ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 12

European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Svezak 58.
15. siječnja 2015.


Obavijest br.

Sadržaj

Stranica

 

I.   Rezolucije, preporuke i mišljenja

 

MIŠLJENJA

 

Europski gospodarski i socijalni odbor

 

502. plenarno zasjedanje EGSO-a održano 15. i 16. listopada 2014.

2015/C 012/01

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Osjetljivosti potrošača u odnosu na trgovinske prakse na jedinstvenom tržištu (samoinicijativno mišljenje)

1

2015/C 012/02

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Ženama u znanosti (samoinicijativno mišljenje)

10

2015/C 012/03

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Razvijanju uslužnih djelatnosti za obitelj s ciljem povećanja stope zaposlenosti i promicanja ravnopravnosti spolova na radnom mjestu (samoinicijativno mišljenje)

16

2015/C 012/04

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Utjecaju poslovnih usluga u industriji (samoinicijativno mišljenje)

23

2015/C 012/05

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije o europskoj građanskoj inicijativi Voda i odvodnja su ljudsko pravo! Voda je javno dobro, a ne roba!(COM(2014) 177 final) (samoinicijativno mišljenje)

33

2015/C 012/06

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Ulozi civilnog društva o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Japana (samoinicijativno mišljenje)

39

2015/C 012/07

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o položaju ukrajinskog civilnog društva u kontekstu europskih težnji Ukrajine (samoinicijativno mišljenje)

48

 

III.   Pripremni akti

 

EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR

 

502. plenarno zasjedanje EGSO-a održano 15. i 16. listopada 2014.

2015/C 012/08

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izvješće o politici tržišnog natjecanja 2013. [COM(2014) 249 final]

54

2015/C 012/09

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o širenju satelitskih podataka o promatranju Zemlje u komercijalne svrhe (COM(2014) 344 final – 2014/0176 (COD))

60

2015/C 012/10

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o upravljanju makroregionalnim strategijama (COM(2014) 284 final)

64

2015/C 012/11

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 604/2013 u vezi s utvrđivanjem države članice odgovorne za razmatranje molbe za međunarodnu zaštitu maloljetnika bez pratnje čiji članovi obitelji, braća i sestre ili rođaci ne borave zakonito u državi članici (COM(2014) 382 final – 2014/0202 (COD))

69

2015/C 012/12

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda, izmjeni Uredbe (EU) br. XXX/XXX Europskog parlamenta i Vijeća (Uredba o službenim kontrolama) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 (COM(2014) 180 final – 2014/0100 (COD))

75

2015/C 012/13

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Radnom dokumentu službi Komisije: Prema planu za pružanje usluga informiranja, planiranja i izdavanja karata za multimodalna putovanja unutar EU-a (SWD(2014) 194 final)

81

2015/C 012/14

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Nova era za zrakoplovstvo – Otvaranje zrakoplovnog tržišta za sigurnu i održivu civilnu uporabu daljinski upravljanih zrakoplovnih sustava COM(2014) 207 final

87

2015/C 012/15

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Inovacije u plavom gospodarstvu: korištenje potencijala naših mora i oceana za radna mjesta i rast (COM(2014) 254 final/2)

93

2015/C 012/16

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa interoperabilnih rješenja za europske javne uprave, poduzetnike i građane (ISA2): Interoperabilnost kao sredstvo modernizacije javnog sektora (COM(2014) 367 final – 2014/0185 (COD))

99

2015/C 012/17

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Oboru regija – Provjera napretka strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast (COM(2014) 130 final)

105

2015/C 012/18

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima vezanim uz sigurnost prometa na cestama (COM(2014) 476 final – 2014/0218 (COD))

115

2015/C 012/19

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1343/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o određenim odredbama za ribolov u području Sporazuma o GFCM-u (Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja) (COM(2014) 457 final – 2014/0213 COD)

116

2015/C 012/20

Mišljenja Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju sadržaja sumpora u određenim tekućim gorivima (kodifikacija) (COM(2014) 466 final – 2014/0216 COD)

117

HR

 


I. Rezolucije, preporuke i mišljenja

MIŠLJENJA

Europski gospodarski i socijalni odbor

502. plenarno zasjedanje EGSO-a održano 15. i 16. listopada 2014.

15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/1


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Osjetljivosti potrošača u odnosu na trgovinske prakse na jedinstvenom tržištu

(samoinicijativno mišljenje)

(2015/C 012/01)

Izvjestitelj:

Bernardo HERNÁNDEZ BATALLER

Dana 22. siječnja 2014., sukladno pravilu 29. stavku 2. svoga Poslovnika, Europski gospodarski i socijalni odbor odlučio je izraditi samoinicijativno mišljenje o temi:

Osjetljivost potrošača u odnosu na trgovinske prakse na jedinstvenom tržištu

(samoinicijativno mišljenje).

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila dana 23. rujna 2014.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na svom 502. plenarnom zasjedanju održanom 15. i 16. listopada 2014. (sjednica od 15. listopada 2014.), sa 92 glasa za, 37 protiv i 5 suzdržanih.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

Postupno smanjenje kupovne moći srednjeg sloja koji je istinski pokretač potrošačkog društva i potrošača u cjelini te financijske poteškoće s kojima se suočavaju mala i srednja poduzeća kako bi opstala doveli su, s obzirom na ograničene mogućnosti za dobit u postojećem poduzetničkom ozračju, do revizije niza uobičajenih trgovinskih praksi na tržištu.

1.2

Posljedice poremećaja na tržištu uzrokovanih nepoštenim praksama dovele su do pojave potrošača koji su zatočenici ekonomske situacije u kojoj su se zatekli te koju obilježavaju gubitak slobode izbora i poteškoće u priznavanju njihovih prava na ovom području. Kako bi se spriječila njihova isključenost, te bi potrošače također trebalo zaštititi od učinka ovih politika.

1.3

S druge se strane uslijed gospodarske krize javlja opći i kontinuirani trend progresivnog slabljenja potencijalnih potrošača. Pretpostavlja se da bi ovaj pad potrošnje mogao i dalje rasti. Javne vlasti do danas nisu predložile sustavne mjere kojima bi se spriječilo takvo pogoršanje stanja ili se potrošači od njega zaštitili.

1.4

Ukoliko se putem transparentnosti i slobodnog tržišnog natjecanja umanji pritisak s kojim su proizvođači te mala i srednja poduzeća suočeni (pad potražnje, predatorske cijene itd.), a koji pridonosi lošim rezultatima unutarnjeg tržišta, poboljšat će se njihov položaj.

1.5

Potrebno je usvojiti mjere preventivnog i zaštitnog karaktera kao i mjere ublažavanja posljedica i oporavka, koje, bez dovođenja u pitanje mjera predloženih u tekstu Mišljenja, u najmanju ruku uključuju sljedeće:

A.

Europske institucije trebale bi usvojiti mjere koje za cilj imaju sljedeće:

1)

osigurati bolju primjenu pravila jedinstvenog tržišta, posebice onih povezanih sa sigurnošću proizvoda i nadzorom tržišta, te Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi i Uredbe o suradnji između Komisije i tijela za zaštitu potrošača;

2)

podržati, nadopuniti i nadgledati politike država članica na području zaštite potrošača;

3)

pratiti razvoj novih prepreka koje otežavaju funkcioniranje unutarnjeg tržišta, poput gospodarskog nasilja koje se vrši nad potrošačima pri zaključivanju ugovora i drugih pitanja, te usvojiti prikladne mjere kako bi se te prepreke na odgovarajući način otklonile.

B.

Države članice bi pak trebale:

1)

dodijeliti odgovarajuća financijska sredstva udrugama potrošača kako bi mogle provoditi svoju zadaću zaštite prava svih potrošača. Potrebno je razmotriti mogućnost stvaranja fonda na temelju nametnutih sankcija na području potrošnje, sukladno zakonodavstvu svake države članice. Taj bi se fond koristio za razvoj i provedbu politika zaštite potrošača, posebice za provedbu mjera od općeg interesa za sve potrošače i to na osnovi iskustava država članica u kojima takvi fondovi već postoje;

2)

usvojiti mjere u sustavima socijalne zaštite za sprečavanje socijalne isključenosti potrošača i svih građana koji prelaze prag od 30 % sukladno Višedimenzionalnom indeksu siromaštva, posebice što se tiče dostupnosti i pružanja najvažnijih osnovnih usluga. Svaka bi država članica, sukladno svojim potrebama, doprinijela tom cilju izradom i provedbom „plana za spas građana” koji bi pridonio buđenju obiteljskog proračuna i kupovne moći potrošača.

1.6

Potrebno je što više uključiti interese potrošača u sve politike EU-a. U odgovarajućim bi se programima EU-a tako poseban dio proračunskih sredstava trebao namijeniti za poticanje doprinosa koji organizacije koje predstavljaju potrošače pružaju putem aktivnosti od općeg interesa kako bi se potakla uključenost ekonomski ugroženih potrošača.

2.   Uvod

2.1

Trajanje i dubina trenutačne gospodarske i financijske krize kao i mjere koje je usvojio nemali broj vlada država članica Europske unije imali su neizravne učinke na ponudu i potražnju dobara i usluga usporedive s gubitkom kupovne moći većine potrošača čija je posljedica socijalna rascjepkanost.

2.2

Smanjenja plaća prisilila su ljude da promijene potrošačke navike kako bi prilagodili obiteljski proračun novim kupovnim mogućnostima.

2.3

Gubitak izvora prihoda – unatoč pomoći obiteljskih mreža, u nekim slučajevima – te sve veći gubitak kapitala doveli su do sve većeg broja ekonomski oslabljenih potrošača kojima prijeti socijalna isključenost, posebice što se tiče određenih proizvoda, opskrbe i osnovnih usluga, što bi se moglo smatrati oblikom slabosti uzrokovane okolnostima.

2.4

Nadalje, pomak potrošačkih segmenata u smjeru slojeva s manjom kupovnom moći, uz financijsku isključenost i nezaposlenost, doveo je do stvaranja novih ograničenja u pristupu konvencionalnim tržištima dobara i usluga, što je potaklo nastanak alternativnih prostora i kanala poslovanja koji povremeno mogu uzrokovati poremećaje na tržištu.

2.5

Upotreba Višedimenzionalnog indeksa siromaštva (MPI) (1), u statističke svrhe, važna je kako bi se ocijenile i usvojile odluke kojima se sprečava socijalna isključenost. Višedimenzionalni indeks siromaštva razmatra razne osnovne aspekte poput obrazovanja, zdravstva i životnog standarda putem 10 pokazatelja (kvaliteta života/socijalna skrb) pri čemu se osoba koja nema pristup najmanje 30 % ispitanih pokazatelja smatra siromašnom. Stoga je važno da države članice usvoje mjere usmjerene na prevladavanje tog praga.

2.6

Također, slaba ekonomska situacija potrošača koji su u financijskom smislu oslabljeni zbog krize onemogućuje im da raspolažu potrebnim sredstvima kako bi pristupili virtualnom okružju poslovanja, zbog čega ne mogu na povoljniji način pristupiti tržištu dobara i usluga „Digitalni jaz” tako povećava „socijalni jaz” jer je zbog rizika proizašlih iz učinaka gospodarske krize i složenosti digitalnih tržišta teže ostvariti zaštitu potrošača.

2.7

Također, ugroženi potrošači, koji su to postali zbog nastalih gospodarskih uvjeta, trpe zbog pomanjkanja informacija i zaštite svojih ekonomskih interesa pri transakcijama koje provode u njima sve karakterističnijim tržišnim sredinama.

2.8

U konačnici, smanjenje javnih sredstava namijenjenih potrošačima, u okviru politika prilagodbe koje vlade u posljednjih nekoliko godina primjenjuju, u znatnoj mjeri pogađa posebice učinkovitost aktivnosti na području kontrole i nadzora tržišta. Kao što je to EGSO utvrdio, EU je višegodišnjem programu za potrošače za razdoblje 2014.- 2020 (2). dodijelio manje sredstava (3).

3.   Trgovinske prakse koje bi, kao rezultat gospodarske krize, mogle narušiti zaštitu potrošača

3.1

Raznolike su značajke i učinak koji različite nepoštene poslovne prakse imaju na nedovoljnu zaštitu prava onih potrošača kojima se smanjila sposobnost zadovoljavanja najosnovnijih potreba zbog posljedica gospodarske krize.

3.2

Ispunjavanje standarda koji jamče zdravlje i sigurnost potrošača i korisnika ne smije biti predmetom pregovora s pružateljima usluga te potrošače i korisnike treba zaštititi od svih rizika u tom pogledu. Također je potrebno, uz načelo opreza (u skladu s odredbama iz Komunikacije Komisije od 2. veljače 2000.), spriječiti poslovanje proizvodima, dobrima i uslugama koji dovode u pitanje fizički i psihički integritet potrošača i korisnika ili narušavaju njihove legitimne gospodarske interese, no pritom se ne smije dovesti u pitanje opća obveza u pogledu sigurnosti svih proizvoda namijenjenih potrošačima ili koje potrošači mogu upotrijebiti, uključujući one proizvode koje potrošači upotrebljavaju u okviru pružanja određene usluge.

3.3

Kada se potrošači nalaze u ekonomski ugroženom položaju, osnovne je potrebe za hranom nemoguće zadovoljiti na odgovarajući način te se one zbog ponude prehrambenih proizvoda smanjene hranjive vrijednosti u skladu s nižom cijenom mogu čak i silno narušiti.

3.4

Isto vrijedi i kada je u pitanju tumačenje uvjeta čuvanja i prodaje proizvoda koji zbog pokvarljivosti sadrže datum isteka roka trajanja.

3.5

Također se javljaju i poslovne prakse koje – radi drastičnog smanjenja cijena – potiču prodaju proizvoda koji ne ispunjavaju tržišne uvjete, a isto vrijedi i za pružanje usluga. Potrebno je stoga usvojiti sve potrebne mjere kako bi se spriječilo stavljanje na tržište takvih proizvoda uz aktivno i pozorno sudjelovanje država članica; EGSO je naveo (4) da je potrebno pojačati suradnju između nadležnih nacionalnih tijela i Komisije, uz odobravanje revizije zakonodavstva o sigurnosti proizvoda koja bi odmah trebala stupiti na snagu.

3.6

U ovom smislu treba razmotriti i namjernu upotrebu obmanjujućih pojmova i naziva o značajkama proizvoda u okviru trgovačkih akcija i popusta. Isto vrijedi i za područje oglašavanja, kako za marketinške kampanje kojima se zavaravaju potrošači, a koje navodno imaju etički cilj te potiču ljude na kupnju temeljem emocionalnog mamca u vidu solidarnosti, tako i za obmanjujuće tvrdnje o okolišu čiju je točnost teško dokazati.

3.7

Također bi trebalo nadgledati stavljanje na tržište proizvoda pod generičkim imenom „vlastita robna marka” koji ne ispunjavaju tržišne uvjete i zahtjeve koji su na snazi.

3.8

Na području prehrane posebno je alarmantan porast broja alternativnih kanala za uvođenje na tržište koji ne podliježu nadzoru javne uprave, kao u slučaju „prijevara s hranom” (5), realizirane putem krivotvorenja osnovnih proizvoda, nezakonite prodaje hrane, ponovnog korištenja odbačene hrane za ljudsku prehranu itd. Isto se događa i na području prodaje lijekova bez recepta koji nisu dostupni u slobodnoj prodaji (6), a proizvedeni su bez jamstava i imitiraju ovlašteni originalni lijek te predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje.

3.9

S druge strane, neki proizvodi već od samog početka imaju programiranu zastarjelost, što smanjuje njihov rok trajanja te je potrebno kupiti nove proizvode da ih se zamijeni, a to nije u skladu s kriterijima održivosti i učinkovitog trošenja potrošača, kao što je to EGSO u prijašnjem mišljenju već naglasio (7).

3.10

Općenito govoreći, ponuda proizvoda koji se stavljaju na tržište na nekonvencionalne načine, uključujući digitalni, potrošačima koji su u ekonomskom smislu najosjetljiviji otežava razlikovanje te se potražnja za tim proizvodima često nastoji stvoriti u toj skupini potrošača uz pomoć mamaca u vidu cijene, pogodnosti plaćanja, fiktivnih popusta (katkad putem „dinamičnog određivanja cijena” (8), što bi trebalo izričito zabraniti), kupona ili bonova koji nerijetko uključuju jasno poticanje na kupnju uz iskorištavanje nejednakog položaja strana uključenih u trgovinsku transakciju. Na internetskim stranicama na kojima je moguća usporedba cijena, u mnogim primjerima nije jasno prikazan identitet trgovca koji upravlja internetskom stranicom kao ni podatak plaćaju li trgovci kako bi se njihovi proizvodi ili usluge naveli na tim stranicama.

3.11

Potrebno je, međutim, uzeti u obzir da optimalno iskorištavanje potencijala novih tehnologija ekonomski oslabljenim potrošačima također omogućava da prošire opseg ponude proizvoda i potaknu poslovnu konkurenciju, uz smanjenje troškova distribucije koji nisu neraskidivo povezani s dotičnim proizvodom.

3.12

Općenito govoreći, svaka poslovna praksa koja uključuje smanjenje jamstava na koja potrošač ima pravo u zamjenu za smanjenje cijene ponuđenog proizvoda ili usluge ozbiljno umanjuje njihova prava i gospodarske interese. Rezultat svega ovoga visok je stupanj ugroženosti, što pogoduje razvoju negativnih povratnih informacija koje ekonomski oslabljene potrošače mogu dovesti do novih poteškoća.

3.13

Što se tiče posebnog učinka na zdravlje ekonomski ugroženih potrošača, potrebno je istaknuti rastući utjecaj energetskog siromaštva u europskim regijama gdje su klimatske značajke od posebne važnosti. Stoga je također potrebno obratiti pozornost na okolnosti „zimskog primirja” ili na bilo koje druge okolnosti koje bi operateri mogli uzeti u obzir kada se nađu u neizvjesnom položaju uslijed ukidanja opskrbe klijentima zbog problema s plaćanjem, posebno povezanima s novim gospodarskim uvjetima.

3.14

Općenito govoreći, također bi trebalo obuhvatiti štetne prakse koje neka poduzeća provode, a koje razorenim obiteljskim proračunima često prouzročuju nepopravljivu štetu. To su posebice prakse povezane s određenim depozitnim ustanovama te štedionicama i financijskim ustanovama koje ne pružaju istinite informacije i odgovarajuća ugovorna jamstva – poput potrošačkih kredita s vrlo visokim godišnjim kamatnim stopama – što je mnoge potrošače dovelo do „krize u krizi”, odnosno, drugim riječima, uništilo njihova očekivanja za budućnost te je dovelo do toga da se obitelji pretjerano zadužuju te čak postaju u potpunosti platno nesposobne.

3.15

Gore navedene okolnosti mogu se proširiti na određenija pitanja poput hipotekarne krize, „podosiguranja” itd. koja dovode do sve veće i trajnije oslabljenosti s kojom se potrošači zapali u takvu situaciju teško suočavaju. Posebno treba spomenuti pretjeranu naplatu provizija koja se često povezuje s manjkom bankarske transparentnosti, čime se varaju ne samo sitni štediše već i privatni ulagači u okviru poslovanja vrijednosnim papirima na koje ih navode same financijske ustanove ili drugi subjekti iz tog sektora koji nisu ovlašteni za poslovanje.

3.16

Na razini prekograničnih razmjena, nejednak prijenos Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi (9) u nacionalna zakonodavstva krije rizik od smanjenja njezina dosega pa se poduzećima ne bi jamčila veća pravna sigurnost. Bolji prijenos navedene Direktive doprinio bi unapređenju zaštite potrošača. Komisija bi stoga trebala osigurati točnu primjenu te Direktive u svim državama članicama, čemu bi pomoglo da se što prije usvoje „smjernice” koje bi olakšale njezino tumačenje, u skladu s korisnim učinkom Direktive.

3.17

U pogledu nepoštenih poslovnih praksi od ključne je važnosti da Komisija nadgleda aspekt povezan s mjerama koje države članice moraju uvesti u slučaju nepoštivanja odredbi Direktive. Izrečena kazna u načelu ne bi smjela biti niža od koristi ostvarene putem nepoštene ili obmanjujuće prakse. Kako bi se ostvarili ciljevi Direktive, potrebno je da postupci, posebice sudski, također budu prikladni i učinkoviti.

3.18

EGSO je naveo (10) da će ubuduće biti potrebno usklađeno i usporedno revidirati Direktivu o nepoštenoj poslovnoj praksi i Direktivu o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju kako bi se zajamčila veća dosljednost s pravom Europske unije.

3.19

Na kraju krajeva, cilj je spriječiti preobrazbu jedinstvenog tržišta u još jedno bipolarno tržište, čije bi neugodno lice bilo vidljivo onima koji imaju najmanje a trebaju najviše. Kad su u pitanju ekonomski najugroženiji potrošači, poslovnu bi praksu trebalo obavljati savjesnije. U obzir treba uzeti potrebe potrošača za pristupom osnovnim proizvodima, uslugama i opskrbi u dostatnim količinama i na redovnoj osnovi kako bi mogli živjeti dostojno, a to je pravo koje odgovarajuća javna tijela moraju štititi.

4.   Prijedlozi za mjere na razini institucija u cilju borbe protiv osjetljivog ekonomskog položaja u kojem su se potrošači našli

4.1

EGSO poziva nadležne vlasti da usvoje učinkovite mjere u cilju osiguranja sigurnog pristupa osnovnim proizvodima i uslugama kao i izričite i stvarne zaštite prava onih potrošača i korisnika koje je gospodarska i financijska kriza, zbog nastale ekonomske situacije, najviše pogodila. Kako se EGSO već izjasnio, cilj je spriječiti njihovu socijalnu isključenost pomoću mjera poput regulacije pretjerane zaduženosti obitelji (11) kojima se želi ublažiti velik financijski pritisak kojemu su izloženi određeni dijelovi stanovništva.

4.2

S druge strane, zaštita prava potrošača koji su zbog nenadanih razloga postali ekonomski ugroženi, a posebice njihova pristupa tržištu osnovnih proizvoda i usluga na dostojanstven način treba biti glavni izazov za europske javne politike zaštite potrošača pri provedbi odgovarajućih pravila.

4.3

Različite mjere mogu se svrstati u četiri vrste: preventivne mjere te mjere zaštite, ublažavanja posljedica i oporavka.

4.4

Pri izradi akcijskog plana potrebno je barem utvrditi aktivnosti u okviru navedenih različitih kategorija interventnih mjera.

4.5

Prije svega, potrebno je stvoriti fond sredstava proizašlih iz financijskih sankcija nametnutih onima koji počine prekršaje na području potrošnje te sredstva iz tog fonda usmjeriti na ispunjavanje ciljeva politike zaštite potrošača, posebice, putem instrumenta za zajedničke tužbe, na mjere od općeg interesa od kojih će cijelo stanovništvo imati koristi i koje razvijaju udruge potrošača i javne uprave kao i ostali subjekti koji mogu razviti mjere za provedbu ove politike, u skladu s odredbama svake države članice.

4.6

U slučaju ozbiljnih prekršaja koji predstavljaju rizik ili stvarnu štetu za ljudsko zdravlje i sigurnost, nadležnim je vlastima potrebno povećati ovlasti za izricanje sankcija kao i ovlast da odluče o oduzimanju i/ili zapljeni korištenih instrumenata ili dobara te ukinu aktivnosti poduzeća, potpuno poštujući sva jamstva pravne države.

4.7

Preventivne mjere utjecat će na različite vanjske čimbenike koji pridonose rastu broja ekonomski ugroženih potrošača koji su se nenadano našli u takvoj situaciji uslijed gospodarske krize te pojavi situacija i praksi koje mogu utjecati na dotične potrošače na različite načine.

4.8

Uz mjere za vanjske čimbenike, potrebno je usvojiti mjere usmjerene na osnaživanje predstavnika potrošača, u svojstvu gospodarskih i socijalnih partnera, te ih potaknuti da se uključe, između ostalog, u zadružne projekte, zajedničke kupnje ili projekte zajedničke ekonomije.

4.9

Isto tako, jedna od osnovnih mjera preventivnog karaktera uspostava je opservatorija koji bi pratio strateške politike usvojene u ključnim sektorima, poput usluga od općeg interesa, audiovizualnih djelatnosti, goriva, bankarstva, oligopola na području energetike i stanovanja itd., koje mogu predstavljati rizik kojemu su najviše podložni najslabiji potrošači.

4.10

Ove su mjere na kraju krajeva povezane s gospodarskom i financijskom situacijom kao i sa situacijom na području zapošljavanja te s ostalim okolnostima proizašlim iz štetnog učinka koji bi nove tehnologije mogle imati na pristup tržištu dobara i usluga, u okviru zaštite prava potrošača i korisnika. U tom je smislu potrebno obuhvatiti promidžbene i marketinške aktivnosti koje mogu rezultirati odlukama koje su u suprotnosti sa situacijom u kojoj su se ti potrošači i korisnici našli ili koje narušavaju njihove kriterije za kupnju.

4.11

Mjere zaštite su mjere koje će osnažiti mehanizme zaštite potrošača i korisnika kada se nađu u slabijem ili podređenom položaju, posebice u vezi s pristupom tehničkoj i pravnoj zaštiti kao i kompenzaciji te naknadi štete, uzimajući u obzir poseban položaj potrošača koji su u gospodarskom smislu oslabljeni zbog situacije u kojoj se nalaze.

4.12

Potrebno je ojačati suradnju između nacionalnih vlasti i Komisije te provesti opsežnu reviziju područja primjene Uredbe br. 2006/2004 o suradnji na području zaštite potrošača, uz uvođenje istovrijednih mehanizama provjere, usklađivanje sankcija te jačanje učinkovitosti Uredbe i operativnih mehanizama. Osim toga, potrošači također moraju imati na raspolaganju sigurne proizvode i usluge, što zahtijeva učinkovit nadzor tržišta; EGSO se stoga nada da će revizija zakonodavstva o sigurnosti proizvoda biti odobrena.

4.13

Mjere ublažavanja posljedica odnose se na potrošače čiji je ekonomski položaj zbog gospodarske krize već ugrožen, a cilj je tih mjera takvim potrošačima pomoći pri suočavanju s posljedicama novonastale situacije i omogućiti im da u budućnosti zadovolje svoje osnovne potrebe u smislu osiguravanja dostojne kvalitete života.

4.14

Kako u ovoj vrsti mjera tako i u mjerama oporavka koje bi države članice mogle usvojiti, potrebno je da se u nekima od njih u obzir uzme pomoć koju pružaju obiteljske i socijalne mreže potpore koje bi, s druge strane, trebale računati s potporom institucija kako bi mogle ispuniti svoju zadaću. Strukturni fondovi također bi trebali pomoći pri uspostavljanju ovih fondova za potporu, kako bi se putem ispunjavanja njihovih ciljeva izbjegla socijalna isključenost.

4.15

Mjere oporavka uključuju mjere koje promiču alternativne načine rješavanja problema ekonomske oslabljenosti u okviru trenutnih mogućnosti. U tom se smislu preporučuje izrada i provedba „plana za spas građana” koji bi pridonio buđenju obiteljskog proračuna temeljem oporavka kupovne moći potrošača, kompenzirao gubitke i rezove do kojih je došlo za vrijeme gospodarske krize te u potpunosti odgovarao mjerama razmatranim u okviru sanacije banaka od kojih su koristi imali financijski subjekti. To bi bilo više u skladu s odredbama iz točke 5. Smjernica UN-a za zaštitu potrošača iz 1999. godine, u kojoj se navodi da se „u politikama poticanja održive potrošnje u obzir trebaju uzeti ciljevi iskorjenjivanja siromaštva, zadovoljavanja osnovnih potreba svih članova društva i smanjenja nejednakosti, kako na nacionalnoj razini, tako i između država”.

4.16

S druge strane, članak 34. stavak 3. Povelje o temeljnim pravima Europske unije koji je namijenjen borbi protiv socijalne isključenosti i siromaštva, ovlašćuje Europsku uniju i države članice da svima onima koji nemaju dovoljno sredstava uspostave mehanizme koji će jamčiti pristojan život.

4.17

Naposljetku, bilo bi zanimljivo provesti studije i istraživanja o čimbenicima koji određuju i uzrokuju ekonomsku oslabljenost potrošača.

4.18

Među čimbenicima koji mogu narušavati funkcioniranje unutarnjeg tržišta nalazi se i pitanje ekonomskog nasilja nad potrošačima koje se javlja pri zaključivanju ugovora jer se potrošači nalaze u neravnopravnom i podređenom položaju. Ovaj položaj može utjecati na volju potrošača i predstavljati manu volje prilikom davanja pristanka pri sklapanju ugovora. Potrošačima se u takvim uvjetima nameću ugovori koje ne bi sklopili ili prihvatili odnosno stavke koje sadrže nesrazmjerne naknade na koje ne bi svojevoljno pristali pri donošenju odluka.

4.19

EGSO bi trebao razmotriti tu pojavu koja utječe na pristanak potrošača pri sklapanju ugovora te na narušavanje tržišnog natjecanja koje rezultira nepravilnim funkcioniranjem unutarnjeg tržišta. Ostale institucije EU-a trebale bi tom problemu posvetiti odgovarajuću pozornost te usvojiti potrebne mjere kako bi se spriječila pojava ekonomskog nasilja pri sklapanju ugovora s potrošačima do kojeg dolazi uslijed podređenog položaja u kojem se potrošači nalaze.

Bruxelles, 15. listopada 2014.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Henri MALOSSE


(1)  Statistički parametar koji su 2010. godine razvili Ujedinjeni narodi i Sveučilište u Oxfordu za utvrđivanje vrste i intenziteta siromaštva.

(2)  SL L 84 od 20.3.2014., str. 42.

(3)  SL C 181 od 21.6.2012., str. 89.

(4)  SL C 271 od 19.9.2013., str. 86.

(5)  Istražio ih je Interpolov odjel za borbu protiv ilegalne trgovine nedozvoljenom robom (operacija Opson).

(6)  eng. Over the counter ili lijek u slobodnoj prodaji bez recepta.

(7)  SL C 67 od 6.3.2014., str. 23.

(8)  Marketinški instrument koji podrazumijeva fleksibilni sustav određivanja cijena u odnosu na ponudu i potražnju u određenom trenutku, zbog čega potrošači misle da se radi o popustu, što u stvari nije istina.

(9)  SL L 149 od 11.6.2005., str. 22.

(10)  SL C 271 od 19.9.2013., str. 61.

(11)  SL C 311 od 12. 9.2014., str. 38.


PRILOG

mišljenju Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Sljedeći amandmani, koji su dobili više od četvrtine glasova, odbijeni su tijekom rasprava (pravilo 54. stavak 3. Poslovnika):

a)   Točka 1.3

Izmijeniti kako slijedi:

S druge se strane uslijed gospodarske krize javlja opći i kontinuirani trend progresivnog slabljenja gospodarskog položaja potencijalnih potrošača. Pretpostavlja se da bi ovaj pad potrošnje mogao i dalje rasti. Javne vlasti do danas nisu predložile sustavne mjere kojima bi se spriječilo takvo pogoršanje stanja ili se potrošači od njega zaštitili.

Obrazloženje

Potrebno je odrediti što je predmet slabljenja.

Rezultat glasovanja:

Za:

49

Protiv:

86

Suzdržani:

3

b)   Točka 3.5

Izmijeniti kako slijedi:

Također se javljaju i zlouporabne poslovne prakse koje – radi drastičnog smanjenja cijena – potiču prodaju proizvoda koji ne ispunjavaju tržišne uvjete, a isto vrijedi i za pružanje usluga. Potrebno je stoga usvojiti sve potrebne mjere kako bi se spriječilo protuzakonito stavljanje na tržište takvih proizvoda uz aktivno i pozorno sudjelovanje država članica; EGSO je naveo  (1) da je potrebno pojačati suradnju između nadležnih nacionalnih tijela i Komisije, uz odobravanje revizije zakonodavstva o sigurnosti proizvoda, što bi odmah trebalo stupiti na snagu.

Obrazloženje

Dobra ili usluge koji ne zadovoljavaju uvjete plasmana na tržište ne smiju se prodavati te se stoga prodaja takve robe ili usluga smatra protuzakonitom.

Rezultat glasovanja:

Za:

42

Protiv:

77

Suzdržani:

14

Sljedeće točke mišljenja Stručne skupine izmijenjene su zbog pripadajućih amandmana koje je Skupština usvojila, no dobile su više od četvrtine glasova (pravilo 54. stavak 4. Poslovnika):

c)   Točka 4.9

Ove su mjere na kraju krajeva povezane s gospodarskom i financijskom situacijom kao i sa situacijom na području zapošljavanja te s ostalim okolnostima proizašlim iz štetnog učinka koji bi nove tehnologije mogle imati na pristup tržištu dobara i usluga, u okviru zaštite prava potrošača i korisnika. U tom je smislu potrebno obuhvatiti promidžbene i marketinške aktivnosti koje mogu rezultirati odlukama koje su u suprotnosti sa situacijom u kojoj su se našli ili koje narušavaju njihove kriterije za kupnju.

Rezultat glasovanja:

Za:

60

Protiv:

58

Suzdržani:

9

d)   Točka 4.14 (nova točka 4.15)

Mjere oporavka uključuju mjere koje promiču alternativne načine rješavanja problema ekonomske oslabljenosti u okviru trenutnih mogućnosti. To bi bilo više u skladu s odredbama iz točke 5. Smjernica UN-a za zaštitu potrošača iz 1999. godine, u kojoj se navodi da se „u politikama poticanja održive potrošnje u obzir trebaju uzeti ciljevi iskorjenjivanja siromaštva, zadovoljavanja osnovnih potreba svih članova društva i smanjenja nejednakosti, kako na nacionalnoj razini, tako i između država”.

Rezultat glasovanja:

Za:

66

Protiv:

63

Suzdržani:

11


(1)  Mišljenje o nadzoru tržištaSL C 271 od 19.9.2013., str. 86.


15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/10


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Ženama u znanosti

(samoinicijativno mišljenje)

(2015/C 012/02)

Izvjestiteljica:

Indrė VAREIKYTĖ

Dana 22. siječnja 2014. Europski gospodarski i socijalni odbor, sukladno pravilu 29. stavku 2. svog Poslovnika, odlučio je sastaviti samoinicijativno mišljenje o temi

Žene u znanosti

Samoinicijativno mišljenje

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo, odgovorna za pripremu rada Odbora o toj temi, usvojila je mišljenje 30. rujna 2014.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na svom 502. plenarnom zasjedanju održanom 15. i 16. listopada 2014. (sjednica od 15. listopada), sa 169 glasova za, 1 protiv i 4 suzdržana.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

Budućnost Europske unije ovisi o znanosti i inovacijama, pa Europi treba milijun istraživača više do 2020. g. kako bi ostala konkurentnom u svijetu. Istraživanje može također stvoriti 3,7 milijuna radnih mjesta i povećati godišnji BDP EU-a za 795 milijarda eura do 2025. g. ako se ostvari cilj da se u istraživanje i razvoj do 2020. g. ulaže 3 % BDP-a EU-a (1).

1.2

Promicanje rodne jednakosti i jednakih mogućnosti za žene i muškarce obveza je EU-a u područjima svih politika, uključujući istraživanje i inovacije. Podatci dostupni na europskoj razini pokazuju upadljivu neravnotežu između žena i muškaraca u europskom istraživačkom sektoru (2).

1.3

Rodna ravnoteža također je ključna za dobro djelovanje istraživačkog sustava. Kako bi postigle svoje političke ciljeve za istraživanje, države članice i EU u cjelini moraju iskoristiti sav ljudski kapital koji im je na raspolaganju.

Europskoj Komisiji:

1.4

Odbor potiče Europsku komisiju da državama članicama predloži preporuku koja sadrži zajedničke smjernice o institucijskim promjenama za promicanje rodne ravnopravnosti na sveučilištima i u istraživačkim ustanovama, kao što je najavljeno u komunikaciji o europskom istraživačkom prostoru iz 2012. g.

1.5

Preporuka treba potaknuti države članice da uklone pravne i druge prepreke zapošljavanju, zadržavanju i napredovanju istraživačica u karijeri; riješiti rodne neravnoteže u postupcima odlučivanja i osnažiti rodnu dimenziju istraživačkih programa.

1.6

Odbor također poziva Komisiju da nastavi razvijati i provoditi programe osvješćivanja s ciljem privlačenja više djevojaka u područja znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike, a više žena u istraživanje.

1.7

Treba osigurati veću suradnju između odgovarajućih uprava Komisije (Glavne uprave za obrazovanje i kulturu i Glavne uprave za istraživanja i inovacije).

1.8

Odbor nadalje preporučuje prikupljanje i širenje po spolu razvrstanih podataka vezanih uz istraživanje i inovacije u okviru Eurostata.

Državama članicama:

1.9

Države članice trebaju nastojati poboljšati svoje pravne i političke okvire za rodnu jednakost na području istraživanja, temeljem preporuka navedenih u komunikaciji o Europskom istraživačkom prostoru (ERA) i programu Obzor 2020.

1.10

Odbor potiče države članice da osiguraju da izdatci za istraživanje i razvoj dosegnu 3 % BDP-a, razinu određenu strategijom Europa 2020.

1.11

Države članice trebaju također staviti europske strukturne fondove i druge programe financiranja na raspolaganje inicijativama za institucijske promjene, u skladu s komunikacijom ERA.

1.12

Procjenu, ovlašćivanje i financiranje istraživačkih ustanova i organizacija treba povezati s njihovim ponašanjem u području rodne ravnopravnosti.

1.13

Države članice, zajedno s javnim/nacionalnim istraživačkim ustanovama i socijalnim partnerima, trebaju istražiti načine za osiguranje ravnoteže poslovnog i obiteljskog života razvijajući i provodeći politike naklonjene obitelji kako za istraživačice tako i za istraživače.

1.14

Države članice trebaju stoga podupirati i jačati dijalog između istraživačkih ustanova, poduzeća i s njima povezanih socijalnih partnera.

Dionicima istraživanja:

1.15

EGSO potiče istraživačke ustanove i sveučilišta da osiguraju rodnu ravnotežu u svojim odjelima za odlučivanje, odabir osoblja i u drugim odgovarajućim odjelima.

1.16

Napori za postizanje rodne ravnopravnosti moraju postati dijelom postupaka planiranja istraživačkih ustanova i sveučilišta, odnosno njihovih odjela.

1.17

Odbor poziva ne više dijaloga s izdavačima i urednicima znanstvenih publikacija kako bi se uklonile rodne predrasude i povećali doprinosi znanstvenica znanstvenim publikacijama, uvodnicima, osvrtima i pregledima.

2.   Pregled trenutnog stanja  (3)

2.1

Europsko vijeće postavilo je 2005. g. cilj da žene zauzmu 25 % vodećih istraživačkih položaja u javnom sektoru. Međutim, rodna neravnoteža u postupku donošenja odluka ne posustaje: u 2010. g. bilo je samo 15,5 % čelnica ustanova i 10 % rektorica u višem obrazovanju.

2.2

Horizontalna segregacija diljem različitih gospodarskih sektora i područja ustraje. Udio žena među istraživačima veći je u sektoru višeg obrazovanja i u vladinom sektoru nego u poduzetničkom sektoru. Diljem EU-a, udio žena među profesorima (stupanj A) najviši je u humanističkim i društvenim znanostima (28,4 %, odnosno 19,4 %), a najniži u strojarstvu i tehnologiji (7,9 %).

2.3

Ženske akademske karijere i dalje su obilježene znatnom vertikalnom segregacijom. U 2010. udio studentica (55 %) i diplomantica (59 %) premašio je udio studenata, ali muškarci su brojčano nadmašili žene među studentima na doktorskim studijima i doktorima znanosti (udio studentica bio je 49 % a doktorica znanosti 46 %) Nadalje, žene su činile 44 % akademskog osoblja stupnja C, 37 % stupnja B i samo 20 % stupnja A. Nedovoljna zastupljenost žena je još uočljivija u znanosti i strojarstvu, gdje čine samo 33 % akademskog osoblja stupnja C, 23 % stupnja B i tek 11 % stupnja A (4).

2.4

Dosizanje ispravne ravnoteže između poslovnog i privatnog života ostaje ključan element za postizanje rodne ravnopravnosti. Karijeru istraživačica ne ometa samo „stakleni strop”, nego i „majčinski zid” jer žene i dalje nose glavni teret skrbi i rada u kućanstvu.

2.5

Druge ključne zapreke i ograničenja zapošljavanju, zadržavanju i napredovanju žena u europskom znanstvenom sustavu uključuju: manjak demokracije i transparentnosti u postupcima zapošljavanja i promicanja, rodne predrasude u procjeni izvedbe, neprozirnost u tijelima koja donose odluke i uporan stereotip djevojaka/žena u znanosti. Europske istraživačke ustanove treba i dalje znatno osuvremenjivati kako bi pružile strukturne uvjete za jednake prilike ženama i muškarcima

3.   Koristi od rodne jednakosti u istraživanju i inovacijama

3.1

Istraživanje i inovacije ključni su pokretači europskog gospodarskog rasta, pa Europi treba milijun istraživača više kako bi ostala konkurentnom u svijetu. Istraživanje i inovacije nisu samo preduvjet da EU postane društvo znanja, oni mogu također stvoriti 3,7 milijuna radnih mjesta i povećati godišnji BDP EU-a za 795 milijarda eura do 2025. g. ako se ostvari cilj da se u istraživanje i razvoj do 2020. g. ulaže 3 % BDP-a EU-a (5).

3.2

Rodna ravnoteža ključna je za dobro djelovanje istraživačkog sustava. Kako bi postigle svoje političke ciljeve za istraživanje, države članice i EU u cjelini moraju iskoristiti sve talente i resurse ljudskog kapitala koji im je na raspolaganju. Iskorištavanje punog potencijala vještina, znanja i stručne spreme žena pridonijet će povećanju rasta, radnih mjesta i europske konkurentnosti, što su ključni pokretači gospodarskog blagostanja.

3.3

Kako bi visokokvalitetno istraživanje bilo od važnosti za društvo, treba u obzir uzeti niz različitih rješenja. To se najbolje osigurava raznovrsnošću istraživačkih zajednica, te njihovom sposobnošću da surađuju među različitim disciplinama i unutar njih. Istraživanje i obrazovanje sastavni su dio uobličavanja politike i javne uprave te pridonose kritičnijoj, raznolikijoj i otvorenijoj javnoj raspravi (6).

3.4

Zapošljavanje više žena u istraživačkom sektoru može povećati resurse znanja, poboljšati kvalitetu proizvodnje znanja i učiniti sektor čvršćim i konkurentnijim. Studije ukazuju na to da su raznorodne istraživačke skupine čvršće i inovativnije od istorodnih skupina (7) te da je raznolikost znanja i društvenog kapitala u timovima važna za stvaranje novih zamisli (8). Također, inovacije vezane uz rod u znanosti, medicini, strojarstvu i okolišu koriste spolnu i rodnu analizu kao resurs za poticanje novih zamisli, novih usluga i novih tehnologija (9).

3.5

Usporedba rodnih pokazatelja država članica ukazuje da zemlje s višim rezultatima u indeksu rodne ravnopravnosti (GEI) naginju trošenju znatno većeg postotka svojih BDP-a na istraživanje i razvoj, te također postižu bolje rezultate u inovacijama.

3.6

Uključivanje rodne analize u sadržaj istraživanja i inovacija osigurava da istraživanje, kao i današnje inovacije, na odgovarajući način uzmu u obzir potrebe, ponašanje i stavove kako žena tako i muškaraca. Studije pokazuju da uključivanje spolne i rodne analize povećava važnost i kvalitetu istraživanja i inovacija. Ono također dodaje vrijednost društvu i poduzećima tako što čini da istraživanje bolje odgovara širokoj i raznolikoj korisničkoj bazi te tako što stvara uključiviji inovacijski postupak, kao što je pokazao uz rod vezani projekt inovacija (10).

4.   Mjere europske politike

4.1

Odbor potiče Europsku komisiju da državama članicama predloži preporuku koja sadrži zajedničke smjernice o institucijskim promjenama za promicanje rodne ravnopravnosti na sveučilištima i u istraživačkim ustanovama, kao što je najavljeno u komunikaciji o europskom istraživačkom prostoru iz 2012. g. Preporuka treba potaknuti države članice da uklone pravne i druge prepreke zapošljavanju, zadržavanju i napredovanju istraživačica u karijeri; riješiti rodne neravnoteže u postupcima odlučivanja i osnažiti rodnu dimenziju istraživačkih programa. Ona treba također uključiti sveobuhvatan popis najdjelotvornijih primjera koji postoje u zemljama europskog istraživačkog prostora (ERA).

4.2

Odbor također poziva Komisiju da nastavi razvijati i provoditi programe osvješćivanja s ciljem privlačenja više djevojaka u područja znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike, a više žena u istraživanje, kao i posebne programe za profesionalno usmjeravanje i potporu. U tom pogledu treba osigurati veću suradnju između odgovarajućih uprava Komisije (Glavne uprave za obrazovanje i kulturu i Glavne uprave za istraživanje i inovacije). Takva bi suradnja omogućila zajedničke napore za osiguranje boljih rezultata u smislu rodne ravnopravnosti, istraživanja i obrazovanja u cjelini.

4.3

Komisija treba osigurati rodnu ravnotežu u programima EU-a za mobilnost obrazovanja i istraživanje.

4.4

Odbor nadalje preporučuje prikupljanje i širenje po spolu razvrstanih podataka vezanih uz istraživanje i inovacije u okviru Eurostata, kako bi se osigurali pouzdaniji i usporediviji pokazatelji, lakše prikupljanje podataka te praćenje postupaka, što bi pomoglo razvoju strategije za jednakost žena i muškaraca nakon 2015. g.

5.   Nacionalne i institucijske mjere

5.1

EGSO potiče države članice da usklade svoje nacionalne politike o rodnoj ravnopravnosti u istraživanju i inovacijama s odlukama donesenima na razini EU-a o europskom istraživačkom prostoru i programu Obzor 2020.

5.2

Odbor potiče države članice da osiguraju da izdatci za istraživanje i razvoj dosegnu 3 % BDP-a, razinu određenu strategijom Europa 2020. Trenutačno, prosječni izdatak EU-28 za istraživanje i razvoj iznosi 2,07 % (11), što ometa gospodarski rast i stvaranje radnih mjesta te sprječava istraživačke ustanove da iskoriste sav talentirani kadar.

5.3

Države članice trebaju razviti i provesti programe osvješćivanja, načinjene po mjeri kako bi privukli više djevojaka u područja znanosti, tehnologija, strojarstva i matematike, a žena u istraživanje, počevši s promicanjem tih predmeta u školama.

5.4

EGSO smatra da se jedna od najučinkovitijih mjera za poboljšanje rodne ravnoteže u obrazovanju i istraživanju sastoji od pružanja financijskih poticaja obrazovnim i istraživačkim ustanovama koje pokazuju pouzdan napredak u osiguranju rodne ravnoteže. Države članice trebaju povezati procjenu, ovlašćivanje i financiranje istraživačkih ustanova i organizacija s njihovim ponašanjem u području rodne ravnopravnosti.

5.5

Kako bi osigurali snažan temelj vrlo potrebnim strukturnim promjenama u europskim istraživačkim ustanovama i organizacijama, države članice i njihove ustanove trebaju razviti metodologiju za praćenje i procjenu učinkovitosti mjera za rodnu ravnopravnost.

5.6

Države članice, zajedno sa svojim istraživačkim i obrazovnim ustanovama i socijalnim partnerima, trebaju istražiti načine za osiguranje ravnoteže poslovnog i obiteljskog života razvijajući i provodeći politike naklonjene obitelji kako za istraživačice tako i za istraživače, poput ustanova za čuvanje djece, rada na daljinu, rada sa skraćenim radnim vremenom itd.

5.7

EGSO potiče istraživačke ustanove da osiguraju uravnoteženo predstavljanje rodova u svojim tijelima za odlučivanje, odabir osoblja i u drugim odgovarajućim tijelima.

5.8

Napori za postizanje rodne ravnopravnosti moraju postati dijelom postupaka planiranja istraživačkih ustanova i sveučilišta, odnosno njihovih odjela. Planovi djelovanja moraju se razviti na svim razinama, s godišnjim izvještajima o ciljnim brojkama, mjerama i rezultatima. Odjeli se moraju djelatno uključiti u taj postupak i učiniti odgovornima tako što će odlučivati o vlastitim ciljevima i mjerama. Žene trebaju također sudjelovati u tom planiranju kako bi se osiguralo da se ne zanemaruje istraživačice i područja koja ih zanimaju.

5.9

Znanost i inovacije najviše koriste poduzećima. Države članice trebaju stoga podupirati i jačati dijalog između istraživačkih ustanova, poduzeća i s njima povezanih socijalnih partnera. Takav dijalog mogao bi osigurati više istraživanja koje se odnose na poduzeća i pomoći istraživačkim ustanovama da svoje proračune učine raznovrsnijima.

5.10

Odbor poziva na više dijaloga s izdavačima i urednicima znanstvenih publikacija kako bi se uklonile rodne predrasude i povećali doprinosi znanstvenica znanstvenim publikacijama, uvodnicima, osvrtima i pregledima.

5.11

Treba također osigurati dijalog među znanstvenicima različitih naraštaja – unapređujući na taj način suradnju na istraživanju i pružajući neslužbene prilike za učenje mladim istraživačima.

5.12

Veliki utjecaj na istraživačku djelatnost ima vodstvo i ono igra ključnu ulogu u razvoju kvalitete. Žene treba jednako kao i muškarce uključiti u obuku, kako bi preuzele visoke položaje. Predvodnike treba obučiti o pitanjima povezanima s rodnom jednakošću na području istraživanja, što je zasebno područje stručnog znanja.

5.13

Odbor odobrava sustav međunarodnih i državnih nagrada, poput programa UNESCO-a i L'Oreala „Za žene u znanosti” (12), „Atenskog labuda” (13) i drugih inicijativa jer one ne samo da potiču žene da se uključe u znanstvene djelatnosti i pozivaju ustanove da se preustroje, već također postaju vrlo učinkovito komunikacijsko sredstvo za promicanje rodne jednakosti.

6.   Primjeri kadrovske politike i organizacijskih mjera

6.1

Jedna od mjera koje se koriste za promicanje rodne ravnoteže je umjerena pozitivna diskriminacija, koju omogućuje Ugovor o funkcioniranju EU-a i unutar granica je uspostavljenih sudskom praksom Suda Europske unije. Ona omogućuje davanje prednosti kandidatima onog roda koji čini manje od 40 % zaposlenika na položaju iste kategorije, u slučaju da više kandidata ima otprilike jednake kvalifikacije.

6.2

Istraživačke ustanove i sveučilišta imaju dva različita načina za suprotstavljanje mogućoj rodnoj pristranosti pri zapošljavanju. Prvi je uspostaviti smjernice kojima se osigurava da fakultetska uprava, ombudsman za rodnu jednakost ili drugo odgovorno tijelo nadzire postupke imenovanja. Drugi je pristup zahtijevati da fakulteti izvješćuju o zapošljavanju kako bi se mogla prikupiti rodna statistika o kandidatima za posao, osobama u užem izboru i osobama koje su zaposlene. Važno je suprotstaviti se neformalnosti u praksama imenovanja jer ona radi u korist muškaraca. To uključuje „neformalne pozive” na natječaje za radna mjesta i prilagodbu oglasa o radnom mjestu kako bi bolje odgovarali kvalifikacijama i iskustvu muškaraca.

6.3

Mogu se uspostaviti prilagođeni programi i centri za čuvanje djece. To se može koristiti u oglasima za posao, kako bi se privuklo kandidate. Ponuda mogućnosti da se po isteku porodiljnog dopusta produlji stipendijsko razdoblje također učinkovito privlači više kandidata obaju spolova.

6.4

Nekoliko je europskih zemalja uspostavilo zasebne baze podataka znanstvenica i stručnjakinja. One su naročito korisne kada se traži određenog znanstvenika ili znanstvenika s osobitim vještinama za istraživački tim ili tijelo ustanove u kojemu su žene nedovoljno zastupljene.

6.5

Treba poštovati rodnu jednakost pri izradi proračuna kao bi se osigurala rodno osjetljiva ocjena proračuna i raspodjele resursa. To uključuje ugradnju rodnog gledišta na svim razinama proračunskog postupka, čime se omogućuje praćenje i ocjenjivanje jednakosti, te poduzimanje ciljanih mjera kada je potrebno.

6.6

Mogu se uspostaviti posebni nacionalni i/ili institucijski fondovi osobito za pružanje financijske potpore istraživačicama u disciplinama s niskim udjelom žena. Također, mogu se putem različitih poticajnih programa nagraditi ustanove i/ili odjeli koji djelatno promiču rodnu ravnopravnost i pokazuju dobre rezultate.

6.7

Rodna ravnoteža na funkcijama i u odborima može se poboljšati potičući odjele da pozivaju strane znanstvenice iz trećih zemalja kao gostujuće profesorice i članice odbora.

6.8

Poslodavci trebaju izbjegavati visoku razinu specijalizacije pri oglašavanju zapošljavanja istraživača i poslijedoktorskih istraživača, kako se i privuklo više kandidata i izbjeglo njihovo prerano filtriranje.

6.9

Svi odbori za imenovanja trebaju imati članice i biti rodno uravnoteženi. To može pridonijeti kandidiranju i prihvaćanju kandidatkinja.

6.10

Rodna osviještenost i poznavanje rodne ravnopravnosti trebaju se uključiti u programe osposobljavanja rukovodnog osoblja. Kvalifikacije za rodnu ravnopravnost mogu biti kriterij pri popunjavanju slobodnih mjesta u upravi, kao i dio procjene uprave (14).

6.11

Ključno je rodnu jednakost pratiti odgovarajućim pokazateljima ljudskih resursa i dodjelom financijskih resursa. Tijekom prikupljanja za to potrebnih podataka treba stoga uvijek osigurati razvrstavanje podataka prema rodu.

6.12

Istraživačke skupine imaju poticajan učinak na istraživačko okruženje. Studije su pokazale da skupine s ljudima iz različitih sredina imaju bolje izglede steći širu istraživačku perspektivu. Studije također pokazuju da uspostava mješovitih istraživačkih skupina stvara bolje uvjete za kreativnost i inovacije te povećava učestalost publikacija (15).

6.13

Pokretački paketi (koji se sastoje od fondova za vođenje projekata, nabavu opreme i isplatu plaća za asistente) mogu novoimenovanim ženama olakšati da se dokažu kao istraživači. Iskustvo pokazuje da žene ne pregovaraju jednako dobro kao muškarci o istraživačkim uvjetima. Pokretački paketi pokušaj su da se to popravi, pa ih treba osobito razmotriti.

Bruxelles, 15. listopada 2014.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Henri MALOSSE


(1)  P. Zagamé, L. Soete, „The cost of a non-innovative Europe” ('Trošak neinovativne Europe'), 2010. g.

(2)  Pregled sadašnjeg stanja dostupan je u 2. dijelu dokumenta.

(3)  Izvor statističkih podataka u dijelu 2.: „She Figures 2012: Gender in Research and Innovation” ('She Figures 2012: Rod u istraživanju i inovacijama'), Europska komisija, 2013. g.

(4)  Stupnjevi A, B i C predstavljaju razinu položaja u ustanovi – visoku, srednju, odnosno nisku razinu.

(5)  P. Zagamé, L. Soete, „The cost of a non-innovative Europe” ('Trošak neinovativne Europe'), 2010. g.

(6)  Žene u znanosti, Norveška, 2010. g.

(7)  Campbell LG, Mehtani S, Dozier ME, Rinehart J, „Gender-Heterogeneous Working Groups Produce Higher Quality Science” („Rodno raznorodne radne skupine proizvode znanost više kvalitete”), 2013.

(8)  http://www.genderinscience.org.uk/index.php/consensus-seminars/recommendations-report

(9)  Izvještaj stručne skupine „Innovation through Gender” ('Inovacije kroz rod'), Europska komisija, 2013. g.

(10)  Izvještaj stručne skupine „Innovation through Gender” ('Inovacije kroz rod'), Europska komisija, 2013. g.

(11)  EUROSTAT, 2012. g.

(12)  http://www.loreal.com/Foundation/Article.aspx?topcode=Foundation_AccessibleScience_WomenExcellence

(13)  http://www.athenaswan.org.uk

(14)  IDAS – nacionalni program razvoja rukovodnog osoblja, kojemu je cilj povećati broj žena na višim akademskim položajima na švedskim sveučilištima i visokoškolskim ustanovama.

(15)  „The Scientist”, 7. studenoga 2005. g. i „Science”, br. 309, 2005. g.


15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/16


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Razvijanju uslužnih djelatnosti za obitelj s ciljem povećanja stope zaposlenosti i promicanja ravnopravnosti spolova na radnom mjestu

(samoinicijativno mišljenje)

(2015/C 012/03)

Izvjestiteljica:

gđa Béatrice OUIN

Dana 26. veljače 2014., sukladno članku 29. stavku 2. svoga Poslovnika, Europski gospodarski i socijalni odbor odlučio je donijeti samoinicijativno mišljenje o temi:

Razvijanje uslužnih djelatnosti za obitelj s ciljem povećanja stope zaposlenosti i promicanja ravnopravnosti spolova na radnom mjestu

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila dana 30. rujna 2014. godine.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na svom 502. plenarnom zasjedanju održanom 15. i 16. listopada 2014. (sjednica od 16. listopada), sa 141 glasova za, 17 protiv i 16 suzdržanih.

1.   Preporuke

1.1

Europskoj uniji:

potaknuti razmjenu dobrih praksi, poboljšati upućenost u statističke podatke;

pripremiti niz preporuka za socijalne partnere koje se temelje na usporedbi zanimanja neutralnoj sa stajališta spola;

uvesti nagradu za inovacije u poduzetništvu na području uslužnih djelatnosti za obitelj;

poticati socijalne inovacije u sklopu razvoja uslužnih djelatnosti za obitelj bez obzira na način organizacije tih djelatnosti.

1.2

Državama članicama:

ratificirati Konvenciju 189. Međunarodne organizacije rada;

legalizirati neprijavljeni rad uz pomoć fiskalnih potpora i jednostavnih sustava prijavljivanja kako bi rad u obitelji postao ravnopravan drugim zaposlenjima;

boriti se protiv stereotipa kako bi rad vezan uz skrb i kućanstvo postao posao za oba spola.

uspostaviti opći okvir za poticanje stvaranja i razvoja profesionalnog sektora uslužnih djelatnosti za obitelj, poštujući kulturne specifičnosti i običaje svake države članice.

ukloniti pravne prepreke koje trenutno znatno ograničavaju udio isplata koji prijavljuju obitelji.

1.3

Socijalnim partnerima:

uskladiti diplome i potvrde o kvalifikacijama, uključujući priznanje iskustva stečenog radom u privatnim kućanstvima raznih obitelji;

izraditi kolektivne ugovore i klasifikacijske tablice zanimanja koje sadržavaju sve potrebne vještine, uključujući psihološke sposobnosti i vještine u ljudskim odnosima.

1.3.1

Poduzetnicima:

osnovati poduzeća i zadruge koje će nuditi usluge obiteljima i status zaposlenika radnicima.

1.3.2

Sindikatima, organizacijama poslodavaca i radničkim vijećima:

poticati pozitivne predodžbe o uslužnim djelatnostima za obitelj i više cijeniti zanimanja na tom polju;

poticati izobrazbu ljudi koji se bave tim djelatnostima kao i izdavanje potvrda za stečene vještine;

raditi na stvaranju i opremanju struktura za grupiranje i organiziranje uslužnih djelatnosti za obitelj uz poštovanje tradicija i razlika koje postoje među državama;

organizirati predstavništva radnika u kućanstvima i poslodavaca;

u sklopu mjera za jačanje ravnopravnosti na radnom mjestu, zahtijevati usluge koje stvaraju radna mjesta i osigurati financijsko sudjelovanje poduzeća kako bi se potaknulo uspostavljanje ravnoteže između profesionalnog i obiteljskog života za sve.

2.   Kontekst

2.1

Ovo se mišljenje bavi samo uslužnim djelatnostima i zapošljavanjem u privatnim obiteljskim kućanstvima, a ne svim uslužnim djelatnostima (poput jaslica, umirovljeničkih domova, školskih kuhinja ili produženog školskog boravka.) Za ravnopravnost na radnom mjestu od strateške je važnosti razvijati rad u kućanstvima i dati mu profesionalni status jer je to rad koji uglavnom obavljaju žene, a također su uglavnom ženama potrebne usluge čuvanja djece, pomoći starijim osobama i održavanja kućanstva kako bi im se osigurala profesionalna ravnopravnost s muškarcima. Te su usluge korisne kako za pojedince tako i za cijelo društvo. One stvaraju nova radna mjesta, odgovaraju na potrebe društva koje stari i olakšavaju uspostavljanje ravnoteže između privatnog i profesionalnog života. Ujedno poboljšavaju kvalitetu života i socijalnu uključenost te olakšavaju ostanak starijih osoba u vlastitim domovima.

2.2

U vezi s uslužnim djelatnostima za obitelj, potrebno je razlikovati tri velika područja: održavanje domaćinstva, briga o djeci te briga o bolesnim i starijim osobama ili osobama s teškim invaliditetom. Potrebno je razlučiti ta područja zbog toga što su vještine i kvalifikacije koje ona zahtijevaju djelomično različite, iako često povezane, ovisno o zemlji i stupnju razlika između institucijskih i organizacijskih struktura za različita područja ili usluge u pogledu uvjeta i statusa kao i stava prema ljudima koji pružaju te usluge.

2.3

Potrebno je priznati da značajan dio pomoći obiteljima trenutno pružaju radnici koji rade na crno, što šteti ne samo tim radnicima nego i obiteljima i državama.

2.4

U cilju razvoja uslužnih djelatnosti za obitelj potrebno je raditi na njihovom uvažavanju kao i na promjeni tradicionalnog načina gledanja po kojem ti poslovi, koje još uvijek besplatno obavljaju žene kućanice, zahtijevaju malo vještina.

2.5

Kako bi se postigli uvjeti za razvoj tog vida zaposlenja, potrebno ga je iznijeti na svjetlost dana, dati mu profesionalan status, pretvoriti ga u stvarno zanimanje popraćeno ugovorima o radu, izobrazbom, socijalnom zaštitom, mogućnosti napretka u karijeri i istim pravima koja uživaju i drugi zaposlenici.

2.6

EGSO je već iznio korisne preporuke za razvoj sektora usluga osobama (1), za profesionalizaciju poslova u kućanstvu (2), za borbu protiv sive ekonomije i neprijavljenog rada (3) te za učinke socijalnih ulaganja (4), koje će ovom prilikom biti samo napomenute.

2.7

Jedan od ciljeva strategija EU-a 2020. je stopa zaposlenosti od 75 % za muškarce i žene u dobi od 25 do 65 godina. Povećanje stope zaposlenosti žena koči između ostalog problem obiteljskih obaveza, dok postizanje ravnopravnosti na radnom mjestu koči slaba uključenost muškaraca u te obiteljske dužnosti. Strategiju otežavaju stroge mjere štednje zbog kojih se smanjuju javna sredstva posvećena uslužnim djelatnostima povezanim sa skrbi o osobama u kojima su zaposlene uglavnom žene, što ujedno uzrokuje povećanje dužnosti povezanih s tom skrbi u sklopu obitelji. To smanjenje ponude na polju infrastrukture za skrb u brojnim državama članicama, kao i neravnopravnost između žena i muškaraca u raspodjeli neplaćenih kućanskih i domaćinskih poslova, ugrožava cilj ravnopravnosti na radnom mjestu.

2.8

Neravnopravnost spolova na radnom mjestu mjeri se razlikom u plaći i koncentracijom žena u nekoliko profesionalnih grana (nedovoljno miješanje spolova u zaposlenjima) dok muškarci prevladavaju u drugim zanimanjima. Razvoj uslužnih djelatnosti za obitelj omogućio bi povećanje stope zaposlenosti žena na puno radno vrijeme, pristup stručnoj izobrazbi i bolji napredak u karijeri kako za osobe koje pružaju te usluge tako i za one koje se njima koriste.

2.9

Stvaranje radnih mjesta u uslužnim djelatnostima u obiteljskim kućanstvima za koja su potrebne kvalifikacije i vještine koje bi bile priznate putem bolje plaće i veće stabilnosti zaposlenja ujedno bi privuklo muškarce tim zanimanjima. Osim toga, potrebno je djecu odgajati na način da ne smatraju te aktivnosti isključivo ženskim poslom.

2.10

Razvoj tih uslužnih djelatnosti mogao bi omogućiti stvaranje milijuna radnih mjesta. Kad bi svaka obitelj zaposlila jednu osobu da obavlja kućanske poslove na jedan sat tjedno, moglo bi se otvoriti 5,5 milijuna radnih mjesta (5). To otvara i mogućnosti socijalnim i tehnološkim inovacijama, tim više što potrebe rastu zbog starenja stanovništva i smanjenja socijalne skrbi za obitelj. U tom je pogledu od presudne važnosti osigurati kućanstvima slobodu da odaberu odgovarajući način zadovoljavanja svojih obiteljskih potreba koje se stalno mijenjaju.

3.   Razvoj uslužnih djelatnosti za privatna kućanstva u cilju uspostavljanja ravnoteže između profesionalnog i obiteljskog života

3.1

Svaka obitelj ima dom i rublje o kojem se mora brinuti, obroke koje je potrebno pripremiti, djecu koju je potrebno čuvati, stare roditelje ili bolesnike kojima je potrebna pomoć. Žene su često prisiljene raditi na skraćeno radno vrijeme kako bi uspjele obaviti te zadaće nauštrb karijere za koju su se školovale ili nauštrb vremena posvećenog izobrazbi.

3.2

No nije se lako odlučiti na korištenje tih usluga jer nije lako puštati nepoznate osobe u vlastiti dom, te prije svega zato što je cijena tih usluga previsoka.

3.3

Ove poslove u obiteljima danas i dalje često obavljaju žene koje su loše plaćene, često nisu prijavljene i nemaju sigurnost zaposlenja, a osobito žene imigrantice od kojih neke rade nezakonito. Koncentracija žena na poslovima čišćenja, skrbi i brige o djeci ukorjenjuje stereotipe o spolovima što stvara prepreke nekim muškarcima, uvodi neravnopravnost između žena i muškaraca te ugrožava napore koji se ulažu u premošćivanje razlike u plaćama između žena i muškaraca. Ta koncentracija pridonosi stvaranju predodžbe o radu žena kao drugorazrednom zaposlenju.

3.4

Radnik u domaćinstvu osoba je čije se aktivnosti odvijaju u privatnom domu – lat. domus. Međunarodna organizacija rada radnike u tom sektoru naziva „domaćom poslugom”, no u nekim državama članicama riječ „domaća posluga” ima negativne konotacije. S obzirom da postoje brojni termini koji se odnose na isti rad (6) (rad u obitelji, usluge osobama, pomoć u kući, životne pomoćnice, dadilje, radnice u obitelji, kućne pomoćnice itd) nije lako provoditi statističku analizu.

3.5

Međunarodna organizacija rada procjenjuje broj radnika u kućanstvima u Europskoj uniji na 5 milijuna, ali taj je broj najvjerojatnije veći. Samo u Francuskoj, gdje su porezne olakšice omogućile prijavljivanje rada na crno i time točnije određivanje broja tih radnika, sada ih ima 2 milijuna. Te poslove uglavnom plaća izravno obitelj ili osoba koja se koristi uslugama radnika u kućanstvu (60 do 70 % sektora), bez ikakvog posrednika.

4.   Prepreke razvoju

4.1   Necijenjena zanimanja

4.1.1

Očigledno je da se još uvijek smatra da za ova zanimanja, osobito na području održavanja domaćinstva, nisu potrebna posebna znanja i vještine. Također se smatraju privremenim zaposlenjima (primjerice rad au pair), a ne odabranom karijerom.

4.1.2

Obitelji najčešće ne zahtijevaju nikakve diplome niti potvrde i povjeravaju svoju djecu, ostarjele roditelje, ključeve stana osobama za koje nisu sigurne jesu li dostojne povjerenja. Ulazak u nečiji dom i prilagođavanje potrebama obitelji zahtijeva skup psiholoških i stručnih vještina koje su podcijenjene i nisu uvijek jasno definirane.

4.1.3

S obzirom na to da društvo negativno gleda na te poslove, često žene migrantice, koje ostavljaju djecu i stare roditelje u svojim zemljama, dolaze u bogate zemlje kako bi se brinule o djeci i roditeljima drugih ljudi dok Europskom unijom hara nezaposlenost. Ti radnici često sami sebe vide u lošem svjetlu jer nisu svojevoljno odabrali to zanimanje koje se ne smatra vrijednim. Žene imigranti danas su često prekvalificirane, ali su usmjerene na sektor koji im pruža jednu od rijetkih mogućnosti zapošljavanja i u kojem njihova radnička prava vrlo često nisu ni osigurana, ni poštovana. To traćenje intelektualnog potencijala izvor je velike zabrinutosti ne samo za žene imigrantice već i za društvo u kojem rade.

4.2   Loše plaćena, nestabilna i nezaštićena zanimanja

4.2.1

U ovom sektoru zaposleni su i nekvalificirani i prekvalificirani radnici koji rade za privatne osobe koje ne mogu platiti visoke cijene za usluge ako im se ne osigura nacionalna fiskalna potpora.

4.2.2

Rad za obitelji kao poslodavce može biti nestabilan posao zbog promjena okolnosti u obitelji. Osobito u slučajevima kad je obiteljima potrebno samo nekoliko sati rada tjedno, radnici u kućanstvima moraju istovremeno imati nekoliko poslodavaca kako bi osigurali dovoljno prihoda i prisiljeni su neprestano tražiti nove poslodavce kako bi zamijenili one kojima više nisu potrebne te usluge.

4.2.3

Rad u privatnim kućanstvima sve donedavno nije bio uključen u međunarodne konvencije o radu Međunarodne organizacije rada. To se promijenilo usvajanjem Konvencije 189. 2012. godine, ali tu su Konvenciju ratificirale samo dvije europske države (7).

4.2.4

Radnike u kućanstvima teško je organizirati u sindikate jer su raštrkani po privatnim domovima. U vrlo brojnim slučajevima oni ni ne zahtijevaju upisivanje u sindikate. No njihovi bi zahtjevi i interesi ipak bili priznatiji da ih podržavaju i brane snažni sindikati. Teško im je braniti vlastita prava s obzirom na to da su sami naspram obitelji poslodavaca. Situacija je dodatno otežana kad slabo znaju jezik, ako su bili žrtve trgovine ljudima ili nemaju pristup svojim dokumentima.

4.2.5

Postoji sve veći broj planova usmjerenih na strukturiranje ovog sektora u državama članicama EU-a; oni se razvijaju različitim brzinama i imaju različit doseg. Oni omogućuju poticanje i razvijanje novog gospodarskog sektora kao i pregovore o kolektivnim ugovorima prilagođenim uslužnim djelatnostima za obitelj. Prilikom pregovora o sklapanju ili izmjeni kolektivnih ugovora potrebno je obratiti pozornost na to da se uzme u obzir složenost kvalifikacija i važnost ljudskih odnosa.

4.2.6

Prilikom uvođenja mjera za poboljšanje profesionalnog statusa sektora osobnih uslužnih djelatnosti, važno je uzeti u obzir različite vrste poslodavaca u sektoru (posrednici ili privatne osobe) kako bi se izbjegle nejasnoće u pogledu statusa ili odgovornosti.

4.2.7

Bilo je i slučajeva modernog sužanjstva koji su dospjeli na sud jer u sektoru radnica u kućanstvima postoji trgovina ljudima. Migrantice su izložene riziku seksualnog iskorištavanja ili prekomjernog iskorištavanja radom. To doprinosi lošem glasu tog sektora.

5.   Stvaranje dostojnih zanimanja i osiguravanje kvalitetnih usluga

5.1   Poduzeti mjere u pogledu troškova: okončati rad na crno, uvesti različite načine financiranja

5.1.1

Kako bi se prešlo s trenutne situacije (puno rada na crno i nekoliko poslodavaca) na istinsko zaposlenje, koje zahtijeva procijenjene vještine kao i svako drugo zanimanje, potrebno je osigurati veće priznanje i uvažavanje ovih uslužnih djelatnosti te između ostalog uvesti poštene plaće koje bi ipak svima bile pristupačne. Ova dva uvjeta mogu se ispuniti samo uz pomoć višestrukog financiranja: porezne olakšice, djelomično financirani bonovi (po ugledu na bonove za prehranu), osiguravanje socijalne zaštite i doprinos korisnika. Porezne olakšice za pojedince pokazale su se učinkovitima pri renovaciji domova u Švedskoj jer su otvorile radna mjesta u građevinskom sektoru. U Francuskoj je rad u kućanstvu izašao iz sive ekonomije kad su uvedene porezne olakšice. Uz to su uvedeni „bonovi za zaposlenje u uslužnim djelatnostima” koji omogućuju pojednostavljenje administrativnih postupaka. Internet je dodatno upotpunio ove mjere jer se njime mogu izbjeći papirnati formulari.

5.1.2

Jedini način da se osigura profesionalan status tih zanimanja i ponuda kvalitetne usluge je ujedinjenjem javnog financiranja (porezne olakšice), socijalnog financiranja (obiteljski dodatak, potpore poduzećima, društva uzajamne pomoći, zdravstvena osiguranjima, radnička vijeća itd) i privatnog financiranja (privatne osobe koje plaćaju usluge). U sklopu planova za ravnopravnost spolova i mjera za uravnoteženje obiteljskog i profesionalnog života, poduzeća mogu sudjelovati u financiranju usluga za obitelji svojih zaposlenika. Neka to već rade. Europska bi komisija trebala popisati i raširiti te dobre prakse kako bi potaknula primjerice stvaranje sustava unaprijed plaćenih bonova koji bi se mogli uvesti u svim državama članicama.

5.2

Mjere protiv nesigurnosti zaposlenja: stvoriti nova poduzeća, razviti socijalni dijalog u sektoru uz poštovanje kulturnih specifičnosti i običaja svake države članice.

5.2.1

Radi porasta obiteljskih potreba za kućanskim uslugama potrebno je ojačati i stabilizirati mogućnosti kućanstava da odaberu jednu od usluga koje postoje u državama članicama kao i komplementarnost tih usluga, na način da se stvori novi model koji bi mogao poticati socijalnu inovaciju u Europi.

Nesigurnost zaposlenja koja prevladava u ovom sektoru može se riješiti samo naglašavanjem dvaju ključnih elemenata: prvo, nužnosti da se tim zaposlenjima osigura profesionalan status kako bi se poboljšala kvaliteta pruženih usluga i osigurao istinski profesionalni razvoj radnicima u kućanstvu (vidi točku 5.3); drugo, nužnosti da se službeno prizna socijalni dijalog u sektoru, što je vrlo važan način da se osigura dobrobit kako radnika u kućanstvima tako i obitelji te da im se zajamče dostojni uvjeti rada bez obzira na oblik pružanja usluga. S tim u vidu od ključne je važnosti pomoći obiteljima da se oslone na usluge koje pruža profesionalan i reguliran sektor (vidi točku 5.1) nudeći im mogućnost da odaberu strukturu koju žele.

Uz to, usluge koje se nude obiteljima kako bi im se pomoglo da se brinu o djeci, starijim osobama i članovima obitelji s teškim invaliditetom ili da uspostave ravnotežu između profesionalnog i privatnog života nisu poput drugih usluga: one se tiču izravno intimnosti i privatnog života domaćinstava te ih se stoga ne može povjeriti bilo kome. Zbog toga je nužno osigurati socijalni dijalog u tom sektoru, uz poštovanje vrijednosti Europske unije i kulturnih specifičnosti svake države članice.

5.2.2

Razvoj tog sektora također zahtijeva razvoj poduzeća – zadruga, udruga ili društava – koja će imati ulogu posrednika između osobe kojoj je usluga potrebna i osobe koja je kvalificirana da tu uslugu pruži. Zadatak poduzeća je da pronađe klijente i predloži raspored rada zaposleniku. Na taj način zaposlenik može imati samo jedan ugovor o radu, što olakšava socijalnu zaštitu i omogućuje pokrivanje troškova za vrijeme putovanja između kućanstava klijenata, uzimanje slobodnih dana ili sudjelovanje u izobrazbi. Posrednik također preuzima odgovornost u odnosu na klijenta: da će mu poslati kompetentne, poštene, diskretne i obučene zaposlenike te da će usluga biti osigurana i ako je osoba koja ju obično pruža bolesna ili na odmoru. Klijent više ne povjerava svoj dom ili članove svoje obitelji jednoj osobi nego poduzeću.

5.2.3

Stvaranje poduzeća omogućuje da ovaj tip radnika postane zaposlenik kao i svaki drugi. Taj tip poduzeća već postoji. Europska komisija trebala bi izraditi popis raznih modela i objaviti ga te proučiti te modele s obzirom na usluge koje pružaju klijentu i socijalne uvjete za zaposlenike.

5.2.4

Osim toga, kad klijenti žele sami preuzeti odgovornosti poslodavca, što im omogućuje izbor osobe koja će raditi u njihovom domu, potrebno je obavijestiti te obitelji da moraju preuzeti odgovornosti poslodavca poštujući pravila. Države članice trebale bi osigurati da su ta pravila prihvatljiva kako bi ih prosječna obitelj mogla poštovati.

5.3   Reforme sektora

5.3.1

U Švedskoj je 2007. godine uveden sustav poreznih odbitaka za usluge u kućanstvu. Taj porezni kredit (tax credit) znatno je smanjio cijenu uslužnih djelatnosti za kućanstvo jer je uvedeno smanjenje od 50 %. Klijent plaća polovicu cijene usluge dok drugu polovicu poduzeću isplaćuje porezna uprava.

5.3.2

Prije je bilo teško osigurati prijavljene radnike za rad u kućanstvima. Danas, sedam godina kasnije, činjenice ukazuju na to da je porezni kredit omogućio i nastavlja omogućavati stvaranje novih poduzeća i novih radnih mjesta, posebice za osobe koje nisu bile uključene u tržište rada.

5.3.3

Porezna reforma imala je pozitivan utjecaj na sektor u kojem su se usluge pružale uglavnom putem neprijavljenog rada. Smanjenje poreza uvelo je koristi ne samo za taj sektor i osobe koje u njemu djeluju, već i za društvo u cjelini.

5.3.4

Sektor je 2013. godine imao promet od više od pola milijarde eura. Više od 16  000 osoba bilo je zaposleno u sektoru u 2013. godini. U nekoliko posljednjih godina zabilježen je stalan rast. Stopa zaposlenosti u uslužnim djelatnostima u kućanstvima porasla je za 16 % od 2012. do 2013. godine.

5.3.5

Većina poduzeća osnovale su žene, često žene koje potječu iz migrantskih obitelji. Više od trećine klijenata koji koriste kućanske usluge osobe su starije od 65 godina (dvije trećine njih su žene). Sveukupno, 62 % klijenata su žene koje raspolažu različitim prihodima, ali većina ih je srednjeg staleža. Te usluge najviše koriste obitelji. Dva od svaka tri zaposlenika u sektoru uslužnih djelatnosti u kućanstvima bili su nezaposleni ili su radili neprijavljeno. Oko 80 % tih zaposlenika su žene, a 40 % njih rođeni su izvan Švedske.

5.3.6

Glavna organizacija poslodavaca u sektoru uslužnih djelatnosti sklapa sa svojim sindikalnim korespondentima kolektivne sporazume za poduzeća koja se bave pružanjem usluga u kućanstvima. Kolektivni ugovori predviđaju pravila u pogledu naknada, radnog vremena, plaćenih godišnjih odmora, izobrazbe, socijalne zaštite i drugih aspekata.

5.3.7

Reforma je rezultirala povećanjem broja radnih mjesta, smanjenjem nezaposlenosti, smanjenjem bolovanja i, naposljetku, povećanjem poreznih prihoda te se sustav praktički sam financira.

5.4   Poduzeti mjere za postizanje profesionalnog statusa

5.4.1

Zadacima koji zahtijevaju stručna znanja (pravila higijene, korištenje aparata, upotreba proizvoda, pranje djeteta, pomaganje odrasloj osobi u osobnoj higijeni itd), potrebno je dodati vještine u ljudskim odnosima: ulijevanje povjerenja, diskretnost, samostalnost, sposobnost prilagođavanja svakom klijentu. Klasifikacijske tablice moraju uvesti hijerarhiju vještina s obzirom na to je li potrebno brinuti se samo o kućanstvu ili su prisutna i djeca ili starije osobe, je li klijent prisutan ili odsutan, je li samostalan ili mu je potrebna pomoć u fizičkom ili psihičkom smislu.

5.4.2

Paradoksalno je da neki ljudi ove zadatke smatraju manje vrijednim iako ispunjavaju zadovoljstvom više od mnogih drugih. Očistiti dom, pomoći ljudima ili izgraditi odnos s djecom aktivnosti su koje donose zadovoljstvo. U suradnji sa sindikalnim organizacijama i organizacijama poslodavaca, javna bi tijela trebala s jedne strane potaknuti profesionalizaciju ovih usluga kao i obuku osoba koje se njima bave i izdavanje potvrda za stečena iskustva, a s druge strane raditi na stvaranju struktura za grupiranje i organiziranje uslužnih djelatnosti za obitelj.

5.4.3

Kako bi se promijenila percepcija tih zadataka, potrebno ih je identificirati i procijeniti sa stajališta stručnosti i ljudskih odnosa uspoređujući ih sa sličnim zadacima u drugim granama zanimanja. Potrebno je uvesti diplome, potvrde, tečajeve izobrazbe koji bi uvažili stečena iskustva. Nešto od toga već postoji.

5.4.4

Također bi bilo korisno olakšati mogućnost prijelaza na druge dužnosti, ili čak druga zanimanja u istom ili nekom drugom sektoru. To je osobito važan aspekt za prekvalificirane žene migrantice koje su usmjerene na usluge obiteljima ako se želi izbjeći traćenje intelektualnog potencijala.

5.4.5

Potrebno je usvojiti mjere za suzbijanje trgovine ljudima povezane s uslugama obiteljima jer ona predstavlja jasno kršenje ljudskih prava.

5.4.6

Sindikalne organizacije zaposlenika često su zanemarivale organiziranje u sindikate radnika u kućanstvima što je uistinu i teško napraviti jer sindikati nemaju pristup u privatne domove, a te se radnike teško viđa i vrlo su raštrkani. Organiziranje radnika u kućanstvima moglo bi ostvariti napredak u postupku osiguravanja profesionalnog statusa za sektor usluga obiteljima. A taj je profesionalni status jedan od uvjeta ravnopravnosti žena i muškaraca na radnom mjestu.

Bruxelles, 16. listopada 2014.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Henri MALOSSE


(1)  SL C 44 od 15.2.2013., str. 16-22.

(2)  SL C 21/39 od 21.1.2011.

(3)  SL C 177, 11.6.2014., str. 9.

(4)  SL C 226 od 16.7.2014, p. 21-27.

(5)  Europska komisija, radni dokument službi Komisije o iskorištavanju mogućnosti stvaranja radnih mjesta koje nude uslužne djelatnosti osobama i kućanstvima (SWD(2012)95 od 18.4.2012., str. 14.).

(6)  Kućni pomoćnici nekad su živjeli kod poslodavaca. To još uvijek postoji u nekim privilegiranim obiteljima ili veleposlanstvima, ali danas radnici u kućanstvu uglavnom rade samo nekoliko sati tjedno za svakog poslodavca ili klijenta.

(7)  Italija je ratificirala Konvenciju 189. u siječnju 2013., a Njemačka u rujnu 2013. Europsko vijeće ovlastilo je države članice da ratificiraju Konvenciju u siječnju 2014.


15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/23


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Utjecaju poslovnih usluga u industriji

(samoinicijativno mišljenje)

(2015/C 012/04)

Izvjestitelj:

g. Joost van IERSEL

Suizvjestitelj:

g. Hannes LEO

Dana 22. siječnja 2014., sukladno pravilu 29. stavku 2. svog Poslovnika, Europski gospodarski i socijalni odbor odlučio je sastaviti samoinicijativno mišljenje o

utjecaju poslovnih usluga u industriji

Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI), zaduženo za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojilo 16. rujna 2014.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na svom 502. plenarnom zasjedanju održanom 15. i 16. listopada 2014. (sjednica od 16. listopada), sa 100 glasova za, 0 protiv i 2 suzdržana glasa.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

S obzirom na blisko uzajamno djelovanje uslužnog sektora i proizvođačke industrije kao i na učinak te povezanosti na održiv rast i zapošljavanje u Europi, EGSO poziva Komisiju da tijekom svojeg sljedećeg mandata poslovne usluge stavi na listu prioriteta. To je tim više nužno imajući u vidu novi model proizvodnje koji neki nazivaju „četvrtom industrijskom revolucijom”.

1.2

Potrebne su konkretne inicijative EU-a na svim područjima povezanim s digitalnom revolucijom te preobrazba gospodarstva i društva koju ista donosi. Osnovni preduvjet za to je podizanje svijesti među javnim tijelima te u društvu.

1.3

Poslovne usluge trebaju biti dio aktivne industrijske politike te ih se treba uzeti u obzir 2015. godine u okviru revizije tijekom provedbe strategije Europa 2020. EGSO zamjećuje da je njihov značaj dosad bio podcijenjen od strane Komisije i Vijeća.

1.4

Usprkos tomu što se više od polovice glavnih uprava Komisije na neki način bavi uslužnim sektorom ne postoji sustavni, a kamoli strateški pristup. Na ovom području nema jasne politike niti vidljivog glasnogovornika. Vrlo razočaravajuće i kratkovidno također je bilo smanjenje proračuna od strane Vijeća za Instrument za povezivanje Europe u sklopu Višegodišnjeg financijskog okvira s 9 milijardi eura, iznosa koji je predložila Komisija, na 1,2 milijarde eura.

1.5

EU sad treba odlučiti da li želi preuzeti vodstvo i time doprinijeti novom održivom rastu i novim radnim mjestima ili prepustiti svoje mjesto drugima.

1.6

EGSO stoga srdačno pozdravlja prošlogodišnju inicijativu Komisije da započne temeljitu raspravu u okviru Skupine na visokoj razini o poslovnim uslugama (1). EGSO inzistira da nakon te inicijative odmah trebaju uslijediti:

dubinska analiza;

učinkovita koordinacija među svim predmetnim službama Komisije; te

program na razini EU-a (vidjeti točku 1.15).

1.7

Brzorastuće poslovne usluge već imaju vodeću ulogu u proizvođačkoj industriji. Široka i rastuća paleta poduzeća, kako proizvođačkih, tako i uslužnih, sada je uključena u osmišljavanje i pružanje poslovnih usluga nove generacije. Nove tehnologije uslužni sektor čine još važnijima za proizvođačku industriju.

1.8

Usto, „internet stvari” (eng. Internet of Things) i „internet usluga” (eng. Internet of Services) trenutačno su u Europi poznati kao četvrta industrijska revolucija, početak novog doba koje slijedi nakon doba automatizacije.

1.9

Ovaj veliki korak rezultat je vertikalne i horizontalne suradnje u lancu vrijednosti i u stvarnom vremenu između stroja i interneta, stroja i čovjeka te stroja i stroja. Otoci automatizacije međusobno će se povezati u okviru bezbrojnih mreža i varijacija. Softver i mreže povezat će inteligentne proizvode, digitalne usluge i potrošače s novim inovativnim „proizvodima” budućnosti.

1.10

O takvom razvoju događaja naširoko se raspravlja. Njemački projekt Industrija 4.0. inovativan je ekonomski i politički pristup koji na odgovarajući način posvećuje pažnju kako poslovnim uslugama, tako i širem kontekstu gospodarstva koje prolazi kroz temeljitu preobrazbu. Trebao bi, zajedno sa sličnim inicijativama, biti temelj za izradu programa za industriju te referenca za široki spektar javnih i privatnih dionika. Na digitalnim tržištima u prošlosti su oni koji su prvi izašli na tržište imali veliku prednost u odnosu na konkurenciju.

1.11

Na svjetskoj razini, slične strateške inicijative predviđaju se u SAD-u, Kini i Koreji. Pentagon osmišljava program ulaganja. Giganti poput Googlea, Amazona, Applea i Yahooa, koji obrađuju ogromne količine podataka, naravno imaju prednost na tržištu.

1.12

Ljudski je faktor od ključne važnosti. Novi lanci vrijednosti i poslovni modeli stvaraju nove saveze i međusobnu povezanost poduzeća te to ima golem utjecaj na organizaciju rada. Nadalje, očekuju se značajne promjene na tržištu rada. Novi oblici organizacije rada, radnih uvjeta i unapređenja vještina, zbog digitalnih tehnologija koje se ubrzano razvijaju, neprekidno se pojavljuju u industriji, posebice u sektoru poslovnih usluga. Takve preobrazbe treba pozorno pratiti. Ciljane politike, zasnovane na adekvatno financiranom istraživanju, trebaju se usredotočiti na promicanje pozitivnih uvjeta i ublažavanje negativnih učinaka.

1.13

U brojnim sektorima poslovnih usluga trenutačno nedostaje kultura socijalnog dijaloga što može dovesti u pitanje kvalitetu zapošljavanja u tim sektorima. Na razini poduzeća, sektora, na nacionalnoj i na razini EU-a potreban je čvrst okvir za socijalni dijalog i aktivno sudjelovanje, imajući isto tako u vidu inovativne ustanove za obrazovanje i osposobljavanje. Pri tome treba uzeti u obzir često restrukturiranje poduzeća u industriji poslovnih usluga koja se brzo razvija.

1.14

Priznavanje kvalifikacija i vještina među državama i na razini EU-a pridonijet će mobilnosti radne snage i promicanju znanja. To će također povećati i ojačati mogućnosti brojnim malim i mikropoduzećima na ovom području da uspiju na europskom tržištu.

1.15

EGSO se uvelike slaže s preporukama EU-ove Skupine na visokoj razini i njezinih pet radnih skupina iz 2013. S obzirom na iznimnu važnost poslovnih usluga u ostvarivanju cilja prema kojem bi proizvođačka industrija u 2020. trebala činiti 20 % BNP-a te također imajući u vidu četvrtu industrijsku revoluciju, potreban je program ili plan za poslovne usluge na europskoj razini. EGSO je mišljenja da bi njime trebalo biti obuhvaćeno sljedeće:

A.

Potpora znanja i politike:

podizanje svijesti i poticanje rasprava;

definiranje i klasifikacija poslovnih usluga;

pružanje relevantnih i pouzdanih statističkih podataka o poslovnim uslugama i njihovoj promjeni.

B.

Područja politike:

jačanje integracije, borba protiv rascjepkanosti unutarnjeg tržišta i uklanjanje prepreka za trgovinu unutar EU-a;

podrška regulatornom okviru i europskim platformama za standardizaciju;

jačanje unutarnjeg tržišta u telekomunikacijskom sektoru;

promicanje ulaganja u infrastrukturu potrebnu za sigurno digitalno tržište za komunikacije, suradnju i razmjenu digitalnih dobara i usluga;

zaštita podataka i prava intelektualnog vlasništva;

smanjenje zakonskih i regulatornih prepreka u međunarodnoj trgovini poslovnim uslugama.

C.

Specifične teme:

posljedice velike količine podataka (eng. big data) – značajnog povećanja u količini, raznolikosti i brzini podataka – kao rezultata pojačanog umrežavanja i stvaranja podataka;

vrlo važna poveznica između istraživanja, industrije, usluga i zapošljavanja;

javna nabava;

ekološka učinkovitost i održivost;

socijalni učinak poslovnih usluga na društvo općenito i na tržište rada.

D.

Financijski:

financijska sredstva.

2.   Uvod

2.1

U zrelim gospodarstvima više od 70 % BDP-a i zapošljavanja proizlazi iz uslužnog sektora. Svugdje u svijetu u porastu je postotak uslužnog sektora, kao i njegova sofisticiranost.

2.2

Poslovne usluge važan su čimbenik rasta. Prema podacima Komisije, u razdoblju 1999. – 2009. njihov je prosječni rast bio 2,38 %, dok je istovremeno prosjek za sve sektore u gospodarstvu EU-a bio 1,1 %. U istom razdoblju stopa rasta zapošljavanja u tom sektoru bila je 3,54 %, dok je za sve sektore gospodarstva EU-a stopa iznosila samo 0,77 %.

2.3

Porast uslužnog gospodarstva (ili „tercijarizacija”) u ukupnoj gospodarskoj aktivnosti EU-a veći je od rasta proizvođačke industrije. Tu fazu sad slijedi „kvartijarizacija” koju se povezuje s porastom usluga temeljenih na informacijama i znanju.

2.4

Usluge su općenit pojam. On se odnosi na vrlo široku lepezu gospodarskih i socijalnih aktivnosti koja se proteže od lošijih do boljih poslova na tržištu rada. Porast zapošljavanja prisutan je u zanimanjima koja zahtijevaju visoku i nisku razinu osposobljenosti, dok se srednje kvalificirana radna snaga u uslužnim djelatnostima smanjuje, čime se stvara pritisak na srednju klasu.

2.5

U interakciji uslužnog sektora i industrije mogu se prepoznati sljedeće glavne vrste relevantnih usluga:

usluge koje koristi industrija, a dolaze izvana, tj. usluge koje pruža sektor poslovnih usluga. One obuhvaćaju čitav niz operativnih usluga (npr. industrijsko čišćenje), profesionalnih usluga (npr. inženjera) i ostalih usluga koje uključuju i poslovne usluge temeljene na znanju (eng. Knowledge intensive services, KIS) (npr. računalne usluge);

usluge koje koristi industrija, a dolaze iznutra, tj. funkcije usluga koje se pružaju unutar same industrije;

pomoćne usluge koje pruža industrija, tj. usluge koje industrija pruža zajedno sa svojim proizvodima (npr. usluge nakon prodaje);

integrirane usluge koje pruža industrija, tj. funkcije usluga koje su integrirane u sam industrijski proizvod (npr. softver).

2.6

Sektor poslovnih usluga znatno je porastao nakon 1970-ih. Njegov trenutačni promet iznosi 2  000 milijardi eura te je u njemu zaposleno 24 milijuna ljudi. U njemu sudjeluju milijuni poduzeća, uglavnom malih i mikropoduzeća, kao i interne službe većih poduzeća koje se bave uslugama. Udio poslovnih usluga u gospodarstvu EU-a je 11,7 %.

2.7

Slika je iznimno raznolika te nema zajedničkog nazivnika. Poslovne usluge imaju ogroman učinak na sve društvene slojeve i odnose. Pokretačka su snaga revizije poslovnih modela. Potiču neprestanu reorganizaciju javnih i privatnih poduzeća te javnih tijela.

2.8

Posljednjih desetljeća pokretačka snaga bili su automatizacija te informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) (2). Razvoj u pojedinačnim uslužnim sektorima često također ima transverzalni učinak na druge sektore.

2.9

Brišu se tradicionalne granice između proizvođačke industrije i uslužnog sektora. Razvoj proizvođačke industrije više se ne može sagledati odvojeno od uslužnog sektora, kao što je to ranije bio slučaj. U tom kontekstu trebao bi se revidirati cilj EU-a za povećanje udjela proizvođačke industrije na 20 % BDP-a EU-a, pri čemu se u obzir treba uzeti dodana vrijednost poslovnih usluga. Primjerenije je govoriti o lancu vrijednosti zasnovanom na proizvodnji (3).

2.10

U usporedbi s ostatkom svijeta Europa sve u svemu stoji dobro, iako postoje područja na kojima europska industrija ima poteškoća. Porast produktivnosti i brzo uvođenje novih tehnologija mogli bi imati pozitivan učinak na preseljenje proizvodnje. S druge strane, može se primijetiti osjetljivost ljudi na promjene i skriveni otpor prema inovacijama. Ovaj trend zaslužuje da mu se posveti posebna politička pozornost.

3.   Razvoj međusobne povezanosti poslovnih usluga i industrije

3.1

Poslovne usluge nalaze se u vrlo dinamičnoj fazi. Zbog revolucije koju je pokrenuo internet povećava se učinak uslužnog sektora na proizvodne linije, kao i na cjelokupno poslovanje poduzeća. Proizvodne linije danas pokreće softver. Smanjuje se uloga radne snage u proizvođačkoj industriji.

3.2

To je suprotno konvencionalnoj teoriji te upućuje na to da se proizvođačka industrija i poslovne usluge sve više isprepliću. Posljedica toga je da je razlika među njima često umjetne prirode. U današnje doba poduzeća koriste sirovine i stvaraju proizvode i usluge koji sadrže komponente proizašle kako iz proizvođačke industrije, tako i iz uslužnog sektora. Interakcija je dvosmjerni postupak.

3.3

Do ovog zaključka može se doći i iz promjena u poslovnom svijetu. Iako su usluge uglavnom pomoćna djelatnost, one su jedan od glavnih uzroka fragmentacije lanaca vrijednosti. Između ostalog, to doprinosi razdiobi većih kompanija te njihovoj transformaciji iz prilično statičnih poduzeća u poduzeća koja se temelje na složenim i dinamičnim interakcijama među više ili manje neovisnim – ili barem prepoznatljivim – službama unutar iste kompanije ili izvan nje (izdvajanje poslova ili eng. outsourcing). Uslužni sektor, u svojstvu fleksibilnog i prilagodljivog posrednika, pruža podršku tom procesu.

3.4

Fragmentacija lanca vrijednosti također znatno smanjuje razlike među sektorima, budući se granice među sektorima brišu. Pojavljuje se jedna potpuno nova situacija gdje, primjerice, Google proizvodi automobil znajući da 35 % ulaganja u automobile otpada na softver, a ulaganja mogu doseći čak 50 % u inženjerstvu i izgradnji kompleksnih strojeva.

3.5

Unatoč generalnom priznanju učinka koji uslužni sektor ima na čitavo gospodarstvo i zapošljavanje, nevjerojatno je da i dalje nedostaju detaljne analize na razini EU-a, a razlozi tomu su, među ostalim, sljedeći:

osim nekoliko velikih kompanija sektor se uglavnom sastoji od bezbroj malih i mikropoduzeća koja su slabo organizirana te stoga na razini EU-a postoji samo slabašan glas sektora poslovnih usluga;

nadalje, s obzirom na dinamiku procesa u kojem su noviteti i izumi stalna pojava, jako je teško osmisliti pouzdanu klasifikaciju;

dugogodišnja pažnja EU-a isključivo usmjerena prema proizvođačkoj industriji spriječila je da se na pošten i objektivan način sagleda ogroman učinak koji imaju pomoćne usluge.

3.6

Tradicionalnim statističkim pokazateljima koji jasno razlikuju proizvođačku industriju od uslužnog sektora nije stoga moguće obuhvatiti kompleksnu strukturu lanaca vrijednosti. Predviđanja potrebnih ulaganja i mogućih rezultata trebala bi istaknuti, između ostalog, koje uslužne djelatnosti i koliko doprinose proizvođačkoj industriji i obrnuto. No, to najprije zahtjeva razvoj novih skupova statističkih pokazatelja.

3.7

Precizniji i detaljniji statistički podaci trebali bi predstavljati čvršći temelj za političke rasprave o aktualnoj situaciji i o potencijalnim instrumentima za poboljšanje proizvodnje.

3.8

Statistički podaci također mogu pomoći u usredotočivanju rasprave na, između ostalog, uklanjanje prepreka prekograničnoj trgovini i mobilnosti uzrokovanih nacionalnim zakonodavstvom, prekomjernom regulacijom i posebnim pravima koja se na nacionalnoj razini dodjeljuju profesijama u uslužnom sektoru, npr. po pitanju kvalifikacija. Usklađivanje i prekogranično priznavanje profesionalnih kvalifikacija trebali bi pospješiti prekograničnu mobilnost u reguliranim profesijama, što je također od posebnog značaja za mala i mikropoduzeća.

3.9

Ukupni podaci na razini EU-a istaći će značajne razlike među europskim zemljama. Jak uslužni sektor pridonosi jakom gospodarstvu. Infrastruktura, posebice širokopojasna mreža, od velike je važnosti. Infrastruktura treba biti propisno zaštićena kako radi zaštite podataka, tako i radi osiguravanja kontinuiteta usluga. Niz država članica mora poduzeti značajne napore kako bi nadoknadile zaostatak na ovom području.

3.10

Proizvodne linije koncentriranije su nego ranije. Međusobna povezanost europskih tržišta i tržišta u usponu stvorila je složene gospodarske mreže i mreže znanja kojima je uslužni sektor pokretačka snaga. Seljenje pogona bit će manje učinkovito jer će industrija ovisiti o najspecijaliziranijim visoko kvalitetnim uslugama koje su utemeljene na stručnom znanju.

3.11

Europa je zadržala relativnu prednost u stvaranju takvih vrhunskih usluga, uglavnom zbog svoje visokokvalificirane radne snage i razine ulaganja u istraživanje i razvoj. Međutim, Europa ne bi trebala upasti u zamku samodopadnosti. Usporedne prednosti trebaju se zadržati proaktivnim djelovanjem. Za to su naročito potrebne politike koje potiču kontinuirano visoke razine ulaganja u istraživanje i razvoj te daljnje unapređenje vještina radne snage.

3.12

Od iznimne je važnosti interakcija između pružatelja usluga i korisnika usluga. Poslovne usluge potiču proizvodnju – proizvoda i/ili pomoćnih alata – koju ostvaruju korisnici usluga. Uspješan razvoj rezultat je učinkovite suradnje između ponude i potražnje te potrage za novim „strukturama”. Različite vizije i „jezici” povezuju se radi stvaranja novih rješenja. U tim procesima se putem raznih disciplina dolazi do kreativnih i jedinstvenih rješenja.

Ono što se osobito može primijetiti je nedostatak poduzeća srednje veličine. Uz iznimku velikih pružatelja usluga poput SAP-a, Europa je manje zastupljena od SAD-a u važnom sektoru pružatelja usluga. U pojedinim sektorima visokih tehnologija Europa je u odnosu na SAD gotovo u potpunosti odsutna. Primjeri Googlea, Applea, Amazona i Microsofta, majstora igre u kojoj „pobjednik odnosi sve”, pokazuju koliko je zabrinjavajuće što Europa u toj igri nema svog igrača.

3.13

Vezano uz bilo kakve probleme koji proizlaze iz Direktive o uslugama, prilikom dovršenja jedinstvenog tržišta za poslovne usluge mora se pokazati volja da se iskoriste prilike za rast i stvaranje radnih mjesta, istovremeno pazeći na moguće negativne posljedice liberalizacije uslužnog sektora poput socijalnog dampinga i dampinga plaća.

3.14

Komisija je u 2011. posebnu pažnju posvetila potrebi vrednovanja uloge poslovnih usluga temeljnih na znanju (eng. Knowledge-Intensive Business Services, KIBS). Jedan od općih zaključaka je da usluge, posebice KIBS, igraju sve važniju ulogu kao ulazni parametri u procesu proizvodnje. Oba elementa ustvari su nerazdvojna, premda proizvođačka industrija sve više i više ovisi o kvaliteti takvih usluga.

3.15

Znanost i sveučilišta također uvelike doprinose inovativnim uslugama i uključeni su u interakciju s industrijom. U okviru brojnih sveučilišta nalaze se nova poduzeća iz sektora poslovnih usluga koja obećavaju. To doprinosi grupiranju znanosti, inovativnih rješenja i industrije. Nadalje, to vodi do daljnjih pozitivnih učinaka budući da bolji uslužni sektor doprinosi napretku u vrijednosnom lancu u sektorima industrije u kojima određena zemlja već ima tehnološke kapacitete i relativnu prednost (4). Time se znatno pridaje na važnosti proizvođačkog sektora u međunarodnoj trgovini.

3.16

Zbog važnosti uslužnog sektora govori se o poslovnom modelu ponude proizvoda u kombinaciji s uz njih povezanim uslugama (eng. servitisation of manufacturing). Simbioza proizvođačke industrije i uslužnog sektora često mijenja usmjerenost poduzeća ili čak njihova čitava područja aktivnosti. Nove usluge omogućavaju promjenu marketinških pristupa budući oni više nisu usmjereni na prodaju proizvoda, već na (pojedinačne) potrebe potrošača. Još jedan primjer je današnje pojačano oslanjanje proizvođačke industrije na osmišljavanje i pružanje poslovnih usluga kao najprofitabilnijeg dijela svojih aktivnosti.

3.17

U tom kontekstu, cilj od 20 % udjela proizvođačke industrije u BDP-u Europe do 2020. nije dovoljno definiran. Cilj bi prije trebao biti stvaranje povoljnih uvjeta za jačanje industrijskih procesa u kojima simbioza proizvođačke industrije i usluga rezultira suvremenim proizvodima proizvedenim naprednim postupcima proizvodnje i produktivnošću.

3.18

Novi val IKT aplikacija je neizbježan: usluge vode do novih usluga te stoga njihova važnost za cjelokupno gospodarstvo nerazmjerno raste. One pospješuju produktivnost i stimuliraju transverzalni učinak kroz čitavo gospodarstvo tako da nastaju nove kombinacije. One će također dati daljnji poticaj globalizaciji.

3.19

Dolazi i do pojave da se sve više proizvoda na tržište plasira zajedno s uslugama koje su s njima „u paketu” ili čak ugrađene u njih, što isto tako vodi do novih povezivanja i kombinacija.

4.   Četvrta industrijska revolucija – radikalna promjena

4.1

Spektar i učinak poslovnih usluga postaju znatno veći kada ih se poveže s četvrtom industrijskom revolucijom, koja obuhvaća više od samih poslovnih usluga (5). Ta revolucija razvija se kroz tri razdoblja – mehanizacije, električne energije i informatike. Sada je sve usmjereno na uvođenje interneta usluga i interneta stvari.

4.2

U okviru tog procesa mnoštvo je različitih inicijativa na području gospodarstva i znanosti, od kojih neke imaju podršku javnih tijela, za prilagođavanje procesa proizvodnje i razvoj novih proizvoda. Jedna takva inovativna inicijativa je plan vezan uz četvrtu industrijsku revoluciju koji je njemačka vlada predložila 2012 (6).

4.3

Usporedno s tom inicijativom trenutačno postoje i druge sa sličnim karakteristikama, primjerice:

nizozemska inicijativa „Pametna industrija” iz travnja 2014.;

strategija austrijskih saveznih država „Industrija 4.0”;

konkurentni klasteri u Valoniji;

projekt „Budućnost proizvođačke industrije” pod pokroviteljstvom Vlade UK-a;

fondacija Fondazione Democenter – Sipe, Emilia-Romagna;

koalicija za pametnu proizvodnju Smart Manufacturing Leadership Coalition, SAD; te

inovacijsko središte za kibernetsko-fizičke sustave Cyber-physical systems innovation hub, Indija (šire od 4.0).

4.4

Pametna tvornica budućnosti kompleksna je na vrlo sofisticirani način te zahvaljujući daljnjem razvoju softverskih aplikacija i sustava ugrađena u skladne mreže. Takav razvoj događaja dovest će do progresivne individualizacije – kako za korisnike, tako i za zaposlene – u isporučivanju i izvlačenju koristi od pametnih i prilagođenih proizvoda i dijelova.

4.5

Potencijal za industriju i gospodarstvo je golem. Novim uslugama treba promicati neposredno zadovoljenje želja korisnika, fleksibilnost, optimalno donošenje odluka, učinkovito korištenje sirovina i potencijal za dodanu vrijednost. Taj razvoj bi se isto tako mogao uklopiti s demografskim kretanjima u Europi te bi mogao pozitivno utjecati na ravnotežu između poslovnog i obiteljskog života, istovremeno povećavajući konkurentnost u okruženju s visokim dohotkom.

4.6

U svim industrijskim sektorima predvidjet će se horizontalno i vertikalno povezivanje, kao i potpuna digitalna integracija inženjerstva tijekom čitavog lanca vrijednosti. Slobodan pristup i inovacije potaknut će intenzivno umrežavanje.

4.7

Da ne bi izgubili konkurentsku prednost pred konkurentima iz zemalja koje nisu članice EU-a treba uspostaviti zajedničke platforme na razini EU-a za standardizaciju proizvoda i usluga, uključujući sve relevantne dijelove u lancu vrijednosti.

4.8

Uključena su kako velika, tako i mala poduzeća. Izgledi za mala i srednja poduzeća su pozitivni. Ona će puno lakše nego do sada moći iskoristiti usluge i softverske sustave. Otvorit će se nove mogućnosti za regionalna mala i srednja poduzeća koja će se također moći lakše uključiti u procese internacionalizacije. Mala i srednja poduzeća u svakom će slučaju imati koristi od interdisciplinarnog prijenosa znanja i tehnologija.

4.9

Kao što je gore opisano, u svim kategorijama postojat će znatno bliži odnos između klijenata i dobavljača.

4.10

Postojeće informacijske tehnologije treba prilagoditi posebnim zahtjevima proizvođačke industrije te ih nastaviti razvijati. Potrebne su istraživačke, tehnološke i inicijative stručnog osposobljavanja kako bi se razvile metodologije na području izrade modela automatizacije inženjerstva i optimizacije sustava.

4.11

Potrebna je gospodarska infrastruktura koja uključuje izgradnju infrastrukture za širokopojasni internet, kao i odgovarajuće ustanove za obrazovanje i osposobljavanje. U tom pogledu EGSO još jednom inzistira na tome da je uz dobru fiskalnu politiku potrebna i inicijativa za rast (7). Države članice EU-a trebale bi iskoristiti trenutačni oporavak kako bi što hitnije povećale svoja ulaganja u infrastrukturu nužnu za doba industrije 4.0.

4.12

Industrija 4.0 Europi će ponuditi jedinstvenu priliku da putem samo jednog ulaganja u infrastrukturu ostvari više različitih ciljeva. Odlaganje bi štetilo europskoj konkurentnosti. Takvo ulaganje stoga bi također trebalo pozitivno sagledati u okviru posebnih preporuka po državama unutar godišnjeg Europskog semestra.

4.13

Njemački plan na odgovarajući način obraća pažnju na socijalne aspekte tog novog razvoja događaja. Ne tiče se samo uprave i zaposlenika u poduzećima, već i čitavog društva. Radi se o radikalnoj promjeni na području interakcije između čovjeka i tehnologije, kao i čovjeka i okoline. Tehnološke inovacije moraju se sagledati u njihovom socijalnom i kulturnom kontekstu s obzirom da su kulturne i socijalne promjene same po sebi također značajni pokretači inovacija.

4.14

U istom ozračju utire se put decentraliziranim pristupima na području vođenja i upravljanja, kao i odgovornosti zaposlenika da samostalno donose vlastite odluke. To donosi sa sobom temeljite promjene.

4.15

Na razini država i EU-a potrebno je organizirati platforme, seminare i radne skupine u kojima će sudjelovati i poduzeća, socijalni partneri, znanstveni krugovi te tijela javnih vlasti. Takve su platforme i radne skupine od ključne važnosti za definiranje vizije i strategija koje će upravljati postupkom preobrazbe, kako bi se iskoristile mogućnosti i izbjegle zamke. Skupina na visokoj razini (vidjeti dolje) primjer je uspješnog dijaloga među dionicima.

4.16

Novi svijet poslova i usluga na području digitalne industrije trebat će sigurnu platformu za razmjenu digitalnih podataka u koju će se imati povjerenja te koja će imati jasno definirana i zaštićena prava na tržištu (8). U tom modernom hibridnom svijetu isto je tako važno imati platformu za komunikaciju i suradnju.

5.   Posljedice za društvo i tržišta rada  (9)

5.1

Društvo koje se temelji na uslugama te digitalizacija imaju ogromne posljedice po tržište rada i društvo općenito:

s gospodarstvom usmjerenim na uslužni sektor smanjuje se zaposlenost u dohodovnim skupinama srednjeg razreda. Da bi se taj trend zaustavio i preokrenuo potrebno je stvaranje radnih mjesta za skupine srednje dohodovnog razreda proglasiti izričitim ciljem politika strukturnih prilagodbi. Zato u politikama EU-a za industriju i usluge treba istaknuti instrumente kao što su aktivne mjere zapošljavanja te ulaganja u inovativno obrazovanje i osposobljavanje. Potrebno je poduzeti mjere kako bi se procijenilo na koji način kolektivni ugovori u tome mogu biti podrška;

Pojedinci na svim razinama moraju biti spremni stjecati nove vještine, što je radi iznimnog društvenog izazova koji je s tim povezan razlog više da se promiču suvremeni nastavni planovi i programi, kao i cjeloživotno učenje. Preobrazba utječe na sve generacije pa se tako i starijim radnicima mora pružiti mogućnost da neprekidno obnavljaju svoje vještine. Bilo koje istraživanje ili procjena postupka preobrazbe moraju pripomoći kako bi se na pravi način prepoznale potrebe za poslovnim vještinama i kvalifikacijama;

razvoj događaja uglavnom predvode (nova) mala i mikropoduzeća, dok velika društva smanjuju svoju radnu snagu. Taj se postupak odražava u povećanom broju novih poduzeća i samozaposlenih ljudi diljem Europe. U današnje vrijeme netko može preko vikenda osnovati softversko poduzeće koristeći lako dostupne alate koji mu omogućavaju da brzo razvije i testira proizvode, što se naziva „lean start-up” poduzećima.

5.2

Zabrinjavajuće je da ova radikalna promjena u gospodarstvu, sa svim svojim posljedicama koje ima za društvo i tržište rada, još uvijek nije dovoljno proučena te se o njoj ne vodi široka rasprava u krugovima koji nisu poslovni ili znanstveni.

5.3

Posljedica toga je da postoje mnogi razlozi zašto se o tom prelasku na potpuno nove vidike u gospodarstvu mora više raspraviti u svijetu politike i u društvu kako na nacionalnoj, tako i na razini EU-a. Taj postupak utječe na svakodnevni život mnogih građana u regijama i gradovima na području zapošljavanja i nezaposlenosti. Stoga će također utjecati na izbore pojedinaca u vezi sa svojom vlastitom budućnosti. Na odgovarajući način treba naglasiti s tim povezane socijalne i kulturne aspekte te ih uzeti u obzir.

5.4

Istraživanjima o ubrzanim promjenama na tržištu rada, koja se moraju precizno razraditi kako bi poslužila kao temelj za buduće obrazovanje i stručno osposobljavanje, treba dati prednost u okviru Obzora 2020., u poglavlju pod naslovom „Vodeći položaj industrije”.

5.5

Ugrožena su mnoga ranjiva radna mjesta te ukoliko se tim postupkom ne bude dovoljno dobro upravljalo, imat će društvene i političke posljedice. EU i države članice stoga moraju stvoriti političko i regulatorno okružje koje će uz omogućavanje nove i neophodne tehnologije također ispuniti ciljeve u pogledu poboljšanja radnih i životnih uvjeta te izbjegavanja polarizacije između niskih i visokih dohodovnih razreda.

5.6

Napredak se razlikuje od zemlje do zemlje. Potrebno je revidirati tradicionalne programe i prilagoditi nastavne planove. Postupak u poduzećima je u tijeku. Mijenja se odnos između obrazovanja i poduzeća kako bi se održao korak s industrijskim promjenama. Zaposlenici trebaju biti spremni na usvajanje različitih i općenito bolje specijaliziranih vještina, no istovremeno se trebaju znati prilagoditi ubrzanim promjenama u samoj potražnji za vještinama.

5.7

Taj razvoj događaja svakako ne znači da čitav naglasak treba staviti na tehničke vještine. Intelektualne i socijalne vještine i dalje ostaju jednako važne. Bez njih se ne mogu slijediti sve promjene u društvu te odgovoriti na potrebu za socijalnim inovacijama koja ide ruku pod ruku s temeljnim promjenama u gospodarstvu.

5.8

U toj se globalnoj perspektivi mora osigurati socijalni dijalog na razini poduzeća, sektora, države i EU-a kako bi se raspravio razvoj situacije, okvirni uvjeti u EU-u i državama članicama te načini i sredstva za odgovarajuću pripremu radne snage.

6.   Skupina na visokoj razini o poslovnim uslugama – prvi korak

6.1

Učinak širenja poslovnih usluga predugo se zanemaruje na razini EU-a te u oblikovanju politike EU-a. Stoga je još potrebnije popraviti takvu situaciju imajući u vidu veliki skok unaprijed koji se očekuje. EGSO stoga, kao prvi korak, snažno pozdravlja izvješće Skupine na visokoj razini o poslovnim uslugama iz 2013.

6.2

Iako je Komisija uključena u postupke koji su povezani sa širokim učincima poslovnih usluga, posebice Digitalni program i projekte na području istraživanja i inovacija, nedostaje cjelokupna slika.

6.3

Poslovne usluge zaslužuju istaknuto mjesto u industrijskoj politici usmjerenoj na budućnost. Izvješće Skupine na visokoj razini treba olakšati dobivanje sveukupne slike razvoja događaja te definiranje poželjnih koraka koje treba poduzeti na razini EU-a.

6.4

Skupine na visokoj razini prepoznaje čitav niz poslovnih usluga – od profesionalnih usluga, preko tehničkih usluga do operativnih usluga podrške.

6.5

Posebno ističe činjenicu da su poslovne usluge do sada uglavnom zanemarivane u okviru Komisijinog osmišljavanja novih politika, kao i u političkim raspravama u okviru Vijeća za konkurentnost.

6.6

Osim Skupine na visokoj razini, pet radnih skupina izradilo je izvješća na temu: (i) jedinstvenog tržišta, (ii) inovacija, (iii) vještina, (iv) normi i (v) trgovine. U njima se nalaze brojne analitičke napomene i detaljni komentari o procesu koji je u tijeku na ovim tematskim područjima, kao i o poželjnim pristupima za politike i aktivnosti na razini EU-a.

6.7

Mnoge napomene i prijedlozi u izvješćima naglašavaju potrebu za detaljnim analizama na razini EU-a koja bi išla usporedno s poboljšanim i bolje usredotočenim političkim smjernicama za MSP-e, za što se EGSO, jednako kao i mnogi stručnjaci, već godinama zalaže. Ključna uloga mikro i malih poduzeća, kao i skokovit rast njihovog broja u trenutačnom industrijskom ciklusu, još jednom ističu hitnu potrebu za boljom regulativom, boljim uvjetima za inovativna partnerstva i poseban naglasak na pristupu financiranju.

6.8

Osim tradicionalnih prepreka s kojim se usluge susreću u odnosu na proizvođačku industriju treba zamijetiti da analiza pokazuje da postojeća fragmentacija jedinstvenog tržišta za robe također ima dodatne štetne učinke na prekogranični razvoj i poticanje poslovnih usluga. Europa je još daleko od uspješnog stvaranja velikog domaćeg tržišta za usluge.

6.9

U mnogim se prijedlozima za poboljšanje poslovne okoline za poslovne usluge ističe njihov izniman značaj kao poveznice između proizvođačke industrije i uslužnog sektora te stoga i za izglede jačanja proizvođačke industrije u Europi.

6.10

Stoga je rad Skupine na visokoj razini i radnih skupina, prema mišljenju EGSO-a, jako korisna polazna točka za provedbu detaljnijih analiza i za izradu konkretnih prijedloga Komisije.

Bruxelles, 16. listopada 2014.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Henri MALOSSE


(1)  Skupina na visokoj razini o poslovnim uslugama, osnovana od strane glavnih uprava Komisije za poduzetništvo i tržište, svoje je zaključke predstavila u travnju 2014. Istovremeno je pet radnih skupina bilo usredotočeno na specifična područja.

(2)  Vidjeti Mišljenje EGSO-a TEN/549 o „Oblikovanju budućnosti upravljanja internetom”, srpanj 2014. (SL još nije objavljen)

(3)  Institut der Deutschen Wirtschaft (Institut za gospodarska istraživanja), Köln, 2013.

(4)  OECD Trade Policy Papers no. 148 „The role of services for competitiveness in manufacturing” (Uloga usluga u konkurentnosti proizvođačke industrije), 2013.

(5)  O dalekosežnim posljedicama četvrte industrijske revolucije 4.0 treba raspraviti odvojeno i temeljitije u narednim mišljenjima.

(6)  „Preporuke za provedbu strateške inicijative Industrija 4.0” (Umsetzungsempfehlungen für das Zukunftsprojekt Industrie 4.0), travanj 2013.

(7)  Vidjeti Mišljenje EGSO-a o „Jačoj europskoj industriji za rast i gospodarski oporavak: ažurirana komunikacija o industrijskoj politici”, srpanj 2013., posebice točku 1.2 SL C 327, 12.11.2013., str. 82.

(8)  U tom pogledu vidjeti Mišljenje EGSO-a TEN/550 o „Kibernetičkim napadima u EU-u”, srpanj 2014. (SL još nije objavljen)

(9)  Vidjeti također MIšljenje EGSO-a TEN/548 o „Digitalnom društvu: pristup, obrazovanje, izobrazba, zapošljavanje i instrumenti za ravnopravnost”, srpanj 2014. (SL još nije objavljen)


15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/33


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije o europskoj građanskoj inicijativi „Voda i odvodnja su ljudsko pravo! Voda je javno dobro, a ne roba!”

(COM(2014) 177 final)

(samoinicijativno mišljenje)

(2015/C 012/05)

Izvjestiteljica:

An LE NOUAIL MARLIÈRE

Dana 11. rujna 2014., sukladno pravilu 29. stavku 2. Poslovnika, Europski gospodarski i socijalni odbor odlučio je izraditi samoinicijativno mišljenje o

Komunikaciji Europske komisije o europskoj građanskoj inicijativi „Voda i odvodnja su ljudsko pravo! Voda je javno dobro, a ne roba!”

(COM(2014) 177 final).

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila dana 18. srpnja 2014.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na svom 502. plenarnom zasjedanju održanom 15. i 16. listopada 2014. (sjednica od 15. listopada), sa 151 glasom za, 2 protiv i 5 suzdržanih.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

U svom odgovoru na prvu uspješnu europsku građansku inicijativu pod nazivom „Voda i odvodnja su ljudsko pravo! Voda je javno dobro, a ne roba!” Europska komisija potvrđuje važnost ljudskog prava na vodu i odvodnju kao javnih dobara od temeljne važnosti te ponavlja da „voda nije tržišni proizvod”.

1.2

Ponajprije je potrebno izraziti zadovoljstvo zbog toga što su podrška građana ovoj europskoj građanskoj inicijativi, kao i činjenica da je Komisija prepoznala jedinstvenost i važnu ulogu usluga povezanih s vodom „pri zadovoljavanju osnovnih potreba stanovništva”, doveli do izuzimanja usluga opskrbe vodom iz direktive o koncesijama.

1.3

U širem smislu, EGSO cijeni opredjeljenje Komisije da djeluje u skladu s odredbama Ugovora koje zahtijevaju da EU ostane neutralan u odnosu na nacionalne odluke kojima se uređuje sustav vlasništva nad vodnim poduzećima. U ovom je pogledu EGSO uvjeren da nijedna odluka niti akt povezani s djelovanjem EU-a ne bi trebali ograničavati slobodu država članica da izaberu način na koji će organizirati pružanje vodnih usluga.

1.4

EGSO stoga poziva Komisiju da poduzme konkretne inicijative kako bi zajamčila dugotrajno poštivanje ovog opredjeljenja unutar svih različitih politika EU-a, kako u pogledu europskih država članica koje koriste potporu Europskog mehanizma za stabilnost tako i u sklopu trenutnih trgovinskih pregovora (poput Transatlantskog trgovačkog i investicijskog partnerstva i/ili trgovine uslugama), tako da usluge povezane s vodom jasno isključi iz navedenih trgovinskih pregovora.

1.5

Odbor prima na znanje određene pozitivne aspekte odgovora Europske komisije:

priznanje činjenice da pružanje vodnih usluga u načelu spada pod odgovornost lokalnih vlasti koje su najbliže građanima;

obavezivanje na promicanje općeg pristupa vodi i odvodnji u svojim razvojnim politikama putem neprofitnih partnerstava;

poticanje javno-javnih partnerstava koja bi trebala biti priznata kao vrijedan instrument za jačanje učinkovitosti javnih vlasti i vodnih službi, i to ne samo u kontekstu međunarodnog razvoja nego i unutar EU-a.

1.6

Odbor primjećuje da su vodna komunalna poduzeća po prirodi monopoli zbog ogromnih ulaganja kapitala koja iziskuju i visokih troškova prijevoza, kao što je utvrđeno u nedavnom izvješću Europske agencije za okoliš (Europska agencija za okoliš, 2003., Procjena povrata troškova putem određivanja cijene vode (Assessment of cost recovery through water pricing), Luksemburg, str. 28.). To je razlog zbog kojeg javnim vlastima treba omogućiti provođenje opće kontrole kvalitete i učinkovitosti usluga koje pružaju vodna poduzeća. U ovom okviru EGSO podržava Komisiju koja smatra da transparentnost treba igrati ključnu ulogu.

1.7

Odbor stoga poziva Komisiju da pojača svoje napore kako bi se članak 14. Okvirne direktive o vodama (informacije i savjetovanja s javnosti) u potpunosti provodio te podržava namjeru Komisije da promiče sustav usporedbe (benchmarking) vodnih službi na temelju pokazatelja gospodarske i tehničke učinkovitosti te kvalitete. Veze između razine ulaganja, prosječne cijene vode i kvalitete uvjeta rada bit će tako vidljivije i povećati će se transparentnost u sektoru.

1.8

EGSO smatra da je revizija Okvirne direktive o vodama i Direktive o vodi za piće prilika da se u njih unesu naputci i načela u vezi s načelom univerzalnog pristupa i načelom povrata troškova za vodne usluge iz Okvirne direktive o vodama. EGSO poziva Europsku komisiju da predloži zakonodavne instrumente koji će pristup vodi i odvodnji učiniti ljudskim pravom u smislu u kojem ga utvrđuju Ujedinjeni narodi i da promiče opskrbu vodom i odvodnju kao javne usluge neophodne za sve.

1.9

EGSO primjećuje da su europski građani putem potpore europskoj građanskoj inicijativi izrazili želju da sudjeluju u izradi europskih politika i da izraze svoje mišljenje o vodi kao javnom dobru i usluzi od općeg interesa. Stoga je potrebno da sve europske institucije omoguće sudjelovanje u upravljanju vodnom politikom EU-a svim zainteresiranim stranama te da organiziraju još više javnih rasprava o budućnosti vodnih resursa.

2.   Uvod

2.1

Europska građanska inicijativa, uvedena Ugovorom iz Lisabona kako bi se potaknulo veće demokratsko sudjelovanje građana u europskim pitanjima (1), omogućuje da milijun građana Europske unije iz barem sedam država članica zatraži od Europske komisije da predloži zakonodavni prijedlog na području koje je u nadležnosti EU-a. To je prvi instrument participativne demokracije na razini EU-a.

2.2

Od pokretanja europske građanske inicijative u travnju 2012. više od pet milijuna građana potpisalo je više od 20 različitih inicijativa. Europski gospodarski i socijalni odbor pozvao je više začetnika kampanja na svoja plenarna zasjedanja.

2.3

Cilj Europske građanske inicijative za vodu i odvodnju kao ljudsko pravo jest da podnese zakonodavni prijedlog koji će ostvariti ljudsko pravo na vodu i odvodnju na način kako ga prepoznaju Ujedinjeni Narodi, te koje će promovirati vodoopskrbu i odvodnju kao javne usluge neophodne za sve. Ona je predstavljena EGSO-u na njegovom plenarnom zasjedanju u rujnu 2013.

2.4

Slijedi podsjetnik na originalni tekst inicijative:

„Voda i odvodnja su ljudsko pravo!”

Pozivamo Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog koji će ostvariti ljudsko pravo na vodu i odvodnju na način kako ga prepoznaju Ujedinjeni Narodi, te koji promovira vodoopskrbu i odvodnju kao javne usluge neophodne za sve.

Europsko pravo trebalo bi zahtijevati od vlada da osiguraju odvodnju i opskrbljuju sve građane čistom pitkom vodom u dovoljnim količinama. Zahtijevamo da:

1.

Institucije EU-a i države članice budu obvezane osigurati da svi stanovnici uživaju pravo na vodu i odvodnju;

2.

Opskrba vodom i upravljanje vodnim resursima ne budu podvrgnuti pravilima unutarnjeg tržišta te da se onemogući liberalizacija vodnih usluga;

3.

EU uloži veće napore u postizanje univerzalnog pristupa vodi i odvodnji.

2.5

Nakon što je Komisija validirala 1 6 59  543 potpisa u 13 država članica, Europski je parlament 17. veljače 2014. organizirao javno saslušanje Građanskog odbora Europske građanske inicijative za vodu, na koje je EGSO također bio pozvan. Istog je dana potpredsjednik Europske komisije g. Maroš Šefčovič također primio Građanski odbor Inicijative.

2.6

Europska je komisija u komunikaciji od 19. ožujka 2014. objavila svoj službeni odgovor na prvu uspjelu europsku građansku inicijativu (ECI), koja ju je pozivala da „ostvari ljudsko pravo na vodu i odvodnju u europskom zakonodavstvu.”

2.7

Na Dan Europske građanske inicijative održan 15. travnja 2014. EGSO je organizirao konferenciju pod nazivom „Izgradnja uspjeha” i pozvao još jednom Građanski odbor Inicijative za vodu na sudjelovanje te se tijekom konferencije „impresivan broj voditelja kampanja u okviru ECI-ja i zainteresiranih strana iz raznih institucija i organizacija susreo u EGSO-u kako bi razmotrio dosada stečena iskustva te sastavio popis preporuka u cilju poboljšanja učinkovitosti i pristupačnosti ovog instrumenta izravne demokracije”.

3.   Opće napomene

3.1

ECI se, kao instrument za poticanje javne rasprave i izgradnje mreža građana, pokazao snažnim i uspješnim.

3.2

Prepreke koje treba ukloniti nalaze se u pravilima provedbe (2) koje treba revidirati jer ne odgovaraju pravoj prirodi ECI-ja. Tim pravilima se nameću obaveze usporedive s onima koje zahtijevaju pravno obvezujući instrumenti izravne demokracije čiji bi pravni utjecaj odgovarao referendumu (osobni podaci, mogući odvraćajući učinak, nesrazmjerno složeni postupci) te se zbog njih organizatori moraju nositi s nesrazmjernim zakonskim uvjetima koji se razlikuju od jedne države članice do druge. Ona ograničuju opseg predmeta koje je moguće legalno prijaviti na one za koje Komisija sama prosudi jesu li u njezinoj nadležnosti.

3.3

Maksimalna duljina teksta prijavljene inicijative, uključujući naslov, predmet i opis, iznosi 800 znakova, što je navelo Komisiju da utvrdi da u Inicijativi nema konkretnih prijedloga!

3.4

Mnogi europski građani izgubili su nadu u izražavanje svog mišljenja u Europi i o Europi. Buduća bi Europska komisija trebala biti svjesnija toga.

3.5

Kao dio Ugovora o EU-u (članak 11. stavak 4.), ovaj je instrument jedini zakonski alat kojim raspolažu obični europski građani kako bi utjecali na politički plan EU-a. Europski parlament i Vijeće će 2015. godine trebati revidirati ova provedbena pravila te izvući pouke iz prvih kampanja.

4.   Posebne napomene

4.1

Odbor sa zadovoljstvom utvrđuje da je europska građanska inicijativa „Voda i odvodnja su ljudsko pravo!” natjerala europske institucije da se posvete brigama europskih građana i zaključe da one prelaze uobičajena zakonska razmatranja Komisije; također izražava zadovoljstvo jer je Komisija odlučila izuzeti usluge opskrbe vodom i odvodnje iz direktive o koncesijama.

4.2

Komisija s razlogom podsjeća na obaveze država članica u vezi s usvajanjem mjera namijenjenih pružanju pomoći ljudima kojima je ona potrebna.

4.3

Također je svjesna da je nadležna za definiranje nekih osnovnih načela u pogledu politika određivanja cijena vode u državama članicama te podsjeća na odredbe članka 9. Okvirne direktive o vodama kojim se uspostavlja načelo pokrivanja svih troškova.

4.4

Međutim, u svom odgovoru na očekivanja koja je izrazilo više od 1,6 milijuna ljudi (1,9 milijuna skupljenih potpisa), Komisija nije pokazala istinsku ambiciju te nije izradila novi prijedlog za uspostavu instrumenta EU-a kojim bi se priznalo ljudsko pravo na vodu.

4.5

Odbor na temelju konkretnih primjera iz različitih europskih gradova smatra da obaveza usvajanja odgovarajućih politika određivanja cijene vode u cilju očuvanja vodnih resursa može i mora biti usklađena s ključnom potrebom da se jamči univerzalni pristup tim resursima putem odgovarajućih mehanizama solidarnosti.

4.6

EGSO smatra da je revizija Okvirne direktive o vodama i Direktive o vodi za piće prilika da se u njih unesu naputci i načela u vezi s načelom univerzalnog pristupa i načelom povrata troškova za vodne usluge iz Okvirne direktive o vodama.

4.7   Jamčenje bolje kvalitete vode i boljeg pristupa:

4.7.1

Odbor ističe da je iznenađen da je odgovor na građansku inicijativu ovog opsega bio samo prijedlog javnog savjetovanja o kvaliteti pitke vode, što je uobičajena metoda savjetovanja koja je korisna, no ne odgovara ECI-ju.

4.8   Jamčenje neutralnosti pri pružanju vodnih usluga:

4.8.1

Odbor sa zadovoljstvom utvrđuje da je Komisija shvatila nužnost transparentnosti u postupku donošenja odluka u vezi s upravljanjem vodom na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.

4.8.2

S obzirom na vitalni značaj vode, potrebno ju je čuvati kao osjetljiv resurs i javno dobro. U obzir treba uzeti da je upotreba vode od ključnog značenja za ispunjavanje osnovnih ljudskih potreba. Europska komisija bi morala razumjeti da je pristup vodi i odvodnji i opskrbu vodom u dovoljnim količinama potrebno priznati kao temeljno ljudsko pravo jer su od bitnog značenja za život i dostojanstvo; time će ih se trajno izostaviti iz trgovinskih pravila unutarnjeg tržišta tako što će se predložiti njihova prekvalifikacija u negospodarske usluge od općeg interesa (3).

4.8.3

Za proizvode koji su nužni za preživljavanje ljudi potreban je poseban pristup i trebalo bi ih izostaviti iz okvira slobodne trgovine. Unatoč službenim tekstovima u kojima stoji da „voda nije komercijalni proizvod” ili da „svi ljudi imaju pravo na prehranu”, i danas svjedočimo privatizaciji izvora vode, spekulacijama širokih razmjera s osnovnim prehrambenim proizvodima i opsežnom prisvajanju poljoprivrednog zemljišta. Te pojave neposredno ugrožavaju egzistenciju najugroženijih osoba.

4.8.4

Odbor poziva Europsku komisiju da na ovu građansku inicijativu odgovori konkretnim i obvezujućim mjerama, što nije uradila u svojoj komunikaciji. Posebice, u pravno obvezujućem europskom tekstu trebalo bi izričito stajati da cilj gospodarenja vodnim resursima i povezanim uslugama ne smije biti zarada. U suprotnome, izjava „voda je javno dobro” nema smisla.

4.9   Jamčenje opskrbe vodom putem javnih usluga u interesu građana:

4.9.1

Odbor se zalaže za usvajanje europskog instrumenta za priznavanje ljudskog prava na vodu i odvodnju, kako je to u srpnju 2010. definirao UN, koji je – uz članak 14. UFEU-a o uslugama od općeg gospodarskog interesa i Protokol br. 26 o uslugama od općeg interesa – jedan od temelja europske građanske inicijative; također se zalaže za to da Europska komisija preporuči državama članicama da to pravo ispune putem usluga od općeg negospodarskog interesa te da pri tome poštuju neutralnost realizacije usluge, odvojene od komercijalne upotrebe na industrijskom ili poljoprivrednom području.

4.10   Cjelovitiji pristup za razvojnu pomoć:

4.10.1

Za razvojnu politiku i financijske obaveze EU-a bilo bi korisno da se mogu čvrsto osloniti na to da države članice EU-a priznaju to ljudsko pravo, kao što je to UN uradio u srpnju 2010. godine, posebice zbog postizanja što veće učinkovitosti jer bi povezivanje razvojne politike i politike pomoći na tom području s ljudskim pravom olakšalo borbu protiv korupcije i pojačalo angažman operatera-podugovaratelja. Odbor potiče i podržava cjeloviti pristup i stvaranje sinergije između vode i sigurnosti hrane. Što se tiče sinergije između vode i energije, Odbor očekuje predložene mjere kako bi prosudio jesu li u skladu s duhom ECI-ja u smislu zaštite vode kao javnog dobra.

Javno zdravlje također treba biti u središtu preokupacija, posebice kroz realizaciju odvodnje gdje god nedostaje, iako je to za pružatelje usluga manje zanimljivo.

4.11   Poticanje javno-javnih partnerstava:

4.11.1

Odbor odobrava nastojanja Komisije da se ova neprofitna partnerstva u vodnom sektoru bolje promiču kako bi se ojačao potencijal prijenosom iskustava i strukovnog znanja između komunalnih poduzeća na području distribucije vode i odvodnje, lokalnih vlasti i ostalih dionika u vodnom sektoru, te ponovno naglašava da je potrebno da inovacije i rezultati istraživanja i razvoja koji su primili državnu potporu u sklopu 7. okvirnog programa, budu stavljeni na raspolaganje neprofitnom sektoru, poduzećima socijalne i solidarne ekonomije, općinama itd (4).

4.12   Daljnje mjere konferencije Rio+20:

4.12.1

Kako bi podržao ciljeve održivog razvoja koji trebaju zamijeniti Milenijske ciljeve nakon 2015. godine i koji će biti sveopći, EU bi trebao osigurati usklađenost s tim budućim ciljevima i biti svjestan da 1 do 2 milijuna europskih građana još uvijek nema pristup vodnim resursima. U cilju poboljšanja situacije EU mora svoje države članice bolje upoznati s odgovarajućim informacijama (o beskućnicima, Romima i neodgovarajućim životnim uvjetima).

4.13

Odbor odobrava nastojanja Komisije na području kvalitete vode, transparentnosti upravljanja i uspostavljanja strukturiranijeg dijaloga između zainteresiranih strana, no ističe da ni to ne odgovara na pitanja koja je građanska inicijativa postavila u vezi s univerzalnosti ovog ljudskog prava, odnosno toga da svi građani i stanovnici moraju imati pristup minimalnoj količini vode potrebnoj za život, bez obzira na njihovu stambenu, profesionalnu ili drugu situaciju.

4.14

Europska komisija napominje da je zakonodavstvo EU-a uvijek vodilo računa o posebnosti vodnih usluga i odvodnje te o posebnoj ulozi koju igraju u zadovoljavanju osnovnih potreba građana.

Odbor smatra da njihova uloga nije samo važna, već je i vitalna te s obzirom da se radi o osnovnim potrebama, insistira da one budu zadovoljene u okviru javnih usluga od općeg negospodarskog interesa.

4.15

EGSO je državama članicama i europskim institucijama preporučio da učvrste ovu politiku s obzirom da je voda osnovno vitalno dobro za građane, industriju, poljoprivredu kao i za lokalne vlasti. U svim europskim politikama trebalo bi joj posvetiti najveću važnost te istaknuti izazove povezane s borbom protiv siromaštva, temeljnim pravima europskih građana, javnim zdravljem, socijalnom uključenosti i kohezijom.

4.16

EGSO preporučuje da se:

procijene utjecaj i troškovi svih vodnih politika koje u obzir ne uzimaju socijalne, ekološke i gospodarske aspekte;

usklade postojeće strategije s raznim lokalnim i regionalnim interesima u državama članicama;

izgradi održivi pristup upravljanju vodnim resursima, uključujući i nove instrumente za predviđanje koji omogućuju odgovor na nepogode i katastrofe, prirodne ili uzrokovane ljudskim djelovanjem, koje kratkoročno ugrožavaju vodne resurse i uzrokuju im štetu;

ponovno pokrene usvajanje direktive o tlu;

također usmjeri na ekonomičniju potražnju kojom bi se vodni resursi očuvali i zaštitili;

uključi socijalni dijalog i socijalne partnere koji će doprinijeti ispunjavanju svih vrsta zadataka na svim razinama usluga koje se tiču vode i odvodnje.

4.17

EGSO nadalje:

zastupa istraživanje tehnologija koje omogućuju poboljšanje zdravlja i sigurnosti radnika u vodnim sektorima i sektorima odvodnje;

preporučuje da se iskoristi stečeno strukovno znanje određenih nevladinih organizacija;

preporučuje da se proširi lista onečišćujućih tvari (nanoelemenata, kemijskih molekula s kancerogenim i mutagenim djelovanjem te djelovanjem otrovnim za reprodukciju) koje se ne bi smjele naći u površinskim vodama ni u vodonosnicima kako bi se zaštitilo zdravlje građana, te da se sastave usklađene preporuke za ponovno korištenje pročišćene vode;

pozdravlja mjere za zaštitu ekosistema i podržava nastojanja da se očuvaju prirodni vodonosnici.

4.18

Politika vode i odvodnje mora se ugraditi u politiku održivog razvoja čime će omogućiti da se zadovolje sadašnje potrebe stanovništva za vodom, kao i njezino očuvanje za buduće generacije.

Bruxelles, 15. listopada 2014.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Henri MALOSSE


(1)  Uredba (EU) br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o građanskoj inicijativi, SL L 65, 11.3.2011., str. 1.

(2)  Uredba (EU) br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o građanskoj inicijativi.

(3)  SL C 177, 11.6.2014., str. 24.–31.

(4)  SL C 44, 15.2.2013., str. 147.-152.


15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/39


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Ulozi civilnog društva o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Japana”

(samoinicijativno mišljenje)

(2015/C 012/06)

Izvjestiteljica:

gđa Laure BATUT

Suizvjestiteljica:

gđa Eve PÄÄRENDSON

Dana 19. rujna 2013. Europski gospodarski i socijalni odbor, sukladno pravilu 29. stavku 2. svog Poslovnika, odlučio je sastaviti samoinicijativno mišljenje na temu:

Uloga civilnog društva u sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Japana

samoinicijativno mišljenje.

Stručna skupina za vanjske poslove, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 18. rujna 2014.

Europski gospodarski i socijalni odbor usvojio je mišljenje na svom 502. plenarnom zasjedanju održanom 15. i 16. listopada 2014. (sjednica od 15. listopada 2014.), sa 133 glasa za, 1 glasom protiv i 3 suzdržana glasa.

1.   Zaključci i preporuke

1.1   Zaključci

1.1.1

Europska unija i Japan zajedno predstavljaju više od jedne trećine svjetske trgovine. Partnerstvo s ambicioznim, sveobuhvatnim i međusobno korisnim sporazumom o slobodnoj trgovini i sporazumom o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i Japana potaklo bi međusobnu trgovinu i ulaganja, a moglo bi i poboljšati njihova gospodarstva, povećati mogućnost zapošljavanja te učvrstiti međunarodna pravila i norme. Njihovi građani otvoreni su za ravnopravnu podjelu očekivane koristi, ali istovremeno pomno paze jer ne žele da im se standardi snize.

1.1.2

EGSO pozdravlja te pregovore o sporazumima o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu s Japanom, a pogotovo odluku da se s njima nastavi i nakon revizije prve godine. Međutim, Odbor izražava žaljenje zbog nedovoljne transparentnosti i količine informacija o tekućim pregovorima. Budući da su promicanje i zaštita interesa potrošača ključno sredstvo u osiguranju široke podrške javnosti za sporazum, poziva na provedbu savjetodavnih mehanizama sličnih onima koji se primjenjuju u okviru pregovora o Partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja (TTIP) kako bi se osiguralo da civilno društvo bude bolje obaviješteno o usporednim prednostima koje bi otvaranje tržišta između EU-a i Japana donijelo dionicima. U vezi s tim, EGSO potiče obje strane da transparentnost i informiranje o pregovorima povećaju uspostavom službenog mehanizma za informiranje civilnog društva i sustava savjetovanja u okviru sporazuma. Nadalje, Odbor ističe da su poduzeća s obje strane već imala koristi od poslovnog okruglog stola EU-a i Japana kao platforme za sudjelovanje i savjetovanje.

1.2   Preporuke:

1.2.1

EGSO insistira da ga se u potpunosti informira o reviziji studije učinka iz 2012. godine. Zahtijeva da ga se čim prije obavijesti o rasporedu provedbe, pogotovo što se tiče usklađivanja tehničkih normi, te smatra da bi se, prije donošenja ikakve odluke, na svim službenim jezicima EU-a trebao objaviti dokument precizniji od analize učinka.

1.2.2

EGSO poziva Europsku uniju da učini sve što može kako bi osigurala:

da taj sporazum odražava vrijednosti koje ona brani u svijetu, da se očuvaju ekološke, socijalne, zdravstvene i kulturne norme te da se korist od sporazuma ravnopravno podijeli između građana, potrošača, radnika i poduzeća;

da obje strane budu ambiciozne ne samo u pogledu smanjenja carina, već i necarinskih prepreka, istovremeno se obvezujući na što višu razinu regulatorne dosljednosti bez snižavanja svojih standarda i normi, niti razine zapošljavanja, djelujući u potpunom reciprocitetu i bez slabljenja predanosti EU-a multilateralnosti Svjetske trgovinske organizacije;

da obje strane priznaju da je promicanje interesa i zdravlja potrošača od ključne važnosti;

da načelo predostrožnosti bude uključeno u sporazum i da se osigura određena pravna sigurnost za trgovinu prehrambeno-poljoprivrednim proizvodima u pogledu geografskih oznaka obiju strana;

da jedno poglavlje bude posvećeno MSP-ima budući da oni čine više od 99 % svih poduzeća u EU-u i Japanu i glavni su stvaratelji novih radnih mjesta; naime MSP-ovi žele povećanje svoje konkurentnosti i smanjenje ograničenja. Cilj je poboljšati uzajamni pristup tržištima i nastaviti ih obavještavati o svim novim poslovnim prilikama koje bi se zahvaljujući ovom sporazumu trebale otvoriti;

da u sporazum bude uključeno pozitivno i stabilno poglavlje o uslugama s dovoljnim jamstvima, nadahnuto postojećim sporazumima EU-a što bi predstavljalo značajnu prednost u ovim pregovorima;

da se sačuva specifična priroda javnih službi u EU-u u skladu s obvezama iz Ugovora;

da se, prema potrebi, s obje strane jamči pravno siguran pristup tržištima javne nabave;

da pravo strana da zakonski urede i definiraju svoje prioritete i politike na području održivog razvoja, rada i okoliša bude ponovo potvrđeno;

da, u tom cilju, u Sporazum bude uvršteno jedno ambiciozno poglavlje o održivom razvoju koje bi u prvi plan stavilo civilno društvo i sadržavalo barem:

pridržavanje obveza poteklih iz članstva obje strane u Međunarodnoj organizaciji rada i osam temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada kao minimalnih uvjeta;

obvezu poticanja i provedbe zakona i inicijativa na području zaštite okoliša;

obvezu održivog upravljanja prirodnim resursima i njihove održive upotrebe uz poštivanje međunarodnih sporazuma.

S obzirom na to da je rješavanje sporova između ulagača i zemalja vrlo osjetljivo pitanje i da se mišljenja raznih dionika bitno razlikuju, EGSO pozdravlja javno savjetovanje koje je pokrenula Komisija u vezi s pregovorima o transatlantskoj trgovini, i s velikim zanimanjem očekuje ishod (1). EGSO smatra da bi se, imajući na umu snagu japanske demokracije, prikupljanjem mišljenja japanskih dionika o ovoj temi moglo pribaviti informacije i olakšati pregovore.

1.2.3

Dijalog između civilnih društava Japana i EU-a u velikoj će mjeri doprinijeti sporazumima o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu. Odbor preporuča da se, po uzoru na prethodne sporazume koje je nedavno sklopila Europska unija, u sklopu sporazuma o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu između EU-a i Japana uspostavi zajedničko savjetodavno tijelo i da predstavnici tih dvaju civilnih društava o njegovoj ulozi rasprave tijekom pregovora. Njemu treba dati mogućnost razmatranja svih područja sporazuma kako bi mogao iznijeti svoj stav. Odbor preporuča da EGSO, kao savjetodavno tijelo EU-a koje predstavlja interese organiziranog europskog civilnog društva, imenuje barem polovicu europskih članova.

1.2.3.1

EGSO je uspostavio izvrsne kontakte s organizacijama koje predstavljaju Japanske zaposlenike, poslodavce, poljoprivrednike, zadruge, potrošače, NVO-e, neprofitne organizacije i sveučilišta (2). Sa svojim odborom za praćenje Japana, nalazi se na vodećem položaju za promicanje dijaloga i savjetovanje na obje strane.

2.   Kontekst

2.1.1

EU i Japan odlučili su ojačati veze otvaranjem pregovora o sporazumima o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu. Paralelno se pregovara i o Sporazumu o strateškom partnerstvu (3). Odbor pozdravlja pozitivan rezultat revizije prve godine i odluku da se nastavi s pregovorima. Ako se pretpostavke obistine, izvoz iz EU-a u Japan trebao bi se povećati za 30 %, EU-ov BDP za 0,8 %, a u EU-u bi se trebalo otvoriti 4 00  000 novih radnih mjesta. Japanski BDP povećao bi se za 0,7 %, njegov izvoz u Europu za 24 %, a Sporazum bi naglasio i veliku ulogu EU-a u trgovini i ulaganju u Istočnoj Aziji (4).

2.1.2

EU i Japan dijele mnoge zajedničke vrijednosti i načela, uključivši demokraciju, pravnu državu, ljudska prava i tržišno gospodarstvo obogaćeno tehničkim znanjima i iskustvom, a suočavaju se i sa sličnim izazovima (tj. starenjem stanovništva i opadanjem broja stanovnika) pa moraju naći nove izvore rasta i radnih mjesta.

2.1.3

Međutim, iako tijela civilnog društva u dvjema regijama i njihovi savjetodavni mehanizmi nisu lako usporedivi (5), sve češći dijalog između njih u velikoj bi mjeri doprinio svakom sporazumu. EU je socijalni i civilni dijalog postavio kao kamen temeljac svog društvenog modela tako što mu je omogućio institucijski okvir, a Japan prepoznaje važnost civilnog društva u širem smislu (Vijeće za politiku radnih odnosa, Forum dionika).

2.2

U Japanu se, kao i u EU-u, poduzimaju mjere za poticanje gospodarstva (6). Japanski javni dug trenutno iznosi gotovo 230 % njegovog BDP-a. Tečaj jena doveo je njegov izvoz u nepovoljan položaj, a nakon trostruke katastrofe u Fukushimi maloprodaja je u jednoj godini pala za 2,3 % (veljača 2013. g.).

2.2.1

Bilateralni sporazumi o slobodnoj trgovini otvaraju Japan svjetskoj trgovini i doveli su do stvaranja zona regionalne integracije. Od 2002. godine, Japan jer zaključio brojne bilateralne sporazume, ne samo s Azijom već i s Latinskom Amerikom i Švicarskom. Trenutačno pregovara o trilateralnom sporazumu s Kinom i Republikom Korejom. Osim toga, sudjeluje u pregovorima o Transpacifičkom partnerstvu (TPP).

2.2.2

Japan i EU već su potpisali neke važne sporazume koji olakšavaju trgovinske postupke na području telekomunikacija, kemijskih i farmaceutskih proizvoda, mjera koje narušavaju tržišno natjecanje, znanosti i tehnologije te upravne suradnje i pomoći (7).

3.   Trgovina i održivi razvoj

3.1

Kad se gospodarski rast pokušava postići putem globalizirane trgovine, postoji opasnost od posljedica po okoliš (8). U svom mišljenju koje se bavi pregovorima o novim trgovinskim sporazumima (9), Odbor je naglasio da je od suštinske važnosti da se u trgovinske pregovore EU-a uključi poglavlje o trgovini i održivom razvoju koje će sadržavati odredbe koje se tiču društva i ekologije i civilnom društvu dati ključnu ulogu nadzora.

3.2

Pregovori EU-a i Japana o sporazumima o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu objema stranama pružaju mogućnost da na međunarodnoj razini ponovo potvrde svoju obvezu da će raditi na tri stupa održivog razvoja: gospodarskom rastu, socijalnom razvoju i zaštiti okoliša. Ti elementi čine središnji dio svih EU-ovih trgovinskih pregovora i svakog sporazuma sklopljenog nakon potpisivanja sporazuma o slobodnoj trgovini s Republikom Korejom (10). Biološka raznolikost, klimatske promjene, ribarstvo, šumarstvo te biljni i životinjski svijet prioriteti su za EU i za cijeli svijet. Strane trebaju također ponovo izraziti svoju predanost multilateralnim sporazumima na području okoliša.

3.3

Svaki novi sporazum trebao bi ponovo istaknuti prava država članica EU-a i Japana da donose zakone i definiraju prioritete na području održivog razvoja te ih potaknuti da poštuju standarde zaštite radnika i okoliša u skladu sa svojim obvezama prema međunarodnim standardima i sporazumima na ta dva područja.

3.4

Sporazumi o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu (11) pružit će priliku da se ta obveza ponovo potvrdi (zahvaljujući mogućoj ratifikaciji i učinkovitoj provedbi konvencija MOR-a) (12) te da se unaprijede bilateralni dijalog i suradnja na pitanjima vezanima uz rad, uključujući na područjima obuhvaćenima Programom za dostojanstveni rad.

3.4.1

EGSO, kao predstavnik čitavog europskog civilnog društva, naglašava činjenicu da korist od sporazuma o gospodarskom partnerstvu i o slobodnoj trgovini možda neće jednako osjetiti (13) sve države članice ili svi sektori (14).

3.4.2

Dok se povećanje broja radnih mjesta (u %) u EU-u očekuje u sektorima električnih strojeva, poljoprivrede, šumarstva, ribarstva, prerađenih prehrambenih proizvoda, osiguranja i građevinarstva, malo se smanjenje može očekivati u sektoru kemikalija, motornih vozila, metala i metalnih proizvoda te zračnog prijevoza (15). Te probleme potrebno je procijeniti već u ranim fazama kako bi se mogle uspostaviti odgovarajuće mjere podrške i prekvalifikacije. Važno je da se koristi ravnomjerno rasporede između poduzeća, zaposlenika, potrošača i šireg civilnog društva, a da se istovremeno poduzmu mjere opreza protiv većih poremećaja i osigura mogućnost kompenzacije u slučaju da do njih dođe (16).

4.   Savjetovanje s civilnim društvom

4.1   Informiranje i transparentnost

4.1.1

EGSO, koji uvijek ima zadovoljstvo biti glavnim sugovornikom Komisije za svoje dosjee, izražava žaljenje zbog nedovoljne transparentnosti tekućih pregovora, a koju su primijetili dionici obiju strana. Mandat Komisije nije predočen javnosti, iako bi pregovori trebali biti što je moguće otvoreniji i transparentniji. Brojne europske i japanske organizacije civilnog društva također se žale da su dobile tek neznatnu količinu informacija o pregovorima. To utječe na sadržaj pregovora i na mogućnost da civilno društvo iznese svoj stav o tom pitanju. Kao što znamo, uključenost civilnog društva ne bi poboljšala samo naše uzajamno razumijevanje, već bi i sa stručnog aspekta poboljšala kvalitetu tekućih pregovora o sporazumima o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu.

4.1.2

Europski građani pozivaju na primjenu tekstova EU-a, koji uspostavljaju načelo transparentnosti. EGSO zahtijeva da se relevantnim dionicima tekstovi dostave što je ranije moguće.

4.1.3

Imajući na umu legitimne zahtjeve europskih građana da se zajamči potpuna transparentnost u trgovinskim pregovorima, EGSO skreće pažnju Vijeća i Komisije na strogu i ujednačenu primjenu članka 218. UFEU-a, a naročito stavka 10.: „Europski se parlament odmah i u potpunosti izvješćuje o svim fazama tog postupka”.

4.1.4

EGSO Europskoj komisiji preporuča da za pregovore EU-a i Japana o sporazumima o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu uspostavi model za savjetovanje civilnog društva sličan modelu koji se upotrebljava za pregovore EU-a u vezi s TTIP-om (sastanak s dionicima nakon svake runde pregovora, uspostava savjetodavne skupine sastavljene od predstavnika civilnog društva u koju bi trebali biti uključeni i članovi EGSO-a). Odbor uviđa da sličan mehanizam postoji i u transpacifičkim pregovorima u koje su uključeni SAD i Japan.

4.2   Savjetovanje

4.2.1

Kao što je ranije navedeno, svi sporazumi o slobodnoj trgovini koje je EU nedavno zaključila sadrže poglavlje o trgovini i održivom razvoju (17) pri čemu civilno društvo ima ključnu ulogu nadzora (sastoji se od neovisnih i predstavničkih organizacija s uravnoteženom zastupljenošću predstavnika poduzeća, zaposlenih i drugih dionika). EGSO podržava korake koje je Komisija poduzela kako bi jedno takvo poglavlje uvrstila u sporazum s Japanom.

4.2.2

Japanske vlasti žele uvesti stabilan rast pomoću održivog razvoja (vidi „Abenomiku”) (18). U sporazume o slobodnoj trgovini koje je Japan zaključio s partnerima u Aziji uključene su odredbe o uspostavi pododbora zaduženog za praćenje učinka sporazuma na poslovni okoliš. Iako se opseg i modaliteti razlikuju, Europska unija i Japan upoznati su s načelom praćenja učinka sporazuma o slobodnoj trgovini pa EGSO stoga potiče uključivanje važnog poglavlja o trgovini i održivom razvoju.

4.2.3

Japanska vlada uspostavila je određeni broj unutarnjih multilateralnih odbora za savjetovanje poduzeća o utjecaju sporazuma o slobodnoj trgovini na poslovno okruženje, a postoje i savjetodavna tijela za povezivanje, s jedne strane, predstavnika vlade i zadruga te, s druge, predstavnika vlade i sindikata. Osim toga, postoje i druga tijela širokog dosega poput Foruma dionika koji se bavi društvenom odgovornošću za održivu budućnost (MSF) (19) ili Vijeća za politiku radnih odnosa.

4.3

Gospodarski i društveni model EU-a „stavlja (…) naglasak na čvrste institucijske ustroje za upravljanje pitanjima gospodarstva, zapošljavanja, okoliša te socijalnim pitanjima (…), na snažan socijalni i civilni dijalog te na ulaganja u ljudski kapital i kakvoću zaposlenja” (20). Odbor primjećuje da taj model odražava vrijednosti Unije i da ga sve njegove institucije trebaju promicati u svim svojim politikama.

4.3.1

Odbor pozdravlja obveze EU-a na međunarodnoj razini (21):

promicanje učinkovitijeg sudjelovanja socijalnih partnera i drugih predstavnika civilnog društva u globalnom upravljanju (Svjetska trgovinska organizacija, WTO), razvoju politika i praćenju provedbe trgovinskih sporazuma,

promicanje europskih vrijednosti u doba globalizacije (22).

4.3.2

Kada je riječ o sporazumu o slobodnoj trgovini s Japanom, Europski parlament je predložio Komisiji da se usredotoči na osnovne standarde koji se odnose na zakon o radnim odnosima i predvidi ambiciozno poglavlje o održivom razvoju kao i „jedan forum civilnog društva koji će pratiti i komentirati njegovu provedbu”. EGSO insistira da se s njime savjetuje i te preporuke provedu.

4.4

EGSO podsjeća Komisiju da je objavila vodič za transparentnost u trgovinskim pregovorima EU-a, u kojem se kaže da „njihov rad može biti uspješan samo ako ispune očekivanja europskih građana” te da „mišljenje civilnog društva igra ključnu ulogu u pripremnoj fazi pregovora” (23).

EGSO bi nadasve želio:

da Komisija prizna ulogu EGSO-a i obavještava ga o svim vidovima pregovaračkog postupka,

da se pokrene redovni dijalog između Parlamenta, Komisije i EGSO-a tijekom cijelog pregovaračkog postupka;

da civilno društvo nastavi biti uključeno tijekom cijelog pregovaračkog postupka,

da Komisija u sporazumu predvidi:

zajednički promatrački mehanizam u kojem sudjeluju europsko i japansko civilno društvo, kojeg treba uspostaviti u fazi provedbe;

domaća savjetodavna tijela koja svoja mišljenja i preporuke upućuju svakoj strani i zajedničkim političkim tijelima vlasti, kao i zajedničkim vlastima uključenima u sporazum, a ovlaštena su da primaju zahtjeve od drugih dionika (posebice o poglavlju o održivom razvoju) te da ih prosljeđuju uz svoja mišljenja i preporuke;

mogućnost da se zatraži savjetovanje ili postupak rješavanja sporova u slučaju neprovođenja ciljeva iz poglavlja o održivom razvoju;

zajednički organ koji će okupiti europsko i japansko civilno društvo i poslužiti kao okvir za redoviti i strukturirani dijalog i suradnju, kao i za trgovinu s predstavnicima europske i japanske vlade.

4.5

Gotovo svi predstavnici organizacija europskog i japanskog civilnog društva s kojima se savjetovalo (24) založili su se za uspostavu takvog zajedničkog tijela za praćenje u sklopu budućeg sporazuma o slobodnoj trgovini.

4.5.1

Mehanizme za praćenje treba razviti uzimajući u obzir postojeće ustroje i dosadašnja iskustva EU-a i Japana. EGSO želi sudjelovati u određivanju uloge, opsega nadležnosti i sastava savjetodavne skupine EU-a i zajedničkog tijela za praćenje. Potrebno je savjetovati se sa svim dionicima i EGSO mora biti jedan od osnovnih čimbenika u tom procesu.

4.5.2

Strukturirani dijalog među predstavnicima civilnog društva EU-a i Japana dodat će važnu, između ostalog kulturnu, dimenziju sporazumima o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu. EGSO stoga smatra da je od najveće važnosti održavati čvrste veze sa svojim japanskim kolegama kako bi osigurao da oblik, opseg nadležnosti i sastav budućeg zajedničkog mehanizma za praćenje zadovolji očekivanja obiju strana.

5.   Glavne točke

5.1   Pregovori

5.1.1

Odbor pozdravlja činjenicu da je u lipnju 2014. (25), pozitivni izvještaj o postignutom napretku omogućio Vijeću Europske unije da nastavi s pregovorima.

5.1.2

Cilj sporazuma je povećati pristup tržištu i osigurati dosljednost propisa te tako promicati razvoj međusobne trgovine i uzajamnih ulaganja. Njime bi se trebali ubrzati održivi rast i stvaranje dodatnih i boljih radnih mjesta, povećati izbor koji potrošačima stoji na raspolaganju te razviti konkurentnost i produktivnost obaju gospodarstava.

5.1.3

Europska unija prvenstvo daje ukidanju necarinskih prepreka (NTB). Komisija u svojoj ocjeni učinka (26) ukazuje da te prepreke često imaju kulturne izvore, a protekcionističke ishode. EGSO napominje da ih je teško promijeniti jer se temelje na standardima koji se, iako vrlo visoko postavljeni, neprekidno mijenjaju. Oni ponekad štite cijele sektore, poput japanskog željezničkog sektora.

5.2   Trgovina robom

5.2.1

Uklanjanje carinskih prepreka mora obuhvatiti sve proizvode i ne smije isključiti poljoprivredne i prerađene proizvode, motorna vozila, koja se smatraju „osjetljivom robom”, kao ni kemijske i farmaceutske proizvode. Eventualno je potrebno predvidjeti odgovarajuća prijelazna razdoblja.

5.2.2

Trgovina bi se poticala uzajamnim priznavanjem certificiranih proizvoda na temelju toga što bi imali slične ili iste standarde proizvoda te suradnjom na usklađivanju propisa i sustava kad god je to moguće. Međutim, od ključne će važnosti biti da se osigura da takva suradnja na uspostavi novih svjetskih standarda te iste standarde ne snizi.

5.2.3

Necarinske prepreke (NTB), koje djeluju kao kočnica na izvoz iz EU-a koriste se kao skrivene protekcionističke mjere. Njih treba smanjiti ili ukloniti, naročito ako su već identificirane tijekom pregovora, a standarde ponovo uskladiti s međunarodnim standardima.

5.3   Mala i srednja poduzeća (MSP)

5.3.1

S obzirom da i u Japanu i u Europi MSP-ovi čine 99 % gospodarstva i 70-80 % radnih mjesta, EGSO poziva Komisiju da na takva poduzeća obrati posebnu pozornost.

5.3.2

Budući da MSP-ovi zbog svoje veličine imaju ograničena sredstva, pa i kada se bave vladinim i trgovinskim propisima, može se očekivati da će imati koristi od sporazuma o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu između EU-a i Japana, a naročito od racionalizacije propisa i smanjenja administrativnih troškova. Međutim, treba im pomoć da svladaju prepreke vezane uz bilo kakav veći međunarodni angažman: jezične prepreke, različite poslovne kulture, visoke troškove prijevoza, manjak osoblja s potrebnim vještinama i informacija o stranim tržištima te nedostatak financijskih izvora.

5.3.3

Kako bi se do maksimuma iskoristile prednosti sporazuma o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu između EU-a i Japana, bit će ključno da obje strane u sporazumu porade na većem osvještavanju MSP-ova o postojećim uslugama i programima za potporu (27) koje im nude Centar za industrijsku suradnju EU-a i Japana (28) i Japanska organizacija za vanjsku trgovinu (JETRO) (29), a posebice o novim poslovnim prilikama koje bi se putem ovog sporazuma trebale otvoriti. Na primjer, europske MSP-ove mogli bi zanimati japanski IKT, zdravstvo (30) te sektori usluga i obnovljive energije te organske (31) i gurmanske hrane.

5.4   Poljoprivredno-prehrambeni sektor

5.4.1

Iako bi liberalizacija tržišta zajamčila nove prilike za poljoprivredne prehrambene proizvode obaju partnera (povećanje od 200 %), poljoprivreda je jedno od najspornijih poglavlja u ovim pregovorima. Japanski poljoprivredni sektor može jamčiti samo 40 % samodostatnosti u opskrbi hranom i u njemu vlada izuzetna zabrinutost. Japanski poljoprivrednici traže da se iz carinskih ograničenja u svim pregovorima sa stranim zemljama izuzme pet vrsta proizvoda: rižu; govedinu i svinjetinu; mlijeko i mliječne proizvode; pšenicu i ječam; šećer i zaslađivače. U EU-u se smatra da bi mogućnost izvoza povećane količine prerađenih prehrambenih proizvoda predstavljalo izuzetnu priliku, naročito ako bi Japan ukinuo većinu svojih necarinskih prepreka.

5.4.2

EGSO bi želio da se uključi i pitanje prava intelektualnog vlasništva (32) kako bi se na pravičan način zaštitile europske inovacije. Pitanje zaštićenih oznaka zemljopisnog porijekla vrlo je problematično u raspravama. Zaštita kvalitetnih poljoprivrednih proizvoda kao intelektualnog vlasništva može predstavljati skrivenu prepreku uvozu. U okviru WTO-a, Europska unija i Japan već su zauzeli različite pristupe: Unija je željela proširiti područje primjene zaštićenih oznaka zemljopisnog porijekla kako bi osigurala višu razinu obvezujuće zaštite (sporazumi o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva – prijedlog EU-a iz 1998. g.), dok je Japan, zajedno sa SAD-om (1999. g.), predložio da članovi obavijeste WTO o svojim oznakama zemljopisnog porijekla kako bi se osnovala banka podataka koja bi poslužila kao izvor informacija drugim članovima, ali bez obveze. EGSO smatra da je to vrlo važno pitanje koje se mora pažljivo rješavati tijekom pregovora.

5.5   Usluge

5.5.1

Japanski poljoprivrednici i potrošači u velikoj su mjeri uključeni u zadružni pokret, koji pruža uzajamno osiguranje i bankovne usluge. Dok oni liberalizaciju usluga vide kao opasnost, ona mnogima drugima predstavlja značajne mogućnosti, naročito tzv. „srebrnoj ekonomiji”. Usluge pružaju odlučujuću priliku za značajan porast trgovine.

5.5.2

U bruto vrijednostima, u 2012. godini EU27 izvezao je u Japan usluga u vrijednosti od 24,2 milijarde eura, dok je uvoz iz Japana iznosio 15,6 milijardi eura, što za EU27 predstavlja dobit od 8,6 milijardi eura – pri čemu treba uzeti u obzir da Japan ima četiri puta manje stanovnika od EU-a. Gotovo sve japanske organizacije s kojima se savjetovalo, a spomenule su liberalizaciju usluga, usprotivile su se „negativnom popisu”, na temelju kojeg bi se sve usluge koje tekstom sporazuma nisu izričito isključene mogle uključiti u trgovinu. Iako se poljoprivrednici i potrošači protive negativnom popisu, poduzeća ga jako podupiru. Taj bi negativni popis javnim vlastima smanjio prostor djelovanja. Buduće bi usluge automatski potpale pod liberaliziranu domenu. EGSO podržava neograničeno pravo država da donose propise koji su u javnom interesu.

5.6   Javna nabava

5.6.1

Europskim poduzećima važno je da dobiju pristup japanskom sustavu javne nabave uklanjanjem prepreka koje se temelje na standardima, uspostavom transparentnih postupaka i pružanjem obavijesti jednakih za sve dionike, okončanjem vrlo osjetljivih ograničenja na željezničkom tržištu i stvaranjem sustava za internetski pristup podacima. Povrh već iskazane političke obveze, stvarni pregovori zahtijevaju pravnu stabilnost standarda.

5.6.2

Bit će neophodan reciprocitet u pogledu poštenog tržišnog natjecanja. Odbor smatra da sporazum treba posve razjasniti oblike odobrenja koje svaka od strana u sporazumu dodjeljuje za državne potpore i poticaje.

5.6.3

Europska unija, države članice i Japan moraju biti u stanju zadržati mogućnost daljnjeg financiranja ciljeva od općeg interesa, postavljenih u skladu s njihovim demokratskim postupcima, koji između ostaloga uključuju socijalni sektor, okoliš i javno zdravstvo. U pogledu javnih usluga, EU je obvezana Ugovorima.

5.7   Ulaganja  (33)

5.7.1

Godine 2012. izravna strana ulaganja EU27 u Japan iznosila su 434 milijuna eura, dok su japanska izravna strana ulaganja u EU27 iznosila 3  374 milijuna eura (34). Budući da je glavno načelo sporazuma o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu uzajamnost, ako sporazum dovede do gubitaka radnih mjesta, EGSO poziva Komisiju da bude na oprezu i da za kompenzaciju tih radnih mjesta razmotri upotrebu Europskog globalizacijskog fonda. EGSO također smatra da se može pokazati neophodnim da se na prikladan način nadoknade gubici koje su poduzeća pretrpjela u ljudskim resursima i tehnologiji, a koji su se ranije financirale iz javnih fondova.

5.7.2

EU i Japan trebali bi preispitati svoje propise o ograničenju vlasništva, o izdavanju dozvola, nadzoru i olakšavanju ulaganja.

5.7.3

EGSO konstatira da u Japanu i EU-u pravo i sudovi omogućuju pravično rješavanje sporova u okviru redovnih postupaka; države članice EU-a i Japan ulagačima nude širok raspon institucijskih i pravnih jamstava. S obzirom na to da je rješavanje sporova između ulagača i zemalja vrlo osjetljivo pitanje i da se mišljenja raznih dionika bitno razlikuju. EGSO pozdravlja javno savjetovanje koje je Komisija pokrenula u vezi s pregovorima o transatlantskoj trgovini i želio bi da se slična inicijativa provede i u Japanu kako bi se u obzir uzeli i stavovi japanskih dionika.

5.7.4

EGSO predlaže da se, jednom kad Komisija postavi uvjete i procijeni rezultate, potakne široki dijalog o rješavanju sporova. Odbor već izrađuje nacrt mišljenja o tome.

5.7.4.1

U svakom slučaju, nikakva odredba o rješavanju sporova na području ulaganja ne bi smjela države članice EU-a spriječiti da donose zakone u javnom interesu i provode ciljeve javne politike. Pojmove „ulaganje” i „pravedno i nepristrano postupanje” treba jasno definirati. To bi trebalo biti učinjeno u sklopu pregovora.

Bruxelles, 15. listopada 2014.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Henri MALOSSE


(1)  Mišljenje EGSO-a, REX/390-EESC-2013-05469, izvjestitelj: J. Krawczyk, suizvjestitelj: S. Boyle (4.6.2014).

(2)  U Japanu su uspostavljena četiri Instituta EU-a (konzorciji sveučilišta) zahvaljujući financijskoj pomoći Europske komisije; u Japanu se sveučilišni profesori smatraju dionicima civilnog društva (http://www.eeas.europa.eu/eu-centres/eu-centres_en.pdf)

(3)  Sporazum o strateškom partnerstvu obuhvaća političku, opću i sektorsku suradnju (poput istraživanja, inovacija, svemira, obrazovanja, kulture, energije, suradnje u razvoju, upravljanja katastrofama itd.).

(4)  Europska komisija, Izvještaj o ocjeni učinka trgovinskih odnosa EU-a i Japana, točka 5.1.3 (srpanj 2013.)

(5)  SL C 97/34, 28.4.2007., str. 34.

(6)  „Tri strelice” premijera Šinzōa Abea koje čine „Abenomiku”: kombinaciju mjera na tri ključna područja: monetarnoj politici, fiskalnim poticajnim mjerama i u strukturnim reformama da bi se osigurao dugoročni održivi rast japanskog gospodarstva i stimulirala kapitalna ulaganja u privatni sektor.

(7)  Sporazumi su sljedeći: Sporazum EU-a i Japana o uzajamnom priznavanju; Sporazum o suradnji protiv praksi koje narušavaju tržišno natjecanje; Sporazum o suradnji na području znanosti i tehnologije te Sporazum o suradnji i uzajamnoj administrativnoj pomoći.

(8)  COM(2006) 567 final, http://europa.eu/legislation_summaries/external_trade/r11022_en.htm

(9)  SL C 211 od 19.8.2008., str. 82.–89.

(10)  Vidi Sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Koreje (poglavlje 13.), SL L 127, od 14.5.2011., str. 62.–65.

(11)  Vidi Sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Koreje (poglavlje 13.4.3), SL L 127, od 14.5.2011., str. 62.–65.

(12)  To su: konvencije br. 87. i 98. o slobodi udruživanja i pravu na kolektivno pregovaranje; br. 29. i 105. o ukidanju prisilnog i prinudnog rada; br. 138. i 182. o ukidanju dječjeg rada te br. 100. i 111. o ukidanju diskriminacije u pogledu zapošljavanja i zanimanja.

(13)  Komunikacija COM(2010) 343 final.

(14)  Europska komisija, ibid, točke 5.2.2, 5.3 i 5.6.2.

(15)  Europska komisija, Izvještaj o procjeni učinka trgovinskih odnosa EU-a i Japana, (2012), strana 49.

(16)  Poput EFG-a: Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji

(17)  UFEU, članak 11. i članak 21. stavak 2. točka f)

(18)  Tri strijele „Abenomike” za obnovu rasta, vidi: http://www.eu.emb-japan.go.jp; http://en.wikipedia.org/wiki/Abenomics, kao i članak Wolffa i Joshiija pod naslovom Japan and the EU in the global economy (Japan i EU u globalnom gospodarstvu), travanj 2014., na mrežnim stranicama: http://bit.ly/1mLgY2r

(19)  MFS: http://sustainability.go.jp/forum/english/index.html

(20)  COM(2004) 383 final od 18. svibnja 2004., The Social Dimension of Globalisation („Socijalna dimenzija globalizacije”).

(21)  Komunikacija Komisije o dostojanstvenom radu, svibanj 2006., COM(2006) 249 final, točke 2.3 i 3.5.

(22)  Zaključci Predsjedništva Vijeća od 16. i 17. prosinca 2004., točka 53. i od 16. i 17. lipnja 2005., točka 31.

(23)  Europska komisija, Transparency in EU Trade negotiations (Transparentnost u trgovinskim pregovorima EU-a), 2012.; također: http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2012/june/tradoc_149616.pdf

(24)  Tijekom savjetovanja održanog u EGSO-u 15. siječnja 2014. g. i misije koja je uslijedila u Japanu krajem istog mjeseca., ukupno se savjetovalo s 40 organizacija, socijalnih partnera i drugih dionika koji su izrazili svoje stavove, očekivanja i zabrinutost u pogledu budućeg sporazuma EU-a i Japana o slobodnoj trgovini.

(25)  Europsko vijeće od 18. i 19. listopada 2012. godine, točka 2.k; Vijeće za vanjske poslove (trgovinu) Europske unije, 29. studenoga 2012.; mandat Komisiji da pregovara o sporazumu o slobodnoj trgovini s Japanom, Vijeće od 29. lipnja 2014.

(26)  Europska komisija, 2012. g., Impact Assessment Report on EU-Japan trade relations (Izvještaj o ocjeni učinka trgovinskih odnosa EU-a i Japana), http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2012/july/tradoc_149809.pdf

(27)  http://www.eu-japan.eu/smes-support; http://www.jetro.go.jp/en/database

(28)  http://www.eu-japan.eu/smes-support

(29)  https://www.jetro.go.jp/en/database/

(30)  Očekuje se da će 2050. godine 38 % japanskog stanovništva imati 65 ili više godina.

(31)  Organska hrana predstavlja tek oko 0,4 % sve hrane koja se prodaje u Japanu (podaci ECB-a, Europskog poslovnog vijeća u Japanu).

(32)  SL C 68 od 6.3.2012., str. 28.

(33)  Sa stupanjem Lisabonskog ugovora na snagu, Europska komisija je dobila nadležnosti na području ulaganja. Objavila je komunikaciju pod nazivom Towards a comprehensive European international investment policy (Za sveobuhvatnu europsku politiku međunarodnih ulaganja), na koju je EGSO odgovorio svojim mišljenjem (SL C 318 od 29.10.2011., str. 150.–154.).

(34)  Izvor: Eurostat 170/2013 – 18. studenog 2013.


15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/48


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o položaju ukrajinskog civilnog društva u kontekstu europskih težnji Ukrajine

(samoinicijativno mišljenje)

(2015/C 012/07)

Izvjestitelj:

Andrzej ADAMCZYK

Dana 27. veljače 2014. Europski gospodarski i socijalni odbor, sukladno pravilu 29. stavku 2. svog Poslovnika, odlučio je sastaviti samoinicijativno mišljenje o

položaju ukrajinskog civilnog društva u kontekstu europskih težnji Ukrajine.

Stručna skupina za vanjske poslove, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 18. rujna 2014.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na svom 502. plenarnom zasjedanju održanom 15. i 16. listopada 2014. (sjednica od 16. listopada 2014.), sa 173 glasa za, 2 protiv i 15 suzdržanih.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

EGSO treba aktivno promicati političku, društvenu i gospodarsku konsolidaciju Ukrajine, uključujući mirno rješenje trenutnog sukoba u regijama Donjeck i Lugansk. Aktivnosti EGSO-a u Ukrajini poduprijet će proces demokratizacije, teritorijalni integritet te socijalni i civilni dijalog svih dionika koji imaju javni legitimitet i prepoznatljivost.

1.2

EGSO namjerava pozvati na suradnju širok raspon ukrajinskog civilnog društva te uključiti i sve one koji sa skepsom ili neprijateljski gledaju na nedavne političke promjene i približavanje EU-u.

1.3

Također se preporuča daljnji razvoj suradnje na bilateralnim temeljima između partnerskih organizacija u EU-u i onih u Ukrajini, s posebnim naglaskom na izgradnji kapaciteta, najboljim praksama te jačanju socijalnog i civilnog dijaloga.

1.4

Prema odredbama Sporazuma o pridruživanju, EGSO treba pridonijeti stvaranju zajedničke Platforme civilnog društva koju bi činili članovi EGSO-a i predstavnici ukrajinskog civilnog društva. Slično tijelo osnovat će se na temelju odredbi sporazuma o Detaljnom i sveobuhvatnom području slobodne trgovine (DCFTA) s ciljem ispunjavanja zahtjeva o uspostavi mehanizma praćenja za civilno društvo. Oba tijela trebala bi što čvršće surađivati.

1.5

EGSO će osmisliti aktivnosti informiranja o posljedicama koje provedba Sporazuma o pristupanju može imati na Ukrajinu, kao i o europskim integracijama, institucijama i pravnoj stečevini EU-a.

1.6

Vize za građane Ukrajine treba ukinuti što prije kako bi se jačali kontakti među ljudima i izgradilo povjerenje.

1.7

Europsku perspektivu za Ukrajinu treba i formalno uključiti u program EU-a.

2.   Istočno partnerstvo: istočna dimenzija europske politike susjedstva kao institucionalni okvir za europske težnje Ukrajine

2.1

Dramatični događaji koji posljednjih mjeseci potresaju Ukrajinu počeli su s reakcijom javnosti na odluku vlade da suspendira dogovor o potpisivanju Sporazuma o pridruživanju u okviru istočnog partnerstva.

2.2

Uz sklapanje bilateralnih sporazuma o pridruživanju, koji će zamijeniti sporazume o partnerstvu i suradnji, bilateralna dimenzija istočnog partnerstva također ima za cilj olakšavanje uvođenja bezviznih režima kao i razvoj sektorske suradnje, a pruža i priliku da se partnerske zemlje pridruže programima i agencijama EU-a. Također uključuje Program sveobuhvatne izgradnje institucija, instrument kojemu je cilj jačanje administrativnih kapaciteta partnerskih zemalja za provođenje reformi i odredbi sporazuma o pridruživanju. Multilateralna dimenzija istočnog partnerstva temelji se na četiri multilateralne platforme (demokraciji, dobrom upravljanju i stabilnosti; gospodarskoj integraciji i konvergenciji s politikama EU-a; energetskoj sigurnosti; kontaktima među ljudima) kojima je cilj jačanje suradnje između EU-a i partnerskih zemalja te među samim partnerskim zemljama.

2.3

Jedan od prioriteta istočnog partnerstva je uključiti organizirano civilno društvo u provedbu, kako u partnerskim zemljama, tako i u EU-u. S tim ciljem u studenome 2009., uz sudjelovanje EGSO-a, pokrenut je Forum civilnog društva istočnog partnerstva.

2.4

No, politika istočnog partnerstva sada je na raskrižju zbog neočekivanih promjena smjera djelovanja nekih država i zbog dramatičnih događaja u Ukrajini. Teškoće s kojima se u posljednjih nekoliko godina istočno partnerstvo suočava u zemljama koje su dosad postigle najveći napredak prema potpisivanju sporazuma o pridruživanju velikim su dijelom rezultat manevara Rusije, koja pokušava spriječiti uspostavu čvršćih veza između partnerskih zemalja i EU-a.

2.4.1

Unatoč zaključenim pregovorima s Armenijom o Sporazumu o pridruživanju, uključujući DCFTA, ti dokumenti nisu se mogli parafirati nakon što je Armenija u rujnu 2013. objavila da se namjerava pridružiti Euroazijskoj carinskoj uniji koju je osnovala Rusija.

2.4.2

Unatoč pritisku Rusije i gubitku svoje dvije pokrajine (Abhazije i Južne Osetije) koje su trenutno pod ruskom kontrolom, Gruzija je i dalje predana europskom putu te je osigurala parafiranje Sporazuma o pridruživanju, uključujući DCFTA, na samitu istočnog partnerstva u Vilniusu u studenome 2013. te njegovo potpisivanje u lipnju 2014. godine.

2.4.3

I Moldavija, koja je također potpisala Sporazum o pridruživanju parafiran u Vilniusu, također je pod pritiskom Rusije, koja je u Transdnjestru rasporedila svoje oružane snage i sada je ta regija pod njezinom kontrolom. Rezultat ilegalnog referenduma, koji je također uz pomoć Rusije održan i na drugom moldavskom autonomnom području, u Gagauziji, bio je u korist pristupanja Euroazijskoj carinskoj uniji.

2.4.4

Članstvo u WTO-u preduvjet je za početak pregovora o DCFTA-u, stoga ih Azerbajdžan i Bjelorusija, koji nisu članovi WTO-a, ne mogu početi. Nadalje, zbog ozbiljnog demokratskog deficita u Bjelorusiji, bilateralna politika EU-a u odnosu prema toj zemlji ostaje na razini kritičnog dijaloga.

2.4.5

Ukrajina je, nakon Rusije, najveća i najvažnija postsovjetska država, koja je, kao rezultat svog prelaska na proeuropski put, izgubila kontrolu nad Krimom i Sevastopoljem nakon ruske aneksije, te je suočena s daljnjom ruskom sabotažom i subverzijama. Ruski potezi su posebno dramatičan primjer vanjskog uplitanja koji, osim što predstavlja prijetnju teritorijalnom integritetu i suverenitetu Ukrajine, ima i iznimno destruktivan utjecaj na civilno društvo i njegove organizacije. Ti potezi ne samo što predstavljaju očito kršenje međunarodnog prava, nego su u suprotnosti s dvama principima koji čine temelj mirnih odnosa među neovisnim državama: prvo, da se granice ne mijenjaju silom, i drugo, da države imaju pravo donositi suverene odluke o svojoj budućnosti bez vanjskog uplitanja.

3.   Europske težnje ukrajinskog civilnog društva

3.1

Narančasta revolucija 2004. pridonijela je snažnoj demokratizaciji i uvođenju vladavine prava u Ukrajini – barem na određeno vrijeme – te medijskim slobodama koje ostaju netaknute do danas. Sve su to pratile čvršće veze s EU-om.

3.1.1

Akcijski plan EU – Ukrajina usvojen je 2005. godine zahvaljujući Sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Ukrajine iz 1998. godine. Pregovori o Sporazumu o pridruživanju počeli su 2007. godine. Usvajanje politike istočnog partnerstva u svibnju 2009. toj je suradnji dalo novi zamah.

3.1.2

Čvršće veze i uspostava istinske suradnje u mnogim područjima koji su uslijedili nakon Narančaste revolucije, te raširen entuzijazam, značili su da su znatan dio stanovništva i mnoge organizacije civilnog društva smatrali da je mogućnost članstva Ukrajine u EU-u gotova i očita stvar i da članstvo ovisi samo o rokovima i brzini preobrazbe i prilagodbe europskim standardima.

3.1.3

Istočno partnerstvo nije Ukrajini donijelo očekivanu dugoročnu perspektivu pristupanja EU-u, što je uzrokovalo razočaranje i frustraciju kod pristaša europske orijentacije, a situaciju je pogoršalo postupno napuštanje demokratskih postignuća Narančaste revolucije, sve lošija gospodarske situacija i sve veći socijalni problemi.

3.1.4

Frustracija javnosti, koja se kod organizacija civilnog društva ogledala kao apatija, postala je gora zbog sukoba vođa Narančaste revolucije, predsjednika Viktora Juščenka i premijerke Julije Timošenko. Taj je sukob povremeno paralizirao donošenje odluka zbog nepraktičnih odredbi ukrajinskog Ustava. Globalna gospodarska kriza i impotentna politika predsjednika Janukoviča (izabranog 2010.) zajedno su dodatno pogoršale situaciju.

3.2

EGSO je dugo vodio aktivnu politiku suradnje s Ukrajinom. Međutim, sve gora politička i društvena klima te razočaranje partnerskih organizacija nedostatkom izgleda za pristupanje EU-u značili su da su odnosi donekle stagnirali u periodu od 2011. do 2012. godine, pri čemu je ukrajinska strana postala neaktivna te je pokazivala nedostatak interesa za očuvanje kontakata.

3.3

Nakon parafiranja Sporazuma o pridruživanju u prosincu 2012. i intenzivnih napora i pregovora kojima je cilj bilo potpisivanje Sporazuma na samitu istočnog partnerstva u studenome 2013. u Vilniusu, kod naših se ukrajinskih partnera ponovno pojavio interes za suradnju te su ponovno oživjele aktivne veze s EGSO-om.

3.4

No ti obnovljeni kontakti pokazali su da su socijalni partneri, i poslodavci i sindikati, podijeljeni oko potpisivanja Sporazuma o pridruživanju. Ipak, vrlo velik broj nevladinih organizacija i predstavnika raznih interesa oblikovao je relativno ujedinjen proeuropski front.

3.5

Bez obzira na svoje stavove i na svoja predviđanja o ishodu pregovora o potpisivanju Sporazuma o pridruživanju, organizacije civilnog društva i predstavnike vlasti iznenadila je činjenica da su ukrajinska vlada i predsjednička administracija prekinule pregovore i suspendirale pripreme za potpisivanje Sporazuma.

3.6

Činjenica da su pregovori prekinuti neočekivano nekoliko dana prije samita u Vilniusu, bez ikakvog očitog povoda, kao i iznenadna najava ukrajinske vlade da se daljnji pregovori s EU-om vode uz sudjelovanje Rusije, dovela je do iznimno brze mobilizacije ukrajinskog civilnog društva koje je nedvosmisleno zauzelo stav u korist europskog puta za Ukrajinu.

3.7

Prosvjedi „Euromajdan” bili su vjerojatno najveći prosvjedi u znak potpore europskim integracijama u povijesti, i najduži ikad vođeni s takvim posvemašnjim žarom. Kasnije su se prosvjednicima pridružile i snage koje su iznijele političke zahtjeve za promjenu režima koji je nasilno ugušio prosvjede što je dovelo do ljudskih žrtava. Prosvjedi su doveli do političkih promjena koje su poslužile kao izlika za daljnje dramatične i tragične događaje.

3.8

Sada, nakon uspješnih predsjedničkih izbora, čini se jasnim da izgradnja čvršćih veza s EU-om postaje jedan od prioriteta nove administracije. Tu promjenu smjera treba smatrati golemim uspjehom Euromajdana i ukrajinskog civilnog društva. No tek će se vidjeti hoće li se opće stanje stabilizirati na čitavom teritoriju Ukrajine i hoće li organizacije civilnog društva imati koristi od te političke transformacije.

3.9

Stavovi i mišljenje civilnog društva s istoka Ukrajine o političkim promjenama ostat će nejasni sve dok naoružani plaćenici i gerilske skupine budu djelovali u toj regiji i sve dok sloboda izražavanja bude ugrožena. Ipak, treba napomenuti da je u Euromajdanu bio značajno zastupljen i istok zemlje.

4.   Posljedice potpisivanja Sporazuma o pridruživanju i DCFTA-a

4.1

Sporazum o pridruživanju između EU-a i Ukrajine sporazum je nove generacije, oblikovan za zemlje koje surađuju u okviru istočnog partnerstva, te pomaže razviti suradnju s obvezujućim odredbama na gotovo svim područjima. Sporazum o pridruživanju sadrži plan reformi za Ukrajinu koji se temelji na sveobuhvatnom usklađivanju njezinih zakona sa standardima EU-a.

4.2

Osim DCFTA-e, trgovinskog sporazuma sa znatnim utjecajem na standarde i propise, glavna područja suradnje uključuju pravosuđe, vladavinu prava, borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, vanjsku politiku i sigurnost, reformu javne administracije, zapošljavanje, socijalnu politiku, jednaka prava i mogućnosti, zaštitu potrošača, industrijsku politiku i poduzetništvo, energiju, prijevoz i okoliš. Provedba Sporazuma o pridruživanju s DCFTA-om znači da će Ukrajina morati uskladiti svoje nacionalno zakonodavstvo s oko 85 posto pravne stečevine EU-a povezane s trgovinom i gospodarstvom.

4.3

Sporazum o pridruživanju potpisan je 27. lipnja 2014., nakon čega su ga 16. rujna ratificirali Europski parlament i ukrajinski parlament, čime je omogućena njegova privremena provedba čak i prije nego što ga ratificira svih 28 država članica EU-a. Međutim, provedba dijela Sporazuma o DCFTA-u odgodit će se do kraja sljedeće godine, ali će EU na robu iz Ukrajine i dalje primjenjivati blaža trgovinska pravila.

4.3.1

Primjena Sporazuma predviđa uspostavu Platforme civilnog društva kao zajedničkog foruma za razmjenu stavova, koji bi činili članovi EGSO-a i predstavnici ukrajinskog organiziranog civilnog društva. S obzirom na velik raspon pitanja kojima se bavi Sporazum o pridruživanju, Platforma bi trebala u što većoj mjeri predstavljati čitavo civilno društvo te bi stoga trebala uključivati predstavnike i socijalnih partnera i raznih drugih interesa.

4.3.2

Osim što bi bila forum za razmjenu informacija i raspravu, osnovni cilj Platforme je nadgledanje provedbe Sporazuma o pridruživanju i predstavljanje stavova i prijedloga organiziranog civilnog društva.

4.3.3

Platforma civilnog društva sama će donijeti svoj poslovnik. Trenutno traju pregovori predstavnika EGSO-a i ukrajinske strane o proceduri za uspostavu tog tijela i o njegovom članstvu. Predviđeno je usvajanje sljedećih osnovnih načela:

broj predstavnika europske i ukrajinske strane bit će jednak

članovi će imati mandat od dvije i pol godine u tom bi se razdoblju trebalo održati pet sastanaka

platforma ima dva supredsjedatelja, po jednog sa svake strane, izabrana na mandat od dvije i pol godine

postupak za odabir članova Platforme mora biti potpuno transparentan

sastanci Platforme moraju biti otvoreni i organizacijama civilnog društva koje u njoj nisu zastupljene.

4.3.4

Sporazum DCFTA, unutar godinu dana od njegova stupanja na snagu, predviđa i uvođenje mehanizma kojim bi civilno društvo pratilo njegovu primjenu. Tijelo osnovano u tu svrhu trebalo bi što bliže surađivati s Platformom civilnog društva.

5.   Buduća perspektiva za ukrajinsko civilno društvo i ulogu EGSO-a

5.1

EGSO treba aktivno promicati političku, društvenu i gospodarsku konsolidaciju Ukrajine, uključujući mirno rješenje trenutnog sukoba u regijama Donjeck i Lugansk. Kada se stanje u Ukrajini stabilizira, a opasnost od vanjske intervencije i sukoba koji bi pokrenule naoružane paravojne skupine prestane, stanje organiziranog civilnog društva, kako unutar pojedinih organizacija tako i što se tiče europskih težnji Ukrajine, bit će jasnije.

5.1.1

Ukrajina trenutno prolazi kroz duboke političke promjene, uključujući ustavnu reformu koja bi se mogla pokazati dubljom od promjena nakon Narančaste revolucije. To bi moglo dovesti do restrukturiranja i promjena statusa ukrajinskih institucija te istovremeno i praksi socijalnog dijaloga i dijaloga između vlasti i civilnog društva. Promjene ukrajinskog zakonodavstva koje bi rezultirale uključivijim institucijama socijalnog i civilnog dijaloga za prave i neovisne organizacije, trebale bi olakšati takav proces. EGSO će pratiti događaje te stavove naših partnerskih organizacija prema tim promjenama.

5.1.2

I prije početka „Euromajdana” i tijekom prosvjeda, autentičnost i neovisnost nekih od naših partnerskih organizacija dovodila se u pitanje. To je pokrenulo proces promjene u načinu na koji neke od tih organizacija djeluju, što bi, ako se ne pokaže tek površnim procesom, moglo obnoviti povjerenje javnosti prema tim organizacijama. Javnost i nevladine organizacije posebice su neke sindikate i organizacije poslodavaca smatrali dijelom vladajućih struktura te su im osporavali pravo da se povezuje s civilnim društvom.

5.1.3

EGSO je spreman intenzivirati svoje bilateralne kontakte s partnerskim organizacijama i u Ukrajini i u Rusiji kako bi pridonio boljim vezama civilnih društava na obje strane kao puta prema normalizaciji odnosa između dviju država.

5.2

Aktivnosti EGSO-a u Ukrajini temeljit će se na načelu potpore procesu demokratizacije u toj zemlji, teritorijalnom integritetu, civilnom i socijalnom dijalogu svih dionika koji imaju javni legitimitet i prepoznatljivost. EGSO će dati prednost odnosima sa svojim prirodnim partnerima, tj. ukrajinskim organizacijama civilnog društva.

5.3

Namjera je EGSO-a pozvati na suradnju što veći raspon ukrajinskog civilnog društva te uključiti i sve one koji sa skepsom ili neprijateljski gledaju na nedavne političke promjene i približavanje EU-u, ali pritom i osigurati da ni jedna važna i reprezentativna organizacija ne bude izostavljena. Nacionalna platforma Foruma civilnoga društva istočnog partnerstva i Nacionalno tripartitno socijalno i gospodarsko vijeće pomoći će odabrati partnerske organizacije.

5.4

Također se preporučuje daljnji razvoj suradnje na bilateralnoj osnovi između partnerskih organizacija u EU-u i Ukrajini s posebnim naglaskom na izgradnji kapaciteta, razmjenjivanju najboljih praksi kao i jačanju socijalnog i civilnog dijaloga. Prekogranična suradnja može biti jedan od instrumenata za postizanje tog cilja.

5.5

Osim institucionalnih aktivnosti koje se temelje na Sporazumu o pridruživanju i, dugoročnije, na DCFTA-u, EGSO će se uključiti u šire aktivnosti informiranja o posljedicama koje provedba sporazuma može imati na Ukrajinu, kao i o europskim integracijama, načinu funkcioniranja europskih institucija te pravnoj stečevini EU-a.

5.6

S obzirom na nedostatak pouzdanih informacija ili jednostavno dezinformacije koje mediji nekad propagiraju zbog nedostatka znanja o EU-u ili intenzivne ruske propagande, potreban je plan za redovitu suradnju s novinarima i medijskim udrugama.

5.7

Suradnja s partnerskim organizacijama u Ukrajini o pitanju olakšavanja pristupa pouzdanim informacijama, kao i pružanju takvih informacija svim civilnim udrugama, mogla bi se pokazati ključnom za europske težnje Ukrajine. Doista, iskustvo pokazuje da potpisivanje, ratifikacija i provedba sporazuma o pridruživanju mogu postati problematični te da postoje mnogi unutarnji i vanjski čimbenici koji bi, ako se ne postigne opći konsenzus u koje će biti uključene sve društvene skupine, mogli dovesti do promjene proeuropskog stava među organizacijama civilnog društva.

5.8

Značajan dio ukrajinskog stanovništva nikad nije izašao izvan granica Ukrajine, a oni koji jesu, uglavnom su putovali u Rusiju. Jedan od razloga za to je činjenica da je za posjet zemljama EU-a i dalje potrebna viza, što za ukrajinsko društvo predstavlja i znatnu smetnju. Uvođenje bržih postupaka za dobivanje vize je, naravno, važno, ali obaveza da se viza dobije prije putovanja u EU ne pomaže izgradnji povjerenja i otežava njegovanje kontakata između ljudi.

5.9

Euroskepticizam i nedostatak entuzijazma za čvršće veze s EU-om u nekim dijelovima ukrajinskog društva proizlazi iz nedostatka izgleda za pristupanje EU-u. Trenutno nije riječ o započinjanju pregovora o pristupanju, ali činjenica da se to pitanje uporno i opetovano ne pojavljuje na programu EU-a znači da se reforme koje se temelje na Sporazumu o pridruživanju u dijelu društva doživljavaju kao skupi hir koji Ukrajinu vodi u slijepu ulicu. To se posebice odnosi na istočnu Ukrajinu gdje se EU doživljava kao prijetnja socijalnim i ekonomskim interesima.

Bruxelles, 16. listopada 2014.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Henri MALOSSE


III. Pripremni akti

EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR

502. plenarno zasjedanje EGSO-a održano 15. i 16. listopada 2014.

15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/54


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izvješće o politici tržišnog natjecanja 2013.

[COM(2014) 249 final]

(2015/C 012/08)

Izvjestitelj:

Paulo BARROS VALE

Dana 1. listopada 2014., sukladno članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Komisija je odlučila savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o

Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izvješće o politici tržišnog natjecanja 2013.

COM(2014) 249 final.

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila dana 23. rujna 2014.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na svom 502. plenarnom zasjedanju održanom 15. i 16. listopada 2014. (sjednica od 15. listopada), sa 127 glasova za, 1 protiv i 5 suzdržanih.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

EGSO provodi svoju uobičajenu godišnju ocjenu Izvješća Komisije o politici tržišnog natjecanja koja je jedna od strukturnih politika Europske unije. EGSO sadržaj izvješća ocjenjuje pozitivnim te ga u općim crtama podupire, no iskazuje zabrinutost s obzirom na trenutačne okolnosti.

1.2

Slobodna i lojalna konkurencija koja štiti interese gospodarskih subjekata i potrošača kao i javne interese vrijedna je svih napora koji se mogu uložiti. Doprinos Komisije je ključan te EGSO pozdravlja napore uložene u ispunjavanje unutarnjih propisa i ostvarivanje međunarodne suradnje.

1.3

U tim kontinuiranim naporima ključan je rad nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje te ona moraju raspolagati ljudskim i materijalnim resursima koji će im omogućiti učinkovito i proaktivno, a ne reaktivno djelovanje, kao što je dosad bio slučaj. Stavljanjem većeg naglaska na preventivno djelovanje mogu se izbjeći razne nezakonite situacije koje imaju uništavajući učinak na tržište i posebice pogađaju mala i srednja poduzeća (MSP) i potrošače.

1.4

EGSO, međutim, smatra da je od najveće važnosti usvajanje Prijedloga direktive o određenim aspektima tužbi za odštetu na području kartelnih sporazuma u čijem će prenošenju u zakonodavstvo i provedbi u državama članicama trebati uporno ustrajati. Žali, ipak, što ta direktiva nije popraćena zakonodavnim instrumentom koji bi imao istu obvezujuću vrijednost u pogledu horizontalnog pravnog okvira za kolektivnu pravnu zaštitu u slučaju povrede kolektivnih prava i interesa.

1.5

Osim regulacije, treba omogućiti i poticati samoregulaciju, posebice sklapanjem sporazuma između udruženja proizvođača, poduzeća i potrošača, pri čemu se mogu i moraju slijediti dobri primjeri takvih sporazuma koji već postoje u Europi.

1.6

S obzirom na to da sukladno Ugovoru ujednačavanje poreznih politika nije moguće, politikom tržišnog natjecanja mora se osigurati najmanje moguće narušavanje tog natjecanja proizašlo iz oporezivanja unutar EU-a.

1.7

Energetskom tržištu treba i dalje pridavati posebnu pozornost budući da jedinstveno tržište još nije ostvareno. Prednost treba dati jačanju europske mreže koja bi omogućila prekograničnu trgovinu te ulaganju u obnovljive izvore energije koje, osim očitih koristi za okoliš, omogućava pristup mreži drugih proizvođača kako bi se potaknulo istinsko tržišno natjecanje u ovom sektoru koje bi dovelo do snižavanja naknada za poduzeća i domaćinstva.

1.8

Od presudne je važnosti slobodan pristup potrošača svim tržištima. Tomu uvelike pridonosi cilj Digitalnog programa o sveopćoj dostupnosti širokopojasne mreže. Pristup digitalnom tržištu, na kojem su u velikom broju slučajeva cijene niže nego na tradicionalnim tržištima, omogućio bi potrošačima pristup nekim dobrima koja su im inače nedostupna.

1.9

Međunarodna je suradnja u središtu brojnih nastojanja čiji su rezultati za pohvalu. Međutim, ne smijemo zaboraviti sav posao koji tek predstoji. Osim bilateralnih nastojanja, treba nastaviti i suradnju sa Svjetskom trgovinskom organizacijom i Međunarodnom organizacijom rada. Europa i dalje trpi zbog nelojalne konkurencije, unutar i izvan svojih granica, javnih i privatnih poduzeća iz zemalja u kojima je dodjeljivanje nezakonitih državnih potpora ustaljena praksa (s posebnim naglaskom na energetsko područje), u kojima ekološki propisi nisu toliko strogi i u kojima se ne poštuje čak ni radno zakonodavstvo (često uz očito nepoštivanje najosnovnijih propisa o ljudskim pravima).

2.   Sadržaj izvješća za 2013. godinu

2.1

Godinu 2013. obilježili su određeni znakovi gospodarskog oporavka u Europi. Jačanje povjerenja i konkurentnosti ostaje u središtu europskih političkih mjera kojima se promiče pametan, održiv i uključiv rast, što je i osnovni cilj strategije Europa 2020.

2.2

U Izvješću se spominje jedan od zaključaka studije Europskog parlamenta iz 2013. godine o politici tržišnog natjecanja u kojem se zorno pokazuje važnost te politike u ostvarenju tog cilja: „[…] politika tržišnog natjecanja koja jača konkurenciju poticat će rast”.

2.3

Izvješće se sastoji od osam dijelova: Promicanje konkurentnosti borbom protiv kartela; Osiguravanje učinkovitog provođenja antikartelskih propisa i kontrole koncentracija u interesu poduzeća i potrošača; Modernizacija državnih potpora za usmjeravanje javnih resursa na ciljeve za poboljšanje konkurentnosti; Poticanje poštenog i stabilnog financijskog sektora kako bi se podržalo stvarno gospodarstvo; Energija: sektor u kojem je „više Europe” najpotrebnije; Jačanje tržišnog natjecanja u digitalnom gospodarstvu kao potpora Digitalnom programu za Europu; Međunarodna suradnja u okviru politike tržišnog natjecanja radi suočavanja s izazovima globalizacije; Dijalog o tržišnom natjecanju s ostalim institucijama.

3.   Opće napomene

3.1

Mala i srednja poduzeća nesumnjivo su stup gospodarskog oporavka u Europi. Ona su također zbog svoje dimenzije najosjetljivija na zlouporabu dominantnog položaja, zbog čega su često osuđena na propast. Pitanju zlouporabe dominantnog položaja trebalo bi posvetiti posebnu pozornost u politici tržišnog natjecanja, posebno u slučajevima kad taj položaj zlouporabe velike distribucijske grupacije koje malo po malo uništavaju male dobavljače i sitnu trgovinu, što se u konačnici odražava na interese potrošača. Direktiva o postupcima potraživanja odštete na temelju nepoštivanja članaka 101. i 102. UFEU-a dobro je prihvaćena i ocjenjuje se iznimno bitnom pa je stoga još važnije spriječiti to nepoštivanje te ono zaslužuje dublje razmatranje kako bi preventivno djelovanje moglo postati učinkovitije.

3.2

EGSO smatra da bi nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala usvojiti stav koji odlikuje proaktivnost, a ne reaktivnost: naime, u većini slučajeva ona reagiraju tek na pritužbu operatera ili potrošača. Nadzor nad određenim pregovorima, koje bi bilo ispravnije nazvati nametanjem uvjeta, mogao bi donekle pridonijeti sprečavanju zlouporabe dominantnog položaja. Veliko poboljšanje u razmjeni bitnih informacija unutar proizvodnog lanca preduvjet je nužnog napretka.

3.3

Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje također moraju posebnu pozornost posvetiti sektorima u kojima cijene sirovina imaju snažan utjecaj budući da se često događa da se rast cijena sirovina (ili samo nagoviještanje njihova rasta) gotovo odmah odrazi na konačnu cijenu dok smanjenje tih cijena nema suprotan učinak.

3.4

EGSO ističe kako je potrebno da se politika tržišnog natjecanja usredotoči na probleme na tržištu javne nabave, koje je u većini slučajeva još prilično zatvoreno. Naime, još je riječ o fragmentiranom tržištu kojemu može pristupiti samo nekolicina operatera usprkos naporima u tijeku da se javna nabava u cijelosti obavlja elektroničkim putem. Slaba konkurencija škodi interesima javnosti, a nedostatak alternative javnim tijelima ne ostavlja manevarskog prostora. Tako se stalno biraju isti operateri, što katkad dovodi do prebliskih odnosa između poduzeća i političke vlasti.

3.5

Ne smije se zaboraviti ni osjetljiv položaj u odnosu na konkurente u kojem se nalaze poduzeća koja posluju u otočnim ili perifernim regijama, u kojima cijena prijevoza do drugih tržišta sprečava zdravo tržišno natjecanje s ostalim operaterima. U tim bi se slučajevima moglo pokušati naći mehanizme kako bi se poduzećima olakšao pristup središnjim tržištima, potičući tako zdravo tržišno natjecanje svih operatera u EU-u.

3.6

Od ključne je važnosti i konkurencija javnih i privatnih poduzeća iz trećih zemalja s kojom se europska poduzeća suočavaju, kako unutar svojih granica tako i na drugim tržištima, budući da su ta poduzeća zaštićena nezakonitim državnim potporama koje im osiguravaju konkurentnu prednost, ekološkim regulativama koje im idu u prilog i preliberalnim radnim zakonodavstvom koje često dovodi u pitanje osnovna ljudska prava te prava građana i potrošača. Kontinuirana nastojanja u pogledu međunarodne suradnje, u okviru Svjetske trgovinske organizacije i Međunarodne organizacije rada te izvan njih, trebaju ostati prioritet diplomacije u borbi protiv tih nejednakosti, pri čemu se treba uhvatiti u koštac s problemom tržišnog natjecanja te ostvariti daljnje napore da se zaštite ljudska prava.

4.   Promicanje konkurentnosti borbom protiv kartela i antikartelski propisi

4.1

U okviru politike tržišnog natjecanja od posebne je važnosti borba protiv kartela. Stoga su dobro prihvaćeni napori koje Europska komisija ulaže u borbu protiv takve prakse koja se odražava na cijelo gospodarstvo. Djelovanje na financijskim tržištima, a posebno na tržištu sirovina i njihovih osnovnih prerađevina, na kojima svaka promjena u cijeni povlači za sobom posljedice ne samo na unutarnjem tržištu nego i u pogledu konkurentnosti Europe na svjetskoj razini, iznimno je važno za rast u trenutku kad je neophodno osvojiti nova tržišta. Valja istaknuti tri slučaja u kojima su utvrđeni kartelni sporazumi te poduzećima koja su u njima sudjelovala izrečene kazne i to na području kabelskih snopova, financijskih izvedenica i trgovine kozicama; također treba naglasiti da je raznim dobavljačima memorijskih čipova za pametne kartice upućena obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama.

4.2

EGSO podržava napore koji se ulažu na području antikartelskih propisa jer to smatra nužnim za politiku tržišnog natjecanja. Sad želi opet podržati napore Komisije koji su doprinijeli destimulaciji umjetne fragmentacije unutarnjeg tržišta i pozdraviti završetak antikartelskog postupka u vezi sa standardizacijom plaćanja putem interneta, kao i obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama upućenu bankama zbog usklađenog djelovanja kako bi se burzama spriječio pristup tržištu ugovora o razmjeni na osnovi neispunjavanja obveza (CDS), te, posebno, završetak istrage u antikartelskim postupcima povezanim s referentnim stopama LIBOR, EURIBOR i TIBOR. Svi ti postupci povećavaju sigurnost na tržištu.

4.3

Godinu 2013. obilježilo je usvajanje Prijedloga direktive o postupcima potraživanja odštete na području kartelnih sporazuma. EGSO je pozdravio taj dokument kojim se suzbijaju razlike među nacionalnim zakonodavstvima i nejednak tretman žrtava i prekršitelja te potrošačima pruža pravna zaštita, što predstavlja pitanje kojim se Odbor neprestano bavi u svojim mišljenjima.

4.4

Iako je sklon standardizaciji, EGSO je ipak istaknuo činjenicu da se tekstom Prijedloga direktive možda previše pogoduje poduzećima koja krše propise, a okorištavaju se programima oslobađanja od kazne ili njezina ublažavanja; međutim, EGSO prepoznaje važnost tog instrumenta u otkrivanju tajnih kartela. EGSO preporučuje i da se Prijedlog direktive i preporuka o grupnim tužbama više usklade te izražava žaljenje što je „uvođenje grupne tužbe u predmetima koji se tiču tržišnog natjecanja, što je trebalo biti učinkovito sredstvo za potrošače, izostavljeno te uključeno u preporuku koja potiče države članice da uspostave mehanizme kolektivne pravne zaštite, a nije obvezujuća” (1).

4.5

EGSO se zalaže za nastavak napora u cilju usklađenog djelovanja Komisije, nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje i Europske mreže za tržišno natjecanje. Osim toga, zahtijeva odlučniju ulogu u razmjeni bitnih informacija među različitim tijelima. Međutim, želi iskazati svoju zabrinutost zbog teškoća s kojima se neka nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje suočavaju pri provođenju regulacije određenih sektora u kojima tajni dogovori i/ili zlouporabe i dalje prolaze potpuno nekažnjeno.

4.6

Mora postojati povezanost između politike tržišnog natjecanja i rada drugih glavnih uprava kako bi se učinkovito odgovorilo na usklađeno djelovanje i zlouporabe dominantnog položaja kojima se izigravaju socijalni i ekološki standardi kao i standardi na području sigurnosti proizvoda te kojima se onemogućuje ulazak na tržište novim operaterima koje se stavlja u očito podređen položaj.

5.   Modernizacija državnih potpora

5.1

EGSO pozdravlja proces modernizacije državnih potpora kojim se one usklađuju s vodećim inicijativama strategije Europa 2020. Od ključne je važnosti odgovarajuće korištenje državnih potpora koje podupiru kohezijsku politiku i usmjerene su na sektore koji doprinose razvoju Europe. Ograničena javna sredstva moraju se koristiti u skladu s ciljevima strategije Europa 2020.: regijama u nepovoljnom položaju treba omogućiti da dostignu bolje stojeće regije, treba ulagati u prioritetne sektore, poticati gospodarstvo i zapošljavanje te olakšati financiranje MSP-a.

5.2

U modernizaciji državnih potpora ne smiju se ipak izostaviti potpore na području javnih usluga, koje zadovoljavaju socijalne potrebe (poput zdravstva, obrazovanja i osposobljavanja, pristupa tržištu rada i ponovnog zapošljavanja, skrbi za djecu i starije osobe te potpore ugroženim skupinama radi njihove ponovne socijalne integracije). Te potrebe treba sagledati iz šire perspektive. Moraju se prije svega uzeti u obzir posebnosti sektora koji su na usluzi javnosti i u kojima, unatoč važnosti učinkovitog dodjeljivanja sve ograničenijih sredstava, mora prevladati kvaliteta usluga.

5.3

U kontekstu velike mobilnosti, mogućnost slobodnog izbora pružatelja zdravstvenih usluga treba izjednačiti s ostalim mogućnostima pri razmatranju formula kojima se izbjegava ovisnost korisnika o diskrecijskom pravu bilo države bilo osiguravajućih društava, a da se pritom ne dovodi u pitanje kvaliteta usluge i zaštita najugroženijih skupina. Ta je tema od tolike važnosti da treba biti predmetom samoinicijativnog mišljenja kako bi se to pitanje detaljno razmotrilo.

5.4

EGSO se već pozitivno izjasnio u pogledu modernizacije politike EU-a na području državnih potpora. Posebice podupire nove smjernice o potporama za sustave trgovanja emisijama CO2 kojima se sprečava preseljenje industrije u zemlje u kojima je zakonodavstvo povoljnije. Međutim, izražava žaljenje što nije ispunjena preporuka o povećanju gornje granice de minimis potpore na 5 00  000 € s dosadašnjih 2 00  000 €, po uzoru na područje usluga od općeg gospodarskog interesa (2).

6.   Tržišno natjecanje na sektorskoj razini

6.1   Pravednost i stabilnost financijskog sektora

6.1.1

Poznate su poteškoće s kojima se financijski sektor suočava i njihove posljedice na financiranje stvarnog gospodarstva i na povjerenje u financijska tržišta. Uloženi su veliki napori kako bi se ponovno uspostavilo povjerenje i povećala transparentnost te smanjili sistemski rizici. Privremene državne potpore financijskom sektoru spasile su ga od kolapsa, no vijesti o novim skandalima koji narušavaju vrlo krhku ravnotežu kao da se uvijek pojavljuju zajedno sa znacima oporavka. Stoga je iznimno bitno da i dalje postoji strog nadzor nad ovim sektorom kako bi se spriječilo neodgovorno ponašanje financijskih institucija, neovisno o tome jesu li predmet sanacije ili nisu.

6.1.2

Usprkos osjetljivosti sektora, treba nastaviti s istražnim postupcima u tijeku koji se bave nezakonitim praksama, makar naizgled nemaju velik utjecaj na financijske divove, koji ustraju u ponašanju koje je štetno za tržište.

6.1.3

Valja istaknuti dugo očekivani Prijedlog uredbe o međubankovnim naknadama za kartično plaćanje kojim će se unijeti reda na europskom prostoru usklađivanjem troškova proizašlih iz uporabe kartica.

6.2   Energetski sektor

6.2.1

Jedinstveno energetsko tržište tek se treba ostvariti. Cijena energije i dalje je visoka te predstavlja znatan teret kako za proračune poduzeća tako i za obiteljske budžete. Liberalizacija tržišta nije još dovela do jačanja tržišnog natjecanja i transparentnosti te Europa i dalje trpi negativne posljedice visokih energetskih troškova u usporedbi s drugim svjetskim konkurentima. Posebnu pozornost treba pridati i prekograničnoj opskrbi energijom u cilju osiguravanja slobodnog unutarnjeg tržišta.

6.2.2

Trenutačni konsenzus o nužnosti zajedničke energetske politike, infrastrukturnih ulaganja, veće energetske učinkovitosti i uporabe obnovljivih izvora energije treba iskoristiti u cilju daljnjeg razvoja energetskog sektora. Uistinu, obnovljivi izvori energije ne natječu se po ravnopravnim uvjetima s fosilnim gorivima i nuklearnom energijom budući da se potonje i dalje subvencionira iz javnih proračuna, a neizravno jer još nisu osviješteni ekološki troškovi ni učinak njihova korištenja na zdravlje. Obnovljivi izvori energije nalaze se još u početnom stanju razvoja te ih valja jače poduprijeti kako bi im se omogućilo natjecanje na pravednom tržištu.

6.2.3

Osim toga, obnovljive energije ne treba gledati samo kao nove izvore energije. Njihovim se razvojem otvaraju nove prilike za uspostavu decentraliziranog modela energetske proizvodnje u kojem građani i lokalne zajednice mogu istovremeno biti i proizvođači i potrošači. Taj novi model valja poduprijeti uspostavom odgovarajućeg regulatornog okvira kojim će se malim proizvođačima električne energije osigurati lak pristup mreži (3).

6.2.4

Iz perspektive politike tržišnog natjecanja nužno je europsko povezivanje na području energetike. Europska osjetljivost kad je energija u pitanju izlazi na vidjelo s obzirom na trenutačni sukob u Ukrajini koji može ugroziti opskrbu središnje Europe plinom. Povezivanje postojećih energetskih sustava na Pirenejskom poluotoku sa zemljama središnje Europe ne bi samo pomoglo pirenejskom tržištu da više ne bude na marginama ostatka EU-a, već bi se time izbjegli i problemi proizašli iz prekida opskrbe plinom iz Rusije.

6.2.5

Nužna je reforma europske energetske politike, posebice u trenutku kad se pripremaju trgovinski sporazumi sa Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su cijene energije znatno niže te se tako europska poduzeća od samog početka dovodi u nepovoljniji položaj.

6.3   Digitalno gospodarstvo

6.3.1

Ovaj je sektor posebno osjetljiv na nezakonite prakse tržišnog natjecanja budući da poduzeća visoke tehnologije, u kojima su inovativni procesi stalna pojava i odvijaju se velikom brzinom, možda ne mogu čekati onoliko koliko je potrebno da se odluka donese u normalnom postupku te stoga nestaju.

6.3.2

EGSO ponovno izražava svoju potporu smjernicama o državnim potporama za širokopojasnu mrežu budući da su u skladu s ciljevima Digitalnog programa.

6.3.3

Još nije ostvareno jedinstveno telekomunikacijsko tržište. Iako je došlo do sniženja naknada, one su i dalje visoke te nanose štetu poduzećima i obiteljima. Postupno smanjivanje naknada roaminga koje će kulminirati njihovim ukidanjem krajem 2015. godine pohvalna je mjera, no sad se treba usredotočiti na stvarno smanjenje preostalih naknada te na opću dostupnost kvalitetne širokopojasne mreže. EGSO ponovno izražava svoju uvjerenost da bi uspostava jedinstvenog regulatora u EU-u mogla pridonijeti ostvarenju tih ciljeva.

6.3.4

Posebnu pozornost treba posvetiti sveopćoj dostupnosti širokopojasne mreže budući da, posebice u domaćinstvima s niskim primanjima, nema pristupa toj mreži. Taj problem udaljava s digitalnog tržišta mnoge građane koji nisu u stanju pristupiti tržištima na kojima su cijene često povoljnije.

6.3.5

EGSO podupire napore koji se poduzimaju na području patenata nužnih za provedbu standarda (SEP-ovi) i koji doprinose suzbijanju zlouporabe dominantnog položaja.

7.   Međunarodna suradnja

7.1

EGSO pozdravlja početak pregovora o Sporazumu o partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja sa Sjedinjenim Državama te pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini s Japanom, kao i daljnji razvoj dijaloga na visokoj razini s predstavnicima određenih tijela nadležnih za tržišno natjecanje iz trećih zemalja. Važno je i potpisivanje sporazuma o suradnji sa Švicarskom koji omogućava razmjenu informacija između tijela nadležnih za tržišno natjecanje, što može olakšati provedbu određenih budućih i tekućih istražnih postupaka.

7.2

Nelojalna konkurencija trećih zemalja, u kojima se ne poštuju najosnovniji propisi, načela i temeljna socijalna i ekološka prava, ugrožava pravednu vanjsku trgovinu. Međunarodna suradnja mora se razvijati na najvišoj razini te u okviru Svjetske trgovinske organizacije i Međunarodne organizacije rada kako bi se zajamčila ne samo ljudska prava već i lojalna praksa tržišnog natjecanja.

7.3

Globalizacija je stvarnost, a izvoz je presudan za europski rast. Potrebno je izjednačiti prakse kako bi se EU mogao ravnopravno natjecati na tržištima na kojima su i dalje prisutne nezakonite državne potpore ili neučinkovito radno zakonodavstvo.

8.   Međuinstitucijski dijalog

8.1

Bez obzira na činjenicu da je Komisija u potpunosti nadležna za pitanja politike tržišnog natjecanja, Glavna uprava za tržišno natjecanje i njezin povjerenik i dalje blisko surađuju s Europskim parlamentom. EGSO i OR također se izvještavaju o djelovanju Glavne uprave za tržišno natjecanje putem dužnosnika koji sudjeluju na sastancima stručnih i studijskih skupina.

8.2

EGSO pozdravlja nastavak suradnje s Komisijom, no ipak ističe da se ta suradnja može poboljšati uspostavom bližih odnosa između institucija te trajnijim praćenjem koje bi uključivalo sudjelovanje skupine EGSO-a u izradi završnog izvješća, čime bi se Odboru omogućila brža reakcija na rad Komisije.

Bruxelles, 15. listopada 2014.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Henri MALOSSE


(1)  SL C 67 od 6.3.2014., str. 83.

(2)  SL C 67 od 6.3.2014., str. 74.

(3)  SL C 226 od 16.7.2014., str. 1.


15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/60


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o širenju satelitskih podataka o promatranju Zemlje u komercijalne svrhe

(COM(2014) 344 final – 2014/0176 (COD))

(2015/C 012/09)

Izvjestitelj:

Thomas McDONOGH

Dana 17. i 18. srpnja 2014., Europski parlament, odnosno Vijeće Europske unije, sukladno članku 114. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, odlučili su savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o

Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o širenju satelitskih podataka o promatranju Zemlje u komercijalne svrhe

COM(2014) 344 – 2014/0176 (COD).

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 23. rujna 2014.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na svom 502. plenarnom zasjedanju održanom 15. i 16. listopada 2014. (sjednica od 15. listopada), sa 151 glasom za, 1 protiv i 4 suzdržana.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

Predmet Prijedloga direktive od ključne je važnosti za Europsku uniju. Nadzor i iskorištavanje podataka o svijetu u kojem živimo uvelike će odrediti svjetska pitanja u budućnosti te dobrobit europskih građana. Danas te podatke u velikoj mjeri stvaraju i nadziru Sjedinjene Države i druge zemlje izvan EU-a. Od iznimne je važnosti da Europa ojača svoj svemirski program te proizvodnju i širenje podataka dobivenih promatranjem Zemlje kako bi EU prestao zaostajati u ovoj silno važnoj industriji i preuzeo vodeću ulogu.

1.2

Odbor snažno podržava uvođenje jasnog regulatornog okvira za pospješivanje razvoja svemirske industrije u Europi i korištenje podataka dobivenih promatranjem Zemlje za poticanje održivog razvoja i dobrobiti građana Europe. Stoga pozdravljamo komunikaciju Komisije u vezi s Prijedlogom direktive o širenju satelitskih podataka o promatranju Zemlje u komercijalne svrhe.

1.3

Odbor također pozdravlja taj prijedlog u širem kontekstu europske svemirske politike, koja je od vitalnog značaja za blagostanje i sigurnost EU-a u budućnosti i za ostvarivanje vizije pametnog, održivog i uključivog rasta, kako je predviđeno strategijom Europa 2020 (1).

1.4

Osim toga, Odbor se slaže s Komisijom da je potrebna direktiva kako bi se uspostavio transparentan, pravedan i dosljedan pravni okvir za osiguravanje pravilnog funkcioniranja i razvoja unutarnjeg tržišta za proizvode i usluge svemirske industrije, a posebice kako bi se uspostavio zajednički okvir za distribuciju satelitskih podataka visoke razlučivosti (HRSD).

1.5

Odbor je zadovoljan odredbama direktive, čiji je cilj stvoriti normu Europske Unije za široku komercijalnu uporabu HRSD-a.

1.6

Međutim, EGSO smatra da je razvoj komercijalne svemirske industrije u Europi suviše spor i da su se na temelju svemirske tehnologije i podataka već mogla stvoriti nova radna mjesta i postići blagostanje. Odbor poziva Komisiju da ubrza razvoj politika i pravnog okvira za svemir radi promicanja sigurnosti, zaštite, održivosti i gospodarskog razvoja svemirskog sektora te radi osiguravanja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta za proizvode i usluge svemirske industrije.

1.7

Odbor se zalaže za veću potporu te politike u svih 28 država članica malim i srednjim poduzećima koja se nastoje natjecati i rasti na tržištu podataka dobivenih promatranjem Zemlje. Odbor se posebice zalaže za razvoj politika usmjerenih na uklanjanje nerazumnih prepreka na unutarnjem tržištu u vezi s minimalnim financijskim opsegom, koje naročito pogađaju mala i srednja poduzeća.

1.8

EGSO podupire izradu prijedloga europske politike za javnu nabavu na području svemirske industrije koja bi podupirala razvoj komercijalnog svemirskog sektora, koji u velikoj mjeri ovisi o institucijskoj javnoj nabavi.

1.9

Odbor se zalaže i za politike koje promiču obrazovanje više inženjera, stručnjaka na polju ICT-a i diplomiranih ekonomista za potrebe svemirske industrije, osobito na brzorastućim tržištima pružatelja podataka, preprodavatelja podataka, pružatelja usluga visoke dodane vrijednosti i pružatelja usluga na području geoinformacija.

1.10

Odbor prepoznaje vitalnu važnost sigurnosti za građane Unije. Međutim, EGSO smatra da bi, bez obzira na odredbe Prijedloga direktive, sveobuhvatnija europska zajednička sigurnosna politika između ostaloga pridonijela rješavanju pitanja prerestriktivnog nadzora satelitskih podataka visoke razlučivosti (HRSD) koji provode neke države članice.

1.11

EGSO također poziva Vijeće da skladno radi na razvoju i promicanju europske svemirske politike koja bi pospješila mir, sigurnost i gospodarski rast na temelju otvorenog i suradničkog pristupa razvoju i iskorištavanju svemirske tehnologije i podataka koje stvara.

1.12

Odbor Komisiji skreće pozornost na prethodna mišljenja EGSO-a o svemirskoj politici (2).

2.   Prijedlog direktive

2.1

Prijedlog direktive odnosi se na širenje satelitskih podataka dobivenih promatranjem Zemlje u komercijalne svrhe unutar Unije, a napose na pitanje definiranja i nadzora HRSD-a kao posebne kategorije podataka koja iziskuje zaseban regulatorni režim kada se podaci šire u komercijalne svrhe.

2.2

HRSD-i se koriste za pružanje geoprostornih proizvoda i usluga, čije je tržište u porastu. HRSD-i su postali neophodni za praćenje stanja okoliša, urbanističko planiranje, upravljanje prirodnim resursima te za upravljanje u slučaju katastrofa i izvanrednih situacija.

2.3

Međutim, HRSD-i su važni i za sigurnost i obranu država članica te samim time njihova proizvodnja i širenje od strane komercijalnih operatera podliježu pravnoj regulativi država u kojima su ti operateri registrirani. Stoga danas ne postoji zajednički pristup na nacionalnoj regulatornoj razini u pogledu tretmana HRSD-a te usluga i proizvoda koji se temelje na tim podacima. To dovodi do fragmentiranog regulatornog okvira širom Europe, koji karakterizira nedostatak dosljednosti, transparentnosti i predvidljivosti, što koči ostvarenje punog potencijala tržišta.

2.4

Prijedlogom direktive nastoji se osigurati pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta usluga i proizvoda zasnovanih na satelitskim podacima visoke razlučivosti time što će se uspostaviti dosljedan pravni okvir za distribuciju tih podataka, zatim dobra i dostatna razina informiranja o raspoloživosti tih podataka za komercijalne svrhe, a također se nastoji pospješiti tržišno natjecanje na razini pružatelja podataka uspostavom transparentnog, predvidljivog i pravednog pravnog okvira u svim državama članicama te osiguravanjem slobodnog protoka podataka diljem EU-a.

2.5

Predviđa se da će provedba predložene direktive imati pozitivan gospodarski učinak zbog veće transparentnosti, pravne sigurnosti i poslovne predvidljivosti u vezi sa širenjem podataka dobivenih iz svemira. Pozitivni učinci predviđaju se za osnivanje i rast poduzeća, prodaju podataka dobivenih promatranjem Zemlje i međunarodnu konkurentnost. Pored izravnog povećanja broja radnih mjesta u sektoru preprodaje podataka/usluga visoke dodane vrijednosti i u sektoru pružanja podataka, vjerojatno će doći i do povećanja broja radnih mjesta na drugim razinama vrijednosnog lanca (tj. kod poduzeća koja koriste HRSD-e, proizvođača satelita i operatera), zbog kvalitetnijih usluga i konkurentnijih cijena. Očekuje se i dodatno neizravno povećanje broja radnih mjesta jer stvaranje jednog novog radnog mjesta u svemirskoj industriji dovodi do stvaranja i do pet novih radnih mjesta u drugim sektorima.

2.6

Ovo su glavne odredbe Prijedloga direktive:

a)

jasna definicija HRSD-a zasnovana na tehničkim parametrima ključnima za proizvodnju takvih podataka;

b)

specifikacija postupka koji trebaju primijeniti države članice pri pregledu i puštanju u promet HRSD-a u komercijalne svrhe;

c)

režim izvještavanja koji trebaju primjenjivati države članice kako bi Komisija mogla na primjeren način nadzirati provedbu direktive.

2.7

Države članice morat će prenijeti direktivu u nacionalno zakonodavstvo do 31. prosinca 2017.

3.   Opće napomene

3.1

Razvoj tehnologije, proizvoda i usluga svemirske industrije od presudne je važnosti za budućnost Europe. Kako je Odbor prethodno ustvrdio, „važnost svemira za povećanje znanja, blagostanja, gospodarske moći i inovativnosti ne može se precijeniti” (3). Gospodarska, društvena i ekološka korist od uspješnog tržišta za europske svemirske aplikacije bila bi vrlo velika.

3.2

Europa ima jedinstvenu sposobnost da razvije i promiče svemirsku politiku koja bi pospješila mir, sigurnost i gospodarski rast na temelju otvorenog i suradničkog pristupa razvoju i iskorištavanju svemirske tehnologije i podataka koje stvara.

3.3

Iako prepoznaje vitalnu važnost sigurnosti za Uniju, EGSO smatra da bi, bez obzira na odredbe Prijedloga direktive, sveobuhvatnija europska zajednička sigurnosna politika između ostaloga pridonijela rješavanju pitanja prerestriktivnog nadzora satelitskih podataka visoke razlučivosti (HRSD) koji provode neke države članice.

3.4

Europa treba živu komercijalnu svemirsku industriju u svim sektorima vrijednosnog lanca (4) kako bi zadržala neovisan pristup svemirskoj tehnologiji i satelitskim podacima dobivenim promatranjem Zemlje te razvila snažnu i neovisnu svemirsku industriju.

3.5

EU suviše sporo razvija politike i pravne okvire za osiguravanje pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta za proizvode i usluge svemirske industrije i za poticanje žive industrije u stvaranju i korištenju podataka dobivenih iz svemira. Taj spori razvoj poduzetništva na području sekundarnih aplikacija svemirske industrije u Europi znači gubitak u pogledu inovacija, stvaranja bogatstva i pozicije na globalnom tržištu u raznim svemirskim sektorima u odnosu na SAD, Rusiju, Kinu i druge zemlje.

3.6

Europa treba proaktivnu komercijalnu strategiju za razvoj tehnologije, proizvoda i usluga svoje svemirske industrije na brzorastućem globalnom tržištu. Ta strategija mora biti ugovorena i usklađena na europskoj razini kako bi se osiguralo uklanjanje internih prepreka razvoju.

3.7

Ta komercijalna strategija mora obuhvaćati dosljedan i stabilan regulatorni okvir, jaku industrijsku bazu uz solidnu bazu sektora malih i srednjih poduzeća, konkurentnost i troškovnu učinkovitost, tržišta za aplikacije i usluge te neovisni tehnološki pristup svemiru i tehnologiji, proizvodima i uslugama svemirske industrije. Ti su uvjeti čvrsto ugrađeni u politiku svemirske industrije EU-a (5).

3.8

Kako bi se osigurala jaka komercijalna europska svemirska industrija, EU mora poticati kritičnu masu europskih poduzeća, od MSP-a do velikih globalnih organizacija, koja se bave razvojem i korištenjem proizvoda i usluga zasnovanih na satelitskim podacima.

3.9

Potrebne su politike koje promiču obrazovanje više inženjera, stručnjaka na polju ICT-a i diplomiranih ekonomista za potrebe svemirske industrije, osobito na brzorastućim tržištima pružatelja podataka, preprodavatelja podataka, pružatelja usluga visoke dodane vrijednosti i pružatelja usluga na području geoinformacija.

3.10

Razvoj komercijalnog svemirskog sektora izrazito je ovisan o javnim nabavama institucija. Industrija bi imala koristi od zakonodavstva koje bi uvelo politiku javnih nabava za svemirski sektor, koju bi se nadziralo na razini EU-a.

4.   Posebne napomene

4.1

Odbor prepoznaje vitalnu važnost sigurnosne politike za građane Unije. Međutim, prerestriktivni nadzor satelitskih podataka visoke razlučivosti (HRSD) koji provode neke države članice u velikoj mjeri koči razvoj europskog komercijalnog tržišta za podatke dobivene promatranjem Zemlje te omogućava konkurentima izvan EU-a da iskoriste tu situaciju.

4.2

Primjetan je nedostatak kvalitetnih informacija o veličini i djelatnostima europske industrije koja se bavi razvojem aplikacija i usluga u vezi sa satelitskim podacima. Trebalo bi izraditi studiju o raznim segmentima vrijednosnog lanca koji se tiču razvoja sekundarnih aplikacija svemirske industrije. Kvalitetni podaci o potencijalu stvaranja novih radnih mjesta i bogatstva u raznim sektorima potaknuli bi tržište i doveli do veće potpore ovoj politici.

4.3

Tržište EU-a za satelitske podatke visoke razlučivosti (HRSD) nedovoljno je razvijeno u usporedbi sa SAD-om, gdje postoji jedinstveno tržište. Snažan položaj industrija SAD-a na području promatranja Zemlje temelji se na tehnički naprednim satelitskim sustavima, jasnom regulatornom okviru i velikoj potražnji javnosti za komercijalnim HRSD-ima i uslugama. Konkurenti iz SAD-a imaju ktome koristi od vrlo učinkovitih sinergija između civilnog i vojnog/obrambenog sektora u pogledu istraživanja i razvoja. Osim snažne konkurencije iz SAD-a, tu su i ozbiljni konkurenti iz Indije, Kine, Kanade, Koreje i Tajvana koji europskom tržištu nude HRSD-e putem preprodavača podataka.

Bruxelles, 15. listopada 2014.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Henri MALOSSE


(1)  Europa 2020. – Strategija za pametan, održiv i uključiv rast, COM(2010) 2020.

(2)  SL C 67, 6.3.2014., str. 88.; SL C 327, 12.11.2013., str. 38.; SL C 341, 21.11.2013., str. 29.; SL C 299, 4.10.2012., str. 72.; SL C 43, 15.2.2012., str. 20.; SL C 44, 11.2.2011., str. 44.; SL C 339, 14.12.2010., str. 14.; SL C 162, 25.6.2008., str. 24.

(3)  CCMI/115 – CES2861-2013, točka 3.1.

(4)  Vrijednosni lanac obuhvaća operatere satelita, pružatelje podataka, preprodavatelje podataka (koji prodaju HRSD-e dobivene od operatera satelita i pružatelja podataka iz EU-a i izvan EU-a), pružatelje usluga visoke dodane vrijednosti, pružatelje usluga na području geoinformacija, istraživačke institute, vlade i kupce.

(5)  COM(2013) 108 final.


15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/64


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o upravljanju makroregionalnim strategijama

(COM(2014) 284 final)

(2015/C 012/10)

Izvjestitelj:

g. BARÁTH

Dana 20. svibnja 2014. godine, sukladno članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Komisija je odlučila savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o

Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o upravljanju makroregionalnim strategijama

COM(2014) 284 final.

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila dana 25. rujna 2014.

Europski socijalni i gospodarski odbor je mišljenje usvojio na 502. plenarnom zasjedanju održanom 15. i 16. listopada 2014. (sastanak od 15. listopada), sa 148 glasova za i 4 suzdržana.

1.   Mišljenje i preporuke

1.1

Izvještaj sastavljen na temelju stava Vijeća za opće poslove o jačanju upravljanja makroregionalnim strategijama je pravovremen i daje neke važne upute za poboljšanje oblikovanja takvih strategija te za upravljanje njihovom provedbom.

1.2

EGSO smatra da makroregionalna politika treba postati punopravna politika EU-a.

1.3

S obzirom na narav ciljeva, razočarava što se u izvještaju pojam „upravljanja” u vezi s makroregionalnim strategijama ograničava na političku, institucijsku i administrativnu/organizacijsku suradnju.

1.4

„Partnerima” se u izvještaju Komisije daje tek vrlo podređena uloga. Gospodarski i socijalni dionici ne spominju se, dok se dionici civilnog društva uključuju samo kao primatelji informacija.

1.5

EGSO smatra da treba razviti nov model upravljanja, koji bi uključio gospodarske i socijalne partnere.

1.6

Treba napomenuti da se, unatoč suradnji na razini EU-a s EGSO-om, od kojega je zatraženo da sastavi mišljenje, na srednjim makroregionalnim ili regionalnim razinama ne postavlja pitanje partnerstva ni u odnosu na oblikovanje strategija, niti na donošenje odluka.

1.7

To je osobito ozbiljan problem kada je riječ o provedbi, čiji glavni korisnici trebaju biti gospodarski dionici i dionici civilnog društva. Djelotvorna i učinkovita provedba uvelike ovisi o prethodnoj uključenosti partnera, koje treba ispravno informirati i koji trebaju izraziti svoje slaganje, dok njihovo iskustvo treba iskoristiti kao doprinos postupku oblikovanja strategije. Legitimno je očekivati „europsku dodanu vrijednost”, pa se s tog gledišta predloženi novi model čini obećavajućim.

1.8

EGSO napominje da makroregionalni pokusi u okviru atlantske i sredozemne strategije jasno ocrtavaju potencijal koji pruža suradnja s partnerima.

1.9

EGSO smatra da je „skupina na visokoj razini”, koju čine predstavnici 28 država članica EU-a, izvanredna prilika za nadoknadu zbog previše centraliziranog i administrativnog upravljanja EU-om, dopunjujući ga tijelom za donošenje politike u skladu s često zanemarenom zamišlju supsidijarnosti i dosljednom primjenom načela partnerstva.

1.10

Stanje bi se uvelike poboljšalo kad bi razvojna politika na makroregionalnoj razini postala sastavnim dijelom sveeuropskih politika. Kako bi se to postiglo, potrebno je na europskoj razini vrednovati „postojeće” makroregionalne veze koje s teritorijalnog i sektorskog gledišta dobro djeluju.

1.11

EGSO predlaže sagledavanje makroregionalnih izazova i prilika, koje svojim promicanjem i korištenjem mogu pomoći poticanju razvojnih inicijativa u skladu s instrumentom „Povezivanje Europe”, osnažujući tako europsku integraciju.

1.12

EGSO se slaže da je važno usredotočiti resurse te osigurati djelotvornost i učinkovitost. Ukazuje, međutim, da se analiza ne bavi pitanjima koja se odnose na mogućnost mjerenja provedbe strategija i planova djelovanja, niti razmatra količinske i kvalitativne pokazatelje koji su bitni za izračun povrata ulaganja te stoga pokazuju dodanu vrijednost. Jedna od zadaća „tehničkih točaka” može biti uspostava jedinstvenog sustava praćenja i priprema vrednovanja ex-ante i ex-post.

1.13

EGSO smatra da tijela sa složenim članstvom na raznim razinama, zajedno s posebnim forumima, mogu znatno pridonijeti jačanju europskog identiteta civilnog društva, te gospodarskih, socijalnih i političkih čimbenika. To može znatno pridonijeti daljnjem razvoju europskog modela, koji se namjerno dijelom temelji na pristupu „od baze prema vrhu”.

1.14

Potrebno je zakonski i institucijski točnije definirati „upravljanje” u odnosu na uobličenje i provedbu makroregionalnih strategija.

1.15

Prema mišljenju EGSO-a, načelo „triju ne” više ne vrijedi: sredstva se pribavljaju iz srednjoročnog financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020., razvija se institucijski administrativni sustav za pomoć provedbi, dok se neophodna pravila navode u zajedničkom strateškom okviru.

1.16

Važno je omogućiti razne organizacijske mogućnosti. Istovremeno, kako bi se postigla bolja usklađenost i osigurala kritična masa za posebne inicijative, dodatni resursi trebaju djelovati kao katalizatori, omogućujući sinergije između namjera i resursa nacionalnih, regionalnih i lokalnih čimbenika.

2.   Uvod

2.1

U svojoj analizi, Komisija tvrdi da dvije do sada usvojene makroregionalne strategije, baltička i podunavska, koje već pokazuju rezultate, ispunjavaju očekivanja o dodanoj vrijednosti „na terenu”. Usvojene su važne zajedničke odluke i primijenjeni su resursi koje se ranije nije koristilo, na primjer na području zaštite okoliša, brodarstva, zaštite od poplava i održavanja kvalitete vode.

2.2

Dvije nedavno pokrenute inicijative za makroregionalnu suradnju mogu koristiti ranija iskustva. Prepoznate su znatne neravnoteže u jadransko-jonskoj i alpskoj regiji u pogledu ustroja gradova, kao i gospodarskog i društvenog razvoja. U analizi se također razmatra kako koristiti iskustva atlantskih obalnih regija.

2.3

EGSO smatra da je za oblikovanje i provedbu makroregionalnih strategija ključno prilagoditi dobro upravljanje posebnim zadaćama.

2.4

Komisijina analiza naglašava tri područja vezana uz upravljanje koja su ključna za uspjeh:

političko vodstvo (strateško usmjerenje i upravljački ustroji), vlasništvo, važnost poistovjećivanja sa strategijama, komuniciranje i odgovornost,

usklađivanje kao sredstvo za provedbu strategija,

upravljanje provedbenim postupkom, planovi djelovanja koji određuju svakodnevno izvođenje zadataka, suradnja, potpora suradnji.

2.5

Prema Komisijinoj analizi, „upravljanje” je djelovanje koje općenito određuje kako se rezultati postižu. Međutim, s time u vezi, postoji velika razlika između političkog vodstva i tijela za provedbu strategije, što znači da se pojam „odgovornosti” veže uz različite vrste operatora.

2.6

EGSO smatra da oblikovanje i provedba makroregionalnih strategija zahtijeva poseban sustav upravljanja koji se temelji na suradnji i usklađivanju. O okviru tog sustava, odgovornost za pojedine programe, projekte i mjere može se i mora vezati uz pojedinačna posebna djelovanja i one koji ih provode. Takav je sustav preduvjet za djelotvornost i učinkovitost pojedinih djelovanja i temelj za njihovu mjerljivost.

2.6.1

Analiza potvrđuje da makroregionalne strategije pružaju poseban okvir za suradnju između Europske unije, država članica, njihovih regija i određenih trećih zemalja na dotičnom zemljopisnom području. Planovi djelovanja sredstvo su za provedbu strategija jer omogućuju sudjelovanje na gospodarskoj i društvenoj razini.

2.7

Najviša je razina upravljanja skupina na visokoj razini, koja objedinjuje rad koordinatora prioritetnih područja, voditelja horizontalnih djelovanja, koordinatora stupova te upravljačkih skupina. Institucijski ustroj (mreža) dopunjuje se nacionalnim kontaktim točkama koje osnažuju usklađivanje na nacionalnoj razini.

3.   Što je još potrebno za učinkovitiju provedbu makroregionalnih strategija?

3.1

EGSP smatra da je Komisijina analiza točan sažetak glavnih područja na kojima je potrebno snažnije upravljanje. Učinkovita provedba makroregionalnih strategija zahtijeva sljedeće:

čvršće političko upravljanje,

kao i određivanje te usvajanje međusektorskih ciljeva, koje na nacionalnoj razini treba bolje ugraditi u domaće djelovanje vlada.

3.1.1

EGSO smatra da treba poduzeti napore za postizanje snažnije provedbe partnerstva na europskoj razini te između europskih institucija.

3.1.2

Organizacije koje djeluju na transnacionalnoj razini u određenoj regiji treba uključiti u razvoj upravljanja i dati im udio u tom postupku.

3.2

Pomoglo bi kad bi se pružili različiti, dostupniji resursi, te istovremeno razvijali posebni instrumenti za pojedine sektore, uključujući one usmjerene na privatni sektor.

3.3

Predvidljivost, sigurno okruženje za ključne dionike, trajna izgradnja kapaciteta, učinkovitije pružanje informacija civilnom društvu istovremeno ga uključujući u provedbu planova djelovanja, intenzivnija uporaba e-upravljanja i alata IKT-a te, općenito, snažniji podnacionalni i regionalni identitet te bolja prilagodba strategijama preduvjeti su za provedbu makroregionalnih strategija.

4.   Preporuke za daljnji razvoj glavnih vidova upravljanja

4.1

Suradnja između političkih i strateških vođa i odgovornih – surađujućih partnera

4.1.1

Dok daje prijedloge za poboljšanja, Komisijina analiza istovremeno potvrđuje postojeći upravljački ustroj. U njoj se tvrdi da će učestaliji redoviti sastanci na različitim razinama, od faze oblikovanja strategije preko planova djelovanja do provedbe, dati ključnim dionicima bolji pregled te također omogućiti političkoj razini da krene dalje od deklaracija i bolje shvati postupak te točnije ocijeni vrijednost obavljenog posla.

4.1.2

Jedna od glavnih praktičnih preporuka je da Europska komisija poveća ulogu makroregionalnih strategija među politikama EU-a, a da istovremeno ne prekorači svoje ovlasti za pružanje potpore i usmjeravanje.

4.1.3

Jedan od glavnih doprinosa mogao bi biti održavanje tematskih sastanaka za raspravu o izazovima koji se pojavljuju tijekom oblikovanja i provedbe strategije. Takvi problemi mogu imati utjecaj na europskoj razini, oni zahvaćaju europske politike i njima su zahvaćeni te zahtijevaju usklađivanje na visokoj razini.

4.1.4

EGSO također smatra da ulogu nacionalnih kontaktnih točaka treba povećati jer se njima politička sfera povezuje s provedbenim postupkom. Posebice bi želio da se imenuje poseban predstavnik kako bi se pratila provedba pojedinih strategija, kako bi se one ocjenjivale te o tome izvješćivalo izvršno tijelo ili ministarski savjetodavni sastanci.

4.1.5

Komisijin izvještaj naglašava važnost osiguranja da se ključni čimbenici, partneri u suradnji i dionici u pojedinim zemljama i regijama posvete tom postupku, zajedno razvijaju pristupe, određuju gospodarske ciljeve i uspostavljaju raspored provedbe, održavaju redovne rasprave, podižu svijest te općenito osiguravaju učinkovitu uključenost.

4.1.6

Za EGSO, glavni su dionici nacionalni, regionalni i lokalni donositelji odluka te civilno društvo, uključujući organizacije poslodavaca i radnika, predstavnike znanstvene i istraživačke zajednice te, općenito, nevladinih organizacija.

4.1.6.1

Potpora sudjelovanju tih dionika jest prioritet, iako mnoge najbolje prakse već postoje kada je riječ o uključivanju kako političkih čimbenika, tako i civilnog društva.

4.1.7

Kada je riječ o budućnosti, Komisijina analiza (1) pridaje veliku važnost pojačanju djelovanja uspješnih foruma, s većom uključenošću parlamenata i parlamentarnih obora. Također naglašava potrebu da predstavnici civilnog društva pridonose diljem svojih makroregija, podižu svijest o svojim stavovima te se učinkovitije uključe u određivanje tematskih ciljeva i zadataka.

4.1.8

Uža suradnja između teorije (akademske zajednice) i prakse (poduzeća, MSP-a), zajedno sa snažnijim vezama između studenata s različitih sveučilišta, može znatno pomoći oblikovanju i provedbi strategija.

4.1.9

I konačno, vrlo je važno uključiti u taj postupak izaslanstva i predstavnike Komisije, osobito kada je riječ o uporabi sustava IT-a.

4.2   Usklađivanje

4.2.1

„Skupina na visokoj razini” koju čine predstavnici 28 država članica EU-a trenutačno je u postupku uspostave i u planu je njezin prvi godišnji sastanak. To je potrebno kako bi se ojačalo usklađivanje na europskoj razini u cilju boljeg usklađivanja svakodnevnih postupaka na političkim razinama. Jedan od zadataka te skupine jest povezati se s drugim ključnim dionicima. Prema mišljenju EGSO-a, rad skupine ocrtava potrebu oblikovanja sveeuropske makroregionalne strategije.

4.2.2

Nalik postojećim zadaćama nacionalnih kontaktnih točaka, skupina na visokoj razini odgovorna je osigurati da fondovi koji se koriste za potporu provedbi europskih strategija idu u korak s makroregionalnim strategijama. Institucijske ustroje dopunjavaju „nacionalne platforme za usklađivanje”, koje omogućuju održavanje savjetodavnog dijaloga između raznih ministarskih, regionalnih, lokalnih, znanstvenih organizacija i organizacija civilnog društva te dionika.

4.2.3

Komisijina analiza naglašava ključnu ulogu nacionalnih kontaktnih točaka u smislu usklađivanja. Osim temeljnih zadaća, poput postupaka prilagodbe i usklađivanja, izvedbe praćenja, osiguranja i nadgledanja tijeka informacija između različitih tijela koja donose odluke te informiranja političkih dionika, nacionalne kontaktne točke također su odgovorne za godišnje izvještavanje institucija poput parlamenata na koje se odnose makroregionalne strategije, kao za i uključenost u utvrđivanje i, gdje je to moguće, usklađivanje nacionalnih i regionalnih resursa.

4.3   Provedba

4.3.1

EGSO se slaže s preporukom da je dionicima u provedbi potrebna znatna politička i administrativna potpora, zajedno s povećanim financijskim i ljudskim resursima.

4.3.2

Kada je riječ o provedbi makroregionalnih strategija, za osiguranje usklađivanja neophodne su neovisne, na nacionalnoj razini priznate osobe, dobro uklopljene u lokalni okvir i s potrebnim stručnim znanjem, ako je potrebno uz pomoć odgovarajućih upravljačkih skupina za dotičnu razinu.

4.3.3

EGSO se slaže da mogućnost koju pružaju nova pravila za uporabu europskog financiranja za izravnu potporu makroregionalnim strategijama predstavlja veliku promjenu.

4.3.4

U svojoj analizi, Komisija napominje da je na pojedinim ministrima glavna odgovornost za osiguranje jasnoće među uključenima u provedbu pružajući im neophodne resurse. Ako se za to ne ispune odgovarajući uvjeti, ne može se očekivati dodana vrijednost.

4.3.5

Koordinatori djeluju kao veza između političke razine s jedne strane te posebnih projekata i njihove provedbe s druge. Zajedno s upravljačkim skupinama, oni čine stvarnu izvršnu vlast.

4.3.6

Komisijina analiza ukazuje da su znatni organizacijski i financijski resursi već dostupni na europskoj razini. Zahvaljujući njima, udvajanje i zalihost može se i, zaista, treba izbjeći u upravljanju, usklađivanju i provedbi strategija, postižući time znatne uštede. Postojeće znanje i prakse treba dalje razvijati.

4.3.7

Kada je riječ o provedbi, suradnju treba učiniti sadržajnijom, sastanke održavati učestalije, a usklađivanje između tematskih područja pojačati, uključivo pomoću užih veza unutar same Komisije.

4.3.8

Suradnja između pojedinih zemalja i regija razlikuje se od jedne do druge makroregije. Moramo izbjeći stvaranje pretjerano uobičajenih institucijskih ustroja. Neki su od dobrih primjera koje treba slijediti Atlantski forum, uspostavljen za razvoj atlantskih obalnih regija, i druge inovativne inicijative.

4.3.9

Komisijina analiza skreće pozornost na mogućnost koja se može provesti suradnjom između raznih zemalja, te može donijeti znatne koristi. EGSO se slaže da „tehničke točke” mogu pružiti potporu protoku informacija, organizacijskom djelovanju, izvještavanju, širenju najboljih praksa, uspostavi pojedinih odbora i radnih skupina te organizaciji i dokumentiranju sastanaka.

Bruxelles, 15. listopada 2014.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Henri MALOSSE


(1)  COM(2014) 284 final.


15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/69


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 604/2013 u vezi s utvrđivanjem države članice odgovorne za razmatranje molbe za međunarodnu zaštitu maloljetnika bez pratnje čiji članovi obitelji, braća i sestre ili rođaci ne borave zakonito u državi članici

(COM(2014) 382 final – 2014/0202 (COD))

(2015/C 012/11)

Izvjestiteljica:

Grace ATTARD

Dana 3. srpnja 2014. godine, sukladno članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europski parlament odlučio je savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 604/2013 u vezi s utvrđivanjem države članice odgovorne za razmatranje molbe za međunarodnu zaštitu maloljetnika bez pratnje čiji članovi obitelji, braća i sestre ili rođaci ne borave zakonito u državi članici

COM(2014) 382 final – 2014/0202 (COD).

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila dana 30. rujna 2014.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na svom 502. plenarnom zasjedanju održanom 15. i 16. listopada 2014. (sjednica od 15. listopada), sa 143 glasa za i 1 protiv.

1.   Preporuke i napomene

1.1

EGSO podržava prijedlog o izmjeni Uredbe (EU) br. 604/2013. Međutim, prepreke poput složenih administrativnih, pravosudnih i drugih sustava u državama članicama, nedostatka informacija te, među ostalim, straha od prijave moraju se riješiti kako bi se osiguralo da se ni jedno dijete ne nađe u situaciji pravne nesigurnosti ili bez državljanstva.

1.2

EGSO snažno preporučuje da načelo „najboljeg interesa djeteta” dobije prednost pred svim drugim nacionalnim i međunarodnim pravom.

1.3

EGSO smatra da se u trenutnom Prijedlogu ne iznose kriteriji o tome „kako” i „tko” treba ustanoviti „najbolji interes djeteta”. Definicije bi trebale slijediti pravila i standarde međunarodnih konvencija o ljudskim pravima.

1.4

Odbor preporučuje da osobe koje rade na slučajevima maloljetnika bez pratnje prođu prikladnu obuku o poštovanju prava djece.

1.5

Kako bi se izbjegao sukob interesa i osiguralo kvalificirano osoblje, tijelo koje određuje najbolji interes djeteta trebalo bi biti neovisno i ne bi smjelo biti povezano s tijelima nadležnima za imigraciju. To bi po mogućnosti trebalo biti nacionalno tijelo zaduženo za pitanja zaštite djece (1).

1.6

EGSO naglašava da bi kao hitan prioritet trebalo rješavati ukidanje pritvora za djecu, bez obzira na to imaju li pratnju ili ne, i bez obzira na to kojoj proceduri podliježu.

1.7

Djeci bez pratnje i razdvojenoj djeci nikad se ne bi smio odbiti ulazak u zemlju, u skladu s obvezama o nevraćanju imigranata koje proizlaze iz međunarodnih ljudskih prava, humanitarnog prava i prava o izbjeglicama.

1.8

EGSO preporučuje da Komisija uspostavi jedinstvene postupke i prikladne i fleksibilne rokove za slučajeve koji se tiču stavaka 4.b, 4.c i 4.d za osiguravanje dogovora između država članica utemeljenih na najboljem interesu djeteta.

1.9

Termine „informirati” i „stvarna prilika” treba jasno definirati kako bi se osiguralo da maloljetniku u razumijevanju posljedica čitavog procesa podnošenja molbe za međunarodnu zaštitu u bilo kojoj državi članici EU-a pomažu dobro obučeni socijalni radnici, neovisni prevoditelji i kvalificirani predstavnik koji djeluje kao zakonski skrbnik.

1.10

EGSO smatra da zakonski skrbnik mora biti „kvalificirani predstavnik” koji mora imati iskustvo u postupanju s maloljetnicima i poznavati nacionalno pravo o strancima te zakonodavstvo o zaštiti djece.

1.11

EGSO snažno poziva države članice da osiguraju da se svaki postupak procjene dobi temelji na najboljem interesu maloljetnika, pri čemu je primarni cilj osigurati da je maloljetnik dobio sva prava i zaštitu koji mu pripadaju. Procjenu treba obaviti u prisutnosti zakonskog skrbnika.

1.12

EGSO snažno preporučuje da u situacijama kada maloljetnik postane punoljetan tijekom procesa utvrđivanja države članice odgovorne za razmatranje molbe za međunarodnu zaštitu, uzima u obzir dob osobe na datum inicijalne molbe.

1.13

Treba revidirati niz programskih smjernica EU-a za zaštitu maloljetnika bez osobnih dokumenata u migracijskim situacijama (2). To uključuje regularizaciju kao instrument migracijske politike, informiranje i podršku obiteljima bez osobnih dokumenata, uspostavu baza podataka s dokazima, prijavu rođenja i zaštitu podataka kao i pravo na obrazovanje i stručno osposobljavanje, zdravstvene usluge i smještaj.

1.14

EGSO smatra da postoji potreba za sveobuhvatnijom definicijom termina„djeca bez pratnje u neregularnim migracijskim situacijama” kako bi se obuhvatile različite situacije koje se pojavljuju u praksi i koje nisu obuhvaćene predloženom Uredbom.

1.15

EGSO naglašava važnost savjetovanja sa stručnjacima iz civilnog društva, pravnim ekspertima i ljudima s iskustvom na području dječjih migracija te se raduje suradnji s Komisijom u tom procesu.

2.   Sažetak prijedloga Komisije

2.1

U svom prijedlogu Komisija želi izmijeniti članak 8. stavka 4. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje molbe za međunarodnu zaštitu koju je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (Uredba Dublin III).

2.2

Prijedlog je donesen u svjetlu nedavne odluke (3) Suda Europske unije, u kojoj se pojašnjava koja je država članica odgovorna za razmatranje molbi koje podnose maloljetnici bez pratnje. To će poboljšati izglede onih maloljetnika koji traže međunarodnu zaštitu, a nemaju obitelj, braće ni rodbine na teritoriju EU-a.

2.2.1

Stavkom 4.a kodificira se presuda Suda u predmetu C-648/11 te navodi da, „ako član obitelji, brat, sestra ili rođak maloljetnika bez pratnje ne borave zakonski u državi članici, kao što je navedeno u stavcima 1. i 2., odgovorna država članica je ona u kojoj je maloljetnik bez pratnje podnio molbu za međunarodnu zaštitu te se u njoj nalazi, pod uvjetom da je to u najboljem interesu maloljetnika”.

2.2.2

Stavkom 4.b obuhvaćene su situacije kada se maloljetnik koji je podnositelj molbe u skladu sa stavkom 4.a nalazi na području države članice u kojoj nije podnio molbu. Ta država članica obavještava maloljetnika bez pratnje o njegovom pravu da preda molbu te mu daje stvarnu priliku da preda molbu u toj državi, osim ako to nije u najboljem interesu maloljetnika.

2.2.3

Maloljetnik stoga ima dvije mogućnosti: podnijeti molbu za međunarodnu zaštitu ili ne.

2.2.4

Prema stavku 4.c, u potonjem slučaju, odnosno u slučaju da maloljetnik odluči da neće predati molbu u državi članici u kojoj se nalazi, čime se slučaj C-648/11 nije bavio, maloljetnik se prebacuje u državu članicu za koju se razmatranjem najboljeg interesa maloljetnika ustanovi da je najprikladnija. Ovim se pravilom namjerava postići sigurnost pri utvrđivanju odgovorne države članice uvođenjem nedvojbenog i predvidljivog pravila te postupka koji se neće nepotrebno razvlačiti. Jamstva za maloljetnike utvrđena člankom 6. Uredbe 604/2013 vrijede za sve maloljetnike koji su predmet postupaka iz ove Uredbe, ali Prijedlog u stavku 4.c uvodi i obvezu da država članica u kojoj je molba podnesena i ona koja je podnosi surađuju u utvrđivanju najboljeg interesa maloljetnika.

3.   Kontekst

3.1

Izazovi s kojima su suočeni maloljetnici bez pratnje brojni su i složeni, te zahtijevaju multilateralni, sveobuhvatan i holistički pristup.

3.2

EGSO preporučuje da svako dijete dobije informacije, prikladne svojim godinama, o svojim pravima, na temelju relevantne konvencije UN-a, čime bi se osiguralo da maloljetnici, posebice „nevidljivi” maloljetnici koji nemaju prikladnu skrb, budu osnaženi za traženje zaštite.

3.3

Oko 1 20  000 podnositelja molbi za azil 2013. bili su maloljetnici, što je predstavljalo više od četvrtine ukupnog broja podnositelja molbi za azil. Pritom je 12  685 podnositelja molbi imalo status maloljetnika bez pratnje (4). Udio maloljetnika bez pratnje koji traže azil u Europi u zadnjih 10 godina postojano stoji na oko 5 % ukupnog broja molbi za azil podnesenih u Europi.

3.4

Status „djece u pokretu” može u različitim fazama njihova putovanja biti različit te ta djeca mogu biti suočena s različitim osjetljivim situacijama (5), što su sve pitanja kojima se treba pozabaviti.

3.5

Djeca mogu putovati s obitelji ili neovisno ili s osobama koje nisu članovi njihove obitelji, ili mogu biti ostavljena bez pratnje nakon ulaska na teritorij države članice. Roditelji ili skrbnici te djece također mogu biti bez osobnih dokumenata, primjerice ako su u zemlju ušli neregularno ili ako su ostali zajedno s obitelji nakon što im je istekla boravišna dozvola ili viza. Roditelji ili skrbnici također mogu imati regularni migracijski status, primjerice kada djeca dolaze u Europu kako bi bila s obitelji, ali ne potpadaju pod programe spajanja obitelji. Djeca rođena u Europi također mogu biti bez osobnih dokumenata, zbog toga što su im roditelji bez dokumenata. Nadalje, djeca mogu ostati sama u slučaju deportacije.

3.6

Države članice imaju zakonsku obavezu osigurati da se odluke Suda Europske unije, posebice u slučaju predmeta C-648/11, koji je relevantan za Uredbu br. 604/2013, te u slučaju zaštite i standarda propisanih UN-ovom konvencijom, provedu u nacionalnim zakonodavstvima te se moraju voditi dvama glavnim načelima Konvencije o pravima djeteta (CRC): 1) načelom nediskriminacije (članak 2.) i 2) najboljim interesima djeteta (članak 3.). Svaku politiku ili praksu koje su u suprotnosti s međunarodnim i/ili europskim zakonima treba osporiti kao nezakonitu, a kad god se krše prava djece, treba pokrenuti postupke zbog povreda.

4.   Opće napomene

4.1

Predloženom uredbom osigurat će se da se države članice pridržavaju Općeg komentara br. 6. Konvencije UN-a o pravima djeteta (CRC), koji se bavi postupanjem prema djeci bez pratnje i razdvojenoj djeci izvan njihove države porijekla.

4.2

U Haškoj konvenciji iz 1996 (6). navodi se da je, bez obzira na nacionalna zakonodavstva, dobna granica za „djecu” ili „maloljetnike” UVIJEK 18 godina.

4.3

Temeljna načela koja se tiču prava djece treba integrirati u razvoj, provedbu i praćenje zakona, politika, postupaka i praksi koji utječu na maloljetne migrante bez pratnje.

4.4

Ovim zakonodavnim prijedlogom trebaju biti obuhvaćeni i maloljetnici čije su molbe već odbijene u nekoj od država članica.

4.5

Osoblje koje se bavi maloljetnicima bez pratnje (represivne službe, sudske vlasti, istražitelji, prevoditelji, socijalni radnici i osobe koje se bave mladima, zdravstveni djelatnici, skrbnici, pravni zastupnici, policajci i pogranični organi itd.) trebaju proći prikladnu obuku o poštovanju prava djece.

4.6

Konvencija UN-a obvezuje države da prema djeci bez osobnih dokumenata postupaju na jednak način kao i prema „svakom” djetetu, bez razlike. Ipak, u praksi postoji neslaganje između nacionalnih zakonskih okvira kojima se vodi imigracijska kontrola i onih o zaštiti djece. EGSO poziva države članice da osiguraju da se djeca u neregularnim situacijama u prvom redu smatraju djecom i štite kao takva, u okviru nacionalnih sustava za zaštitu djece.

5.   Posebne napomene

5.1

EGSO je u velikom broju mišljenja (7) i kroz sudjelovanje u radu Europskog foruma za integraciju izražavao stavove o politikama i praksama na području temeljnih prava migranata u regularnim ili neregularnim situacijama.

5.2

Uvjete prihvata prilagođene djeci, prema Konvenciji UN-a o pravima djeteta i drugim međunarodnim konvencijama poput Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, treba osigurati za sve maloljetne migrante ili djecu u neregularnoj migracijskoj situaciji, bez obzira na to imaju li osobne dokumente ili ne, čak i u slučaju migracija unutar Europe.

5.3

Neposredno nakon dolaska bilo kojeg djeteta bez pratnje/razdvojenog djeteta, treba mu se dodijeliti besplatna pravna pomoć i kvalificirani neovisni zakonski skrbnik koji će mu pomagati, savjetovati ga i štititi dok ga se ne spoji s obitelji ili dok ne bude stavljen pod prikladnu skrb.

5.4

Iako zakonodavstvo EU-a priznaje važnost zakonskog skrbništva, obaveze zakonskog skrbnika nisu definirane. Zakonski skrbnik mora biti „kvalificirani predstavnik” koji ima iskustvo u postupanju s maloljetnicima i poznaje nacionalno pravo o strancima i zakonodavstvo o zaštiti djece te je ovlašten za zastupanje djeteta u svim postupcima donošenja odluka, pod uvjetom da je dijete dalo svoj pristanak (8). Skrbnik mora imati financijske resurse kako bi uključio druge stručnjake ako je to nužno za najbolji interes djeteta.

5.5

Tijekom čitavog postupka utvrđivanja nadležne države članice, maloljetnici bez pratnje trebaju imati pristup smještaju, obrazovanju i stručnom osposobljavanju te zdravstvenim uslugama jednako kao i druga djeca unutar nadležnosti države članice koja ih prima, a posebnu pažnju treba pridati psihološkom stanju djeteta.

5.6

Stavove djece i njihova svjedočenja o svom iskustvu treba uključiti u formuliranje političkih odgovora i u akcijske planove za djecu. Istraživanja o potrebi za dokazima kojima su djeca u središtu, uključujući njihovo pravo da slobodno izražavaju svoje mišljenje o svim pitanjima koja utječu na njih, pružila su važne dokaze iz prve ruke za Europski akcijski plan za maloljetnike bez pratnje (2010. – 2014.) (9).

5.7

Termine „informirati” i „stvarna prilika” treba jasno definirati kako bi se osiguralo da a) prikladno obučeni socijalni radnici, neovisni tumači i zakonski skrbnici maloljetniku pomažu maloljetniku razumjeti implikacije čitavog postupka podnošenja molbe za međunarodnu zaštitu u bilo kojoj državi članici EU-a, na jeziku koji može razumjeti; i b) da maloljetnik mora dati ili uskratiti svoj pristanak u pismenom obliku ako je to potrebno.

5.8

Maloljetnici se ni u kojoj fazi postupka podnošenja molbe za međunarodnu zaštitu ne smiju držati u pritvoru. Nadalje, pritvor bi im onemogućio da iskoriste svoje pravo da se premjeste u drugu državu članicu kako bi molbu predali tamo (10).

5.9

Sve odluke donesene na temelju Uredbi Dublin II i III koje se tiču maloljetnika bez pratnje koji traže azil trebaju biti u skladu s novijom sudskom praksom Suda Europske unije (11).

5.10

Sporazumi i protokoli s različitim državama članicama na koje se poziva Prijedlog uredbe trebali bi biti u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije.

5.11

EGSO se u potpunosti slaže da nakon usvajanja ove izmijenjene uredbe, Komisija treba revidirati delegirane akte, kao što je propisano Uredbom Dublin III na temelju članka 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

5.12

Treba razjasniti termin „odrasli brat ili sestra” kada je riječ o pravu maloljetnika na spajanje obitelji kako bi se osiguralo da ta odrasla osoba može obaviti svoje dužnosti prema maloljetniku na odgovoran način u skladu sa zakonom.

5.13

EGSO preporučuje da države članice osiguraju nužnu potporu i posebnu njegu za ranjivu djecu, uključujući djecu s psihološkim problemima, mentalnim ili fizičkim invaliditetom i/ili zdravstvenim problemima, kao i za djecu u izvanrednim situacijama, uključujući djecu koja dolaze iz područja sukoba u kojima su oni ili njihove obitelji pretrpjeli traumatična iskustva, kao i za trudne tinejdžerke ili roditelje mlađe od 18 godina.

5.14

EGSO zahtijeva da države članice osiguraju da svaki postupak procjene dobi a) bude utemeljen na najboljem interesu maloljetnika (12); b) podrazumijeva obaveznu prisutnost zakonskog skrbnika; i c) vode različiti neovisni profesionalci, uključujući dječje psihologe, socijalne radnike i pravne stručnjake, u sklopu tima muških i ženskih stručnjaka. Postupak procjene i odluka trebaju biti pažljivo dokumentirani.

5.15

Do završetka procjene, svaku osobu koja tvrdi da je maloljetna treba smatrati maloljetnom te prema njoj tako i postupati.

5.16

Procjena dobi u prvom se redu treba temeljiti na odgovarajućoj dokumentaciji. Španjolski je sud u nedavnoj odluci odredio da dokumentaciju ne treba dovoditi u pitanje.

5.17

Maloljetnik treba biti u potpunosti informiran o postupku procjene dobi i mogućim posljedicama, a njegovim stavovima treba dati prikladnu težinu u skladu s njegovom dobi i zrelosti.

5.18

U slučajevima kada dokumentacija ne postoji ili u slučajevima ozbiljnih sumnji u pogledu dobi maloljetnika, mogu se, kao krajnja mjera, provesti medicinski/fizički pregledi, pri čemu treba poštovati kulturu, dostojanstvo te fizički i moralni integritet djeteta, budući da neke fizičke procjene mogu biti posebice stresne, invazivne i traumatične. Kada se smatra da su medicinski/fizički pregledi nužni, potrebno je tražiti i dobiti informirani pristanak. Medicinske/fizičke preglede trebaju pratiti sociopedagoške procjene stručnjaka. Oba postupka trebaju biti kumulativna.

5.19

Zaključci svakog postupka trebaju biti podložni žalbi.

5.20

Pravni status maloljetnika bez pratnje koji postanu punoljetni složen je i razlikuje se od države do države. Iako su pravila u postupku o tim pitanjima sadržana u direktivi o azilu, treba uspostaviti pravila o pravima osoba koje tijekom postupka navrše 18 godina.

5.21

EGSO snažno preporučuje da se u takvim situacijama dob osobe odredi u početnoj fazi molbe, kako bi se smanjila opasnost da maloljetnik prijeđe u neregularni status i nestane.

5.22

Odgovor država članica na problem trgovine djecom ne smije, međutim, biti određen imigracijskim statusom djeteta i njegove molbe za azil, nego najboljim interesom djeteta.

5.23

Djeca u neregularnoj migracijskoj situaciji nikad ne bi smjela biti podvrgnuta kaznenom postupku samo iz razloga koji su isključivo povezani s njihovim imigracijskim statusom ili u slučajevima kada su u kaznene aktivnosti upletena kao rezultat izrabljivanja.

5.24

Države članice moraju do kraja srpnja 2015. provesti Direktivu o zaštiti tražitelja azila koja, uz ostalo, uključuje obvezu država članica da u ranoj fazi prepoznaju slučajeve ranjive djece bez pratnje.

Bruxelles, 15. listopada 2014.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Henri MALOSSE


(1)  Npr. Oficina de Proteccion de Menores (Ured za zaštitu maloljetnika) u Španjolskoj ili Ured za dobrobit djece u Njemačkoj.

(2)  Dr. Sarah Spencer, COMPAS, University of Oxford.

(3)  Predmet C-648/11 – MA i drugi protiv ministra unutarnjih poslova Ujedinjene Kraljevine.

(4)  Eurostat (2014.), Statistički podaci o azilu, http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Asylum_statistics

(5)  Informativni memorandum Europskog foruma o pravima djeteta (2012.) – http://ec.europa.eu/justice/fundamental-rights/files/background_cps_children_on_the_move_en.pdf

(6)  Haška konvencija o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece iz 1996. (THC 1996), http://www.hcch.net/index_en.php?act=conventions.text&cid=70

(7)  (SL C 128/29, 18.5.2010.), (SL C C48/6, 15.2.2011.), (SL C 67, 6.3.2014.), (SL C 317/110, 23.12.2009.).

(8)  THC 1996.

(9)  Agencija za temeljna prava (2009.), Razvojni pokazatelji za zaštitu, poštovanje i promicanje prava djece u Europskoj uniji.

(10)  Odbor UN-a za prava djeteta, Opći komentar br. 6, Postupanje prema maloljetnicima bez pratnje i razdvojenoj djeci izvan države porijekla CRC/GC/2005/6.

(11)  Sud Europske unije, 6. lipnja 2013., predmet C-648/11.

(12)  ENOC, Europska mreža pravobranitelja za djecu – www.ombudsnet.org


15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/75


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda, izmjeni Uredbe (EU) br. XXX/XXX Europskog parlamenta i Vijeća (Uredba o službenim kontrolama) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007

(COM(2014) 180 final – 2014/0100 (COD))

(2015/C 012/12)

Izvjestitelj:

Armands KRAUZE

Dana 2. travnja 2014. i dana 28. travnja 2014., Europski parlament, odnosno Vijeće, sukladno članku 43. stavku 2. i članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, odlučili su savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda, izmjeni Uredbe (EU) br. XXX/XXX Europskog parlamenta i Vijeća [Uredba o službenim kontrolama] i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007

COM(2014) 180 final – 2014/0100 (COD)

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša, odgovorna za pripremu rada Odbora na tu temu, usvojila je mišljenje 2. listopada 2014.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na svom 502. plenarnom zasjedanju održanom 15. i 16. listopada 2014. (sastanak od 16. listopada), sa 61 glasom za, jednim protiv i 5 suzdržanih.

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO sa zadovoljstvom pozdravlja zakonodavni prijedlog Komisije i njezinu namjeru da podrži razvoj ekološke poljoprivrede u Europi usporedno s razvojem potražnje te se slaže da je potrebno ukloniti nedostatke postojećeg sustava. Komisija bi trebala potaknuti ne samo razvoj ekološke poljoprivrede, već i povjerenje potrošača u ekološke proizvode.

1.2

Ipak, zabrinut je zbog činjenice da ocjena učinka koju je provela Komisija ne procjenjuje na odgovarajući način utjecaj novih propisa na daljnji razvoj ekološke poljoprivrede u Europi. Jednako tako ne procjenjuje ni utjecaj tih propisa na proizvođače ekoloških proizvoda i nastavak proizvodnje.

1.3

EGSO podržava spremnost Komisije da potakne uključivanje malih poljoprivrednih gospodarstava u ekološku poljoprivredu i smanji administrativno opterećenje u svim etapama nastanka ekoloških proizvoda.

1.4

EU je neto uvoznik ekoloških proizvoda, no troškovi proizvodnje i administrativno opterećenje, koji su u stalnom porastu te predstavljaju teret za europske poljoprivrednike, ne dopuštaju tom sektoru da ekološku proizvodnju u državama članicama EU-a razvije na odgovarajući način da bi odgovorio na sve veću potražnju od strane potrošača.

1.5

Odbor, općenito gledano, podržava Komisijin cilj potpunog prelaska mješovitih gospodarstava na ekološku proizvodnju, pod uvjetom da se predvide odstupanja za određene posebne slučajeve. Neophodno je poduzeti dodatne mjere podrške kako bi se olakšao prelazak poljoprivrednika na 100 % ekološku poljoprivredu.

1.6

EGSO poziva Komisiju da dodatno razradi Prijedlog uredbe u pogledu materijala za vegetativno razmnožavanje i sjemena, budući da će ekološkim poljoprivrednicima biti teško postići da koriste isključivo ekološko sjeme prije 2021. godine.

1.7

EGSO se nada da pregovori o Partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja (TTIP), kao ni drugi sporazumi koji se zaključe, neće rezultirati narušavanjem ekoloških standarda EU-a ili preispitivanjem ili izmjenom uvjeta primjenjivih na prodaju i certifikaciju ekoloških proizvoda.

1.8

Na ekološkim je gospodarstvima potrebno na mnogim razinama zahtijevati više standarde u pogledu dobrobiti životinja nego na konvencionalnim gospodarstvima. Ipak, u određenim bi slučajevima ekološki poljoprivrednici mogli imati poteškoća s ispunjavanjem tih strogih kriterija. U pogledu posebnih uputa čija se primjena tiče dobrobiti životinja u ekološkoj poljoprivredi, EGSO preporučuje Komisiji da pažljivo prouči i odredi mogućnosti odstupanja, kako bi se očuvale tradicionalna organizacija i tradicionalne metode uzgoja koje su već dugo u upotrebi za lokalne pasmine.

1.9

EGSO poziva Komisiju da razmotri i uzme u obzir razlike u tradiciji, povijesti i klimatskim uvjetima država članica i regija EU-a, kao i posebnosti proizvodnje u pojedinim zemljama, zadržavajući određenu fleksibilnost u primjeni mogućnosti odstupanja od pravila, dok se istovremeno treba osigurati određena razina usklađenosti.

1.10

Ekološki poljoprivrednici moraju moći ispuniti preuzete obaveze, stoga bi im i nakon stupanja na snagu nove uredbe, sve do sredine financijskog razdoblja 2014. – 2020. za programe ruralnog razvoja, trebalo zajamčiti mogućnost da odaberu hoće li nastaviti ispunjavati prethodno preuzete obaveze ili slijediti novu uredbu. Treba osigurati da promjene u trenutnom pravnom okviru unutar tekućeg ugovornog razdoblja ne uzrokuju retroaktivne sankcije za one poljoprivrednike koji se ne mogu prilagoditi novim zahtjevima.

1.11

EGSO poziva Europsku komisiju da uzme u obzir posebnosti najudaljenijih europskih područja kako bi im omogućila da razviju lokalnu ekološku proizvodnju (pristup sjemenu, nedostatak raznolikosti opskrbe, zdravstveni problemi).

1.12

EGSO zahtijeva da Europska komisija pojasni status matične mliječi, peluda i pčelinjeg voska uključujući ih na popis ostalih proizvoda navedenih u Prilogu I. Prijedloga uredbe o ekološkoj proizvodnji.

1.13

EGSO poziva Komisiju da predvidi odgovarajuću pomoć za inovacije i obuku na području ekološke proizvodnje, pridajući posebnu važnost strukovnom osposobljavanju mladih i cjeloživotnom učenju postojećih proizvođača.

1.14

EGSO traži od Komisije da izradi prijedlog uredbe koji bi pospješio provedbu izravne prodaje ekoloških proizvoda i korištenja kratkih opskrbnih lanaca.

1.15

EGSO poziva Komisiju da u Uredbu uključi instrumente potrebne za promicanje javne i zajedničke nabave ekološke hrane u školama, bolnicama i drugim javnim ustanovama.

2.   Opće napomene

Opće informacije o stajalištima zainteresiranih strana

2.1

Ekološka proizvodnja je cjelovit sustav proizvodnje zasnovan na upravljanju prirodnim resursima, koji nameće stroga ograničenja u pogledu upotrebe kemijskih i sintetičkih dodataka, predviđa napuštanje upotrebe mineralnih gnojiva te zabranjuje korištenje genetski modificiranih organizama (GMO).

2.2

Ekološka poljoprivreda ne može se ograničiti na jednu posebnu metodu proizvodnje ili na razvoj određenih proizvoda, već ona obuhvaća mnogo širi koncept. Ekološka poljoprivreda uzima u obzir ne samo fizički okoliš u kojem se odvija već i njegove sociološke čimbenike. Riječ je o načinu proizvodnje s mnogo širom vizijom u okviru koje se također vodi računa o socioekonomskoj, političkoj i društveno-kulturnoj dimenziji.

2.3

Biološka raznolikost obično je veća na gospodarstvima s ekološkom proizvodnjom, gdje se može naći više biljnih vrsta i kukaca nego na neekološkim gospodarstvima. Na ekološkim gospodarstvima tlo je znatno bogatije, a organizmi iz tla sudjeluju u održavanju njegove strukture i visoke razine organskih tvari, poboljšavajući tako njegovo prozračivanje i isušivanje.

2.4

Kvaliteta vode uz ta je gospodarstva bolja, jer ekološki poljoprivrednici ne koriste pesticide niti štetna sintetička mineralna gnojiva. Ispravan plodored doprinosi povećanju plodnosti tla i učinkovitosti hranjivih tvari. Usporedbe gospodarstava potvrđuju da ja na ekološkim gospodarstvima ispiranje nitrata po hektaru manje od 57 %.

2.5

Ekološka poljoprivreda potiče stvaranje „zelenih” radnih mjesta. Studija provedena 2011. godine u Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj o stopi zaposlenosti na ekološkim gospodarstvima pokazuje da ona pružaju za 135 % radnih mjesta s punim radnim vremenom više od konvencionalnih gospodarstava (1).

2.6

Tijekom savjetovanja putem interneta koje je Komisija provela 2013. godine, organizacije zainteresiranih strana naglasile su da bi se revizija zakona na tom području trebala temeljiti na pozitivnim rezultatima važećih zakona te bi trebala omogućiti razvoj ekološke proizvodnje EU-a. Među scenarijima koje je predložila Komisija, većina zainteresiranih strana je kao političku opciju podržala poboljšani status quo, odnosno bolju provedbu važećih zakona i njihovu prilagodbu.

2.7

Usprkos stavovima koje su u pogledu novog zakonodavstva iznijele organizacije zainteresiranih strana i civilno društvo, Europska komisija pripremila je i predstavila zakonodavnu inicijativu kojom uvodi značajne promjene.

Opće informacije o zakonodavnim inicijativama Komisije

2.8

Prijedlog Komisije usmjeren je na tri glavna cilja: očuvanje povjerenja potrošača, očuvanje povjerenja proizvođača te pojednostavljenje prijelaza poljoprivrednika na ekološku proizvodnju.

2.9

Komisija predlaže jačanje i usklađivanje propisa koji se primjenjuju u Europskoj uniji te propisa u pogledu uvezenih proizvoda ukidanjem znatnog dijela postojećih odstupanja od pravila u pogledu proizvodnje i kontrole; bolje upravljanje međunarodnom dimenzijom trgovine ekoloških proizvoda dodavanjem novih odredbi koje se tiču izvoza; te jačanje kontrole usmjeravanjem na rizike.

2.10

Jedan od ključnih ciljeva Komisije je da se olakša prijelaz malih poljoprivrednika na ekološku poljoprivredu time što bi im se omogućilo da se uključe u sustav skupnog certificiranja, kao i da se pojednostavi zakonodavstvo kako bi se smanjili administrativni troškovi za poljoprivrednike i povećala transparentnost.

3.   Opći i posebni komentari

3.1

EGSO se slaže da je potrebno ukloniti nedostatke postojećeg sustava. Neophodno je, na primjer, potaknuti mala poljoprivredna gospodarstva da prijeđu na ekološku poljoprivredu te smanjiti administrativna opterećenja kako bi se zajamčili jednaki uvjeti tržišnog natjecanja i ojačalo povjerenje potrošača u ekološku poljoprivredu.

3.2

Podizanjem standarda kvalitete za ekološku proizvodnju i uvođenjem strožih propisa za proizvodnju može se povećati povjerenje potrošača i opravdati razlika u cijeni u odnosu na konvencionalne proizvode. Ipak, ne treba zaboraviti da će se mala gospodarstva koja će željeti poštovati te standarde možda suočiti s gospodarskim teškoćama.

3.3

EGSO poziva Komisiju da jasno dâ do znanja da će glavne točke Uredbe koja je trenutno na snazi biti uključene u novu uredbu, a ne u delegirane akte, te će i dalje vrijediti. Bit će potrebno razmotriti, u odgovarajućem roku i u suradnji sa zainteresiranim stranama, slučajeve koji iziskuju provedbene akte i one koji iziskuju delegirane akte.

3.4

EGSO upozorava da ekološka proizvodnja nije kompatibilna s upotrebom genetski modificiranih proizvoda u postupku proizvodnje, kao ni s uzgojem genetski modificiranih biljaka na ekološkim gospodarstvima ili u njihovoj blizini.

3.5

EGSO poziva Komisiju da uzme u obzir znanstvene studije o oprašivanju. Oprašivanje, koje se kroz milijune godina razvilo kao sredstvo oplodnje cvjetnica, vrši se nasumce, na udaljenosti koju oprašivači, naročito pčele (Apis Mellifera), mogu preletjeti. Danas, međutim, oprašivači mogu prenijeti i pelud koji sadrži genetski modificirane gene. Na primjer, znanstvene su studije (2) pokazale da pčela, koja je jedan od glavnih oprašivača, može preletjeti i do 14 km.

3.6

EGSO se pribojava da bi uvođenje zasebnih graničnih vrijednosti za proizvode iz ekološke proizvodnje, naročito kako je predviđeno u Direktivi 2006/125/EZ, moglo uzrokovati znatne dodatne troškove. Na taj bi se način kočio ili onemogućio uspješan razvoj ovog sektora, čime bi prije svega bili pogođeni mali uzgajivači ekoloških proizvoda. EGSO polazi od toga da su proizvođači ekoloških proizvoda izloženi istim uvjetima u okolišu kao i svi ostali poljoprivrednici. Stoga bi trebalo izbjegavati zasebne granične vrijednosti. Zaštitu potrošača ne bi trebalo dijeliti na dva dijela.

3.7

EGSO ističe da je razina ostataka neodobrenih tvari u proizvodima ekološke poljoprivrede u osnovi niža od njihove razine u proizvodima iz konvencionalne poljoprivrede, no trenutno za ostatke takva ograničenja nisu određena. EGSO stoga preporučuje da se za početak provede temeljita studija koja uključuje procjenu učinka. Nadalje, EGSO naglašava da ne postoje jedinstvena pravila na europskoj razini u pogledu opreme europskih laboratorija, korištenih metoda ili pragova za deklasiranje na razini certifikacijskih tijela. To bi usklađivanje trebalo prethoditi određivanju bilo kakvog praga za deklasiranje na europskoj razini. Ta inicijativa obavezno mora biti popraćena uvođenjem europskog sustava za obeštećenje aktera koji su pretrpjeli gubitke uslijed slučajne ili sekundarne kontaminacije.

3.8

U cjelini gledano, EGSO razumije Komisijin cilj potpunog prelaska mješovitih gospodarstava na ekološku proizvodnju. Ipak, postoje brojna mješovita poljoprivredna dobra čiji se jedan dio vodi uz poštovanje zahtjeva ekološke proizvodnje, a drugi u skladu s načelima konvencionalne poljoprivrede. Zakonodavni prijedlog predviđa postupno ukidanje mješovitih gospodarstava do 2017. godine. EGSO ističe da će mnogim poljoprivrednim gospodarstvima biti teško provesti prenamjenu cijelog posjeda. Štoviše, vrlo je nejasno kakve bi posljedice mogla imati stroga provedba ovog načela. Strateška podjela posjeda ili povećano napuštanje ekološke proizvodnje bili bi poprilično kontraproduktivni. Stoga EGSO predlaže zadržavanje fleksibilnosti u pojedinim slučajevima.

3.9

EGSO preporučuje da se u određenim slučajevima paralelne proizvodnje (gospodarstva koja proizvode i ekološke i konvencionalne proizvode) zadrže odstupanja od pravila. Nemogućnost primjene takvih odstupanja može kočiti razvoj ekološke proizvodnje. Trebalo bi zadržati odstupanja u sljedećim slučajevima: 1) za znanstvene institute koji provode studije na području ekološke, kao i konvencionalne, poljoprivrede; 2) u pogledu neprehrambenih proizvoda, primjerice za ekološka gospodarstva koja se bave seoskim turizmom, koja bi trebala moći držati konvencionalno uzgajane konje za jahanje; 3) za osobnu potrošnju, primjerice na gospodarstvima koja se bave uzgojem biljaka, gdje vlasnici imaju nekoliko krava ili kokoši za vlastite potrebe; 4) za gospodarstva koja se protežu u različitim zemljopisnim zonama, na primjer ako se dio zemljišta i zgrada gospodarstva nalazi na planini, a drugi dio u dolini, ili ako su se dva u prošlosti odvojena gospodarstva ujedinila, a udaljena su više desetaka kilometara, što jamči da nije moguća kontaminacija ekoloških proizvoda konvencionalnim proizvodima; 5) za višegodišnje kulture, posebno za drveće, vinovu lozu, ili biljke koje se koriste u proizvodnji parfema itd. 6) za kulture koje još nisu uvriježene u ekološkoj poljoprivredi.

3.10

Na ekološkim je gospodarstvima potrebno na mnogim razinama zahtijevati više standarde u pogledu dobrobiti životinja nego na konvencionalnim gospodarstvima. EGSO preporučuje Komisiji da pažljivo prouči posebne zahtjeve kojima su ekološki proizvođači podvrgnuti te da predvidi mogućnosti odstupanja u pogledu posebnih zabrana (vezano za rezanje repa, držanje vezanih životinja itd.) čija se primjena tiče dobrobiti životinja u ekološkoj poljoprivredi. Na primjer, u brojnim državama članicama EU-a selekcija tijekom dugog niza godina rezultirala je nastankom tradicionalnih pasmina ovaca za koje je rezanje repa neophodno, budući da u suprotnom dugački rep uzrokuje patnju životinje. EGSO ističe da neke zabrane, kao i nepostojanje odstupanja, mogu smanjiti dobrobit životinja ukoliko se zabrane tradicionalne metode i tradicionalna organizacija uzgoja koje se odavno koriste za lokalne pasmine. Zabrane čak mogu dovesti do nestanka određenih pasmina, što bi predstavljalo značajan gubitak u pogledu genetskih resursa.

3.11

Odstupanje koje dopušta upotrebu neekološkog sjemena postupno će se ukinuti do 2021. godine. Organizacije ekoloških poljoprivrednika primjećuju da u brojnim zemljama poljoprivrednicima koji uzgajaju posebne vrste neće biti lako postići 100 %-tnu upotrebu ekološkog sjemena do 2021. godine. Kako bi se spriječile poteškoće s kojima bi se ekološki poljoprivrednici mogli susresti na tom području, EGSO poziva Komisiju da detaljnije razradi Prijedlog uredbe. Ipak, odstupanja bi se trebala primjenjivati samo na kulture za koje na tržištu ne postoji sjeme prilagođeno klimatskim i lokalnim uvjetima.

3.12

Da bi se ostvario taj cilj, Komisija treba predvidjeti mehanizme za podržavanje razvoja proizvodnje sjemena te dodati odredbe koje će omogućiti da se postigne isključiva upotreba ekološkog sjemena i materijala za vegetativno razmnožavanje.

3.13

Potrebno je također posvetiti izrazitu pažnju ostalim aspektima tržišta ekološkog sjemena. Ne smije se, na primjer, ograničiti pravo poljoprivrednika da međusobno razmjenjuju sjeme, budući da je to ključni uvjet za dobivanje sjemena 100 % ekološkog porijekla. Ta je razmjena neophodna za odabir koji poljoprivrednici vrše na lokalnoj razini. Taj izbor poljoprivrednicima omogućuje da dobiju sorte prilagođene lokalnim klimatskim uvjetima određene regije i da ih uzgajaju bez upotrebe mineralnih gnojiva ili pesticida, poštujući povijesne i klimatske razlike te nacionalne posebnosti proizvodnje.

3.14

EGSO upozorava na važnost ekotipova lokalnih sorti i kultura koje nisu upisane u registar sorti za ekološku proizvodnju. Bilo bi uputno podržati jačanje uloge poljoprivrednika u proizvodnji sjemena i traženju novih sorti. Jedan od glavnih iznesenih argumenata je nedostatak ekološkog sjemena, naročito sjemena povrća. U konvencionalnoj poljoprivredi naglasak je na proizvodima koji su od interesa za svjetsko tržište, dakle na upotrebi, na svjetskoj razini, hibridnih sorti koje su vlasništvo multinacionalnih poduzeća i koje se, kao što je općepoznato, uzgajaju na konvencionalan način te su neupotrebljive u ekološkoj proizvodnji.

3.15

Europska oznaka za ekološke proizvode je nova te nije još dobro poznata. Nacionalne ekološke oznake potrošačima su važne, te bi se njihova upotreba trebala održati. Stoga EGSO preporučuje da se državama članicama omogući da odrede strože zahtjeve i uspostave standarde nacionalnih ili privatnih tijela za životinjske vrste koje nisu obuhvaćene Uredbom (na primjer jeleni, prepelice, divlje svinje), kao i za ugostiteljske usluge u okviru javnih ustanova.

3.16

EGSO se slaže da su potrebne strože kontrole za proizvode iz trećih zemalja, kako bi se zajamčila njihova usklađenost sa zahtjevima EU-a. Uvozne kontrole mogu se ojačati tako da se kod priznavanja tijela zaduženih za kontrolu iz trećih zemalja umjesto istovjetnosti traži usklađenost. Međutim, nisu navedeni svi negativni učinci koje bi na nacionalna tržišta ekoloških proizvoda unutar EU-a mogao imati prijelaz s ekvivalentnosti na usklađenost. Na primjer, u Japanu se 2001. godine uslijed uvođenja novih pravila za uvoz proizvoda smanjila ponuda ekoloških proizvoda na domaćem tržištu. Nužna je detaljnija procjena učinka.

3.17

Što se tiče trgovine i trgovinskih sporazuma s trećim zemljama, EGSO smatra da je potrebno osigurati da svi proizvodi namijenjeni izvozu u EU poštuju jednako visoke standarde kao što su oni koji vrijede za ekološku proizvodnju na europskoj razini. EGSO podržava da se za skupine proizvoda uvedu elektronički certifikati koji bi se oslanjali na pouzdane baze podataka te koji bi državama članicama omogućili da u slučaju povrede brzo reagiraju, obustavom cirkulacije proizvoda koji nisu u skladu s propisima.

3.18

EGSO polazi od stajališta da se europski ekološki standardi ne smiju podrivati, kao i da se uvjeti koji se primjenjuju na prodaju i certifikaciju ekoloških proizvoda neće preispitivati ili mijenjati u okviru pregovora o Partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja (TTIP).

3.19

Ekološka poljoprivreda je metoda proizvodnje koju određuje njezin postupak, stoga je nije moguće definirati na temelju gotovih proizvoda koji poštuju jedan ili više uspostavljenih standarda. Važno je da se kontrola nastavi temeljiti na postupku.

3.20

EGSO se zalaže za zadržavanje godišnjih kontrola na gospodarstvima te smatra da se one moraju temeljiti na načelu procjene rizika, što je pristup koji treba uskladiti na razini EU-a. Troškovi kontrole moraju biti proporcionalni, kako se ne bi povećali izdaci ekoloških poljoprivrednika te kako bi se potrošačima zajamčila mogućnost kupnje ekoloških proizvoda po umjerenoj cijeni. Međutim, pod uvjetom da se pristup temeljen na načelu kontrole rizika pokaže sigurnim i pouzdanim za kontrolni sustav, vremenski razmak između inspekcija na gospodarstvima mogao bi se prilagoditi.

3.21

EGSO podržava skupno certificiranje u slučaju malih poljoprivrednika, predviđeno u Prijedlogu Komisije, kako bi se smanjili troškovi inspekcije i certificiranja te s tim povezana administrativna ograničenja. Time bi se također poljoprivrednicima EU-a zajamčili pošteni uvjeti tržišnog natjecanja u odnosu na subjekte iz trećih zemalja. S druge strane, EGSO konstatira da je riječ o složenom postupku koji se mora provoditi postupno.

3.22

EGSO smatra da ne bi bilo uputno ukinuti postojeću zakonsku odredbu koja trgovcima na malo omogućuje odstupanja od pravila, jer bi uslijed toga trgovačka poduzeća koja prodaju unaprijed zapakirane ekološke proizvode morala biti certificirana. Taj bi zahtjev predstavljao prepreku trgovini ekološkim proizvodima, te bi smanjio broj prodajnih mjesta i pristup potrošača tim proizvodima. Na primjer, ukoliko imaju namjeru prodavati samo određene sezonske ekološke proizvode, mali trgovci možda ne bi željeli plaćati certifikat koji bi im omogućio da prodaju ekološke proizvode, što bi ekološkim poljoprivrednicima moglo iznimno otežati prodaju njihovih proizvoda.

3.23

EGSO naglašava da je potrebno na razini EU-a poduzeti mjere u pogledu nadzora tržišta, kako bi se prikupili podaci o dostupnosti različitih proizvoda na europskom tržištu te o tržišnim kretanjima, naročito o dostupnosti ekološkog sjemena u različitim državama članicama.

3.24

EGSO smatra pohvalnom namjeru Komisije da izradi plan djelovanja za razvoj ekološke proizvodnje unutar Europske unije, kao i njezine ciljeve. Ipak, ističe da je taj plan vrlo općenit i nepotpun. Neophodno je da Komisija jasno i precizno definira mjere koje predlaže u okviru plana djelovanja. U pogledu određenih pitanja, na primjer, Komisija samo predlaže, savjetuje, potpomaže, razmišlja ili potiče, dok poljoprivrednici i društvo očekuju konkretne mjere.

3.25

EGSO smatra da bi jedan od prioriteta plana djelovanja trebao biti suživot ekoloških poljoprivrednika, konvencionalnih poljoprivrednika i onih koji uzgajaju genetski modificirane biljke, s ciljem da se smanji opasnost od kontaminacije genetski modificiranim organizmima. Samo će pravovremena međusobna komunikacija, rasprava o postojećim problemima i traženje rješenja omogućiti da se postignu rezultati i zajamči suživot različitih načina proizvodnje. EGSO poziva Komisiju da predvidi potrebna sredstva za informiranje zainteresiranih strana i njihovo uključivanje u proces donošenja odluka.

3.26

Jačanje svijesti o europskim instrumentima za podržavanje ekološke poljoprivrede, predviđeno u okviru plana djelovanja, neće biti dovoljno da bi se povećala konkurentnost ekoloških proizvođača u EU-u ili obujam proizvodnje. EGSO preporučuje da se provede kampanja koju bi financirao EU, kako bi se pružilo više informacija o sustavu europske ekološke proizvodnje u cjelini, kao i o novoj europskoj oznaci za ekološke proizvode.

3.27

Odbor smatra da bi Komisija trebala dodatno podržati strukovno osposobljavanje mladih, cjeloživotno učenje i inovacije na području ekološke poljoprivrede, dodjeljujući u tu svrhu sredstva u okviru programa za ruralni razvoj i drugih europskih programa. EGSO preporučuje Komisiji da upotpuni zakonodavstvo i odgovarajuće programe, predviđanjem mogućnosti da strukovne škole, više škole i druge obrazovne ustanove dobiju financijsku pomoć kako bi osigurale rezultate obuke i inovacija na području ekološke poljoprivrede.

3.28

Osim toga, ekološka proizvodnja potvrđuje se kao jedna od glavnih mogućnosti za ulazak mladih u poljoprivredni sektor. Razvoj novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija te uključivanje mladih iz gradskih sredina u taj sektor putem ekološke proizvodnje pružaju ovom sektoru veliku priliku da postane pokretač inovacija u ugroženim područjima.

Bruxelles, 16. listopada 2014.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Henri MALOSSE


(1)  J. Morison, R. Hine i J. Pretty, 2005.; Pregled i analiza rada na ekološkim gospodarstvima u Ujedinjenoj Kraljevini i Republici Irskoj (Survey and Analysis of Labour on Organic Farms in the UK and Republic of Ireland); Časopis International Journal of Agricultural Sustainability, svezak 3 (1).

(2)  Displaced honey bees perform optimal scale-free search flights Andrew M. Reynolds, Alan D. Smith, Randolf Menzel, Uwe Greggers, Donald R. Reynolds, i Joseph R. Riley, Rothamsted Research, Harpenden, Hertfordshire AL5 2JQ Ujedinjena Kraljevina, Freie Universität Berlin, FB Biologie/Chemie/Pharmazie, Institut für Biologie – Neurobiologie, Königin-Luise-Str. 28/30, 14195 Berlin, Njemačka, Natural Resources Institute, University of Greenwich, Chatham, Kent ME4 4TB Ujedinjena Kraljevina

Ecology, 88(8), 2007., str. 1955-1961.


15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/81


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Radnom dokumentu službi Komisije: Prema planu za pružanje usluga informiranja, planiranja i izdavanja karata za multimodalna putovanja unutar EU-a

(SWD(2014) 194 final)

(2015/C 012/13)

Izvjestitelj:

Jan SIMONS

Dana 13. lipnja 2014., sukladno članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europska komisija odlučila je savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o:

Radnom dokumentu službi Komisije: Prema planu za pružanje usluga informiranja, planiranja i izdavanja karata za multimodalna putovanja unutar EU-a

SWD (2014) 194 final.

Stručna skupina za prijevoz, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila dana1. listopada 2014. godine.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na svom 502. plenarnom zasjedanju održanom 15. i 16. listopada 2014. (sastanak od 15. listopada), s 147 glasova za i 3 suzdržana.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

Odbor pozdravlja radni dokument službi Komisije kao prvi korak prema uspostavljanju europskog tržišta usluga informiranja, planiranja i izdavanja karata za multimodalna putovanja na razini EU-a, no ukazuje da se u naslovu radi jasnoće treba navesti da se radi o putničkom prometu.

1.2

Odbor podupire pristup Komisije da ne donosi zakonske prijedloge, već da kroz uspostavu okvira pokuša potaknuti nastanak ovog širokog tržišta.

1.3

Odbor također predlaže uspostavu platforme za savjetovanje, uz istovremeno uzimanje u obzir i korištenje dosadašnjih iskustava s postojećih foruma za savjetovanje u kojima su zastupljene sve strane. Ta platforma bila bi katalizator koji bi doprinio što bržem dobivanju informacija u stvarnom vremenu koje se tiču planiranja putovanja, informacija o putovanju i cijena. Odbor je spreman igrati ulogu u toj platformu, prvenstveno radi zaštite interesa društva.

1.4

Odbor smatra da bi Komisija, ako suradnja između predstavnika putnika, prijevoznika, nacionalnih vlasti i EU-a ne bude uspješna, trebala razmisliti hoće li koristiti zakonodavne instrumente, i ako da, na kojim područjima.

1.5

Odbor sa zabrinutošću primjećuje sve veći jaz između mogućnosti dostupnih putnicima da raspolažu informacijama u stvarnom vremenu, npr. putem aplikacija na mobilnim telefonima, i ponude prijevoznika koja zaostaje. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti poboljšanju položaja ranjivih skupina putnika kao što su osobe s invaliditetom, zatim pravima putnika, koja se razlikuju ovisno o vrsti prijevoza, te obvezama prijevoznika prema putnicima i obratno kao i pravnim odnosima među pružateljima usluga, uključujući i u vezi s pravima putnika.

1.6

Prikupljanje podataka i posebno raspodjela prihoda među prijevoznicima predstavljaju goruće probleme. Odbor u vezi s time savjetuje da se detaljno razmotri mogućnost osnivanja klirinške kuće, kao što je to slučaj u Japanu, kako putnik u konačnici ne bi morao kupovati više od jedne karte.

2.   Uvod

2.1

Komisija je 13. lipnja 2014. službeno zatražila od Odbora da sastavi mišljenje o radnom dokumentu službi Komisije, u daljnjem tekstu radni dokument, o Planu za pružanje usluga informiranja, planiranja i izdavanja karata za multimodalna putovanja na razini EU-a.

2.2

Odbor izražava zadovoljstvo objavljivanjem ovog dokumenta jer se njime potvrđuje važnost boljeg pristupa građana EU-a uslugama planiranja, informiranja i izdavanja karata za multimodalna putovanja.

2.3

Tijekom javnog savjetovanja koje je prethodilo izradi radnog dokumenta postalo je jasno da je potrebno riješiti neke ozbiljne probleme prije nego što će se moći govoriti o postojanju transparentnog tržišta informacija o multimodalnim putovanjima za putnike u EU-u:

pristup podacima je nedostatan,

postoje veliki problemi na području interoperabilnosti,

podaci i tokovi informacija nisu usklađeni,

poduzeća s jakim položajem na tržištu naginju vlasničkim sustavima.

2.4

S obzirom na probleme navedene u točki 2.3, Komisija bi rado čula ideje Odbora za ostvarenje transparentnog tržišta multimodalnog putničkog prometa na kojem putnik može raspolagati informacijama u stvarnom vremenu koje se tiču usluga planiranja putovanja i informacija o putovanju te na internetu kupiti jedinstvenu kartu za svako putovanje unutar EU-a.

2.5

Odbor je prepoznao važnost ove teme prije objave Bijele knjige (Plan za jedinstveni europski prometni prostor – Ususret konkurentnom prometnom sustavu unutar kojeg se učinkovito gospodari resursima COM(2011) 144) 28. ožujka 2011.

2.5.1

Odbor je 13. svibnja 2009. objavio mišljenje (1) o Komisijinom Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za uvođenje inteligentnih prometnih sustava u cestovnom prometu i za veze s ostalim vrstama prijevoza.

2.5.2

Odbor u tom mišljenju predlaže brzi razvoj strukture inteligentnih prometnih sustava na temelju sve veće uporabe velikih količina podataka, što uključuje dugoročnu viziju koja uzima u obzir budući razvoj sustava i zaštitu osobnih podataka.

2.6

Pet godina kasnije, Odbor nažalost mora ustvrditi da se situacija nije puno promijenila. Problem nepostojećeg, odnosno nedovoljnog pristupa internetskim podacima još uvijek je prisutan, a pored toga podaci su nepotpuni i nekompatibilni. Zbog toga pružatelji platformi za mobilnost, a u konačnici i pojedinačni putnici koji žele putovati unutar EU-a i pri tome optimalno koristiti različite oblike prijevoza, nemaju izravni niti odgovarajući uvid u informacije o planiranju putovanja, oblicima putovanja te vremenima i troškovima putovanja.

3.   Sadržaj radnog dokumenta

3.1

Prijedlozi Komisije, predstavljeni u radnom dokumentu, nadovezuju se na viziju iz Bijele knjige o prometu iz 2011. g. u kojoj se naglašava potreba za daljnjom integracijom različitih oblika prijevoza kako bi mobilnost postala učinkovitija i prilagođenija korisnicima.

3.2

Politički cilj Komisijine Bijele knjige o prometu je oblikovanje okvira za pružanje informacija o multimodalnim putovanjima i usluga plaćanja koje bi trebale postati operativne do 2020. godine. U njoj se naglašava i da je dostupnost informacija od temeljnog značaja za neometanu mobilnost od vrata do vrata.

3.3

Pored toga, potrebno je uspostaviti i okvirne uvjete za poticanje razvoja i korištenja inteligentnih sustava za interoperabilno i multimodalno planiranje putovanja, sustava za informiranje i rezervacije kao i inteligentnih sustava cijena karata.

3.4

Službe Komisije u radnom dokumentu navode da iako trenutno u EU-u postoji više od 100 alata za planiranje multimodalnih putovanja, informacije koje su putnicima na raspolaganju se rascjepkane, zbog čega putnici nisu u mogućnosti donositi odluke na temelju potpunih informacija. Isto vrijedi i za vozne karte. Nije moguće kupiti jedinstvenu kartu za multimodalno putovanje koje prelazi granice više zemalja EU-a.

3.5

Za vrijeme neslužbenog sastanka Vijeća ministara 17. srpnja 2012. u Nicosiji, ministri su naglasili potrebu osiguranja raspoloživosti i dostupnosti informacija o multimodalnim putovanjima unutar EU-a i prometnih informacija u stvarnom vremenu kao i usvajanja standarda interoperabilnosti. Također su zatražili od Europske komisije da istraži mogućnosti za poboljšanje pristupa podacima o prometu.

3.6

Pokrenute su inicijative, poput prvog natječaja Smart Mobility Challenge, cilj kojega je bio potaknuti industriju i druge dionike na oblikovanje univerzalnog alata za planiranje multimodalnih putovanja u Europi, platforme Smart Ticket Alliance za poboljšanje interoperabilnosti između regionalnih i nacionalnih elektroničkih sustava za prodaju voznih karata za javni prijevoz te poput inicijative Full Service Model, koju su pokrenuli dionici u željezničkom prometu s ciljem izrade standarda za razmjenu podataka o željezničkom prometu, uključujući mobilnost od vrata do vrata.

3.7

Komisija cijeni te inicijative, no one se bave samo jednim dijelom problema. One ne obuhvaćaju područje cijelog EU-a, kao niti sve oblike putničkog prijevoza te nisu u potpunosti u stvarnom vremenu.

3.8

U radnom dokumentu Komisija navodi da je potrebno ukloniti sljedeće prepreke kako bi se postigla neometana mobilnost od vrata do vrata:

nedovoljan pristup podacima o multimodalnom putovanju i prometu,

nedovoljnu raspoloživost kvalitetnih podataka o multimodalnom putovanju i prometu,

nedostatak interoperabilnih oblika zapisa podataka te protokola za razmjenu podataka,

nedovoljnu suradnju među dionicima.

3.9

Komisija smatra da se te prepreke mogu ukloniti putem integriranog pristupa koji se sastoji od šest točaka:

a)

pravednog i slobodnog pristupa podacima o multimodalnom putovanju i prometu,

b)

optimalne raspoloživosti pouzdanih podataka o multimodalnom putovanju i prometu,

c)

interoperabilnih, usklađenih zapisa podataka i protokola za razmjenu podataka,

d)

promicanja međusobne povezanosti postojećih usluga,

e)

olakšavanja učinkovite suradnje dionika,

f)

ukazivanja na prednosti usluga informiranja, planiranja i izdavanja karata za multimodalna putovanja.

3.10

Komisija je ove mjere stavila u okvirni vremenski slijed i navodi da trenutno radi na procjeni učinka.

4.   Opće napomene

4.1

Odbor odlučno podupire uklanjanje prepreka koje stoje na putu dobrom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, posebice kada se radi o izuzetno velikom tržištu putničkog prometa. U svrhu jasnoće „putnički promet” trebalo bi navesti i u naslovu.

4.2

Treba spomenuti da se ovdje susrećemo s paradoksom: s jedne strane sve se brže za putnike otvara sve veći broj mogućnosti za dobivanje informacija, s druge strane pak instrument kao što je zakonodavstvo, koji bi trebao služiti potrošaču, baš iz tog razloga zaostaje za stvarnom situacijom, neovisno o tome hoće li pružatelji podataka podržati to zakonodavstvo ili neće.

4.3

Odbor smatra da bi se taj paradoks trebao riješiti putem bliskije suradnje predstavnika putnika, prijevoznika te nacionalnih i europskih vlasti. Ta suradnja mogla bi se odvijati u obliku stalne platforme za savjetovanje, u kojoj bi se zajednički raspravljalo o rješavanju problema, pri čemu bi se trebala uzeti u obzir također iskustva s različitih foruma na tu temu pod pokroviteljstvom Europske komisije. Odbor je spreman sudjelovati u toj platformi, primjerice u ulozi posrednika.

4.4

Preduvjet za dobro funkcioniranje takve platforme je spremnost prijevoznika da na otvoren i pošten način razgovaraju o svojim podacima i informacijama o cijenama. Za nesklonost suradnji i zaštitničko ponašanje ovdje nema mjesta.

4.5

Razlozi nesklonosti suradnji prijevoznika između ostalog razlike su u pravima koje putnici imaju u različitim oblicima prijevoza, te problemi u vezi s prikupljanjem podataka i posebice raspodjela prihoda. Mogući problem je i nužna konkurencija unutar oblika prijevoza i među njima, a rješenje za to bilo bi osnivanje klirinške kuće za vršenje plaćanja među prijevoznicima. Slično rješenje već postoji i uspješno funkcionira u Japanu.

4.6

Standardi za tehnologiju komunikacije bliskog polja (near field communication) (2) kao i druge postojeće tehnologije ili tehnologije u razvoju trebale bi prema mišljenju Odbora ubrzo omogućiti neometano putovanje različitim prijevoznim sredstvima među državama uz pomoć mobilnog telefona koji je opremljen tom vrstom tehnologije.

4.7

Tako se trenutno razvijaju sustavi za informacije, planiranje i cijene karata za multimodalna putovanja koji obuhvaćaju cijelu Europu, a to su između ostalog Qixxit (www.Qixxit.de) njemačkih željeznica, koji već radi, te pilot projekt svjetskog znanstvenog konzorcija „Enhanced Wisetrip” koji se financira sredstvima EU-a. Ovi napreci su obećavajući, ali još uvijek ograničeni na informativne alate za planiranje putovanja. Pružatelji tih usluga trebaju ukazati javnosti na te mogućnosti.

4.8

Pored toga, Odbor naglašava da se slaže s pristupom službi Komisije koje smatraju da je uloga Komisije prije svega u poticanju, olakšavanju i inovacijama, a ne toliko u stvaranju novog zakonodavstva.

4.9

Odbor ipak želi ukazati na to da, u slučaju da sudionici platforme ne dođu do konkretnih rješenja, Komisija mora razmisliti o dodatnim mjerama, možda i u obliku okvirnog zakonodavstva.

5.   Posebne napomene

5.1

Odbor primjećuje sve veći nesrazmjer između s jedne strane brzo rastuće potrebe putnika za informacijama u stvarnom vremenu koje se tiču planiranja putovanja, informiranja o putovanju i cijena, te s druge strane ponudom koja zaostaje za tim potrebama.

5.2

Na području tehnoloških inovacija potrebno je, uz poštivanje poslovnih modela i tržišnih strategija, oblikovati standardizirana sučelja koja će omogućiti lakšu međusobnu komunikaciju različitih IT sustava za informacije i rezervacije. Operateri i drugi dionici rade na tome.

5.3

Odbor ukazuje na to da na raspolaganju stoje kvalitetne informacije o redu vožnje većine željezničkih poduzeća u Europi. Možda postoje iznimke, ali Uredba br. 454/2011 Europske komisije o tehničkoj specifikaciji za interoperabilnost u vezi s podsustavom „telematskih aplikacija za putnički promet” transeuropskog željezničkog sustava, zajamčit će da sva željeznička ovlaštena poduzeća ispune svoje obveze u predstojećim godinama. Ono što predstavlja izazov je pronalazak načina na koji se ovi podaci mogu dijeliti s drugim prijevoznicima, a da to bude u skladu s tržištem.

5.4

Bezuvjetni otvoreni pristup podacima naprimjer doprinosi opasnosti da će korisnik preko različitih informacijskih kanala dobiti različite rezultate. Korisniku nisu potrebni podaci, već pouzdane informacije. Nužno je da operateri u svojstvu pružatelja podataka nude pristup informacijama o redu vožnje. Pri tome moraju osigurati visoku kvalitetu informacija o svom voznom redu, a za pogreške moraju odgovarati oni koji su za njih odgovorni.

5.5

Prilikom oblikovanja alata za planiranje multimodalnih putovanja, kompleksan i skup zadatak predstavlja integracija različitih oblika podataka o različitim vrstama prijevoza u sustave operatera i drugih pružatelja informacija. Isto vrijedi i za dobro međusobno povezivanje tih sustava.

5.6

S druge strane, oblici podataka dokazali su se na svojim specifičnim područjima uporabe. Oni većim dijelom ispunjavaju današnje zahtjeve te se neprestano poboljšavaju u skladu sa zahtjevima korisnika i poduzeća, koji se stalno mijenjaju, kao i s napretkom tehnologije. Zbog toga nije moguće propisivanjem određenih oblika podataka jednostavno riješiti probleme u vezi s povezivanjem.

5.7

Naprotiv, ovdje zbog potrebe pronalaska najvećeg zajedničkog nazivnika postoji opasnost od nanošenja štete kvaliteti podataka i prenošenja informacija korisniku. Obvezna uporaba univerzalnih oblika podataka može dovesti do toga da oni više nemaju nikakvu funkciju kao i do smanjenja ambicija za korištenje tehnoloških inovacija čim se razviju.

5.8

Sektor željezničkog prometa u okviru projekta Full service model trenutno zajedno s trećim stranama radi na izradi takvih sučelja za tržište željezničkog prometa u multimodalnom kontekstu. Pri tome je važno poštivanje načela nediskriminacije i jednakih mogućnosti svih strana na predstavljanje vlastitih ideja. Projekt Full service model, sa svojom decentraliziranom IT strukturom sličnom internetu, poštuje to načelo; ono tehnološkim poduzećima pruža mogućnosti da na temelju specifikacija oblikuju vlastite platforme, aplikacije ili tehnološke inovacije budućnosti.

5.9

Međunarodna udruga za zračni promet IATA s istim je ciljem pokrenula svoju inicijativu New Distribution Capability (NDC). U javnom prometu, Međunarodna udruga javnog prijevoza (UITP) razvija platformu Smart Ticketing Alliance (STA) s ciljem uspostave interoperabilne razmjene podataka koja se temelji na tehnologiji pametne kartice. Ovi primjeri pokazuju da zahvaljujući industriji na tržište dolaze rješenja za probleme vezane uz integraciju različitih oblika podataka.

5.10

Za raspolaganje dovoljnom količinom podataka potrebnom za uspostavu alata za planiranje putovanja i neometani prijelaz s jedne na drugu vrstu prijevoza, potrebna je učinkovita suradnja prijevoznika, općina itd. Tržište alata za multimodalna putovanja je pored toga relativno mlado, ali se vrlo brzo razvija: brojna nova poduzeća (kao npr. fromAtoB, GoEuro, Waymate) i postojeća poduzeća na području mobilnosti (kao što je Daimler koji je razvio Moovel i DB koji je razvio Quixxi) već su razvila takve alate.

5.11

Odbor smatra da se prijevoznici svih vrsta ne smiju čvrsto držati tržišnog razmišljanja koje je usmjereno isključivo na poduzeća, već se moraju udružiti u pripremu diferencirane ponude informacija o putovanjima i cijenama koja je prilagođena različitim željama putnika.

5.12

Odbor u potpunosti podržava cilj Komisije za uspostavom tzv. integriranog sustava prodaje voznih karata, odnosno postojanja jedne univerzalne vozne karte za sve vrste prijevoza; no to smatra najtežom i najvjerojatnije tek zadnjom preprekom na tržištu koju treba svladati.

5.13

Napredak koji se bilježi je obećavajuć. Sektor željezničkog prijevoza je naprimjer u lipnju ove godine pokrenuo multimodalnu platformu koja pored informacija o drugim vrstama prijevoza, kao što je autobusni prijevoz putnika i najam bicikala, obrađuje i podatke iz zračnog prometa; nažalost platforma ne obuhvaća informacije o voznim kartama.

5.14

Odbor shvaća da su trenutno u praksi moguće sve prometne veze, ali ne i putem interneta. I upravo to predstavlja glavni problem. Putnik želi dobiti informacije na internetu i moći kupiti jednu univerzalnu kartu za međunarodno putovanje unutar EU-a, tijekom kojega koristi različita prometna sredstva.

Bruxelles, 15. listopada 2014.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Henri MALOSSE


(1)  SL C 277 od 17.11.2009., str.85.

(2)  SL C 24 od 28.1.2012., str.146.


15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/87


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Nova era za zrakoplovstvo – Otvaranje zrakoplovnog tržišta za sigurnu i održivu civilnu uporabu daljinski upravljanih zrakoplovnih sustava

COM(2014) 207 final

(2015/C 012/14)

Izvjestitelj:

g. Jan SIMONS

Dana 15. svibnja 2014., sukladno članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europska komisija odlučila je savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o:

Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Nova era za zrakoplovstvo – Otvaranje zrakoplovnog tržišta za sigurnu i održivu civilnu uporabu daljinski upravljanih zrakoplovnih sustava

COM(2014) 207 final.

Stručna skupina za prijevoz, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila dana 1. listopada 2014.

Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene doprinijelo je njenom radu dopunskim mišljenjem (izvjestitelj: g. Simons, suizvjestitelj: g. Philippe), usvojenim dana 16. rujna 2014.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na svom 502. plenarnom zasjedanju održanom 15. i 16. listopada 2014. (sjednica od 15. listopada), sa 168 glasova za i 8 suzdržanih.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

Europa je u iznimno povoljnom položaju da iskoristi mogućnosti koje pruža industrija daljinski upravljanih zrakoplovnih sustava (engl. remotely piloted aerial systems, RPAS) koja je u usponu te potiče zapošljavanje i jača ulogu Europe kao centra znanja na području tehnologije i razvoja. Postojeće europsko financiranje malih i srednjih poduzeća moglo bi dodatno potaknuti razvoj industrije RPAS-ova.

1.2

Izrazi RPAS i UAV (engl. unmanned aerial vehicule – bespilotna letjelica) u skladu su s međunarodnom regulativom Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO). ICAO ne koristi pojam „dron”, no on je u govornom jeziku danas vrlo uvriježen. Ipak, kako bi se izbjegle pravne nejasnoće, uključujući i u pogledu odgovornosti i osiguranja, preporučuje se da se u europskom kontekstu u što većoj mjeri koristi terminologija ICAO-a.

1.3

Opće je prihvaćeno da RPAS-ovi trebaju biti u potpunosti integrirani u postojeće oblike zrakoplovstva, što obuhvaća priznavanje i identifikaciju svakog zrakoplova. Na to će utjecati i sve veći interes za komercijalnu primjenu manjih RPAS-ova (do 150 kg), posebno u Europi.

1.4

Komercijalno korištenje prije svega manjih RPAS-ova iziskivat će daljnje prilagodbe (npr. veća ograničenja odgovornosti prema trećim osobama, uvođenje lakših kategorija RPAS-ova ispod 500 kg, prilagođavanje razine rizika povezane s karakteristikama letenja vrlo malenih RPAS-ova itd.).

1.5

Jedan od glavnih preduvjeta za korištenje malih RPAS-ova postojanje je usklađenih propisa, osobito za operatere RPAS-ova, u pogledu sigurnosti i obuke, kao i propisa i odgovarajućih odredbi u pogledu poštovanja privatnosti, zaštite podataka, odgovornosti i osiguranja. Stoga će trebati postrožiti postojeće standarde ili uvesti nove – primjenjive i na privatnu i na komercijalnu upotrebu – primjerice u pogledu identificiranja manjih RPAS-ova te zaštite od hakerskih napada i preuzimanja kontrole od strane trećih osoba. Odbor poziva Komisiju da u tome preuzme proaktivnu ulogu.

1.6

EGSO u potpunosti podržava cilj Komunikacije (1), kojom se nastoji utvrditi kako u EU-u stvoriti klimu povoljnu za ulaganja u aktivnosti povezane s RPAS-ovima, bilo da je riječ o njihovoj proizvodnji ili o njihovoj upotrebi. Naglašava, također, pozitivne učinke koje bi to imalo na izravno i neizravno zapošljavanje te na s tim povezano opće povećanje produktivnosti.

1.7

U budućnosti će Europa morati uskladiti civilni i vojni razvoj na tom području, koristeći sinergije kad god je to moguće.

1.8

Potrebno je izraditi što točniju sliku zračnog prometa RPAS-ova, uzimajući u obzir sve zrakoplove koji su već uključeni u promet. Da bi se to ostvarilo, potrebno je uložiti odgovarajuća sredstva.

2.   Uvod

2.1

RPAS-ovi su već dugi niz godina u širokoj upotrebi, kako civilnoj tako i vojnoj. Međutim, tek je nedavno započela ozbiljna rasprava o komercijalnoj primjeni RPAS-ova i njihovoj integraciji u civilno zrakoplovstvo, te o s time povezanim pitanjima u pogledu sigurnosti – poput zakona, certifikacije i obuke – kao i o aspektima koji se tiču privatnosti, odgovornosti i osiguranja. Korištenje RPAS-ova moglo bi dovesti do prekretnice u društvu koja se u određenoj mjeri može usporediti s onom koju je izazvao internet koji se, došavši iz vojne sredine, prilagodio i demokratizirao te je znatno izmijenio brojna zanimanja i doveo do nastanka novih.

2.2

Korištenje RPAS-ova, naročito u civilne svrhe, bilježi eksponencijalan rast, kako u pogledu njihovog broja, veličine i težine, tako i u pogledu sve brojnijih mogućnosti njihove primjene. Dosad je već identificirano pet glavnih tržišta: razonoda; informacije i mediji; nadzor i inspekcija (instalacije povezane s električnom energijom, cjevovodima industrijom); znanosti o Zemlji (poljoprivreda, zaštita okoliša) i javna sigurnost (potraga i spašavanje, zagađenje, rad policije, kontrola mase itd.)

2.3

Dostupnost manje skupih, vrlo fleksibilnih i manje invazivnih RPAS-ova samo će djelomično preuzeti ulogu zrakoplova s pilotima, naročito helikoptera. Naime, upotreba RPAS-ova će najvećim dijelom proizaći iz novih načina korištenja malih i ekonomičnih zrakoplovnih sprava iznimno raznovrsne primjene. To će stvoriti nova područja primjene, što će na rad i opće gospodarstvo imati izravne i neizravne učinke, poput povećanja produktivnosti.

2.4

Pitanje stoga više nije hoće li, već kako i kada će doći do integracije RPAS-ova u postojeće oblike zrakoplovstva. To će ovisiti i o sve većem interesu za komercijalnu primjenu manjih RPAS-ova (do 150 kg), posebno u Europi.

2.5

Stoga je prilikom integracije RPAS-ova potrebno na vrijeme uzeti u obzir ove elemente, kako na europskoj razini tako i u kontekstu ICAO-a. Pitanja sigurnosti i poštovanja privatnosti te usklađeni propisi s tim u vezi imat će ključnu ulogu u prihvaćanju RPAS-ova u europskoj i široj javnosti.

2.6

Europska komisija je u Komunikaciji (2) dala dobar i prilično opsežan prikaz postojećih problema i statusa quo u pogledu korištenja manjih RPAS-ova u Europi, kao i zakonodavnih inicijativa koje je poduzela Komisija.

3.   Sadržaj Komunikacije Komisije

3.1

Procjenjuje se da će do 2050. godine u civilnom zrakoplovstvu postojati velik broj različitih vrsta letjelica raznih formata. Neke od tih letjelica imat će posadu, neke ne. Stoga je potrebno stvoriti europsko tržište za RPAS-ove, također poznate i kao „dronovi”. Dronovi su dio šire kategorije bespilotnih zrakoplovnih sustava (UAS) koji se mogu programirati da lete autonomno. RPAS-ovima, pak, daljinski upravljaju piloti.

3.2

Ta se tehnologija brzo razvila te se danas može koristiti i izvan vojnog konteksta. Stoga bi RPAS-ovi trebali biti u mogućnosti letjeti u zračnom prostoru koji nije odvojen kako bi sudjelovali u normalnom civilnom zračnom prometu. Dosad se ta tehnologija koristila, na primjer, za fotografiranje ili nadzor infrastrukture, no u budućnosti bi se trebala moći koristiti i za prijevoz robe ili osoba.

3.3

Ovom se komunikacijom utvrđuju stajališta Komisije o tome kako regulirati operacije RPAS-ova na europskoj razini te kako omogućiti razvoj tržišta uz istovremeno očuvanje javnog interesa. Regulacija te istraživanje i razvoj nastavit će se na postojeće inicijative koje uključuju više dionika, uključujući:

Europsku agenciju za sigurnost zračnog prometa (EASA)

nacionalna tijela za civilno zrakoplovstvo

Europsku organizaciju za opremu za civilno zrakoplovstvo (EUROCAE)

Eurocontrol

Zajedničku direkciju za donošenje pravila o bespilotnim sustavima (JARUS).

3.4

Prioritet zrakoplovne politike EU-a je sigurnost. Sadašnji propisi otežavaju razvoj europskog tržišta zato što među državama članicama, dakle diljem Europe, ne postoji međusobno priznavanje nacionalnih dozvola. Regulatorni okvir treba uzeti u obzir široki raspon letjelica, te se najprije treba usmjeriti na već razvijene tehnologije. Detaljnija pravila mogu se uvoditi postupno, a to u konačnici treba dovesti do toga da se dopusti upotreba RPAS-ova u složenijim operacijama.

3.5

Neke od tehnologija koje su potrebne za sigurnu integraciju RPAS-ova još nisu dostupne. Stoga će se napori različitih tijela na području istraživanja i razvoja usredotočiti na daljnji razvoj tih tehnologija. To se prije svega odnosi na tehnologije koje se tiču zapovijedanja i nadzora te otkrivanja i izbjegavanja, zaštitu od različitih oblika napada, transparentne i usklađene procedure za izvanredne situacije, sposobnost donošenja odluka kako bi se osiguralo predvidivo ponašanje u letu, te ljudski faktor.

3.6

Naravno, također je važno omogućiti jamstva u pogledu sigurnosti podataka koji se šalju ili primaju posredstvom RPAS-ova. Podaci koje različiti operateri razmjenjuju kako bi osigurali ispravno funkcioniranje sustava također se moraju moći prenositi na siguran način.

3.7

Upotreba RPAS-ova ne smije dovesti do kršenja temeljnih prava, kao što je pravo na privatnost. Ako se trebaju prikupljati osobni podaci, moraju se poštovati propisi o zaštiti podataka iz Direktive o zaštiti podataka 95/46/EZ ili Okvirne odluke 2008/977. Za otvaranje tržišta RPAS-ova bit će potrebna i procjena mjera za osiguravanje poštovanja temeljnih prava.

3.8

S obzirom na to da se nesreće uvijek mogu dogoditi, potrebno je uzeti u obzir i osiguranje i naknadu štete. Komisija će ispitati treba li izmijeniti postojeća pravila. Ona će podržati tržište RPAS-ova u razvoju i poticati konkurentnost poduzeća koja su aktivna na tom području, uključujući velik broj malih i srednjih te novoosnovanih poduzeća.

4.   Opće napomene

4.1

Iako se RPAS-ovi već neko vrijeme koriste u vojne i civilne svrhe te se zadnjih godina bilježi veliki porast njihove upotrebe, rasprava o međunarodnim i nacionalnim propisima i nadzoru tek je vrlo nedavno pokrenuta.

4.2

Terminologija koja se trenutno koristi za bespilotne civilne ili vojne letjelice je raznolika: dron, bespilotna letjelica (UAV), bespilotni zrakoplovni sustav (UAS), daljinski upravljan zrakoplovni sustav (RPAS) ili letjelica (RPA). Ovi nazivi ne daju uvijek uvid u specifične značajke različitih letjelica i sustava. Riječ „dron” vojnog je podrijetla, no ponekad se upotrebljava i za letjelice i sustave koji se koriste u civilne svrhe.

4.3

Nazivi RPAS i RPA odnose se na propise ICAO-a (Organizacije međunarodnog civilnog zrakoplovstva) koji se pokušavaju povezati s postojećim propisima o letjelicama s posadom. Priručnik Organizacije međunarodnog civilnog zrakoplovstva o RPAS-ovima definira RPA-ove kao specifični oblik bespilotnih letjelica. Odredbe članka 8. Čikaške konvencije (3) odnose se na sve bespilotne civilne letjelice. ICAO ne koristi pojam „dron”. Kako bi se izbjegle nejasnoće, uključujući i u pogledu odgovornosti i osiguranja, preporučuje se da se u europskom kontekstu u što većoj mjeri koristi terminologija ICAO-a.

4.4

U skladu s Komunikacijom Komisije, pojam UAV u ovom mišljenju označava autonomnu bespilotnu letjelicu. RPAS je letjelica kojom daljinski upravlja treća strana. Pojam „dron”, vrlo uvriježen u govornom jeziku, označava sve vrste bespilotnih letjelica. Međutim, kako bi se izbjegle pravne nejasnoće, u propisima je bolje koristiti službenu terminologiju.

4.5

Europski plan za integraciju RPAS-ova (4) opisuje razvoj i integraciju civilnih RPAS-ova u zajednički zračni prostor u sljedećih 15 godina. Plan izričito opisuje tri stupa: 1) istraživanje i razvoj; 2) sigurnosne propise i tehničku standardizaciju, te dodatne mjere kao što su poštovanje privatnosti i zaštita podataka; te 3) osiguranje i odgovornost. Prijedlozi koji se odnose na uvođenje zajedničkog zračnog prostora s civilnim RPAS-ovima usmjereni su na 2016. godinu i kasnije.

4.6

Istovremeno, ICAO je počeo s uvođenjem dugo očekivanih propisa za integraciju bespilotnih letjelica (UAV-ova). Studijska skupina ICAO-a za UAS-ove 2011. godine sastavila je okružnicu (328.) o UAS-ovima (bespilotnim zrakoplovnim sustavima) te je predložila izmjene Dodataka 2., 7. i 13. Čikaške konvencije koji se odnose na korištenje RPAS-ova u međunarodnom civilnom zrakoplovstvu. Novi priručnik o RPAS-ovima očekuje se tijekom 2014. godine i pokrivat će pitanja kao što su uvjeti za izdavanje potvrda o plovidbenosti, odobrenja za let RPAS-ova, certifikacija operatera i novi uvjeti za plovidbenost, održavanje i let.

4.7

ICAO namjerava između 2016. i 2018. godine za RPAS-ove uvesti standarde i preporučene prakse (engl. standards and recommended practices, SARP) i procedure za zračnu plovidbu (engl. procedures for air navigation, PAN), u pogledu letjelica, korisnika, patentiranja, sustava za prepoznavanje i izbjegavanje, komunikacije i pravila koja se tiču kontrole zračnog prometa. Prema navodima studijske skupine za UAS-ove, ICAO će do 2018. godine objaviti sve propise u vezi s RPAS-ovima.

4.8

Rasprave o propisima odvijaju se na razini ICAO-a kao i na europskoj razini. Uz to važnu ulogu imaju i rasprave u sklopu Zajedničke direkcije za donošenje pravila o bespilotnim sustavima (JARUS), međunarodne skupine stručnjaka nacionalnih tijela nadležnih za civilno zrakoplovstvo i regionalnih organizacija za zrakoplovnu sigurnost. Potrebno je, u tom kontekstu, posvetiti iznimnu pozornost sigurnosti i mjerama protiv nezakonite upotrebe kako velikih tako i malih sustava.

4.9

Kad je riječ o RPAS-ovima, poželjno je posvetiti pažnju ne samo općim aspektima većih daljinski upravljanih letjelica već i najbrže rastućoj varijanti takvih letjelica u Europi: manjim sustavima RPAS-ova. Uz javne funkcije kao što su provođenje zakona, upravljanje u kriznim situacijama i provođenje istrage, u spektakularnoj se mjeri povećalo i komercijalno korištenje (vrlo) malih sustava za promatranje, fotografiranje, praćenje i nadzor na nacionalnoj razini. Stoga je važno uspostaviti europsko tržište za korištenje RPAS-ova u te svrhe.

4.10

Pitanje zaštite temeljnih prava kao što je poštovanje privatnosti slika i podataka bilo je aktualno već i pri korištenju zrakoplova i helikoptera s posadom; ovdje je od najveće važnosti voditi računa o povećanju opsega upotrebe manjih RPAS-ova pri učvršćivanju i primjeni propisa o zaštiti osobnih i poslovnih podataka te privatnosti i temeljnih prava. Neophodno je odrediti odgovarajuća pravila. Privremene mjere i svojevrstan „kodeks ponašanja” ili „povelja o privatnosti” za poduzeća mogli bi imati važnu ulogu tijekom postupnog uvođenja tih pravila i s njima povezanog procesa učenja.

5.   Posebne napomene

5.1   Podrška europskom tržištu

5.1.1

Odbor sa zadovoljstvom primjećuje da Komisija prepoznaje i komercijalne interese operatera malih RPAS-ova. Europa je u iznimno povoljnom položaju da iskoristi prednosti industrije RPAS-ova koja je u usponu. Jaki sektor RPAS-ova potiče zapošljavanje i potvrđuje ulogu Europe kao centra znanja na području tehnologije i razvoja.

5.1.2

Uslijed fragmentacije sektora i njegove vjerojatne konsolidacije samo će najinovativnija i financijski najjača poduzeća i/ili ona koja imaju podršku velikih korporacija iz bitke izaći kao pobjednici. Stoga je važno da se tim poduzećima osiguraju sredstva, vidljivost i regulatorna stabilnost koji su im potrebni da se nose s izazovima i iskoriste mogućnosti za razvoj u ovom sektoru. U pogledu potrebnih sredstava na prvom su mjestu kapaciteti za inovacije te istraživanje i razvoj, koje treba podržati dostupnosti financiranja. Također je potrebno tim poduzećima olakšati korištenje pravnih i regulatornih instrumenata. Moglo bi biti korisno osigurati uzajamno pružanje usluga među nekoliko operatera.

5.1.3

Kako bi bilo moguće iskoristiti prilike koje pruža jedinstveno tržište, regulatorna tijela moraju odgovoriti na izazov uspostave jasnog ali i fleksibilnog pravnog okvira, koji bi otvorio vrata ulaganjima u nove tehnologije i primjene RPAS-ova, kao što su 3D pisači i industrijski internet. U ovom kontekstu postojeće europsko financiranje MSP-ova moglo bi dodatno potaknuti razvoj industrije RPAS-ova. Na sličan način, postojeći program SESAR JU pruža izvrsnu platformu za veće financiranje istraživanja i razvoja za daljnju integraciju RPAS-ova. Programi SESAR 2020. i Obzor 2020. morat će to u dovoljnoj mjeri odražavati.

5.1.4

S jedne strane, proizvođači će morati prijeći s trenutne proizvodnje malih serija na proizvodnju većih serija, što znači da će morati prilagoditi svoja sredstva proizvodnje. Ta prilagodba ne smije štetiti visokoj kvaliteti njihovih proizvoda, te mora ići ukorak s daljnjim razvojem njihovog komercijalnog pristupa. S druge strane, za druge vrste RPAS-ova, inovacije i rješenja po mjeri mogu potaknuti nastanak i rast poduzeća, posebno malih i srednjih poduzeća.

5.1.5

Očekivane promjene u upotrebi civilnih dronova otvorit će mogućnosti za značajan razvoj. Kako bi se izbjegao gubitak radnih mjesta i potaknuo nastanak novih zanimanja, potrebno je predvidjeti što će te promjene značiti u smislu zapošljavanja. U tome od početka trebaju sudjelovati svi socijalni partneri. Potrebno je provesti istraživanja i razmatračke studije o tome, uključujući i o mogućnostima za održiva i ekološka rješenja te o suzbijanju elektroničkog zagađenja. Obrazovanje i stručno osposobljavanje moraju učinkovito preduhitriti te promjene.

5.1.6

Komercijalnim interesima industrije RPAS-ova koristio bi proaktivan pristup Europske unije u okviru pregovora Međunarodne unije za telekomunikacije (ITU) o dodjeljivanju frekvencija, kao i u pogledu sprečavanja nepoštenog tržišnog natjecanja trećih strana. To je od velike važnosti, posebno u kontekstu trenutnih pregovora o slobodnoj trgovini s SAD-om.

5.2   Odgovornost i osiguranje

5.2.1

Temeljni preduvjet za korištenje RPAS-ova su odgovarajući – postojeći ili novi – propisi kojima se utvrđuju obveze ili odgovornosti operatera ili korisnika RPAS-ova prema trećim osobama. Postoji opća suglasnost da se odgovornost prema trećim osobama za RPAS-ove mora temeljiti na odredbama primjenjivima na letjelice s posadom.

5.2.2

Obuka pilota: ovisno o uvjetima u kojima se koriste civilni RPAS-ovi, mogu se javiti rizici – ponekad ozbiljni – za korisnike i moguće žrtve, a može nastati i materijalna šteta. Da bi se postigli optimalni uvjeti rada, potrebno je, zajedno s regulatornim tijelima i profesionalnim organizacijama za civilne RPAS-ove ili sličnim organizacijama, uspostaviti regulatorni okvir za obuku i pilota i operatera koji daljinski upravljaju letjelicom te za licenciranje. To će smanjiti nejasnoće u pogledu osiguranja i zakonske odgovornosti.

5.2.3

Opravdano je, naročito zbog visokog stupnja automatizacije, da operater RPAS-a bude izravno odgovoran. Sadašnji propisi o odgovornosti koji se primjenjuju na zračne prijevoznike i operatere zrakoplova određeni su, između ostalog, Uredbom (EZ) br. 785/2004. Ova Uredba trenutno ne uzima u obzir posebne aspekte odgovornosti i osiguranja RPAS-ova.

5.2.4

Komercijalno korištenje prije svega manjih RPAS-ova iziskivat će daljnje prilagodbe (npr. veća ograničenja odgovornosti prema trećim osobama, uvođenje lakših kategorija RPAS-ova ispod 500 kg, prilagođavanje razine rizika povezane s karakteristikama letenja vrlo malenih RPAS-ova itd.).

5.2.5

Osiguranje za RPAS-ove je dostupno, ali s obzirom da većinu operacija koje uključuju RPAS-ove trenutno izvode letjelice koje su u vlasništvu države, potražnja nije velika. Izračun premije temelji se često na letovima s posadom (uzletna težina). Taj se sustav također mora prilagoditi manjim RPAS-ovima.

5.3   Poštovanje privatnosti

5.3.1

Komercijalna upotreba manjih RPAS-ova (do 150 kg), koji mogu prikupljati velike količine podataka i fotografskog materijala, mora otpočetka biti popraćena jasnim jamstvima zaštite privatnosti. Moglo bi se, na primjer, razmotriti prekrivanje slika ili uključivanje i isključivanje kamera, kao i zaštitu slika i drugih informacija. Postoji jasna potreba za novim i strožim standardima koji bi se primjenjivali i na privatnu i na komercijalnu upotrebu te koji bi, na primjer, također omogućili prepoznavanje manjih RPAS-ova i njihovu zaštitu od hakerskih napada i opasnosti da treća strana preuzme kontrolu nad njima.

5.3.2

Prijedlozi za izmjene postojećeg zakonodavstva Unije o zaštiti osobnih podataka trenutno su u naprednoj fazi pregovora. Njima se, između ostalog, objašnjavanju obveze i odgovornosti proizvođača i korisnika RPAS-ova. Opravdano je očekivati proaktivan pristup Komisije, posebice imajući u vidu pitanje treba li takve standarde uvesti i primjenjivati na europskoj ili nacionalnoj razini.

5.4   Civilna/vojna suradnja

5.4.1

Civilna i vojna upotreba zračnog prostora posredstvom letjelica sa ili bez posade te s tim povezani sigurnosni propisi uzrokovat će dodatni posao za službe nadzora zračnog prometa. Stoga Odbor podržava namjeru Komisije da pokrene inicijative na tom području te se zalaže za suradnju između civilnih i vojnih aktivnosti u sklopu kojih se mogu testirati mogućnosti komercijalne upotrebe i komercijalne inovacije te iskoristiti moguće sinergije. Bit će sasvim sigurno potrebno posvetiti pažnju i regulatornim prioritetima te odnosu europskog i međunarodnog prava.

Bruxelles, 15. listopada 2014.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Henri MALOSSE


(1)  Nova era za zrakoplovstvo – Otvaranje zrakoplovnog tržišta za sigurnu i održivu civilnu uporabu daljinski upravljanih zrakoplovnih sustava; COM(2014)207 final, 8.4.2014.

(2)  Ibid.

(3)  Članak 8. Zrakoplovi bez pilota:

Nijedan zrakoplov koji je u stanju letjeti bez pilota ne smije letjeti bez pilota iznad teritorija Države ugovornice bez njezinog posebnog odobrenja i u skladu s uvjetima takvog odobrenja. Svaka Država ugovornica je obvezna osigurati da let zrakoplova bez pilota u područjima otvorenim za civilne zrakoplove bude kontroliran tako da se izbjegne opasnost za civilne zrakoplove.

(4)  Plan za integraciju daljinski upravljanih zrakoplovnih sustava u europski sustav civilnog zrakoplovstva (Roadmap for the integration of civil Remotely-Piloted Aircraft Systems into the European Aviation System); Završno izvješće Europske upravljačke skupine za RPAS, lipanj 2013.


15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/93


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Inovacije u plavom gospodarstvu: korištenje potencijala naših mora i oceana za radna mjesta i rast

(COM(2014) 254 final/2)

(2015/C 012/15)

Izvjestitelj:

Seamus BOLAND

Suizvjestitelj:

Gonçalo LOBO XAVIER

Dana 13. svibnja 2014., sukladno članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europska komisija odlučila je savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o:

Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Inovacije u plavom gospodarstvu: korištenje potencijala naših mora i oceana za radna mjesta i rast

COM(2014) 254 final/2.

Stručna skupina za prijevoz, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo, odgovorna za pripremu rada Odbora na tom području, usvojila je Mišljenje dana 1. listopada 2014.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na svom 502. plenarnom zasjedanju održanom 15. i 16. listopada 2014. (sjednica od 15. listopada), sa 143 glasa za, 1 protiv i 1 suzdržanim glasom.

1.   Sažetak zaključaka i preporuka

1.1

EGSO pozdravlja dokument Komisije, kojemu je cilj putem inovacija što bolje iskoristiti potencijale za zapošljavanje koje pružaju naša mora i oceani, a poseban se naglasak stavlja na morsku biotehnologiju, energiju oceana i podmorsko rudarstvo.

1.2

EGSO je zabrinut zbog nepostojanja koordiniranog djelovanja privatnog i javnog sektora te zamjećuje da i između država članica postoje slične napetosti. Unatoč naporima koje ulaže nekoliko sveučilišta i znanstvenih instituta iz raznih država članica, nedostatak odgovarajućih podataka i sustava podataka potrebnih za točne informacije o našim morima i njihovom potencijalu također ometa razvoj inovacija. EGSO vjeruje da nerješavanje ovih pitanja europskim građanima uskraćuje mogućnost pristupa novim prilikama za zapošljavanje.

1.3

EGSO smatra da je vodeća inicijativa „Unija inovacija” ključna za razvoj plavog gospodarstva, ali joj je potrebna snažnija potpora Komisije. Takva potpora obuhvaća nužni zakonodavni okvir, kao i dugoročnu financijsku pomoć koja je usklađena s većom količinom podataka o postojećim programima inovacija.

1.4

EGSO snažno preporučuje da Komisija i pojedinačne države članice hitno riješe nedostatke koje je identificirala vodeća inicijativa „Unija inovacija”.

1.5

Uz znanstveni pristup primijenjen u dokumentu, EGSO smatra da je u taj proces potrebno uključiti i strategije obalnog turizma, i to ne samo kako bi se potakao interes civilnog društva za tu temu, već i kako bi se imalo koristi od integrirane suradnje dvaju viđenja tog procesa.

1.6

EGSO preporučuje da se obalne i otočne zajednice čije su tradicionalne industrije, između ostalih ribarstvo, u ozbiljnom opadanju, u potpunosti uključe u sve faze razvoja plavog gospodarstva kako bi se između istraživanja i razvoja te turizma zajamčila pravilna ravnoteža koja može stvarati radna mjesta i blagostanje. Uz tu preporuku EGSO želi naglasiti da bi sve zajednice na koje utječe plavo gospodarstvo trebale biti predstavljene u konstruktivnom dijalogu svih dionika. Nadalje, te zajednice, a posebno otoci, ovdje svakako imaju potencijal te na specifičan način mogu doprinijeti razvoju inovacija u plavom gospodarstvu.

1.7

Ključno je u izradu strategija za promicanje zapošljavanja u plavom gospodarstvu uključiti inovacije u područjima kao što su brodogradnja, akvakultura, lučka infrastruktura i ribarstvo. Kako već postoji sve veća potreba da se zadovolje razni ekološki uvjeti, Odbor preporučuje da se sve Komisijine mjere pomorske politike usredotoče na potencijale zapošljavanja nastale uslijed prilagodbe novim ekološkim zahtjevima.

1.8

Jasno je da će u okviru sadašnje politike povećanje zaposlenosti putem inovacija u plavom gospodarstvu napredovati vrlo sporo. EGSO u ovom kontekstu snažno preporučuje da Europska komisija sa svim stranama usuglasi pametni vremenski raspored koji će aktivnosti usmjeravati tako da se sve strategije brzo ostvare.

1.9

Iako pozdravlja mjere koje predlaže Komisija, EGSO čvrsto vjeruje da one nisu dostatne i da se države članice na njih nisu primjereno obvezale. U tom kontekstu potrebno je prije 2016. godine održati posebni samit EU-a o inovacijama u plavom gospodarstvu. Na njemu bi sudjelovali ministri zaduženi za pomorstvo i s njim povezana pitanja. Cilj bi bio da se ključne strategije odrede kao prioriteti i da se dogovore rasporedi za provedbu koji svim državama članicama trebaju biti prihvatljivi sukladno njihovim pojedinačnim značajkama. Također, Odbor preporučuje da civilno društvo, uključujući radnike i marginalizirane skupine, bude na odgovarajući način predstavljeno na predloženom forumu za plavo gospodarstvo i znanost, predviđenom za 2015. godinu.

2.   Objašnjenje i kontekst

2.1

Europska komisija je 2011. godine usvojila komunikaciju o plavom rastu (1), u kojoj se ukazuje na potencijal zapošljavanja koji leži u potpori našim oceanima, morima i obalama diljem Europe. Također izdvaja ulogu koju bi energija oceana mogla imati u povećanju prilika za zapošljavanje.

2.2

Procjenjuje se da pomorski sektor trenutno ostvaruje između 3 % i 5 % BDP-a u EU-u te da zapošljava oko 5,6 milijuna ljudi i europskom gospodarstvu donosi oko 495 milijardi eura. Pomorskim plovnim putovima odvija se 90 % vanjske trgovine i 43 % trgovine unutar EU-a. Udio europske brodogradnje, uključujući povezane industrije, iznosi oko 10 % globalne proizvodnje. Diljem Europe u aktivnoj je uporabi gotovo 1 00  000 brodova kako u ribarstvu, tako i u akvakulturi. Pored toga, odnedavno se razvijaju i druge djelatnosti, poput eksploatacije minerala i proizvodnje energije u vjetroelektranama („Činjenice o Europskoj uniji – Pomorstvo i ribarstvo, 2014.”http://europa.eu/pol/pdf/flipbook/en/fisheries_en.pdf).

2.3

Osim toga, razumljiva je zabrinutost svih država članica i tijela EU-a zbog toga što neodrživo korištenje naših mora ugrožava osjetljivu ravnotežu morskih ekosustava. Ovo, s druge strane, u pitanje dovodi inicijative na morskim područjima čiji je cilj stvaranje radnih mjesta i doprinošenje strategiji Europa 2020.

2.4

Komisija je također svjesna nedostataka utvrđenih vodećom inicijativom „Unija inovacija”, a to su: nedovoljno ulaganje u znanje, slab pristup financijskim sredstvima, visoki troškovi prava intelektualnog vlasništva, spor napredak prema interoperabilnim standardima, neučinkovito korištenje javne nabave i dupliciranje posla u istraživanjima. Ostali nedostaci koji su vidljivi iz Komisijinog Godišnjeg izvješća o rastu za 2014. godinu su: nedovoljna suradnja na inovacijama između javnog i privatnog sektora, slaba primjena rezultata istraživanja na proizvode i usluge te sve veća neadekvatnost vještina.

2.5

Dostupnost podataka, detaljno utvrđivanje karakteristika morskog dna kao što je kartiranje podmorskih staništa, geologija morskog dna i druge nepoznanice koje se odnose na more ograničeni su i prepreka su bržem razvoju inovacija.

2.6

Može se primijetiti da postoji znatan broj inicijativa kojima se upravlja na temelju politika Komisije. One uključuju:

neograničenu dostupnost podataka;

integraciju sustava podataka;

usvajanje Europske strategije za istraživanje mora.

2.7

Unatoč reformi Zajedničke ribarstvene politike (CFP), važnost tisuća obalnih zajednica opada. Mnoge od njih sada postaju svjesne da ne mogu biti konkurentne na moru te da trebaju znatnu podršku kako bi obnovile ribarske flote. U opadanju su također i popratne usluge poput gradnje brodova, održavanja i pružanja ostalih srodnih usluga.

2.8

Mora koja okružuju Europu jesu: Jadransko i Jonsko more, Arktički ocean, Atlantski ocean i Irsko more, Baltičko more, Crno more, Sredozemno more i Sjeverno more.

3.   Kontekst Komisijine Komunikacije

3.1

U četvrtak, 8. svibnja, Europska komisija je objavila Akcijski plan o inovacijama u plavom gospodarstvu. Općeniti cilj ove Komunikacije jest ostvariti potencijal otvaranja radnih mjesta i rasta koji pružaju naši oceani i mora. Predlaže se cijeli niz inicijativa kako bi se steklo temeljitije znanje o oceanima, poboljšale vještine potrebne za primjenu novih tehnologija u morskom okolišu i pojačala koordinacija istraživanja mora. Predlažu se sljedeće mjere:

izrada digitalne karte čitavog podmorja europskih voda do 2020.;

izrada internetske platforme za sve projekte istraživanja mora u okviru programa Obzor 2020. i projekte istraživanja mora financirane na nacionalnoj razini, koja bi počela djelovati prije kraja 2015. i kojom bi se razmjenjivali podaci iz završenih projekata;

uspostava poslovnog i znanstvenog foruma za plavo gospodarstvo u kojem bi sudjelovali privatni sektor, znanstvenici i nevladine organizacije kako bi se osmislilo plavo gospodarstvo budućnosti te razmjenjivale ideje i rezultati. Prvi sastanak održat će se u okviru događanja kojim će se obilježiti Dan pomorstva 2015. u Pireju u Grčkoj;

poticanje istraživačkih, poslovnih i obrazovnih subjekata da do 2016. izrade opis potreba i kvalifikacija buduće radne snage u pomorskom sektoru;

ispitivanje mogućnosti osnivanja Zajednice znanja i inovacija (ZZI) za plavo gospodarstvo koju bi činili glavni akteri u području istraživanja, gospodarstva i obrazovanja nakon 2020. ZZI-ovi, dio Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT), mogu na više načina poticati inovacije, primjerice programima izobrazbe i obrazovanja, jačanjem veze između istraživanja i tržišta te uspostavom projekata inovacija i poslovnih inkubatora.

3.2

Pojedinačne industrije koje čine plavo gospodarstvo jesu: akvakultura, obalni turizam, morska biotehnologija, sektor energije oceana i podmorsko rudarstvo.

3.3

Dok je u gospodarskom smislu plavo gospodarstvo odgovorno za održivost 5,4 milijuna radnih mjesta te stvara bruto dodanu vrijednost od gotovo 500 milijardi eura godišnje, morsku biotehnologiju, sektor energije oceana i podmorsko rudarstvo još treba razvijati kako bi imali neto doprinos gospodarstvu.

3.4

Komisija smatra da svaki od tih sektora značajno može doprinijeti plavom gospodarstvu na sljedeće načine:

morska biotehnologija nudi mogućnost istraživanja mora kako bi se pomoću nove podvodne tehnologije sekvencionirao DNK. Kritična masa svih uključenih država EU-a dat će poticaj unosnim specijaliziranim dijelovima tržišta;

sektor energije oceana još uvijek je u povojima. Uz pravilno upravljanje, posjeduje potencijal da ispuni ciljeve vezane uz obnovljive izvore energije i smanjenje emisija stakleničkih plinova. S obzirom na već postignuti napredak, smatra se da je potencijal gospodarskog rasta kao rezultat novih inovativnih tehnologija realističan;

podmorsko rudarstvo posjeduje potencijal otvaranja radnih mjesta s obzirom na spoznaju o potencijalno velikoj količini minerala koji se nalaze na dnu oceana. Ako se bude vodilo računa o ekološkim pitanjima, vađenje tih minerala vjerojatno će popuniti praznine na tržištu kada recikliranje nije moguće ili adekvatno, ili kada je opterećenje kopnenih rudnika preveliko. Iako je ovaj sektor još uvijek malen, posjeduje potencijal za pokretanje održivog rasta i stvaranje radnih mjesta za buduće naraštaje.

3.5

Plavo gospodarstvo razvija se zahvaljujući vodećoj inicijativi EU-a „Unija inovacija”, čiji je cilj stvaranje ozračja koje potiče inovacije. Novi program Obzor 2020. koji je vrijedan 79 milijardi eura najveći je EU-ov program za istraživanje i inovacije.

3.6

U dokumentu se također navode nedostaci inicijative koji uključuju nedovoljno ulaganje u znanje, slab pristup financijskim sredstvima, visoke troškove prava intelektualnog vlasništva, spor napredak prema interoperabilnim standardima, neučinkovito korištenje javne nabave i dupliciranje posla u istraživanjima.

3.7

Prijedlog Komisije uključuje sljedeće mjere:

počevši od 2014., uvođenje održivog postupka kojim se osigurava da su podaci o moru lako dostupni, interoperabilni te da se upotrebljavaju bez ograničenja;

izradu multirezolucijske karte čitavog podmorja europskih voda do siječnja 2020.;

do kraja 2015., stvaranje informativne platforme o svim projektima istraživanja mora u okviru programa Obzor 2020. te o projektima istraživanja mora financiranima na nacionalnoj razini;

godine 2015., održavanje prvog sastanka poslovnog i znanstvenog foruma za plavo gospodarstvo;

u razdoblju od 2014. do 2016., osnivanje saveza za vještine u pomorskom sektoru.

3.8

Potrebno je istaknuti da se u dokumentu Komisije ne definira „plavo gospodarstvo”. Međutim, EGSO ukazuje na definiciju iz trećeg EU-ovog prijelaznog izvješća iz ožujka 2012. pod nazivom „Scenariji i pokretači održivog razvoja iz oceana, mora i obala” u kojem se plavi rast definira kao „pametan, održiv i uključiv rast gospodarstva i zapošljavanja povezan s oceanima, morima i obalama”. Pomorsko se gospodarstvo sastoji od svih sektorskih i međusektorskih gospodarskih aktivnosti koje se odnose na oceane, mora i obale. Iako su ove aktivnosti često geografski specifične, definicija također uključuje najsrodnije izravne i neizravne potporne aktivnosti potrebne za funkcioniranje pomorskih gospodarskih sektora. Takve se aktivnosti mogu odvijati bilo gdje, čak i u zemljama koje nemaju izlaz na more. Zapošljavanje u pomorskom sektoru odnosi se na sve vrste zapošljavanja (na puno radno vrijeme) koje su rezultat gore navedenih djelatnosti povezanih s oceanima, morima i obalama.

4.   Opće napomene

4.1

Potencijal plavog gospodarstva u Europi ostvarit će se ako države članice i svi dionici uključujući i civilno društvo budu aktivno uključeni u razvoj politika i lokalnih rješenja za brojne slabosti navedene u vodećoj inicijativi „Unija inovacija”, kao i u Godišnjem pregledu rasta za 2014.

4.2

Vodeća inicijativa „Unija inovacija” ključna je za razvoj plavog gospodarstva. Međutim, bit će joj potrebna znatno veća podrška i razvoj ako se njome želi ostvariti gospodarski potencijal naših mora.

4.3

U kontekstu Europskog semestra Komisija mora osigurati da nacionalni planovi reformi država članica sadrže politike koje odražavaju prioritete plavog rasta.

4.4

Zagađenje mora, koje većinom dolazi s kopna, ima stvarne posljedice za buduće održivo plavo gospodarstvo. Isto tako, mogućnosti zapošljavanja u plavom gospodarstvu bit će ograničene i ako se odmah ne riješe ekološki problemi koji se javljaju u vezi s podmorskim rudarstvom, potrebom za boljom lučkom infrastrukturom i poboljšanjem ekološke kvalitete brodogradnje.

4.5

Problemi obalnih zajednica koje je pogodila europska gospodarska kriza i koje su ovisne o plavom gospodarstvu zahtijevat će posebnu pažnju u vidu veće povezanosti s programima EU-a kao što su Zajednička ribarstvena politika.

4.6

Fragmentiranost politika i mjera kojima je cilj povećanje gospodarske vrijednosti europskih oceana i mora predstavlja prepreku za postizanje održivog gospodarstva u različitim gospodarskim kategorijama. Istovremeno, sporazumi o plavom gospodarstvu između SAD-a i Europe te drugi globalni interesi mogu dovesti do većeg zapošljavanja.

4.7

Plavo gospodarstvo ovisi o razvoju sektora brodogradnje koji čini oko 150 velikih brodogradilišta u Europi, od kojih oko 40 aktivno sudjeluje na globalnom tržištu velikih komercijalnih plovila namijenjenih za morsku plovidbu. Brodogradilišta u Europskoj uniji (civilna i pomorska, za gradnju novih brodova i popravke) izravno zapošljavaju oko 1 20  000 ljudi. Dokument Komisije treba podrobnije odražavati doprinos brodarstva sveukupnom plavom gospodarstvu.

4.8

Uz znanstveni pristup primijenjen u dokumentu, u proces je potrebno uključiti i strategije obalnog turizma, i to ne samo kako bi se potakao interes civilnog društva za tu temu, već i kako bi se imalo koristi od integrirane suradnje dvaju viđenja tog procesa. Svaki razvoj podrazumijeva neophodno prilagođavanje ekološkim zahtjevima i pronalaženje dobrih prilika.

4.9

Dokument Komisije temelji se uglavnom na znanstvenim istraživanjima koja su očito potrebna za održavanje sigurnog ekosustava, ali pri kreiranju politika treba imati na umu i sveobuhvatnu viziju Stoga učinci podmorskog rudarstva moraju biti znanstveno utvrđeni i uključeni u svaki postupak kreiranja politika. Postizanje dobre ravnoteže između potrebe za očuvanjem mora i njihove gospodarske održivosti ključno je za ostvarivanje koristi za istraživački rad, gospodarske dionike i društvo u cjelini.

4.10

Svaka analiza plavog gospodarstva gubi na vrijednosti ukoliko se ne posveti dovoljno pažnje slabljenju njegovih tradicionalnih grana kao što su male ribarske zajednice, brodogradnja i turizam. Također treba spomenuti posljedice izdvajanja sve manje proračunskih sredstava EU-a tom sektoru.

4.11

Ne smije se podrivati sposobnost tradicionalnih sektora da doprinesu otvaranju novih radnih mjesta. Na području akvakulture EU još uvijek nije samodostatan i ne može zadovoljiti potražnju za ribom. U brodogradnji također postoji iznimno velik potencijal za povećanje broja radnih mjesta. Potrebna modernizacija lučke infrastrukture, ako se zaista obavi, također će značajno povećati mogućnosti zapošljavanja.

4.12

Inovacijske strategije nekih država članica već podržavaju ideju održivosti i oceana „kao nacionalnog prioriteta”. Na primjer, u portugalskom dokumentu „Nacionalna strategija za istraživanje i inovacije za pametnu specijalizaciju 2014. – 2020.” ističe se ispravna uporaba ekološki učinkovitog pomorskog prijevoza u pomorskom prostoru bez granica za bolje iskorištavanje mornaričke industrije te njezino uključivanje u lučku logistiku, u skladu s globalnom logistikom. Tu se prepoznaje predanost država članica te se ukazuje na važnost „plavog gospodarstva” i vodstva Europe na ovom području.

4.13

EGSO vjeruje da otoci u Europi trebaju odigrati posebnu ulogu u plavom gospodarstvu, u sva tri područja za koja se ustanovilo da su područja inovacije u tom sektoru, no osobito na području energije oceana. EGSO stoga potiče Komisiju da se u okviru ove Komunikacije posebno usredotoči na otoke u Europi, ne samo zbog konkretnog učinka koji će plavo gospodarstvo imati na ta područja, već i zbog doprinosa koji ona mogu pružiti inovacijama.

Bruxelles, 15. listopada 2014.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Henri MALOSSE


(1)  Plavi rast – mogućnosti održivog rasta u morskom i pomorskom sektoru COM(2012)494 final.


15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/99


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa interoperabilnih rješenja za europske javne uprave, poduzetnike i građane (ISA2): Interoperabilnost kao sredstvo modernizacije javnog sektora

(COM(2014) 367 final – 2014/0185 (COD))

(2015/C 012/16)

Samostalni izvjestitelj:

g. ETHERINGTON

Dana 3. srpnja 2014. i 17. srpnja 2014., sukladno člancima 172. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europski parlament i Vijeće odlučili su savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o

Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa interoperabilnih rješenja za europske javne uprave, poduzetnike i građane (ISA2): Interoperabilnost kao sredstvo modernizacije javnog sektora

COM(2014) 367 final – 2014/0185 (COD).

Stručna skupina za prijevoz, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo, odgovorna za pripremu rada Odbora na tom području, usvojila je mišljenje dana 1. listopada 2014.

Europski socijalni i gospodarski odbor Mišljenje je usvojio na svom 502. plenarnom zasjedanju održanom 15. i 16. listopada 2014. (sastanak od 15. listopada), sa 151 glasom za i 5 suzdržanih.

1.   Zaključci i preporuke

1.1   Zaključci

1.1.1

Odbor pozdravlja prijedlog novog programa interoperabilnih rješenja za europske javne uprave, poduzetnike i građane („ISA2”). Prijedlog je dobro obrazložen i izgledno je da će pridonijeti Digitalnom programu za Europu tako što će osigurati da javne uprave mogu učinkovito i djelotvorno razmjenjivati podatke zahvaljujući zajedničkim standardima i alatima.

1.1.2

Iako su u žarištu ISA2-a javne uprave, EGSO vjeruje da postoji moguća korist za civilno društvo, pa se Odbor nada da se ta korist može u potpunosti ostvariti.

1.1.3

Postoje, međutim, dva glavna problema koji bi, ako ih se riješi, mogli osnažiti ISA2.

1.1.4

Prvo, građani su sve svjesniji i zabrinutiji zbog toga što javne uprave prikupljaju i koriste osobne podatke ili podatke koji su prikupljeni u širem djelokrugu. Također su svjesni da veća interoperabilnost ima posljedice po način na koji se podatci mogu razmjenjivati i koristiti. Prijedlog ne spominje takve opasnosti ni zabrinutost, ni po građane, niti po uspješno ostvarenje ISA2-a. EGSO želi također upozoriti na jedno od svojih ranijih mišljenja vezano uza zaštitu podataka, kao i na stav Europskog nadzornika za zaštitu podataka, te istaknuti potrebu jačanja zaštitnih mehanizama za građane (1) (Vidi pismo Europskog nadzornika za zaštitu podataka o prijedlogu Opće uredbe o zaštiti podataka: https://secure.edps.europa.eu/EDPSWEB/webdav/site/mySite/shared/Documents/Consultatio/Comments/2014/14-02-14_letter_Council_reform_package_EN.pdf)

1.1.5

Kao drugo, ISA2 možda može poremetiti tekuće tržište interoperabilnih rješenja, osobito provođenjem „inkubatorskih” aktivnosti.

1.2   Preporuke

1.2.1

EGSO pozdravlja program ISA2 za interoperabilnost i podupire ovaj prijedlog.

1.2.2

Odbor preporučuje da se program nadogradi na postojeći program ISA i na druge programe kako bi se njime pomoglo provesti Digitalni program za Europu.

1.2.3

EGSO bi želio da ga se nastavi obavještavati o napretku ISA2-a.

1.2.4

Povjerenje i pouzdanje javnosti u javne uprave i njihovu sposobnost da upravljaju osobnim podatcima i poštuju privatnost razlog je za zabrinutost. Prijedlog ne spominje povjerenje i pouzdanje javnosti kao rizik, niti navodi bilo koji drugi rizik ili štetu po interoperabilnost. Treba također u obzir uzeti svaku moguću zabrinutost Europskog nadzornika za zaštitu podataka u pogledu obrade osobnih podataka u više od jedne države članice. Time bi se u aktivnostima programa trebalo jasnije pozabaviti.

1.2.5

Treba sastaviti čvrst sažetak mišljenja građana kako bi se riješili problemi omjera cijene i kvalitete i opravdala društvena korist na koju se u programu poziva.

1.2.6

Kako bi se prikazala praktična potreba za interoperabilnošću između nacionalnih javnih uprava s gledišta građana, treba primijeniti primjere praktičnije uporabe.

1.2.7

Odbor predlaže da se osobit napor uloži u obavješćivanje civilnog društva o radu poduzetom na području ISA2-a jer organizacijama rad na interoperabilnosti može koristiti, ili one mogu pomoći provesti program.

1.2.8

Provedba aktivnosti „inkubatora” i „premošćivača rješenja” može poremetiti tržište. Stoga:

Komisija bi se možda trebala osvjedočiti da te aktivnosti neće poremetiti tržište i imati učinak smanjenja komercijalne ponude interoperabilnih rješenja IKT-a.

Odabir novih rješenja i izbor rješenja za dugoročniju potporu do održivosti treba temeljito testirati i ocijeniti postupkom u koji se dionici mogu pouzdati.

Ako se valja zabrinuti zbog narušavanja tržišta, onda bi se inkubator trebao usredotočiti na razvijanje ili usvajanje standarda i kataloga pomoćnih programa umjesto da pruža rješenja tipa „ključ u ruke”.

1.2.9

Ograničenje na nekomercijalne svrhe može ograničiti učinak ISA2-a: ako civilno društvo ne može koristiti ISA2 u komercijalne svrhe, manje je izgleda da će se uključiti u taj program.

1.2.10

Iz razloga višejezičnosti, svako rješenje IT-a mora biti sukladno Univerzalnom skupu znakova (Unicode, ISO/IEC 10646) (UCS), kako se zahtijeva u konačnom izvještaju Skupine visoke razine za višejezičnost (2007). Postoje li tekući ili mogući budući pravni zahtjevi za interoperabilnošću na europskoj razini, odredit će se podskup UCS-a zbog lakšeg upravljanja.

2.   Uvod

2.1

Naširoko se tvrdi da podatci mogu preobraziti usluge građanima i organizacije koje ih pružaju u javnom i privatnom sektoru te diljem civilnog društva. Podatci mogu poticati istraživanja i razvoj te povećati produktivnost i inovacije. Nije se bez razloga izreka „Podatci su novi prirodni izvor” toliko raširila. Vidi, na primjer, članak http://www.forbes.com/sites/ibm/2014/06/30/why-big-data-is-the-new-natural-resource.

2.2

Podatci se sve više proizvode i prikupljaju iz svih vidova naših života: od upravnih postupaka poput elektroničkih poreznih obrazaca, do pasivnog prikupljanja zdravstvenih podataka iz pametnog ručnog sata. Takozvana „velika količina podataka” (en. „big data”), poput podataka korisnika sustava javnog prijevoza, ima sposobnost preobraziti način na koji osmišljamo i planiramo javne usluge. Zaista, političke inicijative ili javne usluge sve više ovise od digitalnoj sposobnosti. U UK-u je tekući primjer oporezivanje vozila: zamjena papirnatog automobilskog poreznog diska ovisi o interoperabilnosti (definiciju interoperabilnosti potraži na adresi http://www.ariadne.ac.uk/issue24/interoperability) osiguranja, vlasništva i baze podataka granica tolerancije (MOT) (tj. sigurnosne provjere). To je građanima olakšalo primjenu poreza na automobil, dok se istovremeno javlja da se time povećava poštovanje sustava. Ukratko, živimo u digitalnom društvu u kojemu možemo održivo poboljšavati svoju sposobnost pružanja digitalno osposobljenih objedinjenih usluga. EU ima niz programa te širi „Digitalni program za Europu” kojim podupire ostvarenje digitalnog gospodarstva i društva (vidi http://www.ariadne.ac.uk/issue24/interoperability).

2.3

Možemo ostvariti korist od digitalnog društva, posebice od digitalne uprave, tako što ćemo podatke učiniti lakše dostupnima ili, u nekim slučajevima, olakšati njihovu ponovnu uporabu jer su nositelji autorskog prava dopustili ponovnu uporabu bez ograničenja (otvoreni podatci: definiciju potraži na adresi http://theodi.org/guides/what-open-data). Tamo gdje su podatci dostupni, možemo odrediti standarde za interoperabilnost: to jest, olakšati razmjenu i ponovnu uporabu podataka. To može biti jednostavno poput činjenja podataka „stroju čitljivima” (umjesto zaključanih u vlastitu formatu poput PDF-a), ili utvrđivanja zajedničkih formata za podnošenje i prikupljanje podataka (poput iXBRL-a za račune poduzeća; vidi http://en.wikipedia.org/wiki/XBRL). Valja također za svrhu ovog dokumenta napomenuti da je mnoštvo podataka koje prikupe javne uprave osobne, i privatne, naravi (vidi dijagram). To je važno jer pitanje osobnih podataka ima posljedice po javno shvaćanje interoperabilnosti i njezine primjene.

Slika 1: Velika količina podataka, otvoreni podatci i osobni podatci

Image

2.4

Komisija tvrdi da je interoperabilnost između država osobita „e-prepreka” građanskoj učinkovitijoj uporabi javnih usluga poput zdravstvene skrbi, koja danas uvelike ovisi o podatcima i sposobnostima na području IKT-a. Za pomanjkanje interoperabilnosti također se tvrdi da je prepreka provedbi politike diljem EU-a. Nasuprot tomu, političke inicijative poput jedinstvenog tržišta oslanjaju se na interoperabilnost nacionalnih registara poduzeća. Ukratko, interoperabilnost je ključna za suvremenu, integriranu Europu.

3.   Prijedlog programa ISA2 o interoperabilnim rješenjima za europske javne uprave, poduzetnike i građane

3.1

Komisija provodi program za razvoj interoperabilnosti od 1995. g. To uključuje razvoj strategije i okvira interoperabilnosti (za izvrstan pregled, vidi http://ec.europa.eu/isa/documents/isa_iop_communication_en.pdf). Komisija tvrdi da je podupiranje interoperabilnosti bilo uspješno: omogućilo je „učinkovito i djelotvorno elektroničko prekogranično uzajamno djelovanje između […] uprava, […] omogućujući pružanje elektroničkih javnih usluga kojima se podupire provedba politika i aktivnosti EU-a”. (Navedeno u Odluci Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa za interoperabilna rješenja za europske javne uprave, poduzetnike i građane (ISA2) (str.3)).

3.2

Tekući program, Interoperabilna rješenja za europske javne uprave (ISA), završava 31. prosinca 2015. g. Preostaje, međutim, mnogo posla: „u pravilu digitalno” je, u nekim područjima, još u začetku. A ne planira li se i ne podupre potreba za interoperabilnošću u trenutku predlaganja novog zakonodavstva, izgledno je da javne uprave neće postići korist od interoperabilnosti.

3.3

Novi program ISA2 (http://ec.europa.eu/isa/isa2/index_en.htm.) predlaže se da:

ocrta područje interoperabilnosti;

založi za interoperabilna rješenja, te da ih se podupre;

podupre i založi za učinak novog zakonodavstva na IKT kako bi se potaknula interoperabilnost;

potakne međusektorska i prekogranična razmjena te ponovna uporaba podataka, osobito kada se podupire uzajamno djelovanje između europskih javnih uprava te između tih tijela, građana i civilnog društva.

3.4

O novom se programu ISA2 naširoko savjetovalo. Ispitanici su uzvratili da javne uprave trebaju ostati žarišnom točkom ISA-e. Najrasprostranjeniji je odgovor bio da bi se ISA-om trebalo smanjiti umnožavanje napora te da se ISA treba usredotočiti na usklađivanje s drugim programima EU-a.

3.5

Predloženi je program osmišljen imajući na umu ocjene prethodnih programa. Predloženi će se ISA osobito usredotočiti na pružanje interoperabilnih rješenja, a potom pružiti ta rješenja javnim upravama.

3.6

Predloženi trošak za program ISA2 za razdoblje 2014. – 2020. iznosi 131 milijun eura.

3.7

Tvrdi se da će, ne pokrene li se ISA2, smanjenje potpore interoperabilnosti dovesti do fragmentacije standarda i sustava, te rasipnog umnožavanja napora na razvoju novih rješenja ili sustava. To će vjerojatno ishoditi smanjenjima učinkovitosti jer je javnim upravama teže međusobno poslovati.

4.   Opće napomene

4.1

Trajno poticanje interoperabilnosti i ulaganje u nju je kako neophodno, tako i dobrodošlo. Kako bi EU slijedio Digitalni program za Europu, bit će potreban ISA2. Bit će neophodno osigurati da dionici razumiju veze između različitih programa kako bi se izbjegla zbrka (za primjer, vidi sljedeću poveznicu: http://ec.europa.eu/isa/documents/isa_the_ difference_between_the_digital_agenda__isa__egov _action_plan_eis_eif_en.pdf koja objašnjava u kakvom su odnosu ISA i Digitalni program za Europu).

4.2

Ako iskustvo UK-a nešto vrijedi, ima dokaza da su javnim upravama i dalje potrebni potpora i pomoć kako bi pristupile podatcima i ponovno ih uporabile (vidi http://theodi.org/blog/guest-blog-how-make-open-data-more-open-close-gaps). To uključuje potrebu za tehničkim vještinama. ISA2 može to pomoći pružiti.

4.3

Kako sve više javnih usluga postaje „u pravilu digitalno”, važno je do najveće moguće razine povećati učinkovitost javne potrošnje na rješenja IKT-a. To treba omogućiti tako da se osigura raspoloživost IKT rješenja isplaniranih u dovoljno ranoj fazi i, gdje je to moguće, razmjena i ponovna uporaba rješenja kako bi se do najveće moguće razine povećala vrijednost javne potrošnje. ISA2 predstavlja dobrodošao doprinos tom cilju.

4.4

Iako su u žarištu predloženog programa javne uprave, valja napomenuti da bi i organizacije civilnog društva mogle imati korist od interoperabilnih aktivnosti. U slučaju civilnog društva, sve više u žarište dolazi suproizvodnja; a neka su od najinovativnijih ishoda razvoja u civilnom društvu ondje gdje se suproizvodna i tehnološka rješenja primjenjuju u područjima javnih usluga, poput zdravstva ili socijalne skrbi. Referentna arhitektura europske interoperabilnosti vjerojatno će imati koristi od tog nastajućeg krajobraza.

4.5

Povjerenje i pouzdanje javnosti u javne uprave i njihovu sposobnost da upravljaju osobnim podatcima i poštuju privatnost razlog je za zabrinutost. Prijedlog ne spominje povjerenje i pouzdanje javnosti kao rizik, niti navodi bilo koji drugi rizik ili štetu po interoperabilnost.

5.   Posebne napomene o predloženom programu

5.1

Odbor pozdravlja to što se pri osmišljanju ISA2-a u obzir uzelo gledišta dionika i pouke iz prethodnih programa. Nadalje pozdravlja to što se program nadograđuje na postojeći rad i ne nastoji započeti iz posve novog smjera.

5.2

Dobrodošao je naglasak kako na interoperabilnost tako i na pružanje praktičnijih savjeta i potpore. S obzirom da dugu povijest problema IKT-a velikih razmjera u javnoj upravi UK-a, osobito se pozdravlja stavljanje u žarište rane faze planiranja učinka zakonodavne promjene na IKT.

5.3

Prijedlog bi se osnažio kada bi se koristilo slučajeve praktičnije uporabe za prikazivanje praktične potrebe, s gledišta građana, za interoperabilnošću među nacijama. U ovom trenutku, može se dionicima učiniti da se okoristiti mogu samo javne uprave koje zanima prekogranično usklađivanje, a ne građani koji koriste uobičajene javne usluge. Treba sastaviti čvrst sažetak mišljenja građana (Sažetak mišljenja građana za 2010. može se naći na adresi http://ec.europa.eu/isa/documents/isa_20101216_citizens_summary_en.pdf) kako bi se riješili problemi omjera cijene i kvalitete i opravdala društvena korist na koju se u programu poziva.

5.4

Već je napomenuto da su ispitanici s kojima se savjetovalo tijekom razvoja ISA2-e uzvratili da javne uprave trebaju ostati žarišnom točkom ISA2-e. EGSO je također napomenuo da će civilno društvo imati koristi od interoperabilnosti. Moguće je da dionici u civilnom društvu nisu bili dovoljno obaviješteni o tom savjetovanju, što je ishodilo stavljanjem javnih uprava u žarište ISA2. Moguće je da u žarište ISA2-e treba više staviti komunikaciju sa civilnim društvom, kako bi se shvatio učinak troškova programa.

5.5

U prijedlogu se predlaže da se ISA2-om razviju i izgrade („inkubator”) interoperabilna rješenja. Dalje se kaže da ISA2 treba biti „premošćivač rješenja” za osiguranje održivosti rješenja IKT-a. Odabir novih rješenja i izbor rješenja za dugoročniju potporu do održivosti treba strogo iskušati i vrednovati u postupku u koji se dionici mogu pouzdati.

5.6

Provedba aktivnosti „inkubatora” i „premošćivača rješenja” može poremetiti tržište. Komisija bi se možda trebala osvjedočiti da te aktivnosti neće poremetiti tržište i imati učinak smanjenja komercijalne ponude interoperabilnih rješenja IKT-a.

5.7

Ako se valja zabrinuti zbog narušavanja tržišta, onda bi se inkubator trebao usredotočiti na razvijanje ili usvajanje standarda i kataloga pomoćnih programa umjesto da pruža rješenja tipa „ključ u ruke”. Time će se smanjiti remećenje tržišta dok će se standardi i dalje lako širiti.

5.8

U članku 13. kaže se da se rješenjima koja se uspostavljaju i provode programom ISA2 mogu u nekomercijalne svrhe koristiti inicijative izvan EU-a. Ograničenjem na nekomercijalne svrhe može se ograničiti učinak ISA2-a: ako se civilno društvo ne može nadograditi na ISA2 u komercijalne svrhe, manje je izgleda da će se uključiti u taj program.

5.9

Raspoloženje javnosti prema digitalnoj sposobnosti države predstavlja opasnost po uspjeh interoperabilnih prijedloga. Građani su naučili više o domašaju, naravi i snazi „policijske države”, pa više paze na postojanje potrebnih zaštitnih mehanizama (vidi https://www.privacyinternational.org/blog/defining-the-surveillance-state). Građani su sve zabrinutiji za svoje pravo na privatnost i etičke posljedice povezanih podataka koji se dijele, ali ovaj prijedlog gotovo ništa ne govori o javnom razumijevanju povezanih podataka ili interoperabilnosti. Jednako tako, Europski nadzornik za zaštitu podataka ima neke dvojbe u pogledu obrade podataka u više od jedne europske zemlje, što je aktivnost koju će interoperabilnost vjerojatno olakšati. EGSO želi također upozoriti na jedno od svojih ranijih mišljenja vezano uza zaštitu podataka, te istaknuti potrebu jačanja zaštitnih mehanizama za građane u pogledu njihovih osobnih podataka (2), (vidi pismo Europskog nadzornika za zaštitu podataka o prijedlogu Opće uredbe o zaštiti podataka:

https://secure.edps.europa.eu/EDPSWEB/webdav/site/mySite/shared/Documents/Consultation/Comments/2014/14-02-14_letter_Council_reform_package_EN.pdf).

5.10

Prijedlog bi se osnažio kad bi se u njemu spomenule i riješile te brige. K tome, osmišljavanje programa osnažilo bi se izričitim spominjanjem rada s organizacijama civilnog društva i s akademskom zajednicom kako bi se razumjelo i riješilo javno razumijevanje te osnažili etički zaštitni mehanizmi koji su sve važniji za ugled javnih uprava i javno povjerenje u njih.

5.11

Konačni iscrpni osvrt tehničke je naravi. Univerzalni skup znakova ključan je za primjenu višejezičnosti na pisane jezike. Skupina visoke razine za višejezičnost, koju je uspostavio povjerenik EU-a za obrazovanje Ján Figeľ u jesen 2006., objavila je na Europski dan jezika 2007. svoj konačni izvještaj (vidi http://www.lt-innovate.eu/resources/document/ec-high-level-group-multilingualism-final-report-2007). U njemu stoji sljedeća preporuka: „... baze podataka za unutarnje upravljanje dokumentima te sučelja programskih aplikacija i strojnu opremu izgrađene su na temelju Unicoda, što omogućuje predstavljanje abeceda svih jezika. Skupina poziva one vlasti u državama članicama i pružatelje usluga internetske pošte koji to još nisu učinili da prijeđu na Unicode, kako bi se izbjegao nastavak diskriminiranja građana EU-a na temelju državljanstva ili jezika. Podskup UCS-a navest će se zbog upravljivosti: to može biti izbor iz latinskog pisma ili latinskog, grčkog i ćiriličkog pisma (UCS sadrži više od 90.000 znakova).”

5.12

Iz razloga višejezičnosti, svako rješenje IT-a mora biti sukladno Univerzalnom skupu znakova (Unicode, ISO/IEC 10646), kako se zahtijeva u konačnom izvještaju Skupine visoke razine za višejezičnost (2007). Stoga, postoje li tekući ili mogući budući pravni zahtjevi za interoperabilnošću na europskoj razini, preporučuje se da se odredi podskup UCS-a zbog lakšeg upravljanja.

Bruxelles, 15. listopada 2014.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Henri MALOSSE


(1)  SL C 229, 31.7.2012., str. 90.-97.

(2)  SL C 229, 31.7.2012, str. 90-97.


15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/105


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Oboru regija – Provjera napretka strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast

(COM(2014) 130 final)

(2015/C 012/17)

Izvjestitelj:

Stefano PALMIERI

Dana 16. svibnja 2013., sukladno članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europska komisija odlučila je savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o sljedećem dokumentu:

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Oboru regija – Osvrt na strategiju Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast

COM(2014) 130 final.

Pododbor za provjeru napretka strategije Europa 2020., zadužen za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojio 5. rujna 2014.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na svom 502. plenarnom zasjedanju održanom 15. i 16. listopada 2014. (sjednica od 15. listopada), sa 168 glasova za, 7 protiv i 6 suzdržanih.

1.   Uvod

1.1

Četiri godine od pokretanja strategije Europa 2020., Europska komisija objavila je Komunikaciju „Provjera napretka strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast” i pokrenula javno savjetovanje (1) za reviziju tijekom provedbe strategije.

1.2

Ovo Mišljenje, koje predstavlja službeni odgovor na zahtjev Europske komisije, također je dio cjelovite procjene EGSO-a kao odgovora na zahtjev talijanskog predsjedništva Vijeća Europske unije za izradom razmatračkog mišljenja o predstojećoj reviziji tijekom provedbe strategije Europa 2020.

1.3

EGSO priprema sveobuhvatnu procjenu provedbe strategije Europa 2020. koja će uključivati sljedeće dokumente:

izvješće o projektu čiji je cilj produbljivanje idejnih i praktičnih aspekata upravljanja strategijom Europa 2020.;

ovo Mišljenje SC/039;

doprinose stručnih skupina i Savjetodavnog povjerenstva za industrijske promjene (CCMI), promatračkih skupina i Skupine za vezu s europskim organizacijama i mrežama civilnog društva;

doprinose nacionalnih gospodarskih i socijalnih odbora i sličnih organizacija;

zaključke i preporuke studije koju je naručio EGSO-ov Upravljački odbor strategije Europa 2020. i koju je izradio A. Bellagamba, pod nazivom Priorities, challenges and prospects for civil society: involvement in the Europe 2020 strategy beyond 2015 – Case study of four Member States (BE – FR – IT – NL) („Prioriteti, izazovi i perspektive za razvoj civilnog društva: uključenost u strategiju Europa 2020. u razdoblju nakon 2015. – Analiza slučaja iz četiri države članice (BE – FR – IT – NL”).

1.4

Paket dokumenata koji će sačinjavati EGSO-ovu reviziju tijekom provedbe strategije bit će predstavljen tijekom konferencije na visokoj razini, organizirane u sklopu aktivnosti talijanskog predsjedništva Vijeća EU-a o temi „Za učinkovitiju strategiju Europa 2020.: prijedlozi civilnog društva za veću socijalnu uključenost i konkurentnost u Europi”. Konferencija će se održati u Rimu, 4. i 5. prosinca 2014.

1.5

Kako bi se predstavili prijedlozi za reformu strategije Europa 2020., koje su izradile različite unutarnje jedinice EGSO-a (2) i o kojima se temeljito raspravljalo na sastancima radnih skupina, preporuke su ugrađene u poglavlje 4.: „Preporuke EGSO-a za osiguravanje stvarnog postupka reforme strategije Europa 2020.”

2.   Prve četiri godine strategije Europa 2020.: od posljedica krize do dugoročnih trendova

2.1

Strategija Europa 2020. nastala je s hvalevrijednom namjerom da potiče konkurentnost i zapošljavanje u EU-u – usmjeravajući se na pitanja strukturne prirode – uz istovremeno osiguravanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije za svoje građane. Upravo se u tom, samom po sebi osjetljivom kontekstu javlja jedna od najtežih kriza u posljednjih osamdeset godina (po intenzitetu i trajanju), s ozbiljnim posljedicama za tijek same strategije.

2.1.1

Kriza je dodatno naglasila već vidljive gospodarske i socijalne razlike u EU-u, ističući razlike u smislu konkurentnosti i socijalne kohezije i povećavajući tendencije prema polarizaciji rasta i razvoja, s očiglednim posljedicama na ravnomjernu preraspodjelu dohotka, bogatstva i blagostanja među državama članicama, unutar njih samih te među europskim regijama (3).

2.2

Analiza razvoja i posljedica krize – iznesena u Komunikaciji Komisije i pripadajućim prilozima (4) – pokazuje da je kriza očigledno negativno utjecala na provedbu strategije Europa 2020., u pogledu učinkovitosti, prikladnosti i legitimnosti njezinog modela upravljanja i ciljeva.

2.3

Struktura gospodarskog upravljanja EU-a, s obzirom da je snažno usmjerena na politike štednje, podredila je ostvarivanje srednjoročnih i dugoročnih ciljeva strategije Europa 2020. fiskalnoj disciplini.

2.3.1

Iako s jedne strane EGSO smatra da je neophodno djelovati u vidu jačanja politika namijenjenih konsolidaciji javnih financija pojedinih država članica očigledno je, s druge strane, da politike štednje mogu imati željene učinke ukoliko se provode u „ekspanzivnoj” gospodarskoj fazi, ali ukoliko ih se „automatski” primijeni u razdoblju gospodarske stagnacije ili recesije, kroz koju trenutačno prolazi većina država članica, tada one imaju negativne učinke na rast. Dokaz za to je i činjenica da takve politike u brojnim državama članicama nisu polučile očekivane rezultate u pogledu uspostave proračunske ravnoteže (5) već su usporile, ako ne i odgodile gospodarski oporavak te pogoršale već zabrinjavajuće stanje društvene dezintegracije.

2.4

Upravljanje krizom putem gospodarskog upravljanja EU-a negativno je utjecalo na proces napredovanja prema dugoročnim i srednjoročnim ciljevima predviđenim ovom strategijom. To je u pojedinim državama članicama EU-a prouzročilo probleme koji u nekim slučajevima mogu predstavljati prepreke i strukturna ograničenja za gospodarski razvoj i socijalnu koheziju Unije.