ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 178

European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Svezak 58.
1. lipnja 2015.


Obavijest br.

Sadržaj

Stranica

 

IV.   Obavijesti

 

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

 

Sud Europske unije

2015/C 178/01

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

1


 

V.   Objave

 

SUDSKI POSTUPCI

 

Sud

2015/C 178/02

Predmet C-105/15 P: Žalba koju su 4. ožujka 2015. podnijeli Konstantinos Mallis i Elli Konstantinou Malli protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 16. listopada 2014. u predmetu T-327/13, Mallis i Malli protiv Komisije i Europske središnje banke

2

2015/C 178/03

Predmet C-106/15 P: Žalba koju je 4. ožujka 2015. podnio Tameio Pronoias Prosopikou Trapezis Kyprou, protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 16. listopada 2014. u predmetu T-328/13, Tameio Pronoias Prosopikou Trapezis Kyprou protiv Komisije i Europske središnje banke

3

2015/C 178/04

Predmet C-107/15 P: Žalba koju su 4. ožujka 2015. podnijeli Petros Chatzithoma i Ellenitsa Chatzithoma protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 16. listopada 2014. u predmetu T-329/13, Petros Chatzithoma i Ellenitsa Chatzithoma protiv Komisije i Europske središnje banke

4

2015/C 178/05

Predmet C-108/15 P: Žalba koju je 4. ožujka 2015. podnijela Lella Chatziioannou protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 16. listopada 2014. u predmetu T-330/13, Lella Chatziioannou protiv Komisije i Europske središnje banke

5

2015/C 178/06

Predmet C-109/15 P: Žalba koju je 4. ožujka 2015. podnio Marinos Nikolaou protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 16. listopada 2014. u predmetu T-331/13, Marinos Nikolaou protiv Komisije i Europske središnje banke

6

2015/C 178/07

Predmet C-110/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. ožujka 2015. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Nokia Italia SpA i dr. protiv Ministero per i beni e le attività culturali (MiBAC) i dr.

7

2015/C 178/08

Predmet C-121/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. prosinca 2014. uputio Conseil d'État (Francuska) – ANODE – Association nationale des opérateurs détaillants en énergie protiv Premier ministre, Ministre de l'économie, de l'industrie de du numérique, Commission de régulation de l'énergie, GDF Suez

8

2015/C 178/09

Predmet C-124/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. ožujka 2015. uputio Finanzgericht Hamburg (Njemačka) – Salutas Pharma GmbH protiv Hauptzollamt Hannover

9

2015/C 178/10

Predmet C-133/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. ožujka 2015. uputio Centrale Raad van Beroep (Nizozemska) – H. C. Chavez-Vilchez i dr. protiv Raad van bestuur van de Sociale verzekeringsbank (Svb) i dr.

9

2015/C 178/11

Predmet C-137/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. ožujka 2015. uputio Tribunal Superior de Justicia de la Comunidad Autónoma del País Vasco (Španjolska) – María Pilar Plaza Bravo protiv Servicio Público de Empleo Estatal Dirección Provincial de Álava

10

 

Opći sud

2015/C 178/12

Predmet T-527/09 RENV: Presuda Općeg suda od 14. travnja 2015. – Ayadi protiv Komisije (Vraćanje predmeta nakon ukidanja presude — Zajednička vanjska i sigurnosna politika — Mjere ograničavanja protiv određenih osoba i drugih subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al-Qaidom i talibanima — Uredba (EZ) br. 881/2002 — Zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora osobe uvrštene na popis koji je sastavilo tijelo Ujedinjenih naroda — Stavljanje imena te osobe na popis iz priloga I. Uredbi (EZ) br. 881/2002 — Tužba za poništenje — Temeljna prava — Pravo na obranu — Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu — Pravo na poštovanje vlasništva)

11

2015/C 178/13

Predmet T-121/10: Rješenje Općeg suda od 26. ožujka 2015. – Conte i dr. protiv Vijeća (Tužba za poništenje — Ribarstvo — Očuvanje ribolovnih resursa — Uspostava sustava Zajednice za kontrolu, inspekciju i izvršenje — Pojam regulatornog akta — Pojam zakonodavnog akta — Nepostojanje osobnog utjecaja — Nedopuštenost)

12

2015/C 178/14

Predmet T-213/13: Rješenje Općeg suda od 30. ožujka 2015. – Square protiv OHIM-a – Caisse régionale de crédit agricole mutuel Pyrénées Gascogne (SQUARE) (Žig Zajednice — Postupak povodom prigovora — Povlačenje prijave za registraciju — Obustava postupka)

12

2015/C 178/15

Predmet T-111/15: Tužba podnesena 1. ožujka 2015. – Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije

13

2015/C 178/16

Predmet T-115/15: Tužba podnesena 5. ožujka 2015. – Deza protiv ECHA-e

14

2015/C 178/17

Predmet T-121/15: Tužba podnesena 6. ožujka 2015. – Fortischem protiv Komisije

15

2015/C 178/18

Predmet T-122/15: Tužba podnesena 12. ožujka 2015. – Landeskreditbank Baden-Württemberg protiv ESB-a

17

2015/C 178/19

Predmet T-143/15: Tužba podnesena 30. ožujka 2015. – Španjolska protiv Komisije

19

2015/C 178/20

Predmet T-145/15: Tužba podnesena 29. ožujka 2015. – Rumunjska protiv Komisije

20

2015/C 178/21

Predmet T-158/15: Tužba podnesena 1. travnja 2015. – Abertis Infraestructuras i Abertis Telecom Satélites protiv Komisije

21

2015/C 178/22

Predmet T-163/15: Tužba podnesena 2. travnja 2015. – Delta Group agroalimentare protiv Komisije

22

2015/C 178/23

Predmet T-167/15: Tužba podnesena 2. travnja 2015. – Bundesverband Souvenir – Geschenke – Ehrenpreise protiv OHIM-a – Freistaat Bayern (NEUSCHWANSTEIN)

23

2015/C 178/24

Predmet T-256/12: Rješenje Općeg suda od 19. ožujka 2015. – Hautau protiv Komisije

24

 

Službenički sud

2015/C 178/25

Predmet F-33/15: Tužba podnesena 23. veljače 2015. – ZZ protiv EGSO

25

2015/C 178/26

Predmet F-34/15: Tužba podnesena 24. veljače 2015. – ZZ protiv EEAS-a

25

2015/C 178/27

Predmet F-37/15: Tužba podnesena 3. ožujka 2015. – ZZ protiv Komisije

26

2015/C 178/28

Predmet F-38/15: Tužba podnesena 6. ožujka 2015. – FJ protiv Parlamenta

26

2015/C 178/29

Predmet F-39/15: Tužba podnesena 9. ožujka 2015. – ZZ protiv Komisije

27

2015/C 178/30

Predmet F-40/15: Tužba podnesena 9. ožujka 2015. – ZZ protiv Vijeća

27

2015/C 178/31

Predmet F-41/15: Tužba podnesena 9. ožujka 2015. – ZZ i drugi protiv CEPOL-a

28

2015/C 178/32

Predmet F-42/15: Tužba podnesena 10. ožujka 2015. – ZZ protiv Komisije

28

2015/C 178/33

Predmet F-43/15: Tužba podnesena 13. ožujka 2015. – ZZ protiv Komisije

29


HR

 


IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/1


Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2015/C 178/01)

Posljednja objava

SL C 171, 26.5.2015.

Prethodne objave

SL C 155, 11.5.2015.

SL C 146, 4.5.2015.

SL C 138, 27.4.2015.

SL C 127, 20.4.2015.

SL C 118, 13.4.2015.

SL C 107, 30.3.2015.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu


V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/2


Žalba koju su 4. ožujka 2015. podnijeli Konstantinos Mallis i Elli Konstantinou Malli protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 16. listopada 2014. u predmetu T-327/13, Mallis i Malli protiv Komisije i Europske središnje banke

(Predmet C-105/15 P)

(2015/C 178/02)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žalitelj: Konstantinos Mallis i Elli Konstantinou Malli (zastupnici: E. Efstathiou, K. Efstathiou i K. Liasidou, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Europska središnja banka

Žalbeni zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

poništi pobijano rješenje;

poništi zaključak Općeg suda o prihvaćanju prigovora nedopuštenosti, posebno, zaključak da se „izjava Euroskupine ne može smatrati aktom koji je namijenjen stvaranju pravnih učinaka u pogledu trećih osoba”, pa slijedom toga ni u pogledu žaliteljâ, te da je Euroskupina u pobijanoj izjavi „iznijela vrlo općenit pregled određenih mjera koje su bile dogovorene na političkoj razini s Republikom Cipar”;

poništi pobijano rješenje kojim je Republici Cipar naloženo smanjenje vrijednosti depozita, a da pritom nije zatraženo nikakvo postupanje, akt ili odluka Euroskupine, tuženikâ neposredno ili posredstvom Euroskupine;

poništiti odluku kojom se žaliteljima nalaže snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu svoje žalbe žalitelji ističu četiri žalbena razloga. Posebno:

1.

Pobijano rješenje je zahvaćeno nedostatkom u obrazloženju te je utemeljeno na pogrešnom činjeničnom i pravnom tumačenju u odnosu na to koja je institucija stvarno donijela odluku o smanjenju vrijednosti „bail in” depozita.

2.

Donošenjem pobijanog rješenja povrijeđena su opća načela prava, budući da je Opći sud pogrešno protumačio činjenicu da se, bez obzira na vrstu i oblik pobijane odluke Euroskupine, u konkretnom slučaju istu moglo pobijati tužbom za poništenje.

3.

Pobijano rješenje sadrži nepravilnost, s obzirom na to da Opći sud, prilikom donošenja rješenja, nije ispitao pravni i činjenični odnos između Europske komisije, Europske središnje banke i Euroskupine niti je ispitao činjenicu da su, na temelju načela uzročne veze i kriterija stvarno odgovorne osobe, akti Euroskupine predstavljali akte Europske središnje banke i Europske komisije, koje su bile dužne postupati sukladno Ugovoru o Europskoj uniji i protokolima kao i na temelju sekundarnog i izvedenog prava.

Slijedom navedenog, Opći sud nije ispitao meritum žaliteljevih argumenata i zahtjevâ te je time pogrešno odbacio tužbu za poništenje.

4.

Nakon što se prihvati ova žalba, žaliteljima se ne može naložiti snošenje troškova ovog postupka kao ni troškova koji su nastali u prvostupanjskom postupku.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/3


Žalba koju je 4. ožujka 2015. podnio Tameio Pronoias Prosopikou Trapezis Kyprou, protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 16. listopada 2014. u predmetu T-328/13, Tameio Pronoias Prosopikou Trapezis Kyprou protiv Komisije i Europske središnje banke

(Predmet C-106/15 P)

(2015/C 178/03)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žalitelj: Tameio Pronoias Prosopikou Trapezis Kyprou (zastupnici: E. Efstathiou, K. Liasidou i K. Efstathiou, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Europska središnja banka

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

poništi pobijano rješenje;

poništi zaključak Općeg suda o prihvaćanju prigovora nedopuštenosti, posebno, zaključak da se „izjava Euroskupine ne može smatrati aktom koji je namijenjen stvaranju pravnih učinaka u pogledu trećih osoba”, pa slijedom toga ni u pogledu žaliteljâ, te da je Euroskupina u pobijanoj izjavi „iznijela vrlo općenit pregled određenih mjera koje su bile dogovorene na političkoj razini s Republikom Cipar”;

poništi pobijano rješenje kojim je Republici Cipar naloženo smanjenje vrijednosti depozita, a da pritom nije zatraženo nikakvo postupanje, akt ili odluka Euroskupine, tuženikâ neposredno ili posredstvom Euroskupine;

poništiti odluku kojom se žaliteljima nalaže snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu svoje žalbe žalitelj ističe četiri žalbena razloga. Posebno:

1.

Pobijano rješenje je zahvaćeno nedostatkom u obrazloženju te je utemeljeno na pogrešnom činjeničnom i pravnom tumačenju u odnosu na to koja je institucija stvarno donijela odluku o smanjenju vrijednosti „bail in” depozita.

2.

Donošenjem pobijanog rješenja povrijeđena su opća načela prava, budući da je Opći sud pogrešno protumačio činjenicu da se, bez obzira na vrstu i oblik pobijane odluke Euroskupine, u konkretnom slučaju istu moglo pobijati tužbom za poništenje.

3.

Pobijano rješenje sadrži nepravilnost, s obzirom na to da Opći sud, prilikom donošenja rješenja, nije ispitao pravni i činjenični odnos između Europske komisije, Europske središnje banke i Euroskupine niti je ispitao činjenicu da su, na temelju načela uzročne veze i kriterija stvarno odgovorne osobe, akti Euroskupine predstavljali akte Europske središnje banke i Europske komisije, koje su bile dužne postupati sukladno Ugovoru o Europskoj uniji i njegovim protokolima kao i na temelju sekundarnog prava.

Slijedom navedenog, Opći sud nije ispitao meritum žaliteljevih argumenata i zahtjeva te je time pogrešno odbacio tužbu za poništenje.

4.

Nakon što se prihvati ova žalba, žalitelju se ne može naložiti snošenje troškova ovog postupka kao ni troškova koji su nastali u prvostupanjskom postupku.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/4


Žalba koju su 4. ožujka 2015. podnijeli Petros Chatzithoma i Ellenitsa Chatzithoma protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 16. listopada 2014. u predmetu T-329/13, Petros Chatzithoma i Ellenitsa Chatzithoma protiv Komisije i Europske središnje banke

(Predmet C-107/15 P)

(2015/C 178/04)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žalitelji: Petros Chatzithoma i Ellenitsa Chatzithoma (zastupnici: E. Efstathiou, K. Efstathiou i K. Liasidou, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Europska središnja banka

Žalbeni zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

poništi pobijano rješenje;

poništi zaključak Općeg suda o prihvaćanju prigovora nedopuštenosti, posebno, zaključak da se „izjava Euroskupine ne može smatrati aktom koji je namijenjen stvaranju pravnih učinaka u pogledu trećih osoba”, pa slijedom toga ni u pogledu žaliteljâ, te da je Euroskupina u pobijanoj izjavi „iznijela vrlo općenit pregled određenih mjera koje su bile dogovorene na političkoj razini s Republikom Cipar”;

poništi pobijano rješenje kojim je Republici Cipar naloženo smanjenje vrijednosti depozita, a da pritom nije zatraženo nikakvo postupanje, akt ili odluka Euroskupine, tuženikâ neposredno ili putem Euroskupine;

poništiti odluku kojom se žaliteljima nalaže snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu svoje žalbe žalitelji ističu četiri žalbena razloga. Posebno:

1.

Pobijano rješenje je zahvaćeno nedostatkom u obrazloženju te je utemeljeno na pogrešnom činjeničnom i pravnom tumačenju u odnosu na to koja je institucija stvarno donijela odluku o smanjenju vrijednosti „bail in” depozita.

2.

Donošenjem pobijanog rješenja povrijeđena su opća načela prava, budući da je Opći sud pogrešno protumačio činjenicu da se, bez obzira na vrstu i oblik pobijane odluke Euroskupine, u konkretnom slučaju istu moglo pobijati tužbom za poništenje.

3.

Pobijano rješenje sadrži nepravilnost, s obzirom na to da Opći sud, prilikom donošenja rješenja, nije ispitao pravni i činjenični odnos između Europske komisije, Europske središnje banke i Euroskupine niti je ispitao činjenicu da su, na temelju načela uzročne veze i kriterija stvarno odgovorne osobe, akti Euroskupine predstavljali akte Europske središnje banke i Europske komisije, koje su bile dužne postupati sukladno Ugovoru o Europskoj uniji i njegovim protokolima kao i na temelju sekundarnog i izvedenog prava.

Slijedom navedenog, Opći sud nije ispitao meritum žaliteljevih argumenata i zahtjeva te je time pogrešno odbacio tužbu za poništenje.

4.

Nakon što se prihvati ova žalba, žaliteljima se ne može naložiti snošenje troškova ovog postupka kao ni troškova koji su nastali u prvostupanjskom postupku.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/5


Žalba koju je 4. ožujka 2015. podnijela Lella Chatziioannou protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 16. listopada 2014. u predmetu T-330/13, Lella Chatziioannou protiv Komisije i Europske središnje banke

(Predmet C-108/15 P)

(2015/C 178/05)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žalitelj: Lella Chatziioannou (zastupnici: E. Efstathiou, K. Efstathiou i K. Liasidou, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Europska središnja banka

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

poništi pobijano rješenje;

poništi zaključak Općeg suda o prihvaćanju prigovora nedopuštenosti, posebno, zaključak da se „izjava Euroskupine ne može smatrati aktom koji je namijenjen stvaranju pravnih učinaka u pogledu trećih osoba”, pa slijedom toga ni u pogledu žalitelja, te da je Euroskupina u pobijanoj izjavi „iznijela vrlo općenit pregled određenih mjera koje su bile dogovorene na političkoj razini s Republikom Cipar”;

poništi pobijano rješenje kojim je Republici Cipar naloženo smanjenje vrijednosti depozita, a da pritom nije zatraženo nikakvo postupanje, akt ili odluka Euroskupine, tuženikâ neposredno ili posredstvom Euroskupine;

poništiti odluku kojom se žaliteljima nalaže snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu svoje žalbe žalitelj ističe četiri žalbena razloga. Posebno:

1.

Pobijano rješenje je zahvaćeno nedostatkom u obrazloženju te je utemeljeno na pogrešnom činjeničnom i pravnom tumačenju u odnosu na to koja je institucija stvarno donijela odluku o smanjenju vrijednosti „bail in” depozita.

2.

Donošenjem pobijanog rješenja povrijeđena su opća načela prava, budući da je Opći sud pogrešno protumačio činjenicu da se, bez obzira na vrstu i oblik pobijane odluke Euroskupine, u konkretnom slučaju istu moglo pobijati tužbom za poništenje.

3.

Pobijano rješenje sadrži nepravilnost, s obzirom na to da Opći sud, prilikom donošenja rješenja, nije ispitao pravni i činjenični odnos između Europske komisije, Europske središnje banke i Euroskupine niti je ispitao činjenicu da su, na temelju načela uzročne veze i kriterija stvarno odgovorne osobe, akti Euroskupine predstavljali akte Europske središnje banke i Europske komisije, koje su bile dužne postupati sukladno Ugovoru o Europskoj uniji i protokolima kao i na temelju sekundarnog i izvedenog prava.

Slijedom navedenog, Opći sud nije ispitao meritum žaliteljevih argumenata i zahtjevâ te je time pogrešno odbacio tužbu za poništenje.

4.

Nakon što se prihvati ova žalba, žaliteljima se ne može naložiti snošenje troškova ovog postupka kao ni troškova koji su nastali u prvostupanjskom postupku.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/6


Žalba koju je 4. ožujka 2015. podnio Marinos Nikolaou protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 16. listopada 2014. u predmetu T-331/13, Marinos Nikolaou protiv Komisije i Europske središnje banke

(Predmet C-109/15 P)

(2015/C 178/06)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žalitelj: Marinos Nikolaou (zastupnici: E. Efstathiou, K. Efstathiou i K. Liasidou, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Europska središnja banka

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

poništi pobijano rješenje;

poništi zaključak Općeg suda o prihvaćanju prigovora nedopuštenosti, posebno, zaključak da se „izjava Euroskupine ne može smatrati aktom koji je namijenjen stvaranju pravnih učinaka u pogledu trećih osoba”, pa slijedom toga ni u pogledu žalitelja, te da je Euroskupina u pobijanoj izjavi „iznijela vrlo općenit pregled određenih mjera koje su bile dogovorene na političkoj razini s Republikom Cipar”;

poništi pobijano rješenje kojim je Republici Cipar naloženo smanjenje vrijednosti depozita, a da pritom nije zatraženo nikakvo postupanje, akt ili odluka Euroskupine, tuženikâ neposredno ili putem Euroskupine;

poništiti odluku kojom se žaliteljima nalaže snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu svoje žalbe žalitelj ističe četiri žalbena razloga. Posebno:

1.

Pobijano rješenje je zahvaćeno nedostatkom u obrazloženju te je utemeljeno na pogrešnom činjeničnom i pravnom tumačenju u odnosu na to koja je institucija stvarno donijela odluku o smanjenju vrijednosti „bail in” depozita.

2.

Donošenjem pobijanog rješenja povrijeđena su opća načela prava, budući da je Opći sud pogrešno protumačio činjenicu da se, bez obzira na vrstu i oblik pobijane odluke Euroskupine, u konkretnom slučaju istu moglo pobijati tužbom za poništenje.

3.

Pobijano rješenje sadrži nepravilnost, s obzirom na to da Opći sud, prilikom donošenja rješenja, nije ispitao pravni i činjenični odnos između Europske komisije, Europske središnje banke i Euroskupine niti je ispitao činjenicu da su, na temelju načela uzročne veze i kriterija stvarno odgovorne osobe, akti Euroskupine predstavljali akte Europske središnje banke i Europske komisije, koje su bile dužne postupati sukladno Ugovoru o Europskoj uniji i njegovim protokolima kao i na temelju sekundarnog i izvedenog prava.

Slijedom navedenog, Opći sud nije ispitao meritum žaliteljevih argumenata i zahtjevâ te je time pogrešno odbacio tužbu za poništenje.

4.

Nakon što se prihvati ova žalba, žaliteljima se ne može naložiti snošenje troškova ovog postupka kao ni troškova koji su nastali u prvostupanjskom postupku.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/7


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. ožujka 2015. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Nokia Italia SpA i dr. protiv Ministero per i beni e le attività culturali (MiBAC) i dr.

(Predmet C-110/15)

(2015/C 178/07)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Nokia Italia SpA, Hewlett-Packard Italiana srl, Telecom Italia SpA, Samsung Electronics Italia SpA, Dell SpA, Fastweb SpA, Sony Mobile Communications Italy SpA, Wind Telecomunicazioni SpA

Druge stranke u žalbenom postupku: Ministero per i beni e le attività culturali (MiBAC), Società italiana degli autori ed editori (SIAE), Istituto per la tutela dei diritti degli artisti interpreti esecutori (IMAIE) u stečaju, Associazione nazionale industrie cinematografiche audiovisive e multimediali (Anica), Associazione produttori televisivi (Apt)

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se pravnom sustavu Zajednice – posebno uvodnoj izjavi 31. i članku 5. stavku 2. točki (b) Direktive 2001/29/EZ (1) – nacionalni propis (konkretno članak 71-sexies talijanskog Zakona o autorskom pravu, u vezi s člankom 4. [Priloga] Uredbi Ministra od 30. prosinca 2009.) koji predviđa da kada se mediji i uređaji kupuju u svrhu koja se očito razlikuje od svrhe privatnog umnožavanja, odnosno isključivo za poslovno korištenje, određivanje kriterija za izuzeće uzorka za privatno umnožavanje ex ante bude podvrgnuto sporazumnoj odluci, ili „slobodnom pregovaranju”, sukladno privatnom pravu i posebno „provedbenim protokolima” iz navedenog članka 4., a da pritom nisu propisana opća pravila niti bilo kavo jamstvo jednakosti postupanja između SIAE-a i obveznika plaćanja naknade ili njihovih sektorskih udruženja?

2.

Protivi li se pravnom sustavu Zajednice – posebno uvodnoj izjavi 31. i članku 5. stavku 2. točki (b) Direktive 2001/29/EZ – nacionalni propis (konkretno članak 71-sexies talijanskog Zakona o autorskom pravu, u vezi s Uredbom Ministra od 30. prosinca 2009. i uputama SIAE-a o naknadi troškova) koji predviđa da u slučaju kada se medi i uređaji kupuju u svrhu koja se očito razlikuje od svrhe privatnog umnožavanja, odnosno isključivo za poslovno korištenje, naknadu može zatražiti samo krajnji korisnik, a ne proizvođač medija i uređaja?


(1)  Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.).


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/8


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. prosinca 2014. uputio Conseil d'État (Francuska) – ANODE – Association nationale des opérateurs détaillants en énergie protiv Premier ministre, Ministre de l'économie, de l'industrie de du numérique, Commission de régulation de l'énergie, GDF Suez

(Predmet C-121/15)

(2015/C 178/08)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: ANODE – Association nationale des opérateurs détaillants en énergie

Tuženici: Premier ministre, Ministre de l'économie, de l'industrie de du numérique, Commission de régulation de l'énergie, GDF Suez

Prethodna pitanja

1.

Treba li se intervencija države članice – koja se sastoji u nametanju obveze postojećem operatoru da ponudi krajnjem kupcu opskrbu prirodnim plinom po reguliranim tarifama, ali koja ne sprječava da postojeći operator kao i alternativni operatori stave konkurentsku ponudu po cijenama nižim od ovih tarifa – smatrati intervencijom koja se sastoji u utvrđivanju razine cijene isporuke prirodnog plina krajnjem kupcu neovisno o slobodnom tržištu i predstavlja li ona, po samoj svojoj prirodi, zapreku postizanju konkurentnog tržišta prirodnog plina navedenog u članku 3. stavku 1. Direktive 2009/73/EZ (1)?

2.

Ako bi odgovor na prvo pitanje bio pozitivan, prema kojim kriterijima bi trebalo ocjenjivati usklađenost takve intervencije države na cijene opskrbe prirodnog plina krajnjem kupcu s Direktivom 2009/73/EZ?

Osobito:

a)

U kojoj mjeri i pod kojim uvjetima članak 106. stavak 2. Ugovora, u vezi s člankom 3. stavkom 2. Direktive 2009/73/EZ dopušta državama članicama da intervenirajući u cijenu isporuke prirodnog plina krajnjem kupcu ostvaruju ciljeve različite od održavanja cijene isporuke na razumnoj razini, kao što su sigurnost opskrbe i teritorijalna kohezija?

b)

Dopušta li članak 3. stavak 2. Direktive 2009/73/EZ, uzimajući u obzir osobito ciljeve sigurnosti opskrbe i teritorijalne kohezije, da se intervencija države članice u utvrđivanje cijene opskrbe prirodnim plinom temelji na načelu pokrivanja svih troškova postojećeg operatora, te mogu li troškovi koji se namjeravaju pokriti tarifom – osim reprezentativnog udjela dugoročne opskrbe – sadržavati i druge sastavnice?


(1)  Direktiva 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ (SL L 211, str. 94.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 5., str. 39.).


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/9


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. ožujka 2015. uputio Finanzgericht Hamburg (Njemačka) – Salutas Pharma GmbH protiv Hauptzollamt Hannover

(Predmet C-124/15)

(2015/C 178/09)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Hamburg

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Salutas Pharma GmbH

Tuženik: Hauptzollamt Hannover

Prethodno pitanje

Treba li Kombiniranu nomenklaturu u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (1) u verziji kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1777/2001 od 7. rujna 2001. (2) tumačiti tako da šumeće tablete s udjelom kalcija od 500 mg po tableti koje se koriste za prevenciju i liječenje manjka kalcija i kao potpora posebnoj terapiji za prevenciju i liječenje osteoporoze i za koje se na naljepnici odraslima preporuča maksimalna dnevna doza od 3 tablete (= 1  500 mg) treba razvrstati pod podbroj 3004 9000?


(1)  SL L 256, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 12., str. 3.).

(2)  SL L 240, str. 4.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/9


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. ožujka 2015. uputio Centrale Raad van Beroep (Nizozemska) – H. C. Chavez-Vilchez i dr. protiv Raad van bestuur van de Sociale verzekeringsbank (Svb) i dr.

(Predmet C-133/15)

(2015/C 178/10)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Centrale Raad van Beroep

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: H. C. Chavez-Vilchez, P. Pinas, U. Nikolic, X. V. Garcia Perez, J. Uwituze, Y. R. L. Wip, I. O. Enowassam, A. E. Guerrero Chavez

Druge stranke u postupku: Raad van bestuur van de Sociale verzekeringsbank (Svb), College van burgemeester en wethouders van de gemeente Arnhem, College van burgemeester en wethouders van de gemeente ’s-Gravenhage, College van burgemeester en wethouders van de gemeente ’s-Hertogenbosch, College van burgemeester en wethouders van de gemeente Amsterdam, College van burgemeester en wethouders van de gemeente Rijswijk, College van burgemeester en wethouders van de gemeente Rotterdam

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 20. UFEU-a tumačiti tako da zabranjuje državi članici da državljaninu treće zemlje koji izvršava svakodnevnu i stvarnu skrb za svoje maloljetno dijete koje je državljanin te države članice uskrati pravo boravka u toj državi članici?

2.

Je li za odgovor na to pitanje od značaja da taj roditelj ne izvršava sâm pravnu, financijsku i/ili emocionalnu skrb i nadalje da nije isključeno da bi se drugi roditelj, koji je državljanin te države članice, de facto mogao skrbiti za dijete? Mora li roditelj koji je državljanin treće zemlje u ovom slučaju učiniti vjerojatnim da taj drugi roditelj ne može preuzeti roditeljsku skrb za dijete tako da bi dijete bilo primorano napustiti područje Unije ako bi roditelju koji je državljanin treće zemlje bilo uskraćeno pravo boravka?


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/10


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. ožujka 2015. uputio Tribunal Superior de Justicia de la Comunidad Autónoma del País Vasco (Španjolska) – María Pilar Plaza Bravo protiv Servicio Público de Empleo Estatal Dirección Provincial de Álava

(Predmet C-137/15)

(2015/C 178/11)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Superior de Justicia de la Comunidad Autónoma del País Vasco

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: María Pilar Plaza Bravo

Tuženik: Servicio Público de Empleo Estatal Dirección Provincial de Álava

Prethodno pitanje

Protivi li se članku 4. stavku 1. Direktive Vijeća 79/7/EZ (1) od 18. prosinca 1978. o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti, u okolnostima poput onih u predmetnom slučaju, nacionalni propis na temelju kojeg se pri izračunu maksimalno predviđenog iznosa naknade za potpunu nezaposlenost nakon gubitka jedinog zaposlenja na nepuno radno vrijeme primjenjuje koeficijent sniženja koji odgovara postotnom udjelu radnog vremena radnika zaposlenog na nepuno radno vrijeme u radnom vremenu usporedivog radnika koji radi u punom radnom vremenu, imajući u vidu činjenicu da su u toj državi članici radnici koji rade u nepunom radnom vremenu u vrlo velikoj većini žene?


(1)  (SL L 1979, L 6, str. 24.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 7.).


Opći sud

1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/11


Presuda Općeg suda od 14. travnja 2015. – Ayadi protiv Komisije

(Predmet T-527/09 RENV) (1)

((„Vraćanje predmeta nakon ukidanja presude - Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv određenih osoba i drugih subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al-Qaidom i talibanima - Uredba (EZ) br. 881/2002 - Zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora osobe uvrštene na popis koji je sastavilo tijelo Ujedinjenih naroda - Stavljanje imena te osobe na popis iz priloga I. Uredbi (EZ) br. 881/2002 - Tužba za poništenje - Temeljna prava - Pravo na obranu - Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu - Pravo na poštovanje vlasništva”))

(2015/C 178/12)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Chafiq Ayadi (Dublin, Irska) (zastupnici: H. Miller, solicitor, P. Moser, QC, E. Grieves, barrister, i R. Graham, solicitor)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: E. Paasivirta, T. Scharf i M. Konstantinidis, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Irska (zastupnici: E. Creedon, agent, uz asistenciju E. Regana i N. Traveras, SC, a potom N. Travers); i Vijeće Europske unije (zastupnici: E. Finnegan i G. Étienne, agenti)

Predmet

Zahtjev za proglašenje ništavom Uredbe Komisije (EZ) br. 954/2009 od 13. listopada 2009. o 114. izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 881/2002 o određenim posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al-Qaidom i talibanima (SL L 269, str. 20.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 6., str. 134.), u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja.

Izreka

1.

Poništava se Uredba Komisije (EZ) br. 954/2009 od 13. listopada 2009. o 114. izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 881/2002 o određenim posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al-Qaidom i talibanima, u dijelu u kojem se odnosi na Chafiqa Ayadija.

2.

Nalaže se Europskoj komisiji da, pored vlastitih troškova, snosi troškove M. Ayadija u vezi s tužbom za poništenje kao i iznose koje je Opći sud predujmio u svrhu pravne pomoći.

3.

Irska i Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove.


(1)  SL C 148, 5.6.2010.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/12


Rješenje Općeg suda od 26. ožujka 2015. – Conte i dr. protiv Vijeća

(Predmet T-121/10) (1)

((„Tužba za poništenje - Ribarstvo - Očuvanje ribolovnih resursa - Uspostava sustava Zajednice za kontrolu, inspekciju i izvršenje - Pojam regulatornog akta - Pojam zakonodavnog akta - Nepostojanje osobnog utjecaja - Nedopuštenost”))

(2015/C 178/13)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: Giovanni Conte (Pomezia, Italija); Casa del Pescatore Soc. coop. rl, Civitanova Marche (Italija); Guidotti Giovanni & Figli Snc (Termoli, Italija); Organizzazione di produttori della pesca di Civitanova Marche Soc. coop. rl (Civitanova Marche); Consorzio gestione mercato ittico Manfredonia Soc. coop. rl (Cogemim) (Manfredonia, Italija) (zastupnici: P. Cavasola, G. Micucci i V. Cannizzaro, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: u početku A. Westerhof Löfflerová i A. Lo Monaco, zatim A. Westerhof Löfflerová i S. Barbagallo, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Europska komisija (zastupnici: K. Banks i D. Bianchi, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje Uredbe vijeća (EU) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (SL L 343 str. 1., SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 4., svezak 1., str. 113.), a osobito članaka 9. i 10., članka 14. stavaka 1., 2., 3., 4. i 5., članka 15., članka 17. stavka 1., članka 58. stavaka 1., 2., 3. i 5., članka 59. stavaka 2. i 3., članka 60. stavaka 4. i 5., članka 62. stavka 1., članka 63. stavka 1., članaka 64. i 65., članka 66. stavaka 1. i 3., članka 67. stavka 1., članka 68., članka 73. stavka 8., članka 92. stavka 2. i članka 103. navedene uredbe.

Izreka

1.

Tužba se odbija kao nedopuštena.

2.

Nalaže se G. Conteiju, društvima Casa del Pescatore Soc. coop. rl, Guidotti Giovanni & Figli Snc, Organizzazione di produttori della pesca di Civitanova Marche Soc. coop. rl, i Consorzio gestione mercato ittico Manfredonia Soc. coop. rl (Cogemim) snošenje vlastitih troškova, kao i troškova Vijeća Europske unije.

3.

Europska komisija snosit će vlastite troškove.


(1)  SL C 22.5.2010.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/12


Rješenje Općeg suda od 30. ožujka 2015. – Square protiv OHIM-a – Caisse régionale de crédit agricole mutuel Pyrénées Gascogne (SQUARE)

(Predmet T-213/13) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Povlačenje prijave za registraciju - Obustava postupka”))

(2015/C 178/14)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Square, Inc. (San Francisco, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: M. Graf, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: V. Melgar, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Caisse régionale de crédit agricole mutuel Pyrénées Gascogne (Tarbes, Francuska) (zastupnici: A. Lecomte i R. Zeineh, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 31. siječnja 2013. (predmet R 775/2012-1) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Caisse régionale de crédit agricole mutuel Pyrénées Gascogne i Square, Inc.

Izreka

1.

Obustavlja se postupak po tužbi.

2.

Tužitelju se nalaže snošenje troškova postupka.


(1)  SL C 207, 20.7.2013.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/13


Tužba podnesena 1. ožujka 2015. – Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije

(Predmet T-111/15)

(2015/C 178/15)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Ryanair Ltd (Dublin, Irska) i Airport Marketing Services Ltd (Dublin, Irska) (zastupnici: G. Berrisch, E. Vahida, I. Metaxas-Maragkidis, odvjetnici, i B. Byrne, Solicitor)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

poništi članak 1. stavak 2., članak 2. stavak 4., .članak 3., članak 4. i članak 5. Odluke Europske Komisije od 23. srpnja 2014. o državnoj potpori SA.33963 (2012/C) (ex 2012/NN) koju je provodila Francuska u korist Gospodarske i industrijske komore Angoulême te društava SNC-Lavalin, Ryanair i Airport Marketing Services;

naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi, tužitelj navodi četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na navodnoj povredi načela dobre uprave utvrđenog člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i povredi tužiteljevog prava na obranu s obzirom na to da Komisija nije dopustila tužiteljima pravo uvida u spis istrage i nije ih dovela u situaciju koja bi im omogućila da valjano iznesu svoja očitovanja.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na navodnoj povredi članka 107. stavka 1. UFEU-a jer je Komisija pogrešno Republici Francuskoj pripisala sklapanje sporazuma o uslugama zračne luke i sporazuma o marketinškim uslugama.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na navodnoj povredi članak 107. stavka 1. UFEU-a jer Komisija nije pravilno primijenila kriterij „ulagača u uvjetima tržišnog gospodarstva”.

Tužitelj ističe da je Komisija pogrešno odbila osloniti se na usporednu analizu koja bi ju dovela do zaključka o nepostojanju potpore tužiteljima. Podredno, Komisija je koristila očito nedostatne, neprovjerene i nepouzdane podatke pri izračunu profitabilnosti zračne luke, promatrala je iznimno kratko razdoblje i zanemarila mrežne eksternalije za koje je zračna luka mogla očekivati da će ih ostvariti od suradnje s Ryanairom, nije odredila odgovarajuću vrijednost marketinških usluga i odbila je razloge na kojima se temeljila odluka zračne luke da stekne te usluge.

4.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na navodnoj povredi članka 107. stavka 1. i članka 108. stavka 2. UFEU-a jer je Komisija napravila očitu pogrešku u ocjeni i pogrešku koja se tiče prava zaključivši da je potpora Ryanairu i Airport Marketing Servicesu odgovarala iznosu kumulativnih graničnih gubitaka zračne luke Angoulême umjestoiznosu stvarne dobiti Ryanaira i Airport Marketing Servicesa. Komisija je trebala ispitati u kojoj je mjeri navodna dobit bila stvarno prenesena putnicima Ryanaira. Nadalje, Komisija nije kvantificirala konkurentnu prednost koju je Ryanair imao zbog plaćanja ispod troškova zračne luke Angoulême. Konačno, Komisija nije pravilno objasnila zašto je povrat iznosa potpore naveden u odluci bio nužan za ponovnu uspostavu stanja koje je prethodilo isplati potpore.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/14


Tužba podnesena 5. ožujka 2015. – Deza protiv ECHA-e

(Predmet T-115/15)

(2015/C 178/16)

Jezik postupka: češki

Stranke

Tužitelj: Deza a.s. (Valašské Meziříčí, Češka Republika) (zastupnik: P. Dejl, odvjetnik)

Tuženik: Europska agencija za kemikalije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku ED/108/2014 izvršnog direktora Europske agencije za kemikalije od 12. prosinca 2014. kojom se postojeći unos za tvar DEHP ažurira i upotpunjuje na popisu tvari kandidatâ za eventualno unošenje u Prilog XIV. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 (1);

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na ultra vires karakteru pobijane odluke

Tužitelj ističe da je pobijana odluka donesena ultra vires zbog toga što (i) Uredba br. 1907/2006 ne ovlašćuje tuženika na ažuriranje popisa za eventualni unos u Prilog XIV. u smislu članka 59. stavka 1. navedene uredbe, (ii) je donošenju pobijane odluke prethodio postupak tužitelja suprotan članku 59. Uredbe br. 1907/2006 i što (iii) pobijana odluka i postupak tužitelja koji joj je prethodio zaobilaze postupak koji su u tu svrhu propisali Vijeće Europske unije i Europski parlament.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na tome da je pobijanom odlukom povrijeđena pravna sigurnost

U tom smislu tužitelj navodi da se pobijanom odlukom krši načelo pravne sigurnosti s obzirom na to da se njome (i) bis(2-etil-heksil)-ftalat (DEHP) identificira kao tvar koja ometa rad endokrinološkog sustava, iako pravo Unije ne definira ni tu tvar ni kriterije za njezinu identifikaciju i iako je tu definiciju i njezine kriterije donijela Komisija na osnovi uredaba i odluka Vijeća i Europskog parlamenta i (ii) da je odluka donesena u okviru postupka koji je još uvijek u tijeku, iako u odmaklom stadiju, o odobrenju tvari DEHP, koja je identificirana kao reproduktivno toksična tvar u smislu članka 57. točke (c) Uredbe br. 1907/2006.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na činjenici da pobijana odluka nije zasnovana na uvjerljivim i objektivnim znanstvenim tvrdnjama

U tom kontekstu, tužitelj tvrdi da je pobijana odluka netočna jer se ne zasniva na uvjerljivim i objektivnim znanstvenim tvrdnjama na temelju kojih tvar DEHP zadovoljava sve kriterije navedene u članku 57. točki (f) Uredbe br. 1907/2006.

4.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na povredi tužiteljevih prava i načelâ iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

U tom smislu tužitelj tvrdi da pobijana odluka i postupak tužitelja koji je prethodio odluci krše njegova prava kao i načela iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Povelje Europske unije o temeljnim pravima, osobito načelo pravne sigurnosti, pravo na pravičan postupak i pravo na mirno uživanje svoje imovine.


(1)  Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ I 2000/21/EZ (SL 2006 L 396, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 23., str. 3.).


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/15


Tužba podnesena 6. ožujka 2015. – Fortischem protiv Komisije

(Predmet T-121/15)

(2015/C 178/17)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Fortischem a.s. (Nováky, Slovačka) (zastupnici: C. Arhold, P. Hodál i M. Staroň, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi članke 1., 3., 4. i 5. Odluke Europske Komisije od 15. listopada 2014. o državnoj potpori SA.33797 (2013/C) (ex 2013/NN) (ex 2011/CP) koju je provodila Slovačka u korist društva NCHZ;

naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na navodnoj povredi članka 107. stavka 1. UFEU-a

Tužitelj ističe da Odluka Komisije koja proglašenje društva Novácke chemické závody, a.s. v konkurze („NCHZ”) trgovačkim društvom od strateškog značaja u smislu slovačkog zakona od 5. studenoga 2009. o određenim strateškim mjerama u odnosu na trgovačka društva od strateškog značaja u stečaju („Zakon”) smatra državnom potporom u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a krši navedeni članak budući da svi njegovi sastavni elementi nisu ispunjeni.

Tužitelj navodi da to proglašenje nije uzrokovalo prijenos državnih sredstava jer nije bilo dodatnog opterećenja za državu u usporedbi sa situacijom koja bi nastala da su bila primjenjena uobičajena pravila o stečaju. Sporna mjere nije pribavila ni ekonomsku prednost društvu NCHZ jer bi se, kao prvo, vjerovnici u svakom slučaju odlučili za nastavak poslovanja, a privremena zabrana otpuštanja bila je jedino u korist države, ne društva. Kao drugo, primjena Zakona ispunjava kriterije testa subjekta u tržišnom gospodarstvu budući da je predstavljala ekonomsku prednost za javnopravne vjerovnike.

Konačno, tužitelj ističe da čak i da je Komisija u pravu i da se primjena Zakona trebala smatrati državnom potporom u korist društva NCHZ, Komisija je počinila očitu pogrešku u ocjeni prilikom izračuna iznosa državne potpore.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na navodnoj povredi obveze provođenja ispitnog postupka s pažnjom i na nepristran način

Tužitelj navodi da je Komisija trebala, s jedne strane, obavijestiti slovačku vladu o činjenici da je, prema mišljenju Komisije, ex post provedena analiza slovačke vlade nedovoljno temeljita, i s druge strane, naznačiti koje je dodatne informacije ili objašnjenja slovačka vlada trebala dostaviti. Nadalje, tužitelj ističe da Komisija nije zatražila informacije o konačnim podacima prije donošenja odluke o povratu.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na navodnoj povredi članka 296. stavka 2. UFEU-a i obveze obrazlaganja

Tužitelj ističe da Komisija nije pružila nikakvo obrazloženje zašto u konkretnom slučaju društvo NCHZ ne bi nastavilo poslovanje bez primjene Zakona niti je Komisija odgovorila na argumente slovačke vlade u vezi s ekonomskim interesima javnopravnih vjerovnika da se nastavi poslovanje.

4.

Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na navodnoj povredi članka 107. stavka 1. i članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 14. stavka 1. postupovne uredbe proširenjem povrata potpore i na tužitelja

Tužitelj navodi da nije bilo državne potpore u njegovu korist jer je prodajna cijena bila tržišna cijena. Prema mišljenju tužitelja, argumenti i sumnje Komisije u pogledu toga predstavljaju li cijene koje su platili Via Chem i kasnije Fortishem za imovinu društva NCHZ tržišnu cijenu manjkavi su iz više razloga. Tužitelj ističe kao prvo da, s obzirom na to da je teret dokazivanja na Komisiji, nije dovoljno da Komisija iznese sumnje. Kao drugo, budući da je prodaja bila provedena u stečajnom postupku pod nadzorom stečajnog suda koji je dužan postupati u interesu vjerovnika trgovačkog društva u stečaju, valja pretpostaviti da je imovina društva prodana po najvišoj mogućoj cijeni. Kao treće, postupak prikupljanja ponuda bio je otvoren, transparetan i bezuvjetan te je jamčio najvišu cijenu koju je bilo moguće postići na tržištu, opcija ponude s dodatnim obvezama nije imala nikakav utjecaj na prodajnu cijenu. Kao četvrto, neovisno o činjenici da uvjeti prodaje između društava Via Chem i Fortischem nisu relevantni s obzirom na to da je prva prodaja provedena po tržišnoj cijeni, pretpostavlja se da je prodajna cijena dogovorena između privatnih subjekata tržišnog gospodarstva tržišna cijena čak i bez postupka prikupljanja ponuda.

Nadalje, tužitelj navodi da je očigledno da se prijenos imovine društva NCHZ društvu Via Chem te kasnije tužitelju ne može smatrati pokušajem izbjegavanja odluke Komisije o povratu iz dva razloga. Kao prvo, ovaj predmet je toliko udaljen od klasičnog slučaja izbjegavanja da čak Komisija priznaje da ne posjeduje dokaze o namjeri zaobilaženja odluke o povratu. Kao drugo, Komisija ipak zaključuje da postoji ekonomski kontinuitet kako bi mogla proširiti povrat i na tužitelja. Međutim, odluka Komisije posljedica je manjkave analize koja se temelji na netočnom tumačenju pojedinih kriterija, ignoriranju tereta dokazivanja i netočnom shvaćanju cjelokupnog koncepta ekonomskog kontinuiteta u predmetima državnih potpora.

Konačno, tužitelj ističe da je pristup Komisije ekonomski štetan i nepotreban sa stajališta prava tržišnog natjecanja. Prema mišljenju tužitelja, Komisija pokušava stvoriti novu, strožu sudsku praksu prema kojoj bi opseg transakcije bio odlučujući kriterij dok bi prodajna cijena bila u najboljem slučaju pomoćni kriterij, ako i to.

5.

Peti tužbeni razlog temelji se podredno na povredi članka 107. stavka 1. i članka 108. stavka 2 UFEU-a i članka 14. stavka 1. postupovne uredbe jer proširenje odluke o povratu nije ograničeno na 60 % navodne državne potpore.

6.

Šesti tužbeni razlog koji se temelji na navodnoj povredi članka 296. UFEU-a zbog neodgovarajućeg obrazloženja u pogledu ekonomskog kontinuiteta

Tužitelj navodi da iz obrazloženja navedenih u okviru prvog tužbenog razloga proizlazi da obrazloženje Komisije nije dovoljno kako bi omogućilo da Opći sud provede sudski nadzor pobijane odluke i da tužitelj ne može shvatiti razloge koji su Komisiju doveli do zaključka o postojanju ekonomskogkontinuiteta.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/17


Tužba podnesena 12. ožujka 2015. – Landeskreditbank Baden-Württemberg protiv ESB-a

(Predmet T-122/15)

(2015/C 178/18)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Landeskreditbank Baden-Württemberg – Förderbank (Karlsruhe, Njemačka) (zastupnici: A. Glos, K. Lackhoff i M. Benzing, odvjetnici)

Tuženik: Europska središnja banka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku ESB-a od 5. siječnja 2015. (broj dokumenta: ECB/SSM/15/1 – 0SK1ILSPWNVBNQWU0W18/3) uz nalog da se održi na snazi zamjena Odluke ESB-a od 1. rujna 2014. (broj dokumenta.: ECB/SSM/14/1 – 0SK1ILSPWNVBNQWU0W18/1);

tuženiku naloži snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: ESB-ova primjena neprikladnog kriterija ispitivanja prilikom ocjene posebnih okolnosti

Tužitelj ovdje ističe da je ESB ocjenu o tome treba li tužitelja unatoč ispunjenju kriterija veličine na temelju posebnih okolnosti u skladu s člankom 6. stavkom 4. podstavkom 2. Uredbe (EU) br. 1024/2013 (1) u vezi s člankom 70. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 468/2014 (2) razvrstati kao manje značajnu instituciju zasnovao na četiri međusobno neuskladiva različita kriterija ispitivanja. Smatra da je svaki od tih kriterija ispitivanja svaki za sebe pogrešan.

Tužitelj nadalje ističe da je u skladu s člankom 70. stavkom 1. Uredbe br. 468/2014 za postojanje posebnih okolnosti mjerodavno da postoje „posebne i činjenične okolnosti” na temelju kojih je „neprikladno” razvrstavanje institucije kao značajne i s time u vezi središnji nadzor koji provodi ESB. Prema mišljenju tužitelja, razvrstavanje institucije kao značajne jedino prema kriteriju veličine „neprikladno” je u smislu članka 70. stavka 1. Uredbe br. 468/2014 ako to nije nužno za postizanje ciljeva Uredbe br. 1024/2013 nego je za postizanje ciljeva dovoljan nadzor koji provodi nadležno nacionalno tijelo pod sustavnim nadzorom ESB-a.

2.

Drugi tužbeni razlog: Očite pogreške u ocjeni prilikom ocjene činjeničnog stanja

U okviru ovog tužbenog razloga tužitelj ističe da je ESB pogrešno smatrao da razvrstavanje tužitelja kao značajne institucije prema izlaganjima tužitelja na raspravi i u postupku pred administrativnim odborom za preispitivanja ni u jednom aspektu nije potrebno za postizanje ciljeva Uredbe br. 1024/2013 te da je razvrstavanje tužitelja kao manje značajne institucije u skladu i s načelima Uredbe br. 1024/2013. Smatra da je očito pogrešna ocjena ESB-a prema kojoj ne postoje posebne okolnosti.

3.

Treći tužbeni razlog: povreda obveze obrazlaganja

Tužitelj ovdje ističe da obrazloženje pobijane odluke nije logički dosljedno te da je unutar sebe proturječno. ESB navodi ukupno četiri kriterija ispitivanja koji su neovisni jedan o drugom i ne mogu se međusobno uskladiti.

Smatra da iz pobijane odluke nisu razvidni bitni razlozi na kojima ona zasniva. Štoviše, izlaganja ESB-a sastoje se isključivo od pukih tvrdnji i negiranja.

Nadalje, odluka pogrešno ne uzima u obzir izlaganja tužitelja u upravnom postupku. ESB osobito ne izlaže zašto stvarne i pravne okolnosti koje je tužitelj istaknuo navodno nisu bile dostatne da bi oborile pretpostavku iz članka 6. stavka 4. podstavka 2. Uredbe br. 1024/2013.

4.

Četvrti tužbeni razlog: zlouporaba diskrecijske ovlasti zbog njezinog protupravnog neizvršavanja

U okviru ovog tužbenog razloga tužitelj ističe da je ESB povrijedio obvezu izvršavanja diskrecijske ovlasti u pojedinačnim slučajevima koja mu je dodijeljena člankom 6. stavkom 4. Uredbe br. 1024/2013 i člankom 70. Uredbe br. 468/2014. Time je ESB zlouporabio diskrecijsku ovlast.

5.

Peti tužbeni razlog: povreda obveze ispitivanja i uzimanja u obzir svih relevantnih okolnosti pojedinačnog slučaja

Tužitelj ovdje ističe da je ESB povrijedio svoju obvezu da prilikom izvršavanja diskrecijske ovlasti unutar diskrecijskog prostora koji mu je dodijeljen brižljivo i nepristrano ispita i uzme u obzir sve relevantne činjenične i pravne aspekte. Osobito nije ispitao sve činjenične i pravne aspekte koje je tužitelj istaknuo.


(1)  Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, str. 63.).

(2)  Uredba (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke od 16. travnja 2014. o uspostavljanju okvira za suradnju unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma između Europske središnje banke i nacionalnih nadležnih tijela te s nacionalnim imenovanim tijelima (Okvirna uredba o SSM-u) (SL L 141, str. 1.).


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/19


Tužba podnesena 30. ožujka 2015. – Španjolska protiv Komisije

(Predmet T-143/15)

(2015/C 178/19)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Kraljevina Španjolska (zastupnici: M. Sampol Pucurull i M. García-Valdecasas Dorrego, Abogados del Estado)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Provedbenu odluku Komisije od 16. siječnja 2015. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), u dijelu u kojem se njome isključuju:

1.

potpore koje je primila Španjolska, a koje se odnose na autonomnu zajednicu Andaluziju, u ukupnom iznosu od 3 5 86  250,48 eura, uz 1 8 66  977,31 eura (nevezanih izravnih potpora) za financijske godine 2009. i 2010.

2.

troškove Kraljevine Španjolske koji se odnose na autonomnu zajednicu Castilla y León u iznosu od 2 1 23  619,66 eura (1  479,90 eura + 9 78  849,95 eura +  12  597,37 eura +  1  720,85 eura +  1 0 96  710,18 eura +  32  261,41 eura) i odgovaraju stavkama „Prirodna ograničenja” i „Agroekološke mjere” u proračunima za 2010. i 2011. godinu te

naloži tuženoj instituciji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Prema mišljenju Kraljevine Španjolske pobijanu odluku treba proglasiti ništavom zbog sljedećih razloga:

1.

Ispravak paušalno određen u neto iznosu od 5 4 53  227,79 eura (nevezane izravne potpore) u suprotnosti je s člankom 27. stavkom 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 796/2004, člankom 31. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005, te člancima 3. i 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013, i to zbog dva razloga:

Komisijinog pogrešnog tumačenja članka 27. Uredbe (EZ) br. 796/2004, jer to što su rezultati na slučajnom uzorku u 2008. i 2009. bili lošiji od rezultata na rizičnom uzorku ne znači povredu tog članka i prema tome povredu prava Unije koja bi isključivala financiranje poljoprivrednih troškova u skladu s člankom 31. Uredbe (EZ) br. 1290/2005 i člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

zato što Komisija nije mogla razumno zaključiti da je povrijeđen članak 27. Uredbe (EZ) br. 796/2004 s obzirom na to da je Kraljevina Španjolska u postupku provjere dokazala da je provedena primjerena analiza i usvojene prikladne mjere kako bi se poboljšao odabir zasnovan na riziku, i da stoga nije bilo povrede prava Unije koja bi isključivala financiranje poljoprivrednih troškova u skladu s člankom 31. Uredbe (EZ) br. 1290/2005 i člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.

Ispravak utvrđen u ukupnom iznosu od 2 1 23  619,66 eura („Prirodna ograničenja” i „Agroekološke mjere”) treba poništiti jer se njime:

povređuje članak 10. stavci 2. i 4. te članak 14. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1975/2006 , time što je ocijenjeno da Kraljevina Španjolska nije ispunila obveze koje ima u području nadzora jer nije u okviru mjera „Prirodna ograničenja” i „Agroekološke mjere” izvršila prebrojavanje životinja u vrijeme provedbe terenskih nadzora provedenih u vezi sa spomenutim potporama. Taj tužbeni razlog Kraljevina Španjolska iznosi u dva dijela, smatrajući da je:

a.

obveza prebrojavanja životinja tijekom terenskih kontrola u okviru potpore za program ruralnog razvoja 2007.-2013. autonomne zajednice Castilla y León u suprotnosti je s kontinuitetom koji je svojstven koeficijentu opterećenja te povređuje načelo jednakog postupanja;

b.

Komisija pogrešno protumačila članak 10. stavke 2. i 4., u vezi s člankom 14. stavkom 2., Uredbe (EZ) br. 1975/2006, smatrajući da španjolski sustav nadzora nije bio prikladan za provjeru ispunjenja kriterija opterećenja.

povređuje članak 2. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1082/2003 i članak 26. stavak 2. točku (b) Uredbe (EZ) br. 796/2004, s obzirom na to da Kraljevina Španjolska raspolaže pouzdanim bazama podataka o govedima, ovcama i kozama koje se, k tome, kontinuirano ažuriraju u za to propisanom obliku.

povređuje članak 31. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1290/2005 time što je za mjere obuhvaćene istragom utvrđen očito neproporcionalan financijski ispravak u visini od 5 %. Financijski ispravak je neproporcionalan jer, unatoč nespornosti povrede koja se stavlja na teret nadležnim španjolskim tijelima, pobijana odluka prelazi ono što je primjereno i nužno za zaštitu financijskih interesa Unije.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/20


Tužba podnesena 29. ožujka 2015. – Rumunjska protiv Komisije

(Predmet T-145/15)

(2015/C 178/20)

Jezik postupka: rumunjski

Stranke

Tužitelj: Rumunjska (zastupnici: R. Radu, V. Angelescu, R. Mangu, D. Bulancea, agenti)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj zahtjeva da Opći sud:

djelomično poništi Provedbenu odluku Komisije (EU) 2015/103 оd 16. siječnja 2015. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR);

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi tužitelj iznosi tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: nepravilno izvršavanje ovlasti Europske komisije kod isključenja iznosa iz financiranja Europske unije

Primjenjujući paušalne korekcije utvrđene Provedbenom odlukom (EU) 2015/103, Komisija je nepravilno izvršavala svoje ovlasti kršeći odredbe članka 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008, kao i smjernice Komisije za primjenu financijskih korekcija koje su definirane u dokumentu Komisije od 23. prosinca 1997., br. VI/5330/97, naslovljenom „Smjernice za izračun financijskih posljedica prilikom donošenja odluke o poravnanju računa jamstva EFSJP-a”.

Komisija je bila dužna utvrditi korekcije tako da utvrdi iznose koje je Rumunjska neovlašteno potrošila, a ne primjenom paušalnih stopa, s obzirom na to da, s jedne strane, okolnosti slučaja to nisu nalagale i da je, s druge strane, rumunjska država Komisiji dostavila podatke potrebne za utvrđivanje izračunatih korekcija. U konkretnom slučaju ne može se reći da su bili potrebni nesrazmjeni napori Komisije da bi se utvrdile korekcije koje su izračunate i utemeljene na stvarnim gubicima sredstava.

2.

Drugi tužbeni razlog: nedostatno i neodgovarajuće obrazloženje pobijane odluke

Provedbena odluka (EU) 2015/103 nije dovoljno i na odgovarajući način obrazložena jer kod njezinog donošenja Komisija nije u dovoljnoj mjeri iznijela razloge zbog kojih je odlučila primijeniti paušalnu stopu za nepravilnosti uočene kod revizijskog nadzora te nije na odgovarajući način obrazložila iz kojeg se razloga argumenti na koje se pozvala Rumunjska u pogledu mogućnosti primjene izračunate korekcije ne mogu prihvatiti ili uzeti u obzir kod utvrđivanja konačne korekcije.

3.

Treći tužbeni razlog: povreda načela proporcionalnosti

Pobijana odluka protivi se načelu proporcionalnosti jer je primjena paušalnih korekcijskih stopa od 10 % za izdatke za godinu podnošenja zahtjeva 2009., odnosno 5 % za godinu podnošenja zahtjeva 2010., dovela do precjenjivanja gubitka iz fondova Unije zbog nepravilnosti uočenih kod revizijskog nadzora jer navedene stope nisu uzimale u obzir narav i težinu povrede niti njezine financijske posljedice za proračun Unije.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/21


Tužba podnesena 1. travnja 2015. – Abertis Infraestructuras i Abertis Telecom Satélites protiv Komisije

(Predmet T-158/15)

(2015/C 178/21)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelji: Abertis Infraestructuras, SA (Barcelona, Španjolska) i Abertis Telecom Satélites, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnici: J. Buendía Sierra, M. Maragall de Gispert, M. Santa María Fernández, J. Panero Rivas, odvjetnici, i A. Balcells Cartagena, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

ocijeni dopuštenima i osnovanima razloge za poništenje istaknute u ovoj tužbi;

poništi članak 1. odluke u mjeri u kojoj je ocijenjeno da novo tumačenje članka 12. TRLIS-a (texto refundido de la Ley del Impuesto sobre Sociedades (pročišćeni tekst španjolskog Zakona o porezu na dobit)) od strane španjolske administracije treba smatrati državnom potporom nespojivom s unutarnjim tržištem;

poništi članak 4. stavak 1. odluke u mjeri u kojoj se od Kraljevine Španjolske traži da prestane s aktivnostima koje Komisija smatra sustavom državne potpore kako je opisan u članku 1.;

poništi članak 4. stavke 2., 3., 4. i 5. odluke u mjeri u kojoj se Kraljevini Španjolskoj nalaže povrat iznosa koje Komisija smatra državnom potporom;

podredno, ograniči doseg obveze povrata koja je člankom 4. stavkom 2. odluke nametnuta Kraljevini Španjolskoj prema istim uvjetima kao u prvoj i drugoj odluci te

naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužbeni razlozi i glavni argumenti slični su onima koji su izneseni u predmetima T-826/14, Španjolska/Komisija, i T-12/15, Banco de Santander i Santusa/Komisija.

Tužitelji osobito smatraju da je počinjena pogreška koja se tiče prava kada je mjera pravno kvalificirana kao državna potpora, kod identifikacije korisnika mjere i kada je tumačenje administracije kategorizirano kao potpora različita od one koju je Komisija ocijenila u svojim odlukama; također ističu povredu načela zaštite legitimnih očekivanja, načela estoppel i načela pravne sigurnosti.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/22


Tužba podnesena 2. travnja 2015. – Delta Group agroalimentare protiv Komisije

(Predmet T-163/15)

(2015/C 178/22)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Delta Group agroalimentare Srl (Porto Viro, Italija) (zastupnik: V. Migliorini, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

proglasi ništavim i nepostojećim, a u svakom slučaju poništi dopis Europske komisije, Glavnog direktora za poljoprivredu i ruralni razvoj Jerzyja Plewe, Ref. Ares (2015) 528512, od 9. veljače 2015., upućen pravnom zastupniku tužitelja g. Scabinu te zaprimljen istoga dana, kojim se odbija zahtjev tužitelja od 13. siječnja 2015. za određivanje mjere iz članka 219. stavka 1. ili članka 221. Uredbe (EU) br. 1308/2013 te konkretno za određivanje izvoznih subvencija iz članka 196. Uredbe (EU) br. 1308/2013 u sektoru mesa peradi.

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: očita pogreška u ocjeni i povreda članka 219. stavka 1. i članka 221. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, str. 671.)

U tom pogledu ističe se da je tvrdnja Komisije prema kojoj statistički podaci u pogledu robne razmjene za prvih jedanaest mjeseci 2014. godine pokazuju povećanje izvoza za 5 % u odnosu na isto razdoblje 2013. godine u kontradikciji s tablicom na desnoj stranici stranice 19. Izvješća o stanju na tržištu mesa peradi koje je 22. siječnja 2015. izdao Odbor za zajedničku organizaciju poljoprivrednih tržišta, koje citira Komisija i iz kojeg proizlazi da je u prvih jedanaest mjeseci 2013. godine izvoz mesa peradi iz Unije iznosio 1  93 6 0 00  000 eura dok je u prvih jedanaest mjeseci 2014. dosegao tek 1  88 6 8 38  000 eura, bilježeći dakle - 2,5 % umjesto + 5 %. Nadalje se ističe da je Komisija pogrešno ocijenila i cijene definirajući ih „stabilnima” iako one bilježe snažan pad od cca. - 8 %, što se može zaključiti iz stranice 9. Izvješća, pa je time učinila očitu pogrešku u ocjeni i povrijedila članak 219. stavak 1. i članak 221. Uredbe (EU) br. 1308/2013.

2.

Drugi tužbeni razlog: bitna povreda postupka i osobito članka 5. Uredbe (EU) br. 182/2011

U tom pogledu ističe se da je odluka Komisije o odbijanju zahtjeva za određivanje mjere iz članka 221. Uredbe (EU) br. 1308/2013 donesena bez prethodnog mišljenja Odbora za zajedničku organizaciju poljoprivrednih tržišta, čineći stoga bitnu povredu postupka iz članka 5. Uredbe (EU) br. 182/2011, koja se primjenjuje sukladno upućivanju iz članka 229. Uredbe (EU) br. 1308/2013 na koji se pak poziva članak 221. iste uredbe.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/23


Tužba podnesena 2. travnja 2015. – Bundesverband Souvenir – Geschenke – Ehrenpreise protiv OHIM-a – Freistaat Bayern (NEUSCHWANSTEIN)

(Predmet T-167/15)

(2015/C 178/23)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Bundesverband Souvenir – Geschenke – Ehrenpreise e.V. (Veitsbronn, Njemačka) (zastupnik: B. Bittner, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Freistaat Bayern (München, Njemačka)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Sporni žig u pitanju: verbalni žig Zajednice „NEUSCHWANSTEIN”

Postupak pred OHIM-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća OHIM-a od 22. siječnja 2015. u predmetu R 28/2014-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

proglasi ništavim znak „NEUSCHWANSTEIN” – žig Zajednice br. 10 144 392;

naloži OHIM-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009;

povreda članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009;

povreda članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/24


Rješenje Općeg suda od 19. ožujka 2015. – Hautau protiv Komisije

(Predmet T-256/12) (1)

(2015/C 178/24)

Jezik postupka: njemački

Predsjednik trećeg vijeća odredio je brisanje predmeta.


(1)  SL C 227, 28.7.2012.


Službenički sud

1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/25


Tužba podnesena 23. veljače 2015. – ZZ protiv EGSO

(Predmet F-33/15)

(2015/C 178/25)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: J.-N. Louis, N. de Montigny i D. Verbeke, odvjetnici)

Tuženik: Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO)

Predmet i opis spora

Poništenje implicitne odluke tijela za imenovanje da ne poduzme mjere za izvršenje presude Službeničkog suda od 26. veljače 2013. u predmetu F-124/10, Labiri/EGSO, i zahtjev za naknadu navodno pretrpljene neimovinske štete.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Tužitelj od Službeničkog suda zahtijeva da:

poništi implicitnu odluku o odbijanju žalbe tužitelja od 20. veljače 2015. protiv protupravnog propusta TZI-a da poduzme mjere za izvršenje presude od 26. veljače 2013. u predmetu F-124/10;

naloži Europskom gospodarskom i socijalnom odboru (EGSO) da tužitelju na ime neimovinske štete isplati iznos od 50,00 eura za svaki dan od 14. prosinca 2007. do dana kada će se početi provoditi mjere pomoći opisane u pismu od 27. svibnja 2010 glavnog tajnika Odbora regija i 100,00 eura za svaki dan nakon 26. veljače 2013. do dana donošenja mjera za izvršenje presude Općeg suda;

naloži EGSO-u isplatiti tužitelju zatezne kamate na navedene iznose koje teku od 20. listopada 2014. pa do dana njihove stvarne isplate po stopi koju je za glavne operacije refinanciranja odredila Europska središnja banka uvećanoj za dva postotna poena;

naloži EGSO-u snošenje troškova.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/25


Tužba podnesena 24. veljače 2015. – ZZ protiv EEAS-a

(Predmet F-34/15)

(2015/C 178/26)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: J.-N. Louis i N. de Montigny, odvjetnici)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje (EEAS)

Predmet i opis spora

Poništenje odluke o odbijanju pritužbe zbog uznemiravanja koju je podnio tužitelj protiv glavnog voditelja poslovanja Europske službe za vanjsko djelovanje.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Tužitelj od Službeničkog suda zahtijeva da:

poništi odluku od 14. travnja 2014. Visoke predstavnice Europske unije, potpredsjednice Europske komisije, o odbijanju pritužbe zbog uznemiravanja koju je podnio tužitelj protiv glavnog voditelja poslovanja Europske službe za vanjsko djelovanje;

naloži EEAS-u snošenje troškova.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/26


Tužba podnesena 3. ožujka 2015. – ZZ protiv Komisije

(Predmet F-37/15)

(2015/C 178/27)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: C. Mourato, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Predmet i opis spora

Poništenje odluke kojom se odbija zahtjev tužitelja da mu se isplati dvostruka naknada za preseljenje zbog njegove selidbe u Švicarsku.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Tužitelj od Službeničkog suda zahtijeva da:

poništi odluku tijela za imenovanje od 19. svibnja 2014. kojom se odbija zahtjev tužitelja za isplatu naknade za preseljenje u visini dviju osnovnih mjesečnih plaća;

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/26


Tužba podnesena 6. ožujka 2015. – FJ protiv Parlamenta

(Predmet F-38/15)

(2015/C 178/28)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: FJ (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament

Predmet i opis spora

Poništenje odluke kojom se odbija tužiteljev zahtjev za snošenje određenih nezdravstvenih troškova koji su nastali za njegovog sina.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Tužitelj od Službeničkog suda zahtijeva da:

prvenstveno, utvrdi nezakonitom odluku tijela za imenovanje od 18. lipnja 2014. o nepreuzimanju određenih nezdravstvenih troškova koje JSIS ne nadoknađuje, a koji su posljedica invaliditeta tužiteljeva sina;

podredno, naloži imenovanje stručnjaka u skladu s člankom 75. Poslovnika radi utvrđivanja postotka nesposobnosti koji je posljedica invaliditeta;

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/27


Tužba podnesena 9. ožujka 2015. – ZZ protiv Komisije

(Predmet F-39/15)

(2015/C 178/29)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: J.-N. Louis i N. de Montigny, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Predmet i opis spora

Poništenje prijedloga za prenošenje mirovinskih prava tužitelja u sustav mirovinskog osiguranja Unije koji primjenjuje nova opća pravila za primjenu članka 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilnika od 3. ožujka 2011.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Tužitelj od Službeničkog suda zahtijeva da:

poništi odluku Komisije od 15. listopada 2014. o izračunu bonusa na mirovinska prava koja je tužitelj stekao prije stupanja u službu u Komisiji;

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/27


Tužba podnesena 9. ožujka 2015. – ZZ protiv Vijeća

(Predmet F-40/15)

(2015/C 178/30)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: T. Bontinck i A. Guillerme, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Predmet i opis spora

Poništenje izvješća o ocjeni tužitelja za 2013. godinu.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Tužitelj od Službeničkog suda zahtijeva da:

poništi izvješće o ocjeni tužitelja za 2013. godinu;

naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/28


Tužba podnesena 9. ožujka 2015. – ZZ i drugi protiv CEPOL-a

(Predmet F-41/15)

(2015/C 178/31)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ZZ i drugi

Tuženik: Europska visoka policijska škola (CEPOL)

Predmet i opis spora

Poništenje odluka Europske visoke policijske škole (CEPOL) kojim se tužitelji obvezuju ili dati ostavku ili se preseliti iz Londona u Budimpeštu s financijskim gubicima tog preseljenja i zahtjev za naknadu navodno pretrpljene imovinske i neimovinske štete u vezi s tim.

Tužbeni zahtjev tužitelja

poništiti odluku CEPOL-a br. 17/2014/DIR od 23. svibnja 2014. koja određuje premještaj CEPOL-a u Budimpeštu, Mađarska, od 1. listopada 2014. i obavještava tužitelje da će se „nepoštovanje ove upute smatrati ostavkom s učinkom od 30. rujna 2014.”;

također, ako je to potrebno, poništiti odluke CEPOL-a od 28. studenoga 2014. kojim se odbijaju zahtjevi tužitelja podneseni između 8. i 21. kolovoza 2014. protiv gore navedene odluke;

također, ako je to potrebno, poništiti odluke CEPOL-a od 22. prosinca 2014. kojim je CEPOL „prihvatio” ostavke dvoje tužitelja;

naknaditi imovinsku štetu koju su pretrpjeli tužitelji;

naknaditi neimovinsku štetu koju su pretrpjeli tužitelji;

naložiti CEPOL-u snošenje troškova postupka.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/28


Tužba podnesena 10. ožujka 2015. – ZZ protiv Komisije

(Predmet F-42/15)

(2015/C 178/32)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: A. Salerno, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Predmet i opis spora

Poništenje obračuna plaće za mjesec svibanj 2014. u dijelu u kojem se primjenjuje Uredba br. 423/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o usklađivanju s učinkom od 1. srpnja 2012. primitaka od rada i mirovina dužnosnika i ostalih službenika Europske unije, koja je sama nezakonita jer ne propisuje koeficijent ispravka za primitak od rada dužnosnika koji rade u Luxembourgu gdje su troškovi života znatno viši nego u Bruxellesu.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Tužitelj od Službeničkog suda zahtijeva da:

poništi odluku kojom se utvrđuje njegova plaća za mjesec svibanj 2014. jer mu se njome ne odobrava nijedan koeficijent ispravka;

naloži tuženiku snošenje svih troškova postupka.


1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/29


Tužba podnesena 13. ožujka 2015. – ZZ protiv Komisije

(Predmet F-43/15)

(2015/C 178/33)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: S. A. Pappas, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Predmet i opis spora

Poništenje odluke Komisije kojom se priznaje samo stopu djelomične trajne invalidnosti od 2 % nakon nesreće na radu koju je pretrpio tužitelj.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Tužitelj od Službeničkog suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

naloži Komisiji snošenje troškova.