27.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 353/1

27.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 353/2

—

uzimajući u obzir zaključne dokumente s Prve i Druge međunarodne konferencije o financiranju razvoja, posebice Konsenzus iz Monterreya iz 2002. i Deklaraciju iz Dohe iz 2008.,

—

uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine UN-a 68/204 i 68/279 o Trećoj međunarodnoj konferenciji o financiranju razvoja koja se treba održati u Adis Abebi (Etiopija) od 13. do 16. srpnja 2015.,

—

uzimajući u obzir dokument „Elementi” od 21. siječnja 2015. koji su predstavili supredsjedajući voditelji pripremnog procesa za Treću međunarodnu konferenciju o financiranju razvoja,

—

uzimajući u obzir sveobuhvatno izvješće glavnog tajnika UN-a iz prosinca 2014. o programu za razdoblje nakon 2015. naslovljenom „Put prema dostojanstvu do 2030.: okončanje siromaštva, preobrazba svih života i zaštita planeta”,

—

uzimajući u obzir izvješće Međuvladinog odbora stručnjaka za financiranje održivog razvoja iz kolovoza 2014.,

—

uzimajući u obzir izvješće Otvorene radne skupine UN-a za ciljeve održivog razvoja iz srpnja 2014.,

—

uzimajući u obzir dokument naslovljen „Izvještaj UNCTAD-a o globalnim ulaganjima za 2014. – ulaganje u ciljeve održivog razvoja: plan djelovanja” (1),

—

uzimajući u obzir zaključni dokument s Konferencije UN-a o održivom razvoju (Rio+20) iz lipnja 2012. naslovljen „Budućnost kakvu želimo”,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a „Prema uspostavi multilateralnog pravnog okvira za restrukturiranje državnog duga” iz rujna 2014.,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. veljače 2015. naslovljenu „Globalno partnerstvo za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj nakon 2015.” (COM(2015)0044),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. lipnja 2014. naslovljenu „Pristojan život za sve: od vizije do zajedničkog djelovanja” (COM(2014)0335),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. srpnja 2013. naslovljenu „Razdoblje nakon 2015.: prema sveobuhvatnom i cjelovitom pristupu financiranja mjera za suzbijanje siromaštva i održivog razvoja” (COM(2013)0531),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. veljače 2013. naslovljenu „Pristojan život za sve: stati na kraj siromaštvu i osigurati održivu budućnost svijetu” (COM(2013)0092),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 12. prosinca 2013. o usklađenosti politika za razvoj,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za opće poslove od 16. prosinca 2014. o programu za razdoblje nakon 2015. kojim bi se uvele korjenite promjene (2),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 12. prosinca 2013. o financiranju iskorjenjivanja siromaštva i održivom razvoju nakon 2015. (3),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 12. prosinca 2014. o jačoj ulozi privatnog sektora u razvojnoj suradnji,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za opće poslove od 25. lipnja 2013. o sveobuhvatnom programu za razdoblje nakon 2015. (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2014. o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015. (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. rujna 2008. o daljnjim mjerama nakon Konferencije o financiranju razvoja održane 2002. u Monterreyu (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenog 2014. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama – COP 20 u Limi u Peruu (1. – 12. prosinca 2014.) (7); Rezoluciju od 26. veljače 2014. o promicanju razvoja odgovornim poslovnim praksama, uključujući ulogu ekstraktivne industrije u zemljama u razvoju (8); Rezoluciju od 8. listopada 2013. naslovljenu „Korupcija u javnom i privatnom sektoru: utjecaj na ljudska prava u treći zemljama” (9); Rezoluciju od 21. svibnja 2013. naslovljenu „Borba protiv porezne prijevare, utaje poreza i poreznih oaza” (10); i Rezoluciju od 16. travnja 2013. o unapređenju razvoja trgovinom (11),

—

uzimajući u obzir Odluku br. 472/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o Europskoj godini za razvoj (2015.) (12),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014. – 2020.,

—

uzimajući u obzir članak 208. UFEU-a kojim se utvrđuje da je iskorjenjivanje siromaštva glavni cilj razvojne politike EU-a te načelo usklađenosti politika za razvoj,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora razvoj i mišljenje Odbora za proračune (A8-0143/2015),

A.

budući da je 2015. ključna godina za ulaganje napora u globalni razvoj zbog donošenja ciljeva održivog razvoja i sporazuma o globalnom djelovanju protiv klimatskih promjena, koji će biti na snazi do 2030.;

B.

budući da se u okviru Treće međunarodne konferencije o financiranju razvoja, koja će se održati u Adis Abebi u Etiopiji od 13. do 16. srpnja 2015., trebaju stvoriti uvjeti potrebni za financiranje i provedbu programa za razdoblje nakon 2015. i da će uspjeh tog programa ovisiti o razini ambicija koje će se pokazati tijekom te konferencije;

C.

budući da 1,5 milijardi ljudi i dalje živi u siromaštvu i zakinuto je u pogledu zdravstvenih, obrazovnih i životnih standarda, pogotovo u državama koje su pogođene sukobima i nestabilnim državama; budući da to nije prihvatljivo s obzirom na činjenicu da u svijetu postoje dostatni resursi za postupno okončanje te situacije;

D.

budući da se iskorjenjivanje siromaštva i nejednakosti može postići samo mobilizacijom dovoljnih i odgovarajućih sredstava za sve te boljim usmjeravanjem na marginalizirane skupine, kao što su djeca, žene, starije osobe ili osobe s invaliditetom; budući da je, unatoč znatnom smanjenju izrazitog siromaštva, napredak u pogledu djece sporiji, zbog čega je ulaganje u djecu, kako mobilizacijom domaćih izvora tako i međunarodnim javnim financiranjem, ključan čimbenik;

E.

budući da se bez mira i sigurnosti ne može ostvariti održivi razvoj, što je potvrđeno Europskim konsenzusom o razvoju iz 2005.;

F.

budući da tri četvrtine najsiromašnijeg svjetskog stanovništva, oko 960 milijuna ljudi, trenutačno živi u zemljama sa srednje visokim dohotkom, nova paradigma razvoja stoga iziskuje programe usmjerene i na siromašno stanovništvo i na siromašne zemlje;

G.

budući da se u okviru Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) procjenjuje da financijske potrebe zemalja u razvoju za nove ciljeve održivog razvoja iznose otprilike 3,9 bilijuna USD godišnje i da trenutačno godišnje nedostaje 2,5 bilijuna USD; budući da će u području održivog razvoja troškovi slabog djelovanja u konačnici biti mnogo veći od troškova odlučnog djelovanja;

H.

budući da izazov financiranja ciljeva održivog razvoja zbog svog opsega iziskuje snažno i globalno partnerstvo te korištenje svim oblicima financiranja (domaćim, međunarodnim, javnim, privatnim i inovativnim izvorima) i nefinancijskim sredstvima; budući da se privatnim financiranjem može dopuniti, ali ne i zamijeniti javno financiranje;

I.

budući da mobilizacija domaćih izvora i službena razvojna pomoć predstavljaju nezamjenjive stupove financiranja razvoja i da ih se mora jačati;

J.

budući da su potencijali zemalja u razvoju za mobilizaciju domaćih izvora veliki, no da je sposobnost zemalja da u tom području same ostvaruju napredak u ovom trenutku ograničena; budući da u većini zemalja u razvoju porezna sredstva i dalje čine mali udio u BDP-u te je ključno promicati uravnotežene, pravedne i učinkovite porezne sustave koji se temelje na sposobnosti pojedinačnih poreznih obveznika i poduzeća da plaćaju porez; budući da mobilizacija domaćih resursa zahtijeva pravednu i transparentu raspodjelu koristi od prirodnih resursa;

K.

budući da vrlo malo razvijenih zemalja ispunjava svoju obvezu izdvajanja 0,7 % svog bruto nacionalnog dohotka (BND) za službenu razvojnu pomoć, uključujući 0,15 % – 0,20 % BND-a najslabije razvijenim zemljama; budući da su se države članice koje su se EU-u pridružile 2004. ili kasnije obvezale da će težiti ostvarenju cilja od 0,33 % BND-a, ali nijedna još nije postigla taj cilj;

L.

budući da su mnoge manje razvijene zemlje osjetljive ili oslabljene zbog vanjskih događaja kao što su oružani sukobi, epidemije poput ebole, prirodne katastrofe itd. te da im treba što veća potpora;

M.

budući da smanjenje siromaštva, gospodarski rast i sigurnost u znatnoj mjeri ovise o sposobnosti države da izvršava svoje funkcije javne vlasti radi jamčenja vladavine prava i radi pružanja osnovnih javnih usluga kao što je pristup obrazovanju i zdravstvu uz istovremeno poštovanje načela vlasništva; budući da te države posebno trebaju veću potporu pri uvođenju stabilnih zdravstvenih sustava;

N.

budući da se razvojni plan proširuje te je stoga važno prepoznati i nastaviti poticati napore koji se ulažu izvan okvira službene razvojne pomoći; budući da je, unatoč izazovnim fiskalnim okolnostima u mnogim zemljama OECD-a, zadržana visoka razina službene razvojne pomoći te da je službena razvojna pomoć 2013. dosegla najveću razinu dotad od 134,8 milijardi USD; budući da službena razvojna pomoć može biti katalizator u privlačenju privatnih ulaganja te se u tom kontekstu treba napomenuti važnost inovativnih financijskih instrumenata;

O.

budući da privatni sektor i izravna strana ulaganja, ako ih se propisno uredi i poveže s konkretnim naprecima u domaćem gospodarstvu, imaju važan potencijal za ostvarivanje/doprinošenje ciljeva/ciljevima održivog razvoja, što se odražava u prijedlogu Plana djelovanja UNCTAD-a za ulaganja u ciljeve održivog razvoja;

P.

budući da tokovi privatnog kapitala utječu na zemlje u razvoju na mnogo različitih načina, kako pozitivnih tako i negativnih; budući da su financijski tokovi usmjereni u zemlje u razvoju iz privatnih izvora znatni, ali uvelike promjenjivi, nejednako raspoređeni i često povezivani s odljevima kapitala kao što je povrat dobiti, koja je od 2010. premašila nove priljeve izravnih stranih ulaganja;

Q.

budući da civilno društvo ima ključnu ulogu u jamčenju općeg i uključivog postupka, kako na nacionalnoj tako i na globalnoj razini, te da doprinosi dobrom upravljanju i odgovornosti; budući da se potpore za razvoj i korupcija međusobno isključuju;

R.

budući da je u zemljama u razvoju važno poticati korištenje bankarskim uslugama;

S.

budući da EU i njegove države članice kao najveći donatori razvojne pomoći moraju predvoditi proces financiranja razvoja i pomoći u pronalaženju pouzdanog odgovora na izazove koje to financiranje donosi, osiguravajući usklađenost politika za razvoj u okviru programa za razdoblje nakon 2015.; budući da bi druge razvijene zemlje i zemlje u usponu trebale slijediti primjer EU-a;

1.

pozdravlja nulti nacrt zaključnog dokumenta s Treće konferencije o financiranju razvoja i poziva EU i njegove države članice da ga podrže;

2.

pozdravlja sveobuhvatno izvješće glavnog tajnika UN-a i njegov korjeniti, univerzalni, sveobuhvatni i uključivi pristup ambicioznom globalnom partnerstvu za nove razvojne ciljeve i s njima povezani financijski okvir usmjeren na iskorjenjivanje siromaštva, univerzalnost ljudskih prava i rodnu jednakost; ustraje u tome da bez sveobuhvatnih i značajnih načina provedbe takvo ambiciozno partnerstvo neće biti uspješno;

3.

potiče EU da u skladu s obvezama i vrijednostima utvrđenima u njegovim osnivačkim ugovorima potvrdi svoje političko vodstvo tijekom čitavog pripremnog procesa za utvrđivanje okvira održivog razvoja, obnovljenog sporazuma o financiranju razvoja i drugih načina provedbe; smatra da pružanje razvojne pomoći EU-a ne bi smjelo ovisiti o drugim partnerskim donatorima;

4.

ustraje u tome da bi EU i njegove države članice trebale očuvati svoj položaj glavnog donatora razvojne pomoći i istodobno poticati zajedničku odgovornost; poziva zemlje s visokim dohotkom, zemlje sa srednje visokim dohotkom i gospodarstva u usponu da preuzmu znatne obveze;

5.

pozdravlja najnoviju Komunikaciju Komisije naslovljenu „Globalno partnerstvo za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj nakon 2015.” zbog njezine sveobuhvatnosti, usredotočenosti na usklađenost politika i zbog potvrde da EU u cijelosti predano ispunjava svoju ulogu u tom globalnom partnerstvu; no žali zbog činjenice da se ne radi dovoljno predano u pogledu vremenskog rasporeda za buduće financijske ciljeve;

6.

naglašava da je službena razvojna pomoć i dalje glavni instrument za financiranje razvoja; potiče EU i njegove države članice da bez odgode ponovno ulože napore u ostvarivanje cilja od 0,7 % BND-a, pri čemu je 50 % službene razvojne pomoći i 0,2 % BND-a rezervirano za najslabije razvijene zemlje, uzimajući u obzir proračunska ograničenja, te da predstave višegodišnje proračunske rasporede za povećanje tih iznosa do 2020.; pozdravlja čvrst stav EU-a kad je riječ o usredotočenju napora na količinu i kakvoću razvojne pomoći; poziva druge razvijene zemlje partnere i zemlje u usponu da povećaju svoju razvojnu pomoć te Komisiju i države članice da uvjere javne i privatne donatore u cijelom svijetu da ispune svoja financijska obećanja i obvežu se na nova; naglašava da bi svi donatori trebali zajamčiti da službena razvojna pomoć stvarno odlazi u zemlje u razvoju;

7.

ističe da EU i ostale razvijene zemlje moraju ispuniti svoju obvezu pružanja povećane, nove i dodatne financijske pomoći za borbu protiv klimatskih promjena radi postizanja cilja zajedničkog mobiliziranja 100 milijardi USD godišnje iz različitih izvora, javnih i privatnih, bilateralnih i multilateralnih, uključujući alternativne izvore; žali zbog nedovoljnog napretka u pogledu dodatnosti pomoći za borbu protiv klimatskih promjena u službenoj razvojnoj pomoći; poziva na združeni međunarodni napor razvijenih zemalja i zemalja u usponu da se u okviru sporazuma o globalnom djelovanju protiv klimatskih promjena, koji će se sklopiti na konferenciji u Parizu zakazanoj za prosinac 2015., iznađu nova i dodatna sredstva namijenjena za financiranje borbe protiv klimatskih promjena u zemljama u razvoju, što ne smije biti na štetu proračuna za razvoj; smatra da bi EU trebao predložiti prijelazne korake za postizanje potpune dodatnosti; apelira na države članice da se koriste prihodima koje su ostvarile na tržištima ugljika za financiranje borbe protiv klimatskih promjena u zemljama u razvoju; također poziva zemlje u usponu da mobiliziraju financijska sredstva za borbu protiv klimatskih promjena za zemlje u razvoju;

8.

podupire inovativne izvore dodatnog financiranja razvoja i borbe protiv klimatskih promjena, uključujući poreze na financijske transakcije, poreze na ugljik u međunarodnom zrakoplovnom i pomorskom prometu i izravnu dodjelu sredstava na tržištu ugljika; pozdravlja daljnje europske i međunarodne napore uložene u otkrivanje dodatnih izvora;

9.

naglašava da bi službena razvojna pomoć trebala ostati standardna mjera uloženih financijskih napora; podupire uvođenje dodatnog pokazatelja ukupne službene pomoći za održivi razvoj pod uvjetom da je potpuno jasno da se time neće ni na koji način zamijeniti ili umanjiti važnost mjere službene razvojne pomoći;

10.

napominje da, iako se većina službene razvojne pomoći pruža u obliku bespovratnih sredstava, povlašteni zajmovi također čine njezin važan dio, ali doprinose teretu duga i riziku od stvaranja kreditnog mjehura, osobito u subsaharskoj Africi i u karipskim zemljama koje imaju ograničene prihode za podmirivanje dugova; u skladu s tim, poziva donatore da pomoć daju najslabije razvijenim zemljama u obliku bespovratnih sredstava; smatra da povlašteni zajmovi možda nisu prikladni za ulaganja u socijalnim sektorima u kojima se ne teži ostvarivanju dobiti; pozdravlja sporazum Odbora OECD-a za razvojnu pomoć (DAC) o modernizaciji izvješćivanja o povlaštenim zajmovima uvođenjem sustava istovjetnog sustavu bespovratnih sredstava radi obračuna iznosa službene razvojne pomoći;

11.

ističe da je EU najveći svjetski donator razvojne pomoći te da njegov udio čini gotovo 60 % svjetske službene razvojne pomoći; ipak poziva Komisiju da pruži jasne i transparentne podatke o udjelu ukupnog proračuna namijenjenog za razvojnu pomoć EU-a kako bi se ocijenile daljnje mjere europskih donatora u vezi s Konsenzusom iz Monterreya svih europskih donatora; također izražava žaljenje zbog toga što razina financijskih doprinosa EU-a zemljama u razvoju nije dovoljno prepoznatljiva te poziva Komisiju da pripremi odgovarajuće i usmjerene komunikacijske i informacijske instrumente za povećanje prepoznatljivosti razvojne pomoći EU-a;

12.

poziva EU da uzme u obzir dugoročne financijske uvjete zastupanjem i provođenjem ambicioznijeg i univerzalnog pristupa koji je više strateške naravi u skladu s ciljevima održivoga razvoja;

13.

podsjeća da proračunski doprinos EU-a financiranju razvoja za razdoblje od 2014. do 2020. iznosi 19,7 milijardi EUR za razvojnu suradnju i 6,8 milijardi EUR za humanitarnu pomoć, povrh 2,2 milijarde EUR namijenjene za pričuvu za pomoć u nuždi; također ističe i 30,5 milijardi EUR namijenjenih Europskom razvojnom fondu (ERF); zagovara uvrštenje ERF-a u proračun, što bi donijelo prednosti kao što su veća transparentnost, prepoznatljivost, učinkovitost i uspješnost; pozdravlja to što se u sklopu poslijeizbornog pregleda i revizije višegodišnjeg financijskog okvira sredinom razdoblja pruža prilika za to da se povede računa o sve većim strukturnim potrebama humanitarne pomoći i razvojnim potrebama najsiromašnijih i najosjetljivijih zemalja;

14.

prima na znanje da je u proračunu za 2015. namijenjen iznos od 2,4 milijarde EUR za preuzimanje obveza koje se odnose na razvojnu suradnju (2,1 milijarda EUR u plaćanjima), a 928,8 milijuna EUR za preuzimanje obveza koje se odnose na humanitarnu pomoć (918,8 milijuna EUR u plaćanjima); podržava korake poduzete za smanjenje broja zaostalih nepodmirenih računa, posebno radi očuvanja financijske održivosti najugroženijih partnera, te ističe važnost načela pariteta između preuzimanja obveza i plaćanja u pogledu humanitarne pomoći s obzirom na to da su krize sve češće, a sredstva treba isplatiti brzo;

15.

poziva EU da osigura da pregovori o programu globalnog razvoja za razdoblje nakon 2015., financiranje razvoja i klimatske promjene budu na vjerodostojan način povezani s novim okvirom za smanjenje rizika od katastrofa iz Sendaija za razdoblje 2015. – 2030. kako bi se izgradila otpornost i pripravnost te postigao globalni cilj u skladu s kojim nitko ne bi trebao biti isključen;

16.

podsjeća da je razvojna suradnja zajednička odgovornost EU-a i njegovih država članica te da mora biti dosljedna konceptima komplementarnosti i koordinacije; ističe potrebu da se civilno društvo i lokalna tijela vlasti uključe u proces koordinacije;

17.

poziva EU i njegove države članice da promiču program za učinkovitost pomoći polazeći od obveza iz Partnerstva iz Busana za učinkovitu razvojnu suradnju, smanjivanja fragmentacije pomoći boljom koordinacijom različitih mehanizama i većom koordinacijom između različitih mehanizama dostavljanja pomoći i dionika; naglašava da bi cjelokupno financiranje razvoja trebalo biti usmjereno na siromašne, rodno osjetljivo, ekološki prihvatljivo i otporno na klimu;

18.

podsjeća da je, u skladu s UFEU-om, smanjenje i konačno iskorjenjivanje siromaštva primarni cilj EU-a u području razvoja, dok bi zaštita ljudskih prava, rodna jednakost, socijalna kohezija i borba protiv nejednakosti trebale i dalje biti u središtu razvojnih aktivnosti;

19.

ističe važnost postavljanja jasnih prioriteta za rashode, s posebnim naglaskom na mjerama u području zdravstva, obrazovanja, energije, opskrbe vodom i infrastrukture; ističe potrebu za daljnjim naporima i poboljšanjima u učinkovitosti pomoći preko većeg stupnja koordinacije između raznih razvojnih mehanizama i donatora;

20.

ističe da bi se službenom razvojnom pomoći ponajprije trebale podupirati osnovne socijalne usluge dostupne svima te „javna dobra” koja privatni sektor pruža u manje učinkovitoj mjeri, kao što su osnovno obrazovanje, mreže socijalne sigurnosti, zdravstvena skrb te sanitarna, vodoopskrbna i energetska infrastruktura kako bi zemlje u razvoju mogle ostvariti svoj puni potencijal; naglašava da bi dostupnost trebala biti ključni kriterij za međunarodno javno financiranje s ciljem promicanja univerzalnih i uključivih usluga i infrastruktura;

21.

ističe potrebu da se zajamči da su najugroženijem stanovništvu dostupne prilike za razvoj; u tom pogledu podsjeća da se usmjeravanjem pomoći jedino preko vlada riskira da su sredstva koja se pružaju marginaliziranim ili ugroženim zajednicama nedovoljna;

22.

ističe kako je važno da razvojne banke mobiliziraju dodatna sredstva za smanjenje razlika u financiranju infrastrukture i pristupu zajmovima u zemljama u razvoju mehanizmima za praćenje i procjenu učinka;

23.

ističe da EU svakako treba nastojati postići najveću razinu koordinacije kako bi se ostvarila dosljednost s drugim političkim područjima (okoliš, migracija, međunarodna trgovina, ljudska prava, poljoprivreda itd.) i kako bi se izbjeglo udvostručenje rada i nedosljednosti u aktivnostima; podsjeća da je Ugovorom iz Lisabona (članak 208. UFEU-a) usklađenost politika za razvoj postala ugovornom obvezom;

24.

ističe da je mobilizacija domaćih izvora predvidljivija i održivija od strane pomoći i mora biti ključni izvor financiranja; potiče nastojanja zemalja u razvoju da povećaju tu mobilizaciju; ističe važnost poboljšanoga prikupljanja poreza u zemljama u razvoju te potrebu za snažnim, uravnoteženim, pravednim i učinkovitim poreznim sustavima koji su usmjereni na siromašne, osjetljivi na najugroženije skupine i u skladu s međunarodnim obvezama održivog razvoja; poziva na uklanjanje štetnih subvencija u području energije (posebno fosilnih goriva), ribarstva i poljoprivrede;

25.

traži od Komisije da pojača pomoć u vezi s izgradnjom kapaciteta u područjima porezne uprave, financijskog upravljanja, upravljanja javnim financijama, borbe protiv korupcije, povrata otuđene imovine, borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza i manipulacije troškovima prijenosa; vjeruje da Unija pritom ima glavnu ulogu; podsjeća na važnost raspodjele poreznih prihoda od prirodnih resursa, posebno stvaranjem državnih novčanih fondova; naglašava potrebu za ubrzanjem i povećanjem trenutačnih napora za poboljšanje proračunskog izvješćivanja te poziva na povećanu usklađenost praksi proračunskog izvješćivanja diljem zemalja;

26.

poziva EU i njegove države članice da se aktivno bore protiv poreznih oaza, suzbijaju poreznu utaju i nezakonite novčane tokove, kojima se umanjuje razvojna pomoć i doprinosi razvoju dugova zemalja, te da surađuju sa zemljama u razvoju u borbi protiv agresivnih praksi izbjegavanja plaćanja poreza, što čine neka transnacionalna poduzeća i da potraže način da zemljama u razvoju pomognu da se odupru pritiscima da uđu u porezno natjecanje, s obzirom na to da se time podriva mobilizacija domaćih izvora namijenjenih za razvoj;

27.

podupire osnivanje međuvladinog tijela za suradnju u poreznim pitanjima pod pokroviteljstvom UN-a; potiče automatsku razmjenu informacija; poziva na izradu javnih registara stvarnog vlasništva i uvođenje obveznog izvješćivanja po zemljama za transnacionalna poduzeća u svim sektorima te na jamčenje pravedne raspodjele prava na oporezivanje pri pregovorima o poreznim ili investicijskim sporazumima sa zemljama u razvoju;

28.

smatra da bi međunarodna pravila o porezu na dobit trebala uključivati načelo da bi se poreze trebalo plaćati pri stjecanju ili stvaranju vrijednosti;

29.

ističe ključnu važnost dobrog upravljanja, zaštite ljudskih prava, vladavine prava, institucionalnog okvira i regulatornih instrumenata; posebno podupire ulaganja u izgradnju kapaciteta, osnovne socijalne usluge kao što su obrazovanje i zdravlje (pružanje univerzalnog zdravstvenog osiguranja), uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, prehranu, javne usluge i socijalnu zaštitu te borbu protiv siromaštva i nejednakosti, također među djecom i u pogledu ravnoteže spolova; prepoznaje potrebu za izgradnjom dostupnih infrastruktura i selektivnim javnim ulaganjima te također za održivim korištenjem prirodnim resursima, među ostalim i od strane ekstraktivnih industrija;

30.

naglašava da se financiranjem razvoja moraju ojačati sredstva dostupna za promicanje jednakosti žena i muškaraca, prava žena i osnaživanje žena; naglašava posebnu ulogu žena u društvu te ističe da bi se time trebala obuhvatiti provedba rodno osviještenog proračunskog planiranja, ciljana ulaganja u ključne sektore kao što je zdravlje i obrazovanje te mjere kojima se jamči da se razvojnim financiranjem u cijelosti uzima u obzir položaj žena i djevojaka;

31.

poziva na veće financiranje istraživanja i razvoja u području znanosti, tehnologije i inovacija u zemljama u razvoju, uz priznanje da bi to financiranje trebalo biti domaće i međunarodno; potiče promicanje istraživanja i razvoja kojim se može postići napredak u rješavanju složenih izazova i pomak prema dobrom upravljanju globalnim javnim dobrima, kao što su tehnologija i inovacije za zdravlje; u tom pogledu prima na znanje važnu ulogu mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća; poziva na reviziju sustava prava intelektualnog vlasništva koji su u zemljama u razvoju uvedeni sporazumima o slobodnoj trgovini kako bi se utvrdili negativni učinci na javno zdravlje, okoliš i prijenos tehnologije;

32.

naglašava iznimnu važnost uspostavljanja povoljnih uvjeta za privatno poduzetništvo u zemljama u razvoju, osobito za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća jer imaju temeljnu ulogu pokretača otvaranja radnih mjesta i uključivog rasta; posebno poziva na daljnje jačanje sustava za mikrofinanciranje zajmova i sustava jamstva; ustraje u potrebi za dodatnim razvojem lokalnih i regionalnih banaka i kreditnih unija kako bi se znatno smanjile pretjerane kamatne stope za tržišne zajmove radi bolje potpore razvoju zajednice na lokalnoj razini (13); poziva na usklađivanje privatnog sektora s ciljevima održivog razvoja preko odgovarajućih partnerstava, financijskih instrumenata, inicijativa, okvira odgovornosti i učinkovite korporativne društvene odgovornosti; podsjeća da se pritom potrebno pridržavati dogovorenih međunarodnih standarda kao što su standardi Međunarodne organizacije rada i Vodeća načela UN-a o poduzetništvu i ljudskim pravima;

33.

ustraje u potrebi da se poduzećima stave na raspolaganje instrumenti za informiranje, obrazovanje te savjetodavne platforme nužne za njihov razvoj;

34.

naglašava da je za dugotrajan učinak prelijevanja na gospodarstvo mladima i ženama potrebno omogućiti pristup kreditima radi potpore novoosnovanim poduzećima;

35.

naglašava ulogu socijalne kohezije koju ima kolektivno poduzetništvo proizvođačkih udruženja u sprečavanju etničkih i vjerskih sukoba;

36.

ustraje u tome da potpora i suradnja EU-a s privatnim sektorom može i mora pridonijeti smanjenju siromaštva i nejednakosti i da se njima moraju poštovati i promicati ljudska prava, ekološki standardi, klimatske obveze i socijalni dijalog; poziva na uspostavu pravno obvezujućeg okvira za poduzeća, uključujući transnacionalne korporacije s mehanizmom za pritužbe;

37.

poziva EU da zajedno sa zemljama u razvoju uspostavi regulatorni okvir, u skladu sa sveobuhvatnim okvirom investicijske politike UNCTAD-a za održivi razvoj kojim se potiče odgovornija, transparentnija i pouzdanija ulaganja i doprinosi razvoju društveno osviještenog privatnog sektora u zemljama u razvoju;

38.

poziva Komisiju da podupre veći pristup mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća i zadruga u zemljama u razvoju sredstvima financiranja; ističe važnost sustava za mikrofinanciranje zajmova, posebno za žene; potiče daljnji razvoj lokalnih i regionalnih banaka i kreditnih unija; traži od Komisije da potiče zemlje u razvoju u donošenju politika i pravnih okvira kojim se povoljno utječe na razvoj bankarskih usluga; ističe da je na raznim razinama, posebno među siromašnima, ženama i drugim ugroženim skupinama, potrebno zajamčiti informiranost i osposobljavanje o financijskim pitanjima, korištenju bankarskim proizvodima i osiguranjem te relevantnim novim tehnologijama;

39.

podsjeća da javna potpora nije dovoljna za obuhvaćanje svih investicijskih potreba u zemljama u razvoju; stoga ustraje u ulozi poluge koju spajanje i javno-privatna partnerstva imaju kao sredstva za poboljšanje učinka razvojne pomoći kako bi se privuklo privatno financiranje i poduprla lokalna poduzeća; no naglašava da spajanje financiranja ne smije zamijeniti odgovornost države za zadovoljenje socijalnih potreba te da ono mora biti u skladu s nacionalnim razvojnim ciljevima i načelima razvojne učinkovitosti; potiče na sklapanje javno-privatnih partnerstva, posebno u području istraživanja povezanog s inicijativom za inovativne lijekove kao što je program Ebola+;

40.

poziva na donošenje međunarodnih standarda i kriterija i provedbu analize kreditnog rizika za projekte spajanja i javno-privatna partnerstva koji privlače financiranje i potporu lokalnih poduzeća te su u skladu s dogovorenim standardima Međunarodne organizacije rada, Svjetske zdravstvene organizacije i međunarodnih ljudskih prava; poziva Komisiju da, u pogledu njezine želje da se u budućnosti znatno proširi primjena spajanja, primijeni preporuke iz tematskog izvješća Europskog revizorskog suda o primjeni spajanja te procijeni mehanizme spajanja zajmova i bespovratnih sredstava, osobito u pogledu razvoja i financijske dodatnosti, transparentnosti i odgovornosti; poziva Europsku investicijsku banku i druge razvojne financijske institucije da daju prednost ulaganjima u poduzeća i fondove koji javno otkrivaju stvarno vlasništvo i primjenjuju izvješćivanje po zemljama;

41.

podupire veći pristup tržištu za zemlje u razvoju, osobito najslabije razvijene zemlje jer se time mogu osnažiti privatni sektor i stvoriti kreativni poticaji za reformu; potiče Komisiju da zajamči da su trgovinski i investicijski sporazumi, posebice sa zemljama u razvoju, najslabije razvijenim i ugroženim zemljama, usklađeni s ciljevima održivog razvoja i da se njima promiču ljudska prava i regionalna integracija; naglašava da bi ti sporazumi trebali podlijegati procjenama utjecaja u pogledu ciljeva održivog razvoja; podupire prijedlog Komisije da osuvremeni svoju strategiju pomoći za trgovinu u svjetlu rezultata pregovora o razdoblju nakon 2015. i da se sa zemljama u razvoju, najslabije razvijenim i ugroženim zemljama u trgovinskim sporazumima postupa na poseban način istovremeno poštujući njihov politički prostor za donošenje državnih odluka u skladu s nacionalnim kontekstom i potrebama njihova stanovništva;

42.

poziva na mjere kojima će se poticati upotreba i transparentnost nacionalnih sustava javne nabave u aktivnostima javnog sektora i jačati tijela nadležna za tržišno natjecanje u zemljama u razvoju;

43.

naglašava pozitivan doprinos migranata razvoju njihovih matičnih zemalja i poziva na učinkovitiju i inovativniju suradnju u području migracijske politike između matičnih i odredišnih zemalja; usmjerava pozornost na znatne i sve veće financijske tokove o kojima svjedoče doznake dijaspore te podupire stvaranje fondova dijaspore; poziva na ulaganje daljnjih napora u smanjenje troškova prijenosa radi povećanja učinka na lokalni razvoj u zemljama podrijetla;

44.

poziva na povećano sudjelovanje lokalnih nadležnih tijela i civilnog društva, uključujući nevladine organizacije u zajednici, u raspravama o razvojnim prioritetima, posebno na konferenciji u Adis Abebi, te na uključiviju i odgovorniju provedbu programa za razdoblje nakon 2015.; ističe ulogu nevladinih organizacija u provedbi terenskih aktivnosti i razvoju mehanizama odgovornosti, praćenja i pregleda; priznaje ulogu lokalnih nadležnih tijela u provedbi ciljeva održivog razvoja, što zahtijeva dodjelu potrebnih sredstava; poziva na pojačano savjetovanje mladih u raspravama u vezi s programom za razdoblje nakon 2015., posebice s pomoću inovativnih komunikacijskih tehnologija; ističe ulogu koju u podupiranju takvih dijaloga imaju delegacije EU-a;

45.

podsjeća na središnju ulogu koju UN ima uz ostale postojeće institucije i forume, kao što je OECD, u globalnom gospodarskom upravljanju i razvoju; poziva na jednaku i rodno uravnoteženu zastupljenost svih zemalja u razvoju u multilateralnim institucijama i ostalim tijelima koja utvrđuju norme i standarde, posebice u međunarodnim financijskim institucijama; podsjeća da bi sve međunarodne financijske institucije trebale poštovati osnovne standarde transparentnosti, kako je utvrđeno u Povelji o transparentnosti za međunarodne financijske institucije, te donijeti politike objavljivanja;

46.

ustraje u tome da se održiva rješenja za pitanje duga, uključujući standarde za odgovorno davanje i uzimanje zajmova, moraju donositi u sklopu multilateralnog pravnog okvira za postupke restrukturiranja državnog duga u cilju smanjenja tereta duga i izbjegavanja neodrživog duga; traži od EU-a da se konstruktivno uključi u pregovore UN-a o tom okviru; potiče EU da se založi za provedbu načela UNCTAD-a o odgovornim transakcijama povezanima s državnim dugom za korisnike i pružatelje zajmova;

47.

pozdravlja međunarodne napore za oslobađanje od međunarodnih dužničkih obveza zemalja pogođenih ebolom kako bi im se pomoglo da se suoče s gospodarskom krizom prouzročenom epidemijom;

48.

poziva na preispitivanje programa međunarodnih organizacija i njihovih instrumenata financijske pomoći za razvoj kako bi ih se uskladilo s novim ciljevima održivog razvoja; potiče prvenstveno Europsku investicijsku banku, Europsku banku za obnovu i razvoj, Međunarodni monetarni fond i Svjetsku banku da postave najviše standarde odgovornog financiranja i da svoja sredstva učinkovitije usmjere na ispunjavanje potreba zemalja u razvoju, među ostalim s pomoću uzajamno učinkovitih instrumenata za davanje zajmova usmjerenih na rješavanje problema siromaštva; prvenstveno poziva na povećanje iznosa financijskih sredstava dostupnih Europskoj investicijskoj banci, izvan njezina trenutačnog mandata, kako bi se dodatno povećalo financiranje zemalja s niskim dohotkom;

49.

poziva na postizanje dogovora na konferenciji u Adis Abebi o snažnom, transparentnom i dostupnom okviru za praćenje i odgovornost radi učinkovitog praćenja ulaganja i napretka u pogledu posebnih obveza i ciljeva; poziva na donošenje međunarodne inicijative za poboljšanje kvalitete statistike, podataka i informacija, uključujući podatke razvrstane po prihodu, spolu, dobi, rasi, etničkoj pripadnosti, migracijskom statusu, invaliditetu, zemljopisnoj lokaciji i drugim značajkama važnima u nacionalnom kontekstu; traži od svih strana da zajamče transparentnu i učinkovitu provedbu pomoći i financiranja, osobito potpisivanjem i učinkovitom provedbom odredaba Konvencije UN-a protiv korupcije te obvezivanjem na sustavno objavljivanje točnih, pravodobnih i usporedivih podataka o prihodima i rashodima te dokumenata o proračunu; posebno traži od Komisije da dalje prati i nadzire financiranje programa i projekata pomoći i da poduzme odgovarajuće mjere u slučaju dokaza o korupciji i lošem upravljanju; također apelira na Komisiju da unaprijedi svoju pomoć za jačanje pravosudnih agencija i agencija za borbu protiv korupcije u zemljama u razvoju,

50.

poziva na donošenje međunarodne inicijative za poboljšanje kvalitete statistike, podataka i informacija kako bi se pratila potrošnja, ulaganje i napredak u pogledu posebnih obveza i ciljeva; pozdravlja globalne napore kojima se jamči da se u provedbi ciljeva održivog razvoja upotrebljavaju podaci koji su dovoljno razvrstani po prihodu, spolu, dobi i drugim pokazateljima kako bi se mogao učinkovito pratiti učinak politika ciljeva održivog razvoja;

51.

ponavlja da je radi dopune BDP-u potreban novi skup pokazatelja kojim će se uzeti u obzir novi društveni i ekološki izazovi i kojim bi posebno trebalo obuhvatiti indeks ljudskog razvoja, Ginijev koeficijent, mjeru rodne jednakosti, ugljični otisak i ekološki otisak;

52.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Europske komisije/Visokoj predstavnici Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i suorganizatorima pripremnog procesa za Treću međunarodnu konferenciju o financiranju razvoja.

27.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 353/12

—

uzimajući u obzir svoje stajalište od 23. travnja 2009. o prijedlogu preporuke Vijeća o sigurnosti pacijenata, uključujući sprječavanje i suzbijanje bolničkih infekcija (1),

—

uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 9. lipnja 2009. o sigurnosti pacijenata, uključujući sprječavanje i suzbijanje bolničkih infekcija (2),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. studenog 2011. godine naslovljenu „Akcijski plan protiv povećane prijetnje od antimikrobne rezistencije” (COM(2011)0748),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. lipnja 2012. godine o „Utjecaju antimikrobne rezistencije u sektoru ljudskog zdravlja i veterinarskom sektoru – perspektiva, jednog zdravlja’”,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o „Mikrobnom izazovu – rastućoj prijetnji od antimikrobne rezistencije” (3),

—

uzimajući u obzir izvješća Komisije od 13. studenog 2012. i 19. lipnja 2014. upućena Vijeću na temelju izvješća država članica o provedbi preporuke Vijeća (2009/C 151/01) o sigurnosti pacijenata, uključujući sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija (COM(2012)0658 i COM(2014)0371),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2013. o izvješću Komisije upućenom Vijeću na temelju izvješća država članica o provedbi preporuke Vijeća (2009/C 151/01) o sigurnosti pacijenata, uključujući sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija (4),

—

uzimajući u obzir Odluku br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju,

—

– uzimajući u obzir posebno izvješće Eurobarometra 411 „Sigurnost pacijenata i kvaliteta skrbi”,

—

– uzimajući u obzir izvješće o napretku akcijskog plana protiv povećane prijetnje od antimikrobne rezistencije (SANTE/10251/2015),

—

uzimajući u obzir prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o veterinarsko-medicinskim proizvodima (2014/0257(COD)) od 10. rujna 2014.i,

—

uzimajući u obzir „Konceptualni okvir za međunarodnu klasifikaciju sigurnosti pacijenata” koji je izradila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO),

—

uzimajući u obzir napore poduzete tijekom latvijskoga predsjedanja u rješavanju problema antimikrobne rezistencije, posebno u pogledu tuberkuloze i tuberkuloze otporne na više lijekova,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 1. prosinca 2014. o sigurnosti pacijenata i kvaliteti skrbi, uključujući sprečavanje i kontrolu bolničkih infekcija te otpornosti na mikroorganizme,

—

uzimajući u obzir prvo zajedničko izvješće Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC), Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) i Europske agencije za lijekove (EMA) o integriranoj analizi potrošnje antimikrobnih sredstava i slučajevima antimikrobne rezistencije bakterija prisutnih u ljudima i životinjama koje se upotrebljavaju za proizvodnju hrane (Zajednička međuagencijska analiza potrošnje antimikrobnih sredstava i rezistencije – JIACRA),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8–0142/2015),

A.

budući da je glavna dimenzija ukupne kvalitete zdravstvene skrbi sigurnost pacijenata, čiji su temeljni aspekti kultura zdravstvene skrbi i upravljanje nepoželjnim učincima lijeka;

B.

budući da je količina dostupnih podataka o prevalenciji i incidenciji štetnih učinaka u zdravstvenim sustavima država članica trenutačno ograničena, ali je u stalnom porastu, i budući da zadnji raspoloživi podaci datiraju iz 2008. godine;

C.

budući da se procjenjuje da je između 8 % i 12 % pacijenata hospitaliziranih u Europskoj uniji žrtva štetnih događaja povezanih sa zdravstvenom skrbi koja im je pružena i budući da bi se gotovo polovina tih događaja mogla izbjeći;

D.

budući da bolničke infekcije (infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi), učinci lijekova i komplikacije nastale tijekom ili nakon kirurških zahvata predstavljaju najčešće štetne događaje povezane sa zdravstvenom skrbi;

E.

budući da sigurnost pacijenata i kvaliteta zdravstvene skrbi zahtijevaju pristojne uvjete rada i sigurnost na radu za zdravstvene djelatnike i budući da posebno teško zajamčiti sigurnost pacijenata, sprečavanje i kontrolu bolničkih infekcija te sprečavanje širenja bakterija otpornih na više lijekova u pretrpanim objektima zdravstvene skrbi kojima nedostaje osoblja;

F.

budući da trenutačna gospodarska kriza stvara veći pritisak na proračune država članica namijenjene zdravstvenoj skrbi, što može utjecati na sigurnost pacijenata s obzirom na to da mnogo država članica velikim rezovima smanjuje proračune i broj osoblja u svojim zdravstvenim sustavima umjesto pronalaženja primjerenog rješenja za pitanje učinkovitosti;

G.

budući da je gospodarska kriza dodatno produbila postojeće nejednakosti u pogledu pristupa zdravstvenim uslugama;

H.

budući da je neprestana izobrazba liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika od ključne važnosti za sprečavanje štetnih događaja, uključujući neželjene učinke lijekova (ADE) za koje se procjenjuje da zdravstvene sustave EU-a stoje otprilike 2,7 milijardi EUR godišnje u obliku zdravstvenih troškova te predstavljaju 1,1 % svih hospitalizacija u Uniji;

I.

budući da elektroničko zdravstvo (e-zdravstvo) i liječenje kod kuće, gdje je sve u službi pacijenta, imaju veliki potencijal za poboljšanje kvalitete i učinkovitosti liječenja, dok istodobno pridonose boljem pružanju zdravstvene skrbi;

J.

budući da multidisciplinaran pristup povećava izglede za pozitivne ishode liječenja;

K.

budući da pacijenti, obitelji i organizacije pacijenata imaju ključnu ulogu u zagovaranju sigurnije skrbi i da bi se njihova uloga trebala promicati jačanjem uloge pacijenata i njihovim sudjelovanjem u postupku i politici zdravstvene skrbi na svim razinama;

L.

budući da liječenje kod kuće može pomoći pacijentima na psihološkoj razini i postići bolje rezultate u pružanju zdravstvene skrbi;

M.

budući da se primjećuje veća potrošnja antibiotika kod osoba koje su o tome manje informirane i da bi dobra informiranost o antibioticima mogla potaknuti građane na odgovorniju potrošnju;

N.

budući da od 30 do 50 % pacijenata ne uzima lijekove koje su propisali liječnici ili ih ne uzima u skladu s uputama liječnika;

O.

budući da sukobi interesa povezani s farmaceutskom industrijom postoje u bolnicama, među liječnicima opće prakse i veterinarima;

P.

budući da bolničke infekcije predstavljaju velik problem za javno zdravstvo u državama članicama (prema podacima koje je prikupio Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti prosječno od 1 od 20 hospitaliziranih pacijenata dobije bolničku infekciju, odnosno 4,1 milijuna pacijenata godišnje, a 37 000 osoba u EU-u godišnje umre od bolničke infekcije, iako se za 20 % do 30 % njih smatra da bi se mogle spriječiti intenzivnom higijenom i programima nadzora) te su golem teret za ograničene proračune zdravstvenih službi;

Q.

budući da se iskustva i opažanja pacijenata često razlikuju od iskustava i dojmova zdravstvenih djelatnika i da mogu biti vrlo važna u pronalaženju novih načina za smanjenje i sprečavanje bolničkih infekcija;

R.

budući da je sve više bolničkih infekcija koje su uzrokovane bakterijama otpornima na više lijekova;

S.

budući da se u cijelom svijetu povećala antimikrobna rezistencija patogenih bakterija što dovodi do povećane prevalencije bolničkih infekcija te neuspjeha u liječenju zaraznih bolesti kod ljudi i životinja na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini;

T.

budući da se procjenjuje da će do 2050. u svijetu godišnje umrijeti 10 milijuna ljudi zbog antimikrobne rezistencije;

U.

budući da je otpornost na antibiotike koji se obično koriste za liječenje bolesti uzrokovanih bakterijama u nekim državama članicama 25 % ili više; budući da je razlika između antimikrobne rezistencije te razvoja novih antibiotika i njihova uvođenja u kliničku praksu sve veća, a to je povezano sa znanstvenim, zakonskim i gospodarskim izazovima;

V.

budući da najnovija istraživanja pokazuju da je, uz nekoliko iznimaka, antimikrobna rezistencija u bolnicama posljednjih godina diljem EU-a u porastu;

W.

budući da EU procjenjuje da svake godine najmanje 25 000 ljudi umre od infekcija uzrokovanih otpornim bakterijama, što za sustave javnog zdravstva predstavlja procijenjeni trošak od 1,5 milijardi EUR prema podacima iz 2011. koje je prikupio Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC);

X.

budući da se troškovi nastali zbog infekcija otpornih na lijekove procjenjuju na 1,5 milijardi EUR godišnje zbog povećanja troškova zdravstvene skrbi i proizvodnih gubitaka; budući da je pacijente zaražene otpornom bakterijom potrebno izolirati tijekom liječenja u bolnici, što košta dodatnih 900 milijuna eura i iziskuje do 2,5 milijuna dodatnih bolničkih dana godišnje;

Y.

budući da je jedan od glavnih uzroka širenja antimikrobne rezistencije u bolnicama neusklađenost s općeprihvaćenim praksama sprečavanja i kontrole infekcija;

Z.

budući da je učinkovitost lijekova prvog izbora na patogene bakterije sve više ograničena zbog otpornosti, a lijekovi drugog ili trećeg izbora nisu uvijek dostupni i često su toksičniji, skuplji i manje učinkoviti od lijekova prvog izbora;

AA.

budući da je jedan od glavnih uzroka antimikrobne rezistencije sustavna i pogrešna upotreba antimikrobnih sredstava, među ostalim antibiotika, a posebno njihova sustavna i pretjerana upotreba;

AB.

budući da visoka razina mobilnosti među europskim zdravstvenim sustavima te sve izraženiji prekogranični karakter zdravstvene skrbi u Europi mogu poticati širenje otpornih mikroorganizama iz jedne države članice u drugu;

AC.

budući da su programi cijepljenja učinkovito sredstvo u borbi protiv otpornosti na antibiotike zbog toga što mogu imati ključnu ulogu o ograničavanju upotrebe antibiotika te stoga u razvoju antimikrobne rezistencije;

AD.

budući da istraživanje i razvoj antibakterijskih sredstava predstavlja jedinstvene izazove, što znači da je potrebna dugoročna perspektiva za razvoj stručnosti i njezinu primjenu u laboratorijima te budući da je žalosno da su se mnogi znanstvenici s takvim stručnim znanjem odlučili za druga područja zbog nedostatka privatnog i javnog financiranja;

AE.

budući da nepridržavanje osnovnih mjera opreza u pogledu osobne higijene, u bolnicama i izvan njih, može uzrokovati širenje patogenih organizama, posebice uzročnika otpornih na antimikrobna sredstva;

AF.

budući da sve veći broj znanstvenih dokaza pokazuje da dobra higijena ruku u zdravstvenim ustanovama zahtijeva uporabu metoda za sušenje ruku koje otežavaju unakrsnu kontaminaciju mikrobima nastalu širenjem i raspršivanjem koje se prenosi zrakom;

AG.

budući da su otporne bakterije prisutne na medicinskoj opremi čak i kada je sterilizirana u skladu sa specifikacijama proizvođača;

AH.

budući da uporaba antimikrobnih sredstava u humanoj i veterinarskoj medicini pridonosi razvoju gena otpornih na antibiotike u okružju, što može poslužiti kao izvor razvoja rezistencije u ljudi i životinja; budući da se iste klase antibiotika koriste u veterinarskoj i humanoj medicini te su se slični mehanizmi rezistencije pojavili u oba sektora;

AI.

budući da intenzivan uzgoj može podrazumijevati neprimjereno i rutinsko hranjenje stoke, peradi i riba antibioticima kako bi se potaknuo brži rast te njihovu široku upotrebu u svrhu profilakse kako bi se spriječilo širenje bolesti uzrokovanih stresnim uvjetima zbog skučenosti i pretrpanosti u kojima životinje žive i koji narušavanju njihov imunološki sustav čime se nadoknađuju nesanitarni uvjeti u kojima se životinje uzgajaju;

AJ.

budući da koncept „Jedno zdravlje”, koji su poduprle Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Svjetska organizacija za zdravlje životinja (OIE), prepoznaje da su ljudsko zdravlje, zdravlje životinja te ekosustavi međusobno povezani; budući da životinje i prehrambeni proizvodi dobiveni od životinja posebno mogu biti izravan izvor rezistentnih patogenih uzročnika zoonoze; budući da stoga upotreba antibiotika kod životinja, posebno onih namijenjenih za prehranu ljudi i koje su iz intenzivnog uzgoja, može utjecati na otpornost na antibiotike u ljudi;

AK.

budući da u svjetlu koncepta „Jedno zdravlje”, pristup prema kojem stručnjaci za humanu i veterinarsku medicinu poduzimaju inicijative kako bi se spriječile otporne infekcije i smanjila uporaba antibiotika, može spriječiti bolničke infekcije, kako unutar, tako i izvan bolnica;

AL.

budući da je prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji u brojnim državama članicama EU-a (5) uporaba antimikrobnih sredstava u životinja znatno raširenija nego u ljudi;

AM.

budući da je, prema europskim udrugama potrošača, više od 70 % mesnih proizvoda analiziranih u šest država članica EU-a bilo zaraženo bakterijama otpornima na antibiotike, dok su u drugih osam država te bakterije bile prisutne u 50 % uzetih uzoraka (6);

AN.

budući da je primijećena visoka razina otpornosti bakterije Campylobacter na fluorokinolone i da je mnogo slučajeva infekcije tom bakterijom u ljudi posljedica rukovanja pilećim mesom, njegove pripreme i konzumacije; budući da tako visoke razine otpornosti umanjuju mogućnosti učinkovitog liječenja za slučajeve infekcije bakterijom Campylobacter u ljudi;

AO.

budući da je u Europskoj uniji uporaba antibiotika u količinama manjim od onih propisanih terapijom, što uključuje davanje malih doza proizvoda za poticanje rasta životinja, zabranjena od 2006. godine;

AP.

budući da velika većina hrane s dodanim lijekovima za životinje iz uzgoja sadrži antimikrobna sredstva;

AQ.

budući da je uporaba antimikrobnih sredstava u kućnih ljubimaca dodatni čimbenik rizika za razvoj i prijenos antimikrobne rezistencije u ljudi i da trend povećanja otpornosti na antibiotike utvrđen u veterinarskim klinikama za kućne ljubimce slijedi sličan trend uočen u bolnicama;

AR.

budući da se rizik od prijenosa antimikrobne rezistencije preko kućnih ljubimaca na ljude ne može točno kvantificirati te da ovo pitanje zahtijeva uspostavljanje temeljite istrage;

AS.

budući da je utvrđeno da postojeće zakonodavstvo o veterinarskim lijekovima ne nudi dovoljno sredstava da bi se zajamčio odgovarajući način upravljanja rizicima za zdravlje ljudi koji proizlaze iz uporabe antimikrobnih sredstava u životinja;

AT.

budući da se pitanje uporabe antibiotika izvan odobrene indikacije tiče veterinarske, ali i humane medicine;

AU.

budući da farmaceutska poduzeća imaju praksu dodavanja novih antibiotika unutar postojećih klasa antibiotika umjesto otkrivanja i razvijanja pravih novih antibakterijskih sredstava pa će se zbog toga rezistencija na navedena nova sredstva razviti brže nego za lijekove s pravim novim mehanizmom djelovanja;

AV.

budući da je potrebno poticati farmaceutske laboratorije na razvoj novih antibiotika uzimajući u obzir stvaranje poticajnih mjera i alternativnih poslovnih modela za nagrađivanje inovacija;

AW.

budući da je iznimno važno poticati farmaceutska poduzeća na investicije i nastavak ulaganja u razvoj novih antimikrobnih sredstava, posebno aktivnih protiv bolesti za koje antimikrobna rezistencija predstavlja veliku opasnost, odnosno:

te na razvoj drugih metoda za borbu protiv bolničkih infekcija bez korištenja antibiotika;

AX.

budući da se to može postići rješavanjem nekih ključnih znanstvenih, regulatornih i gospodarskih izazova koji su sprečavali razvoj antimikrobnih sredstava, a posebno poticanjem ulaganja u istraživanje i razvoj koja su usmjerena na najveće potrebe javnog zdravstva istovremeno štiteći održivost nacionalnih zdravstvenih sustava;

AY.

budući da je u stavku 2. članku 4. Direktive 2001/18/EZ određen rok za uporabu gena koji omogućuju otpornost na antibiotike za transgenske biljke;

AZ.

budući da stručnjaci za proizvode nikada ne bi trebali obavljati terapijske postupke, nego samo pružati potporu medicinskom osoblju kada i ako ono to zahtijeva, na primjer pri sastavljanju ili rastavljanju određenih instrumenata;

BA.

budući da se odredbe Direktive 2011/24/EU o mobilnosti pacijenata provode u cijelom EU-u, čime se ističe važnost bolje upoznatosti pacijenata sa sigurnošću pacijenata u različitim državama članicama;

BB.

budući da je presudno zajamčiti prava pacijenata i povjerenje javnosti u zdravstvene službe tako da države članice iza sebe imaju uspostavljene sustave koji će pružiti pravedne financijske naknade u slučaju nemara koji je rezultat manjkave medicinske usluge;

BC.

budući da je internet najveće neregulirano farmaceutsko tržište na svijetu; budući da je dokazano da je 62 % farmaceutskih proizvoda kupljenih na internetu lažno ili da nisu u skladu s normama; budući da vrlo mnogo subjekata posluje nezakonito preko interneta te se procjenjuje da je godišnji promet od nezakonite internetske prodaje lijekova za koje je potreban recept oko 200 milijardi USD;

BD.

budući da se u članku 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije propisuje da djelovanje Unije mora nadopunjavati nacionalne politike i biti usmjereno prema poboljšanju javnog zdravlja, sprečavanju tjelesnih i duševnih bolesti i oboljenja te uklanjanju izvora opasnosti za tjelesno i duševno zdravlje;

1.

podsjeća da je zakonodavstvo EU-a u farmaceutskom sektoru uspostavljeno kako bi se zaštitila sigurnost pacijenata; podsjeća na svoju gore spomenutu Rezoluciju od 22. listopada 2013. o izvješću Komisije upućenom Vijeću na temelju izvješća država članica o provedbi preporuke Vijeća (2009/C 151/01) o sigurnosti pacijenata, uključujući sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija;

2.

pozdravlja poboljšanje sustava nadzora bolničkih infekcija u EU-u i druge novije mjere uspostavljene u državama članicama za poboljšanje opće sigurnosti pacijenata i smanjenje učestalosti bolničkih infekcija, a posebno napredak koji su države članice ostvarile u razvoju strategija i programa za sigurnost, uključujući sigurnost pacijenata u zakonodavstvu o zdravstvu, te u razvoju sustava izvješćivanja i izobrazbe;

3.

međutim, primjećuje da drugo izvješće o provedbi i dalje pokazuje nejednak napredak među državama članicama u pogledu sigurnosti pacijenata te žali zbog činjenice da su neke države članice, između ostalog, očito usporile provedbu preporuka Vijeća, što je vjerojatno posljedica financijskih ograničenja koja su posljedica gospodarske krize;

4.

izražava žaljenje zbog toga što su mjere štednje dovele do smanjenja broja zaposlenih na razini osoblja za čišćenje u bolnicama i drugim objektima zdravstvene skrbi diljem Europe, s obzirom na ključnu ulogu koju osoblje za čišćenje ima u jamčenju visoke razine higijene;

5.

poziva države članice da se pobrinu da mjere štednje, u ovom razdoblju gospodarske krize, ne utječu na sigurnost pacijenata te da se sustave zdravstvene skrbi i dalje primjereno financira, a posebno da izbjegavaju najštetnije mjere kao što su kratkoročne uštede koje će srednjoročno i dugoročno dovesti do visokih troškova te da se umjesto toga usredotoče na daljnji razvoj sustava zdravstvene skrbi visoke kvalitete i učinkovitosti; poziva države članice da zajamče dovoljan broj stručnih zdravstvenih djelatnika koji su obučeni ili specijalizirani za sprečavanje i nadziranje infekcija te da zajamče bolničku higijenu u cilju pristupa usredotočenijeg na pacijenta;

6.

traži od država članica da odrede konkretne i ambiciozne kvantitativne ciljeve za smanjenje uporabe antibiotika;

7.

pozdravlja rad radne skupine EU-a za sigurnost pacijenata i kvalitetu zdravstvene skrbi koja okuplja predstavnike iz svih 28 država članica EU-a, zemalja EFTA-e, međunarodnih organizacija i tijela EU-a, te pomaže u razvoju sigurnosti pacijenata u EU-u i programa kvalitete;

8.

poziva Komisiju da nastavi nadzirati provedbu odredbi o sigurnosti pacijenata u državama članicama te da u skladu s tim po potrebi izrađuje nove smjernice;

9.

pozdravlja rad na usporedivim pokazateljima kojima će se ocjenjivati sigurnost pacijenata koji je sufinancirao EU, a provela Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj; poziva države članice da uvedu takve pokazatelje radi ocjenjivanja sigurnosti pacijenata;

10.

primjećuje važnost uključivanja sigurnosti pacijenata u obrazovanje, osposobljavanje na radnom mjestu i trajno osposobljavanje zdravstvenih djelatnika i stručnjaka u svim državama članicama;

11.

naglašava moguće prednosti sustava e-zdravstvo za smanjenje štetnih događaja praćenjem protoka informacija i poboljšanjem razumijevanja liječničkih postupaka, kao i elektroničkim izdavanjem recepata i upozorenjima o interakciji lijekova; poziva Komisiju i države članice da dodatno istraže mogućnosti koje nudi e-zdravstvo u području sigurnosti pacijenata, uključujući i uvođenje elektroničkih zdravstvenih kartona pacijenata, te da poboljšaju suradnju razmjenom iskustva, znanja i najbolje prakse u ovom sektoru;

12.

poziva Komisiju i države članice da procijene potencijal mobilnoga zdravstva (m-zdravstvo) u pogledu učinkovitosti skrbi, broja hospitalizacija i smanjenja godišnjih troškova zdravstvene skrbi po stanovniku;

13.

primjećuje da se uporaba antibiotika i prevalencija antimikrobne rezistencije znatno razlikuju među državama članica i potiče države članice na primjenu najboljih praksi;

14.

naglašava hitnu potrebu za poticanjem istraživanja i inovacija u području veterine na razini EU-a i na nacionalnoj razini;

15.

potiče države članice da provedu ili razviju sljedeće mjere:

16.

poziva države članice da istraže moguće nepravilnosti u vezi s obnovom i ponovnom uporabom medicinskih proizvoda koji su izvorno oblikovani i označeni za jednokratnu uporabu;

17.

potiče države članice da unaprijede programe jačanja svijesti za medicinske stručnjake, ostale zdravstvene radnike, veterinare i širu javnost, s naglaskom na uporabi antibiotika i sprečavanju infekcija;

18.

poziva Europsku agenciju za lijekove (EMA) da izradi smjernice o upotrebi lijekova izvan odobrenih indikacija/neodobrenih lijekova na temelju medicinske potrebe te da sastavi popis lijekova koji se upotrebljavaju izvan odobrenih indikacija unatoč postojanju odobrenih alternativa;

19.

poziva Komisiju i Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti da razviju smjernice za zdravstvene djelatnike, pacijente i njihove obitelji u pogledu učinkovitog pranja i sušenja ruku te poticanja uporabe metoda za sušenje ruku koje otežavaju unakrsnu kontaminaciju mikrobima nastalu širenjem i raspršivanjem koje se prenosi zrakom;

20.

naglašava potrebu za bitnim poboljšanjima u komunikaciji te obrazovanju i osposobljavanju veterinama i uzgajivača;

21.

ponovno potiče Komisiju da u najkraćem roku predstavi zakonski prijedlog da se na uputu o lijeku obvezno doda polje s podacima o lijeku; informacije sadržane u tom polju trebaju biti prikazane u lako čitljivom obliku koji se ističe i jasno razlikuje od ostatka teksta; to polje s podacima o lijeku trebalo bi sadržavati kratak opis potrebnih činjenica o lijeku kako bi se pacijentu omogućilo da razumije korist i moguće rizike povezane s lijekom te kako bi se lijek primjenjivao na siguran i ispravan način; to, između ostalog, podrazumijeva savjete o ispravnoj uporabi antibiotika;

22.

poziva Komisiju i države članice da podupru uvođenje europskog logotipa utvrđenog Provedbenom Uredbom (EU) br. 699/2014 kako bi se lakše identificirale ljekarne na internetu koje nude prodaju lijekova na daljinu, čime bi se potrošače zaštitilo od kupnje krivotvorenih lijekova koji su često opasni za zdravlje;

23.

ističe da, u skladu s Odlukom br. 1082/2013/EU o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju, države članice dostavljaju Komisiji ažurirane podatke o planiranju pripravnosti i odgovora na nacionalnoj razini te poziva države članice da dostave odgovarajuće podatke u skladu s rasporedom utvrđenim u odluci;

24.

poziva države članice da potiču redovito iznošenje informacija kojima će zdravstveni djelatnici savjetovati pacijente o tome kako će smanjiti rizike za njihovu sigurnost s pomoću kontakta sa sustavom zdravstvene skrbi;

25.

potiče države članice da uspostave neovisna tijela koja će se povezivati sa stručnjacima kako bi se zajamčilo jačanje svijesti i širenje upozorenja o opasnostima za sigurnost pacijenata;

26.

poziva države članice da poboljšaju svoje sustave izvješćivanja o štetnim događajima i liječničkim pogreškama razradom mjera kojima se zdravstvene djelatnike i pacijente potiče na točno i anonimno izvješćivanje bez okrivljavanja te da razmotre uspostavu e-sustava koji bi mogao olakšati i poboljšati izvješćivanje koje obavljaju pacijenti;

27.

poziva države članice na donošenje mjera kojima bi se poboljšala kvaliteta, a ne samo količina izvješćivanja o štetnim događajima, tako da izvješćivanje sadrži učinkovite informacije kojima bi se zaista poboljšala sigurnost pacijenata, te na uspostavljanje sustava u kojem bi se moglo jednostavno pristupiti podacima i kojim bi se zajamčila sveobuhvatna i sustavna procjena;

28.

poziva Komisiju da razradi standardizirana istraživanja za prikupljanje podataka o slučajevima bolničkih infekcija;

29.

poziva države članice da strože provjeravaju i zabrane nemedicinskom vanjskom osoblju obavljanje medicinskog liječenja;

30.

poziva države članice da obavijeste pacijente o rizicima i preventivnim mjerama u vezi sa štetnim događajima u zdravstvenoj skrbi, kao i o postupcima pritužbi i dostupnim pravnim mogućnostima ako dođe do štetnog događaja, primjerice, posredstvom zastupnika prava pacijenata;

31.

poziva države članice da poduzmu potrebne mjere kako bi se izbjegao sukob interesa liječnika i veterinara u vezi s izdavanjem recepata i prodajom lijekova;

32.

poziva države članice da pacijentima koji su pretrpjeli bolničke infekcije ili liječničku pogrešku zajamče dostupnost potpunih informacija o postojećim mehanizmima za pritužbe i onima pravne zaštite;

33.

poziva Komisiju da izvijesti o nacionalnim praksama kolektivne pravne zaštite u slučajevima bolničkih infekcija;

34.

prepoznaje vrijednost građanskih inicijativa kao što su Europska povelja o pravima pacijenata koja se temelji na Povelji Europske unije o temeljnim pravima i Europski dan prava pacijenata koji se od 2007. organizira svake godine 18. travnja; poziva Komisiju i države članice da na lokalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a podrže Europski dan prava pacijenata;

35.

pozdravlja rad Komisije u pogledu antimikrobne rezistencije te sprečavanja i nadzora bolničkih infekcija, kao i napore Europskog centra za sprečavanje i suzbijanje bolesti (ECDC) u pogledu koordinacije i nadzora, a posebno u okviru Europske mreže za nadzor antimikrobne rezistencije (EARS-Net), Europske mreže za nadzor antimikrobne potrošnje te Mreže za nadzor bolničkih infekcija (HAI-Net);

36.

pozdravlja zajednički koordinacijski i nadzorni rad ECDC-a, EMA-e i Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) u pogledu antimikrobne rezistencije;

37.

sa zabrinutošću primjećuje da su se između 2010. i 2013. u mnogim državama članicama i na europskoj razini znatno povećali postoci K. pneumoniae otporne na fluorokinolone, cefalosporine treće generacije i aminoglikozide te kombinirane otpornosti na sve tri antibiotske skupine i otpornosti na karbapeneme, posljednju generaciju antibiotskih skupina; primjećuje nadalje da je tijekom istog razdoblja u mnogim državama članicama i na europskoj razini porasla i otpornost E. coli na cefalosporine treće generacije; nadalje primjećuje da u nekim područjima Europe multirezistentna tuberkuloza predstavlja 20 % svih novih slučajeva oboljenja od tuberkuloze, dok su ishodi liječenja multirezistentne tuberkuloze zabrinjavajuće niski;

38.

primjećuje sa zabrinutošću da je u zemljama s visokom razinom multirezistentnosti, uključujući otpornost na karbapeneme, dostupno samo nekoliko mogućnosti liječenja, a među njima su polimiksini; naglašava da je u tim zemljama prisutnost bakterija otpornih na polimiksine glavno upozorenje da su mogućnosti liječenja zaraženih pacijenata sve ograničenije;

39.

primjećuje da će infekcije uzrokovane antimikrobnom rezistencijom vjerojatno dovesti do skupih produljenja boravka u bolnici, kao i do uporabe alternativnih i skupljih terapijskih postupaka koji će dodatno opteretiti zdravstvene sustave država članica;

40.

žali zbog nedovoljne osviještenosti o važnosti racionalne upotrebe antimikrobnih sredstava proteklih 25 godina, a posebno antibiotika, te zbog zastoja u razvoju antimikrobnih lijekova, što je posebice uzrokovano pojavom prepreka koje su istodobno znanstvene, zakonske i gospodarske naravi;

41.

primjećuje da se programom Obzor 2020. i Trećim zdravstvenim programom EU-a stavlja naglasak na zdravstvenu skrb povezanu s infekcijama i antimikrobnom rezistencijom;

42.

primjećuje da neki postojeći i djelotvorni antibiotici nisu dostupni u nekoliko država članica, što dovodi do odabira neodgovarajuće farmakoterapije, te stoga poziva države članice i Komisiju da ispitaju kako djelotvorne antibiotike zadržati na tržištu;

43.

ističe da otpornost na antibiotike često odgađa propisivanje odgovarajuće terapije antibioticima te da davanje pogrešne ili zakašnjele terapije antibioticima uzrokuje velike komplikacije u pacijenata koji boluju od teških zaraznih bolesti, a ponekad može prouzročiti smrt;

44.

s velikom zabrinutošću primjećuje velik broj životinja zaraženih bakterijama koje su otporne na antibiotike i rizik od prenošenja tih bakterija sa zaraženog mesa na potrošače;

45.

primjećuje s velikom zabrinutošću vezu između veterinarske uporabe antimikrobnih sredstava i razvoja antimikrobne rezistencije poljoprivrednika te rizik od širenja te rezistencije na bolnička liječenja;

46.

pozdravlja inicijative i mjere koje su poduzele države članice, stručnjaci za zdravlje životinja i vlasnici životinja usmjerene na odgovornu uporabu antimikrobnih sredstava u životinja i na smanjenje uporabe antimikrobnih sredstava u uzgoju životinja;

47.

smatra da je istraživanje novih antimikrobnih lijekova od ključne važnosti i poziva Komisiju na uporabu Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) kako bi potaknula istraživanja, primjerice, podupiranjem postojećih struktura kao što je inicijativa za inovativne lijekove;

48.

poziva da se više pozornosti posveti razvoju novih antimikrobnih sredstava usmjerenih na nove ciljeve;

49.

pozdravlja i potiče daljnja istraživanja uistinu novih antimikrobnih lijekova, posebno antibiotika koji djeluju protiv prevalentnih gram-negativnih bakterija otpornih na više lijekova i protiv bolesti koje su posebno osjetljive na antimikrobne rezistencije kao što su K. pneumoniae, Acinetobacter, E. coli, HIV, zlatni stafilokok, tuberkuloza i malarija; međutim inzistira na tome da je prvenstveno važno najprije zajamčiti odgovorno i razumno korištenje antimikrobnih sredstava; pozdravlja i potiče daljnja istraživanja alternativnih metoda kojima je cilj borba protiv bolničkih infekcija bez upotrebe antibiotika te borba protiv multirezistentne tuberkuloze;

50.

poziva Komisiju i države članice da ubrzaju aktivnosti istraživanja i razvoja kako bi pružile nove instrumente u borbi s bakterijskim infekcijama koje u Europi postaju sve prisutnije;

51.

poziva Komisiju i države članice da pojačaju poticaje za suradnju javnog i privatnog sektora radi snažnijeg razvoja i istraživanja antibiotika;

52.

poziva države članice na jačanje suradnje u pogledu sigurnosti pacijenata i borbe protiv antimikrobne rezistencije kako bi se ograničilo i smanjilo širenje otpornih mikroorganizama iz jedne države članice u drugu;

53.

poziva Komisiju i države članice na uporabu programa „prilagodljivih putova” i drugih regulativnih instrumenata za raniji pristup pacijenata inovativnim antibakterijskim sredstvima za liječenje otpornih infekcija;

54.

poziva Komisiju i države članice da iskoriste program „prilagodljivih putova” Europske agencije za lijekove i da upotrebljavaju sva raspoloživa regulatorna sredstva kako bi se zajamčio brži pristup pacijenata inovativnim liječenjima antibakterijskim sredstvima;

55.

naglašava potrebu da pacijenti budu u središtu svih zdravstvenih politika i potiče zdravstvenu pismenost i sudjelovanje pacijenata u odlukama o liječenju;

56.

smatra da je od iznimne važnosti da Komisija zajamči nastavak Akcijskog plana EU-a u vezi s antimikrobnom rezistencijom nakon 2016., ističući načine kako prevladati znanstvene, regulatorne i gospodarske izazove povezane s antimikrobnom rezistencijom, uključujući sprečavanje i nadzor bolničkih infekcija;

57.

podsjeća da bi samostalno uzimanje antibiotika trebalo biti strogo zabranjeno i naglašava da je nužno da nacionalna nadležna tijela država članica za antibakterijska sredstva provode politiku „samo na recept”;

58.

poziva države članice da poduzmu odgovarajuće radnje kako bi u humanoj medicini zajamčile odgovornu i razumnu upotrebu svih antimikrobnih sredstava, a posebno antibiotika koji se smatraju posljednjom generacijom lijekova za bakterijske infekcije u bolnicama, imajući na umu da je nepropisna upotreba antibiotika u preventivne svrhe (uključujući u bolnicama) jedan od glavnih faktora koji pridonose pojavi otpornosti na antibiotike;

59.

poziva države članice da promiču pristup lijekovima visoke kvalitete te da se pridržavaju punih ciklusa liječenja za sve pacijente, s posebnom potporom za one najosjetljivije, kao načina sprečavanja razvoja otpornosti;

60.

poziva države članice da razmotre i tzv. „zaboravljene” antibiotike kako bi se proširio izbor načina djelovanja;

61.

poziva Komisiju da se uključi u rad Svjetske zdravstvene organizacije radi razvoja novog gospodarskog modela kako bi uzela u obzir pitanja i potrebe javnog zdravlja;

62.

poziva države članice i Komisiju da razmisle o razvoju novog gospodarskog modela koji opseg prodaje razdvaja od nagrade isplaćene za novi antibiotik, što bi odrazilo društvenu vrijednost novog antibiotika i poduzeću zajamčilo dovoljan povrat ulaganja, dok bi kupac stekao pravo uporabe proizvoda te bi imao potpuni nadzor nad opsezima;

63.

potiče države članice da provedu ili razviju sljedeće mjere:

64.

poziva Komisiju da promisli o posljedicama povećane mobilnosti zajamčene Direktivom 2011/24/EU u pogledu pojačane antimikrobne rezistencije koju bi mogli uzrokovati pacijenti koji zbog liječenja putuju diljem Europe;

65.

izražava zabrinutost zbog toga što je zajedničko izvješće Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) i ECDC-a o antimikrobnoj rezistenciji pokazalo da su bakterije koje najučestalije uzrokuju infekcije koje se prenose hranom, kao što su Salmonella i Campylobacter, pokazale znatnu otpornost na uobičajena antimikrobna sredstva;

66.

ponavlja poziv upućen u svojoj Rezoluciji od 27. listopada 2011. o prijetnji antimikrobne rezistencije (7) javnom zdravlju da se ukine profilaktička uporaba antibiotika u uzgoju stoke, naglašavajući da se sektor uzgoja stoke i sektor intenzivnog uzgoja ribe trebaju usredotočiti na sprečavanje bolesti dobrom higijenom, uvjetima držanja i uzgojnom praksom, kao i strogim mjerama biološke sigurnosti, umjesto profilaktičkom uporabom antibiotika;

67.

poziva države članice da uvedu ili razrade sljedeće mjere:

68.

potiče države članice da reguliraju sve sukobe interesa i financijske poticaje u koje su uključeni veterinari koji prodaju i propisuju antibiotike;

69.

poziva Europsku agenciju za lijekove da sastavi popis antibiotika koji se koriste na životinjama i za koje je otkriven znatan rizik za zdravlje ljudi;

70.

potiče nacionalna tijela i EMA-u da provedu ili razviju sljedeće mjere:

71.

poziva zakonodavca da, prilikom rasprave o prijedlogu uredbe o veterinarsko-medicinskim proizvodima (2014/0257(COD)), slijedi način postupanja koji je u skladu s načelom „jednog zdravlja”, a posebno da napravi sljedeće:

72.

poziva suzakonodavca da prilikom pregovaranja o prijedlogu uredbe o proizvodnji, stavljanju na tržište i uporabi hrane s dodanim lijekovima kojom se stavlja izvan snage Direktiva Vijeća 90/167/EEZ (2014/0255(COD)) zajamči da ona sadrži odredbe kojima je cilj znatno ograničiti uporabu hrane s dodanim lijekovima koja sadrži antimikrobna sredstva za životinje koje se upotrebljavaju za proizvodnju hrane i posebno da strogo zabranjuju preventivnu uporabu antimikrobnih sredstava uključenih u hranu s dodanim lijekovima;

73.

poziva Komisiju i Europsku agenciju za sigurnost hrane da istraže potencijalne štete, izravne ili neizravne, koje mogu proizaći iz uporabe antimikrobnih sredstava u kućnih ljubimaca te da razrade mjere ublažavanja rizika od antimikrobne rezistencije koja bi se mogla prenijeti na ljude preko kućnih ljubimaca;

74.

ističe da su neke države članice EU-a već uspješno ukinule profilaktičku uporabu na razini poljoprivrednih gospodarstava; poziva stoga Komisiju da predstavi zakonodavstvo za ukidanje profilaktičke uporabe antibiotika;

75.

poziva države članice da surađuju na određivanju minimalnih standarda sigurnosti pacijenata i pokazatelja sigurnosti i kvalitete zdravstvene skrbi diljem EU-a, u savjetovanju sa svim relevantnim dionicima, uključujući organizacije pacijenata;

76.

poziva Komisiju i države članice da i dalje sudjeluju u dijalogu s dionicima i razvijaju koordiniranu, sveobuhvatnu i održivu strategiju EU-a za sigurnost pacijenata te da iznesu konkretna rješenja koja treba provesti na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj te lokalnoj razini i/ili razini primarne zdravstvene skrbi;

77.

poziva države članice i Komisiju da razmisle, sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, o razvoju novog gospodarskog modela koji opseg prodaje antibiotika razdvaja od nagrade isplaćene za novi antibiotik, jamčeći poduzeću pravedan povrat ulaganja i istodobno štiteći održivost nacionalnih zdravstvenih sustava;

78.

poziva Komisiju, države članice i farmaceutsku industriju da poboljšaju partnerstva EU-a između akademskog svijeta i farmaceutske industrije, a najbolji je primjer toga inicijativa za inovativne lijekove;

79.

potiče farmaceutska poduzeća, vlade i akademski svijet da svojim najboljim sredstvima (infrastrukturom, spojevima, idejama i financijskim sredstvima) doprinesu prijelomnim temeljnim istraživanjima i zajedničkim pretkonkurentnim projektima; smatra da inicijativi za inovativne lijekove (IMI) treba pružiti fleksibilnost u istraživanju novih zaključaka koji proizlaze iz tih projekata;

80.

traži od Komisije da razmotri zakonodavni okvir kojim bi se potaknuo razvoj novih antibiotika, na primjer u obliku instrumenta kojim se regulira uporaba antibiotika kod ljudi, sličnog onome koji je predložen za uporabu antibiotika kod životinja;

81.

potiče daljnja uspostavljanja javno-privatnih suradnji, kao što su programi inicijative za inovativne lijekove „New Drugs for Bad Bugs”, COMBACTE, TRANSLOCATION, Drive AB ili ENABLE, kako bi se iskoristila moć suradnje;

82.

pozdravlja inicijativu za zajedničko planiranje u vezi s antimikrobnom rezistencijom kojom se državama članicama omogućuje da se dogovore o potrebama istraživanja kako bi se izbjegla udvostručenja i poziva na povećanje financiranja za razvoj novih lijekova i ostalih alternativa antibioticima u borbi protiv antimikrobne rezistencije;

83.

potiče Europsku uniju da se pridruži globalnom inovacijskom fondu koji je predložen „Revizijom otpornosti na antibiotike” provedenoj u Ujedinjenoj Kraljevini s ciljem podupiranja „blue sky” znanosti;

84.

traži od Komisije i država članica da podupiru dijagnostičke instrumente koji su jednostavni za uporabu kako bi se zajamčila bolja dostupnost pravilne dijagnostike prije propisivanja ili davanja antibiotika, posebno u ambulantnom sektoru;

85.

potiče Europsku uniju na promicanje svake globalne inicijative kojom se poboljšavaju načini borbe protiv rezistencije na antibiotike i podržavaju istraživanja u tom području, te na sudjelovanje u njoj;

86.

poziva Komisiju da pripremi, u suradnji s državama članicama, preporuke o standardima za sigurnost hrane koji će se primjenjivati s obzirom na prisutnost (multi)rezistentnih patogena i/ili utvrđene odrednice otpornosti;

87.

naglašava da je antimikrobna rezistencija postala ozbiljan problem koji je potrebno hitno riješiti; poziva Komisiju da razmotri predlaganje zakonodavstva o razboritoj uporabi antibiotika, ako se u državama članica ostvari malen ili nikakav napredak u roku od pet godina nakon objave ovih preporuka;

88.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Odboru regija te državama članicama.

27.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 353/27

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2013. o poboljšanju pristupa malih i srednjih poduzeća financiranju (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2014. o reindustrijalizaciji Europe u svrhu promicanja konkurentnosti i održivosti (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenoga 2014. o reviziji smjernica Komisije za procjenu učinka i ulozi testa utjecaja zakonodavstva na mala i srednja poduzeća (test MSP) (3),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Prvo misli namalo: Akt o malom poduzetništvu za Europu” (COM(2008)0394),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Revizija Akta o malom poduzetništvu za Europu” (COM(2011)0078),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Prilike za učinkovito korištenje resursa u građevinskom sektoru” (COM(2014)0445),

—

uzimajući u obzir anketu Eurobarometra o MSP-ovima, učinkovitoj upotrebi resursa i zelenim tržištima (Flash Eurobarometer 381) i anketu Eurobarometra o ulozi javnih potpora u komercijalizaciji inovacija (Flash Eurobarometer 394),

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (doneseno na 109. plenarnoj sjednici održanoj 3. i 4. prosinca 2014.) o paketu o industrijskoj politici,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Zeleni akcijski plan za mala i srednja poduzeća” COM(2014)0440),

—

uzimajući u obzir manifest Europske platforme za učinkovitu upotrebu resursa i preporuke o politikama iz ožujka 2014.,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Inovacija za održivu budućnost – akcijski plan za ekološke inovacije” (COM(2011)0899),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za regionalni razvoj (A8-0135/2015),

A.

budući da mala i srednja poduzeća čine više od 98 % europskih poduzeća, osiguravaju više od 67 % ukupne zaposlenosti u Uniji i 58 % bruto dodane vrijednosti; budući da su osnova gospodarstva Europske unije i ključan pokretač dugoročnog europskog gospodarskog rasta i održivih prilika za otvaranje radnih mjesta u 28 država članica; budući da je zapošljavanje u sektoru ekoloških roba i usluga od 2007. do 2011. unatoč krizi poraslo 20 % te da taj sektor malim i srednjim poduzećima (MSP) pruža mogućnost još većeg pokretanja gospodarske aktivnosti i otvaranja radnih mjesta, uključujući područja obilježena iseljavanjem i starenjem stanovništva; budući da stoga imaju važnu ulogu u industrijskom ekosustavu zajedno sa srednje kapitaliziranim poduzećima i multinacionalnim kompanijama; budući da su devet od deset MSP-ova mala poduzeća s 10 ili manje zaposlenih i da ta mikropoduzeća predstavljaju 53 % svih radnih mjesta u Europi;

B.

budući da se u ovom trenutku svjetsko tržište ekoloških roba i usluga procjenjuje na 1 000 milijardi EUR godišnje te da se procjenjuje da će se taj iznos udvostručiti ili čak utrostručiti do 2020. i tako stvoriti nevjerojatne prilike za europske MSP-ove i gospodarski rast u EU-u općenito; budući da Europska unija u svjetskim razmjerima ima vodeću ulogu i u uvozu i u izvozu ekološke robe; budući da se uz tu robu neodvojivo vežu usluge, no i dalje postoje necarinske prepreke za pružatelje ekoloških usluga;

C.

budući da se Europska unija obvezala reindustrijalizirati Europu ulaganjem u načela održivosti, konkurentnosti i inovacije te podržavanjem tih načela kako bi do 2020. ostvarila udio od najmanje 20 % u industrijskoj proizvodnji BDP-a država članica EU-a; budući da se Europsko vijeće obvezalo smanjiti emisije stakleničkih plinova za najmanje 40 % tako što će do 2030. godine povećati udio obnovljive energije za najmanje 27 % i povećati energetsku učinkovitost za najmanje 27 % uz želju da taj cilj poveća na 30 %; budući da bi MSP-ovi trebali imati važnu ulogu u ispunjavanju tih ciljeva jer njih 93 % (4) već poduzima mjere kako bi učinkovitije upotrebljavali resurse; budući da bi prema Komisiji boljim ekološkim dizajnom, sprečavanjem stvaranja otpada, recikliranjem otpada i njegovom ponovnom uporabom poduzeća u EU-a mogla ostvariti neto uštede koje se procjenjuju na 600 milijardi EUR, odnosno 8 % godišnjeg prometa, uz istodobno smanjenje ukupnih emisija stakleničkih plinova za 2 – 4 %;

D.

budući da je jedno od načela Akta o malom poduzetništvu omogućiti MSP-ovima da ekološke izazove pretvore u gospodarske prilike djelujući održivo, no budući da nije ostvaren veći politički napredak i da su MSP-ovi prilikom pokretanja posla i provedbe ekoloških standarda često suočeni s nedosljednim politikama;

E.

budući da će i tržište i zakonodavstvo poticati usklađenost MSP-ova sa sve većim brojem ekoloških standarda; budući da bi EU i države članice u novim i postojećim propisima trebale smanjiti administrativno opterećenje i truditi se da izbjegnu stvaranje dodatnih troškova za poduzeća koja se trebaju uskladiti s tim propisima; budući da su predložene nove inicijative za smanjenje regulatornog opterećenja za MSP-ove i druge sektore te da bi ih trebale provesti Komisija i države članice;

F.

budući da su 90 % poduzeća u EU-u mikropoduzeća; budući da unatoč nedavnim naporima MSP-ovi i mikropoduzeća i dalje imaju otežan pristup vještinama, informacijama i financiranju i dovoljno raznolikom izboru vlasničkih i dužničkih instrumenata potrebnih tijekom rasta poduzeća te budući da se programima EU-a još uvijek neznatno doprinosi inovacijama; budući da su postupci prijavljivanja za financijska sredstva EU-a namijenjena MSP-ovima i dalje prebirokratski i stoga za velik broj njih predstavljaju prepreku;

G.

budući da je potrebno voditi računa o potencijalu koji proračun EU-a, kao proračun usmjeren na ulaganja, ima za olakšavanje pristupa financiranju za europske MSP-ove smanjenjem birokracije, uporabom specijaliziranih financijskih alata te povećanjem financiranja za program LEOs (lokalni uredi za poduzetništvo); budući da bi trebalo poboljšati razvoj postupaka za razne oblike potpore koji su pristupačni korisnicima;

H.

budući da mala poduzeća u odnosu na velike subjekte imaju proporcionalno više koristi od mjera kojima se poboljšava učinkovita upotreba resursa i trebala bi im se pri osmišljavanju politika poklanjati veća pozornost; budući da potencijalna bruto korist od poboljšanja učinkovite upotrebe resursa iznosi od 10 do 17 % prometa, ovisno o sektoru;

I.

budući da su digitalne tehnologije istovremeno važan alat s pomoću kojega MSP-ovi mogu imati koristi od optimalne upotrebe resursa kao i sektor u kojem se slobodno mogu otvarati i razvijati novi MSP-ovi;

J.

budući da je fokus uglavnom na visoko tehnološkim MSP-ovima koji izravno stvaraju zelene inovacije, no potrebno je i druga poduzeća podupirati na usklađenost s ekološkim propisima, provedbu mjera koje se odnose na zelene inovacije i poboljšanje ekološke učinkovitosti; budući da ekoinovacije mogu biti ideja za novo poduzeće, ali i način unapređivanja postojećih poduzeća u okviru zelenog gospodarstva;

K.

budući da, iako ne postoji međunarodni dogovor o definiciji zelenog rasta, postoji konsenzus da je to kombinacija gospodarskog rasta i ekološke održivosti; budući da je ključan izazov za MSP-ove unaprjeđivanje vještina i osposobljavanje, kojima bi trebalo posvetiti posebnu pozornost, posebno u pogledu inovacija i učinkovite upotrebe resursa; budući da je nedostatan pristup rizičnom kapitalu, posebno u početnoj fazi, i dalje jedna od glavnih prepreka osnivanju i razvoju poduzeća usmjerenih na rast;

L.

budući da je hitno potrebna dosljedna upotreba definicije mikropoduzeća s obzirom da su ona zaslužna za tisuće radnih mjesta i čak do 53 % zaposlenosti diljem Europe te im je zbog toga potreban drugačiji okvir za rad; budući da su mikropoduzeća suočena s nekoliko većih poteškoća kao što su prepreke u propisima o javnoj nabavi, pretjerano regulatorno opterećenje i pristup financiranju;

1.

podržava ideju zelenog rasta i kružnog gospodarstva i napominje da su mogućnosti koje iz toga proizlaze povezane s raznim područjima koja su od velike važnosti kao što su obnovljivi izvori energije, a posebno gospodarski isplativo iskorištavanje energije vjetra, sunčeve, hidro- i geotermalne energije, gospodarenje otpadom, smanjenje emisija, elektrifikacija i pristup „od kolijevke do kolijevke”; naglašava znatan potencijal tih područja za gospodarstvo i zapošljavanje u različitim sektorima; napominje da bi zeleni rast trebao biti dio šire strategije za promicanje otvaranja radnih mjesta i gospodarskog rasta među MSP-ovima;

2.

naglašava da bi zeleni rast trebalo šire sagledati i da bi on trebao obuhvaćati napore koji se koriste u cijelom lancu vrijednosti i diljem poduzetničkog ekosustava, uključujući napore industrijskih proizvođača da smanje ekološki otisak svojih proizvoda, proizvodnih procesa, poslovne prakse i usluga; podsjeća na preporuke Europske platforme za učinkovitu upotrebu resursa, u kojima se naglašava da je za učinkovitu upotrebu resursa potreban dinamičan regulatorni okvir kojim se proizvođačima i potrošačima šalju odgovarajuće poruke u cilju poboljšanja uspješnosti proizvoda tijekom njihovog životnog ciklusa; poziva Komisiju da uspostavi sveobuhvatan politički okvir, uključujući konkretne ciljeve politika, bolje povezivanje i racionalizaciju postojećih političkih instrumenata kako bi se zajamčile mogućnosti za MSP-ove i njihovo sudjelovanje u zelenom i kružnom gospodarstvu;

3.

naglašava činjenicu da će svjetsko gospodarstvo morati dostajati za stanovništvo čija brojka ne prestaje rasti (9 milijardi ljudi do 2050.) te da su naši prirodni resursi ograničeni i stoga bismo ih trebali upotrebljavati na održiv i vrlo učinkovit način; ističe nova inovativna, zelena i održiva rješenja za te izazove, kao što su novi proizvodi, proizvodni procesi, poslovne prakse i usluge, na primjer uključivanjem inovativnih digitalnih tehnologija, te novi pravni okvir kao podrška;

4.

podsjeća Komisiju i države članice da su MSP-ovi diljem Europe vrlo heterogeni, u rasponu od vrlo tradicionalnih obiteljskih poduzeća do poduzeća koja brzo rastu, visoko tehnoloških poduzeća, mikropoduzeća, socijalnih i novoosnovanih (start-up) poduzeća te podsjeća da pristupi kojima im se pomaže moraju biti podjednako raznovrsni;

5.

vjeruje da EU mora drastično promijeniti svoju poduzetničku kulturu da bi doprinio gospodarskom rastu i to većom brojkom ljudi koji osnivaju vlastita poduzeća i istražuju dodatne poslovne prilike, posebno na području zelenog rasta, te prihvaćanjem stečaja i preuzimanja rizika; naglašava činjenicu da je važno da to bude središnje pitanje prilikom izrade politika; poziva države članice da se u svojim zakonodavnim okvirima pobrinu za mekši pad nakon poslovnog stečaja kako bi ljudima omogućilo osnivanje novog poduzeća nedugo nakon stečaja prethodnog pothvata, posebno u novim i inovativnim sektorima; poziva Komisiju da ublaži strah od stečaja kampanjama za podizanje osviještenosti i obrazovanjem;

6.

ističe dodanu vrijednost proračuna EU-a u pomaganju MSP-ovima, mikropoduzećima, socijalnim poduzećima i zadrugama da ostvare pristup financiranju i međunarodnim tržištima, posebno preko programa COSME i u okviru Obzora 2020. te europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF); naglašava da nacionalni regulatori trebaju jasno i u cijeloj Uniji na jednak način tumačiti propise te da su potrebna pravila o otvorenoj javnoj nabavi;

7.

napominje da brojni europski MSP-ovi danas konkuriraju na međunarodnoj razini za rješenja koja obuhvaćaju i proizvode i takozvane „zelene usluge”, kao što građevinarstvo, instalacije, popravci i upravljanje; napominje da su te usluge ključne za razvoj, prodaju i izvoz zelenih proizvoda; poziva Komisiju da uključi zelene usluge u tekuće pregovore o Sporazumu o ekološkim dobrima te u bilateralne trgovinske sporazume kao što je TTIP kako bi se smanjile prepreke za europske MSP-ove i pružatelje usluga koji žele poslovati na međunarodnoj razini;

8.

ističe da su dobro upravljanje, nezavisno pravosuđe, transparentnost i vladavina prava u cijeloj Europskoj uniji važni za stvaranje povoljne poslovne klime i tržišta s ravnopravnim uvjetima za SMP-ove;

9.

ističe da se u trenutnim okolnostima, u kojima je nedostatan pristup odgovarajućim izvorima rizičnog kapitala, posebno u ranim fazama, i dalje jedno od najvećih ograničenja za osnivanje i razvoj poduzeća usmjerenih na rast, akcijskim planom Komisije o poboljšanju pristupa malih i srednjih poduzeća financiranju puno pozornosti želi posvetiti poduzetničkom kapitalu kao mogućem načinu financiranja rasta; ističe međutim da je taj oblik financiranja prikladan samo za mali broj MSP-ova i da bankovni zajmovi i dalje predstavljaju važan izvor financiranja te da bi alternative trebao razviti privatni sektor; napominje s tim u vezi važnost promicanja alternativnih oblika kreditiranja MSP-ova, kao što su kreditne unije; ističe potencijalne mogućnosti financiranja koje je potrebno istražiti kroz Europski fond za strateška ulaganja;

10.

poziva države članice da potiču strane ulagače tako da uklone jezične prepreke; napominje da je prihvaćanje prijava i pružanje podataka na engleskom, uz službeni jezik (službene jezike) pojedine države članice, korak u pravom smjeru;

11.

naglašava da ne postoji jedan model financiranja koji bi svima odgovarao i poziva Komisiju da interese MSP-ova uzme u obzir u svim postojećim i mogućim budućim programima, instrumentima i inicijativama, posebno za nove poslovne modele u zelenom gospodarstvu, od vlasničkih (kao što su poslovni anđeli, grupno financiranje (eng. crowdfunding) i multilateralne trgovinske platforme), kvazivlasničkih (kao što je mezaninsko financiranje) i dužničkih instrumenata (kao što su obveznice malih poduzeća, jamstveni instrumenti i platforme) do partnerstava između banaka i drugih subjekata koji se bave financiranjem MSP-ova (stručnjaci za računovodstvo, poslovna udruženja i udruženja MSP-ova ili gospodarske komore) radi podrške poduzećima u fazi osnivanja, rasta i prijenosa uzimajući u obzir njihovu veličinu, promet i financijske potrebe; poziva države članice te lokalne i regionalne vlasti da zajamče dostatne poticaje i pruže fiskalne poticaje za te modele financiranja; naglašava važnost revizije postojećih instrumenata za potporu MSP-ova kako bi se obuhvatile dodatne mogućnosti za zeleni rast;

12.

naglašava potrebu za usklađenošću financijskih instrumenata u proračunu EU-a i njihovim međusobnim nadopunjavanjem, posebno u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF), Programa EU-a za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI) i programa LIFE;

13.

poziva Komisiju i države članice da prate rezultate koje postižu MSP-ovi koji su ostvarili pristup financiranju za zelene inovacije kako bi se izmjerila učinkovitost takvog financiranja; potiče Komisiju da što prije provede promjene potrebne da bi financiranje bilo učinkovitije ako rezultati ne budu zadovoljavajući;

14.

napominje da je zbog vrlo tehničke prirode brojnih zelenih investicijskih planova ključno naglasiti važnost standardiziranih modela rizičnosti i povrata te važnost razvoja novih modela za nove izazove i sektore;

15.

podsjeća da se od MSP-ova može očekivati važna uloga u kružnom gospodarstvu jer će pružati održive usluge koje zahtijevaju velik broj radne snage, kao što su popravci, preuređenje i recikliranje;; napominje da Komisija, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), Međunarodni monetarni fond (IMF), Međunarodna organizacija rada (ILO), Parlament i Euroskupina općenito podupiru načelo preusmjeravanja poreza s rada na upotrebu prirodnih resursa i potrošnju; zahtijeva od Komisije da procjeni utjecaj preusmjeravanja poreza s rada na upotrebu prirodnih resursa;

16.

naglašava da bi poduzetnici, MSP-ovi, poslovna udruženja i organizacije za potporu trebali biti bolje upoznati s mogućnostima financiranja za uspješnije tehnologije ili ugovaranje usluga kao što je savjetovanje, podučavanje i izobrazba o ekološkom dizajnu, upravljanju resursima i zelenom poduzetništvu te o dostupnosti zelenih tehnologija, proizvoda i usluga koje mogu koristiti njihovom poslovanju; poziva države članice da na tim područjima pojačaju pružanje usluga MSP-ovima te također ističe potrebu za jednostavnim i dostupnim izvorima informacija i bazama podataka za te proizvode i usluge; podsjeća Komisiju i države članice da bi se te informacije trebale širiti na način koji najviše odgovara logici i načinima rada MSP-ova;

17.

primjećuje da se programima EU-a ne doprinosi u znatnoj mjeri ekološkim inovacijama i kružnom gospodarstvu te napominje da Komisija stoga treba bolje usmjeriti sredstva iz programa COSME i Obzor 2020. u razvoj ekološki inovativnih rješenja MSP-ova i za MSP-ove te poduprijeti financiranje poboljšanja dizajna proizvoda i uspješnosti procesa, nadovezujući se na uspješna iskustva iz prethodnog VFO-a; posebno smatra da je potrebno u potpunosti provesti instrument za MSP-ove u okviru Obzora 2020.;

18.

poziva Komisiju i EIB da se pobrinu da u fazi provedbe Plana ulaganja za Europu mala i srednja poduzeća, posebno zelena i inovativna poduzeća, budu glavni korisnici potpora koje se pružaju u skladu s tim prijedlogom; uvjeren je da je za ostvarenje tog cilja nužno razviti jasne kriterije, uključujući europsku dodanu vrijednost, te da je potrebno poboljšati pružanje savjetodavnih usluga MSP-ovima o učinkovitoj upotrebi resursa i ekoinovacijama; poziva EIB i Komisiju da zajamče dostatnu korist za sve kategorije koje su popisane u preporuci Komisije u vezi s definicijom mikro, malih i srednjih poduzeća (C(2003)1422); ističe važnost programa Obzor 2020. i COSME za potporu MSP-ovima te potrebu za cjelovitom provedbom instrumenta za MSP-ove u okviru Obzora 2020.;

19.

smatra da je za jamčenje komplementarnosti financijskih programa namijenjenih malim i srednjim poduzećima ključno uskladiti mjere poduzete u okviru kohezijske politike i drugih programa, kao što je program Obzor 2020., i to na nacionalnoj i regionalnoj razini; ističe važnost donošenja zakona kojima se malim i srednjim poduzećima omogućava da zadrže konkurentnost;

20.

poziva Komisiju i države članice da brzo pronađu trajno rješenje za golem zaostatak u plaćanjima u vezi s regionalnom politikom i u pogledu upravljanja pomoći iz europskih strukturnih i investicijskih fondova za prethodno razdoblje financiranja kako bi se zajamčilo da mala i srednja poduzeća, kao projektni partneri, uslijed odgoda u plaćanjima ne budu odvraćena od sudjelovanja u programima i projektima potpore;

21.

naglašava važnost aktivnog rada na suradnji među sektorima, lancima vrijednosti i zemljopisnim područjima, koja pruža mogućnost za poticanje inovacija i novih mogućnosti za rast međusobnim oplemenjivanjem ideja i inovativnih koncepata; pozdravlja mjeru iz programa Obzor 2020. pod nazivom „Projekti uz potporu klastera za nove industrijske lance vrijednosti” u cilju boljeg poticanja inovativnog potencijala MSP-ova, uključujući ponudu ekoinovativnih rješenja i rješenja u kojima se učinkovito upotrebljavaju resursi;

22.

pozdravlja osnivanje Europskog centra izvrsnosti za učinkovitu upotrebu resursa, koji pruža savjete i pomaže MSP-ovima koji žele poboljšati svoju uspješnost na području učinkovite upotrebe resursa; naglašava da taj centar treba predstavljati snažnu mrežu partnera diljem regija Europske unije i koristiti iskušana iskustva država članica; smatra da bi MSP-ove trebao usmjeravati prema europskim, nacionalnim i regionalnim programima na tom području djelovanja i pružati pristup stručnosti, mrežama i infrastrukturi;

23.

naglašava važnost prijenosa znanja i razmjenu znanja među više dionika, uključujući prekograničnu razmjenu preko neformalnih mreža, posebno za MSP-ove i mikropoduzeća, u cilju podizanja svijesti o postojećim i novim inovativnim tehnikama, najboljoj praksi, načinima pronalaženja odgovarajućeg financiranja, mogućim programima vladinih potpora i relevantnim zakonodavnim okvirima koji ne predstavljaju prekomjeran administrativan teret te podsjeća da su postojeće nacionalne kontaktne točke za programe financiranja EU-a i Europska poduzetnička mreža (EPM) u potpunosti uključeni u potporu MSP-ovima i proaktivno pružaju informacije, vodstvo i podršku MSP-ovima u pronalasku financijskih opcija na europskoj, nacionalnoj ili regionalnoj razini; podržava organiziranje europske kampanje za učinkovitu upotrebu resursa u cilju informiranja MSP-ova o prednostima i mogućnostima koje pruža učinkovita upotreba resursa te kako ostvariti industrijske sinergije u recikliranju; poziva Komisiju i Europsku poduzetničku mrežu da na području učinkovite upotrebe resursa surađuju s industrijskim udruženjima, sindikatima, MSP-ovima, NVO-ima, akademskom zajednicom i regionalnim inicijativama; pozdravlja u tom kontekstu usredotočenost Komisije na simbioze i klastere te potiče Komisiju da pripremi konkretne inicijative za jednostavniju međusektorsku suradnju i upravljanje resursima;

24.

potiče sektorska udruženja da preuzmu istaknutiju ulogu u pružanju odgovarajućih informacija i savjeta o zelenim tehnologijama, mogućnostima financiranja i relevantnim postupcima; poziva Komisiju i države članice da uskoče tamo gdje potpora nedostaje te da u suradnji sa sektorskim udruženjima i poduzećima dodatno istraže koje su mogućnosti na raspolaganju i da ubrzaju održiva rješenja te da ulažu u ekološki prihvatljive tehnologije, učinkovitu upotrebu resursa i gospodarstvo koje reciklira; napominje da je sve veći nesklad između potreba MSP-ova i vještina zaposlenika; napominje da 26 % poslodavaca u Europi ima problema u pronalasku zaposlenika koji imaju odgovarajuće vještine;

25.

naglašava da je potrebno postići veću učinkovitost u razvijanju osnovnog istraživanja i razvoja, u potpunosti uključiti MSP-ove u taj postupak i aktivno podupirati daljnje pretvaranje osnovnih ishoda istraživanja i razvoja u nove tehnološke pomake; naglašava važnost reindustrijalizacije Europe s obzirom na važnost koju proizvodna industrija ima za istraživanje, razvoj i inovacije, a time i za buduću konkurentsku prednost EU-a; vjeruje da je uz rješenja koja su usmjerena na tehnologiju dostatnu pažnju potrebno posvetiti i netehnološkim, organizacijskim i sistemskim inovacijama te inovacijama u javnom sektoru;

26.

naglašava da je važno da europska poduzeća komercijaliziraju i valoriziraju rezultate istraživanja i razvoja; poziva Komisiju i države članice da pruže stabilniji regulatorni okvir i odgovarajuće financijske programe kako bi se omogućila gospodarska inicijativa i poduzetništvo te kako bi se ograničilo vrijeme stavljana novih proizvoda, usluga i poslovnih praski na tržište, posebice u zelenom gospodarstvu;

27.

ističe potencijal nove europske svemirske infrastrukture u pogledu inovacija i zelenog rasta; poziva Komisiju da među MSP-ovima promiče upotrebu podataka dobivenih iz te infrastrukture u poslovnim rasadnicima i inkubatorima; poziva Komisiju da uspostavi sustav za MSP-ove s pomoću kojega bi imali izravan pristup podacima iz tih infrastruktura u fazama istraživanja, razvoja i komercijalizacije;

28.

napominje da je prema Innobarometru iz svibnja 2014. samo 9 % svih poduzeća izjavilo da su od siječnja 2011. bili korisnici javne financijske potpore za svoje aktivnosti na području istraživanja, razvoja i inovacija; naglašava potrebu da se razviju postupci za razne oblike potpore koji su pristupačni korisnicima;

29.

napominje prednosti koje jedinstveni europski patent donosi MSP-ovima, posebno na području zelenih tehnologija; poziva sve države članice da se uključe u jedinstveni europski patentni sustav; poziva države članice da bez odgode ratificiraju Sporazum o jedinstvenom sudu za patente, što je potrebno za primjenu jedinstvenog europskog patenta; poziva Komisiju da predloži pojednostavljeni postupak u skladu s kojim bi MSP-ovi pokretali tužbu zbog povrede pred jedinstvenim sudom za patente;

30.

poziva na poboljšan politički okvir za kružno gospodarstvo, uključujući donošenje i provedbu pametnih propisa, standarda i kodeksa ponašanja kojima se žele internalizirati vanjski učinci, riješiti problem proizvoda koji zahtijevaju intenzivnu upotrebu resursa, stvoriti ravnopravni uvjeti, nagraditi predvodnike i ubrzati prijelaz na održivo gospodarstvo u kojem se resursi upotrebljavaju učinkovito;

31.

poziva Komisiju da u paket o kružnom gospodarstvu uključi širenje instrumenta o ekološkom dizajnu kako bi se obuhvatila ideja učinkovite upotrebe resursa; smatra da bi se ekološkim dizajnom trebalo riješiti pitanje trajnosti proizvoda te mogućnosti popravljanja i recikliranja, uključujući standarde za zajamčeni minimalni vijek trajanja i rastavljanje;

32.

potiče širenje inovativnih programa potpore, poput vaučera za zelene inovacije, kojima se može promicati uvođenje održivih tehnologija te ekološki prihvatljivih rješenja i rješenja otpornih na klimatske promjene; kada je riječ o podnošenju zahtjeva za potporu, smatra da su potrebna jednostavna i jasna pravila koja ne bi smjela predstavljati administrativno opterećenje; nadalje, poziva Komisiju i države članice da iznađu inovativna rješenja za financiranje malih i srednjih poduzeća i da pruže u potpunosti dostupne instrumente financiranja; podsjeća da su održivi rast i kapacitet za inovacije europskih malih i srednjih poduzeća jedna od glavnih konkurentskih prednosti EU-a na globaliziranim tržištima;

33.

poziva države članice da izbjegavaju stvaranje prepreka unutarnjem tržištu prekomjernom regulacijom, da revidiraju svoje postojeće propise, uklone sve suvišne ili neučinkovite propise koji sadržavaju tržišne prepreke te da se pobrinu za dosljedno prenošenje propisa u nacionalno zakonodavstvo; poziva Komisiju da se pobrine da se u svim procjenama učinka u potpunosti primjenjuje test utjecaja zakonodavstva na mala i srednja poduzeća; poziva Komisiju da pojača svoje napore u rješavanju prekomjerne regulacije pojedinačno s državama članicama; naglašava da nacionalni regulatori trebaju jasno i u cijeloj Uniji na jednak način tumačiti propise i ističe potrebu za pravilima o otvorenoj javnoj nabavi, uključujući zelenu nabavu i e-nabavu, što je trenutno znatna prepreka MSP-ovima koji žele stupiti na međunarodno tržište, ali istovremeno i sjajna prilika da se države članice brzo prilagode, među ostalim kada je riječ o proizvodima i rješenjima koji su učinkoviti u pogledu resursa i energije;

34.

pozdravlja odluku Komisije o povlačenju zastarjelih zakonodavnih prijedloga ili onih koji predstavljaju pretjerano opterećenje; očekuje od Komisije da podnese ambiciozniji prijedlog zakonodavstva o otpadu u skladu s najavom potpredsjednika Timmermansa na plenarnoj sjednici Parlamenta u prosincu 2014.; poziva Komisiju da se suzdrži od zakonodavnih prijedloga koji bi doveli do nepotrebnih administrativnih opterećenja za poduzeća i MSP-ove te da neprestano revidira postojeće zakonodavstvo u cilju smanjenja trenutnog administrativnog opterećenja, poboljšanja kvalitete i učinkovitosti zakonodavstva i njegova prilagođavanja novim poslovnim modelima; naglašava međutim da su za postizanje ekoloških ciljeva EU-a potrebne ambiciozne mjere, primjerena i pravovremena provedba postojećeg zakonodavstva te uključenost dionika iz relevantnih industrija i MSP-ova od samog početka, također i u fazi procjene učinka;

35.

podsjeća koliko je važno zakonodavstvo koje je tehnološki neutralno i prilagođeno inovacijama čime se dopušta testiranje i procjena različitih novih tehnologija na tržištu; pozdravlja razvoj programa provjere ekoloških tehnologija kao novog alata s pomoću kojega bi inovativne ekološke tehnologije lakše mogle doprijeti na tržište; poziva države članice da u svojim programima javnih potpora dostatno upotrebljavaju tržišne instrumente i da se suzdrže od upotrebe subvencija koje su štetne za okoliš i kojima se narušava tržište; podsjeća da bi se javne intervencije trebale upotrebljavati za rješavanje tržišnih nedostataka poput nenaplaćivanja eksternalija; poziva Komisiju da izradi zajedničke smjernice za nacionalne programe javnih potpora za projekte zelenih ulaganja radi stvaranja ujednačenog niza mjera;

36.

napominje da disruptivne industrije i tehnologije često ukazuju na nedostatke postojećeg zakonodavstva; naglašava da je potrebno stalno nadzirati i ažurirati postojeće zakonodavstvo i njegovu primjenu kako održive ili ekoinovativne tehnologije ili novi tehnološki pomaci ne bi nailazili na prepreke;

37.

vjeruje da bi razvoj poduzetničkih vještina i programe kojima se uči kako tržište, gospodarstvo i financijski sustavi funkcioniraju i međusobno djeluju, te ekološku osviještenost i utjecaj novih tehnologija na poticanje učinkovitih, inovativnih i zelenih mogućnosti trebalo uključiti u osnovno i srednje obrazovanje te promicati u izvanškolskim aktivnostima i cjeloživotnom učenju; smatra da je dobro pripremljen poslovni plan prvi korak prema uspješnijem pristupu financiranju i održivosti; poziva Komisiju i države članice da bez odgode u svoje obrazovne programe uključe podučavanje o poduzetništvu, financijama, gospodarstvu i okolišu; s time u vezi podupire program „Erasmus za mlade poduzetnike”, namijenjen promicanju poduzetničke kulture i razvoju jedinstvenog tržišta i konkurentnosti;

38.

naglašava da bi mikropoduzećima i novoosnovanim (start-up) poduzećima također trebalo pružiti pomoć i smjernice za približavanje održivom zelenom rastu; poziva Komisiju da zajamči da će ta poduzeća biti dostatno obuhvaćena novim inicijativama koje se odnose na mogućnosti za zeleni rast MSP-ova;

39.

napominje da se programom Erasmus+ studentima i mladima omogućuje razvijanje poduzetničkih vještina, među ostalim financiranjem stažiranja; podupire program „Erasmus za mlade poduzetnike”, namijenjen promicanju poduzetničke kulture i razvoju jedinstvenog tržišta i konkurentnosti;

40.

napominje važnost rješavanja neodrživih obrazaca potrošnje i promicanja promjene u ponašanju potrošača; naglašava da je potrebno na odgovarajući način obrazovati potrošače i podržavati poticaje za održivu potrošnju; poziva Komisiju i države članice da pojačaju mjere na strani potražnje, kao što je iskorištavanje javne nabave da bi se pojačala potražnja za proizvodima i rješenjima koji su učinkoviti u pogledu resursa i energije; naglašava vrijednost uključivanja podataka o upotrebi resursa na proizvode i ekooznake kako bi se ojačala uloga potrošača;

41.

naglašava važnost jednostavnijeg osnivanja novih (start-up) i supsidijarnih poduzeća kroz suradnju s tehnološkim i istraživačkim zavodima, sveučilištima i ustanovama za strukovno osposobljavanje;

42.

naglašava da je izvoz važan za otvaranje radnih mjesta i rast u Europi; poziva Komisiju da ubrza otvorene trgovinske sporazume s našim partnerima kako bi se europskim MSP-ovima olakšao pristup novim tržištima;

43.

smatra da se žensko poduzetništvo do sada podcjenjuje u pogledu mogućnosti za rast i konkurentnost EU-a i da bi ga trebalo poticati i jačati te da je potrebno ukloniti sve prepreke, posebice diskriminaciju u pogledu plaća, s kojima se žene suočavaju, uključujući u zelenom gospodarstvu, kako bi žene i muškarci mogli ostvariti jednake prednosti; smatra da bi redovito prikupljanje usklađenih statističkih podataka, uključujući utjecaj zakonodavstva po spolu i podatke o radu po spolu, olakšalo donošenje politika i nadzor na temelju podataka te popunile praznine u znanju kada je riječ o zelenim temama;

44.

poziva Komisiju da prouči i definira sektore europske industrije i zemljopisna područja u kojima su ispunjeni uvjeti za stvaranje novih klastera i čvorišta (hubs) te da podrži njihov razvoj;

45.

poziva Komisiju i države članice da obrate posebnu pozornost i odgovore na mogućnosti i izazove specifične za ruralna područja kada je riječ o MSP-ovima, zelenom rastu i ekološkim inovacijama u tim područjima;

46.

poziva države članice (na razini nacionalnih, regionalnih i lokalnih tvoraca politike i upravljačkih tijela) da kontinuirano promiču održivi rast u okviru strategija pametne specijalizacije i u suradnji s ključnim dionicima, čime se pogoduje osnivanju klastera, sinergija i mreža koje se temelje na aktivnostima u okviru zelenog gospodarstva; poziva Komisiju da izvijesti Parlament o provedbi strategija pametne specijalizacije na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini, po potrebi, te osobito u pogledu različitih obrazaca „daljnjih aktivnosti” koji se primjenjuju na razini EU-a i država članica; poziva Komisiju i države članice da dostave informacije o praktičnim mjerama koje su poduzete kako bi se razvile kompetencije ekološki inovativnih srednjih i malih poduzeća međusobnim povezivanjem regionalnih inovacijskih središta i ključnih mreža potpore;

47.

poziva Komisiju da u okviru regionalne politike pripremi specifične programe koji će sadržavati sve elemente zelenog rasta relevantne za mala i srednja poduzeća; ističe potrebu za punim korištenjem poduzetničkog potencijala mladih u kontekstu zelenog rasta malih i srednjih poduzeća; poziva Komisiju da oblikuje mjere kojima bi se obrazovne institucije mogle povezati s europskim programima i mjere usmjerene na podupiranje zelenog gospodarstva; zahtijeva od Komisije i država članica da upotrijebe sva sredstva koja imaju na raspolaganju kako bi se pružili savjeti zaposlenima u malim i srednjim poduzećima i kako bi se među njima podigla razina svijesti te na taj način unaprijedila njihova znanja i vještine; poziva da se potpora za osposobljavanje usmjeri na mlade i na skupine u najnepovoljnijem položaju;

48.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

27.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 353/35

—

uzimajući u obzir Delegiranu direktivu Komisije (C(2015)00383)

—

uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o ograničenju uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi, a posebno njezin članak 4., članak 5. stavak 1. točku (a) i članak 22 (1).,

—

uzimajući u obzir članak 105. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da se u članku 4. stavku 1. Direktive 2011/65/EU o ograničenju uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi („RoHS” – restriction of the use of certain hazardous substances) ograničava, između ostalog, uporaba kadmija u električnoj i elektroničkoj opremi (vidi popis u Prilogu II. Direktivi RoHS);

B.

budući da se u Prilogu III. Direktivi RoHS navode izuzeća od ograničenja iz članka 4. stavka 1.;

C.

budući da se u točki 39. Priloga III. navode izuzeća za „Kadmij u višebojnim diodama II-VI (LED) (< 10 μg Cd na mm2 svjetleće površine) za uporabu u čvrstim sustavima za osvjetljenje ili prikaz”, koja su istekla 1. srpnja 2014.;

D.

budući da se člankom 5. omogućuje prilagođavanje Priloga III. znanstvenom i tehničkom napretku uvrštavanjem i brisanjem izuzeća;

E.

budući da je Komisija navela da je u prosincu 2012. primila zahtjev za obnovu izuzeća br. 39 te u svibnju 2013. povezani zahtjev da izuzeće za kvantne točke od kadmija u zaslonima bude određenije i detaljnije utvrđeno;

F.

budući da se u skladu s člankom 5. točkom (a) stavkom 1. izuzeća uvrštavaju u Prilog III., pod uvjetom da se time ne narušava zaštita okoliša i zdravlja propisana Uredbom (EZ) br. 1907/2006 i ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta: ako njihova eliminacija ili zamjena izmjenama u dizajnu ili materijalima i komponentama za koje nije potreban ni jedan od materijala ili tvari navedenih u Prilogu II. nije izvediva iz znanstvenih ili tehničkih razloga; ako nije moguće jamčiti pouzdanost zamjenskih tvari; ili ako je vjerojatno da bi ukupni nepovoljni učinci na okoliš, zdravlje i sigurnost potrošača prouzročeni zamjenom bili veći od ukupne koristi te zamjene za okoliš, zdravlje i sigurnost potrošača;

G.

budući da se u Delegiranoj direktivi Komisije izuzeće br. 39 produžuje do 30. lipnja 2017. te se preinačuje u izuzeće br. 39(a) i uvodi novo određenije izuzeće br. 39(b) za „Kadmij u poluvodičkim nanokristalnim kvantnim točkama s kadmijem za promjenu valnih duljina namijenjenima uporabi u osvjetljenju zaslona (< 0,2 μg Cd na mm2 površine zaslona)”, koje istječe 30. lipnja 2018.;

H.

budući da se i obnavljanje izuzeća br. 39 i novo izuzeće br. 39(b) odnose na kvantne točke od kadmija, iako se na kvantne točke od kadmija izravno upućuje samo u izuzeću br. 39(b);

I.

budući da se obnavljanje izuzeća br. 39 odnosi na dvije različite primjene kvantnih točaka od kadmija: jedna se odnosi na uporabu u čvrstim sustavima za osvjetljenje (u daljnjem tekstu: osvjetljenje), dok se druga odnosi na zaslone;

J.

budući da se novo izuzeće br. 39(b) odnosi samo na zaslone;

K.

budući da Komisija izričito navodi da LED diode za osvjetljenje s kvantnim točkama (od kadmija ili bez njega) još uvijek nisu tehnički dostupne i konstatira da se stoga njihov povoljan učinak na okoliš ne može dokazati; budući da je Komisija unatoč tomu produžila opće izuzeće za uređaje za osvjetljenje s kvantnim točkama od kadmija do 30. lipnja 2017. kako bi se industriji osvjetljenja omogućilo da podnese poseban zahtjev za njih s obzirom na to da su ti uređaji već bili u pretproizvodnoj fazi;

L.

budući da su neovisni konzultanti koji su u ime Komisije ocijenili zahtjeve zaključili da na temelju dostupnih informacija u tom trenutku nije bilo moguće opravdati izuzeće za osvjetljenje, te su mu se stoga izričito usprotivili (2);

M.

budući da se neslužbenim informacijama, koje je Komisija 12. svibnja 2015. pustila u optjecaj, stanje ne mijenja jer nisu ponuđeni nikakvi dokazi o dostupnosti tih proizvoda na europskom tržištu te se ne iznosi nikakva ocjena njihovih svojstava u pogledu uvjeta iz članka 5. stavka 1. točke (a);

N.

budući da u izostanku bilo kakvih relevantnih rasvjetnih proizvoda podnositelj zahtjeva nije bio u mogućnosti dokazati da je ispunjen bilo koji od uvjeta iz članka 5. stavka 1. točke (a) za uporabu kvantnih točaka od kadmija u osvjetljenju; budući da je stoga obnavljanje izuzeća za osvjetljenje neutemeljeno;

O.

budući da takvo izuzeće može biti relevantno u budućnosti, ali se može dodijeliti samo na temelju odgovarajuće procjene učinka, koja još uvijek nije izrađena;

P.

budući da je Komisija u svojoj delegiranoj direktivi dodijelila i novo posebno izuzeće za kvantne točke od kadmija u zaslonima, tvrdeći da se one u zaslonima već koriste, da će to općenito imati povoljan učinak zbog njihove niske potrošnje energije te da kvantne točke bez kadmija još uvijek nisu tehnički dostupne;

Q.

budući da su neovisni konzultanti koji su u ime Komisije u travnju 2014. ocijenili zahtjeve preporučili da se posebno izuzeće za kvantne točke od kadmija u zaslonima odobri na razdoblje koje je kraće od zatraženog, odnosno do 30. lipnja 2017., što je godinu dana kraće od razdoblja iz odluke Komisije, vodeći se time da su uređaji kojima će se smanjiti količina kadmija te zamjenske tvari bez kadmija u završnoj fazi istraživanja; drugačije rečeno, budući da se preporuka tada temeljila na pretpostavci da se kvantne točke bez kadmija ne rabe u zaslonima;

R.

budući da su od tada ostvareni veliki tehnološki napreci na tržištu; budući da je 2015. jedan od vodećih svjetskih proizvođača televizora na tržište Unije stavio novu liniju televizora u kojima se koriste kvantne točke bez kadmija, a dostupni su u glavnim maloprodajnim centrima u više država članica (zasigurno u Njemačkoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Belgiji);

S.

budući da se s druge pak strane čini da na tržištu Unije gotovo više i da nema televizora s kvantnim točkama od kadmija te s obzirom na to da je u maloprodaji gotovo nemoguće pronaći prijenosno računalo u čijem su zaslonu prisutne kvantne točke od kadmija;

T.

budući da je razumno očekivati da se kvantnim točkama bez kadmija štedi gotovo ista količina energije kao i kvantnim točkama od kadmija; budući da prema informacijama s ekoloških oznaka televizora iste veličine zasloni s kvantnim točkama bez kadmija troše manje energije u odnosu na model s kvantnim točkama od kadmija; budući da je prema informacijama proizvođača testiranje zaslona bez kadmija u skladu s mjerodavnim standardima pokazalo da su jednako dobri ako ne i bolji od zaslona s kvantnim točkama od kadmija;

U.

budući da je glavno opravdanje Komisije za dodjeljivanje novog posebnog izuzeća bilo da „kvantne točke bez kadmija još uvijek nisu tehnički dostupne”;

V.

budući da je to opravdanje razvidno netočno jer kvantne točke bez kadmija ne samo da su dostupne već je na tržištu Unije u ponudi velikih poznatih maloprodajnih trgovaca dostupan čitav niz televizora u kojima se ta tehnologija koristi;

W.

budući da se neslužbenim informacijama Komisije od 12. svibnja 2015. stanje ne mijenja; budući da su uređaji koje je Komisija navela za proizvode sa zaslonima s kvantnim točkama od kadmija ili trenutačno nedostupni (TCL 55’’ TV) ili su dostupni isključivo u SAD-u (prijenosno računalo ASUS, televizori Sony) ili je riječ o proizvodima koji će se tek staviti na tržište (Konka, Phillips, AOC);

X.

budući da se ni produženjem trenutačnog izuzeća br. 39 ni odobrenjem novog izuzeća br. 39(b) ne ispunjava ni jedan od uvjeta navedenih u članku 5. stavku 1. točki (a) te su stoga neopravdani; budući da relativno kratki rokovi ne mogu opravdati nepridržavanje uvjeta iz članka 5. stavka 1. točke (a);

Y.

budući da će prema članku 5. stavku 5. Direktive RoHs postojeće izuzeće br. 39 ostati valjano dok Komisija ne donese odluku o zahtjevu za obnavljanje izuzeća;

Z.

budući da prema članku 5. stavku 6. Direktive RoHS u slučaju da se zahtjev za obnavljanje izuzeća odbije ili da se izuzeće opozove, ono istječe za najranije 12, a najkasnije 18 mjeseci od datuma odluke;

AA.

budući da odbacivanje Delegirane direktive ne znači da će kadmij u kvantnim točkama biti zabranjen, već da će se izraditi nova procjena učinka; budući da se stoga ne narušava tržišno natjecanje s obzirom da na to da je trenutačno izuzeće valjano dok ga se ne stavi izvan snage, uz dodatno razdoblje odgode koje će se nakon toga primijeniti;

AB.

budući da su ostvarena velika postignuća u pogledu komercijalne dostupnosti proizvoda bez kvantnih točaka od kadmija, zbog čega treba izraditi novu procjenu učinka;

1.

ulaže prigovor na Delegiranu direktivu Komisije;

2.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji te da je obavijesti da Delegirana direktiva ne može stupiti na snagu;

3.

smatra da se Delegiranom direktivom Komisije ne poštuju uvjeti navedeni u članku 5. stavku 1. točki (a) Direktive 2011/65/EU, i u pogledu izuzeća br. 39(a) i u pogledu izuzeća br. 39(b) iz Priloga III. Direktivi 2011/65/EU;

4.

smatra da se razlog za izuzeće br. 39(b) temelji na tehnološki zastarjelom shvaćanju stanja u pogledu zamjenjivosti kadmija u kvantnim točkama; stoga poziva da se brzo izradi nova procjena postojećeg izuzeća br. 39 iz Priloga III. Direktivi 2011/65/EU prema uvjetima iz njenog članka 5. stavka 1. točke (a) kako bi se to izuzeće stavilo izvan snage;

5.

traži od Komisije da podnese novi delegirani akt koji će uzeti u obzir stajalište Parlamenta;

6.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću te vladama i parlamentima država članica.

27.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 353/38

—

uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2015)00861),

—

uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (1), a posebno njezin članak 177. stavak 1. točku (a), članak 223. stavak 2. i članak 227. stavak 5.,

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj,

—

uzimajući u obzir članak 105. stavak 3. Poslovnika,

A.

budući da praćenje podataka povezanih s etilnim alkoholom poljoprivrednog podrijetla osigurava i transparentnost i saznanja u pogledu evolucije tržišta koje je i dalje nestabilno i suočeno s jakom konkurencijom, posebno zbog uvoza iz trećih zemalja;

B.

budući da su takve informacije također iznimno korisne u pogledu pregovora o međunarodnim sporazumima i antidampinških ispitnih postupaka;

C.

budući da Eurostat ne pruža tako precizne informacije, što znači da ne postoji alternativni način da operateri, države članice i institucije EU-a budu potpuno svjesni stanja na tržištu;

1.

ulaže prigovor na Delegiranu uredbu Komisije;

2.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji te da je obavijesti da Delegirana uredba ne može stupiti na snagu;

3.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću te vladama i parlamentima država članica.

27.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 353/39

—

uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te članke 8. i 294. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (1) (Direktiva o rodiljnom dopustu),

—

uzimajući obzir prijedlog Komisije za direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive o rodiljnom dopustu (COM(2008)0637),

—

uzimajući u obzir stajalište usvojeno u prvom čitanju 20. listopada 2010. radi donošenja Direktive 2011/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive o rodiljnom dopustu (2),

—

uzimajući u obzir ponovljene izjave Parlamenta o tom pogledu, uključujući Rezoluciju o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji za 2013. od 10. ožujka 2015. (3),

—

uzimajući u obzir međuinstitucionalni sporazum o boljoj izradi zakonodavstva (4) i predstojeći sporazum o istoj temi,

—

uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji o rodiljnom dopustu (O-000049/2015 – B8-0119/2015 i O-000050/2015 – B8-0120/2015),

—

uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 14. travnja 2015. u vezi, između ostalog, s pravom Komisije na povlačenje prijedloga (predmet C-409/13),

—

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da načelo jednakog postupanja prema ženama i muškarcima podrazumijeva da ne smije biti nikakve izravne ili neizravne diskriminacije, i kad je riječ o majčinstvu, o očinstvu i preuzimanju obiteljskih odgovornosti;

B.

budući da strategija Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast podrazumijeva ambiciozne ciljeve, uključujući postizanje stope zaposlenosti od 75 % i smanjenje broja osoba kojima prijete siromaštvo i socijalna isključenost ili su njima već pogođene, i to za barem 20 milijuna do 2020. godine;

C.

budući da među siromašnima i socijalno isključenima ima više žena nego muškaraca, posebno starijih žena, čija je mirovina u prosjeku 39 % niža od mirovine muškaraca, i samohranih majki; budući da žene češće nego muškarci rade na nepuno radno vrijeme, na privremene ugovore ili ugovore na određeno vrijeme te da do siromaštva žena uvelike dolazi zbog nesigurnosti njihova zaposlenja;

D.

budući da je stopa nataliteta u Europskoj uniji sve manja i da je kriza pojačala taj pad jer nezaposlenost, nesigurna situacija i neizvjesnost u pogledu budućnosti i gospodarstva navode parove, a posebno mlađe žene, da odgode zasnivanje obitelji, čime se i dalje jača trend demografskog starenja Unije;

E.

budući da žene tijekom jednog tjedna u obavljanju kućanskih poslova provedu gotovo tri puta više vremena nego muškarci (npr. skrb o djeci, starijim osobama i osobama s poteškoćama te kućanski zadaci); budući da je stopa nezaposlenosti žena podcijenjena s obzirom na to da mnoge žene nisu prijavljene kao nezaposlene, posebice one koje se posvećuju samo kućanskim poslovima i skrbi o djeci;

F.

budući da raspodjela obiteljskih i kućanskih obveza između žena i muškaraca ključna radi postizanja rodne jednakosti; budući da četvrtina država članica ne nudi rodiljni dopust za očeve;

G.

budući da Vijeće još nije dalo službeni odgovor na stajalište Parlamenta u prvom čitanju od 20. listopada 2010. o prijedlogu direktive o izmjeni Direktive o rodiljnom dopustu;

1.

izražava žaljenje zbog zastoja u Vijeću u pogledu Direktive o rodiljnom dopustu; apelira na države članice da nastave s pregovorima;

2.

osuđuje međuinstitucijsku nestabilnost koja je posljedica nedjelovanja Vijeća s obzirom na to da je Europski parlament zaključio svoje prvo čitanje, dok su rasprave u Vijeću zaustavljene, čime se dovodi u pitanje čitav zakonodavni postupak;

3.

ponavlja svoju spremnost na okončanje zastoja te poziva Komisiju da preuzme ulogu poštenog posrednika i konstruktivno surađuje sa suzakonodavcima u cilju pomirenja stajališta Parlamenta i stajališta Vijeća vodeći pritom računa o ravnoteži među institucijama i ulogama koje su im povjerene Ugovorima;

4.

osuđuje činjenicu da bi Komisija mogla povući predloženu reviziju direktive u okviru programa REFIT te u tom slučaju poziva na zakonodavnu inicijativu za revidiranje Direktive Vijeća 92/85/EEZ kao hitne alternative koja se mora započeti tijekom luksemburškog predsjedavanja Vijećem kako bi se poboljšala sigurnost i zdravlje na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje, čime se pruža odgovor na demografske izazove i istovremeno smanjuje nejednakost između muškaraca i žena;

5.

uzima na znanje presudu Suda Europske unije od 14. travnja 2015. u vezi s pravom Komisije na povlačenje prijedloga (predmet C-409/13), kojom se ponovno potvrđuju posebni uvjeti koje Komisija mora ispuniti, između ostalog i da poštuje svoju obvezu u pogledu izjašnjavanja Parlamentu i Vijeću o razlozima povlačenja te da se pridržava načela o dodjeli ovlasti, institucionalnoj ravnoteži i lojalnoj suradnji, kako je utvrđeno u Ugovoru o Europskoj uniji;

6.

ponavlja svoju spremnost da izradi nacrt posebne direktive kojom se uspostavlja plaćeni rodiljni dopust za očeve u trajanju od najmanje deset radnih dana i kojom se potiču mjere, zakonodavne ili nezakonodavne, koje muškarcima, a posebno očevima, omogućuju da ostvare svoje pravo na postizanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života;

7.

čeka konačnu ocjenu Direktive Vijeća 2010/18/EU o rodiljnom dopustu te u svjetlu dostupnih privremenih studija poziva na reviziju te direktive s obzirom na to da se njome ne ostvaraju ciljevi postizanja ravnoteže između privatnog i poslovnog života za oba roditelja te naročito za žene na koje utječe razlika u plaćama, mirovini i siromaštvu između žena i muškaraca;

8.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

27.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 353/41

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (dalje u tekstu: Konvencija) i njezino stupanje na snagu u Europskoj uniji 21. siječnja 2011. u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenog 2009. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (1),

—

uzimajući u obzir Kodeks ponašanja između Vijeća, država članica i Komisije kojim se određuju interni mehanizmi provedbe u Europskoj uniji Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom i zastupanja EU-a u vezi s tom Konvencijom (2),

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

—

uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije pod nazivom „Izvješće o provedbi Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom u Europskoj uniji” (SWD(2014)0182),

—

uzimajući u obzir popis pitanja koja je usvojio Odbor Ujedinjenih naroda za prava osoba s invaliditetom u odnosu na početno izvješće Europske unije (3),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. studenog 2010. naslovljenu „Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.: obnovljena obveza za Europu bez zapreka” (COM(2010)0636),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o mobilnosti i uključivanju osoba s invaliditetom te Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom 2010. – 2020. (4),

—

uzimajući u obzir godišnje izvješće Europskog ombudsmana za 2013.,

—

uzimajući u obzir članke 2., 9., 10., 19. i 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir članke 3., 15., 21., 23. i 26. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (5),

—

uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da, kao punopravni građani, osobe s invaliditetom imaju jednaka prava i pripada im pravo na neotuđivo dostojanstvo, jednako postupanje, neovisan život i potpuno sudjelovanje u društvu;

B.

budući da se procjenjuje da je u Europskoj uniji 80 milijuna osoba s invaliditetom;

C.

budući da dokazi Agencije EU-a za temeljna prava stalno pokazuju da se osobe s invaliditetom suočavaju s diskriminacijom i preprekama u ostvarivanju svojih prava koja im pripadaju jednako kao i drugima;

D.

budući da su osobe s invaliditetom jedna od najosjetljivijih skupina u našem društvu, a njihova uključenost na tržište rada predstavlja jedan od najvećih izazova za socijalnu politiku i politiku tržišta rada;

E.

budući da se potpuna uključenost i jednako sudjelovanje osoba s invaliditetom može postići samo pristupom invaliditetu koji se temelji na ljudskim pravima na svim razinama stvaranja, provedbe i nadzora politika EU-a kao i na međuinstitucijskoj razini te budući da Komisija u svojim budućim prijedlozima to mora uzeti o obzir;

F.

budući da, prema Agenciji EU-a za temeljna prava, 21 od 28 država članica i dalje nameće ograničenja za potpuno ostvarivanje pravne sposobnosti;

G.

budući da je Komisija 2008. predložila Direktivu EU-a za borbu protiv diskriminacije, ali je Vijeće i dalje blokira;

H.

budući da načela Konvencije sežu mnogo dalje od diskriminacije, utirući put potpunom uživanju ljudskih prava za osobe s invaliditetom u uključivom društvu, ali su također usmjerena na pružanje potrebne zaštite i pomoći kako bi se obiteljima omogućilo da doprinesu tome da osobe s invaliditetom uživaju potpuna jednaka prava;

I.

budući da je EU formalno ratificirao Konvenciju koju je također potpisalo svih 28 država članica, a njih 25 ju je ratificiralo;

J.

budući da Odbor za predstavke Europskog parlamenta svake godine prima predstavke o diskriminaciji zbog nemogućnosti pristupa zaposlenju, samozaposlenju, javnim uslugama i obrazovanju;

K.

budući da osobe s invaliditetom nisu homogena skupina i budući da bi u planiranim politikama i djelovanju u njihovu korist u obzir trebalo uzeti nedostatak homogenosti i činjenicu da se neke skupine, kao što su žene, djeca i pojedinci kojima je potrebna intenzivnija podrška, suočavaju s dodatnim i različitim oblicima diskriminacije;

L.

budući da Parlament u obzir mora uzeti činjenicu da su odredbe Konvencije minimalni standardi koji europskim institucijama omogućuju daljnje djelovanje u zaštiti osoba s invaliditetom i borbi protiv diskriminacije;

M.

budući da je dostupnost posla zajedno s nediskriminacijom na radnom mjestu temeljni element za samoodređenje i neovisan život; budući da je usprkos postojećim programima, inicijativama i strategijama na razini EU-a, stopa zaposlenosti osoba između 20 i 64 godine veća od 70 %, dok je stopa zaposlenosti osoba s invaliditetom niža od 50 %; budući da stopa zaposlenosti za žene bez invaliditeta iznosi 65 % u odnosu na onu za žene s invaliditetom koja je 44 %;

N.

budući da je plaćeni posao bitan kako bi se osobama s invaliditetom omogućio neovisan život i budući da bi države članice stoga trebale stremiti većoj dostupnosti zaposlenja osoba s invaliditetom kako bi one mogle doprinijeti društvu u kojem žive te bi kao preduvjet za to trebale pružiti uključivo obrazovanje za svu djecu s invaliditetom uključujući i onu s poteškoćama u učenju kako bi im pomogle u usvajanju dobrih obrazovnih temelja još od osnovne škole da bi mogli pratiti obrazovni program koji odgovara njihovim sposobnostima učenja čime im se daje mogućnost solidnog obrazovanja koje im može pomoći u razvoju karijere ili jamčenju dobrog posla koji im kasnije omogućuje samostalan život;

O.

budući da je invaliditet koncept koji se mijenja, a koji je rezultat međudjelovanja osoba s oštećenjima i prepreka koje proizlaze iz stajališta njihove okoline te iz prepreka koje postoje u okružju, a koje onemogućuju njihovo potpuno i djelotvorno sudjelovanje u društvu na jednakoj razini s drugim ljudima i s istim dostojanstvom;

P.

budući da se, točnije, na osnovi članka 7. Uredbe o zajedničkim odredbama dostupnost za osobe s invaliditetom mora uzeti u obzir tijekom cjelokupne pripreme i provedbe programa koji se financiraju iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, te budući da bi ista pitanja trebalo uzeti u obzir pri pripremi ostalih fondova EU-a i korištenju njihovim sredstvima;

Q.

budući da u nekim državama članicama raste potražnja za socijalnim uslugama zbog demografskih i društvenih promjena, uz veće stope nezaposlenosti, siromaštva i društvene isključenosti, što podrazumijeva i manju dostupnost kvalitetnih usluga za osobe s invaliditetom, a to negativno utječe na njihovu sposobnost da žive samostalno, uključeni u društvo ravnopravno s drugima;

R.

budući da bi postojeće zakonodavstvo EU-a o pravima osoba s invaliditetom trebalo bolje primjenjivati kako bi se povećala dostupnost za sve osobe s invaliditetom u cijeloj Europskoj uniji;

S.

budući da je Parlament dio okvira EU-a za promicanje, zaštitu i nadzor provedbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, a u skladu s člankom 33. stavkom 2. te Konvencije;

T.

budući da je više organizacija civilnog društva Odboru UN-a za prava osoba s invaliditetom dostavilo informacije u vezi s popisom pitanja;

U.

budući da je Komisija kao središnje mjesto iz članka 33. stavka 1. imenovana za davanje odgovora na popis pitanja koji je usvojio Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom;

V.

budući da je Parlament jedino izravno izabrano tijelo Europske unije koje predstavlja europske građane i stoga u potpunosti poštuje pariška načela, kako je utvrđeno u članku 33. Konvencije;

1.

uvjerava Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom da će Europski parlament odgovoriti na pitanja koja su mu izravno postavljena, ali i pozvati Komisiju da stajališta Parlamenta uzme u obzir pri sastavljanju vlastitih odgovora Odboru;

2.

izražava žaljenje zbog toga što su Komisija i Vijeće usvojili Kodeks ponašanja bez uključivanja Parlamenta, a rezultat je da Parlament ima ograničenu nadležnost u nadzoru Konvencije;

3.

poziva Komisiju da se o svom odgovoru na popis pitanja savjetuje sa svim relevantnim institucijama i agencijama, uključujući Parlament, Europski gospodarski i socijalni odbor, Odbor regija, Europskog ombudsmana i Agenciju EU-a za temeljna prava;

4.

poziva Komisiju da okvir EU-a pozove da formalno sudjeluje u konstruktivnom dijalogu;

5.

ističe činjenicu da se prijedlogom direktive EU-a protiv diskriminacije želi zaštititi osobe s invaliditetom od diskriminacije u socijalnoj zaštiti, zdravstvenoj skrbi i rehabilitaciji te obrazovanju odnosno diskriminacije u dostupnosti robe i usluga te opskrbi robom i pružanju usluga kao što su stanovanje, prijevoz i osiguranje; žali zbog nedostatka napretka u Vijeću u vezi s tim prijedlogom i potiče države članice na rad na usvajanju zajedničkog stajališta bez dodatne odgode;

6.

primjećuje da je nepostojanje raščlanjenih podataka i statistike o pojedinim skupinama invaliditeta prepreka osmišljavanju adekvatnih mjera; stoga poziva Komisiju na prikupljanje i širenje statističkih podataka o invaliditetu raščlanjenih prema dobi i spolu, a u cilju praćenja položaja osoba s invaliditetom diljem EU-a u relevantnim područjima svakodnevnog života, a ne samo u području zapošljavanja;

7.

napominje da je više organizacija civilnog društva Odboru UN-a za prava osoba s invaliditetom dostavilo informacije za popis pitanja; stoga potiče Komisiju da u okviru postupka preispitivanja dodatno razradi strukturni dijalog, da se savjetuje i da surađuje s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom, što podrazumijeva i prilikom sastavljanja odgovora Odboru UN-a za prava osoba s invaliditetom o popisu pitanja, kao i razvoju, provedbi i nadzoru mjera EU-a u ovom području;

8.

poziva države članice koje to još nisu učinile da što prije ratificiraju Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

9.

poziva Komisiju da podnese ambiciozan prijedlog Europskog zakona o dostupnosti, uz punu uključenost osoba s invaliditetom tijekom cjelokupnog zakonodavnog ciklusa, te ističe potrebu da taj prijedlog obuhvati niz resornih područja povezanih s dostupnošću robe i usluga za sve građane EU-a jačanjem neovisnosti i punim uključivanjem osoba s invaliditetom te uspostavom stalnog, djelotvornog i neovisnog mehanizma za nadzor i primjenu;

10.

poziva države članice da u nacionalno pravo prenesu obveze koje proizlaze iz članka 12. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, posebno da smanje eventualna ograničenja njihova prava da biraju i budu birani;

11.

potiče Vijeće da ubrza rad na prijedlogu direktive o dostupnosti internetskih stranica tijela javne vlasti s ciljem postizanja zajedničkog stajališta i daljnjeg napretka prema usvajanju tog zakonodavnog akta, čime bi se povećala dostupnost dokumenata, video-snimaka i internetskih stranica i pružio alternativni format za sredstva komunikacije;

12.

preporučuje da se fondovima EU-a koristi za poticanje dostupnosti i elektroničke dostupnosti za osobe s invaliditetom, za poticanje prijelaza s institucionalne skrbi na skrb u zajednici, na razvoj kvalitetnih socijalnih i zdravstvenih usluga te na ulaganje u jačanje kapaciteta organizacija koje predstavljaju osobe s invaliditetom;

13.

napominje svoje odgovore i aktivnosti u vezi s popisom pitanja postavljenih u vezi s prvobitnim izvještajem Europske unije kao sudionika u preispitivanju Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom:

14.

ističe potrebu za pojačanom političkom suradnjom u okviru EU-a, uključujući potrebne financijske i ljudske resurse kako bi se zajamčilo da svoje zadaće ostvari u skladu s prethodno spomenutom odlukom Vijeća, te potiče aktere iz okvira EU-a da dodijele tražene resurse za tu zadaću;

15.

pozdravlja inicijativu zastupnika kojom se traži redovito sastavljanje zajedničkog izvješća Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te Odbora za predstavke kao odgovor na preporuke Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom;

16.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Odboru UN-a za prava osoba s invaliditetom te vladama i parlamentima država članica.

27.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 353/46

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/29/EZ o zaštitnim mjerama protiv unošenja u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihovog širenja unutar Zajednice (1),

—

uzimajući u obzir znanstvena mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane objavljena 26. studenog 2013. i 6. siječnja 2015. o riziku koji Xylella fastidiosa predstavlja za zdravlje biljaka na teritoriju EU-a u kojima se utvrđuju i ocjenjuju moguće mjere za smanjenje rizika,

—

uzimajući u obzir Provedbene odluke Komisije od 13. veljače 2014., 23. srpnja 2014. i 28. travnja 2015. u vezi s mjerama za sprečavanje unošenja Xylelle fastidiose u Uniju i njezina širenja unutar Unije,

—

uzimajući u obzir izvješća Ureda za hranu i veterinarstvo o revizijama provedenima u veljači i studenom 2014. godine,

—

uzimajući u obzir pitanje Komisiji o epidemiji bakterije Xylelle fastidiose koja napada stabla maslina (O-000038/2015 – B8-0117/2015),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2009/128/EZ o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida (2),

—

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je Xylella fastidiosa iznimno opasna neposredna prijetnja proizvodnji nekih kultura u južnoj Europi, poput stabala maslina, badema i bresaka te ukrasnog bilja: budući da je, ovisno o vrsti bakterije, potencijalna prijetnja vinogradima, stablima agruma i drugim kulturama te bi mogla uzrokovati nezapamćene i razorne gubitke uz znatne gospodarske, ekološke i društvene posljedice; budući da je soj organizma Xylella fastidiosa kojim su zaražena stabla maslina u regiji Apulija drugačiji od izolata koji u drugim dijelovima svijeta napadaju vinovu lozu i agrume;

B.

budući da bakterija već uzrokuje ozbiljnu štetu maslinicima u južnotalijanskoj regiji Apuliji te da potencijalno predstavlja opasnost za druge kulture i regije;

C.

budući da je sektor proizvodnje maslina u regiji Apuliji jedan od najvažnijih poljoprivrednih sektora te da čini 11,6 % (u iznosu od 522 milijuna EUR) ukupne vrijednosti poljoprivredne proizvodnje u regiji, odnosno 30 % vrijednosti talijanske proizvodnje maslina za 2013. godinu;

D.

budući da prisutnost bakterije Xylelle fastidiose uzrokuje ozbiljnu gospodarsku štetu ne samo proizvođačima maslina nego čitavom proizvodnom lancu, među ostalim zadružnim i privatnim mlinovima, turizmu te marketinškim aktivnostima;

E.

budući da su talijanske vlasti o epidemiji bakterije Xylelle fastidiose prvi put izvijestile 21. listopada 2013., nakon čega je zaražen zabrinjavajući broj stabala;

F.

budući da je inspekcijama koje je u Italiji u veljači i studenom 2014. proveo Ured za hranu i veterinarstvo Glavne uprave Komisije za zdravlje i sigurnost hrane potvrđeno da se stanje dramatično pogoršalo i da se ne može isključiti daljnje širenje bakterije;

G.

budući da trenutačno nema dostupnog lijeka za terensko liječenje oboljelih stabala te budući da pogođene biljke često ostaju zaražene čitav život ili brzo odumiru;

H.

budući da u Europskoj uniji velik broj različitih biljaka može biti domaćin bolesti, uključujući asimptomatske divlje biljke;

I.

budući da je Europska agencija za sigurnost hrane naglasila da bi, s obzirom na poteškoće zaustavljanja širenja Xylelle fastidiose nakon što je zahvatila neko proizvodno područje, trebalo dati prioritet mjerama sprečavanja koje su usmjerene na uvoz i ograničavanje epidemije, zajedno s pojačanom razmjenom rezultata istraživanja;

1.

napominje da je u provedbenim odlukama koje je Komisija donijela prije travnja 2015. pozornost najvećim dijelom bila usmjerena na unutarnje mjere za borbu protiv epidemije i da u njima nije bilo snažnih mjera za sprečavanje unošenja bolesti iz trećih zemalja u Europsku uniju;

2.

poziva Komisiju da poduzme ciljane mjere protiv Xylelle fastidiose kako bi se spriječio uvoz zaraženog materijala u EU; pozdravlja odluku Komisije iz travnja 2015. kojom se zaustavlja uvoz zaražene kave iz Kostarike i Hondurasa i kojom su uvedena ograničenja u vezi s uvozom bilja iz zahvaćenih područja u ostalim trećim zemljama; poziva na primjenu, ako to bude potrebno, oštrijih mjera, uključujući i dozvolu uvoza samo za proizvode s lokacija koje nisu zahvaćene nametnikom;

3.

žali zbog činjenice da Komisija vrlo često ne reagira dovoljno brzo kako bi spriječila ulazak bolesti bilja iz trećih zemalja u Europsku uniju; stoga apelira na Komisiju da radi zaštite i očuvanja našeg teritorija utvrdi izvor zaraze i preispita službenog sustava fitosanitarne kontrole EU-a;

4.

apelira na Komisiju, osobito s obzirom na činjenicu da se bliži ljeto, da poduzme djelotvorne mjere za sprečavanje širenja bakterije Xylelle fastidiose u EU-u koje će posebno biti usmjerene na najugroženije kulture, ali da pritom ne zanemari ni ostale kulture koje bi također mogle biti ozbiljno pogođene bolešću te u tom pogledu naglašava važnost odredbi iz članka 9. Provedbene odluke iz 2015. godine;

5.

poziva Komisiju i države članice da proizvođačima daju naknadu za mjere iskorjenjivanja i gubitak prihoda, što ne obuhvaća samo gubitke koji se odnose na poljoprivrednu proizvodnju, nego i one povezane s kulturnom baštinom, poviješću i turističkim aktivnostima;

6.

traži od Komisije i nadležnih tijela da iskoriste sve postojeće fondove i instrumente kako bi pridonijeli gospodarskoj obnovi zahvaćenih područja; poziva Komisiju da utvrdi poticaje za proizvođače koji provode mjere sprečavanja;

7.

poziva Komisiju da zajamči dostupnost dovoljnih financijskih i ljudskih resursa za provedbu relevantnih strategija, uključujući financijsku podršku poljoprivrednicima da primijene odgovarajuće poljoprivredne prakse za upravljanje Xylellom fastidiosom i njezinim vektorima; apelira na Komisiju da bez odgode potakne pojačane napore na području istraživanja, među ostalim većim međunarodnim umrežavanjem i stavljanjem sredstava na raspolaganje istraživačkim institutima u svrhu povećanja znanstvenih saznanja o Xylelli fastidiosi i preciznog utvrđivanja prirode veze između patogena, simptoma i razvoja bolesti;

8.

naglašava potrebu da se provode informativne kampanje u potencijalno zahvaćenim područjima EU-a kako bi se osvijestilo uključene subjekte ne samo u poljoprivrednom sektoru nego i u sektoru vrtlarstva, među ostalim trgovce ukrasnim biljem, profesionalne vrtlare i njihove klijente;

9.

smatra da bi, osobito s obzirom na činjenicu da se bliži ljeto, Komisija i države članice trebale upozoriti putnike na rizike koje podrazumijeva unošenje zaraženih biljaka iz zemalja zahvaćenih Xylellom fastidiosom u EU;

10.

poziva da se više sredstava stavi na raspolaganje kako bi se zajamčilo otkrivanje štetnih organizama na točkama ulaska u EU; nadalje, potiče države članice da povećaju broj redovitih inspekcija u svrhu sprečavanja širenja Xylelle fastidiose izvan demarkiranih područja;

11.

poziva Komisiju da uspostavi otvorene baze podataka, s popisom institucija i nadležnih tijela na razini EU-a i na razini država članica, za razmjenu informacija i iskustava, među ostalim najboljih praksi, te za brzo obavješćivanje nadležnih tijela i poduzimanje potrebnih mjera;

12.

poziva Komisiju da, na temelju dosadašnjeg iskustva i najboljih praksi, na transparentan način pripremi sveobuhvatne smjernice za provedbu mjera sprečavanja i mjera za kontroliranje bolesti s jasno naznačenim trajanjem i opsegom koje nadležna tijela i službe u državama članicama mogu koristiti kao potporu;

13.

traži od Komisije da svake godine, ili kad god dođe do promjene stanja, izvijesti Europski parlament o prijetnji koju bakterija Xylella fastidiosa i drugi organizmi opasni za poljoprivrednu proizvodnju predstavljaju za proizvođače u EU-u;

14.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

27.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 353/49

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Zimbabveu, posebno rezoluciju od 7. veljače 2013. (1),

—

uzimajući u obzir lokalne izjave EU-a o otmici Itaija Dzamare od 11. ožujka 2015. i 9. travnja 2015.,

—

uzimajući u obzir deklaraciju potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, u ime EU-a, od 19. veljače 2014. o preispitivanju odnosa EU-a i Zimbabvea;

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/98/ZVSP od 17. veljače 2014. (2) i 2015/277/ZVSP od 19. veljače 2015. (3) o izmjeni Odluke 2011/101/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Zimbabvea,

—

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Ureda visokog predstavnika za ljudska prava (OHCHR) od 18. siječnja 2013. o najnovijim napadima na borce za ljudska prava koji su se dogodili prije izbora,

—

uzimajući u obzir Globalni politički sporazum koji su 2008. potpisale tri glavne političke stranke, ZANU PF, MDC-T i MDC,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća Europske unije od 23. srpnja 2012. o Zimbabveu i Provedbenu odluku Vijeća 2012/124/ZVSP od 27. veljače 2012. (4) o mjerama ograničavanja protiv Zimbabvea,

—

uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda od 27. lipnja 1981., koju je Zimbabve ratificirao,

—

uzimajući u obzir Ustav Zimbabvea,

—

uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je 9. ožujka 2015. u predgrađu Hararea pet nepoznatih naoružanih muškaraca navodno otelo Itaija Dzamaru, istaknutog zimbabveškog aktivista za ljudska prava, vođu pokreta Occupy Africa Unity Square (zauzmimo Trg afričkog jedinstva) i suparnika predsjednika Mugabea; budući da se do danas ne zna gdje se on nalazi te vlada velika zabrinutost za njegovu sigurnost i zaštitu njegovih prava;

B.

budući da je u mjesecima prije otmice Itai Dzamara vodio brojne mirne prosvjede protiv pogoršanja političke i gospodarske situacije u Zimbabveu; budući da je dva dana prije otmice na političkom skupu koji je organizirala opozicijska stranka Pokret za demokratsku promjenu (Movement for Democratic Change – Tsvangirai, MDC-T) Itai Dzamara održao govor i pozvao na masovne prosvjede protiv sve veće represije i pogoršanja gospodarske situacije u zemlji te tražio od predsjednika Mugabea da podnese ostavku i zahtijevao reforme izbornog sustava;

C.

budući da se dosad vlada nije izjasnila u vezi s nestankom Itaija Dzamare, zbog čega se u javnosti pojavila sumnja da je možda za to odgovorna država; budući da vladajuća stranka ZANU-PF negira da je došlo do njegova prisilnog nestanka i tvrdi da su ga izrežirale opozicijske stranke;

D.

budući da se presudom Visokog suda od 13. ožujka 2015. nalaže vlastima Zimbabvea da pokrenu potragu za Itaijem Dzamarom i da Sud izvještavaju o napretku svaka dva tjedna, sve dok se ne utvrdi njegovo boravište; budući da su vlasti, nadležne za postupanje po nalogu Visokog suda, taj nalog ignorirale i da državne vlasti trebaju poštovati spomenutu presudu;

E.

budući da su pristaše vladajuće stranke ZANU-PF i uniformirani policijski službenici nekoliko puta napali Itaija Dzamaru; budući da je u studenom 2014. oko 20 uniformiranih policajaca Itaiju Dzamari stavilo lisice i tuklo ga dok se nije onesvijestio te da su napali i njegova odvjetnika Kennedyja Masiyea;

F.

budući da je 27. travnja 2015. nakon sudjelovanja u povorci potpore nestalom Itaiju Dzamari u Harareu pritvoreno 11 osoba; budući da su aktivisti bili uhićeni i zadržani šest sati;

G.

budući da se nakon njegove otmice njegova supruga Sheffra Dzamara obratila Visokom sudu u Harareu kako bi se policiju i Središnju obavještajnu organizaciju prisililo da počnu tražiti njezina supruga; budući da su tijekom saslušanja policija i Središnja obavještajna organizacija izjavili da ne znaju boravište Itaija Dzamare; budući da je početkom travnja Sheffra Dzamara izjavila da je neprekidno nadziru četvorica nepoznatih muškaraca te da strahuje za vlastiti život;

H.

budući da se u Zimbabveu pogoršava situacija u pogledu ljudskih prava i demokracije te se stalno izvještava o uznemiravanju i kršenju ljudskih prava boraca za ljudska prava, novinara i pripadnika civilnog društva u Zimbabveu;

I.

budući da policija često zloupotrebljava važeće zakone, na primjer Zakon o javnom redu i sigurnosti te Zakon o pristupu informacijama i zaštiti privatnosti, kako bi zabranila zakonite javne susrete i okupljanja;

J.

budući da su sloboda okupljanja, udruživanja i izražavanja ključne komponente svake demokracije;

K.

budući da je u veljači 2015. EU nastavio pružati pomoć Zimbabveu u iznosu od 234 milijuna EUR u okviru Nacionalnog okvirnog programa kojim se Zimbabveu želi pomoći da postane demokratičnija i naprednija zemlja, a istodobno je Europsko vijeće odlučilo Zimbabveu potvrditi neke od sankcija; budući da samo predsjednik Robert Mugabe, njegova supruga i jedno poduzeće iz obrambenog sektora podliježu zamrzavanju imovine i zabrani putovanja; budući da je i dalje na snazi embargo EU-a na oružje;

L.

budući da je 16. ožujka 2013. referendumom usvojen novi Ustav u kojem se navodi cilj čišćenja u politici, no u praksi se sporo napreduje te je stanje ljudskih prava i dalje osjetljivo;

1.

snažno osuđuje nestanak borca za ljudska prava Itaija Dzamare i poziva na njegovo hitno i bezuvjetno oslobađanje;

2.

poziva vladu Zimbabvea da poduzme sve mjere potrebne za pronalazak Itaija Dzamare i da sve odgovorne privede pravdi; poziva vladu da u potpunosti poštuje nalog Visokog suda kojim joj se nalaže da traži Itaija Dzamaru;

3.

poziva vlasti Zimbabvea da zajamče sigurnost njegove supruge i obitelji te njegovih kolega i pristaša;

4.

duboko je zabrinut zbog izvješća organizacija za ljudska prava o sve većem političkom nasilju i uznemiravanju političke opozicije te zbog oštrih ograničenja i zastrašivanja s kojima se suočavaju borci za ljudska prava, koje često pretuče policija te ih uhićuje pod lažnim optužbama; žali zbog toga što je od zadnjih izbora i donošenja novog Ustava 2013. postignut mali napredak u pogledu vladavine prava, a posebno u području reforme ljudskih prava;

5.

potiče vlasti Zimbabvea da istraže navode o prekomjernoj uporabi sile i drugim kršenjima ljudskih prava koja provode policijski i državni službenici, te da ih pozove na odgovornost;

6.

podsjeća da je vlada Zimbabvea općenito odgovorna za jamčenje sigurnosti svih svojih građana; poziva vlasti Zimbabvea da provedu odredbe Opće deklaracije o ljudskim pravima, Afričke povelje o ljudskim pravima i pravima naroda te regionalne instrumente za ljudska prava koje je Zimbabve ratificirao;

7.

podsjeća na to da se Zimbabve na temelju Globalnog političkog sporazuma obvezao zajamčiti da će njegovo zakonodavstvo te njegovi postupci i prakse biti u skladu s međunarodnim načelima ljudskih prava i zakonima o ljudskim pravima, uključujući slobodu okupljanja, udruživanja i izražavanja;

8.

prima na znanje osnivanje zimbabveške Komisije za ljudska prava, no zabrinut je zbog toga što joj nije dodijeljena značajnija uloga u okviru koje bi mogla djelovati neovisno i ispuniti svoje ciljeve u pogledu gorućih pitanja povezanih s ljudskim pravima s kojima se zemlja suočava;

9.

stoga poziva na usredotočeno djelovanje međunarodne zajednice, posebno Južnoafričke razvojne zajednice (SADC); smatra da ta regionalna organizacija treba imati važnu ulogu kao jamac Globalnog političkog sporazuma te inzistirati, između ostalog, na provedbi sporazuma, a posebno njegova članka 13., kako bi se zajamčilo nepristrano djelovanje policije i drugih snaga sigurnosti;

10.

poziva vladu Zimbabvea i predsjednika Mugabea da poštuju svoje međunarodne obveze i odredbe međunarodnih ugovora koje je Zimbabve potpisao te da zajamče poštovanje vladavine prava i ostvarenje građanskih i političkih prava;

11.

traži od EU-a da na temelju članka 8. Sporazuma iz Cotonoua ojača svoj politički dijalog o ljudskim pravima, a posebno da potiče vladu da stavi izvan snage ili na odgovarajući način izmijeni Zakon o javnom redu i sigurnosti te Zakon o pristupu informacijama i zaštiti privatnosti kako bi se okončala njihova zloupotreba;

12.

žali zbog toga što u privremenom sporazumu o gospodarskom partnerstvu sklopljenom s četiri istočno- i južnoafričke zemlje, uključujući Zimbabve, ne postoji snažna i izvršiva klauzula o ljudskim pravima;

13.

primjećuje ukidanje sankcija o čemu je EU donio odluku i podupire ciljane mjere protiv predsjednika i njegove supruge koje i dalje ostaju na snazi, te embargo na oružje, što je odgovor na političku situaciju i stanje ljudskih prava u Zimbabveu;

14.

smatra da su promicanje demokracije te zaštita ljudskih prava i vladavina prava od ključne važnosti ako Zimbabve želi postati slobodna i napredna zemlja;

15.

poziva Delegaciju EU-a- u Harareu da nastavi pružati pomoć Zimbabveu kako bi se poboljšalo stanje u području ljudskih prava; ustraje u tome da EU mora zajamčiti da se sredstvima za razvoj koja se dodjeljuju Zimbabveu učinkovito zadovoljavaju potrebe stanovništva, posebno preko organizacija civilnog društva, te da se provode političke i gospodarske reforme koje EU financira;

16.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, ESVD-u, vladi i parlamentu Zimbabvea, vladama Južnoafričke razvojne zajednice, Komisiji Afričke unije, Panafričkom parlamentu, Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a i glavnom tajniku Commonwealtha.

27.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 353/52

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Burmi/Mjanmaru i etničkoj skupini Rohingya, a posebno rezolucije od 20. travnja 2012. (1), 13. rujna 2012. (2), 22. studenog 2012. (3) i 13. lipnja 2013. (4) te svoju Rezoluciju od 23. svibnja 2013. o ponovnoj uspostavi pristupa Mjanmara/Burme općim carinskim povlasticama (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2009. o stanju burmanskih izbjeglica na Tajlandu (6),

—

uzimajući u obzir izjavu visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) od 6. svibnja 2015. o masovnim grobnicama etničke skupine Rohingya na Tajlandu,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948. godine,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR) iz 1966. godine,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin Protokol iz 1967. godine,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju Zajednice naroda jugoistočne Azije o ljudskim pravima, a osobito njezine stavke 13., 15., 16. i 18.,

—

uzimajući u obzir apel Ureda visokog povjerenika UN-a za izbjeglice od 15. svibnja 2015. upućen regionalnim vladama da provode akcije traganja i spašavanja, u kojem je upozoreno na „moguću humanitarnu katastrofu”,

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da se procjenjuje da se u eskalirajućoj regionalnoj krizi tisuće pripadnika etničke skupine Rohingya i drugih izbjeglica još uvijek nalaze na brodovima u Andamanskom moru i tjesnacu Malacca, neke od kojih su trgovci ljudima ostavili s malo hrane i vode, te da ih se tjera natrag na more kada njihovi brodovi uplove u teritorijalne vode;

B.

budući da je 1. i 4. svibnja 2015. vojna policija pronašla tijela barem 30 muslimana pripadnika etničke skupine Rohingya u kampu za koji se sumnja da služi za trgovinu ljudima u okrugu Sadao u pokrajini Songkhla, nedaleko od tajlandsko-malezijske granice; budući da je nekoliko dana kasnije pronađen još jedan kamp s najmanje još pet grobova;

C.

budući da se etničku skupinu Rohingya i dalje proganja i diskriminira te proizvoljno lišava njihova burmanskog/mjanmarskog državljanstva, pri čemu ostaju bez ikakva državljanstva; budući da je burmanska vlada 1. travnja 2015. poništila njihove privremene osobne karte, čime im je oduzela glasačko pravo; budući da se zločini i okrutnosti kojima su izloženi i dalje uglavnom ne kažnjavaju;

D.

budući da pripadnici skupine Rohingya u velikom broju napuštaju Burmu/Mjanmar otkad su u nasilju koje je izbilo 2012. razorena čitava naselja i otkad su u njemu stotine izgubile živote; budući da su mnogi od onih koji su pobjegli pali u ruke bandama koje trguju ljudima u Benegalskom zaljevu;

E.

budući da se prema periodičkom izvješću UNHCR-a od 8. svibnja 2015. nekih 25 000 Rohingya i Bangladešana ukrcalo na krijumčarske brodove od siječnja do ožujka 2015.; budući da je to gotovo dvostruko veći broj ljudi u usporedbi s onima koji su to učinili u istom razdoblju 2014. godine;

F.

budući da je nekoliko tisuća pripadnika etničke skupine Rohingya pobjeglo brodovima od progona i budući da su stotine izgubile živote u brodolomima ili zato što ih se prisilno vraća na more;

G.

budući da su se trgovci ljudima usmjerili na pomorske putove otkad su pojačane mjere suzbijanja njihova djelovanja; budući da je u porastu broj migranata koje trgovci ljudima ostavljaju na pučini;

H.

budući da trgovci ljudima, a u nekim slučajevima čak i korumpirane lokalne tajlandske vlasti, i dalje krijumčare tisuće pripadnika skupine Rohingya i drugih migranata preko Tajlanda i iz drugih zemalja regije, te ih drže zatočenima u nehumanim uvjetima u kampovima u džungli na jugu Tajlanda, gdje ih njihovi otmičari muče, izgladnjuju i tuku na smrt kako bi iznudili otkupninu od njihovih obitelji i rodbine, ili ih prodaju u ljudsko roblje;

I.

budući da je UNHCR pozvao na zajednički odgovor na otkrivene masovne grobnice etničke skupine Rohingya na Tajlandu, apelirajući na zemlje regije da tješnje surađuju na mjerama suzbijanja krijumčarenja i trgovine ljudima, nudeći pritom zaštitu žrtvama;

J.

budući da se o stanju etničke skupine Rohingya nije raspravljalo na nedavnom 26. sastanku na vrhu ASEAN-a, održanom od 26. do 28. travnja 2015. u Maleziji;

K.

budući da je od 2010. do 2015. Glavna uprava Komisije za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu (ECHO) dostavila oko 57,3 milijuna EUR u humanitarnoj pomoći ugroženim osobama u pokrajini Rakhine; budući da ECHO 2015. financira projekte diljem pokrajine Rakhine kako bi se pružila najosnovnija pomoć etničkoj skupini Rohingya u sjevernim gradovima, uključujući hranu i ishranu, osnovne zdravstvene usluge i nabavu drugih osnovnih kućanskih potrepština, te kako bi se pružila podrška stanovništvu koje je raseljeno od 2012. godine;

L.

budući da je ECHO od 2013. dodijelio 325 000 EUR Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM) za nabavu hrane, osnovnih kućanskih potrepština, za zdravstvenu skrb i zaštitu otprilike 3 000 muškaraca, žena i djece koji pripadaju skupini Rohingya i koji su pritvoreni na Tajlandu;

1.

izražava duboku zabrinutost zbog teškog položaja izbjeglica iz etničke skupine Rohingya i trenutačne humanitarne krize na otvorenom moru i u teritorijalnim vodama između Mjanmara, Bangladeša, Tajlanda i Indonezije te je zapanjen je otkrićima koja su uslijedila nakon nedavne ekshumacije desetaka tijela iz masovnih grobnica u blizini kampova za trgovinu ljudima u južnom Tajlandu; izražava sućut obiteljima žrtava;

2.

poziva tajlandske vlasti da provedu hitne, cjelovite i odlučne kaznene istrage o masovnim grobnicama muslimana Rohingya i da se, po potrebi uz pomoć UN-a, pobrinu da odgovorne osobe budu izvedene pred lice pravde;

3.

pozdravlja činjenicu da je tajlandska vlada priznala problem trgovanja ljudima na Tajlandu i u regiji te sudjelovanje određenih korumpiranih dužnosnika vlasti u krijumčarenju ljudi; poziva tajlandsku vladu i njezine dužnosnike da obustave svaki vid suradnje sa zločinačkim skupinama koje trguju pripadnicima skupine Rohingya i ostalim migrantima na Tajlandu;

4.

poziva sve zemlje regije da ojačaju suradnju na mjerama za suzbijanje krijumčarenja i trgovanja ljudima, nudeći pritom zaštitu žrtvama; ističe da ASEAN u tom pogledu može imati važnu ulogu; potiče vlade država iz regije da sudjeluju na skorašnjem regionalnom sastanku na temu stanja migranata, koji će se održati u Bangkoku na Tajlandu 29. svibnja 2015.; pozdravlja izradu nacrta Konvencije ASEAN-a protiv trgovanja ljudima, a posebno ženama i djecom (ACTIP), koju bi tijekom 2015. trebali poduprijeti čelnici ASEAN-a;

5.

poziva sve zemlje u regiji da potpišu i ratificiraju Konvenciju UN-a o statusu izbjeglica i da tražiteljima azila iz skupine Rohingya ponude barem privremenu zaštitu, te da istovremeno podrže burmansku vladu u pronalaženju dugoročnih i pravičnih rješenja temeljnih uzroka tih događaja;

6.

nadalje poziva vladu Burme/Mjanmara da promijeni svoju politiku i poduzme sve potrebne mjere za okončanje progona i diskriminacije manjinske skupine Rohingya; ponavlja svoj prijašnji poziv da se izmijeni ili stavi izvan snage Zakon o državljanstvu iz 1982. kako bi etnička skupina Rohingya dobila jednak pristup burmanskom državljanstvu;

7.

pozdravlja jako zakašnjelu izjavu glasnogovornika oporbene stranke Aung San Suu Kyije, Nacionalne ligu za demokraciju (NLD), od 18. svibnja 2015. da bi vlada Burme/Mjanmara trebala dati državljanstvo manjini Rohingya;

8.

potiče čelnike Indonezije, Malezije i Tajlanda da proglase spašavanje života bespomoćnih migranata i izbjeglica na brodovima u Bengalskom zaljevu i u Andamanskom moru glavnim prioritetom te pozdravlja priopćenje Malezije i Indonezije od 20. svibnja 2015. da će pružiti privremeno utočište migrantima koje pronađu na moru;

9.

pozdravlja pomoć koju Europska unija i međunarodne organizacije poput UNHCR-a pružaju etničkoj skupini Rohingya u Mjanmaru/Burmi i na Tajlandu te humanitarnu pomoć EU-a interno raseljenim osobama u pokrajini Arakan/Rakhine, pripadnicima skupine Rohingya bez dokumenata i ugroženom domaćem stanovništvu u Bangladešu te migrantima iz skupine Rohingya i iz Bangladeša koji se trenutačno nalaze u imigracijskim prihvatnim centrima (muškarci) ili centrima za socijalnu skrb (žene i djeca) na Tajlandu;

10.

poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da se u svojim kontaktima s Tajlandom i Burmom/Mjanmarom i ostalim državama članicama ASEAN-a dotakne te teme na najvišoj mogućoj političkoj razini;

11.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Burme/Mjanmara, vladi i parlamentu Tajlanda, glavnom tajniku Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN), Međuvladinoj komisiji ASEAN-a za ljudska prava, posebnom izaslaniku UN-a za ljudska prava u Mjanmaru, visokom povjereniku UN-a za izbjeglice, Vijeću UN-a za ljudska prava te vladama i parlamentima ostalih država regije.

27.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 353/55

—

uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

—

uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

—

uzimajući u obzir zakon o gospodarskim odnosima u Svaziju iz 2000. (izmijenjen),