16.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 216/1

1.1

Predložena odluka polazi od Izvješća petorice predsjednika (2), kojim se pozvalo na pojačano jedinstveno vanjsko zastupanje ekonomske i monetarne unije (EMU) tijekom njezinog razvoja prema ekonomskoj, financijskoj i fiskalnoj Uniji. ESB također podupire cilj postupnog jačanja vanjskog zastupanja europodručja u MMF-u s krajnjim ciljem uspostavljanja jedne ili više konstitutivnih skupina europodručja i osiguranja da europodručje izražava zajedničko stajalište.

1.2

ESB u potpunosti podupire jačanje koordinacije politika europodručja što je ključno za cilj jedinstvenog vanjskog zastupanja kako je propisano člancima 4. i 9. predložene odluke. Iako se koordinacija popravila zadnjih godina, nju i dalje treba jačati i poboljšavati tako da bude usklađena s ekonomskim upravljanjem europodručjem koje je već ojačalo zadnjih godina, i s predviđenom dubljom integracijom, kako je navedeno u Izvješću petorice predsjednika.

1.3

ESB bi htio naglasiti da je u svrhu ostvarivanja jedinstvenog i učinkovitog zastupanja europodručja u MMF-u ključno da sve uključene strane djeluju u cijelosti poštujući načelo lojalne suradnje. U tom se pogledu člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) zahtijeva od Unije i država članica da si uz puno uzajamno poštovanje međusobno pomažu pri obavljanju zadaća koje proizlaze iz UEU-a i UFEU-a (zajednički nazvani „Ugovori”). To načelo zahtijeva da države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi osigurale ispunjavanje obveza koje proizlaze iz Ugovora ili akata institucija Unije i suzdržavaju se od svake mjere koja bi mogla ugroziti postizanje ciljeva Unije. Člankom 13. stavom 2. UEU-a zahtijeva se da institucije Unije međusobno održavaju lojalnu suradnju.

1.4

ESB primjećuje da se predloženom mjerom nastoji uspostaviti jedinstveno zastupanje europodručja na temelju prava Unije bez izmjene strukture članstva u MMF-u zasnovane na članstvu država prema Statutu Međunarodnog monetarnog fonda (3) (u daljnjem tekstu: „Statut MMF-a”). Izgleda da bi za potpuno jedinstveno zastupanje europodručja u MMF-u bila potrebna izmjena Statua MMF-a kako bi se članstvo otvorilo i za nadnacionalne organizacije kao što je Unija/europodručje. ESB primjećuje da takva reforma nije predviđena predloženom odlukom. Stoga je jedinstveno zastupanje europodručja u MMF-u ograničeno na ona područja politike koja su prenesena na Uniju.

1.5

ESB primjećuje da nacionalne središnje banke u Eurosustavu i Europskom sustavu središnjih banaka (ESSB) imaju važnu ulogu u zastupanju svojih država u MMF-u u okviru strukture članstva u MMF-u zasnovane na članstvu država. U skladu s člankom V odjeljkom 1. Statuta MMF-a (4), svaka država članica mora odrediti ustanove putem kojih će poslovati s MMF-om. U većini su država članica europodručja nacionalne središnje banke određene kao takve ustanove (5). Nadalje, nacionalne središnje banke imaju važnu ulogu u zastupanju svojih država članica u tijelima MMF-a nadležnim za odlučivanje. U većini država članica europodručja (6) guverner nacionalne središnje banke služi kao guverner svoje države u MMF-ovu Vijeću guvernera dok u drugim državama članicama on ili ona služi kao zamjenik guvernera u MMF-ovu Vijeću guvernera. Nadalje, u nekoliko je slučajeva guverner nacionalne središnje banke zamjenik člana u Međunarodnom monetarnom i financijskom odboru (IMFC). Povrh toga, mnoge nacionalne središnje banke izravno su uključene u postupak izbora (zamjenika) izvršnih direktora svojih država, a u nekim slučajevima nacionalne središnje banke odlučuju o izboru.

U skladu sa Statutom MMF-a (7) svaka država članica europodručja određuje svoju središnju banku za depozitara svih držanja MMF-a u njezinoj valuti. Nadalje, nacionalne središnje banke Eurosustava drže i upravljaju posebnim pravima vučenja dodijeljenim njihovim državama na temelju njihovog sudjelovanja u Računu specijalnih prava vučenja MMF-a (8) te sudjeluju u dobrovoljnim aranžmanima trgovanja posebnim pravima vučenja. Osim toga, nacionalne središnje banke Eurosustava sudjeluju u MMF-ovu planu financijskih transakcija, osiguravaju obvezne upise kvota za članstvo svoje države u MMF-u te po potrebi i ako je prikladno, daju MMF-u linije dobrovoljnih kredita, dvostrano i u kontekstu MMF-ovih Općih uvjeta posuđivanja i Novih sporazuma o posuđivanju.

1.6

Sa stajališta prava Unije, na temelju Ugovora EU-a priznaje se uloga koju nacionalne središnje banke i ESB imaju naspram MMF-a. Na temelju Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu: „Statut ESSB-a”) ESB i nacionalne središnje banje mogu uspostaviti odnose, prema potrebi, s međunarodnim organizacijama te voditi sve vrste bankovnih poslova u odnosima s njima, uključujući davanje i uzimanje zajmova (9). Nacionalne središnje banke mogu obavljati poslove povezane s ispunjavanjem svojih obveza prema međunarodnim organizacijama (10). ESB može držati pričuvne pozicije u MMF-u i posebna prava vučenja i njima upravljati te osigurati objedinjavanje tih sredstava (11). U tom pogledu, Izvršni odbor MMF-a odredio je ESB kao propisanog imatelja posebnih prava vučenja u skladu sa Statuom MMF-a (12).

1.7

ESB shvaća da se predloženom odlukom ne namjerava mijenjati aranžmane koje su države članice europodručja uspostavile kako bi osigurale ostvarivanje svojih prava i ispunjavanje svojih obveza koje proistječu uz njihovog članstva u MMF-u. Unutar tih granica, ESB je spreman doprinijeti naporima koje Vijeće ulaže kako bi se osiguralo jedinstveno zastupanje europodruča u svim tijelima MMF-a te odigrati svoju ulogu u jedinstvenom zastupanju europodručja kako odluči Vijeće. Kod svake mjere utemeljene na članku 138. UFEU-a morat će se na odgovarajući način uzeti u obzir činjenica da je područje primjene ovog članka ograničeno na ona područja politike koja su prenesena na Uniju i u kojima ESB i nacionalne središnje banke neovisno izvršavaju posebne ovlasti koje su im dodijeljene UFEU-om i Statutom ESSB-a (13).

2.1.1

Kao što je gore navedeno, cilj postizanja jedinstvenog zastupanja europodručja u MMF-u morat će se ostvariti uz poštovanje nadležnosti Eurosustava, osobito na temelju članka 127. UFEU-a, njegove neovisnosti, osobito na temelju članka 130. UFEU-a i članka 7. Statuta ESSB-a. Načelom prava Unije o neovisnosti nastoji se zaštititi Eurosustav od bilo kakvog političkog pritiska kako bi mogao učinkovito ostvarivati ciljeve povjerenih mu zadaća, zahvaljujući neovisnosti u izvršavanju specifičnih ovlasti kojima u tu svrhu raspolaže na temelju prava Unije (14).

2.1.2

Člankom 138. stavkom 2. UFEU-a ne može se ograničiti neovisnost Eurosustava. Kako bi bila „odgovarajuća” u smislu članka 138. stavka 2. UFEU-a, predložena odluka trebala bi stoga osigurati da se neovisno obavljanje zadaća i ovlasti Eurosustava zaštiti postupkom pronalaženja optimalnog modela za organiziranje jedinstvenog vanjskog zastupanja europodručja u MMF-u. I dok se ciljevi, zadaće i posebne ovlasti, koji su zaštićeni neovisnošću, nastavljaju razvijati, u nastavku su opisane one najbitnije.

2.1.3

Glavni cilj Eurosustava je održati stabilnost cijena (prve rečenice članka 127. stavka 1. UFEU-a i članka 2. Statuta ESSB-a i druge rečenice članka 282. stavka 2. UFEU-a). Dodjela ovog cilja neodvojivo je povezana s davanjem visokog stupnja neovisnosti Eurosustavu, jer je zahtjev iz Ugovora za neovisnošću središnjih banaka odraz općeg stajališta da se glavni cilj stabilnosti cijena najbolje podupire potpunom neovisnošću institucije s jasnim određivanjem njezinog mandata (15). U skladu s drugom rečenicom članka 282. stavka 1. UFEU-a Eurosustav provodi monetarnu politiku Unije. U kontekstu članka 3. stavka 1. točke (c) i druge rečenice članka 282. stavka 1. UFEU-a, pojam „monetarna politika” ne može se tumačiti u uskom i tehničkom smislu kao da se odnosi samo na osnovne zadaće Eurosustava na što upućuje prva alineja članka 127. stavka 2. UFEU-a. Takvo usko stajalište nije niti opravdano niti predviđeno. ESB shvaća da izraz „monetarna politika” odražava naslov poglavlja 2. glave VIII. trećeg dijela UFEU-a te stoga smatra da isti obuhvaća sve posebne ovlasti povezane s eurom kako je opisano u odgovarajućim odredbama UFEU-a, osobito u člancima 127. i 128. UFEU-a (16).

2.1.4

Eurosustavu su također povjereni sekundarni ciljevi: ne dovodeći u pitanje cilj održavanja stabilnosti cijena, Eurosustav podržava opće ekonomske politike u Uniji kako bi doprinio ostvarivanju ciljeva Unije utvrđenih člankom 3. UEU-a (vidjeti također drugu rečenicu članka 127. stavka 1. UFEU-a, treću rečenicu članka 282. stavka 2. i članak 2. Statuta ESSB-a). Ciljevi utvrđeni u članku 3. UEU-a dalje su razrađeni u člancima 119. do 127. UFEU-a.

2.1.5

Naposljetku, povrh ciljeva utvrđenih u UFEU-u, Eurosustav u skladu s člankom 127. stavkom 5. UFEU-a doprinosi nesmetanom vođenju politika nadležnih tijela koje se odnose se na bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama i na stabilnost financijskog sustava. Njime se nastoji ostvariti cilj osiguranja sigurnosti i pouzdanosti kreditnih institucija u pogledu posebnih zadaća vezanih uz bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama koje je Vijeće dodijelilo ESB-u na temelju članka 127. stavka 6. UFEU-a. Od rujna 2014. ESB izvršava te zadaće unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM) koji je sastavljen od ESB-a i nacionalnih nadležnih tijela. U tom pogledu ESB je također vezan obvezama o čuvanju poslovne tajne (17) te mora djelovati neovisno u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1024/2013.

2.2.1

ESB je jedina institucija Unije navedena u članku 13. stavku 1. UEU-a kojoj je dodijeljena međunarodna pravna osobnost (18). U skladu s člankom 6. stavcima 1. i 2. Statuta ESSB-a, u području međunarodne suradnje koja se odnosi na zadaće povjerene ESSB-u, ESB odlučuje o načinu zastupljenosti ESSB-a i mogu li ESB i nacionalne središnje banke, ako im ESB to odobri, sudjelovati u međunarodnim monetarnim institucijama. U članku 6. stavku 3. Statuta ESSB-a navodi se da te odredbe ne dovode u pitanje odgovarajuće mjere koje Vijeće donosi na temelju članka 138. stavka 2. UFEU-a za osiguranje jedinstvene zastupljenosti europodručja u okviru međunarodnih financijskih institucija i konferencija.

ESB-u bi se i dalje trebala dati značajna uloga u zastupanju europodručja u MMF-u, to jest uloga kod koje se u potpunosti uzima u obzir činjenica da Eurosustav neovisno izvršava posebne ovlasti koje su mu dodijeljene UFEU-om i Statutom ESSB-a, kao što to čini ESB u pogledu tih ovlasti koje su mu dodijeljene Uredbom (EU) br. 1024/2013. Stoga, ta uloga mora uključivati barem prava koja ESB, kao zastupnik Eurosustava, trenutno ima kao promatrač u MMF-u, to jest pravo da se obraća i podnosi pisana očitovanja tijelima MMF-a. Ova bi se uloga možda trebala još proširiti ako organizacija jedinstvenog vanjskog zastupanja dovede do povećanja prava europodručja u MMF-u. S obzirom na to, ESB smatra da se cilj postizanja jedinstvenog zastupanja europodručja u MMF-u može ostvariti samo uz potpuno uvažavanje utjecaja koji neovisno izvršavanje posebnih ovlasti ESB-a ima u području vanjskog zastupanja. Mišljenja i posljedična stajališta europodručja trebala bi se pažljivo usklađivati i jednoglasno izražavati. To međutim podrazumijeva da se kod organizacije jedinstvenog zastupanja u cijelosti mora uzeti u obzir unutarnja raspodjela nadležnosti i odgovarajući mandati različitih institucija Unije kao i jamstva neovisnosti zasnovana na Ugovoru kojima je cilj zaštititi Eurosustav od bilo kakvog političkog pritiska kako bi mogao učinkovito ostvarivati ciljeve povjerenih mu zadaća.

2.2.2

Nadalje, kao što je prethodno navedeno, jedinstveno zastupanje moralo bi se organizirati uz potpuno uvažavanje načela uzajamne lojalne suradnje između institucija Unije (članak 13. stavak 2. UEU-a). Stoga ESB predviđa da će Komisija i Vijeće doprinijeti ostvarivanju cilja jedinstvenog zastupanja europodručja u skladu s mandatom i ovlastima Eurosustava. Pretpostavlja se da će se kod takvog jedinstvenog zastupanja uvažiti dugotrajna praksa neposrednog uključivanja središnjih banaka u pripremu zajedničkih stajališta europodručja za MMF-ove postupke odlučivanja i sudjelovanja nacionalnih središnjih banaka Eurosustava u tim postupcima s obzirom na njihovu stručnost na područjima na kojima MMF djeluje.

2.2.3

ESB je trenutno zastupljen u dva tijela MMF-a na trajnoj osnovi. Predsjednik ESB-a je promatrač u IMFC-u. Nadalje, ESB ima status promatrača u Izvršnom odboru MMF-a kada se raspravlja o pitanjima vezanim uz njegov mandat (19). Konkretno, ESB je pozvan poslati predstavnika na sastanke Izvršnog odbora MMF-a kada se raspravlja o sljedećim pitanjima: (a) politikama europodručja u kontekstu savjetovanja s zemljama članicama iz članka IV; (b) nadzoru Fonda na temelju članka IV u pogledu politika pojedinih članica europodručja; (c) ulozi europodručja u međunarodnom monetarnom sustavu; (d) svjetskim gospodarskim izgledima; (e) izvješćima o globalnoj financijskog stabilnosti; (f) svjetskim gospodarskim i tržišnim kretanjima. Osim toga, ESB je pozvan poslati predstavnika na sastanke Izvršnog odbora MMF-a o točkama dnevnog reda za koje su ESB i Fond priznali da su od obostranog interesa za ispunjavanje njihovih mandata. Status promatrača ESB-a podrazumijeva da se uz dopuštenje Predsjedavajućeg, predstavnik ESB-a može, usmeno ili u pisanom obliku, obraćati Izvršnom odboru IMF-a u vezi s pitanjima u pogledu kojih je bio ESB pozvan, dok je pravo na obraćanje i donošenje odluka o svim pitanjima u tijelima MMF-a namijenjeno državama članicama.

16.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 216/5

16.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 216/6

16.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 216/7

1.

objavi kako, ne poduzevši u propisanom roku sve potrebne mjere da od primatelja povuče državne potpore koje su proglašene nespojivima s funkcioniranjem Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru u člancima 2., 3., 4. i 5. odluke Nadzornog tijela EFTA-e br. 404/14/COL od 8. listopada 2014. o Sustavu poticaja za ulaganje na Islandu; ne poništivši u propisanom roku sve neisplaćene iznose potpore iz članka 7. treće rečenice te odluke; ne dostavivši Nadzornome tijelu EFTA-e u propisanom roku sve informacije navedene u članku 8. te Odluke, Island nije ispunio svoje obveze iz članka 14. stavka 3. iz dijela II. Protokola 3. uz Sporazum među državama EFTA-e o osnivanju Nadzornog tijela i suda i člancima 6., 7. i 8. Odluke br. 404/14/COL.

2.

Islandu naloži da snosi troškove.

—

Nadzorno tijelo EFTA-e smatra da Island nije ispunio svoje obveze iz odluke Nadzornog tijela 404/14/COL od 8. listopada 2014.o Islandskom sustavu poticaja za ulaganje („Odluka o povratu potpore” ili „Odluka”).

—

Nadzorno tijelo EFTA-e smatra da je u Odluci o povratu potpore Nadzorno tijelo utvrdilo, među ostalim, kako pet sporazuma o ulaganju koje je Island sklopio s trgovačkim društvima uključuje novu državnu potporu nespojivu s funkcioniranjem Sporazuma o EGP-u.

—

Nadzorno tijelo EFTA-e smatra da članak 6. Odluke o povratu potpore obvezuje Island da poduzme sve potrebne mjere kako bi od korisnika povukao nezakonite državne potpore navedene u člancima 2., 3., 4. i 5. Odluke.

—

Nadzorno tijelo EFTA-e smatra da se trećom rečenicom članka 7. Odluke o povratu potpore Islandu nameće obveza da poništi sve neisplaćene iznose potpore od datuma obavijesti o Odluci, tj. od 8. listopada 2014.

—

Nadzorno tijelo EFTA-e nadalje tvrdi da je Island, u skladu s člankom 8. Odluke o povratu potpore, do 9. prosinca 2014. Nadzornom tijelu morao dostaviti informacije navedene pod tim člankom.

16.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 216/8

1.

da ustvrdi da Island nije ispunio svoje obveze iz akta iz točke 15.q poglavlja XIII. Priloga II. Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru (Direktiva 2011/62/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o izmjeni Direktive 2001/83/EZ o zakoniku Zajednice koji se odnosi na lijekove za primjenu kod ljudi, u svrhu prevencije unosa krivotvorenih lijekova u legalni opskrbni lanac), prilagođenog Sporazumu njegovim Protokolom 1., i iz članka 7. Sporazuma, jer nije donio mjere potrebne za provedbu tog akta u predviđenom roku, ili u svakom slučaju nije o tome obavijestio Nadzorno tijelo EFTA-e;

2.

da Islandu naloži da snosi troškove tog postupka.

—

U tužbi se navodi da se do 14. ožujka 2015. Island nije uskladio s obrazloženim mišljenjem Nadzornog tijela EFTA-e od 14. siječnja 2015. o propustu Islanda da u svoj nacionalni pravni poredak provede Direktivu 2011/62/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o izmjeni Direktive 2001/83/EZ o zakoniku Zajednice koji se odnosi na lijekove za primjenu kod ljudi, u svrhu prevencije unosa krivotvorenih lijekova u legalni opskrbni lanac („Akt”), iz točke 15.q poglavlja XIII. Priloga II. Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru i prilagođenu Sporazumu njegovim Protokolom 1.

—

Nadzorno tijelo EFTA-e smatra da, zbog toga što nije donio mjere potrebne za provedbu Akta u predviđenom roku, Island nije ispunio svoje obveze iz Akta i iz članka 7. Sporazuma o EGP-u.

16.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 216/9

1.

da ustvrdi da Island nije ispunio svoje obveze iz akta iz točke 9.f Priloga XVII. Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru (Direktiva 2011/77/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2011. o izmjeni Direktive 2006/116/EZ o trajanju zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava), prilagođenog Sporazumu njegovim Protokolom 1., i iz članka 7. Sporazuma, jer nije donio mjere potrebne za provedbu tog akta u predviđenom roku ili u svakom slučaju nije o tome obavijestio Nadzorno tijelo EFTA-e;

2.

da Islandu naloži da snosi troškove tog postupka.

—

U tužbi se navodi da se do 8. lipnja 2015. Island nije uskladio s obrazloženim mišljenjem Nadzornog tijela EFTA-e od 8. travnja 2015. o propustu Islanda da u svoj nacionalni pravni poredak provede Direktivu 2011/77/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2011. o izmjeni Direktive 2006/116/EZ o trajanju zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava („Akt”) iz točke 9.f Priloga XVII. Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru i prilagođenu Sporazumu njegovim Protokolom 1.

—

Nadzorno tijelo EFTA-e smatra da, zbog toga što nije donio mjere potrebne za provedbu Akta u predviđenom roku, Island nije ispunio svoje obveze iz Akta i iz članka 7. Sporazuma o EGP-u.

16.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 216/10

1.

da ustvrdi da Kneževina Lihtenštajn nije ispunila svoje obveze iz akata iz točke 24.f Priloga VIII. Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru:

prilagođenih Sporazumu njegovim Protokolom 1, i u skladu s člankom 7. Sporazuma o EGP-u, jer nije donijela mjere potrebne za provedbu tih akata u predviđenom roku ili, u svakom slučaju nije o tome obavijestila Nadzorno tijelo EFTA-e;

2.

da Lihtenštajnu naloži da snosi troškove tog postupka.

—

U tužbi se navodi da se do 24. kolovoza 2015. Kneževina Lihtenštajn nije uskladila s obrazloženim mišljenjem Nadzornog tijela EFTA-e od 24. lipnja 2015. o propustu Kneževine Lihtenštajna da u svoj nacionalni pravni poredak provede Direktivu 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama i

Direktivu Komisije 2011/94/EU od 28. studenoga 2011. o izmjeni Direktive 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o vozačkim dozvolama i

Direktivu Komisije 2012/36/EU od 19. studenoga 2012. o izmjeni Direktive 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o vozačkim dozvolama („Akt”). iz točke 24.f Priloga VIII. Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru i prilagođene Sporazumu njegovim Protokolom 1.

—

Nadzorno tijelo EFTA-e smatra da, zbog stoga što nije donijela mjere potrebne za provedbu akata u predviđenom roku, Kneževina Lihtenštajn nije ispunila svoje obveze iz članka 7. Sporazuma o EGP-u.

16.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 216/11

1.

da ustvrdi da Island nije ispunio svoje obveze iz akta iz točke 15.q poglavlja XIII. Priloga II. Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru (Direktiva 2012/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o izmjeni Direktive 2001/83/EZ u pogledu farmakovigilancije), prilagođenog Sporazumu njegovim Protokolom 1., i iz članka 7. Sporazuma, jer nije donio mjere potrebne za provedbu tog akta u predviđenom roku, ili u svakom slučaju nije o tome obavijestio Nadzorno tijelo EFTA-e;

2.

da Islandu naloži da snosi troškove tog postupka.

—

U tužbi se navodi da se do 14. ožujka 2015. Island nije uskladio s obrazloženim mišljenjem Nadzornog tijela EFTA-e od 14. siječnja 2015. o propustu Islanda da u svoj nacionalni pravni poredak provede Direktivu 2012/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o izmjeni Direktive 2001/83/EZ u pogledu farmakovigilancije („Akt”) iz točke 15.q poglavlja XIII. Priloga II. Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru i prilagođenu Sporazumu njegovim Protokolom 1.

—

Nadzorno tijelo EFTA-e smatra da, zbog toga što nije donio mjere potrebne za provedbu Akta u predviđenom roku, Island nije ispunio svoje obveze iz Akta i iz članka 7. Sporazuma o EGP-u.

16.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 216/12

1.

da ustvrdi da Island nije ispunio svoje obveze iz akta iz točke 1.a poglavlja XXIV. Priloga II. Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru (Direktiva Komisije 2012/46/EU od 6. prosinca 2012. o izmjeni Direktive 97/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na mjere protiv emisije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari iz motora s unutarnjim izgaranjem koji se ugrađuju u izvancestovne pokretne strojeve), kako je prilagođen Sporazumu njegovim Protokolom 1., i iz članka 7. Sporazuma, jer nije donio mjere potrebne za provedbu tog akta u predviđenom roku ili, u svakom slučaju nije o tome obavijestio Nadzorno tijelo EFTA-e;

2.

da Islandu naloži da snosi troškove tog postupka.

—

U tužbi se navodi da se do 13. srpnja 2015. Island nije uskladio s obrazloženim mišljenjem Nadzornog tijela EFTA-e od 13. svibnja 2015. o propustu Islanda da u svoj nacionalni pravni poredak provede Direktivu Komisije 2012/46/EU od 6. prosinca 2012. o izmjeni Direktive 97/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na mjere protiv emisije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari iz motora s unutarnjim izgaranjem koji se ugrađuju u izvancestovne pokretne strojeve, u skladu s točkom 1.a poglavlja XXIV. Priloga II. Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru, kako je prilagođena Sporazumu njegovim Protokolom 1. („Akt”).

—

Nadzorno tijelo EFTA-e smatra da, zbog stoga što nije donio mjere potrebne za provedbu Akta u predviđenom roku, Island nije ispunio svoje obveze iz Akta i članka 7. Sporazuma o EGP-u.

16.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 216/13

1.

objavi da Kraljevina Norveška nije ispunila svoje obveze iz akta iz točke 56.i Priloga XIII. Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru (Direktiva 2000/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2000. o lučkim uređajima za prihvat brodskog otpada i ostataka tereta) u propisanom roku:

2.

naloži tuženiku da snosi troškove tog postupka.

—

Nadzorno tijelo EFTA-e tvrdi da Kraljevina Norveška nije pravodobno ispunila ključne obveze za zaštitu morskog okoliša u skladu s Direktivom 2000/59/EZ („Direktiva” ili „Direktiva o lučkim uređajima za prihvat”).

—

Kako bi se smanjilo ispuštanje brodskog otpada i ostataka tereta u more, Direktivom se propisuje da države EGP-a osiguraju da su odgovarajući uređaji za prihvat brodskog otpada i ostataka tereta dostupni u svim njihovim lukama te da izrade i provedu planove za prihvat i rukovanje otpadom za svaku luku.

—

Norveška nadležna tijela obavijestila su 23. listopada 2007. Nadzorno tijelo EFTA-a da je Direktiva o lučkim uređajima za prihvat prenesena u nacionalno zakonodavstvo.

—

Na zahtjev Nadzornog tijela EFTA-e, Europska agencija za pomorsku sigurnost provela je pregled i 28. rujna 2010. objavila izvješće u kojem se predstavljaju, među ostalim, nedostaci u usklađenosti s Direktivom u Norveškoj.

—

Nadzorno tijelo EFTA-e donijelo je 10. srpnja 2013. obrazloženo mišljenje u kojem stoji da Norveška nije ispunila, među ostalim, svoje obveze iz članka 4. stavka 1. te članka 5. stavaka 1. i 3. Direktive. Od Norveške se zahtijevalo da najkasnije do 10. rujna 2013. poduzme potrebne mjere radi postupanja u skladu s obrazloženim mišljenjem.

—

Nadzorno tijelo EFTA-e tvrdi da do tog datuma Norveška nije ispunila svoje obveze da i. izradi i provede odgovarajući plan za prihvat i rukovanje otpadom za svaku luku u Norveškoj kako je propisano člankom 5. stavkom 1. Direktive; ii. ocijeni i odobri planove za prihvat i rukovanje otpadom za sve luke u Norveškoj, prati njihovu provedbu i osigura njihovo ponovno odobrenje najmanje svake tri godine kako je propisano člankom 5. stavkom 3. Direktive; i iii. da osigura dostupnost lučkih uređaja za prihvat u svim lukama na svojem državnom području kako je propisano člankom 4. stavkom 1. Direktive.

16.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 216/14

1.

Dana 9. lipnja 2016. Komisija je zaprimila prijavu predloženog stjecanja u skladu s člankom 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (1) kojom poduzetnik Bancopopular- E SA („E-Com” ili „stjecatelj”) od poduzetnika Barclays Bank PLC („Barclays” ili „prodavač”) stječe, u smislu članka 3. stavka 1. točke (b) Uredbe o koncentracijama, isključivu kontrolu nad Barclayevim poslovanjem s platnim karticama u Španjolskoj i Portugalu („ciljni poduzetnik”).

2.

Poslovne su djelatnosti predmetnih poduzetnika sljedeće:

3.

Preliminarnim ispitivanjem Komisija je ocijenila da bi prijavljena transakcija mogla biti obuhvaćena područjem primjene Uredbe o koncentracijama. Međutim konačna odluka još nije donesena. U skladu s Obavijesti Komisije o pojednostavnjenom postupku za postupanje s određenim koncentracijama prema Uredbi Vijeća (EZ) br. 139/2004 (2) treba napomenuti da je ovaj predmet primjeren za primjenu postupka iz ove Obavijesti.

4.

Komisija poziva zainteresirane treće osobe da joj podnesu moguća očitovanja o predloženoj koncentraciji.

Očitovanja se Komisiji moraju dostaviti najkasnije 10 dana od datuma ove objave. Očitovanja se Komisiji mogu poslati, uz naznaku referentnog broja M.8070 – Bancopopular-e/Assets of Barclays Bank, telefaksom (+32 22964301), e-poštom na adresu COMP-MERGER-REGISTRY@ec.europa.eu ili poštom na sljedeću adresu: