12.4.2016

HR

Službeni list Europske unije

C 128/1

---

KOMUNIKACIJA KOMISIJE

Zahtjevi i postupak za uvrštavanje postrojenja smještenih u trećim zemljama na Europski popis postrojenja za recikliranje brodova

Tehničke smjernice u skladu s Uredbom (EU) br. 1257/2013 o recikliranju brodova

(2016/C 128/01)

Ovim se „Tehničkim smjernicama o zahtjevima i postupku za uvrštavanje postrojenja smještenih u trećim zemljama na Europski popis postrojenja za recikliranje brodova” nastoje objasniti određeni aspekti Uredbe (EU) br. 1257/2013 (dalje u tekstu „Uredba”), koja je stupila na snagu 30. prosinca 2013. Ove je Smjernice donijela Europska komisija nakon razgovora s državama članicama i dionicima.

U članku 15. stavku 4. podstavku 3. Uredbe predviđeno je da Europska komisija „može izdati tehničke smjernice s ciljem lakšeg ishođenja te svjedodžbe” za postrojenja za recikliranje brodova smještena u trećoj zemlji u cilju njihova podnošenja zahtjeva za uvrštavanje na Europski popis postrojenja za recikliranje brodova (dalje u tekstu: „Europski popis”). U ovom se dokumentu pojašnjavaju sljedeći elementi koji su spomenuti ili na koje se upućuje u članku 15. stavku 4.:

—	predmet svjedodžbe, odnosno nacrt, izgradnja, operativni i upravljački zahtjevi, zahtjevi za praćenje i administrativni zahtjevi koje moraju ispuniti postrojenja,

—	status i kvalifikacije tijela koje izdaje svjedodžbe („neovisni procjenitelj”),

—	postupak inspekcijskog pregleda postrojenja i kasnije provjere,

—	načini podnošenja zahtjeva Europskoj komisiji za uvrštavanje na Europski popis.

U ovom su dokumentu navedena pojašnjenja u skladu s odgovarajućim odredbama Konvencije iz Hong Konga i uzimajući u obzir relevantne smjernice IMO-a, ILO-a i Baselske konvencije. Međutim, iako se većina zahtjeva iz Uredbe temelji na Konvenciji iz Hong Konga, neki su zahtjevi novi i potrebno ih je pojasniti jer nisu objašnjeni u smjernicama IMO-a i drugim postojećim smjernicama.

Ove se tehničke smjernice mogu ažurirati prema potrebi na temelju iskustva s provedbom Uredbe. Komisija zadržava pravo objaviti dodatne tehničke smjernice na ovu temu, primjerice o pregledu u sredini razdoblja u svrhe provjere ispunjenosti zahtjeva predviđenom u članku 15. stavku 4. podstavku 1. Uredbe.

U ovom dokumentu navedena su stajališta Europske komisije i kao takav nije pravno obvezujući. Obvezujuće tumačenje zakonodavstva EU-a u isključivoj je nadležnosti Suda Europske unije. Stajalištima izraženim u ovim Smjernicama ne može se prejudicirati stajalište koje bi Komisija mogla zauzeti pred Sudom.

Kratice

KHK	Konvencija iz Hong Konga
IMO	Međunarodna pomorska organizacija
ILO	Međunarodna organizacija rada
TS BK	Tehničke smjernice uz Baselsku konvenciju
PPRB	Plan postrojenja za recikliranje brodova
OZO	Osobna zaštitna oprema

SADRŽAJ

1.

Opća pitanja o Europskom popisu postrojenja za recikliranje brodova

3

1.1.

Što je Europski popis postrojenja?

3

1.2.

Tko može podnijeti zahtjev za uvrštavanje na Europski popis?

3

1.3.

Kako se podnosi zahtjev za uključivanje na Europski popis?

3

1.4.

Što bi zahtjev trebao sadržavati?

4

1.5.

Kada se zahtjevi mogu podnositi?

4

1.6.

Kako će Europska komisija ocijeniti zahtjeve?

4

1.7.

Kako se uspostavlja Europski popis?

4

1.8.

Može li se postrojenje izbrisati s Europskog popisa?

4

2.

Zahtjevi za uvrštavanje na Europski popis

5

2.1.

Opći uvjeti

5

2.1.1.

Koja su odobrenja i dozvole potrebni da bi se postrojenje moglo uvrstiti na Europski popis?

5

2.1.2.

Što bi trebao uključivati plan postrojenja za recikliranje brodova?

5

2.1.3.

Kakav mora biti usklađeni „plan pripravnosti u izvanrednim situacijama i reakcije u takvim situacijama”?

6

2.1.4.

Kakav mora biti primjereni sustav upravljanja i praćenja?

6

2.2.

Zahtjevi u pogledu okoliša

7

2.2.1.

Što znači „sprečava štetne učinke na okoliš” i „kontrole bilo kakvog curenja, posebno u međuplimnim zonama”?

8

2.2.2.

Što su to „nepropusni podovi” i „drenažni sustavi”?

8

2.2.3.

Što je to „sadržaj svih opasnih materijala”?

9

2.2.4.

Što su „izgrađeni objekti”?

10

2.2.5.

Što je usklađeno gospodarenje otpadom u kontekstu Uredbe?

12

2.3.

Zdravstveni i sigurnosni zahtjevi

14

2.3.1.

Što podrazumijeva „sprečavanje štetnih učinaka na zdravlje ljudi”?

14

2.3.2.

Što čini osobnu zaštitnu opremu?

15

2.3.3.

Koje obveze postoje u pogledu osposobljavanja?

15

2.3.4.

Kakvo je to usklađeno vođenje evidencije o incidentima, nesrećama, profesionalnim bolestima i kroničnim učincima?

16

3.

Potvrđivanje i inspekcijski pregledi

16

3.1.

Koje su glavne značajke sustava inspekcijskih pregleda u skladu s novom Uredbom?

16

3.2.

Koju ulogu imaju neovisni procjenitelji?

18

3.3.

Tko može biti neovisni procjenitelj?

18

3.4.

Hoće li Europska komisija objaviti popis neovisnih procjenitelja?

18

3.5.

Koje bi akreditacije i kvalifikacije trebali imati neovisni procjenitelji?

18

3.6.

Može li Europska komisija odlučiti izvršiti dodatne inspekcijske preglede postrojenja?

19

1.   Opća pitanja o Europskom popisu postrojenja za recikliranje brodova

1.1.    Što je Europski popis postrojenja?

Članak 2. stavak 1.: „Ova Uredba […] primjenjuje se na brodove koji plove pod zastavom države članice.” Članak 6. stavak 2. točka (a): „Brodovlasnici osiguravaju da brodovi namijenjeni za recikliranje budu reciklirani samo u postrojenjima za recikliranje brodova koji su uvršteni na Europski popis.” Članak 16. stavak 1. točka (b) „Komisija donosi provedbene akte radi uspostave Europskog popisa postrojenja za recikliranje brodova koja […] su smještena u trećoj zemlji i čije se uvrštavanje temelji na procjeni informacija i popratnih dokaza pruženih ili skupljenih u skladu s člankom 15.”

U skladu s člankom 16. stavkom 1. točkom (b) Europska komisija uspostavit će popis („Europski popis”) postrojenja za recikliranje brodova koja ispunjavaju zahtjeve iz Uredbe. Na Europskom popisu nalazit će se postrojenja smještena u EU-u i izvan EU-a.

U skladu s Uredbom (članak 2. stavak 1. o području primjene i članak 6. stavak 2. točka (a) o općim zahtjevima za brodovlasnike), vlasnici brodova koji plove pod zastavom države članice EU-a šalju svoje brodove na rastavljanje samo u postrojenja uvrštena na Europski popis.

1.2.    Tko može podnijeti zahtjev za uvrštavanje na Europski popis?

Članak 15. stavak 1.: „Poduzeće za recikliranje brodova koje je vlasnik postrojenja za recikliranje brodova smještenoga u trećoj zemlji i koje namjerava reciklirati brodove koji plove pod zastavom države članice podnosi zahtjev Komisiji za uvrštavanje tog postrojenja za recikliranje brodova na Europski popis.”

Postupak za uvrštavanje postrojenja na popis ovisi o zemljopisnom položaju postrojenja. Postrojenja koja se nalaze u EU-u uvrštavaju njihova nacionalna nadležna tijela koja potom dostavljaju svoje nacionalne popise Europskoj komisiji koja ih izravno uvrštava na Europski popis. Postrojenja smještena izvan EU-a morat će podnijeti zahtjev Europskoj komisiji.

Iako praktične načine uvrštavanja na nacionalne popise utvrđuje svaka pojedina država članica, u Uredbi je propisano da postrojenja smještena u EU-u i izvan EU-a moraju ispunjavati iste zahtjeve utvrđene u članku 13. Uredbe.

1.3.    Kako se podnosi zahtjev za uključivanje na Europski popis?

Članak 15. stavak 1.: „Poduzeće za recikliranje brodova koje je vlasnik postrojenja za recikliranje brodova smještenog u trećoj zemlji i koje namjerava reciklirati brodove koji plove pod zastavom države članice podnosi zahtjev Komisiji za uvrštavanje tog postrojenja za recikliranje brodova na Europski popis.”

U skladu s Uredbom, poduzeće za recikliranje brodova koje je vlasnik postrojenja za recikliranje brodova smještenog izvan EU-a i koje namjerava reciklirati brodove koji plove pod zastavom države članice EU-a podnosi zahtjev Europskoj komisiji za uvrštavanje tog postrojenja za recikliranje brodova na Europski popis.

Zahtjev treba poslati elektroničkim putem na adresu e-pošte env-ship-recycling@ec.europa.eu, a dva bi papirnata primjerka (1) trebalo poslati poštom na:

European Commission

Waste Management and Recycling unit

Directorate-General for the Environment

Avenue de Beaulieu 9, BU5/107

1049 Bruxelles/Brussel

BELGIQUE/BELGIË

Europska komisija poslat će poduzeću za recikliranje brodova pisanu potvrdu primitka i procjenu kada će biti donesena odluka o zahtjevu. Europska komisija potom će poslati pisanu obavijest o odluci hoće li postrojenje za recikliranje brodova koje je podnijelo zahtjev biti uvršteno na Europski popis.

1.4.    Što bi zahtjev trebao sadržavati?

Članak 15. stavak 2.: „Uz zahtjev iz [članka 15. stavka 1.] prilaže se dokaz da dotično postrojenje za recikliranje brodova ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 13. kako bi provodilo recikliranje brodova te kako bi bilo uvršteno na Europski popis u skladu s člankom 16.”

U članku 15. Uredbe propisano je da postrojenje za recikliranje brodova dostavlja zahtjev uz dokaze da postrojenje ispunjava zahtjeve iz Uredbe. Zahtjev bi se trebao sastojati od sljedećega:

1.

popunjenog obrasca o „Informacijama i dokumentaciji povezanima sa zahtjevom za uvrštenje na Europski popis postrojenja za recikliranje brodova” kojem su priloženi popratni dokumenti u skladu s Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2015/2398 o informacijama i dokumentaciji povezanima sa zahtjevom za uvrštenje postrojenja smještenoga u trećoj zemlji na Europski popis postrojenja za recikliranje brodova (2);

2.	preslike svjedodžbe postrojenja za recikliranje brodova koju je izdao neovisni procjenitelj (obrazac se nalazi u Prilogu 1. ovom dokumentu);

3.	preslike plana postrojenja za recikliranje brodova.

Svi dokumenti moraju biti napisani na engleskom jeziku ili im je priložen prijevod na engleski, francuski ili njemački jezik.

1.5.    Kada se zahtjevi mogu podnositi?

Zahtjevi se mogu podnositi bilo kada. Europski se popis nakon objave redovito ažurira u cilju uvrštavanja postrojenja koja su podnijela uspješni zahtjev i brisanja postrojenja koja više ne ispunjavaju zahtjeve iz Uredbe (vidjeti pitanje i odgovor 1.8. u nastavku).

Da bi postrojenje moglo biti uvršteno prije kraja 2016., zahtjev bi trebalo podnijeti prije petka, 1. srpnja 2016.

1.6.    Kako će Europska komisija ocijeniti zahtjeve?

Europska komisija (Glavna uprava za okoliš) ocijenit će zahtjeve postrojenja za recikliranje brodova smještenih izvan EU-a u odnosu na zahtjeve iz Uredbe. Razmatrat će se samo potpuni zahtjevi. U slučaju nepotpunog zahtjeva od poduzeća će se tražiti da dostavi dijelove koji nedostaju.

1.7.    Kako se uspostavlja Europski popis?

Europski popis uspostavlja se i ažurira donošenjem provedbenih akata u skladu s člankom 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Prijedloge za uvrštavanje na Europski popis razmatra Odbor za Uredbu o recikliranju brodova sastavljen od predstavnika država članica koji donosi svoje mišljenje u skladu s postupkom ispitivanja propisanim u članku 5. Uredbe EU br. 182/2011 (3).

U članku 16. stavku 2. Uredbe propisano je da Europska komisija mora objaviti Europski popis najkasnije do 31. prosinca 2016. On je podijeljen na dva popisa na kojima su navedena postrojenja za recikliranje brodova smještena u EU-u i izvan EU-a.

Europski popis objavljuje se u Službenom listu Europske unije i na web-mjestu Europske komisije. Europski popis redovito se ažurira radi uvrštavanja ili brisanja postrojenja za recikliranje brodova, prema potrebi.

1.8.    Može li se postrojenje izbrisati s Europskog popisa?

Članak 16. stavak 4. točka (b) „Komisija donosi provedbene akte radi redovitog ažuriranja Europskog popisa s ciljem: […] brisanja postrojenja za recikliranje brodova s Europskog popisa ako i. postrojenje za recikliranje brodova više ne ispunjava zahtjeve iz članka 13.; ili ii. najmanje tri mjeseca prije isteka razdoblja od pet godina navedenoga u stavku 3. ovog članka nije pružen ažurirani dokaz.”

Da. Ako Europska komisija utvrdi da postrojenje više ne ispunjava zahtjeve iz Uredbe, pokreće se postupak za brisanje postrojenja s Europskog popisa. Poduzeće za recikliranje brodova u odnosu na koje se provodi postupak imat će se priliku obraniti i odgovoriti na pitanja koja je postavila Europska komisija.

Za brisanje postrojenja smještenog u trećoj zemlji s Europskog popisa bit će potrebno donijeti provedbeni akt u postupku opisanom u okviru pitanja i odgovora 1.7.

Iako je odluka o brisanju postrojenja s Europskog popisa konačna, poduzeće može naknadno ponovno podnijeti zahtjev za uvrštenje svojeg postrojenja na Popis.

2.   Zahtjevi za uvrštavanje na Europski popis

U ovom su odjeljku opisani različiti zahtjevi propisani u Uredbi u pogledu postrojenja za recikliranje brodova koja žele reciklirati brodove EU-a. Radi jasnijeg prikaza, različiti zahtjevi grupirani su pod tri naslova (opći zahtjevi te zahtjevi u pogledu okoliša, zdravlja i sigurnosti). Određeni zahtjevi mogu se odnositi na jedan ili više naslova jer bi mogli služiti u različite svrhe. U tom slučaju zahtjevi se opisuju u skladu s njihovom glavnom svrhom.

2.1.    Opći uvjeti

2.1.1.   Koja su odobrenja i dozvole potrebni da bi se postrojenje moglo uvrstiti na Europski popis?

Članak 13. stavak 1. točka (a): Postrojenje za recikliranje brodova „ovlašteno je od strane svojih nadležnih tijela za provedbu operacija recikliranja brodova”.

Prvi zahtjev koji postrojenje mora ispuniti da bi moglo biti uvršteno na Europski popis jest da su ga nadležna tijela njegove zemlje ovlastila za recikliranje brodova. Europska komisija neće uvrstiti postrojenja kojima njihova nacionalna nadležna tijela nisu izdala odobrenje za rad. Uvršteno postrojenje koje izgubi svoje nacionalno odobrenje za recikliranje brodova briše se s Europskog popisa. Europska komisija može se obratiti izravno predmetnim nadležnim tijelima kako bi provjerila izvornost dokumenata o odobrenju dostavljenih uz zahtjev.

Za potrebe Uredbe, načini odobravanja obuhvaćeni člankom 13. stavkom 1. točkom (a) ovise o zakonu države u kojoj se nalazi postrojenje.

Ako predmetno nadležno tijelo ili nadležna tijela ne izdaju posebnu dozvolu, licenciju ili odobrenje za recikliranje brodova, podnositelj zahtjeva to mora jasno navesti u svojem zahtjevu te dostaviti druge odgovarajuće dozvole, licencije ili odobrenja povezane s djelatnošću poduzeća.

2.1.2.   Što bi trebao uključivati plan postrojenja za recikliranje brodova?

Članak 13. stavak 1. točka (e): Postrojenje za recikliranje brodova „priprema plan postrojenja za recikliranje brodova”.

Plan postrojenja za recikliranje brodova jest ključni dokument uveden Konvencijom iz Hong Konga koji je uključen i u Uredbu. Komisija će analizom sadržaja plana postrojenja za recikliranje brodova moći provjeriti usklađenost s materijalnim zahtjevima Uredbe. Preporučuje se da se pri navođenju dokaza o usklađenosti sa zahtjevima iz Uredbe upućuje na odgovarajuće dijelove plana postrojenja za recikliranje brodova.

Kako je navedeno u smjernicama IMO-a o sigurnom recikliranju brodova na način koji je prihvatljiv za okoliš (4), „upravni odbor ili odgovarajuće upravljačko tijelo poduzeća za recikliranje brodova donosi plan postrojenja za recikliranje brodova […] Od ključne je važnosti […] da u planu postrojenja za recikliranje brodova budu u cijelosti opisane operacije i postupci koji su uspostavljeni u postrojenju za recikliranje brodova u cilju osiguranja usklađenosti s Konvencijom”. Nadalje, u planu postrojenja za recikliranje brodova trebale bi u cijelosti biti opisane operacije i postupci koji su uspostavljeni u postrojenju za recikliranje brodova u cilju osiguranja usklađenosti s Uredbom kada se njome nadopunjuju zahtjevi iz Konvencije iz Hong Konga (vidjeti posebno pitanja u odjeljku 2.2. u nastavku o posebnim zahtjevima).

Preporučeni format za plan postrojenja za recikliranje brodova nalazi se u Dodatku 1. Smjernicama IMO-a za sigurno recikliranje brodova na način koji je prihvatljiv za okoliš (5).

2.1.3.   Kakav mora biti usklađeni „plan pripravnosti u izvanrednim situacijama i reakcije u takvim situacijama”?

Članak 13. stavak 1. točka (h): Postrojenje za recikliranje brodova „uspostavlja i održava plan pripravnosti u izvanrednim situacijama i reakcije u takvim situacijama”.

U smjernici iz odjeljka 3.3.5. Smjernica IMO-a za sigurno recikliranje brodova na način koji je prihvatljiv za okoliš te u odjeljcima 4.6. i 16. Smjernica ILO-a (6) i odjeljcima 4.5. i 6.2. Tehničkih smjernica Baselske konvencije za upravljanje potpunim ili djelomičnim rastavljanjem brodova na način prihvatljiv za okoliš (dalje u tekstu: „TS BK-a”) (7), opisano je kako izraditi plan pripravnosti u izvanrednim situacijama i reakcije u takvim situacijama (EPRP).

Nadalje, u primjerenom planu pripravnosti u izvanrednim situacijama i reakcije u takvim situacijama mora biti opisan trenutačni izgled postrojenja za recikliranje brodova i on se priopćava svim radnicima u postrojenju, među ostalim i osoblju izvođača i osoblju zaposlenom na određeno vrijeme.

2.1.4.   Kakav mora biti primjereni sustav upravljanja i praćenja?

Članak 13. stavak 1. točka (d): Postrojenje za recikliranje brodova „uspostavlja sustave upravljanja i praćenja, postupke i tehnike kojima je svrha spriječiti, smanjiti, svesti na najmanju moguću mjeru i koliko god je moguće ukloniti rizike za zdravlje dotičnih radnika i stanovništva koje živi u blizini postrojenja za recikliranje brodova te štetne učinke na okoliš uzrokovane recikliranjem brodova”.

Sustavima upravljanja i praćenja obuhvaćeni su otpad i opasni materijali, šteta za okoliš koju općenito uzrokuje djelatnost recikliranja brodova te pitanja sigurnosti i zdravlja. Tim se sustavima podupire provedba postupaka i tehnika kojima je svrha spriječiti, smanjiti, svesti na najmanju moguću mjeru i koliko je to moguće ukloniti rizike za zdravlje i štetne učinke na okoliš.

Svrha je sustava upravljanja i praćenja kontrola provedbe postupaka i uvjeta opisanih u planu postrojenja za recikliranje brodova. Oni se primjenjuju na cijeli postupak: od prihvaćanja broda na recikliranje do gospodarenja otpadom (8) (ako se obavlja u postrojenju za recikliranje brodova). To uključuje, među ostalim, ocjenjivanje opasnosti na brodu (uključujući na temelju inventara opasnih materijala i svjedodžbe o spremnosti za recikliranje), utvrđivanje i ispunjavanje pravnih zahtjeva u pogledu brodova namijenjenih recikliranju, provođenje postupka recikliranja brodova na siguran način koji je prihvatljiv za okoliš (uključujući skladištenje na brodu materijala i otpada koji su proizvedeni postupkom recikliranja brodova i gospodarenje njima), osiguravanje potrebnog osposobljavanja te provođenje provjera dokumentacije za cijeli postupak.

(a)   Sustavi upravljanja i praćenja za okoliš

U kontekstu Uredbe Tehničke smjernice Baselske konvencije za razvoj i provedbu sustava upravljanja okolišem (9) primjeren su međunarodni izvor relevantan za članak 13. stavak 1. točku (d) u pogledu negativnih učinaka na okoliš.

U skladu sa Smjernicama IMO-a (10) o praćenju okoliša, programom za praćenje okoliša obuhvaćeno je sljedeće „mogući negativni učinci tijekom recikliranja broda [koji se mogu] podijeliti na četiri glavne kategorije: ispuštanje opasnih materijala u tlo i sedimente, ispuštanje opasnih materijala u vodu, emisije opasnih materijala u zrak, i buka/vibracije”. Još je jedan negativni učinak koji treba uzeti u obzir izlaganje visokim temperaturama.

U Smjernicama IMO-a za sigurno recikliranje brodova na način koji je prihvatljiv za okoliš dalje je navedeno da „se za svako postrojenje […] mora izraditi poseban program praćenja kojim se uzimaju u obzir značajke postrojenja, kao što je uporaba suhih dokova, molova i/ili prostora za recikliranje na području dodira kopna i mora te u njemu moraju biti navedene kemijske, biološke i fizičke promjene u okolišu oko postrojenja za recikliranje brodova”. „U programu praćenja […] trebali bi se upotrebljavati dobro utvrđeni standardi za uzorkovanje i analizu odgovarajućih okolišnih parametara”.

(b)   Sustav upravljanja i praćenja za zdravlje i sigurnost

Smatra se da su sustavima upravljanja i praćenja kojima je svrha spriječiti, smanjiti, svesti na najmanju moguću mjeru i koliko god je moguće ukloniti rizike za zdravlje radnika i stanovništva u blizini postrojenja za recikliranje brodova uzrokovane recikliranjem brodova obuhvaćena dva glavna aspekta u smislu smjernica ILO-a:

(a)	postrojenje je uspostavilo sustave upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu (11);

(b)	radnici imaju prava navedena u smjernicama ILO-a (12) kako bi mogli preuzeti vlasništvo nad sustavima upravljanja zdravljem i sigurnošću i u konačnici ih unaprijediti.

U Smjernicama ILO-a (13) pretpostavlja se da poslodavci „organiziraju utvrđivanje i povremenu procjenu opasnosti i rizika za sigurnost i zdravlje koji proizlaze iz opasnih čimbenika iz okoliša na svakom trajnom ili privremenom radnom mjestu koji nastaju uporabom različitih operacija, alata, strojeva, opreme i tvari” i „provode odgovarajuće preventivne i zaštitne mjere potrebne kako bi spriječili te opasnosti i rizike ili ih sveli na najmanju moguću razumnu i izvedivu razinu, u skladu s nacionalnim zakonima i propisima”.

U Smjernicama IMO-a za sigurno recikliranje brodova na način koji je prihvatljiv za okoliš dalje je razrađena uloga poduzeća za recikliranje brodova koja se sastoji od provođenja „procjena opasnosti na radnom mjestu u cilju utvrđivanja odgovarajućeg pristupa postizanju najveće moguće sigurnosti radnika. Nadležnost za procjenu opasnosti na radnom mjestu povjerava se nadležnoj osobi za posebne opasnosti svakog radnog mjesta. Preporučuje se da procjene provodi tim zaposlenika koji uključuje nadležnu osobu, predstavnika uprave i radnike s odgovarajućom razinom stručnosti” (14).

U skladu s člankom 3. stavkom 3. Uredbe „nadležna osoba može biti osposobljeni radnik ili zaposlenik iz uprave sposoban prepoznati i ocijeniti radne opasnosti, rizike te izloženost zaposlenika mogućim opasnim materijalima ili opasnim uvjetima u postrojenju za recikliranje brodova i koji je sposoban utvrditi nužnu zaštitu i mjere opreza koje je potrebno poduzeti kako bi se te opasnosti, rizici ili izloženosti uklonili ili smanjili.”

Drugi aspekt sustava upravljanja zdravljem i sigurnošću odnosi se na potrebu da poduzeće za recikliranje brodova osigura informiranje radnika, njihovo sudjelovanje i prikupljanje povratnih informacija od tih radnika u cilju poboljšanja sigurnosti. Popis primjenjivih prava radnika nalazi se u smjernicama ILO-a (15). On obuhvaća sve od prava na upozoravanje nadležnog tijela na rizike za sigurnost do prava na odgovarajuće liječenje ili prava na biranje predstavnika u skladu s nacionalnim zakonima, propisima i praksom. U svakom slučaju, poduzeće za recikliranje brodova osigurava informiranje radnika, njihovo sudjelovanje i prikuplja povratne informacije od radnika o pitanjima zdravlja i sigurnosti.

Može se smatrati da je praćenje parametara zdravlja i sigurnosti ostvareno ako je poduzeće za recikliranje brodova provelo primjenjive Smjernice ILO-a (16). U Smjernicama ILO-a za sigurno recikliranje brodova na način koji je prihvatljiv za okoliš dalje se spominje da postrojenje ima „postupke koji će se upotrebljavati za praćenje izloženosti i za liječnički nadzor” (17).

2.2.    Zahtjevi u pogledu okoliša

Ovaj se odjeljak u osnovi temelji na odjeljku 3. Smjernica IMO-a za sigurno recikliranje brodova na način koji je prihvatljiv za okoliš iz 2012. Uzimaju se u obzir i sljedeće smjernice:

—	dio II. Smjernica ILO-a za sigurnost i zaštitu zdravlja kod rastavljanja brodova (18) ,

—	odjeljak 5. Tehničkih smjernica Baselske konvencije za upravljanje potpunim ili djelomičnim rastavljanjem brodova na način prihvatljiv za okoliš (19) ,

—	Smjernice Tajništva Baselske konvencije za nadležna tijela za postrojenja za recikliranje brodova (Smjernice Tajništva Baselske konvencije iz 2013.) (20) ,

U ovom se odjeljku posebno potvrđuje da će „primjena načela upravljanja prihvatljivih za okoliš i usklađenost s propisima o recikliranju brodova ovisiti, barem djelomično, o razvoju odgovarajuće infrastrukture” (21). U praksi to znači da se iz odgovora na pitanja 2.2.1. i 2.2.3. može zaključiti da se premještanje elemenata s broda na nepropusni pod postrojenja izvršava bez da elementi dođu u dodir s morem, međuplimnim zonama ili drugim propusnim površinama kao što su pijesak ili šljunak (22).

2.2.1.   Što znači „sprečava štetne učinke na okoliš” i „kontrole bilo kakvog curenja, posebno u međuplimnim zonama”?

Članak 13. stavak 1. točka (f): Postrojenje za recikliranje brodova „sprečava štetne učinke na zdravlje ljudi i okoliš, uključujući dokazivanje kontrole bilo kakvog curenja, posebno u međuplimnim zonama”.

Osnovne smjernice za sprječavanje štetnih učinaka na okoliš nalaze se u smjernicama IMO-a za sprječavanje štetnih učinaka na okoliš (23). Savjeti o tome što su odgovarajuće operacije za sprječavanje štetnih učinaka navedeni su u Tehničkim smjernicama Baselske konvencije (24).

Traženjem od postrojenja za recikliranje brodova da „sprečava štetne učinke na zdravlje ljudi i okoliš”, Uredbom se stavlja naglasak na sprječavanje. U postrojenju koje je „projektirano, izgrađeno i vođeno na siguran i okolišno prihvatljiv način” (25) uspostavljene su mjere i infrastruktura za sprječavanje curenja u okoliš.

Od postrojenja se dalje zahtijeva „dokazivanje kontrole bilo kakvog curenja”, odnosno da dokaže da može spriječiti i – kada sprječavanje ne uspije unatoč usklađenom nacrtu, izgradnji i radu – reagirati na curenje i ublažiti bilo kakvu vrstu curenja (prelijevanje, emisije u zrak itd.).

Primjeri sustava kontrole uključuju, među ostalim, sljedeće: prethodnu procjenu onečišćujućih tvari koje ostaju na brodu, timove za hitne reakcije, plutajuće brane za apsorpciju nafte, plutajuće brane za zadržavanje nafte (26), drenažne kanale i nepropusne podove (dodatne pojedinosti o potonjem navedene su u sljedećem pitanju i odgovoru).

Međuplimna zona shvaća se kao zona između najnižih i najviših plimnih oznaka. Iako je potrebno posvetiti pozornost svim dijelovima postrojenja, međuplimne zone posebno se ističu u Uredbi jer donose posebne izazove u pogledu kontrole curenja zbog promjenjivih uvjeta uzrokovanih plimom.

2.2.2.   Što su to „nepropusni podovi” i „drenažni sustavi”?

Članak 13. stavak 1. točka (g) podtočka i.: Postrojenje za recikliranje brodova „osigurava sigurno i okolišno prihvatljivo gospodarenje te skladištenje opasnih materijala i otpada, uključujući: […] rukovanje opasnim materijalima i otpadom nastalim tijekom procesa recikliranja broda samo na nepropusnim podovima s drenažnim sustavima”.

U Uredbi je propisano da se „opasnim materijalima” i „otpadom nastalim tijekom procesa recikliranja broda” rukuje „na nepropusnim podovima s drenažnim sustavima”.

„Rukovanje” je vrlo širok pojam koji ne obuhvaća samo operacije gospodarenja otpadom. Ono počinje rezanjem/odvajanjem elemenata s broda i uključuje razvrstavanje i prijevoz opasnih materijala i otpada nastalih tijekom procesa recikliranja broda.

Svi elementi odvojeni od broda, uključujući velike blokove, uključuju „opasne materijale” ili „otpad nastao tijekom procesa recikliranja broda”.

„Podovi” su neprekinute, ravne i potporne površine. „Nepropusni podovi” su podovi kroz koje tekućine ne mogu prolaziti. To se temelji na potrebi zadržavanja opasnih tekućina, ali i na potrebi suzbijanja mogućnosti izljeva opasnih materijala u okoliš. Sam čelik od kojeg je izrađen brod može se smatrati nepropusnim podom u kontekstu Uredbe ako su ispunjeni određeni uvjeti (vidjeti u nastavku) ili u slučaju plutajućih dokova.

U kontekstu Uredbe „učinkoviti drenažni sustavi” odnose se na drenažne sustave povezane s postrojenjem za pročišćavanje vode (u okviru postrojenja li zajedničke/općinske) ili, kako je definirano u Smjernicama Tajništva Baselske konvencije iz 2013. na „jednostavnu infrastrukturu (npr. betonsku bazu) koja djeluje kao prepreka za zaustavljanje onečišćujućih materijala. Drenažni sustavi za onečišćujuće tvari i kapacitet drenažnih kanala moraju se povremeno čistiti, primjerice postavljanjem pomičnih rešetki preko drenažnih kanala” (27). Obujam drenažnih sustava definira se na temelju meteoroloških podataka (npr. količina padalina), moguće količine izljeva, vrsta izljeva, površine nepropusnog poda i priljeva vanjskih voda.

Budući da bi se opasnim materijalima i otpadom nastalim tijekom procesa recikliranja broda trebalo rukovati „samo” na nepropusnim podovima, kad se neki element odvaja od broda on ne bi smio doći u dodir s propusnim podovima, kao što je pijesak. Međutim, može se prenijeti (npr. dizalicom) na nepropusni pod.

U kontekstu Uredbe sama unutrašnjost broda može se smatrati nepropusnim podom u sljedećim slučajevima:

(a)	trup je zapečaćen, analizirana je cjelovitost dna trupa i utvrđeno je da nije ugrožena;

(b)	štetne tvari koje ispadaju s plovila tijekom operacija rezanja kontroliraju se u skladu s pitanjem i odgovorom 2.2.1., npr. prikupljaju se i njima se upravlja na način koji je prihvatljiv za okoliš;

(c)	plutajuće brane za zadržavanje nafte postavljaju se od trupa broda do obale/pristaništa prije bilo koje aktivnosti koja predstavlja prijetnju za okoliš i skupljači nafte su spremni;

(d)	blokovi se na siguran način prenose do površina za rezanje s nepropusnim podom;

(e)	otpuštanje komadića boje i otrovnih premaza u more/na propusnu površinu kontrolira se u skladu s pitanjem i odgovorom 2.2.1.;

(f)

čim prije moguće izvršava se prijenos preostalog brodskog dna na nepropusni pod na siguran način koji je prihvatljiv za okoliš, primjerice uporabom dizalica, saonica ili greda spojenih vitlom, kako bi se rezanje dna moglo izvršiti na nepropusnom podu s učinkovitim drenažnim sustavom, uključujući plutajuću strukturu kao što su plutajući suhi dok, teglenica ili sličan objekt s učinkovitim drenažnim sustavom.

2.2.3.   Što je to „sadržaj svih opasnih materijala”?

Članak 13. stavak 1. točka (g) podtočka i.: Postrojenje za recikliranje brodova „osigurava sigurno i okolišno prihvatljivo gospodarenje te skladištenje opasnih materijala i otpada, uključujući sadržaj svih opasnih materijala koji se nalaze na brodu tijekom cijelog procesa recikliranja broda kako bi se spriječilo ispuštanje tih materijala u okoliš”.

Uredbom je propisano da je „sadržaj svih opasnih materijala” potreban u bilo kojem trenutku („tijekom cijelog procesa recikliranja brodova”) (28) kako bi se spriječilo „ispuštanje […] u okoliš”. To znači da se svi opasni materijali uklanjaju s broda i prikupljaju, skladište i prevoze te da se zbrinjavaju pritom ne dolazeći u izravni dodir s okolišem ili radnicima (npr. kontakt golim rukama, izravni kontakt s dišnim sustavom i slično). To pitanje i odgovor usmjereni su na uklanjanje, prikupljanje i skladištenje opasnih materijala, a pitanje i odgovor 2.2.5. usmjereni su na aspekte gospodarenja otpadom.

U Smjernicama IMO-a za sigurno recikliranje brodova na način koji je prihvatljiv za okoliš te u odjeljcima 4.2. (Utvrđivanje mogućih onečišćujućih tvari i sprječavanje ispuštanja), 5.3. (Projektiranje i izgradnja) i 5.4. (Rad) Tehničkih smjernica Baselske konvencije ističu se odgovarajuće mjere za rukovanje određenim materijalima, posebno sljedećim:

—	aktivnostima uklanjanja azbesta koje se odvijaju na brodu (29),

—	aktivnostima uklanjanja azbesta koje se odvijaju izvan samog broda (30),

—	bojama i premazima pronađenima u trupu broda (31) (uporaba posebne opreme za disanje koja se savjetuje u Tehničkim smjernicama Baselske konvencije obuhvaćena je člankom 13. stavkom 1. točkom i. Uredbe),

—	tekućim otpadom (32).

Drugi elementi koje treba uzeti u obzir u ovom kontekstu uključuju sljedeće:

(a)

Mjere kojima se osigurava jednakovrijedna razina zaštite onoj koja je propisana Direktivom 2009/148/EZ od 30. studenoga 2009. o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem azbestu na radu (33) primjenjuju se na aktivnosti tijekom kojih radnici uklanjaju azbest. U njoj su opisane mjere koje poslodavac radnika mora uzeti u obzir kada postoji vjerojatnost da će biti prekoračena granična vrijednost koncentracije azbesta u zraku od 0,1 vlakna na cm3 u osmosatnom vremenski ponderiranom prosjeku.

(b)	Preporučuje se uporaba podignutih spremnika za skladištenje ostataka nafte jer će se time neovisnom procjenitelju olakšati posao provjere uspješnosti zadržavanja u spremniku.

2.2.4.   Što su „izgrađeni objekti”?

Članak 13. stavak 1. točka (c): Postrojenje za recikliranje brodova „djeluje iz izgrađenih objekata”.

U Uredbi je propisano da postrojenja djeluju iz izgrađenih objekata. Svrha je izgrađenih objekata omogućiti sigurne operacije recikliranja brodova prihvatljive za okoliš, osigurati sigurnost radnika, kontrolu curenja, zadržavanje opasnih materijala i nepropusnu podlogu za opasne materijale i otpad nastao tijekom procesa recikliranja brodova.

Zahtjev djelovanja iz izgrađenih struktura ne znači nužno da objekt mora biti potpunosti izgrađen ako je postignuta usklađenost sa zahtjevima. Izgrađenu strukturu mogu, primjerice, nadopunjavati „strojevi s kotačima s gusjenicama ili s gumama s niskim opterećenjem” (34), mobilni taložnici i plutajuće dizalice u situacijama kada nije moguće postaviti fiksne dizalice. To se posebno primjenjuje na privremene instalacije, odnosno kada bi se primjerena ograda mogla smatrati jednakovrijednom zidu ako se njome postiže slična razina zaštite. Uredbom se ne isključuju privremena postrojenja za recikliranje brodova u kojima se osnovnom postrojenju dodaje dodatna oprema (npr. luci, pristaništu ili molu) ako samo osnovno postrojenje ispunjava zahtjeve Uredbe u pogledu projektiranja i gradnje.

U kontekstu Uredbe primjeri izgrađenih objekata u područjima za recikliranje brodova u kojima se se obavlja primarno rezanje mogu uključivati, među ostalim, sljedeće:

—

pontone,

—	navoze za brodove i pristupne rampe,

—	pristaništa,

—

dokovi,

—	suhi dokovi,

—	dizala za brodove,

—	strukture slične mostovima,

—

kanale,

—	nadstrešnice,

—

brane.

Primjeri izgrađenih struktura kojima se osigurava potpora „stacionarnim postrojenjima” kako su definirana u Smjernicama Tajništva Baselske konvencije iz 2013. (35) uključuju, među ostalim, sljedeće:

—	„stacionarne dizalice i drugu opremu za dizanje […] koji se upotrebljavaju u okviru svojih projektiranih mogućnosti (npr. pazeći da se ne premašuje bruto težina koju dizalica može podignuti)”,

—	„vitla i kabele za sigurno povlačenje brodova dalje od obale tijekom rastavljanja”,

—	„pumpe za prijenos tekućina [za]izvlačenje tekućina iz odvodnih korita”,

—	„generatore za osiguravanje električne energije za osvjetljenje [za] omogućavanje sigurnijeg rada u uvjetima slabe svjetlosti”,

Primjeri izgrađenih struktura u područjima postrojenja za recikliranje brodova gdje se obavlja sekundarno rezanje spominju se u Smjernicama Baselske konvencije i uključuju, među ostalim, sljedeće:

—	„radne stanice za sekundarno rastavljanje i raščlambu redom na sastavne elemente” i „posebno opremljene radne stanice za uklanjanje opasnog i otrovnog otpada” (36),

—	„zaštitne pregrade” (37) i spremnike,

—	„zidove […] (drvo, beton, čelik) […] kojima se s jedne strane može pristupiti kako bi se omogućilo skladištenje i utovar materijala” (38),

—	„privremena skladišta za neotrovne materijale i čeličnu opremu” (39),

—	„skladišta za potpuno obrađenu opremu i materijale koji su spremni za ponovnu uporabu, recikliranje ili zbrinjavanje” (40).

Primjeri izgrađenih struktura koji se odnose na zahtjeve povezane sa zdravljem i sigurnošću iz Uredbe uključuju, među ostalim, sljedeće:

—

„čvrste, ravne ceste (jednostavna cestovna podloga može se u početku izgraditi od, primjerice usitnjenog betona)” ili „komprimirane podloge za cestu” koje omogućuju kolima hitne pomoći i vatrogasnim kolima pristup i zaustavljanje pored broda (41) ili, u slučaju suhog doka, pristup silaznoj rampi (npr. dizalu),

—	„stacionarne dizalice i drugu opremu za dizanje […] koji se upotrebljavaju u okviru svojih projektiranih mogućnosti (npr. pazeći da se ne premašuje bruto težina koju dizalica može podići)” (vidjeti prethodni tekst),

—	stabilne rampe za ukrcaj i iskrcaj,

—	dodatne elemente navedene u Smjernicama ILO-a (42), posebno opskrbu pitkom vodom, lokaciju i uvjete za rad sanitarnih objekata i objekata za pranje te garderobe i skloništa kao i objekte za hranu i piće,

—

dodatne elemente navedene u Smjernicama ILO-a za sigurno recikliranje brodova na način koji je prihvatljiv za okoliš (43): „objekte za pranje, tuševe, blagovaonice i rekreacijske prostorije, kupaonice i svlačionice […] u svrhu kontrole izlaganja i izbjegavanja širenja štetnih materijala”, „sanitarne objekte i objekte za pranje koji su pristupačni i smješteni tako da ne postoji opasnost od njihova onečišćenja s radnog mjesta”, „odvojene i primjerene svlačionice i sanitarne objekte i objekti za pranje isključivo za radnike koji rade s azbestom”, „odvojene i neonečišćene prostorije u kojima radnici mogu jesti, piti i provoditi druge dnevne odmore”.

2.2.5.   Što je usklađeno gospodarenje otpadom u kontekstu Uredbe?

Članak 13. stavak 1. točka (g) podtočka ii.: Postrojenje za recikliranje brodova osigurava „da je dokumentiran sav otpad koji je nastao iz aktivnosti recikliranja broda, kao i njegova količina, i da se prenose samo u postrojenja za gospodarenje otpadom, uključujući postrojenja za gospodarenje otpadom, ovlaštena za rukovanje s njegovom obradom, bez opasnosti za zdravlje ljudi i na okolišno prihvatljiv način”.

Članak 15. stavak 5.: „Za potrebe članka 13., s obzirom na dotičnu oporabu odnosno zbrinjavanje otpada, može se pretpostaviti da je okolišno prihvatljivo gospodarenje na snazi samo ako poduzeće za recikliranje brodova može dokazati da će postrojenje za gospodarenje otpadom koje prima otpad raditi u skladu s normama zaštite zdravlja ljudi i okoliša koje u širem smislu odgovaraju odgovarajućim međunarodnim normama i normama Unije.”

Uredba uključuje nekoliko zahtjeva o gospodarenju opasnim otpadom i drugim vrstama otpada nastalima tijekom procesa recikliranja brodova.

Ovisno o postrojenju, u njemu se može obavljati cijeli postupak oporabe ili zbrinjavanja otpada ili samo njegov dio. Na primjer, neka su postrojenja za recikliranje brodova opremljena spalionicama. Neka postrojenja mogu zbrinjavati samo neke vrste otpada, a neka postrojenja mogu odlučiti da će oporabu ili zbrinjavanje otpada u potpunosti povjeriti vanjskim postrojenjima za gospodarenje otpadom. Uredbom nije propisano neko određeno rješenje. Međutim, njome je propisano da postrojenje za recikliranje brodova može dokazati da se određene vrste otpada zbrinjavaju u skladu s određenim standardima, bez obzira na to gdje se obavlja oporaba ili zbrinjavanje otpada. Stoga se savjetuje da postrojenje u svojem obrascu zahtjeva jasno navede koje vrste otpada može samo reciklirati/zbrinjavati odnosno, koje je vrste otpada ovlašteno samo reciklirati/zbrinjavati, a koje će vrste otpada povjeriti vanjskim postrojenjima za gospodarenje otpadom.

(a)   Dokumentiranje i prijenos otpada

Može se pretpostaviti da je postrojenje za recikliranje brodova usklađeno s dijelom članka 13. stavka 1. točke (g) podtočke ii. o dokumentaciji i prijenosu otpada ako ono, u skladu sa Smjernicama IMO-a za sigurno recikliranje brodova na način koji je prihvatljiv za okoliš (44), uspostavi „postupke za praćenje opasnih materijala i otpada tijekom prijevoza iz postrojenja za recikliranje brodova na njihovo krajnje odredište i za upravljanje dokumentacijom i pohranu dokumentacije, uključujući one koja se odnosi na podizvođače”.

(b)   Ovlaštenje daljnjeg postrojenja za gospodarenje otpadom

Uredbom je propisano da poduzeće za recikliranje brodova mora osigurati da je postrojenje za gospodarenje otpadom ovlašteno raditi bez opasnosti za zdravlje ljudi i na način koji je prihvatljiv za okoliš. Ovaj se zahtjev temelji na Smjernicama IMO-a za sigurno recikliranje brodova na način koji je prihvatljiv za okoliš (45).

Postrojenje za gospodarenje otpadom na koje se primjenjuje ovaj zahtjev mora biti sljedeće:

—	dio samog postrojenja za recikliranje brodova ako ono samo izvršava oporabu ili zbrinjavanje otpada,

—	vanjsko postrojenje za gospodarenje otpadom, ako je postrojenje za recikliranje brodova podugovorilo taj dio operacija,

—	i jedno i drugo, ako postrojenje za recikliranje brodova samo obrađuje neke vrste otpada, a obradu drugih vrsta otpada podugovara.

Ovlaštenje iz tog zahtjeva odnosi se na ovlaštenje koje je izdalo odgovarajuće nadležno tijelo/nadležna tijela u zemlji u kojoj je smješteno postrojenje za gospodarenje otpadom. To uključuje dokumentaciju povezanu s uvozom/izvozom otpada i, ako je primjenjivo, dokumentaciju povezanu s prethodnim informiranim pristankom (PIC) ako se postrojenje za gospodarenje otpadom ne nalazi u istoj zemlji kao i postrojenje za recikliranje brodova. Preslika primjenjivih ovlaštenja trebala bi biti uključena u obrazac zahtjeva u skladu s Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2015/2398 o informacijama i dokumentaciji povezanima sa zahtjevom za uvrštenje postrojenja smještenog u trećoj zemlji na Europski popis postrojenja za recikliranje brodova.

(c)   Gospodarenje otpadom u postrojenjima za gospodarenje otpadom

Od postrojenja iz trećih zemalja koja podnose zahtjeve za uvrštavanje na Europski popis traži se da dokažu da postrojenje ili postrojenja za gospodarenje otpadom primjenjuju norme koje su okvirno istovrijedne međunarodnim normama ili normama EU-a.

Taj zahtjev ne podrazumijeva potpunu usklađenost sa zahtjevima EU-a koji proizlaze iz drugih pravnih akata osim Uredbe i drugih međunarodnih normi već potrebu osigurati da se zahtjevima/normama koje se primjenjuju u postrojenju za gospodarenje otpadom osigurava slična razina zaštite ljudskog zdravlja i okoliša.

Poduzeća koja podnose zahtjev trebala bi potpisati dokumente u skladu s Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2015/2398 o informacijama i dokumentaciji povezanima sa zahtjevom za uvrštenje postrojenja smještenoga u trećoj zemlji na Europski popis postrojenja za recikliranje brodova i priložiti presliku bilo kojeg dokumenta obuhvaćenog njezinim područjem primjene.

Smatra se da su međunarodne norme i norme EU-a zadovoljene ako se u postrojenju za gospodarenje otpadom primjenjuju sljedeća glavna načela utemeljena na međunarodnim normama i direktivama EU-a:

—   međunarodne norme:

Popis primjenjivih smjernica donesenih na međunarodnoj razini nalazi se u Prilogu VIII. Uredbi (EZ) br. 1013/2006 o pošiljkama otpada, uključujući Tehničke smjernice za upravljanje potpunim ili djelomičnim rastavljanjem brodova na način prihvatljiv za okoliš u dijelu koji se odnosi na daljnje gospodarenje otpadom. Ažurirane tehničke smjernice razvijene u okviru Baselske konvencije dostupne su na internetskoj stranici Konvencije (46).

Nadalje, stranke Baselske konvencije donijele su Okvir za gospodarenje opasnim otpadom i drugim vrstama otpada na način prihvatljiv za okoliš (47). U ovom je okviru utvrđeno zajedničko shvaćanje gospodarenja otpadom na način prihvatljiv za okoliš i on se odnosi, primjerice, na niz vodećih načela i mjera kojima postrojenja za gospodarenje otpadom mogu osigurati gospodarenje otpadom na način prihvatljiv za okoliš.

—   Unijine norme:

Norme Europske unije u području zaštite zdravlja ljudi i okoliša koje se odnose na postrojenja za gospodarenje otpadom navedene su u Okvirnoj direktivi EU-a o otpadu i u posebnom zakonodavstvu o određenim vrstama tokova otpada.

Glavni zahtjevi iz Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (48) (tj. Okvirna direktiva o otpadu) obuhvaćaju sljedeće:

—	hijerarhiju otpada (članak 4.): hijerarhija otpada primjenjuje se prema sljedećem redu prioriteta: (a) sprečavanje; (b) priprema za ponovnu uporabu; (c) recikliranje; (d) drugi postupci oporabe npr. energetska oporaba i (e) zbrinjavanje,

—

zaštitu zdravlja ljudi i okoliša (članak 13.): gospodarenje otpadom provodi se na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi, ne šteti se okolišu, a posebno: (a) ne ugrožavaju se voda, zrak, tlo, biljke ili životinje; (b) ne uzrokuju se neugodnosti u pogledu buke ili neugodnih mirisa i (c) nema štetnih utjecaja na krajolik ili mjesta od posebnog interesa,

—	opasni otpad (članci 17., 18. i 19.): Opasni otpad skladišti se i obrađuje u uvjetima kojima se osigurava zaštita zdravlja ljudi i okoliša. Opasni otpad ne smije se ni u kojem slučaju miješati s drugim vrstama opasnog otpada. On se pakira i označava.

Osim glavnih načela iz Okvirne direktive o otpadu, u sljedećim propisima EU-a navedene su norme za postupke obrade otpada koje su važne za članak 15. stavak 5. Uredbe:

—	Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (49),

—	Direktiva 2000/76/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. prosinca 2000. o spaljivanju otpada i akti o izmjenama (50),

—	Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (51).

Naposljetku, norme za obradu posebnih tokova otpada koji su relevantni za članak 15. stavak 5. Uredbe uključene su u sljedeće propise EU-a:

—	Direktivu Vijeća 96/59/EZ od 16. rujna 1996. o odlaganju polikloriranih bifenila i polikloriranih terfenila (52),

—	Direktivu 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ (53),

—	električna i elektronička oprema zbrinjava se u skladu s glavnim operativnim načelima iz Direktive 2002/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 2003. o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (54).

2.3.    Zdravstveni i sigurnosni zahtjevi

2.3.1.   Što podrazumijeva „sprečavanje štetnih učinaka na zdravlje ljudi”?

Članak 13. stavak 1. točka (f): Postrojenje za recikliranje brodova „sprečava štetne učinke na zdravlje ljudi”.

Osim fizičkih rješenja (vidjeti prethodno pitanje i odgovor 2.2.4. o izgrađenim objektima), u smjernicama ILO-a spominje se širok raspon operativnih rješenja, od sprječavanja najgorih oblika rada djece ili osiguravanja odgovarajućeg smještaja ako se smještaj nalazi u postrojenju ili je na neki drugi način za njega odgovorno poduzeće za recikliranje brodova do zaštite sluha. Ti različiti fizički i operativni elementi zajedno čine „siguran rad”, „sigurnost radnika” i „postupke i tehnike kojima je svrha spriječiti, smanjiti, svesti na najmanju moguću mjeru i koliko god je moguće ukloniti rizike za zdravlje” koji se spominju u Uredbi (55).

Može se pretpostaviti da je postrojenje ispunilo zahtjeve povezane sa sigurnošću ako je postrojenje provelo prethodno navedena operativna rješenja i, u skladu sa smjernicama IMO-a (56), „ima planove i postupke za zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika” i može „pokazati da posjeduje znanje i razumijevanje o primjenjivim procesima, postupcima, propisima i smjernicama za sigurnost i zdravlje na radu.” Postrojenje bi također trebalo uspostaviti i održavati „učinkovit plan evakuacije kako bi se svi zaposlenici mogli brzo i sigurno evakuirati” (57).

Nadalje, postrojenje je zaposlilo „jednog ili više ključnih zaposlenika koji posjeduju stupanj obrazovanja i iskustva potrebne za učinkovito osiguranje zadržavanja sigurnih uvjeta tijekom rada postrojenja za recikliranje brodova te jednu ili više nadležnih osoba za izvršavanje posebnih poslova. Ovisno o veličini postrojenja za recikliranje brodova i broju radnika, [postrojenje za recikliranje brodova moglo bi zaposliti] hijerarhiju osoblja za upravljanje sigurnošću i zdravljem, uključujući glavnog direktora, nadzorno osoblje i redovne radnike” (58). U Uredbi je nadležna osoba definirana kao „osoba koja posjeduje odgovarajuće kvalifikacije i izobrazbu te ima dovoljno znanja, iskustva i vještina za izvršenje određenog posla” (59). Ta osoba „može biti osposobljeni radnik ili zaposlenik iz uprave sposoban prepoznati i ocijeniti radne opasnosti, rizike te izloženost zaposlenika mogućim opasnim materijalima ili opasnim uvjetima u postrojenju za recikliranje brodova i koji je sposoban utvrditi nužnu zaštitu i mjere opreza koje je potrebno poduzeti kako bi se te opasnosti, rizici ili izloženosti uklonili ili smanjili” (60).

Naposljetku, u smjernicama IMO-a izričito se upućuje na međunarodne konvencije koje su važne za recikliranje brodova, uključujući Konvenciju o najgorim oblicima dječjeg rada iz 1999. i Konvenciju o najnižoj dobi iz 1973. Neke zemlje u kojima se odvija recikliranje brodova možda još nisu ratificirale sve te konvencije. Neovisno o tome, za potrebe ispunjavanja zahtjeva iz Uredbe, od postrojenja za recikliranje brodova očekuje se da na svojoj razini provedu različite odredbe važne za zdravlje i sigurnost radnika propisane u međunarodnim konvencijama navedenima u Dodatku 4. Smjernicama IMO-a.

2.3.2.   Što čini osobnu zaštitnu opremu?

Članak 13. stavak 1. točka i.: Postrojenje za sigurnost brodova „jamči sigurnost radnika […], uključujući osiguravanje korištenja osobne zaštitne opreme za operacije koje zahtijevaju korištenje takve opreme.”

Osobna zaštitna oprema znači bilo koji uređaj ili naprava namijenjena da ih pojedinac nosi ili drži za zaštitu od jedne ili više opasnosti za zdravlje i sigurnost (61). Osobna zaštitna oprema u smislu Uredbe detaljno je opisana u Smjernicama IMO-a za sigurno recikliranje brodova na način koji je prihvatljiv za okoliš (62) i u Smjernicama ILO-a (63).

2.3.3.   Koje obveze postoje u pogledu osposobljavanja?

Članak 13. stavak 1. točka i.: Postrojenje za recikliranje brodova „jamči […] izobrazbu radnika […]”.

Pretpostavlja se da je postrojenje ispunilo zahtjev povezan s izobrazbom ako je provelo primjenjive smjernice ILO-a (64) i ako ima, u skladu sa Smjernicama IMO-a za sigurno recikliranje brodova na način koji je prihvatljiv za okoliš (65), „postupke izobrazbe kojima će osigurati odgovarajuću razinu sigurnosti radnika i zaštite okoliša. Postupcima izobrazbe trebali bi biti obuhvaćeni svi radnici i članovi postrojenja za recikliranje brodova, uključujući osoblje i zaposlenike izvođača, […] te bi trebala biti utvrđena vrsta i učestalost izobrazbe.”

U pogledu zaštite od požara i sprječavanja požara, posebna se pozornost posvećuje smjernicama IMO-a (66) u kojima je navedeno da postrojenje ima „postupke za osiguranje odgovarajuće izobrazbe, uputa i informacija svim nadzornicima i radnicima […] o opasnosti od požara, odgovarajućim zaštitnim mjerama i uporabi opreme za gašenje požara kako bi primjereno osposobljeno osoblje bilo dostupno tijekom cijelog radnog vremena.” Dokaz o ispunjenju tih zahtjeva najbolje se može postići primjenom odgovarajućih smjernica IMO-a („trebalo bi voditi evidenciju o izobrazbi i vježbama koja, među ostalim, sadržava informacije o vrsti izobrazbe/vježbe, ulozi osobe koja prolazi izobrazbu, opremi koja se upotrebljava, trajanju, mjestu, datumu i vremenu”).

2.3.4.   Kakvo je to usklađeno vođenje evidencije o incidentima, nesrećama, profesionalnim bolestima i kroničnim učincima?

Članak 13. stavak 1. točke (i) i (j): Postrojenje za recikliranje brodova „uspostavlja evidenciju o incidentima, nesrećama, profesionalnim bolestima i kroničnim učincima te, ako to zahtijevaju nadležna tijela, prijavljuje svaki incident, nesreću, profesionalnu bolest ili kronične učinke koji uzrokuju ili koji mogu prouzročiti rizike za sigurnost radnikâ, zdravlje ljudi i okoliš”.

Evidencija o profesionalnim bolestima i kroničnim učincima prikuplja se godišnjim liječničkim pregledima koji uključuju barem uzimanje uzoraka krvi i urina te, ako je moguće, uzoraka kose. Podaci o podrijetlu bolesti i kroničnih učinaka najbolje se mogu prikupiti uzimanjem uzoraka tla, zraka i prašine.

Kako bi se mogla osigurati potpunost evidencije, prvo je potrebno prikupiti informacije o zaposlenicima u postrojenju. Postrojenje vodi evidenciju o identitetu svih radnika, među ostalim o osoblju izvođača i osoblju zaposlenom na određeno radno vrijeme te osigurava da je popis svih radnika dostupan u bilo koje vrijeme.

Usklađenost s člankom 13. stavkom 1. točke (i) i (j) Uredbe također podrazumijeva da postrojenje ispunjava preporuke Smjernica IMO-a za sigurno recikliranje brodova na način koji je prihvatljiv za okoliš (67) i Smjernice ILO-a (68).

Nadalje, kako je navedeno u smjernicama ILO-a, evidencija se treba „upotrebljavati za zaštitu zdravlja radnika”. Rezultate „zdravstveni djelatnici jasno objašnjavaju predmetnim radnicima ili osobama po njihovom izboru”, oni se „ne upotrebljavaju za neopravdanu diskriminaciju”, „dostupni su na zahtjev nadležnog tijela ili neke druge stranke koju su zajednički odredili poslodavci i radnici radi pripreme odgovarajućih statističkih podataka o zdravlju i epidemioloških studija, pod uvjetom da se štiti njihova anonimnost”. U Smjernicama IMO-a za sigurno recikliranje brodova na način koji je prihvatljiv za okoliš dalje je navedeno da „ako u nacionalnim zahtjevima nije navedeno vremensko razdoblje, preporučuje se vođenje evidencije tijekom pet godina”.

3.   Potvrđivanje i inspekcijski pregledi

3.1.    Koje su glavne značajke sustava inspekcijskih pregleda u skladu s novom Uredbom?

Člankom 15. stavkom 4. Uredbe uvodi se sustav inspekcijskog pregleda u dva koraka i provjere postrojenja smještenih u trećim zemljama koja žele reciklirati brodove koji plove pod zastavom države članice EU-a.

Članak 15. stavak 4. podstavak 1.: Kako bi se uvrstilo na Europski popis, neovisni procjenitelj s odgovarajućim kvalifikacijama, slijedom inspekcijskog pregleda na licu mjesta, izdaje potvrdu o ispunjavanju zahtjeva iz članka 13. postrojenjima za recikliranje brodova smještenima u trećim zemljama. Poduzeće za recikliranje brodova Komisiji podnosi svjedodžbu pri podnošenju zahtjeva za uvrštavanje na Europski popis, a nakon toga svakih pet godina prilikom obnove uvrštavanja na Europski popis. Prvo uvrštavanje na popis i njegova obnova dopunjuju se pregledom u sredini tog razdoblja kako bi se potvrdilo ispunjavanje zahtjeva iz članka 13. Članak 15. stavak 4. podstavak 2.: Podnošenjem zahtjeva za uvrštavanje na Europski popis poduzeća za recikliranje brodova prihvaćaju mogućnost da dotično postrojenje za recikliranje brodova bude podvrgnuto inspekcijskim pregledima na licu mjesta od strane Komisije ili zastupnikâ koji djeluju u njezino ime prije ili nakon njihova uvrštavanja na Europski popis u svrhu provjere ispunjavanja zahtjeva iz članka 13. Neovisni procjenitelj, Komisija ili zastupnici koji djeluju u njezino ime surađuju s nadležnim tijelima treće zemlje u kojoj je smješteno postrojenje za recikliranje brodova s ciljem provedbe tih inspekcijskih pregleda na licu mjesta.

Prvi korak (članak 15. stavak 4. podstavak 1.) odvija se prije nego što postrojenje podnese zahtjev za uvrštavanje na Europski popis. On se nastoji od inspekcijskog pregleda postrojenja koji izvršava neovisni procjenitelj kako bi ocijenio ispunjavanje zahtjeva iz Uredbe.

U kasnijem koraku (članak 15. stavak 4. podstavak 2.) Europska komisija može odlučiti provoditi inspekcije na licu mjesta kako bi provjerila ispunjava li postrojenje zahtjeve. Te se provjere mogu izvršavati prije ili nakon donošenja odluke o uvrštenju postrojenja na Europski popis.

Grafikon

Glavni koraci u postupku inspekcijskih pregleda i potvrđivanja postrojenja za recikliranje brodova smještenih izvan EU-a

3.2.    Koju ulogu imaju neovisni procjenitelji?

Neovisni procjenitelji postrojenju izdaju svjedodžbu o ispunjavanju zahtjeva iz Uredbe. Oni svoj posao obavljaju neovisno. U tu svrhu, ugovorom između vlasnika postrojenja za recikliranje brodova i neovisnog procjenitelja potonji se ovlašćuje za obavljanje svih radnji koje su potrebne kako bi provjerio ispunjava li postrojenje zahtjeve iz Uredbe i izvijestio o tome. Aktivnosti neovisnih procjenitelja ni na koji se način ne sprječavaju ni ograničavaju ugovornim obvezama.

Europska komisija spremna je neovisnim procjeniteljima dati savjet na njihov zahtjev.

3.3.    Tko može biti neovisni procjenitelj?

Pojam neovisni procjenitelj ne bi trebalo tumačiti kao da se odnosi na jednu fizičku osobu. Zadaće neovisnog procjenitelja uspješno može izvršavati skupina stručnjaka s različitim kvalifikacijama. Neovisni procjenitelji poštuju zakone i propise države u kojoj posluju. Ako je potrebno, oni su pravne osobe u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

3.4.    Hoće li Europska komisija objaviti popis neovisnih procjenitelja?

Ne. Komisija neće objaviti popis neovisnih procjenitelja jer to nije propisano u Uredbi. Poduzeće koje je vlasnik postrojenja za recikliranje brodova ili njime upravlja trebalo bi zaposliti neovisnog procjenitelja i osigurati da je neovisan i da ima potrebne kvalifikacije.

3.5.    Koje bi akreditacije i kvalifikacije trebali imati neovisni procjenitelji?

U Uredbi je propisano da procjenitelji koji potvrđuju usklađenost sa zahtjevima iz članka 13. moraju biti „neovisni” i posjedovati „odgovarajuće kvalifikacije”. Iako u Uredbi nije predviđena akreditacija neovisnih procjenitelja, traženje akreditacije u skladu s normom od akreditacijskih tijela EU-a ili tijela potpisnica sporazuma o uzajamnom priznavanju Međunarodne organizacije za akreditaciju laboratorija (ILAC) najučinkovitiji je način za dokazivanje neovisnosti i potrebnih kvalifikacija. Više pojedinosti navedeno je u nastavku.

EU je razvio akreditacijski sustav u skladu s kojim akreditaciju u odnosu na određenu normu može dati nacionalno akreditacijsko tijelo koje je imenovala država članica EU-a u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 (69). Akreditacija koju je izdalo takvo tijelo automatski se priznaje u cijelom EU-u. Akreditaciju može izdati i akreditacijsko tijelo izvan EU-a koje je potpisnik odgovarajućeg područja primjene (u ovom slučaju: norma norma ISO/IEC 17020 (70)) sporazuma o uzajamnom priznavanju (MRA) Međunarodne organizacije za akreditaciju laboratorija (ILAC) (71) (72).

U kontekstu Uredbe, neovisnost i sposobnost najbolje se dokazuju usklađenošću sa zahtjevima za inspekcijska tijela treće stranke („Tip A”) sadržanima u normi ISO/IEC 17020 u kojoj su utvrđeni zahtjevi za rad različitih tijela koja provode inspekcije.

Norma ISO/IEC 17020:2012(E) Ova je međunarodna norma izrađena s ciljem promicanja povjerenja u tijela koja provode inspekcijske preglede. Inspekcijska tijela provode procjene u ime privatnih klijenata, njihovih matičnih organizacija ili nadležnih tijela radi pružanja informacija o usklađenosti provjerenih stavki s propisima, normama, specifikacijama, sustavima provjera ili ugovorima.

Norma ISO/IEC 17020 sadržava detaljne zahtjeve za inspekcijska tijela. Inspekcijska tijela ocijenjena u skladu s normom ISO/IEC 17020 moraju dostaviti dokaze o svojoj nepristranosti i neovisnosti (vidjeti Prilog A normi), opisati svoj pravni ustroj, organizacijsku i rukovoditeljsku strukturu, svoje inspekcijske metode i postupke i zaposliti dovoljan broj kvalificiranog osoblja (izravno ili podugovaranjem), voditi različite evidencije, sastavljati izvješća o inspekcijskom pregledu i izdavati svjedodžbe te uspostaviti postupke za rješavanje pritužbi i žalbi i upravljačke sustave. Ti detaljni zahtjevi upotrebljavaju se kao kontrolni popis za akreditaciju kojom se potvrđuje sposobnost za izvršavanje određenih inspekcijskih zadaća – u ovom slučaju provjera postrojenja za recikliranje brodova u skladu s Uredbom 1257/2013. Zahtjevi su uvijek usmjereni na određenu aktivnost i nikada se ne promatraju izolirano.

Preporučuje se da postrojenja za recikliranje brodova ugovorom propišu da neovisni procjenitelj koji će ocjenjivati njihovu usklađenost sa zahtjevima iz Uredbe mora imati kvalifikacije u sljedećim područjima:

—	inženjer brodogradnje ili jednakovrijedna kvalifikacija u području brodogradnje i/ili rastavljanja velikih čeličnih struktura,

—	sustavi za upravljanje zaštitom okoliša i zdravljem i sigurnošću na radu,

—	upravljanje opasnim materijalima i gospodarenje otpadom, uključujući upravljanje opasnim otpadom.

Također se preporučuje da voditelj tima neovisnog procjenitelja ima najmanje pet godina iskustva u radu u najmanje dva prethodno navedena područja te da drugi članovi tima imaju najmanje tri godine iskustva u najmanje dva navedena područja.

Europska komisija može organizirati aktivnosti osposobljavanja i radionice posebno namijenjene neovisnim procjeniteljima u cilju usklađivanja prakse potvrđivanja.

3.6.    Može li Europska komisija odlučiti izvršiti dodatne inspekcijske preglede postrojenja?

Podnošenjem zahtjeva za uvrštavanje na Europski popis poduzeća za recikliranje brodova prihvaćaju mogućnost da će biti podvrgnuta inspekcijskim pregledima na licu mjesta, koji mogu biti i nenajavljeni, a koje će provoditi Komisija ili subjekti koji djeluju u njezino ime. Ti će se inspekcijski pregledi izvršavati u suradnji s nadležnim tijelima države u kojoj se nalazi postrojenje. Troškove inspekcijskih pregleda ne snosi poduzeće za recikliranje brodova.

Europska komisija donosi odluke o provođenju inspekcija potvrđenih postrojenja na temelju prioriteta u pogledu rizika. Inspekciju svih potvrđenih postrojenja koja se nalaze u trećoj zemlji može provoditi Europska komisija ili subjekti koji djeluju u njezino ime. Odluka o provođenju inspekcijskog pregleda određenog postrojenja donosi se na temelju kvalitete i potpunosti informacija navedenih u zahtjevu.

Dodatni aspekti koji utječu na vjerojatnost dodatnih inspekcija Europske komisije ili subjekata koji djeluju u njezino ime uključuju, među ostalim, pritužbe i prigovore podnesene Europskoj komisiji u vezi s radom postrojenja.

---

(1)  Veliki dokumenti kao što je plan postrojenja za recikliranje brodova mogu se slati samo elektroničkom poštom.

(2)  SL L 332, 18.12.2015., str. 145.

(3)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(4)  IMO, Rezolucija MEPC.210(63) donesena 2. ožujka 2012., Smjernice za sigurno recikliranje brodova na način prihvatljiv za okoliš iz 2012., str. 7.–36.

(5)  IMO MEPC.210(63) Dodatak 1., str. 37.

(6)  ILO, Sigurnost i zaštita zdravlja kod rastavljanja brodova: smjernice za azijske zemlje i Tursku, 2004., odjeljak 4.6., str. 32. i odjeljak 16, str. 128.–133.

(7)  Baselska konvencija, Tehničke smjernice za upravljanje potpunim ili djelomičnim rastavljanjem brodova na način prihvatljiv za okoliš (dalje u tekstu „TS BK-a”), odjeljak 4.5., str. 63.–64. i odjeljak 6.2., str. 84.–88.

(8)  Vidjeti pitanje i odgovor 2.2.5. za više podataka o zahtjevima za gospodarenje otpadom u skladu s Uredbom.

(9)  Tehničke smjernice Baselske konvencije, odjeljak 6.2., str. 85.–87.

(10)  IMO MEPC.210(63) odjeljak 3.4.1., str. 24.

(11)  ILO, Sigurnost i zaštita zdravlja kod rastavljanja brodova: smjernice za azijske zemlje i Tursku, str. 28.–33.

(12)  ILO, Sigurnost i zaštita zdravlja kod rastavljanja brodova: smjernice za azijske zemlje i Tursku, str. 21.–23.

(13)  ILO, Sigurnost i zaštita zdravlja kod rastavljanja brodova: smjernice za azijske zemlje i Tursku, odjeljak 3.4.2. str. 19. i Prilog III. str. 155.–172.

(14)  IMO MEPC.210(63) odjeljak 3.3.3.

(15)  ILO, Sigurnost i zaštita zdravlja kod rastavljanja brodova, odjeljak 3.6., str. 21.–23.

(16)  ILO, Sigurnost i zaštita zdravlja kod rastavljanja brodova, Prilog I. (Nadzor zdravlja radnika), odjeljci 2. i 3., str. 147.–150., i Prilog II. (Nadzor radne sredine), str. 152.–154.

(17)  IMO MEPC.210(63) odjeljak 3.3.4.11., str. 21.

(18)  ILO, Sigurnost i zaštita zdravlja kod rastavljanja brodova, str. 47.–140. (osim odjeljaka 14. i 16. na koje se upućuje u sljedećem poglavlju ovih Smjernica)

(19)  Tehničke smjernice Baselske konvencije, odjeljak 5., str. 66.–83.

(20)  Tajništvo Baselske konvencije, Smjernice nadležnih tijela za postrojenja za recikliranje brodova, 4.8.2013.

(21)  Smjernice Tajništva Baselske konvencije, str. 13.

(22)  Budući da blokovi nisu samo „otpad koji je nastao tijekom postupka recikliranja broda” već postoji i veliki rizik da će biti prekriveni ostacima nafte i/ili boje ili čestica premaza nastalih tijekom rezanja, nije ih moguće bacati i/ili ostavljati kao otpad u međuplimnoj zoni ili na nekoj drugoj propusnoj površini kao što su pijesak ili šljunak jer bi se tim postupkom prekršila kontrola curenja (članak 13. stavak 1. točka (f)), zadržavanje (članak 13. stavak 1. točke (g) podtočka ii.) i rukovanje na nepropusnim podovima (članak 13. stavak 1. točka (g) podtočka ii.).

(23)  IMO MEPC.210(63) odjeljak 3.4.4., str. 33.–36.

(24)  Tehničke smjernice Baselske konvencije, odjeljak 5., str. 81.–83.

(25)  Članak 13. stavak 1. točka (b) Uredbe.

(26)  Vrsta plutajuće brane za zadržavanje nafte koja će se upotrebljavati ovisi o lokaciji i uvjetima postrojenja za recikliranje brodova. Možda će biti potrebne dvije razine zadržavanja, posebno u postrojenjima u kojima brodovi pristaju vlastitom vučnom snagom zbog čega bi moglo doći do izlijevanja onečišćene vode u more: prva razina upijajućih brana za zadržavanje nafte koje se postavljaju oko broda koji se rastavlja i druga trajnija razina neupijajućih obalnih ili oceanskih brana.

(27)  Smjernice Baselske konvencije iz 2013., str. 14.

(28)  „sadržaj svih opasnih materijala”, „tijekom cijelog postupka recikliranja broda” (članak 13. stavak 1. točka (g) podtočka i.)

(29)  IMO MEPC.(210)63, odjeljak 3.4.3.1., str. 29. i TS BK-a, str. 82.

(30)  IMO MEPC.(210)63, odjeljak 3.4.3.1., str. 30. i TS BK-a, str. 80.

(31)  IMO MEPC.(210)63, odjeljak 3.4.3.4.1., str. 32. i TS BK-a, str. 82.–83.

(32)  IMO MEPC.(210)63, odjeljak 3.4.3.5 Opasne tekućine, ostaci i sedimenti (kao što su nafta, voda s dna broda i balastna voda), str. 32. i TS BK-a, str. 81.

(33)  SL L 330, 16.12.2009., str. 28.

(34)  Smjernice Tajništva Baselske konvencije iz 2013., str. 17.

(35)  Smjernice Tajništva Baselske konvencije iz 2013., str. 15.

(36)  Tehničke smjernice Baselske konvencije, str. 68.

(37)  Smjernice Tajništva Baselske konvencije iz 2013., str. 16.

(38)  Vidjeti bilješku 37.

(39)  Vidjeti bilješku 36.

(40)  Vidjeti bilješku 36.

(41)  U skladu s člankom 13. stavkom 1. točkom (h) Uredbe (postrojenje za recikliranje brodova osigurava brz pristup opremi za reakciju u izvanrednim situacijama kao što su oprema i vozila za gašenje požara, vozila hitne pomoći i dizalice do broda te svim ostalim područjima postrojenja za recikliranje broda), postrojenja kod kojih se vozila hitne pomoći ne mogu parkirati pored samog broda („do broda”) ili pored rampe za ukrcaj ili iskrcaj, primjerice zbog vodenog, nestabilnog tla po kojem vozila ne mogu voziti, nisu u skladu sa zahtjevima iz Uredbe.

(42)  ILO, Sigurnost i zaštita zdravlja kod rastavljanja brodova: smjernice za azijske zemlje i Tursku, str. 138.–140.

(43)  IMO MEPC.210(210) odjeljak 3.3.4.9., str. 20.

(44)  IMO MEPC.(210)63 odjeljak 3.4.2.6., 3. stavak

(45)  IMO MEPC.(210)63, odjeljak 3.2.6. „Ako se iz postrojenja za recikliranje brodova uklanjaju materijali ili otpad za daljnju obradu i/ili zbrinjavanje, u planu postrojenja za recikliranje brodova moraju biti opisani postupci kojima će se osigurati njihovo prenošenje samo u postrojenje ovlašteno za njihovu obradu i/ili zbrinjavanje, bez opasnosti za zdravlje ljudi i na okolišno prihvatljiv način.”

(46)  Za više informacija vidjeti sljedeće: http://www.basel.int/Implementation/TechnicalMatters/DevelopmentofTechnicalGuidelines/AdoptedTechnicalGuidelines/tabid/2376/Default.aspx

(47)  Za više informacija vidjeti sljedeće: http://www.basel.int/Implementation/CountryLedInitiative/EnvironmentallySoundManagement/ESMFramework/tabid/3616/Default.aspx

(48)  SL L 312, 22.11.2008., str. 3.

(49)  SL L 182, 16.7.1999., str. 1.

(50)  SL L 332, 28.12.2000., str. 91.

(51)  SL L 334, 17.12.2010., str. 17.

(52)  SL L 243, 24.9.1996., str. 31.

(53)  SL L 266, 26.9.2006., str. 1.

(54)  SL L 37, 13.2.2003., str. 24.

(55)  Vidjeti članak 13. stavak 1., točku (b), članak 13. stavak 1. točku (d) podtočku i. i članak 13. stavak 1. točku i.

(56)  IMO MEPC.(210)63, odjeljak 3.3.1., str. 11.

(57)  IMO MEPC.(210)63, odjeljak 3.3.6. 6. stavak, str. 23.

(58)  IMO MEPC.210(63) odjeljak 3.3.2.

(59)  Članak 3.stavak 1. podstavak 13. Uredbe

(60)  Članak 3. stavak 3. Uredbe.

(61)  Definicija u skladu s Direktivom Vijeća 89/686/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na osobnu zaštitnu opremu (SL L 399, 30.12.1989., str. 18.).

(62)  IMO MEPC.(210)63, odjeljak 3.3.4.10., str. 21.

(63)  ILO, Sigurnost i zaštita zdravlja kod rastavljanja brodova: smjernice za azijske zemlje i Tursku, odjeljak 15., str. 122.–127.

(64)  ILO, Sigurnost i zaštita zdravlja kod rastavljanja brodova: smjernice za azijske zemlje i Tursku, odjeljak 14., str. 117.–121.

(65)  IMO MEPC.(210)63, odjeljak 3.1.2., str. 8.

(66)  IMO MEPC.(210)63, odjeljak 3.3.6 7.stavak, str. 23.

(67)  IMO MEPC.(210)63, odjeljak 3.1.4., str. 9.

(68)  ILO, Sigurnost i zaštita zdravlja kod rastavljanja brodova: smjernice za azijske zemlje i Tursku, odjeljak 5., str. 34. – 40. i Prilog I. (Nadzor zdravlja radnika) odjeljak 4., str. 150.–151.

(69)  Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).

(70)  ISO/IEC 17020:2012, Zahtjevi za rad različitih vrsta tijela koja obavljaju inspekcije

(71)  Popis takvih tijela dostupan je na http://www.european-accreditation.org/mla-and-bla-signatories#6 i https://www.ilac.org/documents/mra_signatories.pdf

(72)  U članku 11. stavku 2. Uredbe (EZ) 765/2008 predviđeno je da nacionalna tijela priznaju istovrijednost usluga koje pružaju akreditacijska tijela koja su uspješno podvrgnuta uzajamnom vrednovanju i time prihvaćaju potvrde o akreditaciji tih tijela i ateste koje izdaju tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja su ona akreditirala.

---

---

---

12.4.2016

HR

Službeni list Europske unije

C 128/22

---

Obavijest osobama na koje se primjenjuju mjere ograničavanja predviđene u Odluci Vijeća 2011/235/ZVSP, kako je izmijenjena Odlukom Vijeća (ZVSP) 2016/565, te u Uredbi Vijeća (EU) br. 359/2011, kako se provodi Provedbenom uredbom Vijeća (EU) 2016/556 o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Iranu

(2016/C 128/02)

O sljedećim informacijama obavješćuju se osobe koje su navedene u Prilogu Odluci Vijeća 2011/235/ZVSP (1), kako je izmijenjena Odlukom Vijeća (ZVSP) 2016/565 (2), i u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EU) br. 359/2011 (3), kako se provodi Provedbenom uredbom Vijeća (EU) 2016/556 (4) o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Iranu.

Vijeće Europske unije odlučilo je da bi osobe koje se nalaze u gore navedenim prilozima trebale biti uvrštene na popis osoba i subjekata na koje se odnose mjere ograničavanja iz Odluke 2011/235/ZVSP i Uredbe (EU) br. 359/2011.

Dotične osobe obavješćuje se o mogućnosti podnošenja zahtjeva nadležnim tijelima odgovarajuće države članice ili država članica, kako je navedeno na internetskim stranicama iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 359/2011, kako bi se pribavilo odobrenje za uporabu zamrznutih sredstava za osnovne potrebe ili posebna plaćanja (usp. članak 4. Uredbe).

Dotične osobe mogu Vijeću, zajedno s popratnom dokumentacijom, podnijeti zahtjev za ponovno razmatranje odluke o njihovu uvrštenju na gore navedeni popis, na sljedeću adresu:

Council of the European Union

DG C 1C - Horizontal Issues Unit

General Secretariat

Rue de la Loi 175/Wetstraat 175

1048 Bruxelles/Brussel

BELGIQUE/BELGIË

E-pošta: sanctions@consilium.europa.eu

Dotične osobe upućuju se i na mogućnost osporavanja odluke Vijeća pred Općim sudom Europske unije u skladu s uvjetima iz članka 275. drugog stavka i članka 263. četvrtog i šestog stavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

---

(1)  SL L 100, 14.4.2011., str. 51.

(2)  SL L 96, 12.4.2016., str. 41.

(3)  SL L 100, 14.4.2011., str. 1.

(4)  SL L 96, 12.4.2016., str. 3.

---

12.4.2016

HR

Službeni list Europske unije

C 128/23

---

Tečajna lista eura (1)

11. travnja 2016.

(2016/C 128/03)

1 euro =

	Valuta	Tečaj
USD	američki dolar	1,1390
JPY	japanski jen	123,28
DKK	danska kruna	7,4424
GBP	funta sterlinga	0,80060
SEK	švedska kruna	9,2815
CHF	švicarski franak	1,0877
ISK	islandska kruna
NOK	norveška kruna	9,3809
BGN	bugarski lev	1,9558
CZK	češka kruna	27,026
HUF	mađarska forinta	312,07
PLN	poljski zlot	4,2793
RON	rumunjski novi leu	4,4675
TRY	turska lira	3,2240
AUD	australski dolar	1,5060
CAD	kanadski dolar	1,4794
HKD	hongkonški dolar	8,8321
NZD	novozelandski dolar	1,6669
SGD	singapurski dolar	1,5341
KRW	južnokorejski von	1 306,55
ZAR	južnoafrički rand	16,7955
CNY	kineski renminbi-juan	7,3709
HRK	hrvatska kuna	7,4875
IDR	indonezijska rupija	14 956,00
MYR	malezijski ringit	4,4307
PHP	filipinski pezo	52,552
RUB	ruski rubalj	76,0574
THB	tajlandski baht	39,956
BRL	brazilski real	4,0647
MXN	meksički pezo	20,1924
INR	indijska rupija	75,7055

---

(1)  Izvor: referentna tečajna lista koju objavljuje ESB.

---

12.4.2016

HR

Službeni list Europske unije

C 128/24

---

Prethodna prijava koncentracije

(Predmet M.7744 – HeidelbergCement/Italcementi)

(Tekst značajan za EGP)

(2016/C 128/04)

---

(1)  SL L 24, 29.1.2004., str. 1. („Uredba o koncentracijama”).

---

12.4.2016

HR

Službeni list Europske unije

C 128/25

---

Prethodna prijava koncentracije

(Predmet M.7998 – Pacific Mezz/Oaktree/Railpool)

Predmet primjeren za primjenu pojednostavnjenog postupka

(Tekst značajan za EGP)

(2016/C 128/05)

---

(1)  SL L 24, 29.1.2004., str. 1. („Uredba o koncentracijama”).

(2)  SL C 366, 14.12.2013., str. 5.

---

12.4.2016

HR

Službeni list Europske unije

C 128/26

---

Prethodna prijava koncentracije

(Predmet M.7859 – OMV/EconGas)

Predmet primjeren za primjenu pojednostavnjenog postupka

(Tekst značajan za EGP)

(2016/C 128/06)

---

(1)  SL L 24, 29.1.2004., str. 1. („Uredba o koncentracijama”).

(2)  SL C 366, 14.12.2013., str. 5.

---

12.4.2016

HR

Službeni list Europske unije

C 128/27

---

Prethodna prijava koncentracije

(Predmet M.7801 – Wabtec/Faiveley Transport)

(Tekst značajan za EGP)

(2016/C 128/07)

---

(1)  SL L 24, 29.1.2004., str. 1. („Uredba o koncentracijama”).

---

12.4.2016

HR

Službeni list Europske unije

C 128/28

---

Prethodna prijava koncentracije

(Predmet M.7989 – Griffin/LVS II Lux XX/Redefine/Echo Prime JV)

Predmet primjeren za primjenu pojednostavnjenog postupka

(Tekst značajan za EGP)

(2016/C 128/08)

---

(1)  SL L 24, 29.1.2004., str. 1. („Uredba o koncentracijama”).

(2)  SL C 366, 14.12.2013., str. 5.

---