10.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/1

Izvjestitelj:

Thierry LIBAERT

1.1.

EGSO u ovom mišljenju izražava svoju želju da društvo otpočne ekonomsku tranziciju iz faze prekomjernog iskorištavanja resursa i rasipanja u održiviju fazu koja je usmjerenija na kvalitetu nego na kvantitetu i nudi više radnih mjesta. EGSO potvrđuje kako bi želio da Europa preuzme inicijativu u pogledu osmišljavanja novih oblika ekonomije.

1.2.

EGSO smatra da se funkcionalno gospodarstvo mora podupirati jer ono može odgovoriti na sve ili na neke spomenute izazove. Funkcionalno gospodarstvo nije samo sebi svrhom, već sredstvo koje pomaže u ostvarivanju novih ciljeva postavljenih za model potrošnje.

1.3.

Imajući u vidu da postoji mnogo neizvjesnosti i nepoznanica u pogledu navodnih koristi od funkcionalnog gospodarstva na gospodarskom, ekološkom i društvenom polju, trebalo bi provesti sveobuhvatnu procjenu vrsta proizvoda ili usluga kako bi se mogle utvrditi prednosti i, prema potrebi, uvjeti za pozitivan razvoj funkcionalnog gospodarstva.

1.4.

Trebalo bi promicati označivanje utjecaja (ekološkog, društvenog, gospodarskog itd.) koji imaju proizvodi ili usluge dobiveni putem funkcionalnog gospodarstva – „pristup” ili „uporaba” naspram „vlasništva”. Takvo označivanje omogućit će potrošačima da uvide je li najbolje da se odluče za kupnju proizvoda ili usluge i da donesu informirane odluke. U tom pogledu od ključne su važnosti kvaliteta i vjerodostojnost informacija koje pružaju poduzeća. Potrebno je stoga utvrditi koja će tijela i mehanizmi to jamčiti u očima potrošača.

1.5.

EGSO preporučuje da države članice i dionici potiču odgovornu potrošnju, posebice tijekom obrazovnog razdoblja, te da naglasak stave na funkcionalno gospodarstvo. Pod uvjetom da bude provedeno na inteligentan način, funkcionalno gospodarstvo može pomoći u prevladavanju brojnih izazova povezanih s današnjom potrošnjom.

1.6.

Općenitije, EGSO preporučuje da se ubrzaju istraživanja i dostignuća u pogledu novih načina proizvodnje i potrošnje povezanih s funkcionalnim gospodarstvom:

1.7.

Europski zakonodavni paket omogućio bi strukturiranje usluga koje se nude putem funkcionalnog gospodarstva, posebice u pogledu novih pitanja koja se odnose na potrošnju, kao što su zajednička potrošnja, zastarijevanje, bolje shvaćanje tih modela od strane potrošača, te povoljniji pravni i porezni okvir za inovativna poduzeća.

1.8.

Teritorijalizacija funkcionalnog gospodarstva omogućuje odgovaranje na nove izazove održivog razvoja područjā kroz eksperimentiranje s novim gospodarskim modelima. Funkcionalno gospodarstvo korisno je za isticanje prednosti područjā, napuštanje standardizirane masovne proizvodnje, koja je djelomično odgovorna za razbijanje iluzija o postojećim obrascima potrošnje, i uzimanje u obzir cjelokupnog vanjskog učinka proizvodnog sustava. Nadalje, zahvaljujući gustoći koja pospješuje udruživanje, gradovi su među najpogodnijim područjima za razvoj rješenja funkcionalnog gospodarstva.

1.9.

U cilju suočavanja s temeljnom tranzicijom prema novom gospodarskom modelu koja za sobom povlači velike i sistemske posljedice u brojnim područjima, preporučuje se da se u okviru EGSO-a osnuje nova stalna međusektorska struktura za analizu razvoja stanja na tom polju.

1.10.

Bilo bi korisno imati platformu za razmjenu koja bi inicijative funkcionalnog gospodarstva učinila vidljivima na razini Europe, uzimajući u obzir da su dobre prakse i dalje malobrojne i ne dobivaju uvijek pažnju koju zaslužuju. Ta bi se platforma mogla integrirati u projekt europske platforme o kružnom gospodarstvu koju je odobrio EGSO prilikom izglasavanja mišljenja o paketu o kružnom gospodarstvu koji je predstavila Europska komisija.

1.11.

Funkcionalno gospodarstvo može omogućiti preustrojavanje različitih vrijednosti koje čine vrijednost određenog proizvoda. Tako je potrebno naći način da upotrebne vrijednosti, kao i radna vrijednost, nađu svoje jednakopravno mjesto u okviru funkcionalnog gospodarstva.

1.12.

Pojašnjenje i pojednostavljenje pitanja osiguranja u okviru modelā funkcionalnog gospodarstva bit će od presudne važnosti, pa stoga moraju biti jasnija za krajnjeg potrošača kako bi se mogle razviti nove usluge funkcionalnog gospodarstva.

2.1.

Funkcionalno gospodarstvo usmjereno je više na uporabu proizvodā nego na posjedovanje istih. Međutim, to nadilazi puko uključivanje „usluga” vezanih uz „proizvod” i odnosi se na sve promjene u obrascima potrošnje, pri čemu se u većoj mjeri uzimaju u obzir krajnji korisnici, resursno učinkovitiji gospodarski modeli, pa i stvaranje dodatne koristi za teritorije. Gledajući na taj način, poduzeća ne prodaju proizvod nego funkciju koja se naplaćuje prema uporabi. Stoga, proizvođačima je a priori u interesu svoje poslovne modele usmjeriti prema razvoju kvalitetnih predmeta koji se mogu popravljati i koji su jednostavni za održavanje, te osigurati odgovarajući proizvodni lanac i logistiku.

2.1.1.

Temeljna ekonomska paradigma ostaje to da vrijednost proizvoda leži u koristi koja proizlazi iz njegove upotrebe (njegova upotrebna vrijednost), ali i u samom proizvodu ili usluzi ili u njegovoj vrijednosti u očima drugih (njegova radna ili prometna vrijednost).

2.1.2.

U tradicionalnom gospodarskom modelu proizvođači stvaraju vrijednost, a potrošači je korištenjem uništavaju. U funkcionalnom gospodarstvu interesi obiju strana moraju se spojiti ili barem približiti tako da svaka od njih očuva ili čak stvara vrijednost. Uz digitalnu revoluciju koja je u tijeku, stvaranje i iskorištavanje podataka dobivenih od uporabe i znanja predstavlja, primjerice, jedan od tih novih resursa i vrijednosti koje stvaraju obje strane.

2.1.3.

Nove dinamike u vezi sa zasad samo teoretskim pojmom „prosumer” (neologizam koji se sastoji od dvije povijesno odvojene uloge proizvođača i potrošača) ilustriraju ovaj preustroj vrlo linearnih ili vertikalnih gospodarskih odnosa u isprepletenije ili horizontalne sheme i strukture.

2.1.4.

Funkcionalno gospodarstvo može promicati dematerijalizaciju gospodarstva uključivanjem svih troškova u konačnu cijenu. Ono mora pomoći u promicanju odvajanja gospodarske aktivnosti od njezina utjecaja na okoliš.

2.2.

Postoje dvije teorijske škole koje nude dva manje ili više uspješna modela za primjenu pojma funkcionalnog gospodarstva. Prva obuhvaća pružanje usluge usmjerene na uporabu i odnosi se na opću ideju o uslužnom gospodarstvu. Ona preispituje vlasničke odnose, ali ne dovodi u pitanje proizvode. Druga je usredotočena na vanjski učinak funkcionalnog gospodarstva koji može dovesti do novih rješenja, pri čemu se prodaja dobara i usluga doživljava kao integrirana cjelina (pri čemu se preispituje rad ili proizvodnja nematerijalnih resursa, posebice na regionalnoj razini), a potrošač je sastavni dio osmišljenog rješenja.

2.3.

EGSO preporučuje uravnotežen pristup ovom pitanju. Ideja nije da se ravnomjerno potiče funkcionalno gospodarstvo, već da se to učini samo pod uvjetom da ono donosi odgovore na nove izazove.

3.1.

Funkcionalno gospodarstvo zanimljivo je jer u teoriji, ili barem pod određenim uvjetima, može odgovoriti na višestruke izazove povezane s današnjom potrošnjom: gospodarske, socijalne, ekološke ili kulturne.

3.2.

U sklopu cjelovitog pristupa, posebice na regionalnoj razini, ono može stvoriti dodatnu korist ili imati pozitivan vanjski učinak. Tako primjerice kroz zajednički i međusektorski način rada, zajednice u svoje usluge javne rasvjete uključuju gospodarsku učinkovitost, osiguranje javnih prostora, ali i smanjenje svjetlosnog onečišćenja kao i smanjenje potrošnje energije. Integracija tih različitih ciljeva, umjesto optimiziranja samo jednog parametra, omogućuje odgovaranje na višestruke izazove uz kontrolirane troškove.

3.2.1.

Zahvaljujući udruživanju ulaganja funkcionalno gospodarstvo predstavlja sredstvo za promicanje inovacija za održivi razvoj, a posebice čistih i zelenih tehnoloških inovacija. Ove potonje, koje često iziskuju veći kapital od konvencionalnih rješenja, na taj način pronalaze gospodarski model koji pogoduje njihovu širenju posredstvom potrošača koji, kao pojedinci, ne bi raspolagali dostatnim novčanim sredstvima. Na primjer, ugovor o energetskom učinku moći će omogućiti korisniku da raspolaže tehnologijama i uslugama energetske učinkovitosti, koje su ponekad skupe, putem jeftine usluge koja se plaća mjesečno.

3.3.

U smislu zaštite okoliša, trenutačni obrasci potrošnje koji se temelje na individualnom vlasništvu dovode do nedovoljnog iskorištavanja dobara i samim time do znatnog gubitka prirodnih resursa (npr. automobil se danas ne upotrebljava 95 % vremena, a u gradovima ga općenito upotrebljava malo više od jedne osobe (1,2).

3.3.1.

Nabava usluge mobilnosti (primjerice sjedalo za određeni broj kilometara, automobil za određeno vrijeme i kilometražu itd.) pridonosi intenzivnoj uporabi tih sredstava. Funkcionalno gospodarstvo stoga može povećati intenzitet uporabe mnogih proizvoda široke potrošnje, a time i stvoriti veću vrijednost uz manje utjecaja na okoliš.

3.3.2.

Cijene usluga funkcionalnog gospodarstva koje uključuju sve troškove proizvoda i usluga, a ne samo marginalni trošak, korisniku omogućuju bolje razumijevanje stvarnih troškova. To daje precizniji cjenovni signal o stvarnom učinku proizvodnje, a također potiče odgovornije ponašanje. (Na primjer, kupnjom jednog sata dijeljenja prijevoza korisnik plaća amortizaciju vozila, osiguranje, parkiranje, gorivo itd., tj. ukupno sve razmjerno izračunate troškove. Potrošač će na taj način biti pažljiviji u pogledu razumne uporabe tog vozila u odnosu na uporabu „vlasnika”, gdje se samo gorivo općenito smatra troškom uporabe.)

3.4.

U društvenom smislu, smanjenjem troškova pristupa proizvodu ili usluzi, bilo putem udruživanja ulaganja više strana, bilo ograničavanjem troškova planirane uporabe samo na troškove pristupa, funkcionalno gospodarstvo može omogućiti većem broju potrošača da pristupe uslugama koje im prethodno nisu bile dostupne. Ključno pitanje, iz gospodarske, ali i pravne ili osiguravateljske perspektive, jest ono vezano uz ulagača i vlasnika kapitala koji se stavlja na raspolaganje korisnicima. U pogledu tih pitanja, izazovi novih propisa koji se trebaju izraditi čine se vrlo velikima.

3.4.1.

Društvena pitanja su mnogobrojna te se, na isti način kao i pitanja zaštite okoliša, moraju ozbiljno istražiti kako bi se donijela odluka o tome donosi li funkcionalno gospodarstvo korist u tom području, a posebice o uvjetima uvođenja funkcionalnog gospodarstva u svrhu društvenog napretka.

3.5.

Promjena paradigme koja uključuje prijelaz s „vlasništva” na „pristup” nije bezazlena. Ona je temelj za prelazak s modela razmetljive potrošnje i mimetičke želje na umjereniju potrošnju, koja u manjoj mjeri počiva na kompulzivnom ponašanju, te koja je u svakom slučaju manje ovisna o vlasništvu nad materijalnim dobrima.

3.6.

Digitalizacija može pridonijeti širenju polja funkcionalnog gospodarstva i njegovom izlasku iz ograničene, i svakako početne, sfere B-to-B (poslovanje među tvrtkama). Ako se smanje troškovi distribucije i razvoja, digitalna rješenja mogu svakom korisniku učiniti dostupnima rješenja funkcionalnog gospodarstva u vrlo različitim područjima (glazba, mobilnost, oprema, stanovanje itd.). U okviru navedenih perspektiva potrebno je brzo osmisliti i uvesti prilagođeni fiskalni i regulatorni okvir kojim će se poticati suživot s postojećim gospodarskim modelom.

3.7.

Novije aktivnosti i povratne informacije o njima pokazuju da prakse funkcionalnog gospodarstva uspijevaju i da se usvajaju ako rješenja poboljšavaju iskustva korisnika i kvalitetu života potrošača, te da više ovise o tome nego o isključivo gospodarskim ili ekološkim kriterijima. Dobar primjer toga je dijeljenje prijevoza koji rješava ključni problem parkiranja u središtu grada, ili pak primjer streaminga koji omogućuje gotovo trenutni pristup ogromnom katalogu.

4.1.

Funkcionalno gospodarstvo u nekim slučajevima može dovesti do ubrzanja potrošnje i obnavljanja proizvoda. U mobilnoj telefoniji ili prodaji vozila na leasing nije intuitivno sigurno da ti modeli (općenito, dugoročni zakup uz mogućnost kupnje) pridonose produženju vijeka trajanja proizvoda ili poboljšavanju recikliranja po isteku vijeka trajanja.

4.2.

Premda su velike industrijske grupacije najpoznatije po konkretnim primjerima, i tradicionalniji sektori poput poljoprivrede (uz pomoć kolektivne kupovine), pa i novoosnovana inovativna poduzeća, imaju svoju ulogu u jačanju i širenju funkcionalnog gospodarstva u društvu. Povrh toga, čini se da i mala i srednja poduzeća mogu pronaći nova rješenja za svoje klijente u ovoj ideji i njezinoj primjeni. Strukture u obliku zadruga također mogu odabrati načine upravljanja koji su više horizontalni i u kojima je korisnik u potpunosti uključen.

4.3.

Zahvaljujući smanjenju troškova pristupa proizvodu ili usluzi, funkcionalno gospodarstvo može donijeti prednost za najsiromašnije građane. Ono omogućuje određenu prilagodljivost i fleksibilnost u pristupu uslugama i proizvodima. Međutim, istodobno se njime može povećati osjetljivost tih najsiromašnijih građana ako više ne budu u mogućnosti plaćati prava pristupa, uporabe ili pretplate na uslugu. Iz te perspektive te u trenutačnom kontekstu rastuće gospodarske nesigurnosti u mnogim europskim državama, ugroženi korisnici mogu smatrati vlasništvo boljom opcijom koja pruža više sigurnosti. Povrh toga, kad je riječ o pristupu određenim dobrima i uslugama, nejednak pristup nije pitanje samo ekonomskog kapitala (financijskih sredstava), već i kulturnog ili obrazovnog kapitala (društvenog okruženja, obrazovanja).

4.4.

S društvenog stajališta, funkcionalno gospodarstvo može dovesti do toga da potrošač, a time i građanin, postane još malo ovisniji o gospodarskim organizacijama ili određenom tehničkom i gospodarskom sustavu. Kad se jednom integrira u određenu uslugu, teško je, pa čak i nemoguće popraviti, izmijeniti, preinačiti itd. proizvod koji je stavljen na raspolaganje. Dakle, funkcionalno gospodarstvo može ojačati heteronomiju ako usluge nedovoljno povezuju korisnike s osmišljavanjem proizvoda i rješenja koji se razvijaju. Treba tražiti i poticati gospodarske modele i modele vladavine koji pogoduju neovisnosti potrošača (u njihovim izborima, praksama i načinu uporabe).

4.5.

Digitalizacija može proširiti opseg funkcionalnog gospodarstva kako bi bili uključeni svi potrošači. No, tu se otvaraju i brojna pitanja: zadržavanje vrijednosti do kojeg dolazi na određenim platformama, optimizacija ili izbjegavanje poreza, poštovanje privatnog života (posebice korištenjem prikupljenih podataka), ekonomska koncentracija (monopol platformi) i pitanja koja se tiču rada (kao što je navedeno u točki 1.6).

4.6.

Sam prijelaz na „uslužno gospodarstvo” ne može zaštititi funkcionalno gospodarstvo od takvih rizika. Međutim, njih se može prevladati usvajanjem integriranijeg pristupa funkcionalnom gospodarstvu kojim se istodobno preispituje upravljanje poduzećem, rad i odnos prema području te kojim se uzima u obzir potrošače već od samog osmišljavanja usluge i tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda.

4.7.

Međutim, za neke od tih elemenata, a posebno u pogledu tržišnoga natjecanja ili poštovanja privatnosti, zasigurno su potrebne određene pravne mjere.

5.1.

Mnogobrojni su razlozi zbog kojih se Europska unija mora baviti temom funkcionalnog gospodarstva. Oni su ekološke, socijalne, kulturne, ali i gospodarske naravi. Osim toga, digitalni izazovi i općenito odnos s novim gospodarskim modelima, kao što su ekonomija dijeljenja, kružno gospodarstvo itd., važni su u kontekstu ovog procesa, posebice s obzirom na brzinu kojom dolazi do promjena.

5.2.

U Europi se funkcionalno gospodarstvo pojavljuje kao način na koji poduzeća mogu ponovno stvoriti dodanu vrijednost i promicati rješenja koja podrazumijevaju intenzivno zapošljavanje (osobito na kraju lanca u području održavanja, popravaka itd., ali i u ranoj fazi u razvoju inovativnih gospodarskih modela i osmišljavanju pripadajućih usluga) te posebice jačati konkurentnost pojedinih sektora. Razvijanjem ponude usluga koje su najbliže potrebama potrošača, za razliku od standardizirane proizvodnje koja nije prilagođena, funkcionalno gospodarstvo može pomoći u ponovnom uspostavljanju povjerenja između poduzeća i potrošačā i dati novo značenje potrošnji.

5.3.

Dok se inovativne službe velikih poduzeća, regionalna tijela i velik broj stručnjaka zalažu za promicanje funkcionalnog gospodarstva, iznenađujuće je koliko je slaba dinamika na europskoj razini. Iako se funkcionalno gospodarstvo nalazi u središtu kružnog gospodarstva, ono nije ni na koji način navedeno u nedavnom izvješću Komisije o toj temi pod nazivom „Zatvaranje kruga”.

5.3.1.

Unatoč tim neizvjesnostima i ograničenjima, u neizvjesnoj političkoj i gospodarskoj situaciji koja prevladava u Europi danas, funkcionalno gospodarstvo predstavlja priliku za Europu da iskoristi i razvije znanja i vještine mnogih dionika.

10.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/6

Izvjestitelj/ica:

Antonio GARCÍA DEL RIEGO

1.1.

EGSO potiče Komisiju da nastavi ulagati napore u razvijanje preporuka o politikama usmjerenih na promicanje osnivanja inovativnih poduzeća brzog rasta i preporučuje da te inicijative provodi, predvodi i koordinira jedinstveni odjel odgovoran za ocjenjivanje, praćenje i postizanje sinergija među inovativnim politikama izrađenim u različitim glavnim upravama. Te preporuke o politikama trebale bi ojačati jedinstveno tržište, klastere i ekosustave u kojima nastaju novoosnovana poduzeća, razviti vlasnički kapital europskih tržišta kapitala, potaknuti uvođenje znanstvenog programa usmjerenog na poslove budućnosti i maksimalno smanjivanje troškova i birokracije koje sa sobom donosi pokretanje novih poduzetničkih projekata.

1.1.1.

Komisija bi trebala nastaviti raditi na provedbi postojećih pravila jedinstvenog tržišta: dugoročni projekti za usklađivanje, kao što su računovodstveni standardi i standardi povezani s nelikvidnošću, automatsko priznavanje stručnih i akademskih kvalifikacija, ubrzana provedba strategije jedinstvenog digitalnog tržišta te potpuna provedba inicijative za uniju tržišta kapitala (1) uvelike bi doprinijeli EU-u u pogledu iskorištavanja punog potencijala istinskog jedinstvenog tržišta. Jednostavna i učinkovita pravila u vezi s prekograničnim ugovorima trebala bi pospješiti prekograničnu e-trgovinu smanjujući tako pravnu rascjepkanost zakona o potrošačima i troškove izvršenja za poduzeća.

1.1.2.

Financiranje vlasničkim kapitalom potrebno je dodatno proširiti kako bi se pružila potpora novoosnovanim inovativnim poduzećima u fazi razvoja. To, među ostalim, podrazumijeva neutralniji porezni sustav koji jednako tretira financiranje zaduživanjem i financiranje vlasničkim kapitalom tako što omogućuje odbijanje plaćenih kamata i isplate dividendi (2). Novoosnovana poduzeća trebala bi imali mogućnost korištenja paketa „dioničkih opcija” kako bi privukla i zadržala talente.

1.1.3.

Treba stvoriti i poticati kulturu privatnog vlasničkog kapitala, uključujući obrazovne i nezakonodavne inicijative. Europski financijski sustav treba razviti proizvode temeljene na likvidnim ulaganjima pogodne za male ulagače kako bi ih se potaknulo na ulaganje u inovativna mala poduzeća.

1.1.4.

Smanjivanje nepotrebne birokracije i prekomjernih propisa također je ključno kako bi se što više smanjila administrativna opterećenja te izbjegli nepotrebni troškovi i vremenska neučinkovitost za poduzetnike.

1.1.5.

Razvoj novih vrsta suradnje između sveučilišta i poduzeća u koje su uključeni velika industrija i manja poduzeća mora se osnažiti i ubrzati u državama članicama koje poduzimaju nove političke mjere usmjerene na pretvaranje EU-a u magnet za talente.

1.1.5.1.

EGSO potiče Komisiju da ukloni sve zakonske prepreke razmjenama studenata i mladih (3), primjerice pokretanjem programa Erasmus za mlade poduzetnike.

1.1.5.2.

U cilju podizanja svijesti o obećavajućim poduzećima, EGSO se zalaže za uspostavljanje informacijske baze podataka u obliku platforme koja bi bila integrirana u Europski savjetodavni centar za ulaganja (EIAH) i Europski portal projekata ulaganja (EIPP) (4). Ona bi uključivala poduzeća brzog rasta iz EU-a, iz različitih sektora, odabrana na temelju objektivnih i transparentnih mjerila, a omogućivala bi i unakrsnu usporedbu poduzeća te njihovo vrednovanje.

1.1.6.

EGSO smatra da razmjena i procjena primjera dobrih praksi omogućuju korisna saznanja za potrebe eksperimentiranja s novim politikama (5).

1.2.

Europski investicijski fond (EIF) i Europska investicijska banka (EIB) pozivaju se da pomognu inovativna poduzeća poduzetničkim i početnim kapitalom radi olakšavanja tehnološkog prijenosa sa sveučilišta i iz istraživačkih centara. To bi se moglo izvesti u obliku jamstava za prve zajmove što bi doprinijelo prevladavanju početnog otpora u pogledu privatnog financiranja.

1.3.

Europski fond za strateška ulaganja (EFSI), vrijedan 21 milijardu eura i sačinjen od jamstava Europske unije i kapitala Europske investicijske banke, trebao bi igrati ključnu ulogu u pomaganju inovativnim projektima u pogledu dosezanja razmjera i plasiranja na tržište. Pored toga, ESFI bi mogao poslužiti kao model za buduće proračune EU-a, uz odmak od tradicionalne metode temeljene na bespovratnim sredstvima i prelazak na učinkovitiji model vođen ulaganjima koji bi privlačio sredstva za projekte. Iz EFSI-ja su se uspješno financirali relativno riskantni sektori koji su se lako mogli previdjeti (6).

1.4.

EGSO poziva na izradu sveobuhvatnijeg seta investicijskih alata u cilju poticanja ulaganja u fazi rasta, uključujući „asimetrične fondove” koji donose različitu zaradu različitim kategorijama ulagača kapitala te omogućuju alternativne metode financiranja poput skupnog financiranja (crowdfunding) (7). U obzir treba uzeti i stvaranje podtržišta kako bi se europskim MSP-ovima olakšao pristup tržištu.

1.5.

Komisija bi trebala riješiti pitanje regulatornih razlika između Europe i SAD-a u pogledu odnošenja prema ulaganjima u softver i ukloniti regulatorna ograničenja koja koče europski financijski sektor u ulaganju u digitalni razvoj.

2.1.

Mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) ključan su element europskoga gospodarstva jer znatno pridonose stvaranju radnih mjesta i gospodarskom rastu (8).

2.1.1.

Tijekom 2015. godine više od 22,3 milijuna MSP-ova u Europskoj uniji činilo je 99,8 % svih nefinancijskih poduzeća, zapošljavalo 90 milijuna osoba (66,9 % ukupnog broja zaposlenih), ostvarilo 57,8 % ukupne dodane vrijednosti (9) i osiguralo 85 % novih radnih mjesta. Europa treba zajamčiti da će se stvoriti nova vrsta MSP-ova kako bi se nadomjestilo onih 200 000 poduzeća koja svake godine odu u stečaj (10), što utječe na 1,7 milijuna radnika. Međutim, za budući gospodarski rast još su važnija ona poduzeća koja žele uvoditi inovacije, razvijati se i izvoziti.

2.2.

Osnivanje novih inovativnih poduzeća sa snažnim stopama rasta od ključne je važnosti jer su takva poduzeća usredotočena na inovacije u brzorastućim sektorima s visokom dodanom vrijednošću. To su poduzeća koja će u budućnosti stvarati radna mjesta i poticati rast produktivnosti, što je ključno za poboljšanje životnog standarda. Iako Europa u određenim područjima bilježi napredak, zaostaje u pogledu faze prijelaza sa novoosnovanih na rastuća poduzeća, što bi u konačnici trebalo dovesti do rasta i otvaranja radnih mjesta potrebnih Europi (11).

2.3.

Ovo samoinicijativno mišljenje usredotočuje se na rastuća poduzeća: poduzeća brzog rasta i s prosječnim povećanjem broja zaposlenika (ili kretanjem zaposlenika) na godišnjoj osnovi većim od 20 % tijekom trogodišnjeg razdoblja te s deset ili više zaposlenika na početku razdoblja promatranja (12). Ključna značajka rastućih poduzeća njihovi su izrazito prilagodljivi poslovni modeli. Prilagodljivost predstavlja sposobnost rasta u pogledu pristupa tržištu, prihoda i strukture, koja nastaje, primjerice, brzom replikacijom tog poslovnog modela na različitim tržištima ili novim upravljačkim praksama.

2.3.1.

Studijom OECD-a kojom je obuhvaćeno 11 zemalja (13) utvrđeno je da su rastuća poduzeća činila manje od 10 % poduzeća u svih 11 zemalja, ali su osiguravala do dvije trećine svih novih radnih mjesta (14).

2.4.

Novoosnovana poduzeća kratkoročno su uglavnom manje isplativa te ovise o vanjskom financiranju. Ako ta inovativna poduzeća ne mogu financirati svoje planove proširenja, onda ne uspijevaju rasti te će se temeljni potencijal za rast produktivnosti i stvaranje radnih mjesta vjerojatno zaustaviti.

2.4.1.

U analizi Svjetske banke (15) procjenjuje se da je 2007. godine prosječna stopa nenaplativih kredita MSP-ova na razvijenim tržištima iznosila 6,93 %, a ta je stopa više nego dvostruko veća od stope kredita velikih poduzeća koja iznosi 2,54 %. Tijekom krize u Portugalu, Španjolskoj, Italiji i Irskoj postotak nenaplativih kredita znatno je porastao te je iznosio između 10 % i 25 %.

2.4.1.1.

Politike kojima se banke potiču da odobravaju kredite rizičnijim poduzećima, posebno onima u ranoj fazi razvoja i s ograničenim kolateralom, mogle bi stvoriti niz rizičnih banaka, smanjenje kreditiranja i sve veću financijsku nestabilnost (16).

2.5.

Europa se treba usredotočiti na nesmetano funkcioniranje „tranzicije financiranja” koja je trenutačno prekinuta.

2.5.1.

Spomenuta tranzicija odvija se u četiri faze: početna ili start-up faza (financiranje bespovratnim sredstvima, početnim kapitalom i sredstvima rodbine i prijatelja); faza rasta vlasničkog kapitala (skupno financiranje, mikrofinanciranje, poslovni anđeli); faza održivog rasta (sekuritizacija, privatni vlasnički kapital, rizični kapital, institucijski ulagači, svrstavanje privatnog duga) i izlazna faza (kupovina, tržišta javnog kapitala).

3.1.

Značajke uspješnih inovativnih ekosustava koji potiču rastuća poduzeća uključuju snažne međusobno povezane mreže istraživačkih i obrazovnih ustanova, velike industrije, ulagače rizičnog kapitala te prisutnost kreativnog i poduzetničkog talenta (17).

3.1.1.

Novoosnovana poduzeća obično nastaju u tehnološkim središtima izgrađenima oko prvorazrednih sveučilišta koja imaju ključnu ulogu u razvoju dinamičnog poslovnog okruženja jer su izvor talenta: kako studenata, tako i znanstvenika. Snažni i dobro povezani klasteri povećavaju produktivnost poslovanja, određuju smjer i brzinu inovacija te potiču stvaranje novih poduzeća. SAD i Kina, kao i određena europska središta, vode dugotrajnu bitku kako bi privukli talent i kapital te potaknuli inovacije.

3.1.2.

Međutim, rascjepkanost europskih tržišta rada sprečava prijelaz sa novoosnovanih na rastuća poduzeća. U tom pogledu, iznimno je važno olakšati mobilnost radne snage diljem EU-a te privući talent iz trećih zemalja koji će poslužiti kao magnet, stvarajući tako pozitivan začarani krug.

3.1.3.

Trebalo bi potaknuti pokretanje programa Erasmus za mlade poduzetnike. Dobro se uklapa u vodeće načelo rasta i otvaranja novih radnih mjesta te predstavlja inicijativu koja bi olakšala mobilnost i koju bi poduzeća dobro prihvatila.

3.1.3.1.

Nedavno su usvojene određene politike s ciljem privlačenja talenata iz trećih zemalja. Plavom kartom, koja je uvedena 2009. godine, ubrzan je ulazak kvalificiranih radnika koji su zaposleni u poduzećima iz EU-a (18). Na nacionalnoj razini neke su europske zemlje već uspostavile posebne postupke izdavanja viza poduzetnicima, uz rastući broj zemalja koji im se danas u tome pridružuje (19).

3.1.4.

Iznimno uspješan slučaj tehnološkog središta bio bi „Oxbridge”, što se odnosi na utjecajnu regiju koja obuhvaća sveučilišta Oxford i Cambridge u Ujedinjenoj Kraljevini. Ta zajednica za razvoj visoke tehnologije u Ujedinjenoj Kraljevini nastavila je rasti i uvoditi inovacije tijekom dugog razdoblja gospodarske recesije i stagnacije od 2008. do 2012. godine (20).

3.1.4.1.

Međutim, mnoga europska sveučilišta nemaju položaj, strukturu ili spremnost za stvaranje uvjeta za razvoj poduzetništva na svojim kampusima ili zalaganje za taj program pred vladama (21). Sveučilišni čelnici i vlada trebali bi razviti veze s industrijom ulažući u urede za prijenos tehnologije na kampusu i obrazovanje u poduzetništvu (22).

3.1.5.

Supsidijarna poduzeća nastala kao posljedica tehnoloških prijenosa sa sveučilišta suočavaju se s teškoćama u pogledu daljnjeg razvoja zbog nedostatka novca i specijaliziranog upravljanja. Stoga je izuzetno važno da se mogu osloniti na institucijsku javnu potporu kako bi prevladali početnu nespremnost pružatelja privatnog financiranja da ulažu u supsidijarna poduzeća tehničkog profila, kao posljedica toga da ih se doživljava kao suviše tehnička i rizična te da često nisu dobro shvaćena.

3.2.

Unatoč tome što imaju sličnu razinu obrazovanja, Europljani nova poduzeća osnivaju znatno rjeđe od Amerikanaca. Mnogi su razlozi za to, a između ostalog i sljedeći: veoma izražena nesklonost riziku, administrativna opterećenja, nedovoljno razvijena kultura drugih prilika, nedovoljna razvijenost obrazovnih programa povezanih s poduzetništvom i nepostojanje kulture privatnog vlasničkog kapitala. Također treba obratiti pažnju na rani razvoj poduzetničke kulture na razini osnovnih i srednjih škola.

3.2.1.

Zapravo se pri osnivanju poduzeća Europljani najviše boje stečaja: 43 % u Europi za razliku od 19 % u SAD-u. Spremnosti na riskiranje u SAD-u (23) pridonose prilično učinkovit i nerepresivan sustav za stečaj poduzeća, kao i općenito bolje prihvaćanje neuspjeha poduzeća. Razvijanje kulture naklonjenije poduzetništvu trebalo bi postati prioritet kako za tvorce politika, tako i za obrazovne ustanove.

3.2.1.1.

Nedavna studija pokazala je da poduzeća koja su osnovale osobe koje su iznova krenule poslovati imaju veći promet i rast zaposlenika te veću vjerojatnost da će osigurati vanjska financijska sredstva (24). U Španjolskoj uspijeva samo 20 % poduzetnika koji osnivaju svoje prvo novoosnovano poduzeće, dok stopa uspješnosti onih koji po drugi put osnivaju svoje poduzeće iznosi i do nevjerojatnih 80 %.

3.3.

Često postoji veća vjerojatnost da će se poduzećima brzog rasta i inovativnim poduzećima odbiti zahtjev za financiranje bankovnim zajmom jer nemaju dovoljno kapitala, a taj je podatak ključan dio kreditne procjene koju provode banke (25). Stoga je financiranje vlasničkim kapitalom temeljno za novoosnovana poduzeća i za poslovanje s planom znatnog širenja, ali s predviđenim nesigurnim ili negativnim novčanim tokom. Stoga bi zajmove koje daju banke trebalo upotpuniti povećanjem raznolikosti i fleksibilnosti izvora financiranja, s posebnim naglaskom na ulozi financiranja vlasničkim kapitalom.

3.4.

Treba stvoriti i promicati kulturu privatnog vlasničkog kapitala u Europi, a europski financijski sustavi trebaju razviti proizvode ulaganja pogodne za male ulagače te im osigurati potrebnu likvidnost kao poticaj na ulaganje u inovativna mala poduzeća.

3.4.1.

Zbog nedovoljnog financiranja u kasnijim fazama europska novoosnovana poduzeća ne mogu pratiti sve brži tempo svojih kolega u SAD-u te moraju ostvariti prihode ranije kako bi se održala; u protivnom se prodaju prerano i po niskim cijenama. Do 2009. godine samo je 5 % europskih poduzeća osnovanih od 1980. godine ni iz čega bilo u prvih 1 000 po tržišnoj kapitalizaciji. U SAD-u je taj udio iznosio 22 % (26).

3.4.1.1.

Zanimljivo je da je više od polovice ukupnog svjetskog rizičnog kapitala dodijeljeno u SAD-u, a samo 15 % u Europi. Tijekom 2013. godine u SAD-u je osigurano 26 milijardi EUR rizičnog kapitala, a u Europi 5 milijardi EUR, dok su poslovni anđeli europskim novim inovativnim poduzećima osigurali 6 milijardi EUR, a novim inovativnim poduzećima u SAD-u 20 milijardi EUR.

3.4.1.2.

Dakle, EU se suočava s golemim manjkom u pogledu financiranja poslovnih anđela, koje je tri puta veće u SAD-u, i kod financiranja rizičnim kapitalom, koje je pet puta veće u SAD-u. To je ključna razlika s obzirom na to da je riječ o vrsti kapitala potrebnog za rast i uspješnost poduzeća.

3.4.1.3.

Glavni razlog za to, pored nacionalnih granica, je visoka razina rascjepkanosti industrije rizičnog kapitala u EU-u. S vrijednošću od oko 60 milijuna EUR, prosječni europski fond rizičnog kapitala upola je manji od prosječnog fonda u SAD-u, dok je 90 % ulaganja u fondove rizičnog kapitala u EU-u koncentrirano u samo osam država članica (Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Španjolskoj, Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini) (27). Zbog raznolikosti propisa u državama članicama, društva rizičnog kapitala suočavaju se s visokim troškovima povezanim s prikupljanjem sredstava diljem Europe. Posljedica toga je njihova smanjena veličina i raspolaganje s manje kapitala za podupiranje rastućih poduzeća. Da je europsko tržište rizičnog kapitala bilo na istoj razini s onim iz SAD-a, čak 90 milijardi EUR dodatnih sredstava bilo bi na raspolaganju za financiranje poduzeća u razdoblju 2008.–2013. (28).

3.4.1.4.

Problematična je i nedovoljna uključenost privatnih ulagača. Tijekom proteklog desetljeća, europski sektor rizičnog kapitala postao je sve ovisniji o institucijama javnog sektora koje su u 2015. doprinijele s 31 % ukupnih ulaganja (29), što je povećanje u odnosu na udio iz 2007. koji je iznosio tek 15 % (30). Cilj ne bi trebao biti manje javnog novca nego više privatnih izvora. Ulagačku bazu treba proširiti i učiniti raznolikijom ako se želi postići dugoročna samoodrživost ovog sektora.

3.4.1.5.

Za poticanje javno-privatnih partnerstava u obzir bi se mogli uzeti asimetrični fondovi. Riječ je o fondovima rizičnog kapitala u okviru kojih se ulagačima ponude različiti uvjeti i povrati ulaganja na temelju njihovih ciljeva ulaganja, uzimajući u obzir različite interese partnera u kontekstu različitih suradnji. Oni već postoje u Finskoj, Grčkoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Nizozemskoj.

3.4.2.

U obzir treba uzeti i stvaranje podtržišta kako bi se europskim MSP-ovima olakšao pristup tržištu. Ona bi trebala omogućiti niske troškove kotacije i usvajanje pristupa koji je fleksibilan i prilagođen potrebama manjih, dinamičnih poduzeća. Dobri primjeri za to su londonski Alternative Investment Market (AIM), pariški Nouveau Marché ili madridski Mercado Alternativo Bursatil (MAB). Sustav fleksibilnog zakonskog uređenja može biti dvosjekli mač. S jedne strane manja poduzeća mogu lakše pristupiti burzi za trgovanje dionicama dok se s druge neiskusni ulagači mogu suočiti s teškoćama u procjenjivanju točnog profila rizičnosti određenih poduzeća.

3.4.3.

U usporedbi s poduzećima iz SAD-a, zakonsko uređenje određenih sektora ponekad ograničava ulagačke kapacitete poduzeća iz EU-a kod ulaganja u tehnološki razvoj. Primjerice, regulatorne razlike između europskih, američkih i švicarskih financijskih subjekata vidljive su na primjeru potrebnih ulaganja u softver i drugu nematerijalnu imovinu koja je ključna za digitalni razvoj.

3.4.3.1.

Bankarski sektor je uvjerljivo najveći sektor informacijske tehnologije u svijetu: 700 milijardi USD troši se na inovacije u tom sektoru – 1 od 5 EUR troši se u financijskom sektoru kao i 5–10 % ulaganja (31). Slijedom toga, banke su istodobno glavni akteri u području digitalne transformacije i glavni izvori financiranja digitalnog gospodarstva.

3.4.3.2.

Ipak, zakonodavnim okvirom sankcioniraju se njihova prijeko potrebna ulaganja u sektor informacijske tehnologije. Financijski propisi trebali bi tretirati softver kao uobičajenu imovinu i ne bi trebali prisiljavati banke iz EU-a na oduzimanja te vrste ulaganja u svrhu temeljnog kapitala.

3.5.

Drugačiji porezni tretmani među državama članicama i među različitim vrstama financiranja predstavljaju prepreku razvoju paneuropskih tržišta kapitala, što ima učinak na ulagače i izdavatelje.

3.5.1.

Većina sustava poreza na dobit u Europi prednost daje financiranju zaduživanjem, a ne vlasničkim kapitalom, omogućujući odbitak za troškove kamata. U slučaju financiranja vlasničkim kapitalom nema odbitka za isplatu dividendi. Pristranost zaduživanju mogla bi se otkloniti poreznim odbicima za trošak financiranja i vlasničkim kapitalom i zaduživanjem (32).

3.5.1.1.

Porezni poticaji imaju važnu ulogu u stavljanju sredstava na raspolaganje poduzećima u ranoj fazi brzog rasta, a neke vlade u svijetu odobravaju porezne odbitke za pojedince i poduzeća koji su uključeni u novoosnovana poduzeća za visoku tehnologiju ili kvalificirane fondove rizičnog kapitala (33).

3.5.1.2.

Zaposlenike i vlasnike inovativnih i novoosnovanih poduzeća tradicionalno se može privući pokretanjem programa dioničkih opcija, budući da bi se mnogi od njih bili voljni odreći naknada u vidu plaće. U većini država članica porezni tretman dioničkih opcija vrlo je represivan budući da ih se tretira kao uobičajeni dohodak koji se oporezuje prema graničnoj stopi. Treba poticati povlaštene porezne tretmane na sličan način kao što je slučaj s poticajnim dioničkim opcijama (ISO) (34) u SAD-u.

3.5.2.

Podmirivanje obveza u vezi s PDV-om skupo je svim poduzećima, a posebno onima koja prodaju robu i usluge u inozemstvu. EGSO je zadovoljan činjenicom da je Komisija, u okviru svoje strategije jedinstvenog digitalnog tržišta, najavila da će podnijeti zakonodavne prijedloge do kraja 2016. godine za smanjenje administrativnog opterećenja koje snose poduzeća, a koje je uzrokovano različitim sustavima PDV-a. Kao jednu od tih mjera Komisija predlaže uvođenje praga bez PDV-a kako bi se pomoglo novoosnovanim poduzećima i mikropoduzećima (35).

3.6.

Oslobađanje punog potencijala jedinstvenog tržišta nužno je kako bi novoosnovana poduzeća mogla ponuditi svoje usluge i proizvode diljem EU-u već u ranoj fazi te se brzo razvijati kako bi mogla biti konkurentna na svjetskim tržištima.

3.6.1.

Jednostavna i učinkovita pravila za potrošače i poduzeća u vezi s prekograničnim ugovorima prioritet su strategije jedinstvenog digitalnog tržišta. koja bi doprinijela promicanju prekogranične e-trgovine u EU-u otklanjanjem pravne rascjepkanosti u području zakona o potrošačkim ugovorima. Uklanjanje prepreka nastalih zbog razlika među ugovornim pravima povećalo bi potrošnju u EU-u za 18 milijardi EUR dok bi u odnosu na trenutnu razinu bruto domaći proizvod porastao za 4 milijardi EUR (36).

3.7.

Nepotrebna administrativna opterećenja također su uzrok dodatnih troškova i vremenske neučinkovitosti za poduzetnike.

3.7.1.

U razdoblju od 2013. do 2015. godine prosječan trošak za osnivanje poduzeća u EU-u iznosio je 4,1 % BDP-a po stanovniku, dok je u SAD-u iznosio 1,17 % (37).

3.7.2.

Što se tiče vremena potrebnog za osnivanje trgovačkog društva u EU-u, registracija je u prosjeku trajala 11,6 dana. U SAD-u osnivanje poduzeća traje samo 6 dana.

3.8.

Asimetričnost informacija još je jedan od razloga iz kojeg se u Europi ne osniva dovoljan broj poduzeća brzog rasta. Ulagačima nedostaje potpuna perspektiva svih mogućnosti ulaganja. Pored toga, neeuropski ulagači suočavaju se s dodatnim ograničenjima kada nastoje razumjeti posebnosti različitih nacionalnih tržišta. Pokretanje zasebnog portala posvećenog tom pitanju, integriranog s Europskim savjetodavnim centrom za ulaganja (EIAH) i Europskim portalom projekata ulaganja (EIPP) (38). doprinijelo bi osiguravanju vidljivosti projektima brzog ili velikog rasta i smanjivanju asimetričnosti informacija.

4.1.

U brojnim zemljama osmišljene su dobre prakse u cilju pružanja podrške novoosnovanim i rastućim poduzećima. EGSO preporučuje da Komisija pažljivo razmotri mogućnosti njihove provedbe na europskoj razini.

4.1.1.

U Njemačkoj su tvrtke dužne učlaniti se u Njemačku gospodarsku komoru koja zauzvrat osigurava pomoć i savjetovanje (39).

4.1.2.

Trebalo bi razmotriti programe državnih kreditnih jamstava kao što su oni u Italiji, Ujedinjenoj Kraljevini, Poljskoj i Francuskoj te sufinanciranje državnim sredstvima kao što je slučaj u Njemačkoj i Švedskoj (40).

4.1.3.

Ujedinjena Kraljevina pruža programe za porezne poticaje radi povećanja toka sredstava u rizičniju imovinu preko svojih programa EIS, SEIS i CVT (41).

4.1.4.

Regija Pijemont u Italiji razvila je mreže u 12 industrijskih klastera, okupljajući poduzeća, sveučilišta i lokalnu vlast (42).

4.1.5.

U regiji Baskija u Španjolskoj, zadruga Elkar-lan promiče stvaranje drugih zadruga s pomoću potpune analize održivosti projekta, osposobljavanja te pristupa subvencijama i financijskoj potpori (43).

4.1.6.

Digitalizacija uprave, kako se pokazalo u slučaju Estonije, mogla bi biti revolucionarna u olakšavanju rasta visokotehnoloških inovativnih poduzeća. Na paneuropskoj razini razvoj e-uprave mogao bi imati golem utjecaj.

4.1.7.

U doba podatkovnoga gospodarstva, konkurentska prednost može se oslanjati na nematerijalnu imovinu koju je teško procijeniti i vrednovati služeći se tradicionalnim financijskim mehanizmima. Ured za zaštitu intelektualnog vlasništva Ujedinjene Kraljevine osmislio je metode prepoznavanja i mjerenja ove vrste imovine na osnovu novčanih tokova (44).

4.1.8.

U Ujedinjenoj Kraljevini osnovan je zasebni tim pod nazivom Future Fifty koji djeluje u sklopu tehnološkog središta Tech City UK i osigurava podršku za 50 vodećih digitalnih poduzeća u fazi razvoja. Taj program osigurava pristup stručnoj podršci iz vlade i privatnog sektora, povezuje poduzeća s institucijskom ulagačkom bazom Ujedinjene Kraljevine i nudi prilagođenu podršku koja doprinosi brzom rastu poduzeća i osiguravanju temelja za njihovu spremnost u pogledu inicijalne javne ponude (IPO) (45), spajanja i preuzimanja i globalnog širenja (46).

4.1.9.

Tijekom 2015. godine federalna vlada SAD-a uspostavila je program STEM, kojim se želi potaknuti djecu da studiraju prirodne znanosti, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku. Osnova je pripremiti učenike za buduće potrebe tržišta rada (47). Sve se veća pozornost pridaje prenosivim vještinama i STEAM-u u kojem se „A” odnosi na umjetnost (od eng. arts).

5.1.

Europska komisija uložila je značajne napore kako bi podržala poduzetnike pokrenuvši brojne inicijative tijekom posljednjih nekoliko godina, a niz različitih glavnih uprava predvodio je taj postupak: GU za komunikacijske mreže, sadržaje i tehnologije (48), GU za obrazovanje i kulturu (49), GU za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo te male i srednje poduzetnike (50), GU za istraživanje i inovacije (51) te GU za financijsku stabilnost, financijske usluge i uniju tržišta kapitala (52).

5.2.

Mnoge od tih inicijativa još su nove i zasad je prerano za procjenjivanje njihovih učinaka. No, EGSO smatra da je Komisija na pravom putu te je potiče da se nastavi kretati u istom smjeru uz obvezno savjetovanje s relevantnim europskim i nacionalnim dionicima.

10.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/14

Izvjestiteljica:

Vladimíra DRBALOVÁ

1.1.

Odbor smatra da je transparentnost trgovačkih društava ključna i podržava svaku inicijativu kojom se pridonosi dugoročnoj održivosti i predvidljivosti poslovanja. Transparentnost je važna za sve strane, za sama društva te za unapređenje njihova imidža i jačanje povjerenja radnika, potrošača i javnosti.

1.2.

Odbor priznaje da je većina trgovačkih društava koja posluju u EU-u uistinu transparentna. Pa ipak, niz skandala nedavno je ukazao na potrebu unapređenja transparentnosti kako bi ona općenito postala dijelom održivih strategija društava. Ulagači i dioničari sve više pažnje posvećuju ne samo pokazateljima isplativosti poduzeća, već i kvalitativnim pokazateljima društveno odgovornog poslovanja (1) koji doprinose smanjenju socijalnih rizika i osiguravanju održivog razvoja poduzeća. Kako bi se zadovoljile potrebe poduzeća i drugih dionika, informacije bi trebale biti relevantne, a njihovo prikupljanje troškovno učinkovito.

1.3.

Odbor napominje da bi vlade država članica trebale motivirati i poticati trgovačka društva da transparentnost pretvore u svoju prednost jer ona predstavlja i dobru poslovnu priliku te im pružati potporu u ispunjenju tih obveza.

1.4.

Odbor smatra da je važno istodobno se usmjeriti na učinkovitost i opseg podnesenih informacija te na njihovu kvalitetu i vjerodostojnost. Unapređenje transparentnosti trebalo bi biti usmjereno na postignute rezultate i postupak izvješćivanja i objavljivanja informacija. Izvješćivanje bi trebalo biti usmjereno na budućnost, ali i uključivati pružanje informacija o prijašnjim rezultatima.

1.5.

Odbor preporučuje Komisiji da poduzme daljnje korake kako bi se trgovačkim društvima omogućilo ispunjavanje obveza transparentnosti i zadržavanje konkurentnosti na svjetskoj razini.

1.6.

EGSO općenito uvažava da mala i srednja trgovačka društva posluju u različitim uvjetima. Stoga bi pravila koja za njih vrijede trebalo pojednostavniti kako bi im se omogućilo podnošenje izvješća na primjereniji način u cilju osiguravanja potpune transparentnosti. EGSO pozdravlja projekt izgradnje kapaciteta kako bi se malim i srednjim poduzećima pomoglo u suočavanju s tim izazovima.

1.7.

Odbor smatra da bi se svaka daljnja inicijativa o objavi informacija trebala usmjeriti na informacije koje su dionicima doista potrebne, što bi trebalo uključivati zajednički niz pokazatelja te pri čemu treba istodobno uzeti u obzir narav trgovačkog društva i sektora u kojem posluje.

1.8.

Odbor naglašava da su društveno odgovorno poslovanje i politika transparentnosti unutar poduzeća neučinkoviti bez predanosti zaposlenika koji bi stoga trebali sudjelovati u savjetovanjima između socijalnih partnera.

1.9.

Dok korporativno izvješćivanje pobuđuje sve veći interes, sve je više skupina dionika zainteresirano za sve više aspekata poslovanja poduzeća. Odbor smatra da je stoga važno ocijeniti postojeći model izvješćivanja i prilagoditi ga njegovoj svrsi.

2.1.

Komisija je 2010. objavila komunikaciju koja je sadržavala 50 prijedloga za unapređenje unutarnjeg tržišta. U njoj je navedeno da poduzeća također moraju sudjelovati u zajedničkom naporu pokazujući svoju odgovornost i transparentnost ne samo prema svojim zaposlenicima i dioničarima, nego i prema društvu u cjelini. Komisija je naglasila da postoji prostor za poboljšanje u pogledu upravljanja poduzećima, posebice u vezi sa sastavom i raznolikošću upravnih odbora, uključujući zastupljenost žena, kako bi se unaprijedilo zapošljavanje, poslovanje i trgovina (2). Prepoznat je doprinos koji poslovna etika i vrijednosti pružaju gospodarskom oporavku.

2.2.

Komisija je 2011. objavila obnovljenu strategiju EU-a za društveno odgovorno poslovanje za razdoblje 2011.–2014.  (3) u kojoj je iznijela novu definiciju tog poslovanja kao „odgovornosti poduzeća za svoj učinak na društvo”. Sastavni dio strategije bio je i akcijski plan za integraciju financijskog i socijalnog izvješćivanja.

2.3.

Odbor je 2012. usvojio mišljenje o obnovljenoj strategiji EU-a za društveno odgovorno poslovanje (4) u kojem naglašava da se inicijativom za donošenje politike o društveno odgovornom poslovanju pruža mogućnost uspostave pozitivne suradnje s poslovnom zajednicom u teškoj gospodarskoj i političkoj klimi. Važno je prepoznati različite pobude koje potiču društveno odgovorno poslovanje. U Komunikaciji se navode razne prednosti koje je potrebno više promicati zajedno s primjerima dobre prakse kako bi se poduzećima pružile informacije i kako bi ih se potaknulo da preuzmu veće obveze u pogledu društveno odgovornog poslovanja.

2.4.

Zadnjih je godina Odbor izradio brojna druga mišljenja, koja se spominju u ovom tekstu. U tim se mišljenjima naglašava važnost društveno odgovornog poslovanja, transparentnosti trgovačkih društava, objavljivanja nefinancijskih informacija i uključenosti u postupak relevantnih dionika kao što su ulagači, potrošači, zaposlenici i njihovi sindikalni predstavnici te nevladine organizacije. U ovom mišljenju Odbor želi staviti naglasak na odgovarajući okvir za cijeli postupak.

3.1.

Gospodarska kriza iz 2008. godine i njezine socijalne posljedice u određenoj su mjeri narušile povjerenje građana u poduzeća te se pažnja javnosti i ulagača usmjerila na socijalne i etičke aspekte poslovanja. Trenutačno je sve više skupina dionika zainteresirano za sve više aspekata poslovanja poduzeća.

3.2.

Ulagači žele transparentnost i kontrolu nad svojim ulaganjima te žele znati ima li njihov novac pozitivan ili negativan učinak na okoliš i društvo. Najvažniji izvori nefinancijskih informacija za ulagače su izvješća o održivosti/društveno odgovornom poslovanju i godišnja izvješća. Kvalitativne izjave o politici važne su za procjenu financijskog dobitka, ali neizostavnima se smatraju kvantitativni ključni pokazatelji uspješnosti.

3.3.

Radnici su prve žrtve trgovačkih društava koja ne mare za pravne propise i vlastiti manjak transparentnosti, pa ipak oni igraju središnju ulogu u razvoju svojih poduzeća: sigurnost njihova zaposlenja te njihova plaća, zdravlje i radni uvjeti ovise o tomu. Imaju pravo zahtijevati transparentnost te biti obaviješteni i uključeni u odlučivanje o financijskom stanju te socijalnim i gospodarskim politikama u svojim poduzećima, kao i politikama koje se tiču okoliša.

3.4.

Potrošači žele transparentnost te je očekuju u određenim područjima koja su im važna. Uvelike je u interesu trgovačkih društava, u pogledu njihova odnosa s drugim dionicima (radnicima, građanima i potrošačima), da provode politiku transparentnosti. To često jednostavno podrazumijeva da potrošačima pomognu pružanjem činjenica na temelju kojih mogu donijeti odluku pri kupnji. U konačnici će upravo ta poduzeća steći vjernost upućenijih potrošača (5). Prehrambena industrija veoma je osjetljivo područje u tom pogledu. U najnovijem istraživanju Centra za integritet hrane (CFI) (6), u sklopu kojeg je dokazano da povećana transparentnost dovodi do povećanja povjerenja potrošača u pogledu hrane, iznose se jasne smjernice za ostvarenje tog cilja.

3.5.

Uslijed globalizacije velik broj poslovnih partnera i dionika zainteresiran je za više informacija o više aspekata poslovanja poduzeća iz velikog broja zemalja.

3.6.

Transparentnošću se izgrađuje povjerenje, a poduzećima je potrebno povjerenje društva. Međutim, često postoji jaz između onoga što javnost očekuje i njezine percepcije poslovanja poduzeća. Taj je jaz djelomično uzrokovan neodgovornim ponašanjem nekih poduzeća, kao i time što neka poduzeća uveličavaju svoja socijalna postignuća i postignuća na području okoliša. Nedovoljna javna svijest o postignućima poduzeća i ograničenjima pod kojima ona posluju također pridonosi tom nesrazmjeru.

3.7.

Zbog toga je Europska komisija 2009. pokrenula niz radionica o transparentnosti poduzeća. Europska su poduzeća pozdravila tu inicijativu jer je pokrenuta baš u pravo vrijeme, odnosno usred krize, kad su transparentnost i društveno odgovorno poslovanje općenito mogli pridonijeti obnovi povjerenja javnosti u poduzeća, koje je također u nekoj mjeri bilo narušeno aktualnom krizom. Inicijativa je bila usmjerena na različite grupe dionika (zaposlenike, sindikate, nevladine organizacije i medije) te je ispitivanje trebalo služiti kao smjernica za daljnje korake koje će poduzeti Komisija.

3.7.1.

Sljedeće su pouke proizašle iz spomenute inicijative:

4.1.

U strategiji EU-a za društveno odgovorno poslovanje Komisija navodi da objava informacija u vezi sa socijalnim aspektima i okolišem, uključujući informacije u vezi s klimatskim pitanjima, može olakšati suradnju s dionicima i utvrđivanje bitnih rizika za održivost. To predstavlja važan element preuzimanja odgovornosti i može pridonijeti izgradnji povjerenja javnosti u poduzeća. Kako bi se zadovoljile potrebe poduzeća i drugih dionika, informacije bi trebale biti konkretne.

4.1.1.

Komisija također prepoznaje da sve veći broj trgovačkih društava objavljuje informacije u vezi sa socijalnim aspektima i okolišem. MSP-ovi često neformalno objavljuju takve informacije na dobrovoljnoj osnovi. Jedan izvor procjenjuje da otprilike 2 500 europskih trgovačkih društava objavljuje izvješća o društveno odgovornom poslovanju ili o održivosti, što EU stavlja u vodeći položaj na globalnoj razini (7).

4.2.

Komisija je 2013. na temelju inicijative Europskog parlamenta izradila zakonodavni prijedlog o transparentnosti informacija u vezi sa socijalnim aspektima i okolišem koje pružaju poduzeća u svim sektorima  (8). „Računovodstvene direktive” izmijenjene su radi uvođenja zahtjeva za određena velika trgovačka društva (trenutačno oko 6 000 društava i subjekata u EU-u) u pogledu objave relevantnih nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti u svojim godišnjim izvješćima.

4.2.1.

Direktiva je u nekim zemljama prenesena u nacionalno pravo nakon savjetovanja s poduzećima pa se provedbom iskorištava fleksibilnost Direktive, ne premašuje njezino područje primjene, pruža pravna sigurnost za poduzeća i ispunjavaju njihovi stvarni zahtjevi. EGSO je u vezi s time sastavio mišljenje (9) u kojem naglašava pravo na iskorištavanje tog fleksibilnog i primjerenog mehanizma za poboljšanje komunikacije s dioničarima, ulagačima, radnicima i drugim dionicima te pozdravlja činjenicu da je taj prijedlog usmjeren samo na velika trgovačka društva.

4.2.2

Komisija upravo na temelju rezultata javnog savjetovanja priprema neobvezujuće smjernice o nefinancijskom izvješćivanju. Kako bi se olakšalo naknadno savjetovanje s dionicima (10), Komisija uvodi u uporabu ilustrativni popratni dokument u kojem se utvrđuju ključna načela za objavljivanje nefinancijskih informacija. Nefinancijske informacije koje su predmet izvješćivanja trebaju biti relevantne, pouzdane, uravnotežene i razumljive, sveobuhvatne i sažete, strateške i usmjerene na budućnost, usmjerene na dioničare, svojstvene određenom društvu/sektoru, kvalitativne i kvantitativne te dosljedne.

4.3.

U skladu sa strategijom Europa 2020., kojom se poziva na unapređenje poslovnog okruženja u Europi, Komisija je 2014. objavila prijedlog direktive čiji je cilj pružanje potpore uspostavi modernog i učinkovitog okvira korporativnog upravljanja za europska poduzeća, ulagače i zaposlenike  (11) koji odgovara potrebama današnjeg društva i promjenjivom gospodarskom okruženju.

4.3.1.

Prijedlogom bi se trebalo pridonijeti dugoročnoj održivosti trgovačkih društava iz EU-a i dugoročnijoj perspektivi za dioničare kojom se osiguravaju bolji uvjeti poslovanja za društva čijim se dionicama trguje na uređenim tržištima u EU-u. U svome mišljenju (12) Odbor je naglasio da će prijedlog dovesti do stabilnijeg, održivog korporativnog upravljanja i investicijskog okruženja u Europi te je konstatirao da Komisija u svojoj procjeni učinka tvrdi da će njezini prijedlozi izazvati tek neznatno povećanje administrativnog opterećenja za trgovačka društva uvrštena na burzu. Bit će važno ocijeniti tu ravnotežu prilikom evaluacije direktive.

4.4.

Komisija je u listopadu 2015. objavila novu strategiju pod nazivom „Trgovina za sve – Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici”, kojom se pruža vizija politike EU-a usmjerene na odražavanje potrebe za odgovornijom i transparentnijom trgovinskom politikom.

4.4.1.

U poglavlju pod nazivom „Trgovinska i ulagačka politika utemeljena na vrijednostima” Komisija najavljuje osnaživanje prava potrošača jačanjem inicijativa društveno odgovornog poslovanja i dubinske analize u cijelom proizvodnom lancu s naglaskom na poštovanju ljudskih prava te na socijalnim (uključujući prava radnika) i okolišnim aspektima vrijednosnih lanaca. Sljedeći korak koji Komisija želi poduzeti je poboljšanje dimenzija sporazuma o slobodnoj trgovini koje se odnose na održivi razvoj.

4.4.2.

U mišljenju (13) o pristojnom radu u globalnim lancima opskrbe Odbor tvrdi sljedeće: „EGSO ima mnogo iskustva u području održivosti, uz sudjelovanje u provedbi i praćenju namjenskih poglavlja u sporazumima o slobodnoj trgovini, sudjelovanje u cijelom nizu odbora civilnog društva koji mu omogućuju predlaganje pravedne ravnoteže između potrebnih zakonskih zahtjeva u području ljudskih i radničkih prava, transparentnosti, borbe protiv korupcije i potrebne fleksibilnosti multinacionalnih poduzeća da organiziraju i razviju svoje globalne lance opskrbe na učinkovit način prilagođen različitim lokalnim situacijama.”

4.4.3.

Viši standardi u pogledu objavljivanja izvješća o nefinancijskim pitanjima mogli bi biti važno pitanje u trgovinskoj politici. Regulativa na globalnoj razini, uključujući trgovinske sporazume, trebala bi dovesti do veće transparentnosti u objavljivanju nefinancijskih informacija u zemljama poput SAD-a i Kine kako bi se osigurali jednaki uvjeti za europska trgovačka društva.

4.4.4.

Komisija namjerava jače potaknuti, i to posebice multinacionalna poduzeća, na pružanje informacija o dužnoj pažnji, na ambiciozniji pristup vađenju minerala na sukobima pogođenim područjima  (14), na potragu za novim područjima za uspostavu poboljšanih partnerstava u okviru odgovornih lanaca vrijednosti i na objavljivanje pregleda izvješća društava o odgovornom lancu vrijednosti.

4.4.5.

Što se tiče zahtjeva Komisije u pogledu etične trgovine te promicanja i zaštite ljudskih prava, novi zahtjevi za poduzeća mogu se očekivati i slijedom provedbe Komisijina Akcijskog plana za ljudska prava za razdoblje 2015.–2018. (15). U svojim zaključcima Vijeće za vanjske poslove (lipanj 2016.) naglašava presudnu ulogu poslovne transparentnosti u omogućivanju tržištima da prepoznaju, potaknu i nagrade poštovanje ljudskih prava.

4.5.

Komisija je u siječnju 2016. predstavila svoj Paket mjera za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza radi osiguranja učinkovitijeg oporezivanja i veće porezne transparentnosti.

4.5.1.

Jedno od područja koje se pažljivo preispituje i koje će utjecati na multinacionalna poduzeća i grupe je izvješćivanje po zemljama (obveza pripreme izvještaja koji sadrži transakcije u grupi, podatke o prihodima, dobiti, plaćenom porezu na dobit itd., kao i njegova podnošenja poreznim tijelima). Paket u ovoj fazi obuhvaća razmjenu informacija između poreznih tijela država članica.

4.6.

Komisija je početkom travnja 2016. (16) predložila da multinacionalna poduzeća objavljuju zasebni izvještaj o porezu na dobit koji plaćaju, zajedno s ostalim poreznim informacijama. Multinacionalna poduzeća s konsolidiranim neto prometom koji premašuje 750 milijuna EUR morat će ispuniti te dodatne zahtjeve u vezi s transparentnošću bez obzira na to imaju li sjedište u EU-u ili ne. Ta se obveza odnosi i na njihove podružnice i društva kćeri. Odbor je u vezi s tim upravo usvojio mišljenje o borbi protiv utaje poreza (17) u kojem potiče Komisiju da bude ambicioznija u zahtijevanju porezne transparentnosti od trgovačkih društava smanjivanjem praga od 750 milijuna EUR ili izradom rasporeda za postupno smanjenje tog praga.

4.6.1.

Međutim, Komisija bi trebala uzeti u obzir načela unutarnjeg tržišta EU-a i konkurentnost Unije. Jednostrani zahtjevi unutar EU-a mogli bi dovesti do neželjenih posljedica ako bi poduzeća koja nisu iz EU-a bila izuzeta od te obveze. Stoga bi poduzeća koja nisu iz EU-a trebala biti obuhvaćena tom obvezom posredstvom pregovora o međunarodnim trgovinskim sporazumima.

4.7.

Europska komisija surađuje s drugim međunarodnim organizacijama, kao što su Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), Međunarodna organizacija rada (ILO), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Svjetska banka, te jača sinergiju s njihovim instrumentima za dobro korporativno upravljanje, transparentnost i odgovorno poslovanje (18). Ti se instrumenti redovito revidiraju te se njima uspostavljaju zahtjevi za odgovornost i transparentnost trgovačkih društava u pogledu njihovih socijalnih politika i politika u vezi sa zaštitom okoliša i ljudskim pravima. Njima se također potiče sprečavanje i analiza rizika te propisuju mjere o dužnoj pažnji. Instrumenti su prvenstveno namijenjeni multinacionalnim poduzećima, ali bi trebali služiti i kao smjernice za društva koja posluju na nacionalnoj razini. Revizija tih instrumenata treba biti u svakom slučaju usmjerena na njihovu bolju provedbu.

4.8.

Sve veći zahtjevi na svjetskoj i europskoj razini u pogledu transparentnosti poduzeća prenose se na trgovačka društva koja posluju u državama članicama. Uloga EK-a treba obuhvaćati usmjeravanje i koordinaciju politika država članica EU-a, čime se smanjuje rizik od različitih pristupa (19).

4.8.1.

Strategija Komisije za odgovorno poslovanje i preporuke državama članicama često navode na pretpostavku na nacionalnoj razini da samo država treba biti nadležna za upravljanje odgovornim poduzetništvom i transparentnošću te njihov nadzor.

4.8.2.

Poduzeća prepoznaju svoju ulogu pokretača transparentnog i odgovornog ponašanja. To je i Komisija potvrdila u komunikaciji „Provedba partnerstva za rast i zapošljavanje: Europa kao središte izvrsnosti u pogledu društveno odgovornog poslovanja” (20).

4.8.3.

Glavna je odgovornost svakog trgovačkog društva stvaranje vrijednosti, ne samo za dioničare, nego i za zaposlenike, okoliš i zajednicu te otvaranje i očuvanje radnih mjesta. Države članice trebale bi stvoriti prave uvjete kako bi to olakšale i pružiti potporu društvima koja nastoje biti odgovorna i transparentna.

5.1.

Odbor potvrđuje da je nefinancijsko izvješćivanje veoma važno za korporativno izvješćivanje jer pridonosi stvaranju cjelovite slike poslovanja poduzeća.

5.2.

Regulatorno okruženje za poslovanje postaje sve složenije za trgovačka društva. Kako bi se na bolji način zadovoljile potrebe dioničara, potrebno je uspostaviti odgovarajući okvir za korporativno izvješćivanje, no istodobno treba spriječiti nepotrebna administrativna i financijska opterećenja. Društveno odgovorno poslovanje i transparentnost treba također promicati i iskorištavati kao priliku za trgovačka društva da izbjegnu socijalne rizike i osiguraju vlastiti održiv razvoj.

5.3.

Tijekom zadnjeg desetljeća stavlja se sve veći naglasak na različite aspekte nefinancijskih informacija. Postoji određeni broj međunarodnih okvira za objavu informacija u vezi sa socijalnim aspektima i okolišem, uključujući Globalnu inicijativu za izvješćivanje (GRI).

5.4.

Postavlja se pitanje može li se udovoljiti svim tim dionicima istim izvješćem ili nizom izvješća? Treba li postojati niz različitih izvješća ili koncept jedinstvenog sveobuhvatnog izvješća – poput koncepta „Core&More” („Osnovno i šire”) (21) koji je 2015. predložila Europska federacija računovođa (FEE)?

5.5.

U okviru rasprave o korporativnom izvješćivanju u budućnosti trebaju se uzeti u obzir različite potrebe za informacijama različitih skupina dionika ovisno o veličini i naravi subjekta koji podnosi izvješće.

5.6.

Kao što Europski gospodarski i socijalni odbor ističe u mišljenju „Objavljivanje nefinancijskih informacija”, Komisija se poziva da započne ili pojednostavi postupak kojim se okupljaju „mnogobrojne zainteresirane strane” (22) kako bi se bolje definirala vodeća načela i referentna mjerila koja će olakšati uspoređivanje, a dugoročno i normizaciju.

5.6.1.

Odbor je u tom pogledu već istaknuo potrebu korektivnih mjera usmjerenih protiv narušavanja korporativnih vrijednosti kratkoročnim razmišljanjem. U mišljenju „Uključivanje zaposlenika” (23) pozvao je i na razradu načina na koje politika EU-a može preusmjeriti postojeću tendenciju jednostrane transparentnosti poduzeća u interesu dioničara prema širem razumijevanju poduzeća kao „održivog društva”, što je u interesu dugoročnog korporativnog razvoja.

5.7.

Svaka daljnja inicijativa u vezi s objavom informacija treba biti usmjerena na stvarne potrebe dionika, čak i ako je budućnost održivog poslovanja snažno povezana sa socijalnim okruženjem i poštovanjem potrošača.

10.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/21

Izvjestitelj:

Simo TIAINEN

1.1.

ZPP već pola stoljeća pomaže u izgradnji Europske unije. Povratak osnovama u ovom bi trenutku trebao poslužiti kao prilika za novu dugoročnu viziju ZPP-a koja bi dala jasne i konkretne smjernice ne samo poljoprivrednicima nego i milijunima građana. Kao što je Odbor dosljedno isticao, budući ZPP trebao bi štititi europski poljoprivredni model zasnovan na načelima prehrambene neovisnosti, održivosti i prilagodljivosti stvarnim potrebama europskih građana, bilo da je riječ o poljoprivrednicima, zaposlenicima u poljoprivredi ili potrošačima.

1.2.

EGSO pozdravlja početne rasprave i razmišljanja o budućnosti ZPP-a nakon 2020. godine. Iako ciljevi ZPP-a navedeni u Ugovoru – nepromijenjeni od 1957. godine – i novi izazovi koje ZPP mora svladavati nikad nisu bili važni kao sada, iznimno je bitno provesti detaljnu analizu sadašnjeg ZPP-a i rezultata prethodne reforme. Svrha je ovog mišljenja iznijeti neke prijedloge i sudjelovati u promišljanjima o budućnosti ZPP-a.

1.3.

Ponajprije, s obzirom na složenost ZPP-a i teškoće u provedbi posljednje reforme, poljoprivrednicima je potrebna politička stabilnost i dugoročna vizija poljoprivredne politike. Proces u skladu s Ugovorom iz Lisabona iziskivat će nekoliko godina za promišljanje i razmjenu ciljeva, za raspravu o izazovima i pronalaženje rješenja. Stoga bi se europske institucije trebale brzo složiti oko toga da se rok trenutačnog ZPP-a produlji za najmanje dvije godine.

1.4.

ZPP bi trebao poticati pokretanje poslovanja mladih i novih poljoprivrednika i poljoprivrednica, i to ne samo pomoću posebnih alata nego i stvarnom stabilnošću u politici. Doista, poljoprivrednicima je potrebno više stabilnosti kako bi desetljećima mogli ulagati i nositi se s izazovom generacijske obnove.

1.5.

S jedne strane, budući ZPP trebao bi uzeti u obzir raznolikost modela poljoprivrede i regionalne posebnosti, a s druge strane, raznolikost svojih ciljeva: gospodarskih, društvenih i ekoloških. Vlastita proizvodnja hrane i vlastita poljoprivreda važni su i predstavljaju dio kulture svakog naroda u svijetu. Europska prehrambena politika trebala bi se temeljiti na zdravoj i kvalitetnoj hrani i stvarati sinergije sa ZPP-om. Jedno od glavnih načela ZPP-a trebalo bi biti održavanje snažne i održive poljoprivrede u svim regijama EU-a.

1.6.

Prvi i osnovni prioritet iduće reforme ZPP-a trebalo bi biti pojednostavljenje. Potrebno je olakšati provedbu ZPP-a te razviti racionalniji sustav nadzora i sankcija. Od iznimne je važnosti osigurati pravovremenu isplatu poljoprivrednicima.

1.7.

S obzirom na to da je ZPP politika s izravnim djelovanjem na europskoj razini i da će ukidanje povlaštenosti Zajednice dovesti do smanjenja proizvođačkih cijena, budući ZPP mora biti u stanju odgovoriti na sve izazove s kojima se suočava, uključujući previranja na tržištu. Stoga je potrebno preusmjeriti politički okvir kako bi se svladali svi ti novi izazovi i osigurala odgovarajuća sredstva na europskoj razini.

1.8.

Tijekom 2017. godine Europska komisija nastavit će sa svojim radom i provesti opsežna savjetovanja o pojednostavljenju i modernizaciji ZPP-a. Važno je da europsko civilno društvo ima aktivnu ulogu u tom procesu. EGSO bi trebao uspostaviti studijsku skupinu koja će pratiti taj proces i pridonositi mu.

2.1.

Poljoprivreda je od presudne važnosti za strateške, gospodarske, ekološke i društvene izazove sutrašnjice. ZPP je polučio uspjeh u Europi, uglavnom stoga što su europski potrošači tijekom posljednjih desetljeća imali koristi od sigurnije hrane po sve nižim cijenama. Međutim, u nekim se područjima suočavamo s problemima u pogledu biološke raznolikosti, okoliša i krajolika, pa ih trebamo riješiti. Proizvodnja visokokvalitetne hrane održivom poljoprivredom od ključne je važnosti za građane i potrošače. Kako bi se ispunila ta očekivanja, potrebna je zajednička poljoprivredna politika radi jamčenja zdrave i sigurne hrane, visoke kvalitete po pravednoj cijeni, zaštite okoliša, očuvanja krajolika te dinamičnog gospodarstva u ruralnim područjima.

2.2.

Kada poljoprivrednici proizvode hranu u našem društvu usmjerenom na tržište, osiguravajući pritom sigurnost opskrbe hranom, oni također utječu na dostupnost i kvalitetu vode te na kvalitetu zraka i tla, odnosno na okoliš kao cjelinu, uz istodobno omogućivanje zapošljavanja u ruralnim područjima i održavanje ruralnih krajolika. Mnogi od tih nusproizvoda trebali bi se smatrati javnim dobrom.

2.3.

Poljoprivreda i šumarstvo usko su povezani jer se za njih koristi velik dio zemljišta u EU-u. Stoga šumarstvo često sudjeluje u pružanju javnih dobara.

2.4.

Čimbenici koji utječu na ZPP nakon 2020. ponajprije se odnose na izazove s kojima se suočava poljoprivreda, ali i na činjenicu da je to europsko pitanje, s posebnim postupkom reforme i dostupnosti proračuna, a iznad svega jasna vizija za sljedeća desetljeća.

2.5.

Zajednička poljoprivredna politika uvijek je bila jedna od glavnih politika EU-a. ZPP je poglavito u interesima europskog civilnog društva. Stoga je važno da EGSO proaktivno sudjeluje u pripremi sljedeće reforme ZPP-a koja se odnosi na razdoblje nakon 2020.

3.1.

U skladu s očekivanim globalnim demografskim trendovima, 2050. godine trebat će prehraniti otprilike 9 milijardi ljudi. S poboljšanjem životnih standarda u određenim regijama u svijetu primjećujemo povećanu potražnju za hranom i pomak prema prehrani koja uključuje više životinjskih proizvoda. Ti događaji doveli bi do udvostručenja potražnje za hranom 2050. godine. EU mora preuzeti svoj dio odgovornosti za sigurnost opskrbe hranom na globalnoj razini. Međutim, izvoz europskih poljoprivrednih proizvoda ne rješava problem gladi u svijetu. Važno je napomenuti da se sigurnost opskrbe hranom treba temeljiti na održivim lokalnim prehrambenim sustavima. Svaka nacija treba snositi odgovornost za vlastitu sigurnost opskrbe hranom, što preporučuje i FAO. EGSO smatra potrebnim da se EU usredotoči i na prijenos znanja i razmjenu iskustava o tome kako u drugim dijelovima svijeta proizvesti veću količinu kvalitetnije hrane na lokalnoj razini i na održiv način.

3.2.

Istodobno se očekuje da će potražnja za hranom u Europi ostati poprilično stabilna, ali raznolika u pogledu kvalitete, zdravlja, etike, podrijetla itd.

3.3.

Poljoprivreda i okoliš vrlo su usko povezani na čitav niz načina u svim regijama. Poljoprivreda i šumarstvo ključni su za očuvanje prirode, zaštitu bioraznolikosti, kvalitetu vode, kvalitetu tla i smanjenje onečišćenja.

3.4.

Klimatski i energetski okvir EU-a postavio je cilj povećanja udjela energije iz obnovljivih izvora na barem 27 % potrošene energije do 2030. godine. Taj će udio u budućnosti rasti. Poljoprivreda i šumarstvo mogli bi osigurati biomasu potrebnu za postizanje tog cilja u okviru ekonomije zelenog rasta. Oni također trebaju poboljšati vlastitu energetsku učinkovitost.

3.5.

Komisija je 20. srpnja 2016. predstavila paket zakonodavnih prijedloga s detaljnim pravilima za okvir za klimatsku i energetsku politiku EU-a do 2030. godine. To će biti odgovor EU-a za ublažavanje posljedica klimatskih promjena kako je dogovoreno sporazumom COP21 u prosincu 2015. godine. Poljoprivreda i šumarstvo dio su rješenja za smanjenje emisija i pohranu ugljika u tlu ili drvu. Kako bi se odgovorilo na izazov u pogledu sigurnosti opskrbe hranom te ublažile klimatske promjene, bit će potreban zeleni rast, agro-ekološki pristup i održiva intenzifikacija u okviru učinkovite poljoprivredne proizvodnje. Osim toga, prilagodba klimatskim promjenama bit će ključna za buduću poljoprivredu.

3.6.

Poljoprivreda i šumarstvo te svi s njima povezani dijelovi biogospodarstva ključni su za održavanje ruralne dinamičnosti i jačanje uravnoteženog ruralnog razvoja. Važni za zapošljavanje, kulturu, teritorijalnu koheziju i turizam u ruralnim područjima diljem EU-a. Depopulacija i starenje stanovništva u mnogim udaljenim područjima, planinskim regijama ili siromašnim područjima i dalje su glavni demografski trend. Javne politike, posebice ZPP, trebale bi djelovati u svrhu održavanja poljoprivrede i podržavanja proizvođača diljem EU-a, uključujući regije s posebnim problemima. Poticaji poljoprivrednim gospodarstvima u ruralnim područjima s prirodnim nedostatcima ključni su za ruralni razvoj. U suprotnome poljoprivreda u takvim područjima ne bi bila moguća.

3.7.

Sinergije između dvaju stupova ZPP-a važne su i potrebno ih je ojačati. Najnovija reforma jača vezu i dosljednost između svih europskih strukturnih i investicijskih fondova, i to bi se trebalo nastaviti.

3.8.

EGSO podržava širenje i uvođenje obaveze primjene metode CLLD (lokalni razvoj pod vodstvom zajednice) u okviru svih fondova ESI radi postizanja uravnoteženog razvoja ruralnih područja. Pri financiranju projekata na lokalnoj razini, uloga lokalnih akcijskih grupa (LAG-ova) u sklopu lokalnih partnerstava uz sudjelovanje poljoprivrednika ima pozitivan učinak na kvalitetu života stanovništva. Time bi se učinkovito spriječila depopulacija i starenje stanovništva u ruralnim područjima EU-a.

3.9.

Ključno pitanje za održavanje poljoprivrede jest generacijska obnova, a pokretanje poslovanja mladih i novih poljoprivrednika i poljoprivrednica trebalo bi jačati pomoću svih raspoloživih alata. S tim povezani poticaji također su potrebni za one sektore ili regije u kojima su specifične vrste poljoprivrede ili specifični poljoprivredni sektori posebno važni iz gospodarskih, socijalnih ili ekoloških razloga. ZPP se također mora jasno usredotočiti na poticanje aktivnih poljoprivrednika i proizvodnje.

3.10.

Poljoprivreda je posebna gospodarska djelatnost koja nije u skladu s uobičajenim gospodarskim pravom. U tržišnom gospodarstvu razlike u cijenama i prihodima posljedica su pomaka u ponudi i potražnji. No priroda hrane kao osnovne potrebe znači da je ona po definiciji cjenovno neelastična. Opskrba hranom također ne može brzo odgovoriti na promjene u pogledu cijena. Stoga neočekivane promjene u proizvodnim količinama često zahtijevaju dulje razdoblje i velike cjenovne promjene kako bi se obnovila tržišna ravnoteža. Iz tih razloga poljoprivredna tržišta smatraju se izrazito nestabilnima. Mogli bi se ispitati i drugi inovativni tržišni mehanizmi.

3.11.

Potrošači zahtijevaju sigurnu, održivu, hranjivu i visokokvalitetnu hranu po pristupačnim cijenama, što je uslijed gospodarske krize postalo još izraženije. Mnogi potrošači cijene sljedivost i lokalno proizvedenu hranu. Posebno istraživanje Eurobarometra 410 pokazuje da većina sudionika u svim državama članicama smatra potrebnim poznavanje podrijetla mesa. Zadaća je svih dionika u prehrambenom lancu suočiti se s tim izazovom.

3.12.

Sljedeći ZPP, kao i druge politike EU-a, trebao bi biti u skladu s ciljevima održivog razvoja (COR-ovi). ZPP je relevantan za brojne ciljeve, ali najvažniji je cilj 2.: „iskorjenjivanje gladi, postizanje sigurnosti opskrbe hranom i poboljšane prehrane te promicanje održive poljoprivrede”.

3.13.

Uloga međunarodne trgovine u budućnosti će se neizbježno povećati. No nedavna zabrana koju je Rusija uvela na proizvode porijeklom iz Europske unije stvorila je velike nesigurnosti u pogledu međunarodne trgovine. Poljoprivredna tržišta EU-a, posebice u nekim državama članicama, zbog ruskog su se embarga našla pod golemim pritiskom. Borba protiv izazova povezanih s međunarodnom trgovinom bit će ključna za budućnost poljoprivrede.

3.14.

Posljednjih je godina unutar lanca opskrbe hranom došlo do promjene odnosa snaga u pogledu pregovaranja, uglavnom u korist maloprodajnog sektora i određenih transnacionalnih poduzeća, a na štetu dobavljača, prije svega poljoprivrednika. Budući ZPP trebao bi osnažiti pregovaračku poziciju poljoprivrednika.

4.1.

Poljoprivreda je ključno pitanje za EU. Ciljevi zajedničke poljoprivredne politike postavljeni u prvobitnom Ugovoru iz Rima iz 1957. godine i dalje su valjani. No pojavili su se i novi izazovi, poput pitanja okoliša, razvoja ruralnih područja, kvalitete i zdravlja, ali i gladi u svijetu, a Ugovori još uvijek nisu prilagođeni tim izazovima.

4.2.

ZPP je temeljna europska i integrirana politika koja se sve više povezuje s drugim politikama kao što su zapošljavanje, okoliš, klima, tržišno natjecanje, proračun, trgovina i istraživanje s posebnom europskom dodanom vrijednošću.

4.3.

ZPP je preduvjet za postizanje jedinstvenog tržišta u prehrambenom sektoru EU-a. Europska industrija hrane najveći je industrijski sektor u EU-u koji osigurava više od pet milijuna radnih mjesta.

4.4.

Složenost i supsidijarnost ključne su riječi u pogledu prilagodbe svim sektorima i teritorijima. Te značajke poboljšale su se posljednjom reformom. Priprema i pregovaranje o zajedničkim pravilima u okviru Ugovora iz Lisabona, uz sudjelovanje 28 država članica i Europskog parlamenta, bili su posebno složen zadatak.

4.5.

Procjene trenutačnih mjera politike još nisu provedene. Procjena provedbe obveza u pogledu ekologizacije u prvoj godini još je u tijeku. Isto vrijedi i za područja od ekološkog značaja. Važno je ne zalijetati se u drugu reformu ZPP-a bez jasne i temeljite procjene trenutačnog ZPP-a, kako bi se utvrdilo koliko su mjere politike postigle svoje ciljeve politike. To zahtijeva ispravnu procjenu, posebice za mjere za koje je potrebno više vremena da bi se vidjeli rezultati, npr. obveze u pogledu ekologizacije.

4.6.

S obzirom na to da je posljednja reforma pokrenuta 2010., a njezina provedba započela 2015., trebalo je pet godina da se reforma okonča. Tijekom trenutačnog mandata Komisije i EP-a neće biti vremena za okončanje sljedeće reforme ZPP-a za potrebe moguće provedbe 2021. godine. Stoga je potrebno prijelazno razdoblje, odnosno nastavak postojećeg ZPP-a dovoljno dugo nakon 2020. godine.

4.7.

ZPP se od 1962. godine temelji na trima osnovnim načelima: jedinstvu tržišta, povlaštenosti Zajednice i financijskoj solidarnosti. Jedinstveno tržište danas je činjenica, ali povlaštenost Zajednice i financijska solidarnost moraju se potvrditi na političkoj razini.

4.8.

SAD zbog globalizacije koristi financijsku potporu za promicanje svoje poljoprivrede među potrošačima, i to programom kupona za hranu i zakonom kojim se potiče kupnja američkih proizvoda (Buy American Act). Europska unija trebala bi provoditi recipročne mjere te bi mogla naglasiti stratešku važnost povlaštenosti Zajednice zakonom kojim se potiče kupnja europskih proizvoda (Buy European Act).

5.1.

Brexit će imati velik utjecaj na EU, posebice na jedinstveno tržište i međunarodnu trgovinu, a samim time i na budućnost ZPP-a. Ako Ujedinjena Kraljevina uslijed pregovora o Brexitu napusti carinsku uniju EU-a, trenutačni trgovinski tokovi trebali bi se upotrijebiti kao glavni kriterij za raspodjelu kvote WTO-a za EU-28 između Ujedinjene Kraljevine i novog EU-a.

5.2.

Od reforme provedene 1992. godine, odnosno uvođenja izravnih plaćanja, konkurentnost je postala bitan prioritet ZPP-a. Međutim, radi unapređenja konkurentnosti, produktivnosti i održivosti potrebni su novi poticaji kojima će se promicati inovacije (razvoj, širenje i uporaba novih tehnologija).

5.3.

Sektor poljoprivrede treba velika ulaganja koja se mogu postići ako je očekivani prihod dovoljan, a ekonomski rizici sagledivi. U trenutačnoj je situaciji potrebno podupiranje poljoprivrednih prihoda izravnim plaćanjima.

5.4.

Europski proizvođači više nisu izolirani od svjetskog tržišta i njegove veće nestabilnosti cijena. Štoviše, poljoprivreda je podložna ekstremnim prirodnim pojavama i većim zdravstvenim problemima zbog povećane mobilnosti robe i ljudi (pandemije), uz znatne gubitke za proizvodnju. ZPP bi trebao sadržavati posebne alate kako bi poljoprivredni sektor mogao ograničiti te rizike i upravljati njima.

5.5.

U trenutačnom ZPP-u postoje neki alati za upravljanje rizicima. Potrebno je održavati ili razviti interventnu cijenu, privatno skladištenje, promicanje ili tržišta budućnosnica te alate koje omogućuje jedinstveni ZOT.

5.6.

No postoji jasna potreba za razvojem novih alata:

5.7.

Ekološka pitanja jasan su prioritet u poljoprivredi. Kao posljedica toga u posljednjoj reformi uvedena je ekologizacija. Tvorci politika iznova naglašavaju taj značajni razvoj ZPP-a. Ekološka dimenzija ZPP-a istodobno je globalna i složena jer se poljoprivreda bavi tlom, vodom, bioraznolikošću, šumarstvom i emisijama CO2. Učinkovitija politika trebala bi biti razumljivija, izvodljivija i jednostavnija za poljoprivrednike.

5.8.

Poljoprivrednicima bi trebalo isplaćivati naknade za pružanje javnih dobara (posebice usluga ekosustava).

5.9.

Nizozemsko predsjedništvo EU-a posebno je promicalo ideju zajedničke prehrambene politike. U novom ZPP-u EU prepoznaje da europska poljoprivreda mora dosegnuti viši stupanj održive proizvodnje sigurne i kvalitetne hrane. ZPP promiče program opskrbe škola voćem i mlijekom kako bi učenici već u ranoj dobi stekli dobre prehrambene navike. Također promiče ekološku proizvodnju omogućavanjem donošenja odluka na temelju informiranosti, i to pomoću jasnih pravila za označivanje i programa posebne potpore u okviru politike ruralnog razvoja.

5.10.

Promicanje javnog zdravlja, zdrave prehrane i načina života trenutačno je u nadležnosti nacionalne razine. No Europska unija mora posredstvom održivih prehrambenih sustava osigurati pristup zdravoj i kvalitetnoj hrani za sve građane Europe. Premda se nacionalne mjere upotpunjuju i koordiniraju europskim djelovanjem, trebalo bi razvijati veće sinergije između ZPP-a i buduće europske prehrambene politike.

5.11.

S obzirom na očekivanja javnosti i potražnju potrošača, treba uložiti posebne napore u razvoj lokalnih prehrambenih sustava (LFS), a samim time i kratkih opskrbnih lanaca, posebno u sektoru masovnog ugostiteljstva.

5.12.

Ekološki se otisak poljoprivrede od 1990. godine smanjio. Ipak, i dalje postoji potreba za smanjenjem poljoprivrednih emisija do 2030. godine. To se mora provesti usklađivanjem s europskim modelom poljoprivrede i isplativom politikom smanjenja emisija. Postoji potencijal za povećanje udjela ugljika u tlu i zamjenu fosilne energije i petrokemijskih proizvoda poljoprivrednim i šumarskim proizvodima.

5.13.

Trebalo bi uzeti u obzir višestruke ciljeve sektora poljoprivrede i korištenja zemljišta s njihovim nižim potencijalom ublažavanja, kao i potrebu da se osigura usklađenost između sigurnosti opskrbe hranom u EU-u i ciljeva u pogledu klimatskih promjena (1).

5.14.

Na razini poljoprivrednih gospodarstava, u pokusnim stanicama i laboratorijima stalno se otkrivaju važne inovacije. Treba pojačati napore u polju istraživanja i razvoja kako bi se pratio napredak u smjeru održivijih poljoprivrednih sustava. Također je ključno upoznati druge dionike s tim inovacijama. Trebalo bi promicati usluge proširenja, suradnju između dionika i druga sredstva širenja inovacija i razmjene najboljih praksi.

5.15.

U sljedećem programskom razdoblju potrebno je ojačati istraživački program EU-a u pogledu poljoprivrede kako bi se u obzir uzeli izazovi i geostrateška važnost hrane u 21. stoljeću. Nakon zelene revolucije 20. stoljeća digitalno gospodarstvo moglo bi predstavljati sljedeću „poljoprivrednu revoluciju”.

5.16.

Postoje jasni dokazi lošeg funkcioniranja lanca opskrbe u gotovo svakoj državi članici zbog visoke koncentracije na kraju lanca. Raspodjela dodane vrijednosti između dionika u opskrbnom lancu nije pravedna.

5.17.

Ovaj problem trebao bi se rješavati na europskoj razini zbog sposobnosti EU-a u pogledu pitanja koja se odnose na tržišno natjecanje i jedinstveno tržište. Europska komisija trebala bi predložiti europske regulatorne okvire za uređivanje ugovornih odnosa unutar lanca te pravnih mogućnosti za organizaciju kolektivnih akcija poljoprivrednika. Doista, organizacije proizvođača važni su akteri u lancu opskrbe hranom te pridonose jačanju položaja proizvođača. Sljedeći ZPP trebao bi pojačati pregovaračku poziciju organizacija proizvođača. Treba uzeti u obzir rezultate rada Radne skupine za poljoprivredna tržišta (AMTF).

5.18.

ZPP se treba prilagoditi stvarnosti i brzini gospodarskih promjena. Članke od 219. do 222. Uredbe (EU) br. 1308/2013 u ZPP-u potrebno je razviti kako bi ih Europska komisija i proizvođači mogli primjenjivati i ostvarivati.

5.19.

Svjetska trgovina i otvorena tržišta jačaju konkurentnost i mogli bi smanjiti cijenu hrane. Ipak, pravedno trgovanje od ključne je važnosti za EU kako bi se uz iste metode proizvodnje i pravila mogao natjecati s trećim zemljama. Necarinske prepreke mogle bi ugroziti međunarodni razvoj. U okviru različitih, mnogobrojnih rješenja za postizanje globalne sigurnosti opskrbe hranom, uloga trgovine očituje se u povećanju izvoza poljoprivrednih proizvoda.

5.20.

Ipak, ZPP i trgovinska politika trebali bi europskim proizvođačima omogućiti da se natječu s uvezenim proizvodima pod jednakim uvjetima. Stoga bi EU trebao zahtijevati da uvezeni proizvodi ispunjavaju jednake standarde.

5.21.

ZPP se u prošlosti financirao na europskoj razini. ZPP čini znatan udio u proračunu EU-a (38 % 2015.), ali na njega otpada samo otprilike 0,4 % europskih javnih rashoda. Proračun ZPP-a niži je od njegovih istovrijednica u SAD-u ili Kini. Štoviše, bio je stabilan ili se smanjivao tijekom nekoliko godina, unatoč proširenju EU-a. ZPP mora odgovoriti na mnoge važne izazove s kojima će se suočavati u budućnosti. Stoga je potrebno povećati proračun za poljoprivrednu politiku na europskoj razini.

5.22.

Posebni aspekti europskog proračuna, kao što je načelo jedne godine, predstavljaju veliko ograničenje za izradu ZPP-a. Uzajamni fondovi ili krizne mjere time su ograničeni. Osim toga, raspodjela proračuna izvor je političkih napetosti i mogla bi rezultirati neučinkovitošću.

5.23.

Premda je pojednostavljenje godinama bilo prioritet ZPP-a, a osobito tijekom prvih godina provedbe reforme ZPP-a iz 2013., ono bi također trebalo biti prvi i osnovni prioritet iduće reforme te politike. Posebno bi trebalo poboljšati odgovarajuće kontrole i sustave proporcionalnih sankcija. U ovom bi trenutku smanjenje isplata za mjere ekologizacije i unakrsne sukladnosti bilo nerazborito i nerazmjerno. Od iznimne je važnosti osigurati pravodobnu isplatu izravnih potpora.

5.24.

Struktura ZPP-a posljednjih desetljeća temeljila se na dvama stupovima. Dok I. stup u cijelosti financira EU, II. stup sufinancira se i prilagođava ovisno o potrebama svake države članice s pomoću višegodišnjih programa. Različite potrebe i okolnosti u državama članicama i regijama iziskuju da se i u budućem ZPP-u zadrže dva stupa.

5.25.

Komisija u svom Programu rada za 2017. godinu objavljenom 25. listopada 2016. navodi da će raditi na opsežnoj provedbi savjetovanja o pojednostavljenju i modernizaciji ZPP-a kako bi ZPP u najvećoj mogućoj mjeri pridonio ostvarivanju deset prioriteta Komisije i ciljeva održivog razvoja. Važno je da u taj proces bude aktivno uključeno i europsko civilno društvo.

10.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/28

Izvjestitelj:

Thierry LIBAERT

1.1.

Ideja nukanja javlja se kao dodatno sredstvo javne politike uz sredstva kojima se europska javna tijela već služe (informiranje i podizanje razine osviještenosti, financijski poticaj, zakonodavstvo i pružanje primjera). Međutim, čini se osobito zanimljivim sredstvom kao odgovor na određene društvene, okolišne i gospodarske izazove.

1.2.

Ohrabriti upotrebu nukanja u javnim politikama kao dodatak tradicionalnim sredstvima, a osobito potaknuti promjenu pristupa u individualnom ponašanju koji ono predlaže. Nukanje bi se moglo uklopiti u sveobuhvatne javne politike i ubrzati njihovo provođenje uz manje troškove. Zbog prilagodljivosti i jednostavnosti tog pristupa mogu ga u raznim okolnostima istodobno primijeniti različite kategorije aktera: međuvladina tijela; u okviru unutarnjih odjela svakog ministarstva; tijela lokalne vlasti; nevladine udruge; privatni dionici itd.

1.3.

Posebice dati prednost nukanju koje je u skladu sa socijalnim ciljevima, ciljevima povezanima sa zaštitom okoliša itd. (energetska i ekološka tranzicija, borba protiv rasipanja resursa, društvena dobrobit, poboljšanje zdravstvenog stanja stanovništva itd.). Taj se pristup može uklopiti u okvir mjera koje odgovaraju zajedničkim, unaprijed utvrđenim ciljevima, ali za koje su se tradicionalna sredstva javnih politika pokazala neučinkovitima i/ili preskupima.

1.4.

Poticati razmjenu informacija i dobrih praksi o nukanju među svim kategorijama aktera na koje bi se ono moglo odnositi (javna tijela, zajednice, poduzeća, udruženja, nevladine udruge…) na razini Europe. Moglo bi se razmisliti o platformi koja bi sadržavala inicijative i/ili o posebnoj promatračkoj skupini.

1.5.

Podrobnije ispitati razne utjecaje nukanja ovisno o različitim kulturama, društveno-gospodarskim profilima, područjima… Time bi se bolje shvatile prednosti i ograničenja širenja i prijenosa nukanja među zemljama, sektorima itd. Osobito bi trebalo provesti sveobuhvatne studije o trajanju utjecaja nukanja na ponašanja.

1.6.

Utvrditi opće uvjete primjene nukanja, čime bi se smanjio negativan utjecaj i osigurala njegova etička prihvatljivost. Moglo bi ih se objediniti unutar povelje dobrih praksi koju bi zajedno izradili različiti dionici, a koja bi se usvojila na europskoj razini i zatim primjenjivala u državama članicama. Također bi se mogao objaviti i distribuirati vodič za relevantne aktere.

1.7.

Uvesti postupak pružanja informacija o uporabi raznih vrsta nukanja, čime bi se osigurala njihova transparentnost za osobe koje se „nuka”. Da bi nukanje bilo bolje prihvaćeno, potrebno ga je shvatiti, raspravljati o njemu i razmjenjivati iskustva. Time bi se spriječila „zloupotreba” i opasnost od manipulacije u uporabi nukanja.

1.8.

Osigurati istinski etički kodeks nukanja kako bi se spriječila njegova primjena za postizanje neodgovornih ciljeva. U provođenju nukanja moraju se poštovati četiri uvjeta: transparentnost postupka, fleksibilnost za relevantne osobe koje uvijek moraju imati mogućnost odabrati smjer koji im odgovara, pouzdanost informacija koje im se pružaju i nepobuđivanje osjećaja krivice u pojedincima.

1.9.

Osmisliti mehanizme praćenja i ocjenjivanja nukanja prema raznim kriterijima (društvenim, okolišnim, gospodarskim). To može značiti prvu eksperimentalnu fazu kako bi se bolje shvatio točan utjecaj nukanja ovisno o njegovoj naravi, ciljanom segmentu javnosti, kontekstu… Time bi se omogućila brza prilagodba ako se rezultati nukanja pokažu razočaravajućima, odnosno napuštanje tog pristupa ako se ocijeni neučinkovitim.

1.10.

Poticati tijekom obrazovanja (početnog i trajnog) discipline iz područja bihevioralne ekonomije. Time bi se produbila saznanja o tom alatu i pogodovalo tome da ga razne skupine (javni službenici, zaposlenici poduzeća, izabrani predstavnici itd.) primjenjuju mudro i kritički. To također znači povezivanje sveučilišnih disciplina s obzirom na to da nukanje počiva na međusektorskom pristupu.

1.11.

Osigurati određenu fleksibilnost u primjeni nukanja kako bi se njegov potencijal što bolje iskoristio. Kao ni sva druga sredstva kojima raspolažu javna tijela, nukanje svakako nije čudotvorno niti potpuno novo, ali može se pokazati korisnim dodatkom za razvijanje određenih oblika ponašanja. Njegova je važnost u tome što potiče da se u izradi javnih politika uzima u obzir psihološki aspekt ponašanja, a ne samo njegova „ekonomska racionalnost”.

1.12.

Na poticaj EGSO-a organizirati prve europske sastanke o nukanju, koji bi predstavljali jedinstvenu priliku za razmjenu iskustava među akterima u Europskoj uniji koji se služe tim alatom.

1.13.

Osnovati u EGSO-u, radi suočavanja s radikalnim prijelazom na novi gospodarski model koji će na mnogim područjima imati znatne posljedice po sustav, stalno međusektorsko tijelo koje će analizirati razvoj situacije, uključujući nukanje i druge povezane teme kao što su kružno gospodarstvo, ekonomija dijeljenja i funkcionalna ekonomija.

2.1.

Za usmjeravanje ponašanja pojedinaca javna tijela tradicionalno raspolažu četirima vrstama sredstava, a to su: informiranje i podizanje razine osviještenosti; financijski poticaj; zakonodavstvo (zabrane ili obveze) i pružanje primjera. Međutim, pokazalo se da su ta četiri sredstva ograničena, osobito u pogledu odgovornog ponašanja i odgovorne potrošnje, odnosno manje potrošnje prirodnih resursa. Naime, često postoji raskorak između svijesti pojedinaca i njihova svakodnevnog ponašanja.

2.2.

Razlozi tog raskoraka između namjera i djelovanja analiziraju se u okviru ekonomije i biheviorističkih znanosti, discipline koja proučava čimbenika koji utječu na ponašanje pojedinaca. Prema istraživačima iz te discipline, na postupke pojedinaca djeluje više čimbenika. Složena smo bića ograničene racionalnosti, uvelike smo emocionalni i na nas utječu druge osobe i društvene interakcije, ali i okolnosti i okolina u kojima donosimo odluke.

2.3.

Konačno, naše odluke i ponašanje uvelike proizlaze iz onoga što Daniel KAHNEMAN, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, naziva našim „Sustavom 1”, a to je nesvjestan, automatski, vrlo brz način razmišljanja koji nam omogućuje donošenje brojnih svakodnevnih odluka svodeći naše napore na najmanju mjeru i štedeći našu pažnju, ali koji se hrani stereotipima i asocijacijama te nas često udaljava od matematičke racionalnosti.

3.1.

Bihevioristička ekonomija (eng. Behavioral Economics) smatra da se tradicionalne poluge javnih politika mogu pokazati nedovoljnima za promjenu ponašanja jer ne uzimaju u obzir različite aspekte koji mogu utjecati na odlučivanje. Upravo na temelju ove činjenice dva su američka profesora, Richard Thaler (profesor ekonomije u Chicagu i istaknuta ličnost na polju biheviorističke ekonomije) i Cass Sunstein (profesor prava na Harvardu), 2008. godine objavila prvo djelo o nukanju (1) koje se temelji na zamisli da promjene u ponašanju moraju počivati na „blagim poticajima”. Autori definiraju nukanje kao „svaki aspekt arhitekture izbora koji na predvidljiv način mijenja ponašanje ljudi, a da pritom ne zabranjuje niti jednu opciju niti u značajnoj mjeri mijenja financijske poticaje”. Da bi se postupak smatrao nukanjem, mora biti takav da ga se lako može izbjeći; nukanje nije obvezujuće naravi.

3.2.

Svrha nukanja jest stvoriti „arhitekture izbora” koje ističu opciju koja se smatra povoljnom za pojedinca i/ili zajednicu, ali ne mijenjaju broj ili narav dostupnih opcija. Radi se o tome da se potrošača ili korisnika potakne na izbor koji se smatra boljim. Nukanje obilježavaju tri svojstva: potpunu slobodu izbora pojedinaca, jednostavno provođenje i ograničeni trošak postupka.

3.3.

Nukanje pobuđuje sve veće zanimanje javnih tijela u određenim zemljama jer ima dvije velike prednosti: ne ograničava osobne slobode i predstavlja manji trošak, a njegov utjecaj može biti velik. Može biti dodatno sredstvo u sklopu javnih politika kojim će se ponašanje pojedinaca učiniti „odgovornijim” u pogledu zdravlja, okoliša itd. Pojedincu nukanje omogućuje pojednostavljeni izbor olakšavajući mu donošenje odluke.

4.1.

Automatski izbor. U ovom se slučaju predlaže automatsko rješenje koje tijelo koje ga provodi smatra najpoželjnijim, ali i najjednostavnijim za primjenu. Ono se temelji na inerciji pojedinaca. To je primjerice slučaj s prijavama poreza na dohodak u Francuskoj, gdje se od 2005. automatski smatra da kućanstvo posjeduje televizijski prijemnik. Time se procijenjeni postotak prevare smanjio sa 6 % na 1 %. Automatski izbor također sve više primjenjuju i banke, dobavljači energije i druga poduzeća koja će ponuditi elektroničke račune umjesto papirnatog formata, automatski obostrani tisak itd.

4.2.

Zagovornici nukanja smatraju snagu društvenih standarda moćnim čimbenikom koji određuje ponašanja. Prema tome, ta se snaga može upotrijebiti za poticanje pojedinaca da djeluju u određenom smjeru. Riječ je posebno o tome da se istakne ponašanje većine pojedinaca iz neposrednog okruženja (susjeda, radnih kolega…). Smatra se da takva poruka potiče pojedince da se ponašaju na jednak način kako bi se prilagodili društvenom standardu. Godine 2011. dobavljač energije OPOWER u Sjedinjenim Američkim Državama proveo je pokus. Na temelju podataka o potrošnji električne energije u 600 000 kućanstava korisnicima su poslani dopisi primjerice sljedećeg sadržaja: „prethodnog mjeseca potrošili ste 15 % više električne energije nego vaši najštedljiviji susjedi”. Na grafikonima su mogli usporediti potrošnju svojeg domaćinstva s potrošnjom susjednih domaćinstava i drugih potrošača, uz simbol nasmijanog lica (smješka) ako je potrošnja bila smanjena. Nakon tih dopisa kod kućanstava koja su sudjelovala u pokusu zabilježen je prosječni pad potrošnje električne energije od 2 %, što je prema poduzeću OPOWER (2) dovelo do ukupne uštede od 250 milijuna američkih dolara. Brojna slična iskustva daju rezultate od 1 do 20 % smanjenja energetske potrošnje.

4.3.

Opasnost od gubitka, pri čemu se naglašava gubitak (osobito financijski) kojem se izlaže pojedinac ako ne promijeni svoje ponašanje, na primjer po pitanju potrošnje energije. To se postiže primjerice time da se navede približan iznos koji pojedinac gubi ako ne promijeni svoju praksu, ili, s druge strane, iznos koji bi mogao zaraditi ako to učini. Taj se gubitak može prikazati i uz pomoć nefinancijskih pokazatelja (kalorija, emisija CO2…).

4.4.

Simulacija koja se sastoji od toga da se, primjerice, organizira natječaj kojim se potiče određena praksa, poput borbe protiv rasipanja. Tako francuska nevladina udruga Prioriterre želi podići razinu svijesti o uštedi energije. U tu svrhu svake godine organizira natjecanje „Obitelj s pozitivnom energijom” u kojem je 2014. sudjelovalo otprilike 7 500 obitelji koje su morale smanjiti potrošnju energije za 8 % kako bi osvojile razne nagrade (3).

4.5.

Primjena igre i zabavnih zamisli. Jedan od najpoznatijih primjera nukanja jest onaj iz zračne luke u Amsterdamu: u pisoarima su bile nacrtane lažne muhe kako bi se muškarce potaknulo da točno ciljaju. Volkswagen je 2009. u Stockholmu pretvorio stube koje vode prema izlasku sa stanice Odenplan u ogromnu klavirsku klavijaturu. Svakim pritiskom na stubu aktivirala se glazbena nota (4). Cilj je bio potaknuti korisnike da se radije služe tim stubama nego dizalom. U Južnoj Koreji oznaka na tlu pokazuje opasnost od prekomjerne težine osoba koje se služe dizalima.

4.6.

Svrha nukanja može biti i predstavljanje izbora ili izgleda određenih proizvoda kako bi se istaknuli oni koji se smatraju zdravijima, ekološki prihvatljivijima itd. Takva vrsta nukanja može ponekad nalikovati načelu etiketiranja. U kantinama je provedeno više pokusa kako bi se goste potaknulo na potrošnju zdrave hrane. U tu je svrhu zdrava hrana bila postavljena na početku pulta, što u određenim slučajevima omogućuje da se njezina potrošnja udvostruči u odnosu na situaciju u kojoj se nalazi u sredini ili na kraju. U drugim kantinama pokušalo se smanjiti rasipanje hrane upotrebom manjih tanjura: bili su puni, ali je poslužena količina bila manja (pritom se gosti uvijek mogu ponovno poslužiti ako žele) (5).

5.1.

Od 2008. sve više zemalja pokazuje zanimanje za mogućnosti koje nude sredstva javnih politika inspirirana nukanjem, koja nude trostruko obećanje da će ih javnost prihvatiti lakše nego standarde ili poreze, da će biti jeftinija i učinkovitija. Slijede neki od primjera.

5.2.

Britanska vlada Davida Camerona osnovala je 2010. godine Skupinu za biheviorističke spoznaje (eng. Behavioural Insights Team) povjerenu Davidu Halpernu i zaduženu za primjenu biheviorističke znanosti u britanskim javnim politikama. Ona je, primjerice, izmijenila vladinu internetsku stranicu preko koje se pristupa programu darivanja organa. Na njoj je bilo navedeno sljedeće: „Svakog dana tisuće ljudi koje vide ovu stranicu odluče registrirati se” i postavljen je logotip NHS-a (National Health Service), britanskog zavoda za zdravstveno osiguranje. U godinu dana broj članova u programu porastao je s 2,3 % na 3,2 % (više od 96 000 prijava). Od 2014. Nudge Unit djeluje neovisno i savjetuje inozemne vlade, tijela lokalne vlasti, poduzeća itd. (6).

5.3.

Vlada predsjednika Obame također je 2014. pokrenula svoju Radnu skupinu za nukanje (eng. Nudge Squad) pod vodstvom Maye SHANKAR. Uredbom objavljenom u rujnu 2015. predsjednik OBAMA „potiče” vladine odjele i agencije da se služe doprinosima biheviorističke znanosti (7). Vlade Singapura, Australije i Njemačke također su uvele skupine stručnjaka biheviorističke ekonomije.

5.4.

Od 2013. u Francuskoj Glavno tajništvo za osuvremenjivanje javnog djelovanja (SGMAP) i Glavna uprava za javne financije (DGFIP) (8) provode brojne pokuse u vezi s nukanjem.

5.5.

Europska komisija je u okviru Zajedničkog istraživačkog centra osnovala Odjel za perspektive i doprinos biheviorističkih znanosti i stavila je pod nadležnost Xaviera TROUSSARDA. Taj je odjel 2016. objavio izvješće u kojem se naglašava da se u javnim politikama u Europskoj uniji sve više primjenjuju doprinosi biheviorističke ekonomije (9). Smatra da je poželjno da politički svijet i sveučilišna okruženja razmjenjuju mišljenja o tom pitanju. Osobito preporučuje povećanje uporabe sredstava biheviorističke ekonomije u svim fazama javnih politika uz bolje priopćavanje o njihovoj uporabi i produbljivanje znanja o njihovim utjecajima.

6.1.

Nukanje ima svoja ograničenja. Ono mora biti vrlo precizno osmišljeno i provedeno te postavlja tehnička i etička pitanja. Ne zamjenjuje obvezu informiranja građana i didaktičke postupke kojima se želi pojasniti njihov izbor niti klasična sredstva djelovanja javnih tijela – zakonodavstvo i gospodarske poticaje. Isto tako, ne smiju se podcijeniti opasnosti i ograničenja njegove uporabe.

6.2.

Za sada su dostupne tek malobrojne studije o učinkovitosti nukanja, osobito u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Neke naglašavaju različitost pojedinačnih reakcija na to sredstvo. Tako su u pokusu koji je proveo OPOWER kućanstva čija je potrošnja već bila manja od prosjeka povećala potrošnju kada su saznala kako su rangirana. S druge strane, za stanovnike koji saznaju da troše puno više električne energije nego njihovi susjedi nukanje može stvoriti osjećaj krivnje ili inferiornosti. Prema određenim studijama, u slučaju nukanja prijemčivost se može razlikovati ovisno o vrijednostima i mišljenjima pojedinaca (10), ali i o političkim i kulturnim okolnostima. Provedene studije općenito naglašavaju različite utjecaje nukanja ovisno o ciljanoj javnosti, kulturama i okolnostima. Stoga učinke nukanja treba ocjenjivati izravno ili nasumce.

6.3.

Također se postavlja pitanje o trajanju utjecaja nukanja. U području potrošnje vode i električne energije studije su pokazale da se s vremenom ponovljeni učinak društvenih standarda smanjuje, premda se u manjoj mjeri može održati i više godina (11). Dugoročni učinak nukanja ovisi o njegovoj sposobnosti da iz temelja mijenja navike. Nakon što se neko uvriježeno mišljenje promijeni te ako se zadrži, nema razloga misliti da se ponašanja neće održati. Ovdje je veći problem mogućnost nastavka ili modulacije. Doista, čini se lakšim postupno prilagođavati porez ili standard nego uvriježeno mišljenje.

6.4.

Nukanje može imati negativne posljedice koje se očituju u činjenici da će, nakon što je postupio loše, pojedinac biti skloniji postupati ispravnije, ali i obratno. Primjerice, ispitivanja su pokazala da nakon kupnje „zelenih” potrošačkih proizvoda u određenim okolnostima mogu učestati negativni oblici ponašanja poput varanja ili krađe (12). Prema tome, nastojanja da se potakne ispravno ponašanje u određenim područjima može imati negativne posljedice u drugim područjima. Ako se te neželjene posljedice potvrde, mogu u znatnoj mjeri otežati ocjenjivanje općeg utjecaja nukanja. One su po svoj prilici vrlo rijetke i ne ugrožavaju pristup nukanja. Međutim, ne treba ih isključiti kao mogućnost.

6.5.

Učinkovitost nukanja utvrđuje se u odnosu na poželjno ponašanje, što dovodi do pitanja kako definirati i mjeriti što je poželjno. Može biti vrlo teško saznati mišljenja građana o njihovoj vlastitoj sreći. Nukanje dovodi i do pitanja kako znati tko odlučuje o cilju koji se želi postići, odnosno o onom što je poželjno za pojedinca i/ili društvo. Ako je riječ o javnom donositelju odluka, on može taj cilj, kao i nukanje, usmjeriti u svoju korist, ali i nenamjerno, primjerice, zbog nedostatka informacija.

6.6.

Konačno, ponekad je teško odrediti granicu između informacije, komunikacije i manipulacije. Primjerice, neki od brojnih hotela koji svoje goste potiču da više puta upotrijebe isti ručnik u tu svrhu iznose namjerno „napuhane” postotke korisnika koji su tako postupili (13). Svrha tih poruka nije obmanuti osobe kojima su upućene nego na neki način posegnuti za samoostvarujućim proročanstvom uz pomoć kojeg će se te poruke obistiniti. Međutim, gosti su zapravo dovedeni u situaciju da svoje ponašanje temelje na laži. Pribjegavanje lažima, iako vodi k pozitivnom ponašanju, ne čini se moralno prihvatljivom, a fortiori za javnog donositelja odluka. Time može ocrniti ugled tog donositelja i u konačnici smanjiti učinkovitost nukanja infantiliziranjem potrošača.

10.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/33

Izvjestitelj:

Carlos TRIAS PINTÓ

Suizvjestitelj:

Mihai MANOLIU

1.1.

Rađanje decentralizirane digitalne ekonomije upućuje na to da će znatan dio novih gospodarskih razmjena među ravnopravnim dionicima biti usko povezan s društvenim odnosima te ukorijenjen u zajednicama, što će dovesti do promjene koncepta pokretanja djelatnosti ili obavljanja zaposlenja, iz perspektive „demokratizacije načina na koji proizvodimo, trošimo, upravljamo i rješavamo društvene probleme”, pri čemu po svaku cijenu treba izbjeći povećanu nestabilnost rada i izbjegavanje plaćanja poreza, kao i to da se dodana vrijednost u prevelikoj mjeri ne premjesti s industrijskih subjekata na vlasnike privatnih digitalnih platformi (1).

1.2.

U vezi s tom novom paradigmom, EGSO poziva Komisiju da na podrobniji i uključiviji način okvirno definira ekonomiju suradnje kako se ne bi pogrešno izjednačavala s digitalnom ekonomijom. Tako ekonomija suradnje koja se poput socijalne ekonomije temelji na demokratskoj i participativnoj dinamici, ima sljedeća obilježja:

1.3.

Ukratko, ekonomija suradnje obuhvaća niz metoda, uz posebne doprinose i izazove. Primjerice, „ekonomija pristupa” na tržište stavlja premalo iskorištena dobra, stvara veću ponudu potrošačima i učinkovitiju uporabu resursa, no zbog povratnog učinka u sebi sadrži rizik od povećanja ukupne proizvodnje. U „gospodarstvu na zahtjev” radna snaga je fragmentirana te stoga i fleksibilnija, no time se povećava rizik od devalorizacije vrijednosti rada. Ekonomija poklona (eng. gift economy) u kojoj se dobra i usluge dijele na altruističan način, omogućuje jačanje zajednica, ali često je nevidljiva u očima vlasti.

1.4.

S druge strane, digitalne platforme, osobito one koje podupiru profitnu djelatnost, zaslužuju punu pozornost Europske komisije s ciljem reguliranja i usklađivanja njihove djelatnosti i osiguravanja jednakih uvjeta (level playing field) na temelju transparentnosti, pružanja informacija, potpunog prava na pristupa, nediskriminacije i odgovarajuće upotrebe podataka. Konkretno, prijeko je potrebno redefinirati koncept pravne podređenosti u pogledu ekonomske zavisnosti radnika i zajamčiti radna prava neovisno o oblicima obavljanja djelatnosti.

1.5.

Izazov je stoga u razgraničavanju različitih oblika te ekonomije i predlaganju različitih regulatornih pristupa (2), uz davanje prednosti onim digitalnim inicijativama koje polaze od demokratskog, solidarnog i uključivog upravljanja, na temelju socijalnih inovacija, iz čega proizlazi potreba za obavještavanjem potrošača o njihovim identitetskim vrijednostima i njihovim organizacijskim i upravljačkim rješenjima. U vezi s time, EGSO preporučuje provođenje kvalitativnog ispitivanja u okviru mreže odnosa koje su njihovi subjekti uspostavili u samom okruženju ekonomije suradnje.

1.6.

EGSO se stoga zalaže za izradu posebne metodologije reguliranja i mjerenja nove ekonomije s različitim standardima. Iz te perspektive, povjerenje – u pogledu informativne uravnoteženosti – zauzima ključno mjesto. Pri evaluaciji proizvoda ili usluge također se trebaju ojačati kriteriji transparentnosti, poštenja i objektivnosti kako bi se izbjeglo puko automatsko korištenje algoritama.

1.7.

EGSO također preporučuje osnivanje Europske agencije za ocjenjivanje digitalnih platformi, s usklađenim ovlastima u svim državama članicama, koja će moći procijeniti upravljanje tim platformama u području tržišnog natjecanja, zapošljavanja i oporezivanja.

1.8.

S druge strane, pristup koji se u Komunikaciji zauzima u vezi s ekonomijom suradnje zanemaruje važna pitanja u području ekonomije suradnje, kao što su pitanja povezana s virtualnim i društvenim valutama kao operativnim instrumentima navedene ekonomije, kao i pitanja koja se odnose na znanja, informacije i energiju kao predmet njezina ostvarenja u praksi, ili na ulogu koju u ekonomiji suradnje imaju, među ostalim, zajedničko stvaranje i tehnološke inovacije.

1.9.

S obzirom na složenost ekonomije suradnje u aktualnom kontekstu, EGSO preporučuje da se osigura uravnoteženo paralelno postojanje obrazaca kojima se jamči njezin cjelovit razvoj bez stvaranja negativnih vanjskih učinaka na tržištu, osobito kad je riječ o obrani tržišnog natjecanja, oporezivanja i kvalitetnog zapošljavanja. U tu je svrhu nužno predvidjeti oblikovanje odgovarajućeg okvira za praćenje i nadzor novih parametara ekonomije suradnje, uz sudjelovanje zainteresiranih strana (organizacija poslodavaca, sindikalnih organizacija, udruga potrošača itd.).

1.10.

U konačnici, EGSO-u se preporučuje da, u cilju prelaska na novu ekonomiju sa znatnim sistemskim posljedicama, uspostavi stalnu strukturu horizontalne prirode radi analize tih novih fenomena, sjedinjujući svoje napore s naporima Europske komisije, Odbora regija i Europskog parlamenta.

2.1.

Društvena kultura, potrošačke navike i načini zadovoljenja potreba potrošača u postupku su velike preobrazbe, preispitivanja i racionalizacije potrošnje iz uključivije perspektive, u kojemu se čimbenici cijene isprepliću s okolišnim i društvenim utjecajem proizvoda i usluga, a sve to uz disruptivni učinak interneta i društvenih mreža.

2.2.

Posjedovanje dobara za osobnu uporabu, snažne valute i stalno plaćeno zaposlenje in situ bit će zamijenjeni virtualnim razmjenama, zajedničkim pristupom, digitalnim novcem i fleksibilnijom radnom snagom.

2.3.

Prilikom prelaska na nove oblike proizvodnje i potrošnje, određeni sektori gospodarske djelatnosti pogođeni su snažnim tsunamijem do kojeg je došlo zbog pojave novih dionika, od kojih su neki motivirani suradnjom i predanošću zajednici, dok su drugi naprosto vođeni poslovnom prilikom (ne poštujući uvijek level playing field).

2.4.

Budući da su mnogi pozivali na uspostavu novog okvira (3) za uređenje suradničke potrošnje (kojim bi se povećala uporaba digitalne tehnologije i iskoristio višak decentraliziranog kapaciteta, umjesto stvaranja novih centraliziranih monopola), Europska je komisija odlučila pokrenuti „Europski program za ekonomiju suradnje” nakon što je primijetila da su se nacionalne i lokalne vlasti Unije sa situacijom nosile služeći se nizom različitih regulatornih mjera. Razlog tome je što suradnička potrošnja ima različita obilježja ovisno o sektoru o kojem je riječ.

2.5.

Taj rascjepkani pristup novih poslovnih modela stvara nesigurnost (na gospodarskom ili zakonodavnom planu, u vezi s radnom snagom itd.) i sumnju (kad je riječ o povjerenju, novim digitalnim instrumentima, kao što su blockchains, sigurnosnim mrežama i privatnosti) između tradicionalnih subjekata, novih pružatelja usluga i potrošača, ograničavajući inovacije, otvaranje radnih mjesta i rast.

2.6.

Stoga je Komisija objavila sljedeće smjernice kako bi pomogla tržišnim subjektima i javnim vlastima različitih država članica:

3.1.

Komisija izaziva zabunu stavljajući u istu kategoriju digitalne platforme i ekonomiju suradnje, ne razmatrajući poimanje koje bi ekonomiju suradnje povezivalo s općim interesom, počevši od priznavanja njezinih pozitivnih vanjskih učinaka prilikom ostvarivanja u praksi vrijednosti suradnje i solidarnosti.

3.2.

Komisija u Komunikaciji ne ispunjava ono što bi joj trebao biti glavni cilj i tako ne zadovoljava opravdana očekivanja zainteresiranih dionika, odnosno ne definira model i parametre jasnog i transparentnog pravnog okvira za razvoj i djelovanje mnogobrojnih oblika ekonomije suradnje na europskom prostoru koji bi omogućio njihovo podupiranje i provedbu uz veći kredibilitet i povjerenje.

3.3.

S druge strane, model digitalne ekonomije ima četiri osobitosti: premještanje aktivnosti, središnja uloga digitalnih platformi, značaj mreža i opća uporaba podataka (4). Iako se radi o područjima različite prirode, međusobno se preklapa s ekonomijom suradnje jer često djeluju u sličnim okruženjima: participativnim mrežama, s nejasnim granicama između osobnog i profesionalnog, između stalnog i povremenog posla, između samostalnog i nesamostalnog rada itd.

3.4.

Kako bi se lakše ostvarilo to pojmovno razgraničenje, EGSO predlaže da Europska Komisija uvede pojam „nerecipročne prosocijalne prakse” ekonomije suradnje, kojim se uspostavlja jasno razlikovanje neprofitnog dijeljenja i koje omogućava međudjelovanje suradničke potrošnje, proizvodnje, financiranja i znanja.

3.5.

Ukratko, model ekonomije suradnje sâm po sebi pretpostavlja preobrazbu koja nije samo gospodarska, nego i društvena i okolišna. Na to upućuje Komunikacija kada se poziva na održivost i prelazak na kružno gospodarstvo ili kada socijalna tržišta opisuje kao prostore svojstvene ekonomiji suradnje.

3.6.

Izostavljanje tih okolnosti znači tek djelomično priznavanje značaja koji danas imaju suradničke inicijative, kao što je to slučaj i ako se analiza ograniči na razmjenu usluga ili na suradničke platforme, ne uzimajući u obzir aspekte kao što su ponovno stavljanje u optjecaj i razmjena roba, optimizacija uporabe imovine ili stvaranje društvenih veza.

3.7.

U pogledu pitanja povezanih s nesigurnošću u primjeni pravnih okvira za reguliranje inicijativa ekonomije suradnje, iako su poteškoće na koje upućuje Komisija točne, točno je i da postoji namjera „standardizacije” i „prilagodbe” novog ekonomskog modela „tradicionalnim kriterijima za ocjenjivanje”. To može zahtijevati napore za izradu novih kriterija i standarda u pogledu pravnog, radnog i poreznog postupanja, osobito iz perspektive prelaska na novi model proizvodnje i potrošnje koji podrazumijeva redefiniciju uključenih subjekata.

3.8.

Također, o novoj uključivijoj ekonomiji koja stvara socijalnu koheziju može se govoriti samo ako se svim građanima pruže digitalne i financijske vještine kako bi joj mogli pristupiti i djelovati u njezinom okviru. Osim toga, javne politike trebaju osigurati punu pristupačnost osobama kojima prijeti digitalna isključenost, posebice osobama s invaliditetom.

3.9.

U konačnici, EGSO ne može zanemariti sljedeće aspekte koji nisu navedeni u komunikaciji Komisije:

4.1.1.

Uzimajući u obzir da veća raznolikost ponude potiče potrošnju, EGSO smatra da u skladu s postojećim zakonodavstvom EU-a, osobito Direktivom o uslugama i Direktivom o elektroničkoj trgovini, države članice moraju poticati pristup suradničkim tržištima uspostavom, ako je potrebno, uvjeta motiviranih isključivo javnim interesom koje bi trebalo primjereno obrazložiti. Treba očekivati da će doći do oprečnosti propisa jer ekonomija suradnje stvara nove oblike pružanja već poznatih usluga koje su tradicionalno bile veoma regulirane.

4.1.2.

U vezi s tim valja istaknuti da, s obzirom na to da je ekonomija suradnje spoj inicijativa koje nisu prostorno i vremenski ograničene, s njima treba postupati otvoreno i delokalizirano, zbog čega svako ograničenje temeljeno na restriktivnim teritorijalnim kriterijima može izazvati porezno i socijalno natjecanje koje bi narušilo njihove povoljne učinke.

4.1.3.

Zbog toga, osim pozivanja na transnacionalni argument pristupa tržištu, ekonomiju suradnje treba promatrati kao izraz osnaživanja građana (dobiti ljudskog kapitala) koji se treba odraziti u dva temeljna pitanja: s jedne strane, načelu usklađivanja kojim se sprječavaju različita postupanja koja stvaraju nove tržišne asimetrije; s druge strane, potrebi daljnjeg razvoja regulatornih praksi dijeljenja (5) (modeli: regulacija među ravnopravnim dionicima, samoregulatorna tijela i delegirana regulacija posredstvom podataka).

4.1.4.

EGSO se, kao i Komisija, zalaže za fleksibilnije uređivanje tržišta usluga (nove definicije rada u okviru ekonomije suradnje) i stoga zagovara da se u svakoj državi članici procijeni opravdanost i proporcionalnost zakonodavstva koje se primjenjuje na ekonomiju suradnje u skladu s ciljevima od javnog interesa (donošenje propisa usmjereno na rješavanje nedostataka tržišta i povećanje povjerenja), uzimajući u obzir posebna obilježja različitih poslovnih modela i instrumenata u vezi s pristupom, kvalitetom ili sigurnošću.

4.1.5.

EGSO također naglašava da je posebnost modela u stvaranju alata za ocjenjivanje i reputaciju pružatelja usluga koji tako dobro ispunjavaju cilj od javnog interesa da se za potrošače smanje rizici povezani s asimetričnosti informacija, no on također može dovesti do „nepovoljnog izbora” i „moralnog rizika”. U tom pogledu, javne vlasti i upravitelji digitalnih platformi moraju osigurati kvalitetu i pouzdanost informacija, ocjena i vrednovanja suradničkih platformi angažiranjem neovisnih nadzornih tijela.

4.1.6.

EGSO se slaže s postavkom da se uspostava pragova za razgraničenje pružanja profesionalnih od neprofesionalnih usluga u svakom sektoru može pokazati korisnom metodologijom u savladavanju rascjepkanosti tržišta EU-a. Međutim, to ne mora biti toliko učinkovito kako se predstavlja kod uključivanja neprofesionalnih djelatnosti među ravnopravnim dionicima.

4.2.1.

EGSO smatra da je zadržavanje postojećeg sustava odgovornosti (6) posrednika ključno za razvoj digitalne ekonomije Europske unije.

4.2.2.

U cilju osnaživanja vjerodostojnosti i povjerenja, što je ključno pitanje za razvoj ekonomije suradnje, EGSO poziva, kao što to čini i Komunikacija Europske komisija, na donošenje dobrovoljnih restriktivnih mjera radi borbe protiv nezakonitih internetskih sadržaja putem povezanih ili temeljnih djelatnosti, zbog čega pritom ne treba odustati od koristi koju predstavlja oslobađanje od odgovornosti.

4.2.3.

Međutim, EGSO ponavlja da bi bilo prikladno sveobuhvatno razmotriti suradničku djelatnost, neovisno o središnjoj vrijednosti koja se pripisuje digitalnim platformama, kako je se ne bi udaljilo od građanskog duha kojim je nadahnuta.

4.3.1.

U novoj situaciji u kojoj se gube granice između proizvođača i potrošača („generatori osnaživanja osoba, zajednički kreatori, kolektivni mikroulagači, ravnopravni dionici, klijenti”), EGSO se zalaže za sustav koji jamči prava potrošača. Međutim, s obzirom na posebnosti ekonomije suradnje, ne treba ograničiti pluralizam inicijativa koje ona pruža.

4.3.2.

Stoga u višestrane odnose koje generira treba uključiti i odnose koji se temelje na pojavljivanju osobe potrošača (riječ je o najvažnijem gospodarskom doprinosu za ekonomiju suradnje, zbog čega tu kategoriju treba zaštititi, osigurati i definirati), koja treba imati istaknutu ulogu u ekonomiji suradnje, kao i postupci stvaranja zajedničke vrijednosti, osobito s aspekta kružnog gospodarstva i funkcionalnosti.

4.3.3.

EGSO je uvijek zagovarao jednake uvjete tržišnog natjecanja. U skladu s načelima koja upućuju na nepoštene poslovne prakse, čimbenici koje treba uzeti u obzir za razgraničenje kategorije potrošača i kategorije trgovca na nerestriktivan način (7) jesu: učestalost pružanja usluga, cilj ostvarivanja dobiti i količina prometa.

4.3.4.

EGSO podupire taj pristup, iako napominje da bi ga trebalo ponovno razmotriti, kao i mogućnost uvođenja drugih čimbenika kod primjene kriterija za odgovarajuću kategorizaciju, bez potrebe za sveobuhvatnošću s obzirom na složenost i promjenjivost prirode ekonomije suradnje i poteškoće predviđanja njezine budućnosti (model koji bi trebao biti neovisan, prenosiv, univerzalan i povoljan za inovacije).

4.3.5.

EGSO ponavlja da je najbolji način za povećanje povjerenja potrošača povećanje vjerodostojnosti i povjerenja u usluge među ravnopravnim dionicima („sigurna luka” za posebne platforme ekonomije suradnje koja bi omogućila doprinose, osposobljavanje, osiguranje i druge oblike zaštite) putem odgovarajućih usluga (8) ocjenjivanja na internetu, i vanjske certifikacije (oznaka kvalitete) i novog sustava „građanske arbitraže”. Ta je tvrdnja usko povezana s povjerenjem i ugledom skladnog razvoja ekonomije suradnje u novom gospodarskom, socijalnom i okolišnom vektorskom sustavu.

4.4.1.

EGSO u okviru europskog stupa socijalnih prava bezrezervno podupire reviziju pravne stečevine u cilju osiguranja pravednih radnih uvjeta i primjerene socijalne zaštite, polazeći od kumulativnih kriterija podređenosti pružatelja usluge, prirode rada i naknade.

4.4.2.

Konkretnije, treba, uz istodobno očuvanje svijesti o nacionalnim odgovornostima, uspostaviti pravni okvir za radnike kojim se detaljno utvrđuje odgovarajući radni status: pristojne plaće i prava na sudjelovanje u kolektivnim pregovorima sve do zaštite od arbitrarnosti i prava radnika da se „isključe” kako bi digitalno radno vrijeme bilo u pristojnim okvirima itd.

4.4.3.

Osim toga, EGSO zagovara dublju analizu radnih modela ekonomije suradnje povezanih s nerecipročnom prosocijalnom praksom.

4.4.4.

Posebnost ekonomije suradnje kao pokretača zapošljavanja treba razmatrati na usklađen način u svim državama članicama kako politike koje se promiču ne bi narušile praksu suradnje i kako bi bile ambicioznije kad je riječ o inkubaciji, neovisnosti i infrastrukturi.

4.5.1.

EGSO, svjestan rizika agresivnog poreznog planiranja i porezne netransparentnosti u području digitalne ekonomije, zagovara snažniji sustav nadzora trgovinskih tokova putem digitalnih platformi jer one omogućavaju praćenje proizvoda ili usluge i lakšu naplatu poreza. Estonski slučaj platformi za dijeljenje prijevoza predstavlja primjer koji treba prenijeti u ostatak država članica.

4.5.2.

Prilagodba poreza, osobito PDV-a, modelima ekonomije suradnje zahtijevat će znatna preispitivanja. Isto tako, digitalne platforme – čija se dobit u velikoj mjeri temelji na prodaji osobnih podataka trgovačkim poduzećima – moraju u potpunosti podlijegati plaćanju poreza na dobit ondje gdje se obavlja djelatnost, kako bi se izbjeglo porezno natjecanje među državama članicama.

4.5.3.

EGSO, svjestan važnosti dobrog poreznog upravljanja, zalaže se za stvaranje ad hoc instrumenata (jedinstvene kontaktne točke i razmjena informacija na internetu), kao i za usvajanje mjera administrativnog pojednostavnjivanja, usklađivanja, transparentnosti i suradnje među poreznim upravama.

4.6.1.

Aktivnosti praćenja predložene u Komunikaciji primjerene su cilju koji se želi postići. EGSO se osobito zalaže za jačanje dijaloga među zainteresiranim stranama (organizacijama poslodavaca, sindikalnim organizacijama, udrugama potrošača itd.) s ciljem utvrđivanja dobrih praksi i razvoja inicijativa samoreguliranja i zajedničkog reguliranja u okviru kojih se razmatraju novi parametri ekonomije suradnje (9) na europskoj razini (primjerice u sektorima smještaja, prijevoza, poslovnih nekretnina, zdravstvene zaštite i opskrbe energijom).

10.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/40

Samostalna izvjestiteljica:

Elżbieta SZADZIŃSKA

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja godišnji programa rada Unije za europsku normizaciju za 2017., koji je sastavni dio sveobuhvatnog normizacijskog paketa.

1.2.

Program rada koji je podnijela Komisija predstavlja nastavak i dopunu mjera predviđenih u programu za godinu 2016., o kojima se Odbor već očitovao u svojim ranijim mišljenjima (1).

1.3.

Odbor opetovano naglašava važnost normi za jačanje konkurentnosti unutarnjeg tržišta, za razvoj inovativnih proizvoda i usluga te za poboljšanje njihove kvalitete i sigurnosti, što je korisno i za potrošače, i za radnike, i za poduzeća, i za okoliš.

1.4.

Odbor kao tijelo koje predstavlja organizirano civilno društvo podupire takav sustav normiranja kojim se zadovoljavaju i društvene i gospodarske potrebe.

1.5.

Odbor ponovno podsjeća da osiguravanje pluralističkog europskog sustava normiranja uz uključivanje organizacija na koje se upućuje u Prilogu III. Uredbi (EU) br. 1025/2012 omogućuje veću transparentnost i bolji pristup tom sustavu. Sudjelovanje predstavnika društva u sustavu normiranja ne bi se smjelo ograničiti samo na razinu Unije, već bi interesne skupine trebale biti uključene i u nacionalne sustave normiranja.

1.6.

Norme se razvijaju kao potpora zakonodavstvu i politikama EU-a (norme povezane s „novim zakonodavnim pristupom”, energetskom unijom itd.). Pored toga, razvoj digitalizacije industrije, opskrbnih lanaca i uslužnog sektora doveo je do toga da su norme u području IKT-a i pružanja usluga postale od velike važnosti za poduzeća u svim gospodarskim granama. Stoga je Komisija mjere u tim dvama područjima proglasila prioritetnima, što Odbor pozdravlja.

1.7.

Odbor istodobno ističe potrebu poticanja konkurentnosti MSP-ova njihovim uključivanjem u razvoj i provedbu normi te poduzimanjem primjerenih mjera podizanja svijesti u pogledu korisnosti normizacije.

1.8.

Normizacija je – zbog razlika u pojedinim sustavima – i središnja tema pregovora o TTIP-u koje Komisija trenutačno vodi te već okončanih pregovora o CETA-i. Stoga Odbor smatra da bi interesne skupine trebale biti informirane o razlikama u sustavima normiranja pregovaračkih stranaka te o rizicima i prednostima koji bi mogli proizlaziti iz tih razlika.

1.9.

Odbor podržava prijedlog pokretanja međuinstitucijskog dijaloga o normizaciji, što je već izrazio u svom ranijem mišljenju (2).

1.10.

Osim toga pozdravlja prijedlog Komisije da se ispitaju gospodarski i društveni učinci normi.

2.1.

Na temelju Uredbe (EU) br. 1025/2012 Komisija je objavila komunikaciju s godišnjim programom rada Unije za europsku normizaciju za 2017. godinu.

2.2.

Taj godišnji program rada sastavni je dio sveobuhvatnog normizacijskog paketa koji također sadržava komunikaciju Komisije „Europske norme za 21. stoljeće”, radni dokument službi Komisije o normizaciji usluga te komunikaciju o izvješću na temelju članka 24. o provedbi uredbe.

2.3.

Programom rada za normizaciju za 2017. godinu nadopunjuju se mjere predviđene u programu za 2016. godinu, od kojih se većina trenutačno provodi.

2.4.

Neki od strateških prioriteta europske normizacije za 2017. godinu jesu:

2.5.

Osim toga Komisija će poduzeti sljedeće mjere s ciljem proširivanja činjenične baze na koju se oslanja godišnji ciklus kreiranja politika u području normizacije na razini EU-a:

3.1.

Odbor pozdravlja aktualni program rada za normizaciju jer – kao što je već više puta naglasio – primjena normi u proizvodnom i uslužnom sektoru pridonosi jačanju konkurentnosti na unutarnjem tržištu.

3.2.

Odbor pozdravlja to što Komisija nastavlja s mjerama predviđenima u lanjskom programu, što omogućuje kontinuitet i provedbu prioriteta strategije unutarnjeg tržišta.

3.2.1.

U Godišnjem programu rada za 2017. detaljnije se opisuju i nadopunjuju prioriteti koji se već provode. Pritom je cilj prilagoditi europski normizacijski sustav promjenama međunarodne situacije i izazovima na globalnom tržištu.

4.1.

U ovim vremenima rapidnog razvoja informacijskih tehnologija izrada vlastitih normi od presudne je važnosti za osiguravanje interoperabilnosti i kibersigurnosti.

4.1.1.

Tehnologije poput komunikacije 5G, računalstva u oblaku, interneta stvari (IoT) ili tehnologija za obradu velike količine podataka primjenjuju se pored ostalog u području elektroničkih zdravstvenih usluga, pametne energije, pametnih gradova, vrhunskih tehnologija i pametnih tvornica kao i kod umreženih i automatiziranih vozila te iziskuju norme kibersigurnosti, upravljanje rizicima i smjernice za kontrolu namijenjene nadzornim i regulacijskim tijelima.

4.1.2.

Potreba za poboljšanjima postoji u pogledu razine sigurnosti, zaštite podataka i pristupačnosti kod interneta stvari. Normiranjem u tom području mogli bi se stvoriti preduvjeti za interoperabilnost IoT-a te korisnicima osigurati kibersigurnost, zaštita podataka i pristupačnost.

4.2.

Odbor pozdravlja to što će Komisija od europskih organizacija za normizaciju tražiti pregled postojećih prikladnih normi prije no što zatraži razvijanje novih normi za uslužni sektor.

4.2.1.

Odbor također smatra da bi za budući rad bilo korisno uvesti praksu obavješćivanja interesnih skupina o tome koje se Komisijine zadaće još obrađuju, a koje su već okončane odnosno obustavljene.

4.2.2.

Prilikom ocjenjivanja postojećih normi treba provjeriti odgovaraju li one posebnim potrebama osjetljivih skupina kao što su osobe s invaliditetom. Na primjer, norme za elektronički potpis ne odgovaraju potrebama korisnika s invaliditetom. U tom je slučaju opravdano zatražiti izradu nove norme.

4.2.3.

Pri pokretanju novih procesa normizacije treba, ako to nalaže slučaj, voditi računa o posebnim potrebama ranjivih skupina, primjerice osoba s invaliditetom, u definicijama općih uvjeta procesa normizacije. Treba uvesti nov postupak kako bi se stručnjacima za pristupačnost i udrugama osoba s invaliditetom omogućilo da bez troškova sudjeluju u relevantnim procesima normizacije.

4.3.

Odbor je u više navrata istaknuo da norme imaju znatan utjecaj na kvalitetu proizvoda i usluga na unutarnjem tržištu. Stoga pozdravlja planove Komisije za poboljšanje razvoja normi za uslužne djelatnosti, i to time da se prate nacionalne norme i potrebe tržišta te identificiraju područja u kojima treba razviti nove norme.

4.3.1.

Odbor se slaže s Komisijinom preporukom da bi nacionalna tijela za normizaciju prilikom odlučivanja o razvoju nacionalnih normi za usluge trebala voditi računa o europskoj dimenziji i razmisliti ne bi li trebalo dati prednost europskoj normi. To bi moglo pridonijeti smanjenju prepreka i potencijalnih sukoba u uslužnom sektoru.

4.4.

Sve šira ponuda privatnih i javnih internetskih usluga (bolnice, ustanove za skrb, pametni promet itd.) iziskuje tehnička rješenja koja potrošačima jamče veću anonimnost i ograničavaju rizik od neprimjerenog širenja njihovih podataka.

4.5.

Budući rad na normizaciji trebao bi pridonijeti poboljšanju kvalitete, pristupačnosti i sigurnosti prometnih usluga te smanjenju onečišćenja okoliša izazvanog prometom.

4.6.

Komisijine mjere u području energije usmjerene su na umrežavanje infrastrukture, diversifikaciju izvora energije, smanjenje potrošnje energije i poticanje klimatski prihvatljivijih tehnologija.

4.6.1.

Odbor se slaže sa stajalištem da razvoj ujednačenih normi za pametne energetske mreže poboljšava interoperabilnost mreža i pridonosi optimiranju svih njihovih dijelova s ciljem smanjenja troškova, povećanja učinkovitosti te integriranja decentraliziranih izvora energije, uključujući obnovljive izvore energije. To će u konačnici krajnjim korisnicima omogućiti korištenje pametnih energetskih sustava u punom opsegu.

4.7.

Odbor pozdravlja to što Komisija u svom dokumentu razmatra sljedeća pitanja: razgradivost plastične ambalaže, održive kemikalije proizvedene od sekundarnih sirovina te metode za procjenu rizika tvari koje nisu uvrštene na mjerodavne popise, ali se sukladno propisima primjenjuju u proizvodnji plastičnih predmeta koji dolaze u dodir s hranom.

4.7.1.

S obzirom na visoki rizik, norme za navedena područja trebale bi sadržavati stroge uvjete kako za zaštitu zdravlja potrošača tako i za zaštitu okoliša.

5.1.

Komisija potiče europska tijela za normizaciju da se na globalnoj razini zalažu za promicanje međunarodnih i europskih normi kako bi se pružala podrška europskoj industriji i olakšavao pristup tržištu.

5.2.

S obzirom na to da je sporazum CETA o kojemu se pregovaralo s Kanadom predmet sporenja u državama članicama te da pregovori o TTIP-u i dalje traju, potrebno je neprestano isticati važnost normi za međunarodno trgovanje.

5.2.1.

Dijalog s izvaneuropskim partnerima (Kinom, Indijom itd.) ne bi trebao dovesti samo do korisnog uklanjanja tehničkih prepreka trgovanju, nego i do širenja europskog sustava normiranja, razmjene informacija između europskih i nacionalnih organizacija za normizaciju, provedbe normi ISO-a i IEC-a te – u sektorima u kojima je međunarodna normizacija manjkava ili nepostojeća – do razvoja i provedbe europskih normi.

6.1.

Odbor pozdravlja prijedlog da se normizacijske aktivnosti podupiru istraživanjem, a znanstvene spoznaje posluže kao temelj za norme.

6.2.

Dijalog između istraživačkih ustanova i tehničkih odbora CEN i Cenelec te ETSI-ja u okviru programa Obzor 2020. trebao bi povećati snagu inovativnosti.

10.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/44

Glavni izvjestitelj:

Daniel MAREELS

1.1.

U postojećim okolnostima i u skladu s uvjetima izloženima niže u tekstu, EGSO prihvaća prijedlog Komisije da se stupanje na snagu Uredbe o upakiranim investicijskim proizvodima za male ulagatelje i investicijskim osigurateljnim proizvodima (PRIIP) (1) odgodi na godinu dana, odnosno do 1. siječnja 2018. godine.

1.2.

Uredba o PRIIP-ovima sadrži mjere čiji je cilj poboljšati zaštitu malih klijenata i ulagatelja i povratiti povjerenje potrošača u sektor financijskih usluga povećanjem transparentnosti na tržištu malih ulagatelja. Njome se izdavateljima PRIIP-ova propisuje obveza izrade dokumenta s ključnim informacijama (KID) (2).

1.3.

Odgodu su zatražili Europski parlament i većina država članica nakon što je 14. rujna 2016. Parlament odbio Delegirani akt (3) Komisije o PRIIP-ovima. Cilj tog delegiranog akta bio je utvrditi regulatorne tehničke standarde za dokument s ključnim informacijama za PRIIP-ove na temelju nacrta koje su zajednički razradila europska nadzorna tijela.

1.4.

EGSO je u jednom od prethodnih mišljenja (4) podržao PRIIP-ove i naglasio važnost zakonodavnog akta koji po prvi put uređuje sve vrste složenih financijskih proizvoda i omogućuje njihovu usporedbu bez obzira na vrstu izdavatelja, odnosno jesu li posrijedi banke, osiguravajuća ili investicijska društva.

1.5.

U tom se mišljenju Odbor zalagao i za stvaranje jedinstvenog financijskog tržišta u kojem kruže jasne, precizne i usporedive informacije. Također je istaknuo da bi postojanje jedinstvenog, pojednostavljenog i standardiziranog sustava informacija omogućilo da te informacije budu usporedive i razumljive, čime bi se poboljšala transparentnost i učinkovitost tržišta (5).

1.6.

Ne donese li se odluka u korist odgode, Odbor smatra da bi mogli biti ugroženi glavni ciljevi postavljeni na tom području (vidjeti prethodni tekst i tekst u nastavku), što ni u kom slučaju ne bi bilo poželjno. Odbor se slaže da su povećana transparentnost, predviđena Uredbom o PRIIP-ovima, i usklađenost u pogledu obveze objavljivanja informacija povoljne za unutarnje tržište financijskih usluga jer stvaraju jednake uvjete tržišnog natjecanja za različite proizvode i distribucijske kanale. Stoga ova uredba neće biti od koristi samo malim klijentima i ulagateljima, već će doprinijeti i daljnjoj obnovi povjerenja potrošača u sektoru financijskih usluga. Osim toga, odbijanje Delegiranog akta manje od četiri mjeseca prije stupanja na snagu Uredbe izložilo bi tržišne subjekte pravnoj nesigurnosti i izuzetno ozbiljnim problemima tijekom provedbe.

1.7.

Što se tiče odabira razdoblja od godinu dana, Odbor iz istih razloga smatra da je ono prihvatljivo, tim više što se zahvaljujući tome stupanje na snagu poklapa sa stupanjem na snagu novih propisa MiFID II. Odbor smatra da odgoda mora biti iznimka koja se može dogoditi samo jednom i da se to vrijeme treba upotrijebiti za što brže usvajanje i objavljivanje konačnog Delegiranog akta. Bitno je da se što prije osiguraju jasnoća i sigurnost, kako tržišnim subjektima, tako i malim klijentima i ulagateljima.

1.8.

Prema mišljenju Odbora, time se nikako ne smiju ugroziti ciljevi i ostvarenje Uredbe o PRIIP-ovima. Stoga moguće izmjene Delegiranog akta moraju biti u skladu s gore navedenim okvirom. tim više zbog toga što će preispitivanje Uredbe o PRIIP-ovima uslijediti nakon samo godinu dana te će se tada moći postaviti moguća pitanja u svjetlu prvobitnih iskustava na području provedbe i praćenja. Spomenute izmjene moraju od samog početka doprinijeti učinkovitom povećanju povjerenja potrošača. Istodobno, moraju biti u skladu s propisima predviđenima budućim propisima MiFID.

2.1.

Uredba (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (6) (Uredba o PRIIP-ovima) uvela je mjere za povećanje transparentnosti na tržištu malih ulagatelja. Točnije, njome se izdavatelji PRIIP-ova obvezuju na izradu dokumenta s ključnim informacijama (KID).

2.2.

Tom se uredbom ovlašćuju europska nadzorna tijela (7) da izrade regulatorne tehničke standarde kojima se utvrđuju elementi dokumenta s ključnim informacijama.

2.3.

Nakon što su joj europska nadzorna tijela poslala svoj zajednički nacrt regulatornih tehničkih standarda, Komisija je krajem lipnja 2016. usvojila Delegirani akt za njihovu učinkovitu provedbu.

2.4.

U svojoj rezoluciji od 14. rujna 2016. Europski parlament je iznio prigovore u vezi s Delegiranim aktom koji je usvojila Komisija (8). Pozvao je Komisiju da preispita odredbe o PRIIP-ovima s više opcija, odredbe o scenarijima uspješnosti i upozorenje o problemima s razumijevanjem.

2.5.

Povrh toga, Europski parlament i velika većina država članica pozvali su na odgodu provedbe.

2.6.

Ovim prijedlogom uredbe predlaže se da se stupanje na snagu cijele Uredbe odgodi za godinu dana, odnosno do 1. siječnja 2018.

3.1.

Općenito gledajući, Uredbom o PRIIP-ovima nastoji se osigurati bolja zaštita malih klijenata i ulagatelja, posebice onih koji ulažu u PRIIP-ove. Povrh toga, povećana transparentnost koja se njome predviđa, kao i usklađenost u pogledu obveze objavljivanja informacija, povoljne su za unutarnje tržište financijskih usluga jer stvaraju jednake uvjete tržišnog natjecanja za različite proizvode i distribucijske kanale. Stoga će dodatno doprinijeti ponovnom zadobivanju povjerenja potrošača u sektor financijskih usluga.

3.2.

Radi postizanja tih ciljeva Uredbom se propisuje da izdavatelji PRIIP-ova trebaju ispunjavati niz uvjeta u vezi s objavljivanjem informacija o svojim proizvodima te da mali klijenti i ulagatelji trebaju primiti dokument s ključnim informacijama o tome što se nudi. Na taj bi način mali ulagatelji trebali biti u mogućnosti bolje razumjeti ekonomsku prirodu i rizike koje određeni proizvod nosi te usporediti različite ponude.

3.3.

Izvorna verzija Uredbe trebala je stupiti na snagu krajem 2016. godine. Taj se datum u načelu odnosi i na „provedbene odredbe” koje je Komisija Delegiranim aktom usvojila sredinom 2016. godine na temelju nacrta regulatornih tehničkih standarda (RTS), koji su izradila europska nadzorna tijela. Tim se nacrtima određuje prikaz i sadržaj dokumenta s ključnim informacijama, njegov standardizirani oblik, metodologija na kojoj se temelji prikaz rizika i nagrade te izračun troškova, kao i uvjeti i najmanja učestalost preispitivanja informacija sadržanih u dokumentu s ključnim informacijama i uvjeti ispunjenja zahtjeva za pružanjem dokumenta s ključnim informacijama malim ulagateljima.

3.4.

Iako Vijeće tijekom razmatranja nije iznijelo nikakve primjedbe na Delegiranu uredbu Komisije, Europski parlament ju je odbacio rezolucijom od 14. rujna 2016. (9)

3.5.

Premda na snagu stupa izravno krajem 2016. i da izrada dokumenta s ključnim informacijama nije povezana s usvajanjem Delegirane uredbe, Europski parlament istom je prilikom zatražio da se primjena Uredbe o PRIIP-ovima odgodi. Velika većina država članica također je uložila zahtjev za odgodu. Tom je prilikom napomenuto da bi nepostojanje tehničkih standarda moglo otežati neometanu provedbu Uredbe.

3.6.

U tim specifičnom okolnostima EGSO podržava načelo odgađanja stupanja na snagu Uredbe. Ako se to ne učini, postoji rizik da postavljeni ciljevi (vidjeti u nastavku teksta) ne budu ostvareni ili da budu ostvareni u nedovoljnoj mjeri. Povrh toga, Delegirani akt odbijen je manje od četiri mjeseca prije stupanja na snagu Uredbe, tako da bi subjekti na tržištu naišli na pravnu nesigurnost i ozbiljne probleme u provedbi.

3.7.

EGSO uz to podsjeća na mišljenje koje je već posvetio pitanju PRIIP-ova, u kojem je izrazio pozitivan stav o prijedlozima i odabranom pristupu (10). Odbor je tom prilikom naglasio važnost tog zakonodavnog akta kojim se po prvi puta uređuju svi oblici složenih financijskih proizvoda i omogućuje se njihova usporedba bez obzira na vrstu izdavatelja, odnosno jesu li posrijedi banke, osiguravajuća ili investicijska društva.

3.8.

Na tom polju Odbor se zalagao i za stvaranje jedinstvenog financijskog tržišta u kojem kruže jasne, precizne i usporedive informacije (11). Također je istaknuo da bi postojanje jedinstvenog, pojednostavljenog i standardiziranog sustava informacija omogućilo da te informacije budu usporedive i razumljive, čime bi se poboljšala transparentnost i učinkovitost tržišta (12). Odbor sada upotpunjuje svoje napomene dodajući da će budući regulatorni tehnički standardi Uredbe morati odmah doprinijeti povećanju povjerenja potrošača. Potrošači moraju biti u mogućnosti jasno vidjeti koji su proizvodi složeni, moraju moći donositi odluke na temelju dovoljno informacija, a mora se i obratiti pozornost na pitanja troškova i povrata. U cilju izbjegavanja nedosljednosti, ipak je potrebno uzeti u obzir i pravila koja će biti predviđena budućim odredbama Uredbe MiFID (13).

3.9.

Nadalje, Odbor smatra da je odgoda od jedne godine prihvatljiva pod uvjetom da do toga dođe iznimno i samo jedanput te da se to vrijeme iskoristi za utvrđivanje i objavljivanje konačnog Delegiranog akta. To se mora provesti u najkraćem mogućem roku kako bi se subjektima na tržištu, klijentima i malim ulagateljima što prije osigurala jasnoća i sigurnost.

3.10.

Povrh toga, s obzirom na to da se odgađa na godinu dana, Uredba o PRIIP-ovima ipak će stupiti na snagu u isto vrijeme kao i propisi MiFID II (14), što također donosi prednosti za potrošače. Primjena propisa MiFID II također je bila odgođena za godinu dana (15), s čime se Odbor složio (16).

3.11.

Time se ne smiju dovesti u pitanje prethodno određeni ciljevi koje Odbor podržava. Stoga moguće izmjene Delegiranog akta moraju biti u skladu s gore navedenim okvirom.

3.12.

Što se tiče drugih pitanja i u mjeri u kojoj je to moguće, čini se primjerenijim pričekati preispitivanje Uredbe o PRIIP-ovima koje će, zbog odgode njezine primjene koja se ovdje predlaže, sada biti provedeno samo godinu dana nakon stupanja na snagu Uredbe (17). Na taj će način tom prilikom biti moguće uzeti u obzir prva iskustva u vezi s provedbom i praćenjem.

„A.

budući da je ključno da informacije o investicijskim proizvodima namijenjene potrošačima budu usporedive u svrhu promicanja ravnopravnih uvjeta na tržištu bez obzira na to koji ih financijski posrednik proizvodi ili stavlja na tržište;

B.

budući da bi uklanjanje kreditnog rizika iz izračuna kategorizacije rizika proizvoda osiguranja ulagatelje moglo dovesti u zabludu;

C.

budući da je još potrebno pojasniti kako se tretiraju proizvodi s više opcija, osobito u pogledu izričitog izuzeća koje je odobreno fondovima UCITS u skladu s Uredbom (EU) br. 1286/2014;

D.

budući da u delegiranom aktu koji je Komisija donijela postoje nedostatci u pogledu metodologije izračuna scenarija uspješnosti za budućnost te da stoga nije ispunjen zahtjev iz Uredbe (EU) br. 1286/2014 o pružanju informacija koje su „točne, korektne, jasne i […] ne dovode u zabludu” te da, posebice, za neke PRIIP-ove, čak i u slučaju nepovoljnog scenarija i proizvoda koji su u pravilu dovodili do gubitaka tijekom preporučenog minimalnog razdoblja držanja, ulagateljima nije naznačeno da bi mogli izgubiti novac;

E.

budući da se zbog toga što Delegirana uredba ne sadržava detaljne smjernice o „upozorenju o razumijevanju” javlja ozbiljan rizik nedosljedne primjene tog elementa u dokumentima s ključnim informacijama na cijelom jedinstvenom tržištu;

F.

budući da Parlament i dalje smatra da je kao dodatni mandat regulatornog tehničkog standarda potrebno dodatno standardizirati kada će se koristiti „upozorenje o razumijevanju”;

G.

budući da postoji opasnost da će pravila utvrđena u Delegiranoj uredbi, ako ostanu nepromijenjena, biti protivna duhu i cilju zakonodavnog akta, a to je pružanje jasnih, usporedivih i razumljivih informacija o PRIIP-ovima koje male ulagatelje neće dovoditi u zabludu;

H.

budući da je u pismu koje je 30. lipnja 2016. predsjednik Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku poslao Komisiji pregovarački tim Parlamenta zatražio od Komisije da razmotri postoji li potreba da se provedba Uredbe (EU) br. 1286/2014 odgodi;”

10.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/48

Izvjestitelj:

Giuseppe GUERINI

Suizvjestitelj:

Michael IKRATH

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja napore koje Europska komisija i države članice ulažu posljednjih godina kako bi se svladala gospodarska stagnacija. Istodobno mora zahtijevati od tijela EU-a da budu odlučnija u određivanju i provedbi sveobuhvatne strategije za financiranje realnog gospodarstva.

1.2.

EGSO smatra da je važno osigurati da se europska ulaganja prvenstveno koriste za poticanje realnog gospodarstva koje se odlikuje inovacijama, rastom i društvenom odgovornošću.

1.3.

Mala i srednja poduzeća (MSP) okosnica su europskog gospodarstva. Stoga je jamčenje zadovoljavajućeg pristupa financiranju za MSP-ove i brzorastuća poduzeća ključni preduvjet i za razvoj tih poduzeća i za inovacije, gospodarski rast, zapošljavanje, osiguranje europske konkurentnosti i svijest o društvenoj odgovornosti. U Europskoj uniji krediti su bitan izvor financiranja za MSP-ove. Budući da je nužno razviti nova područja rasta i dovesti Europu na vodeće mjesto u inovacijama, potrebno je uvesti nove načine financiranja za potporu novoosnovanim (start-up), inovativnim malim i srednjim te brzorastućim (scale-up) poduzećima.

1.4.

EGSO se zalaže za razvoj europskih fondova poduzetničkog kapitala (EuVECA) i europskih fondova za socijalno poduzetništvo (EuSEF) te ističe da pritom mora biti zajamčena zaštita ulagatelja.

1.5.

EGSO je stoga uvjeren da tradicionalno kreditiranje poduzeća navedenih u točki 1.2 treba nadopuniti alternativnim metodama financiranja kao što su poduzetnički kapital (venture capital), skupno financiranje (crowdfunding), privatni rizični kapital (private equity) itd. Zbog toga EU mora uvesti konkretne i dosljedne mjere kako bi s jedne strane ponovno omogućila bankama da ispunjavaju svoju osnovnu zadaću financiranja realnog gospodarstva, a s druge strane znatno poboljšala mogućnosti financiranja vlastitim sredstvima i sredstvima tržišta kapitala, te uklonila s tim povezane prepreke prilikom izgradnje unije tržišta kapitala.

1.6.

EGSO pozdravlja i podržava inicijativu Europske komisije za provedbu revizije uredbi o europskim fondovima poduzetničkog kapitala (EuVECA) i za socijalno poduzetništvo (EuSEF).

1.7.

EGSO smatra da se instrumentom uredbe opasnost različitih tumačenja na nacionalnoj razini u pravilu može ograničiti te se na taj način može promicati stvaranje unije tržišta kapitala. Također se zalaže za uklanjanje postojećih razlika u tumačenju na nacionalnoj razini.

1.8.

Osim toga, EGSO potiče Europsku uniju da se založi za jačanje sinergija između ciljeva strategije Europa 2020. kao što je npr. jedinstveno digitalno tržište, i energetske unije/COP 21 te 17 ciljeva Ujedinjenih naroda za održivi rast, kako bi se omogućila veća učinkovitost dugoročnih ulaganja. Prioritet svih strategija za ulaganja mora biti jačanje gospodarske integracije kako bi se osigurala konkurentnost EU-a u svijetu.

1.9.

EGSO primjećuje da se u određenim područjima financijskog gospodarstva prednost daje alternativnim ciljevima ulaganja umjesto ulaganjima u realno gospodarstvo. Alternativni su ciljevi višestruko povezani sa znatnim rizicima špekulacije u cilju povećanja povrata ulaganja. Tome pridonose i pravila o vlasničkom financiranju europskih banki koje izrazito pogoduju ulaganjima u vrijednosne papire, posebno državne obveznice, u odnosu na kreditiranje poduzeća. Osim toga treba napomenuti da je do sada u zakonodavstvu EU-a učinjeno zastrašujuće malo u pogledu regulacije financijskih poduzeća čija se djelatnost temelji isključivo na špekulacijama (fondova za ograničavanje rizika, banaka u sjeni). Zbog toga EGSO preporučuje tijelima EU-a da izričito pogoduju produktivnim ulaganjima u realno gospodarstvo i suzbijaju financijske špekulacije visokorizičnog profila. Aktualan primjer tog trenda jest glavna tema ovogodišnjeg sastanka MMF-a u Washingtonu – financiranje zelenog gospodarstva (green finance). Kina je važnost tog novog područja već prepoznala i promicala u okviru svojeg predsjedništva skupinom G20. Od EU-a se stoga zahtijeva da, također u okviru fondova EuVECA i EuSEF, poduzme mjere kojima se provodi i jača financiranje zelenog gospodarstva (nastavno na konferenciju COP 21), kako bi se pravovremeno suzbile financijske špekulacije u tom području (1).

1.10.

U konkretnom slučaju trenutačne uredbe EGSO ukazuje na postojanje mnoštva značajnih izvora financiranja kao što su, osim fondova ESIF i EFSU, najvažniji InnovFin u sklopu programa Obzor 2020., COSME ili EaSI. EGSO stoga očekuje da će tijekom preusmjeravanja fondova EuVECA i EuSEF uslijediti bliska koordinacija. Treba obratiti pozornost na to da trenutačno vrlo ograničene kriterije pristupa kao i druge restriktivne kriterije Komisija znatno olabavljuje kako bi se u smislu postavljanja ciljeva vidno poboljšala učinkovitost fondova. Pri tome visoka fleksibilnost mora biti nit vodilja.

1.11.

EGSO se nada da će revizija dovesti i do izmjene pravila za dodjelu kredita u okviru sporazuma Basel III tako da se uz takozvani pomoćni faktor za MSP-ove (SME Supporting Factor) uvede i pomoćni faktor za socijalna poduzeća (Social Enterprises Supporting Factor). Time bi kapitalni zahtjevi za kreditni rizik bili smanjeni u financijskom poslovanju socijalnih poduzeća.

1.12.

Da bi se proširilo sudjelovanje u takvim investicijskim fondovima, EGSO predlaže uspostavu „krovnih fondova”, koji bi mogli pridonijeti većoj aktivnosti neinstitucionalnih ulagača – i u obliku interesnih skupina – stvaranjem „jamstvenih fondova” koji su financirani iz javnih sredstava i upravljani na europskoj razini. Takvim fondovima trebalo bi podupirati ulaganja u poduzeća i institucije s jakim socijalnim usmjerenjem.

1.13.

EGSO smatra da je jednako važna uspostava okvirnih uvjeta u kojima se mogu pozitivno razviti ciljevi financiranja fondova za socijalna ulaganja kao što su socijalna poduzeća (Social Enterprises, SE) i organizacije socijalnog sektora (Social Sector Organisation, SSO). Za to je potrebno uklanjanje prepreka koje uvelike otežavaju takvim akterima da djeluju u ujednačenim tržišnim okruženjima. Posebice su potrebni inovativni instrumenti koji omogućuju javnom sektoru da u poslovnoj suradnji sa SE-ovima i SSO-ovima pokrene socijalno usmjerene inicijative.

1.14.

Nadalje, u smislu mišljenja TEN/584 „Potencijal e-starijih građana” u sklopu fondova EuVECA i EuSEF, EGSO zahtijeva olakšavanje pristupa financiranju za „srebrno gospodarstvo”. Daljnja posljedica toga pozitivni su učinci na proračune pojedinih zemalja jer se zahvaljujući aktivnim osnivačima poduzeća starije dobi rasterećuje sustav mirovina. Na taj način nastaje novi lanac vrijednosti koji stvara nove izvore prihoda za državu. Isto vrijedi i za žene (2) kao poduzetnice i osnivačice novih i inovativnih poduzeća, socijalne poduzetnice itd.

2.1.

Cilj je prijedloga uskladiti fondove EuVECA i EuSEF s već usvojenim mjerama na razini EU-a u cilju poticanja gospodarskog oporavka (v. Plan ulaganja za Europu, Akcijski plan o izgradnji unije tržišta kapitala, Europski fond za strateška ulaganja).

2.2.

Prema Komisiji, pristup poduzetničkom kapitalu i kapitalu za socijalno poduzetništvo ključan je za financiranje rasta novoosnovanih poduzeća, inovativnih MSP-ova i socijalnih poduzeća u EU-u.

2.3.

Međutim, u smislu tržišta poduzetničkog kapitala EU prilično zaostaje za SAD-om, umjesto da smanjuje razliku.

2.4.

Stoga Komisija mijenja okvir fondova EuVECA i EuSEF već prije revizije koja je prvotno planirana za 2017., kako bi se zajamčilo da ti fondovi – zajedno s drugim mjerama – u većoj mjeri pridonose potpori poduzetničkom kapitalu i socijalnim ulaganjima u cijeloj Europskoj uniji.

2.5.

Prijedlog izmjene usmjeren je na sljedeće odredbe: i) kako fondovi ulažu u imovinu; ii) kako upravitelji fondova upravljaju tim fondovima; iii) kakav je učinak obiju uredbi zajedno s drugim postojećim zakonima o investicijskim fondovima; iv) koje zahtjeve fondovi moraju ispuniti da bi mogli iskoristiti prednosti prekograničnog djelovanja.

2.6.

Prijedlog Komisije temelji se na članku 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i oslanja se na sveobuhvatnu procjenu učinka (3).

3.1.

EGSO pozdravlja inicijativu Europske komisije za provedbu revizije uredbi o europskim fondovima poduzetničkog kapitala (EuVECA) i europskim fondovima za socijalno poduzetništvo (EuSEF), u vezi čijeg se uvođenja pozitivno izjasnio već povodom prvih prijedloga 2012. godine, u svojim mišljenjima „Europski fondovi poduzetničkog kapitala” (4) i „Europski fondovi za socijalno poduzetništvo” (5), posebice u svjetlu „Akcijskog plana EU-a za stvaranje unije tržišta kapitala” (6).

3.2.

EGSO zagovara i podupire nastojanja za povećanje financiranja novih poduzeća. Ciljna skupina su MSP-ovi, ponajprije inovativna novoosnovana poduzeća i poduzeća s jednom zaposlenom osobom. Njih ne treba financirati samo u početnoj fazi, nego svakako i u drugoj i trećoj fazi rasta. Srž posebno trebaju sačinjavati MSP-ovi koji brzo rastu, ali su za tržište kapitala premaleni i ne ispunjavaju kriterije za kredite. Jednako je bitno postaviti težište na poduzeća s društvenim ciljevima i održivim poslovnim modelom (socijalni poduzetnik).

3.3.

EGSO smatra nužnim da tijela EU-a i države članice uspostave mjere razvoja instrumenata za kapitalizaciju, ulaganja i financiranje poduzetničkih djelatnosti, kao nadopunu bankovnim kreditima. Također treba napomenuti da su brojne europske banke – osobito regionalne banke kao što su zadruge i štedionice u državama članicama – poduzele mjere za pružanje potpore novim poduzećima i ubrajaju se među najvažnije izvore financiranja socijalnog poduzetništva i inovativnih novoosnovanih poduzeća (7).

3.4.

No mora se uzeti u obzir činjenica da često ne samo MSP-ovi, nego i socijalna i inovativna novoosnovana poduzeća raspolažu premalim kapitalom. Iz tog razloga nisu u mogućnosti ispuniti zahtjeve u pogledu solventnosti za dobivanje bankovnih kredita, koji su u Direktivi o kapitalnim zahtjevima (CRDIV) i Uredbi o kapitalnim zahtjevima (CRR) izrazito postroženi. Postoji mogućnost dodatnog pogoršanja ovog nepovoljnog stanja u okviru sporazuma Basel IV.

3.5.

U tom smislu EGSO smatra da je ažuriranje uredbi o fondovima EuVECA i EuSEF smisleno, ali nije jedina potrebna mjera. Osim poboljšanja tih uredbi moraju se poduzeti dodatni koraci da bi se stvorila dinamičnija investicijska kultura koja je usmjerena na sve oblike poduzeća koji su trenutačno zastupljeni na tržištu. Time se s jedne strane jača poduzetništvo, s druge strane pomaže se ostvarenju socijalnog stupa EU-a.

3.6.

Zabrinjavajuće je da jedan dio svijeta financija ne pokazuje nikakav interes za održivo financiranje realnog gospodarstva, nego ulaže isključivo tamo gdje se mogu izravno postići visoki povrati ulaganja, i to često u vrlo kratkom vremenskom roku kao primjerice između kupnje poduzeća i njegove ponovne prodaje drugom kupcu. Tijela EU-a nisu mnogo poduzela u nastojanjima da se ograniče učinci djelovanja takvih isključivo špekulativnih investicijskih fondova i banaka (fondovi za ograničavanje rizika, banke u sjeni) te da ih podvrgnu dosljednoj regulaciji.

3.7.

Institucije EU a trebale bi ulaganja u poduzetničke djelatnosti realnog gospodarstva, a ne samo u financijske instrumente, s pomoću poticaja učiniti zanimljivijima te predstaviti ambiciozan razvojni plan.

3.8.

EGSO dijeli mišljenje Komisije da se daljnjim razvojem fondova EuVECA i EuSEF inovativnim i socijalnim poduzećima te MSP-ovima omogućuje pristup kreditima banaka, i da se može kombinirati financiranje kreditima i poduzetničkim kapitalom u smislu pozitivnog učinka poluge. EGSO preporučuje razvoj europskog načina financiranja privatnim rizičnim kapitalom.

3.9.

Analiza Europskog fonda poduzetničkog kapitala pokazala je, osim toga, da se 8 od 11 najaktivnijih fondova financira javnim sredstvima ili u najmanju ruku velikim dijelom sredstvima javnih tijela, pri čemu pojedinačne države članice različito postupaju. EGSO stoga preporučuje da se pri usmjeravanju fonda uzmu u obzir središnji europski projekti kao što su akcijski plan za jedinstveno digitalno tržište, za energetsku uniju, kao i uspostavu socijalnih stupova EU-a.

3.10.

Potrebno je hitno uskladiti preusmjeravanje mjera fondova EuVECA i EuSEF sa sljedećim instrumentima: a) Europskim investicijskim fondom; b) inicijativom za uniju tržišta kapitala; c) Europskim fondom za strateška ulaganja (čiji značaj sve više raste, ali nacionalni gospodarski i bankarski sustavi ne iskorištavaju potpuno njegov potencijal te bi ga možda trebali više uzimati u obzir).

3.11.

Prijedlog revizije uredbi o fondovima EuVECA i EuSEF pridonosi ostvarenju jednog od glavnih ciljeva politike EU-a: poboljšanju mogućnosti pristupa kreditima za MSP-ove i socijalna poduzeća. Stoga je EGSO uvjeren da se u tom kontekstu moraju mijenjati pravila kreditiranja iz sporazuma Basel III, koja se u EU-u provode putem direktive CRD 4 i uredbe CRR; pritom uz postojeći tzv. pomoćni faktor za MSP-ove (SME Supporting Factor) u CRR treba uvesti i pomoćni faktor za socijalna poduzeća (Social Enterprises Supporting Factor) kako bi se kapitalni zahtjevi za kreditni rizik u financijskom poslovanju socijalnih poduzeća osjetno smanjili. Radi se o koeficijentima koje je lako utvrditi i koji ne uzrokuju dodatan trošak za javna sredstva država članica. EGSO to smatra neophodnim jer su MSP-ovi okosnica gospodarstva Europske unije i osiguravaju globalnu konkurentnost EU-a. Iz toga su razloga ključni za rast i zapošljavanje.

3.12.

Treba podsjetiti na mnoge slučajeve u kojima jaka povezanost s lokalnom zajednicom nije značajka samo poduzeća socijalnog gospodarstva, već i raznih MSP-ova; njih bi, primjerice, moglo zanimati ulaganje u socijalne ustanove ili zadružnu opskrbu energijom iz obnovljivih izvora (8). Trenutačni oblik uredbi za fondove EuVECA i EuSEF dopušta sudjelovanje samo profesionalnih ulagača. Budući da treba stremiti pojačanom širenju ulaganja, prema mišljenju EGSO-a poželjno je proširiti spektar potencijalnih ulagača.

3.13.

Bez obzira na potrebu da se zajamči primjerena zaštita ulagača, ipak bi se moglo motiviranima neinstitucionalnim ulagačima dozvoliti da sudjeluju u tim fondovima. Već sada su sve popularniji alternativni postupci „pribavljanja kapitala” kao što je npr. Crowdfunding, a često se odvijaju potpuno neformalno i bez jasnih propisa. Umjereno otvaranje fondova EuVECA i EuSEF i za neinstitucionalne ulagače moglo bi pobuditi interes, pri čemu bi se čak mogla razmotriti mogućnost organiziranja neinstitucionalnih ulagača u pojedinačne skupine.

3.14.

Pozdravlja se i pozornost koja se posvećuje srednje velikim poduzećima (do 499 zaposlenih); njih se nikako ne smije zapostaviti kako bi se njihov rast – do kojeg često dolazi zahvaljujući razvoju poduzeća koja su započela kao MSP-ovi – konsolidirao i, po mogućnosti, dodatno pojačao.

3.15.

Načelo supsidijarnosti u prijedlogu je prikladno zastupljeno; mjere na razini EU-a (umjesto na razini pojedinačne države) s pomoću fondova EuVECA i EuSEF stoga su dobrodošle radi stvaranja usklađena okvira na europskoj razini, a da se pritom ne ograničava previše sloboda država članica u pogledu općenitog pristupa temi poduzetničkog kapitala. S tim u vezi EGSO pozdravlja razvoj uredbi. Ispravno usklađeni okvir mogao bi pomoći u sprečavanju koncentracije poduzetničkog kapitala u pojedinim malobrojnim državama članicama i pridonijeti njegovoj većoj geografskoj rasprostranjenosti i pojačanom učinku. Trenutačno ulaganja u obliku poduzetničkog kapitala čine samo 0,1 % BDP-a Europske unije i koncentrirani su samo na nekoliko malobrojnih država članica.

3.16.

Primjereno rješenje bilo bi omogućiti pristup fondovima EuVECA i EuSEF za upravitelje alternativnih investicijskih fondova prema Direktivi 2011/61/EU, kako bi se primjena i učinak tih fondova ostvarili putem unakrsnog upućivanja na već postojeće propise na europskoj razini.

3.17.

Zato je kvalitativno i kvantitativno proširenje mogućnosti pristupa fondovima za poduzeća potpuno u skladu s općim pristupom Komisije u jačanju obaju fondova.

3.18.

Također se čini razumnom odluka o zadržavanju donje granice ulaganja za dobivanje pristupa fondovima. Istodobno treba poticati mehanizme za proširenje sudjelovanja: jedan je prijedlog omogućiti uspostavu „krovnog fonda” – što je mogućnost koja se inače navodi i u analizi Europske komisije, koja je ovlaštena za reviziju ovih uredbi.

3.19.

Vrlo je pohvalno predloženo smanjenje administrativnih troškova za registraciju, posebno ako mu je cilj uklanjanje birokratskih prepreka za puni razvoj mjera koje promiče Komisija, kako bi se izbjeglo da troškovi pristupa djeluju obeshrabrujuće na potencijalne zainteresirane ulagače. Ulagači bi se umjesto na troškove pristupa jednom prekomjerno složenom sustavu trebali usredotočiti na razvojni potencijal poduzeća koja steknu pristup poduzetničkom kapitalu.

3.20.

Tehničko reguliranje u pogledu vlastitih sredstava kojima ulagači moraju raspolagati da bi dobili pristup fondovima prepušta se tehničkom tijelu kao što je ESMA. ESMA najbolje može jamčiti visokovrijednu razinu regulacije u izrazito tehničkom području. EGSO očekuje da će ta sekundarna regulacija u cilju provedbe biti popraćena dijalogom sa zainteresiranim stranama i odvijati se u suradnji sa socijalnim partnerima, čime će im biti pružena prilika da napomenama i komentarima daju svoj doprinos na privremeni nacrt tekstova, među ostalim i u pogledu pojednostavljenja ponekad prekomjernih pravila.

3.21.

U skladu s tekućim prioritetima Europske komisije, u područjima inovacija, socijalnih inovacija i ekološke održivosti fondovi EuVECA i EuSEF mogli bi imati posebno važnu ulogu u usmjeravanju i vrednovanju ulaganja. U tom bi pogledu uvelike imalo smisla uspostaviti jamstvene fondove za potporu i poticaj ulaganjima u područjima od iznimno velikog socijalnog i ekološkog značaja te velike vrijednosti za politiku zapošljavanja. Ti bi se fondovi financirali javnim sredstvima, a njima bi se po mogućnosti upravljalo na europskoj razini. Zaključno EGSO naglašava da se Europska komisija mora zalagati za sveobuhvatne mjere koje potiču razvoj da bi se razvila sveobuhvatna i cjelovita strategija jer zbroj pojedinačnih mjera nije više dostatan za jačanje konkurentnosti europskih gospodarstava u sve složenijem globalnom okružju.

10.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/53

Izvjestitelj:

Petru Sorin DANDEA

1.1.

EGSO pozitivno ocjenjuje i podržava inicijativu Komisije o produljenju trajanja tekućeg europskog statističkog programa (ESP) na razdoblje od 2018. do 2020. godine.

1.2.

EGSO smatra da politička opcija koju je Komisija odabrala najbolje odgovara zahtjevima korisnika statističkih podataka te da ujedno može pridonijeti razvoju statističkih proizvoda korisnih za političare, koji bi na taj način mogli raspolagati dosljednijom statističkom osnovom pri oblikovanju politika u okviru europskog semestra.

1.3.

EGSO smatra da bi za Europski statistički sustav (ESS) poboljšanje postojećih i razvoj novih proizvoda nužnih za mjerenje napretka EU-a u pogledu 17 ciljeva i 169 pokazatelja strategije UN-a za održivi razvoj trebalo biti prioritet.

1.4.

EGSO podsjeća na raniji prijedlog (1) i preporučuje Europskoj komisiji da iskoristi priliku koju nudi uredba koja se razmatra kako bi dodala mjere kojima se predviđa uvođenje instrumenta za statističko istraživanje na razini Unije i država članica koji bi omogućio procjenu gospodarske vrijednosti volontiranja. EGSO smatra da bi se metodološki pristup trebao temeljiti na Priručniku o mjerenju volontiranja Međunarodne organizacije rada.

1.5.

EGSO smatra da novi statistički proizvodi za mjerenje globalizacije koje je Komisija predložila trebaju obuhvaćati statistička istraživanja kojima se mjere pozitivni i negativni učinci na jedinstveno tržište, učinak koji bi premještanje proizvodnje imalo na tržište rada EU-a te pritisak koji bi proizlazio iz nepoštenog tržišnog natjecanja utemeljenog na jeftinoj radnoj snazi i nepoštovanju normi Međunarodne organizacije rada o radnim odnosima, posebno u industrijskom i uslužnom sektoru u Europi.

1.6.

EGSO podupire prijedlog Komisije da se započne s aktivnostima istraživanja za potrebe buduće socijalne ankete na razini EU-a. Tom bi se anketom trebalo prikupiti i podatke o prikladnosti sustava socijalnog osiguranja i njihovoj održivosti u novom demografskom okružju.

1.7.

S obzirom na povećanje migracijskih tokova, EGSO preporučuje da se brzo utvrde i isprave nedostaci statističkih istraživanja o migracijama i azilu. Nužno je u potpunosti provesti program za objedinjavanje statističkih podataka o migracijskim tokovima, u suradnji s nacionalnim statističkim službama.

1.8.

EGSO preporučuje državama članicama da povećaju ulaganja u razvoj Europskog statističkog sustava kako bi on bio u stanju odgovoriti na sve veću potrebu za podacima, kao i u ubrzavanje proizvodnje i distribucije podataka.

1.9.

EGSO ponavlja prijedlog iznesen u nekoliko prethodnih mišljenja (2) da se Eurostatu i nacionalnim zavodima za statistiku osiguraju povećani ljudski, financijski i informatički resursi nužni za ispunjavanje sve važnijeg zadatka pružanja kvalitetnih statističkih podataka u sve kraćem vremenskom roku.

1.10.

EGSO preporučuje da napori koje Komisija i ESS ulažu u poboljšanje kvalitete statističkih podataka i razvoj novih statističkih proizvoda ne bi smjeli pretjerano povećati administrativno opterećenje pružatelja podataka, kućanstva ili poduzeća.

1.11.

Budući da socijalni partneri i organizacije civilnog društva mogu dati velik doprinos poboljšanju statističkih proizvoda kako bi oni bolje odgovarali na zahtjeve za podacima, EGSO podupire prijedlog Komisije da se uspostavi redovit dijalog između korisnika statističkih podataka i ESS-a.

2.1.

Prijedlogom uredbe (3) Europske komisije izmjenjuje se Uredba (EU) br. 99/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o europskome statističkom programu od 2013. do 2017. njegovim produljenjem na razdoblje od 2018. do 2020.

2.2.

Uredbom (EZ) br. 223/2009 utvrđeno je da europski statistički program mora pružati okvir za razvoj, proizvodnju i širenje europskih statističkih podataka za razdoblje koje odgovara višegodišnjem financijskom okviru. Uredbom (EU) br. 99/2013 obuhvaćeno je samo razdoblje od 2013. do 2017., dok višegodišnji financijski okvir traje do 2020. Stoga je trajanje europskog statističkog programa potrebno produljiti do 2020. godine.

2.3.

Cilj je prijedloga produljiti europski statistički program na razdoblje od 2018. do 2020. i pružiti financijsku potporu koja je ESS-u potrebna kako bi se osiguralo sljedeće:

2.4.

Nakon što je provela procjenu učinka i savjetovala se s dionicima (4) Komisija je od pet prvotno sastavljenih političkih opcija odabrala onu kojoj daje prednost. Odabrana opcija 2c trebala bi imati najpovoljniji učinak na pravodobnost pružanja podataka zahvaljujući novim mjerama usmjerenim na poboljšanje pravodobnosti statističkih podataka o neravnopravnosti, siromaštvu i materijalnoj deprivaciji te podataka o energiji i okolišu.

2.5.

Proračunska omotnica dodijeljena za produljenje europskog statističkog programa za razdoblje od 2018. do 2020. iznosi 218,1 milijuna eura.

3.1.

S obzirom na to da je razdoblje koje pokriva europski statistički program potrebno uskladiti s razdobljem višegodišnjeg financijskog okvira, EGSO pozitivno ocjenjuje i podržava inicijativu Komisije o produljenju postojećeg europskog statističkog programa na razdoblje od 2018. do 2020.

3.2.

Uz pomoć političke opcije koju je Komisija odabrala trebalo bi se, poboljšanjem postojećih statističkih instrumenata i razvojem novih proizvoda, bolje uskladiti statističke pokazatelje s deset političkih prioriteta Komisije. EGSO smatra da ta opcija najbolje odgovara zahtjevima korisnika statističkih podataka te da ujedno može pridonijeti razvoju statističkih proizvoda korisnih za političare, koji bi na taj način mogli raspolagati dosljednijom statističkom osnovom pri oblikovanju politika u okviru europskog semestra.

3.3.

EGSO izražava zadovoljstvo inicijativom Komisije da među nove statističke proizvode uvrsti i istraživanja kojima se mjeri napredak u odnosu na ciljeve UN-a za održivi razvoj. Poboljšanje postojećih i razvoj novih proizvoda nužnih za mjerenje napretka EU-a u pogledu 17 ciljeva i 169 pokazatelja strategije UN-a za održivi razvoj trebalo biti prioritet za Europski statistički sustav.

3.4.

Bruto domaći proizvod (BDP) dugo je bio statistički pokazatelj za mjerenje razvoja na svjetskoj razini. U komunikaciji (5) iz 2009. godine Komisija je uvidjela da je taj pokazatelj suviše ograničen da bi se na temelju njega mogla ispravno procijeniti razina društvenog ili ekološkog razvoja. EGSO podsjeća na prijedloge iznesene u tadašnjim i naknadnim mišljenjima (6), smatrajući ih izrazito važnima za Prijedlog uredbe Komisije.

3.5.

EGSO podsjeća na raniji prijedlog (7) i preporučuje Europskoj komisiji da iskoristi mogućnost koju nudi uredba koja se razmatra kako bi dodala mjere kojima se predviđa uvođenje instrumenta za statističko istraživanje na razini Unije i država članica koji bi omogućio procjenu gospodarske vrijednosti dobrovoljnog rada. Metodološki pristup mora se temeljiti na Priručniku o mjerenju volontiranja Međunarodne organizacije rada. U tom se priručniku navodi opisna definicija volontiranja u kojoj se naglašavaju tri temeljna obilježja: volonterski rad djelatnosti su koje imaju obilježje produktivnog rada, nisu plaćene, dobrovoljne su i ne služe kućanstvu volontera.

3.6.

U okviru nacionalnih računa potrebno je u većoj mjeri uzimati u obzir socijalne i ekološke pokazatelje. EGSO potiče Komisiju da u okviru ESP-a za razdoblje od 2018. do 2020. nastavi ulagati napore na tom području.

3.7.

Kad je riječ o novim statističkim proizvodima predloženima za mjerenje globalizacije, EGSO smatra poželjnim da im se pridodaju i statistička istraživanja kojima se mjere pozitivni i negativni učinci na jedinstveno tržište, učinak koji bi premještanje proizvodnje imalo na tržište rada EU-a te pritisak koji bi proizlazio iz nepoštenog tržišnog natjecanja utemeljenog na jeftinoj radnoj snazi i nepoštovanju normi Međunarodne organizacije rada o radnim odnosima, posebno u industrijskom i uslužnom sektoru u Europi.

3.8.

EGSO vjeruje da povjerenje korisnika u statističke podatke može porasti čim vlade država članica provedu preporuku (8) Europskog savjetodavnog odbora za upravljanje statističkim podacima (ESGAB) o prihvaćanju obveza na polju pouzdanosti statističkih podataka.

3.9.

EGSO podupire prijedlog Komisije da se započne s aktivnostima istraživanja za potrebe buduće socijalne ankete na razini EU-a. Imajući u vidu starenje europskog stanovništva, tom bi se anketom trebalo prikupiti i podatke o prikladnosti sustava socijalnog osiguranja i njihovoj održivosti u novom demografskom okružju. Također je potrebno bez odgađanja utvrditi i ispraviti nedostatke statističkih istraživanja o migracijama i azilu.

3.10.

EGSO ponavlja prijedlog iznesen u nekoliko prethodnih mišljenja (9) da se Eurostatu i nacionalnim zavodima za statistiku osiguraju bolji ljudski, financijski i informatički resursi nužni za ispunjavanje sve važnijeg zadataka pružanja kvalitetnih statističkih podataka u sve kraćem vremenskom roku. EGSO preporučuje državama članicama da povećaju ulaganja u razvoj Europskog statističkog sustava kako bi on bio u stanju odgovoriti na sve veću potrebu za podacima, kao i u ubrzavanje proizvodnje i distribucije podataka.

3.11.

EGSO preporučuje da napori koje Komisija i ESS ulažu u poboljšanje kvalitete statističkih podataka i razvoj novih statističkih proizvoda ne bi smjeli znatno povećati administrativno opterećenje pružatelja podataka, kućanstva ili poduzeća.

3.12.

EGSO podupire prijedlog Komisije da se uspostavi redovit dijalog između korisnika statističkih podataka i ESS-a. Organizacije civilnog društva mogu dati velik doprinos poboljšanju statističkih proizvoda kako bi oni bolje odgovarali na zahtjeve za podacima. U svom godišnjem izvješću za 2016. godinu Europski savjetodavni odbor za upravljanje statističkim podacima iznio je prijedlog u tom smislu.

10.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/57

Izvjestitelj:

Alberto MAZZOLA

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor snažno podupire inicijativu Komisije za produljenje trajanja i povećanje financiranja Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) te prihvaća njegovu svrhu i važnost za jamčenje stabilnosti i sigurnosti za ulagače i nositelje projekata. Odbor također zagovara produljenje rokova i financiranja EFSU-a kako bi se obuhvatili još dugoročniji izgledi i zajamčila sustavna i neometana intervencija.

1.2.

EGSO pozdravlja pozitivne rezultate prve godine EFSU-a u pogledu trenutačne mobilizacije predviđene vrijednosti ulaganja i ocjenjuje „investicijsku komponentu” za mala i srednja poduzeća uspješnom. Promatračka skupina Odbora za jedinstveno tržište treba neprestano pratiti uvođenje EFSU-a za MSP-ove koristeći se pokazateljima utjecaja.