ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 142

European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Godište 61.
23. travnja 2018.


Obavijest br.

Sadržaj

Stranica

 

IV.   Obavijesti

 

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

 

Sud Europske unije

2018/C 142/01

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

1


 

V.   Objave

 

SUDSKI POSTUPCI

 

Sud

2018/C 142/02

Predmet C-64/16: Presuda Suda (veliko vijeće) od 27. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Supremo Tribunal Administrativo – Portugal) – Associação Sindical dos Juízes Portugueses protiv Tribunal de Contas (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 19. stavak 1. UEU-a — Pravni lijekovi — Učinkovita pravna zaštita — Neovisnost sudaca — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članak 47. — Smanjenje plaća u nacionalnoj javnoj službi — Mjere proračunske štednje)

2

2018/C 142/03

Predmet C-266/16: Presuda Suda (veliko vijeće) od 27. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court of Justice (England & Wales), Queen's Bench Division (Administrative Court) – Ujedinjena Kraljevina) – The Queen, na zahtjev: Western Sahara Campaign UK protiv Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs, Secretary of State for Environment, Food and Rural Affairs (Zahtjev za prethodnu odluku — Sporazum o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Kraljevine Maroka — Protokol o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti predviđenih tim sporazumom — Akti o sklapanju sporazuma i protokola — Uredbe o raspodjeli ribolovnih mogućnosti utvrđenih protokolom između država članica — Sudska nadležnost — Tumačenje — Valjanost s obzirom na članak 3. stavak 5. UEU-a i na međunarodno pravo — Primjenjivost navedenih sporazuma i protokola na područje Zapadne Sahare i na vode koje se uz njega nalaze)

3

2018/C 142/04

Predmet C-297/16: Presuda Suda (treće vijeće) od 1. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Bucureşti – Rumunjska) – Colegiul Medicilor Veterinari din România (CMVRO) protiv Autoritatea Naţională Sanitară Veterinară şi pentru Siguranţa Alimentelor (Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 2006/123/EZ — Usluge na unutarnjem tržištu — Nacionalni propis koji pravo maloprodaje i uporabe ekoloških, antiparazitskih i veterinarsko-medicinskih proizvoda pridržava isključivo veterinarima — Sloboda poslovnog nastana — Zahtjev da kapital organizacija koje prodaju veterinarsko-medicinske proizvode na malo mora biti u isključivom vlasništvu veterinara — Zaštita javnog zdravlja — Proporcionalnost)

4

2018/C 142/05

Predmet C-301/16 P: Presuda Suda (drugo vijeće) od 28. veljače 2018. – Europska komisija protiv Xinyi PV Products (Anhui) Holdings Ltd (Žalba — Trgovinska politika — Damping — Uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Kine — Uredba (EZ) br. 1225/2009 — Članak 2. stavak 7. točke (b) i (c) — Tretman tržišnog gospodarstva — Pojam ‚značajan poremećaj iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva’ u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje — Porezne olakšice)

4

2018/C 142/06

Predmet C-307/16: Presuda Suda (peto vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Naczelny Sąd Administracyjny – Poljska) – Stanisław Pieńkowski protiv Dyrektor Izby Skarbowej w Lublinie (Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 2006/112/EZ — Porez na dodanu vrijednost (PDV) — Članak 131. — Članak 146. stavak 1. točka (b) — Članak 147. — Izuzeća po izvozu — Članak 273. — Propis države članice koji uvjetuje pravo na izuzeće ostvarenjem minimalnog prometa ili sklapanjem ugovora s gospodarskim subjektom koji je ovlašten izvršiti povrat PDV-a putnicima)

5

2018/C 142/07

Predmet C-387/16: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas – Litva) – Valstybinė mokesčių inspekcija prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos protiv Nidera BV (Zahtjev za prethodnu odluku — Oporezivanje — Porez na dodanu vrijednost (PDV) — Direktiva 2006/112/EZ — Odbitak pretporeza — Članak 183. — Povrat viška PDV-a — Zakašnjeli povrat — Iznos zateznih kamata koje se duguju prema nacionalnom pravu — Smanjenje tog iznosa zbog razloga koji se ne mogu pripisati poreznom obvezniku — Dopuštenost — Porezna neutralnost — Pravna sigurnost)

6

2018/C 142/08

Spojeni predmeti C-412/16 P i C-413/16 P: Presuda Suda (deseto vijeće) od 1. ožujka 2018. – Ice Mountain Ibiza, SL protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (Žalba — Žig Europske unije — Prijava za registraciju figurativnih žigova ocean beach club ibiza i ocean ibiza — Raniji nacionalni figurativni žigovi OC ocean club i OC ocean club Ibiza — Uredba (EZ) br. 207/2009 — Članak 8. stavak 1. točka (b) — Relativni razlozi za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu)

6

2018/C 142/09

Predmet C-418/16 P: Presuda Suda (prvo vijeće) od 28. veljače 2018. – mobile.de GmbH, prije mobile.international GmbH protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (Žalba — Žig Europske unije — Uredba (EZ) br. 207/2009 — Članak 15. stavak 1. — Članak 57. stavci 2. i 3. — Članak 64. — Članak 76. stavak 2. — Uredba (EZ) br. 2868/95 — Pravilo 22. stavak 2. — Pravilo 40. stavak 6. — Postupak za proglašavanje žiga ništavim — Zahtjevi za proglašavanje žiga ništavim koji se temelje na ranijem nacionalnom žigu — Stvarna uporaba ranijeg žiga — Dokaz — Odbijanje zahtjevâ — Uzimanje u obzir dodatnih dokaza od strane žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) — Poništenje odluka odjela za poništaje EUIPO-a — Vraćanje — Posljedice)

7

2018/C 142/10

Predmet C-518/16: Presuda Suda (prvo vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sofiyski gradski sad – Bugarska) – ZPT AD protiv Narodno sabranie na Republika Bulgaria, Varhoven administrativen sad, Natsionalna agentsia za prihodite (Zahtjev za prethodnu odluku — Državne potpore — Uredba (EZ) br. 1998/2006 — Članak 35. UFEU-a — De minimis potpore u obliku porezne olakšice — Nacionalno zakonodavstvo kojim se iz prava na poreznu olakšicu isključuje ulaganje u proizvodnju proizvodâ za izvoz)

7

2018/C 142/11

Spojeni predmeti C-523/16 i C-536/16: Presuda Suda (osmo vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio – Italija) – MA.T.I. SUD SpA protiv Centostazioni SpA (C-523/16), Duemme SGR SpA protiv Associazione Cassa Nazionale di Previdenza e Assistenza in favore dei Ragionieri e Periti Commerciali (CNPR) (C-536/16) (Zahtjev za prethodnu odluku — Javna nabava — Direktiva 2004/18/EZ — Članak 51. — Uklanjanje nepravilnosti iz ponuda — Direktiva 2004/17/EZ — Pojašnjenje ponuda — Nacionalno zakonodavstvo koje uklanjanje nepravilnosti iz potrebne dokumentacije koje se zahtijeva od ponuditeljâ uvjetuje plaćanjem novčane kazne — Načela koja se odnose na provedbu postupaka javne nabave — Načelo jednakog postupanja — Načelo proporcionalnosti)

8

2018/C 142/12

Predmet C-558/16: Presuda Suda (drugo vijeće) od 1. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Kammergericht Berlin – Njemačka) – postupak koji je pokrenula Doris Margret Lisette Mahnkopf (Zahtjev za prethodnu odluku — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Uredba (EU) br. 650/2012 — Nasljeđivanje i Europska potvrda o nasljeđivanju — Područje primjene — Mogućnost unosa nasljednog dijela preživjelog bračnog druga u Europsku potvrdu o nasljeđivanju)

9

2018/C 142/13

Predmet C-577/16: Presuda Suda (prvo vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Berlin – Njemačka) – Trinseo Deutschland Anlagengesellschaft mbH protiv Savezne Republike Njemačke (Zahtjev za prethodnu odluku — Okoliš — Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Europske unije — Direktiva 2003/87/EZ — Područje primjene — Članak 2. stavak 1. — Prilog I. — Djelatnosti koje podliježu sustavu trgovanja — Proizvodnja polimera — Uporaba topline koju isporučuje treće postrojenje — Zahtjev za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica — Razdoblje 2013.–2020.)

9

2018/C 142/14

Predmet C-672/16: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD) – Portugal) – Imofloresmira – Investimentos Imobiliários SA protiv Autoridade Tributária e Aduaneira (Zahtjev za prethodnu odluku — Porez na dodanu vrijednost — Direktiva o PDV-u — Izuzeće transakcija leasinga i iznajmljivanja nekretnina — Pravo poreznih obveznika na izbor — Provedba koju izvršavaju države članice — Odbitak pretporeza — Korištenje u svrhu oporezovanih transakcija poreznog obveznika — Ispravak početnog odbitka — Nedopuštenost)

10

2018/C 142/15

Predmet C-3/17: Presuda Suda (šesto vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság – Mađarska) – Sporting Odds Limited protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Központi Irányítása (Zahtjev za prethodnu odluku — Slobodno pružanje usluga — Članak 56. UFEU-a — Članak 4. stavak 3. UEU-a — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Ograničenja — Igre na sreću — Nacionalni propisi — Priređivanje države određenih vrsta igara na sreću — Isključivost — Sustav koncesija za ostale vrste igara — Zahtjev koji se odnosi na dozvolu — Upravna sankcija)

11

2018/C 142/16

Predmet C-9/17: Presuda Suda (treće vijeće) od 1. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Korkein hallinto-oikeus – Finska) – postupak koji je pokrenula Maria Tirkkonen (Zahtjev za prethodnu odluku — Ugovori o javnoj nabavi — Direktiva 2004/18/EZ — Postupak sklapanja ugovora o javnoj nabavi usluga poljoprivrednog savjetovanja — Postojanje ugovora o javnoj nabavi — Sustav nabave usluga koji se sastoji u prihvaćanju kao dobavljača svakog gospodarskog subjekta koji ispunjava unaprijed utvrđene uvjete — Sustav koji nije naknadno otvoren za druge gospodarske subjekte)

12

2018/C 142/17

Predmet C-46/17: Presuda Suda (šesto vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landesarbeitsgericht Bremen – Njemačka) – Hubertus John protiv Freie Hansestadt Bremen (Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna politika — Direktiva 1999/70/EZ — Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP — Uzastopni ugovori o radu na određeno vrijeme — Članak 5. stavak 1. — Mjere za sprečavanje zlouporabe ugovora na određeno vrijeme — Direktiva 2000/78/EZ — Članak 6. stavak 1. — Zabrana diskriminacije na temelju dobi — Nacionalni propis koji dopušta odgodu predviđenog prestanka ugovora o radu navršenjem uobičajene dobi za umirovljenje, do kojeg dolazi isključivo na temelju činjenice da je radnik stekao pravo na starosnu mirovinu)

13

2018/C 142/18

Predmet C-76/17: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 1. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Înalta Curte de Casaţie şi Justiţie – Rumunjska) – SC Petrotel-Lukoil SA, Maria Magdalena Georgescu protiv Ministerul Economiei, Ministerul Energiei, Ministerul Finanţelor Publice (Zahtjev za prethodnu odluku — Davanje s istovrsnim učinkom kao carine — Članak 30. UFEU-a — Nacionalni porez — Članak 110. UFEU-a — Porez koji se primjenjuje na izvezene naftne proizvode — Neprevaljivanje davanja na potrošače — Teret davanja koji snosi porezni obveznik — Povrat iznosa koje je platio porezni obveznik)

13

2018/C 142/19

Predmet C-117/17: Presuda Suda (šesto vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per le Marche – Italija) – Comune di Castelbellino protiv Regione Marche i dr. (Zahtjev za prethodnu odluku — Okoliš — Direktiva 2011/92/EU — Članak 4. stavci 2. i 3. i prilozi I. do III. — Procjena utjecaja na okoliš — Odobrenje za provedbu radova na postrojenju za proizvodnju električne energije iz bioplina bez prethodne ocjene o potrebi provedbe procjene utjecaja na okoliš — Poništenje — Naknadna legalizacija odobrenja na temelju novih odredbi nacionalnog prava bez prethodnog ispitivanja potrebe provedbe procjene utjecaja na okoliš)

14

2018/C 142/20

Predmet C-289/17: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tartu Maakohus – Estonija) – Collect Inkasso OÜ i dr. protiv Rain Aint i dr. (Zahtjev za prethodnu odluku — Pravosudna suradnja u građanskim i trgovačkim stvarima — Uredba (EZ) br. 805/2004 — Europski nalog za izvršenje za nesporne tražbine — Uvjeti za potvrđivanje — Minimalne postupovne norme za nesporne tražbine — Prava dužnika — Nenavođenje adrese ustanove kojoj se može uputiti osporavanje tražbine ili pred kojom se može pokrenuti ispitivanje odluke)

15

2018/C 142/21

Predmet C-119/17: Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 22. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Sibiu – Rumunjska) – Liviu Petru Lupean, Oana Andreea Lupean protiv SC OTP BAAK Nyrt., koju zastupa OTP BANK SA, koju zastupa Sucursala SIBIU, SC OTP BAAK Nyrt., koju zastupa OTP BANK SA (Prethodni postupak — Članak 99. Poslovnika Suda — Zaštita potrošača — Direktiva 93/13/EEZ — Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima — Članak 3. stavak 1., članak 4. stavci 1. i 2. i članak 5. — Ocjena nepoštenosti ugovornih odredbi — Ugovor o kreditu sklopljen u stranoj valuti — Valutni rizik koji u cijelosti snosi potrošač — Znatnija neravnoteža u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora — Glavni predmet ugovora o zajmu)

16

2018/C 142/22

Predmet C-126/17: Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 22. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Fővárosi Törvényszék – Mađarska) – ERSTE Bank Hungary Zrt protiv Orsolya Czakóa (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 99. Poslovnika Suda — Zaštita potrošača — Direktiva 93/13/EEZ — Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima — Članak 4. stavak 2., članak 5. i članak 6. stavak 1. — Odredbe kojima se definira glavni predmet ugovora — Ugovor o zajmu u stranoj valuti — Doseg pojma jasno i razumljivo sastavljene — Djelomična ili potpuna nevaljanost ugovora)

17

2018/C 142/23

Spojeni predmeti C-142/17 i C-143/17: Rješenje Suda (deseto vijeće) od 7. veljače 2018 (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte suprema di cassazione – Italija) – Manuela Maturi i dr. protiv Fondazione Teatro dell'Opera di Roma, Fondazione Teatro dell’Opera di Roma protiv Manuela Maturi i dr. (C-142/17), Catia Passeri protiv Fondazione Teatro dell’Opera di Roma (C-143/17) (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 99. Poslovnika Suda — Socijalna politika — Jednako postupanje prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada — Direktiva 2006/54/EZ — Nacionalna odredba koja predviđa privremenu mogućnost za radnike u zabavnoj djelatnosti koji su navršili dob za umirovljenje da je nastave izvršavati do prethodno predviđene dobi za mirovinu, utvrđene na 47 godina za žene i 52 godine za muškarce)

18

2018/C 142/24

Predmet C-233/17 P: Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 22. veljače 2018. – GX protiv Europske komisije (Žalba — Članak 181. Poslovnika — Javna služba — Otvoreni natječaj EPSO/AD/248/13 — Odluka da se tužitelja ne upiše na rezervnu listu)

18

2018/C 142/25

Predmet C-336/17 P: Rješenje Suda (osmo vijeće) od 8. veljače 2018. – HB i dr. protiv Europske komisije (Žalba — Članak 181. Poslovnika Suda — Institucionalno pravo — Europska građanska inicijativa Ethics for Animals and Kids — Zaštita životinja lutalica — Psihološki učinci na odrasle i djecu — Odbijanje registracije inicijative zbog očitog nepostojanja ovlasti Europske komisije u tom području — Uredba (EZ) br. 211/2011 — Članak 4. stavak 2. točka (b) — Članak 4. stavak 3.)

19

2018/C 142/26

Predmet C-529/17 P: Žalba koju je 5. rujna 2017. podnijela Isabel Martín Osete protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 29. lipnja 2017. u predmetu T-427/16, Martín Osete protiv EUIPO-a

19

2018/C 142/27

Predmet C-693/17 P: Žalba koju je 10. prosinca 2017. podnio BMB sp. z o.o. protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 3. listopada 2017. u predmetu T-695/15, BMB sp. z o.o. protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo

20

2018/C 142/28

Predmet C-701/17 P: Žalba koju je 24. listopada 2017. podnio Vassil Monev Valkov protiv rješenja Općeg suda (drugo vijeće) od 27. rujna 2017. u predmetu T-558/17, Valkov protiv European Court of Human Rights i Supreme Court of the Republic of Bulgaria

21

2018/C 142/29

Predmet C-7/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. siječnja 2018. uputio Tribunal Superior de Justicia de Galicia (Španjolska) – Modesto Jardón Lama protiv Instituto Nacional de la Seguridad Social, Tesorería General de la Seguridad Social

21

2018/C 142/30

Predmet C-10/18 P: Žalba koju je 5. siječnja 2018. podnio Marine Harvest ASA protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 26. listopada 2017. u predmetu T-704/14, Marine Harvest ASA protiv Europske komisije

22

2018/C 142/31

Predmet C-13/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 8. siječnja 2018. uputio Szegedi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – Sole-Mizo Zrt. protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

23

2018/C 142/32

Predmet C-29/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. siječnja 2018. uputio Tribunal Superior de Justicia de Galicia (Španjolska) – Cobra Servicios Auxiliares, S. A. protiv FOGASA, José David Sánchez Iglesias i Incatema, S. L.

24

2018/C 142/33

Predmet C-30/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. siječnja 2018. uputio Tribunal Superior de Justicia de Galicia (Španjolska) – Cobra Servicios Auxiliares, S. A. protiv José Ramón Fiuza Asorey i Incatema, S. L.

25

2018/C 142/34

Predmet C-38/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. siječnja 2018. uputio Tribunale di Bari (Italija) – Kazneni postupak protiv Massima Gambina i Shpetima Hyke

25

2018/C 142/35

Predmet C-39/18 P: Žalba koju je 22. siječnja 2018. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (drugo prošireno vijeće) od 10. studenoga 2017. u predmetu T-180/15, Icap plc i dr. protiv Europske komisije

26

2018/C 142/36

Predmet C-41/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. siječnja 2018. uputio Tribunale Amministrativo Regionale della Campania (Italija) – Meca Srl protiv Comune di Napoli

27

2018/C 142/37

Predmet C-44/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. siječnja 2018. uputio Tribunal Superior de Justicia de Galicia (Španjolska) – Cobra Servicios Auxiliares S. A. protiv FOGASA, Jesús Valiño López e Incatema, S. L.

27

2018/C 142/38

Predmet C-46/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. siječnja 2018. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Caseificio Sociale San Rocco Soc. coop. arl i dr. protiv Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura (AGEA), Regione Veneto

28

2018/C 142/39

Predmet C-47/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. siječnja 2018. uputio Oberlandesgericht Wien (Austrija) – Skarb Pánstwa Rzeczpospolitej Polskiej – Generalny Dyrektor Dróg Krajowych i Autostrad protiv Stephana Riela kao stečajnog upravitelja u stečajnom postupku nad imovinom društva Alpine Bau GmbH

29

2018/C 142/40

Predmet C-53/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. siječnja 2018. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) – Antonio Pasquale Mastromartino protiv Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob)

30

2018/C 142/41

Predmet C-54/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. siječnja 2018. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Piemonte (Italija) – Cooperativa Animazione Valdocco S.C.S. Impresa Sociale Onlus protiv Consorzio Intercomunale Servizi Sociali di Pinerolo, Azienda Sanitaria Locale To3 di Collegno e Pinerolo

31

2018/C 142/42

Predmet C-60/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. siječnja 2018. uputio Tallinna Ringkonnakohus (Estonija) – AS Tallinna Vesi protiv Keskkonnaamet

32

2018/C 142/43

Predmet C-74/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. veljače 2018. uputio Korkein hallinto-oikeus (Finska) – A Ltd

32

2018/C 142/44

Predmet C-89/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 8. veljače 2018. uputio Østre Landsret (Danska) — A protiv Udlændinge- og Integrationsministeriet

33

2018/C 142/45

Predmet C-91/18: Tužba podnesena 8. veljače 2018. – Europska komisija protiv Helenske Republike

34

2018/C 142/46

Predmet C-102/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. veljače 2018. uputio Oberlandesgericht Köln (Njemačka) – Klaus Manuel Maria Brisch

35

2018/C 142/47

Predmet C-116/18: Tužba podnesena 14. veljače 2018. – Europska komisija protiv Rumunjske

36

2018/C 142/48

Predmet C-131/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. veljače 2018. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) – Vanessa Gambietz protiv Erike Ziegler

36

2018/C 142/49

Predmet C-144/18 P: Žalba koju je 23. veljače 2018. podnio River Kwai International Food Industry Co. Ltd protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 14. prosinca 2017. u predmetu T-460/14, Association européenne des transformateurs de maïs doux (AETMD) protiv Vijeća Europske unije

37

 

Opći sud

2018/C 142/50

Predmeti T-45/13 RENV i T-587/15: Presuda Općeg suda od 8. ožujka 2018. – Rose Vision protiv Komisije (Arbitražna klauzula — Sedmi okvirni program za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti — Sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava koji se odnose na projekte FIRST, FutureNEM, sISI, 4NEM i SFERA — Rok za dostavu konačnog izvješća financijske revizije — Financijske revizije kojima su utvrđene nepravilnosti u provedbi projekata — Odgoda plaćanja — Povjerljivost financijskih revizija — Prihvatljivost prijavljenih troškova — Izvanugovorna odgovornost — Naknada plaćenih iznosa — Šteta uzrokovana upisom u sustav ranog upozoravanja)

39

2018/C 142/51

Predmet T-292/15: Presuda Općeg suda od 28. veljače 2018. – Vakakis kai Synergates protiv Komisije (Izvanugovorna odgovornost — Javna nabava usluga — Postupak javne nabave — Dopuštenost — Zlouporaba postupka — Sukob interesa — Obveza dužne pažnje — Gubitak prilike)

40

2018/C 142/52

Predmet T-316/15: Presuda Općeg suda od 1. ožujka 2018. – Poljska protiv Komisije (EFRR — Odbijanje potvrde financijskog doprinosa velikom projektu — Članak 40. prvi stavak točka (g) Uredbe (EZ) br. 1083/2006 — Opravdanje javnog doprinosa — Članak 41. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1083/2006 — Prekoračenje roka)

41

2018/C 142/53

Predmet T-402/15: Presuda Općeg suda od 1. ožujka 2018. – Poljska protiv Komisije (EFRR — Odbijanje potvrde financijskog doprinosa velikom projektu — Članak 41. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 1083/2006 — Ocjena doprinosa velikog projekta ostvarenju ciljeva operativnog programa — Članak 41. stavak 2. Uredbe br. 1083/2006 — Prekoračenje roka)

41

2018/C 142/54

Predmet T-85/16: Presuda Općeg suda od 1. ožujka 2018. – Shoe Branding Europe protiv EUIPO-a – adidas (Položaj dviju usporednih pruga na cipeli) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Europske unije koji se sastoji od dviju usporednih pruga na cipeli — Raniji figurativni žig Europske unije koji prikazuje tri usporedne pruge na cipeli — Relativni razlog za odbijanje — Povreda ugleda — Članak 8. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 5. Uredbe (EU) 2017/1001))

42

2018/C 142/55

Predmet T-140/16: Presuda Općeg suda od 7. ožujka 2018. – Le Pen protiv Parlamenta (Pravilnik o isplati troškova i naknada zastupnicima u Europskom parlamentu — Naknada za parlamentarnu pomoć — Povrat neosnovano isplaćenih iznosa — Nadležnost glavnog tajnika — Teret dokazivanja — Obveza obrazlaganja — Zlouporaba ovlasti — Pogreška koja se tiče činjenica — Jednako postupanje)

42

2018/C 142/56

Predmet T-438/16: Presuda Općeg suda od 1. ožujka 2018. – Altunis protiv EUIPO-a – Hotel Cipriani (CIPRIANI) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija — Verbalni žig CIPRIANI — Raniji verbalni žig Europske unije HOTEL CIPRIANI — Stvarna uporaba ranijeg žiga — Članak 42. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 47. stavak 2. Uredbe (EU) 2017/1001) — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Sličnost proizvoda i usluga — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001))

43

2018/C 142/57

Predmet T-462/16: Presuda Općeg suda od 9. ožujka 2018. – Portugal protiv Komisije (EFJP — Izdaci isključeni iz financiranja — Potpore po površini — Izdaci koji su nastali za Portugal — Legitimna očekivanja — Članak 41. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 73/2009 — Članak 31. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1290/2005 — Proporcionalnost)

44

2018/C 142/58

Predmet T-624/16: Presuda Općeg suda od 7. ožujka 2018. – Gollnisch protiv Parlamenta (Pravilnik o isplati troškova i naknada zastupnicima u Europskom parlamentu — Naknada za parlamentarnu pomoć — Povrat neosnovano isplaćenih iznosa — Nadležnost glavnog tajnika — Electa una via — Prava obrane — Teret dokazivanja — Obveza obrazlaganja — Legitimna očekivanja — Politička prava — Jednako postupanje — Zlouporaba ovlasti — Neovisnost zastupnika — Pogreška koja se tiče činjenica — Proporcionalnost)

44

2018/C 142/59

Predmet T-629/16: Presuda Općeg suda od 1. ožujka 2018. – Shoe Branding Europe protiv EUIPO-a – adidas (Prikaz dviju usporednih traka na obući) Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Europske unije koji se sastoji od dviju usporednih traka na obući — Raniji figurativni žig Europske unije koji prikazuje tri usporedne trake na obući — Relativni razlog za odbijanje — Šteta za ugled — Članak 8. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 5. Uredbe (EU) 2017/1001)

45

2018/C 142/60

Predmet T-665/16: Presuda Općeg suda od 8. ožujka 2018. – Cinkciarz.pl protiv EUIPO-a (€$) (Žig Europske unije — Prijava figurativnog žiga Europske unije €$ — Apsolutni razlozi za odbijanje — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) — Opisni karakter — Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe 2017/1001) — Obveza obrazlaganja — Članak 75. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 94. Uredbe 2017/1001))

46

2018/C 142/61

Predmet T-764/16: Presuda Općeg suda od 28. veljače 2018. – Paulini protiv ESB-a (Javna služba — Osoblje ESB-a — Primici od rada — Godišnja revizija plaća i bonusa — Zakonitost smjernica — Način izračuna — Uzimanje u obzir bolovanja — Uzimanje u obzir djelatnosti predstavnika osoblja — Načelo nediskriminacije)

46

2018/C 142/62

Predmet T-843/16: Presuda Općeg suda od 28. veljače 2018. – dm-drogerie markt protiv EUIPO-a – Digital Print Group O. Schimek (Foto Paradies) (Žig Europske unije — Postupak za proglašavanje žiga ništavim — Verbalni žig Europske unije Foto Paradies — Apsolutni razlog za odbijanje — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001))

47

2018/C 142/63

Predmet T-855/16: Presuda Općeg suda od 7. ožujka 2018. – Fertisac protiv ECHA-e (REACH — Naknada za registraciju tvari — Smanjenje odobreno MSP-ima — Provjera izjave o veličini poduzetnika od strane ECHA-e — Odluka kojom se određuje upravna pristojba — Preporuka 2003/361/EZ — Prekoračenje financijskih gornjih granica — Pojam povezanog poduzeća)

48

2018/C 142/64

Predmet T-6/17: Presuda Općeg suda od 7. ožujka 2018. – Equivalenza Manufactory protiv EUIPO-a – ITM Entreprises (BLACK LABEL BY EQUIVALENZA) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Europske unije BLACK LABEL BY EQUIVALENZA — Raniji međunarodni figurativni žig LABELL — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Sličnost znakova — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001))

48

2018/C 142/65

Predmet T-103/17: Presuda Općeg suda od 9. ožujka 2018. – Recordati Orphan Drugs protiv EUIPO-a – Laboratorios Normon (NORMOSANG) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava verbalnog žiga Europske unije NORMOSANG — Raniji nacionalni verbalni žig NORMON — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) — Pravilo 19. stavak 2. točka (a) podtočka ii i pravilo 20. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 2868/95 (koji su postali članak 7. stavak 2. točka (ii) i članak 8. stavci 1. i 7. Delegirane uredbe (EU) 2017/1430))

49

2018/C 142/66

Predmet T-159/17: Presuda Općeg suda od 8. ožujka 2018. – Claro Sol Cleaning protiv EUIPO-a – Solemo (Claro Sol Facility Services desde 1972) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Europske unije Claro Sol Facility Services desde 1972 — Raniji nacionalni figurativni žig SOL — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001))

50

2018/C 142/67

Predmet T-230/17: Presuda Općeg suda od 7. ožujka 2018. – Rstudio protiv EUIPO-a – Embarcadero Technologies (RSTUDIO) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija — Verbalni žig RSTUDIO — Raniji verbalni žig Europske unije ER/STUDIO — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Sličnost znakova — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) — Stvarna uporaba ranijeg žiga — Članak 42. stavci 2. i 3. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 47. stavci 2. i 3. Uredbe 2017/1001))

50

2018/C 142/68

Predmet T-35/18: Tužba podnesena 19. siječnja 2018. – La Marchesiana protiv EUIPO-a – Marchesi Angelo (MARCHESI)

51

2018/C 142/69

Predmet T-41/18: Tužba podnesena 24. siječnja 2018. – Autoridad Portuaria de Vigo protiv Komisije

52

2018/C 142/70

Predmet T-64/18: Tužba podnesena 6. veljače 2018. – Alfamicro protiv Komisije

52

2018/C 142/71

Predmet T-81/18: Tužba podnesena 9. veljače 2018. – Barata protiv Parlamenta

53

2018/C 142/72

Predmet T-93/18: Tužba podnesena 19. veljače 2018. – International Skating Union protiv Komisije

55

2018/C 142/73

Predmet T-95/18: Tužba podnesena 12. veljače 2018. – Gollnisch protiv Parlamenta

55

2018/C 142/74

Predmet T-104/18: Tužba podnesena 22. veljače 2018. – Fundación Tecnalia Research & Innovation protiv REA-e

57

2018/C 142/75

Predmet T-106/18: Tužba podnesena 20. veljače 2018. – Laverana protiv EUIPO-a – Agroecopark (VERA GREEN)

58

2018/C 142/76

Predmet T-117/18: Tužba podnesena 20. veljače 2018. – Agencja Wydawnicza Technopol protiv EUIPO-a (200 PANORAMICZNYCH)

58

2018/C 142/77

Predmet T-118/18: Tužba podnesena 20. veljače 2018. – Agencja Wydawnicza Technopol protiv EUIPO-a (300 PANORAMICZNYCH)

59

2018/C 142/78

Predmet T-119/18: Tužba podnesena 20. veljače 2018. – Agencja Wydawnicza Technopol protiv EUIPO-a (400 PANORAMICZNYCH)

60

2018/C 142/79

Predmet T-120/18: Tužba podnesena 20. veljače 2018. – Agencja Wydawnicza Technopol protiv EUIPO-a (500 PANORAMICZNYCH)

61

2018/C 142/80

Predmet T-121/18: Tužba podnesena 20. veljače 2018. – Agencja Wydawnicza Technopol protiv EUIPO-a (1000 PANORAMICZNYCH)

62

2018/C 142/81

Predmet T-122/18: Tužba podnesena 27. veljače 2018. – Lidl Stiftung protiv EUIPO-a – Shimano Europe (PRO)

63

2018/C 142/82

Predmet T-123/18: Tužba podnesena 27. veljače 2018. – Bayer Intellectual Property protiv EUIPO-a (prikaz srca)

64

2018/C 142/83

Predmet T-126/18: Tužba podnesena 27. veljače 2018. – Van Haren Schoenen protiv Komisije

65

2018/C 142/84

Predmet T-127/18: Tužba podnesena 28. veljače 2018. – Cortina i FLA Europe protiv Komisije

66

2018/C 142/85

Predmet T-133/18: Tužba podnesena 22. veljače 2018. – IQ Group Holdings Berhad protiv EUIPO-a – Krinner Innovation (Lumiqs)

66

2018/C 142/86

Predmet T-134/18: Tužba podnesena 1. ožujka 2018. – Monster Energy protiv EUIPO-a – Nordbrand Nordhausen (BALLER’S PUNCH)

67

2018/C 142/87

Predmet T-139/18: Tužba podnesena 21. veljače 2018. – Avio protiv Komisije

68

2018/C 142/88

Predmet T-157/18: Tužba podnesena 28. veljače 2018. – Caprice Schuhproduktion protiv Komisije

69


HR

 


IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/1


Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2018/C 142/01)

Posljednja objava

SL C 134, 16.4.2018.

Prethodne objave

SL C 123, 9.4.2018.

SL C 112, 26.3.2018.

SL C 104, 19.3.2018.

SL C 94, 12.3.2018.

SL C 83, 5.3.2018.

SL C 72, 26.2.2018.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu


V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/2


Presuda Suda (veliko vijeće) od 27. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Supremo Tribunal Administrativo – Portugal) – Associação Sindical dos Juízes Portugueses protiv Tribunal de Contas

(Predmet C-64/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 19. stavak 1. UEU-a - Pravni lijekovi - Učinkovita pravna zaštita - Neovisnost sudaca - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članak 47. - Smanjenje plaća u nacionalnoj javnoj službi - Mjere proračunske štednje))

(2018/C 142/02)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Supremo Tribunal Administrativo

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Associação Sindical dos Juízes Portugueses

Tuženik: Tribunal de Contas

Izreka

Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a treba tumačiti na način da se načelu neovisnosti sudaca ne protivi primjena na članove Tribunala de Contas (Revizorski sud, Portugal) općih mjera smanjenja plaća, poput onih u glavnom postupku, koje su vezane uz zahtjeve uklanjanja prekomjernog proračunskog deficita i uz program financijske pomoći Europske unije.


(1)  SL C 156, 2. 5. 2016.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/3


Presuda Suda (veliko vijeće) od 27. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court of Justice (England & Wales), Queen's Bench Division (Administrative Court) – Ujedinjena Kraljevina) – The Queen, na zahtjev: Western Sahara Campaign UK protiv Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs, Secretary of State for Environment, Food and Rural Affairs

(Predmet C-266/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Sporazum o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Kraljevine Maroka - Protokol o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti predviđenih tim sporazumom - Akti o sklapanju sporazuma i protokola - Uredbe o raspodjeli ribolovnih mogućnosti utvrđenih protokolom između država članica - Sudska nadležnost - Tumačenje - Valjanost s obzirom na članak 3. stavak 5. UEU-a i na međunarodno pravo - Primjenjivost navedenih sporazuma i protokola na područje Zapadne Sahare i na vode koje se uz njega nalaze))

(2018/C 142/03)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court of Justice (England & Wales), Queen's Bench Division (Administrative Court)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: The Queen, na zahtjev: Western Sahara Campaign UK

Tuženik: Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs, Secretary of State for Environment, Food and Rural Affairs

uz sudjelovanje: Confédération marocaine de l’agriculture et du développement rural (Comader)

Izreka

Budući da ni Sporazum o partnerstvu u ribarstvu između Europskih zajednica i Kraljevine Maroka ni Protokol između Europske unije i Kraljevine Maroka o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih u Sporazumu o partnerstvu u ribarstvu između Europske unije i Kraljevine Maroka nisu primjenjivi na vode koje se nalaze uz područje Zapadne Sahare, ispitivanje prvog prethodnog pitanja nije otkrilo nijedan element koji bi mogao utjecati na valjanost Uredbe Vijeća (EZ) br. 764/2006 od 22. svibnja 2006. o sklapanju navedenog sporazuma, Odluke Vijeća 2013/785/EU o sklapanju navedenog protokola i Uredbe Vijeća (EU) br. 1270/2013 od 15. studenoga 2013. o raspodjeli ribolovnih mogućnosti na temelju navedenog protokola s obzirom na članak 3. stavak 5. UEU-a.


(1)  SL C 260, 18. 7. 2016.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/4


Presuda Suda (treće vijeće) od 1. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Bucureşti – Rumunjska) – Colegiul Medicilor Veterinari din România (CMVRO) protiv Autoritatea Naţională Sanitară Veterinară şi pentru Siguranţa Alimentelor

(Predmet C-297/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2006/123/EZ - Usluge na unutarnjem tržištu - Nacionalni propis koji pravo maloprodaje i uporabe ekoloških, antiparazitskih i veterinarsko-medicinskih proizvoda pridržava isključivo veterinarima - Sloboda poslovnog nastana - Zahtjev da kapital organizacija koje prodaju veterinarsko-medicinske proizvode na malo mora biti u isključivom vlasništvu veterinara - Zaštita javnog zdravlja - Proporcionalnost))

(2018/C 142/04)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Bucureşti

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Colegiul Medicilor Veterinari din România (CMVRO)

Tuženik: Autoritatea Naţională Sanitară Veterinară şi pentru Siguranţa Alimentelor

Izreka

1.

Članak 15. Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis, poput onog u glavnom postupku, kojim je predviđeno da veterinari imaju isključivo pravo maloprodaje i uporabe ekoloških proizvoda, antiparazitskih proizvoda za posebne namjene i veterinarsko-medicinskih proizvoda.

2.

Članak 15. Direktive 2006/123 treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis, poput onog u glavnom postupku, koji nalaže da kapital organizacija koje prodaju veterinarsko-medicinske proizvode na malo mora biti u isključivom vlasništvu jednog veterinara ili više njih.


(1)  SL C 314, 29. 8. 2016.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/4


Presuda Suda (drugo vijeće) od 28. veljače 2018. – Europska komisija protiv Xinyi PV Products (Anhui) Holdings Ltd

(Predmet C-301/16 P) (1)

((Žalba - Trgovinska politika - Damping - Uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Kine - Uredba (EZ) br. 1225/2009 - Članak 2. stavak 7. točke (b) i (c) - Tretman tržišnog gospodarstva - Pojam ‚značajan poremećaj iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva’ u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje - Porezne olakšice))

(2018/C 142/05)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Flynn i T. Maxian Rusche, agenti)

Druga stranka u postupku: Xinyi PV Products (Anhui) Holdings Ltd (zastupnici: Y. Melin i V. Akritidis, odvjetnici)

Intervenijent u potporu tužitelju: GMB Glasmanufaktur Brandenburg GmbH (zastupnici: A. Bochon, odvjetnik i R. MacLean, solicitor)

Izreka

1.

Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 16. ožujka 2016., Xinyi PV Products (Anhui) Holdings/Komisija (T-586/14, EU:T:2016:154).

2.

Predmet se vraća Općem sudu Europske unije na ponovno suđenje.

3.

O troškovima će se odlučiti naknadno.


(1)  SL C 270, 25. 7. 2016.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/5


Presuda Suda (peto vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Naczelny Sąd Administracyjny – Poljska) – Stanisław Pieńkowski protiv Dyrektor Izby Skarbowej w Lublinie

(Predmet C-307/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2006/112/EZ - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Članak 131. - Članak 146. stavak 1. točka (b) - Članak 147. - Izuzeća po izvozu - Članak 273. - Propis države članice koji uvjetuje pravo na izuzeće ostvarenjem minimalnog prometa ili sklapanjem ugovora s gospodarskim subjektom koji je ovlašten izvršiti povrat PDV-a putnicima))

(2018/C 142/06)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Naczelny Sąd Administracyjny

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Stanisław Pieńkowski

Tuženik: Dyrektor Izby Skarbowej w Lublinie

Izreka

Članak 131., članak 146. stavak 1. točku (b), članak 147. i članak 273. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis prema kojem je, u kontekstu isporuke za izvoz robe koja se nosi u osobnoj prtljazi putnika, prodavatelj koji je porezni obveznik morao tijekom prethodnog poreznog razdoblja ostvariti minimalni iznos prometa ili je morao sklopiti ugovor s gospodarskim subjektom koji je ovlašten izvršiti povrat PDV-a putnicima, ako samo nepoštovanje tih uvjeta dovodi do konačnog gubitka prava na izuzeće za tu isporuku.


(1)  SL C 335, 12. 9. 2016.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/6


Presuda Suda (četvrto vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas – Litva) – Valstybinė mokesčių inspekcija prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos protiv Nidera BV

(Predmet C-387/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Oporezivanje - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Direktiva 2006/112/EZ - Odbitak pretporeza - Članak 183. - Povrat viška PDV-a - Zakašnjeli povrat - Iznos zateznih kamata koje se duguju prema nacionalnom pravu - Smanjenje tog iznosa zbog razloga koji se ne mogu pripisati poreznom obvezniku - Dopuštenost - Porezna neutralnost - Pravna sigurnost))

(2018/C 142/07)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Valstybinė mokesčių inspekcija prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos

Tuženik: Nidera BV

uz sudjelovanje: Vilniaus apskrities valstybinė mokesčių inspekcija

Izreka

Članak 183. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, kada se tumači s obzirom na načelo porezne neutralnosti, treba tumačiti na način da mu se protivi smanjenje iznosa kamata koje se uobičajeno duguju prema nacionalnom pravu na višak poreza na dodanu vrijednost koji nije pravodobno vraćen, zbog razloga koji su vezani uz okolnosti koje se ne mogu pripisati poreznom obvezniku, poput visokog iznosa tih kamata u odnosu na iznos viška poreza na dodanu vrijednost, trajanja i uzroka neisplate povrata i gubitaka koje je porezni obveznik stvarno pretrpio.


(1)  SL C 343, 19. 9. 2016.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/6


Presuda Suda (deseto vijeće) od 1. ožujka 2018. – Ice Mountain Ibiza, SL protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(Spojeni predmeti C-412/16 P i C-413/16 P) (1)

((Žalba - Žig Europske unije - Prijava za registraciju figurativnih žigova ocean beach club ibiza i ocean ibiza - Raniji nacionalni figurativni žigovi OC ocean club i OC ocean club Ibiza - Uredba (EZ) br. 207/2009 - Članak 8. stavak 1. točka (b) - Relativni razlozi za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu))

(2018/C 142/08)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Ice Mountain Ibiza, SL (zastupnici: J. L. Gracia Albero i F. Miazzetto, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (zastupnici: S. Palmero Cabezas i D. Botis, agenti)

Izreka

1.

Žalbe se odbijaju.

2.

Društvu Ice Mountain Ibiza SL nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 46, 13. 2. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/7


Presuda Suda (prvo vijeće) od 28. veljače 2018. – mobile.de GmbH, prije mobile.international GmbH protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(Predmet C-418/16 P) (1)

((Žalba - Žig Europske unije - Uredba (EZ) br. 207/2009 - Članak 15. stavak 1. - Članak 57. stavci 2. i 3. - Članak 64. - Članak 76. stavak 2. - Uredba (EZ) br. 2868/95 - Pravilo 22. stavak 2. - Pravilo 40. stavak 6. - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Zahtjevi za proglašavanje žiga ništavim koji se temelje na ranijem nacionalnom žigu - Stvarna uporaba ranijeg žiga - Dokaz - Odbijanje zahtjevâ - Uzimanje u obzir dodatnih dokaza od strane žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) - Poništenje odluka odjela za poništaje EUIPO-a - Vraćanje - Posljedice))

(2018/C 142/09)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: mobile.de GmbH, prije mobile.international GmbH (zastupnik: T. Lührig, Rechtsanwalt)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (zastupnik: M. Fischer, agent), Rezon OOD (zastupnik: P. Kanchev, advokat)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Društvu mobile.de GmbH nalaže se snošenje troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i društva Rezon ODD.


(1)  SL C 419, 14. 11. 2016.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/7


Presuda Suda (prvo vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sofiyski gradski sad – Bugarska) – „ZPT” AD protiv Narodno sabranie na Republika Bulgaria, Varhoven administrativen sad, Natsionalna agentsia za prihodite

(Predmet C-518/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Državne potpore - Uredba (EZ) br. 1998/2006 - Članak 35. UFEU-a - De minimis potpore u obliku porezne olakšice - Nacionalno zakonodavstvo kojim se iz prava na poreznu olakšicu isključuje ulaganje u proizvodnju proizvodâ za izvoz))

(2018/C 142/10)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Sofiyski gradski sad

Stranke glavnog postupka

Tužitelj:„ZPT” AD

Tuženici: Narodno sabranie na Republika Bulgaria, Varhoven administrativen sad, Natsionalna agentsia za prihodite

Izreka

1.

Ispitivanjem trećeg dijela trećeg pitanja nije utvrđen nijedan element koji bi mogao utjecati na valjanost članka 1. stavka 1. točke (d) Uredbe Komisije (EZ) br. 1998/2006 od 15. prosinca 2006. o primjeni članaka [107. i 108. UFEU-a] na de minimis potpore.

2.

Članak 1. stavak 1. točku (d) Uredbe br. 1998/2006 treba tumačiti na način da mu se ne protive odredbe nacionalnog prava poput onih u glavnom predmetu, koje iz prava na poreznu olakšicu koja čini de minimis potporu isključuju ulaganja u imovinu namijenjenu djelatnostima povezanima s izvozom.


(1)  SL C 462, 12. 12. 2016.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/8


Presuda Suda (osmo vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio – Italija) – MA.T.I. SUD SpA protiv Centostazioni SpA (C-523/16), Duemme SGR SpA protiv Associazione Cassa Nazionale di Previdenza e Assistenza in favore dei Ragionieri e Periti Commerciali (CNPR) (C-536/16)

(Spojeni predmeti C-523/16 i C-536/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Javna nabava - Direktiva 2004/18/EZ - Članak 51. - Uklanjanje nepravilnosti iz ponuda - Direktiva 2004/17/EZ - Pojašnjenje ponuda - Nacionalno zakonodavstvo koje uklanjanje nepravilnosti iz potrebne dokumentacije koje se zahtijeva od ponuditeljâ uvjetuje plaćanjem novčane kazne - Načela koja se odnose na provedbu postupaka javne nabave - Načelo jednakog postupanja - Načelo proporcionalnosti))

(2018/C 142/11)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: MA.T.I. SUD SpA (C-523/16), Duemme SGR SpA (C-536/16)

uz sudjelovanje: China Taiping Insurance Co. Ltd (C-523/16)

Tuženici: Centostazioni SpA (C-523/16), Associazione Cassa Nazionale di Previdenza e Assistenza in favore dei Ragionieri e Periti Commerciali (CNPR) (C-536/16)

Izreka

Pravo Unije, osobito članak 51. Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama, načela koja se odnose na provedbu postupaka javne nabave, među kojima su načela jednakog postupanja i transparentnosti iz članka 10. Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga, i članka 2. Direktive 2004/18, kao i načelo proporcionalnosti valja tumačiti na način da im se u načelu ne protivi nacionalni propis koji uspostavlja mehanizam uklanjanja nepravilnosti iz dokumentacije, na temelju kojeg javni naručitelj može, u okviru provedbe postupka javne nabave, bilo kojeg ponuditelja čija ponuda sadržava bitne nepravilnosti u smislu navedenog propisa pozvati da ih ukloni iz svoje ponude uz pridržaj plaćanja novčane kazne ako iznos te kazne ostane u skladu s načelom proporcionalnosti, utvrđenje čega je zadaća suda koji je uputio zahtjev.

Suprotno tomu, te iste odredbe i načela valja tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis koji uspostavlja mehanizam uklanjanja nepravilnosti iz dokumentacije na temelju kojeg javni naručitelj može od ponuditelja, uz plaćanje novčane kazne, zahtijevati ispravak nepostojanja dokumenta zbog kojeg, u skladu s izričitim odredbama dokumentacije o nabavi, on mora biti isključen ili da ukloni nepravilnosti iz svoje ponude tako da izvršeni ispravci ili izmjene zapravo budu izjednačeni s podnošenjem nove ponude.


(1)  SL C 22, 23. 1. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/9


Presuda Suda (drugo vijeće) od 1. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Kammergericht Berlin – Njemačka) – postupak koji je pokrenula Doris Margret Lisette Mahnkopf

(Predmet C-558/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Područje slobode, sigurnosti i pravde - Uredba (EU) br. 650/2012 - Nasljeđivanje i Europska potvrda o nasljeđivanju - Područje primjene - Mogućnost unosa nasljednog dijela preživjelog bračnog druga u Europsku potvrdu o nasljeđivanju))

(2018/C 142/12)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Kammergericht Berlin

Stranke glavnog postupka

Doris Margret Lisette Mahnkopf

uz sudjelovanje: Svena Mahnkopfa

Izreka

Članak 1. stavak 1. Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju treba tumačiti na način da u područje primjene navedene uredbe ulazi nacionalna odredba, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja predviđa, u slučaju smrti jednog od bračnih drugova, diobu bračne stečevine na paušalnoj osnovi uvećanjem nasljednog dijela preživjelog bračnog druga.


(1)  SL C 30, 30. 1. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/9


Presuda Suda (prvo vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Berlin – Njemačka) – Trinseo Deutschland Anlagengesellschaft mbH protiv Savezne Republike Njemačke

(Predmet C-577/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Okoliš - Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Europske unije - Direktiva 2003/87/EZ - Područje primjene - Članak 2. stavak 1. - Prilog I. - Djelatnosti koje podliježu sustavu trgovanja - Proizvodnja polimera - Uporaba topline koju isporučuje treće postrojenje - Zahtjev za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica - Razdoblje 2013.–2020.))

(2018/C 142/13)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Berlin

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Trinseo Deutschland Anlagengesellschaft mbH

Tuženik: Savezna Republika Njemačka

Izreka

Članak 2. stavak 1. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2003/87/EZ od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009., treba tumačiti na način da postrojenje za proizvodnju polimera, osobito polikarbonata, poput onog u glavnom postupku, koje dobavlja toplinu potrebnu u svrhu te proizvodnje od trećeg postrojenja, nije obuhvaćeno sustavom trgovanja emisijskim jedinicama uspostavljenim tom direktivom s obzirom na to da ne stvara izravne emisije CO2.


(1)  SL C 63, 27. 2. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/10


Presuda Suda (sedmo vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD) – Portugal) – Imofloresmira – Investimentos Imobiliários SA protiv Autoridade Tributária e Aduaneira

(Predmet C-672/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Porez na dodanu vrijednost - Direktiva o PDV-u - Izuzeće transakcija leasinga i iznajmljivanja nekretnina - Pravo poreznih obveznika na izbor - Provedba koju izvršavaju države članice - Odbitak pretporeza - Korištenje u svrhu oporezovanih transakcija poreznog obveznika - Ispravak početnog odbitka - Nedopuštenost))

(2018/C 142/14)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Imofloresmira – Investimentos Imobiliários SA

Tuženik: Autoridade Tributária e Aduaneira

Izreka

Članke 167., 168., 184., 185. i 187. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis koji predviđa ispravak poreza na dodanu vrijednost koji je prvotno odbijen zato što se za nekretninu, u vezi s kojom je ostvareno pravo izbora u pogledu oporezivanja, više ne smatra da je porezni obveznik upotrebljava u svrhe vlastitih oporezivih transakcija kada je ta nekretnina ostala prazna dulje od dvije godine, čak i ako se dokaže da ju je porezni obveznik pokušao iznajmiti tijekom tog razdoblja.


(1)  SL C 86, 20. 3. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/11


Presuda Suda (šesto vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság – Mađarska) – Sporting Odds Limited protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Központi Irányítása

(Predmet C-3/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Slobodno pružanje usluga - Članak 56. UFEU-a - Članak 4. stavak 3. UEU-a - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Ograničenja - Igre na sreću - Nacionalni propisi - Priređivanje države određenih vrsta igara na sreću - Isključivost - Sustav koncesija za ostale vrste igara - Zahtjev koji se odnosi na dozvolu - Upravna sankcija))

(2018/C 142/15)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Sporting Odds Limited

Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Központi Irányítása

Izreka

1.

Članak 56. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se načelno ne protivi dvojaki sustav organiziranja tržišta igara na sreću u okviru kojeg su određene vrste igara na sreću u sustavu državnog monopola, a druge u sustavu koncesija i dozvola za organiziranje igara na sreću, ako sud koji je uputio zahtjev utvrdi da se propisima kojima se ograničava sloboda pružanja usluga stvarno, dosljedno i sustavno nastoje ostvariti ciljevi na koje se poziva država članica o kojoj je riječ.

2.

Članak 56. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalna odredba poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, u skladu s kojom se dozvola za organiziranje internetskih igara na sreću izdaje isključivo priređivačima igara na sreću koji su nositelji koncesije za kasino koji se nalazi na državnom području, s obzirom na to da ta odredba ne predstavlja nužan uvjet ostvarenja ciljeva koji se nastoje postići i da se ti ciljevi mogu ostvariti manje ograničavajućim mjerama.

3.

Članak 56. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi zakonodavstvo poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim se uspostavlja sustav koncesija i dozvola za priređivanje internetskih igara na sreću, ako ono sadržava odredbe koje su diskriminatorne u odnosu na priređivače s poslovnim nastanom u drugim državama članicama odnosno ako predviđa odredbe koje nisu diskriminatorne, ali se primjenjuju netransparentno ili se provode na način koji sprečava ili otežava natjecanje određenih ponuditelja s poslovnim nastanom u drugim državama članicama.

4.

Članak 56. UFEU-a i članak 4. stavak 3. UEU-a u vezi s člancima 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalno zakonodavstvo poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim nije predviđeno ispitivanje po službenoj dužnosti proporcionalnosti mjera kojima se ograničava sloboda pružanja usluga u smislu članka 56. UFEU-a te se teret dokazivanja prebacuje na stranke u postupku.

5.

Članak 56. UFEU-a u vezi s člancima 47. i 48. Povelje o temeljnim pravima treba tumačiti na način da je zadaća države članice koja je donijela ograničavajuće propise da podnese dokaze o postojanju ciljeva kojima se može opravdati ograničenje temeljne slobode zajamčene UFEU-om te dokaze o proporcionalnosti tog ograničenja, a ako to ne učini, na nacionalnom je sudu da procijeni sve posljedice takvog propusta.

6.

Članak 56. UFEU-a treba tumačiti na način da nije moguće zaključiti da država članica nije ispunila svoju obvezu opravdanja ograničavajuće mjere zbog toga što nije izvršila procjenu učinaka te mjere na dan njezina uvođenja u nacionalno zakonodavstvo odnosno na dan kad je nacionalni sud ispitivao tu mjeru.

7.

Članak 56. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi sankcija poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, izrečena zbog povrede nacionalnog zakonodavstva kojim se uspostavlja sustav koncesija i dozvola za priređivanje igara na sreću, ako se pokaže da se takvo nacionalno zakonodavstvo protivi tom članku.


(1)  SL C 112, 10. 4. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/12


Presuda Suda (treće vijeće) od 1. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Korkein hallinto-oikeus – Finska) – postupak koji je pokrenula Maria Tirkkonen

(Predmet C-9/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Ugovori o javnoj nabavi - Direktiva 2004/18/EZ - Postupak sklapanja ugovora o javnoj nabavi usluga poljoprivrednog savjetovanja - Postojanje ugovora o javnoj nabavi - Sustav nabave usluga koji se sastoji u prihvaćanju kao dobavljača svakog gospodarskog subjekta koji ispunjava unaprijed utvrđene uvjete - Sustav koji nije naknadno otvoren za druge gospodarske subjekte))

(2018/C 142/16)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Korkein hallinto-oikeus

Stranke glavnog postupka

Maria Tirkkonen

uz sudjelovanje: Maaseutuvirasto

Izreka

Članak 1. stavak 2. točku (a) Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama treba tumačiti na način da sustav poljoprivrednog savjetovanja poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim javni subjekt prihvaća sve gospodarske subjekte koji ispunjavaju zahtjeve sposobnosti postavljene pozivom na nadmetanje i koji su prošli provjeru navedenu u tom pozivu na nadmetanje, čak i ako nijedan novi subjekt ne može biti prihvaćen za vrijeme ograničene valjanosti tog sustava, nije ugovor o javnoj nabavi u smislu te direktive.


(1)  SL C 86, 20. 3. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/13


Presuda Suda (šesto vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landesarbeitsgericht Bremen – Njemačka) – Hubertus John protiv Freie Hansestadt Bremen

(Predmet C-46/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna politika - Direktiva 1999/70/EZ - Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP - Uzastopni ugovori o radu na određeno vrijeme - Članak 5. stavak 1. - Mjere za sprečavanje zlouporabe ugovora na određeno vrijeme - Direktiva 2000/78/EZ - Članak 6. stavak 1. - Zabrana diskriminacije na temelju dobi - Nacionalni propis koji dopušta odgodu predviđenog prestanka ugovora o radu navršenjem uobičajene dobi za umirovljenje, do kojeg dolazi isključivo na temelju činjenice da je radnik stekao pravo na starosnu mirovinu))

(2018/C 142/17)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesarbeitsgericht Bremen

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Hubertus John

Tuženik: Freie Hansestadt Bremen

Izreka

1.

Članak 2. stavak 2. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalna odredba poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, zato što odgodu dana prestanka aktivnosti radnika koji su navršili zakonsku dob za odlazak u starosnu mirovinu uvjetuje sklapanjem sporazuma s konkretnim poslodavcem na određeno vrijeme.

2.

Članak 5. stavak 1. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 18. ožujka 1999., koji se nalazi u prilogu Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalna odredba poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, zato što strankama ugovora o radu omogućava, bez dodatnih zahtjeva i vremenski neograničeno, da sporazumno tijekom radnog odnosa odgode, prema potrebi i nekoliko puta, ugovoreni prestanak radnog odnosa zbog navršavanja uobičajene dobi za umirovljenje, do kojeg dolazi isključivo na temelju činjenice da radnik navršavanjem uobičajene dobi za umirovljenje stječe pravo na starosnu mirovinu.


(1)  SL C 144, 8. 5. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/13


Presuda Suda (četvrto vijeće) od 1. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Înalta Curte de Casaţie şi Justiţie – Rumunjska) – SC Petrotel-Lukoil SA, Maria Magdalena Georgescu protiv Ministerul Economiei, Ministerul Energiei, Ministerul Finanţelor Publice

(Predmet C-76/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Davanje s istovrsnim učinkom kao carine - Članak 30. UFEU-a - Nacionalni porez - Članak 110. UFEU-a - Porez koji se primjenjuje na izvezene naftne proizvode - Neprevaljivanje davanja na potrošače - Teret davanja koji snosi porezni obveznik - Povrat iznosa koje je platio porezni obveznik))

(2018/C 142/18)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Înalta Curte de Casaţie şi Justiţie

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: SC Petrotel-Lukoil SA, Maria Magdalena Georgescu

Tuženici: Ministerul Economiei, Ministerul Energiei, Ministerul Finanţelor Publice

Izreka

Pravo Unije, osobito članak 30. UFEU-a, treba tumačiti na način da porezni obveznik, koji je stvarno snosio trošak davanja s istovrsnim učinkom koje se protivi tom članku, mora moći ostvariti povrat na temelju toga plaćenih iznosa, čak i u situaciji u kojoj je mehanizam plaćanja davanja u nacionalnom pravu osmišljen tako da se to davanje prevaljuje na potrošača.


(1)  SL C 151, 15. 5. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/14


Presuda Suda (šesto vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per le Marche – Italija) – Comune di Castelbellino protiv Regione Marche i dr.

(Predmet C-117/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Okoliš - Direktiva 2011/92/EU - Članak 4. stavci 2. i 3. i prilozi I. do III. - Procjena utjecaja na okoliš - Odobrenje za provedbu radova na postrojenju za proizvodnju električne energije iz bioplina bez prethodne ocjene o potrebi provedbe procjene utjecaja na okoliš - Poništenje - Naknadna legalizacija odobrenja na temelju novih odredbi nacionalnog prava bez prethodnog ispitivanja potrebe provedbe procjene utjecaja na okoliš))

(2018/C 142/19)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per le Marche

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Comune di Castelbellino

Tuženici: Regione Marche, Ministero per i beni e le attività culturali, Ministero dell'Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare, Regione Marche Servizio Infrastrutture Trasporti Energia – P.F. Rete Elettrica Regionale, Provincia di Ancona

uz sudjelovanje: Società Agricola 4 C S.S.

Izreka

Kada projekt povećanja snage postrojenja za proizvodnju električne energije, poput onoga u glavnom postupku, nije bio podvrgnut prethodnoj ocjeni o potrebi provedbe procjene utjecaja na okoliš na temelju nacionalnih odredbi koje su kasnije proglašene po tom pitanju nesukladnima s Direktivom 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, pravo Unije zahtijeva da države članice uklone nezakonite posljedice te povrede i ne protivi mu se to da za to postrojenje, nakon realizacije projekta, nadležna tijela provedu novi ispitni postupak radi provjere njegove usklađenosti sa zahtjevima te direktive i, eventualno, da ga se podvrgne procjeni utjecaja na okoliš, pod uvjetom da nacionalna pravila koja dopuštaju takvu legalizaciju zainteresiranim strankama ne omogućuju da zaobiđu pravna pravila Unije ili da se oslobode obveze njihove primjene. Također je potrebno uzeti u obzir utjecaje na okoliš do kojih je došlo nakon realizacije projekta. Ta nacionalna tijela mogu smatrati, na temelju nacionalnih odredbi koje su na snazi na datum kada ona moraju donijeti odluku, da takva procjena utjecaja na okoliš nije obvezna, utoliko što su te odredbe u skladu s tom direktivom.


(1)  SL C 221, 10. 7. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/15


Presuda Suda (sedmo vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tartu Maakohus – Estonija) – Collect Inkasso OÜ i dr. protiv Rain Aint i dr.

(Predmet C-289/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u građanskim i trgovačkim stvarima - Uredba (EZ) br. 805/2004 - Europski nalog za izvršenje za nesporne tražbine - Uvjeti za potvrđivanje - Minimalne postupovne norme za nesporne tražbine - Prava dužnika - Nenavođenje adrese ustanove kojoj se može uputiti osporavanje tražbine ili pred kojom se može pokrenuti ispitivanje odluke))

(2018/C 142/20)

Jezik postupka: estonski

Sud koji je uputio zahtjev

Tartu Maakohus

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Collect Inkasso OÜ, ITM Inkasso OÜ, Bigbank AS

Tuženici: Rain Aint, Lauri Palm, Raiko Oikimus, Egle Noor, Artjom Konjarov

Izreka

Članak 17. točku (a) i članak 18. stavak 1. točku (b) Uredbe (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine treba tumačiti na način da sudska odluka donesena bez obavještavanja dužnika o adresi suda kojem treba odgovoriti, pred kojim se mora pojaviti ili, ako je primjenjivo, pred kojim se može pokrenuti ispitivanje te odluke ne može biti potvrđena kao europski nalog za izvršenje.


(1)  SL C 249, 31. 7. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/16


Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 22. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Sibiu – Rumunjska) – Liviu Petru Lupean, Oana Andreea Lupean protiv SC OTP BAAK Nyrt., koju zastupa OTP BANK SA, koju zastupa Sucursala SIBIU, SC OTP BAAK Nyrt., koju zastupa OTP BANK SA

(Predmet C-119/17) (1)

((Prethodni postupak - Članak 99. Poslovnika Suda - Zaštita potrošača - Direktiva 93/13/EEZ - Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima - Članak 3. stavak 1., članak 4. stavci 1. i 2. i članak 5. - Ocjena nepoštenosti ugovornih odredbi - Ugovor o kreditu sklopljen u stranoj valuti - Valutni rizik koji u cijelosti snosi potrošač - Znatnija neravnoteža u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora - Glavni predmet ugovora o zajmu))

(2018/C 142/21)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunalul Sibiu

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Liviu Petru Lupean, Oana Andreea Lupean

Tuženici: SC OTP BAAK Nyrt., koju zastupa OTP BANK SA, koju zastupa Sucursala SIBIU, SC OTP BAAK Nyrt., koju zastupa OTP BANK SA

Izreka

1.

Članak 4. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da je odredba iz ugovora o kreditu sklopljenog u stranoj valuti između prodavatelja robe ili pružatelja usluge i potrošača, o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori, poput one u glavnom predmetu, prema kojoj se kredit mora otplatiti u toj istoj valuti, obuhvaćena pojmom „glavni predmet ugovora”, u smislu te odredbe, s obzirom na to da se tom odredbom uređuje glavna činidba koja karakterizira taj ugovor.

2.

Članke 3. do 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da, odredbu ugovora o kreditu, poput one u glavnom postupku, zbog koje valutni rizik u cijelosti snosi potrošač i koja nije sastavljena na transparentan način tako da korisnik kredita na temelju jasnih i razumljivih kriterija može procijeniti ekonomske posljedice sklapanja tog ugovora, nacionalni sud, prilikom njezina ispitivanja, može smatrati nepoštenom ako, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, ta odredba na štetu potrošača stvara znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. U tom pogledu, sud koji je uputio zahtjev treba, s obzirom na sve činjenice u glavnom predmetu te uzimajući u obzir osobito stručnost i znanje proizvođača robe ili pružatelja usluge o mogućim promjenama tečaja i rizicima koji su svojstveni sklapanju kredita u stranoj valuti, procijeniti, kao prvo, je li ispunjen uvjet dobre vjere i kao drugo, postoji li eventualna znatnija neravnoteža, u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13.


(1)  SL C 178, 6. 6. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/17


Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 22. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Fővárosi Törvényszék – Mađarska) – ERSTE Bank Hungary Zrt protiv Orsolya Czakóa

(Predmet C-126/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 99. Poslovnika Suda - Zaštita potrošača - Direktiva 93/13/EEZ - Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima - Članak 4. stavak 2., članak 5. i članak 6. stavak 1. - Odredbe kojima se definira glavni predmet ugovora - Ugovor o zajmu u stranoj valuti - Doseg pojma „jasno i razumljivo sastavljene” - Djelomična ili potpuna nevaljanost ugovora))

(2018/C 142/22)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: ERSTE Bank Hungary Zrt

Tuženik: Orsolya Czakó

Izreka

1.

Članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, treba tumačiti na način da, u smislu tih odredbi, odredbe ugovora o zajmu sklopljenog u državi članici između potrošača i bankarske ustanove ispunjavaju zahtjev prema kojem ugovorne odredbe moraju biti jasno i razumljivo sastavljene kada je novčani iznos koji će biti stavljen na raspolaganje tom potrošaču i koji je izražen u stranoj valuti kao valuti računa i određen u odnosu na valutu plaćanja, jasno naznačen. Pod uvjetom da određivanje tog iznosa ovisi o tečaju koji je na snazi na dan deblokade sredstava, navedeni zahtjev znači da načini izračuna stvarno pozajmljene svote, kao i tečaj koji se primjenjuje, moraju biti transparentni na način da prosječni potrošač, koji je dovoljno informiran i razumno pažljiv i razborit, može na temelju preciznih i razumljivih kriterija procijeniti ekonomske posljedice koje se na njega odnose i koje proizlaze iz tog ugovora, među kojima su osobito ukupni troškovi zajma.

2.

Članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti u smislu da, kada nacionalni sud utvrdi da su odredbe ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i bankarske ustanove, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, nepoštene, ta odredba ne sprječava taj sud u tome da proglasi nevaljanost cijelog ugovora, ako on ne može opstati nakon poništenja tih odredbi.


(1)  SL C 221, 10. 7. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/18


Rješenje Suda (deseto vijeće) od 7. veljače 2018 (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte suprema di cassazione – Italija) – Manuela Maturi i dr. protiv Fondazione Teatro dell'Opera di Roma, Fondazione Teatro dell’Opera di Roma protiv Manuela Maturi i dr. (C-142/17), Catia Passeri protiv Fondazione Teatro dell’Opera di Roma (C-143/17)

(Spojeni predmeti C-142/17 i C-143/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 99. Poslovnika Suda - Socijalna politika - Jednako postupanje prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada - Direktiva 2006/54/EZ - Nacionalna odredba koja predviđa privremenu mogućnost za radnike u zabavnoj djelatnosti koji su navršili dob za umirovljenje da je nastave izvršavati do prethodno predviđene dobi za mirovinu, utvrđene na 47 godina za žene i 52 godine za muškarce))

(2018/C 142/23)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte suprema di cassazione

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Manuela Maturi, Laura Di Segni, Isabella Lo Balbo, Maria Badini, Loredana Barbanera, Fondazione Teatro dell'Opera di Roma (C-142/17), Catia Passeri (C-143/17)

Tuženici: Fondazione Teatro dell'Opera di Roma, Manuela Maturi, Laura Di Segni, Isabella Lo Balbo, Maria Badini, Loredana Barbanera, Luca Troiano, Mauro Murri (C-142/17), Fondazione Teatro dell'Opera di Roma (C-143/17)

Izreka

Članak 14. stavak 1. točku (c) Direktive br. 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada treba tumačiti na način da nacionalna odredba, poput one iz članka 3. stavka 7. Uredbe sa zakonskom snagom br. 64 od 30. travnja 2010., koja je pretvorena u Zakon br. 100 od 29. lipnja 2010., u verziji koja je bila na snazi na dan nastanka činjenica u glavnom postupku – na temelju koje radnici zaposleni u svojstvu plesača koji su navršili dob za odlazak u mirovinu određenu tim propisom na 45 godina za žene i muškarce mogu tijekom prijelaznog razdoblja od dvije godine izvršiti odabir koji im omogućuje da nastave obavljati svoju profesionalnu djelatnost do dobne granice za zadržavanje u službi predviđene propisom koji je prethodno bio na snazi, određene na 47 godina za žene i 52 godine za muškarce – uspostavlja izravnu diskriminaciju na temelju spola zabranjenu tom direktivom.


(1)  SL C 249, 31. 7. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/18


Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 22. veljače 2018. – GX protiv Europske komisije

(Predmet C-233/17 P) (1)

((Žalba - Članak 181. Poslovnika - Javna služba - Otvoreni natječaj EPSO/AD/248/13 - Odluka da se tužitelja ne upiše na rezervnu listu))

(2018/C 142/24)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: GX (zastupnik: G.-M. Enache, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: G. Gattinara i P. Mihaylova, agenti)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

GX će, osim vlastitih, snositi i troškove Europske komisije.


(1)  SL C 221, 10. 7. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/19


Rješenje Suda (osmo vijeće) od 8. veljače 2018. – HB i dr. protiv Europske komisije

(Predmet C-336/17 P) (1)

((Žalba - Članak 181. Poslovnika Suda - Institucionalno pravo - Europska građanska inicijativa „Ethics for Animals and Kids” - Zaštita životinja lutalica - Psihološki učinci na odrasle i djecu - Odbijanje registracije inicijative zbog očitog nepostojanja ovlasti Europske komisije u tom području - Uredba (EZ) br. 211/2011 - Članak 4. stavak 2. točka (b) - Članak 4. stavak 3.))

(2018/C 142/25)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelji: HB, Robert Coates Smith, Hans Joachim Richter, Carmen Arsene, Magdalena Anna Kuropatwinska, Christos Yiapanis, Nathalie Louise Klinge (zastupnik: P. Brockmann, Rechtsanwalt)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnik: H. Krämer, agent)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

HB, Robert Coates Smith, Hans Joachim Richter, Carmen Arsene, Magdalena Anna Kuropatwinska, Christos Yiapanis i Nathalie Louise Klinge, s jedne strane, kao i Europska komisija s druge strane, snosit će vlastite troškove.


(1)  SL C 283, 28. 8. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/19


Žalba koju je 5. rujna 2017. podnijela Isabel Martín Osete protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 29. lipnja 2017. u predmetu T-427/16, Martín Osete protiv EUIPO-a

(Predmet C-529/17 P)

(2018/C 142/26)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Isabel Martín Osete (zastupnik: V. Wellens, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo

Žalba je rješenjem Suda (osmo vijeće) od 22. veljače 2018. proglašena nedopuštenom.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/20


Žalba koju je 10. prosinca 2017. podnio BMB sp. z o.o. protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 3. listopada 2017. u predmetu T-695/15, BMB sp. z o.o. protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo

(Predmet C-693/17 P)

(2018/C 142/27)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: BMB sp. z o.o. (zastupnik: K. Czubkowski, radca prawny)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo, Ferrero SpA

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine presudu Općeg suda (prvo vijeće) od 3. rujna 2017. u predmetu T-695/15 koja je žalitelju dostavljena 11. listopada 2017.; i

poništi odluku trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 8. rujna 2015 u predmetu R 1150/2012-3;

Sud bi alternativno trebao ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovni postupak Općem sudu ako stanje predmeta ne omogućava Sudu donošenje presude.

U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika Sud bi također trebao:

naložiti društvu Ferrero Spa i EUIPO-u to snošenje troškova ovog postupka; i

naložiti društvu Ferrero Spa i EUIPO-u snošenje troškova žalitelja u postupku pred Općim sudom; i

naložiti društvu Ferrero Spa snošenje troškova postupka pred EUIPO-om u vezi s odlukom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu žalbi, žalitelj iznosi dva žalbena razloga.

Prvi žalbeni razlog, kojim se tvrdi da je došlo do povrede članka 25. stavka l. točke (e) Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (1) zbog pogreške koja se tiče prava i očite pogreške u ocijeni:

i.

jer je grafički prikaz ranijeg žiga uključen u sporni dizajn;

ii.

jer su raniji žig i sporni dizajn jako slični; i

iii.

jer je Žalbeno vijeće počinilo pogrešku kada je zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između ranijeg žiga i spornog dizajna.

Drugi žalbeni razlog, kojim se ističe povreda članka 25. stavka l. točke (e) Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice u vezi s općim načelima dobrog upravljanja i zaštite legitimnih očekivanja do koje je došlo zbog pogreške koja se tiče prava i očite pogreške u ocijeni u vezi s zaključkom da je upućivanje Žalbenog vijeća na članak 8. stavak l. točku (b) Uredbe br. 207/2009 (2) u točki 33. Odluke, je obična formalnopravna pogreška koja nije odlučujuće utjecala na rješavanje spora, i da nije nužno uzeti u obzir nacionalnu sudsku praksu u vezi s ranijom međunarodnom registracijom pri ocjenjivanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu.


(1)  SL 2002, L 3, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45.)

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice, SL L 78, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/21


Žalba koju je 24. listopada 2017. podnio Vassil Monev Valkov protiv rješenja Općeg suda (drugo vijeće) od 27. rujna 2017. u predmetu T-558/17, Valkov protiv European Court of Human Rights i Supreme Court of the Republic of Bulgaria

(Predmet C-701/17 P)

(2018/C 142/28)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Vassil Monev Valkov (zastupnik: K. Mladenova, advokat)

Druge stranke u postupku: European Court of Human Rights, Supreme Court of the Republic of Bulgaria

Žalba je rješenjem Suda (deseto vijeće) od 22. veljače 2018. proglašena nedopuštenom.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/21


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. siječnja 2018. uputio Tribunal Superior de Justicia de Galicia (Španjolska) – Modesto Jardón Lama protiv Instituto Nacional de la Seguridad Social, Tesorería General de la Seguridad Social

(Predmet C-7/18)

(2018/C 142/29)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Superior de Justicia de Galicia

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Modesto Jardón Lama

Druge stranke u žalbenom postupku: Instituto Nacional de la Seguridad Social i Tesorería General de la Seguridad Social

Prethodno pitanje

Treba li članak 48. UFEU-a tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji kao uvjet za ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu nalaže da je iznos ostvarene mirovine viši od iznosa najniže mirovine na koju bi predmetna osoba imala pravo na temelju istog nacionalnog propisa, pri čemu se izraz „ostvarena mirovina” mora tumačiti kao stvarna mirovina koju isplaćuje samo nadležna država članica (u ovom slučaju, Španjolska), a ne uračunava se stvarna mirovina koju bi toj osobi, na temelju davanja iste prirode, mogla isplaćivati jedna ili više drugih država članica?


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/22


Žalba koju je 5. siječnja 2018. podnio Marine Harvest ASA protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 26. listopada 2017. u predmetu T-704/14, Marine Harvest ASA protiv Europske komisije

(Predmet C-10/18 P)

(2018/C 142/30)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Marine Harvest ASA (zastupnik: R. Subiotto QC)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od suda zahtijeva da:

u cijelosti ili djelomično ukine presudu Općeg suda;

poništi Komisijinu odluku od 23. srpnja 2014. ili, podredno, poništi kazne izrečene žalitelju tom odlukom, ili, podredno tomu, bitno snizi kazne izrečene žalitelju odlukom;

naloži Komisiji da naknadi žaliteljeve troškove zastupanja i druge troškove, nastale u ovom postupku i u postupku pred Općim sudom;

po potrebi, uputi predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje u skladu s presudom Suda;

poduzme sve druge mjere koje taj sud smatra potrebnima.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu žalbi, žalitelj se poziva na dva žalbena razloga.

1.

Prvim žalbenim razlogom, žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava jer nije primijenio članak 7. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 139/2004 (1) (u daljnjem tekstu: Uredba o koncentracijama) u ovom predmetu.

a.

Kao prvo, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prva pri tumačenju pojma „pojedinačna koncentracija” osobito jer je odbio to da se na temelju uvodne izjave 20. Uredbe o koncentracijama zaključi da je namjera EU zakonodavca bila da se „pojedinačnom koncentracijom” smatraju sve koncentracije koje „povezuje određeni uvjet”.

b.

Kao drugo, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava pri tumačenju smisla članka 7. stavka 2. Uredbe o koncentracijama.

2.

Drugim žalbenim razlogom žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je izrekao dvije kazne za jedno te isto postupanje.

a.

Presudom je povrijeđeno načelo ne bis in idem jer je Marine Harvest kažnjen dvaput zbog stjecanja vlasništva na udjelu u visini 48,5 % gospodina Maleka: jedanput iznosom od 10 milijuna eura na temelju članka 14. stavka 2. točke (a) Uredbe o koncentracijama jer je koncentracija navodno provedena prije prijavljivanja (navodna povreda članka 4. stavka 1. Uredbe o koncentracijama) i daljnjih 10 milijuna eura na temelju članka 14. stavka 2. točke (b) Uredbe o koncentracijama zbog navodnog provođenja koncentracije prije nego što je proglašena sukladnom s unutarnjim tržištem (navodna povreda članka 7. stavka 1. Uredbe o koncentracijama).

b.

Podredno, presudom je povrijeđeno načelo uračunavanja jer se pri određivanju druge kazne nije uzla u obzir prva kazna.

c.

Podredno tomu, u presudi je počinjena pogreška koja se tiče prava jer se nije primijenilo načelo stjecaja povreda: navodna povreda obveze prijavljivanja iz članka 4. stavka 1. je bila specijalnija povreda i stoga ju je konzumirala navodna povreda obveze odgode iz članka 7. stavka 1. Uredbe o koncentracijama, koja je bila općenitija povreda.


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (SL 2004., L 24., str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.)


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/23


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 8. siječnja 2018. uputio Szegedi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – Sole-Mizo Zrt. protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

(Predmet C-13/18)

(2018/C 142/31)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Szegedi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Sole-Mizo Zrt.

Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

Prethodna pitanja

1.

Je li usklađena s odredbama prava Zajednice, s odredbama Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1) (u daljnjem tekstu: Direktiva o PDV-u) (uzimajući obzir osobito članak 183.), te načelima djelotvornosti, izravnog učinka i ekvivalentnosti praksa države članice u skladu s kojom se, prilikom ispitivanja relevantnih odredbi u području zateznih kamata, polazi od premise da nacionalno porezno tijelo nije počinilo povredu (propuštanje) — odnosno nije zakasnilo kad je riječ o dijelu PDV-a koji se ne može vratiti, a odnosi se na neplaćena stjecanja poreznih obveznika — jer je, u trenutku kad je nacionalno porezno tijelo donijelo tu odluku, na snazi bilo nacionalno zakonodavstvo koje je povrjeđivalo pravo Zajednice, a Sud je tek kasnije presudio da u njoj sadržan zahtjev nije usklađen s pravom Zajednice?

2.

Je li usklađena pravom Zajednice, osobito s odredbama Direktive o PDV-u (uzimajući obzir osobito članak 183.), i načelima djelotvornosti, izravnog učinka i ekvivalentnosti praksa države članice u skladu s kojom se, prilikom ispitivanja relevantnih odredbi u području zateznih kamata, razlikuje situaciju u kojoj porezno tijelo nije vratilo porez u skladu s nacionalnim odredbama koje su tada bile na snazi — i koje su, k tome, povrjeđivale pravo Zajednice — i situaciju u kojoj je ono to nije učinilo povrjeđujući te odredbe i u skladu s kojom se, kad je riječ o iznosu kamata koje se obračunavaju na PDV čiji se povrat nije mogao zahtijevati u razumnom roku zbog zahtjeva nacionalnog prava koji je Sud proglasio protivnim pravu Unije, utvrđuju dva odvojena razdoblja, na način da

u prvom razdoblju porezni obveznici imaju samo pravo na isplatu zatezne kamate po osnovnoj kamatnoj stopi središnje banke, uzimajući u obzir da, s obzirom na to da je mađarsko zakonodavstvo protivno pravu Zajednice tada još bilo na snazi, mađarska porezna tijela nisu djelovala nezakonito kad nisu odobrila plaćanje PDV-a iskazanog na računima u razumnom roku, dok se

u drugom razdoblju treba isplatiti kamate po dvostrukoj osnovnoj kamatnoj stopi središnje banke — koja se usto primjenjuje u slučaju zakašnjenja u pravnom poretku države članice o kojoj je riječ — samo na zakašnjelo plaćanje zateznih kamata koje se odnose na prvo razdoblje?

3.

Treba li članak 183. Direktive od PDV-u tumačiti na način da se načelu ekvivalentnosti protivi praksa države članice na temelju koje na PDV koji nije vraćen porezno tijelo plaća samo kamatu po osnovnoj (jednostavnoj) kamatnoj stopi središnje banke ako je povrijeđeno pravo Unije, a, ako je povrijeđeno nacionalno pravo, plaća kamatu koja je dvostruku viša od kamatne stope središnje banke?


(1)  SL 2006., L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/24


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. siječnja 2018. uputio Tribunal Superior de Justicia de Galicia (Španjolska) – Cobra Servicios Auxiliares, S. A. protiv FOGASA, José David Sánchez Iglesias i Incatema, S. L.

(Predmet C-29/18)

(2018/C 142/32)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Superior de Justicia de Galicia

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Cobra Servicios Auxiliares, S. A.

Tuženici: FOGASA, José David Sanchez Iglesias i Incatema, S. L.

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 4. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, koji je priložen Direktivi Vijeća 1999/70/EZ (1) od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, tumačiti na način da mu je protivan nacionalni propis koji na temelju iste činjenice (prestanak sporazuma o pružanju usluga između poslodavca i trećeg poduzeća do kojeg je došlo voljom potonjeg) propisuje manju naknadu za prestanak ugovora o obavljanju privremenog zadatka na određeno vrijeme čije trajanje odgovara trajanju navedenog sporazuma o pružanju usluga, nego za prestanak ugovorâ na neodređeno vrijeme usporedivih radnika u okviru kolektivnog otkazivanja opravdanog poslovno uvjetovanim razlozima koji proizlaze iz prestanka navedenog sporazuma o pružanju usluga?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora, treba li nejednako postupanje prema radnicima na određeno vrijeme i usporedivim radnicima na neodređeno vrijeme u pogledu naknada zbog prestanka ugovora koji je opravdan istim činjeničnim okolnostima, ali se temelji na različitoj zakonskoj osnovi, tumačiti na način da je riječ o diskriminaciji koja je zabranjena člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i koja povređuje načela jednakog postupanja i nediskriminacije iz članaka 20. i 21. Povelje, koji su dio općih načela prava Unije?


(1)  (SL L 175, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 228.)


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/25


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. siječnja 2018. uputio Tribunal Superior de Justicia de Galicia (Španjolska) – Cobra Servicios Auxiliares, S. A. protiv José Ramón Fiuza Asorey i Incatema, S. L.

(Predmet C-30/18)

(2018/C 142/33)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Superior de Justicia de Galicia

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Cobra Servicios Auxiliares, S. A.

Protustranke: José Ramón Fiuza Asorey i Incatema, S. L.

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 4. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, koji je priložen Direktivi Vijeća 1999/70/EZ (1) od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, tumačiti na način da mu je protivan nacionalni propis koji na temelju iste činjenice (prestanak sporazuma o pružanju usluga između poslodavca i trećeg poduzeća do kojeg je došlo voljom potonjeg) propisuje manju naknadu za prestanak ugovora o obavljanju privremenog zadatka na određeno vrijeme čije trajanje odgovara trajanju navedenog sporazuma o pružanju usluga, nego za prestanak ugovorâ na neodređeno vrijeme usporedivih radnika u okviru kolektivnog otkazivanja opravdanog poslovno uvjetovanim razlozima koji proizlaze iz prestanka navedenog sporazuma o pružanju usluga?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora, treba li nejednako postupanje prema radnicima na određeno vrijeme i usporedivim radnicima na neodređeno vrijeme u pogledu naknada zbog prestanka ugovora koji je opravdan istim činjeničnim okolnostima, ali se temelji na različitoj zakonskoj osnovi, tumačiti na način da je riječ o diskriminaciji koja je zabranjena člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i koja povređuje načela jednakog postupanja i nediskriminacije iz članaka 20. i 21. Povelje, koji su dio općih načela prava Unije?


(1)  (SL L 175, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 228.)


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/25


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. siječnja 2018. uputio Tribunale di Bari (Italija) – Kazneni postupak protiv Massima Gambina i Shpetima Hyke

(Predmet C-38/18)

(2018/C 142/34)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale di Bari

Optuženici

Massimo Gambino, Shpetim Hyka

Prethodno pitanje

Treba li članak 16., članak 18. i članak 20. točku (b) Direktive 2012/29/EU (1) tumačiti na način da im se protivi to što se mora ponovno provesti saslušanje oštećenika pred izmijenjenim sastavom suda kad jedna od stranka u postupku u smislu članka 511. stavka 2. i članka 525. stavka 2. Zakonika o kaznenom postupku (kako ih ustaljeno tumači sudska praksa sudova koji ispituju zakonitost primjene propisa) odbija dati suglasnost za čitanje zapisnika iskaza koje je oštećenik već ranije dao u skladu s načelom kontradiktornosti drugom sucu u istom postupku?


(1)  Direttiva 2012/29/UE del Parlamento europeo e del Consiglio, del 25 ottobre 2012, che istituisce norme minime in materia di diritti, assistenza e protezione delle vittime di reato e che sostituisce la decisione quadro 2001/220/GAI (SL L 315, str. 57).


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/26


Žalba koju je 22. siječnja 2018. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (drugo prošireno vijeće) od 10. studenoga 2017. u predmetu T-180/15, Icap plc i dr. protiv Europske komisije

(Predmet C-39/18 P)

(2018/C 142/35)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: T. Christoforou, V. Bottka, M. Farley, B. Mongin, agenti)

Druge stranke u postupku: Icap plc, Icap Management Services Ltd, Icap New Zealand Ltd (ICAP)

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine presudu (t. 281.- 299. i izreku) u dijelu u kojem se njome ukidaju kazne iz članka 2. sporne odluke;

odbije peti i šesti tužbeni razlog iz ICAP-ove tužbe pred Općim sudom, u vezi s kaznama, i izrekne prikladne kazne ICAP-u primjenom svoje neograničene nadležnosti;

naloži ICAP-u snošenje svih troškova ovog postupka i preinači dio prvostupanjske presude u kojem se nalaže plaćanje troškova radi usklađivanja s ishodom ove žalbe.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Komisija svoju žalbu temelji na sljedećem jedinstvenom žalbenom razlogu:

Komisija tvrdi da je Opći sud u presudi u predmetu T-180/15 Icap plc i dr./Komisija, EU:T:2017:795, pogrešno primijenio sudsku praksu Suda o obrazloženju koje je potrebno kada se izriču kazne. Presuda Općeg suda odstupa od vodeće presude donesene u predmetu C-194/14 P, AC Treuhand/Komisija, EU:C:2015:717, t. 66.-68. i nameće Komisiji strožu obvezu da detaljnije obrazloži metodologiju koja se koristi pri izračunu kazni izrečenih na temelju članka 101. UEU-a, osobito kada primjenjuje točku 37. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni. Komisijina žalba usmjerena je na ispravljanje ozbiljnih pogreški koje se tiču prava koje je počinio Opći sud, koje, ako se prihvati da postoje, su takve da bitno ugrožavaju Komisijinu mogućnost određivanja odgovarajućih kazni za postizanje odvraćajućeg učinka. Pravilno protumačena obveza obrazlaganja, koja je u skladu sa zahtjevima iz sudske prakse iz predmeta C-194/14 P, AC Treuhand, t. 68., je ključna za postizanje toga cilja. Nasuprot tomu, stroža obveza obrazlaganja kazni, koja uključuje interna raspravljanja i procjenu međukoraka, utječe na Komisijinu marginu prosudbe za određivanje kazni, uključujući kada se temelji na točki 37. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni. Potonja je stvorena upravo s ciljem omogućavanja Komisiji da odstupi od Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni u netipičnim slučajevima, kao na primjer kod izricanja kazni sudionicima. Kao što su to priznali sudovi Unije, Komisija mora zadržati svoju mogućnost ocjene i diskreciju pri određivanju odgovarajućih kazni.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/27


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. siječnja 2018. uputio Tribunale Amministrativo Regionale della Campania (Italija) – Meca Srl protiv Comune di Napoli

(Predmet C-41/18)

(2018/C 142/36)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale della Campania

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Meca Srl

Druga stranka u postupku: Comune di Napoli

Prethodno pitanje

Protivi li se načelima Zajednice o zaštiti legitimnih očekivanja i pravnoj sigurnosti predviđenima Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i načelima koja iz njih proizlaze, kao što su jednakost postupanja, nediskriminacija, proporcionalnost i djelotvornost, predviđena Direktivom 2014/24/EU (1), te odredbi članka 57. stavka 4. točki (c) i (g) te direktive, primjena nacionalnog propisa kao što je talijanski propis iz članka 80. stavka 5. točke (c) Decreto legislativo n. 50/2016 (Zakonodavna uredba br. 50/2016) prema kojem pobijanje u sudskom postupku značajnih propusta zabilježenih u provedbi prijašnje nabave koji su doveli do prijevremenog raskida prethodnog ugovora o nabavi, javnom naručitelju onemogućuje bilo kakvo ocjenjivanje pouzdanosti ponuditelja sve do konačne odluke u građanskom postupku, pri čemu društvo nije dokazalo poduzimanje mjera self cleaninga usmjerenih na ispravljanje povreda i izbjegavanja njihova ponavljanja?


(1)  Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65., ispravak SL 2015., L 275, str. 68. i SL 2016., L 311, str. 26.)


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/27


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. siječnja 2018. uputio Tribunal Superior de Justicia de Galicia (Španjolska) – Cobra Servicios Auxiliares S. A. protiv FOGASA, Jesús Valiño López e Incatema, S. L.

(Predmet C-44/18)

(2018/C 142/37)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Superior de Justicia de Galicia

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Cobra Servicios Auxiliares, S. A.

Protustranke: FOGASA, Jesús Valiño López e Incatema, S. L.

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 4. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, koji je priložen Direktivi Vijeća 1999/70/EZ (1) od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, tumačiti na način da mu je protivan nacionalni propis koji na temelju iste činjenice (prestanak sporazuma o pružanju usluga između poslodavca i trećeg poduzeća do kojeg je došlo voljom potonjeg) propisuje manju naknadu za prestanak ugovora o obavljanju privremenog zadatka na određeno vrijeme čije trajanje odgovara trajanju navedenog sporazuma o pružanju usluga, nego za prestanak ugovorâ na neodređeno vrijeme usporedivih radnika u okviru kolektivnog otkazivanja opravdanog poslovno uvjetovanim razlozima koji proizlaze iz prestanka navedenog sporazuma o pružanju usluga?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora, treba li nejednako postupanje prema radnicima na određeno vrijeme i usporedivim radnicima na neodređeno vrijeme u pogledu naknada zbog prestanka ugovora koji je opravdan istim činjeničnim okolnostima, ali se temelji na različitoj zakonskoj osnovi, tumačiti na način da je riječ o diskriminaciji koja je zabranjena člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i koja povređuje načela jednakog postupanja i nediskriminacije iz članaka 20. i 21. Povelje, koji su dio općih načela prava Unije?


(1)  (SL L 175, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 228.)


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/28


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. siječnja 2018. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Caseificio Sociale San Rocco Soc. coop. arl i dr. protiv Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura (AGEA), Regione Veneto

(Predmet C-46/18)

(2018/C 142/38)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Caseificio Sociale San Rocco Soc. coop. arl, S.s. Franco e Maurizio Artuso, Sebastiano Bolzon, Claudio Matteazzi, Roberto Tellatin

Druga stranka u postupku: Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura (AGEA), Regione Veneto

Prethodna pitanja

1.

Treba li, u situaciji poput one opisane, o kojoj se raspravlja u glavnom postupku, pravo Europske unije tumačiti na način da nesukladnost zakonodavne odredbe države članice s člankom 2. stavkom 2. podstavkom 3. Uredbe (EEZ) br. 3950/92 (1) ima za posljedicu nepostojanje obveze proizvođača da plate dodatnu pristojbu kada su ispunjeni uvjeti propisani u istoj uredbi?

2.

Treba li, u situaciji poput one opisane, o kojoj se raspravlja u glavnom postupku, pravo Europske unije i, posebno, načelo zaštite legitimnih očekivanja, tumačiti na način da se ne može zaštititi očekivanje subjekata koji su poštovali obvezu koju je propisala država članica i koji su imali koristi od učinaka vezanih uz poštovanje te obveze, kada proizlazi da je ta obveza protivna pravu Europske unije?

3.

U situaciji poput one opisane, o kojoj se raspravlja u glavnom postupku, protivi li se članku 9. Uredbe (EZ) br. 1392/2001 od 9. srpnja 2001. (2) i pojmu prava Unije „prioritetna kategorija” odredba države članice, kao što je članak 2. stavak 3. Decreta-legge n. 157/2004 (Uredba sa zakonskom snagom br. 157/2004) kojeg je odobrila Talijanska Republika, kojom se propisuju različiti načini povrata prekomjerno obračunate dodatne pristojbe i kojom se, za potrebe vremenskog okvira i načina povrata, pravi razliku između proizvođača koji su postupali u skladu s obvezom poštovanja nacionalne odredbe za koju je utvrđeno da je protivna pravu Unije i proizvođača koji tu odredbu nisu poštovali?


(1)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 3950/92 od 28. prosinca 1992. o uvođenju dodatne pristojbe u sektor mlijeka i mliječnih proizvoda (SL 1992., L 405, str. 1.)

(2)  Uredba Komisije (EZ) br. 1392/2001 od 9. srpnja 2001. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3950/92 o uvođenju dodatne pristojbe u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda (SL 2001., L 187, str. 19.)


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/29


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. siječnja 2018. uputio Oberlandesgericht Wien (Austrija) – Skarb Pánstwa Rzeczpospolitej Polskiej – Generalny Dyrektor Dróg Krajowych i Autostrad protiv Stephana Riela kao stečajnog upravitelja u stečajnom postupku nad imovinom društva Alpine Bau GmbH

(Predmet C-47/18)

(2018/C 142/39)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberlandesgericht Wien

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Skarb Pánstwa Rzeczpospolitej Polskiej – Generalny Dyrektor Dróg Krajowych i Autostrad

Tuženik: Stephan Riel kao stečajni upravitelj u stečajnom postupku nad imovinom društva Alpine Bau GmbH

Prethodna pitanja

Pitanje 1.:

Treba li članak 1. stavak 2. točku (b) Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (u daljnjem tekstu: Uredba Bruxelles Ia) (1) tumačiti na način da se tužba za utvrđenje tražbine u skladu s austrijskim pravom u smislu članka 1. stavka 1. točke (b) Uredbe Bruxelles Ia odnosi na stečaj i da je stoga isključena iz materijalnog područja primjene te uredbe?

Pitanje 2.a (samo u slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 1.):

Treba li članak 29. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (u daljnjem tekstu: Uredba Bruxelles Ia) analogno primijeniti na povezani postupak koji je obuhvaćen područjem primjene Uredbe br. 1346/2000?

Pitanje 2.b (samo u slučaju negativnog odgovora na pitanje 1. ili potvrdnog odgovora na pitanje 2a):

Treba li članak 29. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (u daljnjem tekstu: Uredba Bruxelles Ia) tumačiti na način da je riječ o tužbi zbog istog zahtjeva između istih stranaka ako vjerovnik – tužitelj – koji je prijavio (u biti) identičnu tražbinu u austrijskom glavnom stečajnom postupku i u poljskom sekundarnom stečajnom postupku koju je odnosni stečajni upravitelj (u pretežitom dijelu) osporavao, najprije u Poljskoj protiv tamošnjeg stečajnog upravitelja u sekundarnom stečajnom postupku i nakon toga u Austriji protiv stečajnog upravitelja u glavnom stečajnom postupku – tuženika – podnese tužbe za utvrđenje tražbine u stečajnom postupku u određenom iznosu?

Pitanje 3.a:

Treba li članak 41. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1346/2000) (2) tumačiti na način da je ispunjena obveza navođenja ‚prirode tražbine, datuma njezina nastanka i iznosa’ ako se vjerovnik sa sjedištem u državi članici koja nije država u kojoj je pokrenut postupak – tužitelj – u svojoj prijavi tražbine u glavnom stečajnom postupku – kao u ovom slučaju –

a)

ograničava na to da tražbinu definira navođenjem konkretnog iznosa, ali bez navođenja datuma nastanka (primjerice kao ‚tražbina podizvođača JSV Slawomir Kubica za izvođenje radova na cesti”);

b)

ako se u samoj prijavi ne navodi datum nastanka tražbine, ali se iz priloga dostavljenih uz prijavu tražbine može ustanoviti datum nastanka (primjerice na temelju datuma navedenog na priloženom računu)?

Pitanje 3.b:

Treba li članak 41. Uredbe Vijeća (EU) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1346/2000) tumačiti na način da se toj odredbi ne protivi primjena nacionalnih odredbi koje su u konkretnom slučaju povoljnije za vjerovnika koji prijavljuje tražbinu i koji ima sjedište u državi članici koja nije država u kojoj je pokrenut postupak – primjerice u pogledu obveze navođenja datuma nastanka tražbine?


(1)  SL 2012., L 351, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.)

(2)  SL 2000., L 160, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 3.)


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/30


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. siječnja 2018. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) – Antonio Pasquale Mastromartino protiv Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob)

(Predmet C-53/18)

(2018/C 142/40)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Antonio Pasquale Mastromartino

Tuženik: Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob)

Prethodna pitanja

1.

Je li, i u kojim aspektima, zanimanje vezanog zastupnika (tied agent) obuhvaćeno usklađivanjem uređenim Direktivom 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. (1)?

2.

Protivi li se pravilnoj primjeni Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004., a osobito njezinim člancima 8., 23. i 51. te načelima i pravilima sadržanima u Ugovorima o nediskriminaciji, proporcionalnosti, slobodi pružanja usluga i pravu poslovnog nastana, nacionalno pravno pravilo poput onog propisanog člankom 55. stavkom 2. Zakonodavne uredbe br. 58 od 24. veljače 1998. (Pročišćeni tekst odredaba kojima se uređuje financijsko posredništvo u skladu s člancima 8. i 21. Zakona br. 52 od 6. veljače 1996.), kako je izmijenjena, te člankom 111. stavkom 2. Odluke Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Državna komisija za trgovačka društva i burzu, Consob) br. 16190 od 29. listopada 2007. (Uredba o utvrđivanju pravila za provedbu Zakonodavne uredbe br. 58 od 24. veljače 1998. o posrednicima), kojom se:

a)

omogućuje zabrana obavljanja djelatnosti „vezanog zastupnika” (savjetnik ovlašten za prodaju od vrata do vrata – prijašnji financijski trgovac) „po diskrecijskoj ovlasti” s obzirom na to da ne podrazumijeva gubitak dobrog ugleda, kako je to predviđeno nacionalnim pravom, te ujedno ne poštuje pravila o provedbi te direktive;

b)

omogućuje zabrana obavljanja djelatnosti „vezanog zastupnika” (savjetnik ovlašten za prodaju od vrata do vrata – prijašnji financijski trgovac) do jedne godine „po diskrecijskoj ovlasti” u postupku kojem je cilj sprečavanje učinka optužbe u kaznenom postupku po principu „strepitus” i čije je trajanje mnogo dulje od jedne godine?


(1)  Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 4., str. 29.)


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/31


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. siječnja 2018. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Piemonte (Italija) – Cooperativa Animazione Valdocco S.C.S. Impresa Sociale Onlus protiv Consorzio Intercomunale Servizi Sociali di Pinerolo, Azienda Sanitaria Locale To3 di Collegno e Pinerolo

(Predmet C-54/18)

(2018/C 142/41)

Jezik postupak: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Piemonte

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Cooperativa Animazione Valdocco S.C.S. Impresa Sociale Onlus

Tuženici: Consorzio Intercomunale Servizi Sociali di Pinerolo, Azienda Sanitaria Locale To3 di Collegno e Pinerolo

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se pravilima prava Unije u području prava obrane, pravičnog suđenja i sadržajne djelotvornosti zaštite koju pružaju osobito članci 6. i 13. EKLJP-a, članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članak 1. [stavci] 1. i 2. Direktive 89/665/EEZ (1), nacionalno zakonodavstvo, kao što je članak 120. stavak 2.a Codicea del processo amministrativo (Zakonik o upravnom postupku), koji obvezuje gospodarskog subjekta koji sudjeluje u postupku javne nabave da ospori odluku o dozvoli sudjelovanja/neisključenju drugog subjekta u roku 30 dana od priopćenja odluke o dozvoli sudjelovanja/isključenju sudionika?

2.

Protivi li se pravilima prava Unije u području prava obrane, pravičnog suđenja i sadržajne djelotvornosti zaštite koju pružaju osobito članci 6. i 13. EKLJP-a, članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članak 1. [stavci] 1. i 2. Direktive 89/665/EEZ, nacionalno zakonodavstvo, kao što je članak 120. stavak 2.a Zakonika o upravnom postupku, koji ne dopušta gospodarskom subjektu da nakon provedenog postupka ističe, pa ni incidentalnim zahtjevom, nezakonitost akata o dozvoli sudjelovanja drugih gospodarskih subjekata, posebno uspješnog ponuditelja ili glavnog tužitelja, a da prethodno nije pobijao akt o dozvoli sudjelovanja u gore navedenom roku?


(1)  Direktiva Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima (SL L 395, str. 33.)


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/32


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. siječnja 2018. uputio Tallinna Ringkonnakohus (Estonija) – AS Tallinna Vesi protiv Keskkonnaamet

(Predmet C-60/18)

(2018/C 142/42)

Jezik postupka: estonski

Sud koji je uputio zahtjev

Tallinna Ringkonnakohus

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: AS Tallinna Vesi

Tuženik: Keskkonnaamet

Intervenijent: Keskkonnaministeerium

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 6. stavak 4. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (1) tumačiti na način da je toj odredbi sukladan nacionalni pravni akt koji propisuje da ako na razini Unije u pogledu određenih vrsta otpada nisu utvrđeni kriteriji za prestanak statusa otpada, taj prestanak ovisi o tome jesu li nacionalnim pravnim aktom opće primjene utvrđeni kriteriji za određene vrste otpada?

2.

Dodjeljuje li se člankom 6. stavkom 4. prvom rečenicom Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva, ako na razini Unije u pogledu određenih vrsta otpada nisu utvrđeni kriteriji za prestanak statusa otpada, posjedniku otpada pravo podnijeti zahtjev nadležnom tijelu ili sudu države članice radi utvrđivanja prestanka statusa otpada u skladu s postojećom sudskom praksom Suda Europske unije, neovisno o tome jesu li nacionalnim pravnim aktom opće primjene utvrđeni kriteriji za određene vrste otpada?


(1)  SL 2008, L 312, str. 3.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/32


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. veljače 2018. uputio Korkein hallinto-oikeus (Finska) – A Ltd

(Predmet C-74/18)

(2018/C 142/43)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Korkein hallinto-oikeus

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: A Ltd

Intervenijent: Veronsaajien oikeudenvalvontayksikkö

Prethodna pitanja

1.

Smatra li se pri tumačenju članka 157. stavka 1. podstavka 1. u vezi s člankom 13. točkom 13 i točkom 14. Direktive 2009/138/EZ (1) državom članicom koja je ovlaštena naplatiti porez na osiguranje ona država u kojoj društvo (pravna osoba) koje je ugovaratelj osiguranja ima poslovni nastan ili država u kojoj se nalazi društvo koje je predmet kupnje poduzeća, ako društvo za osiguranje koje ima sjedište u Velikoj Britaniji, a u Finskoj nema poslovni nastan, nudi osiguranje za pokriće rizika u vezi s kupnjom poduzeća

društvu koje prilikom kupnje poduzeća nastupa kao kupac i koje nema poslovni nastan u Finskoj, a ciljno društvo kupnje poduzeća ima poslovni nastan u Finskoj,

društvu koje prilikom kupnje poduzeća nastupa kao kupac i koje ima poslovni nastan u Finskoj, a ciljno društvo kupnje poduzeća nema poslovni nastan u Finskoj,

društvu koje prilikom kupnje poduzeća nastupa kao prodavatelj i koje nema poslovni nastan u Finskoj, a ciljno društvo kupnje poduzeća ima poslovni nastan u Finskoj,

društvu koje prilikom kupnje poduzeća nastupa kao prodavatelj i koje ima poslovni nastan u Finskoj, a ciljno društvo kupnje poduzeća nema poslovni nastan u Finskoj?

2.

Je li za predmet važno da osiguranje pokriva samo poreznu odgovornost koja je za ciljno društvo nastala prije provedbe kupnje poduzeća?

3.

Je li za predmet važno jesu li predmet kupnje poduzeća dionice ili grana djelatnosti ciljnog društva?

4.

Je li u situaciji u kojoj su predmet kupnje poduzeća dionice ciljnog društva važno da se jamstva koje je prodavatelj dao kupcu odnose samo na to da prodavatelju pripada pravo vlasništva na prodanim dionicama i da u tom pogledu ne postoje nikakva potraživanja trećih osoba?


(1)  Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (SL 2009., L 335, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 10., str. 153.)


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/33


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 8. veljače 2018. uputio Østre Landsret (Danska) — A protiv Udlændinge- og Integrationsministeriet

(Predmet C-89/18)

(2018/C 142/44)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Østre Landsret

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: A

Tuženik: Udlændinge- og Integrationsministeriet

Prethodna pitanja

1.

U slučaju kada su u pogledu spajanja obitelji između bračnih drugova uvedena „nova ograničenja” koja su prima facie u suprotnosti s klauzulom o mirovanju iz članka 13. Odluke br. 1/80 (Odluka Vijeća za pridruživanje br. 1/80 od 19. rujna 1980. o razvoju pridruživanja u vezi sa Sporazumom od 12. rujna 1963. između Europske ekonomske zajednice i Turske o pridruživanju između Europske ekonomske zajednice i Turske), a opravdana su razlozima „uspješne integracije” koje je Sud priznao u presudi od 12. travnja 2016., Genc (1), C-561/14 (također vidjeti presudu od 10. srpnja 2014., Dogan, C-138/13, EU:C:2014:2066) (2), može li se smatrati da odredbu poput članka 9. stavka 7. danskog Zakona o strancima (Udlændingeloven) – koja predviđa, među ostalim, da je opći uvjet za spajanje obitelji između osobe koja je državljanin treće zemlje te ima dozvolu za boravak u Danskoj i bračnog druga te osobe taj da su oni snažnije povezani s Danskom nego s Turskom – „opravdava važan razlog u općem interesu […], da je prikladna za ostvarenje postavljenog legitimnog cilja i da […] ne prekoračuje ono što je nužno za njegovo ostvarenje”?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, što bi značilo da se zahtjev u pogledu povezanosti načelno smatra prikladnim za ostvarenje integracije, je li moguće, a da se to ne protivi testu ograničavanja i zahtjevu u pogledu proporcionalnosti:

(i)

primjenjivati praksu prema kojoj se, kada je bračni drug s dozvolom za boravak u državi članici (sponzor) u Dansku prvi put stigao s 12-13 godina ili kasnije, u ocjeni povezanosti sponzora s državom članicom velika važnost pridaje sljedećem: je li osoba zakonito duže vrijeme boravila u državi članici tijekom približno 12 godina ili je u državi članici boravila i bila stalno zaposlena, pri čemu je često bila u doticaju s kolegama i klijentima i s njima komunicirala na jeziku države članice, i tako činila bez većih prekida najmanje četiri do pet godina, ili je u državi članici boravila i bila stalno zaposlena, ali pritom nije često bila u doticaju s kolegama i klijentima i s njima komunicirala na jeziku države članice, i tako činila bez većih prekida najmanje sedam od osam godina;

(ii)

primjenjivati praksu prema kojoj okolnost da je sponzor održavao snažnu vezu s njihovom zemljom podrijetla putujući tamo često ili ostajući duže vrijeme govori protiv toga da je zahtjev u pogledu povezanosti ispunjen, dok kratki praznici ili edukacijski boravci ne utječu na izdavanje dozvole;

(iii)

primjenjivati praksu prema kojoj postojanje takozvane situacije „sklapanje braka, razvod, ponovno sklapanje braka” u značajnoj mjeri govori protiv toga da je zahtjev u pogledu povezanosti ispunjen?


(1)  Presuda Suda od 12. travnja 2016., ECLI:EU:C:2016:247.

(2)  Presuda Suda od 10. srpnja 2014., ECLI:EU:C:2014:2066.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/34


Tužba podnesena 8. veljače 2018. – Europska komisija protiv Helenske Republike

(Predmet C-91/18)

(2018/C 142/45)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Kyratsou i F. Tomat)

Tuženik: Helenska Republika

Tužbeni zahtjev

Utvrdi i proglasi da je Helenska Republika, donošenjem i održavanjem na snazi propisa kojim se primjenjuje:

i.

na proizvod tsipouro/tsikoudià [vinjak od sorti grčkog grožđa] koji proizvode „stalni destilateri” stopa trošarine snižena za 50 % u usporedbi sa standardnom nacionalnom stopom trošarine, dok se na alkoholna pića uvezena iz drugih država članica primjenjuje uobičajena stopa trošarine, povrijedila obveze koje ima na temelju članaka 19. i 21., u vezi s člankom 23. stavkom 2. Direktive 92/83/EEZ (1) i člankom 110. UFEU-a;

ii.

na proizvod tsipouro/tsikoudià koji proizvode „povremeni” destilateri dodatno snižena stopa trošarine, dok se na alkoholna pića uvezena iz drugih država članica primjenjuje uobičajena stopa trošarine, povrijedila obveze koje ima na temelju članaka 19. i 21., u vezi s člankom 22. stavkom 1. Direktive 92/83/EEZ i člankom 3. stavkom 1. Direktive 92/84/EEZ (2), i člankom 110. UFEU-a;

naloži Helenskoj Republici snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Komisija je grčkim vlastima 24. rujna 2015. poslala obrazloženo mišljenje prema kojem je Grčka, kao prvo, primjenjujući na proizvod tsipouro/tsikoudià koji proizvode „stalni destilateri” stopu trošarine sniženu za 50 % u usporedbi sa standardnom nacionalnom stopom trošarine, dok se na alkoholna pića uvezena iz drugih država članica primjenjuje uobičajena stopa trošarine, povrijedila obveze koje ima na temelju članaka 19. i 21., u vezi s člankom 23. stavkom 2. Direktive 92/83/EEZ i člankom 110. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), i kao drugo, primjenjujući, u skladu s uvjetima predviđenima nacionalnim pravom, na proizvod tsipouro/tsikoudià koji proizvode mali, takozvani „povremeni” destilateri dodatno sniženu stopu trošarine, dok se na alkoholna pića uvezena iz drugih država članica primjenjuje uobičajena stopa trošarine, povrijedila obveze koje ima na temelju članaka 19. i 21., u vezi s člankom 22. stavkom 1. Direktive 92/83/EEZ i člankom 3. stavkom 1. Direktive 92/84/EEZ, i člankom 110. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

Odredbe prava Unije o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića ne propisuju primjenu snižene stope trošarine na proizvod tsipouro/tsikoudià. Usto, primjena dodatno snižene stope trošarine na proizvod tsipouro/tsikoudià koji proizvode mali, takozvani „povremeni” destilateri, protivi se mjerodavnim odredbama Direktive 92/83/EEZ, u vezi s relevantnim odredbama Direktive 92/84/EEZ. Stoga, kada je riječ o toj mjeri, postojećim grčkim zakonodavstvom povrjeđuju se te direktive. Istovremeno se povrjeđuje prvi stavak članka 110. UFEU-a, jer se tim zakonodavstvom određuje primjena nepovoljnije stope trošarine na uvezena alkoholna pića slična proizvodu tsipouro/tsikoudià, i drugi stavak članka 110. UFEU-a, jer se proizvod tsipouro/tsikoudià neizravno štiti u odnosu na druga alkoholna pića koja se uglavnom uvoze iz drugih država članica i koja se natječu na tržištu s tim lokalnim proizvodom.


(1)  Direktiva Vijeća 92/83/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića (SL 1992., L 316, str. 21.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 8.)

(2)  Direktiva Vijeća 92/84/CEE od 19. listopada 1992. o usklađivanju stopa trošarina na alkohol i alkoholna pića (SL 1992., L 316, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 15.)


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/35


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. veljače 2018. uputio Oberlandesgericht Köln (Njemačka) – Klaus Manuel Maria Brisch

(Predmet C-102/18)

(2018/C 142/46)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberlandesgericht Köln

Stranke glavnog postupka

Podnositelj zahtjeva: Klaus Manuel Maria Brisch

Prethodna pitanja

Je li za zahtjev za Europsku potvrdu o nasljeđivanju u skladu s člankom 65. stavkom 2. Uredbe br. 650/2012 (1) korištenje Obrasca IV. (Prilog 4.) u skladu s člankom 1. stavkom 4. Provedbene uredbe za Uredbu br. 650/2012 (2) izdanog nakon savjetodavnog postupka u skladu s člankom 81. stavkom 2. Uredbe br. 650/2012 nužno ili samo fakultativno?


(1)  Uredba (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (SL 2012, L 201, str. 107.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 10., str. 296.)

(2)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 1329/2014 оd 9. prosinca 2014. o uspostavi obrazaca iz Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (SL 2014, L 359, str. 30.)


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/36


Tužba podnesena 14. veljače 2018. – Europska komisija protiv Rumunjske

(Predmet C-116/18)

(2018/C 142/47)

Jezik postupka: rumunjski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: J. Samnadda, L. Nicolae i G. von Rintelen, agenti)

Tuženik: Rumunjska

Tužbeni zahtjev

Komisija od Suda zahtijeva da:

presudi da je, time što do 10. travnja 2016. nije donijela zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s Direktivom 2014/26/EU Europskog parlamenta i vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu (1), ili, u svakom slučaju, time što tekst tih mjera nije dostavila Komisiji, Rumunjska povrijedila obveze koje ima na temelju članka 43. stavka 1. te direktive;

naloži Rumunjskoj, u skladu s odredbama članka 260. stavka 3. UFEU-a plaćanje kazne u iznosu od 42 377,60 eura za svaki dan zakašnjenja u postupanju u skladu sa njezinom obvezom dostavljanja teksta mjera za prenošenje Direktive 2014/26/EU, počevši od dana donošenja presude u ovom predmetu;

naloži Rumunjskoj snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Prema članku 43. stavku 1. Direktive 2014/26/EU, države članice imaju obvezu donošenja i provođenja zakona i drugih propisa potrebnih za usklađivanje s tom direktivom do 10. travnja 2016., kao i obvezu da Komisiji bez odlaganja dostave tekst tih odredaba. Stoga države članice imaju obvezu donošenja mjera potrebnih za prenošenje određene direktive u nacionalno zakonodavstvo u određenim rokovima i obvezu da Komisiji dostave tekst tih mjera.

Komisija također predlaže da se Rumunjskoj izrekne kazna od 42 377,60 eura za svaki dan zakašnjenja u postupanju u skladu sa njezinom obvezom priopćavanja mjera za potpuno prenošenje Direktive 2014/26/EU, počevši od dana donošenja ove presude. Iznos te kazne određen je s obzirom na težinu povrede, njezino trajanje i potrebu da se zajamči odvraćajući učinak kazne, u skladu s platežnom mogućnosti te države članice.

Rok za prenošenje direktive u nacionalno zakonodavstvo istekao je 10. travnja 2016.


(1)  SL 2014., L 84, str. 72.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/36


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. veljače 2018. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) – Vanessa Gambietz protiv Erike Ziegler

(Predmet C-131/18)

(2018/C 142/48)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Podnositeljica revizije: Vanessa Gambietz

Druga stranka u revizijskom postupku: Erika Ziegler

Prethodno pitanje

Treba li članak 6. stavak 3. Direktive 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama (1) tumačiti na način da fiksni iznos od 40 eura iz članka 6. stavka 1. te direktive treba uračunati u eksterne predsudske troškove pravne zaštite nastale zbog savjetovanja s odvjetnikom uslijed dužnikova zakašnjelog plaćanja te ih stoga treba naknaditi na temelju članka 6. stavka 3. te direktive?


(1)  SL 2011., L 48, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 200.)


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/37


Žalba koju je 23. veljače 2018. podnio River Kwai International Food Industry Co. Ltd protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 14. prosinca 2017. u predmetu T-460/14, Association européenne des transformateurs de maïs doux (AETMD) protiv Vijeća Europske unije

(Predmet C-144/18 P)

(2018/C 142/49)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: River Kwai International Food Industry Co. Ltd (zastupnici: F. Graafsma i J. Cornelis, advocaten)

Druge stranke u postupku: Association européenne des transformateurs de maïs doux (AETMD), Vijeće Europske unije, Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtjeva da:

ukine presudu Općeg suda od 14. prosinca 2017. u predmetu T-460/14, Association européenne des transformateurs de maïs doux (AETMD) protiv Vijeća Europske unije; i

naloži tužitelju snošenje žaliteljevih troškova ovog žalbenog postupka kao i postupka pred Općim sudom u predmetu T-460/14.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj tvrdi da su utvrđenja Općeg suda zahvaćena s nekoliko pogrešaka koje se tiču prava i iskrivljavanjem činjenica i dokaza u postupku pred tim sudom. Žalitelj stoga tvrdi da spornu odluku treba ukinuti.

Žalitelj navodi tri žalbena razloga.

Kao prvo, propuštanjem da se u spornoj presudi osvrne na žaliteljeve prigovore u vezi s dopuštenosti izvorne tužbe – uključujući s obzirom na četvrti tužbeni razlog – povrjeđuju se žaliteljeva prava obrane pred Općim sudom. U spornoj presudi zanemaruju se žaliteljeve tvrdnje u vezi s nedopuštenosti a da se ne navode razlozi/obrazloženja zašto se nije bilo nužno osvrnuti na žalitelje prigovore.

Kao drugo, u presudi je došlo do iskrivljenja činjenica time što je pitanje raspodjele troškova klasificirano kao pitanje povezano s utvrđenjem uobičajene vrijednosti i stoga izračunom dampinške marže, a ne kao pitanje povezano s postojanja trajne promjene okolnosti. Žalitelj nije nijednom tvrdnjom u tijeku upravnog postupka povezao pitanje raspodjele troškova s izračunom dampinške marže.

Naposljetku, spornom presudom povrjeđuje se članak 10. Osnovne uredbe (1) kao i opće načelo zabrane retroaktivnosti jer je žaliteljeva antidampinška pristojba retroaktivno povećana s 3,6 % na 12,8 %.


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 2009, L 343., str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11. svezak 30 str. 202.)


Opći sud

23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/39


Presuda Općeg suda od 8. ožujka 2018. – Rose Vision protiv Komisije

(Predmeti T-45/13 RENV i T-587/15) (1)

((„Arbitražna klauzula - Sedmi okvirni program za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti - Sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava koji se odnose na projekte FIRST, FutureNEM, sISI, 4NEM i SFERA - Rok za dostavu konačnog izvješća financijske revizije - Financijske revizije kojima su utvrđene nepravilnosti u provedbi projekata - Odgoda plaćanja - Povjerljivost financijskih revizija - Prihvatljivost prijavljenih troškova - Izvanugovorna odgovornost - Naknada plaćenih iznosa - Šteta uzrokovana upisom u sustav ranog upozoravanja”))

(2018/C 142/50)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Rose Vision, SL (Pozuelo de Alarcón, Španjolska) (zastupnik: J.J. Marín López, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u predmetu T-45/13 RENV R. Lyal i M. Siekierzyńska, agenti, uz asistenciju J. Rivas Andrésa, odvjetnika i u predmetu T-587/15 J. Estrada de Solà, P. Rosa Plaza i S. Delaude, agenti, uz asistenciju J. Rivas Andrésa, odvjetnika)

Predmet

U predmetu T-45/13 RENV, kao prvo, zahtjev na temelju članka 272. UFEU-a kojim se traži utvrđenje povrede ugovornih odredaba koje se primjenjuju na projekt FutureNEM, kao drugo, zahtjev na temelju članka 272. UFEU-a kojim se traži naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio na temelju toga što je Komisija povrijedila te ugovorne odredbe, kao treće, zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a kojim se traži naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio na temelju upisa njegova imena u sustav ranog upozoravanja (SRU) i, kao četvrto, zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje odluke koja se odnosi na upis tužiteljeva imena u SRU i, u predmetu T-587/15, kao prvo, u bitnome, zahtjev na temelju članka 272. UFEU-a kojim se traži utvrđenje povrede ugovornih odredbi koje se primjenjuju na projekte FIRST, FutureNEM, sISI, 4NEM i SFERA, kao drugo, zahtjev na temelju članka 272. UFEU-a kojim se traži utvrđenje toga da tužitelj Komisiji ne duguje iznos koji se od njega traži, kojim se traži naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio na temelju toga što je Komisija povrijedila ugovorne odredbe, kao i nalaganje Komisiji plaćanja dugovanih iznosa na temelju njegova sudjelovanja u tim projektima, kao treće, zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a kojim se traži naknada štete koju je tužitelj pretrpio nakon upisa njegova imena u SRU i, kao četvrto, zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje odluke Komisije C(2015) 5449 final od 28. srpnja 2015. koja se odnosi na povrat ukupnog iznosa od 535 613,20 eura, uvećanog za kamate, koji tužitelj duguje.

Izreka

1.

Predmeti T-45/13 RENV i T-587/15 spajaju se u svrhu donošenja presude.

2.

Tužbe se odbijaju.

3.

Društvo Rose Vision, SL snosit će vlastite troškove, kao i troškove Europske komisije uključujući, kad je riječ o predmetu T-45/13 RENV, troškove nastale u okviru prvostupanjskog postupka pred Općim sudom u predmetu T-45/13, troškove nastale u žalbenom postupku u predmetu C-224/15 P i troškove nastale u prethodnom postupku.


(1)  SL C 178, 22. 6. 2013.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/40


Presuda Općeg suda od 28. veljače 2018. – Vakakis kai Synergates protiv Komisije

(Predmet T-292/15) (1)

((„Izvanugovorna odgovornost - Javna nabava usluga - Postupak javne nabave - Dopuštenost - Zlouporaba postupka - Sukob interesa - Obveza dužne pažnje - Gubitak prilike”))

(2018/C 142/51)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Vakakis kai Synergates – Symvouloi gia Agrotiki Anaptixi AE Meleton, bivši Vakakis International – Symvouloi gia Agrotiki Anaptixi AE (Atena, Grčka) (zastupnici: B. O'Connor, solicitor, S. Gubel i E. Bertolotto, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku F. Erlbacher i E. Georgieva, zatim E. Georgieva i L. Baumgart, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 268. UFEU-a i kojim se traži naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog nepravilnosti koje je Komisija počinila u okviru postupka javne nabave „Jačanje sustava sigurnosti hrane u Albaniji” (EuropeAid/129820/C/SER/AL)

Izreka

1.

Europska unija dužna je nadoknaditi štetu koja je društvu Vakakis kai Synergates – Symvouloi gia Agrotiki Anaptixi AE Meleton nastala na ime gubitka prilike da mu se dodijeli ugovor „Jačanje sustava sigurnosti hrane u Albaniji” (EuropeAid/129820/C/SER/AL) i na ime troškova i izdataka koje je imalo zbog sudjelovanja u tom postupku javne nabave.

2.

Iznos naknade štete iz točke 1. izreke uvećat će se za zatezne kamate počevši od objave ove presude do potpunog namirenja, i to po stopi koju odredi Europska središnja banka (ESB) za svoje glavne operacije refinanciranja uvećanoj za dva postotna boda.

3.

Tužba se u preostalom dijelu odbija.

4.

Stranke će u roku od tri mjeseca od objave presude obavijestiti Opći sud o sporazumno utvrđenoj visini iznosa naknade štete.

5.

Ako se ne sporazumiju, stranke će u istom roku Opći sud obavijestiti o visini svojih zahtjeva.

6.

O troškovima će se odlučiti naknadno.


(1)  SL C 294, 7. 9. 2015.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/41


Presuda Općeg suda od 1. ožujka 2018. – Poljska protiv Komisije

(Predmet T-316/15) (1)

((„EFRR - Odbijanje potvrde financijskog doprinosa velikom projektu - Članak 40. prvi stavak točka (g) Uredbe (EZ) br. 1083/2006 - Opravdanje javnog doprinosa - Članak 41. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1083/2006 - Prekoračenje roka”))

(2018/C 142/52)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Republika Poljska (zastupnik: B. Majczyna, agent)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B.-R. Killmann, D. Recchia i M. Siekierzyńska, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje Odluke Komisije C(2015) 2230 od 31. ožujka 2015. kojom se Republici Poljskoj odbija potvrditi financijski doprinos iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) velikom projektu „Razvijanje inovativnih usluga u zajedničkom centru za pružanje usluga IBM-a u Wrocławu” u okviru prioritetne osi br. 4 operativnog programa „Inovativno gospodarstvo”.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Republici Poljskoj nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 294, 7. 9. 2015.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/41


Presuda Općeg suda od 1. ožujka 2018. – Poljska protiv Komisije

(Predmet T-402/15) (1)

((„EFRR - Odbijanje potvrde financijskog doprinosa velikom projektu - Članak 41. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 1083/2006 - Ocjena doprinosa velikog projekta ostvarenju ciljeva operativnog programa - Članak 41. stavak 2. Uredbe br. 1083/2006 - Prekoračenje roka”))

(2018/C 142/53)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Republika Poljska (zastupnik: B. Majczyna, agent)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B.-R. Killmann i M. Siekierzyńska, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Komisije C(2015) 3228 final od 11. svibnja 2015. kojom se odbija Republici Poljskoj potvrditi financijski doprinos Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) velikom projektu „Zajednički europski centar za usluge – Inteligentni logistički sustavi” u okviru prioritetne osi br. 4 operativnog programa „Inovativno gospodarstvo”.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Republici Poljskoj nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 311, 21. 9. 2015.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/42


Presuda Općeg suda od 1. ožujka 2018. – Shoe Branding Europe protiv EUIPO-a – adidas (Položaj dviju usporednih pruga na cipeli)

(Predmet T-85/16) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije koji se sastoji od dviju usporednih pruga na cipeli - Raniji figurativni žig Europske unije koji prikazuje tri usporedne pruge na cipeli - Relativni razlog za odbijanje - Povreda ugleda - Članak 8. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 5. Uredbe (EU) 2017/1001)”))

(2018/C 142/54)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Shoe Branding Europe BVBA (Oudenaarde, Belgija) (zastupnik: J. Løje, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: A. Lukošiūtė, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: adidas AG (Herzogenaurach, Njemačka) (zastupnici: I. Fowler i I. Junkar, solicitors)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 26. studenoga 2015. (predmet R 3106/2014-2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava adidas i Shoe Branding Europe.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Shoe Branding Europe BVBA nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 136, 18. 4. 2016.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/42


Presuda Općeg suda od 7. ožujka 2018. – Le Pen protiv Parlamenta

(Predmet T-140/16) (1)

((„Pravilnik o isplati troškova i naknada zastupnicima u Europskom parlamentu - Naknada za parlamentarnu pomoć - Povrat neosnovano isplaćenih iznosa - Nadležnost glavnog tajnika - Teret dokazivanja - Obveza obrazlaganja - Zlouporaba ovlasti - Pogreška koja se tiče činjenica - Jednako postupanje”))

(2018/C 142/55)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Jean-Marie Le Pen (Saint-Cloud, Francuska) (zastupnici: u početku M. Ceccaldi i J.-P. Le Moigne, zatim M. Ceccaldi te naposljetku F. Wagner, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: S. Seyr i G. Corstens, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje odluke glavnog tajnika Parlamenta od 29. siječnja 2016. kojom se tužitelju nalaže povrat neosnovano isplaćenog iznosa od 320 026,23 eura na temelju parlamentarne pomoći i pripadajuće obavijesti o dugovanju od 4. veljače 2016.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Jean-Marie Le Penu nalaže se snošenje troškova, uključujući troškove nastale u postupku privremene pravne zaštite.


(1)  SL C 191, 30. 5. 2016.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/43


Presuda Općeg suda od 1. ožujka 2018. – Altunis protiv EUIPO-a – Hotel Cipriani (CIPRIANI)

(Predmet T-438/16) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija - Verbalni žig CIPRIANI - Raniji verbalni žig Europske unije HOTEL CIPRIANI - Stvarna uporaba ranijeg žiga - Članak 42. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 47. stavak 2. Uredbe (EU) 2017/1001) - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Sličnost proizvoda i usluga - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001)”))

(2018/C 142/56)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Altunis-Trading, Gestão e Serviços, Lda (Funchal, Portugal) (zastupnici: A. Vanzetti, S. Bergia i G. Sironi, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: J. Crespo Carrillo i D. Walicka, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Hotel Cipriani Srl (Venecija, Italija) (zastupnici: u početku: P. Cantrill, solicitor i B. Brandreth, barrister, zatim B. Brandreth, A. Poulter i P. Brownlow, solicitors)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 7. lipnja 2016. (predmet R 1889/2015-4) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Hotel Cipriani i Altunis-Trading, Gestão e Serviços.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Altunis-Trading, Gestão e Serviços, Lda nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 343, 19. 9. 2016.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/44


Presuda Općeg suda od 9. ožujka 2018. – Portugal protiv Komisije

(Predmet T-462/16) (1)

((„EFJP - Izdaci isključeni iz financiranja - Potpore po površini - Izdaci koji su nastali za Portugal - Legitimna očekivanja - Članak 41. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 73/2009 - Članak 31. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1290/2005 - Proporcionalnost”))

(2018/C 142/57)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Portugalska Republika (zastupnici: L. Inez Fernandes, M. Figueiredo, J. Saraiva de Almeida i P. Estêvão, agenti)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Sauka, agent, uz asistenciju M. Marques Mendesa i A. Dias Henriquesa, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje Provedbene odluke Komisije (EU) 2016/1059 od 20. lipnja 2016. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL 2016., L 173, str. 59.), u dijelu u kojem se odnosi na Portugalsku Republiku.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Portugalskoj Republici nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 392, 24. 10. 2016.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/44


Presuda Općeg suda od 7. ožujka 2018. – Gollnisch protiv Parlamenta

(Predmet T-624/16) (1)

((„Pravilnik o isplati troškova i naknada zastupnicima u Europskom parlamentu - Naknada za parlamentarnu pomoć - Povrat neosnovano isplaćenih iznosa - Nadležnost glavnog tajnika - Electa una via - Prava obrane - Teret dokazivanja - Obveza obrazlaganja - Legitimna očekivanja - Politička prava - Jednako postupanje - Zlouporaba ovlasti - Neovisnost zastupnika - Pogreška koja se tiče činjenica - Proporcionalnost”))

(2018/C 142/58)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Bruno Gollnisch (Villiers-le-Mahieu, Francuska) (zastupnici: u početku N. Fakiroff, zatim F. Wagner, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: G. Corstens i S. Seyr, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje odluke glavnog tajnika Parlamenta od 1. srpnja 2016. kojom se tužitelju nalaže povrat neosnovano isplaćenog iznosa od 278 984,23 eura na temelju parlamentarne pomoći i pripadajuće obavijesti o dugovanju od 5. srpnja 2016.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Bruno Gollnisch će, osim vlastitih, snositi i troškove Europskog parlamenta, uključujući i one nastale u postupku privremene pravne zaštite.


(1)  SL C 383, 17. 10. 2016.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/45


Presuda Općeg suda od 1. ožujka 2018. – Shoe Branding Europe protiv EUIPO-a – adidas (Prikaz dviju usporednih traka na obući)

(Predmet T-629/16) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije koji se sastoji od dviju usporednih traka na obući - Raniji figurativni žig Europske unije koji prikazuje tri usporedne trake na obući - Relativni razlog za odbijanje - Šteta za ugled - Članak 8. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 5. Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2018/C 142/59)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Shoe Branding Europe BVBA (Oudenaarde, Belgija) (zastupnik: J. Løje, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Lukošiūtė i A. Söder, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: adidas AG (Herzogenaurach, Njemačka) (zastupnici: I. Fowler i I. Junkar, solicitors)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 8. lipnja 2016. (predmet R 597/2016-2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava adidas i Shoe Branding Europe.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Shoe Branding Europe BVBA nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 402, 31. 10. 2016.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/46


Presuda Općeg suda od 8. ožujka 2018. – Cinkciarz.pl protiv EUIPO-a (€$)

(Predmet T-665/16) (1)

((„Žig Europske unije - Prijava figurativnog žiga Europske unije €$ - Apsolutni razlozi za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe 2017/1001) - Obveza obrazlaganja - Članak 75. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 94. Uredbe 2017/1001)”))

(2018/C 142/60)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Cinkciarz.pl sp. z o.o. (Zielona Góra, Poljska) (zastupnici: E. Skrzydło-Tefelska i K. Gajek, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Walicka, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 14. srpnja 2016. (predmet R 2086/2015-5), koja se odnosi na prijavu za registraciju znaka €$ kao žiga Europske unije.

Izreka

1.

Poništava se odluka petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 14. srpnja 2016. (predmet 2086/2015-5).

2.

EUIPO-u se nalaže snošenje troškova.


(1)  SL C 402, 31. 10. 2016.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/46


Presuda Općeg suda od 28. veljače 2018. – Paulini protiv ESB-a

(Predmet T-764/16) (1)

((„Javna služba - Osoblje ESB-a - Primici od rada - Godišnja revizija plaća i bonusa - Zakonitost smjernica - Način izračuna - Uzimanje u obzir bolovanja - Uzimanje u obzir djelatnosti predstavnika osoblja - Načelo nediskriminacije”))

(2018/C 142/61)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Jörn Paulini (Franfurt na Majni, Njemačka) (zastupnici: u početku L. Levi i M. Vandenbussche, zatim L. Levi i A. Tymen te naposljetku L. Levi, odvjetnici)

Tuženik: Europska središnja banka (ESB) (zastupnici: F. von Lindeiner i D. Camilleri Podestà, agenti, uz asistenciju B. Wägenbaura, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se, s jedne strane, traži poništenje odluke ESB-a koja se odnosi na godišnju reviziju plaća i bonusa za 2015., dostavljene tužitelju 15. prosinca 2015. i izmijenjene 10. veljače 2016., te kojim se, s druge strane, traži naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio na temelju te odluke.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Jörn Paulini snosit će vlastite troškove, kao i troškove Europske središnje banke.


(1)  SL C 14, 16. 1. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/47


Presuda Općeg suda od 28. veljače 2018. – dm-drogerie markt protiv EUIPO-a – Digital Print Group O. Schimek (Foto Paradies)

(Predmet T-843/16) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije Foto Paradies - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”))

(2018/C 142/62)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: dm-drogerie markt GmbH & Co. KG (Karlsruhe, Njemačka) (zastupnici: T. Strack i O. Bludovsky, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: M. Fischer, R. Manea i D. Walicka, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Digital Print Group O. Schimek GmbH (Nürnberg, Njemačka) (zastupnici: L. Petri i M. Gilch, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. rujna 2016. (R 1194/2015-1), koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između društava Digital Print Group O. Schimek i dm-drogerie markt.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu dm-drogerie markt GmbH & Co. KG nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 38, 6. 2. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/48


Presuda Općeg suda od 7. ožujka 2018. – Fertisac protiv ECHA-e

(Predmet T-855/16) (1)

((„REACH - Naknada za registraciju tvari - Smanjenje odobreno MSP-ima - Provjera izjave o veličini poduzetnika od strane ECHA-e - Odluka kojom se određuje upravna pristojba - Preporuka 2003/361/EZ - Prekoračenje financijskih gornjih granica - Pojam „povezanog poduzeća””))

(2018/C 142/63)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Fertisac, SL (Atarfe, Španjolska) (zastupnik: J. Gomez Rodriguez, odvjetnik)

Tuženik: Europska agencija za kemikalije (ECHA) (zastupnici: E. Maurage, J.-P. Trnka i M. Heikkilä, agenti, uz asistenciju C. Garcije Molyneuxa i L. Tosonija, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje odluke ECHA-e SME(2016) 5150 od 15. studenoga 2016. kojom se utvrđuje da tužitelj ne ispunjava uvjete za smanjenje naknade predviđene za srednja poduzeća i kojom mu se određuje upravna pristojba, kao i računa br. 10060160 i br. 10060161 koje je izdala ECHA, a priloženi su odluci SME(2016) 5150.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Fertisac, SL nalaže se snošenje troškova, uključujući i troškove postupka privremene pravne zaštite.


(1)  SL C 30, 30. 1. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/48


Presuda Općeg suda od 7. ožujka 2018. – Equivalenza Manufactory protiv EUIPO-a – ITM Entreprises (BLACK LABEL BY EQUIVALENZA)

(Predmet T-6/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije BLACK LABEL BY EQUIVALENZA - Raniji međunarodni figurativni žig LABELL - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Sličnost znakova - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”))

(2018/C 142/64)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Equivalenza Manufactory, SL (Barcelona, Španjolska) (zastupnici: G. Macías Bonilla, G. Marín Raigal i E. Armero Lavie, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: J. Crespo Carrillo i M. del Mar Baldares, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: ITM Entreprises SAS (Pariz, Francuska)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 11. listopada 2016. (predmet R 690/2016-2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava ITM Entreprises i Equivalenza Manufactory.

Izreka

1.

Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 11. listopada 2016. (predmet R 690/2016-2).

2.

EUIPO će, osim vlastitih, snositi i troškove društva Equivalenza Manufactory, SL nastale u postupku pred Općim sudom.


(1)  SL C 63, 27. 2. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/49


Presuda Općeg suda od 9. ožujka 2018. – Recordati Orphan Drugs protiv EUIPO-a – Laboratorios Normon (NORMOSANG)

(Predmet T-103/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije NORMOSANG - Raniji nacionalni verbalni žig NORMON - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Pravilo 19. stavak 2. točka (a) podtočka ii i pravilo 20. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 2868/95 (koji su postali članak 7. stavak 2. točka (ii) i članak 8. stavci 1. i 7. Delegirane uredbe (EU) 2017/1430)”))

(2018/C 142/65)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Recordati Orphan Drugs (Puteaux, Francuska) (zastupnik: J. Quirin, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: A. Lukošiūtė, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Laboratorios Normon, SA (Tres Cantos, Španjolska) (zastupnik: I. Gonzalez-Mogena Gonzalez, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. studenoga 2016. (predmet R 831/2016-5) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Laboratorios Normon i Recordati Orphan Drugs.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Recordati Orphan Drugs nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 121, 18. 4. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/50


Presuda Općeg suda od 8. ožujka 2018. – Claro Sol Cleaning protiv EUIPO-a – Solemo (Claro Sol Facility Services desde 1972)

(Predmet T-159/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije Claro Sol Facility Services desde 1972 - Raniji nacionalni figurativni žig SOL - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”))

(2018/C 142/66)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Claro Sol Cleaning, SLU (Madrid, Španjolska) (zastupnici: N. Fernández Fernández-Pacheco, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: L. Rampini, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Solemo Oy (Helsinki, Finska) (zastupnici: M. Müller i A. Fottner, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 9. siječnja 2017. (predmet R 478/2016-1), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Solemo i Claro Sol Cleaning.

Izreka

1.

Poništava se odluka prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 9. siječnja 2017. (predmet R 478/2016-1).

2.

Solemo Oy će, osim vlastitih, snositi i troškove društva Claro Sol Cleaning, SLU.

3.

EUIPO će snositi vlastite troškove.


(1)  SL C 195, 19. 6. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/50


Presuda Općeg suda od 7. ožujka 2018. – Rstudio protiv EUIPO-a – Embarcadero Technologies (RSTUDIO)

(Predmet T-230/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija - Verbalni žig RSTUDIO - Raniji verbalni žig Europske unije ER/STUDIO - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Sličnost znakova - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Stvarna uporaba ranijeg žiga - Članak 42. stavci 2. i 3. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 47. stavci 2. i 3. Uredbe 2017/1001)”))

(2018/C 142/67)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Rstudio, Inc. (Boston, Massachusetts, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: M. Edenborough, QC, i G. Smith, solicitor)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Gája i D. Walicka, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Embarcadero Technologies, Inc. (San Francisco, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 6. veljače 2017. (predmet R 493/2016-5) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Embarcadero Technologies i Rstudio.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Rstudio, Inc. nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 178, 6. 6. 2017.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/51


Tužba podnesena 19. siječnja 2018. – La Marchesiana protiv EUIPO-a – Marchesi Angelo (MARCHESI)

(Predmet T-35/18)

(2018/C 142/68)

Jezik na kojem je tužba podnesena: talijanski

Stranke

Tužitelj: La Marchesiana Srl (Milano, Italija) (zastupnici: M. Franzosi, F. Santonocito, A. Sobol, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Marchesi Angelo Srl (Milano, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije MARCHESI koji se sastoji od sedam poteza kistom u narančastoj, plavoj, žutoj, crvenoj, zelenoj, crnoj i ljubičastoj boji – žig Europske unije br. 4 187 159

Postupak pred EUIPO-om: postupak za proglašavanje žiga ništavim

Pobijana odluka: Odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 14. studenoga 2017. u spojenim predmetima R 1753/2016-4 i R 1802/2016-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

Preinači pobijanu odluku i u cijelosti odbije tužbu društva Angelo Marchesi za brisanje žiga EU’159 zbog neuporabe;

Utvrdi i proglasi, preinačujući pobijanu odluku, da je žig EU’159 stvarno korišten u referentnom razdoblju u Europskoj Uniji, u skladu s člankom 58. stavkom 1. Uredbe o žigu Europske unije za proizvode/usluge iz razreda 8. (ručni alati i sprave s ručnim pokretanjem, osobito kuhinjski alati), 16. (papir, karton, tiskarski proizvodi, knjige, časopisi, slikarski pribor, uredski pribor, obrazovni materijal), 21. (pribor i posuđe za kućanstvo ili za kuhinju, posude za pirjanje, tanjuri, čaše, kristalni proizvodi, predmeti od kineskog porculana i poluporculana), 29. (prehrambene namirnice životinjskog podrijetla, konzervirano, sušeno i kuhano voće i povrće; hladetine (želei), džemovi, kompoti; jaja, mlijeko i mliječni proizvodi; jestiva ulja i masti), 30. (kava, čaj, kakao i nadomjesci kave, šećer, riža, brašno, kruh, tjestenina, kolači, slastice, sladoled, dodaci namijenjeni poboljšanju okusa namirnica), 33. (alkoholna pića), kao i za proizvode/usluge iz razreda 30. (kava), 41. (djelatnosti obuke i stručnog osposobljavanja), 43. (usluge okrepe, usluge koje nude poduzetnici koji se bave opskrbom namirnicama i pićima spremnima za konzumaciju u barovima, restoranima, restoranima sa samoposluživanjem, kantinama);

podredno, djelomično preinači pobijanu odluku, odbije zahtjev protivne stranke za brisanje zbog neuporabe žiga EU’159 u vezi s proizvodima i uslugama iz razreda 30. (kava), 41. (djelatnosti obuke i stručnog osposobljavanja, tečajevi stručnog osposobljavanja), 43. (usluge okrepe, usluge koje nude poduzetnici koji se bave opskrbom namirnicama i pićima spremnima za konzumaciju u barovima, restoranima, restoranima sa samoposluživanjem, kantinama);

Naloži stranci koja ne uspije u postupku snošenje troškova ovog postupka i troškova dvaju prethodnih postupaka u nižim stupnjevima.

Tužbeni razlozi

Pogrešna ocjena dokaza o uporabi u smislu članka. 58. stavka 1. točke (a) i članka 18. stavka 1. Uredbe br. 2017/1001.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/52


Tužba podnesena 24. siječnja 2018. – Autoridad Portuaria de Vigo protiv Komisije

(Predmet T-41/18)

(2018/C 142/69)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Autoridad Portuaria de Vigo (Vigo, Španjolska) (zastupnik: J. Costas Alonso, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

osigura da Europska komisija, kao čuvarica Ugovorâ, ispuni svoju obvezu da pazi na to da sve države članice ujednačeno primjenjuju odredbe prava Zajednice, djelujući na način koji jamči ujednačenu primjenu europskih propisa u pogledu uvoza proizvoda životinjskog podrijetla koji potječu iz trećih zemalja u svim državama članicama i usklađujući odredbe koje uređuju te kontrole;

konkretno, naloži Glavnoj upravi za zdravlje i sigurnost hrane Europske komisije da provede poredbenu analizu primjene zakonodavstva Zajednice kojim su uređeni uvozi proizvoda životinjskog podrijetla koji potječu iz trećih zemalja u lukama Vigo i Leixoes (Portugal).

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti svoje tužbe, tužitelj navodi da različita primjena propisa Zajednice o uvozu zamrznutih i hlađenih ribljih proizvoda iz zemalja izvan Zajednice dovodi do promjene u pravilima i poštenim uvjetima (level playing field) tržišnog natjecanja, što dovodi do narušavanja unutarnjeg tržišta.

Tužitelj također u ovom pogledu tvrdi da luke imaju ključnu ulogu u prijevozu robe, a posebno u pogledu uvoza ribljih proizvoda, od kojih 76 % ulazi kroz luke.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/52


Tužba podnesena 6. veljače 2018. – Alfamicro protiv Komisije

(Predmet T-64/18)

(2018/C 142/70)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Alfamicro – Sistema de Computadores – Sociedade Unipessoal, L.da (Cascais, Portugal) (zastupnici: G. Gentil Anastácio i D. Pirra Xarepe, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

proglasi, s jedne strane, nevaljanom zbog ništetnosti Odluku Komisije C(2017) 8839 final, od 13. prosinca 2017. o naplati duga u dijelu u kojem se ona odnosi na obavijest o terećenju br. 3241507078 i, s druge strane, istu odluku proglasi nevaljanom zbog pobojnosti u njezinom preostalom dijelu;

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sljedeće tužbene razloge.

1.

U pogledu zahtjeva za proglašenje nevaljanom zbog ništetnosti, tužitelj tvrdi da, suprotno odredbama članka 19. UEU-a i članka 272. UFEU-a, Komisija zadire u sudsku nadležnost jer je odluku Općeg suda od 14. studenoga 2017. (predmet T-831/14), u kojoj je utvrđena tražbina Unije u pogledu određenog duga, zamijenila drugom izvršnom odlukom o istom dugu.

2.

U pogledu zahtjeva za proglašenje nevaljanom zbog pobojnosti, tužitelj se poziva na:

nedostatak u obrazloženju jer je Komisija samo navela da su utvrđene određene sistemske pogreške u financijskoj reviziji provedenoj u pogledu ugovora koji je predmet pobijane odluke, a nije objasnila u čemu se sastoje te pogreške;

povredu propisa jer je, time što je automatski primijenila zaključke iz financijske revizije u pogledu jednog ugovornog odnosa na druge ugovorne odnose, Komisija povrijedila članak 135. stavak 5. drugi podstavak Uredbe br. 966/2012 (1), kao i temeljno načelo upravnih ugovora općenito i javnih ugovora posebno, kao što je to nepovredivost ugovorne odredbe o naknadi.


(1)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL 2012., L 298, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 248.)


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/53


Tužba podnesena 9. veljače 2018. – Barata protiv Parlamenta

(Predmet T-81/18)

(2018/C 142/71)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Joao Miguel Barata (Evere, Belgija) (zastupnici: G. Pandey, D. Rovetta i V. Villante, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

uvodno, po potrebi, proglasi članak 90. Pravilnika o osoblju nevaljanim i neprimjenjivim u ovom postupku, u skladu s člankom 277. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

kao prvo, poništi Odluku Europskog parlamenta od 30. listopada 2017. kojom je odbijena tužiteljeva žalba u skladu s člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije, podnesena 19. lipnja 2017.;

kao drugo, poništi odluke Direktora Uprave za razvoj ljudskih resursa od 20. ožujka 2017. o tome da se tužitelja ne uvrsti u nacrt popisa dužnosnika koji su izabrani u svrhu programa osposobljavanja u okviru postupka certifikacije za 2016. i kojima je odbijena njegova žalba za ponovno razmatranje u skladu s člankom 90. stavkom 1. Pravilnika o osoblju;

kao treće, poništi odluku Europskog parlamenta od 14. veljače 2016. kojom je tužitelj obaviješten o svojim rezultatima i o tome da njegovo ime nije uvršteno na popis izabranih dužnosnika u okviru postupka certifikacije za 2016;

kao četvrto, poništi odluku Europskog parlamenta od 8. prosinca 2017. kojom je tužitelj obaviješten da je njegova prijava na 36. mjestu od ukupno 87 prijava u okviru postupka certifikacije za 2016., zbog čega njegovo ime nije u relevantnom nacrtu popisa;

kao peto, poništi Odluku Europskog parlamenta od 21. prosinca 2016. kojom je odbijeno ponovno ispitivanje tužiteljeve procjene i rezultata te kojom je on isključen iz navedenog postupka certifikacije;

kao šesto, poništi obavijest o unutarnjem natječaju Europskog parlamenta 2016/014 od 7. listopada 2016;

napokon, u cijelosti poništi nacrt popisa dužnosnika Europskog parlamenta koji su izabrani za sudjelovanje u navedenom programu osposobljavanja;

dodijeli naknadu štete tužitelju u iznosu od 50 000 eura;

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni i povredi obveze obrazlaganja, povredi članka 25. Pravilnika o osoblju, očitoj pogrešci u ocjeni relevantnih činjenica i dokumenata i na povredi članka 296. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela učinkovite sudske zaštite, povredi članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i nadalje, prigovor nezakonitosti i neprimjenjivosti u vezi s navodnom nezakonitosti i neprimjenjivosti članka 90. Pravilnika o osoblju.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti, povredi obavijesti o natječaju te na povredi članka 30. Pravilnika o osoblju u vezi s Prilogom III. tom Pravilniku i nadalje, na povredi obveze razumnog i dobrog upravljanja.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze dobrog upravljanja u skladu s člankom 41. Povelje i na očitoj pogrešci u ocjeni te na povredi načela jednakosti.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 1., 2., 3. i 4. Uredbe br. 1/58 (1), na povredi članaka 1.d i 28. Pravilnika o osoblju te na povredi članka 1. stavka 1. točke (f) Priloga III. tom Pravilniku i nadalje, na povredi načela jednakog postupanja i nediskriminacije.


(1)  Uredba br. 1. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 3., str. 3.).


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/55


Tužba podnesena 19. veljače 2018. – International Skating Union protiv Komisije

(Predmet T-93/18)

(2018/C 142/72)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: International Skating Union (Lausanne, Švicarska) (zastupnik: J.-F. Bellis, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku Komisije od 8. prosinca 2017. u predmetu AT.40208 – International Skating Union’s Eligibility rules (Pravila prihvatljivosti Međunarodne klizačke federacije) i

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi, tužitelj ističe osam tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je obrazloženje pobijane odluke u srži proturječno.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da cilj tužiteljevih pravila prihvatljivosti nije ograničavanje tržišnog natjecanja.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da tužiteljeva pravila prihvatljivosti ne dovode do ograničavanja tržišnog natjecanja.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da tužiteljeva odluka o neodobravanju događaja 2014 Dubai Icederby ne pripada u područje primjene članka 101. UFEU-a, zbog toga što je ta odluka imala legitiman cilj u skladu s tužiteljevim etičkim kodeksom koji zabranjuje sve oblike potpore klađenju.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da tužiteljeva odluka o neodobravanju događaja 2014 Dubai Icederby ne pripada u teritorijalno područje primjene članka 101. UFEU-a.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tvrdnja da se pravilima Arbitražnog suda za sport jačaju navodna ograničenja tržišnog natjecanja neutemeljena.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija prekoračila svoje ovlasti time što je na tužitelja primijenila mjere koje nisu ni u kakvoj vezi s utvrđenjem povrede.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je propisivanje periodičkih kazni bez ikakve valjane pravne osnove.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/55


Tužba podnesena 12. veljače 2018. – Gollnisch protiv Parlamenta

(Predmet T-95/18)

(2018/C 142/73)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Bruno Gollnisch (Villiers-le-Mahieu, Francuska) (zastupnik: B. Bonnefoy-Claudet, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi odluku Predsjedništva Europskog parlamenta od 23. listopada 2017., pod oznakom PE 610.437/BUR/Odluka, kako je dostavljena dopisom predsjednika Europskog parlamenta od 1. prosinca pod oznakom D 318700 i kojom je odbijena žalba B. Gollnischa protiv odluke glavnog tajnika podnesena kvestorima;

poništi u cijelosti odluku glavnog tajnika Europskog parlamenta od 1. srpnja 2016., dostavljenu 6. srpnja 2016., o tome da je „iznos od 275 984,23 eura neosnovano isplaćen u korist Brune Gollnischa” i kojom je nadležnom dužnosniku i računovodstvu institucije naložen povrat tog iznosa;

poništi u cijelosti dostavu i provedbene mjere prethodno navedene odluke sadržane u dopisu glavnog direktora za financije od 6. srpnja 2016., oznaka D 201920;

poništi u cijelosti opomenu dužniku br. 2016-914 od 5. srpnja 2016, koju je također potpisao glavni direktor za financije;

dosudi tužitelju iznos od 50 000 eura naknade neimovinske štete koja je nastala kao posljedica neosnovanih optužbi iznesenih prije zaključenja istrage, štete nanesene njegovu ugledu i značajnih problema u njegovu privatnom i političkom životu prouzročenih pobijanom odlukom te znatne količine rada koji je morao uložiti u te postupke;

također, dosudi tužitelju iznos od 28 000 eura na temelju troškova koji su mu nastali uslijed pravnog savjetovanja, pripreme ove tužbe, troškova kopiranja i slanja navedene tužbe i priloženih dokumenata;

naloži Europskom parlamentu snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi, tužitelj ističe dva tužbena razloga posebno usmjerena protiv odluke Predsjedništva.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na više bitnih povreda postupka koje je tuženik počinio prilikom donošenja pobijane odluke. Prema tužiteljevu mišljenju, u postupku u kojemu je donesena pobijana odluka prekršeno je tužiteljevo pravo da nepristrani sud ispita njegov slučaj. Tuženik je također prekršio njegova prava obrane. Zatim, pobijana se odluka temelji na netočnoj izjavi zastupnika kvestora te je njezino obrazloženje nedovoljno, s obzirom na to da ne daje odgovor na više prigovora koje je iznio tužitelj.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na iskrivljavanju činjenica što je dovelo do donošenja pobijane odluke.

Tužitelj također iznosi tužbene razloge koje je podnio protiv odluke glavnog tajnika koju je pobijao pred Predsjedništvom Europskog parlamenta, zbog toga što je Predsjedništvo pobijanu odluku ostavilo na snazi, a da pritom nije pravilno razmotrilo argumente koje je iznio tužitelj.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nedostacima postupka u kojemu je donesena odluka glavnog tajnika, koji se odnose na nenadležnost glavnog tajnika, na povredu prava obrane, prebacivanje tereta dokazivanja, nedostatnost obrazloženja, kao i na kršenje načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi građanskih prava parlamentarnih asistenata, na diskriminatornom postupanju prema tužitelju, zlouporabi ovlasti, povredi neovisnosti zastupnika te na nepoštovanju uloge lokalnih parlamentarnih asistenata, kao i na povredi načela proporcionalnosti.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/57


Tužba podnesena 22. veljače 2018. – Fundación Tecnalia Research & Innovation protiv REA-e

(Predmet T-104/18)

(2018/C 142/74)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Fundación Tecnalia Research & Innovation (Donostia-San Sebastián, Španjolska) (zastupnici: P. Palacios Pesquera i M. Rius Coma, odvjetnici)

Tuženik: Izvršna agencija za istraživanje (REA)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

ovu tužbu i u njoj sadržane tužbene razloge proglasi dopuštenima,

usvoji u ovoj tužbi istaknute tužbene razloge i, posljedično, poništi pobijanu odluku utvrđujući da nije potrebno vratiti iznose koji se odnose na zadatke koje je izvršila TECNALIA,

REA-i naloži snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ova je tužba podnesena protiv odluke donesene u kontradiktornom postupku u vezi s povratom financijskih sredstava u okviru projekta FP7-SME-2013-605879-FOODWATCH grant agreement. Temelj odluke o raskidanju ugovora o subvencioniranju projekta FoodWatch navodno je propuštanje obavještavanja tužitelja o postojanju projekta BreadGuard, koji je, prema mišljenju REA-e, u pogledu ciljeva, metodologije rada i očekivanih rezultata, uvelike sličan projektu FoodWatch.

U prilog svojoj tužbi tužitelj navodi pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nedostatku u obrazloženju pobijane odluke jer nisu uzeti u obzir oslobađajući razlozi koje je tijekom kontradiktornog istražnog postupka iznijela TECNALIA.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepoštovanju sadržaja Priloga II. Grant Agreementu u vezi s projektom FoodWatch, zato što tuženik nije otkrio identitet neovisnih stručnjaka koji su potpisali stručna izvješća na kojima se temelji pobijana odluka, zbog čega ih TECNALIA nije mogla osporavati.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela krivnje jer tuženik nije uzeo u obzir stupanj sudjelovanja TECNALIA-e u počinjenju spornih radnji.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela zakonitosti, s obzirom na to da je TECNALIA pravilno provela projekte i nije povrijedila ili neispunila ugovorne obveze.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti, zato što nije uzet u obzir stupanj krivnje svakog pojedinog sudionika u okviru spornih radnji.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/58


Tužba podnesena 20. veljače 2018. – Laverana protiv EUIPO-a – Agroecopark (VERA GREEN)

(Predmet T-106/18)

(2018/C 142/75)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Laverana GmbH & Co.KG (Wennigsen, Njemačka) (zastupnici: J. Wachinger, M. Zöbisch i R. Drozdz, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Agroecopark (Majadahonda, Španjolska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije VERA GREEN – Prijava za registraciju br. 15 068 646

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 18. prosinca 2017. u predmetu R 982/2017-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlog

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 2017/1001.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/58


Tužba podnesena 20. veljače 2018. – Agencja Wydawnicza Technopol protiv EUIPO-a (200 PANORAMICZNYCH)

(Predmet T-117/18)

(2018/C 142/76)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Agencja Wydawnicza Technopol sp. z o. o. (Częstochowa, Poljska) (zastupnik: C. Rogula, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „200 PANORAMICZNYCH” – prijava za registraciju br. 15 299 688

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. prosinca 2017. u predmetu R 2194/2016-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

odluku petog žalbenog vijeća preinači na način da udovolji tužiteljevoj žalbi i registrira žig „200 PANORAMICZNYCH”, s obzirom na to da verbalni znak „200 PANORAMICZNYCH” ne ispunjava pretpostavke iz članka 7. stavka 1., osobito točaka (b) i (c), Uredbe 2017/1001 i stoga ne postoje razlozi za odbijanje registracije;

i/ili

utvrdi da je verbalni znak „200 PANORAMICZNYCH” sukladno članku 7. stavku 3. Uredbe 2017/1001 slijedom uporabe stekao razlikovni karakter (sekundarni razlikovni karakter) i da stoga ne postoje razlozi za odbijanje registracije toga žiga, osobito ne oni koji su obuhvaćeni pretpostavkama iz članka 7. stavka 1. točaka (b), (c) i (d);

podredno

poništi odluku petog žalbenog vijeća i naloži Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) da ponovno ispita prijavu za registraciju verbalnog znaka „200 PANORAMICZNYCH” kao žiga Europske unije, prijavu br. 015299688, te da pritom osobito otkloni trenutne nepravilnosti i utvrdi da verbalni znak „200 PANORAMICZNYCH” ne ispunjava pretpostavke iz članka 7. stavka 1., osobito točaka (b) i (c) Uredbe, 2017/1001 i da stoga ne postoje apsolutni razlozi za odbijanje registracije;

i/ili

utvrdi da je verbalni znak „200 PANORAMICZNYCH” sukladno članku 7. stavku 3. Uredbe 2017/1001 slijedom uporabe stekao razlikovni karakter (sekundarni razlikovni karakter) i da stoga ne postoje razlozi za odbijanje registracije toga žiga, osobito ne oni koji su obuhvaćeni pretpostavkama iz članka 7. stavka 1. točaka (b), (c) i (d);

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

Povreda članka 7. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) Uredbe 2017/1001.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/59


Tužba podnesena 20. veljače 2018. – Agencja Wydawnicza Technopol protiv EUIPO-a (300 PANORAMICZNYCH)

(Predmet T-118/18)

(2018/C 142/77)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Agencja Wydawnicza Technopol sp. z o. o. (Częstochowa, Poljska) (zastupnik: C. Rogula, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „300 PANORAMICZNYCH” – Anmeldung Nr. 15 299 712

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. prosinca 2017. u predmetu R 2195/2016-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

odluku petog žalbenog vijeća preinači na način da udovolji tužiteljevoj žalbi i registrira žig „300 PANORAMICZNYCH”, s obzirom na to da verbalni znak „300 PANORAMICZNYCH” ne odgovara pretpostavkama iz članka 7. stavka 1., osobito točaka (b) i (c), Uredbe 2017/1001 i stoga ne postoje razlozi za odbijanje registracije

i/ili

utvrdi da je verbalni znak „300 PANORAMICZNYCH” sukladno članku 7. stavku 3. Uredbe 2017/1001 slijedom uporabe stekao razlikovni karakter (sekundarni razlikovni karakter) i da stoga ne postoje razlozi za odbijanje registracije toga žiga, osobito ne oni koji su obuhvaćeni pretpostavkama iz članka 7. stavka 1. točaka (b), (c) i (d);

podredno,

poništi odluku petog žalbenog vijeća i naloži Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) da ponovno ispita prijavu registracije verbalnog znaka „300 PANORAMICZNYCH” kao žiga Europske unije, prijavu br. 015299696, te da pritom osobito otkloni trenutne nepravilnosti i utvrdi da verbalni znak „300 PANORAMICZNYCH” ne ispunjava pretpostavke iz članka 7. stavka 1., osobito točaka (b) i (c) Uredbe 2017/1001 i da stoga ne postoje apsolutni razlozi za odbijanje registracije

i/ili

utvrdi da je verbalni znak „300 PANORAMICZNYCH” sukladno članku 7. stavku 3. Uredbe 2017/1001 slijedom uporabe stekao razlikovni karakter (sekundarni razlikovni karakter) i da stoga ne postoje razlozi za odbijanje registracije toga žiga, osobito ne oni koji su obuhvaćeni pretpostavkama iz članka 7. stavka 1. točaka (b), (c) i (d);

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

Povreda članka 7. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) Uredbe 2017/1001.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/60


Tužba podnesena 20. veljače 2018. – Agencja Wydawnicza Technopol protiv EUIPO-a (400 PANORAMICZNYCH)

(Predmet T-119/18)

(2018/C 142/78)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Agencja Wydawnicza Technopol sp. z o. o. (Częstochowa, Poljska) (zastupnik: C. Rogula, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „400 PANORAMICZNYCH” – prijava za registraciju br. 15 299 704

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. prosinca 2017. u predmetu R 2200/2016-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

odluku petog žalbenog vijeća preinači na način da udovolji tužiteljevoj žalbi i registrira žig „400 PANORAMICZNYCH”, s obzirom na to da verbalni znak „400 PANORAMICZNYCH” ne odgovara pretpostavkama iz članka 7. stavka 1., osobito točaka (b) i (c), Uredbe 2017/1001 i stoga ne postoje razlozi za odbijanje registracije

i/ili

utvrdi da je verbalni znak „400 PANORAMICZNYCH” sukladno članku 7. stavku 3. Uredbe 2017/1001 slijedom uporabe stekao razlikovni karakter (sekundarni razlikovni karakter) i da stoga ne postoje razlozi za odbijanje registracije toga žiga, osobito ne oni koji su obuhvaćeni pretpostavkama iz članka 7. stavka 1. točaka (b), (c) i (d);

podredno,

poništi odluku petog žalbenog vijeća i naloži Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) da ponovno ispita prijavu za registraciju verbalnog znaka „400 PANORAMICZNYCH” kao žiga Europske unije, prijavu br. 015299704, te da pritom osobito otkloni trenutne nepravilnosti i utvrdi da verbalni znak „400 PANORAMICZNYCH” ne ispunjava pretpostavke iz članka 7. stavka 1., osobito točaka (b) i (c) Uredbe 2017/1001 i da stoga ne postoje apsolutni razlozi za odbijanje registracije

i/ili

utvrdi da je verbalni znak „400 PANORAMICZNYCH” sukladno članku 7. stavku 3. Uredbe 2017/1001 slijedom uporabe stekao razlikovni karakter (sekundarni razlikovni karakter) i da stoga ne postoje razlozi za odbijanje registracije toga žiga, osobito ne oni koji su obuhvaćeni pretpostavkama iz članka 7. stavka 1. točaka (b), (c) i (d);

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

Povreda članka 7. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) Uredbe 2017/1001.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/61


Tužba podnesena 20. veljače 2018. – Agencja Wydawnicza Technopol protiv EUIPO-a (500 PANORAMICZNYCH)

(Predmet T-120/18)

(2018/C 142/79)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Agencja Wydawnicza Technopol sp. z o. o. (Częstochowa, Poljska) (zastupnik: C. Rogula, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „500 PANORAMICZNYCH” – prijava za registraciju br. 15 299 712

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. prosinca 2017. u predmetu R 2201/2016-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

odluku petog žalbenog vijeća preinači na način da udovolji tužiteljevoj žalbi i registrira žig „500 PANORAMICZNYCH”, s obzirom na to da verbalni znak „500 PANORAMICZNYCH” ne odgovara pretpostavkama iz članka 7. stavka 1., osobito točaka (b) i (c), Uredbe 2017/1001 i stoga ne postoje razlozi za odbijanje registracije

i/ili

utvrdi da je verbalni znak „500 PANORAMICZNYCH” sukladno članku 7. stavku 3. Uredbe 2017/1001 slijedom uporabe stekao razlikovni karakter (sekundarni razlikovni karakter) i da stoga ne postoje razlozi za odbijanje registracije toga žiga, osobito ne oni koji su obuhvaćeni pretpostavkama iz članka 7. stavka 1. točaka (b), (c) i (d);

podredno,

poništi odluku petog žalbenog vijeća i naloži Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) da ponovno ispita prijavu za registraciju verbalnog znaka „500 PANORAMICZNYCH” kao žiga Europske unije, prijavu br. 015299712, te da pritom otkloni trenutne nepravilnosti i utvrdi da verbalni znak „500 PANORAMICZNYCH” ne ispunjava pretpostavke iz članka 7. stavka 1., osobito točaka (b) i (c), Uredbe 2017/1001 i da stoga ne postoje apsolutni razlozi za odbijanje registracije

i/ili

utvrdi da je verbalni znak „500 PANORAMICZNYCH” sukladno članku 7. stavku 3. Uredbe 2017/1001 slijedom uporabe stekao razlikovni karakter (sekundarni razlikovni karakter) i da stoga ne postoje razlozi za odbijanje registracije toga žiga, osobito ne oni koji su obuhvaćeni pretpostavkama iz članka 7. stavka 1. točaka (b), (c) i (d);

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

Povreda članka 7. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) Uredbe 2017/1001.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/62


Tužba podnesena 20. veljače 2018. – Agencja Wydawnicza Technopol protiv EUIPO-a (1000 PANORAMICZNYCH)

(Predmet T-121/18)

(2018/C 142/80)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Agencja Wydawnicza Technopol sp. z o. o. (Częstochowa, Poljska) (zastupnik: C. Rogula, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „1000 PANORAMICZNYCH” – prijava za registraciju br. 15 299 671

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. prosinca 2017. u predmetu R 2208/2016-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

preinači odluku petog žalbenog vijeća na način da se prihvati tužiteljeva žalba i registrira žig „1000 PANORAMICZNYCH” i to s obzirom na to da verbalni znak „1000 PANORAMICZNYCH” ne ispunjava pretpostavke iz članka 7. stavka 1., osobito točki (b) i (c), Uredbe 2017/1001, i stoga ne postoji razlog za odbijanje registracije žiga

i/ili

utvrdi da je verbalni znak „1000 PANORAMICZNYCH” na temelju članka 7. stavka 3. Uredbe 2017/1001 uporabom stekao razlikovni karakter (sekundarni razlikovni karakter) i da stoga ne postoji razlog za odbijanje registracije žiga, a osobito da ne postoji nijedna od pretpostavki propisanih u članku 7. stavku 1. točkama (b), (c) i (d);

podredno,

poništi odluku petog žalbenog vijeća i naloži Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) da ponovno ispita prijavu za registraciju verbalnog znaka „1000 PANORAMICZNYCH” kao žiga Europske unije, prijavu za registraciju br. 015299671, i da pritom osobito ukloni dosad postojeće nepravilnosti i utvrdi da verbalni znak „1000 PANORAMICZNYCH” ne ispunjava pretpostavke iz članka 7. stavka 1., osobito točki (b) i (c), Uredbe 2017/1001 i da stoga ne postoji apsolutni razlog za odbijanje registracije žiga

i/ili

utvrdi da je verbalni znak „1000 PANORAMICZNYCH” na temelju članka 7. stavka 3. Uredbe 2017/1001 uporabom stekao razlikovni karakter (sekundarni razlikovni karakter) i da stoga ne postoji razlog za odbijanje registracije žiga, a osobito da ne postoji neka od pretpostavki propisanih u članku 7. stavku 1. točkama (a), (b), (c) i (d);

EUIPO-u naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlog

Povreda članka 7. stavka 1. točki (b), (c) i (d) Uredbe 2017/1001.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/63


Tužba podnesena 27. veljače 2018. – Lidl Stiftung protiv EUIPO-a – Shimano Europe (PRO)

(Predmet T-122/18)

(2018/C 142/81)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Lidl Stiftung & Co. KG (Neckarsulm, Njemačka) (zastupnici: A. Berger i A. Marx, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Shimano Europe BV (Nunspeet, Nizozemska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije PRO – prijava za registraciju br. 14 468 904

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 7. prosinca 2017. u predmetu R 1332/2017-5.

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku i odbije prigovor br. 002654773 podnesen protiv prijave za registraciju žiga Europske unije br. 014 468 904;

naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka;

naloži društvu Shimano Europe B.V. snošenje troškova postupka pred EUIPO-m.

Tužbeni razlozi

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) i (c) Uredbe br. 2017/1001;

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 2017/1001.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/64


Tužba podnesena 27. veljače 2018. – Bayer Intellectual Property protiv EUIPO-a (prikaz srca)

(Predmet T-123/18)

(2018/C 142/82)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Bayer Intellectual Property GmbH (Monheim na Rajni, Njemačka) (zastupnici: V. von Bomhard i J. Fuhrmann, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije (prikaz srca) – prijava za registraciju br. 15 701 568

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 7. prosinca 2017. u predmetu R 145/2017-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

prihvati tužiteljevu žalbu pred žalbenim vijećem EUIPO-a;

EUIPO-u naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlog

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 2017/1001.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/65


Tužba podnesena 27. veljače 2018. – Van Haren Schoenen protiv Komisije

(Predmet T-126/18)

(2018/C 142/83)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: van Haren Schoenen BV (Waalwijk, Nizozemska) (zastupnici: S. De Knop, B. Natens, A. Willems i M. Meulenbelt, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

tužbu proglasi dopuštenom;

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2017/2232 оd 4. prosinca 2017. o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama koju proizvode određeni proizvođači izvoznici u Narodnoj Republici Kini i Vijetnamu te o provedbi presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14;

Komisiji naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i bitni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Povreda članka 5. stavaka 1. i 2. UEU-a jer za pobijanu uredbu ne postoji pravna osnova. Podredno tužitelj ističe povredu načela institucionalne ravnoteže u smislu članka 13. stavka 2. UEU-a.

2.

Povreda članka 266. UFEU-a jer nisu poduzete mjere potrebne za provedbu presude od 4. veljače 2016., C&J Clark International (C-659/13 i C-34/14, EU:C:2016:74).

3.

Povreda članka 1. stavka 1. i članka 10. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/1036 (1) i načela pravne sigurnosti uvođenjem antidampinških pristojbi na proizvode koji su pušteni u slobodan promet.

4.

Povreda članka 21. Uredbe (EU) 2016/1036 jer su antidampinške pristojbe uvedene bez nove procjene interesa Unije. Prema tužiteljevu mišljenju, u svakomu slučaju bilo je očito pogrešno odlučiti da je uvođenje antidampinših pristojbi u interesu Unije.

5.

Povreda članka 5. stavaka 1. i 4. UEU-a jer je donesen pravni akt koji prekoračuje ono što je nužno za postizanje njegova cilja.


(1)  Uredba (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL 2016., L 176, str. 21.)


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/66


Tužba podnesena 28. veljače 2018. – Cortina i FLA Europe protiv Komisije

(Predmet T-127/18)

(2018/C 142/84)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelji: Cortina (Oudenaarde, Belgija) i FLA Europe (Oudenaarde) (zastupnici: S. De Knop, B. Natens i A. Willems, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

utvrdi da je tužba dopuštena;

poništi Provedbenu Uredbu Komisije (EU) 2017/2232 od 4. prosinca 2017. o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama koju proizvode određeni proizvođači izvoznici u Narodnoj Republici Kini i Vijetnamu te o provedbi presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14;

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Povreda članka 5. stavka 1. i 2. UEU-a zbog toga što za pobijanu uredbu na postoji pravna osnova. Podredno, tužitelji navode povredu načela institucionalne ravnoteže u smislu članka 13. stavka 2. UEU-a.

2.

Povreda članka 266. UFEU-a zbog toga što nisu poduzete mjere za provedbu presude od 4. veljače 2016., C&J Clark International (C-659/13 i C-34/14, EU:C:2016:74).

3.

Povreda članka 5. stavka 1. i 4. UEU-a zbog toga što je donesen pravni akt koji prelazi ono što je potrebno za ostvarenje njegova cilja.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/66


Tužba podnesena 22. veljače 2018. – IQ Group Holdings Berhad protiv EUIPO-a – Krinner Innovation (Lumiqs)

(Predmet T-133/18)

(2018/C 142/85)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: IQ Group Holdings Berhad (Heckmondwike, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: S. Carter, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Krinner Innovation GmbH (Straßkirchen, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija u odnosu na figurativni žig Lumiqs – Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija br. 1 220 053

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 12. prosinca 2017. u predmetu R 983/2017-1.

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

dopusti registraciju spornih proizvoda onako kako su izmijenjeni;

naloži EUIPO-u snošenje tužiteljevih troškova u vezi s ovom tužbom.

Tužbeni razlog

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 2017/1001.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/67


Tužba podnesena 1. ožujka 2018. – Monster Energy protiv EUIPO-a – Nordbrand Nordhausen (BALLER’S PUNCH)

(Predmet T-134/18)

(2018/C 142/86)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Monster Energy Company (Corona, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: P. Brownlow, solicitor)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Nordbrand Nordhausen GmbH (Nordhausen, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije BALLER’S PUNCH – Prijava za registraciju br. 14 823 306

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 12. prosinca 2017. u predmetu R 998/2017-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

poništi odluku Odjela za prigovore od 13. ožujka 2017. u postupku povodom prigovora B002643172;

registrira sporni žig za sve proizvode obuhvaćene prijavom;

naloži EUIPO-u snošenje vlastitih i tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlog

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 2017/1001.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/68


Tužba podnesena 21. veljače 2018. – Avio protiv Komisije

(Predmet T-139/18)

(2018/C 142/87)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Avio SpA (Rim, Italija) (zastupnici: G. Roberti, G. Bellitti i I. Perego, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

u vezi s biti spora, poništi Odluku Komisije C(2016) 4621 final od 20. srpnja 2016. o sukladnosti s unutarnjim tržištem, u smislu članka 8. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika, koncentracije „ASL/Arianespace”, u predmetu COMP/M.7724;

kao mjeru izvođenja dokaza, naloži Komisiji, primjenom članaka 88., 89. i 91. točke (b) Poslovnika, dostavu dokumenata iz Dijela III ove tužbe;

naloži Komisiji snošenje troškova

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ova tužba podnesena je protiv Odluke Komisije C(2016) 4621 final od 20. srpnja 2016. o sukladnosti s unutarnjim tržištem, u smislu članka 8. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika, koncentracije „ASL / Arianespace”, u predmetu COMP/M.7724, objavljene u verziji bez povjerljivih podataka 11. prosinca 2017.

U prilog svojoj tužbi, tužitelj navodi dva tužbena razloga.

1.

Komisija je počinila očitu pogrešku u ocjeni, nije provela pravilnu istragu i počinila je pogrešku u obrazloženju, jer nije pravilno analizirala rizik isključivanja konkurenata s tržišta lansirnih sustava kojima upravlja Arianespace, osobito kada je riječ o kapacitetima, poticajima i učincima protivnima tržišnom natjecanju;

2.

Komisija je počinila očitu pogrešku u ocjeni jer nije zatražila preuzimanje obveza u vezi s tržištem lansirnih sustava kojima upravlja Arianespace, osobito kada je riječ rizicima u vezi s tržišnim natjecanjem povezanima sa sukobom interesa u društvu Arianespace i rizikom razmjene osjetljivih podataka između društava Arianespace i ASL.


23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/69


Tužba podnesena 28. veljače 2018. – Caprice Schuhproduktion protiv Komisije

(Predmet T-157/18)

(2018/C 142/88)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: Caprice Schuhproduktion GmbH & Co. KG (Pirmasens, Njemačka) (zastupnici: S. De Knop, B. Natens i A. Willems, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

utvrdi da je tužba dopuštena;

poništi Provedbenu Uredbu Komisije (EU) 2017/2232 od 4. prosinca 2017. o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama koju proizvode određeni proizvođači izvoznici u Narodnoj Republici Kini i Vijetnamu te o provedbi presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14;

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga. Navedeni tužbeni razlozi istovjetni su onima u predmetu Cortina i FLA protiv Komisije (T-127/18).