30.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 316/1

30.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 316/2

—

uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članak 23. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP),

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih iz 1949.,

—

uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje od 15. rujna 1995. usvojene na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking+5 (2000.), Peking + 10 (2005.) i Peking + 15 (2010.),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 606/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima (1),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela i o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (2),

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom od 13. prosinca 2006., a posebno njezin članak 6. koji se odnosi na žene s invaliditetom,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2011/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o europskom nalogu za zaštitu (3),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (4),

—

uzimajući u obzir prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama (Direktiva o ženama u upravnim odborima (COM(2012)0614)),

—

uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Konvencija iz Istanbula),

—

uzimajući u obzir Europski pakt o ravnopravnosti spolova (2011. – 2020.) od 7. ožujka 2011. (5),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2010. pod nazivom „Pojačana predanost jednakosti žena i muškaraca, Ženska povelja” (COM(2010)0078),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. rujna 2010. pod nazivom „Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015.” (COM(2010)0491),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Europa 2020.: Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije od 16. rujna 2013. pod nazivom „Srednjoročni pregled Strategije za jednakost žena i muškaraca (2010. – 2015.) (SWD(2013)0339),

—

uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije od 8. svibnja 2013. pod nazivom „Izvješće o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji – 2012.” (SWD(2013)0171),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. studenog 2013. naslovljenu „Prema ukidanju genitalnog sakaćenja žena” (COM(2013)0833),

—

uzimajući u obzir izvješće koje je 2012. objavio Europski institut za jednakost spolova (EIGE) pod nazivom „Pregled provedbe akcijske platforme iz Pekinga u državama članicama EU-a: nasilje nad ženama, potpora žrtvama”,

—

uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 5. i 6. lipnja 2014. o sprečavanju i borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući genitalno sakaćenje žena,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2014. o ukidanju genitalnog sakaćenja žena (6),

—

uzimajući u obzir da europske direktive od 1975. godine nadalje o različitim aspektima jednakog postupanja prema muškarcima i ženama (Direktiva 2010/41/EU (7), Direktiva 2010/18/EU (8), Direktiva 2006/54/EZ (9), Direktiva 2004/113/EZ (10), Direktiva 92/85/EEZ (11), Direktiva 86/613/EEZ (12) i Direktiva 79/7/EEZ (13)),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o primjeni načela jednake plaće radnika i radnica za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti (14),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o učinku gospodarske krize na jednakost spolova i prava žena (15),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2013. o obrazovnoj i profesionalnoj mobilnosti žena u EU-u (16),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o uklanjanju spolnih stereotipa u EU-u (17),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2013. o 57. sjednici Komisije UN-a o položaju žena (CSW): na temu uklanjanja i prevencije svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama (18),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2012. o radnim uvjetima žena u uslužnom sektoru (19),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. s preporukama Komisiji o primjeni načela jednake plaće radnika i radnica za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti (20),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. veljače 2010. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji – 2009. (21), od 8. ožujka 2011. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji – 2010. (22) te od 13. ožujka 2012. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji – 2011. (23),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2011. o ženama i upravljanju poduzećima (24),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. travnja 2011. o prioritetima i glavnim crtama novog političkog okvira EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama (25),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o slici siromaštva žena u Europskoj uniji (26),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o rodnim aspektima ekonomske i financijske krize (27),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2009. o nediskriminaciji koja se temelji na spolu i međugeneracijskoj solidarnosti (28),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njezinu utjecaju na jednakost spolova (29),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. listopada 2005. o ženama i siromaštvu u Europskoj uniji (30),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. o borbi protiv nasilja nad ženama (31),

—

uzimajući u obzir prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 92/85/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (Direktiva o rodiljnom dopustu (COM(2008)0637)),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o jednakosti žena i muškaraca u sportu,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka) (32),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 3. lipnja 2013. o napretku u ostvarivanju ciljeva iz Barcelone pod naslovom „Razvoj objekata za skrb o maloj djeci u Europi s ciljem održivog i uključivog rasta”,

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije iz 2014. naslovljeno „Statistički podaci o ženama poduzetnicama u Europi”,

—

uzimajući u obzir istraživanje Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) od ožujka 2014. naslovljeno „Nasilje nad ženama: istraživanje provedeno diljem EU-a”, u kojem su prvi puta dostupni podaci o opsegu, prirodi i utjecaju različitih oblika nasilja nad ženama kao i o odgovoru žrtava na nasilne incidente i o njihovu poznavanju vlastitih prava”,

—

uzimajući u obzir članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije o zaštiti javnoga zdravlja, a posebno njegov stavak 7. u kojem se navodi da se pri djelovanju Unije poštuje odgovornost država članica za utvrđivanje njihove zdravstvene politike i organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga i zdravstvene zaštite,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0015/2015),

A.

budući da je jednakost žena i muškaraca temeljno pravo koje je priznato u Ugovorima, od 1957. tj. Ugovora iz Rima i u Povelji Europske unije od temeljnim pravima; budući da je postignuti napredak, unatoč činjenici da je Europska unija usvojila brojne tekstove u cilju jamčenja jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama kao i radi borbe protiv svih oblika diskriminacije na temelju spola te da si je za poseban cilj postavila uključivanje načela jednakosti spolova u sve svoje aktivnosti, i dalje nedovoljan te da su muškarci i žene i danas nejednaki na mnogim područjima;

B.

budući da načelo jednakog postupanja prema ženama i muškarcima podrazumijeva da ne smije biti nikakve izravne ili neizravne diskriminacije, i kad je riječ o majčinstvu, o očinstvu i podjeli obiteljskih odgovornosti;

C.

budući da je ključno uzeti u obzir višestruke i isprepletene oblike diskriminacije s kojom se suočavaju brojne žene i djevojčice u Europi (na temelju invaliditeta, migrantskog podrijetla, etničkog pripadnosti, dobi, spolne orijentacije, spolnog identiteta, trudnoće, stambenog statusa, niske razine obrazovanja, na osnovi toga što su bile žrtve nasilja itd.) te činjenicu da se njihov položaj posljednjih godina pogoršao;

D.

budući da strategija Europa 2020., čiji je cilj Uniju pretvoriti u pametno, održivo i uključivo gospodarstvo, obuhvaća ambiciozne ciljeve, uključujući stopu zaposlenosti od 75 % i smanjenje broja osoba kojima prijete siromaštvo i socijalna isključenost ili su njima već pogođene, i to za barem 20 milijuna do 2020., i da se ti ciljevi mogu ostvariti samo budu li države članice provodile inovativne politike usmjerene na postizanje istinske jednakosti između žena i muškaraca;

E.

budući da politike fiskalne konsolidacije koje provode države članice u prvom redu utječu na javni sektor, koji odlikuje veća zastupljenost žena i čiji su najvećih korisnici upravo žene, zbog čega spomenute politike imaju veće posljedice za žene te budući da one također dovode do povećanja nesigurnosti zaposlenja, što pogotovo vrijedi za sve veći broj ugovora na nepuno radno vrijeme (32 % žena u odnosu na 8,2 % muškaraca) i privremenih ugovora kao i smanjenja plaća;

F.

budući da među siromašnima i socijalno isključenima ima više žena nego muškaraca, posebno starijih žena, čija je mirovina u prosjeku 39 % niža od mirovine muškaraca, i samohranih majki; budući da zbog obiteljskog razloga žene češće nego muškarci rade na nepuno radno vrijeme, na privremene ugovore ili ugovore na određeno vrijeme te da do siromaštva žena uvelike dolazi zbog nesigurnosti njihova zaposlenja;

G.

budući da je borba protiv siromaštva jedan od pet mjerljivih ciljeva koje je Komisija predložila u okviru strategije Europa 2020.; budući da bi integrirana smjernica br. 10 strategije Europa 2020. (promicanje socijalne uključenosti i borba protiv siromaštva) mogla ubrzati donošenje nacionalnih politika za zaštitu žena, posebice od rizika od siromaštva, osiguravajući sigurnost prihoda za jednoroditeljske obitelji i starije žene;

H.

budući da je stopa nataliteta u EU-u sve manja i da je kriza pojačala taj pad jer nezaposlenost, nesigurna situacija i neizvjesnost u pogledu budućnosti i gospodarstva navode parove, a posebno mlađe žene, da odgode zasnivanje obitelji, čime se i dalje jača trend demografskog starenja Unije;

I.

budući da se sadašnji porezni sustavi određenih država članica temelje na ograničenom shvaćanju pojma obitelji i pogoduju obiteljima u kojima je zaposlen samo jedan član, odnosno da se žene na taj način često odvraća od zapošljavanja i da se ne pruža dovoljna potpora jednoroditeljskim obiteljima, velikim obiteljima i obiteljima s uzdržavanim članovima;

J.

budući da je, iako čine gotovo 60 % visokoobrazovanih u EU-u, zastupljenost žena u višem rukovodstvu i na ključnim položajima ipak nerazmjerno niska i da one predstavljaju manje od 33 % znanstvenika i inženjera u EU-u te čine gotovo 80 % radne snage u sektoru zdravlja, obrazovanja i socijalne skrbi;

K.

budući da postoji izrazita horizontalna segregacija ili podjela na temelju spola na tržištu rada, pri čemu gotovo polovica žena sa stručnim zanimanjem obavlja 10 od 130 zanimanja navedenih u međunarodnoj klasifikaciji zanimanja Međunarodne organizacije rada, a samo 16 % radnica nalazi se na položajima u stručnim sektorima gdje je udio muškaraca i žena jednak;

L.

budući da je uloga malih i srednjih poduzeća (MSP-ova), koja čine 99 % europskih poduzeća i tvore dvije trećine radnih mjesta u privatnom sektoru, ključna za ostvarivanje ciljeva pametnog, održivog i uključivog rasta u okviru strategije Europa 2020.; budući da samo 31 % poduzetnika u EU-u čine žene; budući da stopa poduzetništva među ženama u EU-u iznosi 10 % u usporedbi s 19 % među muškarcima; budući da postoji potreba za poticanjem i pružanjem potpore razvoju poduzetništva među ženama;

M.

budući da oko 42 % redovitih sudionika u poljoprivredi u EU-u čine žene i da one vode 3 od 10 europskih poljoprivrednih gospodarstva; budući da promicanje jednakih mogućnosti muškaraca i žena, uz istodobno osiguravanje većeg sudjelovanja žena u gospodarskom i socijalnom životu, posebice u poljoprivredi, mora biti stalna briga u Europi;

N.

budući da je stopa zaposlenosti žena 63 %; budući da razlika u plaćama iznosi 16,4 %; budući da su 73 % zastupnika u nacionalnim parlamentima muškarci i da je zastupljenost žena u upravnim odborima velikih poduzeća 17,8 % te da žene tijekom jednog tjedna u obavljanju kućanskih poslova provedu tri puta više vremena nego muškarci (npr. brinući se o djeci, starijim osobama i osobama s invaliditetom kao i obavljajući kućanske poslove);

O.

budući da žene predstavljaju 37 % članova novoizabranog Europskog parlamenta, 9 od 28 novih povjerenika te 7 od 28 sudaca Suda Europske unije;

P.

budući da je stopa nezaposlenosti žena podcijenjena s obzirom na to da mnoge žene nisu registrirane kao nezaposlene, posebice one koje žive u ruralnim ili izoliranim područjima kao i velik broj žena koje se posvećuju samo kućanskim poslovima i brizi o djeci; budući da ova situacija također stvara razliku u pogledu pristupa javnim službama (naknadama, mirovini, rodiljnom dopustu, bolovanju, pristupu socijalnom osiguranju itd.);

Q.

budući da će se tim ritmom stopa zaposlenosti žena od 75 % doseći tek 2038. i da će jednake plaće postati stvarnost tek 2084.; budući da će jednaka zastupljenost žena i muškaraca u nacionalnim parlamentima, europskim institucijama i upravnim odborima europskih poduzeća biti moguća 2034., ali da ćemo na ravnomjernu podjelu kućanskih poslova čekati sve do 2054.;

R.

budući da je neuspjeh u području promicanja politika usmjerenih na postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života na svim razinama te nedostatak pristupačnih i visokokvalitetnih ustanova za čuvanje djece te pomoći za starije osobe i osobe kojima je potrebna posebna skrb u prvom redu predstavljaju glavnu prepreku ekonomskoj neovisnosti žena i njihovu napredovanju na rukovodeće položaje kao i prepreku jednakoj zastupljenosti žena i muškaraca na tržištu rada, kao jednom od sredstava za sprečavanje siromaštva;

S.

budući da je podjela obiteljskih i kućanskih obveza između muškaraca i žena, osobito s porastom korištenja roditeljskog dopusta i rodiljnog dopusta za očeve, neophodan preduvjet za ostvarenje jednakosti muškaraca i žena; budući da u jednoj četvrtini država članica očevi nemaju mogućnost korištenja rodiljnog dopusta;

T.

budući da tradicionalne uloge i stereotipi u vezi s muškarcima i ženama i dalje imaju jak utjecaj na raspodjelu kućanskih poslova, na radnom mjestu i u društvu u širem smislu te stoga ograničavaju raspon mogućnosti zapošljavanja i osobnog i profesionalnog razvoja žena te ih time sprečavaju da one u cijelosti iskoriste svoj potencijal kao pojedinci i gospodarski subjekti;

U.

budući da mediji mogu, s jedne strane, odigrati ulogu u širenju stereotipa, degradaciji slike žene, hiperseksualizaciji djevojčica, a s druge strane pak, u prevladavanju spolnih stereotipa, promicanju sudjelovanja žena u donošenju odluka i promicanju jednakosti muškaraca i žena;

V.

budući da ni nakon što je Europski parlament usvojio dvije zakonodavne rezolucije o temeljnim pitanjima povezanima s jednakošću žena i muškaraca, točnije Rezoluciju od 20. listopada 2010. o prijedlogu direktive o rodiljnom dopustu i onu od 20. studenog 2013. o prijedlogu direktive o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama, Vijeće i dalje nije dalo službeni odgovor;

W.

budući da je u svojemu izvješću od 6. prosinca 2013. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Komisija postavila pitanja o sukladnosti nacionalnih zakonodavstava 26 država članica s novim odredbama navedene Direktive (33);

X.

budući da je prema istraživanju Agencije Europske unije za temeljna prava iz ožujka 2014. svaka treća žena u EU-u već bila žrtva fizičkog i/ili seksualnog nasilja i da je svaka peta bila žrtva fizičkog nasilja od dobi od 15 godina te da je gotovo svaka druga žena pretrpjela psihološko nasilje; budući da nasilje nad ženama predstavlja kršenje temeljnih prava koje sa sobom nosi potencijalno ozbiljne psihološke posljedice, pogađa sve dijelove društva bez obzira na dob, obrazovanje, dohodak, društveni status i zemlju podrijetla ili prebivališta te predstavlja jedno od najmanje prijavljivanih kaznenih djela; budući da je nasilje nad ženama jedna od glavnih prepreka jednakosti muškaraca i žena;

Y.

budući da je nasilje nad ženama i djevojčicama na internetu u porastu i da je ponašanje maloljetnika na društvenim mrežama u tom pogledu izrazito zabrinjavajuće;

Z.

budući da će se strategija EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima prestati provoditi 2016.; budući da prema izvješću Eurostata iz 2014. o trgovini ljudima žene i djevojčice čine veliku većinu (80 %) zabilježenih žrtava trgovanja ljudima u EU-u;

AA.

budući da šest država članica još nije potpisalo Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja (Istanbulska konvencija) te da ju je ratificiralo samo osam zemalja;

AB.

budući da je prikupljanje pouzdanih i usporedivih podataka raščlanjenih po spolu iznimno važno za oblikovanje javnih nacionalnih politika i politika EU-a, posebice onih koje se odnose na nasilje nad ženama;

AC.

budući da žene imaju posebne zdravstvene probleme te su rjeđe predmet kliničkih ispitivanja nego muškarci i da te razlike imaju bitne posljedice za zdravlje žena;

AD.

budući da su djevojčice i žene manje tjelesno aktivne nego dječaci i muškarci, posebno u dobi od 15. do 24. godine, i budući da je sport sredstvo afirmacije i ispunjenja te pokretač građanstva i solidarnosti te da redovito bavljenje sportom poboljšava tjelesno i psihičko zdravlje; budući da su nasilje nad ženama, stereotipi, razlike u plaćama i prepreke u vezi sa sudjelovanjem žena na vodećim položajima prisutni u području sporta;

AE.

budući da se seksualna i reproduktivna prava ubrajaju u temeljna ljudska prava i budući da je o njima potrebno voditi računa u okviru Programa djelovanja Unije u području zdravlja;

AF.

budući da su oblikovanje i provedba politika o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima u nadležnosti država članica;

AG.

budući da je godišnje izvješće Europske komisije o jednakosti žena i muškaraca najvažniji instrument ocjene napretka u pogledu položaja žena u Europi;

1.

poziva institucije EU-a i države članice da pri razvoju svojih politika, u svojim proračunskim postupcima, kao i u provedbi programa i djelovanja EU-a uzmu u obzir aspekt spola, prava žena i jednake mogućnosti i da u tu svrhu primijene prokativne mjere, posebno u okviru politika gospodarskog oporavka, te sustavno provedu procjene utjecaja s obzirom na spol na pojedinačnoj osnovi;

2.

osuđuje činjenicu da će se ostvarivanje ciljeva Strategije za jednakost žena i muškaraca 2010.– 2015. uskoro pokazati kao neuspješno, posebice u odnosu na ekonomsku neovisnost, između ostalog i zbog povlačenja prijedloga direktive o rodiljnom dopustu; istodobno ističe da između žena i muškaraca postoje ekonomske razlike koje se postupno produbljuju;

3.

poziva Vijeće, Komisiju i države članice da uključe stup o jednakosti spolova u strategiju Europa 2020. kako bi pratili napredak u smanjivanju razlika u zapošljavanju između muškaraca i žena te kako bi u Godišnjem pregledu rasta mjere politike time bile izmijenjene u preporuke za svaku zemlju;

4.

poziva Komisiju i države članice da razviju opći plan ulaganja u socijalnu infrastrukturu jer je procijenjeno da će se uvođenjem plana ulaganja kojim se vodi računa o spolu europski bruto domaći proizvod (BDP) postupno povećati za 2,4 % više do 2018. nego što bi se povećao bez tog plana;

5.

naglašava da bi ravnopravno sudjelovanje muškaraca i žena na tržištu rada moglo znatno povećati gospodarski potencijal Europske unije, osiguravajući njegov pravedan i uključiv karakter; ističe da će prema predviđanjima Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) ukupna usklađenost stopa sudjelovanja dovesti do povećanja BDP-a po stanovniku od 12,4 % do 2030.;

6.

tvrdi da se hitno mora riješiti problem siromaštva žena, posebno starijih žena i samohranih majki kao i žena koje trpe rodno uvjetovano nasilje, žena s invaliditetom, migrantica i žena manjinskog podrijetla; stoga traži od država članica da provedu učinkovitije strategije uključivanja i da djelotvornije upotrebljavaju sredstva namijenjena za provedbu socijalnih politika, osobito sredstva iz Europskog socijalnog fonda i strukturnih fondova;

7.

žali zbog toga što je učinkovitost socijalnih politika usmjerenih na ublažavanje siromaštva domaćinstava s jednom odraslom osobom u usporedbi s 2005. pala za 50 % u 2012., što se najviše odnosilo na domaćinstva udovica i samohranih majki; izražava zabrinutost i zbog činjenice da razina učinkovitosti europskih socijalnih politika koje se primjenjuju u nekim državama članicama predstavlja samo trećinu europskog prosjeka; stoga poziva države članice na jačanje socijalnih politika prvenstveno usmjerenih na nezaposlene kao sredstva za rješavanje porasta siromaštva, posebice među ženama;

8.

poziva Vijeće i Komisiju na rješavanje pitanja spolne dimenzije siromaštva i socijalne isključenosti; žali što preporuke za pojedine zemlje koje su dosad donošene kao dio godišnjih ciklusa Europskog semestra nisu dovoljno usklađene s ciljevima zapošljavanja i socijalnim ciljevima Europa 2020.; poziva da se preporuke za pojedine zemlje sustavno fokusiraju na rješavanje strukturalnih uzroka siromaštva žena;

9.

zahtijeva od Komisije i država članica da pri oblikovanju svojih politika poreza i naknada vode računa o razvoju obiteljskih struktura, naročito tako što će odobravanjem odbitaka od poreza ili u vidu pomoći namijenjene zdravstvenoj skrbi financijski podupirati jednoroditeljske obitelji i starije osobe;

10.

poziva države članice i Komisiju da zajamče da će se jednakost muškaraca i žena te integracija perspektive spola uzeti u obzir u okviru fondova kohezijske politike i da će se promicati tijekom pripreme i provedbe tih fondova kao i u njihovim programima, uključujući praćenje, izvještavanje i ocjenu;

11.

izražava žaljenje zbog toga što je danas godišnje izvješće samo radni dokument u prilogu izvješću o primjeni Povelje o temeljnim pravima Europske unije i poziva Komisiju da podupre njegovo službeno usvajanje u svojstvu zasebnog dokumenta i tako mu vrati punu političku legitimnost;

12.

ističe da je prijeko potrebno smanjiti razliku u plaćama i mirovinama žena i muškaraca između ostaloga i rješavanjem problema ustrajne koncentracije žena na poslovima s nepunim radnim vremenom, niskom plaćom i nesigurnim poslovima te osiguravanjem dostatne kvalitete ustanova za skrb o djeci i drugim uzdržavanim članovima obitelji; najoštrije osuđuje činjenicu da više od trećine starijih žena koje žive u EU-u ne prima nijedan oblik mirovine; poziva države članice da se pobrinu za punu primjenu prava koja proizlaze iz Direktive 2006/54/EZ, uključujući načela jednakosti i transparentnosti plaća, i da preispitaju svoja nacionalna zakonodavstva na području jednakog postupanja kako bi ih pojednostavnile i ažurirale; poziva Komisiju da nastavi s redovnim ocjenjivanjem prijenosa direktiva koje se odnose na jednakost žena i muškaraca te da što prije predloži preinaku Direktive 2006/54/EZ u skladu s njezinim člankom 32. i člankom 157. UFEU-a i podrobnim preporukama navedenima u prilogu Rezoluciji Parlamenta od 24. svibnja 2012.;

13.

najoštrije osuđuje činjenicu da za isti posao ili za radna mjesta iste vrijednosti žene ne primaju istu plaću kao muškarci te osuđuje horizontalnu i vertikalnu segregaciju; osim toga, naglašava da su velika većina radnika s niskom plaćom i gotovo svi radnici s vrlo niskom plaćom zaposleni na nepuno radno vrijeme te ističe da gotovo 80 % siromašnih radnika čine žene; ističe da bi u skladu sa zaključcima ispitivanja europske dodane vrijednosti smanjenje postotnog boda razlike u plaći između muškaraca i žena dovelo do povećanja gospodarskog rasta od 0,1 % , iz čega proizlazi da je izuzetno važno ukloniti razlike u plaći prisutne u kontekstu trenutačne gospodarske recesije; stoga poziva države članice, poslodavce i sindikate da oblikuju i upotrebljavaju posebne praktične alate za ocjenu radnih mjesta, čime će pridonijeti određivanju poslova iste vrijednosti te na taj način zajamčiti jednake plaće žena i muškaraca;

14.

poziva Komisiju i države članice da provedu proaktivne politike kojima se potiče otvaranje kvalitetnih radnih mjesta za žene kako bi ostvarile ciljeve strategije Europa 2020., što će postići borbom protiv stereotipova i profesionalne vertikalne i horizontalne segregacije te poticanjem prelaska s rada na nepuno radno vrijeme na rad na puno radno vrijeme, pri čemu se najviše trebaju usredotočiti na mlade koji su nezaposleni i nisu uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja (NEET); poziva države članice da utvrde posebne ciljeve zapošljavanja u okviru nacionalnih programa reforme kako bi žene i muškarci ostvarivali jednaka prava u pogledu pristupa i ostanka na tržištu rada;

15.

poziva Komisiju i države članice da provedu proaktivne politike kako bi potaknule žene da ostvare karijeru u znanosti i da, u prvom redu u vidu informativnih kampanja i kampanja namijenjenih podizanju razine svijesti, promiču ulazak žena u sektore koje se smatra tradicionalno „muškima”, a tu se u prvom redu ubrajaju sektor znanosti i novih tehnologija, radi potpunog iskorištavanja ljudskih kapitala koji žene predstavljaju; posebno ističe da informacijske i komunikacijske tehnologije nude nove mogućnosti i poziva Komisiju da se pobrine za to da se načelo jednakosti žena i muškaraca u sljedećih pet godina u potpunosti uključi u prioritet Digitalnog plana za Europu;

16.

ističe da je financijska neovisnost ključno sredstvo ostvarivanja jednakosti i da žensko poduzetništvo predstavlja potencijal za rast i konkurentnost u EU-u koji je podcijenjen i nedovoljno iskorišten; stoga poziva Europski institut za jednakost spolova (EIGE) da prikupi više podataka, tj. podataka bolje kvalitete o ženskom poduzetništvu; poziva države članice, Komisiju i druga nadležna tijela, kao što su industrijske komore, da potiču, promiču i podupiru žensko poduzetništvo tako što će olakšati pristup zajmovima, smanjiti birokraciju i druge prepreke koje utječu na ženska novoosnovana poduzeća, uključiti načelo jednakosti spolova u relevantne politike, promicati stvaranje jedinstvene i višejezične platforme za prikupljanje i razmjenu podataka namijenjene ženama u socijalnom poduzetništvu te podupirati mentorske i „peer-to-peer” mreže na regionalnoj i europskoj razini;

17.

vjeruje da pomaganje ženama da se vrate na tržište rada zahtijeva višedimenzionalnu politiku (uključujući stručno osposobljavanje i cijeloživotno učenje te poticanje stabilnijih radnih mjesta i prilagođenih oblika rada) te skreće pozornost na sve veću učestalost primjene fleksibilnog radnog vremena; ističe da je potražnja za radnim mjestima s fleksibilnim radnim vremenom najveća među radnicima koji rade na nepuno radno vrijeme, a većinu njih čine žene; stoga tvrdi da je kolektivno pregovaranje pravo koje se mora štititi zbog toga što pomaže u borbi protiv diskriminacije, zaštiti prava tj. ostvarivanju većih prava;

18.

naglašava činjenicu da se većom fleksibilnošću oblika rada ženama u većoj mjeri može omogućiti aktivno sudjelovanje na tržištu rada, ali istodobno napominje da se ta fleksibilnost može negativno odraziti na plaće i mirovine žena; stoga ističe potrebu za prijedlozima u kojima se vodi računa o ravnoteži između poslovnog i privatnog života te potiče muškarce i žene da među sobom ravnomjernije raspodjele poslovne, obiteljske i društvene obaveze, posebice kada je riječ o pomoći uzdržavanim osobama i skrbi o djeci;

19.

traži od država članica da u programe ruralnog razvoja uključe strategije usmjerene na povećanje broja radnih mjesta u ruralnim područjima koja su namijenjena ženama i na taj im način osiguraju primjerena primanja, kao i politike kojima se potiče zastupljenost žena u političkim, gospodarskim i društvenim forumima u spomenutom sektoru i kojima se u skladu s načelom multifunkcionalnosti poljoprivrede unapređuje promicanje jednakih mogućnosti u ruralnim područjima;

20.

ističe sve veću razinu konsenzusa u EU-u u pogledu promicanja jednakosti spolova, i to, između ostalog, u vidu sudjelovanja žena u donošenju ekonomskih i političkih odluka, koje predstavlja jedno od temeljna prava i načela demokracije, s obzirom na to da se danas u tom sudjelovanju odražava nedostatak demokracije; stoga pozdravlja zakonom utvrđene paritetne sustave i spolne kvote koje su uvele pojedine države članice i poziva Vijeće da zauzme stajalište o Direktivi o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama radi što skorijeg nastavka zakonodavnog postupka; poziva Vijeće i Komisiju da poduzmu mjere koju su potrebne da bi se države članice potaknule da omoguće ravnopravno sudjelovanje žena i muškaraca u različitim aspektima odlučivanja; također poziva institucije EU-a da učine sve u svojoj moći kako bi zajamčile jednakost spolova u Kolegiju povjerenika i na visokim položajima u svim institucijama, agencijama, institutima i tijelima EU-a;

21.

poziva Komisiju i države članice da razmotre mogućnost uključivanja odredbi o rodu u obavijesti o podnošenju ponuda u postupku javne nabave kako bi se poduzeća potakla na poštovanje jednakosti spolova u svojim redovima; potvrđuje da se pritom mora poštovati zakonodavstvo EU-a u području tržišnog natjecanja;

22.

čestita Švedskoj, Belgiji, Francuskoj, Sloveniji, Danskoj i Ujedinjenoj Kraljevini na ostvarivanju ciljeva iz Barcelone i zahtijeva od ostalih država članica da i dalje ustraju u svojim naporima; poziva države članice da ne stanu na ostvarivanju ciljeva iz Barcelone već da usvoje sustavniji i integriraniji pristup pristup u području obrazovanja i skrbi za predškolsku djecu, koji će u skladu s time primjenjivati i nacionalna i lokalna tijela, pogotovo kad je riječ o djeci mlađoj od 3 godine; poziva Komisiju da i dalje pruža financijsku potporu državama članicama kako bi se roditeljima mogli na raspolaganje staviti pristupačni sustavi skrbi za djecu, posebice jaslice, između ostalog, i osnivanjem takvih ustanova na njihovu radnom mjestu; vjeruje da se prava usklađenost između obiteljskih planova, privatnog života i profesionalnih ambicija može postići samo ako osobe o kojima je riječ imaju stvarnu slobodu izbora u ekonomskom i socijalnom pogledu, imaju potporu u političkim i gospodarskim odlukama na nacionalnoj razini i razini EU-a i da pritom nisu prikraćeni te ako postoji potrebna infrastruktura; poziva države članice da povećaju svoje proračune za skrb o djeci, posebice proširenjem javne mreže vrtića, jaslica i službi koje pružaju izvannastavne aktivnosti za djecu; također poziva Komisiju na rješavanje nedostatka cjenovno pristupačnih ustanova za brigu o djeci u svojim preporukama za svaku zemlju;

23.

najoštrije osuđuje činjenicu da su usprkos stavljanju sredstava EU-a na raspolaganje (iz strukturnih fondova 2007. – 2013. dodijeljene su 3,2 milijarde EUR kao potpora državama članicama za razvoj ustanova za brigu o djeci i za promicanje zapošljavanja žena), određene države članice smanjile proračun i time utjecale na dostupnost (npr. kao posljedica zatvaranje jaslica) i kvalitetu (npr. kao rezultat manjka osoblja) te prouzročile povećanje troškova usluga za brigu o djeci;

24.

poziva Komisiju i države članice da uvedu plaćeni rodiljni dopust za očeve u trajanju od najmanje deset radnih dana i da potiču mjere, zakonodavne ili nezakonodavne, koje muškarcima, a posebno očevima, omogućuju da ostvare svoje pravo na usklađivanje privatnog i profesionalnog života, među ostalim, u vidu poticanja roditelja na uzimanje roditeljskog dopusta sve do određene dobi djeteta, bez obzira pritom je li riječ o majci ili ocu, sve dok nema prijenosa prava na drugog roditelja;

25.

izražava žaljenje zbog toga što je Vijeće blokiralo Direktivu o rodiljnom dopustu; poziva države članice na ponovno pokretanje pregovora te iznova ističe svoju spremnost na suradnju;

26.

poziva države članice da uspostave pristupačne, fleksibilne, kvalitetne i lako dostupne usluge za brigu o osobama koje nisu sposobne samostalno obavljati svakodnevne aktivnosti zbog nedostatka funkcionalne samostalnosti potrebne da bi uspostavile ravnotežu između privatnog, obiteljskog i profesionalnog života;

27.

poziva Komisiju da potakne ratifikaciju Konvencije iz Istanbula u državama članicama i da što prije pokrene postupak pristupanja EU-a toj Konvenciji; napominje da bi žurno pristupanje svih država članica Istanbulskoj konvenciji pridonijelo pripremi integrirane politike i promicanju međunarodne suradnje u području borbe protiv svih oblika nasilja prema ženama;

28.

ponavlja svoj poziv Komisiji da na temelju članka 84. UFEU-a podnese prijedlog zakonodavnog akta o uspostavi mjera za promicanje i potporu djelovanja država članica u području sprečavanja nasilja nad ženama i djevojčicama te da razvije sveobuhvatan i učinkovit politički okvir o seksualnom nasilju usmjeren na sprečavanje, progon počinitelja, zaštitu žrtava, primjereno i odgovarajuće pružanje usluga i obrazovanje o jednakosti, kao i da uvede kazne za diskriminaciju žena i nasilje nad njima; nadalje, poziva države članice da sustavno rade na pružanju potpore ženama u prijavljivanju nasilja vlastima te na obrazovanju i osposobljavanju stručnjaka koji pomažu žrtvama;

29.

poziva Komisiju da zajamči učinkovitu i primjereno financiranu provedbu svoje Komunikacije o iskorjenjivanju genitalnog sakaćenja žena;

30.

traži od Vijeća da primijeni klauzulu „pasarela” i jednoglasno donese odluku o definiranju nasilja temeljenog na spolu kao jedno od područja kaznenih djela navedenih u članku 83. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, koji već uključuje trgovanje ljudima i seksualno iskorištavanje žena i djece;

31.

poziva Komisiju na bolju regulaciju digitalnog tržišta kako bi se žene i djevojčice zaštitile od nasilja na internetu;

32.

preporučuje državama članicama da u svojim nacionalnim planovima za iskorjenjivanje obiteljskog nasilja utvrde obvezu potpore neregistriranim migranticama na potpuno isti način kao i ženama sa zakonskim boravištem kao i to da institucije pritom takve slučajeve ne moraju prijavljivati vlastima;

33.

preporučuje da države članice ojačaju svoje besplatne javne zdravstvene usluge kako bi pružile podršku svim ženama žrtvama nasilja, uključujući i izbjeglicama, između ostalog, povećanjem njihovih kapaciteta, u vidu specijalizirane pomoći za žene različitih nacionalnosti i žene s invaliditetom;

34.

ponavlja svoj zahtjev Komisiji i državama članicama da godinu 2016. proglase Europskom godinom borbe protiv nasilja nad ženama i da dodijele dostatna sredstva za podizanje razine svijesti građana; ističe da je u postizanju tog cilja potrebno osigurati prikladnu izobrazbu tijela vlasti i ustanova kojih se to tiče, kao i službenika kao što su policajci, liječnici, suci, odvjetnici, nastavnici i svi oni koji u okviru svoga posla pružaju pomoć ženama žrtvama nasilja;

35.

traži od Komisije da uspostavi europski nalog za zaštitu s obzirom na to da je rok koji su države članice imale za prijenos Direktive 2011/99/EU o europskom nalogu za zaštitu istekao 11. siječnja 2015.;

36.

prepoznaje da, u regijama zahvaćenima ratom, nasilje prema ženama predstavlja očito kršenje temeljnih prava žena te da se manifestira u obliku degradirajućeg i ponižavajućeg ponašanja prema ženama; ističe da je jednakost spolova ključni čimbenik izgradnje mira i da se u njemu odražava nužnost sprečavanja pojava ove vrste koje utječu na žene, ali i borbe protiv njih;

37.

poziva EIGE, Agencija Europske unije za temeljna prava i Eurostat da nastave s prikupljanjem usporedivih podataka, pogotovo usklađenih podataka o nasilju, kako bi se državama članicama i Komisiji na raspolaganje stavili instrumenti potrebni za oblikovanje učinkovitih politika; također poziva Komisiju i države članice da pozornost usmjere na stanje u državama članicama u pogledu institucionalnih mehanizama za promicanje jednakosti među spolovima kako im gospodarska kriza i reforme koje su zbog nje uslijedile u budućnosti ne bi naštetile, imajući pritom na umu da bez tih mehanizama međusektorski prioritet jednakosti između muškaraca i žena utvrđen u svim područjima politike kao ni specifični načini pristupanja tome prioritetu neće donijeti rezultate;

38.

poziva Komisiju da zadrži program Daphne, i kad je riječ o razini financiranja i vidljivosti, unutar programa Pravo i građanstvo kako bi se udrugama koje se bore protiv nasilja nad ženama omogućilo da nastave sa svojim djelovanjem;

39.

ponavlja svoj poziv Komisiji da osnuje Europski opservatorij za pitanja nasilja temeljenog na rodu (po uzoru na postojeći Europski institut za jednakost spolova) koji će voditi europski koordinator za sprečavanje nasilja nad ženama i djevojčicama;

40.

poziva Komisiju da oštro osudi medijske kampanje ili druge oblike komunikacije koje prikazuju žrtve seksualnog nasilja odgovornima za ta djela jer su takve pretpostavke u suprotnosti sa svim temeljnim postavkama jednakosti spolova;

41.

ističe da obrazovanje ima ključnu ulogu u borbi protiv spolnih stereotipova i stajanju na kraj diskriminacijama temeljenim na spolu; naglašava potrebu uključivanja dječaka i muškaraca u promicanje prava žena i jednakosti žena i muškaraca; stoga poziva Komisiju da poduzme odlučne političke korake za borbu protiv stereotipova i predlaže država članicama da rade na podizanju razine svijesti o jednakim pravima i mogućnostima za muškarce i žene u svojim obrazovnim sustavima;

42.

zahtijeva od Vijeća i Europske komisije da usvoje mjere kojima će osigurati da društveni mediji upotrebljavaju jezik koji nije seksistički, zajamčiti aktivno sudjelovanje i ujednačenu prisutnost te prenošenje raznolike slike oba spola, van kanona ljepote i seksističkih stereotipa o djelatnostima koje zauzimaju u različitim područjima života, pridajući posebnu pozornost sadržajima koji su namijenjeni djeci i mladima;

43.

poziva države članice i njihova medijska regulatorna tijela da i u kvantitativnom i u kvalitativnom pogledu razmotre položaj koji se ženama pridaje u medijima, osobito na televiziji, među ostalim kako bi se izbjegli napadi na dostojanstvo žena, spriječilo prenošenje spolnih stereotipova te suzbio svaki pokušaj hiperseksualizacije djevojčica;

44.

traži od država članica, slijedom usvajanja zaključaka Vijeća o jednakosti spolova u sportu, da potpuno iskoriste ponuđene mogućnosti koje sport nudi za promicanje jednakosti rodova, pogotovo definirajući konkretan plan rada u borbi protiv stereotipova i nasilja, za poticanje jednakosti između profesionalnih sportaša i sportašica i promicanja žena u sportu;

45.

ističe da su razne studije pokazale da su stope abortusa u zemljama gdje je abortus dopušten i onima gdje je zabranjen slične, čak i da su nešto više u potonjima (Svjetska zdravstvena organizacija, 2014.);

46.

napominje da su oblikovanje i provedba politika o spolnom i reproduktivnom zdravlju i povezanim pravima te o spolnom odgoju u nadležnosti država članica; ipak ističe da EU može doprinijeti promicanju najboljih praksi među državama članicama;

47.

ističe da bi žene trebale imati kontrolu nad svojim seksualnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, što bi se prvenstveno ostvarilo lakšim pristupom kontracepciji i abortusu; slijedom toga podupire mjere i djelovanja usmjerena na poboljšanje pristupa žena uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja te na veću obaviještenost žena o svojim pravima i dostupnim uslugama; poziva države članice i Komisiju da provedu mjere i aktivnosti u svrhu osvještavanja muškaraca o njihovim odgovornostima u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja;

48.

naglašava važnost aktivnih politika prevencije, obrazovanja i informiranja usmjerenih na adolescente, mlade i odrasle kako bi se osiguralo dobro reproduktivno i spolno zdravlje građana i tako spriječile spolno prenosive bolesti i neželjene trudnoće;

49.

poziva države članice da se pri primjeni Uredbe (EU) br. 536/2014 u kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi pobrinu za jednaku zastupljenost muškaraca i žena u tim ispitivanjima, odnosno da posebnu pozornost obrate na transparentnost spolnog sastava onih koji sudjeluju u ispitivanju; poziva Komisiju da pri razmatranju odgovarajuće provedbe ove Uredbe posebno nadgleda aspekte jednakosti između žena i muškaraca;

50.

ističe da je 22. siječnja 2011. EU ratificirao Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, prema kojoj se sve članice potpisnice obvezuju da će osiguravati i promicati puno ostvarenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve osobe s invaliditetom, bez diskriminacije bilo koje vrste na osnovi invaliditeta, i da će se uzdržati od sudjelovanja u bilo kojem činu ili praksi koji nisu u skladu s Konvencijom;

51.

poziva Komisiju da odlučno promiče jednakost žena i muškaraca u kontekstu vanjskih odnosa EU-a i trećih zemalja i time jača sveobuhvatan strateški pristup u području jednakosti; u vezi s time ističe da je važno ojačati suradnju s međunarodnim i regionalnim organizacijama kako bi se promicala jednakost žena i muškaraca te postigla veća osviještenost o pravima žena;

52.

poziva EU da prestane provoditi politike kojima se stvara ovisnost između članova obitelji u okviru spajanja obitelji te poziva EU i države članice da migranticama dodjeljuju autonomni boravišni status, posebno u slučajevima obiteljskog nasilja;

53.

poziva Komisiju da zajamči uključivanje jednakosti spolova i prava žena u sve sporazume o partnerstvu i u sve pregovore s državama izvan EU-a;

54.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama država članica.

30.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 316/15

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije o politici tržišnog natjecanja 2013. (COM(2014)0249) od 6. svibnja 2014. i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2014)0148),

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 101. – 109.,

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 169/2009 od 26. veljače 2009. o primjeni pravila tržišnog natjecanja na željeznički i cestovni promet te promet unutarnjim vodnim putovima (2),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2014/104/EU Europskog vijeća i Vijeća od 26. studenoga 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za kršenja odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije (3),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. lipnja 2013. o mjerenju štete u postupcima za naknadu štete na temelju kršenja članaka 101. ili 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (4),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 4. veljače 2011. naslovljen „Javno savjetovanje: Za usklađen europski pristup kolektivnoj pravnoj zaštiti” (SEC(2011)0173),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. lipnja 2013. naslovljenu „Za europski horizontalni okvir za kolektivnu pravnu zaštitu” (COM(2013)0401),

—

uzimajući u obzir preporuku Komisije 2013/396/EU od 11. lipnja 2013. o zajedničkim načelima privremenih i nadoknađujućih mehanizama kolektivne pravne zaštite u državama članicama koji se odnose na kršenje prava zajamčenih pravom Unije (5),

—

uzimajući u obzir studiju koju je u lipnju 2012. objavio resorni odjel Glavne uprave za unutarnju politiku naslovljenu „Kolektivna pravna zaštita u borbi protiv monopola”,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. lipnja 2013. objavljenu u skladu s člankom 27. stavkom 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 u predmetu AT.39740 – Google (6),

—

uzimajući u obzir obveze prema Komisiji u skladu s člankom 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 u predmetu COMP/39.398 – Visa MIF,

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ-a o koncentracijama) (7),

—

uzimajući u obzir savjetovanje Komisije od 27. ožujka 2013. o kontroli koncentracija u EU-u – nacrt revizije pojednostavljenog postupka i provedbene uredbe o koncentracijama,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. listopada 2008. o primjeni pravila o državnoj potpori na mjere poduzete u vezi s financijskim institucijama u kontekstu trenutne svjetske financijske krize (8) (Komunikacija o bankarstvu),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. prosinca 2008. naslovljenu „Rekapitalizacija financijskih institucija u trenutnoj financijskoj krizi: ograničavanje pomoći na nužni minimum i mjere zaštite od poremećaja tržišnog natjecanja” (9) (Komunikacija o rekapitalizaciji),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. veljače 2009. o postupanju s imovinom umanjene vrijednosti u bankarskom sektoru Zajednice (10) (Komunikacija o imovini s umanjenom vrijednošću),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 23. srpnja 2009. o ponovnoj uspostavi održivosti i procjeni mjera restrukturiranja u financijskom sektoru u trenutnoj krizi u okviru pravila o državnoj potpori (11) (Komunikacija o restrukturiranju),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. prosinca 2008. o privremenom okviru Zajednice za mjere državne potpore za potpomaganje pristupa financijama u trenutnoj financijskoj i gospodarskoj krizi (12) (izvorni Privremeni okvir),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. prosinca 2010. naslovljenu „Privremeni okvir Unije za mjere državne potpore za potpomaganje pristupa financijama u trenutnoj financijskoj i gospodarskoj krizi” (13) (novi Privremeni okvir koji zamjenjuje onaj koji je istekao 31. prosinca 2010.),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o primjeni, od 1. kolovoza 2013., pravila o državnoj potpori za potpomaganje mjera u korist banaka u kontekstu financijske krize („Komunikacija o bankarstvu”) (14),

—

uzimajući u obzir dokument Komisije upućen Gospodarskom i financijskom odboru o reviziji smjernica za državne potpore za restrukturiranje banaka,

—

uzimajući u obzir studiju resornog odjela Glavne uprave za unutarnju politiku iz lipnja 2011. naslovljenu „Državne potpore – pravila u krizi za financijski sektor i realno gospodarstvo”,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o primjeni pravila o državnoj potpori Europske unije na kompenzaciju za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa (15),

—

uzimajući u obzir Odluku Komisije 2012/21/EU od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (16),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Okvir Europske unije za državne potpore u obliku kompenzacije za javne usluge (2011.)” (17),

—

uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 360/2012 od 25. travnja 2012. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na potpore de minimis koje se dodjeljuju poduzetnicima koji pružaju usluge od općeg gospodarskog interesa (18),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. studenog 2011. o reformi pravila o državnoj potpori EU-a za usluge od općeg gospodarskog interesa (19),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 9. veljače 2012. naslovljenu „Modernizacija državnih potpora EU-a” (COM(2012)0209),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. siječnja 2013. o modernizaciji državnih potpora (20),

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 30. srpnja 2012. za uredbu Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 994/98 od 7. svibnja 1998. o primjeni članaka 92. i 93. Ugovora o osnivanju Europske zajednice na određene kategorije horizontalnih državnih potpora i Uredbu (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika (COM(2012)0730),

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 5. srpnja 2012. za uredbu Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora u EZ-u (COM(2012)0725),

—

uzimajući u obzir smjernice Komisije za državnu potporu za željezničke prijevoznike (21),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. lipnja 2013. o regionalnoj politici kao dijelu šireg plana državnih potpora (22),

—

uzimajući u obzir okvirni sporazum od 20. listopada 2010. o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije (23) (u daljnjem tekstu „Okvirni sporazum”), a posebno njegove stavke 9., 12., 15. i 16.,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 22. veljače 2005. o 23. izvješću Komisije o politici tržišnog natjecanja 2003. (24), rezoluciju od 4. travnja 2006. o izvješću Komisije o politici tržišnog natjecanja 2004. (25), od 19. lipnja 2007. o izvješću o politici tržišnog natjecanja 2005. (26), od 10. ožujka 2009. o izvješćima o politici tržišnog natjecanja 2006. i 2007. (27), od 9. ožujka 2010. o izvješću o politici tržišnog natjecanja 2008. (28), od 20. siječnja 2011. o izvješću o politici tržišnog natjecanja 2009. (29), od 2. veljače 2012. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a (30), od 12. lipnja 2013. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a (31) i od 11. prosinca 2013. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a (32),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 20. lipnja 2013. naslovljen „Ususret djelotvornijoj kontroli koncentracija”,

—

uzimajući u obzir bijelu knjigu Komisije od 9. srpnja 2014. naslovljenu „Ususret djelotvornijoj kontroli koncentracija”,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. veljače 2014. o sporazumima o suradnji EU-a o provedbi politike tržišnog natjecanja i daljnjim koracima (33),

—

uzimajući u obzir izjavu povjerenice za tržišno natjecanje Margrethe Vestager o istragama o državnim potporama u području oporezivanja od 6. studenog 2014.,

—

uzimajući u obzir pokazatelje digitalnog napretka Europske komisije za 2014.,

—

uzimajući u obzir članak 52. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0019/2015),

A.

budući da su neki sektori na jedinstvenom tržištu i dalje podijeljeni nacionalnim granicama i umjetnim preprekama dok istovremeno zabrinjavajuće prakse, kao što su socijalni damping ili zlouporaba strukturnih fondova, predstavljaju razlog za zabrinutost te bi ih trebalo rješavati i u okviru politike tržišnog natjecanja EU-a; budući da tržišno natjecanje ne funkcionira na jednako zadovoljavajući način u svim državama članicama;

B.

budući da je politika tržišnog natjecanja sama po sebi instrument zaštite europske demokracije jer sprečava prekomjernu koncentraciju ekonomske i financijske moći u korist malog broja pojedinaca, što samo po sebi podrazumijeva rizik za neovisnost europske političke moći u odnosu na velike industrijske i bankarske grupacije;

C.

budući da je politika tržišnog natjecanja koja se temelji na jednakim uvjetima za sve u svim sektorima kamen temeljac europske socijalne tržišne ekonomije i osnovni instrument koji jamči ispravno funkcioniranje dinamičnog, učinkovitog, održivog i inovativnog unutarnjeg tržišta, pokretanje gospodarskog rasta i otvaranja novih radnih mjesta i konkurentnost na globalnoj razini; budući da ekonomska i financijska kriza stoga ne smije biti izgovor za ublažavanje provedbe pravila tržišnog natjecanja;

D.

budući da se svake godine zbog kartela nakupe gubici u iznosu od 181 do 320 milijardi EUR, što predstavlja otprilike 3 % BDP-a Europske unije,

E.

budući da su u razdoblju od 2008. do kraja 2011. bankama u EU-u dodijeljene državne potpore u iznosu jednakom 1,6 bilijuna EUR;

F.

budući da se procjenjuje da utaja poreza, porezna prijevara i porezne oaze godišnje koštaju porezne obveznike EU-a 1 bilijun EUR u izgubljenoj dobiti, čime se narušava natjecanje na jedinstvenom tržištu između trgovačkih društava koja plaćaju poreze i onih koja ih ne plaćaju;

G.

budući da europski građani žele kvalitetne i cijenom pristupačne javne usluge;

H.

budući da je stroga primjena načela prava tržišnog natjecanja najviše u interesu potrošača, dok zbog manjka konkurentnosti dolazi do neispravne raspodjele sredstava i manje produktivnosti;

I.

budući da je u pogledu troškova energije jedinstveno europsko tržište manje uspješno od SAD-a, s disperzijom cijena od 31 % u odnosu na 22 % u SAD-u;

J.

budući da bi uvođenje „putovnice za upravljanje jedinstvenim tržištem” smanjilo narušavanje tržišnog natjecanja i fragmentaciju jedinstvenog tržišta, čime bi se povećao potencijal rasta europskog gospodarstva;

K.

budući da je uspješan razvoj malih i srednjih poduzeća u uvjetima slobodnog tržišnog natjecanja jedan od osnovnih preduvjeta za otvaranje novih radnih mjesta, održiv rast, inovacije i ulaganja; budući da u mnogim državama članicama ozbiljna kreditna kriza pogađa mala i srednja poduzeća, koja predstavljaju 98 % poduzeća u EU-u;

L.

budući da je slobodno kretanje robe, usluga, osoba i kapitala neophodno za rast; budući da protekcionizam može ograničiti izglede domaće industrije za dugoročni rast;

M.

budući da neotkriveni karteli traju između 6 i 14 godina od njihova početka i utječu na gospodarstvo tako da veći teret snose kupci, i u konačnici potrošači;

N.

budući da je jedinstveni patent EU-a korak prema ostvarenju jedinstvenog tržišta i da bi sve države članice trebale sudjelovati u tom projektu;

O.

budući da je zbog dokumenata iz takozvane afere LuxLeaks koje je objavio Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara postala jasna potreba za temeljitom i neovisnom istragom prakse donošenja poreznih rješenja u državama članicama i njihove usklađenosti s pravilima EU-a za kontrolu državnih potpora; budući da je neovisnost Glavne uprave za tržišno natjecanje iznimno važna za uspješno ostvarenje tog kao i svih drugih njezinih ciljeva;

1.

pozdravlja činjenicu da je gospodarstvo EU-a Ugovorima utvrđeno kao „otvoreno tržišno gospodarstvo sa slobodnim tržišnim natjecanjem”; ističe da je jače usmjerenje na promicanje tržišnog natjecanja potrebno za postizanje ambicioznih ciljeva u pogledu zaposlenosti, rasta, ulaganja i globalne konkurentnosti europskog gospodarstva jer upravo održivo i učinkovito tržišno natjecanje potiče ulaganja, donosi koristi krajnjim korisnicima i pokreće gospodarstvo; ističe veoma važnu ulogu koju za stvaranje jednakih uvjeta za poticanje inovacija, produktivnosti, otvaranja novih radnih mjesta i ulaganja ima provedba politike tržišnog natjecanja od strane svih subjekata na jedinstvenom tržištu i za sve poslovne modele, uključujući mala i srednja poduzeća, potpuno poštujući sve nacionalne različitosti; traži od Komisije da provodi pravila za suzbijanje monopola, pravila o državnoj potpori i pravila o kontroli koncentracija kako bi se ostvarilo dobro funkcionirajuće unutarnje tržište i društveni napredak;

2.

smatra da osiguravanje jednakih uvjeta za poduzeća na unutarnjem tržištu ovisi i o borbi protiv socijalnog dampinga i o provedbi europskog socijalnog prava i prava okoliša; poziva Komisiju da razmotri utjecaj svojih intervencija u području državnih potpora na socijalnu dimenziju i tržište rada, posebno u regijama s visokom stopom nezaposlenosti, i da tu analizu uzme u obzir pri donošenju odluka;

3.

naglašava potrebu da se europskim industrijskim grupacijama i malim i srednjim poduzećima s pomoću prilagođenih mjera tržišnog natjecanja i oporezivanja pomogne da se nose s globalizacijom;

4.

poziva Komisiju da utvrdi moguće neuravnoteženosti među državama članicama koje bi mogle dovesti do poremećaja tržišnog natjecanja, kao i njihove uzroke i gospodarski učinak;

5.

ističe da politika tržišnog natjecanja ima ključnu ulogu u jačanju cjelovitog pristupa jedinstvenom tržištu čiji je cilj pozabaviti se s ekonomskim, socijalnim i ekološkim izazovima Europe; poziva Komisiju da istinski poštuje potrebe građana, potrošača te malih i srednjih poduzeća tako da njihove interese stavi u središte postupka donošenja odluka kako bi se predloženim politikama u području tržišnog natjecanja europskim građanima mogla ponuditi dodana vrijednost;

6.

ponavlja da bi Komisija trebala razmotriti mogućnost preraspodjele sredstva iz zastarjelih ili slabo korištenih proračunskih linija u Glavnu upravu za tržišno natjecanje; ističe da Komisija mora raspolagati dostatnim ljudskim resursima da bi mogla znatno proširiti i produbiti svoje istrage o fiskalnoj državnih potpori, kao što su porezna rješenja i izbjegavanje plaćanja poreza, kako bi se omogućilo da politika tržišnog natjecanja bude dovoljno proaktivna; smatra da Komisija mora imati i stručnu pravnu pomoć za daljnje utvrđivanje nedostataka o kojima smo se osvjedočili kad su otkriveni ciljani porezni programi koje provode razne države članice; u svjetlu otkrića u okviru afere LuxLeaks osobito preporučuje da se ojača Odjel za fiskalnu državnu potporu unutar Glavne uprave za tržišno natjecanje;

7.

iščekuje predstojeće otkrivanje revizije koju Komisija provodi jedno desetljeće nakon stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1/2003 o provedbi pravila o tržišnom natjecanju i poziva Komisiju da uključi Parlament u sve inicijative koje iz nje proistječu; poziva Komisiju da poduzme odgovarajuće mjere kako bi tu Uredbu prilagodila novoj pravnoj situaciji, posebno zbog donošenja Direktive o tužbama za naknadu štete;

8.

podsjeća Komisiju na to da pitanje neovisnosti nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje zaslužuje posebno veliku pozornost;

9.

naglašava da se instrumenti politike tržišnog natjecanja ne smiju zloupotrebljavati za provedbu poreznih mjera; potiče Komisiju da na jasan način izloži svoje bojazni u području oporezivanja;

10.

smatra da bi temelje i važne smjernice politike tržišnog natjecanja u budućnosti trebalo izrađivati i donositi u užoj suradnji s Parlamentom kako bi se pojačao demokratski legitimitet tijela nadležnog za tržišno natjecanje;

11.

pozdravlja zajednički pristup zauzet tijekom postupka modernizacije državnih potpora kojemu je cilj promicanje djelotvornije javne potrošnje u kontekstu ograničenih proračunskih rezervi, posebno u državama članicama koje su teško pogođene krizom;

12.

shvaća da učinkovita provedba politike tržišnog natjecanja zahtjeva usklađeno i dosljedno sudsko tumačenje;

13.

konstatira da se Komisija sve više oslanja na odluke o prihvaćanju obveza; međutim, smatra da je potrebna veća transparentnost kod suštine optužbi i da je potreban veći broj pravnih presedana; smatra da se to posebno odnosi na slučajeve u kojima se razmatraju pitanja u vezi s borbom protiv monopola na novim područjima, kao što su tržišta digitalnih proizvoda na kojima trgovačka društva teško mogu procijeniti predstavljali li određeni oblik ponašanja povredu propisa o tržišnom natjecanju;

14.

smatra da bi trebalo objaviti sve pojedinosti prigovora koje je Komisija uputila optuženicima kako bi se ostvarila veća transparentnost i ublažili neki nedostaci odluka o prihvaćanju obveza, a pri tome zadržale njihove glavne prednosti;

15.

napominje da usluge od općeg gospodarskog interesa predstavljaju znatan udio u ukupnim uslugama koje se pružaju u državama članicama i tvrdi da se učinkovitijim sustavima pružanja usluga (u usporedbi s drugim uslugama) mogu ostvariti znatne uštede; potvrđuje važnost oznake za usluge od općeg gospodarskog interesa za univerzalno dostupne usluge od presudnog značaja za europske građane, od zdravstvene skrbi, preko socijalne sigurnosti do stambenog zbrinjavanja, istovremeno ističući odgovornost Komisije da osigura da naknade za usluge od općeg gospodarskog interesa budu sukladne s pravilima o državnim potporama EU-a;

16.

ponavlja da se strukturni fondovi EU-a ne smiju upotrebljavati na način kojim se izravno ili neizravno podupire preseljenje usluga ili proizvodnje u druge države članice;

17.

smatra da bi trebalo provesti daljnje istrage sportskih klubova (osobito nogometnih) koji duguju milijunske iznose za socijalno osiguranje, a ne plaćaju ih ili ih vlade ne potražuju, što de facto može predstavljati državnu potporu;

18.

naglašava da je povoljan trenutak za procjenu kumulativnih učinaka oporezivanja poduzeća i državnih potpora;

19.

poziva Komisiju da pažljivo prati provedbu te direktive u državama članicama te da se pobrine za jednaku primjenu njezinih odredbi u cijeloj Uniji;

20.

ponovno izražava zabrinutost zbog činjenice da primjena novčanih kazni kao jedine vrste kazni možda nije dovoljno učinkovita; ponovno poziva na razradu sofisticiranijih instrumenata za povećanje učinkovitosti kaznenog sustava; ponavlja poziv Komisiji da razmotri mogućnost opće revizije svojih smjernica za utvrđivanje novčanih kazni iz 2006. i traži da se te smjernice uključe u Uredbu (EZ) br 1/2003.; poziva Komisiju da razmotri mogućnost nadopunjavanja novčanih kazni za kartele individualnim sankcijama poput individualnih novčanih kazni i diskvalifikacije rukovodstva; poziva Komisiju da učini sve što je potrebno kako društva koja krše propise ne bi snosila negativne posljedice koje su veće od proporcionalne naknade štete za počinjeni prekršaj;

21.

poziva Komisiju da osnuje posebne radne skupine sastavljene od članova iz raznih glavnih uprava koje bi pratile sektore u kojima strukturne značajke (poput velikih prepreka za ulazak ili visokih troškova kad kupac mijenja dobavljača) povećavaju vjerojatnost kršenja propisa u smislu stvaranja monopola;

22.

poziva Komisiju da pomogne da se uvede institucionalni mehanizam kojim bi se zajamčila automatska provjera svaki put kad nacionalno tijelo donese odluku o suzbijanju monopola u sklopu koje bi Komisija ispitala postoje li slični problemi na raznim geografskim tržištima diljem Europe na kojima su kažnjena trgovačka društva aktivna;

23.

podupire aktualnu suradnju u okviru Europske mreže za zaštitu tržišnog natjecanja (ECN) koja omogućava usklađenost javnog izvršenja pravila o tržišnom natjecanju na razini EU-a i potiče njegov daljnji razvoj;

24.

poziva Komisiju da uvede jasne postupke za vremenski raspored i rokove kako bi se ubrzao postupak istrage i izbjegla neopravdana odgađanja; zahtijeva formalna prava za sve uključene žrtve i strane u predmetima koji se odnose na suzbijanje monopola i kartele, s odgovarajućim naglaskom na načelu pretpostavke nedužnosti;

25.

poziva Komisiju da uvede sveobuhvatnu pravnu i ekonomsku procjenu predmeta koji se odnose na suzbijanje monopola i kartele, posebice na tržištima koja se brzo mijenjaju, kako bi se dobro shvatila struktura tržišta i tržišni trendovi te mogle poduzeti odgovarajuće mjere za zaštitu potrošača;

26.

konstatira da bi politika tržišnog natjecanja trebala biti posebno usmjerena na zaštitu potrošača, veću dobrobit potrošača, poticanje inovacija i poticanje gospodarskog rasta;

27.

u vezi s tim traži da se navedu uvjeti pod kojima se matična društva, koja imaju određeni utjecaj na društva kćeri, ali nisu izravno uključena u kršenje zakona, mogu smatrati solidarnim dužnicima zbog kršenja propisa o kartelima za koja su odgovorna društva kćeri;

28.

u pogledu recidivnosti ponavlja zahtjev za uspostavljanje jasne veze između kršenja zakona koje se istražuje, s jedne strane, i prijašnjih kršenja zakona od strane tog društva, s druge strane;

29.

primjećuje da je porastao broj zahtjeva za umanjenje novčane kazne zbog nemogućnosti plaćanja, posebno kad je riječ o društvima koja se bave proizvodnjom samo jednog proizvoda te malim i srednjim poduzećima; naglašava potrebu prilagođavanja smjernica za utvrđivanje novčanih kazni društvima koja se bave proizvodnjom samo jednog proizvoda te malim i srednjim poduzećima;

30.

smatra da vladajući položaj na tržištu ostvaren rastom, inovacijama i uspjehom kao takav ne predstavlja problem za tržišno natjecanje; no zlouporabu vladajućeg položaja na tržištu nesumnjivo smatra ozbiljnim problemom u tržišnom natjecanju; zbog toga poziva Komisiju da održi neovisnost i objektivnost postupaka u vezi s tržišnim natjecanjem;

31.

poziva Komisiju da se odlučno pozabavi svim otkrivenim pitanjima u trenutačnim istragama u području propisa za zaštitu od monopola i da poduzme sve potrebne mjere kako bi se okončale štetne prakse i ponovno uspostavilo pošteno tržišno natjecanje;

32.

suglasan je s činjenicom da je djelotvorna kontrola koncentracija važan instrument za provedbu prava tržišnog natjecanja jer doprinosi održavanju pritiska konkurencije na sudionike na tržištu;

33.

poziva Komisiju da pripazi na takve slučajeve u kojima odmah nakon koncentracija dolazi do povećanja potrošačkih cijena ili znatnog smanjenja kvalitete proizvoda;

34.

pozdravlja prijedlog Komisije o pojednostavljivanju koncentracija od 5. prosinca 2013. i prijedloge iz najnovije bijele knjige (34), no traži da se sastave jasnije definicije pojmova tržišni udio i tržišna moć odnosno definicija tržišta;

35.

naglašava potrebu da se preispita uzima li se sadašnjom praksom kontrole koncentracija u obzir internacionalizacija tržišta, posebno u pogledu prostornog definiranja tržišta; smatra da bi Komisija trebala uzeti u obzir rezultate tog preispitivanja u okviru reorganiziranja kontrole koncentracija;

36.

poziva Komisiju da pažljivo ispita postoje li zaista nedostaci u njezinoj nadležnosti za preispitivanje nekontrolirajućih manjinskih dioničarskih udjela;

37.

ističe važnost povoljnosti, održivosti i sigurnosti u opskrbi energijom za europsko gospodarstvo i njegovu konkurentnost; smatra da se u politici tržišnog natjecanja mora voditi računa o tom trostrukom cilju pri rješavanju problema trenutačne fragmentacije tržišta, pri ispravnoj i pravovremenoj provedbi trećeg paketa liberalizacije za plin i električnu energiju, pri poticanju razdvajanja veleprodajnih usluga od maloprodajnih kako bi se spriječilo nekonkurentno postupanje i pri davanju doprinosa povoljnoj opskrbi energijom za kućanstva i poduzeća; prima na znanje da bi Komisijine nove smjernice za državne potpore za zaštitu okoliša i energiju mogle ograničiti pokušaje nekih država članica da promiču obnovljive izvore energije; ističe da se uređenje pitanja državnih potpora za održive izvore energije mora u što većoj mjeri provoditi jednako kao i u svakom drugom području, istovremeno uzimajući u obzir klimatske i energetske ciljeve EU-a za 2030. godinu kao i nacionalne različitosti;

38.

naglašava važnost izbjegavanja monopolističke prakse kako bi se ostvarilo posve pošteno i konkurentno europsko energetsko tržište; s tim u vezi poziva da se uklone monopolistički dobavljači i iskorijeni diskriminacija koja pogađa korisnike; smatra da bi se Europsko tržište plina trebalo razvijati u smjeru energetske unije s poštenim i stabilnim cijenama time što će poboljšati diversifikaciju svojih izvora energije i pristup strateškoj infrastrukturi;

39.

poziva Komisiju da provede istrage i poduzme potrebne korake kako bi operateri prijenosnih sustava mogli postojeće električne spojne vodove u potpunosti staviti na raspolaganje za tržište električne energije radi boljeg funkcioniranja unutarnjeg tržišta električne energije i radi ostvarenja klimatskih i energetskih ciljeva EU-a za 2030. uz što niži socijalno-ekonomski trošak na razini Unije;

40.

poziva Komisiju da se pobrine da poduzeća uvrštena na burzu i ona koja traže da ih se uvrsti na burzu u okviru jedinstvenog tržišta izvješćuju o rezervi fosilnih goriva i potencijalnim emisijama CO2, kao i da ispravno i pouzdano izvješćuje o ukupnom stanju okoliša i objavljuje podatke o razini rezervi i emisija uz primjenu odgovarajućih računovodstvenih smjernica jer je to nužno da bi se osigurali jednaki uvjeti za sve na tržištu održivog ulaganja;

41.

poziva Komisiju da ispita u kojoj mjeri koncentracija dobavljača kritičnih sirovina može stvoriti nejednake uvjete i štetiti aktivnostima sektora usmjerenih na klijente i biti nepovoljna za ekološki učinkovitije gospodarstvo; smatra da su neke od tih sirovina od iznimne važnosti za iskorištavanje ekološki učinkovitih tehnologija i inovacija koji su potrebni za postizanje ciljeva zaštite okoliša;

42.

ponavlja da bi politika tržišnog natjecanja trebala doprinijeti promicanju transparentnosti, otvorenih standarda i interoperabilnosti radi sprječavanja tehnološke ovisnosti potrošača i klijenata o bilo kojem tržišnom subjektu u energetskom sektoru; potiče Komisiju da pozorno prati natjecanje s obzirom na to da tri najveća subjekta i dalje imaju udio od oko 75 % na tržištu električne energije i više od 60 % na tržištu plina unatoč postupnom otvaranju tržišta od sredine 1990-ih; poziva Komisiju da osigura pravo natjecanje na energetskom tržištu kako bi se poboljšala državna potpora inovacijama i pristup obnovljivim izvorima energije;

43.

poziva Komisiju da osigura da se propisi i direktive u vezi s energetikom na ispravan način prenesu u nacionalna zakonodavstva svih država članica i u njima primjenjuju; poziva Komisiju da bude posebno oprezna kada cijene premaše prosjek EU-a jer visoke cijene narušavaju tržišno natjecanje i štete potrošačima;

44.

vjeruje da jedinstveno digitalno tržište mora biti u središtu napora EU-a da postigne rezultate u sklopu ciljeva otvaranja novih radnih mjesta, rasta i ulaganja; uviđa ulogu politike tržišnog natjecanja u težnji za ostvarenjem jedinstvenog digitalnog tržišta; smatra da se zakonodavni okvir EU-a mora brzo prilagoditi razvoju tržišta; traži od Komisije da preispita jesu li postojeći instrumenti prava tržišnog natjecanja prikladni za digitalno doba; smatra da bi prioriteti navedeni u izvješću „Prioriteti za ostvarenje jedinstvenog digitalnog tržišta u regiji Baltičkog mora” mogli postati ciljem za cijeli EU;

45.

pozdravlja najavu povjerenice za tržišno natjecanje da će Komisija dalje istraživati postupke Googlea u sektoru mobilnih komunikacija i na digitalnom tržištu u cjelini; žali zbog činjenice što unatoč ispitivanju koje je trajalo četiri godine i tri skupine prijedloga o preuzimanju obveza Komisija nije postigla nikakve vidljive rezultate u rješavanju glavnog problema u pitanju tržišnog natjecanja u predmetu protiv Googlea, a to je Googleovo pogodovanje vlastitim uslugama kod prikazivanja rezultata pretraživanja; ističe potrebu da Komisija hitno riješi slučaj Googlea kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve ako želi da njezina strategija digitalnog programa ostane uvjerljiva; poziva Komisiju da odlučno radi na rješavanju svih problema koji su prepoznati, da poduzima snažne mjere utemeljene na načelu zabrane diskriminacije protiv povreda prava tržišnog natjecanja na dinamičnim digitalnim tržištima koja se brzo mijenjaju poput tržišta internetskog pretraživanja i oglašavanja i da pronađe dugoročno rješenje za uravnoteženu, poštenu i otvorenu internetsku strukturu za pretraživanje;

46.

traži od Komisije da se usredotoči na mobilizaciju instrumenata politike tržišnog natjecanja i znanje o tržištu tako da oni na primjeren način doprinesu programu otvaranja novih radnih mjesta i rasta, uključujući i u području jedinstvenog digitalnog tržišta; u tom kontekstu smatra da je važno i dalje razvijati gospodarski i pravni pristup procjeni pitanja tržišnog natjecanja i dalje razvijati praćenje tržišta kako bi se dala potpora općenitijim aktivnostima Komisije;

47.

ističe da u širokopojasnom sektoru sljedeće generacije bivši monopoli imaju zapanjujući udio na tržištu od preko 80 %; podsjeća na to da je učinkovito tržišno natjecanje najbolji pokretač učinkovitih ulaganja i da donosi maksimalnu korist potrošačima u pogledu izbora, cijene i kvalitete; stoga poziva Komisiju da ispravno primjenjuje i ex-post i ex-ante pravila tržišnog natjecanja kako bi spriječila prekomjernu koncentraciju na tržištu i zlouporabu vladajućeg položaja jer je pritisak konkurencije ključno jamstvo da potrošači ostvare najveće koristi od kvalitetnih usluga po pristupačnim cijenama;

48.

naglašava da je mala vjerojatnost da će ograničavanje tržišnog natjecanja dovesti do većih ulaganja u širokopojasne usluge, čak i u udaljenim područjima, jer je potpuna pokrivenost osnovnim širokopojasnim uslugama u Europi već ostvarena regulatornim okvirom koji osigurava pristup mrežama dominantnih operatora;

49.

smatra da je ulaganje u širokopojasnu infrastrukturu sljedeće generacije temelj za ostvarenje digitalnog gospodarstva i društva, ali da bi se maksimalno povećala ulaganja, telekomunikacijske politike trebaju omogućiti svim subjektima da učinkovito ulažu, dajući im stvarni pristup mrežnoj imovini koja se ne može umnožavati i proizvodima s veleprodajnim pristupom koji odgovaraju svrsi;

50.

Poziva Komisiju da svoje odluke i prijedloge politika temelji na iscrpnoj i nepristranoj analizi točnih, relevantnih i neovisnih skupova podataka; posebno ističe sumnju u ispravnost prikazanih podataka o slabim rezultatima EU-a kada je riječ o širokopojasnom pristupu velike brzine, uključujući brzine koje primaju krajnji korisnici, infrastrukturnim ulaganjima te financijskom stanju sektora u globalnim razmjerima;

51.

podsjeća na to da je neutralnost mreže izrazito važna da bi se isključila diskriminacija između internetskih usluga i potpuno zajamčilo tržišno natjecanje;

52.

ističe da je za poticanje tržišnog natjecanja, jačanje rasta, konkurentnosti i povjerenja potrošača u digitalni sektor ključno rješavati probleme fragmentacije jedinstvenog digitalnog tržišta, između ostalog i na način da se istraži narav postojećih prepreka za ključne sektore tog tržišta, zajamči otvoreni internet i ugradi neutralnost mreže u pravo EU-a, kako bi se zajamčilo da se sa svim prometom na internetu postupa na jednak način, bez diskriminacije, ograničenja ili ometanja; smatra da otvoreni standardi i interoperabilnost doprinose poštenom tržišnom natjecanju; naglašava da politika tržišnog natjecanja treba biti otporna na promjene u budućnosti i da treba uzeti u obzir nove oblike internetske prodaje;

53.

ističe da napori za poticanje slobodnog i poštenog tržišnog natjecanja, između ostalog razvojem jedinstvenog digitalnog tržišta i drugih aspekata uslužnog sektora, moraju biti usmjereni u korist potrošača te malih i srednjih poduzeća; ponavlja da će se takvim naporima povećati izbor za potrošače i razviti okruženje u kojem mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća mogu pokazati više inovacija i veću kreativnost; smatra da je brzo djelovanje regulatora i provedbenih tijela protiv zavaravajućih i nepoštenih praksi ključno u provedbi politike tržišnog natjecanja;

54.

traži od Komisije da analizira kako u europsko zakonodavstvo smjestiti porast ekonomije koja se zasniva dijeljenju odnosno zajedničkom korištenju stvari i usluga; smatra da je takva prilagodba potrebna kako bi postojali jednaki uvjeti koji jamče pošteno tržišno natjecanje među svim uključenim sudionicima;

55.

smatra da trgovačka društva povezana s takozvanom ekonomijom dijeljenja moraju plaćati poreze i postupati u skladu s propisima na isti način kao i tradicionalna poduzeća jer inače to ne bi bilo samo narušavanje tržišnog natjecanja, nego bi imalo i negativne fiskalne posljedice za financije država članica;

56.

ističe da je osobito važno učinkovito praćenje ponašanja poduzeća s vladajućim položajem na tržištu, kao i brzo reagiranje u slučaju zlouporabe jer nezakonito postupanje može dovesti do ranog odlaska malih i inovativnih konkurenata s tržišta;

57.

napominje da manjak regulacije ekonomije dijeljenja daje nekim poduzećima nepravednu prednost, dok istovremeno smanjuje poticaje za ulaganja u te sektore;

58.

poziva države članice na pravovremenu provedbu novih propisa EU-a o javnoj nabavi, uključujući odredbe o kriterijima povezanima s predmetom ugovora, što obuhvaća društvene, okolišne i inovativne značajke, te o e-upravi, e-javnoj nabavi i podjeli na grupe kako bi se potaknulo pošteno tržišno natjecanje i zajamčila najveća moguća isplativost za javna tijela; poziva Komisiju da osigura njihovu primjenu u najvećoj mogućoj mjeri kako bi se odgovorilo na narušavanje tržišnog natjecanja uslijed namještanja kod nadmetanja, zlouporabe vladajućeg položaja, diskriminacije i nedostatka pristupa za mala i srednja poduzeća; poziva Komisiju da svoja djelovanja odredi u globalnom okviru povezivanjem politike Unije u području tržišnog natjecanja unutar Europe sa zagovaranjem otvaranja tržišta javne nabave izvan EU-a;

59.

naglašava važnost detaljnih i jasnih uputa Komisije poslovnim subjektima, posebno malim i srednjim poduzećima, te javnim tijelima kako bi im se olakšalo razumijevanje nedavno usvojenog zakonodavstva o javnoj nabavi i osobito nove fleksibilnosti koju ono omogućuje;

60.

poziva Komisiju da pomno nadzire centralizaciju postupaka nabave na tržištima javne nabave kako bi se izbjegla prekomjerna koncentracija kupovne moći i tajni sporazumi te kako bi se sačuvale mogućnosti pristupa tržištu za mala i srednja poduzeća u skladu s Aktom o malom poduzetništvu za Europu;

61.

poziva Komisiju da prilikom provedbe postupaka javne nabave preko svojih glavnih uprava i agencija poveća broj dodijeljenih ugovora male vrijednosti i ugovora u vrijednosti iznad 193 000 EUR te da se ne koristi isključivo okvirnim ugovorima koji predstavljaju prepreku za ulazak europskih malih i srednjih poduzeća na tržište javne nabave s obzirom na to da se tim ugovorima pogoduje samo velikim poduzećima i konzorcijima koji se nalaze u blizini središta odlučivanja;

62.

četvrti put zaredom poziva na hitno ukidanje kriznog sustava državnih potpora za bankarski sektor; uviđa da Komisijina Komunikacija o bankarstvu iz kolovoza 2013. nije dovoljna za zaštitu europskih poreznih obveznika i ograničavanje iznosa potpore koju banke mogu primiti; ističe da državnim potporama bankarskom sustavu nije povećan ugled ni vraćeno povjerenje; potiče Komisiju da budno prati bankarski sektor kako bi povećala tržišno natjecanje na europskim bankovnim tržištima, stvarajući tako maksimalne koristi za građane Unije; naglašava važnost povratka na tradicionalnu primjenu kontrole državnih potpora čim to bude moguće za bankarski sektor;

63.

ističe doprinos provedbe propisa o kartelima za transparentniji sektor financijskih usluga;

64.

žali što Komisija nije ništa poduzela protiv zlouporaba pri restrukturiranju privatnih banaka, uključujući i one koje utječu na male štediše i male vlasnike financijskih instrumenata, poput povlaštenih dionica, što je u mnogim slučajevima bilo komercijalizirano a da se nisu u potpunosti poštovali propisi EU-a;

65.

poziva Komisiju da pozorno prati financijski sektor kako bi poboljšala tržišno natjecanje, zaštitu ulagača i potrošača na europskom bankovnom i ulagateljskom tržištu; napominje da se konsolidacijom u bankarskom sektoru povećao tržišni udio nekoliko financijskih institucija i da je sada veći nego prije krize, a industrija financijskog ulaganja istovremeno je narasla, a nije donijela nikakvu korist realnoj ekonomiji u Uniji; smatra da za očuvanje potpuno funkcionalnog jedinstvenog tržišta moraju postojati jednaki uvjeti za subjekte u financijskoj industriji i da se moraju poduzeti mjere kako bi se izbjegao manjak transparentnosti i nastanak pojava nalik kartelima;

66.

potvrđuje važnu ulogu koju kontrola državnih potpora ima od početka krize kao mehanizam restrukturiranja i sanacije banaka u poteškoćama;

67.

smatra da bi se kontrola državnih potpora tijekom krize trebala usmjeriti i na stabilizaciju bankarskog sustava i na rješavanje pitanja nepravedne segmentacije kreditnih uvjeta i diskriminacijom malih i srednjih poduzeća na jedinstvenom tržištu;

68.

smatra da bi Komisija trebala razmotriti mogućnost da se državna potpora bankama uvjetuje njihovim kreditiranjem malih i srednjih poduzeća;

69.

smatra da bi u bankarskim propisima trebalo uzeti u obzir činjenicu da male institucije imaju manje resursa za osiguranje svoje usklađenosti s tim propisima te bi oni stoga trebali biti što jednostavniji kako bi se izbjegli poremećaji koji idu u korist velikih banaka;

70.

potiče Komisiju da budno prati ona tržišta bankarskog sektora na kojima je koncentracija visoka ili u porastu, osobito kao posljedica restrukturiranja zbog krize; podsjeća na to da su oligopolistička tržišta osobito sklona nekonkurentnom postupanju; pribojava se da bi ta koncentracija u konačnici mogla naštetiti potrošačima;

71.

traži od Komisije da se pobrine da banke, prije nego što dobiju ikakvu državnu potporu, prodaju svoje udjele u drugim poduzećima i tako smanje opterećenje za porezne obveznike;

72.

smatra da je potrebno posebnu pozornost posvetiti fragmentaciji tržišta elektroničkog plaćanja karticama, uključujući slučajeve poput nemogućnosti korištenja te usluge kada potrošač preseli u drugu državu članicu;

73.

pozdravlja presudu Suda Europske unije od 11. rujna 2014. o naknadama za kreditne kartice koje su u suprotnosti s propisima o zaštiti tržišnog natjecanja i uspješne mjere koje je poduzela Komisija kako bi se osiguralo da procesi standardizacije u platnom sektoru ne utječu na ulazak na tržište i inovacije; ponavlja stajalište Parlamenta prema kojem bi trebalo ograničiti naknade za plaćanje kreditnim karticama kako bi se smanjili nepotrebni troškovi za potrošače; u tom smislu poziva Komisiju da ubrza proces prikazivanja rada na standardizaciji za mobilne platne usluge i da se istodobno pobrine za to da bilo koja poduzeta mjera ne isključi one koji tek ulaze na tržište niti daje prednost dominantnim sudionicima te da regulatorni okvir u tehnološkom smislu bude neutralan kako bi se olakšao budući tehnološki razvoj;

74.

smatra da bi se eksternalije povezane s trendovima u ovom sektoru trebale pomno pratiti; izražava zabrinutost zbog razvoja različitih standarda među jednakim konkurentima što je posljedica standardizacije financijskih propisa;

75.

napominje da je od 2008. postignut znatan napredak u regulaciji financijskog sektora; naglašava potrebu za daljnjim rješavanjem problema financijskih institucija koje su prevelike da bi propale te zbog toga i dalje dobivaju implicitne subvencije; smatra da bi u sljedeće izvješće ECON-a o procjeni utjecaja i pregledu stanja zakonodavstva u području financijskih usluga trebalo uključiti opsežnu analizu aspekata tržišnog natjecanja novih financijskih propisa EU-a kako bi se zajamčila konkurentnost banaka u EU-u s međunarodnim financijskim institucijama u svim okolnostima;

76.

izražava zabrinutost zbog mogućih nezakonitih postupaka u vezi s porezom na dobit u državama članicama i poziva Komisiju da što brže zaključi istrage poreznih rješenja koje su u tijeku koristeći se svim raspoloživim dokaznim sredstvima; poziva na to da se prioritet da istragama o smanjenju poreza koje možda predstavlja određenu vrstu nezakonite državne potpore; naglašava da je poštena porezna konkurencija nužna za integritet unutarnjeg tržišta, održivost javnih financija i jednake uvjete u tržišnom natjecanju;

77.

ističe da je Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara objavio dokumente iz takozvane afere LuxLeaks; pozdravlja odluku povjerenice za tržišno natjecanje da temeljito i neovisno istraži praksu donošenja poreznih rješenja u državama članicama i njihovu usklađenost s propisima EU-a o tržišnom natjecanju; napominje da izbjegavanje plaćanja poreza od strane nekih poduzeća narušava natjecanje na jedinstvenom tržištu; potiče Komisiju da oprezno provodi pravila o kontroli državnih potpora EU-a;

78.

poziva predsjednika Komisije da se pobrine za neovisnost tekućih i budućih istraga o donošenju poreznih rješenja u državama članicama koje predvodi povjerenica za tržišno natjecanje; ustraje u tome da se Parlament obavješćuje o važnom napretku tih istraga kako bi se osiguralo njihovo transparentno i neovisno provođenje; poziva Komisiju da što prije dostavi izvješće o rezultatima istraga; podsjeća na to da se povjerenica za tržišno natjecanje obvezala da će razmotriti šire posljedice za tržišno natjecanje agresivnih praksi izbjegavanja plaćanja poreza koje provode poduzeća, a potiču države, i proširiti istragu nakon što se utvrde činjenice ako to bude potrebno;

79.

poziva Komisiju da u nadolazećoj reviziji reforme zajedničke poljoprivredne politike ispita sufinanciranje prenesenih sredstava, zahtijeva pojednostavljenje mjera koje se odnose na ekološki značajne površine s naglaskom na konkurentnost i konkurentski neovisnu reviziju faktora koji se odnose na ekološki značajne površine za postrne usjeve i usjeve s fiksacijom dušika;

80.

poziva Komisiju da nakon svoje nedavne analize ekonomskog utjecaja suvremene maloprodaje na izbor i inovacija u prehrambenom sektoru EU-a da razmotri mogući utjecaj velikih supermarketa čiji je položaj na tržištu toliko dominantan da njihova zajednička kupovna moć narušava tržišno natjecanje među opskrbnim lancima, i u Europi i u zemljama u razvoju;

81.

napominje da je ovaj sektor fragmentiran zbog nacionalnih propisa; pozdravlja doprinos politike tržišnog natjecanja EU-a u borbi protiv umjetnih prepreka ulasku;

82.

traži da se posebna pozornost posveti inovativnim lijekovima i postupcima pri ocjenjivanju privremenog formiranja cijena;

83.

prima na znanje da politika tržišnog natjecanja može imati ulogu u poboljšanju pristupa generičkim lijekovima;

84.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju jednake uvjete za sve, što će omogućiti slobodno i ujedno pošteno tržišno natjecanje u svim vrstama prijevoza; međutim smatra da se pritom na prikladan način mora uzeti u obzir mnoštvo specifičnih odredbi nacionalnih zakona u području prometa; ističe da je prometna infrastruktura ključna za život i dobrobit fizičkih i pravnih osoba, osobito u slabo naseljenim područjima i na udaljenim otocima;

85.

poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore kako bi se zajamčilo pošteno tržišno natjecanje i bolja kvaliteta usluga u sektoru željezničkog prometa, kao i u upravljanju mrežama luka i zračnih luka, posebno ako je njihovo upravljanje pod monopolom središnje vlasti; ističe da tržišno natjecanje ne iziskuje nužno privatizaciju postojećih usluga; također poziva Komisiju da učini sve što je potrebno kako zračni prijevoznici ne bi zloupotrebljavali vladajući položaj u određenim zračnim lukama;

86.

smatra da Komisija još treba ojačati veze između politike tržišnog natjecanja i prometne politike kako bi se poboljšala konkurentnost europskog prometnog sektora te da mora i dalje napredovati na putu prema jedinstvenom tržištu prometa;

87.

poziva Komisiju da dovrši provedbu jedinstvenog europskog željezničkog prostora, osigura potpunu transparentnost novčanih tokova između upravitelja infrastruktura i željezničkih prijevoznika te da provjeri i potvrdi da svaka država članica ima snažno i neovisno nacionalno regulatorno tijelo;

88.

naglašava da na jedinstveno tržište u sektoru željezničkog teretnog prometa utječu neispravno ili nepotpuno prenošenje prava EU-a u nacionalna zakonodavstva država članica i zastoji u prekograničnoj mobilnosti koji štete tržišnom natjecanju i rastu; poziva Komisiju da provjeri mogu li se tehničke ili tržišne prepreke koje se razlikuju od jedne do druge države članice, kao što su širina kolosijeka, opskrba energijom i sustavi signalizacije, smatrati povredom pravila tržišnog natjecanja;

89.

poziva Komisiju da dostavi potkrijepljeni pregled stanja s pomoću kojeg će se utvrditi koji zračni prijevoznici su u prednosti u odnosu na druge pružatelje usluga zbog posebnih uvjeta ili navodne zlouporabe vladajućeg položaja u pojedinim zračnim lukama;

90.

izražava zabrinutost zbog razlika u provedbi i primjeni propisa u vezi s međunarodnim cestovnim prometom, npr. propisa o kabotaži i vremenu vožnje i odmora u cestovnom prometu, kao i zbog mogućeg socijalnog dampinga u sektorima različitih prometnih usluga i smatra da se ti problemi moraju riješiti;

91.

pozdravlja inicijativu Komisije usmjerenu na međunarodna poduzeća za iznajmljivanje vozila u cilju zaustavljanja praksi kojima se potrošačima onemogućuje pristup najboljim raspoloživim cijenama na osnovi njihove zemlje prebivališta; naglašava da se potrošačima ne bi trebalo onemogućiti iskorištavanje najboljih raspoloživih tarifa kada je riječ o kupnji robe ili usluga u okviru jedinstvenog tržišta;

92.

poziva Komisiju da poduzme mjere za smanjenje fragmentacije u sektoru usluga iznajmljivanja vozila jer trenutačno nacionalni propisi uvelike povećavaju troškove prekograničnog kretanja, čime se nanosi šteta jedinstvenom tržištu;

93.

naglašava da napori za poticanje konkurentnog EU-a moraju u svakom trenutku biti u interesu javnosti; uviđa povezanost učinkovite politike tržišnog natjecanja EU-a s potrebom za velika ulaganja u ključne javne usluge, uključujući prometne usluge;

94.

potiče Komisiju da ispita restriktivne postupke i zlouporabu koju provode međunarodni sportski savezi, kao što su uskraćivanje prava svojim članovima da sudjeluju u alternativnim sportskim događajima koje ti savezi ne sankcioniraju i doživotna zabrana sportašima, službenicima i trenerima da sudjeluju na natjecanjima poput Olimpijskih igara i svjetskih prvenstava u slučaju nepridržavanja pravila;

95.

podupire dodavanje poglavlja o tržišnom natjecanju s odredbama o borbi protiv monopola, koncentracijama, državnim poduzećima, subvencijama i nejednakom pristupu tržištu u Sporazum o transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP); zahtjeva objektivno medijsko izvješćivanje o mjerama sadržanima u takvim sporazumima i problemima i napretku u vezi s njima;

96.

uviđa i podržava potrebu Komisije da ojača ulogu politike tržišnog natjecanja u međunarodnoj gospodarskoj suradnji, između ostalog i suradnjom s agencijama za zaštitu tržišnog natjecanja na globalnoj razini; podsjeća da takva regulatorna suradnja i suradnja u izvršenju propisa pomaže u stvaranju jednakih uvjeta za europska poduzeća koja posluju na globalnim tržištima;

97.

naglašava da je za učinkovitu primjenu načela prava tržišnog natjecanja u doba globalizacije nužna međunarodna suradnja; stoga poziva Europsku komisiju da potiče međunarodnu suradnju u pitanjima prava tržišnog natjecanja;

98.

poziva Komisiju da preispita mogućnost da se s još više trećih zemalja sklope sporazumi o tržišnom natjecanju, kojima se omogućuje razmjena informacija među tijelima koja vode istrage na području tržišnog natjecanja; naglašava da sporazum o tržišnom natjecanju koji je nedavno sklopljen sa Švicarskom može služiti kao primjer za buduće sporazume te vrste;

99.

ističe činjenicu da je Okvirnim sporazumom predviđena ravnopravnost Parlamenta i Vijeća u pogledu pristupa sastancima i pružanju informacija kod pripreme zakonodavstva ili mekog prava u području politike tržišnog natjecanja;

100.

ističe bitnu ulogu Europskog parlamenta u zastupanju interesa europskih potrošača prikladnom provedbom pravila tržišnog natjecanja;

101.

pozdravlja ulogu Parlamenta kao suzakonodavca u donošenju Direktive o tužbama za naknadu štete za povrede odredaba prava tržišnog natjecanja, a postupke u vezi s njom smatra primjerom za buduću međuinstitucionalnu suradnju u pitanjima prava tržišnog natjecanja;

102.

ponavlja da Komisija mora biti potpuno odgovorna pri osmišljavanju politike tržišnog natjecanja i da mora djelovati na temelju rezolucija Parlamenta;

103.

poziva povjerenicu Komisije da se obveže na često sudjelovanje u sastancima s mjerodavnim odborom (odborima) Parlamenta i radnom skupinom za tržišno natjecanje pri Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku;

104.

smatra da bi u pitanjima politike tržišnog natjecanja Europski parlament trebao imati ovlasti suodlučivanja; izražava žaljenje zbog činjenice što članci 103. i 109. UFEU-a predviđaju samo savjetovanje s Parlamentom; smatra da se taj nedostatak demokracije ne smije tolerirati; predlaže da se on što prije prevlada međuinstitucionalnim sporazumima u području politike tržišnog natjecanja i da se ispravi prilikom sljedeće izmjene Ugovora;

105.

naglašava ulogu povjerenice za tržišno natjecanje u promicanju zaposlenosti i rasta, jedinstvenog digitalnog tržišta, energetske politike, financijskih usluga, industrijske politike i borbe protiv utaje poreza;

106.

potiče Komisiju da sastavi smjernice i osmisli postupke u okviru Europske mreže za zaštitu tržišnog natjecanja (ECN), osiguravajući učinkovit nadzor nad time pridržavaju li se države članice pravila o državnim potporama pri donošenju poreznih rješenja;

107.

pozdravlja zalaganje Komisije za djelotvornu provedbu pravila tržišnog natjecanja u područjima borbe protiv monopola i kartela, koncentracija i državnih potpora uz istodobno usklađivanje instrumenata tržišnog natjecanja s trendovima na tržištu i istodobno promicanje inovativne kulture tržišnog natjecanja u EU-u i u svijetu;

108.

poziva Komisiju da ocijeni način na koji su se vodili najnoviji predmeti suzbijanja monopola i da se pozabavi formalističkim problemima koji su se pojavili;

109.

poziva Komisiju da na koordiniran način izradi prijedloge u području fiskalne konkurencije i da ih podnese Vijeću;

110.

poziva Komisiju da i dalje jednom godišnje izvješćuje Parlament o razvoju događaja i učincima pri primjeni politike tržišnog natjecanja;

111.

pozdravlja obveze koje je tijekom svojeg saslušanja preuzela povjerenica Komisije, posebno u pogledu buduće suradnje i jačanja odnosa s Europskim parlamentom;

112.

poziva Komisiju da jače potiče aktivnu politiku tržišnog natjecanja kao stup socijalne tržišne ekonomije;

113.

smatra da bi potrošačima i poduzećima ubrzo trebalo staviti na raspolaganje zbirku slučajeva kao pokazatelj stanja u području tržišnog natjecanja;

114.

napominje da postoje trajne nejasnoće u državama članicama u vezi s time smatra li se financiranje europskih potrošačkih centara nezakonitom državnom potporom; zabrinut je što se zbog toga dovodi u pitanje financiranje tih centara; poziva Komisiju da države članice što prije obavijesti o potrebi prijavljivanja takvog financiranja kako bi se zajamčio nastavak pružanja potpore europskim potrošačkim centrima;

115.

poziva Komisiju i države članice da obvežu tijela na svim političkim razinama na strogo pridržavanje propisa o državnim potporama;

116.

poziva na uspostavu zajedničkog tijela u čijem bi sastavu bili predstavnici Parlamenta, Vijeća, Komisije i znanstvenici kako bi se analizirali budući trendovi i daljnji razvoj politike tržišnog natjecanja u sektorima usmjerenima na budućnost, kao što je digitalno gospodarstvo ili energetski sektor;

117.

traži provođenje bezuvjetne analize odgovorne nacionalne porezne politike, posebno u pogledu nepoštene porezne politike te poreznih propisa i iznimki kojima se narušava tržišno natjecanje, kako bi se u budućnosti protiv toga mogle poduzeti učinkovite mjere;

118.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje.

30.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 316/30

—

uzimajući u obzir Godišnje izvješće Europske središnje banke za 2013.,

—

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 15.,

—

uzimajući u obzir članak 284. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir članak 126. i članak 132. stavak 1. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0011/2015),

A.

budući da je prema prognozi koju su u proljeće 2014. izradile službe Komisije BDP u europodručju, nakon pada od 0,7 % 2012. godine, 2013. pao za 0,4 % i budući da službe Komisije očekuju oporavak i rast BDP-a za 1,2 % u 2014. te za 1,7 % u 2015.; budući da se prema prognozi službi Komisije iz jeseni 2014. smanjio predviđeni rast, uz očekivani porast BDP-a za samo 0,8 % u 2014. i 1,1 % u 2015., uz prevladavajuće negativne rizike;

B.

budući da je prema jesenskoj prognozi nezaposlenost u europodručju porasla s 11,3 % krajem 2012. na 11,9 % krajem 2013. te se 2014. zadržala na visokoj razini;

C.

budući da među državama članicama postoje znatne razlike u stopama nezaposlenosti, koje se kreću u rasponu od 5 % do 26 %; budući da još više stope nezaposlenosti mladih u nekim državama članicama dosežu i 50 %; budući da razlike u stopama nezaposlenosti prouzročuju daljnje gospodarske razlike među državama članicama;

D.

budući da države članice ne bi trebale koristiti uspjeh programa izravnih monetarnih transakcija u smanjenju kamatnih stopa za zaduživanje kao priliku da izbjegnu strukturne reforme usmjerene na poboljšanje potencijala za rast i postizanje srednjoročne fiskalne održivosti; budući da postoji rizik da se zbog trendova u vezi sa zapošljavanjem i smanjenjem siromaštva neće dostići nacionalni ciljevi u okviru strategije Europa 2020.;

E.

budući da je tijekom 2013. Europska središnja banka (ESB) dvaput smanjila ključne kamatne stope, u svibnju i ponovno u studenome, snizivši stopu za glavne operacije refinanciranja na 0,25 %; budući da je, nakon dodatnih mjera monetarne politike najavljenih od početka 2014., stopa za glavne operacije refinanciranja sada 0,05 %, a stopa za novčani depozit -0,20 %;

F.

budući da snižene stvarne kamatne stope nisu dovele ni do lakšeg pristupa kreditima za kućanstva i poduzeća, ni do rasta BDP-a i otvaranja radnih mjesta;

G.

budući da je konsolidirani financijski izvještaj Eurosustava dosegao 2,285 bilijuna EUR krajem 2013., što predstavlja smanjenje za otprilike 25 % tijekom 2013.;

H.

budući da je neutrživa imovina bila najveća komponenta imovine predložene kao kolateral Eurosustava tijekom 2013. obuhvaćajući otprilike 25 % ukupnog iznosa; budući da neutrživi vrijednosni papiri, zajedno s vrijednosnim papirima osiguranim imovinom, čine oko 40 % ukupne imovine predložene kao kolateral;

I.

budući da je prema prognozi službi Komisije iz jeseni 2014. prosječna stopa inflacije u europodručju 2013. godine bila 1,4 %, dakle niža u odnosu na 2012. kada je bila 2,5 %; budući da je od početka 2014. inflacija u europodručju i dalje u padu, s procijenjenom razinom od 0,5 % 2014. i najnižom točkom od 0,3 % u rujnu; budući da se ukupna stopa inflacije mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HIPC) u nekim državama članicama smanjila na 0 % i niže u rujnu 2014. te će i 2015. ostati niža od ciljane razine;

J.

budući da su niske cijene energenata, posebno nafte, bile jedan od glavnih uzročnika smanjenja stopa inflacije u europodručju;

K.

budući da su javna i privatna ulaganja u europodručju i dalje na znatno nižim razinama od onih zabilježenih prije početka krize; budući da je u velikim poduzećima postalo uobičajeno iskorištavati dostupnost jeftinog novca za otkup vlastitih dionica radi interesa pojedinaca umjesto za nova ulaganja; budući da je razmjerni udio ulaganja u BDP-u bio u stalnom padu i prije krize te ga je hitno trebalo povećati;

L.

budući da godišnja stopa rasta monetarnog agregata M3 i dalje pada, pri čemu se smanjila s 3,5 % u prosincu 2012. na 1 % u prosincu 2013.;

M.

budući da je kreditiranje privatnog sektora zašlo još dublje u negativne vrijednosti, s godišnjom stope promjene -2,3 % u prosincu 2013. u odnosu na -0,7 % u prosincu 2012.; budući da je nedostatak kredita za mala i srednja poduzeća u nekim državama članicama jedan od glavnih problema zbog kojih je usporen gospodarski oporavak; budući da je u razdoblju od 2008. i 2013. došlo do pada u kreditiranju malih i srednjih poduzeća (MSP) od oko 35 %; budući da je ključno olakšati dotok kredita MSP-ovima jer zapošljavaju 72 % radne snage u europodručju te su im bruto stope otvorenih novih radnih mjesta veće nego kod velikih poduzeća;

N.

budući da je financijska fragmentacija još uvijek veliki problem te MSP-ovi imaju znatno veće troškove zaduživanja, osobito u onim državama europodručja koje su već zahvaćene teškim gospodarskim uvjetima, što dovodi do poremećaja na jedinstvenom tržištu, usporava oporavak i povećava razlike među državama; budući da bi rezultati sveobuhvatne procjene europskih banaka trebali pozitivno utjecati na trenutačne monetarne politike i na spremnost banaka da pojačaju svoje aktivnosti kreditiranja, posebno aktivnosti kreditiranja realnog gospodarstva;

O.

budući da se veličina bilance Eurosustava kontinuirano smanjivala tijekom 2013., odražavajući činjenicu da su banke vraćale sredstava operacija dugoročnog refinanciranja;

P.

budući da je Upravno vijeće ESB-a u srpnju 2013. odlučilo iznijeti smjernice buduće monetarne politike, navodeći da očekuje da će ključne kamatne stope biti na sadašnjim ili nižim razinama u duljem razdoblju;

Q.

budući da bi pretjerano kreditno posredovanje u bankovnom sektoru vjerojatno prouzročilo slabljenje učinaka mogućeg kvantitativnog ublažavanja u europodručju;

R.

budući da se u članku 282. UFEU-a navodi da je glavni cilj Europskog sustava središnjih banaka (ESSB-a) održati stabilnost cijena; budući da se u članku 127. UFEU-a navodi da ESSB mora podržavati opće ekonomske politike u Uniji ne dovodeći pritom u pitanje taj glavni cilj; budući da se člankom 123. UFEU-a i člankom 21. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i ESB-a nacionalnim središnjim bankama i ESB-u zabranjuje izravna kupnja dužničkih instrumenata koje je izdao EU ili nacionalne javne vlasti ili tijela; budući da je za nekoliko država članica to bio nužan uvjet za stupanje u ekonomsku i monetarnu uniju; budući da je takva kupnja dopuštena samo na sekundarnim tržištima;

1.

pozdravlja brzu reakciju ESB-a u vrlo složenim okolnostima i činjenicu da je monetarna politika usmjerena na smanjenje razine stresa na financijskim tržištima u europodručju te na vraćanje povjerenja ulagača u jedinstvenu valutu; pozdravlja spremnost ESB-a da poduzme sve što je potrebno za spas eura; prima na znanje da je došlo do pozitivnog općeg smanjenja prinosa od dugoročnih domaćih obveznica – posebice u najzaduženijim zemljama europodručja – na razinu koja nije zabilježena od početka krize; napominje da niski prinosi nisu doveli do otvaranja novih radnih mjesta i rasta te da to predstavlja prijetnju financijskoj stabilnosti;

2.

napominje da je pribjegavanje glavnim operacijama refinanciranja, srednjoročnim i dugoročnim operacijama refinanciranja s punom raspodjelom po fiksnim kamatnim stopama, instrumentu graničnog kredita, hitnoj pomoći za likvidnost te depozitnom instrumentu ostalo na vrlo visokoj razini tijekom 2013. godine, što upozorava na postojeću narušenost transmisijskog mehanizma monetarne politike i tržišta pozajmljivanja među bankama u europodručju, iako se situacija znatno popravila u usporedbi s prethodnim godinama, što se vidi po stabilizaciji razlika prinosa, postupnoj normalizaciji međubankovnih tržišta i smanjenju neravnoteža sustava TARGET II.;

3.

ohrabren je stabilizacijom razina neravnoteža sustava Target II. tijekom cijele 2013. godine; naglašava da je sustav TARGET II odigrao ključnu ulogu u očuvanju integriteta financijskog sustava europodručja;

4.

i dalje je duboko zabrinut zbog činjenice da je gospodarska aktivnost još uvijek usporena, uz negativan rast BDP-a u europodručju 2013. drugu godinu zaredom, sa slabim rastom BDP-a u prva tri kvartala 2014., i zbog visoke stope nezaposlenosti u mnogim državama članicama europodručja zbog kojih je ugrožena stabilnost europodručja i zbog kojih europski projekt gubi potporu naroda i političku potporu;

5.

naglašava svoju zabrinutost u vezi sa stalnim padom stope inflacije u europodručju od 2011. godine, uz razlike u stopama inflacije među državama članicama; naglašava da trenutačno postoji znatan raskorak između izričitog cilja ESB-a da postigne stopu inflacije ispod, ali blizu 2 % u srednjoročnom razdoblju i trenutačnih stopa inflacije koje su blizu nuli i čak ispod nule u nekoliko država članica europodručja; zabrinut je da bi, kao što je potvrdio predsjednik ESB-a, trenutačni deflacijski trendovi mogli dovesti do narušavanja usidrenosti srednjoročnih i dugoročnih inflacijskih očekivanja;

6.

potvrđuje da je tekući postupak prilagodbe bilance u financijskim i nefinancijskim sektorima, u kombinaciji s visokim stopama nezaposlenosti, nastavio usporavati gospodarsku aktivnost u europodručju 2013.;

7.

pozorno prati moguće rizike deflacije; podsjeća na to da se stopom inflacije blizu nule u europodručju koči učinkovitost monetarne politike; shvaća da ESB razlog vrlo niskoj inflaciji pripisuje kratkoročnim učincima i nada se da će se srednjoročni cilj postići bez deflacijske faze; napominje, međutim, da je ESB dodatno snizio inflacijska očekivanja za 2015. i 2016. (za vrijednost između 0,1 % i 0,2 %);

8.

ističe da će inflacija ispod ciljane razine koja se očekuje u godinama koje slijede utjecati na programe smanjenja duga nekoliko država članica;

9.

ističe da je, s obzirom na daljnje akomodativne politike, kao što je kvantitativno ublažavanje, i imajući na umu trenutačne pravne izazove u vezi s programom OMT, ključno osigurati pravnu jasnoću i sigurnost kako bi se omogućila učinkovita provedba tih instrumenata imajući na umu mišljenje nezavisnog odvjetnika Suda Europske unije Pedra Cruza Villalóna od 14. siječnja 2015. u predmetu C-62/14;

10.

naglašava da su niski troškovi zaduživanja država članica usko povezani s rastom javnih dugova, koji u mnogim slučajevima iznose gotovo 100 % BDP-a ili prelaze tu vrijednost, i upozorava da bi nova kriza mogla dovesti do ponovne procjene rizika na financijskim tržištima;

11.

ističe da u prognozama ESB-a objavljenim 2013. nije predviđen postojeći spoj nultog rasta i vrlo niske inflacije te čak naznaka deflacije; u tom kontekstu poziva na oprezno tumačenje trenutačnih prognoza za jači gospodarski rast i višu inflaciju 2015. i 2016. godine;

12.

vjeruje da loše bilance ne utječu samo na banke, već imaju i negativne šire posljedice na poduzeća i druge sudionike iz privatnog sektora, s obzirom na to da nedostatak kapitala i financijskih sredstava onemogućuje poduzećima da ostanu konkurentna, da rastu i u konačnici da čuvaju i otvaraju radna mjesta;

13.

smatra da je izuzetno važno stvoriti uvjete za oporavak ulaganja u europodručju, kako javnog tako i privatnog, uzimajući u obzir činjenicu da još uvijek nije došlo do povećanja ulaganja usprkos tomu što je ESB nastavio s aktivnostima za očuvanje povoljnih uvjeta financiranja; u tom kontekstu poziva države članice da se posvete temeljnim uzrocima financijske fragmentacije kao što su različite strukture rizika zbog kojih je kreditiranje skuplje u određenim zemljama; nadalje, poziva države članice da provedu odgovarajuće strukturne reforme kako bi se ponovno uspostavilo povoljno poslovno okruženje, prvenstveno provođenjem preporuka za pojedine države;

14.

potiče ESB da u okviru svoje politike širenja bilance razmotri mogućnost kupnje projektnih obveznica EIB-a, kojima se financiraju neka od produktivnijih ulaganja u europodručju, posebno onih projekata koje je Komisija odabrala kao projekte s europskom dodanom vrijednošću nakon analize troškova i koristi, a osobito projekata TEN-T u području energetike i prometa te projekata povezanih s jedinstvenim digitalnim tržištem;

15.

prima na znanje da je predsjednik Draghi u svojem govoru na godišnjem simpoziju središnjih banaka u Jackson Holeu 22. kolovoza 2014. rekao da je potrebno djelovanje s obiju strana gospodarstva, napomenuvši sljedeće: da politike ukupne potražnje moraju biti popraćene nacionalnim strukturnim reformama i politikama; da sa strane potražnje, monetarna politika može i treba imati središnju ulogu, što trenutačno implicira akomodativnu monetarnu politiku na duže vremensko razdoblje; da ima prostora i za to da fiskalna politika uz monetarnu politiku preuzme važniju ulogu uz obvezatno uzimanje u obzir održivosti javnog duga; i da, uz to što je potrebno modernizirati javna ulaganja kako bi se potakla daljnja privatna ulaganja i olakšala provedba strukturnih reformi, treba staviti naglasak i na odgovarajuće mjere fiskalne politike;

16.

slaže se s predsjednikom Draghijem da se postojeća fleksibilnost pravila Pakta o stabilnosti i rastu može upotrijebiti za učinkovitije rješavanje problema slabog oporavka i za to da se napravi mjesta za trošak potrebnih strukturnih reformi;

17.

slaže se s predsjednikom Draghijem da ima prostora za ostvarenje fiskalnih politika koje će pogodovati rastu i za smanjenje poreznog tereta na način koji se ne bi odrazio na proračun;

18.

slaže se s predsjednikom Draghijem da bi komplementarno djelovanje na razini EU-a također bilo potrebno da se zajamči ne samo odgovarajuća zajednička pozicija nego i program za velika javna ulaganja;

19.

napominje da je ESB, uz smanjenje ključnih kamatnih stopa i povećanje operacija refinanciranja, izradio inovativne instrumente poput ciljanih operacija dugoročnijeg refinanciranja (TLTRO) i novih komunikacijskih strategija kao što su smjernice buduće monetarne politike;

20.

smatra da transmisijski mehanizam ne funkcionira dobro i da alati monetarne politike kojima se ESB koristi od početka krize, premda pružaju dobrodošlu pomoć pogođenim financijskim tržištima, ne mogu sami za sebe biti učinkoviti u borbi protiv financijske fragmentacije, u poticanju rasta ili poboljšavanju stanja na tržištu rada; potiče ESB da bolje uskladi svoje politike s potrebama realnog gospodarstva, posebno s obzirom na mala i srednja poduzeća;

21.

smatra da su pozitivni učinci odluka o smanjenju ključnih kamatnih stopa ESB-a ograničeni zbog snažne narušenosti transmisijskog mehanizma monetarne politike; ukazuje na to da vrlo niske kamatne stope mogu poremetiti poslovni sektor i naštetiti štednji građana i mirovinskim programima;

22.

pozdravlja mjere koje je ESB najavio u lipnju 2014. i čiji je cilj poboljšati funkcioniranje transmisijskog mehanizma monetarne politike; primjećuje da se TLTRO-om prvi put uspostavlja veza između zajmova banaka nefinancijskom privatnom sektoru i iznosa refinanciranja koji banke mogu tražiti; nada se da će se nakon rezultata preispitivanja kvalitete imovine povećati upotreba TLTRO-a u europskim bankama i time potaknuti prijenos likvidnosti na realno gospodarstvo;

23.

napominje da je ESB najavio da će kupiti vrijednosne papire pokrivene imovinom i pokrivene obveznice kako bi se TLTRO-om olakšalo kreditiranje; naglašava da takve intervencije na tržištu vrijednosnih papira pokrivenih imovinom moraju biti dovoljno izražene kako bi utjecale na kamatne stope zajmova MSP-ovima i smanjile fragmentaciju te da se moraju provesti na transparentan način kojim se bilanca stanja ESB-a ne izlaže prevelikim rizicima;

24.

naglašava zabrinutost zbog znatne fragmentacije uvjeta kreditiranja za MSP-ove u zemljama europodručja kao i zbog postojećeg raskoraka između stopa financiranja za MSP-ove i onih za veće tvrtke; izričito tvrdi da se mjerama koje je ESB nedavno najavio u cilju poticanja bankovnih zajmova ne rješavaju ti dugotrajni problemi i da bi ESB trebao istražiti temeljne čimbenike zbog kojih je pristup zajmovima za MSP-ove otežan; poziva ESB da istraži postoji li korelacija između tog nerazmjera i koncentracije u bankovnom sektoru;

25.

ističe da se očekuje da će se bilanca stanja ESB-a nakon mjera najavljenih u lipnju i rujnu 2014. približiti veličini s početka 2012.; napominje da taj predviđeni porast iziskuje veliki oprez ESB-a s obzirom na kreditni rizik koji povlači za sobom;

26.

mišljenja je da je bi ukupni iznos implicitnih subvencija pruženih do sada trebalo postupno nadoknaditi u korist poreznih obveznika čim se normaliziraju gospodarski uvjeti;

27.

napominje da je ESB više puta izrazio spremnost na korištenje dodatnim nekonvencionalnim instrumentima tijekom svojeg mandata i na promjene razmjera ili strukture svojih intervencija u slučaju vrlo dugog razdoblja niske inflacije; otvoren je za upotrebu dodatnih nekonvencionalnih mjera, ali ističe da te mjere neće biti dostatne bez odgovarajuće kombinacije fiskalne politike, ulaganja i strukturnih reformi;

28.

naglašava da ne treba precjenjivati učinak postojećih nekonvencionalnih mjera monetarne politike na realno gospodarstvo; naglašava da su te mjere privremene prirode i da je njihov cilj dati državama članicama vremena da konsolidiraju svoju fiskalnu situaciju i provedu potrebne strukturne reforme kako bi se potaknuo gospodarski rast i oporavak tržišta rada;

29.

napominje da se provođenjem nestandardnih monetarnih politika tijekom dužeg vremenskog razdoblja mogu pogoršati poremećaji na tržištu kapitala; traži od ESB-a da pronađe ravnotežu između rizika koji nosi prerano odstupanje od akomodativne monetarne politike te rizika i troškova koji proizlaze iz poremećaja koje takve politike mogu izazvati; stoga traži od ESB-a da prilagodi nestandardne politike kako bi se ograničili takvi poremećaji;

30.

podsjeća na to da se ukupna potražnja ne može potaknuti samo monetarnom politikom, već ona mora biti popraćena odgovarajućim fiskalnim i strukturnim reformama i politikama na nacionalnoj razini;

31.

naglašava da se stabilne stope inflacije, u skladu s ciljem za srednjoročnu stopu koji je odredio ESB, mogu povezati s dinamikom neodrživog privatnog duga, čime se ističe važnost upravljanja imovinskim balonima i rastom kredita čak i kad je stabilnost cijena zajamčena, kao što je pokazalo iskustvo u godinama koje su prethodile krizi;

32.

podsjeća da je neovisnost ESB-a u provedbi monetarne politike, koja je utvrđena u Ugovorima, neophodna za očuvanje stabilnosti cijena, odnosno za zadržavanje inflacije ispod ali blizu 2 %; podsjeća da bi se sve vlade i nacionalna javna tijela također trebali suzdržati od pozivanja ESB-a na djelovanje;

33.

podsjeća da su svi članovi Općeg vijeća ESB-a spremni podržati donesene odluke, koje ostaju povjerljive osim ako se donese ne odluka o njihovoj objavi;

34.

poziva ESB da oslabi svoju ulogu unutar Trojke kako bi potvrdio da ne ovisi o političkim odlukama;

35.

podsjeća da se u članku 127. UFEU-a navodi da ESB, ne dovodeći u pitanje svoj glavni cilj, podržava opće ekonomske politike u Uniji, kao što je ponovljeno u članku 282. UFEU-a; naglašava u tom pogledu važnost monetarnog dijaloga;

36.

naglašava da jasno odvajanje monetarne i fiskalne politike podrazumijeva da monetarna tijela ne bi trebala dodjeljivati subvencije ustanovama koje imaju koristi od pružanja likvidnosti jer takvo pružanje subvencija predstavlja fiskalnu politiku;

37.

ne odobrava činjenicu da je ESB prekoračio svoje ovlasti koje su mu dodijeljene Ugovorima, kao što je vidljivo iz pisama koje je bivši predsjednik ESB-a poslao španjolskoj, talijanskoj i irskoj vladi;

38.

pozdravlja pozitivan korak koji je učinio ESB odlučivši objavljivati sažetke zapisnika sa svojih sastanaka te pozdravlja tu praksu koja će se početi primjenjivati u siječnju 2015.; pozdravlja činjenicu da je Upravno vijeće ESB-a odgovorilo na taj zahtjev koji je Parlament postavio u svim godišnjim izvješćima o ESB-u;

39.

smatra da bi središnje banke diljem svijeta trebale aktivno raditi na tome da se izbjegne bilo kakva politika koja bi prouzročila negativni utjecaj na ostale; napominje da neke središnje banke pozivaju druge središnje banke da prihvate moguća negativna prelijevanja monetarnih politika iako su davno jednostrano provele svoje politike;

40.

vjeruje da najnovije objavljene informacije naglašavaju važnost buduće oprezne upotrebe programa hitne pomoći za likvidnost; naglašava da se ne smije ponovno prihvatiti da se bankovni sektor neke države članice na taj način zaduži u velikom postotku njezinog BDP-a;

41.

potiče ESB da nastavi poboljšavati rodnu politiku pri imenovanjima kako bi se uklonio postojeći jaz; pozdravlja imenovanje Danièle Nouy predsjednicom zaduženom za nadzor europskog bankovnog sektora, posebno zbog njezinih vrijednih postignuća i bogatog životopisa;

42.

vjeruje da bi posvećivanjem više pozornosti rastu i javnim ulaganjima (poput investicijskog paketa od 300 milijardi EUR koji je predložio predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker) moglo upotpuniti politička nastojanja ESB-a da poveća zapošljavanje i rast u Europi;

43.

pozdravlja činjenicu da je jedinstveni nadzorni mehanizam (SSM), prvi stup bankovne unije, postao potpuno operativan 4. studenoga 2014.; napominje da je taj važan korak u europskoj financijskoj integraciji postignut zahvaljujući uspješnom dovršenju priprema, uključujući procjenu kvalitete imovine; zahvaljuje ESB-u što svojom vjerodostojnošću podržava europski bankovni sustav; naglašava da se nadzorne funkcije i funkcije monetarne politike ESB-a ne smiju prožimati;

44.

napominje da su procjena kvalitete imovine i test otpornosti na stres koje je provelo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) u suradnji sa SSM-om otkrili postojeće osjetljivosti europskog bankovnog sustava; nada se da su u rezultatima na odgovarajući način uzeti u obzir svi rizici kako bi se izbjegla japanizacija europskog bankarstva i davanje kredita bez roka dospijeća koje nije moguće otplatiti;

45.

smatra da je velika odgovornost ESB-a jamčiti da buduće dokapitalizacije banaka budu izvršene pomoću sanacije vlastitim sredstvima kada je pristup tržištima otežan ili onemogućen;

46.

poziva ESB da se u svojem svakodnevnom radu pobrine za potpuno odvajanje monetarne politike i svoje uloge bankovnog nadzora;

47.

naglašava da je cilj SSM-a uspostava povjerenja u bankovni sektor europodručja, a time i financijske stabilnosti; podsjeća da je demokratska odgovornost novog SSM-a prema Parlamentu ključna za vjerodostojnost novog nadzornog sustava; stoga naglašava važnost Međuinstitucionalnog sporazuma između Parlamenta i ESB-a, sklopljenog u studenome 2013., o praktičnim modalitetima provedbe demokratske odgovornosti u okviru SSM-a i važnost njegove potpune provedbe;

48.

podržava ideju da bi se europskim zakonodavstvom trebao napraviti korak prema odvajanju rizičnijih ulagačkih aktivnosti od tradicionalnog bankarstva kako bi sanacija vlastitim sredstvima bila vjerodostojnija i učinkovitija;

49.

smatra da najnoviji testovi otpornosti na stres pružaju jasan prikaz ograničenja trenutačnog međuinstitucijskog ustroja, s obzirom na to da se scenarij deflacije nije razmatrao u tim testovima otpornosti na stres iako postoje stvarni rizici od takve deflacije;

50.

napominje da su, unatoč razmjerno niskoj profitabilnosti, banke europodručja nastavile postojano jačati svoje pozicije kapitala kombinacijom povećanja kapitala i smanjenja imovine ponderirane rizikom te javne podrške; potvrđuje da je u nekoliko slučajeva povećanje kapitala provedeno u kontekstu programa financijske pomoći država članica;

51.

zabrinut je zbog toga što su mnoge banke u europodručju i dalje ovisne o financiranju središnje banke; smatra da je od ključne važnosti uspostaviti dobro reguliranu uniju tržišta kapitala kako bi se smanjila prekomjerna ovisnost gospodarstava europodručja o bankovnom sustavu;

52.

naglašava da se konsolidacijom dobrog upravljanja u bankama povećava povjerenje u bankovni sektor te time pridonosi i financijskoj stabilnosti;

53.

ističe da je trgovanje državnim vrijednosnim papirima i dalje glavni izvor dobiti za banke europodručja, premda je kreditiranje nefinancijskog privatnog sektora još uvijek slabo; smatra da bi trebalo ubrzati tehnički i zakonodavni rad na rizicima povezanima s javnim dugom; poziva ESB da upozori banke koje nastavljaju kupovati državne obveznice dok istodobno smanjuju kreditiranje privatnog sektora;

54.

pozdravlja zakonodavni prijedlog Komisije o strukturnoj reformi bankovnog sektora; primjećuje da su slične reforme već poduzete u nekoliko država članica; poziva ESB na suradnju s ostalim mjerodavnim institucijama u cilju održive strukturne reforme na europskoj razini kojom će se ukinuti subvencije velikim financijskim ustanovama za aktivnosti trgovanja i omogućiti jednaki uvjeti za financijske usluge;

55.

podsjeća da će jedinstveni sanacijski mehanizam (SRM), drugi stup bankovne unije, stupiti na snagu do početka 2015.; ističe da je potrebno nastaviti razvijati treći stup bankovne unije;

56.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskoj središnjoj banci.

30.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 316/37

—

uzimajući u obzir članak 325. stavak 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije o prethodnim godišnjim izvješćima Komisije i Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 17. srpnja 2014.„Zaštita financijskih interesa EU-a – borba protiv prijevara – godišnje izvješće za 2013.” (COM(2014)0474) i popratne radne dokumente osoblja (SWD(2014)0243, SWD(2014)0244, SWD(2014)0245, SWD(2014)0246, SWD(2014)0247 i SWD(2014)0248),

—

uzimajući u obzir godišnje izvješće OLAF-a za 2013.,

—

uzimajući u obzir izvješće nadzornog odbora OLAF-a kojim je obuhvaćeno razdoblje od veljače 2013. do siječanja 2014.,

—

uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2013., zajedno s odgovorima institucija,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 29. rujna 2014. pod naslovom „Zaštita proračuna EU-a do kraja 2013.” (COM(2014)0618),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. veljače 2014. pod nazivom „Izvješće EU-a o suzbijanju korupcije” (COM(2014)0038),

—

uzimajući u obzir posebno izvješće Eurobarometra 397 o korupciji,

—

uzimajući u obzir izvješća Komisije o manjku prihoda od PDV-a,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 250/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uspostavljanju programa za promicanje aktivnosti u području zaštite financijskih interesa Europske unije (program „Hercule III”) te stavljanju izvan snage Odluke br. 804/2004/EZ (1),

—

uzimajući u obzir prijedlog Uredbe Vijeća od 17. srpnja 2013. o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (COM(2013)0534),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br.1074/1999 (2),

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije za direktivu Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2012. o borbi protiv prijevare s obzirom na financijske interese EU-a u okviru kaznenog prava (COM(2012)0363),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2011. o naporima Unije u borbi protiv korupcije (4), svoju izjavu od 18. svibnja 2010. o naporima EU-a u borbi protiv korupcije (5), i Komunikaciju Komisije od 6. lipnja 2011.„Borba protiv korupcije u EU-u” (COM(2011)0308),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (6),

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv korupcije,

—

uzimajući u obzir Kaznenopravnu konvenciju Vijeća Europe o korupciji,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenja Odbora za regionalni razvoj i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0024/2015),

A.

budući da se iz proračuna EU-a, kojemu svaka država članica proporcionalno doprinosi u skladu sa zajedničkim objektivnim kriterijima, pruža pomoć za provedbu politika Unije te on predstavlja izraz jedinstva i instrument za napredovanje europske integracije;

B.

budući da bi se zaštitom financijskih interesa EU-a, zajedno s načelom dobrog financijskog upravljanja, trebalo jamčiti da se proračunskim prihodima i rashodima doprinosi ispunjavanju prioriteta i ciljeva EU-a i izgradnji većeg povjerenja građana time da ih se uvjeri da se njihov novac koristi u skladu s ciljevima i politikama EU-a i u interesu građana EU-a;

C.

budući da raznoliki pravni i administrativni sustavi država članica predstavljaju izazovno okruženje za nadilaženje nepravilnosti i suzbijanje prijevara, a svaka nepravilna upotreba sredstava EU-a podrazumijeva ne samo pojedinačne nego i kolektivne gubitke te šteti interesima svake države članice i Unije kao cjeline;

D.

budući da je u cilju poboljšavanja postojećih mjera, kao što je Konvencija o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (Konvencija PIF), za borbu protiv prijevara, korupcije, pranja novca i ostalih nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije, Komisija podnijela dva prijedloga za kaznenopravne instrumente, Direktivu o zaštiti financijskih interesa (Direktivu PIF) i Uredbu o uspostavi Ureda europskog javnog tužitelja (Uredbu EPPO), usmjerene na provedbu učinkovitije istrage i bolje zaštite novca poreznih obveznika unutar europskog područja slobode, sigurnosti i pravde;

E.

budući da prioritet političkog djelovanja institucija Zajednice mora biti borba protiv prijevara, korupcije i pranja novca u Uniji, suradnja između policije i pravosudnih tijela država članica je ključna;

1.

prima na znanje izvješće Komisije o „Zaštiti financijskih interesa Europske unije – borba protiv prijevara – godišnje izvješće za 2013.” (godišnje izvješće Komisije); pozdravlja široki raspon pravnih i administrativnih mjera koje je od 2011. Komisija poduzela, čime je stvorila novo okruženje za daljnje poboljšanje politike zaštite financijskih interesa Unije; naglašava da postojeći nedostatni rezultati u borbi protiv prijevara nisu posljedica nepostojanja propisa nego njihove nezadovoljavajuće provedbe; traži od Komisije da u svojem sljedećem izvješću pravovremeno odgovori na zahtjeve Parlamenta navedene u prethodnim godišnjim izvješćima o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica;

2.

podsjeća da je, s obzirom na gospodarske poteškoće u kojima se trenutno nalaze države članice i nedovoljno sredstava u proračunu EU-a, zaštita financijskih interesa Europske unije posebno važna; naglašava važnost pravilnog upravljanja i najučinkovitijeg mogućeg korištenja sredstvima EU-a;

3.

napominje da je u 2013. Komisiji ukupno prijavljeno 15 779 nepravilnosti od kojih je 14 170 nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom, a 1 609 nepravilnosti koje se smatraju prijevarom, u ukupnom iznosu od otprilike 2,14 milijardi EUR od kojih se oko 1,76 milijardi EUR odnosi na rashode proračuna EU-a, što čini 1,34 % svih plaćanja, a ostalih 380 milijuna EUR čini 1,86 % bruto prikupljenih tradicionalnih vlastitih sredstava;

4.

napominje da, unatoč tome što se financijski učinak prijavljenih nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom u 2013. smanjio na oko 1,84 milijarde EUR, tj. niži je 38 % nego 2012. godine, broj takvih zabilježenih nepravilnosti porastao je za 16 % u odnosu na proteklu godinu; nadalje, napominje da je broj prijavljenih nepravilnosti koje se smatraju prijevarom u 2013. porastao za 30 % u usporedbi s 2012., dok se njihov financijski učinak, uključujući 309 milijuna EUR sredstava EU-a, smanjio za 21 %;

5.

napominje da se, zbog dostupnosti novih podataka nakon znatnih promjena u načinu na koji su države članice i Komisija prijavljivale nepravilnosti, pozornost u godišnjem izvješću Komisije preusmjerila s nepravilnosti u općem smislu na one koje su prijavljene kao prijevara; poziva Komisiju da zadrži taj pristup u svojem budućem godišnjem izvješću o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica – borba protiv prijevare; ipak snažno potiče Komisiju da dodatno poveća dostupnost podataka i unaprijedi analize o rasponu, vrstama i učincima nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom u svjetlu njihova znatnog povećanja i negativnog monetarnog učinka povezanog s njima koji ugrožava financijske interese EU-a;

6.

naglašava da je obveza i Komisije i država članica da učine sve što je u njihovoj moći u borbi protiv prijevara, korupcije i svih ostalih oblika nezakonitih aktivnosti na štetu financijskih interesa Unije, u skladu s odredbama Ugovora o funkcioniranju Europske unije; upućuje na to da su prisna suradnja i koordinacija između Komisije i država članica ključne kako bi se osigurala djelotvorna zaštita financijskih interesa Unije te se stoga ta suradnja i koordinacija moraju hitno ojačati i učiniti što djelotvornijima; podsjeća da zaštita financijskih interesa Unije, u području sredstava i u području troškova, zahtijeva jednaku razinu opreza;

7.

konstatira da je broj otkrivenih i prijavljenih mogućih nepravilnosti koje se smatraju prijevarom u posljednjih pet godina u blagom padu, ali da je broj nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom u stalnom rastu; traži od Komisije da detaljno ispita glavne uzroke tog porasta te da provede analizu kojom će se razjasniti je li taj trend posljedica otkrivanja slučajeva nepravilnosti ili načina na koji države članice klasificiraju slučajeve;

8.

uvjeren je da će kaznenopravna sredstva iz Direktive o zaštiti financijskih interesa EU-a biti učinkovita samo ako se pruže jasne definicije povreda financijskih interesa Unije, najkraćih i najdužih zatvorskih kazni koje se primjenjuju u svim državama članicama sudionicama i minimalnih pravila o zastari te ako se ta pravila budu jednako i učinkovito primjenjivala u svim državama članicama;

9.

pozdravlja činjenicu da je 98 % tradicionalnih vlastitih sredstava prikupljeno bez znatnih problema, a prijavljene nepravilnosti koje se smatraju prijevarom čine 0,29 % bruto ustanovljenih tradicionalnih vlastitih sredstava (u vrijednosti od 61 milijuna EUR), dok nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom čine 1,57 % tradicionalnih vlastitih sredstava (u vrijednosti od 327,4 milijuna EUR); napominje da su otkriveni slučajevi prijevara i nepravilnosti 2013. iznosili 380 milijuna EUR, od čega su države članice uspjele povratiti 234 milijuna EUR; posebno napominje činjenicu da stopa povrata od 62 % za tradicionalna vlastita sredstva u 2013. predstavlja do danas najbolji postignuti rezultat u proteklom desetljeću;

10.

zabrinut je da se 2013. većina utvrđenih iznosa u bazi podataka OWNRES u EU 28 odnosila na carinski postupak „puštanja u slobodni promet” i za slučajeve prijevara (93 %) i slučajeve nepravilnosti (87 %); poziva Komisiju da poduzme odgovarajuće mjere usmjerene na jačanje carinskog postupka „puštanja u slobodni promet” kako bi postao manje osjetljiv na pojavu prijevara i nepravilnosti;

11.

zabrinut je da je u bazi podataka OWNRES stopa povrata 2013. za slučajeve prijevara iznosila samo 23,74 %, što je ispod prosječne razine od 33,5 % za razdoblje od 2008. do 2012.; ističe da je stopa povrata za prijavljene slučajeve nepravilnosti za 2013. iznosila 67,9 %; naglašava da vlasti država članica i službe Komisije uglavnom imaju odgovornost prema povratu nepotrebno plaćenih iznosa te ih poziva da propisno preuzmu tu odgovornost i u slučajevima prijevara znatno povećaju stopu povrata koja je uglavnom na osjetno nižoj razini u usporedbi sa stopom povrata za nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom;

12.

pozdravlja Protokol UN-a o suzbijanju nezakonite trgovine duhanskih proizvoda koji je 2013. potpisala Europska unija; primjećuje da je 15 država članica potpisalo Protokol, ali da je ga je u ovom trenutku ratificirala samo Austrija; poziva stoga ostale države članice da dovrše svoje procese ratifikacije što je prije moguće;

13.

naglašava da krijumčarenje visoko oporezivane robe prouzrokuje znatne gubitke u prihodima za proračune EU-a i njezinih država članica te da izravni gubici u carinskim prihodima prouzročeni krijumčarenjem cigareta prema procjenama iznose više od 10 milijardi EUR godišnje; štoviše, skreće pozornost na krijumčarenje krivotvorenom robom kojim se nanosi šteta poreznim vlastima u državama članicama i poduzećima EU-a;

14.

upućuje na postojeći rad na poboljšanju podataka o bruto nacionalnom dohotku (BND) i pitanjima iz tematskog izvješća Europskog revizorskog suda 11/2013 koja zahtijevaju kraću, usredotočeniju provjeru iznosa BND-a te poboljšano izvješćivanje i koordinaciju u vezi s rezultatima kako bi sustav BND-a postao pouzdaniji u doprinošenju izračunu prihoda EU-a;

15.

napominje da bi se uvrštenjem nevidljive ekonomije u nacionalne financijske izvještaje trebalo doprinijeti potpunijim i pouzdanijim podacima o BND-u te poziva Komisiju i Eurostat da prodube suradnju s nacionalnim institucijama za statistiku kako bi osigurali da se taj aspekt dosljedno i usporedivo obrađuje u svim državama članicama koristeći se najnovijim podacima;

16.

naglašava činjenicu da je u mnogim državama članicama manjak prihoda od PDV-a i dalje visok zbog prijevara povezanih s PDV-om i izbjegavanjem plaćanja; ističe da je Komisija mjerodavna za kontrolu i praćenje mjera koje poduzimaju države članice; stoga poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi svoje ovlasti kako bi pomogla državama članicama u njihovoj borbi protiv prijevara povezanih s PDV-om i izbjegavanjem plaćanja poreza;

17.

nadalje napominje da su tijekom 2013. države članice zabilježile 133 slučaja krijumčarenja cigareta, što podrazumijeva oko 7 milijuna EUR tradicionalnih vlastitih sredstava; naglašava da se radi o znatnom padu u usporedbi s 2012. kada je zabilježeno 224 slučaja koji su se odnosili na oko 25 milijuna EUR; ozbiljno je zabrinut zbog činjenice da tijekom 2013. Cipar, Danska, Estonija, Francuska, Luksemburg, Portugal, Slovačka, Slovenija, Španjolska i Švedska nisu Komisiji prijavili nijedan slučaj krijumčarenja cigareta te dovodi u pitanje učinkovitost postupka prijavljivanja u tim državama članicama; ustraje u tome da sve države članice Komisiju točno i pravovremeno izvještavaju o slučajevima krijumčarenja i krivotvorenja kako bi se omogućila bolja procjena tradicionalnih vlastitih sredstava koja su negativno pogođena;

18.

napominje da će Komisija objaviti studiju o izvedivosti sustava za praćenje i sljedivost duhanskih proizvoda; naglašava da je to ogroman korak naprijed u borbi protiv krijumčarenja; zahtijeva da Komisija izradi i provede otvoreni i konkurentan sustav praćenja i sljedivosti, ali da se dizajnom i načinom provedbe sustava ne pogoduje jednom ili nekoliko pružatelja tehničkih rješenja;

19.

podsjeća na to:

20.

usmjerava pozornost na zabrinjavajuće povećanje od 76 % u broju nepravilnosti koje su prijavljene kao prijevara u odnosu na rashode EU-a i apelira na nadležne vlasti da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se spriječio takav negativni trend u nadolazećim godinama;

21.

izražava zabrinutost zbog činjenice da je broj sveukupnih nepravilnosti te posebice prijevarnih aktivnosti u poljoprivrednom sektoru znatno porastao u 2013. u odnosu na 2012.; napominje da je novi osjetni trend u nepravilnostima koje se odnose na korisnike koje ne zadovoljavaju kvalitetom zabilježen 2013. kada je prijavljena 51 nepravilnost koja se smatra prijevarom; smatra da su za preusmjeravanje tih trendova potrebne ciljane mjere usmjerene prema, s jedne strane, uklanjaju praksi koje potencijalno dovode do nenamjernih nepravilnosti, a, s druge strane, silovitom suočavanju s korumpiranim i kriminalnim ponašanjem;

22.

potvrđuje da su države članice od korisnika vratile 197 milijuna EUR na području poljoprivrede i ruralnog razvoja tijekom financijske godine 2013. te da je od korisnika potrebno vratiti još 1 318,3 milijuna EUR na kraju te financijske godine, od čega je još u proračun EU-a nepodmireno 1 097,1 milijuna EUR nakon primjene mehanizma 50/50; zabrinut je zbog toga što je povrat za Europski fond za jamstva u poljoprivredi ispod ukupne prosječne razine te što do kraja 2013. nije ostvaren povrat niti za pola nepravilnosti koje su otkrivene 2009. godine;

23.

ističe znatne razlike između država članica u odnosu na njihovu sposobnost da povrate iznose koji su izgubljeni kao posljedica nepravilnih isplata otkrivenih u okviru ZPP-a te potiče države članice čija je stopa povrata ispod 33 % da znatno poboljšaju svoje rezultate u 2015. i narednim godinama;

24.

potvrđuje da nakon reformi zajedničke poljoprivredne politike iz 2013. države članice imaju koristi od više razine fleksibilnosti u provedbi politika te posebice imaju pravo prilagoditi ih svojim regionalnim i nacionalnim mogućnostima i prioritetima te izvršavati prijenose između različitih stupova; poziva Komisiju i države članice da zajamče da povećanje fleksibilnosti neće biti nauštrb sustava praćenja i ocjena; nadalje napominje da Komisija u okviru nove zajedničke poljoprivredne politike radi na programu pojednostavljenja; poziva Komisiju da program pojednostavljenja u potpunosti uskladi sa strategijom borbe protiv prijevara Glavne uprave za poljoprivredu i da održi ravnotežu između jednostavnosti i dobrog upravljanja fondovima EU-a pružanjem odgovarajućih kontrola;

25.

zabrinut je zbog činjenice da u prosjeku između počinjenja nepravilnosti, njezina otkrivanja i njezine konačne prijave Komisiji prođe 6,3 godine u sektoru poljoprivrede i 2,75 godina u drugim sektorima; podsjeća da se nakon otkrivanja nepravilnosti započinje s drugim postupcima (nalozima za povrat, istragama OLAF-a itd.); traži od Komisije da odredi prosječno minimalno i maksimalno trajanje otkrivene nepravilnosti u sklopu centraliziranog upravljanja;

26.

očekuje da će znatan porast od 475 % prijavljenih nepravilnosti u ribarstvenom sektoru u 2013. predstavljati godišnji vrhunac koji se odnosi na odgođenu provedbu programa u sektoru no da ne bi trebao predstavljati negativan trend kojim se podriva vrijednost ribarstvene politike EU-a;

27.

sa zabrinutošću primjećuje da se broj slučajeva prijavljenih nepravilnosti na području kohezijske politike povećao za 15 %; međutim, također napominje da je primjetno smanjenje od 49 % u iznosima kojima su obuhvaćeni slučajevi nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom te smanjenje od 22 % u slučajevima prijevara;

28.

napominje da je s kohezijskom politikom povezana 321 nepravilnost prijavljena kao prijevara i 4 672 nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom; uzima u obzir da se u obje kategorije broj prijava povećao za 15 % u usporedbi s 2012. i da se, kao i prethodnih godina, najveći dio iznosa koji se odnosi na nepravilnosti iz 2013. godine (63 %) još uvijek odnosi na kohezijsku politiku; međutim, naglašava da su se u obje kategorije iznosi smanjili, da se primjećuje postupno poboljšanje koje se temelji na iskustvu prethodnih godina te po prvi put kohezijska politika nije područje proračunskih rashoda s najvećim brojem nepravilnosti koje su prijavljene kao prijevare;

29.

međutim žali zbog manjka informacija o iznosima koje treba vratiti te o stopama povrata u vezi s kohezijskom politikom za financijsku godinu 2013.; poziva Komisiju da u svom budućem godišnjem izvješću pruži detaljne informacije u vezi s time;

30.

napominje da stopa povrata u petogodišnjem razdoblju za rashode u okviru centraliziranog upravljanja iznosi 54,4 % za nepravilnosti koje se smatraju prijevarom i 63,9 % za nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom apelira na Komisiju da dodatno poboljša postupak povrata i da ga učini pravovremenijim;

31.

poziva Komisiju da preuzme punu odgovornost za povrat sredstava nepropisno isplaćenih iz proračuna EU-a i da uspostavi jedinstvena načela izvješćivanja u svim državama članicama u svrhu prikupljanja odgovarajućih, usporedivih i pouzdanih podataka;

32.

zabrinut je zbog činjenice da prosječna razlika između vremena kada se nepravilnost dogodila i njezina otkrivanja iznosi 3,4 godine u slučaju naloga za povrat koji se odnose se na nepravilnosti (i one prijavljene kao prijevara i one koje nisu prijavljene kao prijevara) koji su izdani između 2009. i 2013. u sklopu centraliziranog upravljanja; više od polovice slučajeva (54 %) otkriveno je unutar 4 godine od godine kad je nepravilnost počinjena, a za ostatak slučajeva (46 %) razlika se kretala između 4 i 13 godina; podsjeća da se nakon otkrivanja nepravilnosti započinje s drugim postupcima (nalozima za povrat, istragama OLAF-a itd.); traži od Komisije da odredi prosječno minimalno i maksimalno trajanje otkrivene nepravilnosti u sklopu centraliziranog upravljanja;

33.

zadovoljan je da je broj slučajeva prijavljenih kao prijevara koje se odnose na Europski socijalni fond 40 % niži 2013. nego 2009. i 2010. te da je 2013. treća godina za redom u kojoj se taj pozitivan trend održao;

34.

sa zadovoljstvom primjećuje da su u programskom razdoblju 2007. – 2013. administrativne provjere, terenske provjere i revizije prouzročile znatno veću stopu od 63 % u otkrivanju nepravilnosti koje se smatraju prijevarom u usporedbi sa stopom od nešto manje od 20 % u prethodnom sedmogodišnjem razdoblju, iako je zabilježeno blago smanjenje na 55 % u 2013. godini;

35.

prima na znanje da je 2013. Komisija zaključila 217 slučajeva prekida isplata u području kohezijske politike i da je na kraju godine ostao još 131 otvoreni slučaj, u kojima je riječ o 1 977 milijuna EUR; također potvrđuje da je Komisija usvojila 15 odluka o obustavi 2013. te dvije u siječnju 2014.;

36.

potvrđuje da su 2013. kao dio pretpristupne pomoći 33 nepravilnosti prijavljene kao prijevara te obuhvaćaju iznos od 14,4 milijuna EUR i većinom su povezane s posebnim pristupnim programom Europske unije za poljoprivredu i ruralni razvoj (SAPARD); napominje da je u sklopu instrumenta pretpristupne pomoći prijavljeno 9 nepravilnosti koje se smatraju prijevarom u iznosu od 1,2 milijuna EUR; primjećuje da je između 2003. i 2014. u okviru pretpristupne pomoći stopa povrata iznosila 37,36 % za slučajeve nepravilnosti i 29,22 % za slučajeve prijevara; poziva Komisiju i države korisnice instrumenta pretpristupne pomoći da poduzmu mjere kako bi se zajamčila visoka stopa povrata u okviru tog instrumenta;

37.

poziva na podnošenje prijedloga za smanjenje programa trošenja, posebno kad se oni djelomično preklapaju, i da se sredstva, kad god je to moguće, usmjere na programe u državama članicama koje najviše trebaju potporu tako da sve države članice nužno ne moraju imati koristi od svih programa;

38.

izražava zabrinutost zbog činjenice da je nekoliko projekata koje financira Europska investicijska banka (EIB) pogođeno korupcijom i prijevarom; smatra da dokument EIB-a od 8. studenog 2013. kojim se utvrđuje politika sprečavanja i odvraćanja od korupcije, prijevare, tajnog dogovaranja, pranja novca i financiranja terorizma pokazuje nepostojanje dostatne kontrole u nekoliko slučajeva tijekom provedbe projekata koje financira EIB; izražava zabrinutost zbog činjenice da je 2013. EIB financirao projekt Passante di Mestre u ukupnom iznosu od 350 milijuna EUR i da, usprkos činjenici da je u okviru projekta bilo slučajeva korupcije i prijevare koji su doveli do uhićenja nekolicine uključenih osoba, razmatra mogućnost refinanciranja projekta projektnim obveznicama u iznosu od dodatnih 700 milijuna EUR; stoga traži da EIB u slučajevima dokazane prijevare i korupcije ima obvezu obustaviti i/ili blokirati predviđeno ili postojeće financiranje pogođenih projekata;

39.

naglašava svoju zabrinutost u vezi sa stalnim prijetnjama proračunu EU-a koje proizlaze iz i nepoštovanja pravila (nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom) i namjernih prekršaja i kaznenih djela (tj. prijevara); ustraje na poboljšanoj suradnji između država članica i Komisije u cilju jamčenja važnih i prikladnih mjera i sredstava za izbjegavanje i ispravljanje nepravilnosti i borbu protiv prijevara;

40.

naglašava da države članice već godinama ne uspijevaju pravovremeno predati podatke ili predaju netočne podatke; ponavlja svoju zabrinutost da se u državama članicama pristupa na različite načine otkrivanju i prijavljivanju nepravilnosti koje se smatraju prijevarom i nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom, uključujući na područjima kao što je kohezijska politika i poljoprivreda i da se u nekim slučajevima u primjeni pravnog okvira koriste nestandardna tumačenja; ističe da se time Parlamentu, Komisiji i OLAF-u onemogućuje uspoređivanje te donošenje objektivne procjene i preporuka; poziva Komisiju da izradi zajedničke smjernice i pokazatelje kako bi smanjila razliku između različitih pristupa država članica te poziva Komisiju da osmisli jedinstvenu i sveobuhvatnu bazu podataka kojom će se obuhvatiti nepravilnosti koje se u stvarnosti potiču te poduzete mjere čime će se vlastima i građanima pružiti vjerodostojni podaci za provedbu učinkovitih korektivnih mjera te objektivne procjene stvarne, a ne pretpostavljene, težine povreda i odgovornih strana;

41.

primjećuje da su preporuke Komisije državama članicama tijekom 2012., čije se stanje provedbe navodi u godišnjem izvješću Komisije za 2013., posebno o koordinacijskim službama za borbu protiv prijevara, zajedničkim pravilima za borbu protiv prijevara, reformi javne nabave, prijavljenim nepravilnostima koje se smatraju prijevarom i sustavima provjera i kontrola i procjene rizika općenito prikladne te žali zbog činjenice da nekoliko pitanja nije u potpunosti razmotreno napominje, primjerice, da nisu sve države članice pokrenule pripreme za provedbu višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2014. – 2020. i njegove odredbe o sprečavanju prijevara; zahtijeva od država članica da prate preporuke Komisije iz 2012. te da osiguraju temeljito praćenje preporuka iz 2011. i iz 2013. te da u slučajevima kad nisu mogle provesti preporuke ponude razumno objašnjenje;

42.

uzima u obzir da su nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom često rezultat nepoznavanja pravila, složenih zahtjeva i propisa; ističe da je potrebno vrijeme da vlasti koje su nadležne za njihovu ispravnu provedbu usvoje izmjene pravila koja se odnose na prihode i rashode, uključujući ona koja su usmjerena na pojednostavljenje; u vezi s time potiče države članice i Komisiju da bolje koordiniraju tumačenje pravnog okvira i njegovu strogu primjenu, da provedu ciljane i pravovremene mjere radi jačanja upravnih kapaciteta, i u javnoj upravi i među dionicima, kao i organizacijama civilnog društva, uključujući pružanjem vodstva i osposobljavanja te uspostavom sustava za zadržavanje kvalificiranog osoblja s potrebnim vještinama; poziva europske institucije i države članice da provedu srednjoročnu ocjenu o tome sprečava li se dodatno i smanjuje li se novom regularnom strukturom kohezijske politike rizik od nepravilnosti te da procijene mogućnost većeg regulatornog pojednostavljenja postojećih pravila;

43.

smatra da bi se države članice koje samostalno otkriju i prijave nepravilnosti, uključujući slučajeve prijevara, trebalo podupirati i poticati da dalje unaprjeđuju sustave prijave i upravljanja; izražava zabrinutost zbog nemogućnosti Komisije da ustanovi ovisi li ili ne mali broj nepravilnosti i slučajeva prijevara koje su neke države članice otkrile te veliki jaz u broju prijavljenih slučajeva za različite godine o neučinkovitosti kontrolnih sustava tih država članica;

44.

žali zbog činjenice da samo neke države članice dodjeljuju odgovarajuća sredstva za borbu protiv prijevara te smatra neprihvatljivim da u slučajevima nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom neke države članice isključivo reagiraju primjenom korektivnih mjera bez prethodne istrage nepravilnosti i sankcioniranja odgovornih zbog čega ne uspijevaju na odgovarajući način zaštititi financijske interese i EU-a i pojedinačnih poreznih obveznika; napominje da su statistike koje pružaju države članice u vezi s kaznenim slučajevima i njihovim ishodima nepotpune čime se otežava procjena učinkovitosti istraga prijevara i sudskih postupaka u državama članicama; stoga smatra da bi se usvajanjem odluka kojima se uvodi kazneno pravna odgovornost na razini EU-a, te osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja kao instrumenta u pokretanju i koordinaciji istraga takvih nepravilnosti, trebalo snažno odvraćati od počinjenja nezakonitih radnji, ali i odustajanja od zakonom propisanog postupka kažnjavanja korumpiranog ili kriminalnog ponašanja kojim se oštećuju financijski interesi EU-a;

45.

misli da su učinkovite radnje protiv korupcije moguće samo ako se mjere kaznenog prava poštuju i dopune s drugim mjerama kao što su veća transparentnost i odgovornost; stoga ustraje u tome da države članice iskažu snažnu političku volju u djelotvornoj borbi protiv korupcije na nacionalnoj i europskoj razini usvajanjem učinkovitog antikorupcijskog zakonodavstva i razradom postojećih prijedloga na razini EU-a, te poziva građane da izvrše snažan pritisak na vlade kako bi one čvrsto vodile smislenu antikorupcijsku politiku;

46.

pozdravlja prvo izvješće Komisije o politici borbe protiv korupcije u EU-u koje je objavljeno u veljači 2014. kao korisnog alata praćenja i ocjene napora u borbi protiv korupcije te ponovno potvrđuje posebnu važnost pojačane razmjene najboljih postojećih praksi koja je naglašena u tom izvješću; također pozdravlja Komunikaciju Komisije o borbi protiv korupcije u EU-u (COM(2011)0308) u kojoj se razmatraju potrebni koraci za bolju provedbu postojećih antikorupcijskih instrumenata te predlaže načine da se antikorupcijski aspekti integriraju u nekoliko područja unutarnje i vanjske politike; napominje, međutim, važnost proširenja opsega primjene izvješća o borbi protiv korupcije na korupciju koja se događa prekogranično i na razini EU-a i na procjenu mjera poduzetih za daljnje poboljšanje integriteta institucija EU-a te naglašava da je potrebna potpuno sveobuhvatna i dosljedna antikorupcijska strategija koja podrazumijeva sve politike EU-a i kojom se uzimaju u obzir, među ostalim, pitanja koja su postavljena u prvom izvješću o borbi protiv korupcije; traži od Komisije da Parlament i Vijeće obavijesti provode li institucije EU-a svoje unutarnje antikorupcijske politike, uključujući obveze u okviru Konvencije UN-a protiv korupcije;

47.

naglašava da je potrebna strukturirana koordinacija između upravljačkih vlasti i antikorupcijskih tijela te da je važna koordinacija i razmjena najboljih praksi između država članica i među raznim upravama u istoj državi članici kako bi se što je više moguće ujednačio pristup borbi protiv prijevara; poziva Komisiju da oblikuje mehanizam za razmjenu informacija među nadležnim nacionalnim tijelima radi omogućavanja unakrsne usporedbe računovodstvene dokumentacije za transakcije između dvije države članice ili više njih u cilju olakšavanja otkrivanja nadnacionalnih prijevara u okviru novog višegodišnjeg financijskog okvira 2014. – 2020. u skladu s makrokategorijom europskih strukturnih i investicijskih fondova (Europski socijalni fond – ESF; Europski fond za regionalni razvoj – ERDF; Kohezijski fond – KF; Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj – EAFRD; Europski fond za pomorstvo i ribarstvo – EMFF) kako bi se zajamčio horizontalni pristup zaštiti financijskih interesa Europske unije;

48.

naglašava činjenicu da je veća transparentnost kojom se omogućava primjereni nadzor ključna za otkrivanje prijevara; podsjeća da je Parlament prethodnih godina poticao Komisiju na poduzimanje mjera radi osiguravanja sveobuhvatne transparentnosti svih korisnika fondova EU-a iz svih država članica objavljivanjem svih korisnika fondova EU-a na stranicama Komisije, neovisno o administratoru fondova te na temelju standardnih kategorija informacija koje pružaju sve države članice na barem jednom radnom jeziku Unije; poziva države članice da surađuju s Komisijom i omoguće joj potpune i vjerodostojne informacije o korisnicima fondova EU-a kojima upravljaju države članice; žali zbog toga što ta mjera još nije provedena te poziva Komisiju da je hitno provede; žali zbog činjenice da taj ponovljeni zahtjev Komisija nije uzela u obzir;

49.

poziva Komisiju da promiče odgovarajuće zakone o zaštiti zviždača, pristupu informacijama i transparentnosti lobiranja s obzirom na to da su potrebni za jamčenje građanske kontrole vlada i institucija EU-a i podvrgavanje njihovih praksi ocjeni javnosti te da se koristi sredstvima EU-a u pružanju podrške radu nezavisnih organizacija na tom području, među ostalim da uspostavi financijsku potporu za aktivnosti prekograničnog istraživačkog novinarstva;

50.

potiče Komisiju da dodatno ojača svoju nadzornu ulogu u odnosu na rashode proračuna EU-a preko revizije, kontrole i inspekcije, plana popravnih mjera i pismenih opomena koje prethode podnošenju zahtjeva za plaćanja; poziva države članice i njihove vlasti da pojačaju svoje napore i iskoriste svoj potencijal za otkrivanje i ispravljanje grešaka prije nego što od Komisije zahtijevaju povrat, tako da potpuno upotrijebe informacije koje su im dostupne; u tom pogledu ističe posebnu vrijednost preventivnih radnji u sprječavanju nezakonitih isplata čime se uklanja potreba za dodatnim radnjama za nadoknadu zloupotrijebljenih sredstava;

51.

pozdravlja usvajanje direktiva o javnoj nabavi i direktive o dodjeli koncesija i pozdravlja činjenicu da je deset država članica već uvelo posebne mjere ili skupove mjera u okviru javne nabave u cilju ublaženja korupcije te jačanja transparentnosti i učinkovitosti sustava upravljanja, kontrole i revizije; poziva Komisiju da nastavi s provedbom pravila o javnoj nabavi kako bi pružila potrebnu potporu državama članicama usmjeravanjem na pravi put, osposobljavanjem te razmjenom najboljih praksi; poziva Komisiju da stalno i nepristrano prati pridržavaju li se države članice postojećih direktiva te da po potrebi započne postupke zbog povrede prava;

52.

napominje da je razina nepravilnosti i prijevara uzrokovanih nepoštovanjem pravila o javnoj nabavi i dalje visoka; poziva država članice da u nacionalno zakonodavstvo brzo prenesu nedavno usvojenu Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi (8), Direktivu 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (9) i Direktivu 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovora o koncesiji (10), kako bi se dodatno smanjio rizik od nepravilnosti i prijevara;

53.

pozdravlja uspostavu Centra sposobnosti za izgradnju upravnih kapaciteta radi pružanja potpore javnim upravama koje su odgovorne za upravljanje Europskim fondom za regionalni razvoj i Kohezijskim fondom te uvođenje Akcijskog plana za javnu nabavu koji je izradio Centar sposobnosti u suradnji s mjerodavnim službama Komisije; međutim, traži od Komisije da izvještava o konkretnim rezultatima koji su dosad ostvareni u okviru aktivnosti centra i provedbe spomenutog akcijskog plana;

54.

apelira na Komisiju da nastavi sa strogom politikom prekida i obustava plaćanja;

55.

pozdravlja izvješće o provedbi strategije Komisije za borbu protiv prijevara i usmjeravanju vlasti država članica u provedbi relevantnih odredbi o borbi protiv prijevara; međutim, ustraje u tome da u pogledu delegiranih i provedbenih akata koji se odnose na europske strukturne i investicijske fondove Komisija usvoji jednostavnija pravila kojima će omogućiti djelotvornu i učinkovitu apsorpciju njihovih sredstava; istodobno jamčeći da se tim delegiranim i provedbenim aktima ne podriva razina borbe protiv prijevara;

56.

pozdravlja osnivanje koordinacijskih službi za borbu protiv prijevara (AFCOS) u državama članicama na temelju članka 3. stavka 4. nove Uredbe o OLAF-u te činjenicu da je Njemačka potvrdila svoj dogovor o radnoj suradnji s OLAF-om; primjećuje da se koordinacijskim službama za borbu protiv prijevara želi u državama članicama omogućiti učinkovita suradnja i razmjena informacija s OLAF-om te ustraje u tome da države članice koje još nisu odredile svoje koordinacijske službe to učine bez daljnje odgode; očekuje da će AFCOS pomoći u omogućavanju boljih prijava nepravilnosti i doprinijeti uravnoteženijem tumačenju relevantnih zakona EU-a; unatoč tome je zabrinut zbog velikih razlika koje postoje između različitih koordinancijskih službi za borbu protiv prijevara koje su osnovane u državama članicama te koje se odnose na dodijeljene funkcije, dužnosti i ovlasti, ali i ljudske resurse; priznaje da se Uredbom (EZ, Euratom) br. 883/2013 ne određuju ovlasti i dužnosti te institucionalni okvir koordinacijskih službi za borbu protiv prijevara (AFCOS), ali smatra da su ove službe djelatno neovisne sa sveobuhvatnim ovlastima koje uključuju istražne ovlasti, te da su one referentna vrijednost koju moraju razviti sve države članice;

57.

prima na znanje izvješća Komisije o rezultatima programa Hercule II; primjećuje da je proračun ovog programa 2013. smanjen za 14 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza i 9,9 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za plaćanja u odnosu na 2012., što je izazvalo poteškoće u ispunjavanju financijskih obveza iz 2013. i iz prethodnih godina; sa zadovoljstvom primjećuje da su države članice sve više zainteresirane za aktivnosti programa Hercule II, što je razvidno iz sve većeg broja primljenih prijava nakon objave poziva za dostavu prijedloga projekata; pozdravlja pozitivne rezultate koji su zbog upotrebe visoko sofisticirane i transnacionalne kompatibilne tehničke opreme kupljene u okviru programa postignuti 2013. godine, primjerice, u Njemačkoj, Španjolskoj i Rumunjskoj;

58.

pozdravlja donošenje Uredbe, kojom je uspostavljen program Hercule III za financijsko razdoblje 2014. – 2020., što omogućuje višu maksimalnu stopu sufinanciranja za bespovratna sredstva za tehničku pomoć u iznosu od 80 % opravdanih troškova, u iznimnim i opravdanim slučajevima i do 90 % umjesto dosada maksimalnog iznosa od 50 % u okviru odluke programa Hercule II; primjećuje da je prvi poziv za dostavu projektnih prijedloga uspješno pokrenut 2014. godine; međutim, zabrinut je da je program već posebno pogođen nepodmirenim plaćanjima, što bi moglo dovesti do negativnog učinka na projekte koji se iz njega financiraju te buduće projekte; podsjeća na važnost pouzdanih financijskih instrumenata kao što su Pericles 2020. i Hercule III u borbi protiv nezakonitih aktivnosti koje štete resursima Unije;

59.

pozdravlja uspješno provedene brojne zajedničke carinske operacije, uz suradnju OLAF-a i država članica s različitim službama trećih zemalja i aktivnu potporu Glavne uprave za oporezivanje i carinsku uniju, Europola i Frontexa, koje su rezultirale zapljenom, između ostalog, 68 milijuna krijumčarenih cigareta, 124 kilograma kokaina i 140 000 litara dizelskog goriva;

60.

primjećuje da je OLAF 2013. izdao 353 preporuke u vezi s administrativnim, disciplinarnim, financijskim ili sudskim mjerama koje relevantne institucije, tijela, uredi ili agencije EU-a ili nadležna nacionalna tijela trebaju poduzeti te da preporučeni povrat iznosi 402,8 milijuna EUR; zabrinut je da stopa optužnica nakon izdavanja preporuka OLAF-a o pokretanju sudskih postupaka za razdoblje od 2006. do 2013. iznosi tek oko 54 %; zabrinut je da se niskom stopom podignutih optužnica kakvoća i upotrebljivost rezultata istraga ureda predstavlja u slabom svjetlu; poziva Komisiju da hitno poboljša učinkovitost ureda; smatra da je istinski i odgovarajući nadzor nad radom OLAF-a od strane nadzornog odbora (bez uplitanja u istrage u tijeku) neophodan, te stoga apelira na Komisiju i OLAF da poboljšaju trenutnu situaciju u kojoj nadzorni odbor nije u mogućnosti ostvariti svoju svrhu; žali zbog nedostatka informacija o stopi osuda u slučajevima kaznenih djela na štetu proračuna Unije;

61.

prima na znanje da je 2013. OLAF, prema vlastitim riječima, primio dosad najviše podataka te tvrdi da su izdali nezabilježeni broj preporuka; ističe da je metoda koja se rabi u računanju primljenih informacija i izdanih preporuka također promijenjena; traži od nadzornog odbora da analizira učinak promjene podataka i kvalitetu preporuka koje je izdao OLAF;

62.

poziva nadzorni odbor OLAF-a da obavijesti Parlament o trajanju istraga koje provodi OLAF te o korištenoj izračunskoj metodi s obzirom na to da je ta metoda promijenjena 2012.; ističe da se tom promjenom može na umjetan način smanjiti prividno trajanje istrage; traži od nadzornog odbora da pomno analizira kvalitetu podataka koje pruža OLAF, uključujući izvješća institucijama;

63.

prima na znanje donošenje novih radnih aranžmana između OLAF-a i njegova nadzornog odbora te poziva na brzo rješavanje preostalih neriješenih pitanja između tih dvaju tijela;

64.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Sudu Europske unije, Europskom revizorskom sudu, nadzornom odboru OLAF-a i OLAF-u.

30.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 316/48

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 19. i 20. lipnja 2003. i njihov prilog naslovljen „Solunski program za Zapadni Balkan: kretanje prema europskoj integraciji”,

—

uzimajući u obzir Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Crne Gore, s druge strane (1) od 29. ožujka 2010.,

—

uzimajući u obzir ishod Konferencije o pristupanju između EU-a i Crne Gore održane 16. prosinca 2014.,

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije upućeno Europskom parlamentu i Vijeću od 22. svibnja 2012. o napretku Crne Gore u provođenju reformi (COM(2012)0222) i zaključke Vijeća od 26. lipnja 2012. o odluci o otvaranju pristupnih pregovora s Crnom Gorom 29. lipnja 2012.,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. listopada 2014. naslovljenu „Strategija proširenja i glavni izazovi 2014. – 2015.” (COM(2014)0700), priloženi radni dokument službi Komisije naslovljen „Izvješće o napretku Crne Gore za 2014.” (SWD(2014)0301) te okvirni strateški dokument (2014. – 2020.) usvojen 19. kolovoza 2014.,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za opće poslove od 16. prosinca 2014. o proširenju te procesu stabilizacije i pridruživanja,

—

uzimajući u obzir izjavu i preporuke s 9. sjednice Parlamentarnog odbora Europske unije i Crne Gore za stabilizaciju i pridruživanje (POSP) održane 1. i 2. prosinca 2014.,

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Crnoj Gori,

—

uzimajući u obzir rad Charlesa Tannocka, stalnog izvjestitelja Odbora za vanjske poslove o Crnoj Gori,

—

uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je Crna Gora trenutačno jedina država u regiji koja je otvorila i privremeno zatvorila pregovaračka poglavlja s EU-om, što je pozitivan razvoj događaja; budući da se smatra da ta vodeća uloga ujedno predstavlja i veću odgovornost i u regionalnom kontekstu i u pogledu postupka proširenja općenito;

B.

budući da se svaku zemlju kandidatkinju ocjenjuje prema njezinim postignućima i da će daljnji napredak ovisiti o učinkovitoj provedbi nacionalnih strategija reformi i akcijskih planova;

C.

budući da su održiv dijalog i konstruktivna suradnja vlade i oporbe važni za napredovanje u pripremama za pristupanje i za povjerenje građana u izborni proces i državne institucije; budući da sve političke snage trebaju ostati usredotočene na proces pristupanja Crne Gore EU-u;

D.

budući da bi Crna Gora trebala i dalje postizati dobre rezultate u području vladavine prava, što je temeljni preduvjet za njezino pristupanje EU-u i preuzimanje obveza koje donosi članstvo u EU-u; budući da je korupcija i dalje vrlo ozbiljan problem;

E.

budući da civilno društvo ima važnu ulogu u procesu reformi i pristupanja EU-u;

F.

budući da i dalje zabrinjava pitanje slobode izražavanja i medija; budući da su zabilježeni novi slučajevi nasilja nad medijima tijekom razdoblja izvješćivanja, unatoč tome što je evidentirano da se broj takvih slučajeva smanjio; budući da nadležna tijela trebaju poboljšati istrage i kazneni progon starih i novih slučajeva te stvoriti pozitivno ozračje za slobodno i neovisno djelovanje medija;

1.

pozdravlja napredak ostvaren u pristupnim pregovorima napominjući da je dosada otvoreno šesnaest poglavlja, uključujući poglavlja 23., 24. i 31. te da su dva (znanost i istraživanje, obrazovanje i kultura) privremeno zatvorena;

2.

potiče nastavak pristupnih pregovora na temelju provedenih reformi i konkretnih rezultata, posebno onih postignutih u području vladavine prava, okruženja u kojem djeluju mediji i borbe protiv korupcije; pozdravlja to što je 16. prosinca 2014. doneseno više zakona u skladu s akcijskim planom za poglavlje 23.; smatra da napredak u pregovorima i unapređivanju strateškog, normativnog i institucionalnog okvira treba biti popraćen stvarnim napretkom na terenu uz naglasak na provedbi odgovarajućih akcijskih planova i strategija;

3.

pozdravlja daljnje jačanje pregovaračkih struktura, uključujući uspostavu Savjeta za vladavinu prava; poziva Vladu da pojača međuinstitucijsku koordinaciju te proširi savjetovanja među ministarstvima;

4.

ponavlja da reforme povezane s vladavinom prava predstavljaju samu srž procesa europske integracije te da su nužan preduvjet za ostvarivanje napretka u cjelokupnim pristupnim pregovorima; smatra da je politička volja i dalje neophodna za ostvarivanje i održavanje znatnog napretka u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, što je pokazatelj neovisnosti, učinkovitosti i profesionalnosti pravosudnog sustava;

5.

napominje da je važno zajamčiti uključenost civilnog društva u proces reforme njegovim aktivnim sudjelovanjem kako bi se ostvario potrebni napredak u pregovorima; poziva na aktivniji parlamentarni nadzor u tom pogledu;

6.

pozdravlja usvajanje akcijskog plana za 2014. u cilju jačanja parlamentarnog nadzora i usvajanje Parlamentarnog etičkog kodeksa u prosincu 2014.; naglašava potrebu za jačanjem kapaciteta crnogorskog parlamenta i za pružanjem odgovora u vezi s tehničkim izvješćem koje je taj parlament usvojio u srpnju 2013. o navodnoj zlouporabi javnih sredstava u svrhu financiranja političkih interesa stranaka te naglašava da je daljnje sudsko djelovanje i dalje manjkavo; poziva Vladu da razmotri relevantne preporuke crnogorskog parlamenta i da poboljša pristup parlamenta potrebnim informacijama;

7.

zabrinut je što je ozračje duboke podijeljenosti u društvu rezultiralo oporbenim bojkotom nekih sjednica parlamenta, naime one na kojima se postavljaju pitanja predsjedniku Vlade, te što se time potkopava demokratsko funkcioniranje institucija; stoga apelira na sve političke snage, kako u Vladi tako i u opoziciji, da se usredotoče na proces pristupanja Crne Gore EU-u i da u parlamentu započnu održivi dijalog i konstruktivnu suradnju; ističe da je jaka politička volja nužna za uspješnu provedbu tog procesa i snagu institucija;

8.

poziva Vladu da učinkovito provede preporuke OESS/ODIHR-a, Venecijanske komisije i GRECO-a o izbornim pravilima i uskladi ih s europskim standardima i najboljim praksama, uključujući ona o pravu na samostalnu kandidaturu te razmjerno javno financiranje u svrhu promicanja jednakih uvjeta za sve kandidate te revizije djelovanja političkih stranaka; napominje da su lokalni izbori bili narušeni navodima o izbornim nepravilnostima; naglašava da bi te nepravilnosti trebala istražiti nadležna tijela koja bi prema potrebi protiv njih trebala pokrenuti kazneni progon;

9.

naglašava važnost jasnog odvajanja države i stranaka; pozdravlja novi zakon donesen u prosincu 2014. o financiranju političkih stranaka i potiče sve političke stranke da vode evidenciju o njegovoj učinkovitoj provedbi, a sa svrhom znatnog smanjenja mogućnosti zlouporabe javnih sredstava; žali zbog činjenice da su važni dijelovi relevantnog zakonodavstva usvojeni bez međustranačkog konsenzusa;

10.

pozdravlja jaču usredotočenost Komisije na reformu javne uprave u sklopu pristupnog postupka; pozdravlja to što je u tom pogledu ostvaren zacrtani napredak, ali primjećuje da se mogu poduzeti daljnje mjere za poboljšanje kvalitete zakonodavstva i lokalne uprave; izražava zabrinutost zbog politizacije javne uprave; poziva na povećanje transparentnosti, učinkovitosti i odgovornosti središnje i lokalne uprave te na njihovu bolju usklađenost, također na razini lokalne samouprave, poglavito kada je riječ o ulaganjima, planiranju projekata i provedbi; nužnim smatra rješavanje nedostataka u kriterijima za zapošljavanje, otpuštanje i ocjenu te u neprovođenju vrednovanja uspješnosti, ali i rješavanje slabih upravnih, nadzornih i inspekcijskih kapaciteta;

11.

potiče ulaganje daljnjih napora u jačanje kapaciteta Ureda ombudsmana u slučajevima borbe protiv diskriminacije;

12.

pozdravlja novu strategiju pravosudne reforme za razdoblje 2014. – 2018., pri čemu sa zadovoljstvom primjećuje uglavnom pravovremenu provedbu relevantnog akcijskog plana te izbor novog vrhovnog državnog tužitelja; pozdravlja nove zakonske mjere za postizanje veće transparentnosti izbora državnih tužitelja; napominje da je napredak zabilježen na području pravosudne reforme olakšao otvaranje četiriju novih poglavlja na međuvladinoj konferenciji u prosincu 2014.; potiče daljnja nastojanja u pogledu nadgledanja i daljnjeg smanjenja neriješenih sudskih slučajeva i trajanja sudskih postupaka te poboljšanja učinkovitosti Ustavnog suda;

13.

pozdravlja napredak koji je Crna Gora ostvarila u pogledu provedbe reformi kojima je cilj bio osigurati neovisnost i povećati učinkovitost pravosuđa; i dalje je ozbiljno zabrinut zbog neželjenog utjecaja na neovisnost pravosuđa, posebice u pogledu zapošljavanja i napredovanja sudaca i tužitelja; ističe potrebu da se hitno poboljšaju kriteriji odabira pri imenovanjima i unaprjeđenjima te da se poštuju načela zakonitosti i proporcionalnosti u disciplinskim postupcima; poziva na ključne mjere reforme u pogledu zapošljavanja, unaprjeđenja i disciplinskih sustava za suce i tužitelje; napominje da neke od tih problema treba rješavati u okviru paketa organizacijskih zakona o sudstvu;

14.

zabrinut je zbog neriješenih sudskih predmeta pred Ustavnim sudom, osobito onih koji su povezani s mogućim sustavnim kršenjem ljudskih prava, kao što je inicijativa za ispitivanje ustavnosti Prekršajnog zakona;

15.

zabrinut je što nisu poduzete ozbiljne mjere u cilju rješavanja slučajeva nekažnjavanja ratnih zločina; potiče nadležna tijela da pravovremeno kazneno progone ratne zločine, pa i one počinjene na najvišoj razini; poziva nadležna tijela da provedu učinkovitu istragu, progon, suđenje i kažnjavanje ratnih zločina u skladu s međunarodnim normama te da zajamče izvršavanje sudskih odluka, a žrtvama omoguće brz pristup pravosuđu i pravednu naknadu štete;

16.

zabrinut je što je unatoč znatnim financijskim sredstvima koja su međunarodni donatori darovali vlastima ostvaren tek ograničeni napredak u borbi protiv korupcije koja i dalje prijeti pravilnom radu i stabilnosti demokratskih institucija, vladavini prava i gospodarskom razvoju; poziva Nacionalni odbor za provedbu strategije za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala da kao glavno tijelo za koordinaciju borbe protiv korupcije preuzme proaktivniju ulogu; ističe hitnu potrebu za aktivnijim sudjelovanjem i učinkovitom suradnjom vlade, svih sektora javnog života i civilnog društva u sprečavanju korupcije, ali i jačanju zakonodavnog okvira te zaštiti zviždača;

17.

potiče vlasti da osnaže kapacitete tužiteljstva, sudstva, policije i drugih tijela kaznenog progona te da razviju pouzdan sustav evidencije istraga, progona i osuda na svim razinama, uključujući slučajeve korupcije na visokoj razini; pozdravlja donošenje zakona o suzbijanju korupcije, a posebno zakona o lobiranju, općem upravnom postupku i javnoj nabavi te izmjene zakona o sprečavanju sukoba interesa; poziva na njihovu učinkovitu provedbu čime bi se omogućila veća suradnja među tijelima kaznenog progona te unaprijedili sustavi provjera sukoba interesa i imovinskih kartica; poziva Komisiju da pomno nadgleda provedbu tih zakona; smatra važnim jačanje institucija kako bi im se omogućilo da zauzmu proaktivniji stav protiv korupcije te potpuno uključivanje novog parlamentarnog odbora za nadzor rada Agencije za borbu protiv korupcije, koja bi trebala dobiti dostatne resurse; ističe da nedostaci u pogledu neovisnosti i odgovornosti pravosudnog sustava i dalje predstavljaju izvor duboke zabrinutosti i prepreka u borbi protiv korupcije;

18.

također poziva pravosuđe na transparentnije djelovanje u slučajevima korupcije i organiziranog kriminala, posebice kada je riječ o objavljivanju u presudama imena poslovnih subjekata, fizičkih osoba i javnih službenika upletenih u ta kaznena djela;

19.

napominje da učestale pravne promjene mogu omesti učinkovitost borbe protiv organiziranog kriminala; poziva na jačanje kapaciteta nadležnih tijela, posebice u provedbi složenih istraga i rješavanju teških slučajeva; pozdravlja izmjene Kaznenog zakona u svrhu sprečavanja i nadziranja radikalizacije i vjerskog ekstremizma; pozdravlja novi kazneni zakon kojim se kriminaliziraju „strani borci”, uključujući džihadiste; poziva nadležna tijela da učinkovito provode relevantne zakonske odredbe kako bi spriječila i pratila potencijalne prijetnje sigurnosti crnogorskih građana; naglašava važnost borbe protiv svih oblika ekstremizma;

20.

pozdravlja potpisivanje Sporazuma o strateškoj i operativnoj suradnji između Crne i Gore i EUROPOL-a, napredak ostvaren u pregovorima o sklapanju sporazuma s EUROJUST-om te činjenicu da su crnogorske institucije dobile status promatrača u relevantnim europskim pravosudnim mrežama; potiče blisku operativnu suradnju s relevantnim europskim sudskim tijelima, uključujući i pitanje trgovanja ljudima;

21.

prima na znanje napore koji su nedavno poduzeti da bi se poboljšali mehanizmi savjetovanja s organizacijama civilnog društva u cilju postizanja veće transparentnosti u oblikovanju politike i zakonodavstva u okviru sveobuhvatnog procesa; pozdravlja javne rasprave na temu preispitivanja akcijskih planova o poglavljima 23. i 24.; poziva nadležne vlasti na daljnji razvoj održivog javnog financiranja organizacija civilnog društva te odgovarajućeg institucionalnog okvira; pozdravlja činjenicu da je vlada imenovala novi savjet za razvoj nevladinih organizacija; poziva nadležne vlasti da prilagode pravni okvir i praksu u cilju zaštite aktivista civilnog društva od napada i govora mržnje koji se navodno promiču u određenim novinama te na izgradnju radnog okružja bez straha ili straha od odmazde;

22.

ponovno ističe važnost slobode izražavanja kao jedne od temeljnih vrijednosti Europske unije; smatra nužnom potpunu neovisnost novinara; uvelike je zabrinut zbog sve goreg stanja u području slobode medija, slabih profesionalnih i etičkih normi među zaposlenima u crnogorskim medijima; duboko žali zbog toga što se nastavljaju incidenti usmjereni protiv novinara i imovine u vlasništvu medijskih kuća; napominje da je Vlada Crne Gore osnovala povjerenstvo koje će provesti istragu u vezi s napadima na novinare; poziva nadležna tijela da provedu preporuke tog povjerenstva i da budu dosljedna u kaznenom progonu počinitelja i izricanju pravomoćnih presuda tim počiniteljima; smatra da je radi produbljivanja demokratskih normi ključno imati neovisne javne medije s neovisnim uredništvom te stabilnim i održivim financiranjem; ističe odgovornost svih koji djeluju u politici i medijima za poticanje klime tolerancije drugačijih mišljenja; ističe da javne izjave u prilog slobodi medija pomažu stvoriti klimu koja doprinosi poštovanju i zaštiti novinara; pozdravlja dogovor predstavnika medija o ponovnom razmatranju etičkog kodeksa kao prvog koraka k unaprjeđenju samoregulacije medija; smatra da je potrebno donijeti jasan zakonski okvir u kojemu će se utvrditi pravila u vezi s vlasništvom nad medijima i njihovim financiranjem;

23.

smatra da transparentno djelovanje u vezi s totalitarnom prošlošću, uključujući otvaranje arhiva tajnih službi, predstavlja korak naprijed prema demokratizaciji, odgovornosti i institucionalnoj snazi;

24.

pozdravlja činjenicu da je zakon o borbi protiv diskriminacije gotovo u potpunosti usklađen s pravnom stečevinom; poziva vlasti na rješavanje preostalih nedostataka u pogledu rasne diskriminacije i uvođenja sankcija; poziva vlasti da osiguraju sve neophodne financijske i administrativne resurse Vijeću za borbu protiv diskriminacije iako uočava određeni napredak u socijalnom uključivanju i obrazovanju Roma, zabrinut je zbog stope prekida školovanja i niskog udjela studenata romskog podrijetla među sveukupnom studentskom populacijom; poziva da se podupru inicijative kojima se potiču stambeno zbrinjavanje, zdravlje, obrazovanje i zapošljavanje Roma te osnaživanje Romkinja i obrazovanje romskih studentica; pozdravlja napore nadležnih tijela da zaštite prava zajednice LGBTI tijekom druge Povorke ponosa koja je održana bez incidenata; ipak, izražava zabrinutost zbog toga što se napadi na članove i aktiviste zajednice LGBTI nastavljaju; potiče političke aktere i aktere civilnog društva na borbu protiv sveopće netrpeljivosti i nasilja usmjerenog protiv seksualnih manjina, poglavito na napore oko obrazovanja i informiranja javnosti kako bi se promijenili stavovi te na osposobljavanje policije, tužitelja i sudaca;

25.

pozdravlja napredak postignut u zakonskom okviru u pogledu prava osoba s invaliditetom; napominje da je za usklađivanje s pravnom stečevinom EU-a potrebno usvojiti daljnje mjere; poziva Vladu da ubrza napredak u vezi sa pristupačnošću zgrada osobama s invaliditetom te smatra žalosnim to što većina državnih i lokalnih institucija, uključujući izabrane prioritetne zgrade (kao što su Parlament i sudovi), i dalje nije pristupačna osobama s invaliditetom; i dalje je zabrinut zbog velikog broja osoba s invaliditetom koje prekidaju školovanje nakon završene osnovne ili srednje škole; napominje da je važno osigurati dovoljnu transparentnost u vezi s Fondom za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te njegovim rashodima;

26.

ističe potrebu za daljnjim jačanjem provedbe zakona i politika koji se odnose na djecu te daljnjih mjera u vezi s njima, kao i za stvaranjem odgovarajućih kapaciteta; poziva na poboljšanje kvalitete obrazovanja za svu djecu i na daljnje napore oko zaštite djece kao ranjive skupine; naglašava da je važno proširiti opseg reforme maloljetničkog kaznenog prava i na djecu uključenu u upravne, građanske i kaznene postupke kako bi se potakao širi pristup pravdi;

27.

izražava zabrinutost zbog toga što je napredak u području prava žena, ravnopravnosti spolova, zastupljenosti žena u politici i na tržištu rada kao i borba protiv nasilja u obitelji i dalje ograničen; u tom smislu ističe hitnu potrebu za ubrzanjem napretka u području prava žena, ravnopravnosti spolova, zastupljenosti žena u politici i na tržištu rada te borbe protiv nasilja u obitelji; stoga poziva na bolju uključenost Parlamenta, strukturiranu suradnju s civilnim društvom, unaprjeđenje kapaciteta institucija, uključujući bolju suradnju socijalnih službi te policijskih i pravosudnih tijela; poziva da se prednost da mjerama za zaštitu prava žrtava te da se sva pozornost posveti provođenju mjera sprečavanja, istrage i kažnjavanja slučajeva obiteljskog nasilja te obeštećenja žrtava;

28.

pozdravlja politike Crne Gore usmjerene na stvaranje klime koja pogoduje toleranciji i uključenosti svih nacionalnih manjina; snažno potiče crnogorske vlasti da dodatno zaštite multinacionalni identitet regije Boke Kotorske i ojačaju njezinu suradnju sa susjednim državama članicama EU-a u području kulture i gospodarstva;

29.

pozdravlja činjenicu da se nastavlja s jamčenjem i korištenjem slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; napominje da su napetosti i dalje prisutne između Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve, osobito kad je riječ o pitanjima vlasništva; poziva na donošenje novog zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica;

30.

potiče vladu da provede održive gospodarske reforme, uključujući zakonske odredbe o mehanizmima zaštite tržišnog natjecanja, u cilju poticanja konkurentnosti i prevladavanja strukturnih nedostataka, rješavanja problema velikog neformalnog sektora te poboljšanja poslovnog okruženja općenito; poziva na jačanje socijalnog dijaloga među različitim partnerima; nadalje, poziva na jačanje kapaciteta, uključujući sudjelovanje u javnom savjetovanju, te na oblikovanje i usklađivanje gospodarske politike kako bi se, između ostalog, smanjile regionalne razlike; ustraje na potrebi za učinkovitom borbom protiv izbjegavanja poreza; zabrinut je zbog činjenice da bi pravne i pravosudne nesigurnosti, uključujući izdavanje dozvola, postupke porezne uprave i izvršavanje ugovornih obveza, mogle predstavljati rizik za gospodarske aktere i dovesti u pitanje sposobnost Crne Gore da privuče strana ulaganja; ističe potrebu da se hitno riješe trgovinski sporovi sa stranim ulagačima koji su iznimno važni za gospodarstvo Crne Gore; izražava zabrinutost zbog izostanka opipljivog napretka u pogledu stanja na tržištu rada te konstantno visoke stope nezaposlenosti mladih i dugoročne nezaposlenosti te stoga poziva na donošenje aktivnih mjera za tržište rada;

31.

napominje da i dalje nema dovoljno dijaloga između poslodavaca i posloprimaca te poziva na daljnje osnaživanje prava osoba koje osnivaju nove sindikate; pozdravlja izmjene i dopune radnog zakonodavstva kako bi se regulirala prava zaposlenika u slučaju stečaja; potiče Vladu da ubrza rad na svome prvom programu reforme politike zapošljavanja i socijalne politike da bi se utvrdili glavni izazovi s kojima se Crna Gora suočava u području politike zapošljavanja i socijalne uključenosti te da bi se na njih odgovorilo;

32.

odaje priznanje provedbi Akta o malim poduzećima i činjenici da je Crna Gora pristupila Programu za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME); poziva na bržu provedbu javnih programa potpore za mala i srednja poduzeća jer ona predstavljaju jednu od glavnih pokretačkih sila gospodarskog razvoja;

33.

i dalje je ozbiljno zabrinut zbog odgode okončanja stečajnog postupka najvećeg crnogorskog industrijskog proizvođača, postrojenja za proizvodnju aluminija KAP, kojim su prekršene obveze Crne Gore iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA); poziva Vladu i uključene strane da pronađu održivo rješenje za KAP u skladu s pravilima o državnoj potpori iz SAA-a i na temelju transparentnosti i vladavine prava;

34.

izražava žaljenje zbog toga što Crna Gora nije poštovala nalog ciparskog suda u vezi s prodajom postrojenja KAP i poziva Crnu Goru da u cijelosti prizna mjerodavne odluke pravosudnih tijela država članica EU-a;

35.

potiče Crnu Goru da nastavi ostvarivati napredak u području povezanom sa zaštitom okoliša i klimatskim promjenama tako što će ojačati administrativne kapacitete, razviti održive energetske politike i promicati gospodarski model kojim će se poštovati okoliš i potaknuti ulaganja kako bi zajamčila usklađenost s pravnom stečevinom koja se odnosi na okoliš i klimu; podsjeća da je potrebno izraditi nacrt nacionalne energetske strategije kojom će se uzeti u obzir mnogi različiti obnovljivi izvori energije kao i činjenica da treba poštovati prirodnu baštinu i područja koja su pod zaštitom i međunarodno priznata; hitno poziva na savjetovanje sa susjednim zemljama u prekograničnim projektima;

36.

poziva na dugoročno planiranje u vezi s turizmom u priobalnom području i na uspostavu snažnih mehanizama za sprečavanje uništavanja okoliša i korupcije u sektoru prostornog planiranja te u građevinskom sektoru;

37.

pohvaljuje proaktivno sudjelovanje Crne Gore i konstruktivnu ulogu u regionalnoj i međunarodnoj suradnji te postupku regionalnog pomirenja; čestita Vladi što se potpuno uskladila sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a i potiče vlasti da i dalje usklađuju vanjsku politiku svoje države s vanjskom politikom EU-a, posebno imajući u vidu sadašnje stanje ugroženosti međunarodnom terorističkom prijetnjom; čestita Vladi Crne Gore koja, zajedno s Vladom Albanije, jedina među državama kandidatkinjama Zapadnog Balkana za članstvo u EU- u potpunosti podržava stavove i odluke EU-a o stanju u Ukrajini; poziva crnogorske vlasti da unaprijede suradnju s međunarodnim političkim i gospodarskim partnerima kako bi ojačali otpornost države na pritiske izvana i na pokušaje destabilizacije usmjerene prema Crnoj Gori i prema regiji; pozdravlja sudjelovanje Crne gore u građanskim i vojnim misijama EU-a, NATO-a te UN-a;

38.

poziva sve članice NATO-a, a posebice države članice EU-a koje su članice NATO-a, da aktivno podrže pristupanje Crne Gore NATO-savezu s ciljem postizanja veće sigurnosti na Jadranskom moru, gdje su sve druge države već članice NATO-a, a time i postizanja veće regionalne sigurnosti;

39.

potiče Crnu Goru da što prije u procesu pristupanja riješi i preostala bilateralna pitanja sa svojim susjedima na konstruktivan način i u dobrosusjedskom duhu; ponovno ističe potrebu za brzim rješavanjem aktualnih graničnih sporova i pitanja sukcesije s Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i Kosovom; potiče daljnju suradnju sa susjednim zemljama putem razmjene iskustava o pregovorima o pristupanju; pozdravlja promatrački status Crne Gore u okviru Ugovora o energetskoj povelji;

40.

poziva na brzo sporazumno rješenje graničnog pitanja s Republikom Hrvatskom, a u slučaju nemogućnosti pronalaženja sporazumnog rješenja poziva na rješavanje spora pred Međunarodnim sudom u Haagu, u skladu s pravilima i načelima međunarodnog prava;

41.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te Vladi i Parlamentu Crne Gore.

30.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 316/54

—

uzimajući u obzir odluku Europskog vijeća od 16. prosinca 2005. o dodjeljivanju statusa zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u kao i njegove zaključke od 17. prosinca 2013., uzimajući u obzir zaključke Vijeća Europske unije usvojene 16. prosinca 2014.,

—

uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskog vijeća u Solunu od 19. – 20. lipnja 2003. o perspektivi pristupanja zemalja zapadnog Balkana Uniji,

—

uzimajući u obzir jedanaesti sastanak Vijeća o stabilizaciji i pridruživanju između te zemlje i EU-a održan 23. srpnja 2014.,

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije o napretku (SWD(2014)0303) i njezinu Komunikaciju od 8. listopada 2014. naslovljenu „Strategija proširenja i glavni izazovi 2014. – 2015.” (COM(2014)0700) te okvirni strateški dokument (2014. – 2020.) usvojen 19. kolovoza 2014.,

—

uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 817 (1993) i 845 (1993),

—

uzimajući u obzir presudu Međunarodnog suda o primjeni Privremenog sporazuma od 13. rujna 1995.,

—

uzimajući u obzir mišljenje Venecijanske komisije o sedam izmjena koje treba unijeti u ustav te zemlje usvojeno 10. i 11. listopada 2014.,

—

uzimajući u obzir zaključke OESS-ove/ODIHR-ove međunarodne izborne promatračke misije provedene tijekom predsjedničkih i prijevremenih parlamentarnih izbora,

—

uzimajući u obzir dvanaesti sastanak Zajedničkog parlamentarnog odbora bivše jugoslavenske Republike Makedonije i EU-a održan 26. – 27. studenog 2014.,

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije,

—

uzimajući u obzir rad Ive Vajgla, stalnog izvjestitelja Odbora za vanjske poslove o toj zemlji,

—

uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je bivša jugoslavenska Republika Makedonija devet godina zemlja kandidatkinja za članstvo u EU-u i zemlja koja je ostvarila najveći napredak u pogledu usklađivanja zakonodavstva s pravnom stečevinom Unije;

B.

budući da je Komisija šesti uzastopni put preporučila Vijeću da otvori pregovore; budući da je zemlja spremna za pregovore s EU-om; budući da Parlament tijekom posljednjih osam godina stalno poziva na to da se otvore pristupni pregovori sa zemljom i s obzirom na to da bi dodatna odgađanja otvaranja pregovora imala nepovoljan učinak na reforme u toj zemlji i vjerodostojnost EU-a u regiji;

C.

budući da Vijeće zbog neriješenog pitanja imena s Grčkom sprječava njezin napredak u sljedeću fazu procesa pristupanja; budući da bilateralni sporovi ne bi trebali ometati pristupne pregovore s Europskom unijom; budući da izostanak napretka u procesu europskih integracija može povisiti cijenu regionalne stabilnosti, utjecati na vjerodostojnost EU-a i dovesti do pada demokratskih standarda u toj zemlji;

D.

budući da se tim dodatnim odgađanjem doprinosi rastućem nezadovoljstvu makedonskog javnog mnijenja zbog zastoja u procesu integracije u EU i rizika od pogoršanja domaćih problema i unutarnjih napetosti;

E.

budući da će se svaku (potencijalnu) državu kandidatkinju ocjenjivati na temelju zasluga, a brzina i kvaliteta provedbe nužnih reformi određivat će vremenske rokove pristupanja;

F.

budući da bi bilateralna pitanja trebalo riješiti u konstruktivnom duhu što je prije moguće, uzimajući u obzir načela i vrijednosti UN-a i EU-a;

G.

budući da pomanjkanje konstruktivnog i uključivog dijaloga između vlade i oporbe te postizborni bojkot koji provodi oporba onemogućuju funkcioniranje parlamenta; budući da su i vlada i oporba odgovorne jamčiti odvijanje održive političke suradnje koja je ključna za demokratski razvoj zemlje i provođenje europskog programa; budući da su se izbori održali uz pristrano medijsko izvještavanje i nedovoljnu odvojenost državnih i stranačkih aktivnosti;

H.

budući da se tijekom 12. sjednice Zajedničkog parlamentarnog odbora nisu usvojile zajedničke preporuke; budući da je rad Zajedničkog parlamentarnog odbora instrument kojim se jamči parlamentarni nadzor nad procesom pristupanja;

I.

budući da su vladavina prava, sloboda medija, regionalna suradnja i dobrosusjedski odnosi bitni dijelovi procesa širenja EU-a;

J.

budući da su korupcija i organizirani kriminal i dalje ozbiljni problemi; budući da je sloboda izražavanja i neovisnost medija i dalje ugrožena;

1.

ponavlja deveti put zaredom svoj poziv Vijeću da bez odgađanja utvrdi datum početka pregovora kako bi se održao zamah u okviru pregovora i ubrzale reforme povezane s pravnom stečevinom Unije te ojačao demokratski proces; ponavlja svoje mišljenje da pitanje imena, koje je bilateralne naravi, ne bi trebalo predstavljati prepreku početku pregovora, već bi trebalo biti riješeno prije kraja procesa pristupanja EU-u; podržava mišljenje Komisije da neuspjeh obiju strana da nakon gotovo dva desetljeća posredovanih pregovora postignu kompromis ima izravan i nepovoljan učinak na europske težnje te zemlje i njezina stanovništva; poziva obje vlade da poduzmu konkretne korake u pronalasku prihvatljivog rješenja za obje strane; ponavlja važnost i nužnost konstruktivnog pristupa u rješavanju tih bilateralnih sporova sa susjedima;

2.

podsjeća na obvezu država članica da će se vratiti rješavanju tog pitanja 2015. u cilju otvaranja pristupnih pregovora; smatra da se početkom pregovora s EU-om može samo povoljno djelovati na nastojanja usmjerena k rješavanju bilateralnih sporova te istodobno pokrenuti dodatne prijeko potrebne reforme, osobito u pogledu vladavine prava, neovisnosti pravosuđa i borbe protiv korupcije; naglašava da daljnje odgađanje početka pregovora donosi sa sobom povećanje i nepredvidljivost troškova za državu, ali i za regionalnu stabilnost; ističe da bi se daljnjim održavanjem statusa quo dovela u pitanje vjerodostojnost i djelotvornost politike proširenja EU-a i njegov položaj u regiji;

3.

ponavlja svoje stajalište da bilateralna pitanja ne bi trebala predstavljati prepreke u okviru europskog procesa pristupanja; smatra da bilateralna pitanja ne bi trebala predstavljati zapreku službenom otvaranju pristupnih pregovora, već bi ih trebalo riješiti u što ranijoj fazi procesa pristupanja; svjestan je da se jedna strana ne pridržava presude Međunarodnog suda pravde od 5. prosinca 2011. o primjeni privremenog sporazuma iz rujna 1995.; poziva Grčku da potvrdi svoju obvezu utvrđenu Solunskim programom 2003. i stvori pozitivno okruženje za rješavanje bilateralnih neslaganja u duhu europskih vrijednosti i načela; poziva na to da se ostvari dodatni napredak, pa i u okviru susreta na visokoj razini između vlada i u okviru bilateralnih odnosa s Bugarskom u cilju postizanja sporazuma o dobrosusjedskim odnosima kojim bi se pristupilo rješavanju zajedničkih pitanja; ponavlja svoju zabrinutost zbog iznošenja povijesnih argumenata u trenutačnoj raspravi sa susjedima i pozdravlja svako nastojanje da se zajednički povijesni događaji obilježavaju u suradnji sa susjednim državama članicama EU-a; smatra da bi se time moglo doprinijeti boljem razumijevanju povijesti i dobrosusjedskim odnosima;

4.

poziva EU da bude aktivniji u iznalaženju rješenja za pitanje imena i podržava aktivan pristup političkih čelnika EU-a tom pitanju; poziva novu potpredsjednicu Europske komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da pokrene nove inicijative kako bi se prebrodio sadašnji zastoj te da zajedno s posebnim izaslanikom UN-a radi na pronalasku prihvatljivog rješenja; poziva Vijeće da u prvoj polovici 2015. povede opširnu raspravu o makedonskoj perspektivi pristupanja EU-u; ustraje na tomu da bi u okviru procesa integracije prema svim državama kandidatkinjama i potencijalnim državama kandidatkinjama trebalo postupati prema njihovim zaslugama; smatra da bi se nastavkom dijaloga na visokoj razini o pristupanju s Komisijom dodatno poboljšao proces reforme;

5.

poziva sve članice NATO-a, a osobito sve države članice EU-a koje su članice NATO-a, da aktivno podupiru pristupanje te zemlje u NATO kako bi se u jugoistočnoj Europi postigla veća sigurnost i politička stabilnost;

6.

potiče uspostavljanje prekogranične suradnje u području povijesti, kulture, obrazovanja i promicanja europskih vrijednosti, koja podupire napore usmjerene prema demokratskim promjenama; u tom smislu poziva susjedne države članice EU-a da u duhu dobrosusjedskih odnosa podupru spremnost za uvođenje demokratskih promjena, što znači potpora otvaranju procesa pregovora;

7.

potiče zemlju da sa svojim susjedima osnuje zajednička stručna povjerenstva o povijesti i obrazovanju u cilju pridonošenja objektivnom tumačenju povijesti, jačanja akademske suradnje i promicanja pozitivnih stajališta mladih ljudi prema susjedima;

8.

snažno potiče vlasti i civilno društvo da poduzmu odgovarajuće mjere za povijesno pomirenje kako bi se prevladale podjele između i unutar različitih etničkih i nacionalnih skupina, uključujući i građane bugarskog porijekla;

9.

prima na znanje predloženi paket izmjena Ustava; smatra da bi se određeni prijedlozi, uključujući odredbe o definiciji braka i stvaranju međunarodnih financijskih zona, mogli dodatno poboljšati u skladu s preporukama Venecijanske komisije; podsjeća i na potrebu da se poštuje Europska konvencija o ljudskim pravima te da se vodi računa o pravnoj stečevini EU-a; ističe potrebu za time da se pažljivo pripremi implementacijsko zakonodavstvo za bilo koji oblik ustavne izmjene; naglašava da postupak trajne ustavne izmjene iziskuje široku političku podršku, konstruktivan dijalog i suradnju svih političkih struja; ističe potrebu za istinskom javnom raspravom i temeljitim savjetovanjem te postizanjem konsenzusa s oporbenim strankama, civilnim društvom i zainteresiranim dionicima;

10.

zabrinut je zbog polarizirajuće klime u toj zemlji; apelira na vladu da poštuje ulogu parlamenta i pruži dovoljno mogućnosti i vremena za savjetovanja, pa i kada je riječ o ustavnim promjenama, radi omogućavanja cjelovitog i neovisnog parlamentarnog nadzora; poziva vladu i sve političke stranke da rade na poboljšanju odnosa kako bi održale političku stabilnost, uspostavile održivu konstruktivnu političku suradnju i ubrzale provedbu europskog programa; podsjeća na to da temelji demokracije počivaju na kompromisima; ističe da je potrebno poboljšati transparentnost procesa pristupanja i sudjelovanje u njemu; ističe da se pitanje postizbornog bojkota treba riješiti u duhu zajedničke odgovornosti vlade i oporbe prema nesmetanom radu parlamenta; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da surađuje sa svim strankama kako bi se poboljšao politički dijalog;

11.

duboko je zabrinut zbog pogoršanja odnosa između vlade i oporbe, posebno zbog nedavnih najava premijera o podizanju optužnice protiv vođe oporbe te zbog optužbi o počinjenju kaznenih djela upućenih premijeru; osuđuje svaki oblik protuzakonitog nadzora i poziva da se navodi o tome objave i prijave; poziva na to da se provede neovisna istraga o nadzoru koji se provodio i svim navodima o tome, poštujući pritom načela transparentnosti, nepristranosti i pretpostavke nedužnosti; ponavlja važnost pridržavanja temeljnog načela slobode izražavanja; poziva sve političke sudionike da se uključe u konstruktivan dijalog kako bi se zadržala usredotočenost na strateške prioritete zemlje i njezinih građana;

12.

žali zbog toga što oporba ne sudjeluje u svakodnevnom radu Zajedničkog parlamentarnog odbora; smatra da je dobro funkcioniranje Zajedničkog parlamentarnog odbora u kojemu su sve zastupljene parlamentarne stranke uključene u njegov rad od ključne važnosti;

13.

zabrinut je zbog i dalje krhkog međuetničkog suživota koji predstavlja izazov za zemlju; zabrinut je zbog rastućih međuetničkih napetosti koje ukazuju na manjak uzajamnog povjerenja među zajednicama; oštro osuđuje uporabu etnocentričnog rječnika koji potiče sukob, posebice tijekom predizbornih kampanji; naglašava da se otvaranjem pristupnih pregovora može pomoći zemlji da se jačanjem međuetničke kohezije bolje uhvati u koštac s tim zajedničkim izazovom; osuđuje sve oblike ekstremnog nacionalizma i etnocentrizma koji produbljuju podjelu u društvu; poziva sve političke stranke i organizacije civilnog društva da aktivno promiču uključivo i tolerantno multietničko i multireligiozno društvo te da zaštite temeljna prava pripadnika svih manjina; podsjeća da obrazovanje ima ključnu ulogu u ostvarivanju tolerancije i poštovanja među različitim ljudima; poziva Komisiju da pojača projekte i programe čiji je cilj jačanje međuetničkog dijaloga i međusobnog razumijevanja;

14.

pozdravlja činjenicu da je program EU-a još uvijek strateški prioritet te zemlje; potiče zemlju na daljnju konsolidaciju reformi i ukidanje politika i praksi koje su i dalje prepreka njezinoj europskoj budućnosti te da ostvari napredak u provedbi prioritetnih reformi povezanih s EU-om, uključujući u kontekstu dijaloga o pridruživanju na visokoj razini;

15.

napominje da su OESS/ODIHR ocijenili predsjedničke i prijevremene parlamentarne izbore održane u travnju 2014. učinkovito provedenima; međutim, zabrinut je zbog nejasne granice između državnih i stranačkih aktivnosti, što je u suprotnosti s međunarodnim obvezama u vezi s demokratskim izborima, te zbog pristranog medijskog izvještavanja; pozdravlja izborne reforme, ali apelira na vlasti da istraže navodne nepravilnosti koje su se zbile prije i za vrijeme izbora; poziva vladu da pravodobno uzme u obzir sve preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava radi poboljšanja izbornog procesa, uključujući vođenje i točnost popisa birača; u tom pogledu podsjeća da popise birača treba sastaviti u skladu s međunarodnim normama;

16.

apelira na vladu da riješi nedostatke u provedbi programa IPA kao što su sustavni problemi u okviru sustava kontrole, nedovoljna koordinacija unutar institucija i među njima, zaostaci u javnoj nabavi, slabi kapaciteti i niska stopa apsorpcije institucija; poziva na bolje povezivanje pomoći EU-a i nacionalnih strategija reformi te na uporabu sredstava kao uporišta za mnogo veću proračunsku decentralizaciju u toj zemlji; poziva na izbjegavanje dodatnih gubitaka u pomoći te na ubrzanje provedbe programa radi poboljšanja učinka pomoći EU-a;

17.

pozdravlja donošenje novoga zakonodavnog okvira za javnu službu i javno zapošljavanje iz veljače 2014. kao koraka prema pružanju jedinstvene, transparentne i odgovorne javne uprave; zabrinut je zbog činjenice da je javna uprava, unatoč zakonodavnom napretku, i dalje rascjepkana i podložna političkom utjecaju; odlučno je potiče da poboljša svoju profesionalnost i neovisnost na svim razinama; podupire napore za provođenje zakona uz potpuno poštovanje načela transparentnosti, zasluga i ravnopravne zastupljenosti; poziva vladu da donese program reformi upravljanja javnim financijama;

18.

potiče na to da se Ohridski sporazum u cijelosti provede; poziva na dovršenje preispitivanja provedbe Ohridskog okvirnog sporazuma koje će rezultirati donošenjem političkih preporuka; snažno preporučuje da se Ohridski okvirni sporazum smatra ključnom sastavnicom vladavine prava, odnosa među zajednicama i nastavka decentralizacije; snažno potiče razvoj lokalnog upravljanja i promicanje dugoročnih mjera za izgradnju povjerenja na političkoj razini, npr. održavanjem javnih rasprava na kojima bi se objasnile koristi od Ohridskog okvirnog sporazuma; poziva vladu i mjerodavne lokalne vlasti da nastave s provedbom strategije integriranog obrazovanja te da izdvoje više sredstava za to; smatra važnim da se organizacije civilnog društva uključe u taj proces; preporučuje da se usvoji aktivniji pristup kako bi se očuvao etnički, kulturni i jezični identitet svih zajednica;

19.

primjećuje visoku razinu pravne usklađenosti sa stečevinom u području pravosuđa i poboljšanu djelotvornost i profesionalizam sudova koja je rezultat sveobuhvatne reforme pravosuđa; zabrinut je, međutim, zbog neprimjerenog političkog utjecaja na određene sudske postupke i naglašava da bi sudbena vlast trebala ostati neovisna o vanjskim pritiscima koje vrše zakonodavna i izvršna vlast; naglašava da je potrebno omogućiti pravilnu provedbu pravosudnih normi u skladu s europskim normama i najboljim praksama; poziva na ujednačavanje sudske prakse kako bi se ostvarila izvjesnost u radu pravosuđa te pridobilo povjerenje javnosti; poziva na to da se poboljša kvaliteta pravosuđa, potiče alternativno i izvansudsko rješavanje sporova, da se poboljša strateško planiranje, omogući bolji pristup pravdi najugroženijim članovima društva i snažnije uključivanje organizacija civilnog društva i stručnjaka u nadziranje neovisnosti sudstva;

20.

prima na znanje pozitivne pomake u provedbi antikorupcijskih programa za razdoblje 2011. – 2015. te u jačanju osobnih i institucijskih sustava integriteta te međuinstitucijske i međunarodne suradnje; primjećuje da su još uvijek prisutna bitna otvorena pitanja o provedbi zakonodavstva povezanog s pranjem novca, uključujući prekogranična pitanja, o provedbi nacionalnih procjena rizika i poboljšanju operativne učinkovitosti; ponavlja da bi neovisna državna antikorupcijska komisija trebala biti vodeća državna institucija u borbi protiv tog problema; poziva mjerodavna tijela da poboljšaju informatičku povezanost sudova i ureda tužitelja te da stvore središnji registar javnih službenika kako bi se toj komisiji pomoglo u radu;

21.

poziva na djelotvorniju provedbu antikorupcijskih politika i zakonodavstva, posebno u politici, javnoj upravi, javnoj nabavi i u okviru tijela kaznenog progona, ali i povećavanje administrativnih kapaciteta; potiče zemlju da uspostavi evidenciju osuda u slučajevima korupcije, pa i onima na visokoj razini; poziva neovisne organizacije civilnog društva i medije da razotkriju korupciju i brane neovisne i nepristrane istrage i suđenja; poziva ured javnog tužitelja da omogući odgovarajuću i pravodobnu istragu navoda o korupciji;

22.

sa zadovoljstvom primjećuje da postoji pravni i institucionalni okvir za borbu protiv organiziranog kriminala; pohvaljuje aktivnu regionalnu i međunarodnu suradnju te zemlje, pa i njenu suradnju u okviru Eurojusta i Europola; pozdravlja činjenicu da su izvedene brojne policijske operacije protiv organiziranih skupina, i to presijecanjem međunarodnih ruta za trgovinu drogom i krijumčarenje migranata;

23.

osuđuje sve oblike političkog i/ili vjerskog ekstremizma te uviđa potrebu za prekograničnom suradnjom s ostalim državama zapadnog Balkana i državama članicama EU-a; pozdravlja izmjene kaznenog zakona u kojemu se dodatno definiraju kaznena djela i kazne za osobe koje sudjeluju u političkom i/ili vjerskom ekstremizmu; odlučno ponavlja da postoji potreba za zajedničkom aktivnom strategijom vanjske i sigurnosne politike, uzimajući u obzir trenutačnu međunarodnu prijetnju od terorizma; podsjeća na to da bi se javne politike trebale boriti protiv svih oblika ekstremizma te da bi svakako trebalo izbjegavati stigmatizaciju bilo koje vjerske zajednice;

24.

žali zbog nedostatka suradnje s organizacijama civilnog društva i javnim dionicima koji sudjeluju u izradi zakona; ističe da bi se takva suradnja trebala temeljiti na vladinoj istinskoj želji da se savjetuje s različitim dionicima koji sudjeluju i u izradi zakona i u osmišljavanju politika; naglašava ključnu ulogu koju organizacije civilnog društva mogu imati u izradi transparentnijeg, odgovornijeg i uključivijeg procesa pristupanja; potiče vladu da pomaže u razvoju civilnog društva i u ruralnim područjima; poziva vladu da pokrene sadržajnu raspravu sa sveučilištima, profesorima i studentima o reformi visokog obrazovanja;

25.

potiče vlasti da povrate odgovarajuću arhivu jugoslavenskih tajnih službi iz Srbije; smatra da je transparentno postupanje s totalitarnom prošlošću, uključujući otvaranje arhiva tajnih službi, korak prema daljnjoj demokratizaciji, odgovornosti i institucionalnoj snazi;

26.

iznimno je zabrinut da se političkim i financijskim pritiscima stalno, i u znatnoj mjeri, podriva neovisnost medija; žali zbog sve lošijeg stanja u pogledu slobode izražavanja, što je dovelo do najniže razine medijske slobode u regiji; žali što je u tom kontekstu zemlja pala s 34. mjesta 2009. na 117. 2015. na listi koju je sastavila organizacija Reporters Without Borders; sa sve većom zabrinutošću primjećuje državnu kontrolu medija, uključujući trajnu ovisnost o državnom proračunu, sve češću samocenzuru, te niske profesionalne i etičke standarde; sa zabrinutošću prima na znanje posezanje za klevetama u političkom životu i medijima; iako su neki koraci poduzeti u cilju obnavljanja dijaloga između vlade i medijske zajednice, žali zbog činjenice da je zakon o audiovizualnim uslugama izmijenjen hitnim postupkom bez odgovarajućeg savjetovanja s medijskim dionicima;

27.

apelira na vladu da nastavi s politikama jačanja medijskog pluralizma i raznolikosti mišljenja te da zajamči neovisnost javne radiotelevizije i medijskog regulatornog tijela; sa zabrinutošću prima na znanje da je javna televizija pokazala primjetnu pristranost u korist vladajućih stranaka, tijekom predizbornih kampanji (kao što je navedeno u izvješćima OESS-a/ODIHR-a) i u okolnostima nepovezanima s kampanjom (kao što je navedeno u izvješću Komisije o napretku); pozdravlja činjenicu da je vlada objavila podatke o svom oglašavanju; međutim, poziva vladu da poveća transparentnost kriterija koji su se rabili prilikom dodjeljivanja sredstava; snažno preporučuje Komisiji da bude aktivnija u praćenju i savjetovanju o razvoju politika i u poticanju dijaloga među medijskim akterima;

28.

podsjeća vladu i političke stranke na njihovu odgovornost u stvaranju kulture uključivanja i tolerancije; poziva na usklađivanje zakona o borbi protiv diskriminacije s pravnom stečevinom Unije s obzirom na to da se njime ne zabranjuje diskriminacija na temelju seksualne orijentacije; osuđuje svako nasilje protiv zajednice LGBTI te poziva da se sve počinitelje, pa i one odgovorne za nasilne incidente usmjerene protiv centra za osobe LGBTI u Skoplju, privede pravdi; ističe potrebu za borbom protiv predrasuda i diskriminacije Roma te za poduzimanjem dodatnih mjera kojima će se njihova situacija poboljšati, posebno kada je riječ o smještaju, zdravlju, obrazovanju i zapošljavanju; poziva vlasti da zajamče uključivanje rodne perspektive u sva područja politike kojima se jamči jednakost muškaraca i žena; ponavlja svoju zabrinutost zbog i dalje prisutnih rodnih stereotipa u društvu i zbog obiteljskog nasilja; potiče vladu da pristupi rješavanju strukturnog rodnog jaza i razlike u primanjima u sferama gospodarstva, politike i društva; poziva Komisiju da ispuni vlastitu obvezu te da zapošljavanje i socijalnu politiku učini prioritetnim poglavljem u procesu pristupanja tako da u okviru dijaloga o pridruživanju na visokoj razini započne sa zemljom inicijativu o toj temi;

29.

i dalje je zabrinut zbog visokih stopa siromaštva djece te nedostatka kapaciteta institucija odgovornih za provedbu politika i strateških aktivnosti u tom području; potiče vladu da pojača svoje napore u provedbi izmijenjene nacionalne strategije o siromaštvu i društvenoj isključenosti; potiče da se veća pozornost posveti pružanju pravednog i djelotvornog pristupa pravdi za svu djecu; naglašava potrebu za dodatnim naporima vlade u davanju potpore djeci s invaliditetom i djeci iz romske zajednice; poziva na ulaganje dodatnog truda u cilju poboljšanja zdravlja i prehrane djece, pri čemu osobitu pozornost treba posvetiti romskoj djeci;

30.

pozdravlja činjenicu da država nastavlja predvoditi regiju u području poboljšanja uvjeta poslovanja te njezin pomak s 31. mjesta 2013. na 30. mjesto na ljestvici Svjetske banke 2014.; napominje, međutim, da se ugovorne obveze izvršavaju s teškoćama te da česte zakonske promjene koje se zbivaju bez primjerenih savjetovanja predstavljaju ozbiljne prepreke stvaranju poslovnog okruženja; istodobno naglašava važnost postizanja napretka u pogledu zakona o radu te jačanja socijalnog dijaloga; naglašava da je potrebno dodatno unaprijediti poslovno okruženje dajući potporu malim i srednjim poduzećima, smanjujući razlike među regijama i povezujući istraživačke i razvojne institucije s poduzetničkim sektorom i sektorom zapošljavanja;

31.

pozdravlja stabilan dotok izravnih stranih ulaganja zahvaljujući kojima se izvoz diversificirao; primjećuje da 80 % ukupnih izravnih stranih ulaganja potječe iz poduzeća iz EU-a te da se razmjena usluga i dobara s EU-om dodatno povećala; ponavlja važnost privlačenja stranih ulaganja te smatra da bi zastoj u procesu pristupanja EU-u mogao biti prepreka dubljoj gospodarskoj integraciji; prepoznaje potrebu za povećanjem javnih prihoda i stvaranjem radnih mjesta u sektorima visoke produktivnosti, s obzirom na to da je gospodarstvo općenito i dalje usredotočeno na aktivnosti niske produktivnosti; naglašava da bi sva pravila o međunarodnoj financijskoj zoni trebala biti u skladu s pravnom stečevinom i međunarodnim normama;

32.

pozdravlja smanjenje ukupne stope nezaposlenosti s 29,9 % u prvom tromjesečju 2013. na 27,9 % u trećem tromjesečju 2014.; poziva vladu da obnovi svoja nastojanja usmjerena k smanjenju strukturne i dugoročne nezaposlenosti, posebno među mladima (iznad 50 %) i osjetljivom populacijom, uključujući romsku populaciju; potiče donošenje reformi kojima bi se povećao udio radne snage i mobilnost na tržištu rada te smanjio velik udio sivog gospodarstva kojim se i dalje narušava tržišno natjecanje; zabrinut je zbog činjenice da razina obrazovanja i osposobljavanja radne snage često ne odgovara stvarnim potrebama gospodarstva te da je zbog toga velik broj mladih osposobljenih radnika primoran na emigraciju zbog toga što ne uspijevaju pronaći prikladna radna mjesta u zemlji; izražava zabrinutost zbog nedavnih zakonodavnih promjena koje osporavaju pravo na štrajk te poziva vlasti da ih izmjene u skladu sa standardima MOR-a;

33.

primjećuje korake poduzete za smanjenje nezaposlenosti među ženama, ali poziva vladu da učini više s obzirom na to da je nezaposlenost među ženama i dalje mnogo veća od prosjeka EU-a;

34.

ističe da je potrebno uložiti velik trud, zajedno s civilnim društvom i zainteresiranim dionicima, u području zaštite okoliša, posebno kakvoće vode i zraka te gospodarenja otpadom; zabrinut je zbog zagađenja zraka i vode; sa zabrinutošću prima na znanje veliku zagađenost zraka, posebice u Skoplju, Tetovu, Bitoli, Kičevu i Kavadarcima, gdje je koncentracija štetnih čestica nekoliko puta veća od dopuštene granice; poziva nadležne vlasti na bolju suradnju radi provedbe mjerodavnog zakonodavstva, jačanja upravnih kapaciteta i izdvajanja dostatnih sredstava za ulaganja u infrastrukturu poput postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda;