1.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 240/1

1.

pozdravlja Izvješće petorice predsjednika kao važan korak u smjeru jačanja otpornosti ekonomske i monetarne unije (EMU) na gospodarske šokove, boljeg provođenja načela i ciljeva ekonomske i monetarne unije koji su navedeni u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji i članku 120. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kao i pokretanja reformi za jačanje demokratske legitimnosti upravljanja EMU-om;

2.

međutim, primjećuje da se u izvješću ne predlažu reforme Europskog stabilizacijskog mehanizma niti se bavi pitanjem bankrota država unutar EMU-a; također smatra da je potrebno staviti veći naglasak na rješavanje temeljnih problema monetarne unije, odnosno na neravnotežu tekućih računa izazvanu različitim porastom produktivnosti. Ona, naime, uzrokuje neuravnoteženosti u tokovima kapitala između zemalja i regija. Također treba uvesti mehanizme za davanje povratnih informacija zemljama i regijama u kojima političari ili gospodarski akteri odstupaju od onoga što se obično smatra razumnom politikom ili razumnim preuzimanjem rizika;

3.

smatra da sadašnja gospodarska situacija s krhkim rastom i visokom nezaposlenošću opravdava integrirani pristup konsolidaciji javnih financija u državama članicama, među ostalim, na temelju daljnjeg produbljivanja jedinstvenog tržišta (1) i ulaganja jačih napora u podupiranje kontinuirane provedbe strukturnih reformi i poticanja ulaganja kako bi se time ostvario održivi rast u budućnosti;

4.

primjećuje da migracije i mobilnost radne snage mogu ojačati rast u Uniji, no to će značiti da se moraju razjasniti određena pitanja povezana s dostupnošću stambenog prostora, javnih usluga, socijalnih usluga ili s fleksibilnošću tržišta rada; također smatra da se mora osigurati sufinanciranje Unije kako bi se povećao kapacitet prihvata;

5.

ističe da treba ojačati odgovornost i demokratski legitimitet u čitavoj Europskoj uniji, istodobno jačajući regionalnu dimenziju kako bi se zakonski okvir pravilno i dosljedno provodio u čitavoj Uniji uz istodobno poštovanje načela supsidijarnosti;

6.

pozdravlja postupak u dvije faze u kojem se najprije dodatno razrađuju postojeći instrumenti i ugovori da bi se tijekom druge faze započelo s opsežnim promjenama kako bi postupak konvergencije, uz pomoć referentnih vrijednosti konvergencije koje su zajednički dogovorene, postao još više obvezujući za države članice europodručja;

7.

naglašava nužnost snažnije konvergencije, kako između država članica tako i unutar samih država članica te je zabrinut zbog razlika koje su u nekim slučajevima veće unutar država članica nego između njih;

8.

istodobno naglašava da se socijalne, gospodarske i teritorijalne razlike mogu smanjiti isključivo uz pomoć koncepta koji se temelji na strategiji Europa 2020. i obuhvaća regionalnu dimenziju kao i kohezijsku politiku usmjerenu na rezultate te stoga ponovno ističe potporu postupku kojim se nastoji postići ekonomska i socijalna konvergencija. OR također ponovno poziva na opsežne konzultacije diljem Europe o budućoj teritorijalnoj viziji Europske unije do 2050. godine. Potrebna je jasna vizija s kojom se kasnije mogu uskladiti politike i mehanizmi financiranja (2). OR pozdravlja trenutačno razmatranje strategija kohezijske politike nakon 2020.;

9.

naglašava da i dalje treba podupirati razvoj pograničnih, rubnih i najudaljenijih regija kao i onih koje se suočavaju s demografskim izazovima kako bi se osigurala dosljedna konvergencija u skladu s usvojenim strategijama EU-a;

10.

upozorava da „univerzalno” rješenje ne može funkcionirati, jer različita situacija unutar samih država članica i između njih iziskuje fleksibilnost, što znači da agencije za poticanje konkurentnosti moraju poštovati nacionalne sustave određivanja plaća i ne smiju preuzeti ulogu socijalnih partnera u ovom području;

11.

smatra da bi agencije za poticanje konkurentnosti trebale voditi računa o svim aspektima poslovnog okruženja u širem smislu, tj. uključujući čimbenike kao što su produktivnost, vještine, inovacije, poduzetničko okruženje i prekomjerna birokracija. Odbor se stoga slaže s mišljenjem da se pojam konkurentnosti ne smije svesti tek na pitanje razine plaća;

12.

slaže se s time da je potrebno više se usredotočiti na zapošljavanje i blagostanje;

13.

primjećuje da evaluacija socijalnih pokazatelja navodi na zaključak da je koncentracija nezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti najveća u slabije razvijenim regijama, što jasno ukazuje na povezanost s kvalitetom provedbe prijašnjih preporuka, pored ostalog u okviru strategije Europa 2020.

14.

pozdravlja činjenicu da se u Izvješću petorice predsjednika načelno priznala gospodarska nužnost socijalne dimenzije; u tom kontekstu ponovno izražava potporu pozivu koji je Europski parlament uputio državama članicama u vezi s potpisivanjem Sporazuma o socijalnom ulaganju kojim bi se utvrdili ciljevi socijalnih ulaganja na nacionalnoj razini u svrhu postizanja ciljeva strategije Europa 2020. na području zapošljavanja kao i na području socijalne politike i obrazovanja (3);

15.

pozdravlja činjenicu da je Komisija priznala ulogu socijalnih partnera u javnom prihvaćanju daljnjeg razvoja ekonomske i monetarne unije. To uključuje njihovu ulogu u pripremi nacionalnih programa reformi te općenito jaču usmjerenost na zapošljavanje i socijalni učinak te predviđeni „stup socijalnih prava”. Dijalog sa socijalnim partnerima je koristan i može povećati prihvaćanje u državama članicama. Socijalni partneri mogli bi u budućnosti dati važan doprinos mogućim zajedničkim projektima koje razvijaju na temelju vlastitog zajedničkog akcijskog plana;

16.

smatra da se moraju prevladavati regionalne razlike kako bi se smanjile socijalne nejednakosti, ojačao rast, otvorila radna mjesta i osnažila konkurentnost i kohezija unutar EMU-a i EU-a; s time u vezi ističe važnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti kao poslodavaca i tvoraca pogodnog poslovnog okruženja;

17.

uz pomoć lokalnih i regionalnih inicijativa lokalne i regionalne vlasti na odlučujući način doprinose jačanju konkurentnosti;

18.

pozdravlja činjenicu da se u Preporuci o osnivanju nacionalnih odbora za konkurentnost u europodručju (COM(2015) 601 final) navodi da pri donošenju odluka ti odbori isključivo pružaju potporu i da ne bi trebali davati konačne prijedloge;

19.

pozdravlja racionalizaciju i jačanje europskog semestra u okviru postojećeg zakonodavnog okvira kao i koordiniranje dokumenata u svrhu snažnije usmjerenosti, veće učinkovitosti i razjašnjavanja vlastite odgovornosti i nadležnosti radi postizanja cilja EU-a koji se odnosi na dobro upravljanje;

20.

prepoznaje vrijednost europskog semestra kao instrumenta za postizanje reformi na nacionalnoj razini i razini EU-a, uz pomoć kojeg se osigurava koordiniranost gospodarske politike EU-a i njezinih država članica;

21.

ponavlja svoj zahtjev upućen Europskoj komisiji i Europskom parlamentu o uvođenju kodeksa postupanja kojim bi se osiguralo strukturirano uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti u europski semestar, s ciljem predstavljanja konkretnog prijedloga 2016.; s time u vezi obvezuje se na vođenje kontinuiranog dijaloga s Europskom komisijom o tom pitanju;

22.

ističe da u izvješćima o državama i u preporukama za pojedine zemlje posebice treba baviti pitanjima povezanima s regionalnim razlikama te da se doprinosi koje daju regionalna i lokalna razina sustavno trebaju uzimati u obzir;

23.

izražava žaljenje zbog toga što u promijenjenoj strukturi europskog semestra OR nije spomenut u raspravi o prioritetima europodručja; traži od Europske komisije da se pozabavi regionalnim pitanjima u dokumentima kojima se uređuje europski semestar, uz potporu sustavnih regionalnih analiza o, među ostalima, zapošljavanju i socijalnim pitanjima;

24.

smatra da je ostvarenje bankovne unije, kratkoročno gledano, najučinkovitiji instrument za sprečavanje krize financijskog sustava, prekidanje začaranog kruga između nacionalnih banaka i država članica i umanjivanje negativnih posljedica gospodarskih šokova;

25.

zahtijeva od Europske komisije i država članica da smanje rizike u financijskom sustavu, poboljšaju cjenovnu fleksibilnost i uvedu nacionalne sustave za osiguranje depozita;

26.

stoga smatra da se prije uvođenja europskog sustava za osiguranje depozita najprije moraju osnovati i financirati europski fondovi za sanaciju i nacionalni sustavi za osiguranje depozita te da se veza između njih mora razjasniti kako bi se opasnost od moralnog rizika svela na najmanju moguću mjeru;

27.

zahtijeva od Europske središnje banke (ESB) i Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) da preispitaju kvalitetu financijske imovine i da provedu testove otpornosti na stres u financijskim institucijama koje su uključene u sustav osiguranja depozita kako bi se tim institucijama zajamčili isti uvjeti tržišnog natjecanja;

28.

poziva Europsku komisiju da objasni dodanu vrijednost savjetodavnog Europskog fiskalnog odbora, čije je tajništvo pod Glavnim tajništvom Europske komisije. Posebice je važno raspraviti o tome kako se može izbjeći da takav odbor dodatno ne optereti već ionako složeno okruženje makroekonomskog nadzora;

29.

izražava žaljenje zbog toga što prije osnivanja Europskog fiskalnog odbora nije bilo prilike za očitovanje. U načelu, Odbor smatra važnim da se dosljedno prati usklađenost s pravilima Pakta o stabilnosti i rastu. Istodobno, sadašnji oblik predloženog odbora dovodi u sumnju u to hoće li njegova korisnost biti razmjerna očekivanom povećanju birokracije. Također je nejasno koja je pravna osnova za osnivanje tog odbora te u kakvom odnosu stoje Europski fiskalni odbor i nacionalna fiskalna savjetodavna vijeća;

30.

nada se da će dovršenje unije tržišta kapitala omogućiti prekogranične priljeve kapitala ne ugrožavajući pritom stabilnost pojedinih regija ili država te da će poduzetnicima, a osobito mikropoduzetnicima i MSP-ovima omogućiti pristup širokoj lepezi financijskih izvora;

31.

smatra da bi koherentna i dobro osmišljena unija tržišta kapitala trebala obuhvatiti svih 28 država članica i promicati jednake uvjete tržišnog natjecanja širom EU-a; zahtijeva od država članica da osiguraju pristup bankovnoj uniji i onim državama članicama koje do sada još nisu uvele euro;

32.

insistira na tome da se poštuje Pakt o stabilnosti i rastu te naglašava kako je važno da kao preduvjet za potrebna kratkoročna i dugoročna javna ulaganja svaka država članica ima snažno gospodarstvo i stabilne javne financije (4);

33.

zahtijeva da države članice budu obavezne dokazati da vode odgovornu gospodarsku politiku kako bi dobile pristup europskim instrumentima za gospodarsku stabilizaciju. Korištenje tih instrumenata mora ići ruku pod ruku s potpunom provedbom strukturnih reformi kako bi se poboljšala konvergencija, koordinacija i integracija; potpora ni pod kojim okolnostima ne smije dovesti do nastanka stalnih jednosmjernih priljeva između država. Ne bi trebalo težiti tome da se postojeća kohezijska politika zamijeni stabilizacijskim fondovima i ostalim instrumentima kao što je Program potpore strukturnim reformama;

34.

slaže se s Europskom komisijom da bi predstojeću reviziju Paketa od šest mjera i Paketa od dvije mjere trebalo iskoristiti kao priliku za jačanje transparentnosti u EU-u i legitimnost EU-a, što je posebice važno na lokalnoj i regionalnoj razini; stoga poziva na uspostavu „gospodarskog dijaloga” između OR-a i Komisije, po uzoru na već postojeći dijalog između Komisije i Europskog parlamenta;

35.

ponovno izražava uvjerenje da je fiskalni kapacitet nužan kako bi se omogućilo da EMU raspolaže privremenim mehanizmom za ublažavanje šokova (5);

36.

napominje da su se uvjeti financiranja ulaganja u realnu ekonomiju temeljito promijenili zbog trenutačne gospodarske krize, zbog čega naglašava veliku važnost lokalnih i regionalnih vlasti u ostvarivanju najveće moguće učinkovitosti i utvrđivanja prepreka za produktivna ulaganja;

37.

ponavlja svoj zahtjev za „zlatnim pravilom” kako se dugoročna ulaganja ne bi uračunavala u tekuće izdatke te stoga poziva na uvođenje europskog okvira usklađenog s europskim kriterijima s pomoću kojeg će se utvrđivati koja su socijalna i infrastrukturna ulaganja najvažnija za održavanje dugoročnog rasta;

38.

naglašava da se mora poboljšati kvaliteta javnih rashoda, među ostalima primjenom načela OECD-a o učinkovitom javnom ulaganju na svim razinama vlasti i uprave; poziva na raspravu o načinu na koji se fiskalnom decentralizacijom u različitim područjima javnog sektora može poboljšati kvaliteta javnih rashoda uz doprinošenje fiskalnoj konsolidaciji koja pogoduje rastu, ne ugrožavajući pritom načelo solidarnosti među podnacionalnim teritorijima pojedinačnih država članica;

39.

ponovno poziva Europsku komisiju na objavljivanje bijele knjige u kojoj se na razini EU-a utvrđuje klasifikacija kvalitete javnih ulaganja u financijskim izvještajima o javnim rashodima s obzirom na njihov dugoročni učinak te da u svako godišnje izvješće o javnim financijama u ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU) uključi poglavlje o kvaliteti javnih ulaganja, uključujući i ulaganja na podnacionalnoj razini (6);

40.

smatra da bi produbljena i otporna ekonomska i monetarna unija imala više koristi od toga da strukture postanu jednostavnije, odgovornost i nadležnosti jasnije i transparentnost veća, nego da se već postojećim pravilima i propisima dodaje čitav niz novih. Stoga pozdravlja planove Europske komisije o pojednostavljenju, većoj transparentnosti i jasnijoj odgovornosti;

41.

poziva na zauzimanje realističnijeg stava prema praktičnoj provedbi administrativnih kazni za države koje se ne pridržavaju zajednički dogovorenih pravila te na raspravu o tome na koji način tržišni mehanizmi mogu predstavljati alternativu ili nadopunu;

42.

naglašava da se posebna pozornost treba posvetiti tome da se kod gospodarskog upravljanja jasno utvrde nadležnosti na svim razinama, uključujući i na lokalnoj i regionalnoj razini, jer su upravo potonje često odgovorne za provedbu politike u različitim područjima, na primjer, u području zapošljavanja, zdravlja i obrazovanja;

43.

traži od Europske komisije da ga uključi u pripremu bijele knjige u kojoj će se obrađivati prelazak s prve na drugu fazu reforme EMU-a;

44.

naglašava koliko je važno da se pri produbljivanju monetarne unije u obzir uzmu i posljedice za odnose s državama koje ne pripadaju europodručju; osim toga mora biti jasno koji se prijedlozi odnose na sve države članice, a koji samo na države europodručja;

45.

insistira na najtransparentnijoj mogućoj provedbi svih mjera za dovršenje EMU-a kako bi se spriječilo otuđivanje onih država članica koje još ne koriste euro te nastanak „Europe s dvije brzine”.

1.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 240/6

1.

pozdravlja mjere Europske komisije vezane uz potporu razvojnim bankama i osnivanje platformi ulaganja koje čine važne elemente Plana ulaganja za Europu. No žali zbog toga što se Komisija, unatoč tome što formalna definicija nacionalnih razvojnih banaka načelno obuhvaća i regionalne banke, u praksi isključivo usredotočila na ulogu nacionalnih vlasti te zbog toga što poziva samo na osnivanje novih nacionalnih razvojnih banaka. No razvojne banke koje posluju na lokalnoj i regionalnoj razini također zavređuju priznanje i pozornost u Planu ulaganja;

2.

ističe definiciju razvojnih banaka ili institucija utvrđenu u Uredbi o Europskom fondu za strateška ulaganja: „pravni subjekti koji profesionalno provode financijske aktivnosti i kojima su država članica ili subjekt države članice na središnjoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, povjerili provedbu aktivnosti razvoja ili promicanja razvoja”;

3.

upozorava da razvojne banke osnovane na temelju različitih modela imaju važnu ulogu u suzbijanju posljedica gospodarske i financijske krize, posebice u smislu smanjivanja javnih ulaganja na lokalnoj i regionalnoj razini, što je istaknuto u najnovijem zajedničkom izvješću Europskog odbora regija i OECD-a;

4.

s time u vezi ističe da je poticanje ulaganja ključnih za regionalne i lokalne vlasti u nekim zemljama u nadležnosti banaka koje posluju na nacionalnoj razini (npr. u Francuskoj i Poljskoj), od kojih su neke u suvlasništvu lokalnih i regionalnih vlasti (u skandinavskim zemljama i Nizozemskoj). U drugim slučajevima (npr. njemački model), pored nacionalnih razvojnih banaka, za razvoj određene savezne zemlje nadležne su i regionalne banke koje su u potpunom ili djelomičnom vlasništvu te savezne zemlje. Uređenje tih razvojnih banaka razlikuje se prema povijesnim iskustvima i gospodarskim uvjetima svake države ili regije;

5.

upozorava da razvojne institucije nisu uvijek banke – u mnogim zemljama imaju oblik investicijskih agencija, društava ili fondova, koji su često rizičnog kapitala, no čak i te vrste institucija koje nisu banke mogle bi imati važnu ulogu u Planu ulaganja za Europu;

6.

skreće pozornost na činjenicu da financijski instrumenti na lokalnoj i regionalnoj razini zasad nisu dostupni u svim državama članicama i regijama, odnosno da se postojeći instrumenti i iskustva ne koriste optimalno, i da se sudjelovanje privatnog sektora obično ograničava isključivo na izvršavanje ugovora, čime se jača potreba podupiranja lokalnih financijskih institucija koje potiču ulaganja;

7.

ističe da postoje razni načini osnivanja razvojnih banaka, s obzirom na to da su već postojeće banke nastajale na različite načine – neke su odmah osnovane kao nezavisne institucije, dok su se druge razvile iz odjela javnih banaka;

8.

naglašava da je osnivanje i funkcioniranje razvojnih banaka kao gospodarskih, strukturnih i socijalno političkih instrumenata između ostalog potrebno kao odgovor na strukturne slabosti, odnosno nedostatke (između ostalog i regionalnih) tržišta, no istodobno je svjestan teškoća povezanih s davanjem jasne i smislene definicije i ocjenjivanja tržišnih nedostataka; u vezi s time zalaže se za trajno sveobuhvatno tumačenje pojma „tržišni nedostaci”;

9.

upozorava Europsku komisiju da lokalne i regionalne vlasti moraju imati više utjecaja na odabir financijskih rješenja koja služe interesima na lokalnoj razini. Zanemarivanje stajališta lokalnih i regionalnih vlasti često dovodi do poticanja ulaganja koja nisu u skladu s regionalnim operativnim programima i lokalnim strategijama;

10.

primjećuje znatne razlike u stupnju razvoja pojedinih nacionalnih sustava poticaja, zbog čega nastaju sustavne manjkavosti u zemljama i regijama sa slabije razvijenom kulturom te vrste bankovnog poslovanja. Kao posljedica toga, moglo bi se dogoditi da nacionalne razvojne banke ne pružaju uvijek dovoljnu potporu lokalnim vlastima i poduzećima. Te bi banke trebale dodatno decentralizirati ponudu svojih usluga;

11.

zabrinut je zbog činjenice da centralizirani modeli promicanja razvoja koji se temelje isključivo na jednoj nacionalnoj banci i njezinim lokalnim, nesamostalnim poslovnicama ne uspijevaju uvijek zadovoljiti potrebe lokalne zajednice, posebice u slabije razvijenim regijama i mjestima u kojima je utjecaj lokalnih i regionalnih vlasti na nacionalnu razvojnu banku veoma ograničen;

12.

dijeli mišljenje da se pri odabiru modela za razvoj sustava razvojnih banaka lokalne i regionalne vlasti trebaju ravnati prema sljedećim općim ciljevima i glavnim kriterijima za ocjenjivanje učinkovitosti na svakoj razini: uklanjanje tržišnih nedostataka, trajno povećanje broja radnih mjesta, briga o interesima lokalnih zajednica i ostvarivanje javnih ciljeva gospodarskog razvoja;

13.

boji se da bi se ispunjavanjem uvjeta koji je predložila Europska komisija, a koji se odnosi na ex ante procjenu novoosnovanih razvojnih banaka i novih financijskih proizvoda koje one nude, znatno umanjila njihova operativna sposobnost, a također i spriječilo samo osnivanje takvih banaka, kako na nacionalnoj tako i na regionalnoj razini. Osim toga, u vezi s time treba spomenuti da je u slabije razvijenim regijama često teško utvrditi tržišne nedostatke jer društveno-gospodarska situacija u čitavoj regiji može biti pokazatelj tržišnih nedostataka, ako je se usporedi sa situacijom u razvijenijim područjima;

14.

nada se da će se suradnja Europskog odbora regija i Europske investicijske banke produbiti; zalaže se za stvaranje komplementarne mreže javnih razvojnih banaka koja je u skladu s načelom supsidijarnosti, čime bi se doprinijelo postizanju gospodarskih i društvenih sinergija; izražava želju da taj sustav potakne međuregionalnu i međunarodnu razmjenu iskustva i znanja, istodobno pomažući da se izbjegne opasnost od prekomjerne centralizacije;

15.

poziva na znatno snažnije uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti u osnivanje i poslovanje razvojnih banaka kao i u ocjenjivanje njihovog utjecaja u regijama koje još ne raspolažu vlastitim razvojnim instrumentima. To se može postići ili jačanjem utjecaja lokalnih i regionalnih vlasti na stratešku usmjerenost nacionalnih razvojnih banaka i upravljanje njima ili nadopunjavanjem usluga koje nude nacionalne razvojne banke osnivanjem regionalnih (lokalnih) razvojnih banaka. One bi usko surađivale s nacionalnom bankom;

16.

smatra da se odabir konkretnog načina razvoja modela razvojnih banaka u nekoj regiji – odnosno pitanje je li model u kojem nacionalna razvojna banka ima prevladavajući utjecaj dovoljan ili bi decentralizirani model s većom ulogom lokalnih ili regionalnih financijskih institucija odnosno razvojnih banaka bio bolji – mora prepustiti bilo lokalnim ili regionalnim vlastima nakon savjetovanja s nacionalnim tijelima, bilo nacionalnim tijelima, ovisno o pravnom sustavu određene države članice;

17.

zastupa stajalište da se prije donošenja odluka o osnivanju nove institucije treba napraviti temeljita analiza svrsishodnosti novih institucijskih struktura kako bi se izbjeglo nepotrebno gomilanje birokracije i trošenje sredstava;

18.

upozorava da se, ako Europska komisija i EIB budu razmatrale mogućnost uspostave sustavnog okvira kojim bi se podupiralo osnivanje tih novih regionalnih razvojnih banaka, u obzir moraju uzeti posebna individualna obilježja zemalja i regija kao i najbolje prakse i uspješne razvojne strukture iz tog područja, uključujući iskustva nedavno osnovanih banaka. Pritom je u slabije razvijenim regijama primjereno primjenjivati najbolja institucijska rješenja uzimajući u obzir posebne lokalnih okolnosti;

19.

ističe da ex post procjene učinkovitog funkcioniranja postojećih i novoosnovanih razvojnih banaka treba provoditi dugoročno, tijekom razdoblja od 10 do 15 godina, s obzirom na to da se financirani projekti ulaganja obično provode u višegodišnjim vremenskim okvirima;

20.

primjećuje da je potreban okvir za suradnju između novoosnovanih Europskih fondova za dugoročna ulaganja (ELTIF) i regionalnih razvojnih banaka i ostalih lokalnih financijskih institucija. Kako bi sakupili dugoročna financijska sredstva za ulaganja na lokalnoj i regionalnoj razini, oni bi se trebali nadopunjavati, a ne međusobno natjecati;

21.

podupire ideju o osnivanju platformi za ulaganja kao pomagala za provedbu Plana ulaganja za Europu. Odbor istodobno s time u vezi naglašava kako je važno da se doprinosi za platforme ulaganja koji se izdvajaju iz javnih, nacionalnih, lokalnih ili regionalnih financijskih sredstava ne obračunavaju u okviru Pakta o stabilnosti i rastu;

22.

naglašava da bi Europska komisija i Europska investicijska banka trebale jasno utvrditi koja je uloga regionalnih razvojnih banaka i ostalih financijskih institucija u sustavu platformi ulaganja te ih odrediti kao instrumente za provedbu Plana ulaganja za Europu. Regionalne razvojne banke trebaju poslovati u suradnji s Europskim fondom za strateška ulaganja (European Fund for Strategic Investments, EFSU), na temelju platformi ulaganja uspostavljenih prema sektorskim, no prije svega geografskim kriterijima;

23.

smatra potrebnim da se jasno utvrde i prodube načela suradnje regionalnih ili lokalnih banaka odnosno drugih financijskih institucija s Europskim savjetodavnim centrom za ulaganja (European Investment Advisory Hub, ESCU). Europski savjetodavni centar za ulaganja posebice bi trebao podupirati lokalne vlasti i lokalne razvojne banke prilikom pripreme projekata, pružati savjete oko financijskih i tehničkih pitanja te pomagati pri prijenosu znanja. Povrh toga, ESCU bi trebao imati mogućnost sklapanja partnerskih sporazuma ne samo s nacionalnim, već i s regionalnim bankama.

1.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 240/9

1.

Plan za gradove europski je projekt iznimne važnosti jer podrazumijeva osmišljavanje nove radne metode za uspostavljanje operativnog okvira i učinkovitih instrumenata u cilju postizanja dosljednosti svih politika koje se tiču gradova i njihovih okolnih funkcionalnih područja. Budući da na europska urbana područja utječe oko dvije trećine svih sektorskih politika EU-a, gradovi svih veličina trebali bi biti više uključeni u njihovo osmišljavanje i provođenje. Planom se želi poboljšati kvaliteta života u gradovima i razvoj novog „urbanog” modela upravljanja uz pomoć kojeg će se definirati i provoditi ciljevi primjenom praktičnih i konkretnih pristupa koordiniranih na različitim razinama u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti. Ova nova urbana paradigma nudi velike mogućnosti: lokalnom stanovništvu može pružiti iskustvo europske dodane vrijednosti za svladavanje socijalnih i demografskih izazova, a u uskoj povezanosti s agendom Europske komisije za bolju regulativu može poboljšati kvalitetu europskih politika uspostavljanjem veza s nacionalnim, regionalnim i lokalnim strategijama, što uvelike nadilazi postojeću suradnju. OR naglašava da Plan za gradove mora biti sastavni dio cjelovitije teritorijalne vizije koja će uzeti u obzir i urbana i ruralna područja (1).

Osim toga može dati važan doprinos postizanju ciljeva iz članka 3. UEU-a, osobito cilja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije, kao i ciljeva strategije Europa 2020. (2).

Uz pristup „od baze prema vrhu” i višerazinsko upravljanje, za uspjeh tog procesa od presudne su važnosti tri glavna kriterija:

2.

OR podsjeća na napore koji su poduzeti od 1989. kao i na urbane pilot-projekte kojima se gradove nastojalo više uzimati u obzir i više ih uključivati u proces izrade politika na europskoj razini i kojima se nastojao pripremiti plan za gradove na razini EU-a:

3.

Važnost gradova – Globalni trend sve veće koncentracije stanovništva u gradovima zamjetan je i u Europi: Europa je kontinent na kojem oko 70 % stanovnika danas živi u gradovima i gradskim aglomeracijama. Gradovi su pokretači gospodarskog razvoja – sami stvaraju više od 75 % BDP-a – socijalne uključenosti i održivog razvoja. Međutim, gradove također obilježava sukob socijalnih nejednakosti, poput siromaštva i bogatstva, potencijala za zapošljavanje i dugotrajne nezaposlenosti, potražnje za radnom snagom i nedostatka radne snage, velikih razlika u obrazovanju, te osobito izazova u pogledu okoliša. Kao „katalizatori integracije”, oni će imati i glavnu ulogu u izlaženju na kraj sa sadašnjim izbjegličkim tokovima i migracijama unutar EU-a. Nijedna politika Europske unije ne može biti provediva ako se u njoj ne uzima u obzir urbana dimenzija.

4.

Integrirani i multidisciplinarni pristupi – Već je u Povelji iz Leipziga 2007. naglašeno da uspjeh mogu polučiti samo integrirani pristupi u gradovima te da je višerazinsko upravljanje od presudne važnosti za rješavanje složenih problema u gradovima. Među uspješnim pristupima su prevladavanje poimanja javne uprave po načelu „silosa”, odnosno međusektorski pristup rješavanju problema, interakcija koja nadilazi tradicionalne hijerarhije i uključivanje različitih dionika, pri čemu se u obzir uzimaju razlike između lokalnih i regionalnih područja. Tu se ocrtavaju komponente koje su usko povezane s ciljevima Europske komisije koji se odnose na bolju regulativu, bolje financiranje i bolju koordinaciju. Međutim, integrirani pristupi iziskuju visoku razinu koordinacije i suradnje na svim razinama – lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj – te između njih.

5.

Urbani i ruralni krajevi kao komplementarna funkcionalna područja – U raspravama o Planu za gradove opetovano se izražava bojazan da će veća usredotočenost na pitanja od interesa za gradove ići na štetu potpori ruralnim područjima. Međutim, OR ističe važnost povezanosti urbanih i ruralnih područja te uloge ruralnih područja, koja također pridonose rastu i otvaranju radnih mjesta. Politikama EU-a ne smije se poticati konkurentski odnos između te dvije dimenzije jer su one međusobno povezane kako u zemljopisnom i administrativnom smislu tako i u pogledu funkcionalnih i tematskih politika. Stoga treba naglasiti međusobnu komplementarnost tih dviju dimenzija te na taj način ispitati i omogućiti nove oblike upravljanja između njih, osobito uz pomoć poboljšanog pristupa uslugama i razvojem digitalnih tehnologija. Zajednički cilj – ekološki, ekonomski i socijalno jaka Europa te snažnija teritorijalna kohezija – može se ostvariti samo ako obje dimenzije budu snažne. Europska politika za gradove usmjerena je na sve gradove i okolna funkcionalna područja: ne samo na glavne i velike gradove, već i na one srednje veličine i male gradove, koji su od presudne važnosti za područja koja ih okružuju.

6.

Plan EU-a za gradove trebao bi također pružiti smjernice za pregovaračka stajališta EU-a na konferenciji HABITAT III. koja će se održati u Quitu 17.–20. listopada 2016. Osim toga, i u skladu s ciljem EU-a da postane jači globalni čimbenik te s obzirom na to da treba povećati dosljednost između vanjskih i unutarnjih politika EU-a, Europska unija treba ojačati i poticati međunarodnu suradnju i razmjenu između gradskih vlasti.

7.

Uspješna provedba Plana za gradove iziskuje integrirani pristup urbanom i regionalnom upravljanju koji obuhvaća institucionalno i administrativno okruženje.

8.

Za izradu europskog plana za gradove koji bi bio u skladu s načelom supsidijarnosti i kojim bi se osiguralo sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti prema načelu „od baze prema vrhu” od presudne je važnosti da izabrane lokalne i regionalne vlasti i njihova predstavnička nacionalna i europska udruženja sudjeluju u donošenju odluka te da snose odgovornost za osmišljavanje operativnih programa i provedbu i evaluaciju kohezijske politike, pri čemu treba poštovati njihovu institucionalnu ulogu.

9.

Europska komisija, zajedno s nizozemskim predsjedništvom Vijeća i brojnim dionicima, započela je s pripremanjem Amsterdamskog pakta. Njegovi su ciljevi razvijanje i provedba akcijskih planova za integrirane politike radi rješavanja glavnih problema gradova, što će se odvijati tijekom tri godine u okviru 12 tematskih partnerstava.

Ona bi trebala predstavljati važan instrument za provedbu Plana EU-a za gradove. Ona će okupiti veći broj sektorskih politika koje utječu na urbana područja EU-a. Osim toga, za uspješnost partnerstava i Odbora za Plan EU-a za gradove, koji će pratiti taj proces, od presudne je važnosti bliska suradnja s gradskim, lokalnim i regionalnim vlastima, državama članicama, institucijama EU-a (uključujući i OR) te relevantnim lokalnim dionicima.

Odbor regija zalaže se za to da se pažnja usmjeri na ograničeni broj važnih područja politika čime bi se omogućilo postizanje vidljivih rezultata i dokazala dodana vrijednost Plana EU-a za gradove. Popis s 12 utvrđenih prioritetnih tema nije konačan. Partnerstva bi se trebala uspostavljati i za druge teme koje iziskuju integrirani politički pristup, primjerice za uvrštavanje kulturne i turističke dimenzije u politike razvoja gradova kao i za nove inkluzivne oblike sudjelovanja, inovacije i pametne gradove. Međutim, sveobuhvatna procjena tematskih prioriteta bit će moguća samo kada se partnerstva uhodaju, budući da će tek tada moći razaznati jesu li i u kojoj su mjeri uključena i područja koja su ključna za Europsku uniju, kao što je zapošljavanje mladih. OR pozdravlja to što su četiri ogledna partnerstva (kvaliteta zraka, stanovanje, siromaštvo u gradovima te migracije i integracija izbjeglica) već započela s radom. Za daljnji rad partnerstava izrazito je važno da se od samog početka uvede visok stupanj obvezatnosti, na primjer u vidu podnošenja polugodišnjih izvješća Komisiji, Parlamentu, Vijeću i OR-u. OR također ukazuje na činjenicu da bi tematska partnerstva mogla doprinijeti osmišljavanju budućeg i reviziji postojećeg zakonodavstva EU-a. Kad je riječ o financiranju sudjelovanja u tematskim partnerstvima koja će obuhvaćati petnaestak partnera te imajući u vidu da je Nizozemska već rezervirala 50 000 EUR za potporu svakom partnerstvu, OR poziva Europsku komisiju da razmotri mogućnost financiranja tehničke pomoći kako bi se zainteresiranim lokalnim vlastima omogućilo sudjelovanje u partnerstvima.

10.

Razradu i financiranje akcijskih planova za gradove proizašlih iz tematskih partnerstava ugrađenih u Amsterdamski pakt ili iz drugih europskih programa kao što je URBACT moglo bi se uključiti u operativne programe u okviru budućeg programskog razdoblja.

11.

Također je važno da se Europska komisija obveže na preuzimanje snažne uloge pri koordinaciji. To obuhvaća imenovanje prvog potpredsjednika kao koordinatora Plana EU-a za gradove, budući da će on zbog svoje funkcije jamčiti snažnu povezanost s agendom za bolju regulativu. Osim toga, tom bi se koordinacijom eliminirala fragmentiranost u pristupanju gradovima koja je nastala zbog toga što svaka glavna uprava ima svoj specijalizirani pristup. Na taj način „pametni gradovi”, a u slučaju ruralnih područja „pametne regije”, više ne bi bili samo tehnološki pametni, nego i socijalno pametni. Postoji i potreba za integriranom politikom u sklopu Plana EU-a za gradove kojom bi se racionalizirale strategije pametnih gradova i pametne specijalizacije (RIS3). Holistički pristup je, osobito s obzirom na izazov poput priljeva izbjeglica i s time povezanih potreba za integracijom, od presudne važnosti. Još jedan važan element predstavlja uvrštavanje Plana za gradove u godišnji program rada Europske komisije. I taj element pridonosi transparentnosti i obvezujućem karakteru procesa.

12.

OR tvrdi da je potrebno postići daljnji napredak kako bi se lokalne i regionalne vlasti, zajedno s urbanim i regionalnim mrežama i drugim dionicima, na bolji način uključile u pripremanje i ocjenjivanje politika EU-a koje utječu i/ili su usmjerene na vlasti odgovorne za urbana područja.

13.

Dodavanje urbane dimenzije procjeni učinka – Ogledni projekt procjene teritorijalnog učinka na primjeru energetske učinkovitosti u zgradama, pokrenut na inicijativu OR-a i Europske komisije, pokazao je da postoje primjereni instrumenti za dodavanje urbane dimenzije procjeni učinka. Pored toga, taj je ogledni projekt pokazao da postoji velik interes, spremnost i sposobnost gradova i regija za aktivno sudjelovanje u poduzimanju odgovarajućih mjera i davanje potrebnog doprinosa.

14.

Treba uspostaviti razmjenu znanja i međugradsku suradnju kako bi se potaknula razmjena znanja i najboljih praksi između gradova i lokalnih vlasti uz što veće smanjenje administrativnih opterećenja. Prikupljanju podataka o razvoju gradova trebalo bi pribjegavati samo u iznimnim slučajevima, ograničavajući se na ono najnužnije.

15.

OR i dalje poziva na sustavno preispitivanje mogućnosti poboljšanja potpore gradovima i njihovim funkcionalnim područjima. To bi moglo obuhvaćati:

16.

S obzirom na sve veću važnost europskog semestra kao instrumenta za koordinaciju gospodarske politike, OR traži da se u okviru europskog semestra primjerena pozornost posveti i urbanim i ruralnim aspektima. To bi se moglo postići pravodobnim uključivanjem lokalnih i regionalnih vlasti u godišnju izradu nacionalnih programa reformi država članica. Imenovani predstavnik Komisije za europski semestar u svakoj državi članici ovdje bi mogao imati važnu ulogu.

17.

Odbor također naglašava dinamiku i sposobnosti urbanih mreža za doprinošenje postizanju ciljeva politike Europske unije. Kad je riječ o Sporazumu gradonačelnika koji okuplja više od 6 000 lokalnih i regionalnih vlasti koje su se obvezale na smanjenje emisija ugljičnog dioksida koje premašuje klimatske ciljeve EU-a do 2020., OR poziva Europsku komisiju da razradi ulogu Sporazuma gradonačelnika i osigura nastavak njegovih aktivnosti i nakon 2020. kako bi postao instrument za prikupljanje konkretnih doprinosa gradova i regija u suzbijanju klimatskih promjena u okviru šireg okvira EU-a (4).

18.

Amsterdamski pakt trebao bi dovesti do obvezujućeg sporazuma o procesu provedbe Plana za gradove. Treba što prije pokrenuti osam još nezapočetih partnerstava. Potom treba pravovremeno preispitati popis tema kako bi se procijenilo odražavaju li partnerstva osnovna obilježja stvarnosti u gradovima. OR pozdravlja prijedlog nizozemskog predsjedništva iznesen u nacrtu Amsterdamskog pakta da se međusektorska pitanja, kao što su urbano upravljanje, upravljanje preko administrativnih granica (uključujući suradnju urbanih i ruralnih krajeva i prekograničnu suradnju) ili kvaliteta javnih usluga od općeg interesa, uvrste u sva tematska partnerstva. Za posljednji je aspekt potrebno osigurati da Plan EU-a za gradove, u skladu s odredbama članka 14. UFEU-a i Protokola 26., poštuje lokalnu i regionalnu samoupravu i s njom povezano diskrecijsko pravo u smislu primarnog zakonodavstva EU-a, a osobito da tematski integrira komunalne usluge od javnog interesa usmjerene na opću dobrobit.

19.

Pored tijela i obveza izvještavanja predviđenih Amsterdamskim paktom treba uslijediti i redovito izvještavanje Europskoj komisiji, Europskom parlamentu, Vijeću i OR-u kako bi se osigurao transparentan i široko dostupan postupak koji će moći pratiti ne samo izravno uključeni dionici, već i zainteresirani širi krugovi javnosti (5).

20.

Kako bi se osigurala što veća obvezatnost Plana za gradove za buduća predsjedništva Vijeća, Amsterdamski pakt bi nakon usvajanja 30. svibnja 2016. na neformalnom sastanku ministara za urbani razvoj u sastavu Vijeća trebao biti uvršten u zaključke Vijeća za opće poslove u lipnju 2016. Uz to bi budućim predsjedništvima Vijeća trebalo uputiti poziv da Plan za gradove uvrste u svoje programe rada.

Prvo bi se izvješće o provedbi partnerstava trebalo podnijeti do kraja 2016. godine, tijekom slovačkog predsjedanja Vijećem.

21.

Kako bi se u kontekstu Plana za gradove osigurala obvezatnost budućeg razvoja politika i održivosti, treba izraditi bijelu knjigu u kojoj će se analizirati i sistematizirati rezultati partnerstava te opisati elementi boljeg upravljanja, osiguravajući njihovu prenosivost. Time će se postići obvezujući karakter, ali i povećati transparentnost. Međutim, s izradom bijele knjige ne treba čekati do okončanja trogodišnjih partnerstava, nego bi nakon procjene sredinom provedbenog razdoblja 2017. godine trebalo prikupiti stečena iskustva, sistematizirati ih i uvrstiti u pripremu budućeg programskog razdoblja Europskih strukturnih i investicijskih fondova nakon 2021. godine i u strategiju za EU za razdoblje nakon 2020. godine.

1.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 240/15

1.

pozdravlja zahtjev Europske komisije za mišljenje o perspektivama u pogledu poboljšanja izvještavanja o okolišu i osiguravanja usklađenosti sa zakonodavstvom EU-a o okolišu; oba su pitanja istaknuta u agendi Europske komisije za bolju regulativu (1);

2.

ovim mišljenjem o perspektivama nastoji pridonijeti inicijativi „provjere prikladnosti u pogledu racionalizacije obveza praćenja i izvještavanja u području politike okoliša” u okviru programa REFIT Europske komisije te praćenju prijašnjih preporuka OR-a o poboljšanju provedbe zakonodavstva EU-a o okolišu (2);

3.

naglašava da najveći dio odgovornosti za osiguravanje učinkovite provedbe i izvršavanja zakonodavstva EU-a snose vlasti država članica, vrlo često na regionalnoj i lokalnoj razini, kako je potvrdio Europski parlament (3);

4.

naglašava da je visoka razina zaštite okoliša jedan od temeljnih ciljeva Europske unije te ponovno izražava zabrinutost zbog stupnja provedbe zakonodavstva o okolišu;

5.

ističe brojne prednosti koje proizlaze iz temeljite provedbe zakonodavstva EU-a o okolišu, ne samo za sam okoliš, nego i – stvaranjem uvjeta za pošteno tržišno natjecanje i uvođenjem pravne sigurnosti za poduzeća te poticanjem inovativnosti – za gospodarstvo, ali prije svega – poboljšanjem životnih uvjeta – za čovjeka i njegovo zdravlje; s tim u vezi naglašava da se godišnji troškovi nepotpune i manjkave provedbe zakonodavstva EU-a o okolišu procjenjuju na oko 50 milijardi eura;

6.

prima na znanje zabrinutost Europskog parlamenta zbog toga što je velik dio nepotrebnih administrativnih troškova povezanih s provedbom zakonodavstva EU-a o okolišu izazvan neprikladnim ili neučinkovitim administrativnim praksama javnog i privatnog sektora u raznim državama članicama i na razini regionalnih i lokalnih vlasti (4); pritom je važno putem nacionalnih pravnih propisa dodijeliti lokalnim i regionalnim vlastima jasne ovlasti kako bi mogle ispunjavati svoje obveze i pružati im podršku radi njihove provedbe;

7.

zagovara da se, u skladu s novom agendom Europske komisije za bolju regulativu, ta situacija poboljša i poziva države članice i lokalne i regionalne vlasti na provedbu zakonodavstva EU-a o okolišu na što je moguće jasniji, jednostavniji i korisnicima prihvatljiviji način, uz istodobno osiguravanje njegove učinkovitosti;

8.

napominje, međutim, da je glavni razlog te neučinkovitosti taj što se zakonodavstvo EU-a ponekad izrađuje bez odgovarajuće temeljite i ispravno usmjerene ex ante evaluacije nadležnosti, troškovnih implikacija usklađivanja te kapaciteta lokalnih i regionalnih vlasti, kao i različitih okolišnih uvjeta u državama članicama;

9.

naglašava da su prikupljanje informacija (praćenje), prijenos informacija (izvještavanje) te objelodanjivanje i distribuiranje podataka među stanovništvom presudni za puni ciklus politike koji se sastoji od razvoja, provedbe i evaluacije zakonodavstva o okolišu;

10.

ponovno izražava zabrinutost zbog neujednačenog praćenja i izvještavanja u Europi, uslijed čega su prikupljene informacije nerijetko nepotpune, proturječne ili zastarjele; uviđa da bi bolje i dostupnije informacije na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini omogućile ranije prepoznavanje većih problema u području okoliša i olakšale učinkovitu primjenu sustavâ ranog upozoravanja koji su predviđeni u različitim direktivama, čime bi se dugoročno smanjili troškovi;

11.

naglašava ključnu ulogu regionalnih i lokalnih vlasti u prikupljanju podataka i primjeni praćenja i izvještavanja za pružanje informacija javnosti i podizanje svijesti građana, u suradnji s agencijama za zaštitu okoliša;

12.

naglašava da je potrebna odgovarajuća podjela odgovornosti i resursa te jasan protok informacija između općina, regija i nacionalne razine za ispunjavanje zahtjeva praćenja i izvještavanja u području okoliša u državama članicama kako bi se osigurala dosljednost, učinkovitost i pouzdanost izvješća i pokazatelja stanja okoliša;

13.

potiče lokalne i regionalne vlasti da uvedu obvezu prema kojoj bi im nositelji projekata morali dostavljati podatke o okolišu prikupljene za potrebe procjene učinka na okoliš i dobivanja dozvola/licencija koje iziskuje zakonodavstvo EU-a o okolišu;

14.

naglašava kako je važno da lokalne i regionalne vlasti međusobno usko surađuju na prikupljanju podataka o okolišu, osobito podataka o biološkoj raznolikosti, te u to uključuju volontere, nevladine organizacije i zainteresirane znanstvenike amatere i pružaju im podršku;

15.

pozdravlja to što Europska komisija poduzima provjeru prikladnosti u vezi s racionalizacijom obveza praćenja i izvještavanja o zakonodavstvu EU-a o okolišu. Poziva Europsku komisiju da uskladi tu provjeru prikladnosti s preispitivanjem obveza praćenja i izvještavanja u drugim područjima politika EU-a, npr. kod poljoprivrede, energetike i financijskih usluga;

16.

podupire namjeru Europske komisije da u zakonodavstvu EU-a razvija modernije, učinkovitije i djelotvornije praćenje i izvještavanje u području okoliša. Sljedeće ciljeve smatra ključnima (5):

17.

usvojiti sljedeća načela, na koja bi se trebali oslanjati kriteriji praćenja i izvještavanja na razini EU-a: sveobuhvatnost i dostatnost, usklađenost i dosljednost, usporedivost u ravnoteži sa supsidijarnošću, proporcionalnošću, dostupnošću, pravovremenošću i kontinuitetom (6);

18.

od Europske komisije, država članica te lokalnih i regionalnih vlasti zahtijeva da u nastojanjima da racionaliziraju praćenje i izvještavanje i smanje administrativno opterećenje ne smanjuju opseg:

19.

naglašava potrebu za sveobuhvatnim popisom obveza izvještavanja predviđenih pravnom stečevinom EU-a o okolišu, preispitivanjem njihove nužnosti te procjenom administrativnih troškova praćenja i izvještavanja za lokalne i regionalne vlasti;

20.

traži da Europska komisija prilikom provjere prikladnosti obveza praćenja i izvještavanja na primjeren način razmotri različite aspekte ciklusa DPSIR (pokretačku silu, pritisak, stanje, utjecaj, odgovor);

21.

potiče Europsku komisiju da istraži porast učinkovitosti i razmotri nepotrebna administrativna opterećenja kod praćenja i izvještavanja, osobito automatizacijom alata za izvještavanje i analizom sinergija između obveza izvještavanja iz različitih direktiva;

22.

uviđa da postoje dobre prakse u vezi sa zahtjevima praćenja i izvještavanja u području okoliša. Neke od primjera predstavljaju WISE (Europski informacijski sustav za vode) i E-PRTR (Europski registar ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari), u koji se unose izvješća o emisijama iz velikih uređaja za loženje;

23.

smatra da bi radi poboljšanja praćenja i izvještavanja u području okoliša te radi pojašnjenja njihove svrhe Europska komisija trebala uvesti „ljestvicu provedbenih pokazatelja” za dodatne direktive, po uzoru na one koje već postoje za neke novije direktive (7);

24.

traži da Europska komisija, kad bude razmatrala stavljanje izvan snage Direktive o standardiziranom izvještavanju, ponovno razvije horizontalni pristup za potrebe praćenja i izvještavanja na razini EU-a;

25.

uviđa važnu ulogu Europske agencije za okoliš (EEA) u pružanju čvrste baze znanja na koju se oslanja politika okoliša i njezina provedba kao i vrijednost njezina rada u praćenju i izvještavanju;

26.

ponovno izražava potporu razvoju strukturnih okvira za provedbu i informiranje (SIIF) za sve ključne zakone EU-a o okolišu, kao što je predložila Europska komisija (8);

27.

ponavlja poziv Europskoj komisiji da osigura da države članice i njihove lokalne i regionalne vlasti pravilno provode postojeće minimalne zahtjeve Direktive o pristupu informacijama o okolišu u skladu s Konvencijom iz Aarhusa (9);

28.

smatra da e-rješenja i e-uprava imaju znatan potencijal za potrebe rada lokalnih i regionalnih vlasti na racionalizaciji praćenja i izvještavanja u području okoliša, osobito u cilju smanjenja administrativnog opterećenja kojem su izložene lokalne i regionalne vlasti i poduzeća; na prikupljanju strukturnih podataka i sistematiziranih rezultata praćenja i izvještavanja; na olakšavanju analize rizika; na poboljšanju kvalitete praćenja i izvještavanja (npr. u pogledu smjernica i internetskih obrazaca za praćenje i izvještavanje), kao i na boljoj informiranosti i sudjelovanju javnosti;

29.

poziva Europsku komisiju i Europsku agenciju za okoliš da u oglednim projektima istraži kako se zahtjevi praćenja i izvještavanja za lokalne i regionalne vlasti mogu smanjiti pomoću IKT-a i e-uprave bez utjecaja na učinak zakonodavstva;

30.

poziva Europsku komisiju da u okviru provjere prikladnosti razmotri pristupe kod kojih operateri i lokalne i regionalne vlasti mogu koristiti iste alate za e-izvještavanje o više zakona EU-a o okolišu;

31.

ponavlja poziv Europskoj komisiji, Europskoj agenciji za okoliš i državama članicama na daljnje iskorištavanje mogućnosti tehnika promatranja Zemlje, kao što je GMES, radi poboljšanja učinkovitosti praćenja (10);

32.

naglašava potrebu promicanja ulaganja u internetske informacijske sustave i alate, uključujući pristupačne internetske portale i stranice te poziva da korisnici sustava, kao što su lokalne i regionalne vlasti i subjekti, budu uključeni u razvoj sustava;

33.

traži da se ulože napori kako bi se osigurala opsežna međusektorska i prekogranična interoperabilnost e-usluga EU-a i država članica u području okoliša na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini (11);

34.

naglašava važnu ulogu javnih okolišnih (prostornih) informacija za poduzeća zasnovana na digitalnoj tehnologiji, uključujući mala i srednja te novoosnovana poduzeća; potiče lokalne i regionalne vlasti da u potpunosti iskorištavaju potencijal ponovne uporabe informacija javnog sektora i promiču digitalne poduzetničke vještine u primjeni tih podataka kako bi se građanima, poduzećima i civilnom društvu pružala podrška u razvoju novih usluga, povećala konkurentnost i otvarala nova radna mjesta;

35.

poziva Europsku komisiju da u svom predstojećem Akcijskom planu za e-upravu za razdoblje 2016.–2020. te u svojim budućim pozivima za podnošenje prijedloga u sklopu programa LIFE, Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) i programa Obzor 2020. nastavi poticati razmjenu najboljih praksi i tehnologija među državama članicama te regionalnim i lokalnim vlastima kao i da promiče digitalno praćenje i izvještavanje u području okoliša, pružanje informacija o okolišu i istraživanje i inovacije na tom polju;

36.

potiče lokalne i regionalne vlasti da promiču razvoj digitalnog praćenja i izvještavanja u području okoliša i u pogledu SIIF-ova te povećanje administrativnih kapaciteta koristeći tehničku pomoć europskih strukturnih i investicijskih fondova;

37.

smatra da je s obzirom na iskustva stečena provedbom Direktive 2007/2/EZ o uspostavljanju infrastrukture za prostorne informacije u Europskoj zajednici (INSPIRE) potreban pregled postojećeg stanja u pogledu pitanja koje su stručne i tehničke odredbe Direktive svrsishodne i provedive imajući u vidu odnos troškova i koristi. S tim u vezi očekuje da će se u okviru REFIT-a ocjenjivati direktiva INSPIRE koja organizacijama javnog sektora omogućuje razmjenu prostornih informacija o okolišu te javnosti diljem Europe olakšava dobivanje pristupa prostornim informacijama;

38.

podržava daljnji razvoj INSPIRE-a kao alata e-uprave za osiguravanje središnjeg zajedničkog formata i postupka za prikupljanje prostornih podataka o okolišu za potrebe racionalizacije praćenja i izvještavanja u području okoliša te za potrebe učinkovitijeg osiguravanja usklađenosti i provedbe zakonodavstva EU-a, i to uz primjenu načela otvorenih podataka i digitalnih rješenja u okviru pametnih gradova prilikom objelodanjivanja podataka i njihovog davanja na uvid stanovništvu;

39.

poziva Europsku komisiju da ispita posljedice do kojih bi eventualno došlo kad bi zahtjevi za INSPIRE u vezi s formatima postali obvezni i u drugim područjima;

40.

vjeruje da INSPIRE može biti od velike koristi za lokalne i regionalne vlasti i potiče države članice da uz potporu Europske komisije ojačaju uključivanje svojih regionalnih i lokalnih vlasti u INSPIRE i da izgrađuju kapacitete za provedbu INSPIRE-a na razini lokalnih i regionalnih uprava (12);

41.

poziva na jačanje uloge Europske agencije za okoliš i JRC-a Europske komisije kao koordinatora koji će osiguravati dosljednost i kompatibilnost u prikupljanju i uspoređivanju različitih podataka na razini EU-a, što je već praksa kod nekih instrumenata kao što su INSPIRE, GMES, GEOSS i EyeonEarth;

42.

primjećuje naglasak koji se u agendi Europske komisije za bolju regulativu stavlja na inicijativu „Make it Work” nekih država članica (13), u okviru koje se pružaju savjeti o odredbama za osiguravanje usklađenosti u zakonodavstvu EU-a o okolišu;

43.

izražava žaljenje zbog nedostatka koherentnosti i dosljednosti u zahtjevima za osiguravanje usklađenosti s različitim zakonskim propisima EU-a o okolišu, budući da se odredbe razlikuju u pogledu detalja te da su se s vremenom razvile različite definicije. Zbog toga lokalne i regionalne vlasti mogu naići na poteškoće u tumačenju i integraciji tih odredbi prilikom poduzimanja mjera osiguravanja usklađenosti;

44.

podržava sljedeća načela za osiguravanje usklađenosti sa zakonodavstvom EU-a o okolišu: imenovanje, ovlasti i profesionalnost nadležnih tijela; osiguravanje usklađenosti zasnovano na informacijama; prikladna kombinacija aktivnosti za osiguravanje usklađenosti; planiranje, ocjenjivanje i revizija aktivnosti za osiguravanje usklađenosti; komunikacija s javnošću i osiguravanje praćenja; osiguravanje učinkovite koordinacije između raznih tijela;

45.

poziva nacionalne, regionalne i lokalne vlasti da za potrebe osiguravanja usklađenosti pored gore navedenih načela primjenjuju i pristup usmjeren na rizike te poziva EU da primjenjuje preporuke za provedbu koje odgovaraju posebnostima i interesima na lokalnoj i regionalnoj razini;

46.

smatra da procjena rizika predstavlja važnu priliku za nadležne lokalne i regionalne vlasti da boljim određivanjem prioriteta u vezi s korištenjem svojih ograničenih resursa za inspekcije smanje nepotrebno administrativno opterećenje uz istodobno održavanje visokog standarda zaštite okoliša;

47.

smatra da se u zakonodavstvu EU-a o okolišu prije svega treba voditi računa o rizicima od neusklađenosti i o njezinim mogućim posljedicama po okoliš i zdravlje;

48.

poziva Europsku komisiju da u bliskoj budućnosti pokrene inicijativu o osiguravanju usklađenosti koja će obuhvaćati promicanje, praćenje i provedbu usklađivanja, biti usredotočena na pristup usmjeren na rizik te pridonositi Sedmom programu djelovanja za okoliš;

49.

podržava mogućnost izrade horizontalne direktive EU-a kojom bi se na temelju gore navedenih načela utvrdile odredbe za osiguravanje usklađenosti s cijelom pravnom stečevinom EU-a u području okoliša i koja bi bila odgovor na poziv OR-a upućen Europskoj komisiji za izradu općeg, obvezujućeg okvira EU-a za inspekcije i nadzor u području okoliša (14);

50.

smatra da su nadležne lokalne i regionalne vlasti osobito važne za aktivnosti promicanja usklađenosti koje obuhvaćaju suradnju s pravnim subjektima i informiranje građana o neusklađenosti i rezultatima značajnijih provedenih inspekcija;

51.

potiče države članice te regionalne i lokalne vlasti da dosljedno provode propise i primjenjuju proporcionalne i odvraćajuće sankcije za povredu zakonodavstva EU-a o okolišu te da dosljedno primjenjuju Direktivu 2008/99/EZ o kaznenim djelima protiv okoliša;

52.

potiče Europsku komisiju i države članice da pored toga i dalje jačaju ulogu Mreže Europske unije za primjenu i provedbu zakona o okolišu (IMPEL), uključujući posebice osiguravanje odgovarajuće dugotrajne financijske potpore za IMPEL i povećanje sustavne primjene IMPEL-ovih uzajamnih revizija (engl. peer review) i zajedničkih inspekcija (15) u svim glavnim područjima zakonodavstva o okolišu, jačanje njezine suradnje s drugim europskim mrežama koje rade na osiguravanju usklađenosti te daljnje razvijanje nacionalnih organizacija u sklopu IMPEL-a u okviru kojih bi stručnjaci regionalnih i lokalnih vlasti sudjelovali u razmjeni najboljih praksi;

53.

podržava poziv Europskog parlamenta (16) upućen Europskoj komisiji da se promiče izgradnja kapaciteta mreža sudaca i tužitelja koji su ujedno i stručnjaci za kaznena djela protiv okoliša;

54.

od Europske komisije traži da u svojim eventualnim novim inicijativama za osiguravanje usklađenosti razmotri raniji poziv Odbora regija na obustavljanje zastoja u radu na Direktivi o pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, što je također podržao Europski parlament, kao i na uvođenje općih kriterija za nacionalne sustave rješavanja pritužbi (17);

55.

podsjeća da strukturni fondovi EU-a imaju specifičan tematski cilj usmjeren na poboljšanje kapaciteta lokalnih i regionalnih vlasti, zbog čega za tu svrhu treba izdvojiti dovoljno sredstava EU-a.

56.

Radi nastavka provedbe Sedmog programa djelovanja EU-a za okoliš i njegovog prioritetnog cilja br. 4 o poboljšanju provedbe te radi praćenja preporuka iz prethodnih mišljenja OR-a o poboljšanju provedbe zakonodavstva EU-a o okolišu, OR poziva Europsku komisiju i EU (18):

57.

traži od Europske komisije da uspostavi forum ili skupinu stručnjaka, sastavljenu od predstavnika država članica, lokalnih i regionalnih vlasti te ključnih dionika, koja bi pružala savjete za poboljšanje kvalitete i dosljednosti pravne stečevine EU-a u području okoliša i njezine provedbe, ili da tu zadaću povjeri postojećoj skupini stručnjaka Europske komisije sličnog sastava; OR nudi svoj doprinos toj skupini;

58.

OR zahtijeva sljedeće:

59.

pozdravlja novi naglasak koji suzakonodavci stavljaju na poboljšanu provedbu i kontrolu zakonodavstva EU-a o okolišu (19);

60.

od Europskog parlamenta i Vijeća traži da zajedno s OR-om prouče kako OR sa svojom savjetodavnom funkcijom može ugraditi iskustva lokalnih i regionalnih vlasti u njihove aktivnosti kontrole;

61.

ističe iskustvo koje je stekao sa zajedničkom Tehničkom platformom za suradnju na području okoliša OR-a i Europske komisije, koja predstavlja forum za poticanje dijaloga o lokalnim i regionalnim problemima i rješenjima u provedbi zakonodavstva EU-a o okolišu;

62.

naglašava da su Vijeće i Europski parlament prepoznali vrijednost Platforme te da su je na konkretan i trajan način uvrstili u Sedmi program djelovanja za okoliš, što potvrđuje da će ona olakšati „dijalog i razmjenu informacija, s ciljem poboljšanja provedbe zakonodavstva na lokalnoj razini”;

63.

stoga nastoji pridonositi daljnjem razvoju Tehničke platforme te predlaže Europskoj Komisiji da zajedno s Europskim parlamentom i Vijećem razmotri na koji bi se način sastanci Tehničke platforme mogli povezati s raspravama Europskog parlamenta i Vijeća o boljoj provedbi i nadzoru u području okoliša;

64.

uvažava to što je Europska komisija u području politike okoliša EU-a posljednjih godina zauzimala proaktivan pristup i u ranoj fazi kreiranja politika tražila doprinos OR-a u vidu mišljenja o perspektivama, kao što je i predviđeno Sporazumom o suradnji koji su potpisale obje institucije (20). OR predlaže da se zajednički razmotri mogućnost češćeg sastajanja Tehničke platforme, odnosno održavanja jednog sastanka za potrebe svakog mišljenja o perspektivama.

65.

poziva Europsku komisiju da intenzivno uključi Odbor regija u buduće inicijative usmjerene na poboljšanje provedbe propisa o okolišu i upravljanje u tom području, poput inicijative za reviziju mjera u području okoliša (21).

1.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 240/24

1.

smatra da krajnji korisnici (domaćinstva, poduzeća i industrija) trebaju u potpunosti iskoristiti prednosti energetske tranzicije. U tom smislu, politike za upravljanje energijom moraju potrošačima omogućiti kontrolu nad vlastitom potrošnjom kako bi nove tehnologije mogli iskoristiti za smanjenje računa i doprinijeti naporima koje EU poduzima kako bi postigao ambiciozne klimatske ciljeve dogovorene u Parizu na konferenciji COP21. Zahvaljujući tim politikama potrošači bi mogli aktivno sudjelovati na tržištu i imati koristi od učinkovitih i primjerenih mehanizama zaštite koji bi se mogli pokazati neophodnim u borbi protiv energetskog siromaštva;

2.

primjećuje da je već postignut napredak na području racionalnog korištenja energije, smanjenja potrošnje te razvoja i uvođenja tehnologija i usluga koje omogućavaju bolje upravljanje energijom na lokalnoj razini i na razini krajnjih potrošača, zahvaljujući, među ostalim, dobrovoljnom i dinamičnom europskom regulatornom okviru. Buduće zakonodavstvo treba poticati države članice i lokalne i regionalne vlasti da nastave raditi na poboljšanju svoje energetske učinkovitosti, smanjenju emisija stakle ničkih plinova i razvoju kapaciteta za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uključujući i kapacitete za decentraliziranu proizvodnju;

3.

ustvrđuje da postoji izuzetno velik broj raznolikih usluga i tehnoloških rješenja koji se trenutno nude ili razvijaju u području upravljanja energijom i potrošnjom te upravljanja decentraliziranom proizvodnjom. Europska unija mora prvenstveno poticati i podržavati razvoj tih alata, ocjenjivati njihovu korist i učinak na energetskom, gospodarskom, socijalnom ili ekološkom planu, te utvrditi okvir za njihovu sigurnu, jednostavnu i dostupnu upotrebu;

4.

putem ovog mišljenja želi doprinijeti široj raspravi o strateškom okviru za energetsku uniju i pozdravlja mnoge ključne poruke Komunikacije o novim pogodnostima za potrošače energije (COM(2015) 339 final) koja postavlja temelje energetske unije usmjerene na građane i omogućuje zaštitu najosjetljivijih potrošača; poziva Europsku komisiju da nakon te Komunikacije unutar jasno određenog vremenskog roka osigura usvajanje i provedbu specifičnih i konkretnih inicijativa na područjima navedenima u komunikaciji, posvećujući pri tome dužnu pažnju problemima i iskustvima lokalnih i regionalnih vlasti;

5.

u tom kontekstu ponavlja zahtjev za potpunom provedbom mjera trećeg energetskog paketa, Direktive o energetskoj učinkovitosti i Direktive o alternativnom rješavanju sporova;

6.

preporučuje Europskoj komisiji da podrobno analizira sve izazove, prepreke i mogućnosti povezane s uključenošću potrošača energije u energetska tržišta kako bi se dobro upoznala s njihovom situacijom i mogućim poteškoćama s kojima se suočavaju, u vezi s čime bi EU ili države članice, lokalne ili regionalne vlasti ili organizacije civilnog društva trebale poduzeti nove mjere podrške;

7.

naglašava ključnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u provedbi europskog zakonodavstva na tom području, u uspostavi i financiranju infrastrukture za distribuciju i mjerenje energije te za upravljanje njezinom potražnjom, u upravljanju decentraliziranom proizvodnjom i širenju dobrih praksi razvijenih na lokalnoj i regionalnoj razini, kao i u informiranju i savjetovanju potrošača energije. Europski odbor regija stoga traži da ga se uključi u sve faze izrade politika koje će Europska unija u budućnosti usvajati na tom području;

8.

u tom kontekstu ponavlja da se sve buduće zakonodavstvo koje se bude odnosilo na upravljanje energetskom potražnjom i decentraliziranom proizvodnjom energije iz obnovljivih izvora te na zaštitu potrošača i njihovih prava apsolutno mora temeljiti na načelu supsidijarnosti. Europski odbor regija od Europske unije traži da u obzir uzme nadležnosti lokalnih i regionalnih vlasti kako bi im osigurala odgovarajuću razinu intervencije uz puno poštovanje načela supsidijarnosti;

9.

ponavlja da je spreman i dalje doprinositi pripremama za Energetski forum građana, kao i samom procesu, te aktivno sudjelovati u izradi politika Europske unije davanjem preporuka o novijim i budućim inicijativama te o njihovom društvenom i gospodarskom utjecaju na lokalnoj i regionalnoj razini;

10.

pozdravlja činjenicu da je Europska komisija spomenula Sporazum gradonačelnika (1); podsjeća da su njegovi potpisnici, tj. lokalne i regionalne vlasti širom Europske unije, pravi primjer potrošnje održive energije i da među potrošačima promiču dobre prakse za vlastitu proizvodnju energije; ističe da je već više od 180 članova OR-a među potpisnicima Sporazuma gradonačelnika i da se OR obvezao promicati Sporazum gradonačelnika među svojim članovima i u svojim kontaktima s lokalnim i regionalnim vlastima u EU-u i šire; međutim, podsjeća da Sporazum gradonačelnika nije predstavnik svih lokalnih i regionalnih vlasti Europe. Ne treba diskriminirati ni protiv drugih inicijativa koje gradovima omogućavaju da se približe ostvarenju ambicioznih ciljeva (2);

11.

upozorava na potrebu da Komisija spomene i Pakt među otocima, inicijativu koja je slična i usporedna sa Sporazumom gradonačelnika, okuplja više od sto otoka potpisnika i u okviru koje otočne vlasti obavljaju važno djelovanje u cilju postizanja ciljeva održivosti EU-a do 2020.

12.

iznova traži da bude zastupljen u glavnim energetskim regulatornim tijelima na razini Europske unije (Europska agencija za suradnju energetskih regulatora, ACER) i na nacionalnoj razini (nacionalni regulatorni organi) (3);

13.

smatra da se pri usvajanju svih novih ciljeva na području upravljanja energetskom potražnjom i proizvodnjom obnovljive energije te eventualnih s njima povezanih gospodarskih instrumenata, treba poštovati načelo proporcionalnosti. Europski odbor regija poziva Europsku komisiju da u obzir uzme utjecaj koji bi nove mjere mogle imati na sve lokalne i regionalne vlasti, njihove proračune te administrativne i operativne kapacitete, primjenjujući u svakoj fazi razmatranja načelo predostrožnosti i uzimajući u obzir posebna obilježja i poteškoće na koje nailaze razne vrste tih tijela; ističe da načelo predostrožnosti, koje je jedno od temelja prava o zaštiti okoliša Unije, treba isto tako primijeniti na europsku energetsku politiku.

14.

u pogledu energetske infrastrukture tvrdi da bi se neovisnost i odgovornost potrošača mogle potaknuti (pod uvjetom da to zadovoljava ekonomski interes krajnjih potrošača) uspostavom pametnih, dostupnih, isplativih i funkcionalnih mreža i brojila koja znatno smanjuju prijevare, jednostavna su za upotrebu, sigurna i prilagođena njihovim potrebama i očekivanjima u pogledu informacija, upravljanja potrošnjom i nižih računa;

15.

naglašava važnost uloge mrežnih operatera, a posebice operatera distribucijskih mreža, u razvoju pametnih mreža na lokalnoj razini, u postavljanju pametnih brojila i upravljanju njima te u pronalaženju rješenja koja udovoljavaju novim zahtjevima za fleksibilnošću (kod odvođenja i kod napajanja) i koja su od ključne važnosti za učinkovito funkcioniranje tržišta u budućnosti; uzima na znanje namjeru Komisije da pomno prati provedbu postojećih standarda EU-a za pametna brojila, pametne mreže i upravljanje informacijama te se slaže da klijenti i treće strane koje oni odrede moraju imati „učinkovit” i „nediskriminirajući” pristup podacima za potrošače; raduje se razvoju potrebnog pravnog okvira u kontekstu strategije jedinstvenog digitalnog tržišta i revizije EU-ove Opće uredbe o zaštiti podataka;

16.

naglašava da u mnogim regijama uvođenje novih tehnologija nameće velike troškove jer je energetska infrastruktura, ako uopće i postoji, vrlo zastarjela; stoga smatra da na lokalnoj ili regionalnoj razini treba razraditi način raspodjele troškova među operaterima, potrošačima i lokalnim i regionalnim zajednicama, kao i iznos poticaja dostupnih za financiranje investicija. Tranzicija se mora odvijati tako da se račun potrošača na kraju smanji. Istodobno, Odbor smatra da potrošačima treba dati točne informacije o pitanjima koja ih brinu, prednostima koje donosi tehnologija i iznosu njihovog eventualnog doprinosa kako bi se manje suprotstavljali inovacijama;

17.

pozdravlja pozornost koju Komisija posvećuje pitanju energetskog siromaštva koje mnogim lokalnim i regionalnim vlastima predstavlja poseban izazov zato što se radi o pitanju koje se mora riješiti u kontekstu i socijalne i energetske politike; poziva Europsku komisiju da se ne zaustavi na pukom „poboljšanju prikupljanja podataka” već da radi i na široj zajedničkoj definiciji energetskog siromaštva i odgovarajućem akcijskom planu koji bi se temeljio na ideji pristupa energiji kao temeljnog socijalnog prava;

18.

ističe važnost financiranja iz Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) za provedbu Europskog plana gospodarskog oporavka i mjera za jačanje energetske učinkovitosti;

19.

od Europske unije i država članica traži da uspostave regulatorni okvir koji će biti od koristi i potrošačima energije i proizvođačima-potrošačima, kao i ostalim opskrbljivačima energijom koji aktivno sudjeluju na maloprodajnim tržištima energije. Pored toga, treba osigurati dostatno i lako dostupno financiranje za lokalne i regionalne vlasti koje doprinose energetskoj tranziciji prema održivim i uključivim maloprodajnim tržištima;

20.

naglašava da je za postizanje istinske neovisnosti potrošača neophodno podizanje svijesti građana uz pomoć odgovarajućih mjera (primjerice ugradnje pametnog brojila i pristup građana podacima koje ono daje) o racionalnom korištenju energije, zaštiti okoliša – a naročito poboljšanju kvalitete zraka – i borbi protiv globalnog zatopljenja. To podizanje svijesti mora uključivati jasne i cjelovite informacije o mogućnostima izbora na temelju kojih će građani moći donijeti odluku o održivom upravljanju energijom i njezinoj opskrbi po pristupačnim cijenama;

21.

naglašava da potrošačima treba osigurati pristup jednostavnim, jasnim, cjelovitim, odgovarajućim, sigurnim, pouzdanim, besplatnim i neovisnim informacijama o energiji kad se radi o ponudama za opskrbu, ugovorima, njihovim pravima i obvezama, ali i kad se radi o proizvodima i uslugama uključujući europske i nacionalne poticaje, koji im mogu pomoći da smanje potrošnju i iznos računa te nabave i pokrenu vlastita postrojenja za proizvodnju energije; to uključuje i potrebu da se najranjivijim potrošačima (pa i onima koji nisu upućeni u elektroničku komunikaciju ili joj imaju ograničen pristup) pruže ciljane informacije u odgovarajućem formatu;

22.

naglašava da su lokalne i regionalne vlasti te koje su najbliže građanima pa stoga potrošačima mogu pružiti osnovnu pomoć i savjete i stvoriti ozračje pogodno za poduzimanje inicijativa na lokalnoj razini; naglašava, međutim, da su potrebna dodatna sredstva kako bi se lokalnim i regionalnim vlastima omogućilo da u potpunosti iskoriste vlastiti potencijal na tom području i razviju inovativna rješenja;

23.

predlaže usvajanje novih zahtjeva i poticaja za operatere prijenosnih i distribucijskih mreža kako bi se pomoću inteligentnih sustava, skladištenja energije i pretvorbe raznih vrsta energije povećala fleksibilnost energetskih mreža;

24.

napominje da treba uspostaviti jednake uvjete za sve buduće aktere koji proizvode i distribuiraju energiju i/ili pružaju nove usluge kako bi se, na primjer, omogućila fleksibilnost mreže i uključivanje energije koju su proizveli proizvođači-potrošači (uključujući i agregatore);

25.

skreće pozornost Europske komisije na činjenicu da energetska politika mora doprinositi smanjenju opterećenja koje troškovi energije predstavljaju za proračun domaćinstava i poduzeća, a time i smanjenju njihovog konačnog računa. U tom je kontekstu Europski odbor regija zabrinut zbog toga što, u nekim slučajevima, prilagođavanje potražnje može potrošača izložiti promjenama na veleprodajnim i maloprodajnim tržištima, što može dovesti do naglog porasta cijena s kojim se potrošači ne mogu nositi. Stoga treba ponuditi cjenovne modele s dugoročno zajamčenim cijenama kako bi se potrošače zaštitilo od nestabilnosti cijena; Potrošači bi trebali biti obaviješteni o tome kako koristiti promjenjive cijene i njihove prednosti na temelju postojećih energetskih tarifa;

26.

slaže se da ti problemi u nekim slučajevima dovode do nefunkcioniranja tržišta u energetskom sektoru i da nedovoljna konkurencija može predstavljati ozbiljnu prepreku stvaranju tržišta koje pogoduje potrošačima; smatra, međutim, da bi regulatorne promjene trebalo provesti pridajući dužnu pažnju specifičnim potrebama raznih dionika, uključujući lokalne i regionalne vlasti i ranjive potrošače;

27.

žali zbog složenosti, dugog čekanja i pretjerano birokratske procedure za promjenu dobavljača i od raznih regulatornih tijela traži da osiguraju provedbu važećeg zakonodavstva o uvjetima promjene dobavljača;

28.

podržava to što se Europska komisija obvezala da će osigurati da svaki potrošač ima pristup barem jednom neovisnom i provjerenom alatu za usporedbu. Ti alati moraju biti jasni, cjeloviti, pouzdani, neovisni, jednostavni za upotrebu, besplatni i trebaju omogućiti usporedbu tekućih ugovora s ponudom na tržištu. Budući da dobavljači imaju običaj svoju ponudu obogatiti dodavanjem usluga u ugovore o opskrbi energijom, ti bi alati trebali omogućiti ne samo usporedbu raznih „paketa” koji se nude već i usporedbu samo onih komponenti koje se tiču opskrbe energijom;

29.

predlaže da se informativne kampanje o promjeni dobavljača pokreću na inicijativu energetskih regulatornih tijela, lokalnih i regionalnih vlasti i organizacija potrošača. U tim bi se kampanjama mogli spomenuti postojeći alati za usporedbu;

30.

tvrdi da Europska komisija i nacionalna i regionalna regulatorna tijela trebaju osigurati da se postupak promjene dobavljača odvija bez smetnji i da potrošači, naročito oni najosjetljiviji, trebaju imati pristupa prilagođenim savjetima o izboru ugovora o opskrbi, kao i pomoći pri promjeni dobavljača i/ili ugovora;

31.

poziva Europsku uniju da usvoji ambiciozno zakonodavstvo o skraćenju vremena potrebnog klijentima za prelazak s jednog dobavljača na drugog i da tu proceduru automatizira;

32.

želi da se na europskoj razini uspostavi bolji okvir za rješavanje pitanja vezanih uz poslovne prakse i akvizitersku prodaju na području opskrbe energijom kako bi se ublažile fluktuacije cijena i uklonila zlouporaba u tom području. U tom kontekstu, Europski odbor regija traži da se smjesta i u potpunosti provedu Direktiva o nepoštenim poslovnim praksama i Direktiva o pravima potrošača;

33.

traži da se uspostavi okvir za zajedničku nabavu energije za javne ustanove, domaćinstva i poduzeća i da se te aktivnosti promiču. To bi trebalo poboljšati funkcioniranje tržišta, svima zajamčiti pravo pristupa energiji i taj pristup dodatno olakšati stvarnim učinkovitim i održivim smanjenjem učinka koji troškovi energije imaju na proračun potrošača;

34.

poziva Europsku uniju da prouči razne elemente računa za energiju kako bi se na europskoj razini mogao osmisliti „tipski” račun sastavljen od niza standardiziranih, čitljivih, jasnih i usporedivih elemenata koji bi potrošačima omogućio da optimiziraju svoju upotrebu energije. U tom smislu, Europski odbor regija podržava inicijativu Vijeća europskih energetskih regulatora da se predlože usklađene definicije različitih elemenata koje bi računi za energiju trebali sadržavati;

35.

poziva da se, uz standardizaciju, u konačni račun obavezno uključe i informacije o besplatnim alatima i uslugama dostupnima za uspoređivanje ponuda za opskrbu energijom te informacije i dodatak za domaćinstva i poduzeća o zaštiti prava potrošača;

36.

od država članica traži da osmisle alate i usluge koji će domaćinstvima i poduzećima olakšati razumijevanje i analizu računa te da, prema potrebi, savjetuju i prate krajnje korisnike u postupcima koji bi mogli biti potrebni za otklanjanje uočenih nepravilnosti ili ih upute na ugovore o opskrbi koji su prilagođeniji njihovim potrebama;

37.

preporučuje da se računi i sve informacije koje dobavljači šalju svojim krajnjim klijentima bez razlike šalju u obliku u kojem to žele klijenti, tj. poštom ili elektronički;

38.

naglašava da se osjetljivi potrošači posebice susreću s poteškoćama pri utvrđivanju najpovoljnijih cijena među brojnim ponudama te da često traže pomoć od najbliže razine upravljanja. Europski odbor regija stoga poziva Europsku uniju da pruži podršku lokalnim i regionalnim vlastima u uspostavi sustava podrške u području energetike ako tu zadaću ne ispunjavaju države članice;

39.

tvrdi da potrošačima treba omogućiti jednostavan pristup podacima očitanima s njihovih brojila, i to u različitim oblicima (putem samog pametnog brojila, interneta, detaljnih mjesečnih računa za energiju, individualne pomoći itd.);

40.

naglašava da potrošače treba na jasan način obavještavati o tome kako se upravlja podacima iz očitanog brojila i na koji se način koriste podaci o njihovoj potrošnji, navodeći točno koje se informacije prikupljaju i čuvaju, koliko često i koliko dugo;

41.

insistira na tome da na europskoj razini treba donijeti strogi okvir kojim bi se regulirala sigurnost i zaštita privatnog života u pogledu podataka očitanih s brojila;

42.

ponovo poziva na bržu uspostavu inteligentnih sustava, kako u mrežama tako i kod proizvođača i potrošača, na optimizaciju sustava u cjelini te na upotrebu pametnih brojila kao ključnih elemenata učinkovitog upravljanja potražnjom koje podrazumijeva aktivno sudjelovanje potrošača;

43.

poziva na usvajanje strogog europskog okvira za uvođenje pametnih brojila i odabira načina njihove uporabe i funkcija, podsjećajući istodobno da se oni uvode radi racionalizacije i smanjenja potrošnje. U tom kontekstu, Odbor poziva na to da se prije usvajanja odluke o uvođenju bilo koje nove tehnologije kao norme provede potpuna procjena njezinog eventualnog energetskog, gospodarskog, društvenog i ekološkog utjecaja;

44.

poziva Europsku uniju i države članice da prednost daju primijenjenom istraživanju na području upravljanja potrošnjom i njezinog smanjenja, upravljanja opterećenjem i njegovog prenošenja, uvođenja pametnih, sigurnih, pouzdanih i isplativih sustava očitavanja, distribucije i prijenosa, kao i sustava za industrijsko i kućno skladištenje;

45.

naglašava da razvoj i funkcioniranje gradova ima golem utjecaj na energetske potrebe budući da na gradove otpada između 60 % i 80 % svjetske energetske potrošnje i otprilike isti udio emisija CO2. Stoga bi europska inovacijska partnerstva za pametne gradove i zajednice i drugi inovativni modeli poduzeća i financiranja mogli odigrati veliku ulogu u poticanju uvođenja pametnih tehnologija u području energije;

46.

izražava žaljenje zbog toga što se u Komunikaciji uloga lokalnih i regionalnih vlasti uvažava samo u usko ograničenom kontekstu koji se odnosi na „povećanje sudjelovanja potrošača” i, konkretnije, na Sporazum gradonačelnika, ali se lokalne i regionalne vlasti, na primjer, ne spominju kao sudionici u općim zaključcima u kojima stoji da treba poduzeti dodatne mjere „na razini država članica i [kroz] inicijative za suradnju industrije, organizacija potrošača i nacionalnih regulatora”; stoga poziva Europsku komisiju da u svom budućem djelovanju na tom području vodi više računa o stajalištima lokalnih i regionalnih vlasti, i to naročito u svojstvu opskrbljivača i proizvođača energije;

47.

vjeruje da pametna brojila također mogu biti važan alat za rješavanje pitanja energetskog siromaštva, ali podsjeća da treba osigurati da tehnologija pametnih brojila ne dovede do prekomjernih troškova za potrošače i/ili pretjeranog ograničenja njihove potrošnje energije;

48.

poziva Europsku uniju i njezine države članice da lokalnim i regionalnim vlastima te lokalnim energetskim poduzećima osiguraju dostatno i lako dostupno financiranje za provođenje politika i projekata u području energetske učinkovitosti te proizvodnje i korištenja obnovljive energije, primjerice pružanjem savjeta o energiji. Europski odbor regija poziva Europsku uniju da taj element uključi u sve buduće programe financiranja relevantne za to područje;

49.

predlaže uspostavu jasnog okvira koji energiji koju su proizveli potrošači osigurava jednostavan pristup pametnim mrežama jer olakšava i skraćuje dugotrajne procedure izdavanja licenci i dozvola te uklanja druge administrativne i regulatorne prepreke koje sprečavaju istinsko tržišno natjecanje;

50.

poziva Europsku komisiju i države članice da stvore odgovarajući regulatorni okvir kako bi osigurali jednake uvjete tržišnog natjecanja za nove sudionike na tržištu, tj. proizvođače-potrošače, i da uvedu dovoljne poticaje i jamstva potrebna za poticanje decentralizirane potrošnje vlastite energije proizvedene iz obnovljivih izvora i odgovarajuće naknade za proizvodnju energije;

51.

uviđa da postoje brojni primjeri dobrih praksi za sudjelovanje potrošača u dobrom upravljanju potrošnjom i decentraliziranoj proizvodnji obnovljive energije i ističe važnu ulogu Europskog odbora regija u razmjeni dobrih praksi;

52.

posebno naglašava golemi potencijal individualne i kolektivne vlastite proizvodnje iz lokalnih izvora obnovljive energije te poziva Europsku uniju da analizira regulatorne i financijske prepreke koje onemogućavaju razvoj takvih inicijativa, uključujući i prepreke povezane s potrebom da se postojeće električne mreže prilagode mehanizmima potrošnje vlastite energije, i donese mjere koje će omogućiti njihovo uklanjanje. U tom kontekstu Europski odbor regija ističe da je preuzimanje odgovornosti važno za učinkovito uključivanje građana u energetsku tranziciju i poziva da se posebna pažnja posveti potrošačima koji nemaju financijskih ili drugih sredstava za ulaganje u tehnologiju vlastite proizvodnje; nadalje naglašava važnu ulogu koju bi lokalne i regionalne vlasti mogle igrati u organiziranju ili podupiranju lokalnih inicijativa za uspostavu programa kolektivne, kooperativne ili vlastite proizvodnje, distribucije i potrošnje energije;

53.

pozdravlja inicijativu Energetskog foruma građana, naglašavajući da bi bilo poželjno uspostaviti redovite privremene strukture i mehanizme koji bi potrošačima energije omogućili da pravovremeno iznesu svoje mišljenje i tako utječu na odluke koje se donose u vezi s energetskim tržištem.

1.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 240/31

1.

uviđa da je aktualna izbjeglička kriza, nastala uslijed građanskog rata u Siriji, političke nestabilnosti u brojnim sjevernoafričkim zemljama te sukoba i bezakonja u nekim područjima svijeta, poprimila dosad neviđene razmjere te da sve ukazuje na to da neće uskoro biti okončana;

2.

smatra da razmjeri i ozbiljnost tog problema iziskuju sveobuhvatni pristup koji bi se trebao temeljiti na raznim elementima, a to su: održivo zbrinjavanje izbjeglica koje pristižu u Europu uz uvažavanje njihovih prava; borba protiv nepropisne migracije, posebice jačanjem kontrole nad vanjskim granicama; uvođenje strogih kaznenopravnih sankcija za krijumčare ljudi i učinkovitog i sigurnog sustava za povratak osoba koje ne ispunjavaju uvjete za dobivanje azila; unapređenje infrastrukture za prihvat u regijama porijekla, pod čime se podrazumijevaju zemlje porijekla i susjedne regije; rješavanje temeljnih uzroka migracija koji su rezultat nasilja i bezakonja. EU već neko vrijeme primjenjuje taj višestruki pristup. Odbor podržava (1) taj pristup te naglašava važnost stvarne provedbe postignutih sporazuma i poštivanja preuzetih obveza;

3.

izražava žaljenje zbog toga što se u praksi najviše pozornosti posvećuje ograničavanju broja izbjeglica koje dolaze u Europu i njihovom raspodjeljivanju među državama članicama, umjesto zaštiti prava tih osoba na svim razinama. U tom pogledu na lokalnim i regionalnim vlastima leži nezabilježena odgovornost za pitanja prihvata i integracije izbjeglica u Europi; Odbor uz to smatra važnim da Europska unija stalno i budno pazi na sve veće izazove te da izradi prijedloge za potporu aktivnostima koje u tu svrhu provode relevantne lokalne i regionalne vlasti;

4.

utvrđuje da je dosad posvećeno manje pažnje prihvatu izbjeglica u području u kojem se nalazi njihova zemlja unatoč tomu što je broj izbjeglica u tim područjima znatno veći od onog s kojim se mora nositi Europa: Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) registrirao je 2,1 milijun sirijskih izbjeglica u Egiptu, Iraku, Jordanu i Libanonu, Turska vlada registrirala je 1,9 milijuna Sirijaca, dok u sjevernoj Africi ima više od 26 700 sirijskih izbjeglica, što ukupno predstavlja 4 390 439 osoba (2);

5.

pozdravlja napore Europskog vijeća da postigne dogovor s Turskom; međutim, izražava zabrinutost u pogledu toga hoće li zaključivanje sporazuma s Turskom smanjiti broj osoba koje prelaze granice EU-a na nepropisan način. Poziva na pružanje izravne financijske potpore izbjeglicama, kao i mogućnosti da humanitarnu vizu zatraže u izbjegličkim kampovima u trećim zemljama. Dio pomoći treba namijeniti i UNHCR-u za poboljšanje životnih uvjeta u izbjegličkim kampovima;

6.

primjećuje da su mnoge raseljene osobe primorane živjeti u izbjegličkim kampovima, često u susjednim zemljama. Nemaju svi sredstva potrebna za daljnje putovanje, primjerice u Europu, neovisno o kvaliteti uvjeta prihvata tamo gdje se nalaze. Mnogi gaje nadu u povratak u zemlju porijekla ili pristojan život u izbjegličkom kampu. Ovo potonje podrazumijeva odgovarajuće osnovne usluge (stanovanje, prehranu, zdravstvenu skrb itd.), uključivanje djece u školovanje, zaposlenje, prihode te miran suživot u novom okruženju;

7.

izradio je ovo mišljenje na vlastitu inicijativu kako bi pomogao u usmjeravanju mjera EU-a čiji je cilj poboljšati zaštitu izbjeglica u područjima njihova porijekla, odnosno u zemljama prvog prihvata izbjeglica, koje u većini slučajeva graniče sa zemljama iz kojih izbjeglice bježe. U ovom se mišljenju ukazuje na to da lokalna i regionalna tijela vlasti mogu na značajan način doprinijeti ostvarenju ciljeva EU-a na tom polju te se utvrđuju instrumenti koji su za to potrebni. U njemu se ističe na koji se način strategije i mogućnosti raznih razina vlasti mogu nadopunjavati kako bi se postigla bolja koordinacija i bolji rezultati, uz poštovanje temeljnih prava i vrijednosti koje leže u samoj biti EU-a. U tom je pogledu radi sveobuhvatnosti uputno podsjetiti na to da poboljšanje uvjeta prihvata u područjima porijekla ne dovodi u pitanje uvažavanje prava na međunarodnu zaštitu u EU-u (3);

8.

uviđa da se u kriznim situacijama pri smještaju u području porijekla mora uzeti u obzir određen broj permanentnih okolnosti:

9.

uviđa da, neovisno o tomu je li smještaj organiziran u kampovima ili nije, priljev velikog broja raseljenih osoba ima značajne posljedice za zajednice domaćine: povećani pritisak na osnovne usluge povezane s opskrbom pitkom vodom, školovanjem i zdravstvenom skrbi, zaštitom okoliša (otpad i otpadne vode), uključivanjem na tržište rada itd.;

10.

svjestan je da u zajednicama domaćinima to često dovodi do povećanja cijena namirnica, stambenog prostora, usluga itd., usporedno s povećanom konkurencijom u pogledu zapošljavanja koja uzrokuje smanjenje plaća;

11.

svjestan je da taj pritisak na zajednice domaćine dodatno pogoršava već postojeće probleme i izazove. Kombinacija svih tih elemenata često uzrokuje socijalne napetosti između izbjeglica i zajednica domaćina ili među samim izbjeglicama (odnosno različitim skupinama izbjeglica) ili dovodi do eskalacije latentnih socijalnih napetosti u okviru zajednica domaćina;

12.

isto tako prepoznaje da postoji bojazan od ubrzane deterioracije stanja: ako napetost izmakne kontroli, može doći do nasilja i novog vala izbjeglica u okviru zajednica domaćina;

13.

naposljetku ukazuje na stihijski način na koji se dodjeljuje velik dio pomoći. Lokacija izbjegličkih kampova nije uvijek promišljeno odabrana. Pri donošenju odluke o odabiru vrlo se često u obzir uzima suviše kratko vremensko razdoblje, ne uzima se u obzir šira vizija regionalnog razvoja, a odluke se često donose bez savjetovanja s lokalnim i regionalnim vlastima koje će u konačnici snositi najveće posljedice tog odabira, kao što je opisano u ovom tekstu;

14.

imajući u vidu gore opisane okolnosti, smatra da je pri reagiranju na krizu istodobno potrebno primijeniti dugoročniji pristup u cilju zadovoljavanja osnovnih potreba i stvaranja socijalne kohezije u okviru procesa kontroliranog fizičkog, društvenog i gospodarskog razvoja, pri čemu se poštuju ljudska prava, rodna jednakost i okoliš;

15.

preporučuje da se, kad god je to moguće, što prije okonča ovisnost izbjeglica o pomoći, stanje koje je među ostalim posljedica toga što je izbjeglicama zabranjeno primati plaću za rad. Jednako tako, preporučuje da se ulože napori da se poveća autonomija izbjeglica kako bi one mogle, kad god je to moguće, upravljati vlastitim životima tako što će im se, primjerice, pružiti mogućnost da obavljaju plaćeni posao. U tom se kontekstu pozitivnim razvojem smatra činjenica da sirijske izbjeglice u Turskoj sada mogu dobiti radnu dozvolu. Potrebno je i usvojiti nove pristupe, primjerice uključivanjem poslovne zajednice. Stručnjaci navode da pružanje novčane pomoći izbjeglicama u malim iznosima ima puno pozitivniji učinak na lokalno gospodarstvo od pomoći u naravi, pa Odbor poziva na razmatranje te mogućnosti i, kad je to moguće, na praktičnu primjenu stečenih saznanja;

16.

preporučuje da se ubuduće osigura da se uspostavljanje, razvoj i vođenje kampova od samog početka temelji na pristupu urbanog i teritorijalnog razvoja, a ne na načelu pomoći u kriznoj situaciji, te da se od početka vodi računa o negativnim i pozitivnim posljedicama po zajednice domaćine; iz takvog pristupa proizlazi da će se morati donositi promišljenije odluke u pogledu lokacije kampova i mogućnosti naknadnog proširenja, kao i u pogledu postojeće i mogućnosti razvijanja nove infrastrukture, gospodarskog učinka, prometa itd., s posebnim naglaskom na ranjivim skupinama poput žena i djece;

17.

među ostalim naglašava dvostruku važnost pristupa obrazovanju i plaćenom radu, u kombinaciji s drugim mjerama namijenjenim posebnim skupinama poput žena, djece ili mladih. S jedne strane taj pristup doprinosi smanjenju opasnosti od radikalizacije, izolacije, getizacije i podložnosti kriminalnim aktivnostima (trgovanje ljudima, prostitucija, trgovanje organima) i vrbovanja u terorističke mreže; s druge strane olakšava socijalnu, gospodarsku i kulturnu integraciju u socijalnu strukturu zemlje domaćina;

18.

poziva EU da doprinese pružanju pomoći sirijskim izbjeglicama na polju mentalnog zdravlja, a posebice djeci koja boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja, što predstavlja prijetnju njihovom zdravlju i integraciji;

19.

smatra da bi pristup trebao biti usmjeren i na predviđanje stalnog boravka, ili u najmanju ruku dugotrajnog boravka izbjeglica, uključujući i boravak izvan kampova, te stoga i na njihovu integraciju u zajednice domaćine. Na primjer, dio sredstava mogao bi se usmjeriti na podupiranje društveno korisnog rada i prihvata novih izbjeglica. To zahtijeva sveobuhvatni dijalog o politici u okviru kojeg bi se razmotrilo specifično stanje u područjima domaćinima i pogođenih skupina izbjeglica;

20.

naglašava da takav pristup ne može biti usmjeren samo na izbjeglice, već i na prevenciju i rješavanje problema u okviru zajednice domaćina. Međunarodna zajednica mora više nego dosad biti spremna pomoći nacionalnim vladama i lokalnim i regionalnim vlastima u snošenju odgovornosti za stvaranje okruženja u kojem se mora provesti „integracija u regiji”. Ta se pomoć mora osigurati i u financijskom obliku, primjerice u cilju održavanja razine osnovnih usluga te poticanja lokalnog i regionalnog gospodarskog razvoja;

21.

uviđa da se problemi izbjeglica i zajednica u zemljama njihova porijekla i u susjednim područjima javljaju u selima, gradovima i regijama u kojima oni žive, školuju se, koriste pomoć, rade ili traže posao, integriraju se u okruženje itd. Stoga se, pored pružanja neposredne pomoći, mjere moraju poduzimati, a rješenja iznaći, prvenstveno na razini lokalnih i regionalnih vlasti (7);

22.

uviđa, međutim, da lokalne i regionalne vlasti u zemljama porijekla i susjednim područjima nailaze na velike poteškoće u nastojanju da zadovolje te potrebe. Baš naprotiv, one najčešće, i prije dolaska izbjeglica, imaju ograničene nadležnosti, nedovoljna financijska sredstva i premalo kvalificiranog osoblja. U centraliziranim političkim sustavima te vlasti ne mogu brzo reagirati jer brojne vrste izdataka i odluka ovise o prethodnom odobrenju više upravne razine;

23.

ako se aktivnosti žele koordinirati, potrebno je pojačati suradnju između lokalnih i regionalnih vlasti s jedne strane te UNHCR-a i humanitarnih nevladinih organizacija s druge; u kontekstu supsidijarnosti potrebno je odati priznanje i osigurati potporu onim javnim, privatnim i neprofitnim subjektima trećeg sektora i civilnog društva koji se izravno bave prihvatom i potrebama izbjeglica i raseljenih osoba na terenu, pri čemu osiguravaju konstruktivni način integracije kojim se u većoj mjeri uzimaju u obzir stvarne okolnosti i problemi u raznim područjima;

24.

preporučuje da se na nekoliko razina uvedu poboljšanja uz pomoć kojih bi se lokalnim i regionalnim vlastima u zemljama porijekla i susjednim područjima omogućilo da zaista preuzmu odgovornost za pružanje osnovnih usluga ili za njihovo održavanje na istoj razini, kao i da se posvete dugoročnijim pitanjima koja se tiču održivog društvenog i gospodarskog razvoja u njihovim regijama i općinama:

25.

primjećuje da je potrebno osigurati stalnu raspoloživost znatnih ekonomskih, materijalnih, ljudskih i tehničkih sredstava ako se želi da prihvat u regiji postane jedan od glavnih elemenata sveukupne politike prema izbjeglicama. Na sastanku Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove Europskog vijeća održanom 14. rujna 2015. stoga je s pravom odlučeno da se poveća doprinos EU-a i država članica EU-a UNHCR-u kako bi mu se omogućio prihvat velikog broja sirijskih izbjeglica u kampovima uspostavljenima u njihovim susjednim zemljama, kao i da se znatno poveća regionalni fond EU-a osnovan uslijed sirijske krize, također poznat pod nazivom „Fond Madad” (8). Ta će povećana izdavanja najvjerojatnije biti nužna tijekom nekoliko godina;

26.

nada se da će instrumenti poput Fonda Madad biti stavljeni na raspolaganje i za mjere u vezi s krizama koje pogađaju razne zemlje u Sjevernoj Africi, a koje bi također (potencijalno) mogle rezultirati velikim brojem izbjeglica;

27.

stoga hitno poziva države članice EU-a da prihvate svoju odgovornost u pogledu pružanja financijske potpore i da bez odgode stave na raspolaganje obećana sredstva, odnosno da ulože daljnje napore u smanjenje razlike između iznosa na koje se obvezao EU i doprinosa država članica u Fondu Madada;

28.

poziva na to da se prilikom određivanja prioriteta u okviru Fonda Madad posveti odgovarajuća pozornost pitanjima upravljanja te da se to odrazi u aktivnostima koje se provode u suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima ili kao potpora tim vlastima, te poziva na brzo djelovanje uz zadržavanje preciznosti, planiranja, djelotvornosti i učinkovitosti;

29.

poziva države članice da mobiliziraju potrebna financijska sredstva i pokrenu administrativne postupke. U tu svrhu lokalne i regionalne vlasti, posebice one nadležne za zdravlje, obrazovanje ili socijalne usluge, moraju biti uključene u raspodjelu sredstava namijenjenih pomoći tim osobama u cilju zajedničkog poduzimanja odgovarajućih mjera za globalno rješavanje te situacije;

30.

preporučuje da se u okviru europske politike razvojne suradnje poduzmu odlučne mjere za rješavanje temeljnih uzroka sukoba koji prisiljavaju ljude na bijeg iz vlastitih zemalja, uključujući nepostojanje funkcionirajućih sustava pravne države, nepoštovanje ljudskih prava, vjerski progon te pomanjkanje dobrog upravljanja na raznim razinama javne uprave u nestabilnim državama; EU tako može doprinijeti rješavanju uzroka koji navode velike skupine stanovništva na bijeg jer se nalaze u životnoj opasnosti i izgubile su nadu u mir;

31.

u tu svrhu prepoznaje važnost uspostavljanja formalnih, instituzionaliziranih i učinkovitih putova za komunikaciju s regionalnim i lokalnim vlastima u regijama porijekla izbjeglica kako bi se utvrdila glavna područja na kojima im je potrebna veća pomoć i najodrživije mjere, kao što su financijska ili tehnološka potpora, izobrazba čelnika u javnoj upravi te razmjena znanja i najboljih praksi;

32.

smatra da načela sadržana u dokumentu „Održivi plan za gradove na Sredozemlju” i glavne mjere iznesene u pozivu na partnerstvo s izaslanstvom libijskih gradonačelnika (inicijative koje vodi ARLEM) predstavljaju putokaz za ostvarivanje učinkovite zaštite izbjeglica u područjima njihova porijekla;

33.

preporučuje da se u okviru političkog dijaloga s vladama zemalja prvog prihvata jasno naglasi uloga lokalnih i regionalnih vlasti te skreće pozornost na opće uvjete koji su nužni da bi lokalne i regionalne vlasti mogle igrati svoju ulogu i preuzeti svoje odgovornosti. Potrebno je ostvariti sinergiju među lokalnim i regionalnim akterima decentralizirane suradnje kako bi se olakšalo provođenje zajedničkih projekata i programa međunarodne potpore. Ta se napomena odnosi posebno na provedbu dosadašnjih sporazuma s turskom vladom i na implikacije koje ti sporazumi imaju za lokalne i regionalne vlasti u područjima koja graniče sa Sirijom, a posebno za gradove u Turskoj u kojima živi velik broj izbjeglica. Udruga turskih općina pripremila je početne prijedloge s tim u vezi;

34.

poziva na to da se od najranije faze potiče sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti u izradi popisa potreba iznesenih u Regionalnom planu za izbjeglice i stvaranje otpornosti 2015.–2016. (3RP) kao odgovor na sirijsku krizu. Također je nužan koordinirani pristup pomoći na lokalnoj razini, a aktivno sudjelovanje lokalnih vlasti u tom je pogledu od presudne važnosti u svim fazama izrade programa pomoći;

35.

europske lokalne i regionalne vlasti razvile su određene dobre prakse i stručnost na polju integracije izbjeglica. Stoga poziva Vijeće, Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da iskoriste iskustvo, raspoloživost i mreže europskih lokalnih i regionalnih vlasti: Odbora, kao i ARLEM-a i CORLEAP-a koje je Odbor osnovao, Europske platforme lokalnih i regionalnih vlasti za razvoj (PLATFORM) te nacionalnih udruga općina kao na primjer udruge nizozemskih općina (Vereniging van de Nederlandse Gemeenten, VNG) (9). Ta razna tijela raspolažu vrijednim znanjem i velikim iskustvom u pogledu pružanja osnovnih usluga, integracije i lokalnog i regionalnog gospodarskog razvoja, ne samo u Europi, već i u zemljama prvog prihvata izbjeglica. Čini se da bi njihov praktični pristup koji obuhvaća razmjenu najboljih praksi i sveobuhvatno i ciljano planiranje na polju pružanja usluga na njihovom području, a temelji se među ostalim na predviđanju mogućih scenarija i uzima u obzir posljedice za potencijalni razvoj zajednica domaćina, mogao na vrlo dobar način upotpunjavati rad UNHCR-a u Jordanu i Libanonu;

36.

poziva na to da se u suradnji s drugim važnim akterima na ovom polju, primjerice prilikom Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu u svibnju 2016. u Istambulu, nastavi s razradom napomena iz ovog mišljenja te da ih se pretoči u politike i programe. Odbor je spreman dodatno razraditi ovu temu.

1.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 240/37

1.

izričito pozdravlja Komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. pod naslovom „Trgovina za sve – Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” kojom se prepoznaje važan potencijal koji trgovina predstavlja u smislu rasta, zapošljavanja i stvaranja radnih mjesta te ulaganja u EU-u;

2.

podržava ambiciju Komisije da osigura pravednu raspodjelu koristi globalizacije i ublažavanje njezinih negativnih učinaka te smatra da, kako bi osigurali ravnopravne uvjete tržišnog natjecanja, moderni trgovinski sporazumi trebaju obuhvatiti više od carinskih tarifa i staviti naglasak na mala i srednja poduzeća; nadalje, slaže se s Komisijom da trgovinska politika može biti djelotvorna samo ako Europa nastavi biti usredotočena na uklanjanje prepreka dovršenju jedinstvenog tržišta;

3.

pozdravlja obvezu Komisije da se sve važne inicijative u području trgovinske politike podvrgnu detaljnoj procjeni učinka na održivost; podsjeća na važnost provođenja ex post evaluacija i ističe da su procjene učinka i evaluacije u okviru kojih se provode odgovarajuća savjetovanja ključne za oblikovanje solidnih i transparentnih trgovinskih politika utemeljenih na činjenicama;

4.

poziva Komisiju da provede pravovremenu ocjenu učinka koji na proračun EU-a i strukturne politike koje financira EU (europski strukturni i investicijski fondovi, Europski fond za prilagodbu globalizaciji itd.) imaju mjere liberalizacije trgovine predviđene sporazumima o slobodnoj trgovini ili proizašle iz multilateralnih dogovora, primjerice pitanje dodjele statusa tržišne ekonomije Kini;

5.

ističe da su mjere financirane iz Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF) često usmjerene na kratkoročne ciljeve te poziva na veću usklađenost s drugim politikama EU-a, posebice s kohezijskom politikom, kako se postojeće regionalne nejednakosti unutar EU-a ne bi dodatno povećavale, već bi se zapravo smanjivale;

6.

uviđa gospodarski značaj usklađivanja propisa jer se time smanjuje broj pravnih propisa kojih se trgovinski partneri u sporazumu moraju pridržavati. Ipak, ističe da je potrebno osigurati da se takvim usklađivanjem u okviru trgovinskih sporazuma EU-a očuvaju ili poboljšaju standardi u pogledu zaštite potrošača, okoliša i prava radnika;

7.

očekuje od Europske komisije da osigura transparentnost svojih ambicioznih planova za buduće međunarodne trgovinske sporazume. U tom kontekstu skreće pozornost na njezinu ambiciju da iznova definira odnose EU-a s partnerima iz Afrike, Latinskom Amerikom i Karibima te da dodatno pojača trgovinsku suradnju u okviru europske politike susjedstva;

8.

ističe ključnu ulogu malih i srednjih poduzeća koja predstavljaju temelj regionalnog i lokalnog razvoja, a time i kohezije EU-a kao cjeline, te podsjeća da su troškovi višestruke sukladnosti u pogledu međunarodnih standarda obično viši za mala i srednja poduzeća nego za multinacionalne kompanije. S tim u vezi pozdravlja činjenicu da Komisija u svojoj strategiji malim i srednjim poduzećima daje istaknuto mjesto, naglašavajući poteškoće s kojima se ona mogu susresti zbog liberalizacije trgovine, te zahtijeva dosljedno sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti u predviđenom dijalogu između Komisije i država članica o posebnim potrebama malih i srednjih poduzeća;

9.

ističe da povremeno može doći do sukoba triju ključnih načela – učinkovitosti, transparentnosti i vrijednosti – te prima na znanje argument Komisije da bi trgovinska politika trebala uzeti u obzir, a možda i promicati mnoga druga područja politika, no traži da se pojasni kako bi se to u praktičnom smislu ostvarilo; nadalje, ističe da gospodarski interesi ne smiju biti važniji od jamčenja pravičnog pristupa javnim uslugama;

10.

naglašava da je prilikom uspostave međunarodnog suda za ulaganja potrebno osigurati da tijekom prijelaznog razdoblja, dok taj sud u potpunosti ne zamijeni sve mehanizme za rješavanje ulagačkih sporova koje pružaju trgovinski sporazumi EU-a, gospodarski interesi ne nadjačaju pravo nadležnih javnih tijela da pružaju javne usluge u odgovarajućem razmjeru koji smatraju nužnim;

11.

pozdravlja to što je Europska komisija 29. veljače 2016. najavila da poglavlje o zaštiti ulaganja u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Kanade (CETA) preuzima elemente reformiranog pristupa koji EU predlaže u cilju stvaranja transparentnijeg sustava za rješavanje sporova između ulagača i države te omogućuje:

12.

pozdravlja stajalište Komisije o javnim uslugama prema kojem ni budući trgovinski sporazumi EU-a neće smjeti javnim tijelima bilo koje razine vlasti onemogućavati pružanje, podržavanje ili reguliranje javnih usluga, neće obvezivati države članice na privatizaciju ikoje javne usluge niti onemogućavati širenje ponude javnih usluga;

13.

naglašava da lokalne i regionalne vlasti moraju u svakom trenutku imati mogućnost pružanja usluga od općeg interesa, bez obzira na to kako se usluge pružaju i financiraju;

14.

pozdravlja zaključke usvojene na sastanku Vijeća za trgovinu 27. studenog 2015., s obzirom na to da predstavljaju vrlo uravnotežen pristup koji mijenja naglasak, ali ne i suštinu trgovinske politike, u skladu s vanjskom politikom EU-a;

15.

smatra da bi teritorijalna dimenzija strategije trebala osigurati da lokalne i regionalne vlasti diljem EU-a imaju jednake koristi od mogućnosti za rast i ulaganja koje bi trebali stvoriti sporazumi o slobodnoj trgovini i trgovinski sporazumi općenito, u skladu s time kako su opisani u Komunikaciji. Treba također pojasniti što bi sporazumi o slobodnoj trgovini mogli značiti za jamčenje slobode organiziranja i općinske samouprave u kontekstu aktivnosti koje se javno financiraju na lokalnoj razini;

16.

poziva da se, u skladu s člancima 14. i 106. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Protokola (br. 26) o uslugama od općeg interesa, sadašnje i buduće usluge od općeg interesa i od općeg gospodarskog interesa (kao što su vodoopskrba, zdravstvene i socijalne usluge, sustavi socijalne zaštite i obrazovanje, gospodarenje otpadom i javni prijevoz) izuzmu iz područja primjene trgovinskih sporazuma o kojima se vode pregovori;

17.

smatra da postoji jasna potreba da se na lokalnoj i regionalnoj razini razviju i realiziraju programi internacionalizacije malih i srednjih poduzeća koji uključuju lokalne i regionalne dionike. U sklopu toga bi također trebalo ustanoviti nedostatke kako bi se doprinijelo smanjenju nejednakosti i negativnih učinaka koje otvorenija trgovina može donijeti nekim regijama;

18.

smatra važnim podsjetiti da trgovina i ulaganja dovode ne samo do otvaranja tržišta – što će potaknuti konkurenciju i inovacije koje će pospješiti konkurentnost Europe, a to pak može dovesti do stvaranja radnih mjesta i rasta – nego i do potrebnog razvoja svih regija u cilju jačanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije i blagostanja svih građana;

19.

pozdravlja činjenicu da nova strategija stavlja naglasak na vrijednosti EU-a, kao i promicanje temeljnih europskih vrijednosti poput održivog razvoja i ljudskih prava u trgovinskim sporazumima, no smatra da bi ih trebalo konkretno definirati;

20.

priznaje da regulatorna konvergencija u sklopu sporazuma o slobodnoj trgovini na razini sektora može omogućiti da se izbjegne nepotrebno dupliciranje postupaka i zahtjeva za izdavanje dozvola koji dovode do istih rezultata. Međutim, kako bi se izbjegli naknadni sporovi, važno je precizno formulirati tekst sporazuma i sastaviti iscrpan „pozitivni” popis usluga obuhvaćenih sporazumima o trgovini uslugama;

21.

pozdravlja činjenicu da Komunikacija stavlja naglasak na neiskorišteni potencijal malih i srednjih poduzeća i potrebu da im se pruži ciljana podrška, počevši od ispravne trgovinske politike;

22.

primjećuje da je regulatorna konvergencija osobito važna za stvaranje mogućnosti internacionalizacije i integraciju malih i srednjih poduzeća u globalne lance vrijednosti;

23.

smatra da bi svi sporazumi o slobodnoj trgovini EU-a trebali imati za cilj uravnotežene rezultate u osjetljivim tradicionalnim sektorima kao što je poljoprivreda te se temeljiti na priznavanju kvalitetnih proizvoda i njihovoj zaštiti od krivotvorenja na međunarodnoj razini;

24.

slaže se da se intenziviranjem rasprave o trgovinskoj politici EU-a omogućuje veće uključivanje svih dionika u pripremu, pregovore i provedbu naših različitih inicijativa u tom području. Stoga transparentnost ubuduće treba biti zajamčena u većoj mjeri nego danas;

25.

poziva na pojačane mjere za potporu održivog razvoja i dobrog upravljanja trgovinskim sporazumima, inicijativama s više dionika i šire, s naglaskom na slobodnu, poštenu i etičnu trgovinu, zaštitu okoliša, prava radnika, pristojne radne uvjete, zaštitu ljudskih prava, zdravlja i zaštite potrošača i dobrobit životinja, uz osiguravanje kulturne raznolikosti i promicanje razvoja uz pomoć trgovine, među ostalim uz pomoć „Potpore za trgovinu” i Programa 2030.

26.

smatra da bi se trgovinskim sporazumima trebale pružiti jednake mogućnosti u svim državama članicama EU-a, regijama, uključujući najudaljenije regije i prekomorska područja EU-a, i svim relevantnim sektorima, uključujući industriju, poljoprivredu i usluge. U tom kontekstu pozdravlja činjenicu da je Vijeće naglasilo kako je potrebno olakšati i poboljšati integraciju europskih poduzeća u globalne vrijednosne lance, posebno malih i srednjih poduzeća;

27.

pozdravlja obvezivanje Europske komisije na mjere za transparentnost i nada se da će uslijediti i druge konkretne mjere koje će poticati veću vidljivost, primjerice obveza transparentnosti u odnosu na pregovaračke pozicije, uključujući i pozicije drugih strana. Međutim, ne odobrava to što se Komunikacija ne bavi značajnijim problemima u pogledu transparentnosti pripreme trgovinske politike na razini država članica EU-a, primjerice time kako se definiraju ciljevi trgovinske politike prije nego što započnu pregovori, odnosno u fazi kada 28 država članica definira mandat;

28.

naglašava da prava europskih potrošača trebaju zauzimati ravnopravnije mjesto u raspravi o trgovini koja treba uključivati više od pitanja zaštite privatnosti, sigurnosti potrošača i njihovog prava na informacije o proizvodima. Osnovne elemente zaštite potrošača – transparentnost i slobodu izbora potrošača – treba poštovati i zaštititi;

29.

jednaku pažnju treba posvetiti malim i srednjim poduzećima koja izvoze i onima koja ne izvoze kako bi se osiguralo da koristi od otvorene trgovine i trgovinske politike ne budu ograničene samo na ona mala i srednja poduzeća koja doprinose izvoznom gospodarstvu država članica;

30.

potiče europske pregovarače da insistiraju na uključivanju poglavlja o malom poduzetništvu u sve buduće trgovinske sporazume EU-a;

31.

smatra da bi smanjenje troškova regulacije sigurno dovelo do većeg zamaha i pomoglo malim i srednjim poduzećima da se probiju na nova tržišta gdje dvostruki sustavi između trgovinskih partnera izvan sporazuma o slobodnoj trgovini djeluju kao prepreka za ulazak na tržište te doprinose tome da veća, etablirana poduzeća monopoliziraju tržište;

32.

podržava otvoreniju trgovinu kao sredstvo protiv niske razine ulaganja, jer ona pruža poticaj svjetskom gospodarstvu u trenutku kada je razina duga još uvijek visoka;

33.

primjećuje snažan naglasak koji Komunikacija stavlja na bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini, no preporučuje da EU ponovno učvrsti svoju gospodarsku politiku u okviru multilateralnog programa Svjetske trgovinske organizacije;

34.

zabrinut je zbog toga što povećana usredotočenost na bilateralni trgovinski program potiče stvaranje gospodarskih blokova te diskriminirajuću i deregulirajuću konkurenciju na štetu gospodarski slabijih država manje pregovaračke moći;

35.

upozorava da sve složenija mreža normi i trgovinskih pravila ima nepovoljne posljedice za sve te poziva Komisiju da osigura sinergiju između bilateralnih, plurilateralnih i multilateralnih sporazuma o kojima se trenutno pregovara i njihovu dosljednost. Novi bi sporazumi trebali biti sastavljeni prema načelima jasnoće, transparentnosti i jednostavnosti;

36.

zahtijeva da EU u svojoj trgovinskoj politici posebno razmotri mogućnost promicanja trgovine u sektorima u kojima je svjetski predvodnik, primjerice u zelenoj tehnologiji;

37.

zahtijeva da se regije te lokalne i regionalne gospodarske komore ili slične predstavničke organizacije ili organizacije s multiplikacijskim učinkom na odgovarajući način informira o izazovima i mogućnostima koje donosi porast međunarodne trgovine. To je posebno važno za mala i srednja poduzeća, jer ona češće nemaju dovoljno sredstava da bi sama pratila razvoj događaja u svjetskoj trgovini;

38.

smatra da bi trgovinska politika trebala biti usklađenija s politikama usmjerenim na pomaganje zemljama u razvoju, pri čemu se ipak ne bi trebao zanemariti interes strateškog razvoja i kontinuiranog rasta u EU-u;

39.

ističe da se standardi rada, uključujući osam temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada, moraju u jednakoj mjeri uvrstiti u sva poglavlja trgovinskih sporazuma, a ti sporazumi moraju sadržavati klauzulu o reviziji kojom se omogućuje da stranka napusti sporazum ili obustavi obveze u slučaju povrede standarda rada i socijalnih standarda;

40.

u vezi sa sporazumima o ulaganjima ističe da je zalaganje za zaštitu legitimnih mjera javne politike od izazova koje donose sporazumi o slobodnoj trgovini od ključne važnosti, budući da ne bi smjele postojati nikakve prepreke koje bi državama članicama otežavale provođenje legitimnih mjera javne politike, primjerice protiv konzumiranja duhana;

41.

ističe da je rasprava o mehanizmu za rješavanje sporova između ulagača i države i sustavu sudova za ulaganja složena i poziva da se pravni sporovi koji se odnose na pridržavanje trgovinskih sporazuma vode pred javnim sudovima u sjedištu tužene strane, na njenom jeziku i u skladu s propisima važećim u njenoj zemlji. Mora se omogućiti pravo na žalbu. Mehanizmi za rješavanje sporova među državama trebali bi se temeljiti na postojećim postupcima na razini WTO-a;

42.

nadalje, poziva Komisiju da do uspostave sustava sudova za ulaganja osigura da se mehanizmi za rješavanje sporova između ulagača i države ne primjenjuju neograničeno izvan okvira relevantnih trgovinskih sporazuma na temelju klauzula o najpovlaštenijoj državi;

43.

smatra da trgovinski sporazumi čak i nakon sklapanja i ratifikacije moraju imati određeni mehanizam (neku vrstu regulatornog nadzornog tijela) koji bi omogućavao tehničko prilagođavanje, kao i klauzulu o reviziji radi mogućeg novog preispitivanja pojedinog sporazuma te odredbu koja omogućuje poništenje odluke o mjerama liberalizacije u bilo kojem trenutku – uključujući i za odluke koje su lokalne i regionalne vlasti donijele o pitanjima unutar njihove nadležnosti;

44.

Također je važno da predstavnici EU-a i trgovinskih partnera u tom tijelu budu dobro informirani te da se osigura uravnotežena zastupljenost interesa;

45.

naglašava da je važno nastojati pojednostaviti trgovinu sa svim ostalim zemljama s kojima EU nije sklopio sporazum o slobodnoj trgovini;

46.

slaže se da ponovna uspostava ravnoteže relativnog doprinosa razvijenih gospodarstava i gospodarstava u usponu sustavu predstavlja ključan uvjet za napredovanje u budućnosti;

47.

naglašava da trgovinski sporazumi EU-a ne smiju dovesti do toga da razina zaštite potrošača, zaštite okoliša ili socijalne zaštite i zaštite radnika u Europskoj uniji i pojedinačnim državama članicama bude niža nego što je danas. Također mora biti moguće dodatno unaprijediti tu razinu zaštite. Preporučuje da se ta načela dodatno učvrste te da se pojasni da se ona odnose i na sigurnost proizvoda i očuvanje zdravlja, dobrobiti životinja i zaštite podataka; očekuje se da se osigura područje djelovanja Europske unije te parlamenata i vlada država članica i da se na taj način očuva demokratska mogućnost utjecaja javnosti;

48.

poziva na uvođenje mjera kojima bi se pružila podrška potrošačima u kontekstu prekogranične trgovine robom i uslugama s trećim zemljama, primjerice u obliku internetskih službi za korisničku podršku koje bi pružale informacije ili savjete u vezi sa sporovima;

49.

podupire uključivanje odredbi o borbi protiv korupcije u trgovinske sporazume kao dodatnu mjeru kojom se osigurava da sva poduzeća i potrošači mogu ostvariti koristi od sporazuma, čime se smanjuje regionalna podjela;

50.

smatra da Odbor regija ima ključnu ulogu u tome da se osigura da se koristi trgovinskih sporazuma osjete na lokalnoj i regionalnoj razini, kao i u preispitivanju onih sporazuma čije se koristi nisu osjetile na lokalnoj razini.

51.

naglašava da EU treba uključiti javnu nabavu u međunarodne sporazume o trgovini, čime će istodobno osigurati svoj utjecaj u pregovorima kako bi se premostio raskorak između otvorenosti tržišta javne nabave EU-a i restriktivnih praksi glavnih trgovinskih partnera;

52.

pozdravlja revidirani prijedlog Europske komisije za instrument za međunarodnu nabavu te naglašava da bi taj instrument (1) mogao doprinijeti borbi protiv korupcije u trećim zemljama. Također poziva na uravnoteženu upotrebu tog instrumenta kako bi se spriječilo da se on koristi za zaštitu ili zatvaranje EU-ovih tržišta javne nabave;

53.

ističe posebne potrebe malih i srednjih poduzeća u EU-u i poteškoće s kojima se ona mogu susresti pri sudjelovanju na tržištima javne nabave u trećim zemljama. S tim u vezi pozdravlja činjenicu da se taj instrument neće primjenjivati na ponude malih i srednjih poduzeća iz EU-a, kao i činjenicu da će se njegova primjena ograničiti na ugovore iznad određenog praga.

1.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 240/43

1.

naglašava da je jedinstveno tržište, kao temelj slobodnog kretanja robe, usluga, osoba i kapitala unutar Europske unije, najvažniji gospodarski uspjeh EU-a te je pridonijelo povećanju blagostanja i zapošljavanja. Da bi funkcioniralo još bolje, potrebne su dodatne gospodarske i strukturne reforme kako bi se ispunili ciljevi rasta i zapošljavanja iz strategije Europa 2020., kao i ciljevi iz članka 3. Ugovora o EU-u koji se tiču održivog razvoja, iznimno konkurentnog socijalnog tržišnog gospodarstva te gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije; također ustraje u tome da su jedinstveno tržište, Schengenski sporazum o slobodnom kretanju osoba i dovršenje europske ekonomske i monetarne unije (1) neodvojivo povezani; stoga smatra da su dovršenje i provedba jedinstvenog tržišta od iznimne važnosti za iskorištavanje punog potencijala jedinstvenog tržišta;

2.

slaže se da ažurirana strategija jedinstvenog tržišta, kako bi bila učinkovita, mora izvršavati tri zadaće: 1. stvarati prilike za potrošače, stručnjake i poduzeća; 2. poticati i omogućavati modernizaciju i inovacije u Europi; 3. osigurati ostvarivanje rezultata u praksi u cilju poboljšanja svakodnevnog života potrošača i poduzeća. Takva trosmjerna i integrirana strategija trebala bi biti usmjerena na suočavanje s izazovima nastalima uslijed spoja, s jedne strane, brze globalizacije i tehnoloških promjena te, s druge, tek postepene prilagodbe sustava školovanja i obuke;

3.

podržava poziv Europskog parlamenta na uključivanje stupa jedinstvenog tržišta u europski semestar (2), zajedno sa sustavom za redovno praćenje i ocjenjivanje integracije jedinstvenog tržišta koji obuhvaća niz kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja, referentne vrijednosti, stručnu reviziju i razmjenu najboljih praksi;

4.

smatra da se strategija jedinstvenog tržišta i inicijative EU-a za ulaganja, konkurentnost, pristup financiranju, unutarnje energetsko tržište, jedinstveno digitalno tržište i mobilnost radne snage trebaju međusobno nadopunjavati; stoga izražava žaljenje zbog toga što Komunikaciju Komisije ne prati prijedlog revizije Direktive o upućivanju radnika, što je trebala biti jedna od glavnih inicijativa ove Komisije za suzbijanje socijalnog dampinga i jačanje prava radnika te jamčenje kolektivnog pregovaranja kao okvira za radne odnose. Takvo stanje ne bi trebalo dovesti do jaza između plana za produbljivanje jedinstvenog tržišta i nužnih inicijativa za poboljšanje uvjeta za mobilnost radne snage te bi se trebalo razmatrati u okviru zakonodavnog postupka u vezi s prijedlogom Europske komisije o izmjeni Direktive o upućivanju radnika (Direktiva 96/71/EZ) predstavljenim 8. ožujka 2016.;

5.

naglašava da je jedinstveno tržište međusektorska politika povezana s brojnim sektorskim politikama EU-a. OR je stoga očekivao da će u Komunikaciji Komisije o strategiji jedinstvenog tržišta biti jasnije iskazane te veze, posebice s trgovinskom politikom i politikom tržišnog natjecanja. U vezi s trgovinskom politikom bilo je opravdano očekivati da će se, prije nego što se Kini dodijeli status tržišnog gospodarstva do kraja 2016., u Komunikaciji najaviti analiza gospodarskog, socijalnog i teritorijalnog učinka te odluke, kao i njezina učinka na jedinstveno tržište;

6.

poziva na dovršenje jedinstvenog digitalnog tržišta koje ima potencijal da premosti digitalni jaz među regijama i dodatno unaprijedi pristup informacijama, poboljša učinkovitost te uvede bolje poslovne i administrativne modele; ističe da e-trgovina i e-nabava donose konkretnu dobit potrošačima, dok e-uprava olakšava ispunjavanje zahtjeva i obveza na internetu te pristup radnim mjestima i poslovnim prilikama kako građanima tako i poduzećima, čime se doprinosi gospodarskom rastu;

7.

skreće pozornost na posebnu ulogu europskih grupacija za teritorijalnu suradnju (EGTS) kao prekograničnih aktera na jedinstvenom tržištu, kao i drugih prekograničnih struktura poput europskih grupacija gospodarskih interesa ili Europske zadruge. To su laboratoriji za jedinstveno tržište i mogu pomoći pri utvrđivanju prepreka jedinstvenom tržištu s obzirom na to da mogu na lokalnoj razini identificirati i razmatrati pitanja poput javne nabave, prekograničnih ugovora, dvostrukog oporezivanja zaposlenika, mjerodavnog prava, zaštite potrošača i prekograničnih usluga;

8.

žali zbog toga što se izravno ne navode obrtnički sektor i posebne mjere namijenjene njegovu promicanju, iako postoji više od šesnaest milijuna obrtničkih poduzeća koja imaju važnu ulogu u stvaranju radnih mjesta i u gospodarskom razvoju;

9.

ponavlja da bi u cilju utvrđivanja posljedica politika EU-a države članice i Europska unija trebale uvesti procjene teritorijalnog učinka kao standardnu praksu u postupku izrade politika, kao i tijekom izrade programa i provedbe sektorskih politika (3);

10.

pozdravlja najavljenu inicijativu Komisije o europskom programu za ekonomiju suradnje/dijeljenja (uključujući pružanje smjernica o tome kako se zakonodavstvo EU-a primjenjuje na taj novi sektor), njezinu želju da podrži potencijal te ekonomije u pogledu održivog rasta i otvaranja radnih mjesta, kao i njezinu namjeru da ispita u kojoj se mjeri odredbe Direktive o uslugama, Direktive o e-trgovini i pravne stečevine EU-a na polju zaštite potrošača primjenjuju na ekonomiju suradnje/dijeljenja te postoji li potreba za daljnjom regulacijom, posebice u vezi sa socijalnom sigurnošću i pravima radnika na području zapošljavanja, zdravstvenim i sigurnosnim propisima, oporezivanjem i izdavanjem dozvola; ponovno ističe svoje uvjerenje da bi se svaka imperativna regulatorna inicijativa trebala temeljiti na sektorskom pristupu, pri čemu, kao kriterij za izradu regulatornih smjernica, treba uzeti u obzir razmjere inicijative ekonomije dijeljenja;

11.

ističe da bi se ex-ante procjene urbanog i teritorijalnog učinka mogle provoditi i razvijati u bliskom partnerstvu sa svim razinama vlasti kako bi se utvrdili metodološki protokoli. Navodi da bi se te procjene trebale osmisliti na takav način da nepotrebno ne opterećuju promicanje i razvoj novih aktivnosti odnosno da dodatno ne opterećuju svakodnevne aktivnosti postojećih poduzeća, neovisno o njihovoj veličini;

12.

podržava namjeru Komisije da predstavi inicijative usmjerene na smanjenje velikog opterećenja koje za novoosnovana poduzeća i MSP-ove predstavljaju obveze registriranja i prijave PDV-a, posebice u prekograničnom poslovanju; ističe da je u okviru savjetovanja s europskim poduzetničkim regijama koje je OR proveo u travnju 2014. godine pojednostavljenje zahtjeva za prijavu PDV-a u slučaju MSP-ova i mikropoduzeća također prepoznato kao prilika za daljnje djelovanje. To je od posebne važnosti za maloprodaju, hotele i restorane jer u tim sektorima prevelika birokracija može kočiti interes malih operatera da razvijaju prekograničnu djelatnost, na štetu različitih kategorija potrošača;

13.

prepoznaje ključnu ulogu pomoćnog faktora za MSP-ove u omogućavanju njihova pristupa financiranju te se nada produženju tog instrumenta u predstojećim godinama;

14.

pozdravlja namjeru Komisije da iznese zakonodavni prijedlog o nesolventnosti poduzeća kako bi se poduzetnicima pružila druga prilika. Taj će pristup vjerojatno potaknuti poduzetništvo i inovacije u Europi jer će poduzetnici koji posluju u okruženju koje ne stigmatizira neuspjeh biti skloniji pokretanju većeg broja inovativnih projekata; napominje da se zakonodavnim okvirom za nesolventnost mora, međutim, jamčiti poticanje samo odgovornog preuzimanja rizika, a vjerovnicima pružiti sigurnost i osigurati pošteno postupanje;

15.

poziva Komisiju da pomno prati primjenjuju li države članice i mjerodavna podnacionalna tijela na učinkovit način mjere prenošenja Direktive 2011/7/EU o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama te da pokrene brze postupke zbog povrede u slučaju nepropisne primjene Direktive s obzirom na to da, suočena s poduzećem u dominantnom položaju ili s tijelom javnog sektora, mala i srednja poduzeća često nisu u mogućnosti ostvariti prava koja im ta direktiva pruža;

16.

poziva Komisiju da primijeni načelo „počnimo od malih”, što znači da zakonodavne prijedloge treba sastavljati samo kad je to nužno, i to imajući na umu najmanja poduzeća. Poziva Komisiju da prati uvode li i primjenjuju države članice na učinkovit način načelo „samo jednom” kako bi se smanjilo nepotrebno administrativno opterećenje za mala i srednja poduzeća i građane;

17.

poziva Komisiju da potiče izravno sudjelovanje u kreditnim rizicima i pristup inovativnim instrumentima za prikupljanje rizičnog kapitala poput skupnog financiranja;

18.

poziva Komisiju da malim i srednjim poduzećima pruži bolje informacije, i to na pristupačniji način, putem predstavničkih organizacija MSP-ova;

19.

ističe važnost daljnjeg otvaranja tržišta usluga u Europi s obzirom na relativno nisku razinu prekogranične trgovine uslugama, sve veći udio usluga u BDP-u i zaposlenosti u europskim regijama i gradovima te trend sve većeg uključivanja usluga kao dodatne vrijednosti u ponudu industrije; uvažava napore koje Komisija poduzima za otvaranje tržišta usluga u okviru parametara Direktive o uslugama te naglašava da u okviru nastojanja za daljnje otvaranje tržišta usluga treba očuvati postignute pravne standarde i standarde kvalitete;

20.

slaže se da treba procijeniti i riješiti, s jedne strane, regulatorne manjkavosti te, s druge strane, problem propisa koji se međusobno preklapaju ili su proturječni na određenim područjima jedinstvenog tržišta, kao i ukloniti kontinuirane prepreke slobodnom kretanju koje europskim poduzećima i potrošačima ne dopuštaju da potencijal jedinstvenog tržišta iskoriste u cijelosti;

21.

preporučuje da se u „analitički okvir kojim se države članice mogu poslužiti pri preispitivanju postojećih ili predlaganju novih propisa” uključe kriteriji za klasifikaciju određenog sektora kao „prioritetnog sektora”. U Komunikaciji se ne objašnjava zašto bi određene usluge trebale imati prednost (4);

22.

u skladu s nedavnom studijom Europskog parlamenta predstavljenom Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, uviđa da bi dugotrajno ukidanje Schengenskog sporazuma imalo znatne negativne posljedice po čak sedam gospodarskih područja: BDP, trgovinu, izravna strana ulaganja, zapošljavanje, mobilnost, potrošnju i MSP-ove. Stoga je, radi zaštite jedinstvenog tržišta i važnih postignuća stečenih tijekom godina, iznimno važno očuvati te norme (5);

23.

podržava predanost Komisije modernizaciji sustava normi u suradnji sa svim dionicima uključenim u normizaciju jer su se norme, zahvaljujući svom utjecaju na troškove industrije, interoperabilnost, pristup tržištima i izvoz, pokazale vrlo učinkovitima u podupiranju integracije tržišta; svaka reforma normi mora uzeti u obzir potrebe malih i srednjih proizvođača;

24.

pozdravlja činjenicu da je Komisija 16. ožujka 2016. predstavila komunikaciju o izazovima s kojima se suočava industrija čelika, iako je OR očekivao da će se već u svojoj komunikaciji o jedinstvenom tržištu baviti mjerama koje se nastavljaju na „Akcijski plan za konkurentnu i održivu industriju čelika u Europi” iz lipnja 2013. s obzirom na to da su izazovi s kojima se suočava industrija čelika povezani s mnogim aspektima strategije jedinstvenog tržišta; skreće pozornost na činjenicu da će OR izraditi posebno mišljenje o izazovima s kojima se suočava industrija čelika, a koje će se posebice oslanjati na Rezoluciju Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015. o razvoju održive europske industrije osnovnih metala (6);

25.

kao što je već istaknuo u nedavnom mišljenju (1), ponovno poziva Komisiju da predstavi zakonodavni prijedlog za zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla nepoljoprivrednih proizvoda u EU-u; to bi doprinijelo jačanju unutarnjeg tržišta povećanjem prepoznatljivosti i jamčenjem kvalitete proizvoda;

26.

uviđa da je načelo uzajamnog priznavanja ključno za proizvode koji nisu obuhvaćeni normama EU-a, ali i da je njegova primjena neujednačena te da je treba poboljšati kako bi se osigurao predvidljiviji regulatorni okvir za slobodno kretanje proizvoda. Međutim, trebalo bi istodobno osigurati ispravno informiranje potrošača o tim proizvodima, dati odgovarajuće priznanje kvalitetnim proizvodima i navesti podrijetlo proizvoda;

27.

ističe svoju potporu mjerama kojima se nezakonitim proizvodima i proizvodima koji ne ispunjavaju uvjete ne dopušta pristup tržištu EU-a s obzirom na sve veću učestalost takve trgovine koja narušava tržišno natjecanje i potrošače dovodi u opasnost. Strože praćenje krivotvorenja na praktičan bi način pomoglo ostvarivanju cilja „stvaranja prilika za potrošače, stručnjake i poduzeća”, posebice za mala i srednja poduzeća;

28.

pozdravlja opći pristup koji se u Komunikaciji zauzima prema javnoj nabavi; posebice podupire umrežavanje tijela prve instance za provjeru, kao i tehničku pomoć državama članicama te poboljšane instrumente praćenja, što bi lokalnim i regionalnim vlastima trebalo pomoći pri provedbi pravila javne nabave; s tim u vezi ističe ulogu koju bi centri znanja na polju javne nabave mogli imati u pružanju pomoći, savjeta i informacija;

29.

slaže se i s načelom uspostave dobrovoljnog ex-ante mehanizma za javnu nabavu u slučaju velikih infrastrukturnih projekata, no pita se iz kojeg je razloga Komisija postavila tako visok prag (700 milijuna EUR); stoga predlaže da se taj prag znatno smanji, posebice u kontekstu tematskog izvješća br. 10/2015 Europskog revizorskog suda „Potrebno je uložiti više napora u rješavanje problema u vezi s javnom nabavom u rashodima EU-a za koheziju”;

30.

međutim, traži da se registri ugovora i alati za analizu podataka koje Komisija predviđa u cilju transparentnosti izrade tako da ne prouzroče dodatne troškove javnim naručiteljima. Europska komisija već raspolaže znatnom količinom podataka jer se za svaki ugovor koji prelazi prag mora raspisati natječaj u cijelom EU-u, tako da bi dodatne obaveze koje se odnose na informacije ili statističke podatke za cijeli EU bile suvišne;

31.

pozdravlja nastojanja Komisije da kontinuirano ocjenjuje provedbu Direktive o uslugama u zemljama EU-a i provodi niz postupaka evaluacije (stručni pregledi, eng. peer reviews) radi uklanjanja preostalih prepreka prekograničnoj trgovini uslugama u EU-u, posebice uzimajući u obzir pitanje uskraćivanja pristupa digitalnim uslugama na temelju lokacije; međutim, smatra da Komisija ne bi trebala unaprijed isključiti rezultate tih postupaka tvrdeći da nisu predviđene revizija ili izmjene Direktive o uslugama.

32.

podsjeća da su jedinstvene kontaktne točke ključni element Direktive o uslugama. Ipak, Direktivom nije obuhvaćeno više aspekata usko povezanih s pružanjem usluga (npr. upućivanje radnika, porezna pitanja, odredbe o socijalnoj sigurnosti, stručne kvalifikacije). Kako bi imale stvarnu dodanu vrijednost i djelovale prema načelu „sve na jednom mjestu”, jedinstvene kontaktne točke ipak bi trebale pružati informacije o tim aspektima. Nadalje, te bi se informacije, osim na nacionalnom, trebale pružati barem još i na engleskom jeziku.

33.

smatra da bi inicijativa o putovnici za usluge trebala biti ograničena na usluge regulirane Direktivom 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu, odnosno da se ne bi trebala primjenjivati na pružatelje javnih usluga koji ne obavljaju komercijalnu djelatnost ili na usluge koje nemaju prekogranični učinak, a podliježu propisima na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini;

34.

pozdravlja inicijativu Komisije za sprečavanje diskriminacije korisnika i poduzetnika u prekograničnoj trgovini, posebice internetskoj; međutim, ustraje u tome da se određene pogodnosti, to jest niže cijene, koje nisu važne za jedinstveno tržište, mogu odobriti za određene korisnike usluga pod uvjetom da se temelje na osnovanim i objektivnim kriterijima;

35.

izražava žaljenje zbog toga što se u Komunikaciji Komisije ne najavljuje nijedan prijedlog u vezi sa socijalnom ekonomijom iako ona ima ključnu ulogu u društvenom i gospodarskom razvoju EU-a jer obuhvaća dva milijuna poduzeća uključujući udruge, zadruge i uzajamna društva te osigurava 11 milijuna radnih mjesta, odnosno predstavlja 10 % svih poduzeća u Europi i 6 % zaposlenog stanovništva; u tom kontekstu podsjeća da je OR „(pozvao) Europsku komisiju da predstavi pravni okvir koji bi obuhvaćao skup zajedničkih definicija koje se odnose na različite europske oblike socijalne ekonomije poput zadruga, zaklada, uzajamnih društava i udruga kako bi se poduzećima socijalne ekonomije omogućilo da posluju na sigurnoj pravnoj osnovi i na taj način iskoriste prednosti unutarnjeg tržišta i slobodnog kretanja […]” (2);

36.

smatra da socijalnu ekonomiju treba podržati ne samo uspostavom općeg pravnog okvira na europskoj razini, već i razvojem primjerenih programa financiranja;

37.

žali zbog toga što se u Komunikaciji Komisije ne predstavlja nijedan prijedlog u vezi s uslugama od općeg gospodarskog interesa, odnosno u vezi sa zahtjevima u pogledu kvalitete, osobito na polju socijalne i teritorijalne kohezije, iako članak 14. Ugovora o funkcioniranju EU-a pruža pravni temelj za to; izražava zabrinutost zbog toga što je u pogledu usluga od općeg gospodarskog interesa fokus Komisije ograničen samo na pitanja povezana s državnim potporama iako te usluge imaju ključnu ulogu na unutarnjem tržištu. Posebno naglašava da je pri pružanju usluga od općeg gospodarskog interesa najvažnije da se obveze javnih službi temelje na transparentnim smjernicama i učinkovitim kontrolama te da su usmjerene na pružanje visokokvalitetnih i isplativih usluga; stoga od Komisije traži da, poštujući podjelu nadležnosti između EU-a, država članica te regija i teritorijalnih tijela vlasti, ojača svoje napore za poticanje usluga od općeg gospodarskog interesa unutar EU-a u cilju poboljšanja kvalitete života europskih građana na svim razinama;

38.

primjećuje da je provedba zajedničkog okvira za dodjelu koncesija (od travnja 2016.) posebice osjetljiva na polju usluga infrastrukture (luke, željeznice, autoceste) i ključna za dovršenje jedinstvenog tržišta jer je pošteno tržišno natjecanje preduvjet za to da se bolje zajamče prava potrošača te osigura što veća korist za potrošače, koncesionare i davatelja koncesije;

39.

poziva na to da se uzme u obzir poseban položaj otočnih ili udaljenih regija u pogledu trgovinskih poteškoća, a posebice dodatnih troškova prijevoza.

1.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 240/49

1.

odobrava načelo tog programa potpore koji je, na dobrovoljnoj osnovi i na zahtjev, namijenjen tehničkoj pomoći strukturnim reformama u državama članicama, u područjima mjera za koje nadležnost dijele Europska unija i države članice; smatra da je uvjet za uspjeh tog programa učinkovita koordinacija s programima tehničke pomoći koji postoje u EU-u i državama članicama korisnicama, uz aktivno sudjelovanje regionalnih i lokalnih zajednica u toj koordinaciji kako bi se osigurala lokalna perspektiva Programa;

2.

mišljenja je da poboljšanje administrativne sposobnosti nacionalne, regionalne i lokalne razine vlasti država članica koje zatraže potporu mora biti središnji cilj ovog programa potpore i da mora postati parametar za reviziju strategije Europa 2020. koja je u tijeku;

3.

zahtijeva da se Program temelji na jedinstvenom strateškom dokumentu Unije za poboljšanje institucionalne i administrativne sposobnosti tijela javne vlasti na svim razinama upravljanja; poziva Komisiju da predloži taj jedinstveni dokument kojim se, između ostaloga, trebaju na transparentan i pravedan način utvrditi kriteriji koji će se usvojiti za određivanje stupnja prioriteta mjera u okviru Programa i dodjele raspoloživih sredstava kao i kriteriji i mehanizmi za koordinaciju postojećih intervencija na razini Unije i na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, uz puno poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti te jamčeći neovisnost i posebnosti različitih teritorijalnih razina. Na toj osnovi bit će izrađeni jedinstveni dokumenti iste vrste za države članice korisnice u suradnji s državom članicom i uz poštovanje načela partnerstva;

4.

naglašava da na temelju važeće podjele vlasti i nadležnosti u svakoj državi članici, kao i posebnih preporuka po državama članicama koje su često upućene lokalnim i regionalnim tijelima, Program mora biti dostupan lokalnim i regionalnim tijelima; poziva Komisiju da to osigura, primjerice provjeravajući jesu li, kada se zahtjevi za tehničku pomoć koje podnesu nacionalna tijela odnose na područje nadležnosti regionalnih i lokalnih tijela, ta tijela doista sudjelovala u osmišljavanju projekta predmetne strukturne reforme, uz poštovanje institucijskog konteksta svake zemlje;

5.

smatra da je Prijedlog uredbe u skladu s načelom supsidijarnosti, ako se osigurava tehnička pomoć u područjima u kojima EU i države članice imaju podijeljenu nadležnost (vidjeti amandmane na uvodnu izjavu 6., na članak 3. stavak 1. te na članak 4.). Budući da se Prijedlog temelji na dobrovoljnom mehanizmu, ne postavlja se pitanje proporcionalnosti;

6.

smatra nužnim da se Program učinkovito koordinira s programima i instrumentima EU-a koji sufinanciraju tehničku pomoć u okviru Strukturnih fondova (članak 59. Uredbe (EU) br. 1303/2013 i tematski cilj br. 11), Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD), Fonda za azil, migracije i integracije (FAMI), Fonda za unutarnju sigurnost (FUS), kao i programā EU-a za pojedinačne sektore (Instrument za povezivanje Europe, Obzor 2020., Europa za građane, Pravosuđe i Program o pravima, jednakosti i građanstvu);

7.

ističe da financiranje programa prijenosom proračunskih sredstava za tehničku pomoć u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova može biti samo privremeno rješenje. Pored toga, protivi se tome da se tim načinom financiranja otvori put podređivanju kohezijske politike europskom semestru, s obzirom na to da, na temelju europskih ugovora, kohezijska politika posjeduje vlastitu legitimnost.

8.

naglašava da ne postoji univerzalni recept za strukturne reforme i da dobra praksa može poslužiti samo kao nadahnuće za rješenja prilagođena različitim kontekstima te lokalnim i regionalnim posebnostima država članica koje zatraže potporu;

9.

potiče razmjenu dobre prakse između država članica u okviru provedbe strukturnih reformi i preporučuje da se partnerstva među državama članicama u kontekstu Programa učvrste sudjelovanjem lokalnih i regionalnih vlasti koje imaju socioekonomske ili geografske sličnosti ili prolaze kroz strukturne reforme prekograničnog karaktera;

10.

podsjeća da je temeljni uvjet za uspjeh Programa da teritorijalne zajednice, socijalni partneri i dionici civilnog društva na terenu u visokom postotku usvoje strukturne reforme, čime će on pridonijeti rastu povjerenja i promicanju suradnje između države članice koja zatraži potporu, Komisije i drugih država članica;

11.

traži da se kroz potporu strukturnim reformama sustavna pažnja obraća na ciljeve održivog razvoja, društvene uključenosti, dostupnosti zdravstvene njege, otvaranja radnih mjesta i osposobljavanja, u skladu s ciljevima strategije Europa 2020. Odbor regija po tom pitanju traži da ocjene programa koje provodi Komisija uzmu u obzir druge pokazatelje osim BDP-a (6),

12.

smatra da je zajedničko financiranje država članica na osnovi programa potpore rezultat strukturne reforme Pakta o stabilnosti i rastu (7),

13.

naglašava da Program treba smatrati pilot-projektom; preporučuje da se prije početka sljedećeg razdoblja financijskog programiranja 2021. provede pravovremena ocjena mehanizma kako bi se odredilo treba li on postati trajan ili ne te, ako treba, je li osnivanje fonda s vlastitim sredstvima za potporu strukturnim reformama potrebno, ostvarivo i poželjno.

1.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 240/62

1.

podsjeća na važnost uključivanja lokalnih i regionalnih vlasti u ovo pitanje, s obzirom na to da najizloženije zbog svoje istaknute uloge u borbi protiv klimatskih promjena jer su po svojoj prirodi tijela vlasti najbliža građanima i prva koja se bave kriznim situacijama vezanima uz okoliš;

2.

poziva sve glavne svjetske aktere (poduzeća, financijski sektor, vlade, Ujedinjene narode, nevladine organizacije i civilno društvo) da surađuju sa svim razinama vlasti kako bi se na ekološke nesreće i klimatske nepogode reagiralo na usklađen i učinkovit način, u skladu s rezultatima konferencije COP 21 u Parizu; u tom kontekstu prima na znanje Komunikaciju COM(2016) 110 final „Razdoblje nakon Pariza” koja će se podrobnije analizirati u budućem mišljenju OR-a; no žali zbog relativno slabog upućivanja na ulogu reformiranog ETS-a u provedbi Pariškog sporazuma i nepriznavanja regionalne dimenzije u tom procesu;

3.

rezultate konferencije COP 21 koji se odnose na zajedničku volju za suradnjom radi ostvarivanja ambicioznog cilja smatra pozitivnima te podupire donošenje odluke o petogodišnjoj reviziji ciljeva kako bi uvijek bili primjereni. No naglašava kako je propuštena prilika da se upozori na rizik istjecanja ugljika na globalnoj razini i da se pronađu rješenja;

4.

ističe važnost sve većeg povezivanja sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama (ETS EU) i politika za poticanje korištenja obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti; u tom kontekstu naglašava potrebu da se regulativa na tom polju pojednostavi i uskladi;

5.

Direktiva o sustavu EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama postojeći je instrument politike EU-a u okviru zakonodavstva EU-a o zaštiti okoliša. Predloženom Direktivom o izmjeni ne otvara se pitanje o njezinoj usklađenosti s načelom supsidijarnosti jer je borba protiv klimatskih promjena i njihovih posljedica svakako prekogranični problem te stoga države članice ne mogu same u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve te Direktive, već će se oni prije postići na razini EU-a. Predložena Direktiva o izmjeni svojim oblikom ili sadržajem također ne izlazi iz okvira potrebnih za provedbu cilja EU-a povezanog sa smanjivanjem emisija stakleničkih plinova do 2030. na troškovno učinkovit način te je stoga u skladu s načelom proporcionalnosti;

6.

sve ciljeve utvrđene strategijom Europa 2020. prepoznaje kao prioritete te ih svakako smatra usklađenima s ciljem očuvanja snažne, konkurentne i moderne europske industrije koja propise ne vidjeti kao kaznu, već kao poticaj za veću učinkovitost i modernizaciju. Stoga poziva Europsku komisiju da razmotri i pojam ugljičnog otiska proizvoda te da preispita kako se može promicati održivija potrošnja;

7.

naglašava važnost rješavanja neravnoteže između ponude i potražnje na tržištu emisijskih jedinica ugljika, čime bi se zajamčilo da srednjoročno i dugoročno smanjenje emisija ima veći utjecaj na cijenu ugljika te bi se potaknula ulaganja u niskougljičnu tehnologiju. Uz to napominje da bi, s obzirom na to da je svrha rezerve za stabilnost tržišta povećati fleksibilnost ponude emisijskih jedinica na dražbi u razdoblju između dviju faza trgovanja, izmjene predviđene Prijedlogom direktive trebale doprinijeti izbjegavanju velikih varijacija u broju emisijskih jedinica koje se nude na dražbi te zajamčiti ravnomjernu distribuciju tih emisijskih jedinica iz godine u godinu;

8.

pozdravlja prijedlog Europske komisije o ažuriranju postojećeg zakonodavstva o sustavu EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama (ETS EU) i odluku o korištenju direktive kao zakonodavnog instrumenta;

9.

ističe opažanja Europskog revizorskog suda prema kojem postoje „značajni nedostaci u provedbi ETS-a EU-a” i daje preporuke za poboljšanje cjelovitosti i provedbe tog sustava, uključujući koncept industrijske učinkovitosti kojim bi se osigurala potpuna konkurentnost gospodarstva EU-a;

10.

podsjeća, kako je već naglašeno u nekim prijašnjim mišljenjima (1), da je jedan od problema s kojima se dosad susretalo u provedbi ETS-a EU-a i cijena ugljika koja se često smatra neučinkovitom. U tom pogledu smatra da bi cilj EU-a trebalo biti poticanje ispravnog određivanja cijena na međunarodnoj razini i sprečavanje fluktuacija koje su isključivo uzrokovane špekulacijama;

11.

ističe da je direktiva kojom se uspostavlja sustav ETS EU dio složenijeg sustava mjera te da se njome ne smije isključiti mogućnost da pojedine države također uvedu porez na ugljik, s ciljem poticanja inovacija uz pomoć stvaranja konkurentskih prednosti, kao što je, primjerice, učinjeno u Norveškoj i Švedskoj;

12.

podržava načelo prema kojemu svi gospodarski sektori, čak i oni koji nisu obuhvaćeni sustavom ETS-a EU-a, trebaju doprinositi postizanju smanjenja emisija, poboljšavajući pritom ekološku održivost i jamčeći društvenu održivost. Stoga potiče države članice da povećaju napore u sektorima koji nisu obuhvaćeni ETS-om EU-a, s obzirom na to da emisijama pridonose s više od 50 %. U tom smislu predlaže da se razmotri revizija potpora koje se daju različitim sektorima kako bi se tržište potaklo na pronalaženje inovativnih i učinkovitih rješenja ili da se razmotri povećanje broja sektora obuhvaćenih ETS-om, na primjer da se uključe emisije koje proizvodi prometni sektor (morski i kopneni) i građevinski sektor;

13.

snažno preporučuje da se reformom potakne usklađivanje mehanizama nadoknađivanja neizravnih troškova industrije u čitavom EU-u (kako bi se izbjeglo narušavanje unutarnjeg tržišta koje uzrokuje regionalno tržišno natjecanje) te da sustav nagrađuje one koji postignu najbolje rezultate;

14.

nada se da će usvajanje sustava trgovanja emisijskim jedinicama u Kini, koje se predviđa od 2017. (2), motivirati i ostale aktere na globalnoj sceni, ubrzavajući konvergenciju prema gospodarstvu s nultim emisijama stakleničkih plinova i dovodeći do postupnog napuštanja sustava besplatne dodjele emisijskih jedinica; no kao alternativu besplatnoj dodjeli najprije bi trebalo razmotriti razne oblike potpora i poticaja za prelazak s proizvodnje energije iz fosilnih goriva na obnovljivu energiju;

15.

pozdravlja namjeru da se postojeće zakonodavstvo unaprijedi jačanjem transparentnosti uz pomoć češće ažuriranih, pouzdanih i provjerenih podataka. Stoga zahtijeva da se tehnički i gospodarski realne referente vrijednosti ažuriraju prije razdoblja trgovanja te da se određuju na temelju pouzdanih industrijskih podataka;

16.

smatra ključnim da se dodjela javnih financijskih sredstava klimu nastavi i nakon 2020. te se nada da će to financiranje postajati sve važnije u financijskom okviru EU-a, i to već od revizije u sredini provedbenog razdoblja predviđene za glavne europske programe financiranja, a posebice za Obzor 2020.;

17.

predlaže da se koristi utjecaj europske vanjske i trgovinske politike (uz posebno upućivanje na sporazume o slobodnoj trgovini) kako bi se ubrzalo približavanje trećih država sustavu trgovanja emisijskim jedinicama EU-a, promičući međunarodni okvir kojim se omogućuje postizanje opsežnijih ciljeva;

18.

nada se da će se proširenje sustava trgovanja emisijskim jedinicama EU-a na emisije koje proizvodi zračni promet početi rješavati što prije poticanjem stalnog smanjivanja emisija, zahvaljujući također i tehnološkim naprecima koji europske prijevoznike čine konkurentnijima na globalnoj razini te predvodnicima na području održivosti.

1.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 240/72