ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 81

European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Godište 61.
2. ožujka 2018.


Obavijest br.

Sadržaj

Stranica

 

I.   Rezolucije, preporuke i mišljenja

 

MIŠLJENJA

 

Europski gospodarski i socijalni odbor

 

529. plenarno zasjedanje EGSO-a održano 18. i 19. listopada 2017.

2018/C 81/01

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Potencijalu malih obiteljskih i tradicionalnih poduzeća za poticanje razvoja i gospodarskog rasta u regijama (samoinicijativno mišljenje)

1

2018/C 81/02

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Financiranje organizacija civilnog društva sredstvima EU-a (samoinicijativno mišljenje)

9

2018/C 81/03

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Selima i malim gradovima kao katalizatorima ruralnog razvoja: izazovi i mogućnosti (samoinicijativno mišljenje)

16

2018/C 81/04

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Klimatskoj pravdi (samoinicijativno mišljenje)

22

2018/C 81/05

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Razvojna partnerstva EU-a i izazov koji predstavljaju međunarodni porezni sporazumi (samoinicijativno mišljenje)

29

2018/C 81/06

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima u euromediteranskoj regiji (samoinicijativno mišljenje)

37

2018/C 81/07

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijelazu u održiviju europsku budućnost – strategija za 2050. (samoinicijativno mišljenje)

44

2018/C 81/08

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Novom održivom gospodarskom modelu (razmatračko mišljenje)

57

2018/C 81/09

Mišljenje Europski gospodarski i socijalni odbor o temi Oporezivanje ekonomije dijeljenja – analiza mogućih poreznih politika u kontekstu razvoja ekonomije dijeljenja (razmatračko mišljenje na zahtjev estonskog predsjedništva)

65

2018/C 81/10

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Korištenje zemljišta za održivu proizvodnju hrane i usluge ekosustava (razmatračko mišljenje na zahtjev estonskog predsjedništva)

72

2018/C 81/11

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Nadzoru nad primjenom zakonodavstva EU-a (Ispitivanje koje vodi Europski revizorski sud) (samoinicijativno mišljenje)

81


 

III   Pripremni akti

 

EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR

 

529. plenarno zasjedanje EGSO-a održano 18. i 19. listopada 2017.

2018/C 81/12

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Paketu mjera za područje sukladnosti — (a) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Akcijski plan za jačanje SOLVIT-a: ostvarivanje pogodnosti jedinstvenog tržišta za građane i poduzeća (COM(2017) 255 final – SDW(2017) 210 final) — (b) Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi jedinstvenog digitalnog pristupnika kao izvora informacija, postupaka, usluga podrške i otklanjanja poteškoća te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (COM(2017) 256 final – 2017/0086 (COD)) — (c) Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju uvjeta i postupaka prema kojima Komisija može od poduzeća i udruženja poduzeća zatražiti informacije u vezi s unutarnjim tržištem i povezanim područjima (COM(2017) 257 final – 2017/0087 (COD))

88

2018/C 81/13

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o praćenju emisija CO2 i potrošnje goriva novih teških vozila i o izvješćivanju o ta dva parametra(COM(2017) 279 final – 2017/0111 (COD))

95

2018/C 81/14

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o preispitivanju provedbe Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta na sredini provedbenog razdoblja – Povezano jedinstveno digitalno tržište za sve(COM(2017) 228 final)

102

2018/C 81/15

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izvješće o politici tržišnog natjecanja za 2016.(COM(2017) 285 final)

111

2018/C 81/16

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o preispitivanju akcijskog plana o uniji tržišta kapitala sredinom provedbenog razdoblja(COM(2017) 292 final)

117

2018/C 81/17

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Dokumentu za razmatranje o produbljenju ekonomske i monetarne unije(COM(2017) 291 final)

124

2018/C 81/18

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a(COM(2017) 358 final)

131

2018/C 81/19

Mišljenje Europski gospodarski i socijalni odbor o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o paneuropskom osobnom mirovinskom proizvodu (PEPP)(COM(2017) 343 final – 2017/0143 (COD))

139

2018/C 81/20

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Dokumentu za razmatranje o socijalnoj dimenziji Europe(COM(2017) 206)Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Uspostava europskog stupa socijalnih prava(COM(2017) 250 final) i Prijedlogu međuinstitucijskog proglasa o europskom stupu socijalnih prava(COM(2017) 251 final)

145

2018/C 81/21

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravnog okvira Europskih snaga solidarnosti i izmjeni uredbi (EU) br. 1288/2013, (EU) br. 1293/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1305/2013, (EU) br. 1306/2013 i Odluke br. 1313/2013/EU(COM(2017) 262 final – 2017/0102(COD))

160

2018/C 81/22

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o obnovljenom programu EU-a za visoko obrazovanje(COM(2017) 247 final) i o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Razvoj škola i izvrsnost u nastavi kao preduvjeti za uspješan život(COM(2017) 248 final)

167

2018/C 81/23

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1380/2013 o zajedničkoj ribarstvenoj politici (COM(2017) 424 final – 2017/0190(COD))

174

2018/C 81/24

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora – Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Europski okvir za interoperabilnost – strategija provedbe (COM(2017) 134 final)

176

2018/C 81/25

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora – Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine i olakšavanju prekogranične razmjene informacija o vožnji bez plaćanja pristojbi za ceste u Uniji (COM(2017) 280 final– 2017/0128 (COD))

181

2018/C 81/26

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 1999/62/EZ o naknadama koje se naplaćuju za korištenje određenih infrastruktura za teška teretna vozila (COM(2017) 275 final – 2017/0114 (COD)) i o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 1999/62/EZ o naknadama koje se naplaćuju za korištenje određenih infrastruktura za teška teretna vozila u pogledu određenih odredbi o porezima na motorna vozila (COM(2017) 276 final – 2017/0115 (CNS))

188

2018/C 81/27

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Europa u pokretu – Program za socijalno pravedan prelazak na čistu, konkurentnu i povezanu mobilnost za sve(COM(2017) 283 final)

195

2018/C 81/28

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Koreje – poglavlje o trgovini i održivom razvoju

201

2018/C 81/29

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Razmjeni i zaštiti osobnih podataka u globaliziranom svijetu(COM(2017) 7 final)

209

2018/C 81/30

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1295/2013 o uspostavi programa Kreativna Europa (2014.–2020.) (COM(2017) 385 final – 2017/0163 (COD))

215

2018/C 81/31

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Ekonomskoj politici europodručja 2017. (dodatno mišljenje)

216


HR

 


I. Rezolucije, preporuke i mišljenja

MIŠLJENJA

Europski gospodarski i socijalni odbor

529. plenarno zasjedanje EGSO-a održano 18. i 19. listopada 2017.

2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/1


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Potencijalu malih obiteljskih i tradicionalnih poduzeća za poticanje razvoja i gospodarskog rasta u regijama”

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 081/01)

Izvjestitelj:

Dimitris DIMITRIADIS

Odluka Plenarne skupštine:

26.1.2017.

Pravni temelj:

Pravilo 29., stavak 2. Poslovnika

 

(samoinicijativno mišljenje)

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te gospodarsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

7.9.2017.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.10.2017.

Plenarno zasjedanje br.:

529

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

199/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO je u raznim mišljenjima dosljedno izražavao svoj pozitivan stav o politikama EU-a kojima je cilj podupiranje malih i srednjih poduzeća (MSP-ova) (1). Međutim, MSP-ovi iznimno su heterogena kategorija što znači da su potrebni posebni napori za primjereno obuhvaćanje različitih podskupina, a osobito malih obiteljskih i tradicionalnih poduzeća.

1.2.

Važnost ove podskupine leži u činjenici da ovakve vrste poduzeća osiguravaju veliku većinu radnih mjesta u regijama EU-a. Iako ponovno potvrđuje svoje ranije zaključke i podsjeća na preporuke iz prethodnih mišljenja (2), EGSO namjerava podrobnije razmotriti i analizirati izazove s kojima se suočavaju mala obiteljska i tradicionalna poduzeća. Time se želi pružiti mogućnost da se na konstruktivan način utječe na izradu politika kako na razini EU-a tako i na nacionalnoj i regionalnoj razini.

1.3.

EGSO potiče Europsku komisiju da razmotri načine podupiranja i promicanja malih obiteljskih i tradicionalnih poduzeća s obzirom na to da su ona ključni element za stvaranje novih djelatnosti i ostvarivanje prihoda u područjima s ograničenim resursima. Ona dodaju vrijednost u procesu regionalnog razvoja, posebno u manje razvijenim regijama, s obzirom na to da su duboko ukorijenjena u lokalno gospodarstvo u koje ulažu i u okviru kojeg održavaju zaposlenost.

1.4.

Odbor smatra da postoji velik potencijal za razvoj u mnogim regijama koje i dalje zaostaju te da bi se taj nedovoljno iskorišten potencijal mogao ostvariti putem lokalnih malih obiteljskih i tradicionalnih poduzeća. Taj izazov treba se odnositi ne samo na Europsku komisiju, već i na druge dionike koje bi trebalo intenzivno uključiti, a to podrazumijeva lokalne vlasti i lokalne posrednike poput poslovnih organizacija i financijskih institucija.

1.5.

EGSO poziva Komisiju da obrati pozornost na činjenicu da su se nedavni gospodarski i industrijski razvoj i trendovi negativno odrazili na mala obiteljska i tradicionalna poduzeća. Ona gube na konkurentnosti i suočavaju se sa sve većim poteškoćama pri obavljanju svojih djelatnosti.

1.6.

EGSO je zabrinut da potporni politički instrumenti nisu usmjereni na mala obiteljska i tradicionalna poduzeća i da nije izgledno da će ona od njih imati znatne koristi. Potpora MSP-ovima općenito je usmjerena na povećanje istraživanja i inovacija u MSP-ovima te na novoosnovana poduzeća. Bez dovođenja u pitanje ovih politika, EGSO želi naglasiti da će vrlo mali dio MSP-ova imati koristi od njih, a mala obiteljska i tradicionalna poduzeća obično nisu među njima. EGSO pozdravlja namjeru Komisije da revidira definiciju MSP-a, koju je potaknula Glavna uprava za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo i MSP-ove (GU GROW) te je privremeno zakazana za početak 2019 (3).

1.6.1.

Trenutačna definicija MSP-ova već je zastarjela i stoga Odbor smatra da bi planirana revizija bila od koristi za primjerenije razumijevanje prirode MSP-ova i osmišljavanje boljih politika u tom području. EGSO poziva Komisiju da procjenu o načinu primjene postojeće definicije pri provedbi mjera politike za MSP-ove uključi u postupak savjetovanja kako na razini EU-a tako i na nacionalnoj i regionalnoj razini, s posebnim naglaskom na mala obiteljska i tradicionalna poduzeća.

1.6.2.

EGSO vjeruje da bi revizija definicije u najmanju ruku trebala:

ukinuti „kriterij broja zaposlenika” (4) kao vodeći kriterij te MSP-ovima osigurati fleksibilnost da odaberu koji od tri kriterija žele ispuniti, služeći se najsuvremenijim pristupom utvrđenim u Direktivi 2013/34/EU (5);

provesti detaljnu analizu graničnih vrijednosti utvrđenih u članku 2. Preporuke i prema potrebi ih ažurirati, uključujući njihovo usklađivanje s onima utvrđenim u Direktivi 2013/34/EU;

ponovno procijeniti i revidirati ograničenja iz članka 3. Priloga Preporuci.

1.7.

EGSO smatra da je važno prepoznati mala obiteljska i tradicionalna poduzeća kao posebne podskupine s obzirom na to da obično trpe najteže posljedice tržišnih nedostataka. Stoga Odbor preporučuje osmišljavanje prilagođenih politika potpore koje su usmjerene na njih. Da bi riješile najvažnije probleme takve politike moraju biti usmjerene barem na sljedeće:

pomoć pri privlačenju i osposobljavanju radne snage;

osposobljavanje i prekvalifikaciju upravitelja ili vlasnika;

osiguravanje pristupa savjetodavnim i konzultantskim uslugama;

poboljšanje pristupa financiranju;

osiguravanje pristupa većoj količini informacija i boljeg osposobljavanja za osoblje u lokalnim udruženjima poslodavaca i lokalnim uredima banaka;

pružanje usluga jedinstvenih nacionalnih šaltera (one-window usluge);

preispitivanje lokalnih administrativnih opterećenja te onih na razini EU-a;

osiguravanje kvalitetnijeg pristupa informacijama o regulatornim zahtjevima, lokalnim poslovnim okruženjima i tržišnim prilikama.

2.   Mala obiteljska i tradicionalna poduzeća – pozadina i važnost

2.1.

Niz aktualnih industrijskih razvoja i trendova, kao što su digitalizacija, industrija 4.0, brzo promjenjivi poslovni modeli, globalizacija, ekonomija dijeljenja te inovativniji izvori konkurentnih prednosti trenutačno su u središtu pozornosti donošenja politika u EU-u. Istodobno je potrebno priznati da ljudi moraju moći živjeti u svim dijelovima Europe, među ostalim i u mnogim regijama koje industrija 4.0 vjerojatno neće brzo zahvatiti.

2.2.

Bez umanjivanja važnosti ovih novih trendova i pružajući podršku političkim naporima koji su uloženi u njihovo promicanje, nužno je podsjetiti na to da veliku većinu radnih mjesta u regijama EU-a trenutačno osiguravaju vrlo tradicionalni MSP-ovi (6) i mala obiteljska poduzeća (7), od kojih većina ima dugačku povijest i vlastite tradicije, iskustvo i brojne primjere uspješnosti iz prošlosti. Ova skupina poduzeća obično obuhvaća sljedeće podskupine:

mala, mikro i monopoduzeća;

vrlo tradicionalne MSP-ove, koji djeluju u povijesno i tradicionalno utvrđenim područjima;

MSP-ove u udaljenim područjima, kao što su mali gradovi, sela, planinska područja, otoci itd.;

mala obiteljska poduzeća;

obrte;

samozaposleni.

2.3.

Kako je EGSO prethodno naveo, mala obiteljska i tradicionalna poduzeća temelj su mnogih gospodarstava diljem svijeta te bilježe izrazito dinamičan razvoj. Ona igraju značajnu ulogu u lokalnom i regionalnom razvoju te posebnu, konstruktivnu ulogu u lokalnim zajednicama. Obiteljska poduzeća uspješnije odolijevaju teškim razdobljima recesije i stagnacije i obilježavaju ih jedinstvene upravljačke značajke s obzirom na to da je njihovim vlasnicima iskreno stalo do dugoročnih izgleda njihovih poduzeća, uglavnom zbog toga što su u pitanju njihov obiteljski imetak, ugled i budućnost. Njihovo se vodstvo obično iskazuje kroz neobičnu predanost stalnom razvoju poduzeća te podrazumijeva pažljivo njegovanje zajednice njihovih zaposlenika, kao i nastojanje da ostvare bliže odnose s potrošačima radi očuvanja poduzeća. EGSO je već ranije pozvao Komisiju da provede aktivnu strategiju za promicanje najboljih praksi u obiteljskim poduzećima među državama članicama (8).

2.4.

Posljednjih godina mnoga mala obiteljska i tradicionalna poduzeća suočena su sa sve većim teškoćama pri obavljanju svojih djelatnosti iz sljedećih razloga:

nisu dobro pripremljena za predviđanje poslovne okoline koja se brzo mijenja i prilagodbu njoj;

njihovi tradicionalni obrasci poslovanja više nisu konkurentni kao prije zbog promjenjivih poslovnih modela, odnosno digitalizacije, učinkovitijih načina vođenja poslovanja, razvoja novih tehnologija;

imaju ograničeni pristup resursima, primjerice u pogledu financiranja, informacija, ljudskog kapitala, potencijala za širenje tržišta itd.;

suočena su s organizacijskim ograničenjima, kao što je manjak vremena, kvalitete te vlasništva i uprave usmjerenih na budućnost te nesklonost promjenama ponašanja;

imaju malu sposobnost oblikovanja vanjskog okruženja i manju pregovaračku moć, ali su o njoj i manje ovisna (9).

2.5.

U EU-u ima tek nešto manje od 23 milijuna MSP-ova, s većim udjelom MSP-ova u ukupnom broju poduzeća u južnim zemljama EU-a (10). Ne samo da MSP-ovi predstavljaju 99,8 % ukupnog broja poduzeća u nefinancijskom poslovnom sektoru EU-a (11), već oni zapošljavaju gotovo 67 % ukupnog broja zaposlenika i stvaraju gotovo 58 % ukupne dodane vrijednosti u nefinancijskom poslovnom sektoru (12). Mikropoduzeća, uključujući ona sa samo jednom zaposlenom osobom, daleko su najviše zastupljena u smislu broja poduzeća.

3.   Smjernice i prioriteti politike na razini EU-a

3.1.

Uobičajena je praksa da je potpora MSP-ovima uglavnom usmjerena na povećanje istraživanja i inovacija u MSP-ovima i razvoj MSP-ova (13). Iako su sposobnost inovacije i globalnog poslovanja prepoznati kao dva pokretača razvoja, MSP-ovi uglavnom pokazuju slabost u pogledu oba (14). Pola od utvrđenih vrsta instrumenata tijekom posljednjeg razdoblja financiranja koriste se gotovo isključivo za inovacije. Riječ je o instrumentima koji podržavaju tehnološki i netehnološki razvoj, ekološke inovacije, osnivanje inovativnih poduzeća, podršku projektima istraživanja i razvoja te prijenos znanja i tehnologija.

3.2.

Tijekom razdoblja 2007. – 2013. (15), „Potpora EFRR-a MSP-ovima iznosila je približno 47,5 milijardi EUR (76,5 % od iznosa za potporu poduzećima i 16 % ukupnih dodijeljenih sredstava EFRR-a u tom razdoblju)”. Nadalje, od 18,5 milijuna poduzeća koja su koristila sredstava njih „oko 246 000 prepoznati su kao MSP-ovi”. Usporedba između broja korisnika i ukupnog broja poduzeća jasno pokazuje da je ovaj iznos nedovoljan te dokazuje da EU nije uspio pružiti potporu ovoj vrlo važnoj kategoriji poduzeća. Komisija se ne bavi ovim važnim pitanjem zbog manjka resursa i velikih razlika u značajkama tih poduzeća.

3.3.

Tijekom istog razdoblja primijenjen je relativno velik broj političkih instrumenata s visokim stupnjem promjenjivosti, u rasponu od 1 do 8 000 – 9 000 korisnika. Stvaranje instrumenata koji su primjenjivi na vrlo mali broj korisnika očito je neučinkovito. Stoga se nameće pitanje isplati li se osmišljavanje tako velikog broja instrumenata. Nadalje, njihova djelotvornost i učinkovitost moraju doći u pitanje kada se odvagnu ljudski i financijski resursi uključeni u njihovu izradu u odnosu na njihove učinke (ako ih je bilo). U isto vrijeme studije slučaja naglašavaju postupak samoodabira ili „blagog usmjeravanja” u kojem je određeni niz korisnika (općenito obilježen većom apsorpcijskom sposobnošću) odabran kroz samo oblikovanje predmetnog političkog instrumenta.

3.4.

U sveobuhvatnom pregledu (16) ukupno 670 instrumenata politika kroz 50 operativnih programa provedenih tijekom programskog razdoblja otkriveno je da je raspodjela među različitim politikama poprilično neuravnotežena. U njemu je prikazano da je manje od 30 % instrumenata politika usmjereno na potrebe tradicionalnih poduzeća. EGSO je već izrazio svoju potporu inovativnim i brzorastućim poduzećima (17). Međutim, EGSO istodobno izražava žaljenje zbog toga što su instrumenti politika neproporcionalno i prekomjerno usmjereni na inovacijske ciljeve MSP-ova jer mnoštvo MSP-ova u EU-u nema, a u bliskoj budućnosti i neće imati nikakav inovacijski potencijal niti im je on potreban za njihovu temeljnu djelatnost. Točno je da se inovativni projekti mogu razviti uz iznimno niske troškove te da mogu imati veliki potencijal rasta, ali ova vrsta rasta je očito iznimka, a ne norma za tradicionalna i obiteljska poduzeća koja posluju s potpuno drugačijom filozofijom. Određene inovacije moguće su i preporučljive, a nove generacije počinju ih uvoditi zahvaljujući svojim otvorenim stavovima. Međutim, inovacija je u većini slučajeva rascjepkana i nije dio temeljne djelatnosti ovih poduzeća (18).

3.5.

Mala obiteljska i tradicionalna poduzeća nisu u središtu pozornosti političkih instrumenata, na što ukazuje činjenica da je samo manji dio političkih instrumenata (samo 7 % ukupnog javnog doprinosa) usmjeren na MSP-ove koji djeluju u određenim sektorima, od kojih je najčešći turizam. Na to ukazuje i podatak da oko 54 % MSP-ova korisnika dolazi iz proizvodnog i IKT sektora (10 %), a samo njih 16 % iz sektora maloprodaje i veleprodaje i 6 % iz djelatnosti pružanja usluga smještaja te pripreme i posluživanja hrane, koji se smatraju tradicionalnim sektorima. To dodatno otežava činjenica da je tijekom posljednjeg programskog razdoblja potpora MSP-ovima bila strukturirana u svjetlu duboke gospodarske krize, vodeći računa o potrebi premještanja resursa iz inovacija u općenitiji rast.

3.6.

Istodobno, podaci za razdoblje od pet godina nakon krize 2008. godine pokazuju da se broj MSP-ova povećao dok su se dodana vrijednost i broj zaposlenika smanjili (19). Takva statistika upućuje na to da je tijekom tog razdoblja „poduzetništvo iz nužnosti” prevladavalo nad „poduzetništvom iz poslovne prilike”. Ljudi su se očigledno pokušavali izvući iz krize i poduzeća su pokušavala preživjeti, ali potpora nije bila ni dostatna ni prikladna (20).

3.7.

U mnogim nedavnim studijama izneseni su jasni dokazi da postoje znatne razlike između potreba MSP-ova u sjevernoj i južnoj Europi, s važnim razlikama na nacionalnoj razini. To je stajalište u cijelosti potvrđeno i u Komisijinom Godišnjem izvješću o europskim MSP-ovima za 2014./2015., prema kojemu je najniže rezultate ostvarila skupina zemalja uglavnom iz južne Europe. Razina uspješnosti projekata u tim je zemljama izrazito niska, među ostalim i u dijelu programa Obzor 2020. koji se odnosi na MSP-ove.

3.8.

Činjenica da su politike promicanja većinom oblikovane na temelju veličine poduzeća koja će se podupirati, a ne na temelju još važnijih značajki koje imaju veći učinak na njihovo poslovanje, predstavlja još jedan ozbiljan izazov za učinkovitu potporu malim obiteljskim i tradicionalnim poduzećima. Ovaj pristup je možda zastario te je preširoko usmjeren i ne uzima u obzir različite potrebe različitih skupina poput malih obiteljskih i tradicionalnih poduzeća. EGSO je stoga u svojim mišljenjima neprestano naglašavao potrebu za bolje usmjerenim i preciznije definiranim politikama promicanja MSP-ova u Europi, kao i potrebu za revidiranjem definicije MSP-ova kako bi bolje odražavala njihovu raznolikost (21).

3.9.

EGSO izražava zabrinutost zbog činjenice da je dosad zabilježen učinak (22) samo manjeg dijela potpora iz EFRR-a, kojim se dokazuje stvaran učinak na gospodarstvo. Time se u pitanje dovodi stvarni učinak sredstava uloženih za potporu MSP-ova, a EGSO insistira na provedbi prave procjene učinka, uključujući analizu potpora dodijeljenih malim obiteljskim i tradicionalnim poduzećima.

3.10.

EFRR ne predstavlja jedini izvor potpore za mala obiteljska i tradicionalna poduzeća. Ostali izvori poput Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) (23), Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EAFRD) (24) ili Europskog socijalnog fonda (ESF) (25), koji se mogu koristiti zasebno ili putem teritorijalnih instrumenata (lokalni razvoj koji vodi zajednica (CLLD)) i integriranih teritorijalnih ulaganja, također pružaju potporu za mala i srednja poduzeća. Međutim, oni nisu usmjereni na mala obiteljska i tradicionalna poduzeća i vrlo mali dio sredstava namijenjen je tim poduzećima. Predstavnici tih poduzeća smatraju da njihove potrebe nisu dobro shvaćene ili propisno zadovoljene.

3.10.1.

To se može objasniti činjenicom da su pri oblikovanju instrumenata političke potpore tvorci politika i uprave na razini EU-a, kao i na nacionalnoj i lokalnoj razini na određen način bili suviše kruti i nisu uvažili stajališta poslovnih i socijalnih partnera u cilju razumijevanja stvarnih potreba malih i vrlo malih poduzeća.

3.10.2.

Naravno, krivnju za to ne trebaju snositi samo uprave, već i posredničke organizacije koje nisu učinkovito prenijele stvarne potrebe MSP-ova. Dobar primjer za ovo je to što se čini da MSP-ovi pokazuju izrazitu sklonost bespovratnim sredstvima za poduzeća, što je u suprotnosti sa sve većim naglaskom koji se u političkim raspravama stavlja na financiranje dioničkim kapitalom, povratna sredstva i neizravnu financijsku potporu.

3.10.3.

Partnerstva između poduzeća i centara za istraživanje te korištenje posrednika za pružanje pomoći MSP-ovima također se čine manje razvijenima od onog što je bilo predviđeno unatoč velikoj pozornosti koju ove teme privlače. Ova neusklađenost mogla bi se djelomično objasniti krizom, iako su se tijekom gospodarske recesije tvorci politika mogli odlučiti za tradicionalnije instrumente politike kako bi sačuvali lokalno gospodarstvo u presudnom trenutku.

3.10.4

.Mogućnost korištenja raznih posebnih financijskih instrumenata gotovo je nedostižna za mala obiteljska i tradicionalna poduzeća zbog poteškoća pri njihovoj primjeni i nedostatka iskustva i znanja.

4.   Heterogenost MSP-ova pitanje je koje treba riješiti

4.1.

Mala poduzeća obično imaju niži izvoz kao postotak prihoda, u usporedbi sa srednjim i velikim poduzećima što upućuje na odnos između veličine poduzeća i izvoznih mogućnosti.

4.2.

Pristup financiranju predstavlja ozbiljan problem za MSP-ove i novoosnovana poduzeća. EGSO u informativnom izvješću skreće pozornost na to da nedovoljna raspoloživost financijskih sredstava od 2008. godine ograničava ulagačke aktivnosti MSP-ova (26). Iako se situacija u posljednje vrijeme popravila, napredak je manji što je poduzeće manje, a to ponovno upućuje na važnost veličine u oblikovanju potreba i uspješnosti poduzeća. Nadalje, MSP-ovi se uglavnom oslanjanju na bankovne zajmove za financiranje, ali bankarski sustav nije dobro prilagođen MSP-ovima, posebno malim obiteljskim i tradicionalnim poduzećima.

4.3.

Financijska podrška u posljednje je vrijeme uglavnom usmjerena na novoosnovana poduzeća, koja predstavljaju vrlo mali udio MSP-ova u EU-u, ali još uvijek nije prikladno riješena hitna potreba za kapitalom za financiranje rastućih poduzeća, kao ni potreba velike većine tradicionalnih poduzeća za financiranjem samo njihovih redovitih djelatnosti koje su pretrpjele posljedice nedavne krize. Postoje izvješća o bankarskim pogreškama kojima su ugašena neka mala poduzeća samo zbog jednostavnih problema s novčanim tokom.

4.4.

Pristup informacijama i novim tržištima predstavlja još jednu od ozbiljnih poteškoća s kojima se suočavaju MSP-ovi, za razliku od velikih poduzeća. Njima je također teže zaposliti i zadržati visoko kvalificirane radnike te ispuniti sve veće regulatorne i birokratske zahtjeve. Ova nepovoljna situacija još je teža za MSP-ove u manje razvijenim regijama EU-a, koji se suočavaju s nedostatkom prilika za suradnju s velikim poduzećima kao dio njihovih lanaca vrijednosti i prilika da postanu dio konkurentnih klastera, nedovoljnim osiguravanjem javnih dobara, ograničenim pristupom opremi i potpornim institucijama i često sve manjim brojem potrošača. Svi ovi čimbenici mogu dovesti do većih troškova plasiranja njihove robe na tržište.

4.5.

Stoga za tradicionalne MSP-ove i one iz manje razvijenih dijelova EU-a, od ključne važnosti nisu politički instrumenti usmjereni na promicanje inovacija, pristup novim tržištima, internalizaciju, pristup tržištima kapitala itd., već instrumenti koji im pomažu da poboljšaju i unaprijede svoje temeljne djelatnosti, poput onih koji olakšavaju pristup zajedničkom bankarskom financiranju, informacijama, kvalificiranoj radnoj snazi i izravnim poslovnim prilikama (poboljšanje svakodnevnog trgovanja). U slučaju tih poduzeća, nema smisla niti kratkoročno poticati promjene ponašanja jer je prvo nužno promijeniti cjelokupni kontekst u kojem djeluju.

4.6.

Dok u nekim zemljama poslovni inkubatori nesmetano funkcioniraju, u drugima su njihovi pozitivni učinci poprilično ograničeni. Ključni čimbenik uspjeha je kultura dijeljenja organizacijskih resursa i mreže podrške, koje u manje razvijenim regijama EU-a u pravilu nisu dobro razvijene.

4.7.

Sve veća važnost proizvodnje za koju je potreban visok stupanj znanja kao komparativna prednost dodatno naglašava heterogenost MSP-ova te diskriminira brzorastuće MSP-ove od drugih MSP-ova, čiji je razvoj otežan preprekama tradicionalno povezanim s njihovom malom veličinom, lokacijom i bazom potrošača.

4.8.

EGSO poziva Komisiju da usvoji pristup „počnimo od malih” i posebnu pozornost posveti malim obiteljskim i tradicionalnim poduzećima pri oblikovanju političkih instrumenata.

4.9.

U Europi je prije 30 ili 40 godina bilo mnogo regija koje zaostaju, odnosno regija koje su geografski ili funkcionalno udaljene od pokretača gospodarskog rasta. Neke od njih danas su uspješne zahvaljujući otvorenim, odgovornim i nekorumpiranim lokalnim vladama, učinkovitom djelovanju poslovnih organizacija i uspostavi funkcionalnih lokalnih poslovnih mreža.

5.   Izazovi i načini njihovog rješavanja radi boljeg promicanja razvoja malih obiteljskih i tradicionalnih poduzeća

5.1.

Pristup financiranju predstavlja ozbiljan problem. U usporedbi s velikim poduzećima, mala obiteljska i tradicionalna poduzeća pokazuju veća odstupanja u profitabilnosti, opstanku i rastu, što je uzrok konkretnih problema s kojima se suočavaju u pogledu financiranja. MSP-ovi općenito se češće susreću s plaćanjem većih kamatnih stopa, kao i sa smanjenjem kreditne aktivnosti zbog nedostatka kolaterala. Poteškoće u financiranju znatno se razlikuju između poduzeća sporijeg i poduzeća bržeg rasta.

5.2.

Širenje fondova rizičnog kapitala, tržišta privatnog vlasničkog kapitala, uključujući neslužbena tržišta i poslovne anđele, skupno financiranje i općenito razvoj unije tržišta kapitala poboljšalo je pristup rizičnom kapitalu za određene kategorije MSP-ova, ali mala obiteljska i tradicionalna poduzeća od tih trendova vjerojatno neće imati veće koristi te će pretežno ostati ovisna o tradicionalnim bankovnim zajmovima. Čak i u slučaju inovativnih društava, novoosnovanih i srednjih poduzeća, ovi instrumenti nisu uvijek jednostavni za korištenje te i dalje postoje znatne razlike među zemljama zbog razine razvijenosti lokalnih tržišta kapitala i manjka odgovarajućeg zakonodavstva.

5.3.

Pozdravlja se politika Komisije za olakšavanje pristupa financiranju kroz jamstva. Međutim, čini se da odabrani program stvara poremećaje na tržištu jamstava, a u konačnici i nenamjerne posljedice na djelovanje jamstvenih institucija. Postoje empirijski dokazi (primjer Španjolske) koji ukazuju na to da komercijalne banke postojećim zajmoprimcima izričito preporučuju da zatraže jamstvo – koje bi im EU izravno izdavao u obliku izravnog jamstva – kako bi banka mogla pokriti trenutačne rizike kroz jamstvo, bez potrebe za povećanjem klase rizika. „MSP-ovi u nepovoljnom položaju” (tj. oni koji imaju poteškoća pri dobivanju zajmova) su izostavljeni. Veća raspodjela javnih sredstava, usmjerena kroz protujamstva, povećat će učinkovitost korištenja javnih sredstava i stvoriti veći učinak financijske poluge na tržištu i u širem gospodarstvu.

5.4.

Regulatorna opterećenja na europskoj i lokalnoj razini i dalje su najveća prepreka za mala obiteljska i tradicionalna poduzeća koja su obično slabo pripremljena za rješavanje problema koji proizlaze iz prekomjerne regulative. Stoga im treba olakšati pristup informacijama o propisima i pružiti informacije o tehničkim i ekološkim standardima. Tvorci politika moraju osigurati da postupci usklađivanja ne budu nepotrebno skupi, složeni ili dugotrajni. Osim toga, odgovarajuća lokalna poslovna udruženja trebala bi provoditi sustavni i pažljivi nadzor novih propisa i njihove provedbe.

5.5.

Pristup kvalitetnijim informacijama potreban je, i to ne samo u smislu regulatornih zahtjeva. Informacije o lokalnim poslovnim okruženjima i tržišnim prilikama na regionalnoj razini također su od ključne važnosti za tradicionalna i obiteljska poduzeća. Moderne tehnologije posjeduju velik potencijal za premošćivanje informacijskog jaza ako su oblikovane na način pristupačan korisniku. Bilo bi veoma korisno pokrenuti sustav „jedinstvene kontaktne točke” u kojem bi sve potrebne informacije koje utječu na strategije i odluke poduzeća bile dostupne na jednom mjestu, kao što je to već slučaj u pojedinim zemljama. Mjerama za poticanje informacijskih mreža treba nastojati prilagoditi baze podataka i izbjegavati preopterećenost velikim količinama informacijama.

5.6.

Nedavne mjere za olakšavanje pristupa tržištima prvenstveno su bile usmjerene na međunarodna tržišta. Politikom u ovom području nastoji se riješiti nedostatke s kojima su suočeni MSP-ovi radi nedovoljnog pristupa ljudskim resursima, vanjskim tržištima i tehnologiji. No, kako je prethodno objašnjeno, za mala tradicionalna i obiteljska poduzeća to često nije od velike važnosti. Stoga bi napore trebalo usmjeriti na bolju koordinaciju između organizatora trgovinskih misija na regionalnoj razini, kao i na osiguravanje veće potpore pri pronalaženju pouzdanih poslovnih partnera. Druga mogućnost u istom području bila bi pojačati napore za povećanje udjela vladinih ugovora koje mala poduzeća ostvaruju u okviru javne nabave.

5.7.

Vrlo konkretan problem s kojim su u posljednje vrijeme suočena mala tradicionalna i obiteljska poduzeća odnosi se na pristup kvalificiranoj radnoj snazi. U udaljenim područjima i u mnogim regijama sa sporijim razvojem pogoršava se demografska slika i shodno tome u mnogim mjestima postoji znatan nedostatak kvalificirane radne snage. Stoga poduzećima treba pomoć pri prepoznavanju i privlačenju ljudskih resursa kao i u njihovom osposobljavanju. Programi osposobljavanja trebali bi biti prilagođeni te se provoditi izvan sezone. Također bi trebao postojati sustav redovite ponude tih programa, s obzirom na to da bi se mala poduzeća mogla suočavati s visokim stopama otkaza.

5.8.

U obiteljskim je poduzećima uobičajeno da u njima rade djeca iz te ili neke druge obitelji. To je tradicionalno i dobro je za poslovanje jer omogućava nesmetani prijenos poduzeća s jedne generacije na drugu ili upoznavanje s budućim radom. U tim bi slučajevima upravitelji/vlasnici trebali uvijek imati na umu da radni uvjeti moraju biti u skladu s Konvencijom br. 182 MOR-a i Konvencijom br. 138 MOR-a o dječjem radu.

5.9.

Osposobljavanje je potrebno, ali ne samo za zaposlenike malih obiteljskih i tradicionalnih poduzeća. U ruralnim i udaljenim područjima, zaposlenici banaka i udruženja poslodavaca često nemaju nikakvo znanje o različitim programima i mogućnostima koje pruža Europska komisija te o potrebnim dokumentima i povezanim postupcima. Ova mreža posrednika iznimno je važna u smislu učinkovitosti potpore za mala obiteljska i tradicionalna poduzeća. Potrebno je promicati programe informiranja i razmjenu najboljih praksi među tim posrednicima Također bi trebalo organizirati jedinstvenu kontaktnu točku za sve vrste financiranja i programa.

5.10.

Važna mjera politike trebala bi biti povećanje „kvalitete” upravitelja/vlasnika malih obiteljskih i tradicionalnih poduzeća s obzirom na to da je u takvim poduzećima sve izravno povezano s tim čimbenikom. To se može provesti bilo kroz poticanje osposobljavanja i/ili osiguravanjem jednostavnog pristupa savjetodavnim i konzultantskim uslugama. Trebalo bi poticati cjeloživotno učenje, a obrazovni alati na internetu povezani s područjima kao što je poslovno planiranje, proizvodne norme, zakonodavstvo o zaštiti potrošača ili drugi propisi mogli bi biti korak u pravom smjeru.

5.11.

Još jedna od mjera mogla bi se odnositi na poticanje malih obiteljskih i tradicionalnih poduzeća da ponovno ulažu svoje prihode. Ako ih se na to potiče, ona će postati stabilnija, manje ovisna o bankovnim zajmovima i manje podložna krizi.

5.12.

Bilo bi vrlo korisno sažeti najbolje prakse iz različitih zemalja u sektorima s velikom zastupljenošću malih obiteljskih i tradicionalnih poduzeća kao što su turizam, poljoprivreda, ribarstvo i sl. te ih predstaviti državama članicama.

Bruxelles, 18. listopada 2017.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  Vidjeti mišljenja EGSO-a: „Mjere politika za MSP-ove”, SL C 27 od 3.2.2009., str. 7; „Međunarodna javna nabava”, SL C 224 od 30.8.2008., str. 32.; „Akt o malom poduzetništvu”,SL C 182 od 4.8.2009., str. 30.; „OTC izvedenice, središnja druga ugovorna strana i trgovinski repozitorij”, SL C 54 od 19.2.2011., str. 44.; i „Pristup malih i srednjih poduzeća financiranju” (EESC-2014-06006-00-00-RI-TRA).

(2)  Vidjeti mišljenja EGSO-a: „Obiteljska poduzeća”SL C 13 od 15.1.2016., str. 8. „Revizija Akta o malom poduzetništvu”SL C 376 od 22.12.2011., str. 51., „Različiti oblici poduzeća”SL C 318, 23.12.2009., str. 22.

(3)  Početna procjena učinka (2017)2868537 od 8. lipnja 2017..

(4)  Članak 4. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ.

(5)  Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013.

(6)  Mala tradicionalna poduzeća su ona koja su zadržala isti poslovni model tijekom dugog vremenskog razdoblja služeći relativno malim zajednicama, tj. mali restorani i kafići, nezavisne benzinske postaje, pekarnice, obiteljski hoteli, mala poduzeća za prijevoz i trgovinu itd.

(7)  Ne postoji jedinstvena definicija obiteljskog poduzeća, već postoji nekoliko radnih definicija koje su se razvile tijekom godina. One naglašavaju činjenicu da su obiteljska poduzeća ona u kojima obitelj nadzire poslovanje u velikoj mjeri kroz sudjelovanje u vlasništvu i upravljačke pozicije. (Sciascia i Mazzola, „Pregled obiteljskih poduzeća”, svezak 21, 4. izdanje, 2008.) Obiteljska poduzeća ukupno predstavljaju 85 % svih poduzeća u zemljama OECD-a. Neka od njih su vrlo velika društva, ali je ovo mišljenje usmjereno na mala obiteljska poduzeća.

(8)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Obiteljska poduzeća”SL C 13 od 15.1.2016., str. 8.

(9)  Razne studije (npr. Europski parlament, 2011.; CSES, 2012.; EC 2008.; OECD, 1998.).

(10)  Preporukom Komisije 2003/361/EZ utvrđena je definicija MSP-ova te su oni dalje klasificirani u tri kategorije: mikro, mala i srednja poduzeća, ovisno o broju osoba koje zapošljavaju i ostvarenom prometu. Glavni statistički izvori ne pružaju podatke o poduzećima koja su definirana kao MSP-ovi radi stroge primjene prethodno navedene definicije MSP-ova. Dostupni podaci utemeljeni su na kriteriju broja zaposlenika. Shodno tome, statistika o kojoj se izvješćuje u ovom mišljenju utemeljena je na ovoj definiciji. Treba napomenuti da, iako uključivanje kriterija prometa i/ili ukupne imovine ne bi trebalo znatno utjecati na statistiku, primjena pravila u vezi s autonomijom poduzeća mogla bi imati znatan utjecaj na rezultate; studija provedena u Njemačkoj pokazala je da je primjena ovog pravila smanjila ukupan broj MSP-ova za 9 % (CSES, 2012.).

(11)  Nefinancijski poslovni sektor obuhvaća sve sektore gospodarstava EU28 ili država članica, osim financijskih usluga, javne uprave, obrazovanja, zdravstva, umjetnosti i kulture, poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.

(12)  Godišnje izvješće o europskim MSP-ovima za 2014./2015., Europska komisija, listopad 2013.

(13)  Završno izvješće 2, Ex post evaluacija programa kohezijske politike 2007. – 2013., s naglaskom na Europski fond za regionalni razvoj i Kohezijski fond (KF), Ugovor:2014CE16BAT002, http://ec.europa.eu/regional_policy/en/policy/evaluations/ec/2007-2013/.

(14)  Potpora MSP-ovima – Poticanje istraživanja i inovacija u MSP-ovima i razvoj MSP-ova, radni paket 2., Prvo privremeno izvješće, svezak I.: Objedinjeno izvješće, Ex post evaluacija programa kohezijske politike 2007. – 2013, s naglaskom na Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijski fond, Ugovor: 2014CE16BAT002, srpanj 2015.

(15)  Isti izvor kao i za bilješku 13.

(16)  Isti izvor kao i za bilješku 14.

(17)  Vidjeti samoinicijativno mišljenje EGSO-a „Promicanje inovativnih poduzeća brzog rasta”, SL C 75, 10.3.2017., str. 6.

(18)  Dobar je primjer ruralni turizam koji danas ovisi o digitalnim platformama za plasiranje na tržište.

(19)  Europska komisija, Skup podataka iz Revizije uspješnosti MSP-ova (izdanje 2014.).

(20)  „Poduzetnik iz nužnosti” je osoba koja je postala poduzetnik jer nije imala bolji izbor. „Poduzetnik iz poslovne prilike” je osoba koja je aktivno odabrala osnovati novo poduzeće na temelju procjene o postojanju neiskorištene ili nedovoljno iskorištene poslovne prilike. Dokazano je da je učinak poduzetništva iz nužnosti u usporedbi s onim iz poslovne prilike znatno različit u pogledu gospodarskog rasta. Poduzetništvo iz nužnosti općenito ne utječe na gospodarski rast dok poduzetništvo iz poslovne prilike ima pozitivan i značajan učinak.

(21)  SL C 383, 17.11.2015., str. 64.

(22)  Prema podacima dostupnim iz sustava praćenja i dodatnih izvora (npr. ad hoc evaluacije), za samo 12 % političkih instrumenata postoje čvrsti dokazi u pogledu njihovih pozitivnih postignuća. Politički instrumenti koji se mogu ocijeniti kao neučinkoviti predstavljaju i do 5 % od ukupnog broja.

(23)  https://ec.europa.eu/fisheries/cfp/emff_en

(24)  https://ec.europa.eu/agriculture/cap-funding_hr

(25)  http://ec.europa.eu/esf/home.jsp?langId=hr

(26)  Informativno izvješće EGSO-a Pristup financiranju za MSP-ove i srednje kapitalizirana poduzeća za razdoblje 2014. – 2020.: prilike i izazovi


2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/9


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Financiranje organizacija civilnog društva sredstvima EU-a”

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 081/02)

Izvjestitelj:

Jean-Marc ROIRANT

Pravni temelj:

pravilo 29. stavak 2. Poslovnika

 

 

Odluka Plenarne skupštine:

30.3.2017.

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

27.9.2017.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

19.10.2017.

Plenarno zasjedanje br.:

529

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

188/15/10

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Organizacije civilnog društva igraju ključnu ulogu u promicanju aktivnog građanstva u Europi. Za participativnu demokraciju potrebna su posrednička tijela koja bi uključila građane i promicala njihove stavove u svim vrstama građanskog prostora. Postojanje snažnog, neovisnog i raznolikog civilnog društva ovisi o odgovarajućim javnim financijama.

1.2.

Osim većih poteškoća pri pristupu javnim sredstvima, smanjivanje građanskog prostora koje je vidljivo u određenim državama EU-a izrazito je opasno za funkcioniranje organizacija civilnog društva i europsku demokraciju.

1.3.

EGSO smatra da na europskoj i nacionalnoj razini treba uvesti politički i zakonodavni okvir za poticanje razvoja europskog civilnog društva, koje će djelovati u okviru vrijednosti koje su odraz temeljnih prava.

1.4.

Europske institucije mogle bi se zauzeti za istinski europski civilni dijalog, kao što su određene države članice to napravile na nacionalnoj razini putem „povelja o uzajamnom sudjelovanju” ili „sporazuma”. Treba ponovno pokrenuti rasprave o statusu europskog udruženja kao i o europskom statutu zaklada te osigurati primjenu članka 11. UEU-a o strukturiranom dijalogu s civilnim društvom.

1.5.

EU bi trebao poticati države članice da zadrže ili razviju porezne poticaje za privatne donacije i da namijene dio svojih poreznih dohodaka organizacijama civilnog društva. EU bi koordiniranjem zakonodavstava i poreznih postupaka također trebao ukloniti prepreke za prekogranične donacije te ulagati u razvoj filantropije u EU-u.

1.6.

Europske institucije morale bi osigurati promicanje pozitivne slike organizacija civilnog društva i pobrinuti se da zaštite njihovu neovisnost, osobito jačanjem njihove sposobnosti djelovanja i angažiranosti u društvenoj inovaciji i građanskom sudjelovanju.

1.7.

EU se zalaže za strategiju kojom bi se olakšao razvoj snažnog i neovisnog civilnog društva u Europi i za uspostavljanje europskog posrednika za slobode građanskog prostora, kojeg bi nevladine organizacije obavještavale o incidentima povezanima s uznemiravanjem ili ograničavanjem njihova djelovanja.

1.8.

Kada je riječ o budućem višegodišnjem financijskom okviru, EGSO poziva proračunska tijela da razmotre povećanje potpore organizacijama civilnog društva, osobito putem subvencija za poslovanje i višegodišnjih financijskih sredstava.

1.9.

EGSO poziva Komisiju da predloži uspostavljanje europskog fonda za demokraciju, vrijednosti i ljudska prava u Uniji (1) koji će raspolagati ambicioznim proračunskim okvirom izravno namijenjenim organizacijama civilnog društva u Europi i kojim će se, poput Europske zaklade za demokraciju (2), upravljati neovisno, uz sudjelovanje predstavnika EGSO-a.

1.10.

EGSO u cilju poticanja participativne demokracije smatra da bi program „Europa za građane” trebao raspolagati proračunom od 500 milijuna EUR unutar sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira, u skladu s prijedlogom Europskog parlamenta (3). Slično tomu, potrebno je povećati aktivnosti programa Erasmus+ usmjerene na civilno društvo.

1.11.

EGSO poziva Komisiju da prati provedbu Kodeksa ponašanja za partnerstvo s civilnim društvom u okviru strukturnih fondova. Komisija bi također trebala pozvati nacionalne i regionalne vlasti da koriste odredbe za tehničku pomoć, kojima bi se potaknula izgradnja kapaciteta za organizacije civilnog društva.

1.12.

EGSO se zalaže za temeljitiju raspravu o tome kako osigurati veće sudjelovanje organizacija civilnog društva u istraživačkim programima jačanjem odnosa između istraživača i civilnog društva te predlaže novi potprogram o sudjelovanju građana i demokraciji u okviru stupa društvenih izazova u sklopu budućeg okvirnog istraživačkog programa.

1.13.

Ciljevi održivog razvoja i prioriteti rodne ravnopravnosti trebali bi biti uključeni u budući VFO.

1.14.

EU bi trebao zadržati i dodatno ojačati svoj vodeći položaj donatora na području humanitarne pomoći i međunarodne suradnje te proaktivno promicati punopravno civilno društvo.

1.15.

EGSO također pozdravlja prijedlog koji je iznijela Komisija u svojem prijedlogu revizije financijske uredbe da se vrijeme provedeno na dobrovoljnom radu uzme u obzir kao prihvatljivi trošak (izravan odgovor na mišljenje EGSO-a „Statistički alati za mjerenje volontiranja” (4)) te da se pojednostavi prihvaćanje doprinosa u naravi kao oblika sufinanciranja. Također pozdravlja izvješće Europskog parlamenta u kojem se zalaže za pojednostavnjenje u nadziranju fondova, poput međusobnog oslanjanja na ocjene i revizije, brži odgovor kandidatima i potpisivanje ugovora i plaćanje. EGSO poziva institucije EU-a da se usuglase o predloženom tekstu koji će omogućiti objektivno vrednovanje vremena provedenog na dobrovoljnom radu.

1.16.

Jačanje civilnog društva također znači bolji pristup financijskim sredstvima za najmanje organizacije te za najugroženije skupine društva. Europska bi komisija u tom kontekstu trebala osmisliti razne oblike financiranja te još više pojednostaviti administrativne formalnosti, uz pružanje obuke i smjernica za primjenu ugovora i financijskih obveza te osiguravanje dosljednog tumačenja Uredbe o financijskim pravilima od strane njezinih službi.

1.17.

EGSO poziva Europsku komisiju da ažurno reagira poduzimanjem odgovarajućih mjera, uključujući postupke zbog povrede protiv država članica u slučajevima kada nacionalne upravne ili pravne odredbe nacionalnim organizacijama civilnog društva ograničavaju pristup europskim fondovima, a posebice u slučajevima u kojima im se nameću uvjeti financiranja koji ograničavaju njihove aktivnosti zagovaranja.

2.   Uvod

2.1

EGSO je u brojnim mišljenjima razmotrio pitanja civilnog dijaloga i participativne demokracije, definiciju tih pojmova, reprezentativnost različitih dionika i mjere koje se trebaju provoditi na europskoj razini. EGSO posebice ističe da je primjena članka 11. UEU-a (5) bila presudna za EU u njegovim naporima za ostvarivanje demokratske legitimnosti u očima njegovog stanovništva.

2.2.

Međutim, način na koji financiranje može doprinijeti unapređenju aktivnog građanstva i participativne demokracije nije bio tema zasebnog mišljenja.

2.3.

Treba što prije analizirati raspodjelu i učinkovitost financijskih sredstava Europske unije u tom smislu dok se institucije EU-a spremaju raspravljati o prijedlogu višegodišnjeg financijskog okvira nakon 2020. i u situaciji su da donesu odluku o reviziji financijske uredbe.

2.4.

Pitanja financiranja također su povezana s priznavanjem uloge i statusa svojstvenih različitim dionicima europskog civilnog dijaloga. EGSO se već mnogo puta izjasnio da je potreban status europskog udruženja (6).

2.5.

U okviru ovog mišljenja „organizacijama civilnog društva” smatraju se nevladine neprofitne organizacije koje ne ovise o javnim institucijama i komercijalnim interesima, a čije djelovanje doprinosi ciljevima Povelje o temeljnim pravima, kao što su društvena uključenost, aktivno sudjelovanje građana, održivi razvoj u svim oblicima, obrazovanje, zdravlje, zapošljavanje, prava potrošača, pomoć migrantima i izbjeglicama i temeljna prava (7).

3.   Uloga organizacija civilnog društva

3.1.

Angažirano, pluralističko i neovisno civilno društvo ima glavnu ulogu u promicanju aktivnog sudjelovanja građana u demokratskom postupku i u upravljanju i transparentnosti na razini EU-a i nacionalnoj razini. Ono također može doprinijeti učinkovitijim i pravednijim politikama i pogodovati održivom razvoju i uključivom rastu (8). Budući da su u mogućnosti „doprijeti do najosjetljivijih i najugroženijih skupina stanovništva i omogućiti onima koji ne čine dovoljno da se čuje njihov glas […]”, organizacije civilnog društva omogućuju pojačano sudjelovanje i doprinose definiranju europskih politika (9).

3.2.

Osim građanskih i socijalnih funkcija, neke organizacije civilnog društva djeluju u takozvanom sektoru socijalnog i solidarnog gospodarstva, a nije zanemariv niti njihov doprinos stvaranju radnih mjesta.

3.3.

Organizacije civilnog društva posebne su po tome što oko raznih projekata većinom okupljaju angažirane dobrovoljce i zaposlenike. Treba osigurati povoljno okruženje za dobrovoljni rad osmišljen kao izraz građanskog sudjelovanja kojim se jačaju zajedničke europske vrijednosti poput solidarnosti i socijalne kohezije (10).

3.4.

Stvarnoj participativnoj demokraciji potrebna su tijela koja djeluju kao posrednici (sindikati, organizacije poslodavaca i MSP-ova, nevladine organizacije i drugi neprofitni dionici) kako bi se uključila javnost i kako bi se pogodovalo podizanju svijesti građana i građanskog društva i izgradnji pravednije, solidarnije i uključivije Europe. Postojanje snažnog i raznolikog organiziranog civilnog društva temelji se na postojanju odgovarajućih javnih financija i okvira koji olakšava pristup raznim oblicima privatnog financiranja.

4.   Različiti oblici financiranja

4.1.

Na razini Europske unije postoje brojni programi u različitim sektorima (obrazovanje, kultura, socijalna pitanja, građanstvo, okoliš, temeljna prava, istraživanje, međunarodna suradnja, humanitarna pomoć, zdravlje itd.) koji obuhvaćaju posebne ciljeve kada je riječ o sudjelovanju civilnog društva, osobito u obliku projekata. Institucije su također razvile potpore poslovanju, osobito kako bi se pogodovalo umrežavanju nacionalnih organizacija koje sudjeluju u različitim sektorima i društvenim pitanjima. Te financijske potpore tako doprinose stvaranju „europskog javnog mišljenja”.

4.2.

Kada je riječ o proširenju vanjskih europskih politika, osobito o međunarodnoj suradnji i humanitarnoj pomoći, EU je razvio proaktivnu politiku koja pogoduje razvoju civilnog društva, osobito putem posebnih mjera. Osim toga, EU je jedan od velikih svjetskih doprinositelja na području potpore za razvoj i humanitarne pomoći, a europski građani u velikoj mjeri podupiru takav pristup (11).

4.3.

Međutim, kada je riječ o unutarnjoj politici, veza između EU-a i organizacija civilnog društva (osobito u okviru članka 11. UEU-a) nije se ocjenjivala od 2000. godine, kada je u okviru administrativne reforme objavljen početni dokument Komisije za raspravu, u kojem se ističe potreba za održavanjem visoke razine javnih sredstava za ulogu nevladinih organizacija, ujednačenim pristupom unutar službi Komisije i poboljšanjem upravljanja sredstvima.

4.4.

Financiranje organizacija civilnog društva uglavnom se odnosi na područje humanitarne pomoći i međunarodne suradnje. Prema podacima iz 2015., 1,2 milijardi eura dodijeljeno je financiranju nevladinih organizacija (približno 15 % iz stavka „Europa u svijetu”) (12), dok je financiranje organizacija civilnog društva u drugim područjima bilo/ostalo prilično ograničeno: 0,08 % za stavak „održivi razvoj: prirodni resursi”, 2,5 % za stavak „Sigurnost i građani” i manje od 0,009 % za stavak „pametni i uključivi razvoj”. Stoga što prije treba provesti procjenu ovih iznosa, ali i učinkovitosti predviđenih mjera.

5.   Dostupnost javnih sredstava i smanjivanje građanskog prostora

5.1.

Najnovija ispitivanja i istraživanja, kao i razvoj mjera u određenim zemljama Unije, pokazuju također da se na nacionalnoj razini u nekim državama članicama situacija s građanskim prostorom pogoršava (13). Revizija financijskog okvira za razdoblje nakon 2020. i revizija tekućih programa financiranja ne mogu zanemariti ovu novu situaciju.

5.2.

Europska komisija, Europski parlament i Vijeće Europe osudili su novi mađarski zakon o transparentnosti organizacija koje primaju inozemna sredstva, donesen u lipnju 2017. Ovaj događaj pokazuje da Komisija mora poduzeti mjere za borbu protiv financiranja terorizma i pranja novca koje neće imati neželjene posljedice na pristup novčanim sredstvima i financijskim pozajmicama za organizacije civilnog društva.

5.3.

U brojnim europskim zemljama svjedočimo razvoju mjera kojima se žele uvesti uvjeti za novčane potpore organizacijama civilnog društva čija je posljedica ograničavanje njihove uloge u zagovaranju i sudjelovanju kao stranke u sudskim postupcima (14).

5.4.

Financijska i gospodarska kriza u brojnim je zemljama dovela do ograničavanja državnih intervencija u korist nevladinih organizacija i/ili njihova preusmjeravanja prema kratkoročnim potporama. Oblici financiranja usmjereni prije svega na projekte mogu navesti organizacije civilnog društva da prilagode svoje prioritete i udalje se od svoje prvotne zadaće i društvenih potreba. Vlade određenih zemalja pogoduju razvoju organizacija koje su pristalice njihove strategije i udružuju se s njima na političkom planu te se zamjećuje sve veći manjak transparentnosti u dodjeli sredstava, a sve to na štetu drugih organizacija.

5.5.

EGSO poziva Komisiju da pažljivo prati provedbu ex ante uvjeta pri procjeni programa, kao i u okviru sporazuma o partnerstvu, posebno u području zapošljavanja, socijalne uključenosti, borbe protiv diskriminacije, okoliša, jednakosti spolova i prava osoba s invaliditetom, sudjelovanja organizacija civilnog društva, jačanja njihovih institucionalnih kapaciteta (15) i transparentnosti postupaka dodjele ugovora te da obustavi plaćanja kada se ti uvjeti ne poštuju. EGSO također podsjeća Komisiju da prati provedbu članka 125. koji upravljačkim tijelima nameće obvezu primjenjivanja transparentnih i nediskriminirajućih postupaka i kriterija odabira. EGSO poziva Europski revizorski sud da u svojem predstojećem izvješću ocjeni poštovanje tih odredbi u pogledu postupaka odabira za nevladine organizacije.

5.6.

Porast ekstremizma i populizma i svih vrsta protudemokratskog djelovanja izazov su za demokratsku stečevinu u cijelosti i stvaraju neprijateljsko ozračje za posrednička tijela. Stoga je potrebno potvrditi važnost uloge organiziranog civilnog društva i povećati im financijsku potporu EU-a.

5.7.

EGSO poziva na uspostavljanje europskog posrednika za slobode građanskog prostora, kojeg bi nevladine organizacije obavještavale o incidentima povezanima s uznemiravanjem ili ograničavanjem njihova djelovanja.

6.   Moguće reakcije na europskoj razini

6.1.

EGSO smatra da na europskoj i nacionalnoj razini treba uvesti politički i zakonodavni okvir za poticanje razvoja raznolikog europskog civilnog društva, koje će djelovati u okviru vrijednosti koje su odraz temeljnih prava.

6.2.

Europske institucije morale bi osigurati promicanje pozitivne slike organizacija civilnog društva i pobrinuti se da zaštite njihovu neovisnost, osobito jačanjem njihove sposobnosti djelovanja i angažiranosti u društvenoj inovaciji i građanskom sudjelovanju, što je često povezano s financijskim sredstvima.

6.3.

Kao što su određene države članice to napravile na nacionalnoj razini putem „povelja o uzajamnom sudjelovanju” ili „sporazuma”, europske institucije mogle bi se uključiti u postupak priznavanja tijela koja predstavljaju europske udruge i partnerstvo s istima te time stvoriti uvjete za istinski europski civilni dijalog te omogućiti provedbu članka 11. UEU-a i drugih relevantnih međunarodnih obaveza (16).

6.4.

Također postoji hitna potreba za nastavkom rasprava o statutu europskih udruga – koji je Europska unija predložila 1992. (17) – kao i o statutu o europskim zakladama. Time bi se promicalo priznanje organizacija civilnog društva i njihova suradnja na europskoj razini, čime bi se upotpunio Statut europskog društva usvojen 2004. (18).

6.5.

EGSO smatra da bi Unija morala potaknuti države članice na održavanje postojećih i razvoj dodatnih poreznih poticaja za privatne donacije i na namjenjivanje dijela poreznih dohodaka organizacijama civilnog društva, uz uklanjanje prepreka za prekogranične donacije usklađivanjem zakonodavstava i poreznih postupaka te ulaganjem u razvoj filantropije u EU-u.

6.6.

Kada je riječ o budućem višegodišnjem financijskom okviru, EGSO poziva proračunska tijela da razmotre povećanje potpore organizacijama civilnog društva, osobito putem subvencija za poslovanje i višegodišnjih financijskih sredstava, kako bi se potaknulo dugoročno djelovanje.

6.7.

Od usvajanja Povelje o temeljnim pravima, u državama članicama EU-a ne postoji pravi program za potporu civilnom društvu na razini ljudskih prava. Znatna potpora namijenjena civilnom društvu država srednje i istočne Europe u okviru njihova pristupanja Uniji nije se održala putem drugih mehanizama financiranja. Nedavni događaji povezani s porastom terorizma i ekstremističkih i/ili populističkih kretanja pokazuju da su potrebna veća ulaganja u civilno društvo kao i osiguravanje kohezije među državama na području njegovog razvoja.

6.8.

EGSO poziva Komisiju da predloži uspostavljanje europskog fonda za demokraciju, vrijednosti i ljudska prava u Uniji (19), koji će raspolagati ambicioznim proračunskim okvirom i biti izravno namijenjen organizacijama civilnog društva u Europi, uključujući organizacije koje se bore za ljudska prava i čiji je cilj promicati i štititi temeljne vrijednosti EU-a. Tim bi se fondom trebali pokriti operativni troškovi kao i sporovi i aktivnosti nadzora, a njime bi se, poput Europske zaklade za demokraciju (20), trebalo upravljati neovisno i uz sudjelovanje predstavnika EGSO-a.

6.9.

Program „Europa za građane” jedini je europski program koji posebno doprinosi smanjenju demokratskog deficita, omogućavajući svim Europljanima da izravno sudjeluju u izgradnji Europe, ali na raspolaganju ima nedovoljno sredstava. U sadašnjem kontekstu ugroženosti europskih vrijednosti i demokracije, EGSO smatra da bi se u sljedećem financijskom okviru tom programu trebao dodijeliti proračun od 500 milijuna eura, u skladu s prijedlogom Europskog parlamenta (21). Slično tomu, potrebno je povećati aktivnosti programa Erasmus+ usmjerene na civilno društvo.

6.10.

Većina organizacija civilnog društva nailazi na teškoće u pristupu strukturnim fondovima, osobito zbog toga što se zahtijeva sufinanciranje. Sredstva za tehničku pomoć u izgradnji kapaciteta također se vrlo malo upotrebljavaju i često su ograničena na javne uprave. Kodeks ponašanja za partnerstvo s civilnim društvom, koji je ključni instrument, u većini se država još uvijek ne primjenjuje na odgovarajući način (22). Čak i kad su organizacije civilnog društva pozvane da sudjeluju u nadzornim odborima, njihova je uloga ograničena.

6.11.

EGSO poziva Europsku komisiju da ažurno djeluje poduzimanjem odgovarajućih mjera, uključujući poduzimanjem postupaka zbog povrede protiv država članica u slučajevima kada nacionalne upravne ili pravne odredbe nacionalnim organizacijama civilnog društva ograničavaju pristup europskim fondovima, a posebice u slučajevima u kojima im se nameću uvjeti financiranja koji ograničavaju njihove aktivnosti zagovaranja.

6.12

Zahvaljujući njihovoj povezanosti i neprekidnom kontaktu s građanima i terenskom djelovanju, organizacije civilnog društva svjesne su izazova i potreba društva; međutim, i dalje malo sudjeluju u istraživanju. Program EU-a za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI) također uključuje prepreke koje sprječavaju pristup organizacijama civilnog društva. EGSO podržava temeljitiju raspravu o načinu na koji se može pogodovati stvaranju veze između istraživača i civilnog društva te predlaže novi potprogram za građansko sudjelovanje i demokraciju u okviru stupa društvenih izazova u sklopu budućeg okvirnog istraživačkog programa.

6.13.

Nezaposlenost mladih i dalje je vrlo visoka i jedan je od problema s kojima se EU mora što prije suočiti, kao i sve veći broj mladih kojima prijeti socijalna isključenost. U tom bi se kontekstu europskim financijskim sredstvima u većoj mjeri morale poduprijeti organizacije civilnog društva koje sudjeluju u razvoju stručnih kvalifikacija i kompetencija mladih kroz neformalno obrazovanje.

6.14.

U sektoru kulture većina potpora nije prilagođena organizacijama civilnog društva u kulturnom sektoru te im je također ograničen pristup raznim financijskim instrumentima poput pozajmica. Nedostaje istinski rad na europskoj dimenziji kulture u kontekstu u kojem su sve raširenije populističke ideje i želje za izražavanjem identiteta. Također, EU bi putem programa „Kreativna Europa” i dalje trebao podržavati neovisnu proizvodnju u sektoru kulture te ulagati u razvoj i održivost lokalnih neprofitnih medija zajednice.

6.15.

Kada je riječ o suradnji u području razvoja, Europska unija morala bi više ulagati u inicijative za suradnju usmjerene na stanovništvo, među ostalim na pitanja o rodnoj ravnopravnosti, upravljanju, ljudskim pravima, pravima povezanima s okolišem, otpornosti na klimatske promjene, obrazovanju i socijalnoj zaštiti, i to posebice tematskim pristupom po zemljama, pri čemu treba osigurati usku suradnju s civilnim društvom.

6.16.

Pri osmišljavanju budućeg višegodišnjeg okvira u obzir bi se također trebali uzeti ciljevi održivog razvoja kao i prioriteti rodne ravnopravnosti.

6.17.

Jačanje civilnog društva također znači bolji pristup financijskim sredstvima za najmanje organizacije te za najugroženije skupine društva. Europska komisija trebala bi u tom kontekstu osmisliti razne oblike financiranja te više sudjelovati u administrativnom pojednostavljenju. Mehanizmi prijenosa dodijeljenih sredstava (ili kaskadno financiranje) poput mehanizama koji se provode putem Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava ili u okviru potpora EGP-a trebali bi se sustavnije koristiti. Nepovratna sredstva trebao bi dodjeljivati neovisni nacionalni operater putem poziva na iskazivanje ponuda (23).

6.18.

Organizacije civilnog društva srednje i istočne Europe i dalje imaju razmjerno ograničen pristup fondovima. Europska komisija trebala bi pojačati svoje mjere informiranja o različitim fondovima za organizacije civilnog društva i više podupirati partnerstva između organizacija.

6.19.

Također bi bilo korisno uvesti sustavnije praćenje i potporu dobrovoljnim organizacijama putem stručne obuke o ugovornim obvezama i revizijama te za različite glavne uprave zadužene za provedbu financijske uredbe.

6.20.

Radi potpore inovacijama i partnerstvima potencijalnim kandidatima trebale bi biti dostupne baze podataka s opisom već ostvarenih projekata i dobrim praksama. Komisija bi trebala nastaviti s naporima za smanjenje administrativnog opterećenja u postupku prijave te u upravljanju financijama, primjerice putem jedinstvenog sustava prijave na internetu, za različite programe.

6.21.

Ocjenjivanje programa kojima izravno upravlja Komisija trebalo bi biti transparentnije, ali i temeljitije, s obzirom na veliki broj zahtjeva za europske potpore i nisku stopu uspješnosti. Tako bi organizacijama civilnog društva koje su doživjele neuspjeh povratne informacije pomogle da ostvare napredak, a poraslo bi i povjerenje u postupak odabira.

6.22.

Rokovi za obavješćivanje o dobivanju ugovora, potpisivanje ugovora i plaćanja trebali bi se znatno smanjiti kako bi se ograničila potreba za bankovnim pozajmicama zbog nedostatka sredstava.

6.23.

EGSO također poziva Komisiju da ponovno ocijeni iznose sufinanciranja, osobito za najmanje organizacije koje imaju velikih poteškoća s pronalaženjem drugih izvora financiranja te za organizacije koje se bave zagovaranjem, poput organizacija za zaštitu potrošača, zaštitu okoliša, obranu ljudskih prava, promicanje građanstva itd. To je nužno zato što pravila o sufinanciranju povećavaju administrativno opterećenje kojem su izložene organizacije civilnog društva i rizike koje to predstavlja s obzirom na razna ugovorna i financijska pravila među donatorima.

6.24.

EGSO također toplo pozdravlja prijedlog koji je iznijela Komisija u svojem prijedlogu revizije Uredbe o financijskim pravilima (24) da se vrijeme provedeno na dobrovoljnom radu uzme u obzir kao prihvatljivi trošak te da se pojednostavi prihvaćanje doprinosa u naravi kao oblika sufinanciranja. Taj je prijedlog izravni odgovor na poziv koji je EGSO iznio u svojem mišljenju „Statistički alati za mjerenje volontiranja” (25). EGSO također pozdravlja izvješće Europskog parlamenta, kao i prijedlog Vijeća da se uvede iznimka od pravila o neostvarivanju dobiti za neprofitne udruge. EGSO poziva institucije EU-a da se usuglase o predloženom tekstu koji će omogućiti objektivno vrednovanje vremena provedenog na dobrovoljnom radu.

6.25.

Transparentnost pristupa i nadzora financijskih potpora morala bi se poboljšati utvrđivanjem jasnih smjernica za nadzor Komisije te, kada je riječ o financiranju u kojem sudjeluje više donatora, uzimanjem u obzir ex ante evaluacija i odabira partnera kao i ex post provjera i revizija koje provode drugi donatori.

6.26.

Osim toga, pristup javnosti informacijama o iznosima i financijskim ciljevima trebao bi se pojednostaviti reformom sustava financijske transparentnosti Komisije. To bi trebalo obuhvaćati godišnje isplate umjesto višegodišnjih obveza, a reforma bi trebala biti pouzdanija zahvaljujući usklađivanju različitih baza podataka i programa. Nevladine organizacije bi istodobno trebale nastaviti primjenjivati najviše standarde transparentnosti pri izradi vlastitih izvješća.

6.27.

Konačno, Komisija bi trebala razviti konstruktivni i neprekidni dijalog između različitih glavnih uprava i organizacija civilnog društva kako bi se ispitale dobre i loše prakse i razvio usklađeniji pristup.

Bruxelles, 19. listopada 2017.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  Taj bi fond imao iste ciljeve kao i Europski instrument za demokraciju i ljudska prava: http://www.eidhr.eu/whatis-eidhr#.

(2)  Europska zaklada za demokraciju neovisna je organizacija za dodjeljivanje bespovratnih sredstava, koju je 2013. osnovala Europska unija i države članice EU-a kako bi se njome potaknula demokracija u europskom susjedstvu i izvan njega. Sve države članice EU-a, uz zastupnike u Europskom parlamentu i stručnjake iz redova civilnog društva, članice su Vijeća guvernera Europske zaklade za demokraciju.

(3)  Rezolucija Europskog parlamenta o provedbi programa „Europa za građane”.

(4)  SL C 170 od 5.6.2014., str. 11.

(5)  SL C 11 od 15.1.2013., str. 8.

(6)  SL C 318 od 23.12.2006., str. 163.

(7)  SL C 88 od 11.4.2006., str. 41.

(8)  Bijela knjiga o europskom upravljanju, 25.7.2001.

(9)  COM(2000) 11 final.

(10)  Europska godina volontiranja 2011.

(11)  Vidjeti primjerice anketu iz 2017.: http://ec.europa.eu/echo/eurobarometer_fr.

(12)  EuropeAid – Glavna uprava za razvoj i suradnju

(13)  Civic Space in Europe 2016, Civicus Monitor.

(14)  Vidjeti slučaj Lobbying Act iz Ujedinjene Kraljevine kojim se nevladine organizacije sprečavaju da tijekom predizbornih kampanja ili nedavnog referenduma o ostanku u EU-u i trenutačne revizije irskog The Electoral (Amendment) Act iz 2011., kojim se želi smanjiti utjecaj trećih strana u izbornim kampanjama, ali čije je tumačenje „političkog cilja” dovelo do sporova, osobito u okviru financiranja kampanje u korist pobačaja.

(15)  SL L 347 od 20.12.2013., str. 320.

(16)  Vidjeti, primjerice, obaveze u okviru ciljeva održivog razvoja i UNCRPD-a za strukturni dijalog, financiran odgovarajućim sredstvima.

(17)  SL C 99 od 21.4.1992., str. 1.

(18)  Statut europskog društva

(19)  Taj bi fond imao iste ciljeve kao i Europski instrument za demokraciju i ljudska prava: http://www.eidhr.eu/whatis-eidhr#.

(20)  Europska zaklada za demokraciju neovisna je organizacija za dodjeljivanje bespovratnih sredstava, koju je 2013. osnovala Europska unija i države članice EU-a kako bi se njome potaknula demokracija u europskom susjedstvu i izvan njega. Sve države članice EU-a, uz zastupnike u Europskom parlamentu i stručnjake iz redova civilnog društva, članice su Vijeća guvernera Europske zaklade za demokraciju.

(21)  Rezolucija Europskog parlamenta o provedbi programa „Europa za građane”.

(22)  AEIDL – Partnerstvo tematske mreže (Thematic Network Partnership)

(23)  Evaluacija NVO-a sredinom provedbenog razdoblja – nepovratna sredstva u okviru EGP-a.

(24)  COM(2016) 605 final

(25)  SL C 170 od 5.6.2014., str. 11.


2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/16


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Selima i malim gradovima kao katalizatorima ruralnog razvoja: izazovi i mogućnosti”

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 081/03)

Izvjestitelj:

Tom JONES

Odluka Plenarne skupštine:

22.9.2016.

Pravni temelj:

pravilo 29. stavak 2. Poslovnika

 

(samoinicijativno mišljenje)

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.10.2017.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.10.2017.

Plenarno zasjedanje br.:

529

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

129/0/1

1.   Zaključci i preporuke

Zaključci

1.1.

EGSO vjeruje da, unatoč padu u pogledu uravnoteženosti stanovništva i tradicionalne gospodarske aktivnosti, u mnogim selima i malim gradovima postoje dokazi dobre prakse koji su dovoljni da bi se zadržao optimizam kad je u pitanju održiva budućnost u mnogim, ako ne i svim ruralnim naseljima. Takva naselja mogu biti katalizatori sveobuhvatnije revitalizacije i održivog razvoja ruralnih krajeva.

1.2.

Međutim, taj optimizam ovisi o održivim sveobuhvatnih naporima koji obuhvaćaju ljude i financijska sredstva na svim razinama vlasti te u privatnom, javnom i civilnom sektoru.

Preporuke

1.3.

EGSO u cijelosti podupire inicijativu Europske komisije o pametnim selima, osobito zbog obećanja u pogledu suradnje među upravama. Ključnu ulogu imaju nacionalni i regionalni programi ruralnog razvoja, kojima Glavna uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj upravlja zajedno s državama članicama, međutim oni bez nacionalnih, regionalnih ili lokalnih javnih ulaganja ne raspolažu dovoljnom količinom sredstava za ulaganja u inicijative. EGSO prima na znanje i podržava nove mišljenje Odbora regija o pametnim selima (1).

1.4.

Brze širokopojasne mobilne i fiksne veze ključne su za to da pametna sela i gradovi imaju izglede za gospodarski i socijalni razvoj te moraju biti u cijelosti pristupačne, što se jamči „ruralnim testiranjem” iz Deklaracije iz Corka 2.0 donesene 2016. godine.

1.5.

Javne usluge u području obrazovanja, osposobljavanja, zdravlja i socijalne skrbi, kao i skrbi o djeci, trebaju biti dostupne, integrirane te inovativne u primjeni tehnološkog napretka.

1.6.

Tijela zadužena za planiranje u ruralnim područjima trebala bi predvoditi proces obnove suvišnih zgrada u selima i malim gradovima te tako zajamčiti niske stope za nova poduzeća i kompenzacijske doprinose maloprodajnih projekata iz rubnih područja grada. Pri stavljanju na raspolaganje takvih obnovljenih zgrada treba voditi računa o potrebama lokalnih nevladinih organizacija te privatnog i javnog sektora.

1.7.

Loša prometna povezanost još je jedan izazov, a u slučajevima povlačenja privatnog sektora preporučuje se zajedničko korištenje prijevoza te autobusi i automobili u vlasništvu zajednice.

1.8.

Poslodavce bi se, gdje je moguće, trebalo poticati na podupiranje rada na daljinu i osviještenost o mogućim koristima partnerstva između ruralnih i urbanih područja. U tom je kontekstu vrlo važan doprinos agroturizma i seoskog turizma, aktivnosti u području zdravlja, brendiranja proizvoda lokalnih gospodarstava i zanatskih proizvoda te proširenja ponude kulturnih i povijesnih događanja. Poduzetnici mogu privući strana ulaganja te razvijati i stavljati na tržište proizvode dodane vrijednosti s pomoću potpore dostupne u okviru programa ruralnog razvoja.

1.9.

Upravljanje na lokalnoj razini nacionalno je ili regionalno pitanje. Međutim, selima i malim gradovima potrebne su veće ovlasti i pristup financijskim sredstvima kako bi mogli usmjeravati i ostvarivati želje svojih sastavnica.

1.10.

Potrebno je u cijelosti poduprijeti inicijativu LEADER i lokalne akcijske skupine u njihovim nastojanjima da promiču lokalni razvoj poticanjem osnivanja i rasta privatnih i neprofitnih poduzeća i da zajamče angažiran i poticajan duh zajednice. Uz bolju suradnju, ta bi se nastojanja mogla proširiti s pomoću lokalnog razvoja koji vodi zajednica (CLLD).

1.11.

Prije svega, stanovništvo u selima i malim gradovima trebalo bi se angažirati u pogledu stvaranja osjećaja pripadnosti zajednici u kojoj se potiče vodstvo koje dolazi iznutra. Škole i lokalni mentori trebali bi poticati vodstvo. Novom vodstvu potrebna je puna potpora savjetodavnih agencija i nevladinih organizacija koje imaju pristup najboljim praksama i odgovarajućim sličnim projektima.

1.12.

Nova pametna i razvijena sela trebalo bi prikazivati na regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a. Institucije EU-a i njihovi dionici trebali bi organizirati godišnju proslavu u cilju promicanja uspješnih i usklađenih zajednica u selima i malim gradovima.

1.13.

U cilju jačanja i razvoja istinskog osjećaja partnerstva među većim ili velikim gradovima i njihovim susjednim naseljima EGSO podupire preporuke R.E.D-a iz 2016 (2). sadržane u dokumentu naslovljenom „Rast Europe i njezinih ruralnih teritorija” i pilot-projekt zaklade Carnegie o pobratimljenim gradovima. Na partnerstva urbanih i ruralnih područja trebalo bi primjenjivati načela održivog razvoja i kružnog gospodarstva.

1.14.

EGSO podupire poziv sadržan u Europskom ruralnom manifestu, donesenom na drugom europskom ruralnom parlamentu u studenome 2015., u kojemu se zahtijeva: „veća suradnja među zajednicama, organizacijama i nadležnim tijelima u ruralnim i urbanim područjima kako bi se u cijelosti iskoristile prednosti društvenih, kulturnih i gospodarskih veza koje mogu proizaći iz takva oblika suradnje te snažna razmjena ideja i dobrih praksi među dionicima u ruralnim i urbanim područjima.”

1.15.

EGSO preporučuje da Europska investicijska banka uspostavi programe potpore prilagođene malim ruralnim privatnim i socijalnim poduzećima, uključujući zadruge, kako je obećano u njezinu programu za razdoblje 2017. – 2019.

1.16.

Potrebno je podupirati Europsko vijeće mladih poljoprivrednika (CEJA) i ostala tijela koja zastupaju mlade kako bi se otvorio put za uspostavu foruma mladih u lokalnim zajednicama, u okviru kojih će se potaknuti djelovanje u vezi s njihovim potrebama i težnjama. Potrebno im je omogućiti mnogo snažniju zastupljenost u razvoju gospodarskih i socijalnih rješenja, a osposobljavanje, mentorstvo i financijsku podršku bi trebalo prilagoditi njihovim težnjama.

1.17.

Cilj održivog razvoja UN-a br. 11 odnosi se na gradove i zajednice. Pojmom „zajednice” trebala bi se obuhvatiti održiva sela i mali gradovi.

1.18.

Kulturne vrijednosti prisutne u selima i malim gradovima trebale bi dobiti istaknuto mjesto u okviru promidžbe inicijativa Europske godine kulturne baštine 2018., kao i za vrijeme provedbe tih inicijativa. Starije stanovništvo ruralnih područja može imati važnu ulogu u promicanju tradicije i kulture, zbog čega treba stvoriti potrebne uvjete za njegovo aktivno sudjelovanje u tom području.

1.19.

Odbor preporučuje razmjenu „dobrih praksi” na svim razinama. Te se mjere već poduzimaju u okviru inicijativa kao što su EMRR, ELARD, ECOVAST i ERP te se mogu pronaći u publikaciji pod nazivom „Najbolje selo na svijetu” (3).

2.   Uvod

2.1.

Ruralna područja sastavni su dio Europe te omogućuju djelovanje ključnih sektora kao što su poljoprivreda i šumarstvo. Zajednice malih gradova i sela nalaze se u tim ruralnim područjima i njihov su dio te su oduvijek bili mjesta u kojima su ljudi živjeli i radili.

2.2.

Mali gradovi ruralnih područja služe kao centri za okolna sela i zaselke u zaleđu. S druge strane, mali su gradovi dio zaleđa velikih urbanih područja. Svi oni ovise jedni o drugima. Ključni su partneri u partnerstvima ruralnih i urbanih područja, koncepta koji promiču Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku (4) i OECD, i prema kojemu oba partnera imaju jednak status u pogledu upravljanja budućim razvojem i njegova planiranja. Sela i mali gradovi u Europi suočavali su se s mnogim gospodarskim i socijalnim izazovima te se i dalje suočavaju s potrebom prilagođavanja suvremenim okolnostima.

2.3.

Uz poljoprivredu i šumarstvo, sela i mali gradovi „okosnica” su ruralnih područja te omogućuju radna mjesta, usluge i obrazovanje za svoje potrebe i potrebe sela i zaselaka u zaleđu. S druge strane, mali su gradovi dio zaleđa većih i velikih gradova. Takvi odnosi ruralnih i urbanih područja obilježje su svih regija. Urbana i ruralna područja pružaju usluge na uzajamnoj bazi: urbana područja ovisna su o ruralnim područjima u pogledu osiguranja hrane i spremno su tržište za proizvode seoskih područja, dok ruralna područja stanovnicima gradova nude mogućnosti za rekreaciju i opuštanje.

2.4.

U mnogim ruralnim područjima postoji snažna tradicija „pripadnosti” zajednici. Ta tradicija nestaje, a u mnogim udaljenijim ruralnim područjima ujedno dolazi do napuštanja i zanemarivanja.

3.   Posebni izazovi

3.1.

Proteklih nekoliko desetljeća ruralne zajednice suočavale su se s izazovima zbog želje za centralizacijom mnogih usluga ekonomije razmjera, promjena u sustavu prijevoza i putovanja te modernog života. Lokalna poduzeća za uslužne djelatnosti napuštaju ruralna područja; mnoge prodavaonice, banke i poštanski uredi nestaju, a male seoske škole zatvaraju se.

3.2.

U ruralnim područjima nezaposlenost nije očita jer su brojke male u usporedbi s brojem nezaposlenih u urbanim područjima, no suočavaju se s dodatnim problemom pristupa centrima za zapošljavanje u urbanim područjima, koji je često otežan zbog lošeg javnog prijevoza u ruralnim sredinama. Nezaposlenost može biti niska zbog toga što su mnogi mladi napustili ta područja radi osposobljavanja, obrazovanja ili zapošljavanja, a mnogi od onih koji su ostali rade za male plaće.

3.3.

Javni proračun, koji ima vrlo važnu ulogu u potpori ruralnim zajednicama, suočava se sa sve većima zahtjevima, a razlog tomu jest opće povećanje troškova života i poskupljenje troškova pružanja usluga.

3.4.

Ulaganjima u ceste i autoceste potiče se korištenje privatnih automobila kao najlakšeg načina putovanja na posao. Ljudi su danas mnogo spremniji putovati na dulje relacije, no s druge strane, to je dovelo do manje ovisnosti o zapošljavanju ili pružanju usluga u njihovoj lokalnoj zajednici.

3.5.

Kupovne navike ljudi su se promijenile. Često kupuju u mjestima u kojima rade, a to su uglavnom veći ili veliki gradovi, a ne njihovo selo ili manji grad. Često kupuju i na internetu, a roba im se dostavlja na kućnu adresu. Svi su ti čimbenici pridonijeli nestanku lokalnih prodavaonica.

3.6.

Mladi odlaze iz ruralnih područja kako bi se osposobljavali, obrazovali ili živjeli u gradovima. Bez održavanja radnih mjesta u ruralnim područjima, teško ih je privući natrag u ruralne zajednice. Postoji hitna potreba za stavljanjem glasa mladih u srce demokracije na lokalnoj razini. Predstavničke organizacije mladih trebalo podupirati kako bi ih se potaknulo na sudjelovanje u upravljanju. Isto tako, gospodarske i socijalne agencije trebale bi prilagoditi savjetovanje i financijsku potporu potrebama mladih.

3.7.

Međugeneracijska kohezija dovodi se u pitanje zbog izrazite neuravnoteženosti dobnih skupina. Kako bi mlade osobe i obitelji s djecom ostale u ruralnim zajednicama ili se u njih vratile, ključno je omogućiti stavljanje na raspolaganje prilagođenih mjera za zapošljavanje, škole i skrb za djecu kao i cjenovno pristupačno stanovanje u ruralnim područjima. Osobe koje žive u istoj zajednici ponekad imaju različita mišljenja o lokalnim gospodarskim aktivnostima. Mora postojati dijalog i razumijevanje kako bi se uskladile potreba za mirom i odgovarajuće inicijative za stvaranje radnih mjesta.

4.   Mogućnosti

4.1.

Inicijativa Europske komisije o pametnim gradovima ima ključnu ulogu, osobito zbog obećanja u pogledu suradnje među zajedničkim upravama. Program ruralnog razvoja Glavne uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj sam po sebi nije dovoljan kad su u pitanju ulaganja u inicijativu, koja se ne mogu ostvariti bez ostalih glavnih uprava te nacionalnih, regionalnih ili lokalnih javnih ulaganja. Tu je pilot-inicijativu nakon ocjene potrebno uključiti u sve nove ZPP-ove i regionalne programe te njome obuhvatiti male gradove kao dio „ruralne renesanse”.

4.2.

Širokopojasna veza ključna je za sva ruralna područja. Poboljšanje širokopojasne mobilne i fiksne pokrivenosti moglo bi pomoći u raznim aktivnostima. To se odnosi ne samo na razvoj poduzeća i mogućnost „rada od kuće” nego i kvalitetu svakodnevnog života. Širokopojasnom pokrivenošću omogućili bi se e-učenje, pristup boljoj zdravstvenoj skrbi i promidžba usluga na internetu. Dobre prakse dostupne su u ruralnim područjima u kojima su zajednice ostvarile korist od poboljšanog pristupa internetu. Trebalo bi osigurati osnovnu edukaciju u pogledu korištenja interneta, osobito starijim građanima.

4.3.

Poslodavce bi se, gdje je moguće, trebalo poticati na podupiranje rada na daljinu i osvještavanje o mogućim koristima partnerstva između ruralnih i urbanih područja. Poduzetnici mogu privući strana ulaganja te razvijati i stavljati na tržište proizvode dodane vrijednosti s pomoću potpore dostupne u okviru programa ruralnog razvoja, a takvi su proizvodi, među ostalim, hrana, piće, krajobrazna i povijesna baština, kulturne aktivnosti i aktivnosti u području zdravlja i rekreacije, istodobno jamčeći kontinuitet u pogledu ruralnih zanatskih i ekoloških vještina.

4.4.

Javne usluge u području obrazovanja, osposobljavanja, zdravlja i socijalne skrbi potrebno je integrirati, grupirati te pokazati inovativnost u primjeni tehnološkog napretka kako bi se izbjegli diskriminacija i isključivanje, osobito kad su u pitanju stariji stanovnici ruralnog područja i tinejdžeri. Raspršeni vladini uredi mogu poslužiti kao primjer za smanjenje gradske/urbane zasićenosti i onečišćenja, uz istodobno promicanje ruralne pravednosti. Lokalna tijela imaju ključnu ulogu u planiranju u pogledu ruralnih područja te je potrebno zajamčiti poticanje i podupiranje pozitivnih mjera u ruralnim zajednicama kako bi se pridonijelo njihovoj budućnosti. Službe se mogu zajednički koristiti istom zgradom ili se neiskorištene zgrade mogu prenamijeniti u poslovne svrhe te se na taj način mogu otvoriti nova radna mjesta i ostvariti prilike za veću gospodarsku aktivnost. Pri stavljanju na raspolaganje takvih obnovljenih zgrada treba voditi računa o potrebama lokalnih nevladinih organizacija te privatnog i javnog sektora.

4.5.

Potrebno je poduzeti mjere u pogledu razvoja istinskog osjećaja partnerstva između većih ili velikih gradova i njihovih okolnih naselja kako bi se pod zajednički prihvaćenim uvjetima dijelio osjećaj pripadnosti, brendiranje i zajednička ulaganja. Zajedno s drugim organizacijama, R.E.D. je u 2016. preporučio europsku političku strategiju za ruralna područja do 2030 (5). Drugi je primjer pilot-projekt pobratimljenih gradova zaklade Carnegie. Na partnerstva urbanih i ruralnih područja trebalo bi primjenjivati načela održivog razvoja i kružnog gospodarstva.

4.6.

U studenome 2015. drugi europski ruralni parlament donio je Europski ruralni manifest. Mreža ERP i njezini partneri iz 40 europskih zemalja bave se pitanjima utvrđenima u Manifestu. ERP se zalaže za: „veću suradnju među zajednicama, organizacijama i nadležnim tijelima u ruralnim i urbanim područjima kako bi se u cijelosti iskoristile prednosti društvenih, kulturnih i gospodarskih veza koje mogu proizaći iz takvog oblika suradnje te za snažnu razmjenu ideja i dobrih praksi među dionicima u ruralnim i urbanim područjima”. Svi partneri poduzimaju mjere u različitim područjima kao što su: „mali gradovi”, „održive usluge i infrastruktura” i „integrirani ruralni razvoj i LEADER/CLLD”, iz čega će proizaći izvješće koje će se predstaviti i o kojemu će se raspravljati na trećem europskom ruralnom parlamentu u Venhorstu u Nizozemskoj u listopadu 2017. godine.

4.7.

Europska investicijska banka trebala bi uspostaviti programe potpore prilagođene malim ruralnim privatnim i socijalnim poduzećima te zadrugama, kako je obećano u njezinu programu za razdoblje 2017. – 2019., a primjer za to jest tvrtka Niki’s Sweets u Agrosu u planinskom lancu Troodos u Cipru.

4.8.

Dobrovoljni sektor vrlo je aktivan u ruralnim područjima i pomaže u usklađivanju mjera i zajedničkom radu ljudi. Socijalna poduzeća i poduzeća na razini zajednice, kao što je 300 socioekonomskih poduzeća u Danskoj kojima je odobren status registriranog socioekonomskog poduzeća (Virksomhed) i npr. kavana Cletwr u središnjem Walesu sve više doprinose nadoknađivanju nestalih javnih i privatnih usluga. Njihov angažman u skladu je s idejom društveno odgovornog poslovanja. Potpora i savjeti organizacija kao što je zaklada Plunkett u pogledu osnivanja i održivosti socijalnih poduzeća i poduzeća na razini zajednice su važni.

4.9.

Ljudi koji žive u selima i malim gradovima predstavljaju sve društvene slojeve i svi oni trebaju imati mogućnost sudjelovanja u svojim lokalnim zajednicama. Najnižu razinu javne uprave, odnosno župna vijeća ili (male) općine, potrebno je uključiti u donošenje odluka na lokalnoj razini te ih osnažiti i dati im veće ovlasti kako bi se ispunile te potrebe. Ljudi se ponose svojim lokalnim zajednicama, a to može biti sredstvo za poticanje ostalih dionika na sudjelovanje. Umirovljeni poduzetnici i osobe koje su bile zaposlene u javnom ili civilnom sektoru mogu ponuditi razne vještine. U okviru europskih i lokalnih programa razvijeni su projekti kojima se poticao razvoj lokalnih partnerstava u selima ili manjim gradovima, a iz tih su procesa proizašli mnogi poduzetnici u zajednicama. Potječu iz svih sektora i razvili su se u predstavnike svojih zajednica.

4.10.

Sela i mali gradovi važan su dio kulture Europe. Oni često zadržavaju svoje lokalne običaje i tradicije. Ta ruralna naselja često su „povijesna”, a u njihovoj se arhitekturi odražavaju lokalni građevni materijali i stilovi stari nekoliko stoljeća. U središtima malih gradova obično se zadržalo više lokalnih poduzeća te oni nisu, za razliku od središta većih gradova, preplavljeni standardnim fasadama koje zahtijevaju trgovački lanci. Mala ruralna naselja također su usko povezana s krajobrazom u kojemu se nalaze, a to je okruženje uvelike dio atmosfere sela i malog grada u kojoj se odražava njihova raznolikost: obrambeni položaj na vrhovima brda, prijelazi preko rijeka, izvori, jezera, otoci ili obala itd. Kulturne vrijednosti prisutne u selima i malim gradovima trebale bi dobiti istaknuto mjesto u okviru promidžbe Europske godine kulturne baštine 2018., kao i u okviru inicijativa koje će se provoditi u tom pogledu. Starije stanovništvo ruralnih područja može imati važnu ulogu u promicanju tradicije i kulture, zbog čega treba stvoriti potrebne uvjete za njegovo aktivno sudjelovanje u tom području.

4.11.

Ta sela i mali gradovi posjeduju vrijednu imovinu koju mogu nadograditi u cilju održavanja ili poboljšanja svojih lokalnih gospodarstava. Ta je imovina povezana s lokalnom poljoprivredom, šumarstvom i proizvodnjom energije te agroturizmom i seoskim turizmom, zdravljem, kulturnim festivalima, zaštitom okoliša i obrazovanjem. U Europi postoje stotine primjera, kao što su Kozard u Mađarskoj i Alston Manor u Engleskoj, na koje se ostali mogu ugledati. Izvješće ECOVAST-a naslovljeno „Važnost malih gradova” također je vrijedan doprinos opisu i razumijevanju važnosti uloge sela i malih gradova.

4.12.

Buduće ruralne politike, koje su s entuzijazmom dogovorene na konferenciji u Corku 2.0 održanoj u rujnu 2016., trebale bi pomoći državama članicama i regijama da razviju ruralne politike potpore i potiču projekte u okviru europskih programa. Provedba ruralne zaštite utvrđene u Corku 2.0 od ključne je važnosti za EU, države članice i regije.

4.13.

U okviru metodologije LEADER pod pokroviteljstvom EU-a te lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice (CLLD) nude se instrumenti za pomoć u osnaživanju zajednica i davanju većih ovlasti zajednicama. U okviru LEADER-a i lokalnih akcijskih skupina mogu se poduprijeti napori na lokalnoj razini koji se poduzimaju u cilju osnivanja i rasta privatnih i neprofitnih poduzeća i jamčenja angažiranog duha zajednice usmjerenog na podršku. Do 2014. Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj podupirao je LEADER, no od 2015. i ostali strukturni i investicijski fondovi mogu provoditi LEADER metodologiju uz višestruko financiranje s CLLD-om. To zahtijeva poboljšanu suradnju, a dobri su primjeri IRD u Duhallowu, SECAD u okrugu Cork te PLANED u Walesu, inicijative koje godinama provode pristup CLLD-a odozdo prema gore.

4.14.

U mnogim projektima u ruralnim područjima u okviru europskih programa vješto se pokazuje široka raznolikost „dobre prakse” u malim gradovima i selima. U okviru dobrih praksi ujedno se pokazuje potreba za posrednicima i njihova vrijednost u podupiranju poduzetnika i malih skupina.

Bruxelles, 18. listopada 2017.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  Oživljavanje ruralnih područja pomoću pametnih sela, (još nije objavljeno u Službenom listu)

(2)  R.E.D.: Ruralnost – Okoliš – Razvoj (engl. Rurality – Environment – Development).

(3)  Autori tog praktičnog primjera najbolje prakse su Ulla Herlitz i suradnici – EMRR: Europska mreža za ruralni razvoj; ELARD: Europska udruga LEADER za ruralni razvoj; ECOVAST: Europsko vijeće za sela i male gradove.

(4)  ECOVAST je bio dio prethodne mreže RURBAN u okviru GU REGIO.

(5)  „Poticanje rasta Europe zajedno s njezinim ruralnim teritorijima”.


2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/22


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Klimatskoj pravdi”

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 081/04)

Izvjestitelj:

Cillian LOHAN

Odluka Plenarne skupštine:

23.2.2017.

Pravni temelj:

pravilo 29. stavak 2. Poslovnika

 

(samoinicijativno mišljenje)

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.10.2017.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

19.10.2017.

Plenarno zasjedanje br.:

529

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

194/12/8

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

U okviru pojma „klimatska pravda” globalne klimatske promjene obrađuju se kao političko i etičko pitanje, a ne kao isključivo pitanje zaštite okoliša. Klimatska pravda obično se razmatra u globalnom kontekstu prostorne i vremenske međupovezanosti te se njome prepoznaje da najranjivije i najsiromašnije skupine u društvu često trpe najveće posljedice utjecaja klimatskih promjena i to unatoč tome što su upravo te skupine najmanje odgovorne za emisije koje su dovele do klimatske krize. U širem smislu, u ovom se mišljenju klimatskom pravdom prepoznaje potreba da se preispita pravednost često nerazmjernih posljedica koje klimatske promjene imaju na građane i zajednice u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju.

1.2.

EGSO smatra da svi građani imaju pravo na zdrav i čist okoliš te na to da očekuju da će vlade preuzeti odgovornost za svoje nacionalne obveze i nacionalno utvrđene doprinose u sklopu Pariškog sporazuma u vezi s uzročnicima klimatskih promjena i prijetnjama koje one predstavljaju, uz uvažavanje ne samo očitih gospodarskih aspekata i aspekata povezanih s okolišem, već i socijalnog učinka.

1.3.

EGSO predlaže da se otvori rasprava o povelji EU-a o klimatskim pravima kojom bi se obuhvatila prava građana i prirode u EU-u u kontekstu izazova koje predstavlja kriza povezana s globalnim klimatskim promjenama. Priznajući vodeću ulogu EU-a u zagovaranju snažnog i pravednog međunarodnog klimatskog režima, EGSO potiče institucije EU-a i nacionalne vlade da preispitaju primjenu načela klimatske pravde na svim razinama: globalnoj, europskoj, nacionalnoj i lokalnoj. Europski semestar može se upotrijebiti kao alat za ostvarivanje te ambicije. Klimatska je pravda pravda kako za ljude tako i za okoliš o kojem ovisimo jer su oni neraskidivo povezani. U tom kontekstu EGSO podsjeća na dvije novije inicijative: Globalni pakt za okoliš i projekt o Univerzalnoj deklaraciji o pravima čovječanstva.

1.4.

Sustavi proizvodnje i potrošnje moraju se promijeniti kako bi se prilagodili klimatskim promjenama i ublažili ih. Do te će tranzicije morati doći na globalnoj razini i u sektorskom kontekstu, a EU u tome može preuzeti vodeću ulogu. Potrebno je utvrditi koji su najranjiviji poslovni sektori i radnici te im pružiti odgovarajuću potporu. U tom je prijelazu potrebno dati posebnu potporu prehrambenim sustavima i njihovim dionicima. Održiva potrošnja hrane mora početi u početnoj fazi pripreme tla i upravljanja prirodnim sustavima da bi se osigurao osnovni temelj za proizvodnju hrane. EU bi trebao osigurati jasno vodstvo u promicanju održivog upravljanja i zaštiti tla.

1.5.

Moć potrošača da ostvare taj prijelaz može se iskoristiti samo ako se potrošačima nude održive etičke alternative koje ne vode do znatnog smanjenja pogodnosti ili kvalitete u pogledu usluge, upotrebe ili dostupnosti. Održive alternative za potrošače mogu se razviti kroz nove gospodarske modele, kao što su digitalna ekonomija, ekonomija suradnje i kružno gospodarstvo, te kroz međunarodnu suradnju u kontekstu globalnog i sektorskog prijelaza na te modele.

1.6

Potrebno je koristiti mehanizme potpore, uključujući javna sredstva te gospodarske instrumente i poticaje, kako bi se osigurala infrastruktura i odgovarajuća potpora za potrošače koji žele odabrati životni stil koji podrazumijeva nisku emisiju ugljika, uključujući pomoć pri plaćanju viših troškova etičkih, dugotrajnih ili održivih proizvoda i usluga, dok se istodobno treba osigurati da se ne narušava konkurentnost.

1.7.

Potrebno je izraditi pregled izmještanja radnih mjesta u gospodarstvu s niskim emisijama ugljika te prepoznati prilike čim se one pojave. To će omogućiti osmišljavanje i provedbu najučinkovitijih politika kako bi se u pravednom prijelazu osigurala zaštita radnika, a kvaliteta njihova života ostala na istoj razini.

1.8.

EGSO ponovno poziva na osnivanje europskog opservatorija energetskog siromaštva (1) koji bi okupljao sve dionike radi utvrđivanja europskih pokazatelja energetskog siromaštva. Pravda za sve građane znači osiguravanje opskrbe čistom i cjenovno pristupačnom energijom za sve.

1.9.

EGSO poziva na ukidanje subvencija za fosilna goriva te na okretanje potpori za prijelaz na obnovljive izvore.

1.10.

Učinkovite politike održivosti ovise o osiguravanju toga da se potpore za tranziciju jasno prepoznaju, da im se da prednost te da ih se financira na odgovarajući način. EU istodobno mora započeti vrlo opsežne međunarodne pregovore usmjerene na postizanje globalnog sporazuma kojim je moguće ublažiti pokretače klimatskih promjena i poduprijeti održiviji globalni gospodarski model.

2.   Pozadina/razlozi za ovo mišljenje

2.1.

Ovo samoinicijativno mišljenje priprema se u kontekstu Plana rada Promatračke skupine za održivi razvoj za 2017. Klimatska pravda tema je koja utječe na sve nas, a svejedno joj se posvećuje premalo pozornosti na razini EU-a. Ovo je prilika da EGSO preuzme vodeću ulogu te iznese početne prijedloge, posebno u vezi s Europom. O mnogim aspektima klimatske pravde, primjerice o pitanju globalne i pojedinačne raspodjele emisijskih jedinica, morat će se podrobnije raspraviti.

2.2.

EGSO želi zauzeti institucionalni položaj kako bi predstavljao stav organiziranog civilnog društva EU-a u raspravi o posljedicama klimatskih promjena i o najboljem načinu za rješavanje tih posljedica na korektan i pravedan način.

2.3

U kontekstu međunarodno usvojenih ciljeva održivog razvoja UN-a, Pariškog sporazuma te činjenice da se posljedice klimatskih promjena već osjećaju, hitno je potrebno uz pomoć konkretnih mjera ostvariti klimatsku pravdu.

3.   Opće napomene

3.1.

U okviru pojma „klimatska pravda” globalne klimatske promjene obrađuju se kao političko i etičko pitanje, a ne kao isključivo pitanje zaštite okoliša. Njime se prepoznaje da najranjivije i najsiromašnije skupine u društvu često trpe najveće posljedice utjecaja klimatskih promjena. Klimatska pravda obično se razmatra u globalnom kontekstu prostorne i vremenske međupovezanosti, odnosno s naglaskom na odgovornosti zemalja koje su se razvile na temelju iskorištavanja prirodnih resursa.

3.2.

Ciljevi održivog razvoja sveobuhvatniji su od prethodnih milenijskih razvojnih ciljeva te uvažavaju međusobnu odgovornost, prihvaćanje, kolektivno djelovanje i potrebu za uključivim participativnim procesima. Priznajući vodeću ulogu EU-a u zagovaranju snažnog i pravednog međunarodnog klimatskog režima, EGSO potiče institucije EU-a i nacionalne vlade da poduzmu mjere u korist klimatske pravde na svim razinama: globalnoj, europskoj, nacionalnoj i lokalnoj. Europski semestar može se upotrijebiti kao alat za ostvarivanje te ambicije. Tako se u ovom mišljenju u okviru klimatske pravde uvažava potreba da se preispita pravednost često nerazmjernih posljedica koje klimatske promjene imaju na građane i zajednice u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju.

3.3

Postoji problem otpora politikama u vezi s klimatskim promjenama te se unatoč koristi koju one donose smatra da se njima kažnjavaju prosječni građani, određeni sektori (npr. poljoprivredno-prehrambeni sektor ili promet) ili zajednice i pojedinci koji ovise o fosilnim gorivima.

3.4.

Razne političke inicijative usmjerene su na sektore i područja koja su pod velikim utjecajem klimatskih izazova, kao što su zdravstvo, promet, poljoprivreda i energetika. Klimatska pravda može pružiti sveobuhvatni integrirani pristup za osiguravanje korektnog i pravednog prijelaza na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika.

3.5.

Važno je napomenuti da se klimatska pravda ne odnosi samo na one koji su izravno pogođeni posljedicama klimatskih promjena već i na one pogođene uzročnicima klimatskih promjena kroz ovisnost o robi, uslugama i životnim stilovima koji su povezani s visokim emisijama i neučinkovitim iskorištavanjem resursa.

4.   Posebne napomene

4.1.   Socijalna pravda

4.1.1.

EGSO smatra da svi građani imaju pravo na zdrav i čist okoliš te na to da očekuju da će vlade preuzeti odgovornost za svoje nacionalne obveze i nacionalno utvrđene doprinose u sklopu Pariškog sporazuma u vezi s uzročnicima klimatskih promjena i prijetnjama koje one predstavljaju, uz uvažavanje ne samo očitih gospodarskih aspekata i aspekata povezanih s okolišem, već i socijalnog učinka.

4.1.2.

Europski stup socijalnih prava treba pružiti smjernice za ulaganje dodatnih napora u proces konvergencije država članica prema boljim uvjetima rada i života. Temelji se na 20 načela, od kojih će mnoga biti podložna ili izravno učinku klimatskih promjena ili neizravno potrebi za prijelazom na nove gospodarske modele.

4.1.3.

U kontekstu ljudskih i socijalnih prava, EGSO predlaže pokretanje rasprave o izradi povelje o klimatskim pravima. Njome bi se obuhvatila prava građana i okoliša u kontekstu izazova koje predstavlja kriza povezana s klimatskim promjenama. U tom kontekstu EGSO podsjeća na projekt o Univerzalnoj deklaraciji o pravima čovječanstva koju je sastavila Corinne Lepage imajući u vidu konferenciju COP21 2015.

4.1.4.

Danas su kroz zakonodavne postupke u mnogim zemljama diljem svijeta prepoznata prava prirode. Primjerice, u Nizozemskoj 2015. nevladina organizacija Zaklada Urgenda dobila je parnicu protiv države u vezi s klimatskim promjenama. Vrhovni sud Nizozemske dosljedno je primijenio načelo da se vlada može smatrati pravno odgovornom ako ne poduzima dostatne mjere za sprečavanje predvidive štete proizašle iz klimatskih promjena. Slični predmeti pripremaju se u Belgiji i Norveškoj. Povrh toga, inicijative poput Globalnog pakta za okoliš pokrenutog 24. lipnja 2017. bave se potrebom za pravednim globalnim upravljanjem pitanjima okoliša, i to tako da se „treća generacija prava” zamjenjuje općim, horizontalnim i univerzalnim referentnim instrumentom.

4.1.5.

Potrebno je osigurati da najranjivije skupine društva ne snose nepravedan teret i da se trošak prijelaza na klimatski prihvatljive gospodarske modele pravedno rasporedi na cijelo društvo. Na primjer, načelo „onečišćivač plaća” trebalo bi primijeniti na razini onih koji uzrokuju onečišćenje i od njega ostvaruju dobit, a ne na krajnjeg korisnika kada ne postoji valjana alternativa. EGSO je već razmotrio pažljivu i odgovarajuću primjenu ovog važnog načela (2).

4.1.6.

Zbog raseljenih osoba doći će do povećanja svih vrsta migracija (uključujući klimatske izbjeglice) (3). Već smo svjedočili koliko smo mi u EU-u slabo pripremljeni za nošenje s tim, kao i s problemom neproporcionalnog opterećenja država članica. EGSO je već naglasio kako neuravnoteženi gospodarski procesi mogu doprinijeti destabilizaciji u ovom kontekstu (4).

4.1.7.

Na razini EU-a nema posebnog instrumenta koji se primjenjuje na „osobe raseljene zbog stanja okoliša” kako je utvrđeno u nedavnoj Studiji o klimatskim izbjeglicama Europskog parlamenta. Direktiva o privremenoj zaštiti politički je previše složen instrument za rješavanje masovnog raseljavanja, a EGSO podupire stajalište da Lisabonski ugovor pruža dovoljno široko područje primjene za revidiranje useljeničke politike radi utvrđivanja statusa „osobe raseljene zbog stanja okoliša”.

4.2.   Poljoprivredno-prehrambeni sektor

4.2.1.

Sustavi proizvodnje hrane i ishrana promijenit će se kako bi se prilagodili klimatskim promjenama i ublažili ih. Svi građani ovise o poljoprivredno-prehrambenom sektoru (npr. poljoprivrednici, obitelji, sudionici u opskrbnom lancu, potrošači), pa bi u okviru prijelaza na društvo s niskim emisijama ugljika trebalo osigurati da će se onima na koje će to utjecati pomoći i da će im se pružiti podrška tijekom tih promjena. Osim toga, do te će tranzicije morati doći na globalnoj razini i u sektorskom kontekstu, a EU u tome može preuzeti vodeću ulogu.

4.2.2.

Klimatske promjene donose ogromne izazove za europsku poljoprivredu i to kao uzročnika i kao sektor koji je najviše izložen njihovim posljedicama.

4.2.3.

Potrebno je redefinirati taj sektor zbog njegovog doprinosa sustavima prirodne apsorpcije, kao što su usluge ekosustava koje mogu ublažiti dio učinka klimatskih promjena. To je potrebno prepoznati i usmjeriti javna sredstva, kroz zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP), prema podupiranju tih usluga koje pruža poljoprivredni sektor, kao posljedica njihove svrhe proizvodnje hrane. Ta se opća ideja zastupa u nedavno usvojenom mišljenju (5).

4.2.4.

Održiva potrošnja hrane mora početi u početnoj fazi pripreme tla i upravljanja prirodnim sustavima da bi se osigurao osnovni temelj za proizvodnju hrane. EGSO ističe da je potrebno otvoriti raspravu o potrebi za okvirnom direktivom o zaštiti tla i pružiti jasne smjernice u vezi s važnošću promicanja održivog upravljanja tlom i njegove zaštite (6). Zaštita tla i njegova uloga u uslugama ekosustava u središtu su trenutnog estonskog predsjedanja Vijećem Europske unije (7).

4.2.5.

EGSO promiče pojam održive proizvodnje i potrošnje. Ostvarivanje konsenzusa o potrebi za promjenom stava u pogledu potrošnje mesa ovisit će o prepoznavanju prilika i potpora koje su potrebne kako bi se osigurao pravedan prijelaz za one koji ovise o tom sektoru poljoprivredno-prehrambene industrije.

4.2.6.

Taj je sektor pod utjecajem uzročnika klimatskih promjena, posebno u pogledu ovisnosti o fosilnim gorivima u raznim postupcima, od proizvodnje hrane, preko prerade do prijevoza i pakiranja. Potrebno je formulirati politike kojima se uzima u obzir pat-pozicija do koje je došlo u postojećem poljoprivredno-prehrambenom modelu te se utvrđuje ostvariv put do održive, ekološki prihvatljive budućnosti za poljoprivrednike.

4.2.7.

Politike o zaštiti okoliša ne moraju biti u sukobu s neposrednim potrebama poljoprivrednog sektora ako se shvate kao primjena potpornih mehanizama za olakšavanje prijelaza na niskougljično društvo.

4.3.   Potrošači

4.3.1.

Moć potrošača da ostvare taj prijelaz može se iskoristiti samo ako se potrošačima nudi održiva etička alternativa koja ne vodi do znatnog smanjenja pogodnosti ili kvalitete u pogledu usluge, upotrebe ili dostupnosti. Održive alternative za potrošače mogu se razviti kroz nove gospodarske modele, kao što su digitalna ekonomija, ekonomija suradnje i kružno gospodarstvo, i kroz međunarodnu suradnju u kontekstu globalnog i sektorskog prijelaza na te modele.

4.3.2.

Načelo „onečišćivač plaća” suviše se često pogrešno primjenjuje te se uvode nameti za potrošače kada im nije dostupna valjana alternativa. Potrošači moraju imati mogućnost izbora prije nego što utvrđivanje cijena postane učinkovit instrument za usmjeravanje njihova ponašanja u željenom smjeru.

4.3.3.

Porez na plastične vrećice dobar je primjer u kojem je potrošačima nametnut niski porez, ali im je istodobno dostupna mogućnosti izbora, odnosno korištenja vlastite vrećice ili kutije koju im osigurava trgovac. Pri ovakvoj primjeni može doći do velikih promjena u ponašanju.

4.3.4.

S druge strane, oporezivanje fosilnih goriva (npr. benzina) na razini potrošača može dovesti do nezadovoljstva i preusmjeravanja raspoloživog dohotka na gorivo. To također može potaknuti razvoj usporednog ilegalnog tržišta, dok dobit koju ostvaruje proizvođač onečišćujućih tvari ostaje nepromijenjena. Stanje pogoršava činjenica da u većini slučajeva ti porezi nisu namjenski. Građani osjećaju da su politike u vezi s klimatskim promjenama povezane s nepravednim kažnjavanjem onih koji nemaju drugi izbor osim da djeluju u okviru gospodarstva koje se temelji na fosilnim gorivima.

4.3.5.

Potrebno je koristiti mehanizme potpore, uključujući javna sredstva te gospodarske instrumente i poticaje, kako bi se osigurala infrastruktura i odgovarajuća potpora za potrošače koji žele odabrati životni stil koji podrazumijeva nisku emisiju ugljika, uključujući pomoć pri plaćanju viših troškova etičkih, dugotrajnih ili održivih proizvoda i usluga. To može poprimiti oblik javno-privatnih partnerstava. Automobilska je industrija dobar uspješan primjer slučaja u kojem proizvođač podupire financijske mjere da bi se poboljšao pristup potrošača novim automobilima. Slične vrste sustava potpora mogle bi se ponuditi i za druge sektore, na primjer, bijelu tehniku ili moderniziranje stambenog ili poslovnog prostora.

4.3.6.

Postoji proturječje u području klimatskih mjera u pogledu trošenja javnih sredstava za podupiranje i ulaganje u sustave i infrastrukture koji povećavaju ovisnost krajnjeg potrošača o uzročnicima klimatskih promjena, dok se s druge strane istodobno radi na ograničavanju učinka klimatskih promjena i upravljanju njime. Potrošači su prvi na udaru. Izbor između plaćanja veće cijene za onečišćavajuću opciju ili odricanja od nečega nije „pravedan” izbor koji se može ponuditi građanima.

4.3.7.

Prevladava percepcija da su održiv stil života i odabir održive potrošnje kompatibilni samo s visokim raspoloživim dohotkom. Etički, klimatski prihvatljivi, održivi odabiri nisu svima dostupni u jednakoj mjeri. Određivanje cijena kojim se obuhvaćaju klimatski troškovi robe i usluga (primjerice resursni intenzitet) trebalo bi poduprijeti okvirom politika kojim se osporava ta percepcija i svim potrošačima povećava dostupnost.

4.3.8.

Zakonodavstvo EU-a u području zaštite potrošača prethodi UN-ovom priznavanju održive potrošnje kao osnovnog prava potrošača iz 1999. i stoga se to pravo u njemu ne spominje (8). EGSO ponavlja svoj poziv na politiku za održivu potrošnju. To je posebno važno u kontekstu ciljeva održivog razvoja i inicijative za kružno gospodarstvo.

4.3.9.

Ako se potrošaču ne nudi alternativa, već je prisiljen na siromaštvo ili donošenje loših, odnosno nezdravih ili neodrživih odluka, on će razviti odbojnost prema politikama zaštite okoliša koje doživljava kao kažnjavanje krajnjeg korisnika. U međuvremenu oni koji ostvaruju dobit od tog sustava ne plaćaju, već zarađuju još više novca i tako se pod okriljem politike zaštite okoliša još više povećava nejednakost, što je proturječno načelima održivosti.

4.4.   Tranzicija na tržištu rada

4.4.1.

Od ključne je važnosti zaštiti radnike tijekom tranzicije, kako niskokvalificirane radnike ili radnike koji posjeduju neprenosive vještine tako i visokokvalificirane radnike. Potrebno je utvrditi koji su sektori i radnici najranjiviji te im pružiti odgovarajuću podršku. Automatizacija poslova u okviru gospodarstva s niskim emisijama ugljika može dovesti do nestanka određenih radnih mjesta (9).

4.4.2.

Prekvalifikacija i obrazovanje neki su od načina za osiguravanje te zaštite. Radnici čija radna mjesta nestaju uslijed klimatskih promjena ili kao rezultat potrebe okončanja ovisnosti o uzročnicima klimatskih promjena ne bi trebali biti ti koji će platiti cijenu te promjene.

4.4.3.

Rano prepoznavanje vještina potrebnih za potpuno sudjelovanje u tim novim gospodarskim modelima dio je rješenja, ali ih je jednako tako potrebno i planirati u kontekstu postojećih radnih mjesta i ovisnosti o postojećem neodrživom modelu.

4.4.4.

Važno je zaštiti i očuvati zajednice, ako je to moguće, te omogućiti tranziciju s najmanjim mogućim posljedicama po dobrobit, u društvenom i gospodarskom pogledu, onih koji su njome pogođeni.

4.4.5.

Nove mogućnosti mogu se jasno utvrditi u predloženim novim gospodarskim modelima, uključujući funkcionalnu ekonomiju, ekonomiju suradnje i kružno gospodarstvo. U tom pogledu, EU bi trebao započeti neophodne međunarodne pregovore usmjerene na ostvarenje svjetskog gospodarskog modela.

4.5.   Zdravstvo

4.5.1.

Klimatske promjene i uzročnici klimatskih promjena uzrokuju troškove povezane sa zdravljem. To se može mjeriti smrtnim slučajevima i bolestima povezanim s primjerice onečišćenjem zraka te predstavlja trošak za društvo, kao i za sustave javne zdravstvene skrbi. U okviru sustava javne zdravstvene skrbi mora se uzeti u obzir uloga koju klimatske promjene i uzročnici klimatskih promjena imaju u tom sektoru.

4.5.2.

Postoji poveznica između zdravlja i dobrobiti te pristupa prirodi (Institut za europsku okolišnu politiku, IEOP). Mnoge države članice suočavaju se sa zdravstvenim i društvenim izazovima kao što su pretilost, problemi mentalnog zdravlja, društvena isključenost, buka i onečišćenje zraka koji nerazmjerno utječu na osobe u nepovoljnom društvenom i gospodarskom položaju i ranjive skupine.

4.5.3.

Ulaganjem u prirodu rješava se problem klimatskih promjena ne samo kroz smanjenje ulaganja u onečišćivače, već i ulaganjem u skladištenje ugljika u prirodnim ekosustavima. Posljedične su koristi za zdravlje dvostruke: sprečavanje porasta zdravstvenih problema i poticanje aktivnog životnog stila koji vodi do poboljšanja zdravlja građana i zajednica. Prepoznavanje ovog aspekta pomaže osigurati uravnotežene političke odluke koje su donesene na temelju novih informacija i činjenica.

4.6.   Energija

4.6.1.

Proizvodnja obnovljive energije u EU-u izražena kao udio potrošnje električne energije više se nego udvostručila između 2004. i 2015. (s 14 % na 29 %). Međutim, potražnja za energijom i dalje je golema kad je riječ o grijanju, zgradama, industriji i prometu. Bilježi se napredak, ali kreće se s vrlo niske osnove, primjerice, udio obnovljive energije u potrošnji goriva u prometu u istom se razdoblju povećao s 1 % na 6 %.

4.6.2.

Energetsko siromaštvo problem je diljem Europe i premda se njegovo značenje i kontekst može razlikovati od zemlje do zemlje, ono je još jedan primjer potrebe da se osigura da su politike u vezi s klimatskim promjenama usmjerene na zaštitu najranjivijih skupina.

4.6.3.

EGSO ponovno poziva na osnivanje europskog opservatorija energetskog siromaštva (10) koji bi okupljao sve dionike radi utvrđivanja europskih pokazatelja energetskog siromaštva. Pravda za sve građane znači osiguravanje opskrbe čistom i cjenovno pristupačnom energijom za sve.

4.6.4.

Politike kojima se podupire rješavanje problema energetskog siromaštva u EU-u također mogu biti rješenje za uspostavu infrastrukture za čistu energiju i opskrbu njome, preusmjeravanjem subvencija i koordinacijom političke volje.

4.6.5.

Politike kojima se izravno ili neizravno podržavaju subvencije za fosilna goriva dovode do izokretanja načela „onečišćivač plaća” jer se u tim slučajevima plaća onečišćivaču. Mnoge od tih subvencija nevidljive su krajnjem korisniku, ali se u konačnici financiraju javnim sredstvima. U nedavno objavljenom mišljenju (11) već je utvrđena potreba za ukidanjem subvencija štetnih za okoliš (EHS) u EU-u, a u mišljenju o pregledu politika održivog razvoja EU-a (12) naglašena je potreba za provedbom postojećih obveza o uklanjanju subvencija štetnih za okoliš i snažnim promicanjem reforme poreza za zaštitu okoliša.

4.6.6.

Potpora treba biti svima dostupna, subvencije se trebaju usmjeriti na obnovljive izvore energije, a, s druge strane, subvencije za uzročnike klimatskih promjena trebaju se hitno postupno ukinuti, dok bi se iznimke trebale primjenjivati na pravedniji način, izričito ne na one koji imaju najveću platežnu moć i one koji ostvaruju dobit od onečišćujućih tvari. Globalne subvencije za fosilna goriva trenutačno su na razini od 10 milijuna USD po minuti, prema podacima MMF-a. Ukidanje tih subvencija povećalo bi prihode vlada za 3,6 % svjetskog BDP-a, smanjilo emisije za više od 20 %, smanjilo preranu smrtnost od onečišćenja zraka za više od pola i povećalo globalno gospodarsko blagostanje za 1,8 trilijuna USD (2,2 % svjetskog BDP-a). Ovim podatkom naglašena je nepravedna priroda postojećeg sustava.

4.6.7.

Učinkovite politike održivosti ovise o osiguravanju toga da se potpore za tranziciju jasno prepoznaju, da im se da prednost te da ih se financira na odgovarajući način.

Bruxelles, 19. listopada 2017.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  Mišljenje EGSO-a „Za usklađeni europski pristup prevenciji i borbi protiv energetskog siromaštva”, SL C 341, 21.11.2013., str. 21.

(2)  Mišljenje „Utjecaj zaključaka konferencije COP21 na europsku prometnu politiku”SL C 303; 19.8.2016., str. 10.

(3)  Mišljenje „Integracija izbjeglica u EU-u”, SL C 264, 20.7.2016., str. 19.

(4)  „Prijedlog novog Europskog konsenzusa o razvoju – Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost”, SL C 246, 28.7.2017., str. 71.

(5)  Mišljenje „Moguća izmjena zajedničke poljoprivredne politike”, SL C 288, 31.8.2017., str. 10.

(6)  Mišljenje o kružnom gospodarstvu – gnojidbeni proizvodi SL C 389, 21.10.2016., str. 80.

(7)  Mišljenje „Korištenje zemljišta za održivu proizvodnju hrane i usluge ekosustava” (vidjeti stranicu 72. ovog Službenog lista).

(8)  Mišljenje „Zajednička ili participativna potrošnja: model održivog razvoja za 21. stoljeće”SL C 177, 11.6.2014., str. 1.

(9)  Mišljenje „Prijelaz u održiviju europsku budućnost – strategija za 2050.” (vidjeti stranicu 44. ovog Službenog lista).

(10)  Vidjeti bilješku 1.

(11)  Mišljenje „Tržišni instrumenti za gospodarstvo učinkovitih resursa i s niskom razinom emisije CO2 u EU-u”, SL C 226, 16.7.2014., str. 1.

(12)  Mišljenje „Održiv razvoj: pregled unutarnjih i vanjskih politika EU-a”SL C 487, 28.12.2016., str. 41.


2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/29


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Razvojna partnerstva EU-a i izazov koji predstavljaju međunarodni porezni sporazumi”

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 081/05)

Izvjestitelj:

Alfred GAJDOSIK

Suizvjestitelj:

Thomas WAGNSONNER

Odluka Plenarne skupštine:

26.1.2017.

Pravni temelj:

pravilo 29. stavak 2. Poslovnika

 

(samoinicijativno mišljenje)

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za vanjske odnose

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

28.9.2017.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.10.2017.

Plenarno zasjedanje br.:

529

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

182/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) podupire razvojnu politiku koja počiva na poimanju da je razvoj proces koji se pod jednakim uvjetima odvija među zemljama i koji se zasniva na poštovanju i suverenim odlukama. Financiranje i provedba ciljeva održivog razvoja dogovorenih na razini Ujedinjenih naroda (UN) iziskuju globalni napor. Ističe se da bi Gospodarsko i socijalno vijeće UN-a moglo imati još važniju ulogu kao primjeren forum za porezna pitanja. Time bi bili osigurani kako usmjeravanje na ciljeve održivog razvoja iz Programa održivog razvoja do 2030. tako i sudjelovanje svih država na ravnopravnoj osnovi.

1.2.

U svjetlu međunarodnih dogovora o reformi međunarodnog poreznog prava, primjerice putem OECD-ova akcijskog plana protiv BEPS-a (smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti), trebalo bi evaluirati učinke tih međunarodnih reformskih napora s obzirom na ciljeve održivog razvoja te ih u daljnjem razvoju međunarodne porezne politike više uzimati u obzir. EGSO naglašava da postizanje ciljeva održivog razvoja iziskuje financijska sredstva. Međutim, mnoge se zemlje suočavaju s velikim izazovima u pogledu prikupljanja javnih prihoda oporezivanjem. Razloge za to treba, s jedne strane, tražiti u tome što zemlje u razvoju imaju poteškoća s provedbom sustava oporezivanja dobiti i prometa. S druge strane, problem bi također moglo predstavljati globalno porezno nadmetanje u području oporezivanja dobiti trgovačkih društava, ali i koncipiranje ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Ostali su aspekti ograničeni kapaciteti i neodgovarajući prijenos informacija.

1.3.

EGSO izričito pozdravlja činjenicu da su Europska unija i njezine države članice poduzele znatne napore u sklopu međunarodnih reformi kako bi se riješila pitanja manjkavosti međunarodnog poreznog sustava. Ti su napori dobrodošli i trebaju dobiti potporu i biti učinkovito provedeni te, u konačnici, podvrgnuti redovitom praćenju. Predvodnice tih reformi uglavnom su velike industrijske zemlje OECD-a. Potrebno je razmisliti nije li UN, zbog svog globalnog članstva, osobito zbog članstva zemalja u razvoju, primjereniji kao forum za daljnji razvoj globalne međunarodne porezne politike. EGSO je svjestan toga da UN-ovu Odboru za porezna pitanja nedostaju resursi i osoblje. Stoga UN-u treba staviti na raspolaganje dovoljno sredstava.

1.4.

Mjere EU-a u pogledu međunarodne porezne transparentnosti i akcijskog plana protiv BEPS-a također će utjecati na zemlje u razvoju. EGSO pozdravlja to što su se Europski parlament i Europska komisija već očitovali o dodirnim točkama politike oporezivanja i razvojne politike. Pozdravlja i Platformu za dobro porezno upravljanje koju je pokrenula Europska komisija. U sklopu Platforme predstavljen je radni dokument s paketom instrumenata za „učinke prelijevanja” ugovorâ o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, koji se preporučuje državama članicama kao polazište za razmatranje mogućnosti revizije takvih ugovora sa zemljama u razvoju.

1.5.

EGSO napominje da je Europski parlament u jednom izvješću iz 2015. zahtijevao niz poboljšanja koja još nisu provedena. S tim u vezi EGSO upućuje na svoja prethodna mišljenja o nalazima koji se posebno odnose na izvješća o pojedinim zemljama i borbu protiv pranja novca, a sadrže i napomene o javnim vlasničkim registrima. EGSO ističe da se trenutačno izrađuje popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija. Poziva na poduzimanje dodatnih napora za provedbu odgovarajućih zahtjeva EP-a i preporučuje razmatranje kritika nevladinih organizacija. Primjereno je zahtijevati globalno uvođenje takvih mjera uz pomoć međunarodnih poreznih dogovora kako bi se poboljšalo stanje u pogledu informiranja poreznih tijela zemalja u razvoju. Cilj bi trebalo biti postizanje jednakih normi u cijelom svijetu, pri čijem bi definiranju ravnopravno trebale sudjelovati zemlje u razvoju.

1.6.

EGSO poziva na jamčenje usklađenosti međunarodnih poreznih politika država članica i ciljeva razvojnih politika kako bi se izbjegli sukobi među poreznim politikama pojedinačnih zemalja i zajedničkih prioriteta u pogledu razvoja.

1.7.

EGSO smatra da su procjene učinka međunarodnih poreznih politika država članica način za ispitivanje učinka ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i poreznih poticaja na zemlje u razvoju. Te je mjere potrebno poticati i učiniti uobičajenom praksom. Bilo bi svrsishodno kad bi i Europska unija provodila takve procjene za slučaj potencijalnih kolizija s europskim razvojnim politikama. Postojeće ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja trebalo bi preispitati, a one o kojima se tek pregovara trebalo bi sklapati uz uzimanje u obzir navedenih primjedbi.

1.8.

Prilikom izrade OECD-ova oglednog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, koji se trenutačno najviše primjenjuje, ponajviše se vodilo računa o interesima industrijskih zemalja. EGSO stoga državama članicama EU-a preporučuje da pri pregovaranju o ugovorima o dvostrukom oporezivanju sa zemljama u razvoju u većoj mjeri uzimaju u obzir potrebe tih zemalja. EGSO napominje da je na temelju OECD-ova ugovora izrađen i UN-ov ogledni ugovor kako bi se uredilo oporezivanje između zemalja u razvoju i industrijskih zemalja te u tom smislu državama izvora dalo više prava u području oporezivanja.

1.9.

EGSO podupire privatna ulaganja u cilju jačanja razvoja, pod uvjetom da je takav razvoj u skladu s ciljevima održivog razvoja i da se poštuju osnovna gospodarska, ekološka i socijalna prava, temeljne konvencije i Program za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada (ILO). Pravna je sigurnost važan čimbenik za poticanje poslovnog okružja koje pogoduje ulaganjima, uključujući i izravna strana ulaganja. Budući da su pitanja oporezivanja povezana s ciljevima održivog razvoja, poduzeća bi u pravilu trebala plaćati porez ondje gdje nastaje dobit od dodane vrijednosti (npr. proizvodnjom, eksploatacijom sirovina itd.).

1.10.

EGSO napominje da su se Europska unija i njezine države članice u okviru novog Europskog konsenzusa o razvoju obvezale na suradnju s partnerskim zemljama u širenju progresivnog oporezivanja, poduzimanju mjera za suzbijanje korupcije i redistributivnih politika i borbi protiv nezakonitih financijskih tokova. Međutim, porezna bi politika trebala postati još važnijom sastavnicom europske razvojne politike. EGSO pozdravlja angažiranost Europske komisije oko regionalnih platformi i organizacija civilnog društva u zemljama u razvoju koje rade u području oporezivanja. Organizacije civilnog društva u zemljama u razvoju imaju nadzornu i potpornu funkciju, također i u kontekstu oporezivanja, te bi stoga trebale biti više uključene i dobivati veću podršku. Potpora odgovarajućim mjerama izgradnje kapaciteta u području oporezivanja, uključujući uzajamno učenje i suradnju među zemljama juga, imala bi dugotrajan učinak na razvojne projekte.

1.11.

Dobro upravljanje u području oporezivanja trebalo bi biti sastavni dio društveno odgovornog poslovanja poduzeća u kontekstu obveza izvješćivanja poduzeća.

1.12.

EGSO preporučuje uvođenje odredbi o odgovornom poreznom upravljanju u sve relevantne sporazume između EU-a i trećih zemalja ili regija u cilju promicanja održivog razvoja.

1.13.

EGSO preporučuje razmatranje mogućnosti da se novi ili revidirani sporazumi o slobodnoj trgovini između EU-a i zemalja u razvoju iskoriste kao prilika za to da se preispitaju i bilateralni porezni ugovori. Takvo preispitivanje treba provesti uz procjene učinka djelovanja s obzirom na posljedice međunarodnih poreznih politika država članica na ciljeve razvojne politike.

2.   Opće napomene

2.1.

U nekoliko je studija (1) postavljeno pitanje nije li međunarodna porezna politika država članica, a posebice mnoge odredbe u bilateralnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, u opreci s ciljevima razvojne politike EU-a. Povrh toga, zemlje u razvoju su neto izvoznik kapitala u industrijske zemlje, što se u velikoj mjeri može pripisati tokovima kapitala u svrhu izbjegavanja plaćanja poreza. To posebno pogađa najsiromašnije zemlje u razvoju jer u njima gotovo da i ne postoje domaći izvori financiranja.

2.2.

Europska unija i njezine države članice zajedno su najveći donator sredstava namijenjenih razvojnoj pomoći i važan kreator međunarodnih sporazuma o oporezivanju. Obvezale su se na postizanje ciljeva održivog razvoja, iako je samo nekoliko država članica postiglo ciljanu vrijednost inozemne pomoći u iznosu od 0,7 % BDP-a. Još se ne zna koje će biti posljedice Brexita na daljnje financiranje europske razvojne suradnje. Planira se daljnje poticanje privatnih ulaganja povezanih s ciljevima razvojne politike. Sredstva službene razvojne pomoći ovise o politikama donatora.

2.3.

Ciljevi održivog razvoja za zemlje u razvoju uključuju, pored ostalog, mobilizaciju domaćih sredstava, međunarodnu potporu za izgradnju kapaciteta za oporezivanje, smanjenje nezakonitih financijskih tokova i sudjelovanje u globalnim upravljačkim tijelima. Iz toga proizlazi da su važni stupovi održivog razvoja stabilna osnovica javnih prihoda, napori u suzbijanju nezakonitih financijskih tokova i jednako pravo glasa svih zemalja pri utvrđivanju globalnih pravila o oporezivanju. Djeca, žene i druge skupine kojima je potrebna zaštita u društvima zemalja u razvoju imaju posebno velikih koristi od razvoja (2).

2.4.

Financijska sredstva javne razvojne suradnje nisu dostatna za financiranje ciljeva održivog razvoja. Kao i kod milenijskih razvojnih ciljeva, za postizanje ciljeva bit će potrebna i domaća sredstva (3). Radi mobiliziranja tih sredstava potrebno je poboljšati ubiranje poreza te postići povećanje prihoda od poreza uz pomoć održivog gospodarskog rasta i proširenja porezne osnovice.

3.   Izazovi za zemlje u razvoju

3.1.

Oporezivanje je stabilniji izvor financiranja u odnosu na ostale oblike prihoda, ali mnogim je zemljama u razvoju teže ostvariti dostatne prihode od poreza nego razvijenim zemljama.

3.2.

Proteklih se desetljeća snažno provodi liberalizacija globalne trgovine s pomoću smanjenja uvoznih i izvoznih carinskih kvota u cilju jačanja gospodarskog razvoja, ulaganja i blagostanja stanovništva u cjelini. Ti načelno pozitivni učinci također omogućuju proširenje porezne osnovice, ako porezne uprave uopće imaju koristi od toga. Međutim, istodobno se smanjuju prihodi zemalja u razvoju iz važnih, lako dostupnih izvora. Rast i ulaganja moraju se odražavati i u prihodovnoj strukturi zemalja u razvoju.

3.3.

Kako bi nadoknadile gubitak prihoda, zemlje u razvoju često uvode porez na promet, koji može djelovati regresivno. Sustav oporezivanja koji obuhvaća različite vrste poreza smanjuje ovisnost o pojedinim vrstama poreza te jamči stabilnost domaćih prihoda.

3.4.

Oporezivanje zemljišta i imovine u zemljama u razvoju često je teško provesti. Prihodi od poreza na rad i dohodak u zemljama u razvoju razmjerno su niski zbog niskih osobnih dohodaka. Porez na dobit prikuplja se uglavnom od zaposlenika u javnom sektoru i osoba zaposlenih u međunarodnim poduzećima. Štoviše, često je uvelike prisutna siva ekonomija.

3.5.

U Mbekijevu izvješću prihodi od izbjegavanja plaćanja poreza smatraju se nezakonitim financijskim tokovima (4). Oni su, po svemu sudeći, viši od iznosa izdvojenih za razvojnu suradnju (5). Kako bi se spriječili ti nezakoniti tokovi, važno je postići veću međunarodnu suradnju nadležnih tijela, poticati transparentnost te jačati zakonodavne i regulatorne mjere. Važnu ulogu u sprečavanju odljeva kapitala ima i jačanje prava vlasništva u zemljama u razvoju.

3.6.

Porez na dobit trgovačkih društava u prihodovnoj strukturi zemalja u razvoju ima veću ulogu nego u industrijskim zemljama. Zbog toga su te zemlje u većoj mjeri pogođene strategijama izbjegavanja plaćanja poreza. Istodobno se u cijelom svijetu od 1980-ih godina smanjuju i nominalne i realne stope poreza na dobit trgovačkih društava kako bi se privukla ulaganja. Za poduzeća je porez na dobit trgovačkih društava važan pokazatelj ulagačke klime. To je dovelo do međunarodnog poreznog nadmetanja koje za zemlje u razvoju zbog njihove prihodovne strukture predstavlja veći problem nego za industrijske zemlje. Pitanje učinaka prelijevanja u poreznom nadmetanju već je pokrenuo Međunarodni monetarni fond (MMF) (6). Osim toga, mnoge zemlje u razvoju znatan udio u ukupnom porezu na dobit trgovačkih društava prikupe od manjeg broja velikih poduzeća koja u njih ulažu.

3.7.

Teško je izračunati transferne cijene za prekogranične transakcije među poduzećima unutar koncerna primjenom načela nepristrane usporedbe. Zemlje u razvoju za to imaju ograničene kapacitete te manipulacija transfernim cijenama prouzročena oporezivanjem i dalje predstavlja ozbiljan problem.

3.8.

Ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja uređuje se pravo ugovornih zemalja na oporezivanje i razmjena informacija između poreznih tijela, čime se osigurava pravna sigurnost. Stoga ti ugovori za poduzeća mogu predstavljati poticaj za ulaganje u inozemstvo te u konačnici poticati rast. Međutim, oni također mogu utjecati na pravo država izvora na dvostruko oporezivanje. Porezi po odbitku na licencije, kamate i dividende uglavnom su niži od domaćih poreza. Neke odredbe, kao što je restriktivna definicija poslovnog nastana, mogu ograničiti pravo na oporezivanje. Razumljivo je da su zemlje u razvoju zainteresirane za još veća ulaganja, ali njihova bi se prava na oporezivanje mogla smanjiti. Stoga bi – ako zemlja ponajprije nastoji dobiti porezne informacije iz ostalih jurisdikcija – bolji izbor za nju mogao biti sporazum o razmjeni poreznih informacija.

3.9.

Kao polazište za pregovore najčešće se upotrebljava ogledni ugovor OECD-a, koji je u prvom redu usmjeren na interese industrijskih zemalja (7). UN-ov model ugovora osmišljen je kao alternativa za zemlje u razvoju te se u njemu snažnije odražavaju njihovi interesi (8). U njemu je općenito predviđeno da država izvora dobiva veća prava u području oporezivanja nego matična država proizvodnog poduzeća.

3.10.

Zemlje u razvoju mogu ostati bez prihoda od poreza u slučajevima kad poduzeća osnuju posebna tijela u različitim zemljama kako bi manipulirala ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u cilju smanjenja poreza. Oporezivanje usluga i neizravnog prijenosa imovine na temelju odredaba ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja također može predstavljati poteškoće za državu izvora. Trebalo bi voditi računa o želji za pronalaženjem povoljnih mogućnosti prijenosa tehnologija radi poticanja održivog rasta u zemljama u razvoju.

3.11.

Postoje studije o gubicima prihoda kojima su izložene zemlje u razvoju. Nizozemska nevladina organizacija SOMO procijenila je da godišnji gubitak prihoda zbog oporezivanja po odbitku kamate i dividende koji proizlazi iz sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Nizozemske i 28 zemalja u razvoju iznosi 554 milijuna EUR (9). U austrijskoj studiji utvrđeno je da bi se procjene učinka sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja trebale provoditi jer ti sporazumi mogu prouzročiti gubitak prihoda čak i kad ulaganja rastu (10). Prema procjenama iz Izvješća Unctada o ulaganjima u svijetu 2015., vodeće multinacionalne korporacije pridonose proračunima zemalja u razvoju s otprilike 730 milijardi USD. Unatoč tome, procjenjuje se da zemlje u razvoju godišnje izgube otprilike 100 milijardi USD prihoda od poreza zbog knjiženja stranih ulaganja u offshore ulagačkim čvorištima (11). Takvi gubitci prihoda nisu u skladu s navedenim ciljevima održivog razvoja.

4.   Mjere na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini – doprinos Europske unije i njezinih država članica

4.1.

Povećali su se napori pružanja pomoći zemljama u razvoju u poreznim pitanjima, primjerice u vidu porezne inicijative iz Addis Abebe. Međunarodna politika oporezivanja u nadležnosti je država članica. Ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sklapaju se na bilateralnoj osnovi, a zakonodavne inicijative EU-a uglavnom su ograničene na instrumente za dovršenje uspostave unutarnjeg tržišta. Kad je riječ o usklađivanju politika u interesu razvoja, u tom području postoji suradnja između Europske unije i njezinih država članica (12). I Europska komisija prepoznaje i razmatra posljedice međunarodnog poreznog sustava na razvoj (13). Kako bi se zajamčila usklađenost razvojnih politika, potrebno je ispitati učinke poreznih politika EU-a koje nisu usklađene s ciljevima razvojne politike na zemlje u razvoju te eventualno poduzeti odgovarajuće mjere.

4.2.

Na razini UN-a, pitanja oporezivanja razmatraju se u okviru procesa „Financirane razvoja” te unutar Gospodarskog i socijalnog vijeća, UN-ova Odbora za porezna pitanja, kao i specijaliziranih agencija poput Unctada. Na zahtjev skupine G20 dogovorene su dalekosežne reforme na razini OECD-a, koje će se provoditi u okviru akcijskog plana protiv BEPS-a. Ključne točke obuhvaćaju suzbijanje „trgovanja ugovorima”, štetnih poreznih praksi koje provode vlade (kao što su „povlašteni porezni režim za patente” i netransparentne „odluke”), hibridnih neusklađenosti u poreznom tretmanu duga i neučinkovitih transfernih cijena i obveza izvješćivanja. S obzirom na važnost poreza na dobit trgovačkih društava za zemlje u razvoju, očekuje se da će akcijski plan protiv BEPS-a imati pozitivan učinak na njih.

4.3.

Brojne zemlje koje nisu članice OECD-a, među ostalim afričke zemlje, pridružile su se sveobuhvatnom okviru OECD-ova akcijskog plana protiv BEPS-a. U lipnju 2017. godine 103 zemlje dogovorile su se o sklapanju novog multilateralnog sporazuma za sprečavanje smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti, kojim će se ujednačiti tumačenje bilateralnih poreznih ugovora u skladu s akcijskim planom protiv BEPS-a. Ujedinjeni narodi, OECD, MMF i Svjetska banka pokrenuli su Platformu za suradnju u području oporezivanja radi jačanja međunarodne suradnje u poreznim pitanjima. Tom se inicijativom može povećati usklađenost rada OECD-a i tijela UN-a. Trebalo bi pratiti postiže li se njezin željeni učinak.

4.4.

EGSO prepoznaje napore OECD-a usmjerene na razvoj boljeg međunarodnog poreznog sustava. Međutim, organizacije civilnog društva (14) kritiziraju činjenicu da zemlje u razvoju nemaju pravo glasa unutar OECD-a. One su pozvane na sudjelovanje tek nakon izrade akcijskog plana protiv BEPS-a. Slično tomu, Europski parlament zatražio je jačanje mjerodavnih tijela UN-a radi omogućavanja ravnopravnog kreiranja i reforme globalne porezne politike na međunarodnoj razini. (15) U jednom radnom dokumentu MMF-a stručnjaci su također izrazili zabrinutost zbog mogućih posljedica akcijskog plana protiv BEPS-a na zemlje u razvoju (16).

4.5.

Da bi se učinci reforme mogli ocijeniti i eventualno prilagoditi, mjerodavna tijela UN-a, a posebno njegov Odbor za porezna pitanja, treba osnažiti te im osigurati dodatna sredstva. U svakom slučaju, Europska komisija trebala bi nadzirati provedbu multilateralne konvencije protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti, potpisane u lipnju 2017., te nastaviti sa svojim radom na jačanju međunarodne suradnje u poreznim pitanjima između UN-a, OECD-a i međunarodnih financijskih institucija.

4.6.   Sadašnje mjere EU-a i njihov učinak na zemlje u razvoju

4.6.1.

Paket mjera za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza sadržava pitanja u vezi s međunarodnim poreznim politikama, odnosno pitanja koja nadilaze djelokrug EU-a (17). Informacije iz izvješća o pojedinim zemljama (18) koji se podnose na temelju odredbi koje su dogovorili EU, skupina G20 i OECD važan su instrument za porezna tijela. Globalna objava podataka o pojedinim zemljama može omogućiti širem krugu javnosti, uključujući radnike i odgovorne ulagače, da steknu bolji uvid u to u kojoj mjeri poduzeća plaćaju poreze tamo gdje ostvaruju dobit. EGSO napominje da je Europski parlament u jednom izvješću iz 2015. zahtijevao niz poboljšanja koja još nisu provedena. S tim u vezi EGSO upućuje na svoja prethodna mišljenja o nalazima koji se posebno odnose na izvješća o pojedinim zemljama i borbu protiv pranja novca, a sadrže i napomene o javnim vlasničkim registrima. EGSO ističe da se trenutačno izrađuje popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija. Poziva na poduzimanje dodatnih napora za provedbu odgovarajućih zahtjeva EP-a i preporučuje razmatranje kritika nevladinih organizacija. Primjereno je zahtijevati globalno uvođenje takvih mjera uz pomoć međunarodnih poreznih dogovora kako bi se poboljšalo stanje u pogledu informiranja poreznih tijela zemalja u razvoju. Cilj bi trebalo biti postizanje jednakih normi u cijelom svijetu, pri čijem bi definiranju ravnopravno trebale sudjelovati zemlje u razvoju.

4.6.2.

Automatska razmjena informacija o porezima u Europskoj uniji utvrđena je izmjenama Direktive o uzajamnoj pomoći (19). Međutim, zemlje u razvoju i dalje trebaju sklapati bilateralne sporazume o uzajamnoj pomoći s europskim zemljama. To podrazumijeva razmjenu podataka u oba smjera i njihovu sigurnost, pri čemu zemlje u razvoju često imaju poteškoće s kapacitetima.

4.6.3.

Komisija u Komunikaciji o vanjskoj strategiji za učinkovito oporezivanje (20) razmatra pitanja koja se obrađuju i u ovom Mišljenju. Trenutačno se izrađuje zajednički EU-ov popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija (21). EGSO je pozdravio izradu takvog popisa. S druge strane, nevladine su organizacije donekle skeptične prema takvom popisu (22). I Europski parlament zahtijeva globalno prihvaćenu definiciju poreznih oaza, koja bi obuhvaćala i države članice EU-a i njihova prekomorska područja (23).

4.6.4.

U Preporuci o ugovorima o oporezivanju (24) razmatraju se važna pitanja u vezi s ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja te se poziva države članice da u svoje ugovore ugrade prepreke protiv zlouporabe i trgovanja ugovorima. Međutim, ne poziva se na procjenu učinka tih ugovora, osobito na procjenu njihovih posljedica na usklađenost razvojne politike ili učinke prelijevanja. Treba pozdraviti Platformu za dobro porezno upravljanje, koja uz sudjelovanje organizacija civilnog društva razmatra pitanja međunarodnog oporezivanja, a koja je izradila je radni dokument o tim učincima (25). Države članice trebale bi ga uzeti u obzir.

4.6.5.

Strategije izbjegavanja plaćanja poreza često su povezane s netransparentnim vlasništvom nad imovinom. Međutim, nakon izmjene četvrte Direktive o sprečavanju pranja novca (26) nisu uvedeni javno dostupni registri vlasništva za zaklade i ostala poduzeća koja se bave ulaganjima. Takvi bi registri pomogli zemljama u razvoju da istraže slučajeve u kojima se sumnja na pranje novca i porezne prijevare.

4.6.6.

Prijedlozi u vezi sa zajedničkom (konsolidiranom) osnovicom poreza na dobit predmet su jednog drugog mišljenja EGSO-a (27). U vezi sa sudjelovanjem u međunarodnim poreznim sporazumima i njihovom relevantnošću za porezne uprave zemalja u razvoju takav bi dogovor – i informacije koje bi iz njega proizašle – mogao poslužiti kao dobar primjer i utjecati na ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s trećim zemljama. Podaci prikupljeni unutar Europe predstavljali bi, dakle, polazišnu točku za usporedne izračune u zemljama u razvoju. Cilj bi trebalo biti postizanje jednakih normi u cijelom svijetu, pri čijem bi definiranju ravnopravno trebale sudjelovati zemlje u razvoju.

4.6.7.

EGSO preporučuje uvođenje odredbi o odgovornom poreznom upravljanju u sve relevantne sporazume između EU-a i trećih zemalja ili regija u cilju promicanja održivog razvoja.

4.6.8.

EGSO preporučuje razmatranje mogućnosti da se novi ili revidirani sporazumi o slobodnoj trgovini između EU-a i zemalja u razvoju iskoriste kao prilika za to da se preispitaju i bilateralni porezni ugovori. Takvo preispitivanje treba provesti uz procjene učinka djelovanja s obzirom na posljedice međunarodnih poreznih politika država članica na ciljeve razvojne politike. Time bi se moglo pridonijeti i provedbi zahtjeva iznesenih u izvješću Europskog parlamenta.

5.   Daljnje mjere koje preporučuje EGSO

5.1.

Međunarodne porezne politike i ugovore država članica o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja trebalo bi redovito podvrgavati procjenama učinka, u skladu s paketom mjera za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza i radi usklađenosti politika država članica i EU-a u interesu razvoja (28). Kako bi se poboljšala koordinacija razvojne politike EU-a i poreznih politika država članica, Europska komisija trebala bi osigurati da države članice koje sa zemljama u razvoju pregovaraju o ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja vode računa o usklađenim razvojnim politikama EU-a. S tim u skladu pozdravlja se preporuka Komisije o provedbi mjera za borbu protiv zlouporaba poreznih ugovora (29). S obzirom na razvojne ciljeve treba posvetiti veću pozornost potrebama zemalja u razvoju. Pritom bi trebalo intenzivirati i angažman EU-a u UN-u, unutar UN-ova Odbora za porezna pitanja, te pospješiti izgradnju kapaciteta u smislu globalnog foruma u kojem bi ravnopravno sudjelovale sve države.

5.2.

Potrebno je osigurati prijelazna razdoblja kako bi se zemljama u razvoju omogućilo sudjelovanje u mjerama provedbe automatske razmjene informacija dok traje izgradnja kapaciteta.

5.3.

Dobro upravljanje u području oporezivanja trebalo bi biti dio društveno odgovornog poslovanja poduzeća u kontekstu obveza izvješćivanja poduzeća.

5.4.

Pitanje poreznih olakšica za razvojne projekte još je i važnije kad se uzmu u obzir planovi za veće uključivanje privatnih ulagača u europsku razvojnu politiku (30). Budući da su pitanja oporezivanja povezana s ciljevima održivog razvoja, poduzeća bi u pravilu trebala plaćati porez ondje gdje nastaje dobit od dodane vrijednosti (31). To bi trebalo biti osigurano prilikom pružanja potpore sudjelovanju privatnog sektora.

5.5.

Osim toga, općenito treba paziti da porezne olakšice ne ugroze provedbu ciljeva održivog razvoja.

5.6.

EGSO skreće pozornost na svoje primjedbe o javnom registru stvarnih gospodarskih vlasnika bankovnih računa, poduzeća, zaklada i transakcija (32), te smatra da je svrsishodno poticati uvođenje tih mjera na svjetskoj razini s pomoću međunarodnih poreznih sporazuma. Nadalje, spomenute bi mjere posebno trebalo uzimati u obzir prilikom izgradnje kapaciteta kako bi se pružala podrška borbi protiv nezakonitih financijskih tokova iz zemalja u razvoju. S obzirom na bojazan da mnoga europska poduzeća koja posluju u zemljama u razvoju nisu obuhvaćena područjem primjene izvješćivanja po državama, EGSO upućuje na svoje primjedbe o tom pitanju (33). Preporučuje da se i druga mjerodavna pravila, posebno ona čije je područje primjene definirano visinom godišnjeg prometa, ocijene s obzirom na njihov utjecaj na zemlje u razvoju.

5.7.

Europska unija i njezine države članice obvezale su se u okviru novog Europskog konsenzusa o razvoju na suradnju s partnerskim zemljama u širenju progresivnog oporezivanja, poduzimanju mjera za suzbijanje korupcije i redistributivnih politika i borbi protiv nezakonitih financijskih tokova (34). Dok se u zemljama u razvoju budu izgrađivali relevantni tehnički i ljudski kapaciteti potrebni za potpuno sudjelovanje u provedbi međunarodnih dogovora, već bi trebale postojati mogućnosti razmjene informacija radi postizanja ciljeva zacrtanih konsenzusom. EGSO uvažava napore Komisije (35) da izvan okvira UN-ova Odbora za porezna pitanja promiče regionalne forume (36) te smatra da bi ih trebalo pojačati. Treba voditi računa o jakoj zastupljenosti dionika i solidnim savjetodavnim postupcima u okviru tih foruma. Organizacije civilnog društva u zemljama u razvoju imaju nadzornu i potpornu funkciju, također i u kontekstu oporezivanja, te bi stoga trebale dobivati veću podršku.

5.8.

U okviru razvojne suradnje više bi pozornosti trebalo posvećivati poreznom sustavu određene zemlje. Izgradnja kapaciteta služi tome da se zemlje korisnice osposobe da mogu bolje pomagati same sebi te da se poveća učinkovitost poreznih sustava i osnaži legitimnost države. Posebno dobra iskustva postignuta su s izravnom razmjenom među poreznim upravama suočenima sa sličnim izazovima (eng. peer learning) te sa suradnjom između zemalja sa sličnim razvojnim okolnostima (npr. suradnja jug-jug). Tako se stvaraju mogućnosti usklađenog djelovanja s obzirom na slične izazove i omogućuje razmjena kapacitetima prilagođenih najboljih praksi.

5.9.

EGSO smatra da je usklađenost razvojne politike u području poreza izrazito važna jer mjere na razini EU-a imaju međunarodne učinke na zemlje u razvoju. Stoga treba voditi računa o tim učincima te uključivati dotične zemlje u razvoju.

Bruxelles, 18. listopada 2017.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  Eurodad: The State of Finance for Developing countries („Stanje financija u zemljama u razvoju”), 2014.; Braun i Fuentes: Double Taxation Treaties between Austria and developing countries („Ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Austrije i zemalja u razvoju”), Beč 2014.; Farny et al.: Tax Avoidance, Tax Evasion and Tax Havens („Izbjegavanje plaćanja poreza, utaja poreza i porezne oaze”), Beč 2015.

(2)  Rezolucija Europskog parlamenta o izbjegavanju plaćanja i utaji poreza kao izazovima za upravljanje, socijalnu zaštitu i razvoj u zemljama u razvoju, P8_TA(2015)0265, točka 14.

(3)  Development Finance International i Oxfam: Financing the sustainable development goals („Financiranje ciljeva održivog razvoja”), 2015.

(4)  AU/ECA: Illicit Financial Flows – Report of the High Level Panel on Illicit Financial Flows from Africa („Nezakoniti financijski tokovi – Izvješće o Panelu na visokoj razini o nezakonitim financijskim tokovima iz Afrike”) (str. 23ff).

(5)  Služba Europskog parlamenta za istraživanja: The inclusion of financial services in EU free trade and association agreements: Effects on money laundering, tax evasion and avoidance („Uključivanje financijskih usluga u sporazume o slobodnoj trgovini EU-a i sporazume o pridruživanju: učinci na pranje novca, utaju poreza i izbjegavanje plaćanja poreza”), EP 579.326, str. 15.

(6)  MMF: Spillovers in international corporate taxation („Učinak prelijevanja u međunarodnom oporezivanju dobiti trgovačkih društava”), 2014.

(7)  Owens i Lang: The Role of Tax Treaties in Facilitating Development and Protecting the Tax Base („Uloga poreznih ugovora u omogućavanju razvoja i zaštiti porezne osnovice”), u: Bloomberg Daily Tax Report, 1. svibnja 2013.

(8)  Lennard (2009.): The UN Model Tax Convention as Compared with the OECD Model Tax Convention – Current Points of Difference and Recent Developments („Ogledna porezna konvencija UN-a u usporedbi s oglednom poreznom konvencijom OECD-a – sadašnje razlike i najnovija kretanja”), Asia-Pacific Tax Bulletin, sv. 49, br. 08; V. Daurer i R. Krever (2012.): Choosing between the UN and OECD Tax Policy Models: an African Case Study („Odabir između poreznih modela UN-a i OECD-a: primjer Afrike”), radni dokument EUI-ja, RSCAS 2012/60.

(9)  Mc Gauran: Should the Netherlands Sign Tax Treaties with Developing Countries („Bi li Nizozemska trebala potpisivati porezne ugovore sa zemljama u razvoju”), 2013.

(10)  Vidjeti bilješku 1., Braun i Fuentes.

(11)  Unctad, World Investment Report 2015 („Izvješće o ulaganjima u svijetu 2015.”), str. 200.

(12)  COM(2016) 740 final; vidjeti također mišljenje EGSO-a o novom europskom konsenzusu o razvoju, SL C 246, 28.7.2017., str. 71.

(13)  C(2016) 271 final, COM(2016) 24 final, EK: Collect More – Spend Better („Prikupljaj više, troši pametnije”), 2015.

(14)  Christian Aid, priopćenje za medije od 19.7.2013., OECD Action Plan on tax dodging is step forward but fails developing countries („Akcijski plan OECD-a protiv utaje poreza korak je u pravom smjeru, ali ne i za zemlje u razvoju”); Oxfam, priopćenje za medije od 13.11.2014., Oxfam reaction to OECD’s roadmap to include developing countries in international tax reform („Oxfam-ova reakcija na plan OECD-a da zemlje u razvoju uključi u međunarodnu poreznu reformu”).

(15)  Vidjeti mišljenje EGSO-a o novom europskom konsenzusu o razvoju, SL C 246, 28.7.2017., str. 71, točka 13.

(16)  Crivelli, Ruud De Mooij, Keen: Base Erosion, Profit Shifting and Developing Countries („Smanjenje porezne osnovice, prijenos dobiti i zemlje u razvoju”), radni dokument MMF-a, WP/15/118.

(17)  COM(2016) 25 final – 2016/010 (CNS), COM(2016) 26 final – 2016/011 (CNS), vidjeti mišljenje EGSO-a o paketu mjera za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza, SL C 264, 20.7.2016., str. 93.

(18)  Vidjeti mišljenje EGSO-a o poreznoj transparentnosti, SL C 487, 28.12.2016., str. 62.

(19)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Akcijski plan o izgradnji unije tržišta kapitala”, SL C 133, 14.4.2016., str. 17.

(20)  Vidjeti mišljenje EGSO-a o paketu mjera za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza, SL C 264, 20.7.2016., str. 93.

(21)  Dostupno na adresi https://ec.europa.eu/taxation_customs/tax-common-eu-list_en (zadnji pristup 29.8.2017.).

(22)  Npr. Tax Justice Network, Verdict on Finance Ministers’ blacklist: ‚whitewashing tax havens’ („Presuda o crnoj listi ministara financija: prikrivanje poreznih oaza”), 23.2.2017.

(23)  Vidjeti bilješku 2., točku 10.

(24)  Vidjeti mišljenje EGSO-a o paketu mjera za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza, SL C 264, 20.7.2016., str. 93.

(25)  Dokument za raspravu Europske komisije – Platforma za dobro porezno upravljanje: Toolbox spill-over effects of EU tax policies on developing countries („Paket instrumenata za učinke prelijevanja poreznih politika EU-a na zemlje u razvoju”), lipanj 2017., Platform/26/2017/EN.

(26)  COM(2016) 450 final – 2016/0208 (COD), vidjeti mišljenje EGSO-a o Direktivi o borbi protiv pranja novca, SL C 34, 2.2.2017., str. 121.

(27)  SL C 434, 15.12.2017., str. 58.

(28)  Vidjeti bilješku 2., točku 15.

(29)  Vidjeti mišljenje EGSO-a o paketu mjera za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza, SL C 264, 20.7.2016., str. 93.

(30)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Uspostavljanje jamstva EFOR-a i Jamstvenog fonda EFOR-a”, SL C 173, 31.5.2017., str. 62.

(31)  Vidjeti bilješku 2., uvodnu izjavu A i točku 6.

(32)  Vidjeti posebno točku 1.5 mišljenja EGSO-a o Direktivi o borbi protiv pranja novca, SL C 34, 2.2.2017., str. 121.

(33)  Vidjeti posebno točku 1.11 mišljenja EGSO-a o poreznoj transparentnosti, SL C 487, 28.12.2016., str. 62.

(34)  Vidjeti COM(2016) 740 final. Vidjeti također mišljenje EGSO-a o novom europskom konsenzusu o razvoju, SL C 246, 28.7.2017., str. 71.

(35)  Vidjeti Europska komisija, Collect More – Spend Better („Prikupljaj više, troši pametnije”), 2015.

(36)  Npr. Afrički forum poreznih uprava (ATAF), Panamerički centar poreznih uprava (CIAT) i Svjetski forum za transparentnost i razmjenu informacija u porezne svrhe (Credaf).


2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/37


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima u euromediteranskoj regiji”

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 081/06)

Izvjestiteljica:

Helena DE FELIPE LEHTONEN

Odluka Plenarne skupštine:

30.3.2017.

Pravni temelj:

pravilo 29. stavak 2. Poslovnika

 

samoinicijativno mišljenje

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za vanjske odnose

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

28.9.2017.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.10.2017.

Plenarno zasjedanje br.:

529

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

123/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Važnost gospodarskih i socijalnih organizacija te civilnog društva općenito već se u Deklaraciji iz Barcelone (1) iz 1995. ističe kao nužan čimbenik za promicanje postupne izgradnje prostora mira i stabilnosti, zajedničkog blagostanja i dijaloga između kultura i civilizacija iz različitih mediteranskih zemalja, društava i kultura na Sredozemlju. Organizacije civilnog društva na Sredozemlju trenutačno su prostori uključivosti, sudjelovanja i dijaloga s tijelima javne vlasti, uključujući s lokalnim vlastima, u cilju promicanja ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava u mediteranskoj regiji. EGSO smatra da je potrebno osnažiti ulogu gospodarskih i socijalnih vijeća u zemljama u kojima postoje te promicati njihovu uspostavu u zemljama u kojima su se ugasila ili se nikad nisu razvila, uz jačanje sinergije među različitim uključenim dionicima. U okviru promicanja tih prava gospodarska i socijalna vijeća te gospodarske i socijalne organizacije trebaju uspostaviti partnerstva kako bi se olakšalo ostvarivanje prava i unaprijedila njihova djelotvornost.

1.2.

Žene su žrtve rodnih stereotipa koji stvaraju političke, gospodarske i obrazovne prepreke s ozbiljnim posljedicama za društveni razvoj. EGSO poziva na smanjenje golemog jaza koji postoji između zakonskih odredbi i stvarnosti. U tu svrhu smatra da je hitno potrebno osigurati sredstva za obrazovanje i osvješćivanje skupina zaduženih za osiguravanje učinkovite provedbe tog zakonodavstva. Kako bi se ojačala prava, EGSO preporučuje da se lokalne uprave povežu s akterima koji djeluju na raznim poljima u tim društvima: organizacijama, gospodarskim i socijalnim dionicima, civilnim društvom i njegovim mrežama u području rodne ravnopravnosti. Osim toga, taj se rad treba oslanjati na doprinose sveučilišta i specijaliziranih instituta.

1.3.

Prijetnji nasilnog ekstremizma treba se suprotstaviti suočavanjem s njegovim višestrukim uzrocima koji nadilaze sigurnosna pitanja. U toj zadaći gospodarske i socijalne organizacije trebaju imati vodeću ulogu, i to u suradnji s institucijama i mrežama koje se bave međukulturnim i međuvjerskim dijalogom kako bi postigle veći učinak te u svoje aktivnosti uključile kulturnu baštinu, umjetničke izričaje i kreativne industrije. EGSO potiče Europsku komisiju i države članice Unije za Mediteran da te aktivnosti međukulturnog dijaloga promiču i među socijalnim dionicima te da tako osnaže specijalizirane organizacije koje godinama rade na Sredozemlju, kao što je Zaklada Anna Lindh (2). Kad je riječ o baštini, EGSO potiče veću suradnju na zaštiti kulturne baštine, koju danas ugrožavaju oružani sukobi i nasilne organizacije.

1.4.

Ekonomska, radnička i socijalna prava od presudne su važnosti za gospodarski razvoj, kao i za razvoj demokratskog društva. Središnji elementi tih prava su slobodno poduzetništvo, sloboda udruživanja i sindikalnog djelovanja, kolektivno pregovaranje te socijalna zaštita na polju zdravstva, obrazovanja ili starije životne dobi. Kao što je to već istaknula Međunarodna organizacija rada (MOR) povodom svog osnivanja i u Deklaraciji iz Philadelphije, gospodarski ustroj nužno mora biti podređen socijalnoj pravdi, koja bi trebala biti glavni cilj svih nacionalnih i međunarodnih politika. U Deklaraciji iz Philadelphije ističe se da su „gospodarstvo i financije sredstva u službi ljudi”.

1.5.

Mediji imaju presudnu ulogu u oblikovanju međusobnih pogleda i predodžbi te su ključan pokretač poboljšanja međukulturnog dijaloga i poticanja poštovanja, tolerancije i međusobnog poznavanja. EGSO stoga pozdravlja pokretanje projekata kojima se želi osigurati poštovanje različitosti i kojima se promiču informacije bez predrasuda, stereotipa i iskrivljenih predodžbi. Osim toga, potiče povećano djelovanje tih instrumenata praćenja, izobrazbe i osvješćivanja protiv rasizma i islamofobije u medijima te potiče promicanje mehanizama suradnje i zajedničkih platformi profesionalnog razvoja, kako deontoloških tako i onih za zaštitu slobode izražavanja.

1.6.

Obrazovanje je glavni način društveno-gospodarske mobilnosti, a time i mogućeg unapređenja kvalitete života. S druge strane, nejednake obrazovne mogućnosti ugrožavaju stabilnost i sigurnost u regiji. EGSO stoga potiče zajedničko djelovanje u svrhu poboljšanja kvalitete osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, visokoškolskog obrazovanja i stručnog osposobljavanja putem razmjene iskustava u kurikularnom razvoju i metodološkim inovacijama. S druge strane, EGSO smatra da je ključno premostiti jaz u znanju između dviju obala Sredozemlja i, u tu svrhu, predlaže promicanje zajedničkih mreža znanja i istraživanja koje doprinose prijenosu i protoku znanja, kao i poticanje mobilnosti nastavnika, studenata, članova akademske zajednice i istraživača te potporu prijevodima njihovih radova, osobito s arapskoga i na arapski.

1.7.

Neformalno obrazovanje nužna je dopuna jer doprinosi oblikovanju društava koja obilježavaju veća uključivost i pluralizam. EGSO smatra da je potrebno ojačati sinergije između formalnog i neformalnog obrazovanja i poticati tu vrstu obrazovanja kao instrument osnaživanja kulture mira i cjeloživotnog učenja. EGSO stoga poziva na dodjelu znatnijih sredstava neformalnom obrazovanju te na promicanje prijenosa iskustava i znanja između Europe i južnog Sredozemlja.

1.8.

Kako bi se osnažilo uključivo i konkurentno gospodarstvo, potrebno je podupirati digitalnu i tehnološku uključenost građana. U tu svrhu, EGSO ističe potrebu poticanja regionalnih i lokalnih projekata koji će građane osposobiti za upotrebu novih tehnologija, poduzetništvo i digitalizaciju, kao i osnaživanja inicijativa na području sudjelovanja građana i promicanja digitalnog osposobljavanja i stvaranja dostojanstvenih radnih mjesta, kao što su inicijative za socijalne i digitalne inovacije u gradovima (Labs).

2.   Kontekst

2.1.

Nada u promjene koja se proširila među arapskom mladeži uzdrmala je 2011. godine političke sustave čiji su temelji, neočekivano, dovedeni u pitanje. Tunis, Egipat, Libija i Jemen svrgnuli su političke vođe, ali ih je sudbina odvela u vrlo različitim smjerovima: od tvrdokorne tuniske tranzicije kojoj pogoduje dinamično civilno društvo preko otvorenih sukoba u Libiji i Jemenu do promjene režima u Egiptu. Sirija je uvučena u krvavi rat, koji je u međuvremenu poprimio regionalne i međunarodne razmjere. Iz tog je razloga došlo do tragičnog raseljavanja stanovništva i nezabilježenih migracijskih kretanja koja su destabilizirala cijelo euromediteransko područje.

2.2.

Osim promjene režima, željelo se uspostaviti pravedniji i uključiviji sustav, političke slobode, socijalnu pravdu, mogućnosti, dostojanstvo. Očekivanja su ostala neispunjena jer se promjene nisu odrazile na socijalnom planu, čemu su doprinijele konkretne političke okolnosti, unutar i izvan tih zemalja. Šest godina poslije, legitimni zahtjevi za ekonomska, socijalna i kulturna prava još uvijek su aktualni, ali neriješeni, te i dalje predstavljaju moguć uzrok nestabilnosti u regiji.

2.3.

EGSO stoga smatra da glavni prioritet treba biti postizanje mira i demokracije u cijeloj regiji te poštovanja ljudskih i temeljnih prava svih njezinih građana.

2.4.

Temeljna prava – neupitna i neotuđiva

2.4.1.

EGSO potiče sve zemlje južnog i istočnog Sredozemlja da se pridržavaju Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (3) i Povelje o temeljnim pravima Europske unije (4). Istodobno ističe važnost načela i vrijednosti laicizma, kao i zaštite prava osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama (5).

2.4.2.

EGSO naglašava ključni značaj zaštite razine kvalitete pristojnog života svih osoba. EGSO ističe osiguranje pristupa pitkoj vodi i hrani u dostatnoj količini i po povoljnim uvjetima, dovoljan pristup energiji radi sprječavanja energetske isključenosti, kako pojedinaca tako i zajednice, razvoj zdravstva te promicanje pristojnog okoliša.

2.4.3.

Isto tako, i s obzirom na posebne okolnosti kroz koje prolazi regija, treba moći osigurati, kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini, pravo na pristojno stanovanje ili, u njegovu nedostatku, na pristojno utočište/sklonište za pojedince i obitelji. Osim toga, EGSO smatra da je potrebno osigurati pravo na uključivu i dostojnu obnovu u pogođenim područjima, bilo da su posrijedi posljedice prirodnih katastrofa ili oružanih sukoba.

2.5.

Pravo na dostojanstveni rad – čimbenik socijalne stabilnosti i napretka

2.5.1.

EGSO smatra da društva susjednih zemalja trebaju uložiti zajednički napor za veću uključivost i koheziju. Isto tako, njihovim je gospodarstvima potreban preustroj i inovacije radi stvaranja dostojanstvenih radnih mjesta kao ključnog elementa održivog razvoja.

2.5.2.

Osim toga, EGSO ističe potrebu jamčenja prava na kojima se trebaju temeljiti ta opisana načela. U tom smislu valja osigurati pravo na dostojanstveni rad u tim zemljama, neovisno o statusu, vjerskoj pripadnosti ili nacionalnosti.

2.5.3.

EGSO smatra da je neophodno poduzeti mjere za promicanje dostojanstvenog rada kao čimbenika socijalne stabilnosti, u skladu s onim što se u Deklaraciji MOR-a o temeljnim načelima i pravima na radu i Prilogu o njezinoj primjeni i praćenju (6) te u Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (7) promiče kao osnova za izbjegavanje siromaštva, te potiče na potpisivanje tih dokumenata. Stoga je od presudne važnosti očuvati temeljna radna prava kao što su pravo na udruživanje, na osnivanje sindikata ili pridruživanje sindikatu prema vlastitom izboru, pravo na štrajk, stvarno priznanje prava na kolektivno pregovaranje, kao i pravo na zdravstvene i sigurnosne uvjete na radu te na plaću.

2.5.4.

Nužno je, u skladu s prijedlogom MOR-a, razraditi i pravo na stanovanje u cilju zaštite cjelokupnog stanovništva, a posebice njegovih najugroženijih skupina. Neophodno je i suzbiti kršenje osnovnih prava kao što su iskorištavanje djece ili prisilni rad, kao i promicati pristup žena ili osoba s invaliditetom radu.

2.6.

Poduzetništvo – temeljni pokretač gospodarskog razvoja

2.6.1.

Europska unija smatra da postoji pet ključnih čimbenika mira, stabilnosti, sigurnosti i blagostanja u euromediteranskom području: gospodarski razvoj putem modernizacije i diversifikacije gospodarstava; jačanje poduzetničkog ekosustava i inovacijsko poduzetništvo; stvaranje radnih mjesta putem stručnog osposobljavanja, osobito za mlade; razvoj privatnog sektora, osobito malih i srednjih poduzeća; te energetska i okolišna održivost (8). Ističe se otvaranje kvalitetnih radnih mjesta kao temelja za gospodarski prosperitet te poticanje ženskog poduzetništva i poduzetničke sinergije na obje obale Sredozemlja.

EGSO s druge strane smatra da su ti čimbenici neodvojivi od društvenog razvoja s obzirom na to da se stabilnost, sigurnost i blagostanje uvijek temelje na integraciji i socijalnoj koheziji.

2.6.2.

Zajednička komunikacija kao odlučujući čimbenik za razvoj tih gospodarstava ističe potrebu omogućivanja i osiguravanja privatnog poduzetništva pod ravnopravnim uvjetima. Stoga treba očuvati pravni okvir kojim se jamči pravo na privatno vlasništvo, kao i njegova nepovredivost u skladu s pravnim okvirom.

2.6.3.

EGSO također pridaje važnost tomu da javna tijela štite slobodno i pravedno tržišno natjecanje, kojim se jamči ravnopravnost poduzetnika. Stoga se temeljnim smatra osiguravanje ravnopravnih uvjeta pri pristupu financiranju i dostupnosti usluga mikrofinanciranja, kao i jamčenje nekorumpirane javne uprave posvećene pružanju javnih usluga.

2.7.

Pravo na stvaranje i inovacije – jamstvo raznovrsnog gospodarstva i dodane vrijednosti

2.7.1.

Ministarskom izjavom Unije za Mediteran o digitalnom gospodarstvu (9) promiče se uključivi i transverzalni utjecaj novih tehnologija na kulturnom, socijalnom, gospodarskom, upravnom i sigurnosnom polju.

2.7.2.

Osim toga, EGSO podupire pristup Zajedničke komunikacije u vezi s potrebom diversifikacije i razvoja gospodarstava mediteranske regije na održiv i uključiv način.

2.7.3.

EGSO ističe nužnost da se, prilikom osmišljavanja novih programa, izrade programi EU-a za euromediteransko područje namijenjeni razvoju inovativnosti, čime bi se omogućio daljnji gospodarski razvoj te regije, uz očuvanje individualnog i kolektivnog prava na stvaranje i inovacije. To pravo podrazumijeva priznavanje prava na intelektualno vlasništvo, pravo na dijeljenje i širenje tih inovacija i pravo na pristup novim tehnologijama.

2.7.4.

EGSO kao pravo, svojstveno inovativnosti, priznaje digitalnu uključivost i slobodan pristup internetu, kako individualno tako i kolektivno.

2.8.

Pravo na kvalitetno obrazovanje – stup ljudskog razvoja

2.8.1.

Obrazovanje je glavni način društveno-gospodarske mobilnosti i mogućeg unapređenja kvalitete života. Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) (10) ističe da, iako je osnovno školovanje u mnogim zemljama regije doseglo univerzalne standarde te iako je i u srednjem školovanju ostvaren znatan napredak, njihova je kvaliteta manjkava. Svjetska banka razvila je programe za tu regiju u suradnji s drugim agencijama te bi i Europska komisija trebala raditi u tom smjeru. Isto tako, navodi se da znatna nejednakost u pogledu obrazovnih mogućnosti narušava društveni ugovor u arapskim zemljama.

2.8.2.

U Planu djelovanja Unije za Mediteran (11) ističe se da je potrebno ojačati obrazovanje kao ključni čimbenik za stvaranje održivih i kvalificiranih radnih mjesta, posebno među mladima koji ne rade i podložni su prihvaćanju loših profesionalnih praksi; ističu se i istraživanje i inovacije kao temelj modernizacije gospodarstava te održivost kao transverzalni element osiguravanja uključivog društvenog i gospodarskog razvoja.

2.8.3.

Jačanje socijalnog kapitala ključno je za stabilnost i sigurnost u regiji. Stoga je potrebno promicati osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, visokoškolsko obrazovanje, pristup znanosti i znanstvenim spoznajama, zapošljivost, zdravlje, osnaživanje i mobilnost mladih, rodnu ravnopravnost, forume za raspravu i socijalnu uključenost.

2.8.4.

Unatoč određenim poteškoćama u pogledu pristupa obrazovanju i osiguravanja obrazovanja za sve te usprkos potrebi poboljšanja kvalitete osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, osnovni je izazov premostiti jaz između izobrazbe i zapošljavanja. U tom je smislu nužno promicati strukture koje povezuju tržište rada i obrazovni sustav kako bi se osiguralo potpuno uključivanje mladih u društvo. EGSO smatra da je u tu svrhu ključno promicati razmjenu iskustava u kurikularnom razvoju i metodološkim inovacijama, podupirući prijenos iskustava i praksi, radi postizanja kompetencija i sposobnosti primjerenih tržištu rada, kao i promicati i revalorizirati stručno obrazovanje i osposobljavanje s obzirom na izazov otvaranja 60 milijuna radnih mjesta u arapskim zemljama u sljedećem desetljeću.

2.8.5.

Socijalni partneri, kao i druge specijalizirane organizacije, ističu središnju ulogu neformalnog obrazovanja kao ključnog alata i dugoročnog rješenja za borbu protiv radikalizacije i ekstremizama, kao i zbog njegova doprinosa integraciji ugroženih skupina, posebno mladih i žena.

2.8.6.

EGSO pozdravlja priznavanje važnosti neformalnog obrazovanja kao dopune formalnom obrazovanju i smatra da je potrebno ojačati sinergije između te dvije vrste obrazovanja. Stoga smatra da je potrebno povećati razinu političke angažiranosti u pogledu neformalnog obrazovanja i dodijeliti mu veća proračunska sredstva s obzirom na to da se njime olakšava proces sazrijevanja i socijalnog uključivanja mladih, koji se obrazuju o aktivnom sudjelovanju i razvoju demokratskih vrijednosti, te ono predstavlja djelotvoran instrument za osnaživanje kulture mira.

2.9.

Akademska i obrazovna mobilnost – premošćivanje jaza u znanju

2.9.1.

Mobilnost mladih predstavlja ključan dio odgovora na izazove s kojima se suočava Sredozemlje. Naime, migracija u arapskim zemljama simptom je socijalne isključenosti mladih koji su visokokvalificirani. Stoga je potrebno poticati migraciju od koje koristi imaju kako zemlje podrijetla tako i odredišta. To podrazumijeva veće priznavanje kvalifikacija i diploma, kao i olakšavanje akademske mobilnosti i poboljšanje pravnih okvira za uvjete ulaska i boravka u EU-u koji se primjenjuju na državljane susjednih zemalja u svrhu istraživanja, studiranja, razmjene učenika, izobrazbe i volontiranja.

2.9.2.

S druge strane, jedan od najvećih postojećih jazova između dviju obala Sredozemlja jest jaz u znanju, zbog čega EGSO smatra da je potrebno donijeti mjere za promicanje proizvodnje i širenja znanstvenih i akademskih spoznaja te predlaže stvaranje i promicanje zajedničkih euromediteranskih mreža znanja i istraživanja. Osim toga, smatra da je ključno poticati prevođenje navedenih akademskih i znanstvenih radova, osobito s arapskoga i na arapski.

2.9.3.

Usto, EGSO želi ustrajati u poticanju mobilnosti studenata, nastavnika, istraživača, članova akademske zajednice i znanstvenika putem boravaka, razmjena i stažiranja kao ključnog elementa promicanja akademske kvalitete i zapošljivosti mladih, uz jačanje učinkovite provedbe i ostvarivanja rezultata programa Erasmus + u zemljama euromediteranske regije, kao i protoka znanja i međukulturnog dijaloga.

2.10.

Mediji i međukulturni dijalog – ključni elementi za postizanje tolerancije

2.10.1

.Pluralizam, neovisnost i profesionalnost lokalnih medija jamstvo su društvenog napretka i doprinose tomu da ti mediji djeluju kao katalizatori promjena u zemljama susjedstva.

2.10.2

.EGSO ističe potrebu poticanja dijaloga i suradnje između medija u euromediteranskom prostoru kako bi se poboljšali i ojačali profesionalni standardi i njihovi zakonodavni okviri. Ključan je i doprinos jamčenju i zaštiti slobode tiska i slobode izražavanja.

2.10.3

.Neophodno je priznati ulogu medija u poboljšanju međukulturnog dijaloga i poticanju poštovanja, tolerancije i međusobnog poznavanja. U aktualnom kontekstu porasta protuzapadnog diskursa na jugu te populističkog i ksenofobnog diskursa u Europi, više je no ikad potrebno ostvariti napore u njihovu suzbijanju kako bi se suprotstavilo vizijama koje narode, kulture i vjere okreću jedne protiv drugih u okviru pristupa zasnovanog na manihejskom i isključivom binarizmu.

2.10.4.

U tom smislu EGSO pozdravlja pokretanje projekata kojima se želi osigurati poštovanje postojeće različitosti u Europi i kojima se promiču tolerancija i informiranje bez predrasuda, stereotipa i iskrivljenih predodžbi, kao što je Centar za praćenje islamofobije u medijima u Španjolskoj (12), koji promiče nerasističko informiranje. EGSO pak potiče pokretanje transverzalnih projekata u tu svrhu.

2.10.5.

Osim sigurnosnih pitanja, nedostatak mogućnosti, osobito za mlade, može biti jedan od temeljnih uzroka nestabilnosti te postati jedan od uzroka procesa radikalizacije. Postoji potreba sprečavanja i suzbijanja ekstremizma i rasizma promicanjem međukulturnog dijaloga. Stoga institucije i mreže koje se bave međukulturnim i međuvjerskim dijalogom trebaju ojačati vlastite sinergije i komplementarnosti kako bi postigle znatniji učinak.

2.10.6

.U prevenciju radikalizacije i nasilnog ekstremizma trebaju se uključiti gospodarska i socijalna vijeća iz mediteranske regije, gospodarski i socijalni dionici te civilno društvo u cjelini. U tu je svrhu potrebno uspostaviti mehanizme za razmjenu i suradnju, s odgovarajućim financijskim sredstvima, kao i riješiti pitanja povezana s pravosuđem, rodnom neravnopravnošću, govorom mržnje, nezaposlenošću mladih i nepismenošću u sklopu širih napora na području deradikalizacije koji uključuju i poticanje međukulturnog dijaloga. U vezi s tim treba istaknuti rad Mreže za osvješćivanje o radikalizaciji (RAN) (13) i njezina Centra za izvrsnost.

2.10.7

.EGSO smatra da je ključno poticati razmjene među intelektualcima, umjetnicima i kulturnim akterima u regiji jer su oni ključni pokretači društvenih promjena, i to promicanjem zajedničkih projekata kojima se doprinosi poticanju dijaloga i međusobnog poznavanja. Isto tako, potiče bolju koordinaciju i suradnju na zaštiti kulturne baštine te podizanje osviještenosti o različitim kulturnim i umjetničkim disciplinama i senzibilitetima koji istodobno postoje na euromediteranskom prostoru kao vrijedan element kohezije i međusobnog poznavanja, kao i njihovo valoriziranje.

2.11.

Civilno društvo i sinergije među socijalnim dionicima – prostori uključivosti i rasprave

2.11.1

.Gospodarska kriza i ksenofobija na sjevernoj obali, ali i zahtjevi za slobodom izražavanja i borba za ljudska prava u zemljama na južnoj obali elementi su koji izrazito utječu na ostvarenje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava u društvima euromediteranskih zemalja.

2.11.2

.U tom se smislu u izvješću Europskog parlamenta iz studenoga 2015. o promicanju ljudskih prava (14) navodi da civilnom društvu treba dati veću potporu. Unatoč tomu vidljivost organizacija civilnog društva u zemljama juga još uvijek nije dovoljna uzmu li se u obzir napori koje te organizacije ulažu i, ponekad, rizici koje preuzimaju, kao i njihova uloga u davanju zamaha društvenim promjenama. Gospodarska i socijalna vijeća iz mediteranske regije mogu u tom smislu poslužiti kao platforme za širenje informacija, okupljanje dionika i raspravu.

2.11.3

.EGSO navodi da je sektor udruga prostor koji doprinosi uključivosti. Osim toga, smatra nužnim da Europska komisija ojača potporu projektima koje provodi organizirano civilno društvo preko svojih gospodarskih i socijalnih organizacija, udruga i njihovih mreža, kao i da se ojačaju partnerstva i sinergije među različitim uključenim dionicima.

2.11.4

.EGSO smatra da bi ministri euromediteranske regije trebali surađivati na konkretnim projektima s Euromediteranskim sastankom na vrhu gospodarskih i socijalnih vijeća te sličnih institucija, ne dovodeći u pitanje potporu građanskim i kulturnim udrugama.

2.12.

Žena – središte ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava

2.12.1

.Na trima ministarskim konferencijama Euromediteranskog partnerstva o jačanju uloge žena u društvu, održanima u Istanbulu (15) (2006.), Marakešu (16) (2009.) i Parizu (17) (2013.), vlade su se obvezale na provedbu preuzetih obveza: jednaka prava žena i muškaraca pri sudjelovanju u političkom, gospodarskom, građanskom i društvenom životu; suzbijanje svih oblika nasilja i diskriminacije nad ženama i djevojčicama te djelovanje na promjeni stavova i ponašanja kako bi se postigla rodna ravnopravnost u svrhu promicanja osnaživanja žena, ne samo na području prava nego i u stvarnosti.

2.12.2

.Unatoč zakonskim izmjenama do kojih je došlo u zemljama južnog Sredozemlja, UNDP smatra da je ravnopravnost žena u pogledu ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava još daleko od ostvarenja.

2.12.3.

EGSO navodi da postoji velik jaz između službenih izjava, prijedloga institucija, pa čak i važećeg zakonodavstva, i stvarne svakodnevice žena u njihovim zajednicama te ističe potrebu usklađivanja nacionalnih zakona s ustavnim odredbama i rješavanja problema pravnih vakuuma koji i dalje omogućuju diskriminacijske prakse prema ženama.

2.12.4

.U tom kontekstu EGSO ističe potrebu osiguravanja sredstava za izobrazbu i osvješćivanje skupina odgovornih za jamčenje učinkovite provedbe zakonodavstva – sudstva, snaga sigurnosti, poduzeća, prosvjetnih djelatnika, medija, institucija poput gospodarskih i socijalnih vijeća itd.

2.12.5

.Kako bi se ojačala prava i postigli bolji rezultati, EGSO preporučuje da se lokalne uprave povežu s organizacijama civilnog društva u području rodne ravnopravnosti jer one raspolažu boljim informacijama u pogledu problema koji muče građane i njihovih zahtjeva. Taj se zajednički rad različitih dionika može oslanjati na doprinose akademske zajednice (sveučilišta i specijaliziranih instituta). Primjer je toga Euromediteranska zaklada za žene (18) (FFEM), koja je zajedno s Federacijom liga za prava žena, regionalnom upravom Marakeša, Sveučilištem Cadi Ayyad, Regionalnom komisijom za ljudska prava i drugim lokalnim tijelima provela kampanju osvješćivanja protiv ranih brakova.

2.12.6

.Stoga EGSO traži od ministara država članica Unije za Mediteran da se ta područja uzmu u obzir na sljedećoj ministarskoj konferenciji, kao i da se osiguraju financijska sredstva za te mjere i kampanje.

2.12.7.

EGSO smatra da bi neuzimanje u obzir prethodnih točaka imalo velike posljedice. Rani brakovi, rani prekid obrazovnog procesa i, posljedično, devalorizacija žena na tržištu rada i u političkoj zastupljenosti neki su od elemenata koji negativno utječu na ostvarivanje prava, osobito žena i djevojčica.

Bruxelles, 18. listopada 2017.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  http://ufmsecretariat.org/barcelona-declaration-adopted-at-the-euro-mediterranean-conference-2728-november-1995/

(2)  http://www.annalindhfoundation.org/

(3)  http://www.ohchr.org/EN/ProfessionalInterest/Pages/CCPR.aspx

(4)  http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:12012P/TXT&from=EN

(5)  http://www.ohchr.org/EN/ProfessionalInterest/Pages/Minorities.aspx

(6)  http://www.ilo.org/declaration/thedeclaration/textdeclaration/lang--es/index.htm

(7)  http://www.ohchr.org/ES/ProfessionalInterest/Pages/CESCR.aspx

(8)  http://eeas.europa.eu/archives/docs/enp/documents/2015/151118_joint-communication_review-of-the-enp_es.pdf

(9)  http://ufmsecretariat.org/wp-content/uploads/2014/09/UfMMinistersDeclarationEN.pdf

(10)  http://www.arabstates.undp.org/content/rbas/en/home/library/huma_development/arab-human-development-report-2016--youth-and-the-prospects-for-/

(11)  http://ufmsecretariat.org/wp-content/uploads/2017/01/UfM-Roadmap-23-JAN-2017.pdf

(12)  http://www.observatorioislamofobia.org/

(13)  https://ec.europa.eu/home-affairs/what-we-do/networks/radicalisation_awareness_network

(14)  http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+REPORT+A8-2015-0344+0+DOC+XML+V0//ES

(15)  https://www.euromedwomen.foundation/pg/en/documents/view/4224/ministerial-conclusions-on-strengthening-role-of-women-in-society.

(16)  https://www.euromedwomen.foundation/pg/en/documents/view/4756/second-ministerial-conclusions-on-strengthening-role-of-women-in-society.

(17)  https://www.euromedwomen.foundation/pg/en/documents/view/4226/third-ministerial-conclusions-on-strengthening-role-of-women-in-society.

(18)  https://www.euromedwomen.foundation/.


2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/44


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijelazu u održiviju europsku budućnost – strategija za 2050.”

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 081/07)

Izvjestiteljica:

Brenda KING

Suizvjestitelj:

Lutz RIBBE

Odluka Plenarne skupštine:

14.7.2016.

Pravni temelj:

pravilo 29. stavak 2. Poslovnika

 

(samoinicijativno mišljenje)

 

 

Nadležni pododbor:

Prijelaz u održiviju europsku budućnost – strategija za 2050.

Datum usvajanja u Pododboru:

21.9.2017.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.10.2017.

Plenarno zasjedanje br.:

529

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

185/8/6

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Kao i svi drugi dijelovi svijeta, i Europa se suočava s trima velikim problemima, a to su: 1.) iscrpljivanje Zemljinih prirodnih resursa, uključujući klimatske promjene i gubitak bioraznolikosti; 2.) socijalne nejednakosti, uključujući nezaposlenost mladih i zapostavljanje osoba u regijama čiji industrijski sektori propadaju; te 3.) gubitak povjerenja javnosti u vladu, političke elite, EU i njegove upravljačke strukture te u druge institucije.

1.2.

Ta tri velika problema potrebno je tumačiti u kontekstu digitalizacije (važan megatrend) i globalizacije s obzirom na to da su te pojave znatno utjecale na tržišta rada u Europi, a u budućnosti će se njihov utjecaj još više povećati. Osobito digitalizacija može pridonijeti rješavanju tih triju problema ili njihovu pogoršanju. Hoće li digitalizacija imati pozitivan ili negativan učinak ovisi o načinu na koji se njome politički upravlja.

1.3.

EGSO poziva Komisiju da na temelju podrobne analize interakcije između digitalizacije i tih triju problema izradi dugoročnu strategiju za održivi razvoj Europe u cilju poticanja mjera za jačanje europskog gospodarstva kako bi se ostvarila korist na društvenom i okolišnom planu. Cilj je ovog mišljenja izložiti pitanja i doprinose koje treba uzeti u obzir u pripremi dugoročne strategije.

Neki se ljudi odupiru promjenama. Usred stalnog tehnološkog napretka nekim je ljudima u osobnom interesu da se održi status quo. Drugi se možda osjećaju nesigurno u pogledu pokušaja prilagodbe društvu koje se neprestano mijenja. Neki pak smatraju da se promjene ne odvijaju dovoljno brzo (npr. zagovornici zelene energije). Tvorci politika trebali bi te bojazni uzeti u obzir te se izravno suočiti s problemom, umjesto da rješenje traže u statusu quo. Prvi bi korak bio pokretanje otvorene rasprave o tim pitanjima i jačanje participativne demokracije, uključujući europsku građansku inicijativu.

1.4.

Nepoduzimanje mjera nije mogućnost. Potrebna je politička volja kako bi se promjena usmjerila u pravom smjeru. Postoji potreba za snažnijom povezanošću između gospodarskog razvoja, zaštite okoliša i socijalnih politika. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) smatra da će provedba i ostvarenje ciljeva održivog razvoja, kao i Pariškog sporazuma, te dobro upravljanje prijelazom na niskougljično i digitalno gospodarstvo riješiti velike probleme s kojima se Europa suočava i omogućiti joj da iz te nove industrijske revolucije izađe kao pobjednica. Preporučujemo da Komisija hitno razradi politike opisane u dokumentu „Budući koraci” (radni dokument službi Komisije) (1) te da se više usredotoči na potpuno uključivanje ciljeva održivog razvoja i Pariškog sporazuma u europski okvir politika i postojeće prioritete Komisije u cilju utvrđivanja vizije za pravednu i konkurentnu Europu do 2050.

1.5.

Potreba za snažnim političkim doprinosom ne smije se pogrešno shvatiti. Iako je odgovarajući regulatorni okvir nužan za oblikovanje tranzicije, Europi je potreban program koji utječe na društvo u cjelini, i to: promicanjem pravedne globalizacije; nastojanjem da se poveća konkurentnost i da Europa postane predvodnica u području novih tehnologija; nastojanjem da nitko ne ostane zapostavljen; iskorjenjivanjem siromaštva i stvaranjem okruženja u kojemu će građani ponovno steći povjerenje u političke sustave i u multilateralne oblike upravljanja (2). Osim predvodničke uloge na raznim područjima politika, pristupima politika mora se ujedno nastojati aktivirati golem potencijal civilnog društva. Socijalno poduzetništvo, građanske inicijative i rad u zajednici samo su neki primjeri ostvarivanja održivog razvoja s pomoću pristupa odozdo prema gore, osobito kad je riječ o nužnom prijelazu na niskougljično ili kružno gospodarstvo. U tom je kontekstu decentralizirana energija iz obnovljivih izvora najbolja referentna vrijednost.

1.6.

U bliskoj bi budućnosti Komisija i EGSO trebali nastaviti zajedno raditi na ključnim strateškim područjima politika koja se analiziraju u ovom mišljenju, a to su:

konkurentnost EU-a u svijetu koji se mijenja;

učinak digitalizacije na tržište rada (uključujući dostojanstveni rad) i okoliš;

održive financije i oporezivanje;

izazovi u pogledu razvoja novih gospodarskih modela;

prepreke decentralizaciji proizvodnje energije;

cjeloživotno učenje u novom digitalnom dobu i u kontekstu prijelaza na niskougljično gospodarstvo;

promicanje koalicija više dionika;

demokratski deficit u zakonodavnom postupku EU-a i ponovno prisutni izazov sudjelovanja civilnog društva;

uključivanje neovisnog stručnog znanja u kreiranje politika, uz potrebu jačanja sudjelovanja civilnog društva;

novi europski mehanizam u službi strategije održivog razvoja.

1.7.

Za ostvarivanje te kombinacije politika potrebna je sveobuhvatna i dosljedna strategija. EGSO preporučuje da se ta strategija usmjeri na dugoročno razdoblje, da bude jasna, horizontalno i vertikalno integrirana i participativna te da se njome može upravljati. EGSO stoga smatra da je od ključne važnosti osigurati da se tranzicija do 2050. osmisli i provodi uz puno sudjelovanje predstavnika civilnog društva. Kako bi se ojačala participativna demokracija, Komisija treba razmotriti svoje pravo zakonodavnog monopola.

2.   Uvod

Komisija je 2016. objavila komunikaciju pod naslovom „Budući koraci za održivu europsku budućnost.” EGSO ovim mišljenjem daje doprinos u vidu preporuka za strategiju kojom se nastoji odgovoriti na izazove s kojima se suočava Europa. U mišljenju se poziva na pristup usmjeren na ljude u kojemu se iz dugoročne perspektive razmatraju gospodarske, socijalne i okolišne dimenzije razvoja. Tim bi se pristupom trebalo nadvladati kratkoročno i ograničeno razmišljanje koje prevladava u trenutačnim strategijama EU-a.

3.   Jedan megatrend i tri globalna problema

U kontekstu digitalizacije (megatrend) strategijom održivosti morat će se odgovoriti na tri velika problema spomenuta u poglavlju 1. koja imaju globalne razmjere i koja u jednakoj mjeri utječu na Europu i sve ostale kontinente:

(1)

Kako riješiti pitanje ograničenja planeta i ekološki izazov u cjelini, uključujući klimatske promjene i gubitak bioraznolikosti?

(2)

Kako odgovoriti na sve veće socijalne nejednakosti u globaliziranom svijetu?

(3)

Kako spriječiti slabljenje potpore javnosti vladama i institucijama?

Rješavanje tih problema zahtijevat će udružene napore tvoraca politika, političara i civilnog društva. Nadalje, osobitu je pozornost potrebno usmjeriti na rizike i prilike u području digitalizacije. U ovom odjeljku predstavljamo pitanja koja je potrebno razmotriti kad je riječ o pronalasku rješenja za tri velika problema (3).

3.1.   Megatrend: globalna preobrazba gospodarstva i društva zahvaljujući digitalizaciji

3.1.1.

Globalna zbivanja u području gospodarstva platformi, umjetne inteligencije, robotike i interneta stvari dalekosežna su i odvijaju se sve brže te će prije ili kasnije utjecati na sva područja gospodarstva i društva. Digitalna tehnologija postaje dostupna velikom dijelu društva, no neke skupine možda nemaju pristup tim izuzetno snažnim digitalnim alatima.

3.1.2.

Konvergencija digitalnih tehnologija s nanotehnologijom, biotehnologijom, znanošću o materijalima, proizvodnjom i pohranom obnovljive energije i kvantnim računalstvom može izazvati novu industrijsku revoluciju (4). Kako bi Europa preuzela vodeću ulogu u novom globalnom tržišnom natjecanju na tehnološkom i gospodarskom polju, potrebna su golema ulaganja i nove inicijative.

3.1.3.

Digitalizacija ima brojne prednosti. Stvara nove proizvode i usluge koji su od koristi potrošačima. Može pridonijeti postizanju nekih ciljeva održivog razvoja povećanjem razina dohotka u svijetu, poboljšanjem kvalitete života ljudi, stvaranjem mogućnosti za uključivije demokratske modele i povećanjem broja kvalitetnih radnih mjesta te konkurentnosti EU-a u cjelini – baš kao i prethodne industrijske revolucije. Postoje i prijetnje – u studiji se ističe mogućnost da bi se uslijed digitalizacije moglo zatvoriti mnogo više radnih mjesta nego što će ih se otvoriti.

3.1.4.

Digitalna tehnologija približit će proizvodnju i potrošnju, smanjujući prekomjernu proizvodnju na najmanju moguću mjeru. To bi moglo smanjiti utjecaj EU-a na okoliš. Izravnom trgovinom ekonomskim dobrima može se smanjiti potrošnja resursa, neovisno o tome je li riječ o uzajamnim transakcijama između pojedinaca (engl. peer-to-peer) ili ekonomiji dijeljenja. Primjerice, digitalna tehnologija pogodna je za širenje usluga zajedničkog prijevoza i vozila bez vozača, što može povećati okolišnu održivost naših sustava mobilnosti.

3.1.5.

Međutim, digitalizacija nije održiva sama po sebi. Postoje prepreke ulasku na tržište i ekonomije razmjera koje građane mogu spriječiti u iskorištavanju njezina potencijala. Digitalizacija bi mogla povećati nejednakosti, osobito s obzirom na to da može poremetiti tržišta rada i dovesti do polarizacije, uz velik broj radnih mjesta za niskokvalificirane i srednjekvalificirane radnike podložnih automatizaciji. Robotizacija i gospodarstvo platformi mogu ozbiljno ugroziti mnoga radna mjesta u Europi te stvaraju nove rizike s obzirom na to da većina odgovarajućih tehnologija djeluje na temelju podataka, uključujući osobne podatke.

3.1.6.

Nove mogućnosti za stvaranje bogatstva često pogoduju samo određenim slojevima društva: dobro obrazovanima s dobrim socijalnim vještinama i visokom razinom tolerancije na rizik. Digitalne inovacije uglavnom pogoduju pružateljima intelektualnog, financijskog i fizičkog kapitala: inovatorima, dioničarima, ulagačima i visokokvalificiranim radnicima. Postoji bojazan da će digitalna tehnologija postati jedan od glavnih razloga stagnacije ili čak smanjenja dohotka.

3.1.7.

Potrebna je aktivna i sveobuhvatna politika kako bi se iskoristile mogućnosti digitalizacije, uzimajući u obzir tri velika prethodno opisana problema. Također je potrebno pratiti rizike koji proizlaze iz digitalizacije i upravljati njima. EGSO bi trebao nastaviti s aktivnim radom na tim pitanjima.

3.2.   Ograničenja planeta i sveukupni ekološki izazov

3.2.1.

Budući da je predana globalnoj borbi protiv klimatskih promjena (tj. Pariškom sporazumu) i zagovara zaštitu prirodnih resursa, Europa hitno treba znatno smanjiti utjecaj svojega gospodarstva na okoliš. Ekološka kriza već nas pogađa. S globalnog stajališta, rast stanovništva, dugoročni gospodarski rast koji se temelji na fosilnim gorivima te neodrživa uporaba resursa i zemljišta vrše sve veći pritisak na okoliš. Jedan je od ključnih izazova, koji se također odražava u ciljevima održivog razvoja, zajamčiti da se u okviru gospodarskog razvoja i rasta poštuju ograničenja planeta, neovisno o tome odnosi li se to na zaštitu klime, uporabu resursa i gospodarenje njima, kvalitetu zraka i vode ili na zaštitu kopnene i morske bioraznolikosti.

3.2.2.

Temeljita dekarbonizacija gospodarstva zahtijeva hitnu preobrazbu mnogih gospodarskih sektora. Prelazak s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije zahtijeva veću fleksibilnost te znanje i iskustvo u području energije. Opći razvoj energije „proizvođača-potrošača” (5) također bi trebao biti važan i održiv dio energetske politike EU-a (6). Prometni sustavi zahtijevaju strukturne promjene s pomoću elektrifikacije i usluga zajedničkog korištenja automobilima. Potrebno je iz temelja promijeniti stambeni sektor i infrastrukturu. Napredno biogospodarstvo može biti važan čimbenik za poticanje ekologizacije gospodarstva.

3.2.3.

Europa treba napraviti odmak od postojećeg linearnog gospodarskog modela po načelu „uzmi, izradi, konzumiraj, baci” i usmjeriti se prema kružnom modelu koji je osmišljen kao restorativan model i u okviru kojeg se oslanja, gdje je moguće, na obnovljive prirodne izvore i što dulje zadržava vrijednost proizvoda, materijala i resursa u gospodarstvu. Digitalizacija može biti važna u tom kontekstu (vidjeti točku 3.1.4).

3.2.4.

Prijelaz na niskougljično, kružno i ekološki prihvatljivo gospodarstvo prilika je da EU poveća svoju konkurentnost i otpornost. Takvo gospodarstvo može poboljšati kvalitetu života i blagostanje njegovih građana. Njime se također smanjuje ovisnost o uvozu fosilnih goriva i ključnih sirovina te se stvara stabilan temelj za gospodarski napredak.

3.2.5.

Međutim, dekarbonizaciju i ekološku tranziciju pratit će socijalni izazovi (7) s obzirom na to da će se smanjiti broj radnih mjesta u industrijama s velikim utjecajem na okoliš. Potpuno iskorištavanje potencijala dekarbonizacije i ekološke tranzicije u pogledu otvaranja novih radnih mjesta i poboljšanja socijalne sigurnosti potrebno je prihvatiti kao stratešku političku zadaću kako bi neto bilanca bila što pozitivnija.

3.2.6.

Prijelaz na niskougljično i kružno gospodarstvo potiče se inicijativama „odozdo prema gore” koje predvode građani, lokalne vlasti, potrošači i inovativna poduzeća i koje se odnose na energiju i hranu. Međutim, umjesto promicanja odgovarajućih inicijativa i stvaranja kritične mase u Europi, što ima pozitivne posljedice za tržište rada i socijalnu sigurnost, daljnji napredak često sprečavaju administrativni i regulatorni sustavi. Nije u cijelosti poznato da inicijative odozdo prema gore mogu biti snažan instrument za rješavanje socijalnih problema povezanih s dekarbonizacijom i ekološkom tranzicijom. Za ostvarivanje tog potencijala potrebno je ukloniti strukturne prepreke koje osobama s manjkom resursa sprečavaju pristup potrebnim resursima (osobito kapitalu i relevantnim informacijama).

3.3.   Sve veće socijalne nejednakosti

3.3.1.

Iako su globalizacija i tehnološki napredak znatno pridonijeli povećanju globalne trgovine i globalnog bogatstva, kombinacija globalizacije i tehnološkog napretka također je pridonijela povećanju socijalnih nejednakosti (i nejednakosti u području okoliša). Prema podatcima Oxfama, samo osam pojedinaca, od kojih su svi muškarci, posjeduje bogatstvo jednako onomu koje posjeduje najsiromašnija polovica svjetske populacije.

3.3.2.

U Europi se nejednakost produbljuje. Prema nedavnoj studiji OECD-a, nejednakost dohotka i dalje je na dosad najvišoj razini u Europi. U 1980-ima prosječni dohodak 10 % najbogatijih osoba u društvu bio je sedam puta veći nego dohodak 10 % najsiromašnijih. Danas je on 9,5 puta veći. Nejednakost bogatstva još je veća: 10 % najbogatijih kućanstava posjeduje 50 % ukupnog bogatstva, dok 40 % najsiromašnijih posjeduje malo više od 3 % (8).

3.3.3.

Jedan od razloga sve većih nejednakosti u Europi jest odvajanje rasta od neto dohotka. Dok je BDP europodručja od 2008. do 2015. porastao za više od 16 % (više od 17 % u 28 zemalja članica EU-a), raspoloživi neto dohodak kućanstava stagnirao je, a u 28 zemalja članica EU-a porastao za samo 2 %.

3.3.4.

U 24 zemlje OECD-a produktivnost je od 1995. porasla za 27 %, dok prosječna naknada za rad zaostaje te je porasla za samo 22 %. Što je još gore, povećanje dohotka od rada znatno je niže u socijalnim skupinama s nižim neto plaćama. Proteklih 20 godina ta se nejednakost plaća povećala u svim europskim zemljama osim u Španjolskoj. Taj je trend najizraženiji u Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj i Ujedinjenoj Kraljevini (9).

3.3.5.

Postoji rizik da će se uslijed promjenjive prirode rada taj jaz produbiti. Primjerice, zbog automatizacije složenih industrijskih procesa s pomoću robotike moglo bi doći do smanjenja potražnje za srednjekvalificiranim službenicima, pa čak i visokokvalificiranim službenicima nižih razina, koji trenutačno obavljaju te složene zadaće. To bi moglo pridonijeti dodatnoj polarizaciji tržišta rada jer će se nova radna mjesta otvoriti u kategoriji (još) više kvalificiranih radnika (razvoj i održavanje tih proizvoda/usluga) ili u kategoriji niskokvalificiranih radnika koja je više usmjerena na usluge. Prema podatcima OECD-a, za 9 % radnih mjesta postoji rizik od automatizacije, dok će se za 25 % radnih mjesta zadaće znatno promijeniti.

3.3.6.

Odgovori vlada na utjecaj digitalizacije češće su reaktivni nego proaktivni i uvelike su usmjereni na ublažavanje popratnih učinaka digitalizacije umjesto na iskorištavanje njezinih mogućih prednosti. Vlade u svojim odgovorima trebaju voditi više računa o izazovu zastupljenosti i sudjelovanja radnika, što je važan aspekt ulaganja u ljudski kapital na tržištu rada koje se mijenja. EGSO bi mogao nastaviti s podrobnom analizom utjecaja digitalizacije na prirodu rada.

3.4.   Vlade i institucije gube potporu javnosti

3.4.1.

Porast nejednakosti, koji je samo djelomično izazvan globalizacijom i tehnološkim napretkom, pridonio je gubitku povjerenja u vlade, političke elite, međunarodne organizacije, institucije i globalno upravljanje. Nadalje, potaknuo je porast populističkih pokreta i pad tradicionalnih političkih stranaka. Osobito zabrinjava neizlazak mladih na izbore (da ne spominjemo glasove „protiv sustava”): na izborima 2015. glasovalo je samo 63 % Europljana u dobi od 15 do 30 godina (10).

3.4.2.

Mnogi europski građani osjećaju se isključenima iz političkog donošenja odluka na nacionalnoj i europskoj razini. Smatraju da im se u okviru tradicionalnih demokratskih procesa ne omogućava utjecanje na temeljne odluke. Pristup s više dionika (npr. u okviru Programa UN-a za održivi razvoj do 2030.) uključiv je demokratski model i način na koji se može prevladati to nepovjerenje.

3.4.3.

Prelazak na održivost ne može i ne smije biti nametnut „odozgo”. On će biti uspješan samo ako se bude temeljio na širokoj potpori i aktivnom sudjelovanju većine poduzeća, lokalnih i regionalnih tijela, radnika i građana. Suradnja se mora temeljiti na načelu „odozdo prema gore i odozgo prema dolje”. Udruženja više dionika sudjelovala su u izradi Programa za razdoblje do 2030. i sve se više uspostavljaju u području klimatske politike (11). Ti oblici udruživanja mogu poslužiti kao osnova za uključiv model demokratskoga upravljanja koji bi se mogao primjenjivati u svim sektorima politika i olakšati korjenitu promjenu i inovacije.

3.4.4.

Osobito mlađa generacija zahtijeva netradicionalne oblike političkog djelovanja, nasuprot konvencionalnim političkim strankama i tijelima. Energetske zajednice, partnerstva između građana i općina u cilju poticanja energetske učinkovitosti (npr. s pomoću modela za dodjelu ugovora) ili gospodarenja otpadom, inicijative „tranzicijski gradovi”, poljoprivreda koju podržava zajednica, politički blogovi i drugi internetski formati ili čak inicijative o lokalnoj valuti alternativni su oblici političkog djelovanja. Oni zasigurno neće zamijeniti tradicionalno političko djelovanje, no mogu pružiti važan doprinos političkoj socijalizaciji i socijalnoj integraciji.

3.4.5.

Iskorištavanje potencijala interneta također je obećavajući pristup za prevladavanje političke stagnacije. Informacije nikada nisu bile lakše dostupne nego u decentraliziranoj mreži bez klasičnih filtera. To dovodi do novih izazova za društvo, što se ogleda u fenomenima „post-istine” ili lažnih vijesti. Međutim, također svjedočimo naglom rastu alternativnih, nehijerarhijskih oblika aktivizma, kao i visokoj razini uporabe internetskih društvenih mreža među građanima, osobito mladima.

3.4.6.

E-uprava može dovesti do modela upravljanja s dosad nezabilježenom razinom sudjelovanja javnosti u donošenju politika. EU bi se trebao ugledati na države članice kao što je Estonija, u kojoj je već ostvaren znatan napredak. Digitalizacija omogućuje građanima da uz razmjerno male troškove sudjeluju u postupcima donošenja odluka. Međutim, dokazano je da, kad je riječ o e-sudjelovanju, postoji i „pristranost prema srednjem sloju” (veća zastupljenost pripadnika srednjeg sloja u participativnim forumima). EGSO je u dobrom položaju da sudjeluje u dijalogu civilnog društva o toj temi.

4.   Europa kakvu želimo

Suočen sa spomenutim trima globalnim problemima i megatrendom digitalizacije, EU mora postići sljedeće ciljeve:

na najbolji način iskoristiti digitalnu revoluciju radi izgradnje novog, konkurentnog i održivog gospodarstva;

ostvariti prijelaz na niskougljično, kružno i ekološki prihvatljivo gospodarstvo te istodobno zajamčiti pravedan prijelaz za sve;

izgraditi otporan europski socijalni model;

zajamčiti decentraliziraniji demokratski sustav koji je više usmjeren na građane, iskorištavajući pritom prednosti pravedne gospodarske suradnje na svjetskoj razini.

4.1.

EGSO smatra da će se ciljevima održivog razvoja i Pariškim sporazumom (COP21) iznova ojačati vizija „Europe kakvu želimo” (12)  (13). Komisija bi trebala stvoriti zamah za provedbu tih sporazuma razvojem politika iznesenih u komunikaciji naslovljenoj „Budući koraci” te ih u cijelosti uključiti u europski okvir politika i postojeće prioritete Komisije. U okviru vizije „Europa kakvu želimo”, kao i u Programu za razdoblje do 2030. (tj. ciljevima održivog razvoja), pojedinac se nalazi u središtu društva i gospodarstva te se svima daje mogućnost odlučivanja o tome kako žele ispuniti svoje potrebe u skladu s društvenim i ekološkim okruženjem. Taj koncept nije utopijski. U stvarnosti Europa trenutačno ima potrebna tehnološka i ekonomska sredstva za ostvarivanje te vizije, a to su: internet stvari i velika količina podataka, kontrola složenih procesa s pomoću mobilnih aplikacija, „proizvodnja-potrošnja” uz smanjenje proizvodnje i proizvodnih troškova (npr. obnovljivi izvori energije, 3D tisak), novi oblici transakcija i plaćanja (lanac blokova (engl. blockchain), bitcoin, pametni ugovori (engl. smart contracts)), kooperacija i ekonomija dijeljenja kao novi poslovni koncepti te druge inovacije.

4.2.

Sve te inovacije mogu pridonijeti ostvarivanju vizije, no to podrazumijeva strategiju u kojoj se nude rješenja triju izazova povezanih s inovacijama. Ta strategija iziskuje novi koncept blagostanja „izvan okvira BDP-a” kojim se na cjelovit način nastoje ostvariti gospodarski napredak, socijalna uključenost, odgovornost prema okolišu i osnaživanje građana.

4.3.

Nepoduzimanje mjera nije mogućnost: ako EU ne želi ili ne može razviti i provesti sveobuhvatnu strategiju, Europa neće samo ostvariti neuspjeh kad je riječ o Programu za 2030. i viziji „Europa kakvu želimo”. Ako se ništa ne poduzme, vrlo je vjerojatno da se spomenuti veliki izazovi neće svladati: uništit će se europski radni poredak, zaustavit će se dekarbonizacija i zaštita resursa jer se socijalni troškovi ekološke tranzicije smatraju previsokima i povećat će se socijalne nejednakosti i otuđenje, što će ugroziti demokraciju.

4.4.

Od presudne je važnosti da se strategijom obuhvate precizne preporuke o politikama kako bi se pomoglo u prevladavanju triju velikih izazova s kojima se Europa suočava i tako ostvarila vizija „Europe kakvu želimo”.

5.   Šest pristupa politike za ostvarivanje Europe kakvu želimo

Ovdje predlažemo ključne pristupe politike u okviru kojih se nude odgovori na tri globalna problema (ograničenja planeta, socijalne razlike, gubitak potpore javnosti) i na megatrend digitalizacije. Svaki taj pristup obuhvaća kombinaciju politika koja se sastoji od šest dijelova, a to su:

inovacije

donošenje propisa/upravljanje

socijalna politika

otvoreni pristup

obrazovanje/osposobljavanje

istraživanje

Ta bi se kombinacija politika trebala primjenjivati u najmanje četiri područja politika, a to su: pravedno, digitalno i zeleno gospodarstvo (5.1), novi oblici upravljanja (5.2), održivost i financijski sektor (5.3) te promicanje održivosti uz pomoć međunarodne trgovine (5.4). Iznosimo pitanja i dajemo doprinos koje bi institucije i dionici EU-a trebali dodatno razmotriti u dugoročnom razdoblju.

5.1.   Pravedno, digitalno i zeleno gospodarstvo kojim se ostvaruju blagostanje i dobrobit

5.1.1.

Inovacije: nova industrijska revolucija predstavlja priliku za Europu da postane predvodnica na tehnološkom polju te da poveća svoju konkurentnost na globaliziranim tržištima. Stvaranje gospodarske vrijednosti bez visokih vanjskih troškova mora postati uobičajeni poslovni model. Potrebna su nam inovativna i profitabilna trgovačka društva i poduzeća koja bi ulagala u održivu proizvodnju, otvarala kvalitetna radna mjesta i stvarala gospodarske temelje za dobrobit. Kako bi se s pomoću inovacija pridonijelo održivijoj Europi, potrebno je razviti okvir za nagrađivanje gospodarskih aktivnosti bez utjecaja na okolinu ili onih u kojima je taj utjecaj znatno smanjen odnosno gospodarskih aktivnosti s ograničenom potrošnjom resursa. Time se održivim inovatorima (neovisno o tome je li riječ o građanima, poduzećima, gradovima ili regijama) omogućuje učinkovito natjecanje s poslovnim modelima visoke razine iskorištavanja resursa i/ili velikog utjecaja na okoliš. Potrebno je pružiti proaktivnu potporu inovatorima koji nastoje ponuditi nova rješenja za suočavanje sa socijalnim i ekološkim izazovima te koji su predvodnici u usvajanju inovativnih rješenja, a takva se potpora primjerice sastoji od dostupnosti mikrokredita MSP-ovima, građanima, privatnim kućanstvima, inicijativama na razini zajednice, socijalnim poduzećima i mikropoduzećima (14). U tome bi mogao pomoći jedinstveni europski patent pod uvjetom da troškovi za dobivanje patenta ne budu pretjerani (15). Kad je riječ o MSP-ovima, potrebno je preispitati mjere u okviru načela druge prilike kako bi se smanjile trenutačno visoke razine nesklonosti riziku u EU-u (16). Politikom se također mora omogućiti eksperimentiranje u cijeloj Europi, osobito u sektoru mobilnosti, otpada, energije, poljoprivrede, obrazovanja ili zdravstva. Nova tržišta mogu se pronaći preusmjeravanjem javne nabave na digitalne, niskougljične, kružne i ekološki prihvatljive usluge koje se pružaju na socijalno uključiv način.

5.1.2.

Donošenje propisa: regulatornim okvirom moraju se ispuniti tri cilja. Prvo, potrebno je odrediti što točniju cijenu vanjskih učinaka kako bi se mogli razviti poslovni modeli kojima se doprinosi ostvarenju ciljeva održivosti (17). Drugo, propisima se mora zajamčiti uvođenje dobro razvijene digitalne infrastrukture u cijeloj Europi, uključujući u ruralnim područjima, i osiguravanje pristupa toj infrastrukturi za sve (uključujući pametno grijanje, pametne elektroenergetske mreže i mreže elektromobilnosti). Te bi se usluge u pravnom smislu trebale smatrati javnim uslugama. Naposljetku, s obzirom na to da digitalizacija općenito prednost daje platformama, postoji rizik od monopola na velikim digitalnim tržištima. Stoga su nužne aktivne politike zaštite tržišnog natjecanja (18). EGSO je također predložio da Komisija razmotri načine na koje se europske platforme mogu promicati tako da dodana vrijednost ostane u lokalnim gospodarstvima (19). Neovisna europska agencija za ocjenjivanje digitalnih platformi, s jednakim ovlastima u svim državama članicama za ocjenjivanje upravljanja tim platformama u pogledu tržišnog natjecanja, zapošljavanja i oporezivanja, mogla bi imati važnu ulogu u uravnoteženju njihove tržišne moći (20).

5.1.3.

Socijalna politika: promjene do kojih je došlo uslijed digitalizacije i dekarbonizacije (vidjeti odjeljak 3.) ugrožavaju sustave socijalne sigurnosti u pogledu upravljanja problemom gubitka radnih mjesta i smanjenja fiskalnih prihoda. Potrebno je stoga razmotriti i razviti nove pristupe i modele kako bi se osigurala održivost sustava socijalne sigurnosti u državama članicama, odgovorilo na različite okolnosti u području rada u budućnosti i pružila potpora radnicima i zajednicama u sektorima i regijama zahvaćenima tranzicijom. EGSO se izazovima budućnosti rada bavi u mišljenju „Europski stup socijalnih prava” i poziva na donošenje dosljedne europske strategije zapošljavanja kojom se uzimaju u obzir ulaganja i inovacije, zapošljavanje i stvaranje kvalitetnih radnih mjesta, pravedni uvjeti rada za sve, pravedne i neometane tranzicije koje se oslanjaju na aktivne politike tržišta rada te sudjelovanje svih dionika, osobito socijalnih partnera. Usto, javnim ulaganjima potrebno je podupirati zajednice, regije i radnike u sektorima koji su već zahvaćeni tranzicijom, kao i predviđanje i olakšavanje budućeg restrukturiranja i prijelaza na zelenije i održivije gospodarstvo (21).

5.1.4.

Otvoreni pristup: iskorištavanje potencijala digitalizacije u pogledu zelenog i pravednog gospodarstva ponajprije zahtijeva opću otvorenost gospodarstva koja građanima omogućuje aktivno sudjelovanje u tehnološkom napretku i ostvarivanje koristi od mogućnosti koje on nudi (npr. kombinacija digitalnih energetskih podataka i decentralizirane proizvodnje energije). Stoga je od presudne važnosti ukloniti prepreke sudjelovanju u gospodarstvu s pomoću otvorenih tržišta, otvorenih podataka, modela otvorenog koda i otvorenih normi. Svaki od tih elemenata treba smatrati vodećim načelom za programe politika u strateškim sektorima: energetskom sektoru, sektoru prometa, logistici i proizvodnim procesima. Koncept suvereniteta nad podatcima potrebno je razviti i provesti u okviru europskog prava: europski građani moraju imati pravo uporabe vlastitih podataka za vlastite potrebe, pravo određivanja kojim će se osobnim podatcima koristiti treće strane, pravo odlučivanja o načinu uporabe podataka, pravo na informacije o uporabi podataka i potpunu kontrolu nad tom uporabom te pravo na brisanje podataka.

5.1.5.

Obrazovanje/osposobljavanje: zeleno i digitalno gospodarstvo zahtijevaju posebne vještine, osobito s obzirom na to da će digitalna tehnologija u budućnosti biti važno sredstvo za dekarbonizaciju europskog gospodarstva (vidjeti točke 3.1.4 i 3.2.3). U politike općeg obrazovanja i cjeloživotnog učenja treba uključiti osposobljavanje radi razvijanja potrebnih formalnih i neformalnih vještina, pored ostalog i u područjima kao što zajednički rad i rad u zajednici te poduzetništvo (22). To pitanje iziskuje više dijaloga i analiza. Preporučuje se ciljana uporaba strukturnih fondova kako bi se zajamčila učinkovita potpora prevladavanju trenutačnog jaza u području zelenih i digitalnih vještina, osobito u regijama koje su već u tranziciji ili će biti zahvaćene njome u budućnosti. Sredstva u okviru europskih obrazovnih sustava bit će potrebno usmjeriti na obrazovanje i razvoj vještina u područjima u kojima se ljudske vještine ne mogu zamijeniti sustavima umjetne inteligencije ili u područjima u kojima su ljudi nužna nadopuna tim sustavima (tj. zadaće za koje je presudna interakcija među ljudima ili u kojima ljudi i strojevi surađuju te zadaće za koje želimo da ih ljudi i dalje obavljaju) (23).

5.1.6.

Istraživanje: digitalno, zeleno i pravedno gospodarstvo bit će referentna vrijednost za gospodarske modele prilagođene budućnosti. Do tog će gospodarstva dovesti dobro usmjerena istraživačka politika utemeljena na analizi okolišnog i socijalnog utjecaja inovacija, osobito digitalnih inovacija. U tom je kontekstu potrebno da financiranje u području istraživanja i razvoja bude dostupno inovatorima koji razvijaju nove digitalne tehnologije i usluge za prevladavanje socijalnih izazova i/ili izazova u području okoliša. Potrebno je razviti mrežu inkubatora za potporu tim inovatorima.

5.2.   Novi oblici upravljanja

5.2.1.

Inovacije: sudjelovanje je ključna sastavnica demokracije. Izbori i zastupnički sustav jedna su od metoda za organiziranje sudjelovanja, no potrebni su novi i inovativni pristupi za organiziranje sudjelovanja, uključujući e-sudjelovanje. Tradicionalno donošenje politika važno je proširiti na nehijerarhijske, socijalno fluidne i manje formalne oblike političkog djelovanja te poticati inicijative civilnog društva i inicijative utemeljene na pristupu odozdo prema gore.

5.2.2.

Upravljanje: promjene zahtijevaju transparentne i slobodno dostupne dijaloge više dionika o svim zakonodavnim postupcima EU-a na razini EU-a i lokalnoj razini. „Civilno društvo” ne bi trebalo ograničiti na organizirano civilno društvo, nego bi ono trebalo uključivati sve građane. Novi oblici udruživanja osobito su važni za klimatsku politiku i zaštitu resursa (24). Kako bi se osnažila participativna demokracija, potrebno je ukinuti de facto monopol Europske komisije na pravo poduzimanja zakonodavne inicijative, i to u korist povećanog broja inicijativa Europskog parlamenta te zakonodavnih inicijativa utemeljenih na pristupu odozdo prema gore, na primjer uklanjanjem tehničkih, pravnih i administrativnih poteškoća u okviru europske građanske inicijative (25).

5.2.3.

Otvoreni pristup: „korištenje doprinosa mnoštva” (engl. crowd-sourcing) prikladan je pristup pri izradi cjelokupnog zakonodavstva EU-a jer bi se time uklonile strukturne prepreke koje otežavaju sudjelovanje građana u postupcima donošenja odluka na razini EU-a. Pri osmišljavanju tog pristupa osobitu je pozornost potrebno usmjeriti na pristupačnost, uključivost i odgovornost. Otvoreni pristup politici i politikama može se dodatno povećati objavljivanjem svih aktivnosti i podataka EU-a na internetu na način prilagođen korisnicima.

5.2.4.

Osposobljavanje/obrazovanje: za prevladavanje „pristranosti prema srednjem sloju” (vidjeti točku 3.4.6) potrebni su programi osnaživanja građana. Ti bi se programi trebali izraditi tako da uključuju one dijelove stanovništva koji obično aktivno ne sudjeluju u politici, gospodarstvu i društvu. U općem je obrazovanju potrebno staviti naglasak na osviještenost o sudjelovanju kao osnovnom načelu demokracije i skrenuti pozornost na prilike za sudjelovanje. Potrebno je naglasiti da aktivno sudjelovanje u postupcima oblikovanja političke volje ima prednosti i za društvo i za pojedinca, čiji se interesi i stajališta uzimaju u obzir. Potrebno je dodijeliti više sredstava organizacijama civilnog društva koje su usmjerene na te pasivne dijelove stanovništva i slijede ciljeve održivosti.

5.2.5.

Istraživanje: društvene znanosti trebale bi se više usredotočiti na prakse u području alternativne demokracije. Jedan primjer za to jest moguća primjena metodologije prototipa u politici. Tim bi se pristupom rješenja politike izrađivala u ograničenom vremenskom okviru, zatim provodila na „testnom tržištu” te bi se ubrzo zatim njihov učinak procjenjivao na temelju povratnih informacija građana i drugih relevantnih dionika. Procjena učinka služila bi kao temelj za odgovarajuće izmjene u rješenjima politike prije njihova uvođenja.

5.2.6.

Općenitije govoreći, potrebno je dodatno istraživanje u pogledu preispitivanja poveznice između (znanstvene) stručnosti i donošenja politika te povezivanja uključivanja potpuno transparentnog i neovisnog stručnog znanja u donošenje politika s potrebom za osnaživanjem sudjelovanja građana.

5.3.   Održivost i financijski sektor

5.3.1.

Inovacije: digitalno, zeleno i pravedno gospodarstvo podrazumijeva velika ulaganja u privatne objekte (npr. u pogone za proizvodnju obnovljive energije ili punionice za električna vozila) i javnu infrastrukturu (npr. u digitalizaciju sustava električne energije i mobilnosti). Stoga će financijski sektor morati imati središnju ulogu u omogućivanju tih inovacija. Financijska sredstva, uključujući javna sredstva, potrebno je dodijeliti ulaganjima kojima se podupire održiva preobrazba. Za postizanje klimatskih i energetskih ciljeva potrebno je stabilno investicijsko okružje, a inovativni financijski instrumenti moraju usmjeravati privatno financiranje u ulaganja koja se inače ne bi ostvarila (26)  (27).

5.3.2.

Donošenje propisa: politika mora biti usmjerena na uspostavu održivijeg privatnog financijskog sustava uključivanjem čimbenika održivosti u procjenu financijskog rizika, proširenjem odgovornosti financijskih institucija na nefinancijske učinke odluka o ulaganjima i povećanjem transparentnosti u pogledu okolišnih i socijalnih učinaka odluka o ulaganjima (28). Politikama bi se ulagači također trebali poticati da se na dobrovoljnoj osnovi obvežu na ulaganja u objekte koji slijede načela održivog razvoja. „Ozelenjavanje” bankarskih standarda bitno je za preusmjeravanje privatnog financiranja s tradicionalnih ulaganja na ulaganja s niskom razinom emisija CO2, otporna na klimatske promjene. Središnje banke trebale bi usmjeravati dodjelu kapitala monetarnom i mikrobonitetnom i makrobonitetnom politikom, uključujući standarde održivosti.

5.3.3.

Socijalna politika: kućanstva će se zbog digitalizacije i dekarbonizacije naći pod pritiskom. Stoga je potrebna temeljita fiskalna reforma kako bi se povećao raspoloživi dohodak kućanstava i kako bi se taj cilj povezao s preduvjetima za dekarbonizaciju. EGSO poziva na uspostavu fiskalnog sustava utemeljenog na internalizaciji troškova u području okoliša i uporabi dodatnih prihoda za smanjenje poreznog opterećenja rada. Prebacivanjem oporezivanja s rada na uporabu resursa pomaže se ispraviti nefunkcioniranje tržišta, otvoriti nova održiva radna mjesta na lokalnoj razini, povećati raspoloživi dohodak kućanstava i potaknuti ekološki inovativna ulaganja (29).

5.3.4.

Istraživanje: do danas se i dalje vrlo malo zna o utjecaju digitalizacije i smanjene potrošnje fosilnih goriva na javne financije (fiskalna erozija). Istraživanje je potrebno usmjeriti na taj aspekt te na mogući opći doprinos strateške financijske politike održivom razvoju.

5.4.   Promicanje održivosti uz pomoć međunarodne trgovine

5.4.1.

Inovacije i poslovne prilike: s obzirom na globalnu dimenziju triju velikih problema jasna politika inovacija neće biti dovoljna za postizanje veće održivosti Europe. U suradnji s trgovinskim partnerima Europa mora razviti koncepte inovacija koji se mogu prenijeti u druge regije u svijetu. Trgovina u tome može pomoći sve dok su aspekti održivosti ključni kriteriji u politici međunarodne trgovine, uključujući multilateralne i bilateralne trgovinske sporazume. Posebnu je ulogu potrebno dodijeliti Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), koja bi trebala u većoj mjeri uzeti u obzir međunarodnu politiku u području okoliša, kao što su Pariški sporazum ili ciljevi iz Aichija u vezi s biološkom raznolikosti. Nakon utvrđivanja odgovarajućih normi, europska poduzeća, građani, inicijative na razini zajednice, općine i regije mogu razviti važne inovacije (proizvode i usluge) koje se mogu izvoziti kao odgovor na potrebu za dekarbonizacijom i iskorištavanjem mogućnosti u okviru megatrenda digitalizacije. One mogu postati uspješni izvozni proizvodi. Prije svega, Europska komisija trebala bi u suradnji s WTO-om i svojim glavnim partnerima raditi na tome da se trgovinski sporazumi iskoriste za pojačano određivanja cijena ugljikova dioksida i svih drugih vanjskih čimbenika koji štete održivim inovacijama.

5.4.2.

Donošenje propisa: jedan od razloga povećanog utjecaja naših gospodarstava na okoliš jest sve veća udaljenost između mjesta proizvodnje, prerade, potrošnje i katkad zbrinjavanja/oporabe proizvoda. Usklađivanje međunarodne trgovine s održivim razvojem zahtijeva pametan regulatorni pristup liberalizaciji kojim se uzimaju u obzir i osnažuju lokalni proizvodni sustavi malih razmjera. Promicanjem i podupiranjem politika kružnog gospodarstva trebalo bi se osigurati da sustavi budu trajni, mali, lokalni i čisti. Krugovi u pojedinim industrijskim djelatnostima mogu biti veliki (30). Taj bi se problem trebao riješiti donošenjem propisa, i to bilateralnim i multilateralnim trgovinskim sporazumima.

5.4.3.

EU bi trebao snažno potaknuti Svjetsku banku i Međunarodni monetarni fond da preuzmu važnu ulogu u promicanju reformi fiskalnog i financijskog sustava kako bi se stvorilo okruženje u kojemu se zemljama u razvoju pomaže mobilizirati više vlastitih resursa. To bi trebalo obuhvaćati poreznu reformu na nacionalnoj razini, ali i mobiliziranje međunarodne zajednice u cilju zajedničke borbe protiv utaje poreza, pranja novca i nezakonitih tokova kapitala, što dovodi do toga da su iznosi novca koji izlaze iz zemalja u razvoju veći od iznosa koji u njih ulaze u okviru službene razvojne pomoći. Točnije, Europska komisija trebala bi iskoristiti Program za razdoblje do 2030., utemeljen na 17 ciljeva održivog razvoja, kao okvir za sve vanjske politike i programe financirane sredstvima EU-a (31).

5.4.4.

Socijalna politika: jedan od načina za provedbu ciljeva održivog razvoja i promicanje progresivne trgovinske politike od koje svi imaju koristi provedba je višedioničkih pristupa odgovornom poslovanju. U tim pristupima poduzeća, nevladine organizacije, sindikati i vlade zajedno određuju na koji se način dužnost poštovanja ljudskih prava može ispuniti u praksi. Raste zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava u lancima opskrbe, osobito u vezi s mineralima iz područja zahvaćenih sukobima, poput kobalta koji se koristi u proizvodnji punjivih baterija u mobilnim telefonima, prijenosnim računalima, električnim vozilima, zrakoplovima i električnim alatima. S obzirom na predanost prijelazu na niskougljično gospodarstvo, nezaustavljivo napredovanje u smjeru digitalizacije i složenost odgovornog poslovanja u međunarodnim lancima opskrbe, suradnja različitih dionika od ključne je važnosti. EGSO stoga pozdravlja inicijativu nizozemske vlade – i izražava zadovoljstvo zbog toga što je njezin partner – čiji je cilj podići svijest o tome kako se djelovanjem više dionika može izgraditi razumijevanje o smislenom odgovornom poslovanju, posebno u složenim lancima opskrbe sirovinama čije se vađenje temelji na iskorištavanju rada djece ili robova ili se ostvaruje u opasnim uvjetima.

5.4.5.

Otvoreni pristup: novi trgovinski sporazumi moraju se temeljiti na odobrenju dobivenom novim demokratskim postupcima, uz veće sudjelovanje građana u zajedničkom donošenju odluka. Poglavlja o trgovini i održivom razvoju u postojećim trgovinskim sporazumima EU-a ne funkcioniraju dovoljno dobro. Kao prvo, u ta poglavlja treba uključiti i globalne multilateralne sporazume (Program za razdoblje do 2030. i Pariški sporazum). Kao drugo, potrebno je ojačati mehanizme civilnog društva za praćenje i uvrstiti analizu sa stajališta civilnog društva. Kao treće, mehanizmi za osiguravanje provedbe zakonodavstva moraju se primjenjivati i na sama poglavlja o trgovini i održivom razvoju (32).

5.4.6.

Istraživanje: potrebno je više empirijskih dokaza kako bi se procijenio utjecaj brzog porasta novih oblika potrošnje i proizvodnje u međunarodnoj trgovini koji se postupno šire na transnacionalne usluge, osobito u pogledu njihova utjecaja na transnacionalno oporezivanje. To bi trebao biti temelj za odluku o njihovu uključivanju u opća pravila WTO-a ili u bilateralne i regionalne sporazume, kao u slučaju Programa za dostojanstveni rad.

5.4.7.

Podsjećamo Komisiju na našu prethodnu preporuku da provede cjelovitu procjenu vjerojatnih učinaka koje će provedba ciljeva održivog razvoja i Pariškog sporazuma imati na trgovinsku politiku EU-a.

6.   Oblikovanje strategije za održivu europsku budućnost – četiri kriterija

6.1.

U odjeljku 5. utvrdili smo neka područja u kojima je potrebno provesti mjere politike kako bi se u socioekonomskom kontekstu koji se radikalno mijenja izgradila održivija Europa. Mogu se utvrditi četiri kriterija za strategiju održivosti Europe. Ona mora biti:

usmjerena na dugoročno razdoblje,

jasna,

horizontalno i vertikalno integrirana,

takva da se njome može upravljati.

Ta se četiri kriterija opširnije opisuju u nastavku.

6.2.   Usmjerenost na dugoročno razdoblje

6.2.1.

Strateško razmišljanje podrazumijeva razvoj dugoročne perspektive na temelju vizije „Europa kakvu želimo”, koja je opisana u odjeljku 4., i utvrđivanje puta koji bi Europa trebala slijediti kako bi se ta vizija ostvarila. Za očitovanje socijalnih promjena izazvanih globalnim problemima i megatrendom digitalizacije opisanima u odjeljku 3. bit će potrebna do tri desetljeća. Potrebno je određeno vrijeme kako bi se ostvario učinak mnogih relevantnih odluka, uključujući odluke o ulaganjima. Stoga se tri desetljeća čine kao odgovarajući vremenski okvir za strategiju održivosti Europe. Relevantni ciljevi i odgovarajuće mjere politike moraju se predvidjeti na temelju tog vremenskog okvira (33). Taj retrospektivni pristup znači da se kao referentna točka uzima najbolji mogući scenarij za 2050. i da svi koraci koji su potrebni za ostvarenje najboljeg mogućeg scenarija proizlaze iz njega. Usmjerenost na najbolji mogući scenarij omogućuje razvoj pozitivnog diskursa. Napuštanje gospodarstva s visokim razinama emisija CO2 i intenzivnom uporabom resursa te centraliziranog društva 20. stoljeća ne smije se smatrati kaznom ili krajem napretka nego novim i pozitivnim razdobljem u kojemu se nude privlačne mogućnosti za građane.

6.3.   Jasnoća

6.3.1.

Usmjerenost strategije održivosti na dugoročno razdoblje ne znači da nije potrebno poduzeti mjere politike u kratkoročnom razdoblju. Štoviše, središnji dio strategije održivosti trebao bi biti razvoj lanca mjera politike koje su potrebne kako bi se postigli predviđeni ciljevi za 2050., počevši s političkim programima koji imaju dugoročne učinke, planovima politike sa srednjoročnim učincima i konkretnim mjerama usmjerenima na kratkoročno razdoblje. Potrebno je jasno utvrditi hijerarhiju programa, planova i mjera politike kako bi se postigla najveća razina učinkovitosti. Prethodni pristupi održivosti, osobito oni razvijeni u okviru Lisabonske strategije i strategije Europa 2020., bili su nedovoljno jasni kad je riječ o konkretnim mjerama politike. U tom bi smislu europska strategija održivosti trebala slijediti Strategiju za održivi razvoj iz Göteborga (34), koja je jasno usmjerena na mjere politike, a ta usmjerenost odlikuje i komunikaciju Komisije „Platforma za djelovanje” (35).

6.4.   Horizontalna i vertikalna integracija

6.4.1.

Kad je riječ o ostvarivanju pristupa politike opisanih u odjeljku 5. i provedbi različitih mjera politike utvrđenih u odjeljku 5., potrebno je vrlo ozbiljno uzeti u obzir činjenicu da su tri globalna problema neraskidivo povezana s megatrendom digitalizacije. Uspješna strategija stoga mora izbjegavati „uske vidike”, biti horizontalno integrirana i obuhvaćati svih šest područja politike. Takva sveobuhvatna dugoročna strategija mogla bi biti nastavak trenutačne strategije Europa 2020. te sredstvo kojim će se provedba 17 univerzalnih ciljeva održivog razvoja, u kojima se odražava snažna predanost ispunjavanju obveza proizašlih iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, povezati s prioritetima rada Europske komisije (36).

6.4.2.

Uspješna politika održivosti mora biti i vertikalno integrirana. Za održivi razvoj bit će potrebna potpora svih relevantnih razina politika (lokalne, regionalne, nacionalne, europske i globalne). Stoga je nužno jasno utvrditi na kojim bi se razinama politika trebali poduzeti odgovarajući koraci utvrđeni u strateškom okviru. EGSO preporučuje uvođenje okvira za upravljanje i koordinaciju usporedno sa strategijom kako bi se osigurala usklađenost između centraliziranih i decentraliziranih mjera te kako bi se uključilo organizirano civilno društvo na nacionalnoj i regionalnoj razini. Potrebno je dodatno razviti europski semestar kako bi se uveo mehanizam za vertikalnu koordinaciju provedbe ciljeva održivog razvoja.

6.5.   Mogućnost upravljanja

6.5.1.

Za održivi razvoj potrebno je političko upravljanje. Na temelju mjerljivih ciljeva predviđenih za razdoblje do 2050. (vidjeti točku 6.2) potrebno je utvrditi prijelazne ciljeve koji će služiti kao orijentiri. Potrebna je stalna evaluacija kako bi se pratilo ostvaruje li lanac jasnih mjera politike (vidjeti točku 6.3) očekivane rezultate. Ako rezultati nisu u skladu s ciljevima i ciljnim vrijednostima, mora odmah uslijediti prilagođavanje mjera politike.

6.5.2.

Kako bi se procijenio napredak u pogledu dugoročnog strateškog okvira i najboljeg mogućeg scenarija za 2050., potreban je opsežan sustav pokazatelja u kojemu se odražava složen višesektorski pristup opisan u ovom mišljenju. Taj bi sustav pokazatelja trebao obuhvaćati pokazatelje iz svih šest područja politike kako bi se njime odražavala međusobna povezanost triju globalnih problema i megatrenda digitalizacije iz odjeljka 2. Istinski strateški pristup održivosti moguć je samo ako se provede izrazito analitička zadaća utvrđivanja odgovarajućih pokazatelja i njihova uključivanja u „sveobuhvatni sustav pokazatelja”. Također je potrebno upravljati vertikalnom i horizontalnom koordinacijom politike održivosti (vidjeti točku 6.4). Za provedbu tih triju zadaća (praćenje i evaluacija, prilagođavanje mjera politike i koordinacija horizontalne i vertikalne integracije) potrebna su administrativna tijela koja će snositi odgovornost. Moguće rješenje uključivalo bi glavnu upravu na razini EU-a i slična tijela na nacionalnoj razini.

6.5.3.

EGSO prepoznaje i da se u svijetu koji se ubrzano mijenja zajednice ne mogu ocjenjivati samo na temelju pokazatelja kao što je gospodarski rast. EGSO je stoga predložio uporabu nove referentne vrijednosti, tj. „napretka društava”. U okviru te mjere uzimaju se u obzir čimbenici izvan područja gospodarskog rasta kako bi se procijenio napredak zajednice. Napredak društava trebao bi biti dopunska referentna vrijednost gospodarskom rastu i time omogućiti stjecanje šire slike stanja u zajednici (37).

Bruxelles, 19. listopada 2017.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  SWD(2016) 390 final.

(2)  Napomene glavnog tajnika UN-a s Političkog foruma na visokoj razini o održivom razvoju održanog u srpnju 2017. godine.

(3)  Prvi potpredsjednik Frans Timmermans na plenarnom zasjedanju EESC-a održanom 15. prosinca 2016. godine.

(4)  Mišljenje EGSO-a „Uključivo unutarnje digitalno tržište”, SL C 161, 6.6.2013., str. 8.

(5)  Aktivni potrošači energije koji su i potrošači i proizvođači električne energije.

(6)  Mišljenje EGSO-a „Energija i energetske zadruge proizvođača-potrošača”, SL C 34, 2.2.2017., str. 44.

(7)  Mišljenje EGSO-a „Klimatska pravda”, NAT/712 (vidjeti stranicu 22. ovog Službenog lista).

(8)  OECD: Understanding the Socio-Economic Divide in Europe („Razumijevanje socioekonomskih razlika u Europi”). Izvješće, 2017.

(9)  Schwellnus, C., Kappeler, A. i Pionnier, P.: Radni dokumenti OECD-a. Decoupling of Wages from Productivity: Macro-Level Facts („Odvajanje plaća od produktivnosti: Činjenice na makrorazini”).

(10)  Eurobarometar.

(11)  Mišljenje EGSO-a „Koalicija za ispunjavanje obveza proizašlih iz Pariškog sporazuma”,SL C 389, 21.10.2016. str. 20.

(12)  Izgradnja Europe kakvu želimo, studija Foruma dionika za Europski gospodarski i socijalni odbor, 2015.

(13)  Common appeal to European leaders by European Civil Society Organisations and Trade Unions („Zajednički apel europskih organizacija civilnoga društva i sindikata europskim čelnicima”), 21. ožujka 2017.

(14)  Mišljenje EGSO-a u pripremi „Novi održivi gospodarski modeli”, SC/048 (vidjeti stranicu 57. ovog Službenog lista).

(15)  Mišljenje EGSO-a „Akcijski plan EU-a: prava intelektualnog vlasništva”, SL C 230, 14.7.2015., str. 72.

(16)  Mišljenje EGSO-a „Budući predvodnici u Europi: inicijativa za novoosnovana i rastuća poduzeća”, SL C 288, 31.8.2017., str. 20.

(17)  Mišljenje EGSO-a „Održivi razvoj: pregled unutarnjih i vanjskih politika EU-a”, SL C 487, 28.12.2016., str. 41.

(18)  Mišljenje EGSO-a „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta”, SL C 71, 24.2.2016., str. 65.

(19)  Mišljenje EGSO-a „Promjena naravi radnog odnosa i učinak te promjene na zadržavanje pristojnih plaća”, SL C 303, 19.8.2016., str. 54.

(20)  Mišljenje EGSO-a „Ekonomija suradnje”, SL C 75, 10.3.2017., str. 33.

(21)  SL C 125, 21.4.2017., str. 10.

(22)  Mišljenje EGSO-a „Poticanje kreativnosti, poduzetništva i mobilnosti u obrazovanju i osposobljavanju”, SL C 332, 8.10.2015., str. 20.

(23)  Mišljenje EGSO-a „Umjetna inteligencija”, SL C 288, 31.8.2017., str. 1.

(24)  Mišljenje EGSO-a „Koalicija za ispunjavanje obveza proizašlih iz Pariškog sporazuma”, SL C 389, 21.10.2016., str. 20.

(25)  Mišljenje EGSO-a „Europska građanska inicijativa (revizija)”, SL C 389, 21.10.2016., str. 35.

(26)  SL C 75, 10.3.2017., str. 57.

(27)  Mišljenje EGSO-a „Tržišni instrumenti za gospodarstvo učinkovitih resursa i s niskom razinom emisije CO2 u EU-u”, SL C 226, 16.7.2014., str. 1. (točka 3.9.4).

(28)  Izvješće UNEP-a Building a Sustainable Financial System in the European Union („Uspostava održivog financijskog sustava u Europskoj uniji”), UNEP Inquiry i 2o Investing Initiative, ožujak 2016.; vidjeti i druga izvješća o održivom financiranju na stranici http://web.unep.org/inquiry.

(29)  Mišljenje EGSO-a „Tržišni instrumenti za gospodarstvo učinkovitih resursa i s niskom razinom emisije CO2 u EU-u”, SL C 226, 16.7.2014., str. 1. (točka 1.3).

(30)  Mišljenje EGSO-a „Paket o kružnom gospodarstvu”, SL C 264, 20.7.2016., str. 98. (točka 1.3).

(31)  Mišljenje EGSO-a „Program za razdoblje do 2030. – Predanost Europske unije ostvarenju ciljeva održivog razvoja na svjetskoj razini”, SL C 34, 2.2.2017., str. 58.

(32)  Mišljenje EGSO-a „Trgovina za sve – Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici”, SL C 264, 20.7.2016., str. 123. (točka 1.9).

(33)  U odluci UNFCCC-a uz Pariški sporazum spominju se „dugoročne strategije razvoja niskih razina emisija stakleničkih plinova do sredine stoljeća” (točka 35.).

(34)  Komunikacije Komisije „Održiva Europa za bolji svijet: strategija Europske unije za održivi razvoj”, COM(2001) 264.

(35)  Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu „Preispitivanje strategije održivog razvoja – Platforma za djelovanje”, COM(2005) 658 final.

(36)  Mišljenje EGSO-a „Budući koraci za održivu europsku budućnost”, SL C 345, 13.10.2017., str. 91.

(37)  Mišljenje EGSO-a „BDP i ostalo – sudjelovanje civilnog društva u odabiru dopunskih pokazatelja”, SL C 181, 21.6.2012., str. 14.


2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/57


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Novom održivom gospodarskom modelu”

(razmatračko mišljenje)

(2018/C 081/08)

Izvjestiteljica:

Anne CHASSAGNETTE

Suizvjestitelj:

Carlos TRIAS PINTÓ

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 7.2.2017.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležni pododbor:

Pododbor za nove održive gospodarske modele

Datum usvajanja u Pododboru:

25.9.2017.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.10.2017.

Plenarno zasjedanje br.:

529

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

187/3/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Gospodarski model koji se temelji na shemi „uzmi, proizvedi, posjeduj, baci” doveden je u pitanje zbog brojnih gospodarskih, socijalnih i okolišnih izazova s kojima se Europa suočava.

1.2.

Svjedočimo nastanku hibridnog gospodarstva, u kojemu je tradicionalna struktura tržišta ugrožena pojavom mnoštva novih modela koji mijenjaju odnose između proizvođača, distributera i potrošača.

1.3.

Osim gospodarske isplativosti, neki od tih novih modela, kao što su funkcionalna ekonomija, ekonomija dijeljenja ili odgovorne financije, nastoje – ili kane – odgovoriti na druge izazove važne za ljude i planet, a koji su ključni za održivi razvoj, a to su:

socijalna pravda

participativno upravljanje

očuvanje resursa i prirodnog kapitala.

1.4.

Za Europsku uniju (EU) pružanje potpore tim inovatorima predstavlja priliku da preuzme vodeću ulogu na polju inovativnih gospodarskih modela koji neraskidivo povezuju načela gospodarskog blagostanja, kvalitetne socijalne zaštite i ekološke održivosti te definiraju „europski žig”. EU stoga mora biti ambiciozan po tom pitanju.

1.5.

U tu svrhu u ovom se mišljenju iznosi sljedećih deset preporuka.

1.5.1.

Osigurati bolju koordinaciju rada na održivom gospodarstvu u EU-u uvođenjem stalne strukture novog održivog gospodarstva. U okviru te strukture na raspolaganju bi bila sredstva ocjenjivanja i komunikacije koja bi pomogla u praćenju novih gospodarskih modela s potencijalom održivog razvoja i provedbe preporuka sadržanih u ovom dokumentu. Takva bi struktura pogodovala dijalogu između različitih dionika na europskoj razini. EGSO bi mogao pridonijeti tom naporu osnivanjem svojeg centra za praćenje novog gospodarstva, kao što je to već bilo preporučeno u više mišljenja.

1.5.2.

Tijela javne vlasti EU-a moraju poduprijeti istraživanje, osobito odgovorno istraživanje i inovacije  (1) , kako bi se:

bolje razumjeli stvarni učinci u pogledu održivosti novih gospodarskih modela tijekom cjelokupnog životnog ciklusa, i kako bi se nastavilo istraživanje o preprekama razvoju novih modela;

razvili pokazatelji za praćenje tih novih gospodarskih modela i osnažila njihova vidljivost.

1.5.3.

Potrebno je provjeriti odgovaraju li uistinu novi modeli kriterijima održivosti. Iza ideja novog održivog gospodarstva neki dionici razvijaju modele koji nisu nužno održivi u svim aspektima. Komisija mora uzeti u obzir ne samo prilike, već i potencijalne rizike i negativan učinak koje donose određeni novi gospodarski modeli, osobito u pogledu socijalnih pitanja, regulacije rada i nepoštene porezne konkurencije.

1.5.4.

EU mora poticati i pružati potporu obrazovanju, stručnom osposobljavanju i informiranju kako bi se poboljšalo znanje svih dionika o novim održivim gospodarskim modelima i ulozi održivog financiranja. Riječ je o tome da se stavi naglasak na kompatibilnost i moguće tenzije i ustupke koji postoje između održivosti i gospodarske isplativosti.

1.5.5.

Komisija bi trebala analizirati i nadopuniti (ne zamjenjujući ih) privatne inicijative za razmjenu dobrih praksi i iskustava među inovatorima putem mreža, internetskih platformi, konferencija itd. EGSO već podupire takve inicijative kroz zajedničko upravljanje novom platformom o kružnom gospodarstvu s Europskom komisijom.

1.5.6.

Tijela javne vlasti EU-a moraju provjeriti imaju li nositelji novih stvarno održivih gospodarskih modela pristup financiranju u ranim fazama razvoja i nakon toga. Da bi im se osigurao povlašteni pristup javnim mehanizmima financiranja i/ili da bi im se olakšalo financiranje odgovornih investitora, potrebni su alati i definicije.

1.5.7.

Europska komisija može poticati eksperimentiranje novim modelima putem fonda za financiranje inovacija namijenjenog održivim modelima i otvorenog javno-privatnim partnerstvima. U tu svrhu EGSO preporučuje pokretanje pilot-projekata koji mogu stvoriti zajedničku vrijednost i integrirati mreže novog gospodarstva.

1.5.8.

Tijela javne vlasti EU-a trebaju uključiti dionike koji su nositelji tih novih gospodarskih modela u postojeće sektorske politike EU-a kako bi im osigurala veću vidljivosti i ostvarila „učinak poluge” koji pogoduje njihovu razvoju. Tako bi u paketu mjera za mobilnost, čija je izrada u tijeku, moglo biti zanimljivo pružiti potporu novim modelima dijeljenja prijevoza ili zajedničke upotrebe vozila kako bi se dopunila ponuda javnog prijevoza.

1.5.9.

Općenito, EU treba uspostaviti politički, porezni i regulatorni okvir kako bi podržao opsežno uvođenje tih novih održivih modela te bi također trebao:

otvoriti to pitanje na političkoj razini i razraditi jasnu viziju koja održivost smatra kamenom temeljcem modernizacije socijalnog i gospodarskog modela EU-a;

poticati uključivanje vanjskih učinaka na društvo i okoliš u ekonomsku dimenziju i preusmjeriti oporezivanje u državama članicama prema ekološkom porezu. Sve dok ti vanjski učinci ne budu uračunati u cijene, proizvodi i usluge linearnog gospodarstva i dalje će prevladavati u našem gospodarstvu;

razviti regulatorni okvir koji pogoduje održivoj potrošnji i proizvodnji, uz jačanje transparentnosti i odgovornosti postojećih sektora i sektora u nastanku kako bi se učinci na društvo i okoliš mogli uzimati u obzir kroz cijeli lanac vrijednosti.

1.5.10

.Treba preispitati način na koji funkcionira financijski sektor kako bi ga se učinilo održivim te ponovo definirati pojam rizika kako bi se u njega uključili dugoročni izazovi – na polju okoliša, društva i upravljanja – na mikro i makro razini. Svi dionici financijskog lanca vrijednosti (potrošači, banke, investitori, regulatorna tijela, vlade) moraju sudjelovati u tom procesu. Na taj će se način rezultati u pogledu ulaganja i zajmova moći bolje prilagoditi očekivanjima odgovornih potrošača. EGSO predlaže osnivanje platforme (eng. hub) koja bi potrošačima pružala objektivne informacije za lakše snalaženje u tim pitanjima.

2.

Opće napomene: potreba za poticanjem inovatora koji predlažu nove održive gospodarske modele u Europi

2.1.

Održivost našeg gospodarskog modela – odnosno sposobnost modela da odgovori na potrebe današnjih generacija bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da odgovore na svoje potrebe – nešto je o čemu se sve više raspravlja (2).

2.2.

Na gospodarskoj razini, masovna nezaposlenost koja i dalje vlada u nekim zemljama odraz je teškoća s kojima se susreću određene kategorije stanovništva u pristupanju tržištu rada koje se brzo mijenja. Smanjena kupovna moć i slab rast određenih razvijenih zemalja navode nas na propitivanje o ciljevima kojima bi trebao težiti naš gospodarski model.

2.3.

Na društvenoj razini rast nejednakosti dovodi do pitanja raspodjele i pravedne podjele resursa (gospodarskih i prirodnih). Činjenica da dio društva ne može uživati u prednostima rasta navodi na preispitivanje naših načina upravljanja u svrhu uvođenja gospodarskog modela koji je uključiviji i participativniji.

2.4.

Na razini okoliša rizici povezani s klimatskim promjenama dovode u pitanje našu ovisnost o vrstama energije čija proizvodnja uzrokuje emisije CO2. Linearnost naših proizvodnih i potrošačkih sustava dovodi do prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa i narušavanja biološke raznolikosti. Onečišćenje nastalo našim gospodarskim djelatnostima utječe na okoliš i dobrobit građana.

2.5.

U tim okolnostima postojeći je gospodarski model ugrožen pojavom brojnih inovatora koji su nositelji „novih gospodarskih modela”.

2.5.1.

Ti novi modeli, koji se mogu temeljiti na novim tehnologijama, osobito digitalnoj, mijenjaju odnose među proizvođačima, distributerima i potrošačima, koji ponekad postaju „proizvođači-potrošači”. Unose pomutnju u pogledu određenih tradicionalnih pojmova, kao što je pojam plaćenog zaposlenja, i nude fleksibilnije oblike rada u kojima se radi skupno. Iako se nazivaju „novima”, oni zapravo mogu obnoviti stare prakse.

2.5.2.

Ovo se mišljenje odnosi na sve nove gospodarske modele, kojima se, osim postizanja gospodarske isplativosti, želi – ili nastoji – odgovoriti na druge glavne izazove održivog razvoja, a to su:

socijalna pravda (poštovanje ljudskog dostojanstva, povećanje pristupa robi i uslugama, pravedna podjela resursa, pravedna cijena, solidarnost);

participativni način upravljanja (pojačano sudjelovanje zaposlenika i potrošača u radu i strateškom usmjeravanju poduzeća, model proizvodnje i potrošnje koji je povezaniji sa stvarnim potrebama stanovništva i stvarnim okolnostima određenog područja);

zaštita resursa i prirodnog kapitala (odvajanje gospodarskog blagostanja od korištenja resursa, uzimanje u obzir negativnih vanjskih učinaka na okoliš).

2.5.3.

Inovativni poduzetnici koji predlažu nove gospodarske modele za koje se smatra da su održiviji okupljaju se iza brojnih pojmova, kao što su kružno gospodarstvo, funkcionalna ekonomija, ekonomija dijeljenja, gospodarstvo za opće dobro, odgovorne financije. Oni obogaćuju već strukturirani ekosustav poduzetnika, socijalno gospodarstvo koje je usmjereno na važnost upravljanja te socijalne i ekološke koristi. Socijalno gospodarstvo ne može se smatrati „novim”, „održivim” gospodarskim modelom, no ono se ipak razvija zahvaljujući poticajima tih inovatora. Iako ovi novi modeli nemaju uvijek iste ciljeve (neki su usmjereni na pitanja okoliša, drugi na društvena pitanja), njima se žele stvoriti višestruke vrijednosti (gospodarske, društvene, okolišne) i stoga im se ne bi trebalo pristupati izolirano.

2.6.

EU treba iskoristiti priliku da zauzme vodeći položaj u području održivog gospodarskog modela. Potrebno je nastaviti osmišljavati europski gospodarski model kako bi se uključila dugoročna pitanja i neraskidivo povezala načela gospodarskog blagostanja i održivosti.

2.6.1.

Kod potrošača u Europi sve je veća razina osviještenosti o društvenim i okolišnim učincima njihove potrošnje. Pojava „proizvođača-potrošača”, naročito na području obnovljive energije, doprinosi oblikovanju novih odnosa u lancu vrijednosti i između proizvođača, distributera i potrošača. Do toga dolazi i među gospodarskim subjektima. Primjerice, u financijskom sektoru pojam rizika proširuje se kako bi obuhvatio „nefinancijske” kriterije, osobito za vrednovanje imovine. Određeni upravitelji imovinom na taj način žele uvesti dinamiku kojom će potaknuti poduzeća da, osim svojih zakonskih obveza, utvrde određene elemente društvene i ekološke odgovornosti. S ovom dinamikom, koja je zasad još u začecima, treba nastaviti i osnažiti je na temelju stvarne odgovornosti (3). Razvijanje održivih financija najbolji je način za preusmjeravanje europskog financijskog sustava s fokusa na kratkoročnoj stabilizaciji prema fokusu na dugoročnom učinku.

2.6.2.

Europa može ostvariti brojne prednosti ako preuzme vodeću ulogu na polju tog novog gospodarstva.

2.6.3.

EU putem tih novih modela može pronaći rješenja potrebna kako bi odgovorio na konkretne probleme. Zajednička upotreba vozila, kojom su dopunjeni naši oblici prijevoza, može potaknuti uključiviju mobilnost pogodniju za okoliš. Poslovni modeli kojima se nastoji ponovno uključiti osobe s poteškoćama doprinose poboljšanju pristupa tržištu rada za dio stanovništva.

2.6.4.

Za EU ta održivost gospodarskog modela također može postati razlikovni čimbenik koji omogućuje uvođenje europske „oznake”.

2.6.5.

EU ima sredstva potrebna kako bi stvorio „europske predvodnike” u tim područjima. Za određena poduzeća spoj gospodarske isplativosti i kriterija održivosti u okviru njihova modela postaje ili je već postao stvarna usporediva prednost s pomoću koje osvajaju nova tržišta.

2.6.6.

Nakon šoka uzrokovanog Brexitom EU može okupiti države članice oko projekta koji ih ujedinjuje, i, uvodeći pojam održivosti u središte projekta modernizacije svojeg gospodarstva i političkih pitanja kojima se bavi, ponovo staviti ljudskost u srce europskog projekta.

3.

Iako pojava novih modela koji sadrže obećanje održivosti predstavlja stvarnu priliku za EU, njihova proliferacija mora se dobro shvatiti i razumjeti kako bi se utvrdile i potaknule pokretačke snage te promjene.

3.1.

Funkcionalno gospodarstvo, na primjer, sastoji se od zamjene pojma prodaje robe pojmom prodaje uporabe robe. Potrošač pojedinac ne kupuje više vozilo, već uslugu mobilnosti posredstvom pružatelja usluge. Sa stajališta održivosti, prijelaz s vlasništva na uporabu omogućuje a priori: poticanje dobavljača da poboljšaju održavanje proizvoda, produlje njihov vijek trajanja, odnosno da koriste ekološki dizajn i recikliraju ih; da se pobrinu za to da nekoliko potrošača koristi isti proizvod i time povećaju uporabu već proizvedene robe koja se ponekad nedovoljno koristi; da predlažu cijene pristupa toj robi koje su niže od cijene njezina posjedovanja.

3.2.

Ekonomija dijeljenja predstavlja pojam čija definicija još nije konačno utvrđena (4). Općenito se primjenjuje na poduzetnike koji razvijaju digitalne platforme koje pojedincima omogućuju razmjenu robe ili usluga: dijeljenje prijevoza, najam robe, kupnju rabljene robe, posudbu, darivanje itd. Međutim, o toj se definiciji vode velike rasprave; neki u nju uključuju sustave razmjene između pojedinaca koji nisu utemeljeni na digitalnim platformama, dok joj drugi pridružuju poduzeća koja iznajmljuju robu čiji su i dalje vlasnici. Nadalje, neki isključuju sve inicijative koje provode poduzeća koja nastoje ostvariti dobit.

3.3.

Kružno gospodarstvo proizlazi iz suprotstavljanja linearnom modelu (5). Ono je utemeljeno na stvaranju „pozitivnih vrijednosnih krugova” koji na kraju „vijeka trajanja” ponovno uvode proizvode ili materijale u proizvodnu krug. U idealnom kružnom modelu roba je osmišljena po ekološkom dizajnu, proizvedena je od obnovljivih ili recikliranih resursa ili otpad iz drugih sektora, ponovno se koristi, popravlja se, nadograđuje i konačno reciklira. Prednosti su kružnog gospodarstva smanjenje rizika, smanjenje troškova, dodana vrijednost, vjernost potrošača i motiviranost zaposlenika.

3.4.

Novi takozvani održivi gospodarski modeli ne mogu se svrstati isključivo u tri prethodno navedena pojma. Međutim, potonji ipak omogućuju isticanje nepreciznosti određenih pojmova koji se koriste za opisivanje novih gospodarskih modela, u skladu s raspravama o okviru ekonomije dijeljenja ili njemu bliskog pojma ekonomije suradnje. Neki se pojmovi mogu i preklapati s obzirom na to da se funkcionalna ekonomija i ekonomija dijeljenja mogu smatrati dijelovima kružnog gospodarstva.

3.5.

Također valja istaknuti raznolikost poduzetnika koji razvijaju te nove gospodarske modele: velika poduzeća koja se obnavljaju, kao i novoosnovana inovativna poduzeća koja nastoje ostvariti eksponencijalni rast, socijalna poduzeća koja mogu spadati u socijalno gospodarstvo, volonterske udruge i građanske inicijative.

3.6.

Iako neki od tih poduzetnika nastoje istodobno ostvariti ekonomsku održivost i odgovoriti na izazove na području okoliša, društva i upravljanja, te stavljaju održivost u središte svojeg projekta i procjenjuju svoj učinak u cilju poboljšanja, drugi poduzetnici nisu jednako predani održivosti. Potonji traže prije svega zaradu i smatraju da njihov gospodarski model ima pozitivan vanjski učinak na ostatak društva, a da ga pritom niti mjere niti nastoje poboljšati.

3.7.

Ti novi modeli ne nastoje nužno postići održivosti na svim razinama. Primjerice, poduzeća koja razvijaju gospodarske modele po uzoru na kružno gospodarstvo nastoje staviti pitanja zaštite okoliša u središte svojeg projekta i što je više moguće štediti resurse. Međutim, kako bi sustav bio održiv i na društvenoj razini, ta opcija kružnog gospodarstva mora ostati cjenovno pristupačna potrošačima. Osim toga, iako uspostavljeni proizvodni krugovi mogu biti lokalni, a time i davati prednost lokalnim resursima i zapošljavanju, nije isključena mogućnost da se resursi iskorišteni kao reciklirani materijal prenose na velike udaljenosti. S druge strane, glavni cilj ekonomije dijeljenja može biti širenje pristupa robi za korisnike bez zahtjeva na području zaštite okoliša.

3.8.

Obavezno valja imati na umu da se procjeni stvarnog učinka navodno održivih novih gospodarskih modela treba pristupiti oprezno. Primjerice, prednosti koje platforme ekonomije dijeljenja imaju za okoliš i dalje su predmet rasprave. Sveukupni utjecaj na okoliš platformi koje osobama omogućuju pristup robi drugih pojedinaca umjesto da sami kupuju novu robu često je složeniji nego što se to čini (6). Primjerice, dijeljenje prijevoza na velikim udaljenostima često je u izravnoj konkurenciji s vlakom, a ne s pojedinačnim korištenjem vozila. S druge strane, osobe koje kupuju robu od drugih pojedinaca ne čine to kako bi smanjile kupnju nove robe, nego kako bi povećale svoju potrošnju. Općenitije, prijelaz s vlasništva na uporabu nije dovoljan kako bi se zajamčilo smanjenje ekološkog otiska potrošnje i smanjenje troškova za potrošača. Tako poduzeća koja nude najam pametnih telefona umjesto njihove prodaje često svojim korisnicima nude mogućnost brze zamjene proizvoda, a ne uvode uvijek sustav za recikliranje ili ponovnu uporabu proizvoda.

3.9.

Konačno, napomenimo da ekonomija dijeljenja postavlja važna pitanja u pogledu monopolizacije, zaštite podataka, radničkih prava, oporezivanja trgovine ili tržišnog natjecanja s tradicionalnim gospodarskim modelima, u skladu s raspravama o platformama za smještaj između pojedinaca.

3.10.

Iako tijela javne vlasti moraju pružiti potporu poduzetnicima koji na temelju ovih koncepata inoviraju, ipak moraju zadržati kritički pogled što se tiče njihovih namjera i stvarnih učinaka i biti svjesna raznolikosti poduzetnika i nepreciznosti koncepata koje koriste.

4.

U zadnjem dijelu ovog mišljenja donosi se popis glavnih „poluga” koje bi EU-u omogućile da potakne uvođenje novih modela i njihovu održivost.

4.1.

Prvo se treba usredotočiti na inicijative koje su već poduzete na europskoj razini u svrhu pružanja potpore novim gospodarskim modelima. Ovo je pitanje već privuklo pozornost donositelja odluka u javnom sektoru u državama članicama i na razini Unije. Potonji počinju pratiti njihov razvoj, ispitivati stvarni doprinos tih novih modela održivom razvoju i razmatrati alate za javno djelovanje koji bi omogućili pružanje potpore modelima s najvećim učinkom.

4.1.1.

Na razini Europske komisije u tijeku je nekoliko projekata u okviru komunikacije o pametnoj, inovativnoj i održivoj industriji, u kojoj se predviđa usvajanje globalne strategije za industrijsku konkurentnost, uz aktivnu ulogu svih zainteresiranih strana i pobuđivanje osjećaja odgovornosti među pojedincima:

niz mjera iz Paketa za kružno gospodarstvo (7), koje obuhvaćaju prijedloge za reviziju zakonodavstva o otpadu, kao i detaljni akcijski plan za kružno gospodarstvo, koji obuhvaća mjere predviđene do 2018.;

platforma europskih dionika za kružno gospodarstvo u svrhu poticanja razmjene i vidljivosti dobrih praksi između dionika, kao i njihovo umrežavanje;

europski program o regulaciji ekonomije suradnje (8) i internetskih platformi (9);

studije o održivosti ekonomije dijeljenja ili o industrijskoj ekologiji;

razvoj dobrovoljnih smjernica u vezi s pozivima na podnošenje ponuda u okviru javne nabave;

stručna skupina na visokoj razini o održivim financijama treba tijekom 2017. izraditi preporuke za jasnu integraciju održivih financija u strategiju EU-a, kao i u uniju tržišta kapitala.

4.1.2.

EGSO je već usvojio različita mišljenja o funkcionalnoj ekonomiji  (10) , ekonomiji dijeljenja ili povezanom konceptu ekonomije suradnje  (11) , kružnom gospodarstvu  (12) , inovacijama kao pokretaču novih gospodarskih modela  (13) i gospodarstvu za opće dobro  (14). U tim se mišljenjima ističe:

potencijal za održivost tih novih modela i važnost boljeg analiziranja njihovih stvarnih učinaka;

potreba za davanjem prednosti poduzećima koja zaista primjenjuju teritorijalne, suradničke, ekološki i društveno prihvatljive modele.

4.2.

Ova mišljenja donose prijedloge za djelovanje tijela javnih vlasti u svrhu pružanja potpore razvoju poduzeća koja istodobno primjenjuju nove i održive gospodarske modele. U popisu navedenom u nastavku ponovo iznosimo te mjere i dopunjujemo ih idejama nastalima tijekom savjetovanja provedenih u okviru ovog mišljenja.

4.2.1.

Prije svega treba stvoriti stalnu strukturu namijenjenu novim gospodarskim modelima s potencijalom održivosti, koja će biti zadužena za praćenje njihova razvoja i provedbu preporuka sadržanih u ovom mišljenju. U toj se strukturi moraju okupiti europske institucije, na prvom mjestu Komisija i EGSO, kao i udruženja inovativnih poduzeća, sindikalne organizacije, udruge i istraživači.

4.2.2.

Zatim europska tijela vlasti moraju pomoći boljem razumijevanju i boljem praćenju tih promjena.

4.2.2.1.

U tom smislu Komisija bi mogla povećati svoj doprinos istraživanju, osobito odgovornom istraživanju, u svrhu boljeg razumijevanja stvarnih učinaka na društvo i okoliš, novih gospodarskih modela u nastanku, kao i prepreka njihovu razvoju. To bi omogućilo i da se pojasne nepreciznosti koje okružuju brojne pojmove. Ti bi se radovi trebali provoditi u suradnji sa svim dionicima u postupku istraživanja i inovacija kako bi se iskoristilo njihovo iskustvo.

4.2.2.2.

Na europskoj razini, uz pomoć Eurostata, i u državama članicama, uz pomoć njihovih statističkih tijela, važno je razviti pokazatelje i statistike za praćenje razvoja tih modela i jačanje njihove vidljivosti.

4.2.2.3.

Ključna poluga za osiguravanje razvoja novih gospodarskih modela jest poticanje obrazovanja i osposobljavanja dionika u svrhu poboljšanja znanja o tim modelima i povećanja njihove vidljivosti. Novi održivi gospodarski modeli danas i dalje predstavljaju tek djelić europskog gospodarstva. Često nailaze na uvriježena mišljenja i mehanizme te manjak znanja o njihovoj važnosti. Zbog toga bi bilo korisno razviti programe osposobljavanja:

za donositelje odluka u javnom sektoru i njihove uprave da izrađuju pozive na podnošenje ponuda koji mogu poticati poduzeća nositelje novih održivih gospodarskih modela;

za inovativna poduzeća, poticanjem inkubatora da nude programe osposobljavanja na temu održivosti, primjerice o ponovnom korištenju dobara;

za sva poduzeća, a osobito MSP-ove, kako bi se podigla njihova razina svijesti o inovativnim i održivim gospodarskim modelima;

za zaposlenike i radnike u sektorima djelatnosti u razvoju/tranziciji kako bi im se pomoglo u stjecanju potrebnih kompetencija za nove gospodarske modele i izazove održivosti;

za građane i potrošače, pokretanjem programa podizanja razine osviještenosti o novim gospodarskim modelima i njihovim proizvodima.

4.2.3.

Osim praćenja i boljeg razumijevanja tih modela, treba aktivirati i druge poluge.

4.2.3.1.

Nužno je putem internetskih mreža i platformi poticati razmjenu dobrih praksi i iskustava među inovatorima, kao i na području istraživanja. Za neke su nove gospodarske modele već pokrenute privatne inicijative. Komisija bi trebala provesti analizu o tome kako ih poduprijeti i dopuniti, a da ne preuzme njihovu ulogu, i sudjelovati u njima kako bi bolje razumjela te inovacije i upustila se u razmjenu s inovatorima. Za druge gospodarske modele takve inicijative nailaze na probleme, osobito zbog manjka ljudskih i financijskih resursa. Komisija bi im trebala pružiti značajniju potporu te u njima sudjelovati.

4.2.3.2.

Jedna od zadaća tih mreža trebala bi biti inovatorima olakšati pristup europskim mehanizmima potpore na koje imaju pravo. Poduzeća nositelji novih održivih gospodarskih modela često su MSP-ovi koji se žale na to da je teško razumjeti složene procedure EU-a.

4.2.3.3.

Komisija može pogodovati pristupu financijskim sredstvima za održive gospodarske modele posredstvom poziva na podnošenje ponuda za inovacije. Također bi se trebala pobrinuti da pravila o javnoj nabavi ne predstavljaju neproporcionalnu prepreku nositeljima novih održivih gospodarskih modela i osmisliti mehanizam o odstupanju kojim bi ih se zaštitilo od konkurencije s kojom se ne mogu nositi. Uz to, tijela koja tradicionalno financiraju inovacije, privatna ili javna, nisu dovoljno upoznata s tim novim modelima i nisu spremna podržati ih te ne uviđaju korist koju oni predstavljaju za društvo i okoliš. Europska komisija mora bolje analizirati poteškoće u pristupu financiranju za nove održive gospodarske modele i izraditi preporuke u svrhu njihova nadilaženja. Također bi mogla razmotriti uvođenje alternativnih valuta (virtualnih, društvenih) i ulogu koju bi one mogle imati u pružanju potpore tim modelima.

4.2.3.4.

Kako bi se novi održivi gospodarski modeli mogli razviti, potrebno im je eksperimentiranje. U određenim slučajevima, primjerice u području mobilnosti ili industrijske ekologije, to se eksperimentiranje mora provoditi u partnerstvu s tijelima javne vlasti. Europska komisija može poticati eksperimentiranje novih modela putem fonda za financiranje inovacija namijenjenog održivim modelima i otvorenog javno-privatnim partnerstvima. Komisija bi se osobito morala pobrinuti da tim eksperimentiranjem budu obuhvaćena ruralna i prigradska područja, a ne samo velika gradska središta.

4.2.3.5.

Povratne informacije moraju omogućiti utvrđivanje novih potreba za normizacijom, kao i samih normi i propisa koji koče nastajanje određenih inovativnih i održivih modela. Propisi moraju biti kompatibilni s inovacijama, po uzoru na postupak odobrenja novih proizvoda i usluga u građevinskom sektoru. Većina poduzeća koja stoje iza novih gospodarskih modela jesu MSP-ovi, koji ponekad ne raspolažu sredstvima potrebnim za radno opterećenje uzrokovano normama.

4.2.3.6.

Integracija novih modela u sektorske politike EU-a također je važna poluga za poticanje njihova razvoja. Tako se nove platforme za razmjenu robe između pojedinaca i poduzeća funkcionalne ekonomije moraju smatrati akterima za sprječavanje nastanka otpada i mora im se pružiti potpora u okviru europskih politika za kružno gospodarstvo. Ovdje se ne radi o pokretanju novih sektorskih inicijativa ili propisa, nego o uvođenju novih gospodarskih modela u novu industrijsku strategiju (15) i postojeće sektorske politike.

4.2.3.7.

Konačno, Komisija mora uzeti u obzir potencijalne negativne učinke određenih novih gospodarskih modela, osobito u pogledu socijalnih pitanja, regulacije rada i nepoštene porezne konkurencije. Što se tiče ekonomije suradnje, Europska komisija mora nastaviti s naporima u pogledu praćenja i usklađivanja na europskoj razini.

4.2.4.

Općenito, novi održivi gospodarski modeli razvit će se samo ako su poduzeća i poduzetnici uvjereni da će to biti ekonomski opravdano u EU-u između 2030. i 2050. Iz tog se razloga održivost mora smatrati međusektorskim ciljem EU-a. Politički, porezni i regulatorni okvir EU-a mora osigurati veću vidljivost u svrhu usmjeravanja djelovanja gospodarskih aktera, državnih institucija i civilnog društva. U tom se kontekstu u ovom mišljenju predlaže:

razmatranje tog pitanja u širem političkom kontekstu pristupajući održivosti kao horizontalnom kriteriju koji će omogućiti modernizaciju europskog gospodarstva. Radi se o tome da je potrebno uskladiti europske politike s kriterijima održivosti i potonje unijeti u zakonodavstvo. Svaki novi propis mogao bi se tako podvrgnuti strožem testu održivosti. Na političkoj razini EU mora poslati snažnu poruku kojom pokazuje da podupire održivi razvoj i ima vodeću ulogu. To se treba postići tako da se na temelju ciljeva održivog razvoja oblikuje nova strategija za Europu za razdoblje do 2030., usvajanjem ograničene tablice pokazatelja uspješnosti EU-a i pokazatelja koji mjere više od BDP-a i njihovim uključivanjem u okvir europskog semestra;

uključivanje vanjskih socio-ekonomskih učinaka u ekonomske aspekte, poticanjem država članica da na bolji način inkorporiraju ekološki porez  (16) i da obustave subvencije koje nisu u skladu sa zaštitom okoliša. Cjenovni signal ugljika treba ojačati na europskoj razini, osobito reformom ETS-a ili dodatnim mjerama na nacionalnoj razini u energetskom sektoru, koji predstavlja 60 % emisija CO2. Time bi se omogućilo da održivi proizvodi i tehnologije, kojima se želi ograničiti takve vanjske učinke i čija je proizvodnja stoga ponekad skuplja, postanu konkurentniji;

razvijanje povoljnog regulatornog okvira za održivu potrošnju i proizvodnju (norme ekološkog dizajna, produljenje vijeka trajanja robe, energetske oznake, sprječavanje nastanka otpada, borba protiv onečišćenja, norme energetske učinkovitosti u građevinarstvu itd.). Danas, na primjer, postojeće zakonodavstvo u području ekološkog dizajna nije dovoljno dalekosežno (17). Norme bi se trebale prilagoditi osobitim okolnostima MSP-ova („MSP test”).

4.2.4.1

Konačno, preispitati način na koji funkcionira financijski sektor kako bi se okolišni i društveni aspekti učinili održivima i jasno integrirali u odabir ulaganja i u pojam rizika u okviru normi u pogledu boniteta i solventnosti. Društveno odgovorni ulagači, kao i određena velika poduzeća, već primjenjuju taj postupak, uz koncept „integriranog razmišljanja” kod donošenja strateških i operativnih odluka (18). U praksi bi ovo promišljanje moglo dovesti do:

smanjenja poslovanja usmjerenog na kratkoročnu perspektivu, na primjer na način da se štediše više uključe u stjecanje dugoročne imovine,

potpore uvođenju rješenja i softvera otvorenog koda u financijski sektor kako bi se poticalo zdravo tržišno natjecanje,

poticanja usklađivanja kriterija financijske tehnologije s kriterijima održivosti,

jačanja izvješćivanja o pitanjima održivosti (podupiranje ekološke certifikacije i ekološkog rejtinga) za poduzeća i financijske institucije (vidjeti preporuke o tom pitanju radne skupine za objavu financijskih informacija povezanih s klimatskim promjenama),

uključivanja kriterija održivosti u fiducijarne obaveze,

provođenja testova održivosti za buduće europske financijske propise.

Bruxelles, 18. listopada 2017.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  Na primjer, u sklopu devetog okvirnog programa (FP9) za razdoblje 2021. – 2027.

(2)  SC/047: „Prijelaz u održiviju europsku budućnost – strategija za 2050.” (u izradi) (vidjeti stranicu 44. ovog Službenog lista).

(3)  O toj temi vidjeti SL C 21, 21.1.2011., str 33., gdje je podrobno objašnjen razvoj „društveno odgovornih financijskih proizvoda”.

(4)  SL C 303, 19.8.2016., str. 36.

(5)  SL C 264, 20.7.2016., str. 98.

(6)  Institut za održivi razvoj i međunarodne odnose (IDDRI): „Ekonomija dijeljenja, izazovi i prilike za ekološku tranziciju”.

(7)  http://ec.europa.eu/environment/circular-economy/index_en.htm

(8)  COM(2016) 356 final.

(9)  COM(2016) 288 final.

(10)  SL C 75, 10.3.2017., str. 1.

(11)  SL C 75, 10.3.2017., str. 33., SL C 303, 19.8.2016., str. 36. i SL C 177, 11.6.2014., str. 1.

(12)  SL C 264, 20.7.2016., str. 98.; SL C 230, 14.7.2015., str. 91.

(13)  SL C 303, 19.8.2016., str. 28.

(14)  SL C 13, 15.1.2016., str. 26.

(15)  COM(2017) 479 final.

(16)  SL C 226, 16.7.2014., str. 1.

(17)  Plan rada za ekološki dizajn 2016. – 2019.

(18)  Radovi skupine stručnjaka na visokoj razini o održivim financijama.


2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/65


Mišljenje Europski gospodarski i socijalni odbor o temi „Oporezivanje ekonomije dijeljenja – analiza mogućih poreznih politika u kontekstu razvoja ekonomije dijeljenja”

(razmatračko mišljenje na zahtjev estonskog predsjedništva)

(2018/C 081/09)

Izvjestitelj:

Giuseppe GUERINI

Suizvjestitelj:

Krister ANDERSSON

Zahtjev za savjetovanje:

razmatračko mišljenje na zahtjev estonskog predsjedništva, 17.3.2017.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

5.10.2017.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

19.10.2017.

Plenarno zasjedanje br.:

529

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

168/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO smatra da ekonomija suradnje, s obzirom na to da stvara socijalnu vrijednost u području digitalnog gospodarstva, može predstavljati novu priliku za rast i razvoj zemalja Europske unije, s obzirom na to da omogućuje mobilizaciju neiskorištenih resursa i pokretanje inicijativa pojedinačnih građana. EGSO pravi jasnu razliku između ekonomije suradnje, digitalnog gospodarstva i ekonomije platformi u ovisnosti o različitim intenzitetima i rasponima njihove uključive i suradničke dimenzije.

1.2.

Iako rasprostranjenost novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija ide u prilog i pogoduje širenju ekonomije suradnje, osobito kad je riječ o snažnim pokretačima poput digitalnih platformi i sveprisutnih pametnih telefona, EGSO smatra da je pojavu ekonomije suradnje važno razmotriti kao cjelinu i ne pripisivati je isključivo digitalnom gospodarstvu.

1.3.

EGSO smatra da EU ne smije propustiti priliku koju ekonomija suradnje nudi u pogledu pružanja inovativnih rješenja za sustav odnosa između institucija, poduzeća, građana i tržišta. Međutim, s obzirom na izraženu fluidnost i brzinu razvoja u tom sektoru, od ključne je važnosti da se strukture poreznog zakonodavstva i porezni sustavi na pametan i fleksibilan način prilagode novom kontekstu ekonomije suradnje i, u širem smislu, digitalnog gospodarstva.

1.4.

EGSO ne smatra da postoji potreba za novim i specifičnim sustavom oporezivanja za poduzeća koja posluju u okviru ekonomije suradnje. Smatra da je ključno ojačati suradnju i koordinaciju između država članica i različitih uključenih nadležnih tijela u različitim državama članicama, kako bi javna tijela mogla ići ukorak s brzinom i dinamikom digitalnog gospodarstva i ekonomije suradnje.

1.5.

EGSO preporučuje da se u sklopu sustava oporezivanja ekonomije suradnje poštuje načelo neutralnosti (tj. da se ne utječe na razvoj tržišta), uz utvrđivanje odgovarajućih i pravednih poreznih mehanizama za različite vrste poduzeća koja posluju u okviru ekonomije suradnje ili u tradicionalnim oblicima.

1.6.

EGSO se nada brzoj uspostavi ujednačenog i cjelovitog europskog sustava za osiguravanje zajedničkih pravila među državama članicama na polju digitalne ekonomije, uzimajući u obzir prirodnu sklonost digitalnih mreža da djeluju u prekograničnom kontekstu. Stoga bi bilo štetno da se razviju različiti oblici regulacije u svakoj od država članica te je potreban istinski europski pristup.

1.7.

EGSO poziva europske vlasti da sve svoje napore ulože u uspostavljanje oblika međunarodne suradnje izvan Europe, s ciljem utvrđivanja određenih osnovnih pravila za sektor digitalne ekonomije, s obzirom na to da potencijal digitalnih mreža već sada omogućuje upravljanje uslugama i razmjenom dobara bilo gdje u svijetu, i to putem digitalne platforme smještene na jednom mjestu u svijetu.

1.8.

EGSO ujedno smatra da postojeća pravila i načela treba prilagoditi novim situacijama, različitim od onih u prošlosti, djelomično zahvaljujući i mogućnostima koje nude nove tehnologije, kako bi se osiguralo ujednačeno i proporcionalno postupanje prema svim gospodarskim subjektima koji obavljaju određene djelatnosti u konvencionalnom obliku ili u sektoru digitalne ekonomije.

1.9.

EGSO potiče Komisiju i države članice da surađuju na donošenju općeg pravnog okvira o digitalnoj ekonomiji koji bi omogućio koordiniranje i ujednačavanje poreznih pravila primjenjivih na te nove oblike gospodarstva.

1.10.

EGSO smatra da bi se ispitivanje „stabilne virtualne organizacije” moglo pokazati korisnim u sve naglašenijem prekograničnom i sve manje teritorijalnom kontekstu u kojem se razvijaju digitalno gospodarstvo i ekonomija suradnje, među ostalim u cilju jednostavnijeg upravljanja poreznim sustavom, a prije svega radi lakše primjene PDV-a.

1.11.

EGSO također smatra važnim podsjetiti da, pored odgovarajućeg poreznog sustava, treba osigurati zaštitu i poštovanje: i. prava potrošača; ii. privatnosti i pravila za obradu osobnih podataka; iii. radnika i pružatelja usluga koji djeluju u okviru novih modela poslovanja i djelatnosti platformi za suradnju.

2.   Uvod

2.1.

Ekonomija suradnje raste u obujmu i brzo napreduje, što jasno potvrđuju različiti podaci. U 2015. prihodi povezani s ekonomijom suradnje u Europskoj uniji procijenjeni su na otprilike 28 milijardi EUR (prethodne godine iznosili su samo polovicu tog iznosa).

2.1.1.

Znatna ulaganja velikih platformi od 2015. naovamo dodatno su potaknula razvoj ovog sektora: procjenjuje se da bi ekonomija suradnje u budućnosti mogla ostvarivati prihod od između 160 i 572 milijarde EUR na razini EU-a.

2.2.

Podaci ukazuju na to da se ekonomija suradnje širi na sve više sektora i ima potencijal za stvaranje dodatne vrijednosti, otvaranje radnih mjesta na različitim razinama i osiguravanje učinkovitih usluga po konkurentnim cijenama za europske potrošače.

2.3.

Međutim, sektor ekonomije suradnje istodobno postavlja niz izazova pred europskog zakonodavca od kojeg se zahtijeva da osigura načela i pravila koja su osmišljena radi uspostavljanja jasnog i predvidljivog pravnog okvira (1). Njegovo regulatorno djelovanje, međutim, ne smije dovesti u pitanje velik potencijal koji je ovaj sektor dosad pokazao u području inovacija.

2.4.

Pojmovi „ekonomija suradnje” i „ekonomija dijeljenja” često se koriste kao sinonimi: u 2015., Oxford English Dictionary među svoje nove stavke uključio je pojam „ekonomija dijeljenja” definirajući ga kao „ekonomski sustav u kojem se imovina ili usluge dijele između privatnih osoba, besplatno ili uz naknadu, obično putem interneta”.

2.5.

U ovom će se mišljenju koristi pojam „ekonomija suradnje” koji je Europska komisija usvojila u Komunikaciji od 2. lipnja 2016. upućenoj Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – „Europski program za ekonomiju suradnje”.

2.6.

Točnije, „ekonomija suradnje” odnosi se na poslovne modele u kojima su djelatnosti olakšane suradničkim platformama koje omogućuju privremenu upotrebu robe ili usluga koje često pružaju privatne osobe.

2.6.1.

Ekonomija suradnje obuhvaća tri kategorije sudionika: i. pružatelje usluga koji dijele imovinu, resurse, vrijeme i/ili vještine – oni mogu biti privatne osobe ili stručnjaci; ii. korisnike tih usluga; iii. posrednike koji putem internetskih platformi (suradničkih platformi) povezuju pružatelje usluga s krajnjim korisnicima. Transakcije u okviru ekonomije suradnje uglavnom ne uključuju promjenu vlasništva i mogu se provoditi u svrhu ostvarivanja dobiti ili neprofitno.

2.7.

Konkretnije, ekonomija suradnje otvara put za pristup robi i uslugama putem povezivanja i suradničkih platformi koji je jednostavniji i učinkovitiji nego što je to bio slučaj u prošlosti, što olakšava usklađivanje potražnje potrošača s ponudom robe i usluga koje mogu pružati profesionalni ili neprofesionalni pružatelji usluga.

2.8.

Korištenje učinkovitih tehnologija i platformi za povezivanje iz temelja je promijenilo različite sektore, kao što je sektor prijevoza na kratke i velike udaljenosti, pored hotelijerskog ili sektora za upravljanje najmom kuća ili soba, što uz veliku učinkovitost i brzinu omogućuju organiziranje usluga povezivanja ponude i potražnje.

2.8.1.

U tom su se području znatno afirmirali određeni veliki pružatelji usluga, od kojih većina ima sjedište izvan Europske unije i jasni su primjeri rastućeg jačanja ekonomije suradnje. Ti su primjeri jasno ukazali na velik potencijal rasta u tom sektoru, ali i na pravne izazove koje to stavlja pred zakonodavce u pogledu sustava oporezivanja i u odnosu na zakonodavstva o radu, socijalnoj sigurnosti i socijalnom osiguranju radnika.

2.9.

Osim navedenih sektora, drugi sektori poput određenih financijskih usluga, usluga osobne njege i zdravstvenih usluga također se sve više uključuju u područje ekonomije suradnje. U predstojećim godinama pridružit će im se i drugi sektori i usluge čime će ekonomija suradnje zauzeti još važniji položaj i stoga je jasno da je odgovarajuća rasprava o regulatornim i fiskalnim aspektima ovog pitanja u ovom trenutku ne samo korisna već i potrebna.

3.   Ekonomija suradnje i novi poslovni modeli

3.1.

Raširenost instrumenata informacijske i komunikacijske tehnologije i tzv. „interneta stvari” doprinijela je istaknutijoj ulozi većeg broja novih tehnoloških poduzeća. Danas se pojavljuju brojni poslovni modeli povezani sa sektorom digitalnog gospodarstva i ekonomije suradnje. Ti modeli razlikuju se ovisno o njihovoj strukturi i veličini poduzeća, kao i s obzirom na veličinu ciljnog tržišta, način korištenja tehnologija i organizacijski model. U pogledu poreznog tretmana, izdvajaju se tri glavne skupine:

model izrazito velikih poduzeća koja putem interneta vrše različite digitalne funkcije i u kojem se većina prihode ostvaruje prodajom i upravljanjem prikupljenim podacima te oglašavanjem (npr. Google),

model platformi za upravljanje i povezivanje ponude i potražnje koji se temelji na povezivanju potrošača i pružatelja usluga koji digitalne platforme koriste kao strukturu za umrežavanje i u sklopu kojeg transakcije donose prihod i platformi za povezivanje i pružatelju krajnje usluge (npr. Uber, Airbnb),

model platforme za razmjenu između korisnika u kojem teoretski ne postoje ekonomske transakcije u monetarnom obliku, iako u okviru njega korisnici i pružatelji usluga mogu vršiti razmjenu dobara i usluga.

3.2.

U slučaju modela velikih platformi za općenitu pretragu putem interneta, platforma omogućava obradu podataka i stvaranje dodane vrijednosti koja se potom može prilagoditi posebnoj potražnji potrošača i prodati.

3.3.

U tom kontekstu, EGSO želi istaknuti posebnu vrijednost podataka, koji su čak klasificirani kao „nova valuta” (2). Dodana vrijednost podliježe PDV-u i primjenjuje se načelo odredišta. Međutim, teško je procijeniti obujam stvaranja vrijednosti u raznim fazama, pa stoga i dodijeliti porezne obveze.

3.4.

Brzi rast novih poslovnih modela zahtijeva opću ocjenu stvaranja vrijednosti i poreznih obveza.

3.5.

Što se tiče platformi za posredovanje između potražnje i ponude (model Ubera), važno prethodno pitanje odnosi se na mogućnost utvrđivanja pravila i zahtjeva za pristup tržištu primjenjivih na digitalne platforme koje posluju u sektoru ekonomije suradnje i, prije svega, na pružatelje usluga koji koriste takve platforme.

3.5.1.

Zahtjevi za pristup tržištu mogu uključivati potrebu za službenim odobrenjem za vođenje poduzeća, dozvolu ili obveze u pogledu minimalne kvalitete (npr. veličina prostorija ili tip vozila, zahtjevi u pogledu osiguranja ili ostavljanja pologa itd.). Ostvareni prihod često je predmetom ocjene te se dodjeljuje pojedincu ili poslovnom subjektu s obvezom plaćanja poreza na dobit.

3.6.

Direktivom o uslugama određuje se da zahtjevi za pristup tržištu utvrđeni u različitim državama članicama moraju biti opravdani i proporcionalni, uzimajući u obzir posebne poslovne modele i inovativne usluge bez davanja prednosti određenom poslovnom modelu ili modelu upravljanja uslugama u odnosu na druge (načelo neutralnosti).

3.7.

EGSO se slaže s napomenom Komisije u Godišnjem pregledu rasta za 2016., prema kojoj bi fleksibilnije uređena tržišta usluga, uključujući ona u okviru ekonomije suradnje, omogućila veću produktivnost, čime bi se novim sudionicima olakšao ulazak na tržište, uz smanjenje cijena usluga i osiguravanje većeg izbora za potrošače.

3.8.

Stoga se očekuje da će zahtjevi za pristup tržištu primjenjivi na ekonomiju suradnje, ako i kad budu postojali u okviru različitih nacionalnih pravnih sustava, biti u skladu s Direktivom o uslugama i osigurati: i. jednake uvjete među raznim gospodarskim subjektima u sektorima u kojima tradicionalni subjekti postoje zajedno s subjektima ekonomije suradnje; ii. jasne i jednostavne regulacijske uvjete koji pogoduju potencijalu i prilikama koje ekonomije suradnje može ponuditi sve većem broju građana.

4.   Institucijski okvir

4.1.

S obzirom na to da se sastoji od internetskih usluga koje se pružaju preko digitalnih platformi, sektor ekonomije suradnje barem djelomično nadilazi koncept teritorijalnosti koji obilježava tradicionalnu gospodarsku aktivnost. Stoga je važno da se i za ekonomiju suradnje izradi odgovarajući i jasan regulatorni okvir koji bi odražavao opći cilj Europske komisije da se prihod oporezuje u mjestu u kojem je ostvaren.

4.2.

EGSO napominje da bi se pravna sigurnost poduprla uvođenjem pravila u skladu s kojima bi se za društva koja nude i promiču usluge iz sektora ekonomije suradnje smatralo da imaju poreznu vezu s Europom. U tom kontekstu, u vezi s posebnim značajkama digitalnih poduzeća, trenutačno se vodi rasprava o mogućnosti utvrđivanja nove formule za virtualni nastan poduzeća prema definiciji „stabilna virtualna organizacija”. Riječ je zanimljivom pristupu rješavanju problema određivanja mjesta poslovnog nastana za tu vrstu djelatnosti, za koji je ipak potrebna opsežna rasprava i odgovarajuća studija koju treba provesti u predstojećim godinama. To bi omogućilo utvrđivanje sjedišta u EU-u za djelatnosti razvijene u okviru digitalnog tržišta, istodobno osiguravajući da se gospodarska vrijednost transakcije oporezuje u Europi, odnosno, u općenitijem smislu, u konkretnom mjestu stvaranja vrijednosti.

4.3.

Ekonomija suradnje mogla bi olakšati rad nacionalnih poreznih tijela zahvaljujući digitalizaciji plaćanja preko platformi za suradnju i potpunoj sljedivosti takvih plaćanja. Osmišljavanje sustava plaćanja moglo bi subjektima iz tog sektora olakšati ispunjavanje poreznih obveza, kao što je slučaj u Estoniji gdje je za vozače i pojedine pružatelje usluga pojednostavljen postupak prijavljivanja dohotka u suradnji s digitalnim platformama.

4.4.

Općenito gledajući, EGSO se nada da će razmjena točnih i sljedivih informacija između poreznih tijela, subjekata i platformi za suradnju doprinijeti smanjenju administrativnih opterećenja povezanih s plaćanjem poreza u sektoru ekonomije suradnje, ali i rasterećenju financijskih tijela, pri čemu bi tehnološko okruženje u kojem se vrše transakcije bilo zaslužno za veću jednostavnost i sigurnost suradnje.

5.   Oporezivanje ekonomije suradnje

5.1.

Kad je riječ o oporezivanju u sektoru ekonomije suradnje, treba istaknuti da je Stručna skupina za oporezivanje digitalnog gospodarstva, koju je osnovala Europska komisija, u svom izvješću od 28. svibnja 2014. zaključila da ne bi smio postojati poseban porezni režim za digitalno gospodarstvo ili digitalna poduzeća te da se smatra prikladnijim prilagoditi postojeće propise i porezne modele novim kontekstima, oslanjajući se na visoku razinu sljedivosti transakcija koje se vrše preko platformi ekonomije dijeljenja u svrhu upravljanja poreznim obvezama.

5.2.

U praktičnom smislu, novi poslovni modeli zahtijevaju posebnu pozornost Europske komisije i nacionalnih poreznih tijela, posebno kad je riječ o platformama sa sjedištem izvan EU-a, u pokušaju postizanja pravedne i proporcionalne raspodjele poreznog opterećenja na gospodarsku vrijednost koju su ostvarili različiti akteri: pružatelji usluga, korisnici usluga i platforme za posredovanje.

5.3.

EGSO smatra da prilikom prilagodbe postojećih općih pravila i načela oporezivanja u sektoru ekonomije suradnje treba usvojiti razuman i proporcionalan pristup. Taj bi pristup trebao osigurati jasna i predvidljiva pravila za subjekte iz tog sektora kako bi se izbjeglo stvaranje prekomjernih troškova poštovanja propisa koji bi mogli ugroziti rast nedavno razvijenog sektora s budućim izgledima koji su dobri, ali još nisu u potpunosti predvidljivi ili mjerljivi.

5.4.

U okviru svih mogućih budućih europskih inicijativa u području oporezivanja poslovnih modela digitalne ekonomije trebalo bi voditi računa o različitim inicijativama protiv izbjegavanja poreza koje je Europska komisija pokrenula posljednjih godina u području poreza kako bi svi poduzeti regulatorni koraci bili međusobno koordinirani u okviru sveobuhvatnog i dosljednog okvira za djelovanje.

5.5.

Potrebna je usklađena inicijativa u pogledu oporezivanja digitalne ekonomije u cilju jačanja europskog unutarnjeg tržišta i poticanja njegovog razvoja, s obzirom na to da se radi o sektoru koji već čini znatan dio europskog gospodarstva i za koji se predviđa da će u predstojećim godinama imati još važniju ulogu.

5.5.1.

U tom pogledu, članci 113. i 115. Ugovora pružaju čvrstu pravnu osnovu za izradu izravnih i neizravnih poreznih pravila o ekonomiji suradnje, usmjerenih na jačanje unutarnjeg tržišta i poboljšanje načina na koji ono funkcionira.

5.6.

Pojedine države članice odlučile su poduzeti mjere u pogledu oporezivanja sektora digitalne ekonomije pomoću novog, obvezujućeg zakonodavstva, dok su u drugima odobrene smjernice upućene subjektima u sektoru. Međutim, kao što je prethodno navedeno, potrebna je inicijativa za oporezivanje digitalne ekonomije na europskoj razini.

5.7.

EGSO se stoga nada da je na razini EU-a moguće provesti zakonodavne mjere za oporezivanje digitalne ekonomije osiguravanjem odgovarajuće koordinacije i uključenosti država članica u cilju jačanja unutarnjeg tržišta i maksimalnog iskorištavanja prilika koje nudi sektor digitalne ekonomije.

5.8.

Pružatelji usluga iz sektora ekonomije suradnje svakako podliježu poreznim obvezama, iako postoje teškoće u identificiranju poreznih obveznika, djelomično zbog činjenice da oni mogu obavljati svoje djelatnosti kao zanimanje (npr. kontinuirano pružaju određenu vrstu usluge) ili povremeno (kao oblik potpore dohotku, a da im to postane profesija). Osim poteškoća s identificiranjem poreznih obveznika, često je vrlo složen zadatak i precizno izmjeriti oporezivi prihod.

5.9.

U tom kontekstu, EGSO smatra da je određivanje najnižih pragova dohotka dobar način za odlučivanje o tome treba li određenu djelatnost smatrati zanimanjem ili ne. Nada se, međutim, da će odabir tih pragova biti opravdan odgovarajućim dokazima ili razlozima.

5.10.

Što se tiče novih poslovnih modela, postoji potreba za koordinacijom na razini EU-a kako bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje i zlouporaba poreza. Države članice trebale bi uvesti i provesti najbolje prakse u pogledu modela oporezivanja, posebno za poduzeća koja obavljaju aktivnosti posredovanja između ponude i potražnje putem digitalnih platformi te upravljaju tim aktivnostima. Europska komisija treba osigurati koordinaciju između pravila tako što će pomoću direktive utvrditi određena zajednička pravila s kojima se svi slažu.

5.11.

EGSO istodobno potiče nacionalne financijske uprave da objave smjernice kako bi se pružile jasne upute pružateljima usluga koji posluju u sektoru ekonomije suradnje. Budući da su pružatelji usluga često privatne osobe, doista postoji potreba za pružanjem informacija o poreznim obvezama jer ti subjekti često nisu svjesni toga da su obvezni platiti porez.

5.12.

EGSO se nada da će se europskim i nacionalnim propisima predvidjeti mehanizmi kojima će se poticati suradnja između subjekata ekonomije suradnje i poreznih tijela. Zahvaljujući raširenoj upotrebi pouzdanih i sljedivih podataka, tom bi se suradnjom mogli promicati porezna transparentnost i pojednostavnjenje kako bi se došlo do mogućnosti da, u slučaju takvih djelatnosti, digitalne platforme u suradnji s poreznim tijelima postanu „zamjena za izravnu naplatu poreza”.

5.12.1.

U tom smislu, EGSO ističe da posebnu pozornost treba posvetiti poreznoj sigurnosti u svjetlu ubrzanog razvoja i rasta novih poslovnih modela koji povećavaju zabrinutost u vezi s nesigurnošću u poreznim pitanjima i njihovim utjecajem na prekograničnu trgovinu i ulaganja, posebno u kontekstu međunarodnog oporezivanja (3).

5.13.

EGSO ističe da bi ekonomija suradnje mogla proširiti nacionalne porezne osnovice osiguravanjem novih radnih mjesta i novih resursa u gospodarstvu. Ako žele imati koristi od te nove osnovice, nadležna nacionalna tijela trebaju razviti učinkovitije sustave za razmjenu informacija. Ti podaci, u kombinaciji s novim tehnološkim mogućnostima, mogli bi stvoriti veću fiskalnu sigurnost uz niže troškove kako za pružatelje usluga tako i za porezna tijela. S obzirom na to da se digitalne platforme, pružatelji usluga i klijenti mogu nalaziti u različitim državama članicama, to je pitanje potrebno dodatno razmotriti na razini Zajednice kako bi se prekograničnoj zaštiti podataka posvetila odgovarajuća pozornost.

6.   PDV

6.1.

Kad je riječ o djelatnostima u okviru ekonomije suradnje i o tome podliježu li plaćanju PDV-a, prvo je potrebno razlikovati djelatnosti koje obavljaju poduzeća različitih novih poslovnih modela (npr. djelatnosti koje izravno provode platforme za suradnju i djelatnosti pojedinačnih pružatelja usluga registriranih na tim platformama) i modele koji preko platformi osmišljavaju različite djelatnosti, poput prodaje korisničkih prostora ili podataka u svrhu reklamnih unosa ili oglašavanja.

6.2.

U slučaju potonjih, poduzeća koja obavljaju te djelatnosti već su obvezna plaćati porez na dobit. Poduzeća od korisnika prikupljaju podatke prilikom svakog pretraživanja nakon čega ih mogu prodavati oglašivačima i drugim zainteresiranim stranama i, ako je stvorena vrijednost, PDV bi trebalo naplatiti na razmjenu podataka (prikupljanje i prodaju podataka).

6.3.

Što se tiče modela za posredovanje između potražnje i ponude, može se smatrati da stvaraju „dodanu vrijednost” jer pružaju uslugu i omogućuju transakciju/razmjenu između korisnika i vozača i stoga ta dodana vrijednost treba podlijegati plaćanju PDV-a.

6.4.

Općenito govoreći, u svrhu naplate PDV-a, treba razlikovati tri različite situacije povezane s načinima plaćanja usluga pruženih u okviru ekonomije suradnje: i. situacije u kojima se usluga pruža za određeni novčani iznos; ii. situacije u kojima se naknada za pruženu uslugu ne plaća novcem već u vidu druge usluge ili nenovčane naknade; i iii. situacije u kojima se usluga pruža besplatno i bespovratno.

6.5.

Pravila o PDV-u primjenjiva na navedenu situaciju i. mogu se izvući iz pravila i načela postojećeg zakonodavstva kako je utvrdio Sud EU-a, dok situacija iii. možda i ne spada u područje primjene pravila o PDV-u.

6.5.1.

S obzirom na moguće praktične slučajeve koji ulaze u točku ii., EGSO traži da se provede temeljito ispitivanje o tome podliježu li djelatnosti suradničkih platformi obvezama u vezi s PDV-om. Pravni okvir u tom području trenutačno je zaista nejasan, posebno u vezi s uslugama koje, kako je ranije navedeno, ne zahtijevaju novčanu naplatu nego se u komercijalne svrhe služe podacima o potrošačima, njihovim sklonostima i navikama.

6.6.

Prema mišljenju EGSO-a, važno je da Komisija pitanje PDV-a u ekonomiji suradnje riješi i regulira u okviru zasebnog akcijskog plana, prema potrebi uz primjenu pojednostavnjenih pravila i načela ispod određenih pragova prihoda – kao što je već učinjeno u nekim zemljama – kako bi se ograničili troškovi poštovanja pravila, posebno za MSP-ove i povremene pružatelje usluga.

6.7.

Europska komisija i nacionalna porezna tijela trebali bi poticati suradnju i koordinaciju u primjeni pravila o PDV-u na sektor ekonomije suradnje.

7.   Zaključne napomene

7.1.

EGSO podržava stajalište Europskog parlamenta u pogledu Europskog programa za ekonomiju suradnje u kojem EP primjećuje da „europski poduzetnici pokazuju izraženu sklonost uspostavi platformi za suradnju u socijalne svrhe te uviđa sve veći interes za ekonomiju suradnje temeljenu na zadružnim poslovnim modelima” (4).

7.2.

Posebna obilježja ekonomije suradnje, njezin inovativni potencijal i potreba za usklađivanjem poreznih pravila s eksponencijalnim rastom tog sektora idu u prilog uključivanju organiziranog civilnog društva u aktivnosti savjetovanja i analize koje promiče Europska komisija s ciljem okupljanja dionika iz tog sektora, predstavnika institucija EU-a i nacionalnih financijskih uprava, kao i akademskih stručnjaka kako bi pokrenuli zajedničku raspravu o pitanjima koja se odnose na ekonomiju suradnje.

7.3.

EGSO poziva Europsku komisiju da predloži daljnje preporuke za bolju razmjenu informacija između nacionalnih poreznih tijela i za osiguravanje jednakog poreznog tretmana pružateljima usluga. Odbor smatra da je potrebno izraditi dodatno mišljenje kako bi se provela daljnja procjena zahtjeva poreznih politika, kao i procjena učinka i ishoda oporezivanja digitalnog gospodarstva.

7.4.

Kad je riječ o pravima radnika i potrošača koji su uključeni u ekonomiju suradnje, EGSO upućuje na mišljenje „Ekonomija dijeljenja i samoregulacija” (5). Međutim, u ovom je kontekstu važno spomenuti da ekonomija suradnje ima vrlo značajan učinak na tržište rada što zahtijeva pridavanje posebne pozornosti zaštiti radnika, posebno u pogledu uplaćivanja doprinosa za socijalnu i zdravstvenu zaštitu i sustav socijalne sigurnosti.

7.4.1.

EGSO u tom pogledu još jednom naglašava potrebu da se utjecaj ekonomije suradnje uzme u obzir na tržištu rada i ističe da je potpuna zaštita radnika i pružatelja usluga cilj koji bi zakonodavci na europskoj i nacionalnoj razini trebali neprekidno imati na umu.

Bruxelles, 19. listopada 2017.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  SL C 303, 19.8.2016., str. 36., točka 8.2.4.

(2)  Za više informacija vidjeti članak Svjetskog gospodarskog foruma (WEF) https://www.weforum.org/agenda/2015/08/is-data-the-new-currency/.

(3)  Za više informacija vidjeti Izvješće MMF-a i OECD-a o poreznoj sigurnosti za ministre financija skupine G20.

(4)  Izvješće o Europskom programu za ekonomiju suradnje (2017/2003(INI), 11. svibnja 2017.

(5)  SL C 303, 19.8.2016., str. 36., točka 8.2.4.


2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/72


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Korištenje zemljišta za održivu proizvodnju hrane i usluge ekosustava”

(razmatračko mišljenje na zahtjev estonskog predsjedništva)

(2018/C 081/10)

Izvjestitelj:

Roomet SÕRMUS

Zahtjev za savjetovanje:

Dopis predsjednika Vlade Republike Estonije od 17. ožujka 2017.

Pravni temelj

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Datum odluke Predsjedništva:

28.3.2017.

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.10.2017.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.10.2017.

Plenarno zasjedanje br.:

529

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

126/0/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Za održivu uporabu i zaštitu poljoprivrednog zemljišta od ključne bi važnosti bio zajednički referentni okvir EU-a, kako bi se slijedio napredak pri skupljanju i korištenju podataka; taj bi okvir mogao poslužiti i za određivanje kriterija za dobro stanje tla, utvrđivanje jedinstvene terminologije, kriterija i prioriteta za praćenje i određivanje raznih mjera politika za postizanje dobrog stanja zemljišta.

1.2.

U svim državama članicama gubitak poljoprivrednog zemljišta zbog degradacije tla, napuštanja zemljišta, klimatskih promjena i urbanizacije predstavlja ozbiljan problem. EGSO stoga predlaže ažuriranje postojećeg okvira EU-a, kako bi se u državama članicama zaštitila poljoprivredna zemljišta koja su važna za proizvodnju hrane i pružanje ostalih usluga ekosustava kao i njihova plodnost te istodobno poboljšalo praćenje i na raspolaganje stavile pouzdane informacije.

1.3.

Poljoprivrednici, kao posjednici i korisnici poljoprivrednih površina, imaju posebnu zadaću u pružanju usluga ekosustava, koju treba prepoznati i poduprijeti. Tlo osigurava najvažnije usluge ekosustava. Tla su osnova za najveći dio svjetske proizvodnje hrane i nužna su za proizvodnju biomase. Tlo pohranjuje ugljik i na taj način doprinosi ublažavanju klimatskih promjena.

1.4.

Modernizacijom zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) trebalo bi se, među ostalim, i dalje nastojati štititi zdravlje i plodnost poljoprivrednih zemljišta i tala, što je neophodno za očuvanje i daljnje poboljšanje produktivnosti i održivosti poljoprivrede.

1.5.

U skladu sa sporazumima o klimatskim promjenama, potrebno je promicanje postojećih i novih inicijativa za dovođenje kruženja ugljika u tlima u ravnotežu na način koji ne ugrožava proizvodnju hrane. Kako bi se povećao udio ugljika u tlu, EGSO predlaže da bi u mjere politika EU-a trebalo uvesti načela održivog gospodarenja tlom. Trebalo bi poduprijeti, između ostalog, proizvodnju biomase poboljšanim pristupom vodi i drugim faktorima povezanima s tlom (struktura tla, prozračivanje, raspoloživost hranjivim tvarima, pH vrijednost, biološka aktivnost tla), obrađivanjem tla na izrazito oprezan način, ispašom i održivim upravljanjem zelenim površinama, integriranom poljoprivrednom proizvodnjom, uključivanjem najboljih praksi iz ekološkog i konvencionalnog uzgoja, kao što su rotacija usjeva, uzgoj mahunarki, oporaba organskog otpada, kompostiranje i izrada zimskog pokrova za biljke na poljima. Tla bogata ugljikom i travnjaci moraju se obrađivati na održiv način kako bi se potaknula sekvestracija ugljika u tlu i putem biljaka.

1.6.

Države članice potrebno je i u sklopu okvira drugog stupa ZPP-a poticati i motivirati da poduzmu odgovarajuće mjere za zaštitu tla.

1.7.

Potrebno je podupirati dodatna ulaganja u tehnologije koje su povoljne za okoliš i klimu i sustave za poboljšanje zemljišta u cilju održivog korištenja zemljišta i tla.

1.8.

Potrebno je poticati poljoprivredu koja se temelji na znanju (tj. preciznu poljoprivredu i agroekološke pristupe). Potencijal precizne poljoprivrede koja pogoduje resursima, tlu i okolišu ostvaruje se integracijom podataka o tlu, gnojivima, pesticidima, vremenskim uvjetima i prinosu, što, među ostalim, zahtijeva bolji pristup podacima u nacionalnim bazama podataka, veću mobilnost i jednostavniju uporabu za korisnike, pri čemu se primjenjuje načelo da su poljoprivrednici vlasnici dobivenih podataka. Preduvjet za to jest da poljoprivrednik ima pristup internetu i koristi informacijske i komunikacijske tehnologije.

1.9.

U oblikovanju i donošenju politika o korištenju zemljišta potrebno je povećati uporabu podataka o tlu. Istodobno je potrebno poboljšati kvalitetu i dostupnost podataka o tlu, osobito u područjima u kojima dosad nije provedeno dovoljno istraživanja. Na razini EU-a potrebno je dogovoriti zajedničko praćenje tla.

1.10.

U cjelokupnom obrazovnom sustavu potrebno je podići svijest o važnosti tla. Pri tome bi trebalo koristiti moderna pedagoška sredstva, a temu tla uključiti u nastavne planove na svim obrazovnim razinama.

1.11.

Važnu ulogu imaju i informiranost poljoprivrednika o tlu i dobrim poljoprivrednim praksama. U tu je svrhu od posebne važnosti sudjelovanje savjetodavnih službi.

2.   Uvod

2.1.

Na zahtjev estonskog predsjedništva sastavljeno je mišljenje EGSO-a u kojem se nastoji istaknuti da je održivo korištenje zemljišta (1) i tla (2) od ključne važnosti za proizvodnju hrane i pružanje usluga ekosustava.

2.2.

Odbor će na zahtjev estonskog predsjedništva razmotriti kako je pitanje poljoprivrednog zemljišta riješeno u raznim područjima politika EU-a. Također će pritom razmotriti što tvorci politika i poduzeća u EU-u mogu učiniti u cilju promicanja održivog i djelotvornog korištenja tla, resursa koji je presudan za proizvodnju hrane i pružanje ostalih usluga ekosustava.

2.3.

Na razini EU-a trenutačno postoji niz pravila o zaštiti tla. Iako postoje razne politike EU-a kojima se doprinosi zaštiti i održivom gospodarenju poljoprivrednim zemljištem, zaštita tla uglavnom nije njihov glavni cilj. EGSO smatra da je sada odgovarajuće vrijeme za pokretanje rasprave o načinima bolje koordinacije različitih mjera na razini EU-a.

2.4.

I EU i države članice moraju temeljiti svoje donošenje politika na ciljevima održivog razvoja UN-a za razdoblje do 2030. godine (3). Ti ciljevi uključuju promicanje ekosustava, suzbijanje dezertifikacije, zaustavljanje degradacije tla i poništavanje njezinih učinaka, održivo upravljanje prirodnim resursima i njihovu učinkovitu uporabu te uključivanje mjera za borbu protiv klimatskih promjena u nacionalne politike, strategije i planove. Preduvjet za održivu poljoprivredu i proizvodnju hrane jesu zaštita poljoprivrednih zemljišta te održivo korištenje tla jer su to ograničeni i suštinski neobnovljivi izvori.

2.5.

Osim toga, pokrenute su brojne inicijative (4) za promicanje održivog gospodarenja tlom i podizanje razine osviještenosti o važnoj ulozi poljoprivrednih površina za sigurnost hrane i ublažavanje klimatskih promjena.

2.6.

EGSO također ukazuje na koncept ograničenosti našeg planeta. Taj bi se koncept mogao koristiti za određivanje ekoloških granica koje se ne smiju prekoračivati ako se želi izbjeći nanošenje štete okolišu. Odbor utvrđuje da su prekoračena tri od devet ograničenja (klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti, ciklus dušika) (5). Odbor je istodobno svjestan toga da osiguranje opskrbe hranom na svjetskoj razini predstavlja izazov o kojem Europa, u okviru svoje globalne odgovornosti, mora ozbiljno voditi računa.

3.   Glavni problemi u području korištenja zemljišta i tla s obzirom na poljoprivrednu proizvodnju

3.1.

U narednim desetljećima doći će do porasta globalne potražnje za hranom. Stoga će se poljoprivredna zemljišta u određenim regijama u svijetu morati čak još intenzivnije obrađivati, što bi, u slučaju da se tlo ne koristi u skladu s ekološkim kriterijima, moglo imati negativne učinke na tla i okoliš u širem smislu riječi. Kako bi se zajamčila odgovarajuća opskrba hranom potrebno je zadržati postojeću produktivnost raspoloživih zemljišta i plodnost tla u biološkom, kemijskom i fizičkom smislu.

3.2.

U mišljenju EGSO-a „Održiviji prehrambeni sustavi” (6) opisane su posljedice neodgovarajućih poljoprivrednih praksi u proizvodnji hrane: gubitak bioraznolikosti, degradacija tla, onečišćenje vode i zraka kao i emisije stakleničkih plinova. Stoga je potrebno zajamčiti djelotvornu i održivu uporabu tih resursa radi očuvanja zaliha hrane. To bi trebalo biti uključeno u sveobuhvatnu prehrambenu politiku, kao što je navedeno u mišljenju „Doprinos civilnog društva razvoju sveobuhvatne prehrambene politike u EU-u” koje EGSO upravo izrađuje.

3.3.

Klimatske promjene imaju posljedice i na dostupnost osnovnih prirodnih resursa, vode i tla. Iako su poduzete brojne mjere protiv klimatskih promjena, udio ugljika u tlu svake je godine sve manji prema podatcima o površini tla. Dodatni podaci o dubljim slojevima realističnije bi odražavali taj trend.

3.4.

U svojem izvješću naslovljenom „Europsko izvješće o okolišu – stanje i izgledi 2015.” (7) Europska agencija za okoliš (EEA) upozorava na to da su usluge ekosustava tla, uključujući proizvodnju hrane, zaštitu bioraznolikosti te pohranjivanje ugljika, vode i hranjivih tvari u tlu, sve više ugrožene. Ovisno o regiji, glavni problemi utvrđeni u izvješću jesu erozija tla, gubitak organske tvari u tlu, zagađenje tla i brtvljenje te urbanizacija, napuštanje zemljišta i posljedice sve intenzivnije poljoprivredne proizvodnje na prirodna i poluprirodna staništa. Ostale široko prepoznate ugroze za tlo također uključuju gubitak plodnosti tla.

4.   Pitanja u pogledu poljoprivrednih zemljišta u raznim područjima politika EU-a

4.1.

U izvješću sastavljenom za Europsku komisiju analizirane su mjere za zaštitu tla u 28 država članica EU-a (8). Analizom je utvrđeno da postoji 35 mjera EU-a i 671 nacionalna mjera politika za zaštitu tla. Mjere EU-a uključuju dokumente o strategijama, direktive, uredbe i razne popratne mjere. Tri četvrtine nacionalnih mjera primarno su obvezujuća pravila.

4.2.

Raznolikost mjera u državama članicama pruža mogućnost da se nešto poduzme u pogledu višeslojne problematike zaštite tla te se istodobno poboljša koordinacija. Zakonodavstvo EU-a pruža neka vrijedna i stroga pravila o zaštiti tla, no taj sustav ima neke nedostatke. Nacionalne politike nisu dovoljne da bi se nadomjestili nedostatci u zakonodavstvu EU-a o zaštiti tla, a pravila u pojedinačnim zemljama znatno se razlikuju.

4.3.

U Sedmom programu djelovanja za okoliš EU-a, koji je na snazi od 2014., degradacija tla prepoznata je kao ozbiljan problem te je u njemu utvrđen cilj za EU do 2020. da se postigne održivo gospodarenje tlom i odgovarajuća zaštita tla te napredak u obnovi onečišćenog zemljišta. Europska unija i njezine države članice također su se obvezale na jačanje mjera protiv erozije tla i poboljšanje u pogledu organske tvari u tlu.

4.4.

Među ostalim se sljedeće mjere EU-a mogu smatrati relevantnima za zaštitu tla i relativno djelotvornima: Direktiva o industrijskim emisijama, Direktiva o odgovornosti za okoliš te pravila o zaštiti vode (Okvirna direktiva o vodama), Direktiva o nitratima, sustav višestruke sukladnosti ZPP-a kao i pravila o dobrom poljoprivrednom i ekološkom stanju (GAEC). Kada je riječ o poboljšanju stanja tla, provedba tih mjera mogla bi postići još veći učinak kada bi se o lokalnim okolnostima vodilo računa na fleksibilan način, a mjere međusobno bolje koordinirale.

4.5.

Pitanja zaštite okoliša također bi se mogla rješavati uporabom raznih vrsta financijske potpore dostupne putem Kohezijskog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj te programa Life + i Obzor 2020.

4.6.

Izravna plaćanja u okviru prvog stupa ZPP-a, koja obuhvaćaju otprilike 90 % korištenih poljoprivrednih zemljišta u EU-u, važan su gospodarski poticaj za odluke koje poljoprivrednici donose o uporabi i upravljanju zemljištem. Izravna plaćanja usko su povezana s održavanjem poljoprivrednog zemljišta u dobrom poljoprivrednom i ekološkom stanju te s poštovanjem višestruke sukladnosti i ekologizacije osnovnih uredbi o ZPP-u. Pri tome države članice imaju određen prostor za donošenje odluka. Kad je riječ o izravnim plaćanjima, njih 30 % podliježe zahtjevima u pogledu okoliša kojima se nastoji poboljšati kvaliteta tla, zaštititi bioraznolikost i promicati sekvestracija ugljika (9). Važno je zajamčiti da se koristi od ekologizacije ne poništavaju prekomjernom birokracijom pri provedbi mjera.

4.7.

Programi za ruralni razvoj u okviru drugog stupa ZPP-a državama članicama također pružaju mogućnosti za provedbu mjera za zaštitu tla na razini EU-a, koje su prilagođene lokalnim specifičnostima pojedinih država članica.

4.8.

Brojne planirane zakonodavne inicijative (kao što su paket za energetsku i klimatsku politiku, Uredba o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF), Uredba o raspodjeli tereta (ESR) itd.) također bi mogle pružiti prijedloge za zaštitu tla, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu na njihove posljedice.

4.9.

Modernizacija uredbe EU-a o gnojivima, o kojoj se raspravlja u vezi s Paketom za kružno gospodarstvo i koja će zajamčiti jednostavniju uporabu gnojiva proizvedenih na temelju organske tvari i otpada, također je vrlo bitna za pitanja zaštite okoliša. Međutim, reciklirani materijali koji bi se trebali upotrebljavati kao dopuna tlu ili gnojiva ne smiju sadržavati opasne tvari (ksenobiotike). Iako se u prijedlogu Komisije utvrđuju granične vrijednosti za koncentracije onečišćujućih tvari u mineralnim ili organskim gnojivima, još uvijek postoji potreba za novim, čistim tehnološkim rješenjima za proizvodnju organskih gnojiva i poboljšivača tla, koji su bezopasni za uporabu zemljišta, što se ne bi negativno odrazilo na primarnu produktivnost. EGSO u svojem mišljenju pozdravlja inicijativu Komisije i ističe da su plodnost i zaštita tla ključni ciljevi u reviziji Uredbe (10).

5.   Prijedlozi za promicanje održivog korištenja tla kao ključnog resursa za proizvodnju hrane i pružanje usluga ekosustava u Europskoj uniji

5.1.

Za održivu uporabu i zaštitu poljoprivrednog zemljišta od ključne bi važnosti bio zajednički referentni okvir EU-a, kako bi se slijedio napredak pri skupljanju i korištenju podataka; taj bi okvir mogao poslužiti i za utvrđivanje jedinstvene terminologije, određivanje kriterija za dobro stanje tla, prioriteta, kriterija za praćenje, uzimajući u obzir različite pedoklimatske uvjete, kao i za razne mjere politika za postizanje dobrog stanja zemljišta. To je preduvjet za odgovarajuću procjenu stanja tla i poduzimanje potrebnih mjera.

5.2.

U svim državama članicama gubitak poljoprivrednog zemljišta zbog degradacije tla, napuštanja zemljišta, klimatskih promjena i urbanizacije predstavlja ozbiljan problem. Poljoprivredna područja nestaju u korist razvoja umjetnih površina. U razdoblju od 2006. i 2012. zauzimanje zemljišta na godišnjoj osnovi u europskim zemljama obuhvaćalo je otprilike 107 000 ha/godišnje. Vrste zemljišta koje su se najčešće prenamjenjivale za umjetni razvoj bile su obradiva zemljišta te trajna poljoprivredna zemljišta, a slijedili su pašnjaci i miješana poljoprivredna područja (11). EGSO stoga predlaže ažuriranje postojećeg okvira EU-a kako bi se u državama članicama zaštitila poljoprivredna zemljišta koja su važna za proizvodnju hrane i pružanje ostalih usluga ekosustava kao i njihova plodnost. U tu je svrhu potrebno stvoriti više tehničkih uvjeta kako bi se omogućilo bolje praćenje te na raspolaganje stavile pouzdane informacije.

Zajednička poljoprivredna politika Europske unije

5.3.

U cilju modernizacije ZPP-a trebalo bi osigurati učinkovito i održivo upravljanje poljoprivrednim zemljištem u nadolazećem razdoblju financijskog programiranja. Cilj bi, među ostalim, trebao biti daljnja zaštita zdravlja i plodnosti poljoprivrednih zemljišta i tala, što je neophodno za očuvanje i daljnje poboljšanje produktivnosti i održivosti poljoprivrede.

5.4.

U okviru mjera za ekologizaciju iz prvog stupa ZPP-a treba naći bolja rješenja za poboljšanje stanja tla. U prvom redu treba promicati rotaciju usjeva korištenjem različitih vrsta mahunarki ili trave. Rasprave o učinkovitosti ekologizacije uglavnom su usredotočene na pitanja bioraznolikosti, no pozitivnom učinku uzgoja mahunarki na plodnost tla trebalo bi pridati veće značenje nego do sada (12).

5.5.

Poljoprivreda ne služi samo za proizvodnju visoko kvalitetne hrane. Ona je također zaslužna za očuvanje bioraznolikosti i otvorenih krajolika. Također ima važnu ulogu u prilagodbi klimatskim promjenama i ublažavanju njihovih posljedica. Osiguravanje javnih dobara prvenstveno je zajamčeno mjerama za održivo upravljanje prirodnim resursima koje daje dodanu vrijednost i bavi se učinkom poljoprivrede na tlo, vodu i bioraznolikost.

5.6.

Trebalo bi u okviru drugog stupa ZPP-a poticati i motivirati države članice na donošenje mjera za zaštitu tla koje bi im omogućile najveću moguću fleksibilnost s obzirom na lokalne okolnosti, različite uvjete (uključujući vrste tla) i specifične probleme.

5.7.

EGSO poziva Europsku komisiju da više nego dosada posveti pozornost specifičnim prijedlozima država članica za poboljšanje kvalitete tla i njegovo održivo korištenje (na primjer promicanjem kalcifikacije radi suzbijanja zakiseljavanja tla ili poticanjem navodnjavanja i odvodnje vode radi suzbijanja nestašice ili viška vode). U okviru upravljanja organskim tlima ne bi se smjela isključiti nijedna opcija upravljanja, već bi trebalo osigurati niz mjera za zaštitu i njegu tla.

5.8.

U cilju održivog korištenja zemljišta i tla, nužno je promicanje dodatnih ulaganja u tehnologije koje su povoljne za okoliš i klimu. Za održivu proizvodnju hrane trebalo bi promicati poljoprivredu koja se temelji na znanju (tj. preciznu poljoprivredu i agroekološke pristupe), čime bi se osiguralo da se poljoprivredna sredstva koriste na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Od izrazite je važnosti poboljšati biološku aktivnost uključivanjem organskog materijala i postizanjem ravnoteže hranjivih tvari u tlu – pretjerano gnojenje tla opasno je za okoliš zbog mogućeg otjecanja hranjivih tvari, a nedostatak hranjivih tvari smanjuje plodnost tla. U obzir je također potrebno uzeti Liebigov zakon minimuma (13), jer se u nedostatku određenih hranjivih tvari (kao što je primjerice fosfor) povećava rizik od ispiranja drugih hranjivih tvari.

5.9.

Stoka ima važnu i često ključno ulogu u korištenju zemljišta jer doprinosi kruženju hranjivih tvari, održavanju plodnost tla (14) i sekvestraciji ugljika. Brojna poljoprivredna zemljišta EU-a, uključujući pašnjake, pogodna su samo za ispašu stoke ili za dobivanje krme, stoga se u određenim regijama uzgoj stoke mora i dalje poticati kako poljoprivrednici ne bi napustili takvo zemljište. Praksa održavanja trajnih travnjaka isključivo košnjom koja je raširena u nekim dijelovima EU-a ne predstavlja alternativu ispaši u pogledu proizvodnje hrane, učinkovitosti resursa ili tla. Stoga su unutar ZPP-a potrebne mjere kojima će se u raznim regijama EU-a osigurati profitabilnost uzgoja stoke te se moraju naći rješenja koja omogućavaju aktivno i održivo korištenje zemljišta za proizvodnju hrane.

5.10.

Zastarjeli poljoprivredni sustavi odvodnje veliki su problem. Stoga bi, s obzirom na klimatske promjene, trebalo obratiti veću pozornost nego do sada na dugoročna ulaganja u poljoprivrednu infrastrukturu, kao što je modernizacija sustava odvodnje, kako bi se održalo korištenje poljoprivrednog zemljišta za proizvodnju hrane i očuvala plodnost tla.

Korištenje zemljišta i usluge ekosustava

5.11.

Usluge ekosustava utvrđene su u Milenijskoj procjeni ekosustava iz 2005. (15) kao ekološka, društvena i gospodarska dobra koja pružaju ekosustavi. Formiranje tla usluga je ekosustava i preduvjet za sve ostale usluge ekosustava, poput proizvodnje hrane. Stoga je održiva proizvodnja hrane nezamisliva bez zaštite tla.

5.12.

Uloga poljoprivrednika u pružanju usluga ekosustava od ključnog je značaja, što treba prepoznati i poduprijeti. Tlo pruža najvažnije usluge ekosustava (16). Ono je izvor života za mikrobe, biljke i životinje, kao i važno spremište bioraznolikosti. Ono filtrira vodu i pohranjuje vodu potrebnu za rast biljaka, regulira poplave, pohranjuje hranjive tvari i pruža ih biljkama, a može i preobraziti toksine. Tla čine osnovu većine svjetske proizvodnje hrane i neophodna su za proizvodnju biomase. Tlo može pohraniti ugljik i na taj način doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena.

5.13.

Korištenju tla mora se posvetiti veća pozornost, jer ono utječe na funkcioniranje ekosustava, a time i na pružanje usluga ekosustava. Degradacija tla, neodrživo korištenje tla i fragmentacija staništa uzrokovani urbanizacijom i izgradnjom kuća i cesta ugrožavaju pružanje nekoliko ključnih usluga ekosustava, prijetnja su bioraznolikosti i smanjuju otpornost Europe na klimatske promjene i prirodne katastrofe. Također uzrokuju degradaciju tla te dezertifikaciju (17). Kako bi se odgovorilo na navedene probleme, u obzir je potrebno više uzimati načela navedena u Smjernicama Europske komisije iz 2012. o dobrim praksama za ograničavanje, ublažavanje i kompenzaciju prekrivanja zemljišta (18).

5.14.

Zakonodavstvo se rijetko bavi temama kao što su funkcije tla i usluge ekosustava, a ne postoji ni tržište za te usluge niti su one dovoljno priznate u društvu. Tako se, na primjer, u temeljnoj uredbi o izravnim plaćanjima u okviru ZPP-a upućuje na kvalitetu tla, ali ne i na bioraznolikost tla niti na njezine sinergije s primarnom produktivnošću. Pored kemijskih i fizikalnih svojstava tla, ključne funkcije tla prvenstveno ovise o stanju mikroorganizama i faune u tlu i biološkim procesima koje oni uzrokuju, uključujući vezanje dušika, sekvestraciju ugljika, filtriranje vode i sposobnost zaustavljanja istjecanja hranjivih tvari. Zdravlje kultura, uz svojstva tla, također je važno kako bi se za proizvodnju hrane i sekvestraciju ugljika mogao iskoristiti puni potencijal tla.

5.15.

U mišljenju EGSO-a o preoblikovanju ZPP-a (19) navedeno je da bi mjere zaštite okoliša, klime i bioraznolikosti u okviru drugog stupa ZPP-a trebalo u većoj mjeri nego do sada usmjeravati na pružanje usluga ekosustava koje omogućavaju poljoprivrednici. U pogledu korištenja tla i zemljišta, mjere potpore trebalo bi prvenstveno usmjeriti na upravljanje travnjacima i organskim tlima na način kojim se promiče sekvestracija ugljika. Radi očuvanja dobrog stanja tla, obrađivanje treba svesti na najmanju moguću mjeru, no s obzirom na akumulaciju hranjivih tvari na površini neobrađenog tla, u određenoj ga je mjeri ipak potrebno obrađivati radi umješavanja hranjivih tvari u područje korijena i smanjenja rizika od istjecanja hranjivih tvari. Zbijanjem tla također se smanjuje kapacitet tla da spriječi gubitak hranjivih tvari.

5.16.

U nekim regijama EU-a trebalo bi promicati prenamjenu obradivog zemljišta u travnjake, smanjenje količine stoke na ispaši, poštujući pritom minimalnu količinu stoke, održavanje tresetišta i mjere za ograničavanje erozije tla i smanjenje dezertifikacije u sušnim područjima.

5.17.

Najveći izazovi s kojima je suočena poljoprivreda u nekim regijama su održavanje bioraznolikosti na poljoprivrednom zemljištu, daljnje promicanje održivih poljoprivrednih praksi i povećavanje učinkovitosti proizvodnje bez dodatnog intenziviranja poljoprivrede. Druge regije suočene su s glavnom zadaćom smanjenja opterećenja u pogledu korištenja zemljišta, tla i prirodnih ekosustava. Nestašica vode također je velik izazov u južnim regijama.

5.18.

Ti aspekti poljoprivredne proizvodnje, koji su vrlo važni za ekosustav, moraju se uzeti u obzir pri oblikovanju i izmjeni zajedničke poljoprivredne politike i drugih područja politika.

Tlo i klimatske promjene

5.19.

Budući da se najveće svjetske kopnene zalihe ugljika nalaze u tlu (20), ono ima važnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena i sekvestraciji ugljika. U međunarodnom okviru za zaštitu klime održivo upravljanje tlima ima ključnu ulogu u stabiliziranju i povećavanju sadržaja organskih materijala koji pomažu u očuvanju funkcija tla i sprečavaju njegovu degradaciju. U skladu s Pariškim sporazumom o klimi (COP 21), potrebno je promicanje postojećih i novih inicijativa za dovođenje kruženja ugljika u tlima u ravnotežu na način koji ne ugrožava proizvodnju hrane, kako je navedeno u članku 2. Pariškog sporazuma o klimi.

5.20.

U skladu s 9. načelom Svjetske povelje o tlu (21) Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) sve vrste tla pružaju usluge ekosustava, koje su od presudnog značaja za regulaciju klime na svjetskoj razini. Kako bi se povećao udio ugljika u tlu, EGSO predlaže da se načela Dobrovoljnih smjernica za održivo upravljanje tlom iz 2016. (22) uključe u političke mjere EU-a. Trebalo bi poduprijeti, između ostalog, proizvodnju biomase poboljšanim pristupom vodi (npr. izgradnjom sustava navodnjavanja, uz uzimanje u obzir ekoloških uvjeta određenog mjesta), smanjenjem obrađivanja tla na najmanju moguću mjeru, ispašom, integriranom proizvodnjom, ekološkim uzgojem, rotacijom usjeva, uzgojem mahunarki, oporabom organskog otpada, kompostiranjem i izradom zimskog pokrova za biljke na poljima. Tla bogata ugljikom i travnjaci moraju se obrađivati na održiv način.

5.21.

Glavne inicijative u pogledu klimatskih promjena moraju se poduprijeti na europskoj razini. Međutim, ne smije se zaboraviti da stanje tla uvelike varira između država članica, te je u kontekstu postojećih i novih mjera potrebno uzeti u obzir regionalne različitosti.

Dostupnost i uporaba podataka koji se odnose na tlo

5.22.

Za oblikovanje politika i donošenje odluka o uporabi zemljišta potrebno je voditi više računa o podacima o tlu radi provedbe politika zasnovanih na činjenicama te radi planiranja uporabe zemljišta na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Razmjenu podataka potrebno je koordinirati u skladu s dogovorenim regulatornim okvirom, uz poštovanje prava vlasništva nad podacima.

5.23.

Istodobno je potrebno poboljšati kvalitetu i dostupnost podataka o tlu, osobito u područjima u kojima do sada nije provedeno dovoljno istraživanja (na primjer podatci o ugljiku u tlu). Za poboljšanje dostupnosti podataka potrebni su nam jasni kratkoročni i dugoročni ciljevi.

5.24.

U cilju bolje dostupnosti podataka o tlu i promicanja njihove uporabe moraju se modernizirati pedološke karte te se dodatno povećati minimalni zahtjevi koje države članice moraju zadovoljiti u pogledu prostornog opsega pedoloških karata. Međutim, treba uzeti u obzir izazove povezane s izradom pedoloških karata u nekim regijama Europske unije.

5.25.

Neprekidno praćenje tla treba uskladiti na razini EU-a, zajedno s ograničenim brojem pokazatelja koji se odnose na promjene statusa tla i učinkovitosti mjera za zaštitu tla.

5.26.

Poljoprivrednici moraju svakodnevno donositi složene odluke u vezi planiranja proizvodnje. Precizna poljoprivreda, prihvatljiva s obzirom na resurse, tlo i okoliš bila bi nezamisliva bez korištenja informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Preduvjet je da se među poljoprivrednicima promiču digitalna rješenja koja omogućavaju opcije i fleksibilnost u skladu s pedoklimatskim uvjetima.

5.27.

Potencijal precizne poljoprivrede može se ostvariti integracijom podataka o tlu, gnojivu, pesticidima, vremenskim uvjetima i prinosu, za što je između ostalog potreban bolji pristup podacima u nacionalnim bazama podataka, veća mobilnost i jednostavnija uporaba za korisnike. Potrebno je promicati rješenja koja omogućavaju poljoprivrednicima da tijekom svakodnevnog rada pristupaju velikim podacima u nacionalnim bazama podataka s pomoću programskih rješenja javnih ili privatnih dobavljača te u suradnji sa savjetodavnim službama. Dobavljači softvera moraju, primjerice, imati lakši pristup što je moguće točnijim podatcima o poljoprivrednim tlima i uzorcima tla, uz suglasnost onih koji su time zahvaćeni. Poljoprivrednici bi trebali zadržati vlasništvo nad dobivenim podatcima.

Razvoj baze znanja i primjena istraživanja i inovacija

5.28.

Znanost mora imati važnu ulogu u stvaranju novih saznanja, širenju inovacija, razvoju tehnologija i uspostavljanju uvjeta za održivo korištenje zemljišta i tla. EGSO se slaže s preporukama Bečke deklaracije o tlu (23) da bi pedologija trebala prvenstveno biti usmjerena na međudjelovanje između ljudskih aktivnosti i tla i njegov učinak na druge dijelove okoliša. Također je važna suradnja pedologije i srodnih znanosti.

5.29.

U okviru programa EU-a Obzor 2020. ostvarene su relativno dobre mogućnosti financiranja istraživanja tla i proizvodnje hrane, koje bi trebalo zadržati prilikom pripreme Devetog okvirnog programa za istraživanje i inovacije.

5.30.

Poseban naglasak treba staviti na prijenos rezultata istraživanja i razvoja poduzećima koja bi osigurala da se zemljišta i tla koriste za održivu proizvodnju hrane. EGSO poziva znanstvenike, poljoprivrednike, savjetnike i druge dionike na razvoj suradnje u tom području i iskorištavanje mogućnosti u okviru Europskog partnerstva za inovacije (EIP-AGRI).

5.31.

U poljoprivredi se sve više koriste različiti biostimulansi za poboljšanje strukture tla, hranidbene učinkovitosti biljaka i opskrbe vodom kako bi se poboljšali prinosi i kvaliteta usjeva. S obzirom na to da je svako tlo jedinstveno i da mu se sastav stalno mijenja, učinak biostimulansa na biološku ravnotežu tla nije dostatno istražen te bi u tom području trebalo provesti više neovisnih ispitivanja.

Podizanje razine osviještenosti

5.32.

Kako bi se podigla razina osviještenosti poljoprivrednika, donositelja političkih odluka i drugih dionika o važnosti poljoprivrednih tala za održivu proizvodnju hrane i pružanje usluga ekosustava potrebna je opsežna rasprava brojnih dionika o stanju tla i mogućnostima za njegovu zaštitu. Veća razina osviještenosti pridonijet će tomu da se osigura veće ulaganje u održivo korištenje tla i u istraživanje.

5.33.

Na svim razinama obrazovnog sustava mora se podići razina svijesti o ulozi tla i omogućiti stjecanje praktičnog iskustva. Trebalo bi koristiti moderne obrazovne metode za pitanja korištenja i zaštite tla.

5.34.

Mjere za podizanje razine svijesti među poljoprivrednicima o različitim sastavima tla, dobrom upravljanju zemljištem, važnosti rotacija usjeva, gnojivima itd. od posebnog su značaja. Sudjelovanje i angažiranost savjetodavnih službi od ključne su važnosti.

Bruxelles, 18. listopada 2017.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  Zemljište je dio zemljine površine koji nije pokriven vodom.

(2)  Tlo se može definirati kao gornji sloj zemljine kore, koji se sastoji od čestica minerala, organskih tvari, vode, zraka i živih organizama; Tlo je točka razgraničenja između zemlje, zraka, vode i staništa za najveći dio biosfere. [http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:52006DC0231].

(3)  http://www.un.org/sustainabledevelopment/sustainable-development-goals/.

(4)  Te inicijative uključuju, primjerice, Međunarodno desetljeće tla, Globalno partnerstvo za tlo Organizacije za hranu i poljoprivredu UN-a (FAO), francusku inicijativu „4 ‰: tla za sigurnost opskrbe hranom i zaštitu klime”, europsku građansku inicijativu „People4Soil” itd.

(5)  J. Rockström, et al., 2009., „Planetary Boundaries: Exploring the Safe Operating Space for Humanity, Ecology and Society” („Granice planeta: istraživanje sigurnog prostora djelovanja za čovječanstvo, okoliš i društvo”), tom 14., https://www.consecol.org/vol14/iss2/art32/main.html.

(6)  SL C 303, 19.8.2016., str. 64.

(7)  https://www.eea.europa.eu/soer.

(8)  Updated Inventory and Assessment of Soil Protection Policy Instruments in EU Member States („Ažurirani inventar i procjena instrumenata politika u području zaštite tla u državama članicama EU-a”), http://ecologic.eu/14567.

(9)  https://ec.europa.eu/agriculture/direct-support/greening_en.

(10)  Mišljenje EGSO-a o gnojivima SL C 389, 21.10.2016., str. 80.

(11)  https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/indicators/land-take-2/assessment-1.

(12)  Rizosferne bakterije u korijenskim kvržicama brojnih vrsta mahunarki (djetelina, kokotac, lupine, grašak, grah itd.) najvažniji su organizmi uključeni u vezanje dušika, koje je vrlo važno za održavanje plodnosti tla.

(13)  https://en.wikipedia.org/wiki/Liebig%27s_law_of_the_minimum.

(14)  Mišljenje EGSO-a „Održiviji prehrambeni sustavi”, SL C 303, 19.8.2016., str. 64.

(15)  http://www.millenniumassessment.org/en/index.html.

(16)  http://www.iuss.org/index.php?article_id=588.

(17)  https://www.eea.europa.eu/soer-2015/synthesis/report/3-naturalcapital.

(18)  http://ec.europa.eu/environment/soil/pdf/guidelines/EN%20-%20Sealing%20Guidelines.pdf

(19)  SL C 288, 31.8.2017., str.10.

(20)  U tlu se nalazi dvostruko više ugljika nego u atmosferi i trostruko više nego u biljkama tijekom sezone rasta.

(21)  http://www.fao.org/soils-2015/news/news-detail/en/c/293552/.

(22)  http://www.fao.org/documents/card/en/c/5544358d-f11f-4e9f-90ef-a37c3bf52db7/.

(23)  http://www.iuss.org/index.php?article_id=588.


2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/81


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Nadzoru nad primjenom zakonodavstva EU-a”

(Ispitivanje koje vodi Europski revizorski sud)

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 081/11)

Izvjestitelji:

Bernd DITTMANN; Denis MEYNENT; Ronny LANNOO

Odluka Predsjedništva:

30.5.2017.

Pravni temelj:

Pravilo 29. stavak 2. Poslovnika EGSO-a

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.10.2017.

Plenarno zasjedanje br.:

529

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

176/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Kako bi se uspostavilo odgovarajuće zakonodavstvo kojim će se ostvariti ciljevi članka 3. UEU-a, EGSO podsjeća na važnost načela pravilne i pravovremene provedbe, supsidijarnosti i proporcionalnosti, predostrožnosti i predvidljivosti, načela „počnimo od malih” (eng. think small first), vanjske dimenzije konkurentnosti i ispitivanja unutarnjeg tržišta.

1.2.

Cilj europskog zakonodavstva uvijek mora biti stvaranje pravnog okvira koji će poduzećima i građanima omogućiti da iskoriste prednosti unutarnjeg tržišta i spriječiti nepotrebne administrativne troškove. Upravo zato EGSO smatra da je nadzor nad primjenom na terenu od temeljne važnosti. Uz to, podržava prilagodljivo zakonodavstvo. Primjećuje da održiv u budućnosti ne mora biti samo sadržaj zakonodavstva, već i postupak donošenja zakona kako bi se zadovoljile potrebe poduzeća i građana.

1.3.

Iz tog razloga smatra da se primjenjivost prava Europske unije mora uzeti u obzir od samog početka zakonodavnog postupka, u trenutku kada se provode studije učinka, te da se europski ekosustav u tom području još mora razvijati.

1.4.

Međutim, EGSO ističe da poboljšanje propisa nije zamjena za političke odluke, da ni u kojem slučaju ne smije dovesti do deregulacije te da njegov učinak ne smije biti smanjivanje razine socijalne zaštite, zaštite okoliša i temeljnih prava.

1.5.

Najveći dio teškoća u provedbi i primjeni prava Europske unije proizlazi iz neispravnog prenošenja direktiva. Zato EGSO u svojim mišljenjima preporučuje da se radije upotrebljavaju uredbe nego direktive.

1.6.

EGSO smatra da je poboljšati način na koji se Komisija savjetuje s dionicima najvažnije za izradu zakonodavstva koje će države članice i dionici lako primjenjivati.

1.7.

U tim okolnostima EGSO smatra da može imati korisnu ulogu kao posrednik između zakonodavaca i korisnika zakonodavstva EU-a. EGSO neprestano prilagođava svoje metode rada. Tako je nedavno odlučio aktivno sudjelovati u ocjenjivanju zakonodavnog ciklusa provodeći vlastito a posteriori ocjenjivanje stečevine Unije.

2.   Uvod

2.1.

Dana 21. prosinca 2016. Pietro Russo, član Revizorskog suda Europske unije, obavijestio je zamjenika predsjednika EGSO-a, Michaela Smytha, da će se uspostaviti kontakti na upravnoj razini u vezi s panoramskom analizom koju je pokrenuo Revizorski sud o nadzoru provedbe prava EU-a koji vrši Europska komisija i to u skladu sa svojim obvezama. Ispitivanje koje traži Revizorski sud temelji se na članku 17. stavku 1. Ugovora o Europskoj uniji u skladu s kojim „Komisija promiče opći interes Unije i u tu svrhu poduzima odgovarajuće inicijative. Osigurava primjenu Ugovorâ i mjera koje na temelju njih donose institucije. Ona nadzire primjenu prava Unije pod kontrolom Suda Europske unije.(…)”.

2.2.

Leo Brincat, član Suda, 3. svibnja 2017. glavnom je tajniku EGSO-a dostavio dokument koji sadrži tri niza pitanja.

2.3.

U pogledu političke važnosti dokumentacije, glavni tajnik EGSO-a o tome je obavijestio Predsjedništvo, koje je odlučilo osnovati ad hoc skupinu sastavljenu od tri člana, zaduženu za sastavljanje odgovora u obliku samoinicijativnog mišljenja na temelju članka 29. stavka 2. Poslovnika EGSO-a. Revizorski sud mora primiti informacije od EGSO-a kako bi ih mogao unijeti u vlastito izvješće, predviđeno za svibanj 2018.

2.4.

Revizorski sud u biti želi saslušati EGSO o tome jesu li mjere koje poduzima Europska komisija za potrebe pridržavanja prava EU-a u skladu s interesima europskih građana. Revizorski sud želi znati koji su aspekti nadzora provedbe zakonodavstva osobito u središtu zanimanja EGSO-a.

3.   Pitanja Suda

3.1.

Revizorski sud postavlja tri skupine pitanja o tome koje je stajalište EGSO-a u pogledu:

(a)

glavnih inicijativa koje pokreće Komisija radi bolje provedbe prava EU-a („Bolja izrada zakonodavstva” i „Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata”), osobito o relevantnosti inicijativa, reakcijama civilnog društva i eventualnim prvim pozitivnim učincima tih inicijativa);

(b)

glavnih tema povezanih s boljom primjenom prava EU-a, osobito o primjenjivosti, transparentnosti i podizanju razine osviještenosti javnosti po pitanju prava EU-a;

(c)

glavnih odgovornosti Komisije u području bolje primjene prava EU-a, osobito načina na koji EGSO upotrebljava informacije i izvješća koja podnosi Komisija (1), elemenata i preporuka EGSO-a o načinu poboljšanja izrade izvješća o primjeni prava.

3.2.

Odgovori izneseni u ovom mišljenju, koje nije konačno, temelje se na stajalištima iznesenima u brojnim mišljenjima EGSO-a (2).

4.   Opće napomene

4.1.

Ciljevi Unije navedeni su u članku 3. UEU-a. Ona osobito „promiče održivi razvoj Europe koji se temelji na uravnoteženom gospodarskom rastu, visoko konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu, s ciljem pune zaposlenosti i društvenog napretka, te visokoj razini zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša. (…) Cilj je Unije promicanje mira, njezinih vrijednosti i dobrobiti njezinih naroda”.

4.2.

U tim okolnostima EGSO podsjeća na važnost već utvrđenih načela za uspostavljanje odgovarajućeg zakonodavstva kako bi se ostvarili prethodno navedeni ciljevi. Riječ je, među ostalim, o načelima ispravne i pravovremene provedbe, načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, načelu predostrožnosti i predvidljivosti, načelu „počnimo od malih”, vanjskoj dimenziji konkurentnosti i ispitivanju unutarnjeg tržišta (3).

5.   Posebne primjedbe

5.1.

O glavnim inicijativama koje pokreće Komisija radi bolje provedbe prava Unije („Bolja izrada zakonodavstva” (4) i „Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata” (5))

5.1.1.

Pitanje bolje izrade zakonodavstva već je dulje vrijeme u središtu zanimanja EGSO-a, koji mu je posvetio velik broj mišljenja i informativnih izvješća (6) te brojne rasprave, seminare, ispitivanja i saslušanja (7).

5.1.2.

Kada je riječ o primjeni načela programa „Bolja izrada zakonodavstva”, EGSO smatra da regulativa nije prepreka sama po sebi; upravo suprotno, od temeljne je važnosti za ostvarivanje ciljeva postavljenih Ugovorom. Odbor stoga pozdravlja činjenicu da je potpredsjednik Timmermans u više navrata podsjetio da program REFIT ne bi smio dovesti do deregulacije niti imati za posljedicu smanjenje razine socijalne zaštite te zaštite okoliša i temeljnih prava (8).

5.1.3.

EGSO smatra da su bolji i pametniji propisi zajednička zadaća za sve europske institucije i države članice, u korist javnosti, poduzeća, potrošača i zaposlenika. Međutim, EGSO ističe da regulativa ne zamjenjuje političke odluke.

5.1.4.

Tako EGSO (9) u mišljenju o komunikaciji, naslova „Bolja regulativa”:

pozdravlja činjenicu da će mjere za bolju regulativu pokrivati čitav ciklus postojanja pravnog akta, te će i ex-ante i ex-post mjere tako biti uključene,

poziva na uključivanje savjetodavnih tijela EU-a u Međuinstitucijski sporazum o boljoj regulativi (IIA),

potiče sveobuhvatno uključenje dionika kroz čitav ciklus političke inicijative,

ističe potrebu da se izaberu odgovarajući dionici i poziva na neovisnost, nepristranost i transparentnost pri izboru stručnjaka za razna tijela,

poziva na više transparentnosti kada je riječ o neformalnim trostranim razgovorima i na ograničenu primjenu tog instrumenta,

poziva Komisiju da se više usredotoči na nedostatke u primjeni i provođenju zakona EU-a u državama članicama te posljedično na korištenje uredbi umjesto direktiva.

5.1.5.

S jedne strane, EGSO je, prihvativši poziv Komisije da sudjeluje u platformi REFIT i iznijevši prijedloge za bolji rad te platforme (10), pokazao svoj angažman za ostvarivanje pravnog okvira Unije koji će poduzećima i građanima omogućiti da iskoriste prednosti unutarnjeg tržišta i spriječiti nepotrebna administrativna opterećenja.

5.1.6.

U okviru svojeg sudjelovanja u skupini za promišljanje zainteresiranih dionika platforme REFIT, EGSO je aktivno doprinosio sastavljanju brojnih mišljenja platforme, na kojima se temeljio godišnji radni program Komisije, a to čini i dalje. Prioriteti EGSO-a bili su utvrđeni na temelju podataka koje su osiguravale te skupine i obuhvaćali su, između ostaloga, prijedlog za pojednostavljenje kada je riječ o problemima preklapanja i ponavljajućim zahtjevima koji proizlaze iz različitih pravnih akata Unije te potrebu za jasnim i cjelovitim europskim propisima za građevne proizvode (Uredba o građevnim proizvodima). Odbor je također dao svoj doprinos u sastavljanju potpunog popisa prijedloga za poboljšanje mehanizama kojima se Europska komisija savjetuje s dionicima, što će pomoći u trenutnoj reviziji smjernica i paketa alata za bolju regulativu.

5.2.

O glavnim temama povezanima s boljom primjenom prava EU-a (primjenjivost zakonodavstva, transparentnost i podizanje razine osviještenosti javnosti)

5.2.1.   Primjenjivost

5.2.1.1.

EGSO neprestano prilagođava svoje metode rada kako bi sudjelovao u ocjenjivanju kvalitete primjene prava EU-a. Prije nepune dvije godine odlučio je aktivno sudjelovati u ocjenjivanju zakonodavnog ciklusa provodeći vlastito a posteriori ocjenjivanje stečevine Unije.

5.2.1.2.

EGSO (11) smatra da se primjenjivost prava EU-a mora uzeti u obzir od samog početka zakonodavnog postupka, u trenutku kada se provode studije učinka. Unatoč već ostvarenom napretku, i dalje treba razvijati europski ekosustav u području analize učinka. EGSO predlaže nekoliko načina za poboljšanje kako bi se pojačala kvaliteta analize učinka, među kojima su specifikacije za studije u pogledu transparentne, dostupne i pluralističke analize učinka, proširenje europskog registra analiza učinaka, potreba za kvalitativnim, konvergentnim i metodološkim pristupom na razini istraživačke matice analize učinka među različitim europskim institucijama. EGSO bi u budućnosti također morao provesti analizu određenih studija učinka (one koje se odnose na teme u kojima institucija ima jak položaj), revidirati metodološke aspekte i dati mišljenje o eventualnom uzimanju u obzir ekonomske, društvene, okolišne ili teritorijalne dimenzije u najkasnijoj fazi zakonodavnog postupka. Taj bi rad također omogućio izradu mogućih savjetodavnih mišljenja EGSO-a povezanih sa zakonodavnim nacrtima pripremljenima u okviru tih procjena učinka.

5.2.1.3.

EGSO (12) smatra da cilj europskog zakonodavstva uvijek mora biti stvaranje pravnog okvira koji će poduzećima i građanima omogućiti da iskoriste prednosti unutarnjeg tržišta i spriječiti nepotrebne administrativne troškove. Stoga EGSO smatra da je nadzor nad primjenom na terenu od temeljne važnosti. Uz to, podržava prilagodljivo zakonodavstvo.

5.2.1.4.

Europsko zakonodavstvo mora imati čvrsto utvrđenu namjenu, uvijek u skladu s ciljevima iznesenim u Ugovoru, ali biti fleksibilno kada je riječ o njegovu prijenosu u nacionalno pravo (13). U tim okolnostima EGSO podržava pojašnjenje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti.

5.2.1.5.

Nadalje, EGSO primjećuje da održiv u budućnosti ne mora biti samo sadržaj zakonodavstva, već i postupak donošenja zakona kako bi se zadovoljile potrebe poduzeća i građana (14). U tom kontekstu EGSO predlaže (15):

(a)

strožu primjenu načela programa „Bolja izrada zakonodavstva”;

(b)

transparentnost oblikovanja prava na svim razinama;

(c)

uspostavljanje sistematičnijeg sustava praćenja u okviru prijenosa direktiva na nacionalnoj razini;

(d)

uzimanje u obzir uloge i jačih ovlasti koje ugovori daju nacionalnim parlamentima;

(e)

da Komisija češće iznosi komunikacije o tumačenju;

(f)

pojačani napor u pogledu pojednostavljivanja zakonodavstva i kodifikacije.

5.2.1.6.

Najveći dio teškoća u provedbi i primjeni prava EU-a proizlazi iz neispravnog prenošenja direktiva. Zato EGSO u svojim mišljenjima preporučuje da se radije upotrebljavaju uredbe nego direktive (16).

5.2.1.7.

Jednako tako, u okviru programa REFIT Komisija je najavila da će se morati održavati savjetovanja za procjene, provjere prikladnosti te izradu provedbenih i delegiranih akata. U tom pogledu Komisija bi također trebala više uzeti u obzir mišljenja Odbora za regulatorni nadzor Europske komisije, koja je od sada nadležna za a posteriori ocjenjivanje.

5.2.1.8.

EGSO smatra da je način na koji se Komisija savjetuje s dionicima najvažnije za izradu zakonodavstva koje će države članice i dionici lako primjenjivati. U tom pogledu već je iznosio prijedloge radi strukturnog poboljšanja savjetodavnog postupka i osiguravanja njegova praćenja (17).

5.2.1.9.

EGSO je imao priliku izraziti žaljenje zbog toga što se mjerama iz programa „Bolja izrada zakonodavstva” ne uzimaju dovoljno u obzir uloga, funkcija i reprezentativnost EGSO-a kako su utvrđene ugovorima i da se stoga propušta mogućnost upotrebe stručnosti i kompetencije njegovih članova i ocjenjivanja zadaća koje su mu povjerene. Nažalost, činjenica da EGSO sudjeluje u platformi REFIT (u ex post fazi) ne odražava dovoljno njegove zadaće i odgovornosti kada je riječ o jačanju demokratskog legitimiteta i učinkovitosti institucija (18).

5.2.1.10.

EGSO smatra da u primjeni stečevine EU-a također često nedostaje političke volje nacionalnih tijela da poštuju i zajamče da se poštuju pravne odredbe koje smatraju „neobičnima” u usporedbi sa svojim pravnim korpusom i nacionalnim tradicijama te stalni trend da se pravnim odredbama EU-a žele dodati nove, beskorisne regulatorne odredbe ili da se odaberu neki njihovi dijelovi, a drugi zanemare (19).

5.2.1.11.

Konačno, EGSO smatra da sustav EU Pilot (neformalni dijalog između Komisije i država članica o nepoštovanju prava EU-a prije pokretanja formalnog postupka zbog povrede prava) predstavlja još jedan pomak u dobrom smjeru, ali njegova se djelotvornost još mora ocijeniti. Osim toga, ovaj se sustav ne smije upotrebljavati kao zamjena za postupke zbog povrede prava.

5.2.2.   Transparentnost

5.2.2.1.

EGSP (20) smatra da svako zakonodavstvo mora biti rezultat javnih političkih rasprava. Ocjenjuje da bi europski zakonodavni proces valjalo revidirati u okviru Ugovora iz Lisabona, a po potrebi i u okviru novog ugovora kako bi europske politike pružile najbolje rezultate. EGSO želi istaknuti kvalitetu, legitimitet, transparentnost i uključivost zakonodavstva.

5.2.2.2.

Sastanci struktura Vijeća koje donose odluke kvalificiranom većinom glasova morali bi biti javni kako bi se postigla transparentnost i demokracija. EGSO smatra da bi se ubrzani zakonodavni postupak u okviru trijaloga trebao primjenjivati isključivo u hitnim slučajevima, što je uostalom u skladu s odredbama Ugovora (21).

5.2.2.3.

Za razliku od odborā Europskog parlamenta, sastanci trijaloga nisu ni transparentni ni dostupni. Ograničiti zakonodavni postupak na samo jedno čitanje znači ograničiti sudjelovanje civilnog društva (22).

5.2.2.4.

Europski parlament, ali i tijela kao što su Europski odbor regija i EGSO, moraju se bolje integrirati u ciklus europskog semestra (23).

5.2.2.5.

Kada je riječ o delegiranim aktima, Europska komisija morala bi se pobrinuti za veću transparentnost svojeg donošenja odluka (vidjeti članak 290. UFEU-a), što je Odbor već više puta istaknuo (24).

5.2.2.6.

Osim toga, veliki broj naziva planova i programa („Bolja izrada zakonodavstva”, „Pametno donošenje zakona”, „Počnimo od malih” itd.) doveo je do određene nejasnoće. Hijerarhiju tih programa i projekata, kao i njihovu interakciju, treba pojasniti kako bi javnost shvatila kome su namijenjeni (25).

5.2.2.7.

Osim toga, za potrebe transparentnosti, EGSO je tražio (26) da savjetovanja Komisije ne dovode u pitanje strukturirani civilni dijalog (članak 11. stavak 2. UEU-a) ili savjetovanja koja se održavaju u točno određenim okvirima, poput savjetovanja sa socijalnim partnerima u okviru socijalnog dijaloga (članak 154. UFEU-a) ili savjetovanje sa savjetodavnim tijelima poput EGSO-a (članak 304. UFEU-a).

5.2.3.   Javna osviještenost

5.2.3.1.

Potrebno je promicati i poboljšavati komunikaciju s javnošću. Komunikacija stvara interes, koji stvara razumijevanje. Takozvani novi diskurs za Europu morao bi početi zajedničkom strategijom komunikacije i pojednostavljenja Komisije i država članica. U tom pogledu čini se korisnim ponoviti ono na čemu je EGSO ustrajao u svojem mišljenju „Akt o jedinstvenom tržištu”, odnosno da političke stranke, mediji, obrazovne ustanove i svi predmetni dionici imaju povijesnu odgovornost u odnosu na sposobnost EU-a da se uspješno nosi s izazovima globaliziranog planeta na temelju vrijednosti koje su do sada bile vrijednosti naših socijalnih tržišnih gospodarstava (27).

5.2.3.2.

Mreže potpore koje uspostavlja Komisija još uvijek nisu dovoljno poznate; to osobito vrijedi za mrežu SOLVIT, čija je svrha pomagati građanima ili poduzećima EU-a kada javna uprava druge države članice ne poštuje njihova prava. EGSO pozdravlja inicijativu Komisije kojom se bolje promiče ova mreža.

5.2.3.3.

Jedno od mogućih rješenja (28) bilo bi da Komisija više obavještava javnost o kršenjima jer upravo vlade država članica pravo prenose loše, nikako ili kasno. Upravo su one odobrile predmetne regulative u Vijeću. One su odgovorne za općenito nedovoljnu provedbu pravne stečevine EU-a koja se svake godine utvrđuje u izvješćima o primjeni prava Unije. Komisija također treba sustavno ispitati koje su mjere neophodne za temeljnu promjenu trenutne situacije, uzimajući u obzir prethodne prijedloge EGSO-a (29) u tom pogledu.

5.3.

O glavnim odgovornostima Komisije u području bolje primjene prava EU-a (nadzor provedbe prava EU-a (30) i poštovanje tog istog prava u državama članicama)

5.3.1.

Pitanje nadzora provedbe prava EU-a očito brine EGSO, koji mu je posvetio posebna mišljenja (31). Tim se pitanjem bavio i u mišljenjima o drugim temama („Pametniji propisi”, „Bolja izrada zakonodavstva”, „REFIT” itd.) te na raspravama i seminarima posvećenima toj temi (osobito u okviru Promatračke skupine za jedinstveno tržište).

5.3.2.

U tim okolnostima EGSO je često pozivao Komisiju da mu podnese zahtjev za mišljenje o svojem godišnjem izvješću kako bi uzela u obzir stav organiziranog civilnog društva o primjeni zakonodavstva EU-a i tako primijenila pravo u EU-u (32).

5.3.3.

EGSO smatra da može imati korisnu ulogu kao posrednik između zakonodavaca i korisnika zakonodavstva EU-a. Primjerice, može pridonijeti samoinicijativnom izvješću Europskog parlamenta o godišnjem izvješću koje se odnosi na način na koji države članice provode zakonodavstvo EU-a, usredotočujući se pritom na ono što države članice dodaju tijekom prijenosa (33).

5.3.4.

Osim toga, EGSO (34) je predložio mjere za poboljšanje prijenosa direktiva, osobito:

predvidjeti odabir normativnih instrumenata prijenosa,

ubrzati postupak prijenosa od trenutka objavljivanja direktive u Službenom listu, s time da se unutarnja koordinacija povjerava unutarnjoj kontaktnoj točki koja bi vodila bazu podataka ustrojenu u tu svrhu,

dati prednost prenošenju prepisivanjem kada je riječ o jasnim i bezuvjetnim odredbama i definicijama,

prihvatiti prijenos ciljanim upućivanjem na preskriptivne/bezuvjetne odredbe direktive, kao što su popisi, tablice s proizvodima, tvarima i predmetima obuhvaćenima direktivom, obrasci, certifikati sadržani u prilogu,

prilagoditi nacionalne postupke prijenosa opsegu direktive provodeći ubrzane postupke, ali ne zanemarujući obavezna unutarnja savjetovanja povezana s usvajanjem normativnih tekstova.

5.3.5.

EGSO također smatra da bi odgovarajuće praćenje europskih poslova u državama članicama bilo osobito korisno Komisiji i da bi pridonijelo kvaliteti njezina djelovanja (35).

Bruxelles, 18. listopada 2017.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  Vidjeti Izvješće Komisije o praćenju primjene zakonodavstva Unije, Godišnje izvješće za 2015. [COM(2016) 463 final].

(2)  SL C 132 od 3.5.2011., str. 47, SL C 18 od 19.1.2011., str. 100., SL C 277 od 17.11.2009., str. 6., SL C 248 od 25.8.2011., str. 87., SL C 24 od 31.1.2006., str. 52., SL C 325 od 30.12.2006., p. 3., SL C 43 od 15.2.2012., str. 14., SL C 230 od 14.7.2015., str. 66., SL C 383 od 17.11.2015., str. 57., SL C 13 od 15.1.2016., str. 192., SL C 303 od 19.8.2016., str. 45., SL C 487 od 28.12.2016., str. 51..

(3)  SL C 487 od 28.12.2016., str. 51., (točka 2.14,).

(4)  COM(2016) 615 final.

(5)  SL C 18 od 19.1.2017., str. 10.

(6)  Vidjeti osobito mišljenje „Bolja regulativa” (izvjestitelj: A. Dittman, SL C 13, 15.1.2016., str. 192.), „Ocjena savjetovanja Europske komisije s dionicima” (izvjestitelj: R. Lannoo, SL C 383, 17.11.2015., str. 57.), „Program REFIT” (izvjestitelj: D. Meynent, SL C 303, 19.8.2016., str. 45.), „Bolje zakonodavstvo: provedbeni i delegirani akti” (informativno izvješće, neobjavljeno u SL-u, izvjestitelj: J. Pegado Liz).

(7)  Navedimo kao primjer Europski dan potrošača 2016. O boljem zakonodavstvu za potrošače, raspravu sa zamjenikom predsjednika Fransom Timmermansom na plenarnom zasjedanju od 18. ožujka 2017., ispitivanje „Provedba cilja o boljoj izradi zakonodavstva, učinak Stoiberova izvješća” ili Dan civilnog društva 2015. o temi „Civilni dijalog: alat za bolju izradu zakonodavstva u općem interesu”.

(8)  SL C 303, 19.8.2016., str. 45. (točka 2.2,).

(9)  SL C 13 od 15.1.2016., str. 192.

(10)  SL C 303 od 19.8.2016., str. 45. (točka 2.12.1.).

(11)  SL C 434 od 15.12.2017, str. 11, točka 4.6.1.

(12)  SL C 487, 28.12.2016., str. 51. (točka 1.7.).

(13)  Ibid. (točka 1.11.).

(14)  Ibid. (točka 2.7.).

(15)  SL C 248 od 25.8.2011., str. 87. (točka 3.6.).

(16)  SL C 204 od 9.8.2008., str. 9. (točka 2.1.).

(17)  SL C 383 od 17.11.2015., str. 57.

(18)  SL C 13 od 15.1.2016., str. 192. (točka 2.6.).

(19)  SL C 18 od 19.1.2011., str. 100. (točka 3.5.).

(20)  SL C 487 od 28.12.2016., str. 51. (točke 1.9. i 2.6.).

(21)  Ibid. (točka 3.11).

(22)  Ibid. (točka 3.15).

(23)  Ibid. (točka 3.16).

(24)  Ibid. (točka 3.17).

(25)  SL C 230 od 14.7.2015., str. 66. (točka 5.2.).

(26)  SL C 383 od 17.11.2015., str 57. (točka 2.1.2.).

(27)  SL C 132 od 3.5.2011., str 47. (točka 1.7.).

(28)  SL C 13 od 15.1.2016., str. 192. (točka 4.4.9.).

(29)  SL C 230, 14.7.2015., str. 66.

(30)  COM(2016) 463 final.

(31)  SL C 204 od 9.8.2008., str. 9. i SL C 347 od 18.12.2010., str. 62.

(32)  SL C 347 od 18.12.2010., str. 62. (točka 1.10.).

(33)  SL C 303 od 19.8.2016., str. 45. (točka 3.2.4.).

(34)  SL C 204 od 9.8.2008., str. 9. (točka 5.).

(35)  SL C 325 od 30.12.2006., str. 3. (točka 6.1.13.).


III Pripremni akti

EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR

529. plenarno zasjedanje EGSO-a održano 18. i 19. listopada 2017.

2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/88


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Paketu mjera za područje sukladnosti

(a) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Akcijski plan za jačanje SOLVIT-a: ostvarivanje pogodnosti jedinstvenog tržišta za građane i poduzeća

(COM(2017) 255 final – SDW(2017) 210 final)

(b) Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi jedinstvenog digitalnog pristupnika kao izvora informacija, postupaka, usluga podrške i otklanjanja poteškoća te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012

(COM(2017) 256 final – 2017/0086 (COD))

(c) Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju uvjeta i postupaka prema kojima Komisija može od poduzeća i udruženja poduzeća zatražiti informacije u vezi s unutarnjim tržištem i povezanim područjima

(COM(2017) 257 final – 2017/0087 (COD))

(2018/C 081/12)

Izvjestitelj:

Bernardo HERNÁNDEZ BATALLER

Zahtjev za savjetovanje:

(a)

Europska komisija, 5.7.2017.

(b)

Europski parlament, 12.6.2017.

Vijeće, 14.6.2017.

(c)

Europski parlament, 31.5.2017.

Vijeće, 10.10.2017.

Pravni temelj:

(a)

članak 304. UFEU-a

(b)

čl. 21. st. 2., čl. 48. i čl. 114. st. 1. UFEU-a

(c)

čl. 43. st. 2., čl. 91., čl. 100., čl. 114., čl. 192., čl. 194. st. 2. i čl. 337 UFEU-a

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.10.2017.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.10.2017.

Plenarno zasjedanje br.:

529

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

184/0/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja namjeru Europske komisije da izgradi kulturu poštovanja pravila i pametne primjene jedinstvenog tržišta, s obzirom na to da nudi mnogobrojne mogućnosti osobama koje žele živjeti i raditi u drugoj državi članici i poduzećima koja žele proširiti svoja tržišta.

1.2.

EGSO podržava Akcijski plan Komisije za poboljšanje kvalitete i djelotvornosti mreža SOLVIT. Isto tako, preporučuje Komisiji da u bliskoj suradnji sa svim organizacijama civilnog društva jača svijest o njihovom postojanju kako bi mogle imati više koristi od usluga koje nudi SOLVIT, koji bi trebalo koristiti više poduzeća u kontekstu gospodarskih sloboda jedinstvenog tržišta, zbog čega ga je važno ojačati kao instrument.

1.3.

EGSO podržava inicijativu sadržanu u Prijedlogu uredbe o uspostavi „jedinstvenog digitalnog pristupnika” koji bi europskim građanima i poduzećima omogućio jednostavan pristup sveobuhvatnim informacijama. Smatra pozitivnim to što portal sadrži pristup informacijama, postupcima i uslugama podrške i učinkovitog rješavanja problema na temelju primjene načela „samo jednom” i „pristup svim razinama uprave”.

1.4.

Što se tiče Prijedloga uredbe o utvrđivanju uvjeta i postupka za traženje informacija, postoje razlike u različitim organizacijama civilnog društva, budući da neke od njih pozdravljaju prijedlog dok druge, poput onih koje predstavljaju poduzeća, izražavaju ozbiljne zabrinutosti. Kad je riječ o usvajanju Prijedloga uredbe pod navedenim uvjetima, EGSO traži da Komisija taj instrument koristi uz maksimalnu proporcionalnost kad je to potrebno za slučajeve s izraženom prekograničnom dimenzijom i uz poštovanje temeljnih prava dotičnih sudionika, osobito u pogledu zaštite povjerljivih informacija. Što se tiče informacija dostupnih Europskoj komisiji za uklanjanje prepreka jedinstvenom tržištu, već postoje opsežni informacijski kanali koje bi se moglo bolje i sustavnije istražiti kako bi se utvrdile prepreke na jedinstvenom tržištu, uključujući nepoštovanje zakonodavstva EU-a. U svakom slučaju, EGSO se nada obveznoj provedbi evaluacije funkcioniranja Uredbe u roku od pet godina.

1.5.

EGSO potiče države članice EU-a da postignu veći napredak u području e-upravljanja, posebno u pogledu priznavanja elektroničkog identiteta i stranih osobnih isprava, s obzirom na to da evaluacija pruženih usluga nije najprikladnija.

1.6.

EGSO poziva Europsku komisiju da civilno društvo uključi u proces tako što će njihov rad i rezultate tog rada iskoristi kao sredstvo za evaluaciju stanja na unutarnjem tržištu EU-a. U svakom slučaju, organizacije koje sačinjavaju EGSO oslanjaju se na iskustvo, sredstva i sposobnost za suradnju u kontekstu SOLVIT-a i to u cilju povećanja aktivnosti za podizanje svijesti i praćenje njegove kvalitete u okviru prijedloga za jedinstveni digitalni pristupnik. To bi trebalo provesti uz daljnji doprinos evaluacijama koje se smatra prikladnima.

2.   Prijedlozi Komisije

2.1.

U Zajedničkoj izjavi o zakonodavnim prioritetima EU-a za 2017. objavljenoj 13. prosinca 2016., Europski parlament, Vijeće i Europska komisija ponovili su svoju predanost promicanju pravilne primjene zakonodavstva na snazi. Komisija je istog dana predstavila svoju Komunikaciju „Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata” u kojoj se utvrđuje način na koji će Komisija pojačati svoje napore u cilju osiguravanja provedbe zakonodavstva EU-a od koje svi imaju koristi. Konkretno, u „Strategiji jedinstvenog tržišta” određeno je 10 prioriteta Komisije s ciljem stvaranja kulture poštovanja pravila jedinstvenog tržišta, s posebnim naglaskom na jačanju mreže SOLVIT.

2.2.

SOLVIT trenutačno (1) funkcionira kao mreža centara koje su države članice (+ EEA) osnovale unutar svojih nacionalnih administracija u cilju osiguravanja brzog i neformalnog sredstva za rješavanje problema s kojima se pojedinci i poduzeća susreću prilikom ostvarivanja svojih prava na unutarnjem tržištu.

2.2.1.

Slučaj „SOLVIT” odnosi se na svaki prekogranični problem uzrokovan mogućom povredom prava Unije primjenjivog na unutarnje tržište od strane javnog tijela, pod uvjetom da takvi problemi ne podliježu sudskom postupku bilo na nacionalnoj razini ili na razini EU-a.

2.2.2.

Mreža SOLVIT dio je nacionalne uprave i djeluje isključivo na neformalnoj osnovi. Ona ne može intervenirati u sljedećim slučajevima:

problemi nastali među poduzećima,

prava potrošača,

naknade štete, ili

sudski postupci.

2.3.

Takozvani „Paket mjera za područje sukladnosti” Europske komisije sastoji se od sljedećih dokumenata:

2.4.

Akcijski plan za jačanje mreže SOLVIT (2).

2.4.1.

Komisija se obvezala poduzeti, zajedno s državama članicama, daljnje korake za jačanje strateške uloge SOLVIT-a radi poboljšanja funkcioniranja jedinstvenog tržišta u praksi za građane i poduzeća.

2.4.2.

Plan dopunjuje ciljeve europskog stupa socijalnih prava i povezanih inicijativa, što odražava prioritet ove Komisije, a to je promicanje socijalne pravednosti i prilika u EU-u.

2.4.3.

U Komunikaciji se SOLVIT nastoji promicati na tri načina:

i.

daljnjim poboljšanjem njegove kvalitete;

ii.

povećanjem aktivnosti za podizanje svijesti; i

iii.

nadogradnjom njegove uloge u provedbi prava EU-a.

2.4.4.

Općenito, poboljšanjem strateškog aspekta aktivnosti za podizanje svijesti o SOLVIT-u i razvojem strukturiranije suradnje s posredničkim organizacijama i relevantnim mrežama ojačat će se uloga SOLVIT-a u kontekstu pružanja korisnih povratnih informacija i dokaza o funkcioniranju jedinstvenog tržišta u praksi: bit će obuhvaćena veća „kritična masa” predmeta, a time i veći broj poduzeća.

2.4.5.

U skladu s Akcijskim planom EU-a za e-upravu, Komisija će istražiti izvedivost načela „samo jednom”. Time bi se građanima i poduzećima koji se žele prvi put žaliti Komisiji nakon neriješenog predmeta u mreži SOLVIT omogućilo da ne moraju ponovno podnositi podatke kojima SOLVIT već raspolaže.

2.5.

Prijedlog uredbe o uspostavi jedinstvenog digitalnog pristupnika (3).

2.5.1.

U Prijedlogu uredbe utvrđuju se pravila za uspostavljanje i funkcioniranje jedinstvenog digitalnog pristupnika kojim se građanima i poduzećima omogućuje lak pristup kvalitetnim i sveobuhvatnim informacijama, djelotvornim uslugama podrške i otklanjanja poteškoća te učinkovitim postupcima u pogledu pravila Unije i nacionalnih pravila primjenjivih na građane i poduzeća koji ostvaruju ili žele ostvariti svoja prava koja proizlaze iz prava Unije u području unutarnjeg tržišta.

2.5.2.

Također se predlaže olakšavanje upotrebe postupaka korisnicima iz drugih država članica, potiče se primjena načela „samo jednom” i utvrđuju se pravila za izvješćivanje o preprekama na unutarnjem tržištu na temelju povratnih informacija prikupljenih od korisnika, za izvješćivanje o funkcioniranju unutarnjeg tržišta i za statističke podatke o uslugama obuhvaćenima pristupnikom.

2.5.3.

U prilozima ovog prijedloga nalazi se popis od trinaest osnovnih postupaka za građane i poduzeća koji se presele u drugu državu članicu te popis usluga podrške i rješavanja problema određenih na temelju obvezujućih akata Unije kojima se može pristupiti preko „pristupnika”.

2.5.4.

Informacijska područja važna građanima: putovanja unutar Unije; rad i mirovina u Uniji; vozila u Uniji; boravak u drugoj državi članici; obrazovanje ili stažiranje u drugoj državi članici; zdravstvena skrb; prava, obveze i pravila povezana s prekograničnim obiteljskim pitanjima i pitanjima potrošača u prekograničnim situacijama.

2.5.5.

Informacijska područja važna poduzećima: osnivanje poduzeća, upravljanje poduzećem i njegovo zatvaranje; osoblje; porezi, proizvodi i usluge; financiranje poduzeća; javna nabava te zdravlje i sigurnost na radnom mjestu.

2.6.

Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju uvjeta i postupaka prema kojima Komisija može od poduzeća i udruženja poduzeća zatražiti informacije u vezi s unutarnjim tržištem i povezanim područjima (4).

2.6.1.

Ovim Prijedlogom uredbe Komisiji se nastoji olakšati praćenje i zajamčiti primjenu pravila unutarnjeg tržišta tako što će joj se omogućiti pravovremeno dobivanje sveobuhvatnih i pouzdanih kvalitativnih i kvantitativnih informacija od odabranih sudionika na tržištu s pomoću jasno definiranih zahtjeva za informacije.

2.6.2.

U Prijedlogu koji iz svog područja primjene isključuje „mikropoduzeća” ne uspostavlja se dodatno administrativno opterećenje tako što se njime utvrđuje iznimni i dodatni postupak za dobivanje potrebnih informacija u slučajevima kada postoje prepreke koje sprečavaju funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Informacijski instrument osmišljen u okviru ove inicijative služi kao krajnja mjera u slučaju neuspješnosti drugih sredstava za dobivanje informacija.

2.6.3.

U Prijedlogu se navode obvezni postupak za traženje informacija, odluka koja taj postupak odobrava, način zaštite povjerljivih informacija i poslovnih tajni kao i mogućnost izricanja novčane kazne u slučajevima namjernog izbjegavanja odgovora ili kada se iz krajnje nepažnje pruži netočne, nepotpune ili obmanjujuće podatke. U svakom slučaju, uređenje ovlasti podložno je sudskom preispitivanju Suda Europske unije.

2.6.4.

U skladu s prijedlogom, konkretne informacije o nepravilnostima na jedinstvenom tržištu omogućile bi Komisiji i nacionalnim tijelima da osiguraju veću razinu sukladnosti s pravilima jedinstvenog tržišta i bolje osmišljavanje politika Unije. Komisija smatra da bi to ojačalo povjerenje potrošača u jedinstveno tržište i pridonijelo maksimalnom oslobađanju njegovog potencijala.

3.   Opće napomene

3.1.

Odbor naglašava potrebu da se u „Paket mjera za područje sukladnosti” koji je Komisija predložila uvrste određeni elementi namijenjeni jačanju legitimnosti njezinog zakonodavnog prijedloga, ispune očekivanja svih institucija i tijela uključenih u njegovu buduću provedbu i ostvari njegova učinkovita provedba u svim relevantnim državama članicama.

3.2.

Za ispunjavanje glavnog cilja ovog paketa, odnosno jačanje mreže SOLVIT, zalagale su se države članice putem izričitih zahtjeva upućenih Komisiji preko Vijeća za konkurentnost, kao i Europski parlament, što predstavlja solidnu osnovu za demokratsku legitimnost dotičnog zakonodavnog prijedloga.

3.2.1.

Bilo bi prikladno proširiti i razjasniti status i funkcije tijela i institucija odgovornih za buduću provedbu predmetnog regulatornog okvira i, konkretnije, Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju uvjeta i postupaka prema kojima Komisija može od poduzeća i udruženja poduzeća zatražiti informacije u vezi s unutarnjim tržištem i povezanim područjima.

3.2.2.

U tom pogledu, Odbor izražava potrebu za preusmjeravanjem prijedloga Komisije, budući da se u njemu, s jedne strane, ne spominje uloga EGSO-a u provedbenoj fazi Uredbe dok se s druge strane čini da je glavni cilj prijedloga ojačati ulogu same Komisije u okviru administrativne faze koja prethodi podnošenju žalbe zbog neispunjavanja obveze.

3.2.2.1.

Kao prvo, spomenutim prijedlogom slabi se funkcionalni legitimitet supsidijarnosti Unije zbog isključivanja Odbora iz vršenja poslova za koje je primio posebne ovlasti u Ugovorima i kojima je uspješno posvetio značajan dio svoje aktivnosti.

3.2.2.2.

EGSO raspolaže iskustvom, sredstvima i stručnošću za znatan doprinos podizanju svijesti o funkcioniranju SOLVIT-a. Isto tako, Odbor se isključilo iz svih oblika suradnje u području praćenja i evaluacije provedbe predloženih uredaba.

3.2.2.3.

Taj je pristup u Prijedlogu o „jedinstvenom digitalnom pristupniku” potrebno izmijeniti iz razloga što on u svojoj trenutačnoj verziji nije u skladu s institucijskom dimenzijom članka 11. stavka 2. UEU-a u kojem se Odbor prikazuje kao predstavnika interesa organiziranog civilnog društva i zbog toga što dovodi u pitanje samo načelo participativne demokracije u svojoj funkcionalnoj dimenziji, čime se smanjuje učinkovitost buduće primjene Uredbe.

3.2.2.4.

„Jedinstveni digitalni pristupnik” treba doprinijeti ubrzanju provedbe učinkovite i interoperabilne e-uprave pristupačne svima. EGSO podržava primjenu načela „samo jednom” i ponovno ističe (5) primjerenost načela „pristupa svim razinama uprave” koje se sastoji u suradnji različitih javnih tijela izvan granica njihovih nadležnosti s ciljem da se podnositelju zahtjeva pruži integrirani prijedlog iz samo jednog tijela.

3.2.3.

Kao drugo, točka III. Akcijskog plana za jačanje SOLVIT-a sadrži važne mjere za osiguravanje važnije uloge SOLVIT-a kao instrumenta EU-a za provedbu zakona, kao odgovor na višestruke pozive Vijeća za konkurentnost i Europskog parlamenta.

3.3.

Također je potrebno iznijeti nekoliko napomena kako bi se postigla najučinkovitija moguća provedba prijedloga Komunikacije.

3.3.1.

Na prvom mjestu, kad je riječ o namjeri promicanja SOLVIT-a, trebalo bi riješiti dva pitanja koja se ne pojavljuju u Akcijskom planu Komisije.

3.3.2.

S jedne strane, prije povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a, koje se očekuje do sredine 2019., pojam „tržišta” iz točke II. ovog plana bit će znatno smanjen. Ako, pak, za to nije postignut sporazum kojim se uređuje bilateralni odnos između Ujedinjene Kraljevine i EU-a i spomenuta zemlja nije dio Europskog gospodarskog prostora, njezina uprava se automatski oslobađa od svake obveze u pogledu provedbe plana, sa štetnim posljedicama za njezine državljane i državljane zemalja u kojima djeluje mreža centara SOLVIT-a.

3.3.3.

Nadalje, s obzirom na to da pravo Unije i, konkretnije, njezine temeljne gospodarske slobode imaju izvanteritorijalno područje primjene koje koristi državljanima trećih država i njihovim upravama, ali i ih i obvezuje, u budućnosti bi trebalo, ako bude moguće, razmotriti osnivanje centara i primjenu SOLVIT-a na teritoriju zemalja s kojima je EU uspostavio međunarodne sporazume s posebnim vezama, poput onih predviđenih u prve tri alineje točke (a) stavka 6. članka 218. UFEU-a. To bi predstavljalo jasnu korist za građane i poduzeća, državljane tih trećih zemalja, kao i za bolju provedbu propisa u području unutarnjeg tržišta.

3.4.

Kao drugo, potrebno je stvoriti poticaje za javne uprave država članica kojima je, kao posljedica digitalnog jaza ili zbog drugih razloga, potrebno više sredstava od drugih za uspješnu provedbu Uredbe o uspostavi „jedinstvenog digitalnog pristupnika”.

3.4.1.

Komisija bi mogla razmotriti mogućnost da se predloži odobrenje djelovanja usmjereno na jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije. To djelovanje također se čini opravdanim radi poticanja samih dotičnih poduzeća u svjetlu podataka sadržanih u točki III. navedenog plana Komisije koji pokazuju neproporcionalne razlike u broju predmeta po centru SOLVIT-a, i to razlike koje nisu opravdane različitim demografskim i gospodarskim obilježjima među državama sudionicama.

3.5.

Naposljetku, potrebno je uspostaviti obvezu u svim zemljama u kojima djeluje mreža SOLVIT kako bi se osiguralo da se odabir odgovarajućeg i stalnog osoblja koje razmatra zahtjeve podnesene u centrima mreže odvija u najkraćem mogućem roku te putem javnih i transparentnih natječaja.

4.   Posebne napomene

4.1.   O mreži SOLVIT

4.1.1.

EGSO podržava konkretna poboljšanja namijenjena usavršavanju mreže SOLVIT. Ona može poslužiti kao koristan alat jer građanima i poduzećima osigurava platformu za rješavanje niza pitanja u vezi s unutarnjim tržištem. Komisija bi trebala dodatno poboljšati sveukupnu vidljivost mreže SOLVIT.

4.1.2.

Bolja provedba zakona koristi i građanima i poduzećima. Brojke pokazuju da se tijekom godina povećao udio građanskih predmeta podnesenih mreži SOLVIT u usporedbi s predmetima poduzeća, posebno u kontekstu socijalne sigurnosti. S druge strane, stopa rješavanja predmeta poduzeća od 80 % bila je manja od prosjeka mreže (89 %). Komisija bi trebala poduzeti odgovarajuće mjere kako bi svi korisnici mogli iskoristiti mogućnosti mreže. Važno je ojačati taj instrument i EGSO se nada da će se ispuniti očekivanja „plana za jačanje mreže SOLVIT”, osobito u vezi s uvođenjem postupka pravne zaštite za poduzeća u području uzajamnog priznavanja dobara te osiguravanjem izravnije i djelotvornije pravne pomoći za mrežu služeći se poboljšanim neslužbenim pravnim savjetima i interaktivnim alatima za osposobljavanje, uz mogućnost upravljanja različitim stajalištima.

4.2.   O Prijedlogu uredbe o uspostavi „jedinstvenog digitalnog pristupnika”

4.2.1.

Odbor potiče inicijativu za uspostavu „jedinstvenog digitalnog pristupnika” sadržanu u Prijedlogu uredbe. Pristupnik građanima i poduzećima treba pružiti sve informacije i pomoć koje su im potrebne za rad na cijelom unutarnjem tržištu. Uz dobar dizajn, taj instrument može pomoći građanima koji žive i rade u drugoj državi članici EU-a kao i poduzećima koja žele iskoristiti bilo koju od gospodarskih sloboda u drugoj državi članici, posebno kad je riječ o MSP-ovima i novoosnovanim poduzećima.

4.2.2.

Građani i poduzeća često nisu u potpunosti upoznati sa svojim pravima i mogućnostima na jedinstvenom tržištu. „Jedinstveni digitalni pristupnik” trebao bi poboljšati i povezati postojeće alate i pomoći poduzećima u obavljanju administrativnih postupaka i formalnosti koji se najčešće koriste na internetu. Pristupnik bi trebao osigurati veću transparentnost, sigurnost i predvidljivost jedinstvenog tržišta.

4.2.3.

Ključno je da jedinstveni digitalni pristupnik pruža sve informacije i pomoć koje poduzeća trebaju kako bi lakše provodila prekogranično poslovanje. To uključuje visokokvalitetne i ažurirane informacije o tržištu, rješavanje problema i mehanizme za rješavanje sporova, kao i elektroničke postupke za poduzeća koja žele sudjelovati u prekograničnim aktivnostima.

4.3.   O Prijedlogu uredbe o informacijskom alatu jedinstvenog tržišta (SMIT)

4.3.1.

U različitim organizacijama civilnog društva koje sačinjavaju EGSO, a posebno u poslovnim organizacijama, stajališta se razlikuju kad je riječ o Prijedlogu uredbe o utvrđivanju uvjeta i postupaka prema kojima Komisija može od poduzeća i udruženja poduzeća zatražiti informacije u vezi s unutarnjim tržištem.

4.3.2.

Organizacije koje predstavljaju poduzeća preispituju prijedlog s obzirom na to da je u znatnoj mjeri usmjeren na poslovanje, iako su države članice odgovorne za trajne prepreke jedinstvenom tržištu:

(a)

bolja provedba dogovorenih pravila od ključne je važnosti za bolje funkcioniranje jedinstvenog tržišta. To počinje od usmjeravanja i podupiranja država članica u prenošenju i provedbi pravila. Komisija bi trebala imati veću ulogu u postupku provedbe kako bi se osiguralo da svi gospodarski subjekti udovoljavaju pravilima i ne oklijevati s pokretanjem pilot projekata ili postupaka zbog neispunjavanja obveza.

(b)

što se tiče informacija dostupnih Europskoj komisiji za uklanjanje prepreka jedinstvenom tržištu, već postoje opsežni informacijski kanali kao što su Europska poduzetnička mreža, platforma ODR, TRIS, sustav IMI i platforma REFIT. Te kanale moglo bi se bolje i sustavnije istražiti kako bi se utvrdile prepreke i područja segmentiranosti na jedinstvenom tržištu, uključujući nepoštovanje zakonodavstva EU-a.

(c)

poslovna zabrinutost i strah u pogledu povećanja administrativnog opterećenja povezanog s novom obvezom pružanja povjerljivih poslovnih informacija i osjetljivih podataka trgovačkih društava (cjenovna politika, poslovne strategije) uz rizik od novčanih kazni i sankcija.

4.3.3.

S druge strane, organizacije koje zastupaju subjekte civilnog društva pozdravljaju ovaj Prijedlog uredbe i smatraju da je važno:

(a)

osigurati pravovremeni pristup pouzdanim podacima jer će se time, osim povećanja transparentnosti, poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta zbog mogućnosti raspolaganja relevantnim, korisnim, dosljednim i posebno značajnim informacijama za donošenje određenih mjera od strane Komisije,

(b)

pravovremeno prikupiti kvantitativne, kvalitativne, sveobuhvatne i pouzdane informacije dobivene od odabranih sudionika na tržištu pomoću jasno definiranih zahtjeva za informacije, i

(c)

pomoći Komisiji u osiguravanju poštovanja prava građana i poduzeća na jedinstvenom tržištu, kao i u jačanju suradnje s državama članicama.

4.3.4.

Kao posljedica toga, kad je riječ o usvajanju Prijedloga uredbe pod navedenim uvjetima, EGSO traži da Komisija taj instrument koristi uz maksimalnu proporcionalnost kad je to potrebno za slučajeve s izraženom prekograničnom dimenzijom i uz poštovanje temeljnih prava dotičnih sudionika, osobito u pogledu zaštite povjerljivih informacija.

4.3.4.1.

Osim toga, prijedlog da se provede evaluacija navedena u tekstu objašnjenja prijedloga trebalo bi premjestiti u zakonodavni tekst kako bi postao obvezujuće pravilo. Spomenuta evaluacija provodi se u roku od pet godina od donošenja Uredbe, i to za potrebe ispitivanja funkcioniranja tih aktivnosti praćenja.

5.   Uloga EGSO-a u postupku

5.1.

Uspostava jedinstvenog tržišta EU-a i ispravna primjena njegovih pravila jedan je od glavnih prioriteta EGSO-a.

5.2.

Građani i poduzeća često nisu u potpunosti upoznati sa svojim pravima i mogućnostima na unutarnjem tržištu. „Jedinstveni digitalni pristupnik” trebao bi poboljšati i povezati postojeće alate i pomoći poduzećima u obavljanju administrativnih postupaka i formalnosti koji se najčešće koriste na internetu. Taj bi pristupnik trebao osigurati veću transparentnost, sigurnost i predvidljivost unutarnjeg tržišta.

5.3.

Kao predstavnik organizacija civilnog društva, EGSO je spreman doprinijeti toj inicijativi. Naime, njome bi se pridonijelo praćenju i evaluaciji provedbe Uredbe o „jedinstvenom digitalnom pristupniku”.

5.4.

EGSO poziva Komisiju na blisku suradnju u kojoj se može osloniti na znanje i iskustvo njegovih članova iz svih 28 država članica.

Bruxelles, 18. listopada 2017.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  Preporuka Komisije od 17.9.2013. (SL L 249 od 19.9.2013., str. 10.).

(2)  COM(2017) 255 final.

(3)  COM(2017) 256 final.

(4)  COM(2017) 257 final.

(5)  SL C 487, 28.12.2016., str. 99.


2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/95


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o praćenju emisija CO2 i potrošnje goriva novih teških vozila i o izvješćivanju o ta dva parametra”

(COM(2017) 279 final – 2017/0111 (COD))

(2018/C 081/13)

Izvjestitelj:

Dirk BERGRATH

Suizvjestitelj:

Mihai MANOLIU

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 15.6.2017.

Vijeće, 22.6.2017.

Pravni temelj:

članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.10.2017.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.10.2017.

Plenarno zasjedanje br.:

529

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

188/0/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Prema mišljenju EGSO-a stvaranje radnih mjesta, kao i ulaganja namijenjena reindustrijalizaciji Europe, gospodarskom rastu, prijelazu na čistu energiju, novim poslovnim modelima naprednih tehnologija te zaštiti okoliša i javnom zdravlju trebali bi biti glavni ciljevi politike EU-a.

1.2.

EGSO smatra da su prijevoznici propustili priliku za smanjenje svojih troškova za gorivo, koji predstavljaju četvrtinu njihovih operativnih troškova. Učinkovitost goriva temeljni je kriterij u odlukama o kupnji, a smanjenje potrošnje goriva pridonijelo bi smanjenju troška za uvoz goriva. EU treba certifikaciju, procjenu potrošnje goriva te standarde emisija i potrošnje, a time bi se trebale potaknuti inovacije. Snažna konkurencija među proizvođačima vozila proizašla je iz politika i planova za električna vozila. Sektor prometa treba pridonijeti smanjenju emisija, zajedno sa sektorima građevine, poljoprivrede i gospodarenja otpadom.

1.3.

Djelovanje EU-a opravdano je s obzirom na prekogranični učinak klimatskih promjena i potrebu za očuvanjem jedinstvenih tržišta za gorivo, vozila i usluge prijevoza. Rascjepkanost prometnog tržišta i gubitak transparentnosti tržišta, razlike u zakonodavstvu i različite političke prakse u pogledu praćenja te nedostatak zajedničke baze podataka koja sadržava podatke o praćenju imaju znatan socijalni i ekonomski učinak.

1.4.

EGSO pozdravlja činjenicu da se Prijedlogom uredbe omogućuje lakše praćenje i širenje očitanja CO2 iz novih teških vozila u EU-u te se potrošačima, od kojih su većina MSP-ovi, pružaju jasne informacije u pogledu potrošnje.

1.5.

EGSO pozdravlja odabir treće opcije kombiniranog izvješćivanja u Prijedlogu direktive jer se tako čuva digitalni protok informacija, što znači da se podaci prikupljaju na nacionalnoj i europskoj razini te se podrazumijevaju niski administrativni troškovi.

1.6.

EGSO naglašava da su značajna tržišta, kao što su Sjedinjene Američke Države, Kanada, Japan i Kina, posljednjih godina uvela certifikaciju i provela mjere učinkovitosti goriva u obliku standarda za potrošnju goriva i/ili emisija, kako bi se potaknule inovacije i brzo poboljšala učinkovitost vozila. Stoga konkurentnost europskih proizvođača teških vozila ovisi o ispunjavanju tih standarda.

1.7.

Iako je istina da tržište stvara pritisak na proizvođače da nastave smanjivati potrošnju goriva kamiona u EU-u, prijevoznička poduzeća u kojima dominiraju MSP-ovi često se suočavaju s poteškoćama u pogledu financiranja viših kupovnih cijena za teška vozila s učinkovitijom potrošnjom goriva.

1.8.

EGSO predlaže Komisiji da prilikom postavljanja potencijalnih ograničenja CO2 za teška vozila nastoji postići ravnotežu između ciljeva koji se mogu postići u kratkom ili srednjem roku te dugoročnih ciljeva za cestovni promet bez emisija. To znači da se trebaju poticati inovacije u postojećoj tehnologiji, bez ograničavanja ulaganja u vozila bez emisija.

1.9.

U tom kontekstu EGSO smatra da bi se preporuke koje je iznio u svojem mišljenju o završnom izvješću skupine visoke razine CARS 21 također mogle primijeniti na teška vozila, posebno kad je riječ o vremenskom okviru za provedbu.

1.10.

EGSO naglašava ulogu javnih ulaganja i propisa u pogledu smanjenja emisija cestovnog prometa, uključujući onih koje nastaju uslijed prijevoza tereta.

1.11.

EGSO naglašava da svako regulatorno djelovanje treba biti usko povezano s više političkih mjera za smanjenje potražnje za cestovnim prometom, uključujući za prijevozom tereta, s pomoću prijelaza na druge načine prijevoza (željeznicu, unutarnje vodne putove itd.) koji stvaraju manje emisija stakleničkih plinova.

2.   Uvod

2.1.

Prijedlogom uredbe nastoje se postaviti uvjeti za praćenje emisija CO2 i potrošnje goriva novih teških vozila registriranih u Europskoj uniji i o izvješćivanju o ta dva parametra. To se primjenjuje samo na teška teretna vozila koja su osmišljena i proizvedena za prijevoz putnika ili robe te prikolica (1).

2.2.

Promet i mobilnost od ključne su važnosti za europsko gospodarstvo i konkurentnost. Ta važnost odražava se i u raznolikosti drugih političkih okvira koji snažno utječu na taj sektor. Ispunjavanje prioriteta energetske unije, jedinstvenog digitalnog tržišta i programa za radna mjesta, rast i ulaganja u svakom će slučaju pridonijeti sektoru mobilnosti i prometa.

2.3.

Čelnici država i vlada EU-a u listopadu 2014. (2) postavili su obvezujući cilj smanjenja emisija nastalih u cijelom gospodarstvu EU-a za barem 40 % u usporedbi s razinama iz 1990. do 2030. godine. Taj cilj temelji se na globalnim projekcijama koje su u skladu sa srednjoročnim rasporedom Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama (COP 21) (3). Komisija je najavila da će uvesti standarde učinkovitosti goriva za nova teška vozila.

2.4.

Prema podacima industrije, izvozi kamiona 2015. stvorili su višak trgovinske bilance u iznosu od 5,1 milijardi EUR. Ovaj sektor dio je automobilske industrije koja stvara 12,1 milijuna izravnih i neizravnih radnih mjesta u Europi, što predstavlja 5,6 % ukupnog zapošljavanja u EU-u.

2.5.

U strategiji za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom (veljača 2015.) (4) utvrđen je prijelaz na energetski učinkovit, dekarbonizirani prometni sektor kao ključno područje djelovanja. Potaknute Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama, trenutačno se provode mjere uspostavljene u strategiji za mobilnost s niskom razinom emisije (srpanj 2016.) (5). Ulaganja u infrastrukturu kao dio Plana ulaganja za Europu trebala bi potaknuti stvaranje buduće čiste, konkurentne i povezane mobilnosti u Europi.

2.6.

Između 1990. i 2014. emisije CO2 u EU-u iz gospodarskih vozila znatno su se povećale u usporedbi s onima iz automobila. Emisije CO2 iz gospodarskih vozila narasle su za otprilike 25 %, a emisije iz automobila za samo otprilike 12 %. Kamioni i autobusi sada generiraju otprilike četvrtinu emisija CO2 u EU-u povezanih s cestovnim prometom. Njihov udio u emisijama nastavlja rasti jer se sve strožim ograničenjima CO2 smanjuju emisije iz automobila i kombija.

2.7.

Trenutačno, tipično europsko vučno vozilo 4×2 od 40 tona u okviru „ciklusa ispitivanja na duge udaljenosti” na cestama i autocestama troši otprilike 33,1 litre goriva na 100 km. Tipičan europski distribucijski kamion 4×2 od 12 tona u okviru „ciklusa ispitivanja gradske dostave” troši otprilike 21,4 litre goriva na 100 km (6).

2.8.

Teška vozila uglavnom se proizvode u nekoliko faza; općenito su dostupni samo proizvodi po mjeri. Šasiju proizvodi jedan proizvođač, a drugi proizvođač u sljedećoj fazi izrađuje karoseriju. To znači da nekoliko različitih proizvođača utječe na završnu potrošnju goriva vozila, a stoga i na njegove emisije CO2.

2.9.

Kupci teških vozila većinom su teretni prijevoznici. Oni se suočavaju s troškovima za gorivo većima od četvrtine svojih operativnih troškova te im je učinkovitost goriva glavni kriterij za kupnju. Iako se učinkovitost goriva teških vozila poboljšala tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, mnoga prijevoznička poduzeća od njih više od pola milijuna, koja su većinom MSP-ovi, još nemaju pristup standardiziranim informacijama s pomoću kojih bi ocijenili tehnologije učinkovitosti goriva i usporedili kamione kako bi donijeli najbolje utemeljene odluke o kupnji te smanjili svoje troškove za gorivo. To je povezano s nedostatkom zajednički dogovorene metodologije za mjerenje potrošnje goriva.

2.10.

Nedostatak transparentnosti tržišta znači slabiji pritisak za proizvođače teških vozila u EU-u u pogledu dodatnih napora za poboljšanje učinkovitosti vozila i ulaganja u inovacije na tako konkuretnom globalnom tržištu. Slijedom navedenog postoji opasnost da sektor proizvodnje EU-a izgubi svoje trenutačno vodstvo u učinkovitosti goriva za vozila.

2.11.

Transparentnost u pogledu emisija CO2 i goriva vozila također bi potakla konkurentnost unutar tržišta EU-a gdje je Komisija 2016. utvrdila postojanje kartela među proizvođačima kamiona koji su djelovali između 1997. i 2011.

3.   Prijedlog uredbe

3.1.

Ova predložena Uredba dio je paketa „Europa u pokretu” usmjerenog na poboljšanje cestovne sigurnosti, promicanje naplate pravednije cestarine, smanjenje emisija CO2, onečišćenje zraka, prometne gužve i birokraciju za poduzeća, borbu protiv nezakonitog zapošljavanja i osiguravanje pristojnih uvjeta i razdoblja odmora za radnike.

3.2.

Ove mjere dugoročno će imati dalekosežan pozitivan učinak izvan sektora prometa: njima će se promicati zapošljavanje, rast i ulaganja, jačati socijalna pravda, povećavati izbor za potrošače i Europi omogućiti jasan put prema smanjenju emisija.

3.3.

U sljedećih 12 mjeseci ovom paketu priložit će se dodatni prijedlozi koji će uključivati standarde nakon 2020. u pogledu emisija iz automobila i kombija, kao i, po prvi put, emisija iz teških vozila. Tim će se prijedlozima dodatno potaknuti inovacije, poboljšati konkurentnost, smanjiti emisije CO2, poboljšati kvaliteta zraka, javno zdravlje i cestovna sigurnost.

3.4.

Nedostatak znanja smanjit će se s pomoću simulacijskog softvera – učinkovitog alata za izračun potrošnje i troškova goriva. Nova regulacija (homologacijske) certifikacije u pogledu utvrđivanja emisija CO2 temeljit će se na pojedinačnim podacima o uspješnosti i certificiranom procesu nabavljanja ulaznih podataka i upravljanja njima.

3.5.

Ovim Prijedlogom uredbe provodi se Komunikacija iz 2014. o strategiji za smanjenje potrošnje goriva i emisija CO2 iz teških vozila. Strategija za teška vozila najavila je provedbenu mjeru kojom se utvrđuje postupak za certifikaciju emisija CO2 izračunatih s pomoću simulacijskog alata VECTO, iz novih teških vozila na tržištu EU-a te zakonodavni prijedlog o praćenju tih emisija i izvješćivanju o njima.

3.6.

Budući da je VECTO samo simulacijski alat, drugi paket trebao bi uključivati ispitivanje potrošnje goriva na cesti, što Komisija namjerava učiniti u pogledu automobila i lakih gospodarskih vozila. Potrebno je razviti metodologiju za razlikovanje troškova uporabe infrastrukture za nova teška vozila u skladu s emisijama CO2 (revizija Direktive o eurovinjeti i Direktive o energetskoj učinkovitosti).

3.7.

EGSO poziva Europsku komisiju i države članice da zajamče da će treće strane (istraživački instituti, prijevoznička poduzeća, nevladine organizacije) imati pristup službenim podacima iz VECTO-a o potrošnji goriva, kako bi se brojke mogle provjeriti neovisnim ispitivanjem. Potrebno je provesti kontrolu kvalitete i provjeru podnesenih podataka kako bi se riješili nedostatci ili nepravilnosti. Te provjere trebaju se provesti u skladu s temeljnim pravima.

3.8.

Prijedlogom se provodi i Europska strategija za mobilnost s niskom razinom emisije iz 2016., čiji su ciljevi smanjivanje emisija stakleničkih plinova u cestovnom prometu u 2050. za najmanje 60 % u odnosu na razine iz 1990. i drastično smanjivanje emisija onečišćujućih tvari u zraku. U strategiji se također navodi da će Komisija ubrzati analitički rad na opcijama osmišljavanja standarda za emisije CO2 u cilju pripreme zakonodavnog prijedloga tijekom mandata ove Komisije.

3.9.

Nadležna tijela država članica od 2020. trebaju u svrhe praćenja podnijeti podatke o novim vozilima registriranima prvi put u EU-u tijekom prethodne godine, a proizvođači teških vozila trebaju podnijeti podatke o vozilima čiji je datum proizvodnje prethodne kalendarske godine. Ovo godišnje izvješćivanje treba se provesti do 28. veljače svake godine. Vrsta podataka koje je potrebno podnijeti određena je u dijelovima A i B Priloga I. Prijedlogu uredbe.

3.10.

Europska agencija za okoliš (EEA) u ime Komisije upravlja središnjom bazom podataka s podnesenim podacima koji će biti javno dostupni (osim određenih osjetljivih podataka).

3.11.

Nadležna tijela i proizvođači bit će odgovorni za točnost i kvalitetu podataka koje podnose. Međutim, Komisija može provesti vlastitu provjeru kvalitete podnesenih podataka te, po potrebi, poduzeti mjere potrebne za ispravljanje podataka objavljenih u središnjem registru. Nema obveza izravnog izvješćivanja za MSP-ove ili mikropoduzeća.

3.12.

Komisija će sastaviti godišnje izvješće s analizom podataka dobivenih od država članica i proizvođača za prethodnu kalendarsku godinu. Analiza treba uključivati barem podatke o prosječnoj potrošnji goriva i emisijama CO2 teških vozila u Uniji u cjelini te one koji se odnose na svakog proizvođača. Kada je to moguće, treba uzeti u obzir i podatke o uporabi novih i naprednih tehnologija za smanjenje CO2.

3.13.

Komisija je ovlaštena delegiranim aktima da izmijeni zahtjeve za podatke utvrđene u prilozima Prijedlogu direktive te da izmijeni postupak praćenja i izvješćivanja.

4.   Opće napomene

4.1.

Kao i u prethodnim mišljenjima o zakonodavnim prijedlozima Komisije za smanjenje emisija CO2, EGSO potvrđuje svoju potporu svim inicijativama EU-a kojima je namjera postići određene ciljeve za smanjenje emisija stakleničkih plinova jer je to ključni dio borbe protiv klimatskih promjena. U tu svrhu ne smije se previdjeti nijedna razumna mjera za smanjenje emisija iz gospodarskih vozila jer ta vozila čine više od 10 % voznog parka.

4.2.

Odabrani instrument, odnosno Uredba EU-a, najprikladniji je za osiguravanje neposredne usklađenosti s donesenim odredbama i izbjegavanje narušavanja tržišnog natjecanja koje može imati posljedice za unutarnje tržište.

4.3.

Podaci o emisijama CO2 i potrošnji goriva sastavljaju se s pomoću simulacijskog softvera VECTO (Vehicle Energy Consumption calculation Tool, alat za izračun potrošnje energije vozila).

4.3.1.

Odluka o razvoju ovog alata donesena je nakon razmatranja drugih opcija za postupak ispitivanja, uključujući uređaje za ispitivanje motora, ispitivanje dinamometra šasije i ispitivanje vozila u stvarnom prometu s pomoću prijenosnog sustava za mjerenje emisija (PEMS). Ključni razlozi za odabir simulacije, a ne drugih postupaka ispitivanja bili su:

1.

usporedivost: rezultati ispitivanja različitih vrsta teških vozila izravno su usporedivi;

2.

troškovna učinkovitost: visok trošak postrojenja za ispitivanje u usporedbi sa simulacijom;

3.

sposobnost rada s velikim razlikama: proizvodne serije teških vozila vrlo su male jer su vozila uglavnom izrađena po mjeri u skladu s uputama krajnjih korisnika;

4.

ponovljivost: simulacija omogućuje visoku razinu ponovljivosti ispitivanja;

5.

točnost: moguće je otkriti male uštede iz optimizacija jedne komponente;

6.

sveobuhvatnost: simulacija se može upotrebljavati za optimizaciju ukupne konfiguracije vozila kako bi se postigla manja potrošnja goriva jer uključuje sve komponente (kabinu, gume, motor, prijenos itd.). Ovaj pristup potvrđen je u strategiji za teška vozila iz 2014.

4.3.2.

Obveza obrade i omogućavanja dostupnosti podataka iz VECTO-a za sva nova teška vozila omogućuje kupcima da usporede različite modele vozila, tehnologije potrošnje goriva i različite vrste karoserija vozila, npr.dizalicu, hladnjak, te da usporede različite kombinacije pojedinačnih komponenti. Za razliku od automobila, različiti modeli teških vozila upotrebljavaju se na vrlo različite načine u skladu s njihovim karoserijama, što dovodi do velikih raznolikosti u potrošnji goriva i emisijama CO2. Osim toga, mogućnost usporedbe povećava konkurentnost između proizvođača vozila i proizvođača tijela vozila.

4.3.3.

EGSO pozdravlja činjenicu da se Prijedlogom uredbe omogućuje lakše praćenje i širenje očitanja CO2 novih teških vozila u EU-u te se potrošačima, od kojih su većina MSP-ovi, pružaju jasne informacije u pogledu potrošnje.

4.3.4.

EGSO je svjestan da je mjerenje emisija u stvarnim uvjetima vožnje (RDE) s pomoću prijenosnog sustava za mjerenje emisija (PEMS) preporučljivije od mjerenja emisija uporabom dinamometra šasije ili, kako se ovdje predlaže, uporabom simulacijskog softvera. Nakon uvodnog razdoblja te nakon stjecanja iskustva sa sustavom VECTO, Komisija treba analizirati jesu li ispitivanja RDE-a za teška vozila izvediva i ako jesu, kako se mogu provesti.

4.4.

Tijekom procjene učinka, Komisija je ispitala tri opcije za prikupljanje podataka i izvješćivanje EEA-e: 1. izvješćivanje nacionalnih tijela; 2. izvješćivanje proizvođača teških vozila; i 3. kombinirano izvješćivanje nacionalnih tijela i proizvođača.

4.4.1.

EGSO pozdravlja odabir treće opcije kombiniranog izvješćivanja u Prijedlogu direktive jer se tako čuva digitalni protok informacija, što znači da se podaci prikupljaju na nacionalnoj i europskoj razini te se podrazumijevaju niski administrativni troškovi.

4.4.2.

EGSO sa zadovoljstvom napominje da će se podaci koje su nacionalna nadležna tijela i proizvođači teških vozila podnijeli Komisiji učiniti javno dostupnima. U svrhu zaštite podataka i očuvanja konkurentnosti, EGSO također pozdravlja prijedlog da se identifikacijski broj vozila (VIN) i podaci o proizvodnji povezani s određenim dijelovima (prijenos, osovine i gume) ne objave.

4.5.

Prema mišljenju EGSO-a, za teška vozila trebalo bi promisliti o naknadama za korištenje cesta temeljenim na CO2. Kako bi se to omogućilo, podaci iz središnjeg registra (identifikacijski broj vozila i očitanja emisija CO2) trebali bi biti povezani s podacima o registraciji (broj tablice) i podijeljeni s onima koji upravljaju naknadama za korištenje cesta.

4.5.1.

EGSO je u više navrata (7) podupro namjeru Komisije da uvede jedinstven sustav na europskoj razini za naplatu korištenja cesta na temelju načela „onečišćivač plaća”. Jedinstveni sustav naplate korištenja cesta kojim se javno upravlja bio bi koristan i iz perspektive zaštite podataka.

4.6.

Komisija svoj Prijedlog uredbe smatra nužnim korakom prema provedbi budućih standarda za emisije CO2 za teška vozila. Sustav za praćenje i izvješćivanje osobito je potreban za procjenu usklađenosti s takvim budućim standardima, kao što je već slučaj u pogledu automobila i kombija.

4.6.1.

U EU-u od 2009. postoje obvezujuća ograničenja CO2 za putničke automobile, a za kombije od 2011. Teška vozila do sada nisu bila podložna usporedivim ograničenjima CO2. Međutim, u 2018. očekuje se zakonodavni prijedlog Komisije kojim će se uvesti obvezna ograničenja CO2 i za ta vozila.

4.6.2.

Značajna tržišta, kao što su Sjedinjene Američke Države, Kanada, Japan i Kina, posljednjih godina uvela su certifikaciju i provela mjere učinkovitosti goriva u obliku standarda za potrošnju goriva i/ili emisija, kako bi se potaknule inovacije i brzo poboljšala učinkovitost vozila. Stoga konkurentnost europskih proizvođača teških vozila ovisi o ispunjavanju tih standarda.

4.7.

Istina je da tržište stvara pritisak na proizvođače da nastave smanjivati potrošnju goriva kamiona u EU-u: troškovi goriva predstavljaju najveći pojedinačni trošak (otprilike 30 %) u strukturi troškova cestovnog prijevoza tereta na velikim udaljenostima. Stoga se prijevoznička poduzeća, kao kupci teških vozila, zanimaju za kamione koji troše što je manje moguće goriva.

4.7.1.

Suprotno tomu, iskustvo je pokazalo da neobvezujući ciljevi i tržišne sile nisu dovoljni za znatno smanjenje potrošnje goriva novih vozila te, u skladu s tim, emisija CO2.

4.7.2.

U sektoru prometa dominiraju MSP-ovi. Jedan od najvećih problema s kojim se suočavaju MSP-ovi težak je pristup financiranju. Stoga se prijevoznička poduzeća često suočavaju s poteškoćama u pogledu financiranja više kupovne cijene teških vozila s učinkovitijom potrošnjom goriva.

4.7.3.

EGSO predlaže Komisiji da, prilikom postavljanja potencijalnih ograničenja CO2 za teška vozila, nastoji postići ravnotežu između ciljeva koji se mogu postići u kratkom ili srednjem roku te dugoročnih ciljeva za cestovni promet bez emisija. To znači da se trebaju poticati inovacije u postojećoj tehnologiji, bez ograničavanja ulaganja u vozila bez emisija.

4.7.4.

U tom kontekstu EGSO smatra da bi se preporuke koje je iznio u svojem mišljenju o završnom izvješću skupine visoke razine CARS 21 (8) također mogle primijeniti na teška vozila. Te preporuke uključivale su davanje vremena akterima u industriji da u cijelosti razviju tehnologije potrebne za ispunjavanje strožih uvjeta, a da kao posljedica toga proizvodi ne postanu znatno skuplji te da se tako ne uspori obnova voznog parka.

4.7.5.

U tom kontekstu, propis Sjedinjenih Američkih Država koji se odnosi na nova teška vozila, vučne kamione, prikolice i motore može se smatrati pozitivnim primjerom rane provedbe. Tamo će se druga faza propisa provesti u razdoblju od 2018. do 2027., temeljeći se na standardima početne Faze 1. koja obuhvaća razdoblje od 2014. do 2018.

4.8.

EGSO naglašava ulogu javnih ulaganja i propisa u pogledu smanjenja emisija cestovnog prometa, uključujući onih koje nastaju uslijed prijevoza tereta.

4.8.1.

Jedna od budućih mogućnosti mogao bi biti sustav „e-autoceste” u sklopu kojeg bi se hibridni kamioni napajali nadzemnim električnim vodovima na ključnim arterijskim teretnim koridorima slično kao tramvaji, vlakovi i trolejbusi danas. Kamioni bi mogli u cijelosti biti na električni pogon kada su spojeni na električni vod. Kada se ne vozi na putanji s električnim pogonom, vozilo bi mogao pogoniti dizel ili električni motor preko baterijskog kapaciteta u vozilu.

4.8.2

Vožnja kamiona u konvoju ima potencijal za smanjenje emisija CO2 za otprilike 10 %. Kamioni slijede jedan drugoga na određenoj udaljenosti, upotrebljavajući najmoderniju tehnologiju za povezivanje i sustave za potporu vožnji. Vozilo na čelu konvoja djeluje kao vođa. Ako zakoči, svi kamioni u konvoju koče. Vrijeme reakcije virtualno je jedan na jedan za sve kamione. Vožnja u konvoju za posljedicu ima manju potrošnju goriva i veću sigurnost, no možda će biti potrebne regulatorne promjene.

4.8.3.

Direktivom (EU) 2015/719 (9) konačno su uvedene nove izmjene propisa o teškim vozilima, kojima će se omogućiti aerodinamičniji dizajn vozila s poboljšanom energetskom učinkovitošću i ponašanjem u pogledu emisija, što će se uvesti na europske ceste. Izmjene uključuju odstupanja u pogledu najveće ukupne dužine teških vozila, pružajući mogućnost da se stražnja aerodinamična krilca ugrade u postojeće kamione, a da novi kamioni imaju te dodatne aerodinamičke elemente, kao i zaobljeniju, dulju kabinu. Međutim, proizvođači prikolica prijavljuju probleme s tijelima za registraciju prilikom primjene tih novih propisa.

4.9.

EGSO naglašava da svako regulatorno djelovanje treba biti usko povezano s više političkih mjera za smanjenje potražnje za cestovnim prometom, uključujući za prijevozom tereta, s pomoću prijelaza na druge načine (željeznicu, unutarnje vodne putove itd.) koji stvaraju manje emisija stakleničkih plinova.

Bruxelles, 18. listopada 2017.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  Kategorije vozila prema definiciji iz Direktive 2007/46/EZ, u skladu s posljednjom izmjenom iz Uredbe (EZ) br. 385/2009: M1, M2, N1 i N2, s referentnom masom koja prelazi 2 610 kg i koja nisu uključena u područje primjene Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća, sva vozila iz kategorija M3 i N3 te vozila iz kategorija O3 i O4.

(2)  Zaključci Europskog vijeća od 24. listopada 2014., EUCO 169/14, str. 2.

(3)  FCCC/CP/2015/L.9/Rev.1.

(4)  COM(2015) 80 final.

(5)  COM(2016) 501 final.

(6)  Delgado, O., Rodríguez, F., Muncrief, R., Fuel efficiency technology in European heavy-duty vehicles: Baseline and potential for the 2020–2030 timeframe („Tehnologija za uštedu goriva u europskim teškim teretnim vozilima: početno stanje i potencijal za razdoblje 2020. – 2030.”), Međunarodno vijeće za čisti prijevoz (ICCT), Bijela knjiga, Berlin, srpanj 2017.

(7)  EESC-2017-02887 (vidjeti stranicu 181 ovoga Službenog lista), EESC-2017-02888 (vidjeti stranicu 188 ovoga Službenog lista), EESC-2017-03231 (vidjeti stranicu 195 ovoga Službenog lista).

(8)  SL C 10, 15.1.2008., str. 15.

(9)  SL L 115, 6.5.2015., str. 1.


2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/102


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o preispitivanju provedbe Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta na sredini provedbenog razdoblja – Povezano jedinstveno digitalno tržište za sve”

(COM(2017) 228 final)

(2018/C 081/14)

Izvjestitelj:

Antonio LONGO

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 5.7.2017.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.10.2017.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.10.2017.

Plenarno zasjedanje br.:

529

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

111/0/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) podupire prijedlog za reviziju Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta (SJDT) te istodobno pozdravlja velik napor koji je Komisija uložila u pogledu zakonodavne inicijative za postizanje ciljeva EU-a na području tehnološkog, gospodarskog i društvenog rasta.

1.2.

Međutim, EGSO izražava zabrinutost zbog kašnjenja u usvajanju i provedbi 35 predstavljenih mjera i zakonodavnih inicijativa, što može pogoršati jaz u pogledu tehnologije i konkurentnosti EU-a u odnosu na globalne konkurente.

1.3.

EGSO podržava prijedlog Komisije da se Strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta dodaju tri nove zakonodavne inicijative o internetskim platformama, europskom podatkovnom gospodarstvu i kibersigurnosti. U tom pogledu Odbor preporučuje organski pristup kojim se uzima u obzir potreba za jačanjem konkurentnosti i zaštitom digitalnih prava na unutarnjem tržištu i prema trećim zemljama.

1.4.

Odbor ponovno ističe potrebu za jačanjem socijalne dimenzije  (1) Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta. Samo se putem upravljanja na europskoj razini u koje su uključene nacionalne vlade, socijalni partneri i civilno društvo moguće suočiti s izazovima i rizicima digitalne revolucije te istodobno zaštititi ranjive osobe i pružiti više mogućnosti građanima i poduzećima.

1.5.

EGSO želi da EU, poštujući nacionalne kompetencije na tom polju, pokrene velik plan za digitalno obrazovanje i osposobljavanje kako bi se svim građanima ponudili instrumenti znanja uz pomoć kojih će se na najbolji način nositi s tom tranzicijom. Tim bi se planom trebalo obuhvatiti obrazovanje svih vrsta i na svim razinama, počevši od nastavnog kadra i revizije programa i didaktike, a on bi trebao biti i usko povezan sa sustavom stalnog osposobljavanja usmjerenog na unapređenje ili preusmjeravanje kompetencija radnika. Bit će potrebno posvetiti posebnu pozornost i upravljačkom kadru uz pomoć tečajeva naprednog osposobljavanja u suradnji sa sveučilištima.

1.6.

Digitalna revolucija promijenit će sve aspekte rada: organizaciju, mjesto obavljanja, zadaće, rokove, uvjete i ugovore. EGSO smatra da socijalni dijalog može imati ključnu ulogu u tom kontekstu te poziva Komisiju da u suradnji sa socijalnim partnerima pokrene postupak u kojem će ispitati srednjoročne i dugoročne izglede i utvrditi otporne mjere kojima će se zajamčiti pristojne plaće, kvalitetna radna mjesta, uravnotežen odnos između privatnog i poslovnog života i opći pristup socijalnoj sigurnosti.

1.7.

EGSO pozdravlja nedavne uspjehe u digitalnom sektoru, ali poziva europske i nacionalne institucije da nadziru pravilnu i potpunu provedbu zakonodavstva (primjerice ukidanje maloprodajnih naknada za roaming) i nastave djelovati u cilju smanjenja rascjepkanosti i poremećaja. U tu svrhu EGSO preporučuje Komisiji da što prije objavi uredbu kojom bi se omogućila prenosivost internetskog sadržaja.

1.8.

Odbor ističe važnost što hitnijeg premošćivanja infrastrukturnog, teritorijalnog i kulturnog digitalnog jaza koji danas predstavlja kočnicu u gospodarskom i društvenom razvoju EU-a i izvor nejednakosti životnih uvjeta i prilika za građane i poduzeća. Dosad su osigurana znatna sredstva, ali ona nisu dostatna za pokrivanje svih razvojnih potreba EU-a.

1.9.

EGSO ponovno ističe da je pristup internetu temeljno pravo svakog građana i nezaobilazan instrument socijalne uključenosti i gospodarskog rasta te se stoga ne smije odgađati njegovo uključivanje među univerzalne usluge.

1.10.

EGSO poziva Komisiju da skrati rokove za ostvarenje strategija e-uprave i e-zdravlja, s obzirom na to da one predstavljaju nužan preduvjet za europski digitalni razvoj, kao i zbog pozitivnog učinka koji mogu imati na kvalitetu usluga i život građana.

1.11.

Odbor smatra da je MSP-ovima potrebno pružiti više potpore jer je uporaba digitalne tehnologije već sada nužan preduvjet za ostanak na tržištu. Osim toga, mjere za potporu poduzećima ne mogu biti neovisne od ad hoc strategije za novoosnovana inovativna poduzeća koja se temelji na tri ključna cilja: jednostavnijoj regulativi, izgradnji mreža i lakšem pristupu financiranju.

1.12.

Odbor poziva Komisiju da jača zaštitu prava digitalnih potrošača diljem Unije te da se pobrine da usklađivanje između različitih propisa ne dovede do smanjenja postojeće i zadovoljavajuće zaštite.

1.13.

EGSO smatra da je kibersigurnost prioritet za suverenitet i konkurentnost Europe jer se tiče svih područja primjene digitalne tehnologije. Odbor preporučuje da se u prijedlog Komisije uključi znatno poboljšanje standarda prevencije, odvraćanja, odgovaranja, upravljanja u slučaju krize i otpornosti, uz poštovanje temeljnih prava EU-a, čime bi se postavili temelji za jačanje suradnje između država članica i trećih zemalja.

2.   Stanje jedinstvenog digitalnog tržišta

2.1.

Od svibnja 2015. Europska komisija izradila je 35 zakonodavnih prijedloga, predviđenih Strategijom jedinstvenog digitalnog tržišta (SJDT) (2), od kojih mnogi još nisu provedeni s obzirom na to da Komisija, Parlament i Vijeće o njima pregovaraju ili se čeka njihova provedba u pojedinim državama članicama. U komunikaciji o preispitivanju Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta na sredini provedbenog razdoblja analiziraju se poduzete inicijative i ostvareni rezultati.

2.2.

Među najkorisnijim inicijativama koje su provedene ili se provode su:

ukidanje maloprodajnih naknada za roaming  (3) od 15. lipnja 2017.,

prekogranična prenosivost usluga internetskog sadržaja  (4) s početkom u prvim mjesecima 2018.,

rješavanje problema neopravdanog ograničenja pristupa na temelju lokacije  (5) kojim se oštećuju potrošači.

2.3.

Komisija smatra ključnim provesti paket za povezivost  (6) kojim će se promicati provedba visokokvalitetne digitalne infrastrukture diljem EU-a kako bi sva poduzeća i građani imali koristi od digitalne revolucije.

2.4.

Kako bi se potakla prekogranična elektronička trgovina važno je usvojiti prijedloge Komisije za usklađivanje pravila o digitalnim ugovorima  (7), jačati suradnju između nacionalnih tijela za zaštitu potrošača (8), osigurati cjenovnu pristupačnost prekograničnih usluga dostave (9), pojednostaviti postupke prijave PDV-a (10), boriti se protiv nepoštenih poslovnih praksi i zaštititi prava intelektualnog vlasništva, uključujući autorsko pravo (11).

2.5.

Kako bi se ostvarili viši standardi zaštite podataka  (12) i povjerljivosti elektroničkih komunikacija  (13), Komisija je donijela dvije ad hoc uredbe koje treba primijeniti tijekom2018.

2.6.

Pravni okvir u području audiovizualnih usluga (14) prilagodit će se zahtjevima digitalnog doba revizijom pravila o autorskim pravima  (15) kako bi se olakšao prekogranični pristup materijalima i povećala mogućnost korištenja materijala zaštićenih autorskim pravima u području obrazovanja, istraživanja i kulture.

3.   Sažetak novih prijedloga Komisije

3.1.

Uzimajući u obzir prirodni razvoj svijeta digitalne tehnologije koji podrazumijeva stalne regulatorne i infrastrukturne prilagodbe, ključno je svim korisnicima zajamčiti sigurno, otvoreno i pravedno digitalno okruženje. Ti su uvjeti neophodni za jačanje povjerenja, čiji nedostatak još uvijek ograničava širenje jedinstvenog digitalnog tržišta (JDT) (16).

3.2.

Komisija je utvrdila tri područja u kojima je potrebno snažnije djelovanje EU-a i za koja planira uskoro predstaviti zakonodavne inicijative: 1. internetske platforme; 2. europsko podatkovno gospodarstvo; 3. kibersigurnost.

3.3.

Internetske platforme  (17) toliko su važne za jedinstveno digitalno da preuzimaju ulogu „čuvara interneta”, s obzirom na to da se s pomoću njih kontrolira pristup informacijama, sadržaju i transakcijama. Stoga će Komisija 2017. izraditi inicijativu za njihovo uključivanje u upravljanje mrežom i jačanje njihove odgovornosti u tom pogledu. Posebice će se baviti problemom nepoštenih ugovornih odredbi i nepoštenih poslovnih praksi u odnosima između platformi i poduzeća. Osim toga, uklanjanje nezakonitih sadržaja bit će brže i učinkovitije nakon uvođenja formalnog sustava „označavanja i uklanjanja”.

3.4.

Podatkovno gospodarstvo imat će sve veću ulogu za poduzeća, građane i javne službe. Komisija će 2017. objaviti dvije zakonodavne inicijative o slobodnom prekograničnom protoku neosobnih podataka te dostupnosti i ponovnoj uporabi javnih podataka i podataka čije se prikupljanje financira javnim sredstvima. Naposljetku, utvrdit će se načela za određivanje odgovornosti u slučaju štete izazvane podatkovno intenzivnim proizvodima kako bi se digitalno tržište pripremilo za razvoj interneta stvari.

3.5.

Komisija će 2017. preispitati strategiju EU-a za kibersigurnost  (18) i mandat Agencije Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA) kako bi se prilagodile novim izazovima i rizicima. Osim toga, predložit će se daljnje mjere koje se odnose na standarde, certifikaciju i označivanje u pogledu kibersigurnosti radi bolje zaštite umreženih objekata od kibernapada. Taj će proces podrazumijevati jačanje javno-privatnih partnerstava.

3.6.

Kako bi se poboljšale digitalne vještine i zapošljivost, Komisija poziva na brzu provedbu Programa vještina za Europu  (19) i Koalicije za digitalne vještine i radna mjesta  (20). Osim toga, Komisija će 2018. pokrenuti projekt Digitalna prilika kako bi osobe sa završenim visokim obrazovanjem dobile priliku za prekogranično stažiranje u digitalnom sektoru.

3.7.

Strategijom za digitalizaciju europske industrije  (21) poticat će se suradnja i razmjena dobrih praksi. Tom se inicijativom dopunjuju sredstva dodijeljena u okviru programa Obzor 2020. (5,5 milijardi EUR) i privatna i nacionalna ulaganja te se potiču javno-privatna partnerstva. Neki ključni sektori, kao što su energetski, prometni i financijski, znatno će se izmijeniti u skladu s kriterijima održivosti i učinkovitosti.

3.8.

Planom za e-upravu 2016.–2020.  (22) olakšat će se digitalna tranzicija za javne službe na nacionalnoj i europskoj razini. Komisija očekuje znatne promjene u zdravstvenom sektoru zbog prava na liječenje u svakoj državi EU-a (zdravstveni kartoni i e-recepti) i sve veće uporabe tehnologije za pružanje potpore liječnicima (za analize, operacije, terapije…).

3.9.

Kako bi ojačao svoj globalni položaj, EU je povećao sredstva za istraživanje i inovacije i pokrenuo dvije važne tehnološke inicijative: računalstvo u oblaku za širenje i ponovnu uporabu stečenog znanja i kvantno računalstvo za rješavanje problema izračuna koji nadilaze kapacitet postojećih superračunala.

3.10.

Komisija smatra da će Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta sve više utjecati na odnose između EU-a i trećih zemalja. To će podrazumijevatiobranu novih digitalnih prava, borbu protiv digitalnog protekcionizma i promicanje inicijativa za premošćivanje digitalnog jaza na globalnoj razini.

4.   Opće primjedbe

4.1.

EGSO pozdravlja velike napore Komisije u pogledu zakonodavne inicijative kako bi se ostvarili ciljevi tehnološkog, gospodarskog i društvenog rasta iz Strategije jedin