ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 111
European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Svezak 59.
29. ožujka 2016.

Obavijest br.

Sadržaj

Stranica

 

IV.   Obavijesti

 

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

 

Sud Europske unije

2016/C 111/01

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

1

 

Opći sud

2016/C 111/02

Odluka Općeg suda od 27. siječnja 2016. o sudskim praznicima

2

 

V.   Objave

 

SUDSKI POSTUPCI

 

Sud

2016/C 111/03

Predmet C-581/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. prosinca 2014. uputio Landesverwaltungsgericht Oberösterreich (Austrija) – Manfred Naderhirn

3

2016/C 111/04

Predmet C-663/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. prosinca 2015. uputio Verwaltungsgerichtshof (Austrija) – Umweltverband WWF Österreich protiv Landeshauptmann von Tirol

3

2016/C 111/05

Predmet C-664/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. prosinca 2015. uputio Verwaltungsgerichtshof (Austrija) – Protect Natur-, Arten- und Landschaftsschutz Umweltorganisation protiv Bezirkshauptmannschaft Gmünd

4

2016/C 111/06

Predmet C-679/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. prosinca 2015. uputio Finanzgericht Baden-Württemberg (Njemačka) – Ultra-Brag AG protiv Hauptzollamt Lörrach

5

2016/C 111/07

Predmet C-686/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. prosinca 2015 uputio Općinski sud u Velikoj Gorici (Hrvatska) – Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. protiv Željka Klafurića

6

2016/C 111/08

Predmet C-700/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. prosinca 2015. Vrhovno sodišče Republike Slovenije (Slovenija) – LEK Farmacevtska Družba d.d. protiv Republike Slovenije

6

2016/C 111/09

Predmet C-4/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. siječnja 2016. uputio Sąd Apelacyjny w Warszawie (Poljska) – J. D. protiv Prezes Urzędu Regulacji Energetyki

7

2016/C 111/10

Predmet C-10/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. siječnja 2016. uputio Commissione tributaria provinciale di Genova (Italija) – Ignazio Messina & C. SpA protiv Ministero delle Infrastrutture e dei Trasporti

7

2016/C 111/11

Predmet C-11/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. siječnja 2016. uputio Commissione tributaria provinciale di Genova (Italija) – Ignazio Messina & C. SpA protiv Agenzia delle Dogane e dei Monopoli

8

2016/C 111/12

Predmet C-12/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. siječnja 2016. uputio Commissione tributaria provinciale di Genova (Italija) – Ignazio Messina & C. SpA protiv Autorità portuale di Genova

9

2016/C 111/13

Predmet C-13/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 8. siječnja 2016. uputio Augstākā tiesa (Latvija) – Valsts policijas Rīgas reģiona pārvaldes Kārtības policijas pārvalde protiv Rīgas pašvaldības SIA Rīgas satiksme

10

2016/C 111/14

Predmet C-15/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. siječnja 2016. uputio Bundesverwaltungsgericht (Njemačka) – Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht protiv Ewalda Baumeistera

11

2016/C 111/15

Predmet C-27/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. siječnja 2016. uputio Administrativen sad – Sofija-grad (Bugarska) – Angel Marinkov protiv Predsedatel na Državna agencija za blgarite v čužbina

12

2016/C 111/16

Predmet C-33/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. siječnja 2016. uputio Korkein hallinto-oikeus (Finska) – A Oy

13

2016/C 111/17

Predmet C-46/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. siječnja 2016. uputio Augstākā tiesa (Latvija) – Valsts ieņēmumu dienests protiv SIA LS Customs Services

14

2016/C 111/18

Predmet C-47/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. siječnja 2016. uputio Augstākā tiesa (Latvija) – Valsts ieņēmumu dienests protiv SIA Veloserviss

15

2016/C 111/19

Predmet C-60/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. veljače 2016. uputio Kammarrätten i Stockholm – Migrationsöverdomstolen (Švedska) – Mohammad Khir Amayry protiv Migrationsverket

16

2016/C 111/20

Predmet C-104/16 P: Žalba koju je 19. veljače 2016. podnijelo Vijeće Europske unije protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 10. prosinca 2015. u predmetu T-512/12, Fronta Polisario protiv Vijeća

17

 

Opći sud

2016/C 111/21

Spojeni predmeti T-711/13 i T-716/13: Presuda Općeg suda od 18. veljače 2016. – Harrys Pubar i Harry’s New York Bar protiv OHIM-a – Harry's New York Bar i Harrys Pubar (HARRY’S BAR) (Žig Zajednice — Postupak povodom prigovora — Prijava verbalnog žiga Zajednice HARRY’S BAR — Raniji nacionalni figurativni žig PUB CASINO Harrys RESTAURANG — Djelomično odbijanje registracije — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

18

2016/C 111/22

Predmet T-53/14: Presuda Općeg suda od 19. veljače 2016. – Ludwig-Bölkow-Systemtechnik protiv Komisije (Arbitražna klauzula — Šesti okvirni program za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti — Povrat dijela isplaćenog predujma i paušalna naknada štete — Djelomična obustava postupka — Troškovi prihvatljivi za financiranje Unije — Ugovorna kazna — Očita pretjeranost)

19

2016/C 111/23

Spojeni predmet T-84/14 i T-97/14: Presuda Općeg suda od 18. veljače 2016. – Harrys Pubar i Harry’s New York Bar protiv OHIM-a – Harry’s New York Bar i Harrys Pubar (HARRY’S NEW YORK BAR) (Žig Zajednice — Postupak povodom prigovora — Prijava verbalnog žiga Zajednice HARRY’S NEW YORK BAR — Raniji nacionalni figurativni žig PUB CASINO Harrys RESTAURANG — Djelomično odbijanje registracije — Opasnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

19

2016/C 111/24

Predmet T-164/14: Presuda Općeg suda od 18. veljače 2016. – Calberson GE protiv Komisije (Arbitražna klauzula — Program opskrbe Rusije poljoprivrednim proizvodima — Isporuka govedine — Neizvršenje ugovora od strane agencije za tržišne intervencije — Mjerodavno pravo — Zastara — Zakašnjelo vraćanje jamstava isporuke — Djelomično plaćanje računa za prijevoz — Nedovoljno plaćanje određenih faktura u stranoj valuti — Zatezne kamate)

20

2016/C 111/25

Predmet T-328/14: Presuda Općeg suda od 18. veljače 2016. – Jannatian protiv Vijeća (Zajednička vanjska i sigurnosna politika — Mjere ograničavanja protiv Irana s ciljem sprječavanja širenja nuklearnog oružja — Zamrzavanje financijskih sredstava — Ograničenje ulaska — Tužba za poništenje — Obustava postupka — Izvanugovorna odgovornost — Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima — Nematerijalna šteta)

21

2016/C 111/26

Predmet T-364/14: Presuda Općeg suda od 18. veljače 2016. – Penny-Markt protiv OHIM-a – Boquoi Handels (B!O) (Žig Zajednice — Postupak za proglašavanje žiga ništavim — Figurativni žig Zajednice B!O — Raniji verbalni žig Zajednice bo — Relativni razlog za odbijanje — Članak 53. stavak 1. točka (a) i članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

22

2016/C 111/27

Predmet T-30/15: Presuda Općeg suda od 19. veljače 2016. – Infinite Cycle Works protiv OHIM-a – Chance Good Ent. (INFINITY) (Žig Zajednice — Postupak povodom prigovora — Prijava verbalnog žiga Zajednice INFINITY — Raniji verbalni žig Zajednice INFINI — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br.207/2009)

23

2016/C 111/28

Predmet T-141/14: Rješenje Općeg suda od 1. veljače 2016. – SolarWorld i dr. protiv Vijeća (Tužba za poništenje — Damping — Uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Kine — Konačna antidampinška pristojba — Izuzeće uvoza koji su predmet preuzete obveze — Neodvojivost — Nedopuštenost)

23

2016/C 111/29

Predmet T-142/14: Rješenje Općeg suda od 1. veljače 2016. – SolarWorld i dr. protiv Vijeća (Tužba za poništenje — Subvencije — Uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Kine — Konačna kompenzacijska pristojba — Izuzimanje uvoza koji je predmet prihvaćene preuzete obveze — Nerazdvojivost — Nedopuštenost)

24

2016/C 111/30

Predmet T-36/15: Rješenje Općeg suda od 14. siječnja 2016. – Hispasat protiv Komisije (Državne potpore — Digitalna televizija — Potpora za uvođenje zemaljske digitalne televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima regije Kastilja-La Mancha — Odluka kojom se potpore proglašavaju nespojivima s unutarnjim tržištem — Ispravak te odluke nakon podnošenja tužbe — Obustava postupka)

25

2016/C 111/31

Predmet T-699/15: Tužba podnesena 26. studenoga 2015. – City Train protiv EUIPO-a (CityTrain)

26

2016/C 111/32

Predmet T-742/15 P: Žalba koju je 16. prosinca 2015. podnio DD protiv presude Službeničkog suda od 8. listopada 2015. u spojenim predmetima F-106/13 i F-25/14, DD protiv FRA

26

2016/C 111/33

Predmet T-10/16: Tužba podnesena 14. siječnja 2016. – GABO:mi protiv Komisije

28

2016/C 111/34

Predmet T-23/16: Tužba podnesena 25. siječnja 2016. – Biernacka-Hoba protiv EUIPO-a – Formata Bogusław Hoba (Formata)

29

2016/C 111/35

Predmet T-26/16: Tužba podnesena 22. siječnja 2016. – Helenska Republika protiv Komisije

29

2016/C 111/36

Predmet T-27/16: Tužba podnesena 25. siječnja 2016. – Ujedinjena Kraljevina protiv Komisije

31

2016/C 111/37

Predmet T-36/16: Tužba podnesena 26. siječnja 2016. – Enercon protiv EUIPO-a – Gamesa Eólica (Nijanse zelene)

32

2016/C 111/38

Predmet T-44/16: Tužba podnesena 26. siječnja 2016. – Novartis protiv EUIPO-a – SK Chemicals (Prikaz flastera)

32

2016/C 111/39

Predmet T-45/16: Tužba podnesena 1. veljače 2016. – Alfonso Egüed protiv EUIPO-a – Jackson Family Farms (BYRON)

33

2016/C 111/40

Predmet T-52/16: Tužba podnesena 3. veljače 2016. – Crédit Mutuel Arkéa protiv ESB-a

34

2016/C 111/41

Predmet T-54/16: Tužba podnesena 5. veljače 2016. – Netguru protiv EUIPO-a (NETGURU)

34

2016/C 111/42

Predmet T-56/16: Tužba podnesena 10. veljače 2016. – Oil Pension Fund Investment Company protiv Vijeća

35

2016/C 111/43

Predmet T-58/16: Tužba podnesena 11. veljače 2016. – Apax Partners protiv EUIPO-a – Apax Partners Midmarket (APAX)

36

2016/C 111/44

Predmet T-59/16 P: Žalba koju je 13. veljače 2016. podnio Carlo De Nicola protiv presude Službeničkog suda od 18. prosinca 2015. u predmetu F-9/14, De Nicola protiv EIB-a

37

2016/C 111/45

Predmet T-60/16 P: Žalba koju je 13. veljače 2016. podnio Carlo de Nicola protiv presude Službeničkog suda od 18. prosinca 2015. u predmetu F-55/13, De Nicola protiv EIB-a

37

2016/C 111/46

Predmet T-61/16: Tužba podnesena 12. veljače 2016. – Coca-Cola protiv EUIPO-a – Mitico (Master)

38

2016/C 111/47

Predmet T-64/16: Tužba podnesena 15. veljače 2016. – Wieromiejczyk protiv EUIPO-a (Tasty Puff)

39

2016/C 111/48

Predmet T-67/16: Tužba podnesena 15. veljače 2016. – fleur ami protiv EUIPO-a – 8 Seasons Design (Svjetiljke)

39

2016/C 111/49

Predmet T-68/16: Tužba podnesena 15. veljače 2016. – Deichmann protiv EUIPO-a – Munich (Prikaz križa na strani sportske cipele)

40

2016/C 111/50

Predmet T-70/16 P: Žalba koju je 17. veljače 2016. podnio Carlo De Nicola protiv presude Službeničkog suda od 18. prosinca 2015. u predmetu F-104/13, De Nicola protiv EIB-a

41

2016/C 111/51

Predmet T-357/14: Rješenje Općeg suda od 3. veljače 2016. – Experience Hendrix protiv OHIM-a – JH Licence (Jimi Hendrix)

42

 

Službenički sud

2016/C 111/52

Predmet F-58/14: Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 17. veljače 2016. – DE protiv EMA-e (Javna služba — Član privremenog osoblja — Neproduljenje ugovora na određeno vrijeme — Članak 8. stavak 1. Uvjeta zaposlenja — Značajna promjena dužnosti koje izvršava službenik — Prekid karijere — Prekvalifikacija ugovora na određeno vrijeme u ugovor ne neodređeno vrijeme — Isključenje)

43

2016/C 111/53

Predmet F-140/15: Tužba podnesena 13. studenoga 2015. – ZZ i dr. protiv Komisije

43

2016/C 111/54

Predmet F-145/15: Tužba podnesena 26. studenoga 2015. – ZZ protiv EIB-a

44

2016/C 111/55

Predmet F-153/15: Tužba podnesena 28. prosinca 2015. – ZZ i dr. protiv ESVD-a

44

2016/C 111/56

Predmet F-1/16: Tužba podnesena 6. siječnja 2016. – ZZ protiv Parlamenta

45

2016/C 111/57

Predmet F-125/13: Rješenje Službeničkog suda od 18. veljače 2016. – Sesma Merino protiv OHIM-a

45

HR

 

IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/1

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2016/C 111/01)

Posljednja objava

SL C 106, 21.3.2016.

Prethodne objave

SL C 98, 14.3.2016.

SL C 90, 7.3.2016.

SL C 78, 29.2.2016.

SL C 68, 22.2.2016.

SL C 59, 15.2.2016.

SL C 48, 8.2.2016.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

Opći sud

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/2

ODLUKA OPĆEG SUDA

od 27. siječnja 2016.

o sudskim praznicima

(2016/C 111/02)

OPĆI SUD

uzimajući u obzir članak 41. stavak 2. Poslovnika,

DONOSI SLJEDEĆU ODLUKU:

Članak 1.

Za sudsku godinu koja započinje 1. rujna 2016. dani sudskih praznika u smislu članka 41. stavaka 2. i 6. Poslovnika utvrđuju se kako slijedi:

—

Božić 2016.: od ponedjeljka, 19. prosinca 2016. do, uključivo, nedjelje, 8. siječnja 2017.;

—

Uskrs 2017.: od ponedjeljka, 10. travnja 2017. do, uključivo, nedjelje, 23. travnja 2017.;

—

Ljeto 2017.: od petka, 21. srpnja 2017. do, uključivo, nedjelje, 3. rujna 2017.

Članak 2.

Ova odluka stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

U Luxembourgu 27. siječnja 2016.

Tajnik

E. COULON

Predsjednik

M. JAEGER

V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/3

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. prosinca 2014. uputio Landesverwaltungsgericht Oberösterreich (Austrija) – Manfred Naderhirn

(Predmet C-581/14)

(2016/C 111/03)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesverwaltungsgericht Oberösterreich

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Manfred Naderhirn

Intervenijenti: Jungwirth und Fabian OHG, Krenn KG, Michael Weber, Übermaßer KG, Gundhild Mayr

Prethodna pitanja

Rješenjem od 15. listopada 2015. Sud je odlučio kako slijedi:

Pravo Unije treba tumačiti na način da se protivi situaciji u nacionalnom pravu kojoj je svojstveno, s jedne strane, da ne sadržava unutarnje odredbe koje uređuju način na koji nacionalni sud, u predmetima koji se pred njim vode, mora uzeti u obzir okolnost da na temelju presude Suda nacionalnu odredba treba smatrati protivnom pravu Unije i, s druge strane, da postoje unutarnje odredbe u skladu s kojima je predmetni sud bezuvjetno vezan tumačenjem prava Unije koje je dao drugi nacionalni sud, ako bi taj nacionalni sud na temelju takvog unutarnjeg propisa bio spriječen osigurati da se nadređenost prava Unije zajamči na odgovarajući način poduzimajući u okviru svoje nadležnosti sve za to potrebne mjere.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/3

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. prosinca 2015. uputio Verwaltungsgerichtshof (Austrija) – Umweltverband WWF Österreich protiv Landeshauptmann von Tirol

(Predmet C-663/15)

(2016/C 111/04)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Podnositelj revizije: Umweltverband WWF Österreich

Druga stranka u revizijskom postupku: Landeshauptmann von Tirol

Intervenijent: Ötztaler Wasserkraft GmbH

Prethodna pitanja

1.

Priznaje li članak 4. Direktive 2000/60/EZ (1) o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (u daljnjem tekstu: Okvirna direktiva o vodama) ili ta direktiva kao cjelina, organizaciji za zaštitu okoliša – u postupku u kojem nije potrebno provesti procjenu učinaka na okoliš u skladu s Direktivom 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš – prava za zaštitu kojih ona ima pristup upravnim ili sudskim postupcima u skladu s člankom 9. stavkom 3. Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, koja je u ime Europske zajednice odobrena Odlukom 2005/370/EZ od 17. veljače (u daljnjem tekstu: Aarhuška konvencija)?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje:

2.

Zahtijeva li se u skladu s odredbama Aarhuške konvencije da se ta prava mogu ostvariti već u postupku pred upravnim tijelom ili je dovoljna mogućnost pružanja sudske zaštite protiv odluke upravnog tijela?

3.

Je li dopuštena odredba nacionalnog postupovnog prava (članak 42. Allgemeines Verwaltungsverfahrensgesetza; Opći zakon o upravnom postupku) kojom se nalaže da organizacija za zaštitu okoliša – kao i druge stranke postupka – svoje prigovore mora pravodobno istaknuti već u postupku pred upravnim tijelima, a ne tek u žalbi podnesenoj upravnom sudu, jer u protivnome gubi položaj stranke i ne može više podnijeti žalbu upravnom sudu?

(1)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 48.)

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/4

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. prosinca 2015. uputio Verwaltungsgerichtshof (Austrija) – Protect Natur-, Arten- und Landschaftsschutz Umweltorganisation protiv Bezirkshauptmannschaft Gmünd

(Predmet C-664/15)

(2016/C 111/05)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Podnositelj revizije: Protect Natur-, Arten- und Landschaftsschutz Umweltorganisation

Druga stranka u revizijskom postupku: Bezirkshauptmannschaft Gmünd

Prethodna pitanja

1.

Priznaje li članak 4. Direktive 2000/60/EZ (1) o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (u daljnjem tekstu: Okvirna direktiva o vodama) ili ta direktiva kao cjelina, organizaciji za zaštitu okoliša – u postupku u kojem nije potrebno provesti procjenu učinaka na okoliš u skladu s Direktivom 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš – prava za zaštitu kojih ona ima pristup upravnim ili sudskim postupcima u skladu s člankom 9. stavkom 3. Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, koja je u ime Europske zajednice odobrena Odlukom 2005/370/EZ od 17. veljače (Aarhuška konvencija)?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje:

2.

Zahtijeva li se u skladu s odredbama Aarhuške konvencije da se ta prava mogu ostvariti već u postupku pred upravnim tijelom ili je dovoljna mogućnost pružanja sudske zaštite protiv odluke upravnog tijela?

3.

Je li dopuštena odredba nacionalnog postupovnog prava (članak 42. Allgemeines Verwaltungsverfahrensgesetza; Opći zakon o upravnom postupku) kojom se nalaže da organizacija za zaštitu okoliša – kao i druge stranke postupka – svoje prigovore mora pravodobno istaknuti već u postupku pred upravnim tijelima, a ne tek u žalbi podnesenoj upravnom sudu, jer u protivnome gubi položaj stranke i ne može više podnijeti žalbu upravnom sudu?

(1)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 48.)

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/5

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. prosinca 2015. uputio Finanzgericht Baden-Württemberg (Njemačka) – Ultra-Brag AG protiv Hauptzollamt Lörrach

(Predmet C-679/15)

(2016/C 111/06)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Baden-Württemberg

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ultra-Brag AG

Tuženik: Hauptzollamt Lörrach

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 202. stavak 3. prvi podstavak Carinskog zakonika (Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice) (1) tumačiti na način da pravna osoba koja je unijela robu postaje dužnik u smislu članka 202. stavka 3. prvog podstavka Carinskog Zakonika ako je razlog za nezakoniti unos u okviru svojih ovlasti prouzročio njezin zaposlenik koji nije njezin zakonski zastupnik?

2.

Ako je odgovor na prvo pitanje negativan:

Treba li članak 202. stavak 3. drugi podstavak Carinskog zakonika tumačiti na način da

(a)

pravna osoba sudjeluje u nezakonitom unosu robe (i onda) kada je njezin zaposlenik, koji nije njezin zakonski zastupnik, u okviru svojih ovlasti sudjelovao u tom unosu i

(b)

u slučaju pravne osobe koja sudjeluje u nezakonitom unosu, u pogledu subjektivnog zahtjeva da su osobe „znale ili su opravdano trebale znati”, treba uzeti u obzir fizičku osobu koja je pri pravnoj osobi odgovorna za taj posao, čak i ako ta osoba nije zakonski zastupnik pravne osobe?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo prethodno pitanje:

Treba li članak 212.a Carinskog zakonika tumačiti na način da se u slučaju pravne osobe pri ocjeni je li predmetna osoba postupala prijevarno ili s očitim nemarom uzima u obzir isključivo postupanje pravne osobe odnosno njezinih organa, ili joj treba pripisati postupanje fizičke osobe koja je kod nje zaposlena i u okviru svojih dužnosti odgovorna za taj posao?

(1)  SL L 302, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.)

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/6

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. prosinca 2015 uputio Općinski sud u Velikoj Gorici (Hrvatska) – Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. protiv Željka Klafurića

(Predmet C-686/15)

(2016/C 111/07)

Jezik postupka: hrvatski

Sud koji je uputio zahtjev

Općinski sud u Velikoj Gorici

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Vodoopskrba i odvodnja d.o.o.

Tuženik: Željka Klafurić

Prethodno pitanje

Kako se vrši obračun naknade za isporučenu vodu po stanu u stambenim zgradama i po obiteljskim kućama po pravu EU, kako građani Europske unije plaćaju račune za potrošnju vode tj. da li plaćaju samo stvarno očitanu potrošnju vode na vodomjeru ili plaćaju uz to i neke druge stavke odnosno naknade?

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/6

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. prosinca 2015. Vrhovno sodišče Republike Slovenije (Slovenija) – LEK Farmacevtska Družba d.d. protiv Republike Slovenije

(Predmet C-700/15)

(2016/C 111/08)

Jezik postupka: slovenski

Sud koji je uputio zahtjev

Vrhovno sodišče Republike Slovenije

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: LEK Farmacevtska Družba d.d.

Tuženik: Republika Slovenija

Prethodna pitanja

1.

Može li se odredbe poglavlja 30. KN-a tumačiti na način da u to poglavlje nije moguće razvrstati proizvod čiji je osnovni sastojak aktivni sastojak (probiotičke bakterije) koji se nalazi u prehrambenim dodacima razvrstanima u tarifni broj 2106 90 98 KN-a?

2.

Je li za razvrstavanje proizvoda u poglavlje 30. KN-a dovoljno da proizvođač predstavlja taj proizvod, koji općenito ima korisne učinke za zdravlje i koji se često nalazi među prehrambenim dodacima, kao lijek te da ga prodaje kao takvoga?

3.

Uzimajući u obzir razvoj prava Unije u području uređivanja tržišta lijekovima, treba li izraz „jasno određena terapijska ili profilaktična svrha” koji je prema ustaljenoj praksi Suda Europske unije uvjet za razvrstavanje u poglavlje 30. KN-a, tumačiti na način da odgovara pojmu lijeka u smislu propisa EU-a koji se odnose na lijekove za humanu primjenu?

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/7

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. siječnja 2016. uputio Sąd Apelacyjny w Warszawie (Poljska) – J. D. protiv Prezes Urzędu Regulacji Energetyki

(Predmet C-4/16)

(2016/C 111/09)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Apelacyjny w Warszawie

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: J. D.

Druga stranka u žalbenom postupku: Prezes Urzędu Regulacji Energetyki

Prethodna pitanja

Treba li pod pojmom hidroenergije kao energije iz obnovljivih izvora, sadržanim u članku 2. točki (a) u vezi s člankom 5. stavkom 3. i uvodnom izjavom 30. Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ (1) razumjeti isključivo energiju proizvedenu u hidroelektrani koja koristi pad kopnenih površinskih voda, uključujući pad rijeka, ili i energiju proizvedenu u hidroelektrani (koja nije reverzibilna hidroelektrana ni protočna hidroelektrana s crpnom funkcijom) koja se nalazi na mjestu ispuštanja industrijskih otpadnih voda drugog pogona?

(1)  SL L 140, str.16.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 11., str. 39.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/7

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. siječnja 2016. uputio Commissione tributaria provinciale di Genova (Italija) – Ignazio Messina & C. SpA protiv Ministero delle Infrastrutture e dei Trasporti

(Predmet C-10/16)

(2016/C 111/10)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione tributaria provinciale di Genova

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ignazio Messina & C. SpA

Tuženik: Ministero delle Infrastrutture e dei Trasporti – Capitaneria di porto di Genova

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se Uredba EEZ br. 4055/1986 (1), kako ju tumači Sud, primjeni nacionalnog propisa poput DPR-a br. 107/2009, kojim je propisano plaćanje pristojbe čija visina ovisi o tome radi li se o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci države izvan Unije ili o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju [prema] talijanskoj luci;

2.

Protivi li se Uredba EEZ br. 4055/1986, kako ju tumači Sud, primjeni nacionalnog propisa poput DPR-a br. 107/2009 kojim je propisano plaćanje pristojbe čija visina ovisi o tome radi li se o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci države izvan Unije ili o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci Unije, kada se takva razlika opravdava obavljanjem dužnosti javne vlasti i/ili zadaća i/ili djelatnosti koje se ne naknađuju izričito tom istom pristojbom;

3.

Protivi li se Uredba EEZ br. 4055/1986, kako ju tumači Sud, primjeni nacionalnog propisa poput DPR-a br. 107/2009 kojim je propisano plaćanje pristojbe čija visina ovisi o tome radi li se o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci države izvan Unije ili o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci Unije, kada se takva razlika opravdava obavljanjem dužnosti javne vlasti od strane subjekata različitih od subjekta kojemu se pristojba plaća;

4.

Protivi li se Uredba EEZ br. 4055/1986, kako ju tumači Sud, primjeni nacionalnog propisa poput DPR-a br. 107/2009 kojim je propisano plaćanje pristojbe čija visina ovisi o tome radi li se o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci države izvan Unije ili o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci Unije, kada se takva razlika opravdava obavljanjem dužnosti javne vlasti ali nisu utvrđeni pojedinačni troškovi koji se naknađuju tako da se ni prethodno ni naknadno ne može provjeriti troškovi kojih su usluga stvarno naknađeni [te] na koji način i u kojoj mjeri su takvom pristojbom stvarno naknađene takve usluge.

(1)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 4055/86 od 22. prosinca 1986. o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu između država članica te između država članica i trećih zemalja (SL L 378, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 8., str. 3.).

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/8

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. siječnja 2016. uputio Commissione tributaria provinciale di Genova (Italija) – Ignazio Messina & C. SpA protiv Agenzia delle Dogane e dei Monopoli

(Predmet C-11/16)

(2016/C 111/11)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione tributaria provinciale di Genova

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ignazio Messina & C. SpA

Tuženik: Agenzia delle Dogane e dei Monopoli – Ufficio delle dogane di Genova

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se Uredba EEZ br. 4055/1986 (1), kako ju tumači Sud, primjeni nacionalnog propisa poput DPR-a br. 107/2009, kojim je propisano plaćanje pristojbe čija visina ovisi o tome radi li se o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci države izvan Unije ili o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju [prema] talijanskoj luci;

2.

Protivi li se Uredba EEZ br. 4055/1986, kako ju tumači Sud, primjeni nacionalnog propisa poput DPR-a br. 107/2009 kojim je propisano plaćanje pristojbe čija visina ovisi o tome radi li se o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci države izvan Unije ili o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci Unije, kada se takva razlika opravdava obavljanjem dužnosti javne vlasti i/ili zadaća i/ili djelatnosti koje se ne naknađuju izričito tom istom pristojbom;

3.

Protivi li se Uredba EEZ br. 4055/1986, kako ju tumači Sud, primjeni nacionalnog propisa poput DPR-a br. 107/2009 kojim je propisano plaćanje pristojbe čija visina ovisi o tome radi li se o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci države izvan Unije ili o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci Unije, kada se takva razlika opravdava obavljanjem dužnosti javne vlasti od strane subjekata različitih od subjekta kojemu se pristojba plaća;

4.

Protivi li se Uredba EEZ br. 4055/1986, kako ju tumači Sud, primjeni nacionalnog propisa poput DPR-a br. 107/2009 kojim je propisano plaćanje pristojbe čija visina ovisi o tome radi li se o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci države izvan Unije ili o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci Unije, kada se takva razlika opravdava obavljanjem dužnosti javne vlasti ali nisu utvrđeni pojedinačni troškovi koji se naknađuju tako da se ni prethodno ni naknadno ne može provjeriti troškovi kojih su usluga stvarno naknađeni [te] na koji način i u kojoj mjeri su takvom pristojbom stvarno naknađene takve usluge.

(1)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 4055/86 od 22. prosinca 1986. o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu između država članica te između država članica i trećih zemalja (SL L 378, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 8., str. 3.).

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/9

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. siječnja 2016. uputio Commissione tributaria provinciale di Genova (Italija) – Ignazio Messina & C. SpA protiv Autorità portuale di Genova

(Predmet C-12/16)

(2016/C 111/12)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione tributaria provinciale di Genova

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ignazio Messina & C. SpA

Tuženik: Autorità portuale di Genova

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se Uredba EEZ br. 4055/1986 (1), kako ju tumači Sud, primjeni nacionalnog propisa poput DPR-a br. 107/2009, kojim je propisano plaćanje pristojbe čija visina ovisi o tome radi li se o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci države izvan Unije ili o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju [prema] talijanskoj luci;

2.

Protivi li se Uredba EEZ br. 4055/1986, kako ju tumači Sud, primjeni nacionalnog propisa poput DPR-a br. 107/2009 kojim je propisano plaćanje pristojbe čija visina ovisi o tome radi li se o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci države izvan Unije ili o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci Unije, kada se takva razlika opravdava obavljanjem dužnosti javne vlasti i/ili zadaća i/ili djelatnosti koje se ne naknađuju izričito tom istom pristojbom;

3.

Protivi li se Uredba EEZ br. 4055/1986, kako ju tumači Sud, primjeni nacionalnog propisa poput DPR-a br. 107/2009 kojim je propisano plaćanje pristojbe čija visina ovisi o tome radi li se o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci države izvan Unije ili o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci Unije, kada se takva razlika opravdava obavljanjem dužnosti javne vlasti od strane subjekata različitih od subjekta kojemu se pristojba plaća;

4.

Protivi li se Uredba EEZ br. 4055/1986, kako ju tumači Sud, primjeni nacionalnog propisa poput DPR-a br. 107/2009 kojim je propisano plaćanje pristojbe čija visina ovisi o tome radi li se o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci države izvan Unije ili o brodovima koji uplovljavaju iz ili isplovljavaju prema luci Unije, kada se takva razlika opravdava obavljanjem dužnosti javne vlasti ali nisu utvrđeni pojedinačni troškovi koji se naknađuju tako da se ni prethodno ni naknadno ne može provjeriti troškovi kojih su usluga stvarno naknađeni [te] na koji način i u kojoj mjeri su takvom pristojbom stvarno naknađene takve usluge.

(1)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 4055/86 od 22. prosinca 1986. o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu između država članica te između država članica i trećih zemalja (SL L 378, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 8., str. 3.).

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/10

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 8. siječnja 2016. uputio Augstākā tiesa (Latvija) – Valsts policijas Rīgas reģiona pārvaldes Kārtības policijas pārvalde protiv Rīgas pašvaldības SIA „Rīgas satiksme”

(Predmet C-13/16)

(2016/C 111/13)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Augstākā tiesa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Valsts policijas Rīgas reģiona pārvaldes Kārtības policijas pārvalde

Tuženik: Rīgas pašvaldības SIA „Rīgas satiksme”

Prethodno pitanje

Treba li izraz „potrebna u svrhe zakonitog interesa kojeg ima […] treća stranka ili stranke kojima se podaci otkrivaju”, upotrijebljen u članku 7. točki (f) Direktive 95/46/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka, tumačiti na način da državna policija treba otkriti Rīgas satiksmeu osobne podatke koje potonji zahtijeva, a koji su nužni radi podnošenja građanskopravne tužbe? Utječe li na odgovor koji na to pitanje valja dati činjenica da je, kako se navodi u dokumentima iz spisa, putnik u taksiju čije podatke Rīgas satiksme želi prikupiti u trenutku nesreće bio maloljetan?

(1)  SL L 281, str. 31.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 7., str. 88.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/11

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. siječnja 2016. uputio Bundesverwaltungsgericht (Njemačka) – Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht protiv Ewalda Baumeistera

(Predmet C-15/16)

(2016/C 111/14)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesverwaltungsgericht

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht

Tuženik: Ewald Baumeister

Intervenijent: Frank Schmitt u svojstvu stečajnog upravitelja imovine društva Phoenix Kapitaldienst GmbH

Prethodna pitanja

1.

(a)

Ulaze li sve poslovne informacije koje je nadzirano društvo proslijedilo nadzornom tijelu u pojam „povjerljivi podaci” u smislu druge rečenice članka 54. stavka 1. Direktive 2004/39/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ i time u poslovnu tajnu u skladu s prvom rečenicom članka 54. stavka 1. Direktive 2004/39/EZ, bez obzira na bilo koje druge pretpostavke?

(b)

Obuhvaća li pojam „regulatorna tajna” kao dio poslovne tajne u smislu prve rečenice članka 54. stavka 1. Direktive 2004/39/EZ, bez obzira na bilo koje druge pretpostavke, sve izjave nadzornog tijela sadržane u spisu, uključujući njegovu korespondenciju s drugim službama?

U slučaju negativnog odgovora na pitanja (a) ili (b):

(c)

Treba li odredbu o poslovnoj tajni iz članka 54. stavka 1. Direktive 2004/39/EZ tumačiti na način da prilikom klasifikacije podataka povjerljivima

(aa)

odlučujući čimbenik je spadaju li podaci po svojoj naravi u poslovnu tajnu ili može li pristup podacima konkretno i stvarno ugroziti interes za njegovom tajnošću, ili

(bb)

treba uzeti u obzir druge okolnosti, koje, ako postoje, imaju za posljedicu da podaci spadaju u poslovnu tajnu, ili

(cc)

nadzorno tijelo može se, što se tiče poslovnih informacija koje je proslijedila nadzirana institucija i koje su sadržane u spisu nadzornog tijela i s njima povezanim dokumentima tog tijela, pozvati na oborivu pretpostavku da je riječ o poslovnoj ili regulatornoj tajni?

2.

Treba li pojam „povjerljivi podaci” u smislu druge rečenice članka 54. stavka 1. Direktive 2004/39/EZ tumačiti na način da je za kvalifikaciju poslovne informacije koju je proslijedilo nadzorno tijelo poslovnom tajnom koju treba zaštiti ili drugom vrstom podatka koji treba zaštititi relevantan jedino trenutak prosljeđivanja nadzornom tijelu?

U slučaju negativnog odgovora na drugo pitanje:

3.

Treba li, u vezi s pitanjem treba li poslovnu informaciju štititi kao poslovnu tajnu bez obzira na promjene u ekonomskim okolnostima i spada li ona slijedom toga u poslovnu tajnu u skladu s drugom rečenicom članka 54. stavka 1. Direktive 2004/39/EZ, smatrati da postoji vremensko ograničenje – od primjerice pet godina – nakon proteka kojeg nastupa oboriva pretpostavka da je informacija izgubila svoju ekonomsku vrijednost? Vrijedi li isto za regulatornu tajnu?

(1)  SL L 145, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 4., str. 29.)

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. siječnja 2016. uputio Administrativen sad – Sofija-grad (Bugarska) – Angel Marinkov protiv Predsedatel na Državna agencija za blgarite v čužbina

(Predmet C-27/16)

(2016/C 111/15)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad – Sofija-grad

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Angel Marinkov

Tuženik: Predsedatel na Državna agencija za blgarite v čužbina

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak [14.] stavak 1. točku (c) Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka) (1) i članak 3. stavak 1. točku (c) Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (2) tumačiti na način da su dovoljno precizni i jasni pa se stoga mogu primijeniti na pravni položaj službenika koji je otpušten iz javne službe ako:

(a)

je odluka o otpuštanju donesena zbog smanjenja broja istih službeničkih mjesta (funkcija) na kojima je radila otpuštena osoba kao i drugi službenici, muškarci i žene;

(b)

se otpuštanje temelji na neutralnoj odredbi nacionalnog prava;

(c)

u navedenom slučaju otpuštanja nacionalni propis ne predviđa kriterije i obvezu ocjenjivanja svih osoba koje mogu biti obuhvaćene otpuštanjem i ne predviđa obvezu obrazlaganja u pogledu razloga zbog kojeg je konkretna osoba otpuštena?

2.

Treba li članak [14.] stavak 1. točku (c) Direktive 2006/54 i članak 3. stavak 1. točku (c) Direktive Vijeća 2000/78 u vezi s člancima 30., 47. i 52. stavkom 1. Povelje o temeljnim pravima tumačiti na način da je u skladu s njima dopuštena nacionalna mjera prema članku 157. stavku 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, poput članka 21. Zakona o zaštiti od diskriminacije (Zakon za zaštita ot diskriminacija), uzimajući u obzir članak 106. stavak 1. točku 2. Zakona o državnim službenicima (Zakon za državnija služitel) ako potonjim odredbama za slučaj otpuštanja službenika iz javne službe iz prvog prethodnog pitanja (zbog ukidanja smanjenjem broja istih radnih mjesta na kojima rade i muškarci i žene) nije izričito predviđena obveza odabira i kriteriji kao dio prava na otpuštanje koji se u upravnoj i sudskoj praksi priznaju samo ako je tijelo nadležno za otpuštanje prema vlastitoj ocjeni utvrdilo postupak i kriterije, dok je naprotiv za isti slučaj otpuštanja osobe koja je u javnoj službi u radnom odnosu kao dio prava tog tijela na otpuštanje propisana obveza odabira i kriteriji za njegovu provedbu?

3.

Treba li članak [14.] stavak 1. točku (c) Direktive 2006/54 i članak 3. stavak 1. točku (c) Direktive Vijeća 2000/78 u vezi s člancima 30., 47. i 52. stavkom 1. Povelje o temeljnim pravima tumačiti na način da je otpuštanje službenika iz javne službe neosnovano i, prema tome, protivno navedenim odredbama, samo zato što upravno tijelo uopće nije izvršilo odabir i nije primijenilo objektivne kriterije odnosno nije obrazložilo svoju odluku o otpuštanju konkretne osobe, pod uvjetom da je ta osoba imala isto radno mjesto kao i druge osobe, muškarci i žene, i da je otpuštanje provedeno na temelju neutralne odredbe?

4.

Treba li članke 18. i 25. Direktive 2006/54 u vezi s člankom 30. Povelje o temeljnim pravima tumačiti na način da je načelo proporcionalnosti poštovano i da su u skladu s njima dopuštene nacionalne odredbe kojima se u slučaju nezakonitog otkaza predviđa naknada štete – primjenjiva i u slučaju povrede načela jednakog postupanja u pitanjima zapošljavanja i rada u pravu Unije, određuje njezino maksimalno trajanje od šest mjeseci kao i fiksni iznos – osnovna plaća za konkretno radno mjesto, ali samo ako i dok je ta osoba nezaposlena ili prima nižu plaću, s tim da je pravo osobe da bude vraćena na isto radno mjesto zasebno i nije dio njezina prava na naknadu štete u skladu s nacionalnim pravom dotične države članice?

(1)  SL L 204, str. 23. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 246.).

(2)  SL L 303, str. 16. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.).

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. siječnja 2016. uputio Korkein hallinto-oikeus (Finska) – A Oy

(Predmet C-33/16)

(2016/C 111/16)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Korkein hallinto-oikeus

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: A Oy

Druga stranka u postupku: Veronsaajien oikeudenvalvontayksikkö

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 148. točku (d) Direktive Vijeća 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1) tumačiti na način da su ukrcavanje i iskrcavanje tereta plovila usluge u smislu te odredbe koje su u smislu članka 148. točke (a) iste direktive namijenjene za zadovoljavanje izravnih potreba tereta plovila?

2.

Uzimajući u obzir točku 24. presude Suda Elmeka, spojeni predmeti C-181/04 do C-183/04, prema kojoj se izuzeće predviđeno člankom 148. točkom (d) Direktive Vijeća 2006/112/EZ ne može proširiti na usluge obavljene u ranijoj fazi komercijalnog lanca, treba li tu odredbu tumačiti na način da isto vrijedi i za uslugu o kojoj je riječ u ovom predmetu, kod koje usluga koju podugovaratelj društva A Oy pruža u prvoj u nizu transakcija uključuje uslugu koja se fizički izravno odnosi na teret i koju A Oy dalje obračunava špediterskom ili prijevozničkom društvu?

3.

Uzimajući u obzir točku 24. navedene presude Suda Elmeka, prema kojoj se izuzeće predviđeno člankom 148. točkom (d) Direktive Vijeća 2006/112/EZ primjenjuje samo na usluge koje su izravno isporučene vlasniku plovila, treba li tu odredbu tumačiti na način da se izuzeće predviđeno tom odredbom ne može primijeniti ako je usluga isporučena osobi koja je ovlaštena raspolagati teretom, primjerice izvozniku ili uvozniku robe?

(1)  SL L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.).

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. siječnja 2016. uputio Augstākā tiesa (Latvija) – Valsts ieņēmumu dienests protiv SIA „LS Customs Services”

(Predmet C-46/16)

(2016/C 111/17)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Augstākā tiesa

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Valsts ieņēmumu dienests

Druga stranka u postupku: SIA „LS Customs Services”

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 29. stavak 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (1) od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice tumačiti na način da se metoda utvrđena u spomenutom članku također primjenjuje kada su uvoz robe i njezino puštanje u slobodni promet na carinskom području Zajednice posljedica toga što je tijekom postupka provoza bila izuzeta od carinskog nadzora, a riječ je o robi na koju se primjenjuju uvozne carine i koja nije prodana radi izvoza na carinsko područje Zajednice, nego radi izvoza izvan Zajednice?

2.

Treba li izraz „redom”, koji se nalazi u članku 30. stavku 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice, tumačiti, s obzirom na pravo na dobru upravu iz članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i na načelo obrazlaganja upravnih akata, na način da, kako bi se moglo zaključiti da se primjenjuje metoda iz članka 31., carinska uprava ima obvezu u svakom upravnom aktu obrazložiti zašto se u tim konkretnim okolnostima ne mogu koristiti metode utvrđivanja carinske vrijednosti robe koje se nalaze u članku 29. ili 30.?

3.

Treba li smatrati da je za neprimjenu metode iz članka 30. stavka 2. točke Carinskog zakonika dovoljno da carinska uprava da izjavi da ne posjeduje odgovarajući podatak, ili je carinska uprava obvezna ishoditi podatak od proizvođača?

4.

Treba li carinska uprava obrazložiti zašto nisu korištene metode utvrđene u članku 30. stavku 2. točkama (c) i (d) Carinskog zakonika, ako ona odredi cijenu slične robe na osnovi članka 151. stavka 3. Uredbe br. 2454/93 (2)?

5.

Treba li odluka carinske uprave sadržavati iscrpno obrazloženje o podacima dostupnima u Zajednici, u smislu članka 31. Carinskog zakonika, ili ih se može izložiti naknadno tijekom sudskog postupka podnošenjem detaljnijih dokaza?

(1)  SL L 302, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.

(2)  SL L 253, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 1., str. 3.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. siječnja 2016. uputio Augstākā tiesa (Latvija) – Valsts ieņēmumu dienests protiv SIA „Veloserviss”

(Predmet C-47/16)

(2016/C 111/18)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Augstākā tiesa

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Valsts ieņēmumu dienests

Druga stranka u žalbenom postupku: SIA „Veloserviss”

Prethodna pitanja

1.

Treba li uvoznikovu obvezu da djeluje u dobroj vjeri koja se nalazi u članku 220. stavku 2. točki (b) Uredbe Vijeća br. 2913/92 (1) od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice, utvrditi na način da

(a)

uključuje uvoznikovu obvezu da dokaže okolnosti u kojima je izdana potvrda „A” koju je izvoznik primio (potvrde o sastavnim dijelovima robe, ulozi izvoznika u proizvodnji robe, itd.)?

(b)

uvoznik je djelovao u lošoj vjeri već samim time što je izvoznik djelovao u lošoj vjeri (primjerice kada izvoznik ne otkrije carinskim tijelima zemlje izvoza stvarno podrijetlo troškova, vrijednost sastavnih dijelova robe, itd.)?

(c)

obveza djelovanja u dobroj vjeri nije ispunjena samim time što je izvoznik pružio netočan podatak carinskim tijelima zemlje izvoza, i to čak i kada su sama carinska tijela učinila pogrešku prilikom izdavanja potvrde?

2.

Je li obveza uvoznika da djeluje u dobroj vjeri koja se nalazi u članku 220. stavku 2. točki (b) Uredbe Vijeća br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice dovoljno dokazana općim opisom u obavijesti OLAF-a i zaključcima OLAF-a, ili nacionalna carinska tijela ipak trebaju prikupiti dodatne dokaze o postupanju izvoznika?

(1)  SL L 302, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. veljače 2016. uputio Kammarrätten i Stockholm – Migrationsöverdomstolen (Švedska) – Mohammad Khir Amayry protiv Migrationsverket

(Predmet C-60/16)

(2016/C 111/19)

Jezik postupka: švedski

Sud koji je uputio zahtjev

Kammarrätten i Stockholm – Migrationsöverdomstolen

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Mohammad Khir Amayry

Tuženik: Migrationsverket

Prethodna pitanja

1.

Ako tražitelj azila nije zadržan u trenutku kada ga je odgovorna država članica pristala prihvatiti, ali je zadržan kasnije – na temelju toga da je tek tada ocijenjeno da postoji velika opasnost da će osoba pobjeći – može li se rok od šest tjedana iz članka 28. stavka 3. Uredbe br. 604/2013 (1) u takvoj situaciji izračunati od dana kada je osoba zadržana ili se treba izračunati od drugog trenutka, i ako je tako, od kojeg?

2.

U slučaju kada tražitelj azila nije zadržan u trenutku kada ga je odgovorna država članica pristala prihvatiti, protivi li se članak 28. Uredbe primjeni nacionalnih pravila koja u Švedskoj znače da se stranca ne može zadržati do završetka izvršenja [transfera] duže od dva mjeseca ako za njegovo zadržavanje ne postoje ozbiljni razlozi, a ako takvi ozbiljni razlozi postoje, stranca se može zadržati najviše tri mjeseca ili, ako postoji vjerojatnost da će izvršenje trajati duže zbog nedostatka suradnje stranca ili zbog toga što je dobivanje potrebnih dokumenata dugotrajno, najviše dvanaest mjeseci?

3.

Ako je postupak izvršenja ponovno započeo kada prestaje važiti suspenzivni učinak žalbe ili ponovnog pregleda (vidjeti članak 27. stavak 3.), počinje li teći novi rok od šest mjeseci za izvršenje transfera ili se, primjerice, rok treba umanjiti za dane koje je osoba već bila zadržana nakon što je ga odgovorna država članica pristala prihvatiti ili ponovno prihvatiti?

4.

Je li važno to što tražitelj azila koji je uložio žalbu protiv odluke o transferu nije sam tražio odgodu izvršenja odluke (vidjeti članak 27. stavak 3. točku (c) i članak 4.)?

(1)  Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (SL 2013 L 180, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 108.)

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/17

Žalba koju je 19. veljače 2016. podnijelo Vijeće Europske unije protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 10. prosinca 2015. u predmetu T-512/12, Fronta Polisario protiv Vijeća

(Predmet C-104/16 P)

(2016/C 111/20)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Vijeće Europske unije (zastupnici: A. de Elera-San Miguel Hurtado i A. Westerhof Löfflerová, agenti)

Druge stranke u postupku: Narodna fronta za oslobođenje Saguija el Hamre i Río de Oro (Fronta Polisario), Europska komisija

Zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

ukine presudu Općeg suda u predmetu T-512/12;

—

donese konačnu odluku o pitanjima koja su predmet ove žalbe na način da odbije tužbu za poništenje pobijanog akta koju je podnijela Fronta Polisario (u daljnjem tekstu: tužitelj) i

—

tužitelju naloži snošenje troškova Vijeća u prvostupanjskom i žalbenom postupku.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog žalbi, Vijeće ističe nekoliko žalbenih razloga koji se tiču prava.

Kao prvo, Vijeće smatra da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je zaključio da tužitelj ima aktivnu procesnu legitimaciju pred sudovima Europske unije.

Kao drugo, ono tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je zaključio da se poništena odluka izravno i osobno odnosi na tužitelja.

Kao treće, Vijeće prigovara da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je poništenje koje je izrekao utemeljio na razlogu koji tužitelj nije istaknuo i u pogledu kojeg Vijeće nije imalo priliku iznijeti svoju obranu.

Kao četvrto, žali se da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je zaključio da je Vijeće prije donošenja poništene odluke bilo dužno ispitati mogući učinak djelatnosti proizvodnje proizvoda obuhvaćenih sporazumom koji je sklopljen pobijanom odlukom na ljudska prava stanovnika Zapadne Sahare.

Kao peto, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava kada je zaključio da je Vijeće prije donošenja poništene odluke bilo dužno ispitati postoje li indicije da će se, na temelju sporazuma koji je sklopljen tom odlukom, prirodni izvori na području Zapadne Sahare pod kontrolom Maroka moći iskorištavati na štetu njegovih stanovnika i tako povrijediti njihova temeljna prava.

Na kraju, Vijeće tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je izrekao djelomično poništenje pobijane odluke kojim se mijenja njezin bitan sadržaj.

Opći sud

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/18

Presuda Općeg suda od 18. veljače 2016. – Harrys Pubar i Harry’s New York Bar protiv OHIM-a – Harry's New York Bar i Harrys Pubar (HARRY’S BAR)

(Spojeni predmeti T-711/13 i T-716/13) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Zajednice HARRY’S BAR - Raniji nacionalni figurativni žig PUB CASINO Harrys RESTAURANG - Djelomično odbijanje registracije - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 111/21)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Harrys Pubar AB (Göteborg, Švedska) (zastupnik: L.-E. Ström, odvjetnik) (predmet T-711/13) i Harry’s New York Bar SA (Pariz, Francuska) (zastupnik: S. Arnaud, odvjetnik) (predmet T-716/13)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: V. Melgar, agent)

Druge stranke u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a: Harry's New York Bar SA York Bar SA (predmet T-711/13) i Harrys Pubar AB (intervenijent u postupku pred Općim sudom u predmetu T-716/13)

Predmet

Dvije tužbe podnesene protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 8. listopada 2013. (spojeni predmeti R 946/2012-1 i R 995/2012-1), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Harrys Pubar AB i Harry’s New York Bar SA.

Izreka

1.

U predmetu T-711/13, poništavaju se točke 1. izreke odluke prvog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 8. listopada 2013. (spojeni predmeti R 946/2012–1 i R 995/2012–1), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Harrys Pubar AB i Harry’s New York Bar SA.

2.

U predmetu T-716/13, odbija se tužba društva Harry’s New York Bar.

3.

Nalaže se društvu Harry’s New York Bar snošenje vlastitih troškova, polovice troškova društva Harrys Pubar u postupku pred Općim sudom kao i troškova društva Harrys Pubar u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a. Nalaže se OHIM-u snošenje vlastitih troškova kao i polovice troškova društva Harrys Pubar u postupku pred Općim sudom.

(1)  SL C 112, 14. 4. 2014.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/19

Presuda Općeg suda od 19. veljače 2016. – Ludwig-Bölkow-Systemtechnik protiv Komisije

(Predmet T-53/14) (1)

((„Arbitražna klauzula - Šesti okvirni program za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti - Povrat dijela isplaćenog predujma i paušalna naknada štete - Djelomična obustava postupka - Troškovi prihvatljivi za financiranje Unije - Ugovorna kazna - Očita pretjeranost”))

(2016/C 111/22)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Ludwig-Bölkow-Systemtechnik GmbH (Ottobrunn, Njemačka) (zastupnici: M. Núñez Müller i T. Becker, zatim M. Núñez Müller, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: T. Maxian Rusche i F. Moro, agenti)

Predmet

Utvrđenje toga da Komisija od tužitelja nema pravo zahtijevati povrat predujma isplaćenog na temelju tri ugovora s jedne strane i toga da tužitelj nije dužan isplatiti paušalnu naknadu štete Komisiji s druge strane.

Izreka

1.

Obustavlja se postupak po drugoj i trećoj točki tužbenog zahtjeva.

2.

Iznosi koje na temelju paušalne naknade štete duguje Ludwig-Bölkow-Systemtechnik GmbH smanjuju se na iznos koji je jednak 10 % predujma koji je trebao biti vraćen na temelju ugovora koji se odnose na projekte HyWays, HyApproval i HarmonHy.

3.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

4.

Ludwig-Bölkow-Systemtechnik i Europska komisija snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 129, 28. 4. 2014.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/19

Presuda Općeg suda od 18. veljače 2016. – Harrys Pubar i Harry’s New York Bar protiv OHIM-a – Harry’s New York Bar i Harrys Pubar (HARRY’S NEW YORK BAR)

(Spojeni predmet T-84/14 i T-97/14) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Zajednice HARRY’S NEW YORK BAR - Raniji nacionalni figurativni žig PUB CASINO Harrys RESTAURANG - Djelomično odbijanje registracije - Opasnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 111/23)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Harrys Pubar AB (Göteborg, Švedska) (zastupnik: L.-E. Ström, odvjetnik) (predmet T-84/14) i Harry’s New York Bar SA (Pariz, Francuska) (zastupnik: S. Arnaud, odvjetnik) (predmet T-97/14)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: V. Melgar, agent)

Druge stranke u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a: Harry’s New York Bar SA (predmet T-84/14) i Harrys Pubar AB (intervenijent u postupku pred Općim sudom u predmetu T-97/14)

Predmet

Dvije tužbe podnesene protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 14. studenog 2013. (spojeni predmeti R 1038/2012-1 i R 1045/2012-1) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Harrys Pubar AB i Harry’s New York Bar SA.

Izreka

1.

U predmetu T-84/14, poništavaju se točke 1. izreke odluke prvog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 14. studenoga 2013. (spojeni predmeti R 1038/2012-1 i R 1045/2012-1) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Harrys Pubar AB i Harry’s New York Bar SA.

2.

U predmetu T-97/14, tužba društva Harry’s New York Bar se odbija.

3.

Nalaže se društvu Harry’s New York Bar snošenje vlastitih troškova, dvije trećine troškova društva Harrys Pubar koji su mu nastali u postupku pred Općim sudom kao i troškove koji su društvu Harrys Pubar nastali u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a. Nalaže se OHIM-u snošenje vlastitih troškova te trećinu troškova društva Harrys Pubar koji su mu nastali u postupku pred Općim sudom.

(1)  SL C 135, 5. 5. 2014.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/20

Presuda Općeg suda od 18. veljače 2016. – Calberson GE protiv Komisije

(Predmet T-164/14) (1)

((„Arbitražna klauzula - Program opskrbe Rusije poljoprivrednim proizvodima - Isporuka govedine - Neizvršenje ugovora od strane agencije za tržišne intervencije - Mjerodavno pravo - Zastara - Zakašnjelo vraćanje jamstava isporuke - Djelomično plaćanje računa za prijevoz - Nedovoljno plaćanje određenih faktura u stranoj valuti - Zatezne kamate”))

(2016/C 111/24)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Calberson GE (Villeneuve-Garenne, Francuska) (zastupnici: T. Gallois i E. Dereviankine, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: D. Bianchi i I. Galindo Martín, agenti)

Intervenijent u potporu tuženicima: Francuska Republika (zastupnici: D. Colas i C. Candat, agenti)

Predmet

Tužba podnesena na temelju članka 272. UFEU-a kojom se zahtijeva nalaganje Komisiji naknade štete koju je tužitelj pretrpio zbog pogrešaka koje je navodno počinila agencija za tržišne intervencije u okviru izvršenja ugovora o javnoj nabavi koji se odnosi na prijevoz govedine u Rusiju sukladno Uredbi Komisije (EZ) br. 111/1999 od 18. siječnja 1999. o utvrđivanju općih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2802/98 o programu opskrbe Ruske Federacije poljoprivrednim proizvodima (SL L 14, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 62., str. 16.) i Uredbe Komisije (EZ) br. 1799/1999 od 16. kolovoza 1999. o isporuci govedine u Rusiju (SL L 217, str. 20.)

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Calberson GE nalaže se snošenje troškova.

3.

Francuska Republika snosi vlastite troškove.

(1)  SL C 184, 16. 6. 2014.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/21

Presuda Općeg suda od 18. veljače 2016. – Jannatian protiv Vijeća

(Predmet T-328/14) (1)

((„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv Irana s ciljem sprječavanja širenja nuklearnog oružja - Zamrzavanje financijskih sredstava - Ograničenje ulaska - Tužba za poništenje - Obustava postupka - Izvanugovorna odgovornost - Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima - Nematerijalna šteta”))

(2016/C 111/25)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Mahmoud Jannatian (Teheran, Iran) (zastupnici: I. Smith Monnerville i S. Monnerville, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: F. Naert i M. Bishop, agenti)

Predmet

S jedne strane, tužba za poništenje Odluke Vijeća 2010/413/ZVSP od 26. srpnja 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP (SL L 195, str. 39.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 3., str. 220.), Odluke Vijeća 2010/644/ZVSP od 25. listopada 2010. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP (SL L 281, str. 81.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 3., str. 255.), Uredbe Vijeća (EU) br. 961/2010 od 25. listopada 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 423/2007 (SL L 281, str. 1.) i Uredbe Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 (SL L 88, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 194.) te Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 350/2012 od 23. travnja 2012. (SL L 110, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 9., str. 258.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 709/2012 od 2. kolovoza 2012. (SL L 208, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 13., str. 227.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 945/2012 od 15. listopada 2012. (SL L 282, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 14., str. 122.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1264/2012 od 21. prosinca 2012. (SL L 356, str. 55.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 14., str. 201.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 522/2013 od 6. lipnja 2013. (SL L 156, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 15., str. 312.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1203/2013 od 26. studenoga 2013. (SL L 316, str. 1.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 397/2014 od 16. travnja 2014. o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012 (SL L 119, str. 1), u dijelu u kojem se ti akti odnose na tužitelja i, s druge strane, zahtjev za plaćanje naknade štete koju je tužitelj navodno pretrpio.

Izreka

1.

Obustavlja se postupak povodom tužbe u dijelu u kojem se odnosi na Odluku Vijeća 2010/413/ZVSP od 26. srpnja 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP, Odluku Vijeća 2010/644/ZVSP od 25. listopada 2010. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP, Uredbu Vijeća (EU) br. 961/2010 od 25. listopada 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 423/2007 i Uredbu Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 te Provedbenu uredbe Vijeća (EU) br. 350/2012 od 23. travnja 2012., Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 709/2012 od 2. kolovoza 2012., Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 945/2012 od 15. listopada 2012., Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 1264/2012 od 21. prosinca 2012., Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 522/2013 od 6. lipnja 2013., Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 1203/2013 od 26. studenoga 2013. i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 397/2014 od 16. travnja 2014. o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012.

2.

Tužba se u preostalom dijelu odbija.

3.

Mahmoud Jannatian i Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 212, 7. 7. 2014.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/22

Presuda Općeg suda od 18. veljače 2016. – Penny-Markt protiv OHIM-a – Boquoi Handels (B!O)

(Predmet T-364/14) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Figurativni žig Zajednice B!O - Raniji verbalni žig Zajednice bo - Relativni razlog za odbijanje - Članak 53. stavak 1. točka (a) i članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 111/26)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Penny-Markt GmbH (Köln, Njemačka) (zastupnici: M. Kinkeldey, S. Brandstätter i A. Wagner, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnici: A. Pohlmann, zatim S. Hanne i naposljetku A. Schifko, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Boquoi Handels OHG (Straelen, Njemačka) (zastupnik: P. Mels, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 21. ožujka 2014. (R 1201/2013-4), koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između Boquoi Handels OHG i Penny-Markt GmbH.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Nalaže se Penny-Markt GmbH snošenje troškova.

(1)  SL C 261, 11. 8. 2014.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/23

Presuda Općeg suda od 19. veljače 2016. – Infinite Cycle Works protiv OHIM-a – Chance Good Ent. (INFINITY)

(Predmet T-30/15) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Zajednice INFINITY - Raniji verbalni žig Zajednice INFINI - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br.207/2009”))

(2016/C 111/27)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Infinite Cycle Works Ltd (Delta, Kanada) (zastupnici: E. Manresa Medina i J.M. Manresa Medina, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: M. Rajh, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Chance Good Ent. Co., Ltd (Changhua, Tajvan) (zastupnici: P. Rath i W. Festl-Wietek, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 30. listopada 2014. (predmet R 2308/2013-2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Chance Good Ent. Co., Ltd i Infinite Cycle Works Ltd.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Nalaže se Infinite Cycle Works Ltd snošenje troškova.

(1)  SL C 89, 16. 3. 2015.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/23

Rješenje Općeg suda od 1. veljače 2016. – SolarWorld i dr. protiv Vijeća

(Predmet T-141/14) (1)

((„Tužba za poništenje - Damping - Uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Kine - Konačna antidampinška pristojba - Izuzeće uvoza koji su predmet preuzete obveze - Neodvojivost - Nedopuštenost”))

(2016/C 111/28)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: SolarWorld AG (Bonn, Njemačka); Brandoni solare SpA (Castelfidardo, Italija); i Solaria Energia y Medio Ambiente, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnici: L. Ruessmann, odvjetnik, i J. Beck, solicitor)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnik: B. Driessen, agent)

Intervenijenti u potporu tuženiku: Europska komisija (zastupnici: J.-F. Brakeland, T. Maxian Rusche i A. Stobiecka-Kuik, agenti); Canadian Solar Manufacturing (Changshu), Inc. (Changshu, Kina); Canadian Solar Manufacturing (Luoyang), Inc. (Luoyang, Kina); Csi Cells Co. Ltd (Suzhou, Kina); CsiSolar Power (Kina), Inc. (Suzhou) (zastupnici: A. Willems i S. De Knop, odvjetnici, i K. Daly, solicitor); i China Chamber of Commerce for Import and Export of Machinery and Electronic Products (Peking, Kina) (zastupnici: J.-F. Bellis, F. Di Gianni i A. Scalini, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev za poništenje članka 3. Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1238/2013 od 2. prosinca 2013. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine (SL L 325, str. 1.).

Izreka

1.

Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.

Canadian Solar Manufacturing (Changshu), Inc., Canadian Solar Manufacturing (Luoyang), Inc., Csi Cells Co. Ltd i Csi Solar Power (China), Inc. brišu se iz predmeta T–141/14 kao intervenijenti.

3.

Nalaže se SolarWorid AG, Brandoni solare SpA i Solaria Energia y Medio Ambiente, SA snošenje vlastitih troškova kao i troškova Vijeća Europske unije, uključujući troškove privremene pravne zaštite.

4.

Nalaže se Europskoj komisiji, Canadian Solar Manufacturing (Changshu), Inc., Canadian Solar Manufacturing (Luoyang), Inc., Csi Cells Co. Ltd, Csi Solar Power (China), Inc. i China Chamber of Commerce for Import and Export of Machinery and Electronic Products snošenje njihovih vlastitih troškova.

(1)  SL C 142, 12. 5. 2014.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/24

Rješenje Općeg suda od 1. veljače 2016. – SolarWorld i dr. protiv Vijeća

(Predmet T-142/14) (1)

((„Tužba za poništenje - Subvencije - Uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Kine - Konačna kompenzacijska pristojba - Izuzimanje uvoza koji je predmet prihvaćene preuzete obveze - Nerazdvojivost - Nedopuštenost”))

(2016/C 111/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: SolarWorld AG (Bonn, Njemačka); Brandoni solare SpA (Castelfidardo, Italija) i Solaria Energia y Medio Ambiente, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnici: L. Ruessmann, odvjetnik, i J. Beck, solicitor)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnik: B. Driessen, agent)

Intervenijenti u potporu tuženiku: Europska komisija (zastupnici: J.-F. Brakeland, T. Maxian Rusche i A. Stobiecka-Kuik, agenti); Canadian Solar Manufacturing (Changshu), Inc. (Changshu, Kina); Canadian Solar Manufacturing (Luoyang), Inc. (Luoyang, Kina); Csi Cells Co. Ltd (Suzhou, Kina) i CsiSolar Power (Kina), Inc. (Suzhou) (zastupnici: A. Willems i S. De Knop, odvjetnici i K. Daly, solicitor) i China Chamber of Commerce for Import and Export of Machinery and Electronic Products (Peking, Kina) (zastupnici: J.-F. Bellis, F. Di Gianni i A. Scalini, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev za poništenje članka 2. Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1239/2013 od 2. prosinca 2013. o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine (SL L 325, str. 66.).

Izreka

1.

Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.

Društva Canadian Solar Manufacturing (Changshu), Inc., Canadian Solar Manufacturing (Luoyang), Inc., Csi Cells Co. Ltd i Csi Solar Power (China), Inc. brišu se iz predmeta T–142/14 kao intervenijenti.

3.

Društvima SolarWorid AG, Brandoni solare SpA i Solaria Energia y Medio Ambiente, SA nalaže se snošenje vlastitih troškova kao i troškova Vijeća Europske unije uključujući one koji se odnose na postupak privremene pravne zaštite.

4.

Europska komisija, društvo Canadian Solar Manufacturing (Changshu), Inc., društvo Canadian Solar Manufacturing (Luoyang), Inc., društvo Csi Cells Co. Ltd, društvo Csi Solar Power (China), Inc. i China Chamber of Commerce for Import and Export of Machinery and Electronic Products snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 142, 12. 5. 2014.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/25

Rješenje Općeg suda od 14. siječnja 2016. – Hispasat protiv Komisije

(Predmet T-36/15) (1)

((„Državne potpore - Digitalna televizija - Potpora za uvođenje zemaljske digitalne televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima regije Kastilja-La Mancha - Odluka kojom se potpore proglašavaju nespojivima s unutarnjim tržištem - Ispravak te odluke nakon podnošenja tužbe - Obustava postupka”))

(2016/C 111/30)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Hispasat, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnici: J. Buendía Sierra, A. Lamadrid de Pablo i A. Balcells Cartagena, potom J. Buendía Sierra i A. Lamadrid de Pablo, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: É. Gippini Fournier, P. Němečková i B. Stromsky, agenti)

Predmet

Zahtjev za djelomičnim poništenjem Odluke Komisije C (2014) 6846 final od 1. listopada 2014. koja se tiče državne potpore SA 27408 (C 24/2010) EX NN 37/2010, EX CP 19/2009) koju su nadležna tijela regije Kastilja-La Mancha dodijelila za razvoj digitalne zemaljske televizije u svojim udaljenim i manje urbaniziranim područjima.

Izreka

1.

Obustavlja se postupak povodom ove tužbe.

2.

Obustavlja se postupak povodom zahtjeva za intervenciju društva SES Astra.

3.

Europska komisija će snositi vlastite troškove kao i troškove društva Hispasat, SA.

(1)  SL C 89, 16. 3. 2015.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/26

Tužba podnesena 26. studenoga 2015. – City Train protiv EUIPO-a (CityTrain)

(Predmet T-699/15)

(2016/C 111/31)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: City Train GmbH (Regensburg, Njemačka) (zastupnik: C. Adori, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: figurativni žig Unije s verbalnim elementom „CityTrain” – prijava za registraciju br. 13 154 315

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 9. rujna 2015. u predmetu R 843/2015-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku tuženika od 9. rujna 2015. i naloži mu da registrira kao žig Unije figurativni žig „CityTrain” s naznakom boja „siva, svijetlo crvena”, prijavljen 8. kolovoza 2014. pod brojem prijave br. 13 154 315, za robu i usluge iz razreda 12., 37. i 42., navedene u prijavi.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009;

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/26

Žalba koju je 16. prosinca 2015. podnio DD protiv presude Službeničkog suda od 8. listopada 2015. u spojenim predmetima F-106/13 i F-25/14, DD protiv FRA

(Predmet T-742/15 P)

(2016/C 111/32)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: DD (Beč, Austrija) (zastupnici: L. Levi i M. Vandenbussche, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA)

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

djelomično ukine presudu u spojenim predmetima F-106/13 i F-25/14 od 8. listopada 2015;

—

i slijedom toga:

—

ukine obje odluke FRA-a (spornu odluku o ukoru i odluku o raskidu ugovora) ne samo iz postupovnih, već i iz drugih razloga istaknutih u tužbenim razlozima iz prvostupanjske tužbe;

—

žalitelju dosudi primjerenu naknadu štete za neimovinsku štetu koju je pretrpio zbog teške nezakonitosti i nepravilnosti upravne istrage i odluke o izricanju ukora. Ova neimovinska šteta se ex aequo et bono procjenjuje u visini od 15 000 eura;

—

žalitelju dosudi primjerenu naknadu štete za neimovinsku štetu koju je pretrpio zbog nezakonitog postupka i odluke o raskidu ugovora. Ova neimovinska šteta se ex aequo et bono procjenjuje u visini od 50 000 eura;

—

FRA-u naloži snošenje svih troškova u vezi s ovom žalbom

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe žalitelj ističe dva žalbena razloga.

1.

Prvi žalbeni razlog koji se temelji na tvrdnji da je Službenički sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je ispitao samo postupovni tužbeni razlog koji se odnosi na izostanak saslušanja što je dovelo do ukidanja i odluke o ukoru i odluke o raskidu ugovora, a odbio ispitati sve ostale tužbene razloge istaknute u prvostupanjskoj tužbi. Žalitelj tvrdi da je Službenički sud počinio pogrešku koju se tiče prava i nepotpuno ispitao činjenice, da je povrijedio članak 47. Povelje o temeljnim pravima i obvezu obrazlaganja, da je povrijedio načelo dobrog sudovanja i načelo legitimnih očekivanja te počinio očitu pogrešku u ocjeni.

2.

Drugi žalbeni razlog da je Službenički sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je odbio žaliteljeve zahtjeve za naknadu neimovinske štete i u pogledu odluke o ukoru i u pogledu odluke o raskidu ugovora.

—

Službenički sud je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je odbio zahtjev za naknadu neimovinske štete nanesene upravnom istragom, iskrivio dokaze, nepotpuno ispitao činjenice, počinio očitu pogrešku u ocjeni, povrijedio pojam dokaza u pogledu postojanja štete kao pretpostavke za izvanugovornu odgovornost, pogrešno primijenio načelo prava na obranu i članak 86. stavak 2. Pravilnika o osoblju Unije, povrijedio obvezu obrazlaganja te povrijedio načelo legitimnih očekivanja i članak 15. Direktive 2000/43/EZ (1).

—

Službenički sud je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je odbio zahtjev za naknadu neimovinske štete nanesene odlukom o ukoru, iskrivio dokaze, počinio očitu pogrešku u ocjeni, nepotpuno ispitao činjenice, počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom ocjene štete, te povrijedio obvezu obrazlaganja i članak 15. Direktive 2000/43/EZ.

—

Službenički sud je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je odbio zahtjev za naknadu neimovinske štete nanesene odlukom o raskidu ugovora, iskrivio dokaze, nepotpuno ispitao činjenice, počinio očitu pogrešku u ocjeni, počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom ocjene štete, povrijedio obvezu obrazlaganja te načelo legitimnih očekivanja i članak 15. Direktive 2000/43/EZ.

(1)  Direktiva Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo (SL L 180, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 20., svezak 1., str. 19.).

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/28

Tužba podnesena 14. siječnja 2016. – GABO:mi protiv Komisije

(Predmet T-10/16)

(2016/C 111/33)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: GABO:mi Gesellschaft für Ablauforganisation:milliarium mbH & Co. KG (München, Njemačka) (zastupnici: M. Ahlhaus i C. Mayer, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

pobijane odluke proglasi ništavima; i

—

tuženiku naloži snošenje svih troškova, uključujući i troškove tužitelja.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj zahtijeva poništenje sljedećih tuženikovih odluka:

—

od 2. prosinca 2015. (ref. Ares (2015) 5513293) o FP 7 sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava i dopisa od 02. prosinca 2015. (ref. Ares (2015) 5513293) o FP 6 Sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava u vezi s tužiteljevom odlukom da zahtijeva povrat nakon provedene revizije (RAIA000024) izvršenih FP7 sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava i revizije (RAIA000027) FP6 ugovora;

—

obavijesti o terećenju br. 3241514917 (ref. Ares (2015) 5513293) kojom se tužitelju nalaže uplata ukupnog iznosa od 1 770 417,29 eura od 15. siječnja 2016. na tuženikov bankovni račun; i

—

iz dopisiâ od 16. prosinca 2015. (ref. Ares (2015)5894346, ref. Ares (2015)5898040, ref. Ares (2015)5899627), 21. prosinca 2015. (BUDG/DGA/C4/DB – 025798.4) i 14. siječnja 2016. (BUDG/DGA/C4/DB – 025798.1) da svaki iznos isplate prebije s navodnim tuženikovim dugom koji proizlazi iz obavijesti o terećenju br. 3241514917 (ref. Ares (2015) 5513293).

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji da su pobijane odluke nezakonite zato što svi prijavljeni troškovi ispunjavaju kriterij prihvatljivosti iz članka II.14.1 Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji da pobijane odluke ne ispunjavaju primjenjive formalne i postupovne pretpostavke te su manjkave zbog povrede načela dobre uprave.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji da su pobijane odluke manjkave zbog povrede načela proporcionalnosti.

4.

Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji da je određivanje ugovorne kazne u pobijanim odlukama također nezakonito jer tužitelju nisu isplaćeni nikakvi neopravdani financijski doprinosi.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/29

Tužba podnesena 25. siječnja 2016. – Biernacka-Hoba protiv EUIPO-a – Formata Bogusław Hoba (Formata)

(Predmet T-23/16)

(2016/C 111/34)

Jezik na kojem je tužba podnesena: poljski

Stranke

Tužiteljica: Ilona Biernacka-Hoba (Aleksandrów Łódzki, Poljska) (zastupnik: R. Rumpel, radca prawny)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Formata Bogusław Hoba (Aleksandrów Łódzki, Poljska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig Zajednice s verbalnim elementom „Formata” –žig Zajednice br. 11 529 427

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. studenoga 2015. u predmetu R 102/2015-2

Tužbeni zahtjev

Tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:

—

proglasi tužbu osnovanom;

—

poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem je odbijen njezin zahtjev za proglašavanje žiga „Formata” 011529427 ništavim;

—

izmijeni pobijanu odluku tako da se žig „Formata” 011529427 proglasi ništavim;

—

izmijeni pobijanu odluku u dijelu u kojem se odnosi na troškove;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlog

—

povreda 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/29

Tužba podnesena 22. siječnja 2016. – Helenska Republika protiv Komisije

(Predmet T-26/16)

(2016/C 111/35)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Helenska Republika (zastupnici: G. Kanellopoulos, O. Tsirkinidou i A. Ev. Basilopoulou)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu Provedbenu odluku Komisije od 13. studenog 2015.„o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR)”, priopćenu pod brojem C(2015) 7716 i objavljenu u Službenom listu Europske unije, svezak L 303od 20. studenog 2015., str. 35., u odnosu na njezine dijelove kojima su, nakon istraga IR/2009/004/GR i IR/2009/0017/GR, Helenskoj Republici određeni jednokratni i paušalni financijski ispravci u ukupnom iznosu od EUR 11 534 827,97 zbog zakašnjenja u postupcima povrata sredstava, neizvješćivanja i općih nedostataka postupka upravljanja dugom, i

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

Preciznije, Helenska Republika ističe četiri tužbena razloga u vezi s paušalnim financijskim ispravkom u visini od 10 % određenim za financijsku godinu 2011.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na nepostojanju pravne osnove za određivanje paušalnog financijskog ispravka.

2.

Drugim tužbenim razlogom ističe se da se, u vezi s navodnim zakašnjenjima u postupcima povrata sredstava, navodi se da je određivanje ispravaka u 2015. za nedostatke u sustavu kontrole, koji se odnose na slučajeve čak i prije 2000. – nakon što se utvrdilo okolnosti koje se propustilo utvrditi u 2011., uz povredu prava na obranu grčkih tijela, na koja je Komisija stavila neproporcionalan teret – povrjeđuje opće načelo pravne sigurnosti i pravilo da Europska unija treba postupati pravovremeno i u svakom slučaju u razumnom roku.

3.

Trećim tužbenim razlogom u vezi s navodnim nedostacima u postupku povrata sredstava prijebojem, ističe se da Odluci Komisije u potpunosti nedostaje dostatno i konačno obrazloženje i da ju je Komisija u svakom slučaju usvojila uz očitu pogrešku u ocijeni.

4.

Četvrtim tužbenim razlogom, u vezi s onime što Komisija smatra pogrešnim izračunom kamate plaćene u skladu s pravilom 50/50 u članku 32. stavku 5. Uredbe (EZ) br. 1290/2005 (1) te propustom da se na to poslije uputi u tablici u Prilogu III., ističe se da je Komisija pogrešno protumačila i primijenila članak 32. stavak 1. i 5. Uredbe (EZ) br. 1290/2005.

Nadalje, kada je riječ o ostalim pobijanim dijelovima Provedbene uredbe Komisije, u vezi s određivanjem jednokratnih ispravaka u pojedinačnim ispitanim slučajevima, iznesen je peti tužbeni razlog, koji se, nakon nužnih preliminarnih očitovanja o svim slučajevima, odnosi na svaki pojedinačni ispravak, temeljeći se na povredi članka 32. Uredbe (EZ) br. 1290/2005, neodređenost, pomanjkanje dostatnog i konačnog obrazloženja, Komisijinu jasnu i očitu pogrešku u ocijeni, povredu načela dobre uprave i proporcionalnosti, te okolnost da je Komisija prekoračila granice svoje diskrecijske ocijene pri naplati predmetnih iznosa Helenskoj Republici.

(1)  Uredba vijeća (EZ) br. 1290/2005 od 21. lipnja 2005. o financiranju zajedničke poljoprivredne politike (SL 2005 L 209, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 14., svezak 1.,str. 44.).

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/31

Tužba podnesena 25. siječnja 2016. – Ujedinjena Kraljevina protiv Komisije

(Predmet T-27/16)

(2016/C 111/36)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnici: J. Kraehling, agent i S. Lee i M. Gray, barristers)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi dio članka 1. Provedbene odluke (EU) 2015/2098 Europske komisije od 13. studenoga 2015. (1) u kojem je, inter alia, propisano da je dio poljoprivrednih rashoda u vezi s izračunom vrijednosti proizvodnje stavljene na tržište koju je Ujedinjena Kraljevina prijavila nastao suprotno pravu Unije te ga se ne može financirati iz EFJP-a i EPFRR-a, kojim se zahtijeva brisanje pet stavki (posljednja stavka na str. 42. i prve četiri stavke na str. 43.) u Prilogu toj odluci, u ukupnom iznosu financijskog ispravka od 1 849 194,86 eura; i

—

Komisiji naloži snošenje troškova Ujedinjene Kraljevine.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji da je Komisija pri svojem tumačenju zahtjeva da prilikom izračuna VPST-a organizacije proizvođača za potrebe utvrđivanja gornje granice potpore država članica može uzeti u obzir proizvodnju uzgajivača koji su se pridružili organizaciji počinila pogrešku koja se tiče prava. Takvom je odlukom Komisija zanemarila jasne odredbe, kao prvo, članka 3. stavaka 1. i 3. Uredbe Komisije 1433/2003 (2) i, kao drugo, članka 52. stavaka 1. i 2. Uredbe Komisije 1580/2007 (3).

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je pri svojem tumačenju vrijednosti proizvodnje članova koji su se pridružili organizaciji Komisija povrijedila načela zakonitosti i pravne sigurnosti koja se osobito primjenjuju u slučajevima gdje mjera dovodi do financijskih posljedica i/ili izricanja kazne.

(1)  Provedbena odluka Komisije (EU) 2015/2098 od 13. studenoga 2015. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (priopćeno pod brojem dokumenta C(2015) 7716) (SL L 303, str. 35.)

(2)  Uredba Komisije (EZ) br. 1433/2003 od 11. kolovoza 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2200/96 o operativnim fondovima, operativnim programima i financijskoj pomoći (SL L 203, str. 25.) [neslužbeni prijevod]

(3)  Uredba Komisije (EZ) br. 1580/2007 od 21. prosinca 2007. o utvrđivanju provedbenih pravila za Uredbe Vijeća (EZ) br. 2200/96, (EZ) br. 2201/96 i (EZ) br. 1182/2007 u sektoru voća i povrća (SL L 350, str. 1.) [neslužbeni prijevod]

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/32

Tužba podnesena 26. siječnja 2016. – Enercon protiv EUIPO-a – Gamesa Eólica (Nijanse zelene)

(Predmet T-36/16)

(2016/C 111/37)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Enercon GmbH (Aurich, Njemačka) (zastupnik: S. Overhage, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Gamesa Eólica, SL (Sarriguren, Španjolska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: žig Europske unije koji se sastoji od različitih nijansi zelene boje. Žig Europske unije br. 2 346 542.

Postupak pred EUIPO -om: postupak za proglašavanje žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 28. listopada 2015. u predmetu R 597/2015-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/32

Tužba podnesena 26. siječnja 2016. – Novartis protiv EUIPO-a – SK Chemicals (Prikaz flastera)

(Predmet T-44/16)

(2016/C 111/38)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Novartis AG (Basel, Švicarska) (zastupnik: M. Douglas, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: SK Chemicals GmbH (Eschborn, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije (Prikaz flastera) – registracija žiga Unije br. 11 293 362

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom opoziva

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 27. studenoga 2015. u predmetu R 2342/2014-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 207/2009;

—

povreda članka 80. stavka 2. Uredbe br. 207/2009;

—

povreda načela poštenog suđenja od strane žalbenog vijeća EUIPO-a.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/33

Tužba podnesena 1. veljače 2016. – Alfonso Egüed protiv EUIPO-a – Jackson Family Farms (BYRON)

(Predmet T-45/16)

(2016/C 111/39)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Nelson Alfonso Egüed (Madrid, Španjolska) (zastupnik: N. Fernández Fernández-Pacheco, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Jackson Family Farms LLC (Santa Rosa, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije s verbalnim elementom „BYRON”– prijava za registraciju br. 10 581 619

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora/postupak za proglašavanje žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 16. studenoga 2015. u predmetu R 822/2015-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

prihvati zahtjev za registraciju žiga Europske unije br. 10581619 „BYRON” za sve proizvode iz razreda 18., 25. i 33. (potonji razred se osporava u ovom postupku);

—

naloži intervenijentu snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 8. stavka 4. Uredbe br. 207/2009 u odnosu na građanski delikt common law-a koji se sastoji od prijevarnog predstavljanja.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/34

Tužba podnesena 3. veljače 2016. – Crédit Mutuel Arkéa protiv ESB-a

(Predmet T-52/16)

(2016/C 111/40)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Crédit Mutuel Arkéa (Le Relecq Kerhuon, Francuska) (zastupnik: H. Savoie, odvjetnik)

Tuženik: Europska središnja banka (ESB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku Europske središnje banke od 4. prosinca 2015. (ECB/SSM/2015 – 9695000CG7B84NLR5984/40) kojom se utvrđuju bonitetni zahtjevi za Groupe Crédit Mutuel.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga koji su u biti istovjetni ili slični onima istaknutima u predmetu T-712/15, Crédit Mutuel Arkéa/ESB.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/34

Tužba podnesena 5. veljače 2016. – Netguru protiv EUIPO-a (NETGURU)

(Predmet T-54/16)

(2016/C 111/41)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Netguru sp. z o.o. (Poznanj, Poljska) (zastupnik: K. Jarosiński, radca prawny)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „NETGURU” – prijava za registraciju br. 12 994 166

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 18. prosinca 2015. u predmetu R 144/2015-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

u cijelosti poništi odluku petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo od 18. prosinca 2015. u predmetu R 144/2015-5;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka, uključujući troškove žalbenog postupka.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 75. Uredbe br. 207/2009;

—

povreda članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009;

—

pogrešna primjena članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe br. 207/2009.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/35

Tužba podnesena 10. veljače 2016. – Oil Pension Fund Investment Company protiv Vijeća

(Predmet T-56/16)

(2016/C 111/42)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Oil Pension Fund Investment Company (Teheran, Iran) (zastupnik: K. Kleinschmidt, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi s trenutačnim učinkom Odluku Vijeća (ZVSP) 2015/2216 od 30. studenoga 2015. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana kao i Provedbenu uredbu (EU) 2015/2204 od 30. studenoga 2015. o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012, u dijelu u kojem se one odnose na tužitelja;

—

donese mjeru upravljanja postupkom u skladu s člankom 89. Poslovnika Općeg suda kojom će se tuženiku naložiti da podnese sve dokazne elemente u vezi s pobijanom odlukom, u mjeri u kojoj se oni odnose na tužitelja;

—

uzme u obzir spis predmeta Oil Pension Fund Investment Company/Vijeće (T-121/13, ECLI:EU:T:2015:645);

—

naloži Vijeću snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: povreda članka 266. UFEU-a

Tužitelj smatra da je u skladu s člankom 266. UFEU-a Vijeću zabranjeno donositi akte koji imaju isti sadržaj kao akti poništeni presudom Općeg suda od 21. prosinca 2012., Oil Pension Fund Investment Company/Vijeće (T-121/13, ECLI:EU:T:2015:645).

2.

Drugi tužbeni razlog: povreda tužiteljevih prava obrane, njegovog prava na djelotvornu pravnu zaštitu i obveze obrazlaganja

Tužitelj u tom pogledu ističe da nije provedeno odgovarajuće saslušanje i da mu nije osiguran uvid u spis. On smatra da je obrazloženje navedeno u pobijanim aktima nejasno. Zbog toga su tužitelju povrijeđena prava obrane i pravo na djelotvornu pravnu zaštitu. Osim toga, došlo je i do povrede načela saslušanja stranaka. Nadalje, navodi da Vijeće nije pravilno ispitalo okolnosti koje se odnose na tužitelja. Tužitelj smatra da mu nije omogućen pošten postupak u skladu s vladavinom prava, jer se zbog nedostatka saznanja o relevantnim optužbama i navodnim dokazima Vijeća nije mogao konkretno očitovati o istima te također nije mogao podnijeti eventualne protudokaze u okviru postupka.

3.

Treći tužbeni razlog: očita pogreška u ocjeni, pogrešno izvršavanje diskrecijske ovlasti ili njezino neizvršavanje i povreda načela proporcionalnosti

Tužitelj tvrdi da je Vijeće počinilo očitu pogrešku u ocjeni prilikom donošenja pobijanih akata. Vijeće je pogrešno i/ili nedovoljno utvrdilo činjenice na kojima se temelje pobijani akti. U vezi s tim navodi, među ostalim, da su razlozi za donošenje mjera ograničavanja navedeni u pobijanim aktima u pogledu tužitelja pogrešni. Osim toga, pobijanim aktima povređuje se načelo proporcionalnosti.

4.

Četvrti tužbeni razlog: povreda prava zajamčenih Poveljom Europske unije o temeljnim pravima

U okviru ovog tužbenog razloga tužitelj navodi da su mu pobijanim aktima povrijeđena prava zajamčena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja o temeljnim pravima). U vezi s tim ističe povredu slobode poduzetništva u Europskoj uniji (članak 16. Povelje o temeljnim pravima) i prava korištenja te osobito slobodnog raspolaganja svojom imovinom u Europskoj uniji stečenom na zakonit način (članak 17. Povelje o temeljnim pravima). Osim toga, tužitelj ističe povredu načela jednakog postupanja (članak 20. Povelje o temeljnim pravima) i načela nediskriminacije (članak 21. Povelje o temeljnim pravima).

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/36

Tužba podnesena 11. veljače 2016. – Apax Partners protiv EUIPO-a – Apax Partners Midmarket (APAX)

(Predmet T-58/16)

(2016/C 111/43)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Apax Partners LLP (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: D. Rose, J. Curry i J. Warner, Solicitors)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Apax Partners Midmarket (Pariz, Francuska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „APAX” – prijava za registraciju br. 3 538 981

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 26. studenoga 2015. u predmetu R 1441/2014-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku u cijelosti i vrati prijavu za registraciju spornog žiga EUIPO-u na ponovno odlučivanje i

—

naloži EUIPO-u i svakoj stranci koja je sudjelovala u postupcima pred žalbenim vijećem snošenje vlastitih troškova kao i tužiteljevih troškova koji su nastali u ovom postupku, u postupku pred vijećem i povodom prigovora B 764 029 pred Odjelom za prigovore.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/37

Žalba koju je 13. veljače 2016. podnio Carlo De Nicola protiv presude Službeničkog suda od 18. prosinca 2015. u predmetu F-9/14, De Nicola protiv EIB-a

(Predmet T-59/16 P)

(2016/C 111/44)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Carlo De Nicola (Strassen, Luksemburg) (zastupnik: G. Ferabecoli, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska investicijska banka

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

prihvati ovu žalbu te da djelomičnim ukidanjem pobijane presude ukine točke 2. i 3. izreke, kao i točke 58.-63. iste presude;

—

posljedično, poništi ili proglasi neprimjenjivim smjernice za 2012; EIB-u naloži da štetu koja je nastala C. De Nicoli naknadi kako je to zahtijevano u tužbi kojom je pokrenut postupak ili, podredno, vrati predmet drugom vijeću Službeničkog suda, kako bi u drugom sastavu sud ponovno odlučio o ukinutim točkama;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Ova je žalba upućena protiv presude Službeničkog suda (sudac pojedinac) od 18. prosinca 2015., De Nicola/Europska investicijska banka (F-9/14).

Žalbeni razlozi i glavni argumenti istovjetni su onima navedenima u predmetu T-55/16 P, De Nicola/Europska investicijska banka.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/37

Žalba koju je 13. veljače 2016. podnio Carlo de Nicola protiv presude Službeničkog suda od 18. prosinca 2015. u predmetu F-55/13, De Nicola protiv EIB-a

(Predmet T-60/16 P)

(2016/C 111/45)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Carlo de Nicola (Strassen, Luksemburg) (zastupnik: G. Ferabecoli, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska investicijska banka

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

prihvati ovu žalbu te da djelomičnim ukidanjem pobijane presude ukine točke 2. i 3. izreke, kao i točke 59.-64. iste presude;

—

posljedično, poništi ili proglasi neprimjenjivim smjernice za 2011; EIB-u naloži da štetu koja je nastala C. De Nicoli naknadi kako je to zahtijevano u tužbi kojom je pokrenut postupak ili, podredno, vrati predmet drugom vijeću Službeničkog suda kako bi u drugom sastavu sud ponovno odlučio o ukinutim točkama;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Ova je žalba upućena protiv presude Službeničkog suda (sudac pojedinac) od 18. prosinca 2015., De Nicola/Europska investicijska banka (F-55/13).

Žalbeni razlozi i glavni argumenti istovjetni su onima navedenima u predmetu T-55/16 P, De Nicola/Europska investicijska banka.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/38

Tužba podnesena 12. veljače 2016. – Coca-Cola protiv EUIPO-a – Mitico (Master)

(Predmet T-61/16)

(2016/C 111/46)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: The Coca-Cola Company (Atlanta, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: S. Malynicz i S. Baran, Barristers; D. Stone i A. Dykes, Solicitors)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Modern Industrial & Trading Investment Co. Ltd (Mitico) (Damask, Sirija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije s verbalnim elementom „Master” – prijava za registraciju br. 9 091 612

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 2. prosinca 2015. u predmetu R 1251/2015-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u i podnositelju prijave za registraciju žiga Europske unije snošenje vlastitih troškova kao i troškove tužitelja koje su nastali u svim stadijima postupka povodom prigovora i žalbenog postupka, uključujući trošak ovog postupka.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 8. stavka 5. točke (b) Uredbe br. 207/2009;

—

povreda članka 65. stavka 6. Uredbe br. 207/2009.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/39

Tužba podnesena 15. veljače 2016. – Wieromiejczyk protiv EUIPO-a (Tasty Puff)

(Predmet T-64/16)

(2016/C 111/47)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Michał Wieromiejczyk (Pabianice, Poljska) (zastupnik: R. Rumpel, radca prawny)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije koji sadrži verbalne elemente „Tasty Puff” – prijava za registraciju br. 13 072 061

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 5. studenoga 2015. u predmetu R 3058/2014-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

proglasi tužbu osnovanom;

—

poništi pobijanu odluku;

—

izmijeni pobijanu odluku tako da obveže EUIPO da dodijeli pravo na žig br. 1307206 „Tasty Puff”;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe br. 207/2009;

—

povreda članka 7. stavka 2. Uredbe br. 207/2009.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/39

Tužba podnesena 15. veljače 2016. – fleur ami protiv EUIPO-a – 8 Seasons Design (Svjetiljke)

(Predmet T-67/16)

(2016/C 111/48)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: fleur ami GmbH (Willich, Njemačka) (zastupnik: B. Potthoff, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: 8 Seasons Design GmbH (Eschweiler, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: tužitelj

Predmetni sporni dizajn: dizajn Zajednice „Svjetiljke”, prijava za registraciju br. 2 252 213-0002

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 1. prosinca 2015. u predmetu R 2164/2014-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

podredno, zakaže raspravu;

—

naloži EUIPO-u snošenje vlastitih troškova i onih tužitelja.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 6. Uredbe br. 6/2002.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/40

Tužba podnesena 15. veljače 2016. – Deichmann protiv EUIPO-a – Munich (Prikaz križa na strani sportske cipele)

(Predmet T-68/16)

(2016/C 111/49)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Deichmann SE (Essen, Njemačka) (zastupnik: C. Onken, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Munich, SL (Capellades, Španjolska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije (prikaz križa na strani sportske cipele) – žig Europske unije br. 2 923 852

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom opoziva

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. prosinca 2015. u predmetu R 2345/2014-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u i drugoj stranci pred EUIPO-om snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 15. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009;

—

povreda članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/41

Žalba koju je 17. veljače 2016. podnio Carlo De Nicola protiv presude Službeničkog suda od 18. prosinca 2015. u predmetu F-104/13, De Nicola protiv EIB-a

(Predmet T-70/16 P)

(2016/C 111/50)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Carlo De Nicola (Strassen, Luksemburg) (zastupnik: G. Ferabecoli, avvocato)

Druga stranka u postupku: Europska investicijska banka

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

Usvoji ovu žalbu i djelomičnim preinačenjem pobijane presude ukine točku 2. njezinog dispozitiva i točke 13.-17., 57.-60. i 62.-68. te presude;

—

Nastavno na to, utvrdi da je EIB izvršio uznemiravanje na štetu dr. De Nicola, i naloži EIB-u da naknadi dr. De Nicoli pretrpljenu štetu ili, podredno, vrati predmet na postupanje drugom vijeću Službeničkog suda kako bi, u drugačijem sastavu, ponovno odlučiti o ukinutim točkama, s time da se prethodno provede zatraženo medicinsko vještačenje;

—

Naloži EIB-u snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Ova žalba podnesena je protiv presude Službeničkog suda (sudac pojedinac) od 18. prosinca 2015., De Nicola/Europska investicijska banka (F-104/13).

U prilog osnovanosti žalbe žalitelj ističe tri žalbena razloga.

1.

Prvi žalbeni razlog temelji se na ugovornoj prirodi odnosa između žalitelja i EIB-a.

—

S tim u vezi navodi se da je žalitelj zatražio naknadu štete za ugovornu odgovornost EIB-a, a ne za izvanugovornu odgovornost Europske unije.

2.

Drugi žalbeni razlog odnosi se na zahtjev za utvrđivanje uznemiravanja.

—

S tim u vezi posebno se ističe da Službenički sud nije mogao izbjeći obvezu provjere prijave uznemiravanja, i da je stoga potpuno nezakonito proglasio nedopuštenim dio tužbe kojim se tražilo utvrđivanje uznemiravanja. Provjera i pravna kvalifikacija činjenica su, između ostalog, nužni „prius” da bi se moglo pristupiti naknadi navodne štete.

3.

Treći žalbeni razlog odnosi se na zahtjev da se EIB-u naloži naknadu štete zbog uznemiravanja.

—

S tim u vezi žalitelj iznosi da su u ovom predmetu ispunjeni uvjeti da Opći sud ispita informacije i prizna pravo na naknadu pretrpljene štete.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/42

Rješenje Općeg suda od 3. veljače 2016. – Experience Hendrix protiv OHIM-a – JH Licence (Jimi Hendrix)

(Predmet T-357/14) (1)

(2016/C 111/51)

Jezik postupka: njemački

Predsjednik trećeg vijeća odredio je brisanje predmeta.

(1)  SL C 253, 4. 8. 2014.

Službenički sud

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/43

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 17. veljače 2016. – DE protiv EMA-e

(Predmet F-58/14) (1)

((Javna služba - Član privremenog osoblja - Neproduljenje ugovora na određeno vrijeme - Članak 8. stavak 1. Uvjeta zaposlenja - Značajna promjena dužnosti koje izvršava službenik - Prekid karijere - Prekvalifikacija ugovora na određeno vrijeme u ugovor ne neodređeno vrijeme - Isključenje))

(2016/C 111/52)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: DE (zastupnici: S. Rodrigues i A. Blot, odvjetnici)

Tuženik: Europska agencija za lijekove (EMA) (zastupnici: S. Marino, T. Jabłoński i N. Rampal Olmedo, agenti, D. Waelbroeck i A. Duron, odvjetnici, a zatim S. Marino, T. Jabłoński, F. Cooney i N. Rampal Olmedo, agenti, D. Waelbroeck i A. Duron, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke o neproduljenju tužiteljeva ugovora kao člana privremenog osoblja i naknadu štete koju je navodno pretrpio.

Izreka presude

1.

Tužba se odbija.

2.

DE snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Europske agencije za lijekove.

(1)  SL C 292, 1. 9. 2016., str. 63.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/43

Tužba podnesena 13. studenoga 2015. – ZZ i dr. protiv Komisije

(Predmet F-140/15)

(2016/C 111/53)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: ZZ i dr. (zastupnik: C. Cortese, avvocato)

Tuženik: Europska komisija

Predmet i opis spora

Poništenje odluke Komisije o izmjeni iznosa mirovine za nadživjele osobe dodijeljene tužitelju i mirovinâ za djecu preminule osobe dodijeljenih njegovo troje djece.

Tužbeni zahtjev tužiteljâ

—

Poništiti obavijest o izmijeni br. 3 voditelja odjela PMO.4 Europske komisije, u kojoj su navedeni novi iznosi mirovine za nadživjele osobe dodijeljene tužitelju i mirovinâ za djecu preminulih osoba dodijeljenih njegovo troje djece, dostavljenu tužitelju 6. veljače 2015., kako je dopunjena obrazloženjem odluke o odbijanju prigovora tijela za imenovanje od 3. kolovoza 2015.;

—

Naložiti tuženiku snošenje troškova.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/44

Tužba podnesena 26. studenoga 2015. – ZZ protiv EIB-a

(Predmet F-145/15)

(2016/C 111/54)

Jezik postupka: SV

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: E. Nordh, odvjetnik)

Tuženik: Europska investicijska banka (EIB)

Predmet i opis spora

Poništenje izvješća o ocjeni tužitelja za 2014. kao i zahtjev za naknadu nematerijalne štete koju je navodno pretrpio.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—

poništiti tuženikovu odluku o ocjeni tužitelja za 2014., uključujući odluku o povećanju primitaka od rada, plaćanju premije i promaknuću u okviru te ocjene, kao i izvješće o ocjeni za 2014. koje joj je uslijedilo, a koje obuhvaća izvješće o tužiteljevu radu u 2014. te ciljeve koji su mu određeni za 2015.;

—

naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 150 000 eura, uvećan za kamate, na temelju naknade nematerijalne štete;

—

naložiti tuženiku snošenje troškova.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/44

Tužba podnesena 28. prosinca 2015. – ZZ i dr. protiv ESVD-a

(Predmet F-153/15)

(2016/C 111/55)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: ZZ i dr. (zastupnici: N. de Montigny i J.-N. Louis, odvjetnici)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD)

Predmet i opis spora

Poništenje odluke ESVD-a, navedene u obračunima plaća tužiteljâ, jer se njome prvi puta primjenjuje smanjenje naknade za životne uvjete sa 25 % na 20 %, u skladu s odlukom glavnog voditelja poslovanja.

Tužbeni zahtjev tužiteljâ

—

proglasiti odluku glavnog voditelja poslovanja ESVD-a od 23. veljače 2015. neprimjenjivom na tužitelje;

—

posljedično, poništiti njihove obračune plaće za ožujak 2015. i one koji su sastavljeni kasnije, u dijelu u kojem se u njima primjenjuje naknada za životne uvjete u visini od 20 %;

—

naložiti ESVD-u snošenje troškova.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/45

Tužba podnesena 6. siječnja 2016. – ZZ protiv Parlamenta

(Predmet F-1/16)

(2016/C 111/56)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament

Predmet i opis spora

Poništenje odluke Europskog parlamenta o neuključivanju tužiteljeva imena na popis dužnosnika odabranih za sudjelovanje u programu osposobljavanja za postupak certifikacije u 2014.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—

poništiti odluku tijela nadležnog za imenovanje od 27. ožujka 2015. o neuključivanju tužiteljeva imena na popis dužnosnika odabranih za sudjelovanje u programu osposobljavanja za postupak certifikacije u 2014.;

—

naložiti Europskom parlamentu snošenje troškova.

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/45

Rješenje Službeničkog suda od 18. veljače 2016. – Sesma Merino protiv OHIM-a

(Predmet F-125/13) (1)

(2016/C 111/57)

Jezik postupka: francuski

Predsjednik prvog vijeća odredio je brisanje predmeta.

(1)  SL C 129, 28. 4. 2014., str. 37.