Finanzamt Göppingen (C-661/16)

Tuženici: Achim Kollroß (C-660/16), Erich Wirtl (C-661/16)

Izreka

1.

Članke 65. i 167. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da se, u okolnostima poput onih o kojima je riječ u glavnim postupcima, pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost koji se odnosi na plaćanje predujma ne može uskratiti potencijalnom kupcu odnosne robe jer je taj predujam plaćen i primljen i jer su u trenutku tog plaćanja svi relevantni elementi buduće isporuke bili poznati tom kupcu te je isporuka te robe stoga bila izvjesna. Takvo pravo može se, međutim, uskratiti navedenom kupcu ako se, s obzirom na objektivne dokaze, utvrdi da je u trenutku plaćanja predujma znao ili nije mogao razumno zanemariti činjenicu da je obavljanje te isporuke nesigurno.

2.

Članke 185. i 186. Direktive 2006/112 treba tumačiti na način da im se ne protivi, u okolnostima poput onih o kojima je riječ u glavnim postupcima, nacionalno zakonodavstvo ili nacionalna praksa kojima se ispravak odbitka poreza na dodanu vrijednost koji se odnosi na plaćanje predujma za isporuku robe uvjetuje povratom tog predujma od strane dobavljača.


(1)  SL C 86, 20. 3. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/11


Presuda Suda (prvo vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Superior de Justicia de Madrid – Španjolska) – Lu Zheng protiv Ministerio de Economía y Competitividad

(Predmet C-190/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Kontrole gotovine koja se unosi u Europsku uniju ili iznosi iz Europske unije - Uredba (EZ) br. 1889/2005 - Područje primjene - Članak 63. UFEU-a - Slobodno kretanje kapitala - Državljanin treće zemlje koji nosi znatan iznos neprijavljene gotovine u svojoj prtljazi - Obveza prijavljivanja u vezi s iznošenjem tog iznosa sa španjolskog državnog područja - Sankcije - Proporcionalnost))

(2018/C 259/14)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Superior de Justicia de Madrid

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Lu Zheng

Tuženik: Ministerio de Economía y Competitividad

Izreka

Članke 63. i 65. UFEU-a treba tumačiti na način da im se protivi propis države članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koji predviđa da će se povreda obveze prijavljivanja znatnih iznosa gotovine koja se unosi na državno područje te države ili s njega iznosi kazniti novčanom kaznom do iznosa koji može biti dvostruko veći od neprijavljenog iznosa.


(1)  SL C 221, 10. 7. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/11


Presuda Suda (prvo vijeće) od 31. svibnja 2018. – Europska komisija protiv Talijanske Republike

(Predmet C-251/17) (1)

((Povreda obveze države članice - Prikupljanje i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda - Direktiva 91/271/EEZ - Članci 3., 4. i 10. - Presuda Suda kojom se utvrđuje povreda obveze - Neprovedba - Članak 260. stavak 2. UFEU-a - Novčane sankcije - Novčana kazna i paušalni iznos))

(2018/C 259/15)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: E. Manhaeve i L. Cimaglia, agenti)

Tuženik: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, agent, uz asistenciju M. Russe i F. De Luce, avvocati dello Stato)

Izreka

1.

Time što nije poduzela potrebne mjere kako bi postupila sukladno presudi od 19. srpnja 2012., Komisija/Italija (C-565/10, neobjavljena, EU:C:2012:476), Talijanska Republika je povrijedila obveze koje ima na temelju članka 260. stavka 1. UFEU-a.

2.

U slučaju da se povreda obveze utvrđena u točki 1. nastavi do dana objave ove presude, Talijanskoj Republici nalaže se plaćanje novčane kazne Komisiji od 30 112 500 eura po svakom polugodištu zakašnjenja s provedbom mjera potrebnih za usklađivanje s presudom od 19. srpnja 2012., Komisija/Italija (C-565/10, neobjavljena, EU:C:2012:476), računajući od dana objave ove presude i do potpune provedbe presude od 19. srpnja 2012., Komisija/Italija (C-565/10, neobjavljena, EU:C:2012:476), čiji stvarni iznos treba izračunati na kraju svakog šestomjesečnog razdoblja tako da se ukupni iznos za svako to razdoblje umanji za postotak koji odgovara udjelu koji čini broj populacijskog ekvivalenta aglomeracija čiji su sustavi prikupljanja i pročišćavanja komunalnih otpadnih voda usklađeni s presudom od 19. srpnja 2012., Komisija/Italija (C-565/10, neobjavljena, EU:C:2012:476) na kraju promatranog razdoblja, u odnosu na broj populacijskog ekvivalenta aglomeracija koje ne raspolažu takvim sustavima na dan objave ove presude.

3.

Talijanskoj Republici nalaže se da Europskoj komisiji plati paušalni iznos od 25 milijuna eura.

4.

Talijanskoj Republici nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 221, 10. 7. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/12


Presuda Suda (osmo vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tatabányai Törvényszék – Mađarska) – Éva Nothartová protiv Sámsona Józsefa Boldizsára

(Predmet C-306/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Područje slobode, sigurnosti i pravde - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Uredba (EU) br. 1215/2012 - Sudska nadležnost - Posebne nadležnosti - Članak 8. točka 3. - Protutužba koja proizlazi ili ne proizlazi iz istog ugovora ili činjeničnog stanja kao i prvotna tužba))

(2018/C 259/16)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Tatabányai Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Éva Nothartová

Tuženik: Sámson József Boldizsár

Izreka

Članak 8. točku 3. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da se primjenjuje, na neisključivoj osnovi, u situaciji u kojoj je sudu koji je nadležan za odlučivanje o navodnoj povredi prava osobnosti tužitelja zbog snimanja fotografija i videozapisa bez njegova znanja tuženik podnio protutužbu radi naknade štete s osnove tužiteljeve deliktne ili kvazideliktne odgovornosti, a osobito zbog ograničavanja njegova intelektualnog stvaralaštva koje je predmet prvotne tužbe, kada ispitivanje te protutužbe zahtijeva da taj sud ocjenjuje istinitost činjenica na kojima tužitelj temelji svoje vlastite zahtjeve.


(1)  SL C 269, 14. 8. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/13


Presuda Suda (prvo vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Vrhoven kasacionen sad (Bugarska) – Bugarska) – Neli Valčeva protiv Georgiosa Babanarakisa

(Predmet C-335/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Uredba (EZ) br. 2201/2003 - Područje primjene - Pojam ‚pravo na kontakt s djetetom’ - Članak 1. stavak 2. točka (a) i članak 2. točke 7. i 10. - Pravo na kontakt s djetetom baka i djedova))

(2018/C 259/17)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Vrhoven kasacionen sad (Bugarska)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Neli Valčeva

Tuženik: Georgios Babanarakis

Izreka

Pojam „pravo na kontakt s djetetom” iz članka 1. stavka 2. točke (a), kao i članka 2. točaka 7. i 10. Uredbe (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000, treba tumačiti na način da obuhvaća pravo na kontakt s djetetom baka i djedova u pogledu njihovih unuka.


(1)  SL C 269, 14. 8. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/13


Presuda Suda (sedmo vijeće) od 30. svibnja 2018. – Irit Azoulay i dr. protiv Parlamenta

(Predmet C-390/17) (1)

((Žalba - Javna služba - Primici od rada - Obiteljski doplaci - Naknada za obrazovanje - Odbijanje naknade troškova obrazovanja - Članak 3. stavak 1. Priloga VII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije))

(2018/C 259/18)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelji: Irit Azoulay, Andrew Boreham, Mirja Bouchard, Darren Neville (zastupnik: M. Casado García-Hirschfeld, odvjetnica)

Druga stranka u postupku: Europski parlament (zastupnici: L. Deneys i E. Taneva, agenti)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Irit Azoulay, Andrewu Borehamu, Mirji Bouchard i Darrenu Nevilleu nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 412, 4. 12. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/14


Presuda Suda (sedmo vijeće) od 30. svibnja 2018. – L'Oréal protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Guinot SAS

(Spojeni predmeti C-519/17 P i C-522/17 P do C-525/17 P) (1)

((Žalba - Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijave za registraciju verbalnih žigova MASTER PRECISE, MASTER SMOKY, MASTER SHAPE, MASTER DUO i MASTER DRAMA - Raniji nacionalni figurativni žig MASTERS COLORS PARIS - Odbijanje prijava za registraciju - Nedostatnost obrazloženja - Sudsko ispitivanje po službenoj dužnosti))

(2018/C 259/19)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: L'Oréal (zastupnici: T. de Haan, odvjetnik, P. Péters, advocaat)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (zastupnici: D. Botis i D. Hanf, agenti), Guinot (zastupnik: A. Sion, odvjetnica)

Izreka

1.

Ukidaju se rješenja Općeg suda Europske unije od 26. lipnja 2017., L’Oréal/EUIPO – Guinot (MASTER PRECISE) (T-181/16, neobjavljeno, EU:T:2017:447), L’Oréal/EUIPO – Guinot (MASTER SMOKY) (T-179/16, neobjavljeno, EU:T:2017:445), L’Oréal/EUIPO – Guinot (MASTER SHAPE) (T-180/16, neobjavljeno, EU:T:2017:451), L’Oréal/EUIPO – Guinot (MASTER DUO) (T-182/16, neobjavljeno, EU:T:2017:448) i L’Oréal/EUIPO – Guinot (MASTER DRAMA) (T-183/16, neobjavljeno, EU:T:2017:449).

2.

Predmeti T-181/16, T-179/16, T-180/16, T-182/16 i T-183/16 vraćaju se Općem sudu Europske unije na ponovno odlučivanje.

3.

O troškovima će se odlučiti naknadno.


(1)  SL C 424, 11. 12. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/15


Presuda Suda (osmo vijeće) od 31. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Berlin – Njemačka) – Claudia Wegener protiv Royal Air Maroc SA

(Predmet C-537/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Zračni prijevoz - Uredba (EZ) br. 261/2004 - Članak 3. stavak 1. - Područje primjene - Pojam ‚izravno povezani let’ - Let s polaskom iz zračne luke smještene na državnom području države članice, koji uključuje povezani let iz zračne luke treće zemlje i čije je konačno odredište druga zračna luka te treće zemlje))

(2018/C 259/20)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht Berlin

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Claudia Wegener

Tuženik: Royal Air Maroc SA

Izreka

Članak 3. stavak 1. točku (a) Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 treba tumačiti na način da se ta uredba primjenjuje na prijevoz putnika koji se realizira na temelju jedinstvene rezervacije i obuhvaća, između polaska iz zračne luke smještene na državnom području države članice i dolaska u zračnu luku smještenu na državnom području treće zemlje, planirano zaustavljanje izvan Unije, uz promjenu zrakoplova.


(1)  SL C 424, 11. 12. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/15


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. siječnja 2018. uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Austrija) – Mijo Mestrovic

(Predmet C-50/18)

(2018/C 259/21)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesverwaltungsgericht Steiermark

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Mijo Mestrovic

Tuženo tijelo: Bezirkshauptmannschaft Murtal

Intervenijent: Finanzpolizei

Prethodna pitanja

1.

Trebaju li se članak 56. UFEU-a te Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (1) i Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ (2) tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba kojom su predviđene izrazito visoke novčane kazne, a osobito visoki najniži iznosi novčanih kazni, koje mogu biti izrečene kumulativno za svakog dotičnog radnika, za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage, kao što je propust da se stave na raspolaganje isprave o plaći?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje:

Trebaju li se članak 56. UFEU-a te Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ tumačiti na način da im se protivi izricanje kumulativnih novčanih kazni bez apsolutnog najvišeg iznosa za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage?


(1)  SL 1997., L 18, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 127.)

(2)  SL 2014., L 159, str. 11.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/16


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. veljače 2018. uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Austrija) – Zoran Maksimovic

(Predmet C-64/18)

(2018/C 259/22)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesverwaltungsgericht Steiermark

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Zoran Maksimovic

Tuženo tijelo: Bezirkshauptmannschaft Murtal

Intervenijent: Finanzpolizei

Prethodna pitanja

1.

Trebaju li se članak 56. UFEU-a te Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (1) i Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ (2) tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba kojom su predviđene izrazito visoke novčane kazne, a osobito visoki najniži iznosi novčanih kazni, koje mogu biti izrečene kumulativno za svakog dotičnog radnika, za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage, kao što je propust ustupitelja da osobi kojoj se radnici ustupaju stavi na raspolaganje isprave o plaći?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje:

Trebaju li se članak 56. UFEU-a te Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ tumačiti na način da im se protivi izricanje kumulativnih novčanih kazni bez apsolutnog najvišeg iznosa za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage?


(1)  SL, 1997., L 18, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 127.)

(2)  SL, 2014., L 159, str. 11.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/17


Žalba koju je 2. veljače 2018. podnijela Cotécnica, S.C.C.L. protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 20. studenoga 2017. u predmetu T-465/16, Cotécnica protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) – Visán Industrias Zootécnicas (Cotecnica OPTIMA)

(Predmet C-73/18 P)

(2018/C 259/23)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Cotécnica, S.C.C.L. (zastupnici: J. C. Erdozain López, J. Galán López i L. Montoya Terán, abogados)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i Visán Industrias Zootécnicas

Sud (sedmo vijeće) je rješenjem od 7. lipnja 2018. odbacio žalbu kao očito neosnovanu i naložio društvu Cotécnica S.C.C.L. snošenje vlastitih troškova.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/17


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. veljače 2018. uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Austrija) – Humbert Jörg Köfler i dr.

(Predmet C-140/18)

(2018/C 259/24)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesverwaltungsgericht Steiermark

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Humbert Jörg Köfler, Wolfgang Leitner, Joachim Schönbeck, Wolfgang Semper

Tuženo tijelo: Bezirkshauptmannschaft Murtal

Intervenijent: Finanzpolizei

Prethodna pitanja

1.

Trebaju li se članak 56. UFEU-a te Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (1) i Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ (2) tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba kojom su predviđene izrazito visoke novčane kazne, a osobito visoki najniži iznosi novčanih kazni, koje mogu biti izrečene kumulativno za svakog dotičnog radnika, za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage, kao što je propust ustupitelja da osobi kojoj se radnici ustupaju stavi na raspolaganje isprave o plaći?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje:

Trebaju li se članak 56. UFEU-a te Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ tumačiti na način da im se protivi izricanje kumulativnih novčanih kazni bez apsolutnog najvišeg iznosa za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage?

3.

U slučaju negativnog odgovora na prvo i drugo pitanje:

Treba li članak 49. stavak 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da mu se protivi nacionalna odredba koja za prekršaje iz nehaja predviđa visoke novčane kazne, osobito visoke najniže iznose novčanih kazni i višegodišnje zamjenske kazne oduzimanja slobode?


(1)  SL 1997., L 18, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 127.)

(2)  SL 2014., L 159, str. 11.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/18


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. veljače 2018. uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Austrija) – Humbert Jörg Köfler

(Predmet C-146/18)

(2018/C 259/25)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesverwaltungsgericht Steiermark

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Humbert Jörg Köfler

Tuženo tijelo: Bezirkshauptmannschaft Murtal

Intervenijent: Finanzpolizei

Prethodno pitanje

Treba li članak 47. i članak 49. Povelje o temeljnim pravima tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba, koja obvezno predviđa da doprinos za troškove žalbenog postupka iznosi 20 % izrečene novčane kazne?


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/18


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. veljače 2018. uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Austrija) – Humbert Jörg Köfler i dr.

(Predmet C-148/18)

(2018/C 259/26)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesverwaltungsgericht Steiermark

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Humbert Jörg Köfler, Wolfgang Leitner, Joachim Schönbeck, Wolfgang Semper

Tuženo tijelo: Bezirkshauptmannschaft Murtal

Intervenijent: Finanzpolizei

Prethodno pitanje

Treba li članak 49. stavak 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da mu se protivi nacionalna odredba koja za prekršaje, počinjene iz nehaja, predviđa neograničeno visoke novčane kazne, osobito visoke najniže iznose novčanih kazni i višegodišnje zamjenske kazne zatvora?


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/19


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. ožujka 2018. uputio Sąd Rejonowy w Sopocie (Poljska) – H.W.

(Predmet C-214/18)

(2018/C 259/27)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Rejonowy w Sopocie

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: H.W.

Uz sudjelovanje: PSM „K” w G., Komornik Sądowy przy Sądzie Rejonowym w Sopocie Aleksandra Treder

Prethodna pitanja

1.

Je li, s obzirom na sustav poreza na dodanu vrijednost iz Direktive Vijeća Europske unije 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1) (SL 2006., L 347, str. 1., s izmjenama) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.; u daljnjem tekstu: Direktiva o PDV-u), posebno njezin članak 1., članak 2. stavak 1. točke (a) i (c) te članak 73. u vezi s člankom 78. podstavkom 1. točkom (a) i iz njih izvedeno načelo neutralnosti PDV-a kao opće načelo prava Unije, dopušteno – uzimajući u obzir sadržaj članka 29.a stavka 1. te članka 29.a stavka 6. točke 1. Ustawe z dnia 11 marca 2004 r. o podatku od towarów i usług (Zakon o porezu na robu i usluge od 11. ožujka 2004., pročišćeni tekst SL 2017., 1221 s izmjenama, u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) u vezi s člankom 49. stavkom 1. i člankom 35. te člankom 63. stavkom 4. Ustawe z dnia 29 sierpnia 1997 r. o komornikach sadowych i egzekucji (Zakon od 29. kolovoza 1997. o sudskim ovršiteljima i ovrsi, pročišćeni tekst SL 2017., 1277 s izmjenama, u daljnjem tekstu: Ovršni zakon) – stajalište da je u pristojbama koje ubire sudski ovršitelj sadržan porez na robu i usluge (odnosno PDV)?

U slučaju potvrdnoga odgovora na to pitanje:

2.

Je li, s obzirom na načelo proporcionalnosti kao opće načelo prava Unije, dopušteno stajalište da sudski ovršitelj – kao porezni obveznik PDV-a u granicama ovršne djelatnosti koju provodi – stvarno ima sve pravne instrumente za pravilno izvršenje porezne obveze, čime se pretpostavlja da pristojba ubirana na temelju odredbi Ovršnog zakona sadržava u sebi iznos poreza na robu i usluge (odnosno PDV-a)?


(1)  SL L 347, str.1.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/19


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. travnja 2018. uputio Sąd Okręgowy w Warszawie (Poljska) – Kamil Dziubak, Justyna Dziubak protiv Raiffeisen Bank Polska SA

(Predmet C-260/18)

(2018/C 259/28)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Okręgowy w Warszawie

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Kamil Dziubak, Justyna Dziubak

Tuženik: Raiffeisen Bank Polska SA

Prethodna pitanja

1.

Je li na temelju članka 1. stavka 2. i članka 6. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (1) moguće smatrati da, ako je kao posljedica utvrđenja da su nepoštene neke ugovorne odredbe kojima se određuje način na koji stranke izvršavaju činidbu (njezina visina), nevaljanost cijelog ugovora štetna za potrošača, postoji mogućnost popunjavanja praznina u ugovoru na temelju dispozitivne odredbe koja jednoznačno zamjenjuje nepošteni uvjet, ali na temelju odredbi nacionalnog prava koje predviđaju dopunu učinaka pravnog posla izraženih u njegovu sadržaju i učincima koji proizlaze iz načela pravičnosti (načela društvenog suživota) ili ustaljenih običaja?

2.

Treba li u ocjeni učinaka nevaljanosti cijelog ugovora na potrošača uzeti u obzir okolnosti koje su postojale u trenutku sklapanja tog ugovora ili i u trenutku nastanka spora između stranaka u pogledu učinka predmetne odredbe (pozivanje potrošača na njezinu nepoštenost) i kakvu važnost ima stajalište koje je potrošač iznio u takvom sporu?

3.

Je li moguće zadržati na snazi odredbe koje u skladu s Direktivom 93/13/EEZ predstavljaju nepoštene ugovorne uvjete, ako bi prihvaćanje takvog rješenja u trenutku rješavanja spora bilo objektivno korisno za potrošača?

4.

Može li, s obzirom na članak 6. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ, utvrđenje da su nepoštene ugovorne odredbe kojima se određuje visina činidbe i način na koji je stranke izvršavaju, dovesti do situacije u kojoj će se oblik pravnog posla koji je utvrđen na temelju ugovora uz isključenje učinaka nepoštenih ugovornih uvjeta razlikovati od onog obuhvaćenog namjerom stranaka u okviru glavne činidbe stranaka, osobito – znači li utvrđenje da je ugovorna odredba nepoštena mogućnost daljnje primjene drugih ugovornih odredbi koje nisu nepoštene, kojima se određuje glavna činidba potrošača, čiji je oblik o kojem su se stranke sporazumjele (njihovo uključivanje u ugovor) bio nerazdvojivo povezan s odredbom koju osporava potrošač?


(1)  SL 1993., L 95, str. 29.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/20


Žalba koju je 19. travnja 2018. podnijela Slovačka Republika protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 5. veljače 2018. u predmetu T-216/15, Dôvera zdravotná poisťovňa/Europska komisija

(Predmet C-271/18 P)

(2018/C 259/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Slovačka Republika (zastupnik: B. Ricziová)

Druge stranke u postupku: Dôvera zdravotná poisťovňa a.s., Union zdravotná poisťovňa a.s., Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine presudu Općeg suda od 5. veljače 2018. u predmetu T-216/15, Dôvera zdravotná poisťovňa a.s/Europska komisija, kojom je Opći sud usvojio tužbu društva Dôvera zdravotná poisťovňa a s.;

odbije tužbu društva Dôvera kao neosnovanu, i

naloži društvu Dôvera i društvu Union snošenje troškova postupka.

Međutim, ako Sud zaključi da ne raspolaže s dovoljno informacija za donošenje konačne presude u sporu, Slovačka Republika od Suda alternativno zahtijeva da:

ukine presudu Općeg suda od 5. veljače 2018. u predmetu T-216/15, Dôvera zdravotná poisťovňa a.s./Europska komisija, kojom je Opći sud usvojio tužbu društva Dôvera;

vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje, i

naknadno odluči o troškovima.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi Slovačka Republika navodi četiri žalbena razloga na temelju kojih traži ukidanje presude Općeg suda protiv koje je uložena žalba:

1.

Slovačka Republika prvim žalbenim razlogom navodi da je Opći sud presudom protiv koje je uložena žalba prekoračio svoje ovlasti preispitivanja odluka Europske komisije u području državnih potpora. Relevantna ustaljena sudska praksa Suda je jasna i, prema mišljenju Slovačke Republike, u ovom predmetu se nije postupalo u skladu s njom. Slovačka Republika navodi da u presudi protiv koje je podnesena žalba Opći sud nije poštovao široku diskrecijsku ovlast Europske komisije u vezi sa složenim ekonomskim ocjenama, i nije dokazao postojanje očite pogreške u ocjeni Europske komisije, već je njezinu ocjenu samo zamijenio svojom, potpuno suprotnom Komisijinoj, i na taj način je prekoračio svoje ovlasti nadzora.

2.

Slovačka Republika drugim žalbenim razlogom prigovara da je Opći sud u presudi protiv koje je uložena žalba na dva načina iskrivio dokaze koji su mu podneseni, jer je suštinski pogrešno utvrdio činjenice, a što se vidi iz dokumenata u spisu predmeta. Iskrivljavanje dokaza na koje se žali odnosi se i na element dobiti i na element tržišnog natjecanja u slovačkom sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja.

3.

Slovačka Republika trećim žalbenim razlogom prigovara da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava pri klasifikaciji slovačkog sustava obveznog zdravstvenog osiguranja, i time povrijedio članak 107. stavak 1. UFEU-a i načelo pravne sigurnosti. Presuda protiv koje je uložena žalba nije usklađena s prijašnjom sudskom praksom Suda o sustavima socijalnog osiguranja. Opći sud, osobito, (i) je presudio na način suprotan onomu iz prijašnje sudske prakse Suda u sličnim slučajevima, (ii) je odlučio na način istovjetan onomu iz prijašnje sudske prakse Suda u različitim slučajevima (iii) nije primijenio osnovni pristup iz prijašnje sudske prakse Suda, odnosno to da se klasifikacija određenog sustava socijalne sigurnosti temelji na njegovim dominantnim svojstvima.

4.

Slovačka Republika četvrtim žalbenim razlogom naposljetku navodi da se iz obrazloženja presude protiv koje je uložena žalba vidi nekoliko nedostataka koji opravdavaju to da Sud ukine presudu protiv koje je uložena žalba. Konkretno, (i) Opći sud nije ni na koji način objasnio određena utvrđenja i zaključke (koji su, štoviše, bili odlučni); (ii) obrazloženje presude protiv koje je uložena žalba nedosljedno je na nekoliko načina i Opći sud sam sebi proturječi u toj presudi i (iii) Opći sud u obrazloženju presude protiv koje je uložena žalba nije uzeo u obzir relevantne argumente Komisije i Slovačke Republike. Opći sud je time povrijedio obvezu obrazlaganja iz članka 36. u vezi s člankom 53. stavkom 1. Statuta Suda Europske unije.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/22


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. travnja 2018. uputio Augstākā tiesa (Latvija) – SIA „Kuršu zeme”

(Predmet C-273/18)

(2018/C 259/30)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Augstākā tiesa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: SIA „Kuršu zeme”

Tuženik: Valsts ieņēmumu dienests

Prethodno pitanje

Treba li članak 168. točku (a) Direktive 2006/112/EZ (1) tumačiti na način da mu se protivi zabrana odbitka pretporeza ako se navedena zabrana temelji isključivo na svjesnom sudjelovanju poreznog obveznika u osmišljavanju lažnih transakcija, ali se ne navodi na koji način konkretne transakcije nanose štetu državnom proračunu zbog neplaćanja poreza na dodanu vrijednost ili zbog neosnovanog zahtjeva za povrat navedenog poreza, u usporedbi sa situacijom u kojoj bi se te transakcije organizirale na način kako su u stvarnosti provedene?


(1)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/22


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. travnja 2018. uputio Tribunal Administrativo de Círculo de Lisboa (Portugal) – Henkel Ibérica Portugal, Unipessoal L.da protiv Comissão de Segurança de Serviços e Bens de Consumo

(Predmet C-277/18)

(2018/C 259/31)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Administrativo de Círculo de Lisboa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Henkel Ibérica Portugal, Unipessoal L.da

Tuženik: Comissão de Segurança de Serviços e Bens de Consumo

Prethodna pitanja

1.

Je li u skladu s pravom Zajednice – osobito s Direktivom 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (1), s člancima 28. i 30. Ugovora (kako su navedeni u toj direktivi) i s Direktivom Vijeća 87/357/EEZ od 25. lipnja 1988. (2) – nacionalni sustav koji je u Portugalu ustanovljen Uredbom sa zakonskom snagom br. 69/2005 od 17. ožujka i Uredbom sa zakonskom snagom br. 150/90 od 10. svibnja koji, osim što zabranjuje stavljanje na tržište proizvoda koji mogu dovesti u opasnost zdravlje i sigurnost potrošača zbog mogućeg zamjenjivanja s hranom, zabranjuje i stavljanje na tržište proizvoda koji prilikom uobičajene ili razumno predvidljive uporabe mogu dovesti u opasnost zdravlje i sigurnost potrošača, osobito djece jer je zbog njihova izgleda moguće zamjenjivanje s drugim proizvodima (osobito s igračkama)?

2.

Je li člancima 34. i 36. Ugovora protivna primjena nacionalnog zakonskog propisa koji na državnom području zabranjuje stavljanje na tržište ne samo proizvoda koji se mogu pogreškom zamijeniti s prehrambenim proizvodima, u skladu s člankom 1. stavkom 2. navedene direktive Zajednice, nego i drugih proizvoda čiji izgled može navesti potrošače na to da ih upotrebljavaju u svrhe kojima nisu namijenjeni, čak i ako nije riječ o opasnim pripravcima u smislu članka 2. Direktive 1999/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakona i ostalih propisa država članica o razvrstavanju, pakiranju i označivanju opasnih pripravaka (3)?


(1)  SL 2002., L 11, str. 4. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 9., str. 12.)

(2)  Direktiva Vijeća 87/357/EEZ od 25. lipnja 1987. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na proizvode koji, zbog toga što nisu onakvi kakvim se prikazuju, ugrožavaju zdravlje ili sigurnost potrošača (SL 1987., L 192, str. 49.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 61., str. 22.).

(3)  SL 1999., L 200, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 12., str. 145.)


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/23


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. travnja 2018. uputio Supremo Tribunal Administrativo (Portugal) – Manuel Jorge Sequeira Mesquita protiv Fazenda Pública

(Predmet C-278/18)

(2018/C 259/32)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Supremo Tribunal Administrativo

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Manuel Jorge Sequeira Mesquita

Druga stranka u postupku: Fazenda Pública

Prethodno pitanje

Treba li članak 135. stavak 1. točku (l) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. – koji se odnosi na izuzeće transakcija iznajmljivanja nepokretne imovine (1) – tumačiti na način da se ono primjenjuje na ugovor o prijenosu prava korištenja poljoprivrednih zemljišta koja čine vinogradi na društvo čija je djelatnost korištenje poljoprivrednih zemljišta, a koji je sklopljen na godinu dana i automatski se produljuje na razdoblja jednakog trajanja te u skladu s kojim na kraju svake godine treba platiti odgovarajuću zakupninu?


(1)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/23


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. travnja 2018. uputio Juzgado de lo Social de Barcelona (Španjolska) – Magdalena Molina Rodríguez protiv Servicio Público de Empleo Estatal (SEPE)

(Predmet C-279/18)

(2018/C 259/33)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de lo Social no 33 de Barcelona

Stranke glavnog postupka

Tužiteljica: Magdalena Molina Rodríguez

Tuženik: Servicio Público de Empleo Estatal (SEPE)

Prethodno pitanje

Treba li zabranu neizravne diskriminacije na temelju spola propisanu člankom 4. stavkom 1. Direktive [Vijeća] 79/7 [/EEZ od 19. prosinca 1978.] o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti (1) tumačiti na način da joj se protivi nacionalno pravilo poput članka 215. stavka 1. podstavka 3. Općeg zakona o socijalnoj sigurnosti (potvrđenog Kraljevskim zakonodavnim dekretom 1/1994) u koji je, u verziji kako je izmijenjena Kraljevskim zakonodavnim dekretom 5/2013 od 15. ožujka, za ostvarivanje prava na novčanu pomoć u slučaju nezaposlenosti za radnike starije od 55 godina uveden novi uvjet prema kojem ukupni dohodak članova kućanstva ne smije prijeći određeni iznos, ako time, prema dostavljenim statističkim podacima, prilikom ostvarivanja prava na navedenu novčanu pomoć, dolazi do znatno većih ograničenja za žensku populaciju potencijalnih korisnica (u odnosu na muškarce)?


(1)  SL 1979., L 6, str. 24. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 7.)


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/24


Žalba koju je 24. travnja 2018. podnio Repower AG protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 21. veljače 2018. u predmetu T-727/16, Repower protiv EUIPO-a

(Predmet C-281/18 P)

(2018/C 259/34)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Repower AG (zastupnici: R. Kunz-Hallstein, H. P. Kunz-Hallstein, V. Kling, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo, repowermap.org

Žalbeni zahtjev

ukinuti prvu točku izreke presude Općeg suda od 21. veljače 2018., u predmetu T-727/16, u dijelu u kojem je tužba odbijena;

poništiti odluku petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 3. kolovoza 2016. [predmet R 2311/2014-5 (REV)];

naložiti EUIPO-u snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

1.

EUIPO nije bio ovlašten zamijeniti obrazloženje opoziva u okviru postupka pred Općim sudom. EUIPO je izmijenio predmet spora te povrijedio pravo na saslušanje i obvezu izvršavanja svoje diskrecijske ovlasti.

2.

Opće načelo prava koje dopušta povlačenje nezakonitog upravnog akta ne može se primijeniti u ovom slučaju. U zakonodavstvu nema pravnih praznina. Odredbe članaka 80. i 83. Uredbe br. 207/2009 su lex specialis.

3.

U skladu s člankom 83. Uredbe br. 207/2009, žalitelj ne snosi teret dokazivanja nepostojanja načela povlačenja nezakonitih upravnih akata u državama članicama.

4.

Čak i pod pretpostavkom da se takvo načelo može primijeniti u području žigovnog prava, pretpostavke za potpuno povlačenje nisu bile ispunjene zbog zaštite legitimnih očekivanja.

5.

Odluka žalbenog vijeća sadržava ozbiljne nedostatke u obrazloženju.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/25


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. travnja 2018. uputila Audiencia Provincial de Almería (Španjolska) – Liliana Beatriz Moya Privitello i Sergio Daniel Martín Durán protiv Cajas Rurales Unidas, Sociedad Cooperativa de Crédito

(Predmet C-283/18)

(2018/C 259/35)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Audiencia Provincial de Almería

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Liliana Beatriz Moya Privitello i Sergio Daniel Martín Durán

Druga stranka u postupku: Cajas Rurales Unidas, Sociedad Cooperativa de Crédito

Prethodna pitanja

1.

Isključuje li primjena jednog od postojećih referentnih indeksa na tržištu prilikom sklapanja dugoročnih hipotekarnih kredita s promjenjivom kamatnom stopom, koji službeno objavljuje Banco de España (Španjolska središnja banka), ispitivanje njegove transparentnosti čak i kada se primjenjuju indeksi koji su izričito dopušteni posebnim zakonodavstvom, ako se navedenim zakonodavstvom strankama dopušta odabir indeksa i ako je navedena banka primijenila jedan od indeksa, a da pritom nije obavijestila klijenta da postoje drugi primjenjivi indeksi koji su povoljniji za potrošača?

2.

Budući da se navedenim propisima omogućava odabir primjenjivog referentnog indeksa među predviđenim indeksima, mogu li se nacionalni propisi poput onih u glavnom predmetu (i to ponajprije, među ostalim, Orden de 5 de mayo de 1994 sobre transparencia de las condiciones financieras de los préstamos hipotecarios (Uredba od 5. svibnja 1994. o transparentnosti financijskih uvjeta hipotekarnih kredita), Orden EHA/2899/2011, de 28 de octubre, de transparencia y protección del cliente de servicios bancarios (Uredba Ministarstva gospodarstva i financija EHA/2899/2011 od 28. listopada 2011. o transparentnosti i zaštiti korisnika bankarskih usluga), Circular 5/2012, de 27 de junio, del Banco de España, a entidades de crédito y proveedores de servicios de pago, sobre transparencia de los servicios bancarios y responsabilidad en la concesión de préstamos (Okružnica Španjolske središnje banke 5/2012 od 27. lipnja 2012. kreditnim institucijama i pružateljima usluga platnog prometa o transparentnosti bankarskih usluga i odgovornom kreditiranju), kojom se provode Ley 10/2014, de 26 de junio, de ordenación, supervisión y solvencia de entidades de crédito (Zakon 10/2014 od 26. lipnja 2014. o uređenju, nadzoru i solventnosti kreditnih institucija) to jest raniji članak 48. Ley 26/1988, de 29 de julio, sobre Disciplina e Intervención de las Entidades de Crédito (Zakon 26/1988 od 29. srpnja 1988. o disciplini i nadzoru kreditnih institucija)) smatrati „obveznim zakonskim ili regulatornim odredbama” prilikom sklapanja dugoročnih hipotekarnih kredita s promjenjivom kamatnom stopom u smislu članka 1. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ (1)?


(1)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/26


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. travnja 2018. uputila Curtea de Apel Bucureşti (Rumunjska) – Grup Servicii Petroliere SA protiv Agenţia Naţională de Administrare Fiscală – Direcţia Generală de Soluţionare a Contestaţiilor, Agenţia Naţională de Administrare Fiscală – Direcţia Generală de Administrare a Marilor Contribuabili

(Predmet C-291/18)

(2018/C 259/36)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Bucureşti

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Grup Servicii Petroliere SA

Druge stranke u postupku: Agenţia Naţională de Administrare Fiscală – Direcţia Generală de Soluţionare a Contestaţiilor, Agenţia Naţională de Administrare Fiscală – Direcţia Generală de Administrare a Marilor Contribuabili

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 148. točku (c), u vezi s točkom (a) Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1), tumačiti na način da se izuzeće od poreza na dodanu vrijednost pod određenim uvjetima primjenjuje na isporuke odobalnih samopodiznih platformi za bušenje, odnosno potpada li odobalna samopodizna platforma za bušenje pod pojam „plovilo” u smislu navedene odredbe prava Unije, s obzirom na to da na temelju naslova poglavlja 7. iste direktive proizlazi da se tom odredbom uređuju „izuzeća koja se odnose na međunarodni prijevoz”?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje, proizlazi li iz tumačenja članka 148. točke (c), u vezi s točkom (a) Direktive 2006/112/EZ, da je bitan uvjet za primjenu izuzeća od poreza na dodanu vrijednost činjenica da se, tijekom njezina korištenja (u okviru komercijalne/industrijske djelatnosti), odobalna samopodizna platforma za bušenje, koja je isplovila na otvoreno more, tamo i dalje mora stvarno nalaziti u pomičnom stanju, plutajući i pomičući se na moru od jedne točke do druge, u razdoblju koje je dulje od onoga u kojem se nalazi u nepomičnom stanju, kada je nepokretna zbog djelatnosti bušenja u moru, odnosno treba li djelatnost plovidbe stvarno prevladavati u odnosu na djelatnost bušenja?


(1)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/26


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. travnja 2018. uputio Tribunal Superior de Justicia de Galicia (Španjolska) – Sindicato Nacional de CCOO de Galicia protiv Unión General de Trabajadores de Galicia (UGT), Universidad de Santiago de Compostela, Confederación Intersindical Gallega

(Predmet C-293/18)

(2018/C 259/37)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Superior de Justicia de Galicia

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Sindicato Nacional de CCOO de Galicia

Tuženici: Unión General de Trabajadores de Galicia (UGT), Universidad de Santiago de Compostela, Confederación Intersindical Gallega

Prethodna pitanja

1.

Treba li smatrati da su radnici, zaposleni u skladu s člankom 20. Ley 14/20[1]1 de 1 de junio[,] de la Ciencia, [la] Tecnología y la Innovación (Zakon 14/2001 od 1. lipnja o znanosti, tehnologiji i inovacijama), obuhvaćeni područjem primjene Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CE[E]P, na temelju kojeg je donesena Direktiva Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. (1)?

2.

Treba li naknadu zbog prestanka ugovora o radu smatrati uvjetom zapošljavanja u smislu članka 4. Okvirnog sporazuma?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na prethodna pitanja: Treba li smatrati da je prestanak ugovora o radu radnika zaposlenih u skladu sa Zakonom 14/20[1]1 od 1. lipnja o znanosti, tehnologiji i inovacijama usporediv s poslovno uvjetovanim prestankom ugovora o radu na neodređeno vrijeme u skladu s člankom 52. Zakona o radu?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na treće pitanje: Postoji li ikakav zakonski razlog za njihovo razlikovanje?


(1)  Direktiva Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP (SL 1999., L 175, str. 43) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 228.)


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/27


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. travnja 2018. uputio Tribunal da Relação do Porto (Portugal) – Mediterranean Shipping Company (Portugal) – Agentes de Navegação SA protiv Banco Comercial Português SA, Caixa Geral de Depósitos SA

(Predmet C-295/18)

(2018/C 259/38)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal da Relação do Porto

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Mediterranean Shipping Company (Portugal) – Agentes de Navegação SA

Tuženici: Banco Comercial Português SA, Caixa Geral de Depósitos SA

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 2. Direktive 2007/64/EZ (1) tumačiti na način da je u njezino područje primjene kako je definirano tim člankom uključena provedba platnog naloga izravnim terećenjem koji je izdao treći subjekt u vezi s računom koji nije njegov a čiji nositelj s kreditnom institucijom nije sklopio ugovor o pojedinačnom platnom nalogu niti okvirni ugovor o platnim uslugama?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje i u tim okolnostima, može li se smatrati da je navedeni nositelj računa „korisnik platnih usluga” u svrhu članka 58. navedene direktive?


(1)  Direktiva 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu i o izmjeni direktiva 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ i 2006/48/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 97/5/EZ (SL 2007., L 319, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 10., svezak 2., str. 172.)


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/28


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. svibnja 2018. uputio Conseil d'État (Belgija) – Terre wallonne ASBL protiv Région wallonne

(Predmet C-321/18)

(2018/C 259/39)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Terre wallonne ASBL

Tuženik: Région wallonne

Prethodna pitanja

1.

Je li odluka kojom tijelo države članice utvrđuje ciljeve očuvanja za mrežu Natura 2000, u skladu s Direktivom 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (1), plan ili program u smislu Direktive 2001/42/EZ o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (2) i, konkretnije, u smislu članka 3. stavka 2. točke (a) ili u smislu članka 3. stavka 4. navedene direktive?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora, treba li takva odluka biti predmet procjene okoliša u skladu s Direktivom 2001/42/EZ kada se takva procjena ne zahtijeva na temelju Direktive 92/43/EEZ, u skladu s kojom je donesena navedena odluka?


(1)  SL 1992., L 206, str. 7.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 2., str. 14.

(2)  Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (SL, 2001., L 197, str. 30.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 17.)


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/28


Žalba koju su 25. svibnja 2018. podnijeli Caviro Distillerie Srl, Distillerie Bonollo SpA, Distillerie Mazzari SpA i Industria Chimica Valenzana (ICV) SpA protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 15. ožujka 2018. u predmetu T-211/16: Caviro Distillerie i drugi protiv Komisije

(Predmet C-345/18 P)

(2018/C 259/40)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Caviro Distillerie Srl, Distillerie Bonollo SpA, Distillerie Mazzari SpA i Industria Chimica Valenzana (ICV) SpA (zastupnik: R. MacLean, solicitor)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

ukine presudu Općeg suda u dijelu u kojem je pogriješio na način da je obrazloženje neovlašteno nadomjestio vlastitim obrazloženjem prilikom ocjenjivanja drugog tužbenog razloga tužbe žaliteljâ;

ukine presudu Općeg suda jer je očito iskrivio dokaze koji su pred njim izneseni u vezi s razvojem i konačnim stanjem tržišnog udjela industrije Unije;

prihvati drugi žalbeni razlog žaliteljâ koji se odnosi na neispravnu procjenu Općeg suda u pogledu stanja tržišnog udjela i izvrši svoju nadležnost presuđivanja o tom tužbenom razlogu i donese konačnu presudu;

podredno, vrati predmet na ponovno suđenje Općem sudu kako bi mogao pravilno odlučiti o tužbenom razlogu žaliteljâ po tom pitanju;

potvrdi da je Opći sud počinio očitu pogrešku u ocjeni i povrijedio članak 3. stavke 2. i 5. Osnovne uredbe (1) kada je došao do zaključka da Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni prilikom donošenja zaključka u pogledu materijalne štete;

potvrdi da je obrazloženje Općeg suda nedostatno i proturječno; i

naloži Komisiji snošenje žaliteljevih troškova zastupanja i troškova ovog postupka kao i troškova zastupanja i troškova prvostupanjskog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji ističu tri žalbena razloga. Sva tri žalbena razloga iznesena pred Sudom odnose se na drugi tužbeni razlog iznesen pred Općim sudom. Ukratko, žalbeni razlozi istaknuti pred Sudom jesu sljedeći:

1.

Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava zamijenivši Komisijino obrazloženje vlastitim prilikom procjene važnosti smanjenja tržišnog udjela industrije Unije, u relativnom i apsolutnom smislu, i/ili očito iskrivio dokaze koji su pred njim izneseni u vezi sa smanjenjem tržišnog udjela industrije Unije.

2.

Opći je sud počinio očitu pogrešku u ocjeni i povrijedio članak 3. stavke 2. i 5. Osnovne uredbe kada je došao do zaključka da Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni prilikom donošenja zaključka u pogledu materijalne štete.

3.

Opći sud nije dostatno obrazložio svoje utvrđenje s tim u vezi jer nije obrazložio zašto Komisijina pogreška u ocjeni tržišnog udjela industrije Unije nije opravdala poništenje pobijanog propisa kao što su to zahtijevali žalitelji. Osim toga, Opći je sud dao proturječno obrazloženje jer je utvrdio da Komisijina procjena tržišnog udjela industrije Unije sadržava pogrešku u ocjeni, ali je u konačnici presudio u njezinu korist.


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice, SL 2009., L 343, str. 51. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202. i ispravak SL 2016., L 44, str. 20.)


Opći sud

23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/30


Presuda Općeg suda od 14. lipnja 2018. – Spagnolli i dr. protiv Komisije

(Spojeni predmeti T-568/16 i T-599/16) (1)

((„Javna služba - Dužnosnici - Smrt dužnosnikova supružnika - Pravni sljednici preminulog dužnosnika - Mirovina za nadživjele osobe - Mirovina za djecu preminule osobe - Promjena radnog mjesta dužnosnika, nadživjelog supružnika - Usklađivanje plaće - Metoda izračuna mirovine za nadživjele osobe i djecu preminule osobe - Članak 81.a Pravilnika o osoblju - Obavijest o izmjeni mirovinskih prava - Akt kojim se nanosi šteta u smislu članka 91. Pravilnika o osoblju - Članak 85. Pravilnika o osoblju - Povrat preplaćenih iznosa - Pretpostavke - Zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete”))

(2018/C 259/41)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: Alberto Spagnolli (Parma, Italija), Francesco Spagnolli (Parma), Maria Alice Spagnolli (Parma) i Bianca Maria Elena Spagnolli (Parma) (zastupnici: C. Cortese i B. Cortese, avocats)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: G. Gattinara i F. Simonetti, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 270. UFEU-a i kojim se traži, u predmetu T-568/16, poništenje Obavijesti Ureda Europske komisije za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu (PMO) o izmjeni br. 3 PMO/04/LM/2015/ARES od 6. veljače 2015., u kojoj se navode novi iznosi mirovine za nadživjele osobe i za djecu preminule osobe dodijeljeni tužiteljima, i, u predmetu T-599/16, s jedne strane, poništenje PMO-ove Odluke PMO/04/LM/2015/ARES/3406787 od 17. kolovoza 2015. o povratu preplaćenih iznosa koje su tužitelji primili na temelju mirovine za nadživjele osobe i za djecu preminule osobe i, s druge strane, za naknadu štete koju su tužitelji navodno pretrpjeli.

Izreka

1.

Odbija se tužba u predmetu T-568/16.

2.

U predmetu T-599/16 poništava se Odluka PMO/04/LM/2015/ARES/3406787 Ureda Europske komisije za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu (PMO) od 17. kolovoza 2015. o povratu preplaćenih iznosa koje su tužitelji primili na temelju mirovine za nadživjele osobe i za djecu preminule osobe, a u preostalom dijelu tužba se odbija.

3.

Svaka će stranka snositi svoje troškove u svakom od predmeta.


(1)  SL C 111, 29. 3. 2016. (Predmet prvotno upisan pred Službeničkim sudom Europske unije pod brojem F-140/15 i prenesen na Opći sud Europske unije 1.9.2016).


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/31


Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2018. – OW protiv EASA-e

(Predmet T-597/16) (1)

((„Javna služba - Privremeno osoblje - Raspoređivanje u interesu službe - Premještaj na novo radno mjesto - Očita pogreška u ocjeni - Obveza obrazlaganja - Pravo na obranu - Zlouporaba ovlasti”))

(2018/C 259/42)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: OW (zastupnici: S. Rodrigues i C. Bernard-Glanz, odvjetnik)

Tuženik: Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (zastupnici: F. Manuhutu i A. Haug, a zatim A. Haug, agenti, uz asistenciju D. Waelbroecka i A. Durona, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a radi poništenja Odluke 2015/155/ED od 20. srpnja 2015., kojom je izvršni direktor EASA-e rasporedio tužitelja na novo radno mjesto.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

OW-u se nalaže snošenje troškova.


(1)  SL C 296, 16. 8. 2016. (predmet prvotno upisan pred Službeničkim sudom Europske unije pod brojem F-27/16 i prenesen na Opći sud Europske unije 1.9.2016)


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/31


Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2018. – Sipral World protiv EUIPO-a – La Dolfina (DOLFINA)

(Predmet T-882/16) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom opoziva - Verbalni žig Europske unije DOLFINA - Nepostojanje stvarne uporabe žiga - Članak 51. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ)br. 207/2009 [koji je postao članak 58. stavak 1. točka (a) Uredbe (EU) 2017/1001] - Obveza obrazlaganja - Članak 75. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 94. Uredbe 2017/1001)”))

(2018/C 259/43)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Sipral World, SL (Barcelona, Španjolska) (zastupnici: R. Almaraz Palmero i A. Ruo, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: J. Ivanauskas i D. Walicka, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: La Dolfina, SA (Buenos Aires, Argentina) (zastupnik: J. Carbonell Callicó, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. rujna 2016. (predmet R 1897/2015-2), koja se odnosi na postupak povodom opoziva između društava La Dolfina i Sipral World.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Sipral World, SL nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 46, 13. 2. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/32


Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2018. – Schmid protiv EUIPO-a – Landeskammer für Land- und Forstwirtschaft in Steiermark (Steirisches Kürbiskernöl)

(Predmet T-72/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom opoziva - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija - Figurativni žig Steirisches Kürbiskernöl - Zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla - Članak 15., članak 51. stavak 1. točka (a) i članak 55. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji su postali članak 18., članak 58. stavak 1. točka (a) i članak 62. stavak 1. Uredbe (EU) 2017/1001) - Stvarna uporaba žiga - Uporaba žiga kao žiga”))

(2018/C 259/44)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Gabriele Schmid (Halbenrain, Austrija) (zastupnik: B. Kuchar, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Hanf, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Landeskammer für Land- und Forstwirtschaft in Steiermark (Graz, Austrija) (zastupnici: I. Hödl i S. Schoeller, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 7. prosinca 2016. (predmet R 1768/2015-4), koja se odnosi na postupak povodom opoziva između G. Schmid i Landeskammer für Land- und Forstwirtschaft in Steiermark.

Izreka

1.

Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 7. prosinca 2016. (predmet R 1768/2015-4).

2.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.

Nalaže se EUIPO-u da, osim vlastitih troškova, snosi i troškove Gabriele Schmid.

4.

Landeskammer für Land- und Forstwirtschaft in Steiermark snosit će vlastite troškove.


(1)  SL C 104, 3. 4. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/33


Presuda Općeg suda od 12. lipnja 2018. – Cotécnica protiv EUIPO-a – Mignini & Petrini (cotecnica MAXIMA)

(Predmet T-136/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije cotecnica MAXIMA - Raniji nacionalni figurativni žig MAXIM Alimento Superpremium - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”))

(2018/C 259/45)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Cotécnica, SCCL (Bellpuig, Španjolska) (zastupnici: J. C. Erdozain López, J. Galán López i J.-B. Devaureix, a zatim J. C. Erdozain López, J. Galán López i L. Montoya Terán, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: S. Palmero Cabezas, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Mignini & Petrini SpA (Petrignano di Assisi, Italija) (zastupnici: F. Celluprica, F. Fischetti i F. De Bono, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 17. studenoga 2016. (predmet R 853/2016-2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Mignini & Petrini i Cotécnica.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Cotécnica, SCCL nalaže se snošenje, osim vlastitih, i troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i društva Mignini & Petrini SpA.


(1)  SL C 129, 24. 4. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/33


Presuda Općeg suda od 14. lipnja 2018. – Emcur protiv EUIPO-a – Emcure Pharmaceuticals (EMCURE)

(Predmet T-165/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije EMCURE - Raniji verbalni žig Europske unije i raniji nacionalni verbalni žig EMCUR - Relativni razlog za odbijanje - Sličnost proizvoda i usluga - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”))

(2018/C 259/46)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Emcur Gesundheitsmittel aus Bad Ems GmbH (Bad Ems, Njemačka) (zastupnik: K. Bröcker, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: M. Rajh, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Emcure Pharmaceuticals Ltd (Bhosari, Indija)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 13. prosinca 2016. (predmet R 790/2016-2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Emcur Gesundheitsmittel aus Bad Ems i Emcure Pharmaceuticals.

Izreka

1.

Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 13. prosinca 2016. (predmet R 790/2016-2) u dijelu koji se odnosi na usluge iz razreda 42. i 44. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen.

2.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.

EUIPO i Emcur Gesundheitsmittel aus Bad Ems GmbH snosit će vlastite troškove.


(1)  SL C 129, 24. 4. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/34


Presuda Općeg suda od 14. lipnja 2018. – Lion's Head Global Partners protiv EUIPO-a – Lion Capital (Lion's Head)

(Predmet T-294/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija - Verbalni žig Lion’s Head - Raniji verbalni žig Europske unije LION CAPITAL - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 [koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001]”))

(2018/C 259/47)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Lion's Head Global Partners LLP (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: R. Nöske, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: J. Crespo Carrillo, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Lion Capital LLP (London) (zastupnici: D. Rose i J. Warner, solicitors)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 28. veljače 2017. (predmet R 1478/2016-4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Lion Capital i Lion’s Head Global Partners.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Lion’s Head Global Partners LLP nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 231, 17. 7. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/35


Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2018. – Winkler protiv Komisije

(Predmet T-369/17) (1)

((„Javna služba - Dužnosnici - Prijenos nacionalnih mirovinskih prava - Odluka o utvrđivanju broja godina mirovinskog staža - Razuman rok - Pravo na saslušanje - Pravna sigurnost - Jednako postupanje - Legitimna očekivanja - Odgovornost - Imovinska šteta”))

(2018/C 259/48)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Bernd Winkler (Grange, Irska) (zastupnik: A. Kässens, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: T. Bohr i L. Radu Bouyon, agenti)

Predmet

Tužba na temelju članka 270. UFEU-a kojom se zahtijeva, s jedne strane, poništenje odluke Komisijinog Ureda za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu (PMO) od 26. rujna 2016. o utvrđivanju broja godina mirovinskog staža koje valja uzeti u obzir u mirovinskom sustavu institucija Europske unije nakon zahtjeva za prenošenje tužiteljevih mirovinskih prava stečenih prije stupanja u Unijinu službu i, s druge strane, naknada štete koju je on navodno pretrpio zbog Komisijinih nezakonitih radnji prilikom obrade svojeg zahtjeva za prijenos.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Svaka stranka snosit će vlastite troškove.


(1)  SL C 249, 31. 7. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/35


Presuda Općeg suda od 12. lipnja 2018. – Fenyves protiv EUIPO-a (Blue)

(Predmet T-375/17) (1)

((„Žig Europske unije - Prijava figurativnog žiga Europske unije Blue - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (c) i članak 7. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji su postali članak 7. stavak 1. točka (c) i članak 7. stavak 2. Uredbe (EU) 2017/1001) - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001)”))

(2018/C 259/49)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Klaudia Patricia Fenyves (Hevesvezekény, Mađarska) (zastupnik: I. Monteiro Alves, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: M. Rajh, agent)

Predmet

Tužba protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 27. ožujka 2017. (predmet R 1974/2016-5), koja se odnosi na prijavu za registraciju figurativnog znaka Blue kao žiga Europske unije.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Klaudiji Patriciji Fenyves nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 256, 7. 8. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/36


Rješenje Općeg suda od 8. lipnja 2018. – Lupu protiv EUIPO-a – Dzhihangir (Djili soy original DS)

(Predmet T-456/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije Djili soy original DS - Raniji nacionalni verbalni žig DJILI - Relativni razlog za odbijanje - Tužba koja je djelomično očito nedopuštena i djelomično očito pravno neosnovana”))

(2018/C 259/50)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Victor Lupu (Bukurešt, Rumunjska) (zastupnik: P. Acsinte, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Gája, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Ibryam Dzhihangir (Silistra, Bugarska) (zastupnik: C-R. Romiţan, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 3. svibnja 2017. (predmet R 516/2011-5), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između V. Lupua i I. Dzhihangira.

Izreka

1.

Odluka o prigovoru nedopuštenosti spojena je s odlukom o meritumu.

2.

Tužba se odbija.

3.

Victoru Lupui nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

4.

Ibryam Dzhihangir snosi vlastite troškove.


(1)  SL C 309, 18. 9. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/36


Rješenje Općeg suda od 6. lipnja 2018. – Grupo Bimbo protiv EUIPO-a – DF World of Spices (TAKIS FUEGO)

(Predmet T-608/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Povlačenje prijave za registraciju - Obustava postupka”))

(2018/C 259/51)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Grupo Bimbo, SAB de CV (Mexico, Meksiko) (zastupnik: N. A. Fernández Fernández-Pacheco, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: V. Ruzek, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: DF World of Spices GmbH (Dissen, Njemačka) (zastupnik: A. Ebert-Weidenfeller, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. srpnja 2017. (predmet R 2300/2016-4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava DF World of Spices GmbH i Grupo Bimbo, SAB de CV.

Izreka

1.

Obustavlja se postupak po tužbi.

2.

Društvu Grupo Bimbo, SAB de CV nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 369, 30. 10. 2017.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/37


Tužba podnesena 3. svibnja 2018. – ABLV Bank protiv SRB-a

(Predmet T-280/18)

(2018/C 259/52)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ABLV Bank AS (Riga, Latvija) (zastupnici: O. Behrends, M. Kirchner i L. Feddern, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

poništiti odluke Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB) od 23. veljače 2018. u odnosu na tužitelja i njegovo društvo kćer ABLV Bank Luxembourg, SA;

naložiti tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe trinaest tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na nenadležnosti SRB-a za donošenje odluke o likvidaciji.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio tužiteljeva prava objavom službene odluke o tome da neće donijeti sanacijske mjere.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio tužiteljeva prava zbog svoje pogrešne ocjene u skladu s člankom 18. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) br. 806/2014. (1)

4.

Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio tužiteljeva prava zbog svoje pogrešne ocjene u skladu s člankom 18. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 806/2014.

5.

Peti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio tužiteljevo pravo na saslušanje i druga postupovna prava.

6.

Šesti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio tužiteljevo pravo na primjereno obrazloženu odluku.

7.

Sedmi tužbeni razlog koji se temelji na tome da SRB nije ispitao te pažljivo i nepristrano ocijenio sve relevantne elemente slučaja.

8.

Osmi tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio načelo proporcionalnosti.

9.

Deveti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio načelo jednakog postupanja.

10.

Deseti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio tužiteljevo pravo na vlasništvo i slobodu poduzetništva.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio načelo nemo auditur.

12.

Dvanaesti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB počinio détournement de pouvoir.

13.

Trinaesti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio tužiteljeva prava u skladu s člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima jer nije osigurao da tužiteljeve predmete obrađuju relevantne institucije i tijela Unije.


(1)  Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1.)


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/38


Tužba podnesena 3. svibnja 2018. – ABLV Bank protiv ESB-a

(Predmet T-281/18)

(2018/C 259/53)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ABLV Bank AS (Riga, Latvija) (zastupnici: O. Behrends, M. Kirchner i L. Feddern, odvjetnici)

Tuženik: Europska središnja banka (ESB)

Tužbeni zahtjev

poništiti odluke Europske središnje banke (ESB) od 23. veljače 2018. kojima se utvrđuje da tužitelj i ABLV Bank Luxembourg, SA propadaju ili je vjerojatno da će propasti; i

naložiti tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe deset tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na tome da je ESB-ova procjena kriterija „propadanja ili vjerojatnosti propadanja” u odnosu na tužitelja i njegovo društvo kćer ABLV Bank Luxembourg pogrešna i manjkava iz više razloga.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na tome da je ESB povrijedio pravo na saslušanje i druga postupovna prava tužitelja.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na tome da je ESB povrijedio tužiteljevo pravo na primjereno obrazloženu odluku.

4.

Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na tome da ESB nije ispitao, te pažljivo i nepristrano ocijenio sve relevantne elemente konkretnog slučaja.

5.

Peti tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti.

6.

Šesti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je ESB povrijedio načelo jednakog postupanja.

7.

Sedmi tužbeni razlog koji se temelji na tome da je ESB povrijedio pravo na vlasništvo i slobodu poduzetništva.

8.

Osmi tužbeni razlog koji se temelji na tome da je ESB povrijedio načelo nemo auditur.

9.

Deveti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je ESB počinio détournement de pouvoir.

10.

Deseti tužbeni razlog koji se temelji na povredi tužiteljeva prava u skladu s člankom 41. Povelje o temeljnim pravima jer nije osigurano da tužiteljeve predmete obrađuju relevantne institucije i tijela Unije.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/39


Tužba podnesena 3. svibnja 2018. – Bernis i drugi protiv SRB-a

(Predmet T-282/18)

(2018/C 259/54)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Ernests Bernis (Jurmala, Latvija), Oļegs Fiļs (Jurmala), OF Holding SIA (Riga, Latvija) i Cassandra Holding Company SIA (Jurmala) (zastupnici: O. Behrends, M. Kirchner i L. Feddern, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

poništiti odluke Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB) od 23. veljače 2018. koje se odnose na društva ABLV Bank, AS i ABLV Bank Luxembourg, SA;

naložiti tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu trinaest tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na nenadležnosti SRB-a za donošenje odluke o likvidaciji.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio prava tužiteljâ objavom službene odluke o tome da neće donijeti sanacijske mjere.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio prava tužiteljâ zbog svoje pogrešne ocjene u skladu s člankom 18. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) br. 806/2014. (1)

4.

Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio tužiteljeva prava zbog svoje pogrešne ocjene u skladu s člankom 18. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 806/2014.

5.

Peti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio pravo na saslušanje i druga postupovna prava tužiteljâ.

6.

Šesti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio pravo tužiteljâ na primjereno obrazloženu odluku.

7.

Sedmi tužbeni razlog koji se temelji na tome da SRB nije ispitao te pažljivo i nepristrano ocijenio sve relevantne elemente slučaja.

8.

Osmi tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio načelo proporcionalnosti.

9.

Deveti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio načelo jednakog postupanja.

10.

Deseti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio pravo tužiteljâ na vlasništvo i slobodu poduzetništva.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio načelo nemo auditur.

12.

Dvanaesti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB počinio détournement de pouvoir.

13.

Trinaesti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB povrijedio prava tužiteljâ u skladu s člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima jer nije osigurao da predmete društva ABLV Bank SA obrađuju relevantne institucije i tijela Unije.


(1)  Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1.)


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/40


Tužba podnesena 3. svibnja 2018. – Bernis i drugi protiv ESB-a

(Predmet T-283/18)

(2018/C 259/55)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Ernests Bernis (Jurmala, Latvija), Oļegs Fiļs (Jurmala), OF Holding SIA (Riga, Latvija) i Cassandra Holding Company SIA (Jurmala) (zastupnici: O. Behrends, M. Kirchner i L. Feddern, odvjetnici)

Tuženik: Europska središnja banka (ESB)

Tužbeni zahtjev

poništiti ESB-ove odluke od 23. veljače 2018. kojima se utvrđuje da ABLV Bank, AS i ABLV Bank Luxembourg, SA propadaju ili je vjerojatno da će propasti; i

naložiti tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu deset tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na tome da je ESB-ova procjena kriterija „propadanja ili vjerojatnosti propadanja” u odnosu na ABLV Bank i njegovo društvo kćer ABLV Bank Luxembourg pogrešna i manjkava iz niza razloga.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na tome da je ESB povrijedio pravo na saslušanje i druga postupovna prava tužiteljâ.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na tome da je ESB povrijedio pravo na primjereno obrazloženu odluku tužiteljâ.

4.

Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na tome da ESB nije ispitao, te pažljivo i nepristrano ocijenio sve relevantne elemente konkretnog slučaja.

5.

Peti tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti.

6.

Šesti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je ESB povrijedio načelo jednakog postupanja.

7.

Sedmi tužbeni razlog koji se temelji na tome da je ESB povrijedio pravo na vlasništvo i slobodu poduzetništva.

8.

Osmi tužbeni razlog koji se temelji na tome da je ESB povrijedio načelo nemo auditur.

9.

Deveti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je ESB počinio détournement de pouvoir.

10.

Deseti tužbeni razlog koji se temelji na povredi prava društva ABLV Bank u skladu s člankom 41. Povelje o temeljnim pravima jer nije osigurano da predmete društva ABLV Bank obrađuju relevantne institucije i tijela Unije.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/41


Tužba podnesena 16. svibnja 2018. – Strabag Belgium protiv Parlamenta

(Predmet T-299/18)

(2018/C 259/56)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Strabag Belgium (Antwerpen, Belgija) (zastupnici: M. Schoups, K. Lemmens i M. Lahbib, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

ovu tužbu za poništenje proglasi dopuštenom i osnovanom;

posljedično, poništi (i) odluku od 19. travnja 2018. kojom se potvrđuje odluka Europskog parlamenta od 24. studenoga 2017. o odabiru pet drugih ponuditelja osim društva SA Strabag Belgium s kojima će se sklopiti okvirni ugovor koji uključuje radove glavnog izvoditelja za zgrade Europskog parlamenta u Bruxellesu (poziv na nadmetanje br. 06/D20/2017/M036), i (ii) izvješće o ocjeni ponuda (dopuna) koje je 26. ožujka 2018. sastavio odbor za ocjenjivanje, koji je imenovao odgovorni dužnosnik;

Europskom parlamentu naloži snošenje troškova postupka u cijelosti uključujući naknadu sudskih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi:

(i)

članka 110. stavka 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL 2012., L 298, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 248.), kako je izmijenjena Uredbom (EU, Euratom) br. 2015/1929 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. listopada 2015. (SL 2015., L 286, str. 1), kojim se propisuje da je Komisija ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 210. kada je riječ o detaljnim pravilima o kriterijima dodjele, uključujući ekonomski najpovoljniju ponudu;

(ii)

članka 151., izmijenjenog Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2015/2462 od 30. listopada 2015. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) br. 1268/2012 o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL 2015., L 342, str. 7.), kojim se utvrđuju mjerodavna pravila u području izuzetno niskih ponuda; te

(iii)

članka 102. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 u kojem su utvrđena opća načela transparentnosti, proporcionalnosti, jednakog postupanja i zabrane diskriminacije u području javne nabave.

Tužitelj smatra da su ta pravila povrijeđena jer se u pobijanoj odluci:

(i)

navodi da se ni na temelju jednog elementa iznesenog ili u podnesenim ponudama ili u naknadno zatraženim dodatnim pojašnjenjima, ne može utvrditi da je ponuda jednog od društava ponuditelja bila izuzetno niska s obzirom na primjenjive propise i

(ii)

gore navedenu ponudu označava najnižom pravilnom ponudom bez odgovarajućeg obrazloženja, iako ponuda tog potonjeg očito nije bila najniža pravilna ponuda, sadržavala je izuzetno niske cijene i trebala je biti proglašena nepravilnom te je se trebalo odbiti nakon što Europski parlament izvrši konkretniju i temeljitiju ocjenu.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/42


Tužba podnesena 8. svibnja 2018. – MLPS protiv Komisije

(Predmet T-304/18)

(2018/C 259/57)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Mouvement pour la liberté de la protection sociale (MLPS) (Pariz, Francuska) (zastupnik: M. Gibaud, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

utvrdi propust Europske komisije, koja nezakonito nije dalje postupala po pritužbi udruge Mouvement pour la liberté de la protection sociale (MLPS) od 21. prosinca 2017.;

poništi odluku od 7. ožujka 2018. Europske komisije kojom se odbija daljnje postupanje po pritužbi udruge Mouvement pour la liberté de la protection sociale (MLPS) od 21. prosinca 2017.;

odluči o troškovima u skladu s propisima.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se, osobito, temelji na pogrešci u ocjeni u pobijanoj odluci, prema kojoj se francuski sustavi socijalne sigurnosti smatraju „zakonskim sustavom socijalne sigurnosti”, iako oni ni po čemu nisu sustavi namijenjeni cjelokupnom stanovništvu, čak ni svim zaposlenima, nego sustavi u koje su radnici uvršteni s obzirom na njihov profesionalni status i na koje stoga treba primijeniti direktive 92/49/EEZ i 92/96/EEZ.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi pravne ujednačenosti, s obzirom na to da se Francuska nalazi u položaju koji je posve sličan položaju Slovačke, za koju je Opći sud presudio da je „djelatnost pružanja usluga obveznog zdravstvenog osiguranja u Slovačkoj, imajući u vidu cilj ostvarivanja dobiti društava za zdravstveno osiguranje i postojanje snažnog tržišnog natjecanja u pogledu kvalitete i ponude usluga, gospodarska djelatnost” (presuda od 5. veljače 2018., Dôvera zdravotná poist’ovňa/Komisija, T-216/15, neobjavljena, EU:T:2018:64, t. 68.). Prema tužiteljevu mišljenju, u pogledu Francuske stoga se ne može drukčije presuditi.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/43


Tužba podnesena 17. svibnja 2018. – Hamas protiv Vijeća

(Predmet T-308/18)

(2018/C 259/58)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Hamas (Doha, Katar) (zastupnik: L. Glock, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2018/475 od 21. ožujka 2018. o ažuriranju popisa osoba, skupina i subjekata na koje se primjenjuju članci 2., 3. i 4. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Odluke (ZVSP) 2017/1426 (SL 2018., L 79, str. 26.);

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2018/468 od 21. ožujka 2018. o provedbi članka 2. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 2580/2001 o posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s ciljem borbe protiv terorizma te o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2017/1420 (SL 2018., L 79, str. 7.);

u dijelu u kojem se odnose na Hamas, uključujući i Hamas-Izz al-Din al-Qassem;

naloži Vijeću snošenje troškova u cijelosti.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 1. stavka 4. Zajedničkog stajališta 2001/931.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na pogreškama koje je počinilo Vijeće u pogledu materijalne točnosti činjenica koje se tužitelju stavljaju na teret.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci u ocjeni Vijeća u odnosu na narav djelovanja organizacije Hamas kao terorističke organizacije.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela nemiješanja.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na nedovoljnom uzimanju u obzir razvoja stanja zbog proteka vremena.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava obrane i prava na djelotvornu sudsku zaštitu.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/44


Tužba podnesena 15. svibnja 2018. – EPSU i Willem Goudriaan protiv Komisije

(Predmet T-310/18)

(2018/C 259/59)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Europski sindikat javnih službi (EPSU) (Bruxelles, Belgija) i Jan Willem Goudriaan (Bruxelles) (zastupnici: R. Arthur, solicitor, i R. Palmer, barrister)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

poništiti tuženikovu odluku od 5. ožujka 2018. o tome da neće predložiti Vijeću da se Sporazum socijalnih partnera EU-a od 21. prosinca 2015. o pravima javnih službenika i zaposlenika središnjih državnih uprava na obavješćivanje i savjetovanje s njima, sklopljen na temelju članka 155. stavka 1. UFEU-a, provede putem direktiva, odlukom Vijeća u skladu s člankom 155. stavkom 2. UFEU-a;

naložiti tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na tome da je pobijana odluka akt donesen protivno članku 155. stavku 2. UFEU-a. Komisija nije bila ovlaštena odbiti predložiti Vijeću provedbu Sporazuma odlukom Vijeća, s obzirom na nepostojanje prigovora na reprezentativnost stranaka Sporazuma ili zakonitost Sporazuma.

Tužitelji tvrde da je Komisijina odluka o tome da neće predložiti Vijeću provedbu Sporazuma odlukom Vijeća protivna članku 155. stavku 2. UFEU-a i zahtjevu za poštovanje autonomije socijalnih partnera, kako je zajamčena u članku 152. UFEU-a.

Tužitelji također tvrde da je Komisija bila obvezna podnijeti prijedlog Vijeću, osim ako je izložila opravdane razloge zbog kojih je zaključila da socijalni partneri koji su bili stranke Sporazuma nisu bili dovoljno reprezentativni ili da je sporazum nezakonit.

Tužitelji dodaju da je Komisija ušla u ocjenu prikladnosti Sporazuma, što nije u njezinoj nadležnosti.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na tome da je obrazloženje pobijane odluke očito pogrešno i neutemeljeno.

Tužitelji tvrde da razlozi koje je Komisija navela u pobijanoj odluci nisu mogli opravdati odbijanje predlaganja Vijeću da usvoji Sporazum.

Tužitelji također tvrde da su jedini razlozi kojim bi se moglo opravdati odbijanje utemeljeni prigovor na reprezentativnost socijalnih partnera ili na zakonitost odluke Vijeća o provedbi Sporazuma putem direktive.

Nadalje, tužitelji tvrde da Komisija u svakom slučaju nije provela procjenu učinka i da stoga nije mogla na temelju proporcionalnosti ili supsidijarnosti opravdati odluku o odbijanju predlaganja provedbe Sporazuma putem direktive, odlukom Vijeća, čak i kad bi to u načelu bilo dopustivo.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/45


Tužba podnesena 22. svibnja 2018. – WD protiv EFSA-e

(Predmet T-320/18)

(2018/C 259/60)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: WD (zastupnici: L. Levi i A. Blot, odvjetnici)

Tuženik: Europska agencija za sigurnost hrane

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

utvrdi da je ova tužba dopuštena i osnovana;

posljedično,

poništi odluku od 14. srpnja 2017. koju je donio izvršni direktor EASA-e u svojstvu tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu, iz koje proizlazi da se tužitelj ne nalazi među službenicima promaknutim u okviru postupka razvrstavanja za 2017.;

poništi odluku tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu od 9. veljače 2018., kojom se odbija tužiteljeva žalba od 10. listopada 2017. protiv te odluke od 14. srpnja 2017.;

poništi odluku od 9. kolovoza 2017. (i dostavljenu 10. kolovoza 2017.) koju je donio izvršni direktor EASA-e u svojstvu tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu, koja se odnosi na neproduljenje tužiteljeva ugovora o radu;

poništi odluku tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu od 12. ožujka 2018., kojom se odbija tužiteljeva žalba od 10. studenoga 2017. protiv te odluke od 9. kolovoza 2017.;

dosudi naknadu za pretrpljenu štetu;

naloži tuženiku snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga, koji se odnose na odluku o neproduljenju njegova ugovora.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi odluke od 8. prosinca 2012.„Employment contract management” koju je donijela EASA.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava obrane i, osobito, prava na saslušanje.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi dužnosti brižnog postupanja i „Work instruction” u vezi s „Contract of Employment renewal process” koji je donijela EASA.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na očitim pogreškama u ocjeni i zlouporabi ovlasti.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi „Work instructions” i dužnosti brižnog postupanja.

U pogledu odluke da se tužitelja ne promakne, on ističe jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi odluke od 22. travnja 2008.„Career of temporary staff and assignment to a post carrying a higher grade than that at which they were engaged”, očitoj pogrešci u ocjeni i povredi načela nediskriminacije.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/46


Tužba podnesena 28. svibnja 2018. – VI.TO. protiv EUIPO-a – Bottega (oblik zlatne boce)

(Predmet T-324/18)

(2018/C 259/61)

Jezik na kojem je tužba podnesena: talijanski

Stranke

Tužitelj: Vinicola Tombacco (VI.TO.) Srl (Trebaseleghe, Italija) (zastupnik: L. Giove, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Sandro Bottega (Colle Umberto, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: trodimenzionalni žig Europske unije (oblik zlatne boce) – žig Europske unije br. 11 531 381

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 14. ožujka 2018. u predmetu R 1036/2017-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

pogrešna ocjena razloga za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

pogrešna ocjena razloga za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (e) podtočaka (i), (ii) i (iii) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/46


Tužba podnesena 31. svibnja 2018. – Szécsi i Somossy protiv Komisije

(Predmet T-331/18)

(2018/C 259/62)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: István Szécsi (Szeged, Mađarska) i Nóra Somossy (Szeged) (zastupnik: D. Lazar, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

tuženiku naloži da mu plati 38 330 542,83 forinte na ime naknade štete;

tuženiku naloži da mu na glavnu tražbinu plati kamate počevši od 20. travnja 2016. po stopi od 11,95 % godišnje;

tuženiku naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi tužitelj ističe sljedeći tužbeni razlog.

Tužitelj tvrdi da je Komisija povrijedila svoju obvezu nadzora prema članku 17. UEU-a, s obzirom na to da nije usvojila prikladne mjere kako bi osigurala to da mađarski sudovi primjenjuju članak 13. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1) i mjerodavni mađarski propis kojim je potonja prenesena.


(1)  Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi) (SL 2005., L 149, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101. i ispravak SL 2016., L 332, str. 25.)


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/47


Tužba podnesena 28. svibnja 2018. – Marry Me Group protiv EUIPO-a (MARRY ME)

(Predmet T-332/18)

(2018/C 259/63)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Marry Me Group AG (Zug, Švicarska) (zastupnik: G. Theado, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „MARRY ME” – prijava za registraciju br. 15 958 226

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 5. ožujka 2018. u predmetu R 806/2017-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku.

Tužbeni razlog

Povreda članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/48


Tužba podnesena 28. svibnja 2018. – Marry Me Group protiv EUIPO-a – (marry me)

(Predmet T-333/18)

(2018/C 259/64)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Marry Me Group AG (Zug, Švicarska) (zastupnik: G. Theado, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije s verbalnim elementima „marry me” – prijava za registraciju br. 15 952 468

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 5. ožujka 2018. u predmetu R 807/2017-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku.

Tužbeni razlozi

Povreda članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/48


Tužba podnesena 31. svibnja 2018. – Mubarak i drugi protiv Vijeća

(Predmet T-335/18)

(2018/C 259/65)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Gamal Mohamed Hosni Elsayed Mubarak (Kairo, Egipat), Alaa Mohamed Hosni Elsayed Mubarak (Kairo), Heidy Mahmoud Magdy Hussein Rasekh (Kairo), Khadiga Mahmoud El Gammal (Kairo) (zastupnici: B. Kennelly QC, J. Pobjoy, barrister, G. Martin i C. Enderby Smith, solicitors)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2018/466 od 21. ožujka 2018. o izmjeni Odluke 2011/172/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2018/465 od 21. ožujka 2018. o provedbi Uredbe (EU) br. 270/2011 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu u dijelu u kojem se odnose na tužitelje;

proglasi članak 1. stavak 1. Odluke Vijeća 2011/172/ZVSP od 21. ožujka 2011. o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu i članak 2. stavak 1. Uredbe Vijeća (EU) br. 270/2011 od 21. ožujka 2011. o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu neprimjenjivima u dijelu u kojem se odnose na tužitelje; i

naloži Vijeću snošenje troškova tužiteljâ.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na pogreškama u ocjeni koje je počinilo Vijeće smatrajući da je kriterij za uvrštavanje tužiteljâ u članak 1. stavak 1. Odluke i članak 2. stavak 1. Uredbe ispunjen.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na nezakonitosti članka 1. stavka 1. Odluke i članka 2. stavka 1. Uredbe, s obzirom na to da (a) nemaju valjanu pravnu osnovu i/ili (b) se njima krši načelo proporcionalnosti.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na povredi prava tužiteljâ na temelju članka 6. UEU-a, u vezi s člancima 2. i 3. UEU-a, i članaka 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, jer je Vijeće pretpostavilo da su sudski postupci u Egiptu bili u skladu s temeljnim ljudskim pravima.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/49


Tužba podnesena 31. svibnja 2018. – Saleh Thabet protiv Vijeća

(Predmet T-338/18)

(2018/C 259/66)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Suzanne Saleh Thabet (Kairo, Egipat) (zastupnici: B. Kennelly QC, J. Pobjoy, barrister, G. Martin i C. Enderby Smith, solicitors)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2018/466 od 21. ožujka 2018. o izmjeni Odluke 2011/172/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2018/465 od 21. ožujka 2018. o provedbi Uredbe (EU) br. 270/2011 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu u dijelu u kojem se odnose na tužitelja;

proglasi članak 1. stavak 1. Odluke Vijeća 2011/172/ZVSP od 21. ožujka 2011. o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu i članak 2. stavak 1. Uredbe Vijeća (EU) br. 270/2011 od 21. ožujka 2011. o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu neprimjenjivima u dijelu u kojem se odnose na tužitelja; i

naloži Vijeću snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na pogreškama u ocjeni koje je počinilo Vijeće smatrajući da je kriterij za uvrštavanje tužitelja u članak 1. stavak 1. Odluke i članak 2. stavak 1. Uredbe ispunjen.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na nezakonitosti članka 1. stavka 1. Odluke i članka 2. stavka 1. Uredbe, s obzirom na to da (a) nemaju valjanu pravnu osnovu i/ili (b) se njima krši načelo proporcionalnosti.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na povredi tužiteljevih prava na temelju članka 6. UEU-a, u vezi s člancima 2. i 3. UEU-a, i članaka 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, jer je Vijeće pretpostavilo da su sudski postupci u Egiptu bili u skladu s temeljnim ljudskim pravima.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/50


Tužba podnesena 5. lipnja 2018. – Hauzenberger protiv EUIPO-a (TurboPerformance)

(Predmet T-349/18)

(2018/C 259/67)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Andreas Hauzenberger (Sinzing, Njemačka) (zastupnik: B. Bittner, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije s verbalnim elementima „TurboPerformance” – prijava za registraciju br. 16 053 431

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 5. travnja 2018. u predmetu R 2206/2017-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

Povreda članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/50


Tužba podnesena 5. lipnja 2018. – Euronet Consulting protiv Komisije

(Predmet T-350/18)

(2018/C 259/68)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Euronet Consulting EEIG (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: P. Peeters i R. van Cleemput, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

poništiti tuženikovu odluku nepoznatog datuma, priopćenu tužitelju dopisom od 26. ožujka 2018., kojom se odbija njegova ponuda za grupu br. 2 poziva na nadmetanje EuropeAid/138778/DH/SER/Multi – Okvirni ugovor za provedbu vanjske pomoći u 2018. (FWC SIEA 2018), i dodjeljuje ugovor desetorici drugih ponuditelja;

naložiti tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na tome da je u jednoj grupi jedna pravna zajednica predstavljena dvaput.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na tome da je jedna pravna osoba dvaput djelovala kao voditelj konzorcija i treći put kao član konzorcija.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na tome da je jedna pravna zajednica predstavljena u više od dvije grupe.

4.

Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je jedna pravna zajednica djelovala kao voditelj u više od dvije grupe.


23.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 259/51


Tužba podnesena 28. svibnja 2018. – Promeco protiv EUIPO-a – Aerts (posuđe)

(Predmet T-353/18)

(2018/C 259/69)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Promeco NV (Kortrijk, Belgija) (zastupnici: H. Hartwig i A. von Mühlendahl, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Aerts NV (Geel, Belgija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni dizajn: dizajn Europske unije br. 218 193-0010

Pobijana odluka: odluka velikog žalbenog vijeća EUIPO-a od 16. veljače 2018. u predmetu R 459/2016-G

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

odbije žalbu društva Aerts NV podnesenu protiv odluke EUIPO-ova Odjela za poništaje od 8. siječnja 2016., predmet ICD 9842;

naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka, uključujući tužiteljeve troškove pred velikim žalbenim vijećem;

naloži društvu Aerts NV, u slučaju da intervenira u ovaj postupak, snošenje troškova postupka, uključujući tužiteljeve troškove pred velikim žalbenim vijećem.

Tužbeni razlog

povreda članka 25. stavka 1. u vezi s člankom 6. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002.