15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/1

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/2

—

ukine presudu Općeg suda (drugo vijeće) od 15. rujna 2015. (T-483/12) i odbije tužbu protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu od 3. rujna 2012. u predmetu R 2103/2010-4;

—

podredno, ukine pobijanu presudu Općeg suda i vrati mu predmet na ponovno odlučivanje;

—

tužitelju (Nestlé Unternehmungen Deutschland GmbH) naloži snošenje troškova postupka.

1.

Žalitelj ističe da su prilikom ocjene dopuštenosti razlike u konkretnoj uporabi osporavanog žiga prema čl. 15. st. 1. t. (a) UŽZ-a primijenjeni pogrešni kriteriji ocjene. U potporu tomu žalitelj navodi da je Opći sud primjenom kriterija za utvrđivanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu pogrešno utvrdio elemente razlikovnog karaktera osporavanog žiga. Prilikom ocjene toga je li razlika u uporabi dopuštena ne može se pridati jednaka važnost osobitosti odnosno dominantnosti određenih elemenata žiga, koja ima važnu ulogu u utvrđivanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu. S tim u vezi nije riječ o tomu da se treba utvrditi vjerojatnost dovođenja u zabludu. Naprotiv, riječ je o tomu je li upotrebljavani oblik registriranog žiga toliko neznatno različit da bi se oba znaka moglo smatrati načelno istovjetnima.

2.

Nadalje smatra da Opći sud nije uzeo u obzir sve relevantne činjenice radi određivanja razlikovnih elemenata osporavanog žiga. Opći sud je pogrešno preuzeo kriterije žalbenog vijeća, a da se pritom sam nije bavio brojnim pojedinačnim elementima kompleksnog osporavanog žiga.

3.

Žalitelj je mišljenja da u obrazloženju Općeg suda u vezi s određivanjem oblika uporabe postoje proturječnosti i pogreške u logici. Opći sud je doduše zaključio da se, kako bi se moglo potvrditi da je riječ o pravno dopuštenoj uporabi, oblik primijenjenog znaka, u kojem je registriran, može razlikovati samo u „neznatnim elementima” i da se primijenjeni znak i registrirani žig trebaju smatrati „načelno istovjetnima”. Međutim, prilikom primjene tih kriterija ocjene Opći sud bio je proturječan i počinio pogreške u logici. Usto je Opći sud proveo strogo ispitivanje u vezi s time pojavljuju li se tri elementa od onih koje je taj sud istaknuo kao razlikovne u upotrebljavanom obliku. Primjenom tih kriterija Opći sud polazi od toga da je uporaba tih znakova takva da održava pravo na žig te je pritom zanemario to da su u upotrebljavanom obliku pridodani mnogi novi elementi, nakon čega se primijenjeni znak i registrirani žig više ne mogu smatrati „načelno istovjetnima”.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/3

—

ukinuti presudu koju je 4. rujna 2015. donijelo sedmo vijeće Općeg suda Europske unije u predmetu T-577/12;

—

prihvatiti zahtjev koji su žalitelji istaknuli pred Općim sudom Europske unije;

—

naložiti tuženiku snošenje troškova koji su nastali u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku.

1.

U prvom žalbenom razlogu za poništenje žalitelji navode da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava u točki 44. pobijane presude, smatrajući da članak 46. stavak 2. Uredbe (EU) br. 267/2012 (1) i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 945/2012 od 15. listopada 2012. (2) treba tumačiti na način da je u njima jasno navedeno da pravni temelj predstavlja taj članak 46. stavak 2.

2.

U drugom žalbenom razlogu žalitelji navode da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava u točkama 55. do 57. pobijane presude, koje se sažimaju u tvrdnji da „iz članka 215. stavka 2. ne proizlazi da se pojedinačne mjere ograničavanja koje se donose protiv fizičkih ili pravnih osoba, odnosno nedržavnim subjektima i tijelima moraju donijeti u postupku iz članka 215. stavka 1. UFEU-a”. S jedne strane, u članku 215. stavku 1., jedinoj odredbi UFEU-a koja se odnosi na mjere ograničavanja, jasno je navedeno da je postupak koji se primjenjuje na takve mjere onaj koji je naveden u tom članku te tamo nije predviđen niti jedan drugi. S druge strane, članak 291. UFEU-a nije u skladu s člankom 215. stavkom 2. UFEU-a. Podredno, članak 291. stavak 2. UFEU-a ne može se tumačiti tako da može poslužiti Vijeću kao dodatna pravna osnova za donošenje mjera ograničavanja, pored one koju predstavlja članak 215. stavak 2. UFEU-a. Naposljetku, podredno, u slučaju da bude odlučeno da članak 291. stavak 2. UFEU-a može poslužiti Vijeću kao dodatna pravna osnova za donošenje mjera ograničavanja, pored one koju predstavlja članak 215. stavak 2. UFEU-a, pozivanje na tu pravnu osnovu je svejedno nezakonito u ovom slučaju.

3.

U trećem žalbenom razlogu, koji je podredno istaknut u slučaju da bude odlučeno da je pozivanje na članak 291. stavak 2. UFEU-a kao na osnovu za donošenje pojedinačnih mjera ograničavanja pravno moguće u okviru politike donošenja mjera ograničavanja koje su se prvotno temeljile na članku 215. UFEU-a, žalitelji navode da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava odlučivši, u bitnom, u točkama 75. do 83. svoje presude, i preuzimajući formulaciju iz članka 291. stavka 2., da je Vijeće Unije „valjano utemeljilo” odluku o primjeni tog derogacijskog postupka, koji je bio jedini dostupan u ovom slučaju. S jedne strane, opravdanje koje se zahtijeva mora biti izričito. S druge strane, čak i pod pretpostavkom da prešutno opravdanje može udovoljiti tom zahtjevu, on nije ispunjen u ovom slučaju s obzirom na to da je Opći sud pogrešno protumačio predmetne odredbe.

4.

U četvrtom žalbenom razlogu, koji je podredno istaknut u slučaju da bude odlučeno da je pozivanje na članak 291. stavak 2. UFEU-a kao na osnovu za donošenje pojedinačnih mjera ograničavanja pravno moguće u okviru politike donošenja mjera ograničavanja koje su se prvotno temeljile na članku 215. UFEU-a, žalitelji navode da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava odlučivši, u točki 87. svoje presude, da članak 46. stavak 2. Uredbe br. 267/2012 „daje Vijeću nadležnost za provedbu odredbe članka 23. stavaka 2. i 3. navedene uredbe”, što bi bilo dovoljno za ispunjenje obveze obrazlaganja u odnosu na navođenje pravnog temelja te odredbe, koji je članak 291. stavak 2. UFEU-a. Žalitelji smatraju da je Opći sud došao do tog zaključka pogrešnim tumačenjem članka 46. stavka 2. Uredbe br. 267/2012.

5.

U petom žalbenom razlogu, koji je podredno istaknut u slučaju da bude odlučeno da je pozivanje na članak 291. stavak 2. UFEU-a kao na osnovu za donošenje pojedinačnih mjera ograničavanja pravno moguće u okviru politike donošenja mjera ograničavanja koje su se prvotno temeljile na članku 215. UFEU-a, žalitelji navode da je Opći sud počinio pogrešku, u točkama 86. do 88. svoje presude, smatrajući da obveza obrazlaganja pravnih akata Unije ne obvezuje Vijeće da izričito navede da se Uredba br. 267/2012 temelji na članku 291. stavku 2. UFEU-a, u dijelu koji se odnosi na pravni temelj članka 46. stavka 2. Uredbe br. 267/2012.

6.

U šestom žalbenom razlogu žalitelji navode da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava odlučivši, u točkama 100. i 103. kao i točkama 108. i 110., da je poštovanje načela pravne sigurnosti i predvidljivosti prava prilikom donošenja mjera ograničavanja od strane Unije, iz kojih načela proizlazi da navedene mjere moraju biti jasne i precizne, utvrđeno u odnosu na pravila sudske prakse o usklađenom tumačenju akata Unije, koji nalažu da se te akte tumači i primjenjuje u skladu s drugim službenim jezičnim verzijama.

7.

U sedmom žalbenom razlogu žalitelji navode da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava odlučivši, u točki 134. svoje presude, da je članak 23. stavak 2. točka (d) Uredbe br. 267/2012 (sporni kriterij) u skladu s načelima pravne države i općenito s pravom Europske unije, s obzirom na to da nije „ni arbitraran ni diskrecijski” te, u točki 140. svoje presude, da „sporni kriterij ograničava diskrecijsku ovlast Vijeća, time što propisuje objektivne kriterije i jamči stupanj predvidljivosti koji se zahtijeva pravom Unije”. U tom pogledu, žalitelji navode da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava protumačivši sporni kriterij pozivajući se na presudu od 13. ožujka 2012. Melli Bank/Vijeće (C-380/09 P).

8.

U osmom žalbenom razlogu, podredno, žalitelji navode da pod pretpostavkom da izrazu „udruženje” valja dati onaj značaj koji mu daje Opći sud, valja navesti da je pogrešno primijenjen u ovom slučaju.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/5

—

djelomično poništiti odluku Vijeća od 11. rujna 2015. kako je sadržana u zaključku predsjednika Odbora stalnih predstavnika od 11. rujna 2015. kojim se prihvaća, u ime Unije i njezinih država članica, podnošenje Komisiji dokumenta za raspravu o budućem prijedlogu za očuvanje antarktičkih morskih živih resursa koji se odnosi na uspostavu zaštićenog morskog područja u Weddellovom moru, koji je sadržan u sažetom zapisniku od 23. rujna 2015. sa 2554. sastanka Odbora stalnih predstavnika (Dokument 11837/15, t. 65., str. 19. i 20. i Dokument 11644/1/15/REV), u dijelu u kojemu je Vijeće naložilo da se dokument za raspravu podnese u ime Unije i njezinih država članica, umjesto da ga se podnese samo u ime Unije;

—

naložiti Vijeću Europske unije snošenje troškova.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/6

1.

Može li Ujedinjena Kraljevina, sukladno posljednjem stavku članka 133. Uredbe o PDV-u (1), primijeniti uvjet iz točke (d) tog članka na subjekte javnog prava (i) u slučaju u kojemu je Ujedinjena Kraljevina relevantne transakcije smatrala oporezivima na dan 1. siječnja 1989., dok je na isti dan za druge sportske usluge primijenila izuzeće te (ii) u slučaju u kojemu predmetne transakcije nisu bile izuzete na temelju nacionalnog prava prije nego je Ujedinjena Kraljevina primijenila uvjet iz članka 133. točke (d)?

2.

Ako je odgovor na gornje pitanje (1) potvrdan, može li Ujedinjena Kraljevina primijeniti uvjet iz točke (d) članka 133. Uredbe o PDV-u na neprofitne subjekte javnog prava, a da pritom taj isti uvjet ne primjeni na neprofitne subjekte koji nisu subjekti javnog prava?

3.

Ako je odgovor na gornje pitanje (2) potvrdan, može li Ujedinjena Kraljevina isključiti sve javne neprofitne subjekte od mogućnosti izuzeća prema članku 132. stavku 1. točki (m), a da pritom ne utvrdi u svakom pojedinom slučaju može li izuzeće uzrokovati narušavanje tržišnog natjecanja na štetu komercijalnih poduzeća koja podliježu PDV-u?

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/7

1.

Je li člankom 23. Okvirne odluke (1) propisano i/ili dopušteno da se dogovor o novom datumu predaje zaključi više puta?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora, je li to moguće u nekom ili u svim od sljedećih slučajeva: npr. kada predaju tražene osobe u roku koji je propisan u stavku 2. sprječavaju okolnosti na koje ne može utjecati niti jedna država članica, što dovodi do dogovor o novom datumu predaje, te kada se u odnosu na te okolnosti –

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/8

—

Ukinuti točku 1. izreke presude Općeg suda od 24. rujna 2015. donesene u predmetu T-674/11 TV2/Danmark protiv Komisije (zahtjev 1.);

—

ukinuti presudu Općeg suda od 24. rujna 2015. donesene u predmetu T-674/11 TV2/Danmark protiv Komisije u dijelu u kojem je Opći sud prihvatio treći dio prvog tužbenog razloga (zahtjev 2.);

—

prihvatiti zahtjev Komisije u odnosu na tužbu za poništenje koju su podnijeli TV2 i Kraljevina Danska; te

—

naložiti TV2/Danmark i Ujedinjenoj Kraljevini, tužiteljima u prvostupanjskom postupku, snošenje troškova društva Viasat.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/9

1.

Treba li članak 1. stavak 3. Okvirne odluke Vijeća od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (2002/584/PUP) (1) tumačiti na način da je nedopušteno izručenje radi kaznenog progona, ako postoje ozbiljne naznake da se uvjetima zadržavanja u državi članici izdavateljici uhidbenog naloga krše temeljna prava dotičnih osoba i opća pravna načela, kako su propisana člankom 6. Ugovora o Europskoj uniji, ili ga treba tumačiti na način da država članica izvršenja u tim slučajevima može ili mora uvjetovati odluku o dopuštenosti izručenja osiguranjem poštovanja uvjeta zadržavanja? Može li odnosno mora li država članica izvršenja u tom smislu postaviti konkretne minimalne zahtjeve u odnosu na uvjete zadržavanja koje treba osigurati?

2.

Treba li članak 5. i članak 6. stavak 1. Okvirne odluke Vijeća od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (2002/584/PUP) tumačiti na način da je pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog također ovlašteno pružiti odgovarajuća jamstva u odnosu na poštovanje uvjeta zadržavanja ili to ostaje u nacionalnoj nadležnosti države članice izdavateljice uhidbenog naloga?

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/9

—

ukine presudu donesenu u predmetu T-125/12, Viasat Broadcasting UK Ltd protiv Komisije,

—

poništi Odluku Komisije 2011/839/EU (1) od 20. travnja 2011. o mjerama koje je Danska poduzela u korist TV2/Danmark (SL 2011 L 340, str. 1.) te

—

naloži tuženiku u prvostupanjskom postupku snošenje troškova društva Viasat koji su nastali u prvostupanjskom postupku i postupku pred ovim Sudom;

podredno,

—

ukine pobijanu presudu,

—

vrati predmet Općem sudu te

—

naknadno odluči o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/10

—

proglasi da je Portugalska Republika povrijedila obveze koje ima na temelju članka 7. stavka 5. točke (d) Direktive 2006/126/EZ (1), time što nije izvršila povezivanje s mrežom vozačkih dozvola Europske Unije;

—

naloži Portugalskoj Republici snošenje troškova.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/12

1.

Tužba se odbija.

2.

Orange Polska S.A. snosit će vlastite troškove i troškove Europske komisije.

3.

Polska Izba Informatyki i Telekomunikacji i European Competitive Telecommunications Association snosit će vlastite troškove.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/13

1.

Tužba Société nationale des chemins de fer français (SNCF) se odbija.

2.

SNCF snosit će osim vlastitih troškova i troškove Europske komisije.

3.

Francuska Republika snosit će vlastite troškove.

4.

Mory i Mory Team snosit će vlastite troškove.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/13

1.

Poništava se Obavijest o otvorenom natječaju EPSO/AD/249/13 svrhu dobivanja dva popisa uspješnih kandidata za zapošljavanje administratora u svrhu popunjavanja slobodnih radnih mjesta u području makroekonomije i financijske ekonomije.

2.

Europska komisija će, osim vlastitih, snositi i troškove Talijanske Republike.

3.

Kraljevina Španjolska i Savezna Republika Njemačka snosit će troškove svojih intervencija.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/14

1.

Poništavaju se ispravak Obavijesti o otvorenom natječaju EPSO/AD/177/10 za dobivanje popisa uspješnih kandidata za zapošljavanje administratora u području europske javne uprave, prava, ekonomije, revizije i informacijske i komunikacijske tehnologije i ispravak Obavijesti o otvorenim natječajima EPSO/AD/178/10 i EPSO/AD/179/10 u svrhu dobivanja popisa uspješnih kandidata za zapošljavanje administratora u područjima bibliotekarstva, informacijskih znanosti i audiovizualnih medija, koji su objavljeni u Službenom listu Europske unije 21. ožujka 2013., čiji su priroda i sadržaj utvrđeni u točkama 68. do 70. ove presude.

2.

Europska komisija će, osim vlastitih, snositi i troškove Talijanske republike.

3.

Kraljevina Španjolska snosit će troškove svoje intervencije.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/15

1.

Poništava se Obavijest o otvorenim natječajima EPSO/AD/260/13, EPSO/AD/261/13, EPSO/AD/262/13, EPSO/AD/263/13, EPSO/AD/264/13, EPSO/AD/265/13 et EPSO/AD/266/13 u svrhu dobivanja popisa uspješnih kandidata na temelju kojega institucije zapošljavaju pismene prevoditelje za danski, engleski, francuski, talijanski, malteški, nizozemski i slovenski jezik.

2.

Europska komisija će, osim vlastitih, snositi i troškove Talijanske Republike.

3.

Kraljevina Španjolska i Savezna Republika Njemačka snosit će troškove svojih intervencija.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/16

1.

Poništava se Odluka Komisije 2014/200/EU od 17. srpnja 2013. koja se odnosi na državnu potporu SA.21233 C/11 (ex NN/11, ex CP 137/06) koju je provela Španjolska – Porezni tretman određenih ugovora o financijskom leasingu također poznat kao „Španjolski sustav poreznog leasinga”.

2.

Europska komisija snosit će vlastite troškove i troškove Kraljevine Španjolske, Lico Leasing, SA i Pequeños y Medianos Astilleros Sociedad de Reconversión, SA.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/17

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Bice International Ltd nalaže se snošenje troškova.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/17

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Olympus Medical Systems Corp. nalaže se snošenje troškova.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/18

1.

Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.

Talijanskoj Republici nalaže se snošenje troškova.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/18

1.

Obustavlja se postupak povodom ove tužbe.

2.

Europski parlament snosit će vlastite troškove kao i troškove društva Cofely Solelec, Mannelli & Associés SA i Cofely Fabricom.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/19

1.

Zahtjev za privremenu pravnu zaštitu se odbija.

2.

O troškovima će se odlučiti naknadno.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/20

1.

Zahtjev za privremenu pravnu zaštitu se odbija.

2.

O troškovima će se odlučiti naknadno.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/20

—

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 2015/1295 (1); i

—

naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je Komisija povrijedila članke 4. i 6. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 (2) i Priloge I. i II. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 time što je donijela spornu uredbu i odobrila stavljanje sulfoksaflora na tržište.

2.

Drugi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da sporna uredba krši pravo na vlasništvo pčelara i njihovo pravo poduzetništva koje je propisano u člancima 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (3).

3.

Treći tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je donošenjem sporne uredbe Komisija povrijedila načela dobre uprave, dosljednosti u odlučivanju i dužne pažnje.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/21

—

tužbu proglasi dopuštenom i osnovanom;

—

poništi odluku Europske komisije od 23. srpnja 2015. o državnoj potpori SA.39078 (2014/N) (Danska) za financiranje projekta Fehmarn Belt Fixed Link; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova tužiteljâ.

1.

Prvim tužbenim razlogom navodi se da je Komisija pogrešno utvrdila da financijska sredstva dodijeljena društvu Femern A/S za željezničke veze u unutrašnjosti Danske ne čine državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.

Drugim tužbenim razlogom navodi se da je Komisija pogrešno utvrdila da su mjere potpore dodijeljene društvu Femern A/S za Fixed Link spojive s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (b) UFEU-a. Komisija je počinila pogrešku koja se tiče prava i očitu pogrešku u ocjeni time što je utvrdila da je projekt Fehmarn Belt Fixed Link u zajedničkom europskom interesu te da je potpora bila nužna i proporcionalna. Komisija je također počinila pogrešku koja se tiče prava i očitu pogrešku u ocjeni u odnosu na sprečavanje neprimjerenog narušavanja tržišnog natjecanja i test odvagivanja te u odnosu na aktivaciju državnih jamstava.

3.

Trećim tužbenim razlogom navodi se da je Komisija povrijedila svoju obvezu pokretanja formalnog postupka istrage. Tužitelji navode da postoje dokazi o znatnim poteškoćama u vezi s trajanjem i okolnostima postupka prethodne istrage. Osim toga navode nedostatnu i nepotpunu analizu financijskih sredstava dodijeljenih društvu Femern A/S za željezničke veze u unutrašnjosti Danske, zajedničkog europskog interesa za projekt Fehmarn Belt Fixed Link, nužnosti i proporcionalnosti potpore i, konačno, sprečavanja neprimjerenog narušavanja tržišnog natjecanja i testa odvagivanja.

4.

Četvrtim tužbenim razlogom navodi se da Komisija nije ispunila svoju obvezu obrazlaganja. Komisija nije pružila obrazloženje u odnosu na željezničke pruge u unutrašnjosti Danske, zajednički europski interes za projekt Fehmarn Belt Fixed Link, nužnost i proporcionalnost potpore i, konačno, pretjerano narušavanje tržišnog natjecanja i test odvagivanja.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/22

—

tužbu proglasi dopuštenom i osnovanom;

—

poništi odluku Europske komisije od 23. srpnja 2015. o državnoj potpori SA.39078 (2014/N) (Danska) za financiranje projekta Fehmarn Belt Fixed Link; i

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

1.

Prvim tužbenim razlogom navodi se da je Komisija pogrešno utvrdila da financijska sredstva dodijeljena društvu Femern A/S za željezničke veze u unutrašnjosti Danske ne čine državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.

Drugim tužbenim razlogom navodi se da je Komisija pogrešno utvrdila da su mjere potpore dodijeljene društvu Femern A/S za Fixed Link spojive s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (b) UFEU-a. Komisija je počinila pogrešku koja se tiče prava i očitu pogrešku u ocjeni time što je utvrdila da je projekt Fehmarn Belt Fixed Link u zajedničkom europskom interesu te da je potpora bila nužna i proporcionalna. Komisija je također počinila pogrešku koja se tiče prava i očitu pogrešku u ocjeni u odnosu na sprečavanje neprimjerenog narušavanja tržišnog natjecanja i test odvagivanja te u odnosu na aktivaciju državnih jamstava.

3.

Trećim tužbenim razlogom navodi se da je Komisija povrijedila svoju obvezu pokretanja formalnog postupka istrage. Tužitelj navodi da postoje dokazi o znatnim poteškoćama u vezi s trajanjem i okolnostima postupka prethodne istrage. Osim toga navodi nedostatnu i nepotpunu analizu financijskih sredstava dodijeljenih društvu Femern A/S za željezničke veze u unutrašnjosti Danske, zajedničkog europskog interesa za projekt Fehmarn Belt Fixed Link, nužnosti i proporcionalnosti potpore i, konačno, sprečavanja neprimjerenog narušavanja tržišnog natjecanja i testa odvagivanja.

4.

Četvrtim tužbenim razlogom navodi se da Komisija nije ispunila svoju obvezu obrazlaganja. Komisija nije pružila obrazloženje u odnosu na željezničke veze u unutrašnjosti Danske, zajednički europski interes za projekt Fehmarn Belt Fixed Link, nužnost i proporcionalnost potpore i, konačno, neprimjereno narušavanje tržišnog natjecanja i test odvagivanja.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/23

—

(1) naloži da se tužitelju naknadi sljedeća šteta koja mu je uzrokovana time što Opći sud nije donio odluku u razumnom roku: (a) troškovi jamstva u iznosu od 936 000 eura; (b) oportunitetni troškovi/izgubljena dobit u iznosu od 1 671,000 eura; i (c) neimovinska šteta u iznosu od 14,8 milijuna eura;

—

(2) naloži naknadu kamata na iznose koji se zahtijevaju gore pod točkom 1., u mjeri u kojoj je to potrebno, po prosječnoj kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka u relevantnom trenutku primjenjivala na svoje glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za dva postotna boda;

—

(3) naloži da se tužitelju naknadi šteta uzrokovana time što su Komisija i Opći sud povrijedili načelo jednakog postupanja, konkretnije sljedeći iznosi: (a) troškovi jamstva u iznosu od 1 547,000 eura; (b) oportunitetni troškovi/izgubljena dobit u iznosu od 9 292,000 eura; i (c) neimovinska šteta u iznosu od 14,8 milijuna eura;

—

(4) naloži naknadu kamata na iznose koji se zahtijevaju gore pod točkom 3., u mjeri u kojoj je to potrebno, po prosječnoj kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka u relevantnom trenutku primjenjivala na svoje glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za dva postotna boda; i

—

(5) tuženicima naloži da naknade tužiteljeve troškove koji se odnose na ovu tužbu.

1.

Prvi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da tužitelj ima pravo da mu Europska unija naknadi štetu na temelju članka 268. i članka 340. stavka 2. UFEU-a zato što je Opći sud povrijedio njegova prava koja ima na temelju članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na donošenje odluke u razumnom roku. Nedonošenje odluke u razumnom roku tužitelju je uzrokovalo tri tipa štete između 12. veljače 2010. i 27. rujna 2012.: (1) povećane troškove vezane za bankovno jamstvo za iznos novčane kazne koju tužitelj nije odmah platio Komisiji nakon donošenja Odluke br. C(2007)5791 final od 28. studenoga 2007. u predmetu COMP/39165 – Ravno staklo; (2) oportunitetne troškove, zato što je niska kamatna stopa na iznos novčane kazne zakašnjelo vraćene tužitelju nakon presude Suda u 2014. bila mnogo niža od eventualne dobiti koju je tužitelj mogao ostvariti da je, umjesto plaćanja tog iznosa Komisiji u 2008., isti uložio u svoje poslovanje; i (3) neimovinsku štetu zbog toga što je tužitelju odlukom nepravilno određen najviši iznos novčane kazne u studenome 2007., a to je, zato što Opći sud nije donio odluku u razumnom roku, zakašnjelo ispravio Sud u studenome 2014.

2.

Drugi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da tužitelj ima pravo da mu Europska unija naknadi štetu na temelju članka 268. i članka 340. stavka 2. UFEU-a zato što su Europska komisija i Opći sud očito povrijedili načelo jednakog postupanja i diskriminirali tužitelja. Odluka br. C(2007)5791 final od 28. studenoga 2007. u predmetu COMP/39165 – Ravno staklo nezakonito je isključila prodaju unutar grupe kad su izračunate novčane kazne određene ostalim adresatima Komisijine odluke i nije ispravila posljedičnu diskriminaciju protiv tužitelja, koji kao neintegrirani proizvođač nije prodavao unutar grupe. Opći sud je pogoršao Komisijinu pogrešku time što je podržao odlukom određeno isključenje te prodaje unutar grupe. Ovu je pogrešku ispravio tek Sud u studenome 2014. kad je smanjio odlukom određenu novčanu kaznu za 44,4 milijuna eura. Međutim, ovo smanjenje nije kompenziralo štetu koju je tužitelj pretrpio od studenoga 2007. do studenoga 2014., a koja je bila uzrokovana time što mu je bila nepravilno određena previsoka novčana kazna koja je ukazivala na to da on snosi posebnu odgovornost za kartele ravnog stakla te je također rezultirala dodatnim financijskim troškovima. Nezakonita radnja Komisije i Općeg suda uzrokovala je tužitelju iste tri vrste štete kao što su one navedene u prvom tužbenom razlogu, ali tijekom dužeg razdoblja od studenoga 2007. do studenoga 2014.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/24

—

ukine rješenje Službeničkog suda (drugo vijeće) od 15. rujna 2015. u predmetu F-21/15 kojim se tužbu koju je tužitelj podnio 5. veljače 2015. protiv Odbora regija odbija kao djelomično očito pravno neosnovanu te djelomično očito nedopuštenu;

—

odluči o tužbi te usvoji zahtjev koji je tužitelj podnio u svojoj tužbi,

—

naloži Odboru regija snošenje troškova u oba postupka.

1.

Prvi žalbeni razlog odnosi se na povrede članka 51. stavka 1. i članka 53. stavka 1. Poslovnika Službeničkog suda kao i načela jednakosti stranaka u postupku, s obzirom na to da se rok od dva mjeseca za podnošenje odgovora na tužbu, koji je zbog udaljenosti produljen za 10 dana, računao počevši od dostave akta kojim se otklanjaju nedostaci u tužbi, a ne od dostave tužbe, tako da je odgovor na tužbu Odbora regija (OR) priložen spisu postupka iako je podnesen izvan roka, s obzirom na to da je Službenički sud temeljem tog odgovora odbacio tužbu rješenjem na temelju članka 81. Poslovnika, te s obzirom na to da je tužitelju uskraćena mogućnost zatražiti donošenje presude zbog ogluhe na temelju članka 121. Poslovnika Općeg suda.

2.

Drugi žalbeni razlog odnosi se na (i.) povredu načela tumačenja odredaba prava Europske unije s obzirom na njihov kontekst te (ii.) obveze obrazlaganja, s obzirom na to da je Službenički sud, u točkama 64. do 70. svojeg rješenja članak 56. Pravilnika o osoblju Europske unije tumačio na način da nije vodio računa ni o članku 55. Pravilnika ni o odlukama koje je na toj osnovi donio OR, te zato što nije odgovorio na argumente koje je tužitelj izveo iz tih odredaba, kao i na (iii.) pogreške koje se tiču prava, jer je povrijedio doseg i cilj članaka 55. i 56. Pravilnika te članka 3. njegovog Priloga VI., kao i članke 2. i 4. Odluke br. 048/03 koja se odnosi na načine dodjele paušalnih naknada za prekovremeni rad određenih službenika kategorija C i D koji imaju obvezu na redovnoj osnovi obavljati prekovremeni rad (u daljnjem tekstu: Odluka br. 48/03).

3.

Treći žalbeni razlog odnosi se na povredu načela tumačenja odredaba Pravilnika u skladu s Poveljom temeljnih prava Europske unije i članka 31. Povelje u skladu s Odlukom br. 48/03, kao i obveze obrazlaganja presuda te povjerenja u postupovne akte jer Službenički sud, u točkama 71. do 74. svojeg rješenja, nije uzeo u obzir članak 6. Odluke br. 48/03 u vezi s tumačenjem članka 31. stavka 2. Povelje, zato što nije u dovoljnoj mjeri odgovorio na argumente koje je tužitelj izveo iz tih odredaba, te jer je prekoračio predmet i pravnu osnovu njegove tužbe.

4.

Četvrti žalbeni razlog odnosi se na (i.) povredu povjerenja u postupovne akte i načelo ocjene tužbe prema dokazima koji su postojali u vrijeme donošenja pobijanog akta – jer je Službenički sud u točki 77. svojega rješenja smatrao da je tužitelj svoju argumentaciju, koju je izveo iz načela jednakog postupanja, temeljio na posljedicama sporne odluke, te ju je u svakom slučaju odbio na temelju tih posljedica – kao i na (ii) povredu obveze obrazlaganja, načela tumačenja odredaba pravilnika u skladu s načelom jednakosti te potonjim načelom, s obzirom na to da Službenički sud u točkama 77. i 78. do 80. svoga rješenja nije u dovoljnoj mjeri odgovorio na njegovu argumentaciju.

5.

Peti žalbeni razlog odnosi se, s jedne strane, na povredu povjerenja u postupovne akte i članka 50. stavka 1. točke (e) Poslovnika Službeničkog suda, jer je Službenički sud u točki 82. svojega rješenja smatrao da tužitelj, protivno zahtjevima te odredbe, nije nikakvom argumentacijom obrazložio prigovor nezakonitosti koji je istaknuo te je stoga očito nedopušten i, s druge strane, na nezakonitost kao posljedicu točaka 54. do 57. pobijanog rješenja.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/26

—

ukine presudu;

—

prihvati tužbeni zahtjev u prvostupanjskom postupku i

—

slijedom toga naloži Parlamentu naknadu nematerijalne štete i snošenje troškova oba postupka, uključujući troškove predsudskog postupka kao i sve nužne troškove i izdatke tužitelja.

1.

Prvi žalbeni razlog: povreda zahtjeva nepristranosti (članak 47. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima)

Žalitelj ističe da su se i kroz sudski postupak koji je doveo do pobijane presude kao i kroz samu presudu ponavljale povrede zahtjeva nepristranosti. One se očituju i u pravnim povredama počinjenima u sporednim postupcima kao i u samoj odluci.

2.

Drugi žalbeni razlog: uskrata pravne zaštite, povreda pravila logike i iskrivljavanje činjenica s obzirom na to da nije dopuštena provjera toga jesu li ispunjene pretpostavke kažnjivih radnji

3.

Treći žalbeni razlog: povreda pravila logike, iskrivljavanje činjenica i očita pogrešna ocjena u pogledu spornih klevetničkih tvrdnji sadržanih u elektroničkoj pošti od 10. travnja 2002.

4.

Četvrti žalbeni razlog: iskrivljavanje činjenica i predmeta spora, povreda pravila logike, zanemarivanje i kršenje pravnih pravila s obzirom na prosljeđivanje žaliteljevih osobnih podataka

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/27

—

ukine spornu odluku;

—

prihvati zahtjeve postavljene u prvom stupnju.

1.

Prvi žalbeni razlog: pogrešna primjena članka 81. Poslovnika Službeničkog suda

Žalitelj ističe da je Službenički sud (u daljnjem tekstu: SS) u pobijanom rješenju pogrešno primijenio članak 81. svojega Poslovnika i time povrijedio njegovo pravo na saslušanje i pravo na pošteno suđenje.

2.

Drugi žalbeni razlog: izmjena obrazloženja uzimanjem u obzir argumenata koji su istaknuti sa zakašnjenjem

Prema žaliteljevu mišljenju, SS je počinio pogrešku koja se tiče prava kada je izmijenio obrazloženje time što je svoju odluku temeljio na argumentima koje je tuženik istaknuo sa zakašnjenjem.

3.

Treći žalbeni razlog: iskrivljavanje činjenica

Prema žaliteljevu mišljenju, SS je iskrivio stajalište Revizorskog suda time što u pobijanom rješenju tvrdi da je isti utvrdio da usporedba zaslugâ žalitelja s onima ostalih dužnosnika koji ispunjavaju uvjete za promaknuće ne bi dovela do promaknuća žalitelja iako je Revizorski sud jedino izjavio da žalitelj ne bi bio automatski promaknut da je na raspolaganju bio veći broj mjesta.

4.

Četvrti žalbeni razlog: pogrešna primjena kriterija za promaknuća

Žalitelj nadalje ističe da je SS za ocjenu njegovih zasluga primjenio kriterij za promaknuće koji nadilazi kriterije Revizorskog suda, pri čemu je počinio pogrešku koja se tiče prava i nepotrebno je strog time što se zahtijeva dokaz da je unutar 53 dužnosnika koji ispunjavaju uvjete za promaknuće žalitelj bio onaj s najvišim zaslugama.

5.

Peti žalbeni razlog: pogrešno provedena usporedna ocjena razine odgovornosti

Žalitelj nadalje prigovara tomu da je SS bez činjenične osnove proveo usporednu ocjenu njegove razine odgovornosti koju je on nosio te da je pogrešno pretpostavio postojanje automatske prednosti za voditelje odjela.

6.

Šesti žalbeni razlog: pogrešno ispitivanje kvote za promaknuća koja se primjenjuje

Žalitelj ovdje ističe da se pitanje kvote za promaknuća koja se primjenjuje odnosi na meritum spora. Stoga se ono nije smjelo obraditi u okviru ispitivanja dopuštenosti.

7.

Sedmi žalbeni razlog: pogrešna primjena načela jednakog postupanja

Žalitelj naposljetku ističe da je SS pogrešno i protivno ustaljenoj sudskoj praksi primijenio načelo jednakog postupanja zanemarujući činjenicu da je to načelo povrijeđeno kada institucije prekorače svoje diskrecijske ovlasti te proizvoljnim razlikovanjem poduzimaju mjere koje krše odredbe Pravilnika o dužnosnicima Europske unije.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/28

—

naloži Vijeću Europske unije da mu isplati naknadu štete u iznosu od 2 516 221,50 eura za imovinsku i neimovinsku štetu nastalu uvrštavanjem tužitelja na popis osoba, subjekata i tijela iz Priloga V. Uredbi (EZ) br. 423/2007 i iz Priloga VIII. Uredbi (EU) br. 961/2010;

—

naloži Vijeću Europske unije plaćanje zateznih kamata prema kamatnoj stopi koju je utvrdila Europska središnja banka za glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za dva postotna boda, počevši od 17. listopada 2015. do potpune isplate gore navedenog iznosa;

—

naloži Vijeću snošenje troškova postupka, uključujući troškove nastale tužitelju.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/28

—

proglasi i odluči;

—

odlučujući na temelju novih odredaba,

1.

Prvi žalbeni razlog, koji se odnosi na dopuštenost iznesenih tužbenih razloga te podnesenih dokaza, dijeli se na dva dijela:

2.

Drugi žalbeni razlog, koji se odnosi na povredu članka 45. i izostanak usporednog ispitivanja zasluga, dijeli se na dva dijela:

3.

Treći žalbeni razlog, koji se odnosi na pogrešku u ocjeni u okviru analize zasluga, dijeli se na dva dijela:

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/30

—

tužiteljevu tužbu proglasi dopuštenom i osnovanom;

—

posljedično, naloži Uniji naknadu cjelokupne štete koju je pretrpio tužitelj u pravičnom iznosu koji utvrdi Opći sud;

—

podredno, odredi imenovanje stručnjaka kako bi se utvrdio ukupni opseg štete koju je pretrpio tužitelj;

—

naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova postupka.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/30

—

tužiteljevu tužbu proglasi dopuštenom i osnovanom;

—

posljedično, naloži Europskoj uniji nadoknadu cjelokupne štete koju je pretrpio tužitelj u pravičnom iznosu koji utvrdi Opći sud;

—

naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova postupka.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/31

—

tužbu tužiteljâ proglasi dopuštenom i osnovanom;

—

posljedično, naloži Uniji naknadu štete koju su pretrpjeli tužitelji u pravičnom iznosu koji utvrdi Opći sud;

—

odredi imenovanje stručnjaka kako bi se utvrdio ukupni opseg štete koju su tužitelji pretrpjeli;

—

naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na nezakonitost akata koje je donijelo Vijeće utoliko što je povrijedilo svoju obvezu savjesnosti i dužne pažnje time što je svoje odluke o uvrštavanju tužiteljâ na popise utemeljilo na nejasnim i nepreciznim razlozima, bez obzira na to što je sudska praksa od njega zahtijevala da detaljno obrazloži svoje odluke, i time što je zanemarilo svoju obvezu prethodnog saslušanja o zadržavanju tužiteljâ na popisima sankcija. Nadalje, mjere ograničavanja protiv tužiteljâ bile su neopravdane i neproporcionalne te su povrijedile njihovo pravo na ugled i vlasništvo.

2.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na neimovinsku štetu koju su tužitelji pretrpjeli zbog toga što je njihovo uvrštavanje na popise sankcija nanijelo štetu njihovu ugledu.

3.

Treći tužbeni razlog odnosi se na materijalnu štetu koju su tužitelji pretrpjeli zbog njihova uvrštavanja na popise osoba i subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja jer su zbog te činjenice izgubili brojne ugovore i izvore prihoda.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji je istaknut podredno, odnosi se na objektivnu odgovornost Europske unije za štetu uzrokovanu tužiteljima nakon njihova uvrštavanja na popise osoba i subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja protiv Sirije.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/32

—

tužiteljevu tužbu proglasi dopuštenom i osnovanom;

—

posljedično, naloži Uniji naknadu cjelokupne štete koju je pretrpio tužitelj u pravičnom iznosu koji utvrdi Opći sud;

—

odredi imenovanje stručnjaka kako bi se utvrdio ukupni opseg štete koju je pretrpio tužitelj;

—

naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova postupka.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/32

—

tužiteljevu tužbu proglasi dopuštenom i osnovanom;

—

posljedično, naloži Uniji naknadu cjelokupne štete koju je pretrpio tužitelj u pravičnom iznosu koji utvrdi Opći sud;

—

naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova postupka.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/33

—

tužiteljevu tužbu proglasi dopuštenom i osnovanom;

—

posljedično, naloži Uniji naknadu cjelokupne štete koju je pretrpio tužitelj u pravičnom iznosu koji utvrdi Opći sud;

—

naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova postupka.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/33

—

poništi odluku Europske središnje banke od 5. listopada 2015. (ECB/SSM/2015 – 9695000CG7B8NLR5984/28) kojom se utvrđuju bonitetni zahtjevi za Groupe Crédit Mutuel.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na činjenicu da je odluka Europske središnje banke od 5. listopada 2015. (u daljnjem tekstu: odluka) nezakonita zbog toga što su njome povrijeđene odredbe europskog prava koje ovlast ESB-a u području bonitetnog nadzora ograničavaju na kreditne institucije. Taj tužbeni razlog sastoji se od četiri dijela.

2.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na činjenicu da odluku treba poništiti i zbog toga što je njome nezakonito utvrđeno da Crédit Mutuel u svojoj cijelosti čini grupu u smislu europskih odredaba koje se primjenjuju u području bonitetnog nadzora. Taj tužbeni razlog sastoji se od tri dijela:

3.

Treći tužbeni razlog, koji se odnosi na činjenicu da odluku treba poništiti i jer se njome nezakonito povećava s 8 % na 11 % zahtjev u pogledu temeljnog kapitala iz kategorije 1, koji se primjenjuje u primjeru grupe Crédit Mutuel Arkéa. Taj tužbeni razlog sastoji se od dva dijela:

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/34

—

tužiteljevu tužbu proglasi dopuštenom i osnovanom;

—

posljedično, naloži Uniji naknadu cjelokupne štete koju je pretrpio tužitelj u pravičnom iznosu koji utvrdi Opći sud;

—

naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova postupka.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/35

—

poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se prihvaća prigovor;

—

poništi odluku Odjela za prigovore od 22. prosinca 2014. povodom prigovora br. B 1354630 u dijelu u kojem se prihvaća prigovor;

—

prihvati prijavu br. 6 064 001 za registraciju žiga Zajednice;

—

naloži OHIM-u snošenje vlastitih troškova i troškova tužitelja.

—

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/36

—

poništi odluku drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 29. rujna 2015.

—

poništi odluku Odjela za prigovore OHIM-a od 14. travnja 2014.

—

izmijeni navedene odluke na način da u potpunosti odobri prijavu za registraciju žiga Zajednice br. 10 424 323.

—

naloži tuženiku snošenje troškova ovog postupka, postupka povodom prigovora i žalbenog postupka pred OHIM-om.

—

Povreda članka 4., članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/37

—

poništi odluku Europske agencije za lijekove EMA/722323/2015 od 25. studenoga 2015. kojom se trećoj stranci odobrava pristup informacijama o medicinskom proizvodu sukladno Uredbi (EZ) br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001 L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.) u dijelu u kojem se odluka odnosi na komercijalno povjerljive informacije objavom kojih bi bila povrijeđena tužiteljeva prava te u dijelu u kojem je odluka zabranjena pravom Unije;

—

vrati pobijanu odluku EMA-i na daljnje razmatranje u vezi s izmjenom povjerljivih dijelova u suradnji s tužiteljem; i,

—

naloži EMA-i snošenje svih troškova u ovim postupcima.

1.

Prvim tužbenim razlogom navodi se da je odnosni document zaštićen prema članku 4. stavku 2. i/ili članku 4. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 1049/2001.

2.

Drugim tužbenim razlogom navodi se da odnosni dokument u cijelosti čine komercijalno povjerljive informacije zaštićene člankom 4. stavkom 2. navedene uredbe.

3.

Trećim tužbenim razlogom navodi se da bi objava toga dokumenta ugrozila proces odlučivanja u EMA-i.

4.

Četvrtim tužbenim razlogom navodi se da EMA nije provela zakonom propisano odvagivanje razloga.

5.

Petim tužbenim razlogom navodi se da bi ishod odgovarajućeg zakonom propisanog odvagivanja razloga, bila odluka da se ne objavi nijedan dio dokumenta.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/37

—

ukine rješenje od 28. rujna 2015. doneseno u predmetu F-73/14 te odluči o predmetu ili, alternativno, vrati predmet na ponovno suđenje Službeničkom sudu Europske unije;

—

naloži Europolu snošenje troškova oba postupka.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/38

—

tuženiku naloži da tužitelju isplati 25 616 GBP-a;

—

tuženiku naloži plaćanje kamata na glavnicu u iznosu od 25 616 GBP-a, po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primjenjivala na svoje glavne operacije refinanciranja dana 1. prosinca 2005 (2,09 %), uvećanu za jedan i pol postotni bod, a koje se odnose na razdoblje od 6. prosinca 2005. do dana primitka sredstava koja je potrebno vratiti; i

—

tuženiku naloži plaćanje svih troškova ovog postupka.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/38

—

poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem je njome:

—

naloži tuženiku snošenje tužiteljevih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog: povreda članka 108. stavka 2. UFEU-a u vezi s člankom 6. stavkom 1. i člankom 20. stavkom 1. prvom rečenicom Uredbe (EZ) br. 659/1999 (1)

Tužitelj ističe da se pobijana odluka temelji na činjeničnim i pravnim elementima koji nisu bili obuhvaćeni odlukom o pokretanju postupka.

2.

Drugi tužbeni razlog: povreda članka 107. stavka 1. UFEU-a time što su sredstva od pristojbi kvalificirana kao državna sredstva

Prema tužiteljevu mišljenju, sredstva od pristojbi ne trebaju se kvalificirati kao državna jer nisu bila pod stalnim državnim nadzorom i na raspolaganju nacionalnim tijelima. Nacionalna tijela su samo prosljeđivala uplate bavarskih mljekara tijelima za ispitivanje mlijeka (Milchprüfring) koja su bila zadužena za provedbu ispitivanja kvalitete mlijeka.

3.

Treći tužbeni razlog: povreda članka 107. stavka 1. UFEU-a time što je financiranje ispitivanja kvalitete mlijeka kvalificirano kao potpora koja bavarske mljekare stavlja u povoljniji položaj

Ovdje se ističe da troškovi ispitivanja kvalitete mlijeka nisu tereti koje bavarske mljekare uobičajeno snose. Ispitivanja su provedena u javnom interesu. Osim toga, navodne prednosti dodijeljene mljekarima nadoknađene su teretima u obliku obveze plaćanja pristojbe.

4.

Četvrti tužbeni razlog (podredno): povreda članka 107. stavka 3. UFEU-a

Tužitelj ističe da je tuženik sporna sredstva u razdoblju 2000.- 2006. smatrao spojivim s unutarnjim tržištem. Od tada sporna sredstva nisu izmijenjena. Te okolnosti govore u prilog tomu da je tuženikova diskrecijska ocjena sužena, tako da su se sporna sredstva dodijeljena od 1. siječnja 2007. trebala smatrati spojivima s unutarnjim tržištem.

5.

Peti tužbeni razlog (podredno): povreda članka 108. stavaka 1. i 3. UFEU-a time što je financiranje ispitivanja kvalitete mlijeka kvalificirano kao nova potpora i stoga kao potpora koju treba prijaviti

6.

Šesti tužbeni razlog (podredno): povreda načela zaštite legitimnih očekivanja

Tužitelj naposljetku ističe da je Komisija za razdoblje 2000. – 2006. utvrdila da je financiranje ispitivanja kvalitete mlijeka bilo spojivo s unutarnjim tržištem. Usto je financiranje ispitivanja kvalitete mlijeka još u veljači 2012. kvalificirala kao postojeću potporu. Time je stvorila legitimna očekivanja da u svakom slučaju neće biti naložen povrat navodnih potpora.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/40

—

poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem je njome:

—

naloži tuženiku snošenje tužiteljevih troškova.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/41

—

poništi Odluku Glavne uprave za okoliš Europske komisije od 19. kolovoza 2015., pod oznakom Ref GestDem No 2015/4284, kojom je odbijen zahtjev za pristup dokumentima i Odluku glavnog tajnika u ime Europske komisije od 15. listopada 2015., pod oznakom Ares(2015)4311297, kojom je odbijen ponovni zahtjev; i

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/41

—

poništi odluku EMA-e od 25. studenoga 2015., dostavljenu tužiteljima 3. prosinca 2015., kojom se trećoj osobi omogućuje pristup informacijama o veterinarskom medicinskom proizvodu, sukladno Uredbi (EZ) br. 1049/2001 (SL 2001, L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.), u dijelu u kojem se odnosi na gospodarski povjerljive informacije objavom kojih dolazi do povrede tužiteljevih prava te u dijelu u kojem je odluka zabranjena pravom Unije;

—

naloži EMA-i snošenje svih troškova ovih postupaka.

1.

Prvim tužbenim razlogom navodi se da je odnosni dokument zaštićen prema članku 4. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 sukladno općem načelu povjerljivosti.

2.

Drugim tužbenim razlogom navodi se da odnosni dokument u cijelosti čine informacije povjerljive iz komercijalnih razloga koje su zaštićene člankom 4. stavkom 2. navedene uredbe.

3.

Trećim tužbenim razlogom navodi se da bi objava dokumenta ugrozila proces odlučivanja u EMA-e.

4.

Četvrtim tužbenim razlogom navodi se da EMA nije provela zakonom propisano odvagivanje razloga.

5.

Petim tužbenim razlogom navodi se da bi ishod odgovarajućeg zakonom propisanog odvagivanja razloga, bila odluka da se ne objavi nijedan dio dokumenta ili barem odluka da se pristupi izmjenama koje su predložili tužitelji.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/42

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2015/1585 od 25. studenoga 2014. o programu potpore SA.33995 (2013/C) (ex 2013/NN) (koji je provela Njemačka radi potpore obnovljive električne energije i velikih potrošača), C (2014) 8786 final, u skladu s člankom 264. UFEU-a,

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog: nepostojanje državnih sredstava

Tužitelj ističe da je tuženik pogrešno smatrao da iznimka u korist velikih potrošača sukladno EEG-u 2012. podrazumijeva korištenje „državnih sredstava” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. EEG doplatak naime plaćaju samo osobe privatnog prava i naplaćena se sredstva također ne mogu pripisati državi zbog nepostojanja stalnog nadzora i s time povezane stvarne mogućnosti pristupa nadležnih tijela.

2.

Drugi tužbeni razlog: nepostojanje selektivnosti

Tužitelj ističe da posebno pravilo naknade, kako je propisano člankom 107. stavkom 1. UFEU-a, nije selektivno, nego ono predstavlja logičnu iznimku svojstvenu sustavu pravila EEG-a.

3.

Treći tužbeni razlog: povreda načela zaštite legitimnih očekivanja

Ovdje se navodi da je tuženik ustanovio legitimna očekivanja tužitelja zbog toga što više od deset godina nije ispitao EEG u pogledu prava na potpore, o čemu je imao saznanja. K tome je tuženik propustio zahtijevati povrat usporedivih potpora u drugim državama članicama.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/43

—

poništi članak 3. stavak 1. sporne odluke,

—

poništi članke 6., 7. i 8. sporne oduke, u dijelu u kojem se njima nalaže povrat potpore i

—

naloži Komisiji snošenje troškova tužiteljâ.

1.

Prvi tužbeni razlog: povreda članka 107. stavka 1. UFEU-a

Tužitelji ističu da BesAR već zbog nepostojanja prijenosa državnih sredstava nije državna potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Osim toga, ona velikim potrošačima ne daje nikakvu selektivnu ekonomsku prednost.

2.

Drugi tužbeni razlog: povreda članka 108. UFEU-a

Komisija je (djelomičnim) nalaganjem povrata povrijedila članak 108. UFEU-a jer je EEG iz 2012., ako uopće, smio biti kvalificiran samo kao postojeća, ali ne kao nova, nezakonito uvedena potpora.

3.

Treći tužbeni razlog: povreda načela zaštite legitimnih očekivanja

Ovdje se ističe da povrat navodno nezakonito dodijeljene potpore povređuje legitimna očekivanja tužiteljâ u vezi sa zakonitosti nacionalnog propisa koja su opravdana osobito Odlukom Komisije o EEG-u iz 2000.

4.

Četvrti tužbeni razlog: povreda članka 108. stavka 1. UFEU-a u vezi s člankom 18. Poslovnika

Tužitelji u okviru četvrtog tužbenog razloga prigovaraju tomu da Komisija prije pokretanja formalnog istražnog postupka Saveznoj Republici Njemačkoj nije predložila nikakve odgovarajuće mjere.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/44

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2015/1585 od 25. studenoga 2014. o programu potpore SA.33995 (2013/C) (ex 2013/NN) (koji je provela Njemačka radi potpore obnovljive električne energije i velikih potrošača), a osobito utvrđenje iz članaka 1. i 3. da posebno pravilo naknade ima svojstvo potpore sukladno EEG-u iz 2012. i da je nespojivo s unutarnjim tržištem kao i obvezu poduzetnika korisnika iz članaka 2., 6. i 7. u odnosu na djelomični povrat pogodnosti dodijeljenih 2013. i 2014. godine;

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog: nepostojanje potpore u smislu članka 107. UFEU-a

Tužitelj ističe da ograničenje EEG doplatka iz Gesetz für den Vorrang Erneuerbarer Energien (Zakon o prednosti obnovljivih izvora energije, u daljnjem tekstu: EEG) za poduzetnike velike potrošače predstavlja izmjenu građanskopravnog mehanizma prijeboja. Njime nisu dodijeljene nikakve povlastice iz državnih sredstava ili sredstava pod državnom kontrolom.

2.

Drugi tužbeni razlog: u svakom slučaju, nepostojanje nove potpore

Tužitelj dalje ističe da ograničenje EEG doplatka za poduzetnike velike potrošače ne predstavlja novu potporu u smislu članka 108. UFEU-a, s obzirom na to da je mehanizam financiranja potpore za obnovljive izvore energije u Saveznoj Republici Njemačkoj Komisija u prošlosti klasificirala spojivim s pravom o potporama i da on do danas nije značajno mijenjan.

3.

Treći tužbeni razlog: povreda načela zaštite legitimnih očekivanja

Tužitelj ovdje navodi da je Komisija svojom odlukom povrijedila legitimna očekivanja dotičnih poduzetnika, s obzirom na to da je mehanizam financiranja potpore za obnovljive izvore energije u Saveznoj Republici Njemačkoj Komisija u prošlosti klasificirala spojivim s pravom o potporama i da on do danas nije značajno mijenjan.

4.

Četvrti tužbeni razlog: nepostojanje tuženikove nadležnosti

Konačno tužitelj navodi da je Komisija svojom odlukom prekoračila dodijeljenu joj nadležnost tako što je nezakonito smanjila marginu prosudbe koju Savezna Republika Njemačka ima na temelju primarnog i sekundarnog zakonodavstva u odnosu na uređenje potpore za obnovljive izvore energije.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/45

—

proglasi tužbu osnovanom;

—

poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se odnosi na registraciju žiga „YO!” br. 011208436;

—

izmijeni pobijanu odluku tako da se žig registrira za sve prijavljene proizvode i usluge;

—

naloži OHIM-u snošenje troškova.

—

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/46

—

poništi Provedbenu uredbu (EU) 2015/2069 Komisije od 17. studenoga 2015. o odobravanju osnovne tvari natrijev hidrogenkarbonat (SL L 301 od 18. studenoga 2015., str. 42.);

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog: Povreda pravila o zaštiti podataka

Podaci tužitelja o njegovom sredstvu za zaštitu bilja VitiSan® podliježu zaštiti podataka na temelju članka 59. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 (1). Stoga su upotrebom tih podataka za odobravanje natrijeva hidrogenkarbonata kao osnovne tvari povrijeđena tužiteljeva prava na zaštitu podataka.

2.

Drugi tužbeni razlog: Povreda načela supsidijarnosti postupka odobravanja za osnovne tvari

Odobravanjem natrijeva hidrogenkarbonata kao osnovne tvari krši se načelo supsidijarnosti u području prava zaštite bilja, s obzirom na to da je dostupno tužiteljevo odobreno sredstvo za zaštitu bilja VitiSan® koje sadržava sličnu aktivnu tvar, kalijev hidrogenkarbonat.

3.

Treći tužbeni razlog: Povreda načela prvenstva u postupku odobravanja za osnovne tvari

Sukladno načelu prvenstva tužiteljev zahtjev za odobravanje natrijeva hidrogenkarbonata kao aktivne tvari protivi se odobravanju te tvari kao osnovne tvari.

4.

Četvrti tužbeni razlog: Povreda prava vlasništva tužitelja

Neovlaštenom upotrebom tužiteljevih podataka za odobravanje natrijeva hidrogenkarbonata kao osnovne tvari krši se njegovo pravo intelektualnog vlasništva sukladno članku 17. stavku 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).

5.

Peti tužbeni razlog: Povreda obveze zaštite poslovno osjetljivih informacija

Neovlaštenom upotrebom tužiteljevih podataka za odobravanje natrijeva hidrogenkarbonata kao osnovne tvari krši se nadalje zaštita poslovno osjetljivih informacija sukladno članku 7. Povelje.

6.

Šesti tužbeni razlog: Povreda općeg načela jednakog postupanja

Neovlaštenom upotrebom tužiteljevih podataka za odobravanje natrijeva hidrogenkarbonata kao osnovne tvari krši se i opće načelo jednakog postupanja. Tužitelj je morao izvršiti značajna ulaganja za podatke koji su bili potrebni za odobravanje, a tuženik je te podatke upotrijebio u korist trećih osoba koje nisu morale udovoljiti tim zahtjevima.

7.

Sedmi tužbeni razlog: Povreda načela zaštite legitimnih očekivanja

Konačno, neovlaštenom upotrebom tužiteljevih podataka za odobravanje natrijeva hidrogenkarbonata kao osnovne tvari krši se načelo zaštite legitimnih očekivanja. Tužitelj je bio ovlašten legitimno očekivati da će se njegovi podaci za sredstvo za zaštitu bilja VitiSan® upotrebljavati samo uz pridržavanje pravila o zaštiti podataka.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/47

—

poništi Odluku Europske komisije C(2014) 5081 final od 23. srpnja 2014. u postupku državna potpora SA.38632 (2014/N) (ex 2013/NN) – Njemačka – EEG 2014. – reforma Zakona o obnovljivoj energiji – u dijelu u kojem program za postojeća postrojenja za samoopskrbu iz članka 61. stavaka 3. i 4. Zakona EEG iz 2014. kvalificira kao državnu potporu te ga u točki 5. drugoj alineji (str. 75.) proglašava spojivim s unutarnjim tržištem samo do 31. prosinca 2017.;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog: nepostojanje selektivne prednosti u korist određenih poduzetnika

Svojim prvim tužbenim razlogom tužitelji ističu da pobijana odluka sustav za postojeća postrojenja za samoopskrbu električnom energijom (članak 61. stavci 3. i 4. Zakona EEG iz 2014.) pogrešno kvalificira kao selektivnu mjeru i time kao državnu potporu.

2.

Drugi tužbeni razlog: nepostojanje državnih financijskih sredstava

Svojim drugim tužbenim razlogom tužitelji ističu da se potpora za obnovljivu energiju financirano EEG doplatkom ne crpi iz državnih nego iz privatnih sredstava. Ni naplata ni korištenje EEG doplatka – kao što to zahtijeva sudska praksa – nisu pod stalnim nadzorom države. Osim toga, odredbe o kojima je riječ zapravo ne opterećuju državne proračune jer ukupni obujam EEG doplatka nije umanjen oslobođenjem samoopskrbe od doplatka putem postojećih postrojenja.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/48

—

utvrdi da je ova tužba dopuštena i osnovana;

—

kao prvo, poništi Odluku Komisije od 21. listopada 2015. koja se odnosi na državnu potporu SA.38375 koju je Veliko Vojvodstvo Luksemburg provelo u korist Fiata;

—

podredno, poništi Odluku Komisije od 21. listopada 2015. koja se odnosi na državnu potporu SA.38375 koju je Veliko Vojvodstvo Luksemburg provelo u korist Fiata u dijelu u kojem se odnosi na nalog za povrat te potpore;

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na povredu članka 107. UFEU-a zato što Komisija nije dokazala selektivnost anticipirano sporne odluke.

2.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu članka 107. UFEU-a i Komisijine obveze obrazlaganja, s obzirom na to da ona nije podnijela dokaz o prednosti niti o ograničenju tržišnog natjecanja.

3.

Treći tužbeni razlog, naveden podredno, odnosi se na povredu članka 14. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u jer je Komisija zahtjevom za povrat potpore povrijedila načelo pravne sigurnosti i prava na obranu.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/49

—

ukine pobijanu odluku, te je izmijeni na način da u cijelosti odbije prigovor;

—

naloži tuženiku i, ako je potrebno, drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem snošenje troškova postupka, uključujući troškove žalbenog postupka.

—

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/49

—

tužbu za poništenje proglasi dopuštenom;

—

poništi članke 1. – 4. odluke Komisije od 21. listopada 2015. koja se odnosi na Veliko Vojvodstvo Luksemburg (u daljnjem tekstu: Luksemburg) u predmetu SA.38375 (2914/C ex 2014 NN) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka);

—

naloži Komisiji snošenje troškova FCFE-a.

1.

Prvim tužbenim razlogom navedeno je da se pobijanom odlukom krši članak 107. UFEU-a jer je Komisija pogrešno primijenila pojam „selektivne prednosti” i propustila dokazati da bi prethodni sporazum o transfernim cijenama (APA) mogao dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja.

2.

Drugim tužbenim razlogom navedeno je da se pobijanom odlukom krši članak 296. stavak 2. UFEU-a kao i obveza obrazlaganja time što se tom odlukom ne objašnjava kako načelo nepristrane transakcije („arm's length principle”) proizlazi iz prava Unije ni čak što to načelo jest te time što se tom odlukom površno opisuje učinak APA-e na tržišno natjecanje.

3.

Trećim tužbenim razlogom navedeno je da se pobijanom odlukom krši načelo pravne sigurnosti jer Komisijina nova formulacija načela nepristrane transakcije unosi potpunu neizvjesnost u vezi s time kad bi se prethodnim sporazumom o transfernim cijenama, i ustvari bilo kojom analizom transfernih cijena, mogla povrijediti pravila Unije o državnim potporama.

4.

Četvrtim tužbenim razlogom navedeno je da se pobijanom odlukom krši načelo legitimnih očekivanja jer je Komisija stvorila legitimno očekivanje da u svrhu državnih potpora ocjenjuje prethodne sporazume o transfernim cijenama na temelju Smjernica OECD-a te je njezinim iznenadnim odstupanjem od toga to načelo povrijeđeno.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/50

—

poništi Komisijinu Odluku C(2015) 7143 final od 21. listopada 2015. o državnoj potpori SA.38374 (2014/C ex 2014/NN) Nizozemske Starbucksu;

—

naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

1.

Pogrešna primjena članka 107. stavka 1. UFEU-a, s obzirom na to da je Komisija smatrala da je „Advanced Pricing Agreement” (APA) bio selektivan.

2.

Pogrešna primjena članka 107. stavka 1. UFEU-a, s obzirom na to da Komisija provjerava postoji li prednost sukladno načelu transakcije po tržišnim uvjetima prava Unije. Međutim takvo načelo ne postoji niti je ono sastavni dio ispitivanja potpore.

3.

Pogrešna primjena članka 107. stavka 1. UFEU-a, s obzirom na to da je Komisija smatrala da je APA-om dodijeljena prednost Starbucks Manufacturing EMEA BV na temelju odabira „Transactional Net Margin Method” kao načina određivanja transferne cijene.

Komisija pogrešno tvrdi da način utvrđen u APA-i ne predstavlja pouzdanu metodu za tržišne rezultate. Ona k tome ne može dokazati da naknada plaćena društvu Alki i dodatak ukupnih troškova zrna zelene kave nisu imali stvarnu vrijednost.

4.

Pogrešna primjena članka 107. stavka 1. UFEU-a, s obzirom na to da je Komisija utvrdila da je APA-om dodijeljena prednost Starbucks Manufacturing EMEA BV načinom primjene „Transactional Net Margin Method”.

Komisija pogrešno polazi od činjenice da je u APA-i utvrđena „Transactional Net Margin Method” pogrešno primijenjena, što je dovelo do prednosti za Starbucks Manufacturing EMEA BV. Komisija ne iznosi dokaze da bi, sukladno njezinom mišljenju, bolja primjena „Transactional Net Margin Method” dovela do više oporezive dobiti i nepostojanja prednosti.

5.

Povreda obveze dužne pažnje, s obzirom na to da Komisija nije ocijenila ni uključila u odluku sve relevantne podatke te se pozvala i na anonimne podatke, o kojima nizozemska vlada nikad nije bila obaviještena.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/51

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/52

—

Poništiti odluke o odabiru i imenovanju donesene u okviru „obavijesti o otvorenom natječaju EPSO/AD/306/15 temeljene na kvalifikacijama i testovima” za „pravnike lingviste (AD 7) za francuski jezik (FR)” (Službeni list EU-a, 21. svibanj 2015.), uključujući odluku, navedenu u elektroničkoj pošti upućenoj tužitelju, da „nakon ispitivanja vaše prijave, (…) povjerenstvo za odabir gore navedenog natječaja ne može Vam odobriti sudjelovanje u narednoj fazi natječaja”.

15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/52

—

Poništiti odluku Ureda za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu od 13. ili 14. travnja 2015. kojom se tužitelju odbija isplata mirovine za nadživjelu osobu;

—

ako je potrebno, poništiti odluku Komisije od 15. rujna 2015. kojom se odbija prigovor tužitelja od 15. lipnja 2015.;

—

naložiti naknadu imovinske štete nastale tužitelju;

—

naložiti naknadu neimovinske štete nastale tužitelju koja je ex aequo et bono procijenjena na 5 000 eura;

—

naložiti Komisiji snošenje svih troškova.