27.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 366/1

27.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 366/2

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. travnja 2007. (1) o uspostavljanju Europskog zajedničkog zračnog prostora,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2009/12/EZ od 11. ožujka 2009. o naknadama zračnih luka,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2011. o međunarodnim sporazumima o zračnom prometu u okviru Ugovora iz Lisabona (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. srpnja 2013. o vanjskoj zrakoplovnoj politici EU-a – rješavanje budućih izazova (3),

—

uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno 12. ožujka 2014. u prvom čitanju o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o provedbi jedinstvenog europskog neba (preinaka) (4),

—

uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno 12. ožujka 2014. u prvom čitanju o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 216/2008 na području zračnih luka, upravljanja zračnim prometom i uslugama zračne plovidbe (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. listopada 2015. o dodjeli potrebnog radiofrekvencijskog pojasa u okviru Svjetske radiokomunikacijske konferencije, koja će se održati u Ženevi od 2. do 27. studenog 2015. (WRC-15), za podršku budućem razvoju satelitske tehnologije u cilju uspostave sustava za globalno praćenje letova (6),

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 90., članak 100. stavak 2. i članak 218.,

—

uzimajući u obzir predstojeći zakonodavni „paket mjera za zrakoplovstvo” Europske komisije,

—

uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da je 2012. sa sektorom zračnog prijevoza u Europi izravno bilo povezano 2,6 milijuna radnih mjesta te da je njegov udio u BDP-u EU-a bio veći od 2,4 %;

B.

budući da je 2014. u Europskoj uniji broj putnika u zračnom prometu iznosio 849,4 milijuna, što je porast od 4,4 % u odnosu na 2013. i 16,9 % u odnosu na 2009. godinu;

C.

budući da su europski zračni prijevoznici od 2012. otpustili ili planiraju otpustiti više od 20 000 zaposlenika;

D.

budući da zračni prijevoznici iz EU-a djeluju u vrlo promjenjivom i sve konkurentnijem okruženju, kako na unutarnjem tako i na vanjskom tržištu;

E.

budući da Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO), EU i njegove države članice moraju poboljšati pravnu i financijsku regulativu u pogledu sustava trgovanja emisijama (ETS) za letove unutar EU-a, povećanja prava putnika, pristojbi i nacionalnih poreza te ograničenja buke i radnog vremena u zračnim lukama;

F.

budući da zračni promet utječe na klimatske promjene te je odgovoran za oko 13 % europskih emisija CO2 iz prometa te emisija drugih spojeva kao što su NOx;

G.

budući da Komisija do kraja 2015. namjerava izraditi paket mjera za zrakoplovstvo kojim će nastojati utvrditi i riješiti probleme s kojima se suočava zrakoplovni sektor EU-a;

1.

smatra da se paketom mjera za zrakoplovstvo mora pružiti toliko potreban poticaj za održiviju i konkurentniju europsku zrakoplovnu industriju, pružiti potporu europskim zračnim prijevoznicima, zračnim lukama i zrakoplovnoj industriji, stvoriti jednake tržišne uvjete na globalnom tržištu i izraditi dugoročnu strategiju za europsku zrakoplovnu industriju;

2.

poziva Komisiju da pri izradi paketa mjera za zrakoplovstvo uzme u obzir i uključi stajalište Parlamenta u prvom čitanju o jedinstvenom europskom nebu 2+ (SES2+) i Europskoj agenciji za sigurnost zračnog prometa i iz njezine Rezolucije od 2. srpnja 2013. o vanjskoj zrakoplovnoj politici EU-a;

3.

ističe da je zrakoplovna industrija jedan od glavnih pokretača rasta i zapošljavanja u EU-u te je usko povezana s konkurentnošću sektora zrakoplovnog prijevoza (npr. pozitivna izvozna bilanca, čišće tehnologije za europske zrakoplove, uvođenje SESAR-a, SES, lanac održavanja), s godišnjim prihodom od oko 100 milijardi EUR i oko 500 000 izravno zaposlenih; stoga poziva na provedbu proaktivnih politika kako bi se zrakoplovna industrija podržala i razvila;

4.

naglašava činjenicu da su inovacije preduvjet za ostvarenje konkurentnosti europske zrakoplovne industrije; stoga preporuča Komisiji da uzme u obzir i podrži inovacije u području upravljanja zračnim prometom (automatizirana kontrola zračnog prometa (ATC), slobodne rute), zrakoplovnih sustava na daljinsko upravljanje (RPAS), rješenja koja uključuju alternativna goriva, dizajna zrakoplova i motora (veća učinkovitost, manje buke), sigurnosti u zračnim lukama (bezdodirna tehnologija, sigurnosna kontrola na jednom mjestu), digitalizacije i multimodalnih rješenja (kompjuterizirane zemaljske usluge); također preporuča Komisiji da podrži globalna ekološka rješenja, kao što je globalna tržišno utemeljena mjera za rješavanje problema emisija CO2 iz međunarodnog zračnog prometa, međusobno usklađivanje regionalnih programa poput ETS-a za zrakoplovstvo i njihovo spajanje u globalni program, zelenije zračne luke i nove poslovne modele (npr. inicijativa Međunarodne udruge za zračni prijevoz New Distribution Capability (NDC), samostalno povezivanje letova, integrirano izdavanje karata);

5.

poziva Europsku komisiju da počne u okviru svojih ovlasti i uklanjati opterećenja EU-a i nacionalna opterećenja nametnuta europskim zračnim prijevoznicima kako bi ojačala konkurentnost europskog zračnog prijevoza;

6.

ističe da se konkurentnost zračnih prijevoznika i zračnih luka u EU-u smanjila u odnosu na subvencionirane zračne prijevoznike i zračne luke iz trećih zemalja; zahtijeva u tom kontekstu proaktivnu politiku kojom bi se osigurali jednaki uvjeti u pogledu vlasništva i snažno potiče države članice da poboljšaju svoju nacionalnu infrastrukturu kako bi omogućile svojim zračnim prijevoznicima da se natječu po povoljnijim uvjetima;

7.

žali zbog činjenice da se Uredba (EZ) br. 868/2004 o zaštiti od nepravednih praksi određivanja cijena u sektoru zračnog prijevoza pokazala nedostatnom i neučinkovitom u pogledu područja primjene; poziva Komisiju da najkasnije do studenog 2015. izradi analizu razloga zbog kojih nije provedena; poziva Komisiju da revidira Uredbu (EZ) br. 868/2004 kako bi se zaštitilo pošteno tržišno natjecanje u području vanjskog zrakoplovstva EU-a i osnažila tržišna pozicija zrakoplovne industrije EU-a, učinkovitije spriječilo nepošteno tržišno natjecanje, zajamčila uzajamnost i uklonile nepoštene prakse, kao što su subvencije i državne potpore koje se dodjeljuju zračnim prijevoznicima iz određenih trećih zemalja, kojima se remeti tržište; naglašava da bi cilj trebala biti bolja politička strategija na europskoj razini kako bi se taj sukob brzo razriješio, prvenstveno primjenom transparentne klauzule o „poštenom tržišnom natjecanju”; traži da Komisija također ponudi rješenje za „učinkovitu kontrolu” zračnih prijevoznika;

8.

smatra da se europske zračne luke suočavaju s velikim pritiscima kada je riječ o konkurentnosti, i od strane zračnih prijevoznika i od strane konkurentnih zračnih luka; stoga apelira na Komisiju da to uzme u obzir pri provedbi Direktive o naknadama zračnih luka te da osigura korist svim dionicima i putnicima;

9.

poziva da se unutar Vijeća uloži veći napor kako bi se poboljšao prijedlog uredbe o slotovima u cilju veće učinkovitosti zračnih luka i boljeg funkcioniranja zračnog prijevoza u Europi s obzirom na to da se do 2030. očekuje udvostručenje prometa;

10.

ističe da su male i regionalne zračne luke u Uniji važne za regionalnu povezanost; poziva Komisiju da zajedno s državama članicama izloži dugoročni strateški plan EU-a o problemima i mogućnostima regionalnih zračnih luka u EU-u koji bi uključivao i državne potpore za prometnu infrastrukturu s obzirom na to da bi trebalo promicati njihovu ulogu u osiguravanju kohezije među regijama EU-a i da bi ona trebala postati jednim od stupova strategije EU-a za rast i zapošljavanje;

11.

naglašava da bi pregovori oko sveobuhvatnih sporazuma o zrakoplovstvu s važnim trgovinskim partnerima EU-a trebali predstavljati strateški cilj te da bi takve pregovore trebalo pokrenuti ili ih ubrzati; poziva Komisiju da što prije zatraži sveobuhvatne mandate od država članica, dajući prednost zemljama Vijeća za suradnju u Zaljevu, kako bi se osigurali jednaki uvjeti za europske zračne prijevoznike i zračne luke te odnos uzajamnosti i kako bi se uključila učinkovita i poštena klauzula o tržišnom natjecanju; inzistira na tome da je, kako bi ti sveobuhvatni sporazumi o zračnom prijevozu bili učinkoviti u praksi, nužno uvrstiti zaštitnu klauzulu kojom se definiraju prekršaji i pravne posljedice povrede;

12.

napominje da sektor zračnog prijevoza nije reguliran na svjetskoj razini s obzirom na to da nije obuhvaćen WTO-om; ističe važnost globalno dogovorenih pravila u okviru Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO) u cilju smanjenja emisija iz zračnog prijevoza i utjecaja na klimu; uviđa da ICAO radi na razvoju globalnog tržišno utemeljenog mehanizma;

13.

poziva Komisiju i države članice da ubrzaju provedbu jedinstvenog europskog neba donošenjem paketa SES2+ s obzirom na to da postojeća fragmentiranost europskog zračnog prostora predstavlja veliko opterećenje za europske zračne prijevoznike;

14.

očekuje da se paketom mjera za zrakoplovstvo omogući rješavanje pitanja pune integracije zračnih luka u europsku prometnu mrežu; podsjeća da je potrebno da paket mjera za zrakoplovstvo bude sukladan trenutačnom i budućem zakonodavstvu o pravima putnika i traži od Vijeća da iznese svoje stajalište o tom pitanju s obzirom na to da i putnici i zračni prijevoznici očekuju jasna pravila;

15.

ističe da neki radni uvjeti u zrakoplovnom sektoru mogu utjecati na sigurnost zračnog prometa; preporuča da Glavna uprava za sigurnost i promet i Glavna uprava za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključenost surađuju te da se u paket mjera za zrakoplovstvo uvrste socijalne odredbe i pružanje potrebne zaštite, o čemu se raspravljalo na konferenciji na visokoj razini pod naslovom „Socijalni plan za prijevoz”, koju je 4. lipnja 2015. organizirala Komisija;

16.

traži da se sigurnost poboljša i ujednači privlačenjem i zadržavanjem kvalificirane i visoko osposobljene radne snage;

17.

naglašava da je zrakoplovna industrija prepoznata kao rastući sektor koji je privukao i iznjedrio visokokvalificirane i motivirane stručnjake te da, kako bi se taj trend nastavio, treba održati trenutačne regulatorne odredbe EU-a o radnim uvjetima, standardima i praksama, uključujući prakse kolektivnog pregovaranja;

18.

preporučuje da se pojam „glavnog sjedišta poslovanja” jasnije odredi tako da države operativnu licenciju izdaju samo prijevoznicima sa značajnim obujmom zračnog prijevoza u njima te da se, u kontekstu usklađivanja sustava socijalne sigurnosti i radnog zakonodavstva, pojam „domaće baze” definira u skladu s Uredbom (EU) br. 83/2014 i Uredbom (EU) br. 465/2012; naglašava da je potrebno skratiti prijelazno razdoblje i razjasniti položaj članove posade zrakoplova koji imaju više domaćih baza;

19.

svjestan je izazova u provedbi Direktive o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje (2008/104/EZ) i predlaže da Komisija nadzire njezinu trenutačnu primjenu u tom sektoru te tako donese odluku kako da se riješe ti izazovi;

20.

zabrinut je zbog porasta socijalno problematičnih poslovnih praksi kao što je upotreba „zastava pogodnosti” i atipičnih oblika zapošljavanja poput fiktivnog samozapošljavanja, programa „plati pa leti” te ugovora na nula radnih sati, što može negativno utjecati na sigurnost te je stajališta da socijalne standarde treba poštovati u svim djelatnostima povezanima sa zrakoplovstvom;

21.

poziva na punu provedbu programa SESAR, u okviru kojega se zahtijeva uska suradnja i financijski doprinos Komisije, pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, zračnih prijevoznika i zračnih luka; stoga poziva na cjeloviti sustavni pristup svih domena zrakoplovstva kojim su obuhvaćene sve faze leta, počevši od tla, uz snažniju ulogu EASA-e u kontekstu SES-a i SESAR-a u okviru sustava EU-a i EASA-e za regulaciju sigurnosti, zaštite, ekoloških pitanja i rezultata; poziva Komisiju da osigura isplatu cjelokupnog prvotnog proračuna namijenjenog Instrumentu za povezivanje Europe, na koju je utjecala uspostava Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU);

22.

pozdravlja namjeru da se povećaju odgovornosti EASA-e i stoga očekuje izmjenu osnovne Uredbe (EZ) br. 216/2008 kako bi se osigurala uspostava sveobuhvatnog sustava upravljanja sigurnošću i kako bi se EASA-i povjerile zadaće u vezi sa sigurnosnim aspektom mjera sigurnosti EU-a te komercijalnog svemirskog prijevoza i zrakoplovnih sustava na daljinsko upravljanje; poziva Komisiju da EASA-i odobri status jedinstvenog tijela za zrakoplovstvo u Europi s obzirom na širok raspon odgovornosti koje će joj dodijeliti zakonodavac;

23.

poziva Komisiju da održi snažnu prisutnost preko osam mjesta u Vijeću ICAO-a koja predstavljaju države članice EU-a, da što je prije moguće ojača ulogu EASA-e na međunarodnoj sceni i da se pobrine da je se službeno prizna u okviru ICAO-a kako bi EU jedinstveno nastupao u cilju jamčenja više razine sigurnosti za građane EU-a diljem svijeta i istovremeno štitio konkurentnost i izvoz zrakoplovne industrije EU-a;

24.

poziva Komisiju da ukine regulatorne prepreke satelitskom nadzoru zračnog prometa kako bi se građanima EU-a mogle pružiti usluge koje potencijalno spašavaju živote i traži od Međunarodne telekomunikacijske unije da u tu svrhu dodijeli odgovarajući pojas radiofrekvencijskog spektra, s obzirom na to da je ICAO satelitsku tehnologiju automatskog zavisnog sustava za praćenje zrakoplova (ADS-B) prepoznao kao jedinu tehnologiju koja može olakšati praćenje letova, i u svrhu upravljanja zračnim prometom, izvan najgušće naseljenih područja, gdje su drugi oblici zemaljskih tehnologija za nadzor zračnog prometa ograničeno funkcionalni; naglašava da je prilikom primjene tehnologije ADS-B-a nužno uzeti u obzir potrebe svih korisnika zračnog prostora i zajamčiti interoperabilnost alternativnih tehnologija kako bi se izbjeglo narušavanje sigurnosti; ističe da bi se njome moglo pomoći vladama, pružateljima usluga u zračnoj plovidbi i zračnim prijevoznicima u Europi i diljem svijeta da povećaju učinkovitost i sposobnost upravljanja zračnim prometom uz smanjenje emisija iz zračnog prijevoza i da znatno poboljšaju sigurnost zračnog prijevoza, uspostavljajući pritom još jednu razinu nadzora u europskom zračnom prostoru, kojom bi se mogao nadograditi postojeći sustav;

25.

poziva Komisiju da poduzme mjere kojima će se poboljšati medicinska procjena pilota i sigurnosti te procedure ulaska i izlaska u vezi s vratima pilotske kabine, s obzirom na procjenu rizika iz izvješća radne skupine Europske agencije za sigurnost zračnog prometa;

26.

poziva na pristup osiguranju koje se temelji na procjeni rizika za putnički i teretni prijevoz umjesto trenutačnih reaktivnih mjera te na pravedan i uravnotežen pristup osjetljivom pitanju sigurnosti zračnog prijevoza kako bi se s jedne strane zadovoljile potrebe i ispunila očekivanja država članica, a s druge strane izbjeglo nezadovoljstvo putnika u zračnim lukama te ojačao sustav za stvaranje sigurnosnih mjera službe za sigurnost u zračnom prometu (AVSEC) i savjetodavne skupine dionika u zračnom prometu (SAGAS); stoga poziva Komisiju da s obzirom na uspješna iskustava u drugim regijama provede studiju izvedivosti provedbe sustava prethodne provjere i sustava „Global Entry”;

27.

poziva proračunska tijela da za EASA-u održavaju konkurentan proračun kojim se uzimaju u obzir nove odgovornosti kako bi se zračnim prijevoznicima iz EU-a učinili dostupnima prilagodljivi i učinkoviti instrumenti za tržišno natjecanje diljem svijeta, uzimajući u obzir činjenicu da je industrija zaslužna za 70 % proračuna EASA-e;

28.

napominje da za više zakonodavnih akata o zrakoplovstvu i dalje traje zakonodavni postupak u Vijeću te stoga poziva Komisiju da potraži rješenje za trenutačni zastoj;

29.

poziva Komisiju da navedene probleme pokuša riješiti u svojem zakonodavnom paketu mjera za zrakoplovstvo koji treba donijeti do kraja 2015.;

30.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

27.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 366/7

—

uzimajući u obzir Akt o izboru članova Europskog parlamenta neposrednim općim izborima („Izborni akt”), priložen izmijenjenoj Odluci Vijeća od 20. rujna 1976. kako je izmijenjena (1), a posebno njegov članak 14.,

—

uzimajući u obzir Ugovore, a posebno članke 9., 10., 14. i članak 17. stavak 7. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), članak 22., članak 223. stavak 1. i članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te članak 2. Protokola br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir Protokol br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije,

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o izbornom postupku za Europski parlament, a posebno svoju Rezoluciju od 15. srpnja 1998. o nacrtu izbornog postupka u kojem su sadržana zajednička načela za izbor članova Europskog parlamenta (2), Rezoluciju od 22. studenog 2012. o izborima za Europski parlament 2014. (3) te Rezoluciju od 4. srpnja 2013. o poboljšanju praktičnih mjera za održavanje europskih izbora u 2014. (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2013. o sastavu Europskog parlamenta s obzirom na izbore 2014. (5),

—

uzimajući u obzir preporuku Komisije 2013/142/EU od 12. ožujka 2013. o poticanju demokratske i učinkovite provedbe izbora za Europski parlament (6),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. svibnja 2015. naslovljenu „Izvješće o izborima za Europski parlament 2014.” (COM(2015)0206),

—

uzimajući u obzir procjenu europske dodane vrijednosti o reformi izbornog zakona Europske unije (7)

—

uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije od 20. listopada 2010. (8),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 93/109/EZ od 6. prosinca 1993. o utvrđivanju detaljnih aranžmana za ostvarivanje aktivnog i pasivnog biračkog prava na izborima za Europski parlament za građane Unije koji borave u državi članici čiji nisu državljani (9),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 1141/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada (10), a posebno njezine članke 13., 21. i 31.,

—

uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije (Povelja), a posebno njezine članke 11., 23. i 39.,

—

uzimajući u obzir članke 45. i 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A8-0286/2015),

A.

budući da na temelju članka 233. UFEU-a Europski parlament ima pravo inicirati reformu vlastitog izbornog postupka u cilju razvoja ujednačenog postupka na razini Unije ili postupka zasnovanog na načelima zajedničkima svim državama članicama i dati svoj pristanak;

B.

budući da bi cilj reforme izbornog postupka za Europski parlament trebao biti povećanje demokratske i transnacionalne dimenzije europskih izbora te demokratskog legitimiteta postupka donošenja odluka u Uniji, jačanje pojma građanstva Unije, poboljšanje funkcioniranja Europskog parlamenta i upravljanja Unijom, povećanje legitimnosti rada Europskog parlamenta, jačanje načela jednakosti biračkog prava i jednakih mogućnosti, poboljšanje učinkovitosti sustava za provođenje europskih izbora i približavanje zastupnika u Europskom parlamentu biračima, osobito onim najmlađima;

C.

budući da se u reformi izbornog postupka moraju poštovati načela supsidijarnosti i proporcionalnosti te se ujednačenost ne bi trebala nametati samo pro forma;

D.

budući da je mogućnost razvoja ujednačenog izbornog postupka koji se temelji na neposrednim općim izborima utvrđena u Ugovorima od 1957.;

E.

budući da su sve slabiji odaziv na europskim izborima, osobito među mladima, te nezainteresiranost građana za europska pitanja prijetnja budućnosti Europe te stoga podržava prijedloge kojima bi se doprinijelo oživljavanju europske demokracije;

F.

budući da bi istinsko usklađivanje postupka izbora za Europski parlament u svim državama članicama moglo pomoći pri boljoj promidžbi prava svih građana Unije na jednako sudjelovanje u demokratskom životu Unije, uz istovremeno jačanje političke dimenzije europske integracije;

G.

budući da su se ovlasti Europskog parlamenta postepeno povećavale od prvih neposrednih izbora 1979. te je danas Europski parlament kao suzakonodavac ravnopravan s Vijećem u većini područja politike Unije, prije svega kao rezultat stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona;

H.

budući da je Ugovorom iz Lisabona promijenjen mandat zastupnicima u Europskom parlamentu nakon čega su postali izravni zastupnici građana Unije (11) umjesto „predstavnika naroda država okupljenih u Zajednici” (12);

I.

budući da je jedina reforma samog Izbornog akta provedena 2002. slijedom Odluke Vijeća 2002/772/EZ, Euratom (13) prema kojoj države članice moraju provoditi izbore na temelju proporcionalne zastupljenosti, pomoću sustava glasovanja za listu ili pojedinačnoga prenosivoga glasa i kojom je ukinut dvojni mandat za zastupnike u Europskom parlamentu; nadalje, budući da su države članice izričito dobile pravo da uspostave izborne jedinice na nacionalnoj razini i uvedu nacionalni prag koji ne smije biti veći od 5 % glasova birača;

J.

budući da još nije postignut sveobuhvatni sporazum o izbornom postupku koji bi bio doista ujednačen, iako je postupno došlo do djelomičnog usklađivanja izbornih sustava, između ostalog kroz sekundarno zakonodavstvo kao što je Direktiva Vijeća 93/109/EZ;

K.

budući da koncept građanstva Unije, službeno uveden u ustavni poredak Ugovorom iz Maastrichta 1993., obuhvaća pravo građana Unije da sudjeluju na europskim i lokalnim izborima u svojim državama i državi članici u kojoj imaju boravište pod istim uvjetima kao i državljani te države (14); budući da je to pravo sadržano i u Povelji koja je Ugovorom iz Lisabona postala pravno obvezujuća;

L.

budući da su unatoč tim reformama europski izbori još uvijek u velikoj mjeri regulirani nacionalnim zakonima, predizborna kampanja i dalje se vodi na nacionalnoj razini, a europske političke stranke ne mogu u dovoljnoj mjeri ispuniti svoj ustavni mandat i doprinijeti „stvaranju europske političke svijesti i izražavanju volje građana Unije” kao što je propisano člankom 10. stavkom 4. UEU-a;

M.

budući da su europske političke stranke u najboljem položaju da „doprinose stvaranju europske političke svijesti” te bi stoga trebale imati veću ulogu u kampanjama za izbore za Europski parlament kako bi povećale svoju vidljivost i pokazale na koji način glas za određenu nacionalnu stranku utječe na veličinu kluba zastupnika u Europskom parlamentu;

N.

budući da se postupak kandidiranja za europske izbore među državama članicama i nacionalnim strankama uvelike razlikuje, osobito kada je riječ o transparentnosti i standardima demokracije, a za izgradnju povjerenja u politički sustav neophodni su otvoreni, transparentni i demokratski postupci odabira kandidata;

O.

budući da se rokovi za konačno formiranje izbornih lista prije održavanja europskih izbora znatno razlikuju među državama članicama i da se trenutno kreću između 17 i 83 dana, čime se kandidati i glasači diljem Unije dovode u neravnopravan položaj kada je riječ o vremenu koje imaju za kampanju tj. za razmišljanje kome će dati svoj glas na izborima;

P.

budući da se rokovi za finalizaciju popisa birača prije europskih izbora znatno razlikuju među državama članicama i mogu otežati razmjenu informacija o glasačima među državama članicama (kojom se nastoji spriječiti dvostruko glasovanje) ili je čak i onemogućiti;

Q.

budući da bi se osnivanjem zajedničkih izbornih jedinica u kojima bi kandidati za predsjednika Komisije bili nositelji izbornih lista svake političke grupacije uvelike ojačala europska demokracija i povećao legitimitet izbora predsjednika Komisije;

R.

budući da je prema postojećim europskim izbornim pravilima omogućeno da se za europske izbore odredi neobavezni prag koji iznosi najviše 5 % glasova birača i da je 15 država članica iskoristilo tu mogućnost i uvelo prag između 3 % i 5 %; budući da je u manjim državama članicama i državama članicama koje su svoje izborno područje podijelile u izborne jedinice prag de facto iznad 3 %, iako ne postoji zakonom propisani prag; budući da se u okviru ustavne tradicije uvođenje obveznih pragova smatra legitimnim sredstvom kojim se jamči funkcioniranje parlamenata;

S.

budući da je prema članku 10. stavku 2. Izbornog akta izričito zabranjeno rano objavljivanje rezultata izbora, ali su se unatoč tome ti rezultati u prošlosti objavljivali; budući da bi usklađeno vrijeme zatvaranja birališta u svim državama članicama znatno doprinijelo stvaranju zajedničkog europskog duha europskih zbora i smanjilo mogućnost da na rezultate izbora utječe objavljivanje izbornih rezultata u nekim državama članicama prije zatvaranja birališta u svim državama članicama;

T.

budući da bi prvi službeni nepotpuni izborni rezultati trebali biti objavljeni istovremeno u svim državama članicama zadnji dan izbornog razdoblja u 21:00 sat po srednjoeuropskom vremenu (CET);

U.

budući da bi se utvrđivanjem zajedničkog europskog izbornog dana bolje odrazilo zajedničko sudjelovanje građana diljem Unije, ojačala bi se participativna demokracija i pomoglo pri stvaranju dosljednijih paneuropskih izbora;

V.

budući da je Ugovorom iz Lisabona uspostavljen novi ustavni poredak dajući pravo Europskom parlamentu da izabere predsjednika Europske komisije (15), umjesto da samo da svoj pristanak; budući da su europski izbori 2014. bili važan presedan u tom smislu te da su pokazali da predlaganje nositelja lista povećava interes građana za europske izbore;

W.

budući da predlaganje nositelja lista za položaj predsjednika Europske komisije predstavlja vezu između glasova danih na nacionalnoj razini i europskog konteksta te omogućuje građanima Unije da pri odabiru među različitim političkim programima donesu odluke na temelju svih relevantnih informacija; budući da se predlaganjem nositelja lista u otvorenom i transparentnom postupku osnažuje demokratski legitimitet i ojačava odgovornost;

X.

budući da postupak predlaganja i odabira nositelja lista za taj položaj predstavlja snažan izraz europske demokracije; budući da bi on stoga trebao biti sastavni dio izbornih kampanja;

Y.

budući da bi rok u kojem europski klubovi zastupnika predlažu kandidate trebao biti utvrđen u Izbornom aktu i budući da bi vodeći kandidati za položaj predsjednika Komisije trebali ujedno biti i kandidati na izborima za Europski parlament;

Z.

budući da neke države članice ne pružaju mogućnost svojim građanima da glasaju u inozemstvu, a među onima koje imaju tu mogućnost uvjeti za uskraćivanje biračkog prava znatno se razlikuju; budući da bi omogućavanje prava svim građanima Unije koji borave izvan EU-a da sudjeluju na izborima doprinijelo jednakosti biračkog prava; budući da države članice u tom smislu moraju bolje međusobno uskladiti administraciju kako bi se spriječilo da birači dva puta glasuju u dvije različite države;

AA.

budući da u najmanje 13 država članica ne postoje odgovarajuća unutarnja pravila kojima bi se građane Unije s dvostrukim državljanstvom sprečavalo da glasuju dvaput, što je protivno članku 9. Izbornog akta;

AB.

budući da bi trebalo uspostaviti izborno tijelo na razini Unije koje bi djelovalo kao mreža jedinstvenih kontaktnih tijela pojedinih država članica jer bi se tako olakšao pristup informacijama o pravilima kojima se uređuju europski izbori, pojednostavio postupak i ojačao europski duh tih izbora; budući da se stoga Komisija poziva na razmatranje praktičnih mjera za uspostavu takvog tijela na razini Unije;

AC.

budući da se s obzirom na različite ustavne i izborne tradicije država članica dobni minimum za kandidaturu unutar 28 država članica kreće između 18 i 25 godina, dok je dobni minimum za glasače između 16 i 18 godina; budući da bi usklađivanje minimalne dobi za glasače i kandidate bio vrlo poželjan način da se građanima Unije osigura istinska jednakost prilikom glasovanja te bi se time izbjegla diskriminacija u temeljnom području građanstva, a to je pravo na sudjelovanje u demokratskom postupku;

AD.

budući da službeno osnivanje i jačanje političkih stranaka na razini Unije doprinosi razvoju europske političke svijesti i izražavanju volje građana Unije te je također doprinijelo postupnom približavanju izbornih sustava;

AE.

budući da bi glasovanje poštom, elektroničko glasovanje i glasovanje preko interneta provođenje europskih izbora moglo učiniti učinkovitijim i privlačnijim za glasače, uz uvjet da se zajamče najviši standardi zaštite podataka;

AF.

budući da se u većini država članica članovi izvršne vlasti mogu kandidirati za izbore za nacionalni parlament bez obustave svojih institucijskih aktivnosti;

AG.

budući da, unatoč stalnom napretku od 1979. u pogledu ravnopravne zastupljenosti žena i muškaraca u Parlamentu, i dalje postoje znatne razlike u tom području među državama članicama, pri čemu u deset država članica slabije zastupljeni spol ima manje od 33 % zastupničkih mjesta; budući da sadašnji sastav Europskog parlamenta u kojem žene čine samo 36,62 % ne odražava vrijednosti i ciljeve ravnopravnosti spolova koji su istaknuti u Povelji;

AH.

budući da je nužno postići ravnopravnost žena i muškaraca jer je to jedna od temeljnih vrijednosti EU-a, ali je vrlo mali broj država članica to načelo uvrstio u nacionalno izborno zakonodavstvo; budući da su se kvote o zastupljenosti spolova u donošenju političkih odluka i tzv. zaključane liste pokazale vrlo učinkovitim sredstvom za rješavanje diskriminacije i neravnoteže u moći među spolovima te u poboljšanju demokratske zastupljenosti u tijelima koja donose političke odluke;

AI.

budući da je načelo degresivne proporcionalnosti utvrđeno u UEU-u znatno doprinijelo zajedničkoj odgovornosti svih država članica za europski projekt;

1.

donio je odluku o pravodobnoj provedbi reforme svog izbornog postupka prije izbora 2019. u cilju povećanja demokratske i transnacionalne dimenzije europskih izbora i demokratskog legitimiteta postupka donošenja odluka na razini EU-a, jačanja pojma građanstva Unije i jednakosti biračkog prava, podupiranja načela predstavničke demokracije te neposrednog predstavljanja građana Unije u Europskom parlamentu u skladu s člankom 10. UFEU-a, poboljšanja funkcioniranja Europskog parlamenta i upravljanja Unijom, povećanja legitimnosti i učinkovitosti rada Europskog parlamenta, jačanja učinkovitosti sustava za provođenje europskih izbora, poticanja zajedničke odgovornosti među građanima svih država članica, poboljšanja uravnoteženosti sastava Europskog parlamenta, kao i omogućavanja najvećeg mogućeg stupnja jednakosti biračkog prava i sudjelovanja za građane Unije;

2.

predlaže da se isticanjem naziva i logotipova europskih političkih stranaka na glasačkim listićima poveća njihova vidljivost te preporučuje isto i za televizijske i radijske spotove i emisije u sklopu kampanje te za plakate i druge materijale koji se koriste u kampanjama za europske izbore, a posebno za manifeste nacionalnih stranaka jer bi te mjere doprinijele većoj transparentnosti europskih izbora i poboljšanju demokratskog načina njihova provođenja s obzirom na to da bi građani mogli jasno vidjeti na koji način njihov glas utječe na politički utjecaj europskih političkih stranaka i njihovu sposobnost formiranja klubova zastupnika u Europskom parlamentu;

3.

istovremeno, u svjetlu predanosti Unije supsidijarnosti, smatra da bi regionalne političke stranke koje se natječu na europskim izborima trebale slijediti istu praksu te da bi trebalo potaknuti regionalne vlasti da se u tom kontekstu koriste službeno priznatim regionalnim jezicima;

4.

potiče države članice da olakšaju sudjelovanje europskih političkih stranaka i njihovih nositelja lista u izbornim kampanjama, posebno na televiziji i u ostalim medijima;

5.

odlučio je odrediti zajednički najkraći rok od 12 tjedana prije dana izbora za sastavljanje izbornih lista radi povećanja jednakosti biračkog prava dajući kandidatima i biračima diljem Unije jednako vrijeme za pripremu i razmišljanje prije glasovanja; potiče države članice da razmotre načine kojima bi se moglo zajamčiti bolje usklađivanje pravila kojima se uređuju izborne kampanje u kontekstu europskih izbora;

6.

smatra da je ključno da političke stranke na svim razinama usvoje demokratske i transparentne postupke odabira kandidata; preporučuje nacionalnim strankama da demokratskim glasovanjem izaberu svoje kandidate za europske izbore;

7.

predlaže uvođenje obveznog praga, između 3 % i 5 %, za raspodjelu zastupničkih mjesta u državama članicama koje funkcioniraju kao jedna izborna jedinica i izbornim jedinicama u kojima se koristi sustav glasovanja za listu i koje imaju više od 26 zastupničkih mjesta; smatra da je ta mjera važna za očuvanje funkcioniranja Europskog parlamenta jer će se njome spriječiti daljnja fragmentacija;

8.

predlaže da, unatoč tome što su države članice slobodne utvrditi dan(e) izbora unutar izbornog razdoblja, izbori u svim državama članicama završe u nedjelju do 21:00 sat po srednjoeuropskom vremenu jer će se time zajamčiti pravilna primjena članka 10. stavka 2. Izbornog akta i smanjiti mogućnost da na rezultate izbora utječe objavljivanje izbornih rezultata u nekim državama članicama prije zatvaranja birališta u svim državama članicama; zagovara zadržavanje zabrane ranijeg objavljivanja rezultata izbora u svim državama članicama;

9.

odlučio je odrediti zajednički rok za predlaganje nositelja lista europskih političkih stranaka 12 tjedana prije europskih izbora kako bi im se omogućilo predstavljanje izbornih programa, organiziranje političkih rasprava između kandidata i provođenje izbornih kampanja diljem Unije; smatra da je postupak predlaganja nositelja lista važan aspekt izborne kampanje zbog implicitne veze između rezultata europskih izbora i izbora predsjednika Komisije, kao što je utvrđeno u Ugovoru iz Lisabona;

10.

odlučio je odrediti zajednički rok od osam tjedana za finalizaciju popisa birača i šest tjedana za razmjenu informacija o građanima Unije koji imaju dvojno državljanstvo i građanima Unije koji žive u nekoj drugoj državi članici s jedinstvenim nacionalnim tijelom zaduženim za popis birača;

11.

predlaže da se ojača integritet izbora ograničavanjem troškova kampanja na razuman iznos kojim bi se omogućilo primjereno predstavljanje političkih stranaka, kandidata i njihovih izbornih programa;

12.

predlaže da se svim građanima Unije, uključujući onima koji borave ili rade u trećoj zemlji, omogući pravo da glasaju na izborima za Europski parlament; smatra da bi time konačno svi građani Unije imali jednako pravo da pod istim uvjetima glasuju na izborima za Parlament, bez obzira na svoje mjesto boravka ili državljanstvo;

13.

međutim, poziva države članice da bolje međusobno usklade administraciju kako bi se spriječilo da birači dva puta glasuju u dvije različite države;

14.

potiče države članice da dopuste sustav glasovanja poštom, elektroničko glasovanje i glasovanje preko interneta kako bi se povećala izlaznost te kako bi se postupak glasovanja olakšao svim građanima, a posebno ljudima sa smanjenom mobilnošću i onima koji žive ili rade u državi članici čiji nisu državljani ili u trećoj zemlji, pod uvjetom da se poduzmu potrebne mjere za sprečavanje bilo kakvih prijevara pri glasovanju navedenim sustavima;

15.

predlaže državama članicama da razmisle o načinima na koji bi se u budućnosti mogla ujednačiti minimalna dob za glasače na 16 godina kako bi se dodatno povećala jednakost biračkog prava među građanima Unije;

16.

poziva na reviziju Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije s namjerom da se prilagode pravila o povjerenicima koji se žele kandidirati za Europski parlament kako se ne bi ne ugrozila institucijska učinkovitost Komisije u vrijeme izbora i kako bi se istovremeno izbjegla zlouporaba institucijskih resursa;

17.

odlučuje Parlamentu dati pravo da odredi razdoblje održavanja izbora za Europski parlament nakon savjetovanja s Vijećem;

18.

potiče države članice da usvoje odgovarajuće pravne okvire kojima bi se zajamčili najviši standardi informativnog, poštenog i objektivnog medijskog praćenja tijekom izbornih kampanja, posebice kad je riječ o javnom radiju i televiziji; to smatra ključnim kako bi se građanima Unije omogućilo da pri odabiru među različitim političkim programima donesu odluku na temelju svih relevantnih informacija; priznaje važnost instrumenata za samoregulaciju, poput kodeksa ponašanja, pri postizanju tog cilja;

19.

poziva na više standarde čiji je cilj jamčenje slobodnog i neometanog natjecanja političkih stranaka, a osobito medijskog pluralizma i neutralnosti na svim razinama javne uprave kad je riječ o poboljšanju izbornog postupka;

20.

ističe važnost veće prisutnosti žena u postupcima političkog odlučivanja te njihove bolje zastupljenosti na europskim izborima; slijedom toga, poziva države članice i institucije Unije da poduzmu sve potrebne mjere u cilju promicanja načela ravnopravnosti muškaraca i žena tijekom čitavog izbornog postupka; s tim u vezi naglašava važnost rodno uravnoteženih izbornih lista;

21.

potiče države članice da poduzmu mjere za promicanje odgovarajuće zastupljenosti etničkih, jezičnih i drugih manjina na europskim izborima;

22.

smatra da bi bilo poželjno osnovati Europsko izborno tijelo koje bi moglo biti nadležno za centralizaciju informacija o izborima za Europski parlament, nadzor nad provedbom izbora te olakšavanje razmjene informacija među državama članicama;

23.

odlučio je da bi položaj zastupnika u Europskom parlamentu također trebao biti nespojiv s položajem zastupnika u regionalnom parlamentu ili skupštini koji imaju zakonodavne ovlasti;

24.

podsjeća da se, unatoč preporukama Komisije, države članice u više navrata nisu uspjele dogovoriti oko zajedničkog izbornog dana; potiče države članice da rade na postizanju dogovora u vezi s tim pitanjem;

25.

podnosi Vijeću priloženi prijedlog izmjene Akta o izboru članova Europskog parlamenta neposrednim općim izborima (16);

26.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji te parlamentima i vladama država članica.

27.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 366/19

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta usvojenu u New Yorku 20. studenog 1989.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom usvojenu u New Yorku 13. prosinca 2006.,

—

uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir članak 24. Povelje o temeljnim pravima Europske unije;

—

uzimajući u obzir revidiranu Europsku socijalnu povelju,

—

uzimajući u obzir Direktivu o rasnoj jednakosti (2000/43/EZ) i Direktivu o jednakosti pri zapošljavanju (2000/78/EZ),

—

uzimajući u obzir preporuku Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje ciklusa prikraćenosti” 2013/112/EU,

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Razvoj na području zapošljavanja i socijalne politike u Europi 2012.”,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. veljače 2011. naslovljenu „Program EU-a za prava djeteta” (COM(2011)0060),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. prosinca 2010. naslovljenu „Europska platforma za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti: europski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju (COM(2010)0758),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 4. srpnja 2006. naslovljenu „Prema strategiji EU-a o pravima djeteta” (COM(2006)0367) ,

—

uzimajući u obzir izvješće Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta naslovljeno „Treći europski pregled – kvaliteta života u Europi: posljedice krize,

—

uzimajući u obzir izvješće Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta naslovljeno „Treći europski pregled – kvaliteta života u Europi: društvene nejednakosti”,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenog 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2013. o utjecaju krize na pristup osjetljivih skupina zdravstvenoj skrbi (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2013. o Komunikaciji Komisije „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020.” (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenog 2011. o europskoj platformi za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o slici siromaštva žena u Europskoj uniji (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o smanjenju zdravstvenih nejednakosti u EU-u (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2010. o ulozi minimalnog dohotka u borbi protiv siromaštva i promicanju uključivog društva u Europi (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. listopada 2008. o promicanju socijalne uključenosti i suzbijanju siromaštva, uključujući siromaštvo djece, u EU-u (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2008.: „Prema strategiji EU-a o pravima djeteta” (9),

—

uzimajući u obzir izvješće organizacije Save the Children (Spasimo djecu) iz 2014. naslovljeno „Siromaštvo djece i socijalna isključenost u Europi”,

—

uzimajući u obzir izvješće Ureda za istraživanja UNICEF-a iz 2014. „Djeca recesije: utjecaj gospodarske krize na dobrobit djece u bogatim zemljama”,

—

uzimajući u obzir izvješće „Prema dobrobiti djece u Europi – prikaz siromaštva djece u EU-u” Europske mreže za borbu protiv siromaštva i mreže Eurochild iz 2013.,

—

uzimajući u obzir izvješće o procjeni iz 2014. naslovljeno „Nacionalni programi reformi i nacionalna socijalna izvješća u 2014. iz perspektive siromaštva i dobrobiti djece” mreže Eurochild,

—

uzimajući u obzir izvješće s 11. konferencije mreže Eurochild održane od 26. do 28. studenog 2014. u Bukureštu,

—

uzimajući u obzir izvješće istraživačkog centra UNICEF-a Innocenti iz 2012. „Procjena siromaštva djece: nova tablica siromaštva djece u bogatim zemljama svijeta”,

—

uzimajući u obzir završno znanstveno izvješće istraživačkog projekta DRIVERS: „Društvene nejednakosti u zdravlju i razvoju tijekom ranog djetinjstva: sustavni pregled na razini Europe”, London, rujan 2014.,

—

uzimajući u obzir Statistiku EU-a o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC) iz 2013.,

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 30. rujna 2009. naslovljeno „Rad i siromaštvo: prema potrebnom cjelovitom pristupu”,

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. srpnja 2010. o siromaštvu i dobrobiti djece,

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013. o europskom minimalnom dohotku i pokazateljima siromaštva,

—

uzimajući u obzir sažeto izvješće naslovljeno „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti – studija o nacionalnim politikama”, koje potpisuje Europska mreža neovisnih stručnjaka za socijalnu uključenost (10),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0310/2015),

A.

budući da je borbi protiv siromaštva djece potrebno dati veću političku vidljivost na najvišoj političkoj razini EU-a kako bi EU ostvario cilj strategije Europa 2020. o smanjenju broja ljudi pogođenih siromaštvom za najmanje 20 milijuna do 2020.;

B.

budući da, u skladu s Konvencijom UN-a o pravima djeteta (UNCRC), svoj djeci treba biti zajamčeno pravo na obrazovanje, zdravstvene usluge, smještaj, zaštitu, sudjelovanje u odlukama koje na njih utječu, razonodu i slobodno vrijeme, uravnoteženu prehranu i skrb u obiteljskom okruženju;

C.

budući da se većina država članica nije u velikoj mjeri koristila strukturnim fondovima EU-a za borbu protiv zabrinjavajuće visokih stopa siromaštva među djecom u Europi, koje su i dalje u porastu, te za promicanje njihove socijalne uključenosti i opće dobrobiti;

D.

budući da društvene nejednakosti znatno pridonose većem siromaštvu djece te budući da u 19 država članica siromaštvo najviše prijeti djeci;

E.

budući da su prema Eurostatu glavni čimbenici koji utječu na siromaštvo djece politike redistribucije bogatstva, učinkovitost državnih intervencija preko potpora dohotku, pružanje usluga potpore, politika rada (11) i položaj roditelja na tržištu rada, koji je povezan s njihovim obrazovanjem, i sastav kućanstva u kojem djeca žive; budući da je povećanje stope zaposlenosti učinkovit instrument u borbi protiv siromaštva;

F.

budući da je petina ukupnog stanovništva EU-a mlađa od 18 godina; budući da, unatoč preuzetim obvezama, više od četvrtini djece u EU-u prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost;

G.

budući da je Parlament više puta pozvao na provedbu paketa mjera za socijalno ulaganje te da podržava preporuku Komisije naslovljenu: „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti”, kojom se predlaže sveobuhvatan politički okvir za borbu protiv siromaštva djece i promicanje dobrobiti djece, temeljen na tri stupa, tj. na pristupu primjerenim sredstvima u okviru Europskog socijalnog fonda, pristupu kvalitetnim i uključivim uslugama te uključivanju djece u društvo i postupke donošenja odluka, te kojom se djecu priznaje kao nositelje prava; no žali zbog toga što EU nije poduzeo dosljedne mjere kako bi se to provelo u okviru Europskog semestra;

H.

budući da su, iako djeca roditelja s vrlo niskim radnim opterećenjem imaju 56,7 % veće izglede da budu pogođena siromaštvom ili socijalnim isključenosti, obitelji s visokim radnim opterećenjem danas suočene s rizikom siromaštva djece (u Rumunjskoj, Litvi, Portugalu, Španjolskoj, Grčkoj, Latviji, Slovačkoj, Poljskoj i Luksemburgu);

I.

budući da siromaštvo djece proizlazi iz siromaštva obitelji i da stoga velikim obiteljima i obiteljima s niskim primanjima prijeti veća opasnost od siromaštva, dok redistribucija prihoda uvelike utječe na smanjenje začaranog kruga socijalne nejednakosti, te budući da zbog sve lošijih nacionalnih politika plaća i sustava socijalne zaštite raste opasnost od siromaštva i socijalne isključenosti, što pridonosi rastu siromaštva djece, kao što je vidljivo u državama članicama s najnižim stopama siromaštva djece, koje su ujedno one s najnižim razinama općeg siromaštva i nejednakosti;

J.

budući da je u Europi (EU27 + Norveška, Island i Švicarska) broj djece kojoj prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost porastao za gotovo jedan milijun između 2008. i 2012., pri čemu je samo između 2011. i 2012. taj broj porastao za pola milijuna (12); budući da je prema podacima Eurostata 26,5 milijuna djece u državama EU28 2013. bilo u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti; budući da se u državama EU27 rizik od siromaštva i socijalne isključenosti od 2008. do 2012. povećao s 26,5 % na 28 %; budući da je 2013. u državama EU28 28 % ukupnog stanovništva mlađeg od 18 godina bilo u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti te da je, u velikoj većini država, opasnost od siromaštva i socijalne isključenosti veća za djecu nego za odrasle;

K.

budući da ženama više prijeti siromaštvo nego muškarcima i budući da je rješavanje problema siromaštva žena, osim samo po sebi, važno i zbog toga što ima ključnu ulogu u smanjenju siromaštva djece;

L.

budući da nejednakost među državama u EU-u raste; budući da uznemiruje činjenica da je broj djece koja se loše hrane u porastu, zbog čega se opet javljaju bolesti koje su u EU-u bile iskorijenjene (npr. rahitis); budući da je znakovit podatak UNICEF-a (13) da se u zemljama kao što su Estonija, Grčka i Italija od 2008. dramatično udvostručio postotak djece koja si ne mogu priuštiti meso, piletinu ili ribu dva dana zaredom;

M.

budući da je u svojim zaključnim primjedbama na zadnja periodična izvješća nekih država Odbor UN-a za prava djeteta izrazio zabrinutost zbog porasta stope siromaštva i/ili stope rizika od siromaštva kod djece zbog gospodarske krize, što utječe na njihovu mogućnost ostvarivanja mnogih prava utvrđenih u Konvenciji UN-a o pravima djeteta, a osobito prava na zdravlje, obrazovanje i socijalnu zaštitu, te je apelirao na vlasti da zaštite proračunske linije za djecu, i budući da je financijska i gospodarska kriza dovela do pogoršanja životnih i radnih uvjeta i do nastanka nove skupine koju se naziva „nova skupina ugroženih”;

N.

budući da se pozitivnom poduzetničkom klimom potiče rast stope zaposlenosti u državama članicama i povećavaju prilike za zapošljavanje za roditelje, koji tada postaju dobrodošli uzori, osobito u zajednicama snažno pogođenim siromaštvom i isključenosti koji se prenose iz generacije u generaciju;

O.

budući da prema Statistici EU-a o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC) (14) kod obitelji sa samohranim roditeljem, a osobito obitelji samohranih majki, postoji veća opasnost od siromaštva i socijalne isključenosti (49,8 % naspram 25,2 %), iako sa znatnim razlikama među državama, što je povezano s feminizacijom siromaštva, velikom zastupljenosti žena na nesigurnim radnim mjestima i među radnicima koji nesvojevoljno rade na nepuno radno vrijeme, neproporcionalnim vremenom koje žene provode u neplaćenom radu, prekidima u karijeri zbog skrbi za djecu ili ostale članove obitelji te razlikama u plaćama muškaraca i žena;

P.

budući da se siromaštvo djece može smanjiti poboljšanjem prilika na tržištu rada, osobito za žene, uz pomoć boljeg razvoja skrbi za djecu;

Q.

budući da se djecu i njihove roditelje, udomitelje i skrbnike mora zaštititi od svih oblika diskriminacije, kao što je diskriminacija na temelju spola, rase, boje kože, jezika, vjere ili uvjerenja, političkoga ili bilo kakvoga drugog mišljenja, nacionalnosti, etničkog ili socijalnog podrijetla, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi ili drugog statusa, te budući da su djeca u ugroženim skupinama stanovništva izloženija marginalizaciji, siromaštvu i socijalnoj isključenosti, što potvrđuju najnovija izvješća Europske federacije nacionalnih organizacija za rad s beskućnicima, u kojima je istaknuto da je broj žena, mladih i obitelji s djecom (osobito obitelji migranata) koji se nalaze u prihvatilištima za beskućnike porastao; budući da su velike obitelji s jednim izvorom prihoda u većoj opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti zbog sve lošijih nacionalnih politika plaća i sustava socijalne zaštite, što je posljedica financijske i gospodarske krize;

R.

budući da posljedice siromaštva i socijalne isključenosti djece mogu trajati cijeli život i dovesti do nemogućnosti zapošljavanja i siromaštva koji se nastavljaju iz generacije u generaciju; budući da su se razlike u obrazovanju djece iz različitih socioekonomskih skupina povećale (u 11 zemalja manje od 15 % djece u dobi od 0 do 3 godine ima pristup predškolskom odgoju i skrbi);

S.

budući da obrazovanje i skrb u ranom djetinjstvu imaju presudan utjecaj na kognitivni razvoj djece s obzirom na to da se osnovne kognitivne sposobnosti razvijaju tijekom prvih pet godina, te budući da se pristupom visokokvalitetnom obrazovanju postavljaju temelji za kasniji uspjeh u životu u području obrazovanja, blagostanja, zapošljivosti i socijalne integracije te se znatno utječe na samopoštovanje, osobito u slučaju djece u nepovoljnom položaju; budući da su se razlike u obrazovanju djece iz različitih socioekonomskih skupina povećale; budući da su zaposleni roditelji koji nemaju pristup vrtiću često prisiljeni ostaviti dijete pod nadzorom drugog djeteta ili se okrenuti neovlaštenim i neslužbenim mrežama kojima plaćaju za pružanje skrbi, pri čemu su sigurnost i dobrobit njihove djece ugroženi; budući da predškolski odgoj može imati važnu ulogu u ublažavanju utjecaja lošeg socioekonomskog položaja djece kojima prijeti siromaštvo i je jedan od čimbenika koji roditeljima omogućuje povratak na tržište rada (15); budući da se uključivim obrazovanjem obrađuje i rješava pitanje različitih potreba svih učenika preko većeg sudjelovanja u učenju, kulturama i vrijednostima zajednice, te ono stoga predstavlja moćan alat u borbi protiv siromaštva djece i socijalne isključenosti;

T.

budući da lokalne i regionalne vlasti predvode rad na borbi protiv siromaštva i iskorištavanja djece te stoga imaju ključnu odgovornost u sprečavanju marginalizacije i socijalne isključenosti, te bi im nacionalne vlasti trebale omogućiti dostatna sredstva za postizanje tih ciljeva kada je to potrebno;

U.

budući da su u većini zemalja obitelji te koje snose troškove obrazovanja, osobito školskih materijala i prijevoza; budući da su ti troškovi jedan od brojnih čimbenika koji pridonose napuštanju školovanja; budući da se djeca iz marginaliziranih skupina i dalje suočavaju s financijskim, administrativnim i drugim praktičnim preprekama kada je riječ o obrazovanju;

V.

budući da socioekonomsko okruženje u kojem djeca žive utječe na kvalitetu vremena provedenog u školi i na školskim praznicima, te budući da nedovoljno poticajno okruženje tijekom slobodnog vremena ima nepoželjan učinak na povećanje razlika među djecom, osobito u pogledu obrazovanja;

W.

budući da je 2012. prosječna stopa napuštanja školovanja iznosila 13 % za EU i više od 20 % za neke zemlje (Portugal, Španjolska i Malta) (16);

X.

budući da, čak i u zemljama u kojima je pravo na zdravlje utvrđeno zakonom, ima djece koja nemaju pristup primjerenoj zdravstvenoj skrbi i djece koja imaju iznimno ograničen pristup svim uslugama osim hitne medicinske skrbi, kao na primjer liječniku opće prakse ili zubaru, poglavito zbog nedostatka dostupnih javnih usluga; budući da su djeca iz siromašnih obitelji izloženija kroničnim bolestima i zdravstvenim problemima, što dovodi do daljnje nejednakosti;

Y.

budući da financijski problemi u obitelji pridonose problemima s mentalnim zdravljem kod roditelja i raspadanju obitelji, što ima neupitne posljedice na psihološku i socijalnu dobrobit djece;

Z.

budući da okruženje u kojem dijete živi, uključujući razdoblje prije rođenja, ima presudan utjecaj na razvoj kognitivnog sustava, komunikaciju i jezik, te na socijalne i emocionalne vještine, što će imati utjecaj na zdravlje, blagostanje, uključenost u zajednice i sposobnost učenja (17);

AA.

budući da sva djeca imaju pravo na zaštitu od zlostavljanja, nasilja i zanemarivanja, i budući da je istraživanjima utvrđeno da financijski pritisci u obitelji, rezovi u javnim uslugama i povećanje siromaštva mogu dovesti do porasta nasilja nad djecom;

AB.

budući da je siromaštvo djece višedimenzionalna pojava koja iziskuje višedimenzionalni odgovor; budući da je zaposlenje važan čimbenik, ali ne jamči uvijek izlaz iz siromaštva za obitelji takve djece;

AC.

budući da siromaštvo djece nosi visoke ekonomske troškove za društvo, osobito u pogledu većeg trošenja na socijalnu pomoć;

AD.

budući da obitelji kojima prijeti siromaštvo češće žive u nesigurnim područjima s lošim sanitarnim uvjetima te da 17 % djece u 28 država članica EU-a i dalje živi u takvim uvjetima, dok 15 zemalja u tom pogledu premašuje prosjek; budući da su zbog sve većeg broja deložacija zbog nemogućnosti plaćanja stanarina djeca prisiljena živjeti u izrazito nestabilnim uvjetima, što pak ima negativan utjecaj na razvoj djeteta i njegove izglede u životu;

AE.

budući da je energetsko siromaštvo, prema Statistikama Eurostata iz 2012. o dohotku i životnim uvjetima, problem koji utječe na sve države članice; budući da je jedna od posljedica rasta cijene energije ta da mnoga djeca žive u domovima bez grijanja te da zbog toga raste broj slučajeva bolesti dišnog i kardiovaskularnog sustava;

AF.

budući da obiteljima s djecom koja imaju zdravstvene probleme, kao i obiteljima u kojima roditelji imaju zdravstvene probleme, češće prijeti siromaštvo, raspadanje obitelji i poteškoće pri integraciji u tržište rada;

AG.

budući da program razvojnih ciljeva za razdoblje nakon 2015. i njegova univerzalnost pružaju priliku za povećanje ulaganja u djecu i njihova prava;

AH.

budući da su djeca migranata neproporcionalno zastupljena u skupini kojoj prijeti siromaštvo i da su izložena većoj diskriminaciji zbog jezičnih barijera te budući da je situacija još i gora za djecu ilegalnih imigranata; budući da zbog jačanja migracijskih tokova raste broj slučajeva u kojima djeca imigranata ostaju u svojoj zemlji rođenja gdje se za njih skrbe ostali članovi obitelji ili netko treći, te budući da to negativno utječe na razvoj djece, osobito na emocionalnoj razini;

AI.

budući da snažna politička usmjerenost na problem siromaštva djece u EU-u tijekom posljednjih godina i političke izjave čelnika država EU-a kojima daju podršku tom pitanju nisu doveli do znatnog smanjenja razina siromaštva djece;

AJ.

budući da bi programe za pomoć u hrani namijenjene ugroženim obiteljima trebalo snažnije financijski podržati s obzirom na to da sve veći broj djece hranu može dobiti samo u školi; budući da su ti programi važni, ali ne mogu biti dugotrajno rješenje;

AK.

budući da ekološki problemi kao što su onečišćenje, promet, zagađenost zemlje i voda koja nije sigurna za piće često u neproporcionalnom omjeru utječu na djecu koje žive u siromaštvu;

1.

preporučuje državama članicama da preuzmu konkretne obveze za razvoj politika za borbu protiv siromaštva djece u kojima se naglasak stavlja na ispravljanje čimbenika koji utječu na siromaštvo djece i kojima se povećava učinkovitost, količina, iznosi i doseg socijalne potpore usmjerene upravo na djecu, ali i na nezaposlene roditelje, te na pojavu siromaštva zaposlenih (kao što su naknade za nezaposlene i primjereni minimalni dohodak) te da promiču zakone o radu kojima se jamče socijalna prava, uključujući zakonom određene primjerene minimalne plaće u skladu s nacionalnim praksama i kolektivnim ugovorima, čime će se obiteljima pružiti veća sigurnost i pomoći u borbi protiv nesigurnih radnih mjesta, uz promicanje zaposlenja koje uključuje primjerena socijalna prava;

2.

poziva na praćenje i ocjenu učinkovitosti takve potpore u cilju prilagođavanja politika za borbu protiv siromaštva, isključenosti i napuštanja školovanja postojećim zahtjevima u području socijalne jednakosti; apelira na države članice da razviju i primjene različite postupke za prikupljanje dokaza primjerene za svaku fazu intervencije;

3.

preporučuje da Komisija zajedno s državama članicama izradi plan za primjenu pristupa koji se temelji na tri stupa iz preporuke Komisije: „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti” u pogledu pristupa sredstvima, uslugama i uključenosti djece; smatra da bi moglo biti korisno razviti precizne i konkretne pokazatelje za razinu siromaštva djece i za područja koja su više pogođena tom pojavom kako bi se pristupom temeljenim na tri stupa postigli bolji rezultati; poziva države članice da učinkovito i sveobuhvatno integriraju relevantne aspekte paketa mjera za socijalno ulaganje i spomenute preporuke Komisije u svoje godišnje nacionalne programe reformi i nacionalna socijalna izvješća te poziva Komisiju da u okviru strategije Europa 2020. odredi podcilj smanjenja siromaštva i socijalne isključenosti djece, da zajamči vidljivost i izraženost pitanja smanjenja siromaštva i socijalne isključenosti djece u svim fazama Europskog semestra, ističe da smanjenje siromaštva djece ulaganjem u djecu treba biti predloženo kao temeljni prioritet Godišnjeg pregleda rasta za 2016. i kao ključni čimbenik napretka u ostvarenju cilja borbe protiv siromaštva, poziva Komisiju da zajamči da države članice na godišnjoj razini vodeći se planom prate provedbu preporuke Komisije i izvješćuju o njoj te da se koriste Europskim socijalnim fondom za provedbu preporuke Komisije i procjenu utjecaja reformi predloženih u okviru nacionalnih programa reformi na siromaštvo;

4.

poziva države članice da se u sklopu svojih napora usmjerenih na borbu protiv siromaštva djece pozabave i pitanjem položaja žena koje se skrbe za djecu i članove obitelji s posebnim potrebama i s invaliditetom;

5.

preporučuje državama članicama da pri korištenju sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova i razvoju socijalnih politika više pozornosti posvete pružanju zaštite od siromaštva obiteljima s djecom koja imaju zdravstvene probleme (osobito obiteljima sa samohranim roditeljem);

6.

ponovno ističe važnost preventivnih javnih politika kojima se ulaže u razumne politike za dobrobit djece čiji je cilj podupirati razvoj osnaženih pojedinaca sposobnih za integraciju u društvo i na tržište rada umjesto da se pozornost usmjerava na posljedice njihove socijalne isključenosti i siromaštva;

7.

smatra da bi politike kojima se daje potpora djeci i mladima trebale biti izrazito usmjerene na prevenciju, što uključuje dugoročne strategije za borbu protiv društvene nejednakosti, ne zanemarujući pritom nužnost pružanja potpore djeci koja su siromašna, koja su napustila školu ili su socijalno isključena;

8.

preporučuje državama članicama da uvedu ili unaprijede univerzalnu socijalnu pomoć za djecu, kao što je pružanje subvencioniranih ili besplatnih obroka za djecu, osobito za ugroženu i siromašnu djecu, kako bi im se omogućio zdrav razvoj; poziva države članice da donesu aktivne mjere za zapošljavanje u sklopu sveobuhvatnih strategija i politika kako bi se podržao pristup roditelja kvalitetnim radnim mjestima i primjerenom dohotku te pristup visokokvalitetnim javnim uslugama (osobito u području skrbi za djecu, obrazovanja, zdravlja, smještaja i aktivnosti u slobodno vrijeme) kojima se olakšava postizanje ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života, te da povećaju sudjelovanje djece i njihovih obitelji u oblikovanju, provedbi i praćenju tih politika; ističe da bi univerzalna rješenja trebalo provesti u kombinaciji s ciljanim mjerama kako bi se omogućila potpora najugroženijim i marginaliziranim skupinama djece i adolescenata; žali zbog sve snažnije tendencije vlada država članica da se s politika univerzalne pomoći odmaknu prema pomoći koja je uvjetovana visinom prihoda, s obzirom na to da je dokazano da se politikama univerzalne pomoći pruža bolja zaštita djece od siromaštva (18);

9.

potiče države članice i Komisiju da se dogovore o standardima EU-a ili da uvedu dogovorenu metodologiju za određivanje troška odgajanja djeteta i za utvrđivanje dostatnih sredstava u cilju prevencije siromaštva djece i borbe protiv siromaštva djece;

10.

poziva Komisiju da se suzdrži od davanja preporuka za restrukturiranje i rezove u javnim službama u državama članicama te od promicanja fleksibilnih radnih odnosa i privatizacije javnih usluga, što je neosporno pridonijelo slabljenju socijalnih prava djece;

11.

traži od Komisije da naglasi potrebu za ulaganjem u besplatno javno obrazovanje uz određivanje posebnih obrazovnih metoda namijenjenih najugroženijim društvenim skupinama, kao što su imigranti ili osobe s nekim oblikom invaliditeta; smatra da obrazovanje može biti ključan prioritet kojim će se zajamčiti da će djeca usvojiti vještine uz pomoć kojih će im se otvoriti pristup dobro plaćenim radnim mjestima za koje su potrebne kvalifikacije, što će im omogućiti da pronađu put kojim će se sami izbaviti iz siromaštva;

12.

podsjeća da je za borbu protiv siromaštva potrebno zauzeti pristup usmjeren na životni ciklus, što uključuje prekidanje međugeneracijskog začaranog kruga rizika od siromaštva, i koji odražava različite potrebe u ranom djetinjstvu, školskom razdoblju i adolescenciji, pri čemu se primjenjuje cjelovit pristup usmjeren na dijete tako što se identificiraju svi oblici uskraćenosti kojima je svako dijete istovremeno izloženo te se tako prepoznaju oni najpotrebitiji, pri čemu se mjeri ne samo novčano siromaštvo, već i višedimenzionalna uskraćenost;

13.

preporučuje da svoj djeci bude omogućen pristup kvalitetnim uslugama u toj ključnoj fazi njihova razvoja; smatra da ključne usluge koje najčešće omogućuju lokalne i regionalne vlasti uključuju zdravstvo, obrazovanje, podršku roditeljima i obiteljima, smještaj i zaštitu;

14.

apelira na države članice da usvoje, provedu i nadziru planove za suzbijanje višedimenzionalnog siromaštva djece, pri čemu naglasak treba staviti na inherentna prava djece i odrediti ciljeve za smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti djece, uz izričitu usredotočenost na onu djecu kojoj najviše prijeti siromaštvo i koja trebaju biti prioritet; podsjeća da je važno da države članice osiguraju barem onu razinu stvarnih izdataka za socijalnu zaštitu, zdravstvo, obrazovanje i socijalno stanovanje namijenjenih najugroženijoj djeci kakva je postojala prije krize;

15.

apelira na države članice da provedu planove uz pomoć kojih će se ukloniti osjećaj socijalne isključenosti kod djece s poteškoćama u učenju te da izrade učinkovitije obrazovne module kojima se podržavaju njihove metode učenja;

16.

poziva države članice da prepoznaju da su siromaštvo i socijalna isključenost djece ključne prepreke koje trebaju savladati kako bi postigle svoje ciljeve u sklopu strategije Europa 2020. u pogledu stopa zaposlenosti, ulaganja u istraživanje, razvoja, energije i održivog razvoja;

17.

apelira na države članice da veću pozornost posvete stvaranju i dostupnosti primjerenog izvanškolskog okruženja u kojem djeca izvan školskih sati i u vrijeme školskih praznika mogu na konstruktivan i poticajan način provoditi vrijeme te da posvete veću pozornost dostupnosti osnovne zdravstvene skrbi za djecu u ugroženim područjima te udaljenim i nepristupačnim regijama;

18.

poziva države članice da spriječe getoizaciju djece pogođene siromaštvom i socijalnom isključenosti tako što će uvesti minimalne standarde smještaja za djecu, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, te domaćinstvima osigurati primjeren dom koji odgovara njihova potrebama i omogućava im blagostanje, privatnost i kvalitetu života, pridonoseći tako postizanju socijalne pravde i kohezije te borbi protiv socijalne isključenosti i siromaštva;

19.

poziva Komisiju i Parlament da reviziju višegodišnjeg financijskog okvira koja se provodi u sredini razdoblja iskoriste kao priliku da se bolje iskoriste Europski socijalni fond, Fond europske pomoći za najpotrebitije i Program za zapošljavanje i socijalne inovacije te da provjere jesu li djeca prioritet pri planiranju i provedbi regionalnih i kohezijskih politika, osobito u pogledu obveze postupnog ukidanja velikih domova (koja je izvršiva od 2014.) kako bi se ojačao status usvojitelja i udomitelja te kako bi siročad i ugrožena djeca mogla odrastati u obitelji ili u nekoj vrsti obiteljskog okruženja; također apelira na Komisiju da odredi pokazatelje uz pomoć kojih će se analizirati siromaštvo djece;

20.

apelira na Komisiju i države članice da razmotre pitanje trebaju li se strategije u vezi s hranom, kao što su povećanje raznolikosti prehrane i obogaćivanje hrane, kao i edukacija o prehrani i mjere u području javnog zdravlja i sigurnosti hrane te, naposljetku, dodatci prehrani, usmjeriti na određene skupine stanovnika u cilju prevencije negativnih učinaka loše ishrane ili neuhranjenosti na zdravlje djece;

21.

preporučuje da u proračunima država članica budu sadržane vidljive, transparentne, participativne i odgovorne odredbe u pogledu sredstava i troškova povezanih s borbom protiv siromaštva djece te preporučuje državama članicama da ispune svoju dužnost u pogledu zaštite djece, uključujući povećanjem javne potrošnje kako bi se takvi ciljevi mogli ispuniti; poziva države članice da se u najvećoj mogućoj mjeri koriste europskim strukturnim i investicijskim fondovima, osobito Europskim socijalnim fondom, kako bi provele sva tri stupa iz preporuke „Ulaganje u djecu”;

22.

preporučuje Komisiji da izradi smjernice kojima će se podržati sudjelovanje djece u procesu oblikovanja politika uspostavljanjem mehanizama kojima se potiče i jamči sudjelovanje djece u donošenju odluka koje utječu na njihov život te kojima se djeci daje prilika i poticaj da izraze informirana stajališta, pri čemu ta stajališta trebaju nositi odgovarajuću težinu i odražavati se u glavnim odlukama koje se tiču djece;

23.

preporučuje Komisiji i državama članicama da odrede ciljeve za smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti djece;

24.

apelira na države članice da, prema potrebi, sklope sporazume o suradnji s tijelima i institucijama koje promiču obrazovanje, kulturne ili sportske aktivnosti i integraciju djece, te koje se bore protiv siromaštva djece; preporučuje, međutim, da države članice zajamče nadzor, kvalitetu, održivost i relevantnost te potpore i njezinih stvarnih rezultata;

25.

poziva države članice da uvedu zakonodavne mjere usmjerene posebno na zaštitu i povećanje prava majki i očeva, uključujući primjenom učinkovitih instrumenata u cilju postizanja ravnoteže između posla i obitelji te da jamče povratak na posao ženama nakon trudnoće i rodiljnog dopusta te potporu obiteljima samohranih roditelja; nadalje naglašava da jačanje zakonodavstva o očinskom dopustu pruža važan poticaj za suzbijanje rodne diskriminacije i diskriminacije u plaći na radnom mjestu; apelira na države članice da se pobrinu za to da poslodavci nejednako postupanje sa zaposlenicima ili uznemiravanje ne mogu opravdati pozivanjem na trudnoću, podizanje djeteta ili obiteljska pitanja;

26.

preporučuje državama članicama da izrade proaktivne, univerzalne i integrirane socijalne politike za prevenciju siromaštva i sprečavanje odvođenja djece iz njihova obiteljskog okruženja; poziva države članice da se pobrinu za to da smještanje djece i mladih u ustanove bude posljednja opcija, samo u iznimnim okolnostima, te da se koriste strukturnim fondovima EU-a i Europskim fondom za strateška ulaganja za pomoć pri prijelazu s institucionalnih usluga na usluge koje pružaju obitelji i zajednice;

27.

preporučuje državama članicama da se s institucionalne skrbi usmjere na stabilne udomiteljske sustave koji djecu i mlade bolje pripremaju na samostalan život i na kontinuitet u učenju ili na rad;

28.

preporučuje državama članicama da razviju i primijene integrirane sustave zaštite djece kojima će se djeci pružiti zaštita od nasilja, zlostavljanja, iskorištavanja i zanemarivanja tako da se zajamči suradnja svih nositelja dužnosti i dijelova sustava u svim sektorima i podjela odgovornosti među agencijama kako bi se izgradilo zaštićeno i osnažujuće okruženje za svu djecu;

29.

apelira na države članice da provode politiku kojom se omogućuje otvaranje i održavanje pristojnih radnih mjesta te razvijanje sustava za osposobljavanje, unapređenje kvalifikacija i opcija kao što je rad na daljinu ili fleksibilno radno vrijeme kojima se roditeljima olakšava ulazak ili povratak na tržište rada nakon prekida u karijeri;

30.

poziva institucije EU-a, agencije EU-a, tijela država članica i ostale dionike da razviju jasne uloge, odgovornosti, redovit dijalog i procedure u situacijama kada je potrebno zaštititi djecu u međugraničnim slučajevima;

31.

preporučuje državama članicama da svoj djeci zajamče pristup besplatnom, uključivom i kvalitetnom javnom obrazovanju za svaku dob, uključujući obrazovanje i skrb u ranom djetinjstvu, te formalno i neformalno obrazovanje, kojima se promiče njihov emocionalni, socijalni, kognitivni i tjelesni razvoj, da odrede odgovarajući omjer broja odgajatelja i djece te promiču socijalnu raznolikost u obrazovanju kako bi se omogućila sigurnost i dobrobit djece te zajamčilo da sva djeca imaju pristup uključivom visokokvalitetnom obrazovanju čime bi se postigao maksimalan utjecaj obrazovnog sustava na jednake prilike i prekidanje začaranog kruga siromaštva;

32.

apelira na države članice da povećaju kvalitetu dostupnih obrazovnih usluga tako da primjenjuju individualan pristup i promiču suradnju među učiteljima, socijalnim radnicima i roditeljima kako bi se spriječilo djecu i mlade da napuste školovanje;

33.

poziva države članice da pozornost posebno posvete razvoju pristupačnog i lako dostupnog obrazovanja i skrbi u ranom djetinjstvu, na koje treba gledati kao na socijalno ulaganje usmjereno na rješavanje problema nejednakosti i izazova s kojima se osobito suočavaju djeca iz ugroženih obitelji te da osvijeste roditelje o dobrobitima koji proizlaze iz aktivnog sudjelovanja u programima obrazovanja i skrbi u ranom djetinjstvu;

34.

poziva države članice da promiču uključivo školovanje koje bi trebalo uključivati ne samo veći broj učitelja za djecu s posebnim obrazovnim potrebama, već i njihovo integriranje u redovne razrede;

35.

apelira na države članice da djeci iz svih društvenih skupina omoguće univerzalan i jednak pristup jaslicama i predškolskim ustanovama;

36.

poziva države članice da promiču puno sudjelovanje sve djece u školskim aktivnostima tako da siromašnoj djeci ili djeci kojoj prijeti siromaštvo omoguće besplatne osnovne školske potrepštine, hranjive školske obroke i odgovarajući školski prijevoz, da povećaju učinkovitost postojećih javnih ulaganja u taj sektor i da se učinkovitije bore protiv prenošenja siromaštva s generacije na generaciju;

37.

poziva države članice da zajamče univerzalnu, javno dostupnu, besplatnu i kvalitetnu zdravstvenu skrb u pogledu prevencije, programa imunizacije i primarne skrbi te pristupa dijagnostici, liječenju i rehabilitaciji, te da omoguće djeci govornu terapiju i psihoterapiju, da zajamče pravo žena na spolno i reproduktivno zdravlje pružanjem zdravstvene skrbi za dojenčad, njegu rodilja i kućne posjete prije i poslije porođaja, osobito u slučaju prijevremenog porođaja, te pristup obiteljskom liječniku, medicinskoj sestri, stomatologu, službama za obiteljsko savjetovanje i stručnjacima za mentalno zdravlje za svu djecu i njihove obitelji; poziva države članice i Komisiju da te aspekte integrira u strategije javnog zdravlja na nacionalnim razinama i na razini EU-a;

38.

preporučuje državama članicama da pruže potrebnu podršku kako bi se svoj djeci zajamčilo pravo na kulturu, sport i razonodu, pristup otvorenim prostorima i zdravo okruženje, s naglaskom na jamčenju jednakog pristupa i jednake kvalitete za siromašnu djecu, djecu u zabačenim područjima, djecu s invaliditetom, djecu koja pripadaju nacionalnim, etničkim, vjerskim, jezičnim ili migrantskim manjinama, djecu koja se sele unutar EU-a bez obzira na njihovu nacionalnost i ostavljenu djecu; podsjeća na pravo na igru, koje je ustanovljeno u Konvenciji UN-a o pravima djeteta;

39.

naglašava da je potrebno poboljšati zaštitu djece pogođene siromaštvom i socijalnom isključenosti od obiteljskog nasilja;

40.

poziva države članice, a osobite one u kojima je socijalna nejednakost izraženija, da ojačaju socijalna prava i pristup uslugama i socijalnoj zaštiti, koje država mora jamčiti, povećanjem broja zaposlenika i stručnjaka u službama socijalne skrbi koji rade s djecom i njihovim obiteljima te u njihovom interesu, te povećanjem medicinske, psihološke i socijalne skrbi, usmjeravajući je na one najpotrebitije, osobito djecu, u skladu s pristupom rane intervencije;

41.

preporučuje državama članicama da uspostave mehanizme kojima se promiče i jamči sudjelovanje djece u donošenju odluka koje utječu na njihov život te kojima se djeci daje prilika i poticaj da izraze informirana stajališta, pri čemu treba zajamčiti da ta stajališta nose odgovarajuću težinu i da se odražavaju u glavnim odlukama koje se tiču djece;

42.

prepoznaje ulogu civilnog društva, uključujući organizacija koja promiču prava djece i organizacija za borbu protiv siromaštva, u jamčenju usklađenosti politika EU-a te poziva na snažniji civilni dijalog o prevenciji i rješavanju problema siromaštva djece u državama članicama;

43.

apelira na Komisiju da kao prioritete izričito odredi stopu ranog napuštanja školovanja i borbu protiv siromaštva djece;

44.

poziva države članice i Komisiju da aktivno sudjeluju u borbi protiv krijumčarenja djece u svrhu bilo kakvog oblika iskorištavanja, uključujući za rad, prisilni brak, nezakonito usvajanje, nezakonite aktivnosti ili seksualno iskorištavanje;

45.

poziva Komisiju i države članice da podupru funkcioniranje europskih i transnacionalnih mreža za borbu protiv siromaštva i isključenosti djece i mladih; upozorava na to da je posebno potrebno poduprijeti povezivanje najzabačenijih i najugroženijih regija s tim mrežama i institucijama;

46.

smatra da je pravo na besplatne i univerzalne obrazovne sustave i sustave zdravstvene i socijalne skrbi osnovni uvjet za borbu protiv siromaštva, osobito kod djece; imajući taj cilj na umu, poziva Komisiju i države članice da, s obzirom na slabljenje javnih službi, uvedu jamstvo za djecu, tako da svako dijete pogođeno siromaštvom može imati pristup besplatnoj zdravstvenoj skrbi, besplatnom obrazovanju, besplatnoj skrbi za djecu, pristojnom smještaju i odgovarajućoj prehrani u sklopu europskog integriranog plana za borbu protiv siromaštva djece, uključujući Jamstvo za djecu i programe kojima se roditeljima pruža podrška i prilika da izađu iz situacije socijalne isključenosti i integriraju se na tržište rada;

47.

poziva države članice da preko svojih općina podupiru lokalne centre koji pružaju podršku djeci i njihovim obiteljima, osobito u zajednicama i/ili područjima koja su najviše pogođena problemom siromaštva djece, u sklopu kojih se pruža ne samo pravna pomoć i/ili savjeti, savjeti za roditelje i podrška u vezi sa školom, već i, između ostalog, obrazovanje i smjernice za zdrav način života i sigurno korištenje internetom;

48.

preporučuje Komisiji i državama članicama da razviju statističke metode s višedimenzionalnim pokazateljima, iskazanim po dobi, spolu i određenim ugroženim skupinama, kojima se mjeri siromaštvo, socijalna isključenost, nejednakosti, diskriminacija i dobrobit djeteta (dohodak roditelja, pristup visokokvalitetnim javnim uslugama, uključenost u društvene i kulturne aktivnosti, pristup odgovarajućim formalnim i neformalnim obrazovnim uslugama, izloženost fizičkim opasnostima, sigurnost, stabilno obiteljsko okruženje te stupanj zadovoljstva životom) kako bi se razvile politike temeljene na podacima i uzela u obzir ograničenja mjerenja relativnog siromaštva te rad UNDP-a, UNICEF-a i OECD-a i Podskupine za pokazatelje Odbora za socijalnu zaštitu, izlazeći iz okvira pokazatelja AROPE (rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti); poziva Komisiju i države članice da izrade odgovore na temelju sveobuhvatnog pristupa te da u potpunosti iskoriste podatke prikupljene u sklopu inicijativa kao što je Analiza preklapanja višestruke uskraćenosti (Multi-Overlapping Deprivation Analysis; MODA) koju je razvio UNICEF; ističe da bi trebalo razviti daljnje pokazatelje kako bi se poboljšalo ocjenjivanje kvalitete usluga, povezanih ishoda i pristupa uslugama, npr. u odnosu na socioekonomski status i podrijetlo roditelja (migranti ili manjina), spol, invaliditet i geografske aspekte;

49.

poziva Europski gospodarski i socijalni odbor i Odbor regija da sastave mišljenja o ulaganju u djecu;

50.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama.

27.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 366/31

—

uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir članke 151., 153., 162. te članke od 174. do 176. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir Povelju EU-a o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, osobito Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (ECHR) i povezanu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, Europsku socijalnu povelju i povezane preporuke Europskog odbora za socijalna prava te Okvirnu konvenciju Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (ILO) o autohtonim i plemenskim narodima u neovisnim zemljama,

—

uzimajući u obzir direktive EU-a o nediskriminaciji, članak 14. Europske konvencije o ljudskim pravima i Protokol br. 12. te konvencije,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 5. siječnja 2011. o pravima osoba s invaliditetom,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (1) (dalje u tekstu „Uredba o zajedničkim odredbama”),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006 (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 437/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1080/2006 o Europskom fondu za regionalni razvoj vezano za prihvatljivost intervencija na stambenim jedinicama u korist marginaliziranih zajednica (3),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006 (4),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1381/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavi programa o pravima, jednakosti i građanstvu za razdoblje 2014. – 2020. (5),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 223/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o Fondu europske pomoći za najpotrebitije (6),

—

uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 240/2014 od 7. siječnja 2014. o Europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo u okviru Europskih strukturnih i investicijskih fondova (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o sedmom i osmom izvješću Europske komisije o napretku na području kohezijske politike EU-a i strateškom izvješću iz 2013. o provedbi programa za razdoblje 2007. – 2013. (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o napretku u provedbi nacionalnih strategija za integraciju Roma (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2013. o socijalnom stanovanju u Europskoj uniji (10),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. ožujka 2011. o strategiji EU-a za uključivanje Roma (11),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2010. o doprinosu kohezijske politike ostvarivanju ciljeva Lisabonske strategije i strategije EU-a do 2020. (12),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2009. o socijalnoj situaciji Roma i njihovom poboljšanom pristupu tržištu rada u EU-u (13),

—

uzimajući u obzir šesto izvješće Komisije o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji od 23. srpnja 2014. naslovljeno „Ulaganje u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji”,

—

uzimajući u obzir sažete tematske smjernice Komisije od 27. veljače 2014. o Romima i marginaliziranim zajednicama (9. tematski cilj – socijalna uključenost i siromaštvo),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. travnja 2014. naslovljenu „Izvješće o provedbi Okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma” (COM(2014)0209),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. svibnja 2012. naslovljenu „Nacionalne strategije integracije Roma: prvi korak prema provedbi okvira EU-a” (COM(2012)0226),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. prosinca 2010. naslovljenu „Strategija Europske unije za regiju Podunavlja” (COM(2010)0715),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 12. prosinca 2010. naslovljenu „Europska platforma za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti: europski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju” (COM(2010)0758),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 9. prosinca 2013. o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama (14),

—

uzimajući u obzir Komisijine „Smjernice o uporabi europskih strukturnih i investicijskih fondova za rješavanje problema obrazovne i prostorne segregacije (nacrt)” od 1. srpnja 2015.;

—

uzimajući u obzir pitanje za pisani odgovor Komisiji od 24. veljače 2015. o financijskim sredstvima namijenjenim marginaliziranim zajednicama (E-002782/2015),

—

uzimajući u obzir Mišljenje Odbora regija o „Strategijama integracije Roma” (15),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te mišljenja Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0314/2015),

A.

budući da je kohezijska politika usmjerena na poboljšanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije, smanjenje društvenih nejednakosti, uključujući smanjivanje i iskorjenjivanje siromaštva i isključenosti, što zahtijeva sprječavanje segregacije i promicanje ravnopravnog pristupa i mogućnosti za sve građane, uključujući najmarginaliziranije skupine, ali i skupine i pojedince svih dobi koji su suočeni sa siromaštvom i društvenom isključenošću te nemaju pristup obrazovanju, zapošljavanju, stanovanju i sustavu zdravstvene skrbi;

B.

budući da je cilj kohezijske politike, kako je definirana u Jedinstvenom europskom aktu iz 1986., smanjenje razlika među raznim regijama te zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju; budući da se Ugovorom o funkcioniranju Europske unije dodaje još jedan aspekt pojmu kohezije koji se odnosi na „gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju”;

C.

budući da cilj socijalne kohezije podrazumijeva sudjelovanje Europe u politikama za uključivanje marginaliziranih zajednica te se u sklopu njega od država članica zahtijeva da se koriste svojim ovlastima u tom pogledu, primjenjujući mjere potpore i djelujući u okviru transnacionalnih i nacionalnih programa suradnje;

D.

budući da su mogućnosti financiranja za marginalizirane zajednice 2010. uvrštene u Europski fond za regionalni razvoj (ERDF); budući da zakonodavni okvir za kohezijsku politiku za razdoblje od 2014. do 2020. uključuje strateški pristup;

E.

budući da se u Uredbi (EU) br. 1304/2013navodi da od Europskog socijalnog fonda korist imaju ljudi, uključujući skupine u nepovoljnom položaju kao što su dugotrajno nezaposlene osobe, osobe s invaliditetom, migranti, etničke manjine, marginalizirane zajednice i ljudi svih dobnih skupina kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost;

F.

budući da će u programskom razdoblju 2014. – 2020. najmanje 23,1 % proračuna kohezijske politike biti dodijeljeno ulaganjima u okviru Europskog socijalnog fonda; budući da Europski fond za regionalni razvoj i Europski socijalni fond imaju specifičnu i ključnu ulogu te da je najmanje 20 % sredstava Europskog socijalnog fonda u svakoj državi članici dodijeljeno za poseban cilj promicanja socijalne uključenosti i borbe protiv siromaštva i svih oblika diskriminacije, i prema tome predstavljaju ključno sredstvo u promicanju veće uključenosti marginaliziranih zajednica;

G.

budući da se u Uredbi (EU) br. 1303/2013 utvrđuju preduvjeti povezani s nediskriminiranjem, spolom i invaliditetom koje treba ispuniti (16);

H.

budući da je šesto izvješće Komisije o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji pokazalo da je gospodarska kriza povećala siromaštvo i socijalnu isključenost;

I.

budući da su gospodarska kriza i nastali proračunski rezovi te mjere štednje doveli do brojnih problema, koji su često rezultirali proračunskim poteškoćama za općine, što je dovelo do nepostojanja rješenja u pogledu pitanja marginaliziranih skupina te pokušaja poboljšanja njihove uključenosti i sprječavanja segregacije, s obzirom na to da takve politike uglavnom, a ponekad isključivo, ovise o financiranju iz europskih strukturnih i investicijskih fondova;

J.

budući da su posljedice gospodarske krize i rezovi u javnim službama doveli do pogoršanja položaja žena unutar marginaliziranih zajednica;

K.

budući da se žene iz marginaliziranih zajednica u većoj mjeri suočavaju s višestrukom diskriminacijom te da je njihova stopa zaposlenosti mnogo niža od stope zaposlenosti muškaraca iz istih zajednica te od one drugih žena;

L.

budući da su brojni javni i privatni akteri, uključujući predstavnike civilnog društva, uključeni na različitim razinama i sektorima te često imaju važnu ulogu u provedbi politika uključivanja, zbog čega je potreban usklađen i dobro koordiniran pristup;

M.

budući da trenutno na razini Europske unije ne postoji definicija marginalizirane zajednice; budući da je za razumijevanje izvješća potrebno prvo razumjeti marginalizaciju na temelju analize specifičnih značajki i karakteristika marginaliziranih skupina, u kojoj se uzimaju u obzir specifična situacija i potrebe, kao što su životni i radni uvjeti, ograničen pristup obrazovanju, sustavima zdravstvene skrbi i zapošljavanju, rani prekid školovanja, te strukturna i sustavna isključenost, te čiji je cilj osiguranje njihove učinkovite socioekonomske uključenosti;

N.

budući da Komisija nije dala definiciju marginaliziranih zajednica, ostavljajući državama članicama odgovornost da odluče o definiciji na temelju vlastitih nacionalnih pokazatelja; napominje, međutim, da se marginalizacija može utvrditi osvrtom na niz relevantnih pokazatelja poput socijalne isključenosti, visoke stope dugotrajne nezaposlenosti, niske stope obrazovanja, (izrazito) loših uvjeta stanovanja, visoke stope diskriminacije, prekomjernog izlaganja zdravstvenim rizicima i/ili nedostatka pristupa zdravstvenoj skrbi, tj. stanovništvo izloženo tim čimbenicima smatra se najranjivijim i najpotrebitijim;

O.

budući da je marginalizacija društveni fenomen u sklopu kojeg su pojedinci ili zajednice socijalno isključeni, sustavno ih se izdvaja iz društvenih i političkih procesa koji su ključni za njihovu društvenu integraciju ili im se priječi pristup tim procesima; budući da se izraz „marginalizirane zajednice” odnosi na razne skupine i pojedince, kao što su manjine, Romi, osobe s invaliditetom, osobe kojima prijeti opasnost od života ispod granice siromaštva ili već žive ispod te granice, migranti, izbjeglice i socijalno isključene skupine u društvu; budući da se rasizmom, patrijarhatom, homofobijom, ekonomskim nedostacima i ostalim diskriminirajućim čimbenicima doprinosi stvaranju slojeva nejednakosti i dinamike oslabljivanja položaja žena unutar marginaliziranih zajednica;

P.

budući da karakteristike zajedničke marginaliziranim zajednicama obuhvaćaju prostorne zajednice, poput marginaliziranih zajednica u ruralnim područjima ili siromašnim četvrtima, interesne zajednice, poput izbjeglica i tražitelja azila te etničkih i jezičnih manjina te osobe s invaliditetom, starije osobe, beskućnike i autohtono stanovništvo; budući da su različitim vrstama marginaliziranih zajednica zajedničke poteškoće i svi trpe razne oblike stigmatizacije i diskriminacije;

Q.

budući da je u Europi mnogo marginaliziranih skupina; budući da su među njima i Romi, najveća etnička manjina u Europi i jedna od najmarginaliziranijih zajednica, a taj se naziv različito shvaća u Europi;

R.

budući da bi se kohezijska politika trebala baviti marginaliziranim zajednicama i njihovom različitošću, uzimajući u obzir njihove specifične potrebe; budući da su za uključivanje marginaliziranih zajednica u mehanizme financiranja potrebni napori na svim razinama, uključujući dugoročni integriran i usklađen pristup, trajna rješenja, osnaživanje, nadogradnju na postojeće iskustvo i povećanje kapaciteta, među ostalim za žene i djevojčice u marginaliziranim zajednicama, prijelaz s institucionalne skrbi na skrb unutar zajednice u cilju okončanja segregacije i postizanja normalizacije;

S.

budući da je u okviru strategija europske kohezijske politike za osnaživanje žena u marginaliziranim zajednicama u obzir potrebno uzeti položaj starijih žena, žena s invaliditetom, njegovateljica i žena sa psihičkim poteškoćama;

T.

budući da su projekti utemeljeni na umjetnosti i kulturi, kojima se promiču međukulturna razmjena, osnaživanje sudionika, razvoj kreativnih i društvenih vještina i aktivno sudjelovanje u životu lokalne zajednice među najučinkovitijim sredstvima za rješavanje pitanja socijalne uključenosti i integracije;

U.

budući da je obrazovanje, i formalno i neformalno, ključno za prevladavanje marginalizacije i višestruke diskriminacije u smislu započinjanja dijaloga, otvorenosti i razumijevanja među zajednicama te u smislu osnaživanja marginaliziranih zajednica; budući da se ne smije zaboraviti rodna perspektiva u obrazovanju i njezina uloga u poboljšanju položaja žena i djevojaka u marginaliziranim zajednicama;

1.

podsjeća da postoji hitna potreba za rješavanjem pitanja marginaliziranih zajednica; naglašava važnu ulogu kohezijske politike u pružanju podrške njihovoj gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj uključenosti;

2.

podsjeća da su marginalizirane zajednice postale središte mjera kohezijske politike zbog rastuće zabrinutosti zbog socijalne isključenosti i angažiranosti na njezinu suzbijanju, između ostalog zbog situacije u kojoj se nalaze Romi i dugotrajne potrebe da se njihovi životni uvjeti poboljšaju;

3.

poziva Komisiju da pruži smjernice za definiciju marginaliziranih zajednica navodeći skup značajki i karakteristika marginaliziranih skupina, uzimajući u obzir specifičnu situaciju, izazove i potrebe svake potencijalne ciljne skupine radi promicanja njihove socioekonomske uključenosti te uključivanja predstavnika tih zajednica; ističe da bi takve smjernice još više povećale učinkovitost kohezijske politike jačajući gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu povezanost u cijeloj Europskoj uniji;

4.

pozdravlja činjenicu da su zakonodavnim okvirom za kohezijsku politiku za razdoblje od 2014. do 2020. uvedeni novi elementi kojima se ojačava prvotni pristup proširenjem opsega mogućnosti financiranja te uvođenjem mehanizama kojima će se jamčiti da je potpora marginaliziranim zajednicama u skladu s europskim vrijednostima i ciljevima te da se njome u obzir uzima potreba uključivanja tih skupina u cjelokupni postupak;

5.

poziva Komisiju da dostavi detaljne informacije o iskorištavanju mogućnosti financiranja namijenjenih marginaliziranim zajednicama; zahtijeva da se provede analiza koja bi omogućila donošenje primjerenih zaključaka i određivanje prepreka daljnjem iskorištavanju sredstava ili postizanju najboljih mogućih rezultata;

6.

poziva Komisiju da prati stvarnu primjenu europskog kodeksa ponašanja u pogledu načela partnerstva i sudjelovanja civilnog društva; podsjeća da se horizontalna načela u Uredbi o zajedničkim odredbama, koja obuhvaćaju temeljna prava poput promicanja jednakih mogućnosti, sprječavanja diskriminacije i promicanja održivog razvoja, moraju primjenjivati tijekom pripreme i provedbe programa u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova; podsjeća da se svim aktivnostima država članica, koje se financiraju sredstvima kohezijske politike EU-a, trebaju poštovati načela temeljnih prava te one nipošto ne smiju doprinijeti segregaciji;

7.

ističe da su jednake mogućnosti i nediskriminacija sadržane u propisima europskih strukturnih i investicijskih fondova o financiranju kako bi se iskorijenili sustavni uzroci nejednakosti, bilo da su oni ekonomski, socijalni ili utemeljeni na spolu, kao i dostupnost kulture i obrazovanja; naglašava da bi razumijevanje sustavne ksenofobije i rasizma i podizanje razine svijesti o njima trebali biti ključna pitanja pri analizi uzroka isključenosti;

8.

podsjeća da ravnopravnost žena i muškaraca predstavlja načelo koje se u kohezijskoj politici primjenjuje horizontalno; žali zbog višestruke diskriminacije s kojom se suočavaju posebno žene, migranti i osobe s invaliditetom u marginaliziranim zajednicama;

9.

ističe da se u provedbi kohezijske politike moraju riješiti ključni problemi siromaštva i isključenosti mladih i djece, odraslih i osoba s invaliditetom, uključujući prijelaz s institucionalne skrbi na skrb unutar zajednice; apelira na dotične države članice da u tu svrhu poduzmu odgovarajuće korake i mjere za razvoj i provedbu strategija, primjenjujući integrirani pristup;

10.

ističe da se u razvoju politika namijenjenih specifičnoj ciljanoj publici, slijedeći načelo „eksplicitne, ali ne isključive usmjerenosti”, mora paziti da se ne isključe druge skupine u sličnim socioekonomskim okolnostima te da se ne izazovu obrambene reakcije; naglašava da je to načelo prvi korak u prepoznavanju potrebe da se obrati pozornost na neke od najosjetljivijih i najmarginaliziranijih zajednica i pojedinaca;

11.

naglašava da su za jamčenje uključenosti marginaliziranih zajednica potrebne odgovorne, transparentne i demokratske strukture za borbu protiv korupcije i neovlaštenog korištenja financijskim sredstvima;

12.

smatra da je pristup javnim uslugama jedan od ključnih ciljeva u rješavanju pitanja uključenosti marginaliziranih skupina; poziva države članice da poboljšaju pružanje prilagođenog informativnog materijala o zdravlju te razvoj strategija za prevenciju bolesti i inicijativa zajednice na području zdravlja u marginaliziranim zajednicama; poziva na stvaranje specijaliziranih struktura, poput centra za razmjenu informacija o pristupu zdravstvenoj skrbi, tržištu rada i obrazovanju; zahtijeva da se poduzmu mjere kako bi se prešlo s pristupa utemeljenog na potražnji na pristup utemeljen na srdačnoj usluzi;

13.

poziva na bolju koordinaciju i jaču povezanost nacionalnih strategija za marginalizirane zajednice s kohezijskom politikom, uključujući nacionalne strategije za uključivanje Roma, nacionalne strategije za smanjenje siromaštva, strategije za uključivanje drugih marginaliziranih ili siromašnijih zajednica te strategije za jednakost spolova;

14.

poziva države članice i Komisiju da djecu smatraju prioritetom prilikom provedbe Okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma i ponavlja da je važno promicati jednak pristup stanovanju, zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i dostojnim uvjetima života za romsku djecu;

15.

poziva države članice i lokalne vlasti da potiču upotrebu sredstava Europskog socijalnog fonda za potporu neformalnom učenju i projektima cjeloživotnog učenja, kao i za potporu projektima temeljenima na kulturi, kako bi se postigli ciljevi ulaganja u nove vještine za inovacije i borbu protiv nezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti;

16.

imajući na umu rastuće regionalne razlike, demografske izazove i stanje s kojim je suočen sve veći broj mladih koji su napustili ili trenutno planiraju napustiti svoju zemlju, podsjeća da je u proračunskom ciklusu za 2014. – 2020. dostupno manje sredstava namijenjenih kohezijskoj politici; vjeruje da kohezijska politika i dalje ima potencijal da doprinese poslu koji je već u zamahu u državama članicama i da će usredotočivanjem na poboljšanje mogućnosti za zapošljavanje, sudjelovanje u društvu i ulaganje u vještine, posebno u najpotrebitijim regijama, kohezijska politika rezultirati, između ostalog, većom socijalnom uključenosti i smanjenjem siromaštva, omogućavanjem odgovarajuće razine fleksibilnosti kojom se državama članicama omogućava provedba individualizirane pomoći u skladu s lokalnim potrebama te jamči da se sredstva koriste u područjima u kojima je nezaposlenost najveća i u kojima su ona najpotrebnija;

17.

poziva Komisiju da zajamči da države članice poštuju ta načela tijekom provedbe operativnih programa; poziva Komisiju da u izvješća uključi svoje analize, uključujući i izvješća o nacionalnim strategijama za integraciju Roma;

18.

naglašava da su proračunski rezovi za javne usluge u nekim državama članicama tijekom krize doveli do povećane nezaposlenosti, manjka socijalne sigurnosti, teške situacije u pogledu stanovanja te zdravstvenih problema; poziva države članice na učinkovitije korištenje Europskim socijalnim fondom u cilju poboljšanja kvalitete i jednakog pristupa marginaliziranih zajednica javnim uslugama i borbe protiv svih oblika diskriminacije.

19.

poziva na to da se pri oblikovanju mjera koje se financiraju sredstvima iz kohezijskih fondova u obzir uzme perspektiva ljudskih prava te naglašava da se kulturna, gospodarska i socijalna prava trebaju ugraditi u politike namijenjene priznavanju žena iz marginaliziranih zajednica kao punopravnih aktivnih građanki i da bi se pri oblikovanju svih mjera i politika izričito trebalo spomenuti pitanje otvorenog i prikrivenog rasizma;

20.

naglašava da načelo partnerstva mora voditi do sudjelovanja na svim razinama te da su ga države članice obvezne zaista i primjenjivati; naglašava važnost primjene kodeksa ponašanja za partnerstvo u cilju jamčenja ravnopravnog sudjelovanja i zastupljenosti partnera, s time da bi se posebna pozornost trebala posvetiti uključivanju marginaliziranih zajednicama kako bi se u obzir uzele njihove specifične okolnosti i potencijalni izazovi s kojima se suočavaju pri doprinošenju održivosti partnerstva; izražava zabrinutost zbog lošeg pridržavanja obveze uključivanja partnera u skladu s odgovarajućim načelima uspostavljenima u Uredbi o zajedničkim odredbama i Europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo; potiče Komisiju i države članice da zajamče sudjelovanje partnera, uključujući one kojih se to najviše tiče, te da uvedu sustav poticaja i razmjene najboljih praksi, uključujući specifičnu potporu rukovodećim tijelima i korisnicima koji postižu osobito dobre rezultate u tom području;

21.

žali zbog činjenice da je Komisija prihvatila sporazume o partnerstvu koji ne uključuju marginalizirane zajednice u dovoljnoj mjeri; traži od Komisije da poduzme mjere kako bi se olakšalo uključivanje marginaliziranih zajednica u pripremu, provedbu i procjenjivanje projekata kao alata za osnaživanje zajednica čiji su interesi posrijedi; predlaže da se u sklopu Europskog semestra iznesu preporuke kao primjereno sredstvo za promicanje mjera koje bi države članice trebale poduzeti;

22.

poziva države članice da što prije počnu djelovati u skladu s preporukama o socijalnom uključivanju marginaliziranih zajednica osmišljenima za svaku zemlju zasebno, a Komisiju da to pobliže prati;

23.

pozdravlja činjenicu da neke države članice, uključujući one koje dobivaju preporuke, odabiru socioekonomsku integraciju marginaliziranih zajednica kao investicijski prioritet svojih operativnih programa; upozorava, međutim, da se isto mora učiniti u područjima poput obrazovanja i zapošljavanja;

24.

poziva države članice da u potpunosti koriste fondove; naglašava da se potrebno posebno usmjeriti na mjere financiranja koje obuhvaćaju više od ciljanih aktivnosti u sklopu tematskog cilja socijalne uključenosti te borbe protiv siromaštva i bilo kojeg oblika diskriminacije, dajući prednost integriranom i sustavnom pristupu;

25.

smatra da upravljanje na više razina i koordinacija imaju važnu ulogu; ističe da je sudjelovanje lokalnih zajednica i lokalnih dionika nužno ako se želi doprijeti do ciljane skupine, a to zahtijeva najveću moguću prostornu blizinu;

26.

ističe važnost integriranog pristupa; smatra da bi se fondovi trebali iskorištavati na integriraniji način, uključujući u sklopu programa koji se financiraju iz više fondova, lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice, integriranih teritorijalnih ulaganja i unakrsnog financiranja u skladu s člankom 98. stavkom 2. Uredbe o zajedničkim odredbama te da bi se trebala postići sinergija s drugim instrumentima financiranja na razini EU-a i nacionalnoj razini; poziva dotične uprave i tijela da streme aktivnoj suradnji na svima razinama, uključujući prekograničnoj;

27.

primjećuje da se unakrsno financiranje trenutačno upotrebljava ograničeno, što može donekle biti prouzročeno složenošću propisa iz članka 98. stavka 2. Uredbe o zajedničkim odredbama; smatra da bi povećana fleksibilnost propisa za unakrsno financiranje, osobito u pogledu marginaliziranih zajednica, mogla povećati učinkovitost projekata i pružiti znatnu dodanu vrijednost njihovu utjecaju; stoga poziva Komisiju da provede analizu primjene i razine upotrebe unakrsnog financiranja;

28.

napominje da marginalizirane zajednice često žive u dijelovima grada u nepovoljnom položaju; naglašava važnost istinske provedbe programa urbane obnove za zanemarena susjedstva kojima se kombiniraju integrirani pristup i pristup utemeljen na konkretnim područjima i partnerstva, rješavaju gospodarski, socijalni i teritorijalni izazovi i unapređuje urbani okoliš, a također su usmjereni na povećanje povezanosti radi pružanja boljeg pristupa zajednicama; smatra da bi se budućim programom EU-a za gradove trebali na odgovarajući način razmotriti ključni izazovi i potrebe marginaliziranih zajednica u urbanim područjima kako bi se učinkovito spriječilo stvaranje geta i uspješno suzbijala segregacija, siromaštvo i socijalna isključenost;

29.

skreće pozornost na specifične potrebe s kojima se suočavaju marginalizirane zajednice koje žive u ruralnim, planinskim i izoliranim područjima, uključujući izazove u pogledu povezanosti, mobilnosti i pristupa uslugama, ali i u pogledu kulturnih i društvenih mogućnosti; ističe važnost boljeg povezivanja regija; također primjećuje da su ljudi u prekograničnim područjima često izloženi marginalizaciji zbog svojeg zemljopisnog položaja i da bi se to više trebalo uzeti u obzir pri oblikovanju kohezijske politike, osobito u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”;

30.

naglašava da je potrebno povećati kapacitete dionika, uključujući javne službe, uprave i tijela civilnog društva kako bi se osnažile zajednice, osobito tako da im se omogući veći udio u donošenju politika; poziva na korištenje ciljanim uslugama tehničke pomoći i financijskim sredstvima u tu svrhu;

31.

poziva Komisiju da ponudi tehničku potporu potrebnu kako bi se poboljšao administrativni kapacitet tijela uključenih u upravljanje strukturnim fondovima te poziva države članice da daju savjete i pruže administrativnu pomoć, na primjer organizacijom osposobljavanja i pružanjem pomoći u pogledu zahtjeva za potporu i objašnjenja, kako bi se marginaliziranim zajednicama poput Roma olakšalo da dođu do informacija o europskim i nacionalnim programima financiranja kojima se podupire poduzetništvo i zapošljavanje i da predaju relevantne prijave;

32.

ističe da socijalni partneri moraju imati pristup tehničkoj pomoći kako bi ojačali svoje kapacitete, ali i kako bi se zajamčila njihova koordinacija i zastupljenost u ad hoc odborima koji definiraju i provode operativne programe;

33.

ističe da bi Komisija, u partnerstvu s predstavnicima marginaliziranih zajednica te nakon davanja smjernica o definiciji marginaliziranih zajednica, trebala uspostaviti ad hoc stručnu skupinu za savjetovanje i promicati odgovarajuće osposobljavanje za administrativno osoblje kako bi se pružilo specifično znanje o poteškoćama s kojima se suočavaju marginalizirane zajednice te suzbile diskriminatorne prakse u cilju poticanja uključivanja konstruktivnim i djelotvornim dijalogom te provedbe i praćenja projekata povezanih s marginaliziranim zajednicama koji se financiraju sredstvima EU-a na integrirani i djelotvoran način, čime bi se maksimalno povećao njihov utjecaj;

34.

smatra da je od temeljne važnosti uključiti tijela za jednakost, organizacije žena i žene iz marginaliziranih zajednica u postupak donošenja odluka o raspodjeli, upotrebi, primjeni i praćenju upotrebe financijskih sredstava na svim razinama, od lokalnih i regionalnih tijela pa sve do država članica i europskih institucija te također smatra da bi praćenje i ocjenjivanje provedenih programa trebali biti ključni postupci pri poboljšanju sudjelovanja žena iz marginaliziranih zajednica;

35.

primjećuje pristup u sklopu kojeg se podrazumijeva da sve strateške i operativne političke formalnosti, uključujući dostatne administrativne i institucijske kapacitete, moraju biti ugovorene prije samih ulaganja; potiče Komisiju da temeljito nadzire ispunjavanje tih uvjeta i da zajamči da će države članice poduzeti dodatne mjere, posebno u području promicanja uključenosti te borbe protiv siromaštva i diskriminacije;

36.

ističe da projekti koji se financiraju iz fondova EU-a moraju biti dugoročnog karaktera kako bi bili učinkoviti i da fondovi moraju poduprijeti ulaganje u stvarne potrebe korisnika s mehanizmima kojima će se jamčiti da se dopre do ciljanih skupina te da se razmotre isključenje i marginalizacija; poziva na provedbu kvalitativne procjene i uspostavu mehanizama za praćenje; poziva Komisiju da uspostavi proaktivan i participativan mehanizam praćenja mjera država članica u pogledu postupka planiranja i procjene financiranja koji se upotrebljavaju za marginalizirane zajednice;

37.

ističe da su stambena isključenost, beskućništvo, isključenost iz obrazovanja i nezaposlenost često ključni elementi marginalizacije; stoga naglašava važnost integriranog stanovanja i djelovanja u obrazovanju i zapošljavanju u korist marginaliziranih skupina;

38.

imajući na umu da su nedavnu gospodarsku i financijsku krizu posebno osjetile marginalizirane skupine koje su izloženije riziku od gubitka zaposlenja pri turbulencijama na tržištu rada, podsjeća da su obrazovanje i zaposlenje najbolji način za izlazak iz siromaštva i da bi stoga integriranje marginaliziranih skupina u društvo i na tržište rada trebao biti prioritet; sa zabrinutošću napominje da su članovi marginaliziranih skupina često isključeni iz društva i da su izloženi diskriminaciji pa su, shodno tome, suočeni s preprekama pristupanju visokokvalitetnom obrazovanju, zaposlenju, zdravstvenoj skrbi, prijevozu, informacijama i uslugama općenito, što je složen problem koji se treba riješiti na pravi način komplementarnom upotrebom i učinkovitom kombinacijom europskih strukturnih i investicijskih fondova i nacionalnih resursa; sukladno tome ističe da je potrebno uložiti posebne napore u pogledu postojećih programa EU-a kao što su Inicijativa za zapošljavanje mladih, Erasmus+ i Kreativna Europa u cilju dopiranja do članova marginaliziranih zajednica, uz redovno nadgledanje uspješnosti te suradnje kako bi se prekinuo ciklus siromaštva i marginalizacije te potaknule stručne vještine i kvalifikacije tih ljudi;

39.

poziva na korištenje sredstvima u cilju poboljšanja životnih uvjeta žena u marginaliziranim zajednicama i pojednostavljenja njihovog pristupa visokokvalitetnom i stabilnom obrazovanju, smještaju, zdravstvenoj skrbi, zapošljavanju, ustanovama za čuvanje djece, socijalnim uslugama, službama za pomoć žrtvama i pravosuđu;

40.

naglašava da je predstavnike marginaliziranih zajednica potrebno aktivno uključiti u nadzor te im omogućiti punopravno sudjelovanje u njemu; ističe da se moglo steći znatno iskustvo na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj razini; naglašava da je potrebno širiti najbolje prakse i iz njih izvući korist; poziva Komisiju i države članice da provedu analizu svih postojećih najboljih praksi, uključujući inovativne prakse koje se odnose na uključivanje marginaliziranih skupina i pojedinaca u društvo i da potaknu aktivnosti umrežavanja, uključujući među socijalnim radnicima, osobama koje rade s mladima i zajednicom, kao i akademskim građanima i znanstvenim istraživačima; ističe da je potrebno izraditi mrežnu platformu na razini EU-a koja će olakšati razmjenu najboljih praksi i zajedničko rješavanje problema, a koja bi također mogla poslužiti kao instrument e-učenja za razvoj sposobnosti;

41.

poziva Komisiju da u svojem godišnjem dijalogu s organizacijama koje predstavljaju partnere obuhvati kohezijsku politiku i marginalizirane zajednice, pritom jamčeći sudjelovanje predstavnika marginaliziranih zajednica i omogućavajući raspravu utemeljenu na kvantitativnoj i kvalitativnoj analizi;

42.

ističe da na svjesnost o strukturalnoj i sustavnoj uključenosti ne poziva samo društvo kao cjelina, već je ona od temeljne važnosti za rad donositelja odluka i dionika na svim administrativnim razinama kao i za druga uključena javna tijela; poziva sve javne dionike i ustanove za osposobljavanje da provedu detaljnu analizu uzroka diskriminacije i marginalizacije te da podižu razinu svijesti o činjenici da se ksenofobija i rasizam te sve vrste marginalizacije koje dovode do sustavnog isključivanja, uključujući antiromsko raspoloženje, moraju iskorijeniti; poziva Komisiju da strogo provodi i nadgleda poštovanje zakonodavstva EU-a o diskriminaciji; poziva javne službe za zapošljavanje na pružanje visokokvalitetnih i prilagođenih usluga klijentima;

43.

ističe potrebu za dvojnim pristupom pomaganju marginaliziranim skupinama i njihovoj integraciji, što bi trebalo provoditi izravno u suradnji s pogođenim pojedincima osiguravanjem obrazovanja, uključujući obrazovne ustanove, osposobljavanje, stručno usmjeravanje i mogućnosti zapošljavanja, te u suradnji s lokalnom zajednicom i vlastima kako bi se poboljšala i/ili promijenila javna percepcija osvješćivanjem o učincima predrasuda, poboljšanjem javnih usluga i prilagodbom socijalnih sustava;

44.

naglašava da je obrazovanje temeljno pravo utvrđeno Ugovorom o Europskoj uniji; naglašava da je jamčenje jednakog pristupa visokokvalitetnom obrazovanju za sve članove društva ključno kako bi se prekinuo ciklus socijalne isključenosti; smatra da su formalno, izvanškolsko i neformalno obrazovanje, koja odlikuje učenje o raznolikosti, prvi korak prema pravoj političkoj, ekonomskoj i socijalnoj integraciji marginaliziranih zajednica; ističe potrebu da se provedbu programi, projekti i aktivnosti potpore namijenjeni marginaliziranim skupinama radi osiguranja predškolskog obrazovanja, da se podupre potreba za formalnim obrazovanjem, ali i ponude mogućnosti za druge oblike obrazovanja, ako i cjeloživotnog učenja, posebno u području strukovnog osposobljavanja i informacijskih i komunikacijskih tehnologija te da se poboljša pristup medijima također u cilju osnaživanja žena i djevojaka u marginaliziranim zajednicama,

45.

poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti da potiču upotrebu Europskog fonda za regionalni razvoj za potporu malim i srednjim poduzetnicima i socijalnim poduzećima koja uključuju marginalizirane zajednice i korisna su im; ističe potrebu da se podupiru aktivnosti namijenjene marginaliziranim zajednicama kako bi se omogućila pomoć i stvorili uvjeti za mikropoduzetništvo, čime bi se očuvali različiti načini poslovanja;

46.

ističe da će brojni sektori u bliskoj budućnosti proći kroz proces znatne preobrazbe, djelomično zbog šire uporabe internetskih alata i rješenja; ističe da će se zbog toga niskokvalificirani i srednjekvalificirani radnici naći pod pritiskom, što će posebice imati utjecaja na članove marginaliziranih zajednica s obzirom na to da trenutno uglavnom oni pronalaze posao u tim sektorima; naglašava da je pristup cjenovno prihvatljivom osposobljavanju i uslugama za sve u području novih tehnologija i sektora važan, prije svega u pogledu mogućnosti u digitalnom sektoru i zelenom gospodarstvu, i to posebno za skupine u najnepovoljnijem položaju; ističe važnost mikro i malih poduzeća u održavanju zaposlenosti u ruralnim područjima te stoga poziva da se veća pozornost posveti jamčenju pristupa financiranju za ta poduzeća;

47.

ističe važnost osnaživanja žena u marginaliziranim zajednicama poticanjem poduzetnica i aktivnog sudjelovanja žena u tim zajednicama;

48.

naglašava da socijalno poduzetništvo, zadruge te uzajamna društva i alternativna poduzeća mogu imati važnu ulogu u osnaživanju žena u marginaliziranim zajednicama; preporučuje da se sredstvima iz kohezijskih fondova, posebno iz Europskog socijalnog fonda, pruži potpora ulaganjima u to područje sa snažnom rodnom perspektivom;

49.

poziva Komisiju da analizira ograničenja aktualnih kriterija za dodjelu sredstava u pogledu određivanja potpore u sklopu fondova kohezijske politike koji se temelje na BDP-u, uz bolju upotrebu dostupnih pokazatelja, kao što su podaci Eurostata EU-SILC o dohotku i životnim uvjetima, kojima se mogu utvrditi izolirana područja siromaštva i socijalne ugroženosti na teritoriju Unije kako bi se potpora EU-a bolje usmjerila marginaliziranim zajednicama;

50.

ističe da se u političkoj debati unutar EU-a marginalizirane zajednice često tendenciozno iskorištavaju u političke svrhe i da je zbog toga potrebna temeljita analiza strukturne isključenosti i u sporazumima o partnerstvu i u raznim operativnim programima; poziva Komisiju da pruži povezane, dosljedne i jasne smjernice za razvoj, provedbu i vođenje projekata povezanih s marginaliziranim zajednicama koji se financiraju sredstvima EU-a, uključujući temeljitu analizu, primjere najbolje prakse i političke preporuke, kako bi se zajamčilo uključivanje marginaliziranih zajednica u fondove EU-a s obzirom na predstojeće programsko razdoblje;

51.

poziva na uključivanje rodne perspektive i međupodručne analize u sve inicijative, programe, mjere i financijske aranžmane na području integracije i socijalne uključenosti koji se financiraju sredstvima EU-a kako bi se bolje odgovorilo na specifične potrebe žena u marginaliziranim zajednicama i kako bi se bolje saslušalo stavove i perspektive žena u različitim strukturnim položajima i ulogama; vjeruje da su procjene učinka s obzirom na rodnu perspektivu pri donošenju proračuna korisni elementi u smislu ocjenjivanja utjecaja prioriteta financiranja na žene, raspodjele financijskih sredstava i specifikacija programa financiranja; naglašava da je potrebno sustavno prikupljati i redovno analizirati podatke razvrstane po spolu;

52.

poziva države članice da ponude nagradu za posvećenost integraciji i uključivanju marginaliziranih skupina u provođenje fondova EU-a koja može poslužiti kao primjer ostalima; predlaže da se ta nagrada za izniman rad dodjeljuje općinama ili regijama u državama članicama;

53.

poziva države članice da omoguće i potaknu umrežavanje među općinama i gradovima koji se suočavaju s integracijom marginaliziranih skupina; predlaže da bi Sporazum gradonačelnika o klimatskim promjenama mogao poslužiti kao primjer takvog umrežavanja;

54.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

27.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 366/42

—

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o EU-u i UN-u, posebno svoju preporuku Vijeću od 2. travnja 2014. o 69. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda (1) i svoju Rezoluciju od 11. svibnja 2011. o EU-u kao globalnom čimbeniku i njegovoj ulozi u multilateralnim organizacijama (2),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. lipnja 2015. o prioritetima EU-a za 70. zasjedanje Opće skupštine UN-a,

—

uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda o sudjelovanju Europske unije u radu Ujedinjenih naroda (3), kojom se EU-u jamči pravo interveniranja u Općoj skupštini UN-a, pravo podnošenja usmenih prijedloga i amandmana o kojima se glasuje na zahtjev država članica i pravo odgovora,

—

uzimajući u obzir izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti od 14. veljače 2014., prvu u kojoj se komentira uloga koju EU ima u održavanju međunarodnog mira i sigurnosti (4),

—

uzimajući u obzir deklaraciju sa Svjetske konferencije u Durbanu 2001. protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i s njima povezane netolerancije,

—

uzimajući u obzir studiju Glavne uprave Europskog parlamenta za vanjsku politiku pod nazivom „Reforma Ujedinjenih naroda: trenutačno stanje i daljnji koraci” objavljenu u ožujku 2015.,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za proračunski nadzor, Odbora za kulturu i obrazovanje i Odbora za ustavna pitanja (A8–0308/2015),

A.

budući da je budućnost Europske unije povezana s globalnim mirom, sigurnošću, razvojem i ljudskim pravima; budući da izazovi pred kojima se EU nalazi zahtijevaju globalna rješenja, a globalna pitanja zahtijevaju europsko djelovanje;

B.

budući da su načela i ciljevi vanjske politike EU-a sadržani u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji te su usko povezani s načelima i ciljevima UN-a; budući da se člankom 21. UEU-a izričito poziva na poštovanje načelâ Povelje UN-a i međunarodnog prava;

C.

budući da EU ima jedinstvenu mogućnost raspolagati sredstvima iz cijelog niza diplomatskih, sigurnosnih, obrambenih, gospodarskih, razvojnih i humanitarnih instrumenata u potpunoj sukladnosti s odredbama Povelje UN-a; budući da upotreba tih instrumenata na temelju sveobuhvatnog pristupa EU-u pruža jedinstvenu fleksibilnost kada treba učinkovito premostiti izazove u ostvarenju sigurnosnih ciljeva;

D.

budući da EU pod okriljem UN-a preko zajedničke vanjske i sigurnosne politike te zajedničke sigurnosne i obrambene politike aktivno sudjeluje u promicanju mira, sigurnosti i napretka;

E.

budući da EU štiti svoje vrijednosti, temeljne interese, sigurnost, neovisnost i integritet te djeluje u cilju očuvanja mira, sprečavanja sukoba i jačanja međunarodne sigurnosti u skladu s načelima Povelje UN-a i Helsinškog završnog akta iz 1975. i s ciljevima Pariške povelje za novu Europu usvojene 1990.; budući da je EU dio kolektivnog sustava sigurnosti UN-a te dio jednog od regionalnih dogovora predviđenih Poglavljem VIII. Povelje UN-a;

F.

budući da EU potiče održivi gospodarski, socijalni i ekološki napredak zemalja u razvoju prvenstveno u cilju iskorjenjenja siromaštva, promicanja dugoročnog mira i stabilnosti te borbe protiv socijalne nejednakosti, te pruža humanitarnu pomoć stanovništvu, državama i regijama suočenima sa svim oblicima kriza, bilo prirodnima, bilo onima prouzročenima ljudskim djelovanjem;

G.

budući da je EU među vodećim akterima u raznim međusobno povezanim područjima politike: trgovini, razvoju, humanitarnoj pomoći, okolišu i ljudskim pravima;

H.

budući da EU radi na postizanju ekološke održivosti promicanjem međunarodnih mjera i akcija za očuvanje i poboljšanje kvalitete okoliša te za održivo gospodarenje prirodnim resursima;

I.

budući da EU ima vodeću ulogu i u ekološkim politikama, posebice u borbi protiv klimatskih promjena, ne samo time što predvodi i postavlja ambiciozne ciljeve nego i time što u globalnim pregovorima ustrajno zagovara donošenje obvezujućih sporazuma te konkretno i mjerljivo djelovanje;

J.

budući da EU osnažuje temelje socijalne održivosti i dobrog upravljanja konsolidiranjem, podupiranjem i promicanjem demokracije, vladavine prava, ljudskih prava te načela međunarodnog prava;

K.

budući da EU u skladu sa svojim Ugovorima promiče međunarodni sustav koji se temelji na boljoj multilateralnoj suradnji i dobrom globalnom upravljanju te je predan učinkovitoj multilateralnosti, uz središnju ulogu UN-a; budući da ta predanost potječe iz uvjerenja da je međunarodnoj zajednici potreban učinkovit multilateralni sustav utemeljen na univerzalnim pravima i vrijednostima kako bi uspješno odgovorila na svjetske krize, izazove i prijetnje;

L.

budući da je glavni naglasak vanjske politike EU-a na bilateralnim odnosima, suradnji i partnerstvu s državama, skupinama država i drugim regionalnim i međunarodnim organizacijama diljem svijeta; budući da se tijekom posljednjih desetljeća posebna pozornost posvećuje geopolitičkim ciljevima i problemima u istočnom i južnom susjedstvu EU-a; budući da EU također održava posebne odnose s afričkim zemljama i u svojem djelovanju posebnu pozornost posvećuje izazovima s kojima su one suočene;

M.

budući da u kontekstu rastuće globalne međuovisnosti EU mora ojačati svoju ulogu u bilateralnim i multilateralnim odnosima;

N.

budući da je EU uključen u međunarodne pregovore i posredovanje te ima važnu ulogu u njima, posebno u pregovorima skupine E3/EU 3+3 s Iranom te u bliskoistočnom mirovnom procesu;

O.

budući da EU kao najveći trgovinski blok na svijetu ima veliku ulogu u bilateralnim i multilateralnim trgovinskim sporazumima te da je razvio aktivne mjere trgovinske politike u cilju promicanja gospodarskog rasta, smanjenja siromaštva te zaštite okoliša i prirodnih resursa;

P.

budući da EU i države članice daju najveći financijski doprinos općem proračunu UN-a i njegovu pružanju humanitarne i službene razvojne pomoći te mirovnim operacijama; budući da su razvojne politike EU-a od velike važnosti jer aktivno promiču smanjenje siromaštva te gospodarsku, socijalnu i ekološku održivost, čime doprinose miru i sigurnosti; budući da je EU potpisnik više od 50 multilateralnih sporazuma i konvencija UN-a kao jedini sudionik koji nije država;

Q.

budući da EU iznimno predano štiti i promiče ljudska prava, temeljne slobode, kulturne vrijednosti i raznolikost, demokraciju i vladavinu prava; budući da su odredbe povezane s tim načelima uvrštene u sva njegova bilateralna partnerstva i imaju središnju ulogu u njegovoj multilateralnoj politici; budući da je EU oduvijek vrlo snažno podupirao međunarodnu pravdu;

R.

budući da EU ima važnu ulogu u podupiranju operacija UN-a na područjima od zajedničkog interesa, posebno u zaštiti civila te žena i djece zahvaćenih oružanim sukobima;

S.

budući da je ravnopravnost između žena i muškaraca temeljna vrijednost EU-a koja se nalazi u Ugovorima EU-a te u Povelji o temeljnim pravima; budući da je EU preuzeo odgovornost uvrštenja rodne ravnopravnosti u svim svojim aktivnostima i političkim područjima, uključujući vanjsku politiku i politiku razvojne suradnje;

T.

budući da čovječanstvo dijeli zajedničke vrijednosti i interese; budući da bi se teret i prednosti trebali ravnomjerno raspodijeliti pri rješavanju zajedničkih problema i promicanju zajedničkih ciljeva i vrijednosti;

U.

budući da je sustav UN-a glavni svjetski forum za poboljšanje globalnog upravljanja te predstavlja najbolji forum za promicanje vrijednosti i interesa EU-a;

V.

budući da je održavanje mira i sigurnosti bio glavni cilj u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata; budući da promicanje gospodarskog i socijalnog razvoja te ljudskih prava zauzima središnje mjesto u Povelji; budući da su od početka 70-ih godina prošlog stoljeća pitanja povezana s okolišem na dnevnom redu UN-a; budući da se u Brundtlandovu izvješću „Naša zajednička budućnost” iz 1987. koncept održivog razvoja definira kao razvoj koji zadovoljava potrebe današnjeg naraštaja bez ugrožavanja budućih naraštaja; budući da su na Konferenciji u Riju (UNCED) održanoj 1992. razvojne i ekološke politike združene te čine spoj učinkovitog smanjenja siromaštva i promicanja održivog razvoja diljem svijeta;

W.

budući da sustav UN-a pokriva sva područja suradnje, uz središnju ulogu Vijeća sigurnosti, ponajprije odgovornog za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti, u čemu mu pomažu pomoćna i savjetodavna tijela;

X.

budući da se sustav UN-a sastoji od 19 specijaliziranih agencija, među koje se ubrajaju FAO, IFAD, ILO, MMF, UNESCO, UNIDO, WHO i Grupa Svjetske banke, 11 fondova i programa koji uključuju UNCTAD, UNDP, UNEP, UNFPA-u, UNHCR, UNICEF, UN Women i WFP (5), kao i od devet funkcionalnih povjerenstava, pet regionalnih povjerenstava i brojnih drugih sličnih tijela; budući da su organizacije poput Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) također povezane sa sustavom UN-a;

Y.

budući da većina navedenih agencija, fondova, programa, povjerenstava i odbora djeluje pod okriljem Gospodarskog i socijalnog vijeća te Opće skupštine, kojoj neki od njih podnose izvješća;

Z.

budući da EU i države članice imaju ključnu ulogu u promicanju načela i ciljeva UN-a te u rješavanju zajedničkih problema čovječanstva; budući da su, s druge strane, Europi potrebni globalni partneri u rješavanju vlastitih problema u područjima kao što su sigurnost, zaštita okoliša, ljudska prava, migracije, zaštita prava na azil te financijske nestabilnosti;

AA.

budući da je EU posebno odgovoran za održanje mira, razvoj i ljudska prava u svojem susjedstvu;

AB.

budući da je ključno da mjere koje se poduzimaju u okviru UN-a budu u skladu s međunarodnim pravom; budući da su zločini počinjeni u okviru UN-ova mandata izrazito štetni za vjerodostojnost te organizacije i ne bi smjeli proći nekažnjeno;

AC.

budući da su države podijeljene u geografska područja, što često dovodi do blokovskoga glasovanja; budući da članice Vijeća UN-a za ljudska prava (UNHRC) često same sustavno krše ljudska prava i time ugrožavaju učinkovitost i vjerodostojnost UNHRC-a;

AD.

budući da ISIS/Daeš upotrebljava zaradu od pljačkanja kulturnih i religijskih lokaliteta i predmeta u Iraku i Siriji te krijumčarenja tih predmeta za financiranje svojih terorističkih aktivnosti; budući da UNESCO i njegova Konvencija o mjerama zabrane i sprečavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara imaju središnju ulogu u osiguravanju hitne zaštite sirijskoga i iračkoga kulturnog nasljeđa;

AE.

budući da EU i UN blisko surađuju na najosjetljivijim kriznim područjima, posebno na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi; budući da moraju ulagati dodatne napore u cilju postizanja mirnih političkih rješenja za takve krize;

AF.

budući da su rasprava i odluka o obnovi mandata Foruma za upravljanje internetom predviđene za zasjedanje Opće skupštine UN-a 2015.; budući da je Parlament pozvao Opću skupštinu UN-a da obnovi mandat Foruma za upravljanje internetom te mu poveća resurse i poboljša model upravljanja internetom s više dionika;

1.

podsjeća da EU i njegove države članice dijele vrijednosti i načela Povelje UN-a, kako je navedeno u članku 21. stavku 1. UEU-a, te svojim vanjskim djelovanjem imaju ključnu ulogu u promicanju tih načela kao i ciljeva UN-a; smatra da su EU-u potrebni globalni partneri kako bi uspješno postigao ciljeve svoje vanjske politike, posebno u pogledu mira i sigurnosti, terorizma, organiziranog kriminala, regionalnih sukoba, državnih neuspjeha i širenja oružja za masovno uništenje;

2.

smatra da je sigurnosno stanje EU-a sve nestabilnije i nemirnije zbog velikog broja kako dugogodišnjih tako i novih sigurnosnih izazova; smatra da su sukob u istočnoj Ukrajini, Siriji i Iraku, uspon terorističke organizacije ISIS, libijska kriza i teroristička prijetnja u Africi (ponajprije u Sahelu, Libiji i Rogu Afrike) ozbiljne globalne prijetnje na svjetskoj razini koje iziskuju i globalna rješenja; smatra da EU nije u stanju sam se nositi s tim prijetnjama i da mu je potrebna podrška međunarodnih partnera;

3.

pozdravlja činjenicu da EU i njegove države članice na razne načine i u raznim oblicima aktivno sudjeluju u radu sustava UN-a i pridonose mu, a to bi trebalo biti vidljivije;

4.

također pozdravlja značajan doprinos EU-a razvoju i humanitarnoj pomoći diljem svijeta; podsjeća da, ukupno gledajući, EU i njegove države članice najviše na svijetu financijski pridonose razvoju i humanitarnoj pomoći;

5.

podsjeća da je EU postao istinski međunarodni akter te prema tome ima poseban promatrački status u UN-u, s pravom sudjelovanja u raspravama s predstavnicima velikih skupina i s pojedinačnim državama na zasjedanjima Opće skupštine UN-a, ima pravo podnošenja prijedloga i amandmana, pravo odgovora, predlaganja točaka dnevnog reda te distribuiranja dokumenata;

6.

osim toga, podsjeća da EU u UN-u predstavlja više osoba i tijela: predsjednik Europskog vijeća, Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europska komisija i izaslanstva EU-a, kao i njegovih 28 država članica, od kojih su dvije (Francuska i Ujedinjena Kraljevina) stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a s pravom ulaganja veta; ustraje u činjenici da su države članice EU-a dužne u skladu s Ugovorom uskladiti svoje djelovanje u svim međunarodnim forumima;

7.

uvjerenja je da EU, kako bi na bolji način ostvario ciljeve svoje vanjske politike u obliku u kojem su navedeni u Ugovoru, treba raditi na jačanju globalnog upravljanja unutar sustava UN-a i povećati svoj utjecaj u tom sustavu kao i onaj država članica; podsjeća na obvezu EU-a da aktivno podupire sveobuhvatnu reformu sustava UN-a radi jačanja njegova legitimiteta, regionalne zastupljenosti, transparentnosti, odgovornosti i djelotvornosti u odgovaranju na složene i višeslojne izazove današnjice; posebno ističe važnost revitalizacije rada Opće skupštine;

8.

naglašava da EU u Općoj skupštini treba imati važniju ulogu uz dovoljno vidljivosti i političkog utjecaja kojom mu se omogućuje bolje izvršavanje međunarodnih obveza, u skladu s gore navedenom Rezolucijom Opće skupštine od 3. svibnja 2011.;

9.

ponovno izražava podršku ulozi parlamenata i regionalnih skupština u sustavu UN-a;

10.

poziva članice Vijeća sigurnosti da u bliskoj suradnji s Općom skupštinom ponovno razmotre i preispitaju netransparentan postupak izbora glavnog tajnika UN-a te i kandidatima i kandidatkinjama zajamče ravnopravnu mogućnost odabira za taj položaj; poziva sva tijela UN-a, osobito Vijeće sigurnosti, da dovoljnu pozornost posvete rodnoj ravnopravnosti u UN-u, a države članice EU-a poziva da taj trend predvode poticanjem i podržavanjem kandidatkinja; izražava želju da u sljedećem mandatu na mjesto glavnog tajnika UN-a bude izabrana žena; poziva EU da podupre organizaciju UN Women u njezinu radu protiv diskriminacije na temelju rodnog identiteta i rodnog izražavanja;

11.

ističe trenutačne prioritete EU-a određene za 70. zasjedanje Opće skupštine UN-a, kojima se ponovno naglašava dugotrajni zahtjev Unije da UN pojednostavi svoje strukture, proračun i radne metode, a ne uzmiče se ni pred teškim temama kao što je reforma Vijeća sigurnosti;

12.

ističe da Opća skupština kao tijelo koje predstavlja vlade svih država članica mora imati načine i sredstva za usmjeravanje sustava UN-a i koordiniranje svih njegovih aktivnosti;

13.

uvjeren je da je potrebno reformirati Vijeće sigurnosti kako bi se bolje odrazila nova svjetska stvarnost i učinkovitije rješavali sadašnji i budući sigurnosni izazovi; potiče države koje imaju pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a da ga ne ulažu ako je riječ o genocidu i zločinima protiv čovječnosti;

14.

podsjeća, s obzirom na doprinos EU-a miru i sigurnosti u svijetu te na cilj osnaživanja vanjske politike EU-a naveden u Ugovoru iz Lisabona, na dugoročni cilj stvaranja mjesta za EU u proširenom Vijeću sigurnosti UN-a, te ponovno poziva na održavanje europske rasprave o toj reformi; ponovno poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da radi na zajedničkim stajalištima EU-a o pitanjima u nadležnosti Vijeća sigurnosti te da poboljša postojeće mehanizme suradnje usmjerene na to da države članice EU-a koje su i članice Vijeća sigurnosti na tom forumu podupru zajednička stajališta EU-a; podsjeća da prema članku 34. UEU-a članice EU-a u Vijeću sigurnosti UN-a imaju obvezu informirati ostale države članice EU-a i Visoku predstavnicu i zastupati stajališta i interese EU-a; podsjeća također da, ako EU ima utvrđeno mišljenje o točki dnevnog reda Vijeća sigurnosti UN-a, te će države zatražiti da se pozove Visoka predstavnica kako bi iznijela stajalište EU-a;

15.

podsjeća da se Poglavljem VIII. Povelje UN-a predviđa veća uloga regionalnih i podregionalnih organizacija unutar UN-a te poziva EU i Vijeće sigurnosti da rade na većem uključenju svojih i ostalih regionalnih organizacija u globalnom upravljanju;

16.

smatra da bi EU kroz daljnju suradnju s UN-om trebao bolje iskoristiti partnerstva sa specijaliziranim agencijama, fondovima, programima, povjerenstvima i odborima UN-a; poziva na snažniju koordinaciju EU-a u upravama tih tijela u cilju da EU nastupa jedinstveno;

17.

ističe da uspješnije postizanje ciljeva vanjske politike EU-a, uključujući promicanje temeljnih vrijednosti, osim reformi koje je potrebno provesti unutar UN-a, podrazumijeva učinkovitiju koordinaciju raznih dimenzija cjelokupne vanjske politike, i bilateralne i multilateralne; ponovno poziva na veću vidljivost djelovanja i pomoći EU-a u svim multilateralnim forumima kao i na terenu;

18.

poziva EU da učinkovitije koordinira svoj rad u području humanitarne pomoći, primjerice preko Glavne uprave ECHO, s odgovarajućim agencijama UN-a, u cilju stvaranja optimalne učinkovitosti s ograničenim resursima te izbjegavanja nepotrebnih preklapanja;

19.

poziva relevantne institucije EU-a i UN-a da u potpunosti poštuju i provode Financijski i administrativni okvirni sporazum (FAFA); poziva Komisiju da izvještava Parlament o provedbi FAFA-e i smjernica u vezi s njom, da identificira područja na kojima su potrebna poboljšanja te da ponudi relevantne prijedloge;

20.

naglašava važnost suradnje EU-a i UNDP-a na efikasnijem pružanju pomoći; ističe obvezu prema Globalnom partnerstvu za učinkovitu razvojnu suradnju te potiče sve države i dionike u privatnom sektoru da se obvežu na sudjelovanje u tom partnerstvu;

21.

smatra da je Europski sud za ljudska prava vrlo uspješno pridonio napretku koji je Europa ostvarila u pogledu poštovanja ljudskih prava te da može poslužiti kao primjer drugim regijama;

22.

poziva na poboljšanje preventivnih instrumenata, instrumenata za rano upozorenje i posredničkih kapaciteta UN-a, zajedno s dosljednim i ostvarivim mandatima za operacije izgradnje i održanja mira u koje su uvršteni komponenta ljudskih prava i jasne izlazne strategije; potiče države članice EU-a da konkretnije podupru operacije izgradnje i održanja mira te poziva EU da poboljša svoje posredničke napore u okončanju sukoba; imajući na umu okrutne zločine i kršenja ljudskih prava koje su nedavno počinile određene ekstremističke i terorističke skupine kao i seksualno nasilje u sukobima, uključujući silovanje kao ratno oružje; apelira na Vijeće sigurnosti da u skladu s doktrinom Odgovornosti za zaštitu definira skup ambicioznih programa i sredstava radi učinkovite prevencije takvih zločina, održanja vladavine prava, pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava te poticanja država članica UN-a da se bore protiv trgovine ljudima i suzbiju širenje i financiranje terorističkih skupina sprečavanjem i onemogućavanjem novačenja, organiziranja, prijevoza i opremanja terorističkih boraca te financiranja njihovih putovanja i aktivnosti;

23.

poziva EU da podrži povećanje dosljednosti i komplementarnosti te jačanje sinergije između revizija mirovnih operacija, strukture UN-a za izgradnju mira i Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325 o ženama, miru i sigurnosti; ističe koliko je važno da žene ravnopravno i u svim aspektima sudjeluju kao aktivni sudionici u sprečavanju sukoba i njihovu rješavanju, u mirovnim pregovorima, izgradnji mira, očuvanju mira, reagiranju na humanitarne krize i obnovi nakon sukoba; u tom kontekstu pozdravlja činjenicu da je Komisija revidirala svoju politiku humanitarne pomoći u kojoj se sada navodi da se međunarodnim humanitarnim pravom i/ili pravom o ljudskim pravima može opravdati jamčenje sigurnog pobačaja ženama koje su žrtve ratnog silovanja;

24.

potiče EU da promiče široku definiciju koncepta ljudske sigurnosti i da ga dovede u užu vezu s ljudskim pravima, rodnom jednakošću i ljudskim razvojem;

25.

uvjeren je da EU mora pokazati snažnu i predanu potporu Međunarodnom kaznenom sudu, posebice tako što će osnažiti i proširiti svoju vezu s UN-om, osobito s Vijećem sigurnosti, te tako zajamčiti da države članice EU-a što prije ratificiraju izmjene Rimskog statuta usvojene u Kampali kojima se definira zločin agresije; podsjeća da najveću odgovornost za privođenje pravdi počinitelja kaznenih djela imaju same države te podržava nadležnost Međunarodnog kaznenog suda u slučajevima u kojima nacionalna tijela ne mogu ili nisu voljna propisno kazneno goniti najteže zločine koji izazivaju zabrinutost međunarodne zajednice;

26.

podupire jačanje operativne suradnje u upravljanju kriznim situacijama između EU-a i UN-a, između ostalog suradnjom EU-a i UN-a na razmjeni analiza (kako bi se dobila zajednička analiza) i planiranju mirovnih i sigurnosnih operacija (kako bi se olakšali operativni aspekti);

27.

smatra da treba učiniti više kako bi se osiguralo da države članice UN-a održe svoja obećanja o pružanju humanitarne pomoći, i to objavom redovitih pregleda ispunjenosti obveza;

28.

pozdravlja predanost EU-a većoj odgovornosti i transparentnosti u trgovini oružjem te podržava promicanje univerzalnosti i cjelovite provedbe Ugovora o trgovini oružjem kao i provedbe zaključaka Prve konferencije država stranaka; zahtijeva od EU-a da nastavi promicati Ugovor o neširenju nuklearnog oružja kao kamen temeljac globalnog sustava neširenja nuklearnog oružja, ujedno i temelj nuklearnog razoružanja u skladu s člankom VI. Ugovora o neširenju nuklearnog oružja; dodatno zahtijeva od EU-a da poduzme aktivne korake prema globalnom razoružanju;

29.

naglašava važnost toga da EU nastavi aktivno promicati ravnopravnost i nediskriminaciju; pozdravlja sastanak Vijeća sigurnosti UN-a o pravima skupine LGBTI, prvi takav, koji se održao 24. kolovoza 2015. i na kojem su osuđeni napadi i ubojstva koja je ISIS izvršio na pripadnike skupine LGBTI na Bliskom istoku; potiče Vijeće sigurnosti UN-a da dodatno uzme u obzir kršenja prava pripadnika skupine LGBTI;

30.

podsjeća na stajalište EU-a o nultoj stopi tolerancije za smrtnu kaznu; naglašava važnost toga da EU nastavi aktivno promicati moratorij na smrtnu kaznu;

31.

uvjerenja je da treba znatno ojačati gospodarsku, socijalnu, ekološku i razvojnu dimenziju sustava UN-a, i to tako da tijela UN-a zauzmu izrazitiji politički pristup i poboljšaju međusobnu suradnju, te jamčenjem učinkovite i transparentne upotrebe raspoloživih sredstava; vjeruje da se to ponajprije mora postići strukturnom i funkcionalnom reformom Gospodarskog i socijalnog vijeća, glavnog tijela koje je prema Povelji UN-a nadležno za tu zadaću; poziva institucije EU-a i države članice da razmotre mogućnost jačanja svoje uloge u Gospodarskom i socijalnom vijeću tako da ga razviju u Vijeće za održivi razvoj;

32.

pozdravlja osnivanje Političkog foruma o održivom razvoju na visokoj razini, čija je uloga biti politički lider te pružati smjernice i preporuke o razvojnoj politici u vezi s trima stupovima održivog razvoja (socijalnim, gospodarskim i ekološkim); uvjerenja je da Politički forum o održivom razvoju na visokoj razini mora postati glavno tijelo za razvojnu politiku i tako jamčiti koordinirano i učinkovito ocjenjivanje potreba te usvajanje potrebnih smjernica, odluka i obvezujućih mjera u vezi s okvirom održivog razvoja nakon 2015.; ustraje u potrebi za učinkovitom provedbom ciljeva održivog razvoja usvojenih na sastanku na vrhu UN-a u rujnu 2015.;

33.

uvjerenja je da, s obzirom na opetovane humanitarne krize povezane s izbjeglicama i migrantima koje uzrokuju mnogo patnje te s obzirom na to da bi održivi razvoj zemalja iz kojih dolaze na koncu mogao biti rješenje humanitarne krize, rad svih agencija povezanih s tim pitanjem treba koordinirati;

34.

smatra da izazovi povezani s izbjeglicama u okviru humanitarne krize predstavljaju pitanja koja je potrebno riješiti na sveobuhvatan način, u duhu solidarnosti unutar EU-a i u bliskoj suradnji s UN-om i njegovim agencijama;

35.

poziva EU i UN da se zajedno više potrude u cilju postizanja ambicioznog i pravno obvezujućeg sporazuma na konferenciji UN-a o klimatskim promjenama u Parizu 2015. te nakon toga brze provedbe zaključaka s konferencije COP21;

36.

mišljenja je da se rad Grupe Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske trgovinske organizacije također može koordinirati kao dio sustava UN-a, a da se pritom zadrže njihove postojeće strukture odlučivanja kako bi se njihove odluke donosile i djelovanja provodila na odgovoran, učinkovit, dosljedan i svrsishodan način;

37.

podržava cilj stvaranja režima zaštite ulaganja na multilateralnoj razini koji uključuje novi sustav u kojem se poštuje nadležnost nacionalnih sudova te poziva Komisiju da taj cilj uključi u pregovore o sastavljanju sporazuma o ulaganju; smatra da bi u slučaju osnivanja stalnog međunarodnog suda za rješavanje ulagačkih sporova on mogao biti dio sustava UN-a te da bi se trebao temeljiti na pravima i obvezama onih koji podliježu tom sudu, s naglaskom na načelima OECD-a za multinacionalna poduzeća i vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; smatra da sustav UN-a daje korisne predloške za takav sustav, posebno za pitanja financiranja;

38.

smatra da treba zaključiti krug pregovora iz Dohe o razvojnom programu i vjeruje da UN može iskoristiti svoj jedinstveni položaj kako bi zajamčio da ti pregovori budu uspješni za zemlje u razvoju; u tom smislu vjeruje da bi UN trebao surađivati sa Svjetskom trgovinskom organizacijom te zemljama u razvoju pružati savjete i smjernice radi promicanja strategije za trgovinu i ulaganja, uz ključnu ulogu EU-a;

39.

svjestan je potrebe za ojačavanjem i provedbom UN-ovih vodećih načela o poslovanju i ljudskim pravima; poziva EU da pridonese uspješnom ishodu rada međuvladine radne skupine za transnacionalne korporacije i ljudska prava;

40.

vjeruje da UN treba raditi na svim pitanjima povezanima s dobrobiti ljudi; smatra da se među njima nalaze kulturna održivost te zaštita i promicanje raznolikosti kulturnih izraza integracijom obrazovanja, turizma, kulturne diplomacije, zaštite baštine, kreativnog sektora i znanstvenog istraživanja u kreiranju politika;

41.

preporučuje da se zajamči suradnja između EU-a i UN-a u području obrazovanja u hitnim programima u slučaju humanitarnih kriza, oružanih sukoba i elementarnih nepogoda, i to daljnjim podupiranjem programa kao što su program UNICEF-a za obrazovanje u hitnim situacijama i tranziciju u razdoblju nakon krize, program UNHCR-a za kvalitetno obrazovanje u izbjegličkim kampovima te obrazovni rad Agencije UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA);

42.

pozdravlja reorganizaciju Komisije imenovane 2014. u klastere, čime je potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici dodijeljena odgovornost za koordinaciju vanjske politike EU-a, u bliskoj suradnji s ostalim institucijama EU-a; naglašava da globalne politike moraju imati središnju ulogu u radu tog specifičnog klastera;

43.

poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da u svoje godišnje izvješće o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici uvrsti razrađen dio o promociji globalnih ciljeva vanjske politike EU-a;

44.

mišljenja je da Parlament mora biti u mogućnosti rješavati globalne izazove na jednako sveobuhvatan i cjelovit način kao i Komisija te u skladu s time organizirati svoj rad; poziva sve parlamentarne odbore u čijoj su nadležnosti politike s vanjskim ili globalnim aspektom da svoja mišljenja o relevantnom dijelu izvješća potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice proslijede Odboru za vanjske poslove, koji je nadležan za to izvješće;

45.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Općoj skupštini Ujedinjenih naroda i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

27.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 366/51

—

uzimajući u obzir članke 4. i 13. Ugovora o Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir članke 107., 108., 113., 115., 116., 175. i 208. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir svoju Odluku od 12. veljače 2015. o osnivanju, ovlastima, brojčanom sastavu i trajanju mandata Posebnog odbora za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka (1),

—

uzimajući u obzir otkrića Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ) o odlukama o porezima i drugim štetnim praksama u Luksemburgu, koja su postala poznata pod nazivom „LuxLeaks”,

—

uzimajući u obzir ishod sastanaka na vrhu skupina G7, G8 i G20 o međunarodnim poreznim pitanjima, a posebno sastanka na vrhu u dvorcu Elmau 7. i 8. lipnja 2015., sastanka na vrhu u Brisbaneu 15. i 16. studenog 2014., sastanka na vrhu u Sankt Peterburgu 5. i 6. rujna 2013., sastanka na vrhu u u Lough Erneu 17. i 18. lipnja 2013. te sastanka na vrhu u Pittsburghu 24. i 25. rujna 2009.,

—

uzimajući u obzir izvješće Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) „Štetno porezno natjecanje: sve veći globalni problem” iz 1998.,

—

uzimajući u obzir izvješće OECD-a „Rješavanje problema erozije porezne osnovice i premještanja dobiti” iz 2013., Akcijski plan OECD-a u vezi s erozijom porezne osnovice i premještanjem dobiti i publikacije koje su im slijedile,

—

uzimajući u obzir nedavne zaključke Europskog vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (14. ožujka 2013.), o oporezivanju (22. svibnja 2013.), o automatskoj razmjeni informacija (18. prosinca 2014.), o eroziji porezne osnovice i premještanju dobiti (BEPS), o automatskoj razmjeni informacija na globalnoj razini i štetnim poreznim mjerama (18. prosinca 2014.) te o utaji poreza (27. lipnja 2014.),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za ekonomske i financijske poslove (ECOFIN) i njegovo izvješće o poreznim pitanjima podneseno Europskom vijeću 22. lipnja 2015.,

—

uzimajući u obzir polugodišnje izvješće o Kodeksu o postupanju (oporezivanje poslovanja) koje je sastavila Skupina za Kodeks o postupanju i podnijela Vijeću,

—

uzimajući u obzir Direktivu o administrativnoj suradnji (2), Direktivu o kamatama i licencijama (3) te najnovije zakonodavne prijedloge Komisije o njihovoj izmjeni,

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 90/435/EEZ od 23. srpnja 1990. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica (4) („Direktiva o matičnim društvima i društvima kćerima”), kako je zadnje izmijenjena 2015.,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2014/56/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Direktive 2006/43/EZ o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja (5),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU-a (6),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 77/799/EEZ od 19. prosinca 1977. o međusobnoj pomoći nadležnih tijela država članica u području izravnog oporezivanja i oporezivanja polica osiguranja (7),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (8),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. veljače 2007. upućenu Vijeću, Europskom parlamentu i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru o radu Zajedničkog foruma EU-a o transfernim cijenama na području izbjegavanja sporova i rješavanja sporova te o Smjernicama za prethodne sporazume o transfernim cijenama u EU-u (COM(2007)0071),

—

uzimajući u obzir Obavijest Komisije o primjeni propisa o državnim potporama na mjere koje se odnose na izravno oporezivanje poslovanja (9) od 10. prosinca 1998.,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod nazivom „Pravedan i učinkovit sustav oporezivanja dobiti poduzeća u Europskoj uniji: pet ključnih područja djelovanja” (COM(2015)0302) od 17. lipnja 2015.,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. ožujka 2015. o poreznoj transparentnosti za sprečavanje utaje i izbjegavanja poreza (COM(2015)0136),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. prosinca 2012. pod nazivom „Akcijski plan za jačanje borbe protiv porezne prijevare i utaje poreza” (COM(2012)0722),

—

uzimajući u obzir preporuku Komisije od 6. prosinca 2012. o agresivnom poreznom planiranju (C(2012)8806),

—

uzimajući u obzir preporuku Komisije od 6. prosinca 2012. o mjerama za poticanje trećih zemalja na primjenu minimalnih standarda dobrog upravljanja u poreznim pitanjima (C(2012)8805),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. lipnja 2012. o konkretnim načinima jačanja borbe protiv porezne prijevare i utaje poreza među ostalim u odnosu na treće zemlje (COM(2012)0351),

—

uzimajući u obzir Prijedlog direktive Vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (CCCTB) (COM(2011)0121) koji je Komisija sastavila 2011. i stajalište Parlamenta od 19. travnja 2012. o tom prijedlogu (10),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. listopada 2011. pod nazivom „Obnovljena strategija EU-a 2011. – 2014. za društveno odgovorno poslovanje” (COM(2011)0681),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća i predstavnika vlada država članica od 1. prosinca 1997. o Kodeksu o postupanju pri oporezivanju poslovanja (11) i redovna izvješća Skupine za Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja podnesena Vijeću,

—

uzimajući u obzir preporuku o zaštiti zviždača od 30. travnja 2014. koju je donio Odbor ministara Vijeća Europe;

—

uzimajući u obzir izvješće ureda Simmons & Simmons iz 1999. o administrativnim praksama iz stavka 26. izvješća Skupine za Kodeks za 1999., izvješće Primarolo (SN 4901/99) i ažuriranu verziju tog izvješća iz 2009.,

—

uzimajući u obzir amandmane koje je Parlament 8. srpnja 2015. usvojio u odnosu na prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2007/36/EZ u pogledu poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničara i Direktive 2013/34/EU u pogledu određenih elemenata izvješća o korporativnom upravljanju (12),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2015. o izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza kao izazovima za upravljanje, socijalnu zaštitu i razvoj u zemljama u razvoju (13);

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. ožujka 2015. o godišnjem poreznom izvješću (14),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2015. o godišnjem izvješću za 2013. o zaštiti financijskih interesa EU-a – borba protiv prijevara (15),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca (16),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2013. o borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i poreznih oaza (17),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. travnja 2012. o pozivu na konkretne načine borbe protiv porezne prijevare i utaje poreza (18),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o oporezivanju i razvoju – suradnja sa zemljama u razvoju pri promicanju dobrog upravljanja u poreznim pitanjima (19),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. veljače 2010. o promicanju dobrog upravljanja u poreznim pitanjima (20),

—

uzimajući u obzir različita parlamentarna saslušanja održana u nacionalnim parlamentima i naknadna izvješća na istu temu, a posebno ona održana u Donjem Domu u Ujedinjenoj Kraljevini, Senatu SAD-a i francuskoj Nacionalnoj skupštini,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Posebnog odbora za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka (A8-0317/2015),

A.

budući da je zbog skandala „LuxLeaks” koji je izbio 5. studenog 2014. zahvaljujući Međunarodnom konzorciju istraživačkih novinara, kada je objavljeno oko 28 000 stranica povjerljivih dokumenata o više od 500 privatnih poreznih dogovora između Luksemburške porezne uprave i više od 300 multinacionalnih korporacija između 2002. i 2010., otkriveno koliko su bili rašireni tajni dogovori o složenim financijskim konstrukcijama sa svrhom ishođenja drastičnih smanjenja poreza; budući da je zabilježeno mnogo slučajeva u kojima luksemburške podružnice posluju sa stotinama milijuna eura, ali je njihova prisutnost i gospodarska aktivnost u Luksemburgu mala;

B.

budući da su pitanja povezana s erozijom osnovice poreza na dobit i praksom agresivnog poreznog planiranja poznata na međunarodnoj razini i da ih se na istoj razini analizira barem nekoliko desetljeća; budući da je skandal Luxleaks usmjerio pozornost javnosti i medija na ta pitanja, otkrivši upitne porezne prakse koje promiču računovodstvene tvrtke u određenoj državi članici; budući da su istrage Komisije i djelovanje Parlamenta putem njegova posebnog odbora pokazali da to nije izdvojen slučaj, već da je praksa korištenja poreznih mjera za smanjenje ukupnog poreznog dugovanja nekih velikih korporacija kako bi se umjetno povećala nacionalna porezna osnovica na račun drugih država rasprostranjena u Europi i izvan nje;

C.

budući da takvo ponašanje, koje često dovodi do nepovezanosti između mjesta gdje se vrijednost stvara i gdje se oporezuje dobit, nije ograničeno samo na odluke o porezima, nego obuhvaća i široki spektar štetnih poreznih praksi koje nacionalne porezne uprave provode unutar i izvan EU-a;

D.

budući da podvrgavanje takvih praksi javnom nadzoru čini dio demokratske kontrole; budući da, s obzirom na njihov negativan učinak na društvo kao cjelinu, te prakse mogu postojati samo dok su tajna ili dok ih se tolerira; budući da su istraživački novinari, nevladin sektor i akademska zajednica imali ključnu ulogu u razotkrivanju slučajeva izbjegavanja plaćanja poreza i informiranju javnosti o tome; budući da, sve dok ih se ne može spriječiti, njihovo otkrivanje ne bi trebalo ovisiti o hrabrosti i osjećaju za etiku pojedinih zviždača, nego biti dio sustavnijeg mehanizama izvješćivanja i razmjene informacija;

E.

budući da je prihod od poreza na dobit 2012. u 28 država članica Unije u prosjeku iznosio 2,6 % BDP-a (21);

F.

budući da je izravno oporezivanje u skladu s Ugovorima najvećim dijelom u nadležnosti država članica; budući da je u mjeri u kojoj EU ima nadležnost u oporezivanju ta nadležnost obično podložna zahtjevu za jednoglasnost u Vijeću; budući da zbog toga još nisu donesene nikakve bitne odluke u području oporezivanja poduzeća na razini EU-a unatoč nedavnim zbivanjima pri integraciji EU-a u vezi s unutarnjim tržištem i drugim područjima obuhvaćenima Ugovorima o EU-u poput međunarodnih trgovinskih sporazuma, jedinstvene valute, ekonomskog i fiskalnog upravljanja te načela i zakonodavstva na području borbe protiv pranja novca; budući da države članice moraju djelovati u skladu s europskim zakonodavstvom na području tržišnog natjecanja i osigurati da njihovo porezno zakonodavstvo ne odstupa od načela unutarnjeg tržišta i ne narušava tržišno natjecanje; budući da pravilo o jednoglasnosti unutar Vijeća, koje svakoj državi članici daje pravo na veto, smanjuje poticaj za kretanje iz statusa quo prema rješenju koje uključuje veću suradnju; budući da bi promjena zahtjeva za jednoglasnost u pitanjima izravnog oporezivanja iziskivala izmjenu Ugovora, osim u slučaju korištenja postupka iz članka 116. UFEU-a;

G.

budući da trenutno stanje u kojemu svaka država članica ima pravo uložiti veto podrazumijeva da sve države članice moraju biti odlučne i surađivati u rješavanju paneurospkog problema utaje i izbjegavanja plaćanja poreza;

H.

budući da, uz neke hvalevrijedne iznimke, državni politički predstavnici dosad nisu bili dovoljno jasni u rješavanju problema izbjegavanja poreza, koji uključuje i odluke o porezima;

I.

budući da na europskom unutarnjem tržištu kapital ima neometan protok i da velika trgovačka društva na konsolidiranoj osnovi izvješćuju o svojem radu, ali da porez na nacionalnoj osnovi ubiru porezna tijela koja međusobno vrlo slabo komuniciraju;

J.

budući da na potpuno ostvarenom unutarnjem tržištu nikakav umjetni poremećaj ne bi smio utjecati na odluke o ulaganju i odabir mjesta poslovanja; međutim, budući da se globalizacijom, digitalizacijom i slobodnim kretanjem kapitala stvaraju uvjeti za intenzivnije porezno natjecanje među državama članicama i s trećim zemljama kako bi se privuklo ulagače i poduzeća; budući da je važno zadržati trgovačka društva u Europi te u nju privući nova, ali da to ne bi smjelo poprimiti oblik potencijalno štetnih poreznih mehanizama, usmjerenih u prvom redu na poticanje ulaganja i stvaranje dodatne gospodarske aktivnosti zbog reakcija na slične mjere pokrenute u susjednim zemljama ili ispravak onoga što se smatra postojećim nejednakostima među državama članicama, u smislu relativnog bogatstva, veličine ili perifernog položaja; budući da se, osim toga, u nekim slučajevima čini da postoji korelacija između privlačnih sustava oporezivanja poduzeća i visoke razine nacionalnog bogatstva; budući da optimalna struktura poreznih sustava ovisi o brojnim čimbenicima i da se stoga razlikuje od zemlje do zemlje; budući da štetno porezno natjecanje između država članica ograničava potencijal jedinstvenog tržišta;

K.

budući da se, umjesto da se jednostavno usmjeri na promicanje privlačnog poslovnog okruženja koje nudi, primjerice, dobru infrastrukturu i visokokvalificiranu radnu snagu, putem, među ostalim, rashoda kojima se potiče produktivnost, i da osigura stabilnost i predvidljivost poreznih sustava, svaka zemlja kao sudionik poreznog natjecanja koristi svojim nacionalnim zakonodavstvom u kombinaciji s mrežom poreznih sporazuma da bi se promovirala kao zemlja za ulaganje, kao žarište kroz koje treba protjecati kapital ili u kojemu se treba zabilježiti dobit te na taj način privlači trgovačka društva ili fiktivna trgovačka društva na uštrb zemalja partnera, što rezultira nepoštenim praksama među tim zemljama; budući da, promatrana zasebno, svaka država ima jasan interes ponašati se kao „slobodni strijelac”, odnosno pokušava prva osmisliti i primjenjivati određene porezne mehanizme i propise kojima privlači poduzeća koja stvaraju poreznu osnovicu, a posljednja sudjelovati u zajedničkim i koordiniranim akcijama za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza;

L.

budući da među državama članicama postoji porezno natjecanje; budući da je načelo lojalne suradnje među državama članicama utvrđeno u članku 4. UFEU-a; budući da se od država članica očekuje da u pitanjima poreznog natjecanja u cijelosti primjenjuju načelo lojalne suradnje;

M.

budući da neke države članice zauzimaju ambivalentan stav u vezi s izbjegavanjem plaćanja poreza, negodujući s jedne strane zbog erozije svoje nacionalne porezne osnovice, dok su istovremeno odgovorne za strukturu sadašnjih nacionalnih i međunarodnih poreznih sustava koji su to omogućili, a čak i dalje ometaju mogućnost da se njihovi porezni sustavi približe koordiniranijem rješenju; budući da u sklopu potpune mobilnosti kapitala unutar EU-a i cilja uvođenja unije tržišta kapitala, koji je objavila Unija, u potpunosti treba uzeti u obzir međuovisnost i uzajamne učinke nacionalnih poreznih sustava i prihoda, imajući u vidu opsežno pozitivno i negativno prekogranično prelijevanje učinaka odluka o porezima pojedinačnih država članica jer porezni poticaj jedne zemlje izaziva eroziju porezne osnovice u drugoj;

N.

budući da svjedočimo paradoksalnoj situaciji u kojoj je slobodno natjecanje među državama članicama u poreznim pitanjima rezultiralo nekonkurentnim ponašanjem i narušavanjem tržišnog natjecanja;

O.

budući da se uvođenje europskog jedinstvenog tržišta pokazalo vrlo povoljnim za nacionalna gospodarstva koja su postala konkurentnija i privlačnija u globaliziranom gospodarstvu te budući da će porezna konvergencija između država članica na kraju imati isti učinak;

P.

budući da zakonodavac i porezne uprave koje su često u nedostatku sredstava ne mogu predvidjeti inovativne oblike izbjegavanja poreza koje osmišljavaju i promiču neki porezni savjetnici, posebice iz jako velikih revizorskih društava, odvjetnici i posrednička društva, nego mogu samo reagirati na njih, ponekad s velikim zakašnjenjem; budući da iskustvo osobito pokazuje da tijela EU-a koja trebaju spriječiti uvođenje novih štetnih poreznih mjera (poput Skupine za Kodeks o postupanju koju su države članice osnovale 1998. ili Komisije, koja je čuvarica Ugovora) nisu u stanju riješiti neželjene događaje jer ponekad reagiraju na neučinkovit način ili pak na temelju previše ograničenog mandata te da je u EU uveden velik broj novih i često agresivnih mjera ili sporazuma, poput režima oporezivanja patenata; budući da se multinacionalne korporacije u EU-u i drugdje u svijetu pri izradi svojih planova za izbjegavanje plaćanja poreza oslanjanju na stručno znanje dobro organiziranog i vještog sektora poreznih savjetnika, kao i banaka i drugih pružatelja financijskih usluga; budući da je taj sektor istovremeno zastupljen u tijelima koja savjetuju vlade i javne institucije o poreznim pitanjima, poput, primjerice, Platforme EU-a za dobro porezno upravljanje; budući da postoji zabrinutost u vezi sa sukobima interesa do kojih može doći u slučajevima u kojima ista društva pružaju savjete i tijelima javne vlasti i privatnim multinacionalnim korporacijama;

Q.

budući da bi se svako porezno planiranje trebalo provoditi u granicama zakona i primjenjivih ugovora; budući da se stoga čini da je najprikladniji odgovor na agresivno porezno planiranje dobro zakonodavstvo i međunarodno usklađivanje prema željenim ishodima;

R.

budući da je provedba zakonodavstva od ključne važnosti za ostvarenje zadanih ciljeva; budući da je ta provedba u nadležnosti nacionalnih uprava, kojima često nedostaje inicijativa za međusobnu suradnju na europskoj razini; budući da takvo stanje doprinosi razilaženju do kojeg već dolazi zbog razlika u zakonodavstvima u Uniji i da ga pogoršava;

S.

budući da institucije Trojke (Europska komisija, Europska središnja banka i međunarodni monetarni fond) koje nadgledaju programe financijske i fiskalne prilagodbe u državama članicama kao što su Portugal i Grčka nisu pokušale spriječiti porezne amnestije, odluke o porezima, porezne olakšice i sustave poreznih izuzeća u okviru kojih se provodila i još uvijek se provodi nepoštena diskriminacija i kojima se korporacijama i pojedincima omogućuje izbjegavanje plaćanja poreza, što rezultira velikim smanjenjem državnih prihoda i povećanjem opterećenja malih i srednjih poduzeća i građana koji ionako plaćaju previsoke poreze;

T.

budući da istrage i kazneni progoni u vezi s poreznim zločinima i pranjem novca, koji često uključuju financijske operacije i pravne osobe u više poreznih jurisdikcija, predstavljaju veliki izazov; budući da je osoblje koje je u državama članicama zaduženo za provođenje istraga i vođenje sudskih postupaka protiv počinitelja poreznih zločina i drugih financijskih zločina često nedovoljno obučeno i nedovoljno opremljeno;

U.

budući da je politika štednje i proračunskog ograničenja tijekom proteklih nekoliko godina znatno smanjila mogućnost poreznih uprava da provode istrage u vezi s poreznim zločinima i štetnim poreznim praksama; budući da su ti rezovi osobitu štetu nanijeli u zemljama u kojima se provode programi financijske pomoći pod vodstvom Trojke, u kojima je povećanje državnih prihoda ostvareno na uštrb pretjeranog oporezivanja malih i srednjih poduzeća i građana, dok su porezna amnestija, odluke o porezima i ostali sustavi poreznih izuzeća i povlastica bili rezervirani za velike korporacije i bogate utajivače poreza, kao što je to bio slučaj u Portugalu i Grčkoj;

V.

budući da odluke o porezima obuhvaćaju širok spektar postupaka u državama članicama, od ad-hoc politika do jasno definirane primjene zakona, u smislu mogućeg opsega i tema koje obuhvaćaju, obvezujuće prirode, učestalosti primjene, javne naravi, trajanja i plaćanja naknada; budući da nema opće prihvaćene definicije odluka o porezima na međunarodnoj razini, osim što se Komisija na njih referira kao na „svaku vrstu komunikacije ili bilo koji drugi instrument ili mjeru sličnog učinka koju poduzima država članica ili koja se poduzima u njezino ime u pogledu tumačenja ili primjene poreznih propisa”;

W.

budući da odluke o porezima nisu same po sebi problematične jer mogu, a to je i njihova izvorna svrha, osigurati pravnu sigurnost poreznog obveznika i smanjiti financijski rizik poštenih društava u slučajevima kada porezni zakoni ili njihova konkretna primjena u određenim okolnostima nisu jasni ili se mogu suprotno tumačiti, osobito kod složenih transakcija, te se time mogu izbjeći budući sporovi između poreznog obveznika i porezne uprave;

X.

budući da je praksa donošenja odluka razvijena u okviru bliskijeg odnosa bolje suradnje između poreznih uprava i poreznih obveznika kao alat za rješavanje sve složenije porezne obrade nekih transakcija u sve složenijem, globalnijem i digitalnijem gospodarstvu; budući da je, iako države članice tvrde da te odluke nisu diskriminirajuće, već da se radi samo o načinu da se pojasni postojeće porezno zakonodavstvo, i dalje ih čuvajući u tajnosti, njegov posebni odbor utvrdio da se odluke o porezima mogu donositi bez ikakve pravne podloge neformalnim i diskrecijskim dogovorima kojima se pogoduje strukturama koje nastoje platiti što niže poreze i koje se oslanjaju na alate za porezno planiranje koje obično koriste multinacionalne korporacije kako bi smanjile svoj porezni doprinos; budući da je to očito problem posebno, iako ne isključivo, kad je riječ o odlukama povezanima s određivanjem cijena prijenosa unutar trgovačkih društava (takozvani prethodni dogovori o cijeni); budući da one, unatoč činjenici da nekim odabranim akterima pružaju pravnu sigurnost, mogu prouzročiti nejednakost između trgovačkih društava kojima se odobrene i društava koja pripadaju istom sektoru, a nemaju pristup tim odlukama;

Y.

budući da ni OECD ni Europska komisija nisu pozvali na ukidanje same prakse odluka o porezima;

Z.

budući da napredne odluke o porezima ne bi trebale ni na koji način utjecati na porezno tretiranje neke transakcije, niti davati prednost jednom poreznom obvezniku u odnosu na drugog, već bi u situacijama kad su ostali uvjeti jednaki trebale imati isti učinak kao i ex post primjena relevantnih poreznih odredbi; budući da, sukladno tome, fokus ovog izvješća nije strogo ograničen na odluke o porezima, nego obuhvaća, u skladu s mandatom povjerenom njegovu posebnom odboru (TAXE), svaku poreznu mjeru slične prirode ili učinka koju generički nazivamo „štetnom poreznom praksom”, odnosno mjere čija je svrha privući nerezidentna poduzeća ili transakcije na štetu drugih poreznih jurisdikcija u kojima bi se te transakcije obično trebale oporezovati i/ili mjere kojima se prednost daje samo određenim trgovačkim društvima i na taj način narušava tržišno natjecanje;

AA.

budući da štetne porezne prakse u određenoj mjeri mogu biti povezane s jednim ili više sljedećih neželjenih učinaka: nedostatak transparentnosti, proizvoljna diskriminacija, narušavanje tržišnog natjecanja i nejednaki uvjeti na unutarnjem tržištu i izvan njega, utjecaj na integritet jedinstvenog tržišta i na pravednost, stabilnost i legitimitet poreznog sustava, veće oporezivanje gospodarskih faktora koji su manje mobilni, povećanje gospodarskih razlika, nepošteno natjecanje među državama, erozija porezne osnovice, nezadovoljstvo u društvu, nepovjerenje i demokratski deficit;

AB.

budući da mora priznati da, iako su mala i srednja poduzeća i dalje pokretačka snaga gospodarstva i zapošljavanja u Europi, multinacionalne korporacije također imaju ključnu ulogu kao ulagači, osiguratelji gospodarskog rasta i radnih mjesta; budući da je plaćanje pravednog udjela u porezima u zemljama u kojima se odvija stvarna gospodarska aktivnost i stvaranje vrijednosti i dalje ključan doprinos tih poduzeća dobrobiti i održivosti europskih društava;

AC.

budući da je njegov nadležni posebni odbor, osnovan 26. veljače 2015., održao 14 sjednica tijekom kojih je saslušao predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera, povjerenicu za tržišno natjecanje Margrethe Vestager, povjerenika za ekonomske i financijske poslove, oporezivanje i carinu Pierrea Moscovicija, aktualnog predsjedatelja Vijećem Pierrea Gramegnu, ministra financija Francuske Michaela Sapina, ministra financija Njemačke Wolfganga Schäublea, ministra financija Italije Piera Carla Padoana, ministra financija Španjolske Luisa de Guindosa, predstavnike OECD-a, zviždače, istraživačke novinare, stručnjake, predstavnike akademske zajednice, predstavnike multinacionalnih korporacija, profesionalna udruženja, sindikate, nevladine organizacije i zastupnike u nacionalnim parlamentima EU-a (vidi Prilog 1.); budući da su izaslanstva Odbora TAXE posjetila Švicarsku, kako bi sagledala određene aspekte trećih zemalja kao dimenzije koja je bila dio njihova mandata, te sljedeće države članice radi prikupljanja informacija: Belgiju, Luksemburg, Irsku, Nizozemsku i Ujedinjenu Kraljevinu; budući da su organizirani i sastanci s predstavnicima vlada Gibraltara i Bermuda; budući da usprkos svim tim koracima, iako su oni rezultirali raznolikim i dragocjenim uvidima u porezne sustave i porezne prakse diljem EU-a, nisu riješena sva postojeća pitanja, uključujući preostale nedosljednosti u izjavama predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera o stranici izvješća Krecké koja se dugo drži u tajnosti;

AD.

budući da je rad Odbora djelomično ometala činjenica da više država članica i Vijeće nisu na vrijeme dostavili odgovore (vidi Prilog 2.) i u konačnici nisu poslali sve tražene dokumente ili su pak poslali samo odgovore iz uljudnosti u kojima su se jedva dotaknuli teme zahtjeva; budući da se od 17 pozvanih multinacionalnih korporacija, samo njih četiri na prvi poziv pristalo pojaviti u odboru u lipnju i srpnju 2015. budući da je još 11 multinacionalnih korporacija pristalo pojaviti se u odboru tek nakon što je u Odboru TAXE izglasano izvješće i nakon opetovanih poziva, tako da je morala biti sazvana nova izvanredna sjednica neposredno prije glasovanja na plenarnoj sjednici (vidi prilog 3.); budući da ni Komisija nije u potpunosti surađivala i nije poslala sve radne dokumente i bilješke s neslužbenih sastanaka u vezi s Kodeksom o postupanju te da je, zbog neumoljivosti nekih država članica, pristala samo na ograničeni postupak savjetovanja; budući da je mandat Odbora iz tog razloga trebalo produžiti;

AE.

budući da je u vrijeme usvajanja ovog izvješća veći broj istraga Komisije o sporazumima o transfernim cijenama koji su potvrđeni odlukama o porezima i drugim mjerama slične naravi ili učinka, a koji utječu na oporezivu dobit pripisanu određenim društvima kćerima multinacionalnih korporacija, još uvijek u tijeku;

1.

podsjeća da su modeli oporezivanja poduzeća koji postoje u industrijaliziranim zemljama nastali u prvoj polovini 20. stoljeća, u vremenu kada je prekogranična aktivnost bila ograničena; napominje da su globalizacija i digitalizacija ekonomije radikalno promijenili globalni lanac vrijednosti i način na koji funkcioniraju tržišta te da većina velikih trgovačkih društava sada ima transnacionalnu strukturu čiji zahtjevi nadilaze nacionalne porezne propise; ističe da nacionalna i međunarodna pravila u području oporezivanja nisu išla ukorak s razvojem poslovnog okruženja;

2.

ističe da je potrebno donijeti uravnoteženu i pravednu poreznu politiku koja će biti sastavni dio strukturne reforme u državama članicama;

3.

primjećuje da, dok je usklađivanje s različitim poreznim sustavima postajalo sve složenije za trgovačka društva koja posluju prekogranično, globalizacija i digitalizacija olakšale su organiziranje njihovih aktivnosti putem off-shore financijskih centara i stvaranje sofisticirane strukture kako bi smanjila svoj globalni porezni doprinos; zabrinut je zbog toga što je zbog ekonomske krize, dužničke krize i proračunske konsolidacije većina država članica znatno smanjila broj zaposlenih u svojim poreznim upravama; naglašava da bi nacionalne porezne uprave na raspolaganju trebale imati dovoljno resursa, među ostalim i onih ljudskih, kako bi mogle biti učinkovite u prevenciji i otkrivanju te borbi protiv agresivnog poreznog planiranja, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza koji su uzrok znatne erozije njihove porezne osnovice, te osigurati bolje i poštenije ubiranje poreza i vjerodostojnost poreznog sustava; primjećuje da su studije pokazale da kvalificirano osoblje poreznih uprava državi donosi puno veći prihod u odnosu povezane troškove jer se učinkovitost poreznih uprava izravno i pozitivno odražava na porezne prihode;

4.

naglašava da postoji razlika između, s jedne strane, štetnih praksi određenih poreznih i nacionalnih uprava koje multinacionalnim korporacijama omogućuju da premještaju dobit kako bi izbjegle oporezivanje na području na kojemu je ta dobit zaista ostvarena i, s druge strane, natjecanja u privlačenju izravnog stranog ulaganja među državama ili pak zadržavanja gospodarskih aktivnosti u državi uz potpuno poštovanje zakonodavstva EU-a;

5.

ističe da Ugovor, u skladu s načelom supsidijarnosti, omogućava državama članicama da same odrede svoju stopu poreza na dobit i poreznu osnovicu sve dok se ne uvedu snažnije mjere porezne konvergencije u skladu s Ugovorom; međutim, također ističe da previše složena pravila nacionalnih poreznih sustava, zajedno s razlikama među tim sustavima, stvaraju pravne praznine kojima se multinacionalne korporacije koriste za agresivno planiranje poreza, što dovodi do erozije osnovice, premještanja dobiti, „utrke do dna” i, u konačnici, neoptimalnog ekonomskog ishoda; ističe činjenicu da je ovakva vrsta izbjegavanja plaćanja poreza igra u kojoj gube svi nacionalni proračuni promatrani zajedno jer se povećanjem poreznih prihoda koje je posljedica štetnih praksi u jednoj državi članici (zbog izuzeća, posebnih olakšica ili propusta u zakonima) ne nadoknađuju smanjeni porezni prihodi u drugim državama članicama; ističe da se daljnje smanjenje osnovice, štetno porezno natjecanje i „utrku do dna” po pitanju poreznih stopa mogu spriječiti jedino usklađenijim zajedničkim pristupom država članica, koji bi trebao dovesti do zajedničkog okvira unutar kojeg države članice određuju svoje porezne stope;

6.

podsjeća da su u nekim državama članicama stope poreza na dobit službeno više nego u drugima, ali da su zbog olakšica ili propusta u zakonima koji idu u prilog tuzemnim trgovačkim društvima one zapravo niže, zbog čega su efektivne porezne stope u tim državama niže nego u državama članicama sa službeno niskim stopama;

7.

ističe činjenicu da niži porez na dobit u nekim državama članicama može rezultirati relativno višim prihodima od poreza u odnosu na više stope poreza na dobit;

8.

napominje da su, prema podacima Komisije (22), zakonske stope poreza na dobit u EU-u pale za 12 postotnih poena, s 35 % na 23 % od 1995. do 2014.; ističe da je ovo smanjenje poreznih stopa popraćeno širenjem porezne osnovice radi ublažavanja gubitka prihoda i da se relativno stabilan prihod proizašao iz oporezivanja društava u istom vremenskom razdoblju može objasniti znatnim trendom „osnivanja većih društava”, odnosno napuštanjem određenih pravnih oblika poslovanja, kao onih s (jedinim) vlasnikom, i prijelazom u status korporacija, što rezultira sličnim prijelazom s porezne osnovice za fizičke osobe na osnovicu za društva;

9.

primjećuje da većina država članica troši velike iznose na porezne poticaje na osnovi kojih se malim i srednjim poduzećima želi dati konkurentska prednost, ali da te pokušaje, prema zaključcima Komisije (23), ugrožava rezultat međunarodnog poreznog planiranja u tri od četiri države članice u kojima je provedena nedavna studija; smatra da su zbog navedenog mala i srednja poduzeća u nepovoljnom položaju u odnosu na konkurenciju unatoč velikim troškovima u okviru proračunskih rashoda namijenjenih davanju potpore tim poduzećima, a time se ugrožava i ostvarenje cilja nacionalnih donositelja odluka;

10.

naglašava sve veći raskorak između zakonskih i efektivnih poreznih stopa, naročito za društva koja posluju na globalnoj razini, što barem djelomično odražava različita odstupanja i izuzeća od općeg poreznog režima, bilo da je zakonodavac njima namjeravao postići određene ciljeve ili da su posljedica agresivnog planiranja poreza, odnosno uvođenja potpuno umjetnih mehanizama namijenjenih isključivo smanjenju porezne obveze;

11.

naglašava da razlike među poreznim sustavima na globalnoj razini doprinose znatnoj eroziji porezne osnovice i izbjegavanju plaćanja poreza, ali da djelovanje samo na razini EU-a neće biti dovoljno za rješavanje tih problema;

12.

konstatira veliku raznovrsnost 28 poreznih sustava u EU-u, i u pogledu definicije porezne osnovice i visine porezne stope, koja postaje tim veća kad se u obzir uzmu posebne jurisdikcije s autonomnim poreznim sustavima koje su povezane s državama članicama EU-a (prekomorski teritoriji i britanski krunski posjedi); žali što trenutno u EU-u nema zajedničke definicije ili smjernica za osnovne pojmove i elemente kao što su ravnoteža između oporezivanja na izvoru i oporezivanja prema prebivalištu, stalna poslovna jedinica i oporezivi subjekti, ekonomski sadržaj i pravila protiv zlouporabe, definicija kamate i licencija, postupanje s nematerijalnom imovinom, postupanje s dugom i kapitalom, a da ne spominjemo što se može ili ne može odbiti od porezne osnovice, što ima za posljedicu nekoordinirane porezne sustave država članica; ističe da je te definicije potrebno uskladiti;

13.

ističe da nacionalni preferencijalni režimi i neusklađenosti raznih poreznih sustava unutar jedinstvenog tržišta stvaraju mogućnosti za izbjegavanje plaćanja poreza; napominje da su ti nepoželjni učinci pojačani zbog interakcije s velikim brojem bilateralnih poreznih sporazuma između država članica i trećih zemalja kao i nedostatnim odredbama o borbi protiv poreznih prijevara i utaja u okviru tih sporazuma;

14.

primjećuje da je u tom neusklađenom poreznom okviru unutar EU-a očit i nedostatak suradnje među državama članicama; s tim u vezi ističe da države članice ne uzimaju nužno u obzir utjecaj svojih poreznih mjera na druge države članice, ne samo dok kreiraju svoje porezne mjere nego i kad razmjenjuju informacije o provedbi tih mjera, što de facto nalikuje politici „osiromaši svog susjeda” u poreznim pitanjima, što je u suprotnosti s temeljnim vrijednostima europskog projekta; ističe da bi automatska, sustavna i učinkovita razmjena informacija među državama članicama omogućila da se u obzir uzme porezno tretiranje određenih priljeva prihoda ili transakcija u drugim državama članicama; ističe da to doprinosi i nastanku neprihvatljive situacije u kojoj se dobit koju multinacionalne korporacije ostvaruju u nekoj državi članici često oporezuje po vrlo niskim stopama ili se uopće ne oporezuje u EU-u;

15.

smatra da bi se fiskalna politika i politika tržišnog natjecanja trebale smatrati licem i naličjem iste medalje na unutarnjem tržištu te poziva Komisiju da ponovno razmotri i poboljša dostupne instrumente i sredstva namijenjena politici tržišnog natjecanja i pružanju državne potpore;

16.

naglašava da je usklađivanje nacionalnih poreznih sustava u EU-u bilo vrlo ograničeno unatoč neviđenom produbljenju procesa integracije EU-a tijekom posljednjih 30 godina, posebno kada je riječ o jedinstvenom tržištu te ekonomskoj i monetarnoj uniji; osuđuje činjenicu da su ti porezni sustavi u velikom zaostatku u usporedbi s koordinacijskim naporima na razini EU-a, posebno u okviru Europskog semestra, iako se, ako se ne gleda važnost mjera povezanih s rashodovnom stranom, znatan dio kombinacije politika radi osiguranja fiskalne konsolidacije odnosi na prihodovnu stranu; smatra da je taj aspekt trebalo spomenuti u izvješću petorice predsjednika iz lipnja 2015. naslovljenom „Dovršenje europske ekonomske i monetarne unije”;

17.

ističe da se države članice zbog nedostatka političke volje za konvergenciju nacionalnih fiskalnih politika odlučuju na bilateralni pristup, iako bi onaj zajednički bio učinkovitiji; ponavlja da postoji mogućnost da se fiskalno usklađivanje ostvari tako da se poveća suradnja; u tom smislu pozdravlja želju nekih država članica da uvedu porez na financijske transakcije;

18.

ističe da izbjegavanje poreza nekih multinacionalnih korporacija može dovesti do efektivnih poreznih stopa blizu nule za dobit ostvarenu na europskom području, naglašavajući činjenicu da takve multinacionalne korporacije ostvaruju korist od određenih javnih dobara i usluga ondje gdje posluju, pri čemu ne snose svoj dio troškova i time doprinose srozavanju nacionalne porezne osnovice i povećanju razlika; ističe da je mogućnost premještanja dobiti dostupna samo trgovačkim društvima koja posluju prekogranično, čime se kažnjavaju konkurenti koji su aktivni u samo jednoj državi;

19.

sa zabrinutošću napominje da izbjegavanje poreza na dobit izravno utječe na nacionalne proračune i na raščlanjivanje poreza prema kategorijama poreznih obveznika te prema ekonomskim faktorima (u korist najmobilnijih faktora kao što je kapital u obliku izravnih stranih ulaganja – FDI); žali zbog činjenice što, osim što narušava natjecanje i rezultira nejednakim uvjetima, takvo postupanje dovodi do iznimno zabrinjavajuće situacije u kojoj u kontekstu ozbiljnih napora oko fiskalne konsolidacije i strukturnih reformi neki od tih poreznih obveznika s najvećom platnom sposobnošću doprinose znatno manje u odnosu na one koji su najviše pogođeni ekonomskom, financijskom i dužničkom krizom, poput običnih građana i društava koja se ne služe agresivnim poreznim planiranjem, a koja su često u kategoriji malih i srednjih poduzeća te često zbog tog usporedivo nepovoljnog položaja po pitanju poreza ne mogu konkurirati multinacionalnim korporacijama; ističe da ovakva situacija može uzrokovati nepovjerenje u demokraciju i utjecati na cjelokupno izvršavanje poreznih obveza, posebno u državama u kojima se provode programi prilagodbe; žali zbog činjenice da se zviždače, koji u javnom interesu nacionalnim tijelima dostavljaju ključne informacije o nezakonitim i nedopuštenim postupanjima, prijevari ili nezakonitim aktivnostima ili praksama, može sudski progoniti te da ih se može kažnjavati na osobnoj i ekonomskoj razini; s velikom zabrinutošću primjećuje da se ponekad čak i novinari koji su otkrili nezakonite ili nelegitimne prakse suočavaju sa sličnim posljedicama;

20.

prima na znanje zaključke istraživanja MMF-a (24) kojim je bila obuhvaćena 51 zemlja da premještanje dobiti između poreznih jurisdikcija uzrokuje prosječan gubitak prihoda od približno 5 % sadašnjeg prihoda od poreza na dobit, ali i gotovo 13 % u zemljama koje nisu članice OECD-a; također konstatira da ekonometrijski podaci Komisije pokazuju da se osjetljivost izravnih stranih ulaganja na oporezivanje poduzeća s vremenom povećala; naglašava da se procjenjuje da se u EU-u godišnje gubi bilijarda EUR potencijalnih poreznih prihoda zbog kombiniranog učinka poreznih prijevara, utaje poreza, uključujući i sivu ekonomiju, i izbjegavanja plaćanja poreza (25) i da procjene ukazuju na godišnje gubitke u nacionalnim proračunima uzrokovane izbjegavanjem plaćanja poreza u iznosu od 50 – 70 milijardi EUR, ali da bi se ti gubici u vidu prihoda u stvarnosti mogli popeti na 160 – 190 milijardi EUR ako se u obzir uzmu posebni porezni dogovori, nedostaci u ubiranju poreza i slično (26); budući da je Komisija UN-a za trgovinu i razvoj izračunala da zemlje u razvoju godišnje gube otprilike 100 mlijardi USD u vidu prihoda zbog toga što multinacionalne korporacije izbjegavaju plaćati porez; ističe da te podatke treba uzeti s oprezom i da se u njima možda podcjenjuju stvarni gubitci nacionalnih proračuna, s obzirom na ograničenu transparentnost i raznovrsne računovodstvene i konceptualne okvire u svijetu koji utječu na dostupnost usporedivih i svrsishodnih podataka te pouzdanost svih procjena;

21.

napominje da se strategije planiranja poreza mogu temeljiti na strukturiranju korporacija, financijskim dogovorima za njihove podružnice ili transfernim cijenama koje nemaju veze s njihovim stvarnim ekonomskim aktivnostima, što omogućava umjetno prenošenje dobiti iz jednih jurisdikcija u druge s ciljem smanjenja globalnog poreznog doprinosa trgovačkih društava; s velikom zabrinutošću primjećuje da se u EU-u koristi sve veći broj fiktivnih trgovačkih društava, ali da se radi o društvima koja postoje samo kao ime i koriste se samo u svrhe utaje poreza; posebno ističe slučaj McDonald'sa i činjenicu da se u izvješću koalicije sindikata navodi da su porezne prakse tog poduzeća u razdoblju između 2009. i 2013. europske države stajale preko milijardu EUR u obliku izgubljenih poreza (27);

22.

smatra da nacionalni povlašteni režimi i slaba koordinacija ili konvergencija među poreznim sustavima država članica, unatoč učinkovitoj ekonomskoj povezanosti i međusobnom utjecaju na unutarnjem tržištu, dovode do brojnih nepodudarnosti koje omogućuju agresivno porezno planiranje, dvostruke odbitke i dvostruko neoporezivanje, na primjer jednim od sljedećih postupaka ili njihovom kombinacijom: malverzacija cijena transfera, lociranje odbitaka u jurisdikcijama s visokim porezima, prebacivanje sredstava dobivenih zajmovima putem trgovačkih društava intermedijara, prijenos rizika, hibridni financijski proizvodi, iskorištavanje neusklađenosti, porezna arbitraža, ugovori o licencijama, neovlašteno stjecanje ugovornih povlastica i smještanje prodaje imovine u jurisdikcije s niskim porezima;

23.

ističe da je na svojim misijama radi prikupljanja informacija u pet država članica i Švicarskoj njegov posebni odbor primijetio da veliki broj nacionalnih poreznih mjera, koje se često koriste u kombinaciji s multinacionalnim korporacijama, može potencijalno predstavljati štetne porezne prakse, a posebno stavke sa sljedećeg popisa, koji ne treba smatrati konačnim:

24.

prima na znanje da se prema podacima Komisije (28) 72 % premještanja dobiti odvija u EU-u kanalima koji obuhvaćaju transferne cijene i lokaciju intelektualnog vlasništva;

25.

ističe da je više država članica posljednjih godina osmislilo posebne programe za smanjenje poreza na dobit kako bi privuklo trgovačka društva s njihovom mobilnom nematerijalnom imovinom, poput prihoda ostvarenog intelektualnim vlasništvom; konstatira raznovrsnost u smanjenju poreznih stopa i poreznim olakšicama te u opsegu predloženih programa (režimi oporezivanja inovacija, režimi oporezivanja intelektualnog vlasništva, režimi oporezivanja znanja, režimi oporezivanja patenata itd.); ističe da u nekim državama članicama porezni obveznici ne moraju sami stvoriti intelektualno vlasništvo i/ili u samoj zemlji kako bi imali pravo na porezne olakšice, nego ga samo moraju steći posredstvom društva koje ima poslovni nastan unutar te porezne jurisdikcije; stoga ističe da moguće porezne povlastice za razvoj i istraživanje moraju biti povezane sa stvarnim rashodima u navedenoj poreznoj jurisdikciji;

26.

ističe, osim toga, da se za troškove razvoja i istraživanja već može zatražiti povrat poreza u okviru nacionalnih poreznih sustava čak i bez „režima oporezivanja patenata” te da stoga režimi za oporezivanje patenata doprinose izbjegavanju plaćanja poreza koje je u suprotnosti sa sustavom;

27.

takve programe smatra tipičnim primjerima štetnog poreznog natjecanja između država jer ne samo da su njihova veza s realnim gospodarstvom i utjecaj na njega u većini slučajeva nepostojeći nego utječu na smanjenje poreznih prihoda drugih zemalja, uključujući i države članice; primjećuje da u svojoj reviziji poreznih poticaja za razvoj i istraživanje Komisija (29) smatra da „postoji veća vjerojatnost da će se zahvaljujući režimima oporezivanja patenata premjestiti porez na dobit nego da će se potaknuti inovacije”;

28.

ističe da u ekonomskom okruženju koje karakterizira više nematerijalne imovine na transferne cijene često utječe nedostatak usporedivih transakcija i mjerila, što otežava ispravnu primjenu načela nepristranosti, prema kojem bi cijene transakcija između subjekata koji pripadaju istoj grupi društava trebalo vrednovati na isti način kao i transakcije između neovisnih subjekata;

29.

napominje da se postojećim smjernicama za određivanje transfernih cijena multinacionalnim korporacijama ostavlja znatna margina diskrecije u odabiru i primjeni metoda evaluacije; ističe da multinacionalne korporacije iskorištavaju nedostatak učinkovitog zajedničkog standarda za transferne cijene te razna predviđena odstupanja, iznimke i alternative, što je suprotno biti tih smjernica, kako bi prilagodile svoju oporezivu dobit jurisdikciji i smanjile svoju ukupnu poreznu obvezu, primjerice, zlouporabom utvrđivanja cijena po modelu „troškovi-plus”, proizvoljnim određivanjem profitne marže ili upitnim izostavljanjem određenih izdataka iz svog obračuna; ističe da se problem transfernih cijena na razini EU-a najučinkovitije može riješiti konsolidacijom zajedničke porezne osnovice, zahvaljujući kojoj te cijene više ne bi bile potrebne;

30.

naglašava činjenicu da porezne uprave ne mogu adekvatno pratiti spise o transfernim cijenama koje dostavljaju multinacionalne korporacije ili njihovi predstavnici jer često nisu dovoljno opremljene i nemaju dovoljno zaposlenika da kritički i temeljito provjere te analize i njihov ishod ili učinak;

31.

žali zbog činjenice što su, u ekonomskom kontekstu u kojem se 60 % svjetske trgovine odvija unutar grupa (30), smjernice za primjenu ovog posve ekonomskog koncepta fragmentirane na nacionalnoj razini i što zbog toga postoje nedosljednosti među državama članicama i pravni sporovi;

32.

štoviše ističe da, unatoč tome što znatan broj pravnih sporova u EU-u proistječe iz različitih tumačenja istih načela pri određivanju transfernih cijena, na europskoj razini ne postoji učinkovit mehanizam rješavanja sporova; napominje da rješavanje predmeta upućenih na arbitražu prema Arbitražnoj konvenciji EU-a može potrajati i do osam godina, što doprinosi pravnoj nesigurnosti društava i poreznih uprava;

33.

ističe ključnu ulogu velikih revizorskih društava, uključujući i „veliku četvorku” („the Big Four”) u procesu osmišljavanja i tržišnog iskorištavanja odluka i mehanizama za izbjegavanje plaćanja poreza, koristeći se pri tome neusklađenošću nacionalnih zakonodavstava; ističe da ta društva, koja veliki dio svojeg prihoda naizgled zahvaljuju poreznim uslugama, dominiraju revizorskim tržištima u većini država članica i da imaju vodeće mjesto u svijetu u savjetodavnim uslugama o porezima, čine uski oligopol; smatra da se ta situacija mora promijeniti jer inače jedinstveno tržište neće moći neometano funkcionirati u područjima aktivnosti „velike četvorke”; skreće pozornost na sukob interesa koji proizlazi iz usporednog postojanja aktivnosti poreznog savjetovanja i konzultantskih aktivnosti unutar istih društava, koje su s jedne strane namijenjene poreznim upravama, a s druge strane pružaju usluge poreznog planiranja multinacionalnim korporacijama te se tako iskorištavaju slabosti nacionalnih poreznih zakona; smatra da se moraju promicati dobre prakse u tom pogledu i da se trebaju poboljšati postojeći kodeksi o postupanju; međutim, dovodi u pitanje učinkovitost koju u rješavanju tog problema imaju korporativni kodeksi o postupanju i korporativne politike socijalne odgovornosti; naglašava činjenicu da su odluke o porezima u EU-u i u svijetu postale uobičajena poslovna praksa, ne samo radi pravne sigurnosti ili zaključenja povoljnih poreznih aranžmana nego i u slučajevima kada zakonodavne odredbe ne ostavljaju prostora za tumačenje; zabrinut je zbog procjena industrije poreznog savjetovanja prema kojima se određeni program poreznog planiranja klijentima preporučuje čak iako ima samo 50 % izgleda da je zakonit (31);

34.

poziva porezna tijela da povećaju i diversificiraju svoje izvore znanja te da u znatnoj mjeri poboljšaju proces procjene učinka kako bi se smanjili rizici od neželjenih posljedica uvođenja novih poreznih mjera; podsjeća države članice da ne samo razlike među poreznim sustavima već i pretjerana složenost nacionalnih poreznih sustava te niska razina održivosti obilježena prečestim promjenama u znatnoj mjeri doprinose stvaranju poreznih jazova, nepravednosti poreznih sustava i niskoj razini vjerodostojnosti porezne politike; u tom smislu ističe da porezna fragmentiranost predstavlja prepreku stvaranju europske unije tržišta kapitala;

35.

uviđa da je, nakon gospodarske krize i skandala „LuxLeaks”, bavljenje agresivnim poreznim planiranjem multinacionalnih korporacija visoko na popisu prioriteta u političkim programima država članica, EU-a, OECD-a i skupine G20, no sa žaljenjem primjećuje da do sada nije postignut značajan napredak u praktičnom smislu, uz iznimku OECD-ova projekta BEPS koji financira G20 i čija je izrada tek završila tako da još uvijek nije proveden u državama;

36.

konstatira da su u tom kontekstu mnoge države članice uvele ili namjeravaju uvesti mjere borbe protiv izbjegavanja plaćanja poreza, posebice u vezi s ograničenjem odbitka kamata, pravilima protiv zlouporabe, boljom definicijom ideje stalne poslovne jedinice (uključujući razvoj metoda testiranja ekonomskog sadržaja da bi se učinkovitije utvrdila mogućnost oporezivanja poduzeća), mogućnošću isključenja poduzeća koja se ne pridržavaju pravila iz javnih natječaja ili objavljivanjem metoda poreznog planiranja koje može biti ključno u ponovnom uspostavljanju vjerodostojnosti poreznog sustava i smanjenju vremenskog razdoblja između uspostavljanja određenih metoda i donošenja korektivnih mjera, uključujući i na zakonodavnoj razini;

37.

zabrinut je, ipak, zbog mogućnosti da zbog nedostatka suradnje jednostrane mjere koje poduzimaju države članice protiv smanjenja porezne osnovice povećaju složenost situacije stvarajući nove neusklađenosti te stoga veću mogućnost za izbjegavanje plaćanja poreza na unutarnjem tržištu; naglašava da bi se zbog razlike u provedbi međunarodnih smjernica ili smjernica EU-a u državama članicama mogao postići isti učinak;

38.

pozdravlja različite inicijative i zakonodavne prijedloge Komisije u zadnjih 20 godina, uključujući i najnovije, čiji je cilj ostvarenje bolje koordinacije sustava oporezivanja trgovačkih društava država članica, s ciljem jačanja unutarnjeg tržišta, rješavanja problema dvostrukog oporezivanja ili dvostrukog neoporezivanja ili očuvanja prava država članica na učinkovito oporezivanje; ipak žali što je do danas Vijeće usvojilo samo mali broj tih inicijativa i prijedloga zbog pravila o jednoglasnom odlučivanju i činjenice da su neke države članice ustrajne u uvjerenju da samostalno više mogu profitirati iskorištavanjem rupa u nekoordiniranom poreznom sustavu nego što bi to mogle u slučaju koordiniranog sustava;

39.

pozdravlja objavljivanje novog niza fiskalnih politika i poziva Komisiju da se pobrine da su porezni sustavi pravedni i da se temelje na načelima oporezivanja u državama članicama u kojima je dobit ostvarena te da se na taj način izbjegne narušavanje unutarnjeg tržišta i nepoštena konkurencija;

40.

naglašava da je Skupina za Kodeks EU-a o postupanju pri oporezivanju poslovanja („Skupina”), koju su 1998. osnovale države članice, omogućila krajem 1990-ih i početkom 2000-ih godina uklanjanje najštetnijih onovremenih pojedinačnih poreznih praksi uvođenjem dvojnog pristupa bez obvezujućeg učinka „povratka na staro” iz postojećih poreznih mjera koje su imale štetan učinak poreznog natjecanja i suzdržavanjem od uvođenja takvih mjera u budućnosti („mirovanje”);

41.

žali zbog činjenice da je djelovanje Skupine naizgled izgubilo zamah; napominje da su neke od više od 100 mjera koje su ukinute kao rezultat djelovanja aktivnosti Skupine države članice zamijenile poreznim mjerama sa sličnim štetnim učincima; napominje da su porezna tijela na preporuke Skupine uzvratila stvaranjem novih struktura s istim štetnim učincima koje su imale mjere koje je Skupina ukinula; žali zbog toga što dosadašnji pokušaji da ojača svoje upravljanje i mandat te da prilagodi i proširi radne metode i kriterije utvrđene u Kodeksu s ciljem borbe protiv novih oblika štetnih poreznih praksi u okviru trenutačnog gospodarskog okoliša nisu bili uspješni; podupire najnovije prijedloge Komisije u vezi s tim pitanjem, kao što je navedeno u akcijskom planu od 17. lipnja 2015. o poštenom i učinkovitom oporezivanju poduzeća u EU-u;

42.

žali zbog činjenice da je porezno natjecanje, unatoč ambicioznim ciljevima koje se nastoji ostvariti od 1997., i dalje prisutno među državama članicama, i to manje kao rezultat razlika u poreznim stopama a više kao posljedica heterogenosti nacionalnih propisa kojima se definira što se sve smatra oporezivom dobiti, a što se već nekoliko desetljeća konstantno odražava u vidu razlika između nominalnih i stvarnih stopa oporezivanja dobiti koje primjenjuju države članice;

43.

žali zbog toga što su originalni status i sustavi upravljanja ostavili previše prostora za političke pregovore i kompromise u pokušaju postizanja „širokog konsenzusa” (t.j. kvazi-jednoglasnosti s mogućnošću iskazivanja protivljenja u fusnotama) o procjeni štetnih praksi te na taj način utječući na pouzdanost i potpunost svojeg rada te ponekad rezultirajući namjernim neobjavljivanjem izvješća ili nepoduzimanjem mjera na osnovi izvješća, što je bio slučaj 1999. s izvješćem ureda Simmoms & Simmons o administrativnim praksama; izražava žaljenje zbog toga što su politička odgađanja otežala postupno ukidanje postojećih mjera, što je u nekim slučajevima dozvolilo uključenje novih korisnika nakon njihovog roka i što je također povezano s vrlo slabim mehanizmima odgovornosti i nadzora Skupine;

44.

naglašava konkretnije da, iako je pristup od slučaja do slučaja koji je naveden u Kodeksu doveo do toga da se države članice sada više natječu s općenitim mjerama, njime nisu riješeni sustavni nedostaci rascjepkanog okvira oporezivanja u EU-u koji zahtijeva značajniju izmjenu;

45.

prima na znanje i napore pri stvaranju Platforme za dobro porezno upravljanje koja je uključila razne dionike s ciljem postizanja konsenzusa po pitanju izbjegavanja plaćanja poreza, posebice u međunarodnom kontekstu, i Zajedničkog foruma EU-a o transfernim cijenama, koji je izdao niz smjernica o tehničkim pitanjima povezanima s transfernim cijenama; naglašava da su dosad ta tijela pridonijela ograničenim ispravcima sustava oporezivanja dobiti poduzeća; žali zbog činjenice da se u smjernicama koje je dosad izdao Zajednički forum o transfernim cijenama nije dovoljno uzeo u obzir problem izbjegavanja plaćanja poreza; izražava žaljenje zbog toga što je sastav Zajedničkog foruma o transfernim cijenama, unatoč njegovom nedavnom ažuriranju, i dalje neuravnotežen; protivi se, osim toga, činjenici da porezni stručnjaci surađuju u izradi smjernica o transfernim cijenama, a postoji mogućnost da istodobno daju savjete svojim klijentima u vezi sa strategijama agresivnog poreznog planiranja na temelju transfernih cijena te su time u sukobu interesa;

46.

naglašava da je zakonodavstvo EU-a (direktive o matičnim društvima i društvima kćerima, kamatama i licencijama, spajanjima i administrativnoj suradnji), iako pokriva ograničeni broj aspekata povezanih s oporezivanjem poduzeća, bilo u stanju baviti se određenim problemima s kojima su se susretale države članice i poduzeća koja djeluju u nekoliko država; naglašava da te mjere, koje su prvotno osmišljene da bi se uklonilo dvostruko oporezivanje, imaju neželjene kontraproduktivne posljedice na izbjegavanje plaćanja poreza i ponekad rezultiraju dvostrukim neoporezivanjem; pozdravlja to što je Vijeće nedavno donijelo izmjene Direktive o matičnim društvima i društvima kćerima čiji je cilj uvesti općenitu klauzulu protiv zloupotrebe i riješiti neusklađenosti hibridnih zajmova, a koje će stupiti na snagu krajem 2015., te se nada da će pomoći ukloniti neke mogućnosti za izbjegavanje plaćanja poreza u EU-u;

47.

podsjeća da su odredbe Direktive Vijeća 2011/16/EU o administrativnoj suradnji usmjerene na podupiranje razmjene svih relevantnih financijskih informacija; smatra da bi automatska, trenutačna i sveobuhvatna razmjena te učinkovita obrada poreznih informacija imale snažan odvraćajući učinak na izbjegavanje plaćanja poreza i na uvođenje štetnih poreznih praksi te da bi državama članicama i Komisiji omogućile pristup svim relevantnim informacijama kako bi mogle protiv njih reagirati;

48.

žali zbog toga što trenutačni zakonodavni i nadzorni okvir za razmjenu informacija o poreznim mjerama nije učinkovit, s obzirom na to da je vidljivo da se ne poštuju postojeći zahtjevi za spontane razmjene informacija ili razmjene informacija na zahtjev; žali zbog toga što gotovo ni jedna država članica ne razmjenjuje informacije koje bi mogle imati učinak na partnerske zemlje EU-a; žali zbog nedostatka koordinacije između Komisije i nadležnih tijela država članica;

49.

žali zbog toga što države članice gotovo nikada spontano ne razmjenjuju informacije o porezima; pozdravlja automatsku razmjenu informacija koja se više ne temelji na uzajamnosti; usmjerava pažnju na strukturne probleme sustava koji se temelji na diskrecijskom pravu u pogledu toga koje će se informacije proslijediti i na slabim nadzornim sustavima zbog čega je vrlo teško prepoznati moguće neispunjavanje zahtjeva za razmjenjivanje informacija;

50.

pozdravlja predanost Komisije promicanju automatske razmjene poreznih informacija kao budućeg europskog i međunarodnog standarda transparentnosti; potiče je da, kao prvi korak, ispuni svoju dužnost čuvara Ugovora Europske unije i poduzme sve nužne mjere kako bi se poštovalo postojeće pravo EU-a i načelo lojalne suradnje među državama članicama kako je definirano u Ugovorima; pozdravlja prijedlog stručne skupine za automatsku razmjenu informacija o financijskim računima da se razmotre mogućnosti davanja podrške zemljama u razvoju koje automatski razmjenjuju informacije na način da se s njima sklope sporazumi o razmjeni informacija koji nisu uzajamne naravi;

51.

napominje da su pravila o državnim potporama i sankcije korisni u borbi protiv najštetnijih poreznih praksi koje imaju najveće učinke narušavanja i koje mogu imati značajan odvraćajući učinak;

52.

pozdravlja paket Komisije o poreznoj transparentnosti u području automatske razmjene informacija među državama članicama u vezi s njihovim odlukama o porezima, iz ožujka 2015., i akcijski plan za pošten i učinkovit sustav poreza na dobit u EU-u iz lipnja 2015.; naglašava, međutim, da se ti tekstovi mogu smatrati samo prvim koracima u pravom smjeru i da je hitno potreban dosljedan okvir zakonskih uredbi i administrativne koordinacije u korist malih i srednjih poduzeća i onih multinacionalnih korporacija koje pomažu u stvaraju istinskog gospodarskog rasta i plaćaju svoj udio u porezu na unutarnjem tržištu;

53.

pozdravlja nedavni sporazum o akcijskom planu protiv erozije porezne osnovice i premještanju dobiti OECD-a koji se, nakon uzastopnih poziva na djelovanje na sastancima na vrhu skupina G7 i G20, nastoji baviti pojedinačnim pitanjima koja utječu na funkcioniranje međunarodnog sustava poreza na dobit predlaganjem novih globalnih i sustavnih akcija za rješavanje tih pitanja; žali zbog kasne i nejednake uključenosti zemalja u razvoju u OECD-ov proces borbe protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti, u kojemu su trebale sudjelovati na ravnopravan način; također žali zbog činjenice da ishodi akcijskog plana BEPS ne zadiru dovoljno duboko u područja kao što su štetni porezni režimi, digitalna ekonomija i transparentnost;

54.

napominje da je, nakon sustavne analize „točaka pritiska” međunarodnog poreznog sustava, u akcijskom planu protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti utvrđeno 15 akcijskih točaka od kojih je sedam dobilo potporu skupine G20, a ostale su ostvarene u listopadu 2015.; naglašava da se, unatoč kontekstu poslovnog okruženja koje se razvija, tim akcijama želi baviti pitanjima povezanima s transparentnošću, npr. izdavanjem smjernica o izvješćivanju po zemljama, manjkom relevantnog sadržaja u nekim aranžmanima izbjegavanja plaćanja poreza i većom dosljednošću u međunarodnim propisima;

55.

ipak, upozorava na kompromise kojima se ne bi postigli prvotni ciljevi ili bi doveli do različitih interpretacija na nacionalnoj razini; nadalje, naglašava da je dosad jedva postojao ikakav učinkoviti nadzor provedbe smjernica OECD-a u državama koje su ih podržale i da čak i najbolje osmišljena rješenja ne mogu biti učinkovita ako ih se pravilno ne nadzire i provodi;

56.

naglašava komplementarnost djelovanja EU-a i OECD-a na tom području; smatra da, s obzirom na njegov stupanj integracije, EU mora ići dalje nego što to zahtijevaju prijedlozi planova borbe protiv BEPS-a u pogledu koordinacije i konvergencije s ciljem izbjegavanja svih vrsta štetne poreznog natjecanja na unutarnjem tržištu; uvjeren je da bi EU, istodobno osiguravajući da nema negativnih učinaka na njegovo gospodarstvo, mogao upotrijebiti učinkovitije alate za ostvarenje poštene porezne konkurencije i prava država članica da učinkovito oporezuju dobit ostvarenu na njihovim državnim područjima;

57.

naglašava da su, na unutarnjem tržištu, novi sudionici i društva, uključujući mala i srednja poduzeća, koja ne koriste agresivne porezne prakse u nepovoljnom položaju u usporedbi s multinacionalnim korporacijama koje mogu premještati dobit ili se služiti drugim vrstama agresivnog poreznog planiranja preko niza odluka i instrumenata koji su dostupni samo njima zbog njihove veličine i mogućnosti da posluju na međunarodnoj razini; sa zabrinutošću primjećuje da bi, u potpuno istoj situaciji, multinacionalne korporacije zbog svojih manjih poreznih obveza ostvarile veću dobit nakon oporezivanja i tako stvorile nejednake uvjete na jedinstvenom tržištu za svoje konkurente koji se ne mogu služiti agresivnim poreznim planiranjem i koji su oporezivani na istom mjestu na kojem ostvaruju dobit; ističe da je to narušavanje jednakih uvjeta u korist multinacionalnih korporacija u suprotnosti s temeljnim načelom jedinstvenog tržišta;

58.

naglašava da OECD (32) ukazuje na to da se neke multinacionalne korporacije koriste strategijama koje im omogućavaju da plaćaju porez na dobit od samo 5 % dok manja poduzeća plaćaju i do 30 % te je duboko zabrinuto zbog toga što neke studije (33) ukazuju na to da je u prosjeku doprinos u obliku poreza na dobit za prekogranična trgovačka društva 30 % manji nego za tuzemna trgovačka društva koja posluju u samo jednoj državi; smatra da je neprihvatljivo da kao rezultat tih strategija neke multinacionalne korporacije plaćaju vrlo nisku efektivnu stopu poreza na dobit dok mala i srednja poduzeća moraju platiti svoj puni udio u porezima;

59.

naglašava da to iskrivljavanje odluke gospodarskih subjekata donesene na temelju očekivane dobiti nakon oporezivanja rezultira neoptimalnom raspodjelom sredstava unutar EU-a i smanjuje razinu tržišnog natjecanja te tako utječe na rast i zapošljavanje;

60.

naglašava da neke štetne prakse mogu biti obuhvaćene pravilima o državnoj potpori povezanoj s porezima, posebice u mjeri u kojoj mogu na isti način pružiti „selektivnu” prednost i dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu; napominje da su se u prošlosti procesi politike državnih potpora i Skupine za Kodeks o postupanju međusobno podupirali, posebice 1999. i u prvoj polovici 2000-ih; naglašava da je provođenje pravila o tržišnom natjecanju EU-a dodalo pravni pritisak kao dopunu postupku donošenja odluka u okviru neobvezujućih pravnih mjera u Skupini, djelomično kompenzirajući manjak drugih učinkovitih alata za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza na razini EU-a;

61.

uzima u obzir važne događaje u zadnjih 20 godina povezane s analitičkim okvirom Komisije za državnu potporu u pogledu plaćanja poreza, koji su omogućili da se postigne veća jasnoća u pogledu definicije i analize državne potpore kroz porezne mjere, kao i sustavnije djelovanje protiv takvih mjera; posebice navodi smjernice Komisije iz 1998. o primjeni pravila o državnoj potpori na mjere povezane s izravnim oporezivanjem poslovanja, izvještaj iz 2004. s tim u vezi i važne odluke sudske prakse 2000-ih; pozdravlja, u okviru postupaka modernizacije sustava državnih potpora koji promiče Komisija, pokretanje javnog savjetovanja 2014. o nacrtu smjernica čiji je cilj pojasniti pojam državne potpore u skladu s člankom 107. UFEU-a, koji uključuje elemente državne potpore u pogledu plaćanja poreza i posebice odluke o porezima;

62.

napominje da se tijekom proteklih desetljeća pojavila sve ustaljenija sudska praksa Suda EU-a u vezi s primjenom zakona o državnoj potpori na porezne mjere država članica, zadnji put u slučaju Gibraltara 2011. (34);

63.

napominje da je Sud istaknuo načelo prema kojemu je sadržaj važniji od oblika te da je stoga ekonomski učinak neke mjere referentan kriterij za njezinu evaluaciju;

64.

primjećuje, stoga, da Sud svoju odluku o zakonodavnoj odgovornosti država članica u pogledu poreznih pitanja temelji na zabrani dalekosežnih zahtjeva za dobivanje državne potpore;

65.

napominje da je koncept „prirode i općenitog plana nacionalnog sustava” središnja referentna točka u procjeni jesu li izravne ili neizravne porezne mjere selektivne te stoga sukladne s unutarnjim tržištem, i da bi svaka državna potpora trebala biti procijenjena u odnosu na već postojeću ravnotežu; naglašava da, s obzirom na to da je mjerilo EU-a za procjenu mogućih iskrivljavanja nacionalni referentni sustav (35), sva narušavanja tržišnog natjecanja i štetne porezne prakse na unutarnjem tržištu ne mogu biti obuhvaćene trenutačnim pravilima o tržišnom natjecanju;; stoga napominje da sama puna provedba tih pravila ne bi omogućila rješavanje problema izbjegavanja plaćanja poreza na dobit u EU-u;

66.

napominje da je, prema podacima koje je Komisija dostavila nadležnom posebnom odboru (36), Komisija od 1991. formalno istražila samo 65 slučajeva državne potpore povezane s porezima, od kojih se sedam odnosilo na odluke o porezima, a samo ih je deset nastalo nakon formalnih obavijesti država članica;

67.

naglašava da se Komisija bavila samo malim brojem slučajeva državnih potpora povezanih s porezima u drugoj polovici 2000-ih i da trenutačni sudski postupci povezani s državnim potporama uključuju: