16.12.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 451/1

Izvjestitelj:

Panagiotis GKOFAS

Suizvjestitelj:

Luis Miguel PARIZA CASTAÑOS

1.1

Cilj je ovog mišljenja pridonijeti radu grčkog predsjedništva, kao i osigurati kontinuitet tijekom talijanskog predsjedništva, kako bi se ojačala vanjska dimenzija politike imigracije i azila EU-a. Imigracija je posebice složeno pitanje te zahtijeva suradnju mnogih zainteresiranih strana te zajedničko i sveobuhvatno upravljanje od strane EU-a, kako na međunarodnoj tako i na europskoj razini (1).

1.2

EU mora prestati razmatrati imigracijsku politiku gotovo isključivo u okviru unutarnje politike. Neke naše pogreške proizlaze iz tog pogrešnog shvaćanja. EGSO smatra da Europa mora upravljati imigracijom u okviru globalnog pristupa koji će obuhvaćati kako unutarnju tako i vanjsku dimenziju: unutarnje upravljanje migracijskim tokovima i suradnja s trećim zemljama sastavnice su iste politike, ukoliko ona želi biti učinkovita.

1.3

U kontekstu gospodarske globalizacije na svjetskoj razini moramo se suočiti s izazovom ljudske mobilnosti. Imigracija i mobilnost usko su povezane. Međunarodni dijalog o mobilnosti ljudi i migracijama mora biti povezan s drugim aspektima europske politike poput trgovine, suradnje za razvoj, ljudskih prava i sigurnosti.

1.4

Države članice EU-a zasebno ne mogu upravljati imigracijom i azilom na odgovarajući način i stoga Ugovor daje temelje za zajedničku politiku koja se treba zasnivati na usklađenom zakonodavstvu. Potrebno je ojačati načelo solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti.

1.5

EU mora preuzeti odgovornost za kontrolu vanjskih granica, odnosno granica cijele Europske unije u Schengenskom prostoru. Frontex se mora pretvoriti u europsku službu za nadzor granica. EU mora ojačati solidarnost između država članica i bolju raspodjelu odgovornosti.

1.6

Neka se europska područja zbog svog zemljopisnog položaja suočavaju sa specifičnim teškoćama jer predstavljaju međutočke za nezakonitu imigraciju te katkad količina osoba koje primaju nadilazi njihove kapacitete prihvata. Nužno je da Europska unija uspostavi postupke za bolju podjelu odgovornosti i za pružanje financijske, operativne i prihvatne podrške.

1.7

U globaliziranom svijetu Europa mora surađivati s trećim zemljama i međunarodnim institucijama na promicanju međunarodnog zakonodavnog okvira za migracije i mobilnost.

1.8

EGSO u ovom kontekstu smatra da se imigracijom potrebno baviti na trima međusobno povezanim razinama: u matičnim državama, tranzitnim državama i odredišnim državama, u ovom slučaju, u EU-u, s obzirom na to da se samo na ovaj način možemo učinkovito suočiti s migracijskim tokovima.

1.9

Politika imigracije i azila te vanjska politika EU-a moraju biti usklađenije s vanjskom politikom EU-a. Europska služba za vanjsko djelovanje (EEAS) mora igrati ulogu koja joj pripada te u svoj program uvrstiti politike koje se odnose na imigraciju, azil i kontrolu granica, radi njihove veće dosljednosti. EGSO, koji je doprinio radu grčkog predsjedništva, pozdravlja uključivanje vanjske dimenzije migracije, azila i upravljanja granicama u strateške smjernice koje je Europsko vijeće usvojilo 26. – 27. lipnja 2014. Na ovom je području također potrebno ojačati ulogu Parlamenta.

1.10

U okviru Globalnog pristupa migraciji i mobilnosti (GAMM) EU mora sklopiti sporazume s trećim zemljama, posebice sa susjednim zemljama, zemljama podrijetla imigranata i tranzitnim zemljama.

1.11

Odbor predlaže da se u tu svrhu ojača dijalog s tim zemljama, kako bi se sklopili novi sporazumi o mobilnosti i migracijama, proširenog sadržaja, kao što je naznačeno u točkama 1.3 i 5.1.6.

1.12

Partnerstva za mobilnost imaju određena ograničenja koja se moraju prevladati u narednim godinama; nisu obvezujuća za ugovorne stranke. Njihova fleksibilnost pomaže u sklapanju političkih sporazuma, bez nametanja pravnih obaveza, no EGSO smatra da se moraju pretvoriti u obvezujuće međunarodne sporazume.

1.13

Partnerstva za mobilnost moraju u svoje prioritete uvrstiti pitanja povezana s gospodarskom imigracijom i mobilnošću, te, uz sigurnost, repatrijaciju i nadzor granica, veću prednost dati organizaciji zakonitih migracija i viznom režimu, priznavanju kvalifikacija, pravima na socijalnu zaštitu i doprinosu migracija i mobilnosti razvoju.

1.14

Odbor predlaže da se u zemljama podrijetla otvore uredi za migracije EU-a, koje će voditi Komisija i u kojima će raditi zaposlenici Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS), Glavne uprave za unutarnje poslove (DG HOME) i Glavne uprave za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključenost (DG EMPL). EU-ov internetski portal za imigraciju pozitivan je, ali nedovoljan instrument. Trebao bi biti dostupan na više jezika i interaktivniji.

1.15

Potrebno je poboljšati suradnju sa zemljama podrijetla i tranzitnim zemljama te spriječiti i izbjeći nepropisnu imigraciju. Također je potrebno pokrenuti informativne kampanje te voditi učinkovitu borbu protiv kriminalnih lanaca za trgovinu ili krijumčarenje migranata. Policijska i pravosudna suradnja od temeljne je važnosti u borbi protiv kriminalnih lanaca. Trgovci i krijumčari ljudi ugrožavaju živote i sigurnost osoba radi postizanja nezakonite gospodarske dobiti. Partnerstva za mobilnost moraju razviti nove sustave suradnje na području nadzora granica i potpomognutog vraćanja.

1.16

Od ključne su važnosti također potpore i razvojni programi, na temelju načela pozitivnog uvjetovanja ( more for more ), koji se istovremeno tiču različitih čimbenika imigracije, uključujući politiku vraćanja i ponovnog prihvata. Osnaživanje organizacija civilnog društva i njihovo sudjelovanje u partnerstvima za mobilnost također su važni.

1.17

EGSO se također zalaže za suradnju Frontexa i Europola u borbi protiv organiziranog kriminala, posebice trgovine i krijumčarenja migranata, kao i za usku suradnju s organizacijama za zaštitu ljudskih prava, poput Međunarodne organizacije za migracije (IOM) i Međunarodnog centra za razvoj migracijske politike (ICMPD). EGSO isto tako podržava uredbe Komisije za veću fleksibilnost u upravljanju Fondom za azil i migracije te Fondom za unutarnju sigurnost od 2014. godine.

1.18

Na razini EU-a potrebno je usvojiti, između ostalih zajedničku imigracijsku politiku koja će biti zadovoljavajuća i dosljedna te se temeljiti na solidarnosti i predanosti svih država članica. EU treba usvojiti učinkovitu politiku vraćanja sukladnu s međunarodnim ugovorima o vraćanju i ponovnom prihvatu. Granice EU-a, koje uključuju i morske granice država članica na Sredozemlju, granice su svih država članica EU-a te bi se, stoga, u skladu s Ugovorima, odgovornost za njihovu zaštitu trebala raspodijeliti na sve države članice EU-a.

1.19

Ljudska prava nepropisnih imigranata moraju se uvijek poštovati, od trenutka spašavanja ili prihvata pa dok im se ne dodijeli zaštićeni status, dok imaju nepropisan status „bez dokumenata” ili u slučaju repatrijacije. Treba stvoriti brojnije i bolje centre za boravak i prihvatne centre za imigrante u svim državama članicama, uz pomoć cijele Europske unije, posebno vodeći računa o zdravstvenim uvjetima i liječničkoj skrbi kao i o bržoj obradi zahtjeva za azil ili socijalnu pomoć. EGSO ponavlja da se ne slaže sa zadržavanjem tražitelja azila i nepropisnih imigranata u centrima za pritvor, a posebice djece, uključujući maloljetnike bez pratnje, trudnica i teških bolesnika.

1.20

Odbor sa zabrinutošću primjećuje da su u Europi u porastu netolerancija, rasizam i ksenofobija prema imigrantima; također je uznemiren činjenicom da je u nekim državama članicama zaštita temeljnih prava sve lošija.

1.21

Sve su institucije EU-a, kako zbog gospodarskih tako i zbog demografskih razloga, inzistirale na važnosti imigracije za EU. To se ističe i u strategiji Europa 2020. EGSO je inzistirao na tome da europska imigracijska politika stoga mora biti proaktivna, štititi ljudska prava, boriti se protiv diskriminacije radne snage ili socijalne diskriminacije i razvijati program za integraciju.

1.22

Europska unija mora raspolagati zajedničkim sustavom azila s usklađenim zakonodavstvom. Dublinsku konvenciju mora zamijeniti sustav veće uključenosti unutar EU-a koji će voditi računa o volji tražitelja azila i jamčiti razmjerniju raspodjelu odgovornosti među državama članicama.

1.23

U novoj uredbi o Fondu za imigraciju, azil i integraciju posebna pozornost posvećuje se izvanrednim i kriznim situacijama. EGSO se slaže s prijedlogom Komisije da se osigura sposobnost fleksibilnog djelovanja na europskoj razini, uz dostatna financijska sredstva za izvanredne situacije. Dolazak velikog broja osoba iz Sirije i drugih ratom zahvaćenih područja Afrike zahtijeva od EU-a poduzimanje mjera jer je riječ o izvanrednim humanitarnim situacijama.

3.1

U XXI. stoljeću povećat će se mobilnost osoba, kao i migracijski tokovi. Trenutno tek 3 % svjetskog stanovništva živi izvan svoje države rođenja, no taj će trend u budućnosti porasti (godišnja stopa rasta iznosi 3 %). S druge je strane potrebno istaknuti da su u porastu migracijski tokovi među državama na jugu, posebice prema takozvanim državama u razvoju. Također se povećava mobilnost unutar država članica EU-a (2) te na europskom gospodarskom prostoru.

3.2

Siromaštvo, nezaposlenost, demografski trendovi, manjak mogućnosti, sukobi, ekološke katastrofe i klimatske promjene neki su od uzroka međunarodnih migracija.

3.3

EGSO je predložio da se EU, u okviru vanjske politike, mora zalagati za međunarodni zakonodavni okvir za migracije i mobilnost koji će smanjiti pritisak na države članice. Taj međunarodni normativni okvir mora uključivati glavne konvencije Međunarodne organizacije rada i Međunarodnu konvenciju Ujedinjenih naroda o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji, koju još nisu ratificirale države članice EU-a (3). Odbor poziva Komisiju da izradi izvješće o mjerama koje države članice poduzimaju kako bi se stvorili uvjeti za njezinu brzu ratifikaciju.

3.4

Glavni cilj ovog mišljenja, kako se navodi, jest ispitati i istaknuti neka od glavnih pitanja povezana s pojavom imigracije u cijelosti, u cilju pronalaska sveobuhvatnih rješenja koja će dovesti do imigracijske politike koja će biti učinkovita te također poštivati prava imigranata.

4.1.1

Tijekom zadnjih deset godina, EU polako usvaja zajednički pravni okvir poput statusa dugotrajnog boravka i spajanja obitelji. Uskladili su se uvjeti ulaska studenata i istraživača; za visokokvalificirane imigrante stvorena je plava karta. Također je usvojeno međusektorsko zakonodavstvo, u obliku jedinstvene dozvole za radnike migrante, Direktive o prihvatu privremenih zaposlenika te Direktive za prihvat radnika premještenih unutar istog poduzeća.

EU mora dati zamah zajedničkoj politici o radnoj imigraciji i razviti dosljedan, općenit i horizontalan pravni okvir utemeljen na poštivanju prava radnika, jednakom tretmanu, potrebama poduzeća te zakonitom zapošljavanju dotičnih radnika. Zakonodavstvo i suradnja s matičnim državama koji dopuštaju imigraciju putem zakonskih i transparentnih kanala, kako za visokokvalificirane radnike tako i za niže kvalificirane poslove.

Treba postojati sveukupna i opća politika imigracije i azila te nadzora granica kao i zakonodavna usklađenost, uz aktivno sudjelovanje država članica, službi Europske komisije, Europske službe za vanjsko djelovanje te nadležnih europskih tijela.

4.1.2

EGSO i Komisija usko surađuju na politikama integracije. U okviru Zajedničkih osnovnih načela EU razvija plan integracije, koji raspolaže i financijskim fondom. EGSO i Europska komisija nastavit će surađivati u aktivnostima Europskog foruma za integraciju.

4.2.1

EU razvija zajednički sustav azila i usklađeno zakonodavstvo, no još smo vrlo daleko od odgovarajućeg stanja jer države članice još imaju različite politike i zakonodavstva (4).

4.2.2

Odbor je kritizirao manjak solidarnosti koju EU pokazuje po pitanju azila; 90 % zahtjeva riješeno je u samo deset država članica. U relativnom smislu, manje države, poput Malte, Cipra kao i Grčke, pod većim su pritiskom.

4.2.3

U Dublinskoj konvenciji određuje se koja je država članica zadužena za obradu zahtjeva za azil, no EGSO smatra da ovaj sustav između država članica EU-a nije solidaran. Tražitelji azila trebali bi imati mogućnost da zahtjev podnesu u bilo kojoj državi članici. EU bi srednjoročno trebao dobiti nove ovlasti, kako bi sam, umjesto nacionalnih vlasti, mogao upravljati zahtjevima. Na ovaj bi se način zahtjevi pregledavali brže te bi se poboljšali uvjeti dodjele azila. Ukratko, Dublinsku konvenciju mora zamijeniti sustav veće uključenosti unutar EU-a koji će voditi računa o volji tražitelja azila i jamčiti razmjerniju raspodjelu odgovornosti među državama članicama.

4.2.4

Kako bi se državama članicama pomoglo pri razvoju sustava azila, otvoren je Europski potporni ured za azil (EASO), koji pruža i tehničku i operativnu pomoć. EASO treba imati mandat da ocjenjuje nacionalne sustave azila i njihovu usklađenost s obavezama koje proizlaze iz europskog i međunarodnog prava te iz temeljnih prava.

4.2.5

EGSO predlaže proširenje programa preseljenja za preseljenje izbjeglica iz država izvan EU-a i njihovo nastanjivanje u Uniji, u suradnji s trećim zemljama i UNHCR-om.

4.2.6

Odbor također predlaže proširenje programa premještanja unutar EU-a, pružanjem financijskih poticaja onim državama članicama koje se na to obvežu. EGSO smatra da je solidarnost između država članica u pogledu preseljenja i premještanja uživatelja zaštite i tražitelja azila trenutna vrlo slaba.

4.2.7

Premještanje bi se trebalo odvijati utvrđenim i trajnim mehanizmima. Komisija bi u ovom kontekstu trebala podnijeti zakonodavni prijedlog za trajni i učinkovit mehanizam za premještanje unutar EU-a temeljen na EU-ovom distribucijskom ključu za premještanje migranata, kao što je opisano u izvješću Europskog parlamenta o većoj solidarnosti unutar EU-a na području azila (2012/2032 INI). Kako bi ti mehanizmi funkcionirali na najučinkovitiji mogući način, u zakonodavnom prijedlogu treba uzeti u obzir i praktična iskustva iz pilot-projekta za Maltu EUREMA (5).

4.3.1

Veza između imigracije i kriminala koja se povlači u nekim političkim govorima ne odgovara stvarnosti i potiče ksenofobna stajališta. Većina imigranata koja se ne nalazi u zakonitoj situaciji ušla je u zemlju s vizom za kratkotrajni boravak i produžila boravak ili ima dozvolu privremenog boravka i ne vraća se po njenom isteku.

4.3.2

Mnoge takve osobe rade u nepravednim radnim uvjetima, ako ne i potpuno izvan okvira zakona o radu, ili unutar sivog gospodarstva te su isključene iz društva. Organizacije civilnog društva i EGSO su u svjetlu određenih situacija ove prirode podržali postupke regulacije nepropisnih imigranata, te su općenito pozvali EU da usvoji prijedloge, preporuke i mjere u cilju izbjegavanja takvih situacija.

4.3.3

Prava nepropisnih imigranata potrebno je poštovati u svim okolnostima, od trenutka spašavanja ili zadržavanja do trenutka dodjele zaštićenog statusa ili repatrijacije. Nepropisna imigracija morskim putem često završava smrću. U tom kontekstu, EGSO ističe da je važno u svakom trenutku poštovati temeljna ljudska prava.

4.4.1

Europskoj uniji potrebna je pouzdana, učinkovita i legitimna politika vanjskih granica koja podliježe demokratskom nadzoru. Države članice koje čine Schengenski prostor na međusobnim granicama ne vrše kontrolu. To znači da moraju surađivati i dijeliti odgovornost za upravljanje vanjskim granicama. Zakonikom o schengenskim granicama uređuje se prijelaz i nadzor granica, uzimajući u obzir zahtjeve koje državljani trećih zemalja moraju ispuniti za ulazak i boravak do tri mjeseca. EU sastavlja popise zemalja čijim je državljanima potrebna viza.

4.4.2

EGSO smatra da se uloga Frontexa mora ojačati kako bi se, srednjoročno, pretvorio u europsku službu za nadzor granica sačinjenu od europskog kontingenta graničnih policajaca. Glavna uloga te službe bila bi provedba zajedničkih pravila u skladu sa Zakonikom o granicama. EGSO smatra da treba ojačati solidarnost EU-a s državama članicama, uzimajući u obzir njihov geografski položaj.

4.4.3

Borbu protiv trgovine i krijumčarenja ljudi treba voditi tako da se žrtvama uvijek osigura zaštita u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom i europskim konvencijama o ljudskim pravima. Sukladno članku 6. stavku 2. Zakonika o schengenskim granicama, granična policija ne diskriminira osobe na osnovi spola, etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije; te sukladno članku 13. državljani trećih zemalja kojima je ulazak odbijen imaju pravo žalbe na tu odluku.

4.4.4

Odbor podupire prijedloge Komisije o izmjeni zakona o vizama. Suradnja s trećim zemljama je ključna na području politike o vizama, koja često uključuje uzajamnost.

4.5.1

Partnerstva za mobilnost trebala bi uspostaviti postupke vraćanja koji će osigurati da se povratak temelji prvenstveno na dobroj volji i da postoji sustav podrške (6). Međutim, sukladno preporukama Vijeća Europe (7), i u slučaju prisilne repatrijacije u potpunosti se moraju poštovati ljudska prava osoba koje se vraća.

4.5.2

Sklapanje sporazuma s trećim zemljama treba se temeljiti na načelu pozitivnog uvjetovanja, odobravanju financijske pomoći te stvaranju razvojnih programa u cilju sprečavanja nepropisne imigracije.

4.5.3

Repatrijacija imigranata koji su u EU ušli nepropisnim putem mora se provesti u skladu s utvrđenim pravilima. U tom pogledu sporazumi o povratku s trećim zemljama imaju presudnu ulogu u osiguravanju da se prava migranata koje se vraća u potpunosti poštuju.

4.5.4

Poveljom se izričito zabranjuju kolektivni izgoni te se jamči da se nikoga ne može vratiti u državu, odrediti mu izgon ili ga izručiti državi u kojoj mu prijeti opasnost od smrtne kazne, mučenja ili drugih nehumanih ili ponižavajućih kazni ili postupaka (načelo non-refoulement). Međutim, razne nevladine udruge prijavile su praksu kolektivnih izgona te izgona nepropisnih imigranata i tražitelja azila u države u kojima se krše ljudska prava. EGSO podsjeća da Europska konvencija o ljudskim pravima i Povelja sadrže odredbe primjenjive na europsku politiku na području nepropisne imigracije, posebice u odnosu na zaštitu u slučaju vraćanja, izgona i izručenja.

4.5.5

Teško bolesne osobe, kao ni trudnice, ne mogu biti zadržane ni izručene, sukladno tumačenju članka 3. Europske konvencije o ljudskim pravima koje je iznio Europski sud za ljudska prava, jer im je potrebna posebna zdravstvena njega. Posebnu pozornost treba pridati položaju maloljetnika te im pružiti posebnu zaštitu, naročito ako nisu u pratnji.

4.5.6

EGSO ponavlja da se ne slaže sa standardnim zadržavanjem u pritvoru tražitelja azila i nepropisnih imigranata jer njihovo zatvaranje u centre za pritvor smije biti dopušteno samo u izvanrednim okolnostima (8). Odbor poziva na veću transparentnost što se tiče prihvatnih centara unutar i izvan EU-a te na informiranje UNCHR-a o stanju osoba zadržanih u tim centrima.

5.1.1

Prvi je korak napravilo Europsko vijeće usvajanjem globalnog pristupa migraciji (Global Approach to Migration, GAM) krajem 2005. godine. Radi razvoja vanjske dimenzije europske politike migracije Komisija je pokrenula razne inicijative.

5.1.2

Partnerstva za mobilnost najvažniji su politički instrument u provedbi GAMM-a. Pilot-faza njihove primjene prošla je uspješno te je Komisija 2009. godine provela političko vrednovanje primjene (9).

5.1.3

U svojoj Komunikaciji „Dijalog o migraciji, mobilnosti i sigurnosti s državama južnog Sredozemlja” COM(2011) 292, Komisija je preporučila da se s izazovima politika imigracije i azila (ratovi i kretanje stanovništva na Sredozemlju) suoči uspostavom dijaloga o migraciji, mobilnosti i sigurnosti u EU-u. EU je odonda započeo dijalog s nekim državama.

5.1.4

Sklopljeno je šest partnerstava za mobilnost sa sljedećim državama: Zelenortskom Republikom (svibanj 2008.) (10), Moldavijom (svibanj 2008.) (11), Gruzijom (studeni 2009.) (12), Armenijom (listopad 2011.) (13), Azerbajdžanom (prosinac 2013.) (14) i Marokom (lipanj 2013.) (15). Pregovori o partnerstvu za mobilnost s Tunisom završili su 3. ožujka kada je potpisana zajednička izjava. Započeti su pregovori o Partnerstvu za mobilnost s Jordanom te bi partnerstvo trebalo biti sklopljeno za vrijeme grčkog predsjedanja EU-om; novi dijalog o migracijama, mobilnosti i sigurnosti započet će se s drugim državama južnog Sredozemlja poput Egipta, Libije, Alžira i Libanona. Deklaracija o migracijama i mobilnosti sa Sastanka na vrhu Europske unije i Afrike (16) zastupa globalni pristup, koji EGSO podržava.

5.1.5

Komisija je 2011. godine objavila ocjenu Globalnog pristupa migraciji i mobilnosti (GAMM) (17), pozivajući EU da ojača svoju vanjsku politiku na području imigracije, te je predstavila revidirani Globalni pristup migraciji i mobilnosti, utemeljen na sljedećim četirima stupovima: 1) organizaciji i omogućavanju zakonite migracije i mobilnosti; 2) sprečavanju i smanjenju nepropisne migracije i trgovine ljudima; 3) promicanju međunarodne zaštite i jačanju vanjske dimenzije politike azila; te 4) optimizaciji utjecaja migracija i mobilnosti na razvoj.

5.1.6

Partnerstva za mobilnost imaju određena ograničenja te EGSO smatra da bi se ona trebala prevladati u idućim godinama. Pravno gledajući, riječ je o „mekom pravu” (soft law). To su zajedničke izjave EU-a, skupine zainteresiranih država članica i treće zemlje, no nisu obvezujuće za stranke. Njihova fleksibilnost pomaže u sklapanju političkih sporazuma, no bez pravne odgovornosti. Sukladno prethodnim napomenama EGSO-a (18), partnerstva za mobilnost trebaju biti međunarodni sporazumi koji su obvezujući za ugovorne stranke.

5.1.7

Partnerstva za mobilnost moraju na potpuniji i uravnoteženiji način razvijati aspekte povezane s mobilnošću i migracijama, što mora biti njihov prioritet. Dosad su prioriteti bili usmjereni na sigurnost, vraćanje, ponovni prihvat imigranata u nepropisnoj situaciji i nadzor granica. U komunikaciji Komisije o dijalogu određuje se da porast mobilnosti podliježe ispunjavanju posebnih uvjeta od strane treće zemlje. Prema mišljenju EGSO-a, EU tim zemljama mora ponuditi i mogućnosti imigracije putem zakonitih i transparentnih postupaka (19).

5.1.8

EGSO predlaže da EU partnerskim zemljama ponudi otvaranje kanala za lakšu mobilnost ljudi, dobivanje viza i prihvat novih imigranata. Odbor (20) podržava da se u nove sporazume uvrste druga pitanja poput:

5.1.9

Uspostavljanje imigracijskih centara u matičnim državama u prisustvu EU-a osnažit će njegovo prisustvo u tim državama i istovremeno će eliminirati pogrešne informacije koje šire krijumčarski krugovi te potaknuti zahtjeve za zakonitu imigraciju. Posebnu važnost treba pridati osnaživanju civilnog društva na lokalnoj razini te njegovom stvaranju na područjima gdje još ne postoji.

5.1.10

Imajući u vidu načelo pozitivnog uvjetovanja, EU bi, u slučajevima humanitarne krize na tranzitnim područjima zbog masovnih selidbi, mogao financirati uspostavljanje imigracijskih centara i centara za boravak imigranata. Osobama kojima je to potrebno u ovim će centrima, u suradnji s UNCHR-om i Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM), biti zajamčena zaštita međunarodnog sustava azila.

5.1.11

EU mora sklapati sporazume s tranzitnim državama te posebnu pažnju posvetiti uvjetima povezanima s načelima ljudskih prava i repatrijacije.

5.1.12

Sklapanje sporazuma moglo bi se proširiti i na suradnju s Frontexom i Europolom. Borba protiv organiziranog kriminala i trgovine ljudima ključna je za sprečavanje i smanjivanje nepropisnih migracijskih tokova. Osobe koje su trgovci ljudima izrabljivali treba smatrati nevinim žrtvama.

5.1.13

Nakon katastrofe kod Lampeduse Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove koje se sastalo 7. i 8. listopada 2013. osnovalo je Radnu skupinu za Sredozemlje (Task Force Mediterranean – TFM). Skupina je završila s radom objavom Komunikacije o radu Radne skupine za Sredozemlje (COM(2013) 869), koja sadrži paket kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih mjera, za pet glavnih područja djelovanja: djelovanje u suradnji s trećim zemljama; regionalnu zaštitu, ponovno naseljavanje i jačanje zakonitih kanala za ulazak u EU; borbu protiv krijumčarenja i trgovine ljudima i organiziranog kriminala; jačanje nadzora granica; i pomoć državama članicama koje su suočene s velikim migracijskim pritiskom te solidarnost s njima.

5.1.14

EGSO smatra iznimno važnim da se kratkoročne mjere dopune dugoročnim mjerama usmjerenim na suočavanje s dubljim uzrocima nedobrovoljne migracije.

5.1.15

Europsko vijeće koje se sastalo u prosincu 2013. podržalo je predložene mjere i ponovilo nužnost odlučnog djelovanja kako bi se spriječio gubitak života na moru i izbjegle tragedije u budućnosti. Potvrdilo je da suradnja s trećim zemljama u cilju sprečavanja takvih događaja predstavlja prioritet.

16.12.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 451/10

Izvjestitelji:

g. VAN IERSEL i g. CEDRONE

—

cilj je EMU-a, kao kamena temeljca svakog daljnjeg razvoja EU-a, promicati kvalitetu života, blagostanje i stabilnost za europske građane. Izgradnja povjerenja i povoljni uvjeti za realno gospodarstvo preduvjet su rasta, zapošljavanja, konkurentnosti i ulaganja. Ovi aspekti naglašavaju važnost EMU-a kako za članove eurozone tako i za one koji to nisu;

—

nepredvidljivost događaja tjera eurozonu da žurno uspostavi prave uvjete, budući da u današnjem globaliziranom kontekstu nijedna europska država, sama, ne može jamčiti vlastitu slobodu djelovanja. To ima velike posljedice na upravljanje EMU-om kao i na njegove politike;

—

EMU nije samostalan. Inicijalno je zamišljen kao ostvarenje unutarnjeg otvorenog europskog prostora i jedinstvenog tržišta. Osim fiskalne discipline, EU i države članice moraju istodobno izraditi prateće ekonomske i socijalne politike za rast i zapošljavanje kao ključne čimbenike uspješne konsolidacije (1);

—

temeljite prilagodbe ekonomskih i strukturnih politika, za koje se do nedavno smatralo da su u isključivoj domeni država, bit će nužne kako bi se osigurao proces konvergencije između država članica na brojnim poljima. Izgradnja uzajamnog povjerenja mora zamijeniti nepovjerenje i napetosti. Čvršća unija ima učinak na društvo u cjelini. Treba osigurati socijalni i civilni dijalog na svim razinama.

I.

dovršenje EMU-a, koje će se osigurati snažnom strukturom upravljanja i rukovođenja eurozonom i koje je utemeljeno na:

II.

hitno donošenje istinskog europskog plana za rast i zapošljavanje, utemeljenog na programu značajnih ulaganja koji pokreću javna i privatna ulaganja, potičući fiskalni impuls. rebalans i ispravnu provedbu postojećih instrumenata, poglavito „paketa od šest mjera”, „paketa od dvije mjere” i Europskog semestra;

III.

uspostava vremenskog slijeda i dogovora za uvođenje političke Europe kao cjeline, uključujući i postupak razmatranja njezine institucionalne strukture u kontekstu nove europske konvencije;

IV.

pokretanje strategije za komunikaciju i pojednostavljenje EMU-a, u sklopu zajedničkih napora Komisije, EP-a, država članica i civilnoga društva.

2.1

EGSO ističe da učinak dovršenog i uspješnog EMU-a daleko nadilazi proračunske, monetarne i bankarske dogovore. Usmjereno bi vodstvo trebalo potaknuti građane i gospodarske subjekte da vjeruju u zajedničku misiju i osjećaj pripadnosti Europi.

2.2

Idućih pet godina ključno je za razvoj još krhke strukture EMU-a do zrelosti. Za to su nužni, prije svega, prisvajanje, otvorenost i transparentnost; zato su nam potrebne učinkovite politike, kao i jednostavan i jasan govor – bez dvostrukog značenja! – vlada država članica eurozone, Vijeća i svih drugih tijela EU-a.

2.3

Sukladno zahtjevu nekih zapaženih europskih političara, EGSO vidi političku uniju kao orijentacionu točku na obzoru (2). U skladu s njihovim tvrdnjama, EGSO smatra da politička unija ne predstavlja sama po sebi kulminaciju EMU-a, već je doživljava i u širem međunarodnom kontekstu današnjeg globaliziranog svijeta, koji iz temelja preispituje westfalski poredak i regulatorne kapacitete pojedinih država.

2.4

U današnjem globaliziranom svijetu nijedna europska država ne može preživjeti sama. Državni se suverenitet stoga lakše jamči u zajedničkom političkom i gospodarskom okviru.

2.5

Izvješće predsjednika Van Rompuya Prema istinskom EMU-u i odgovarajuća komunikacija Komisije iz studenog i prosinca 2012. predstavili su sličan nacrt plana s konkretnim mjerama. EGSO je pozdravio taj prijedlog (3). Glavna je sporna točka što, unatoč velikom napretku, razdvajanje uporabe zajedničke valute od međuvladinog gospodarskog upravljanja stvara nepremostive tenzije. EGSO inzistira da Van Rompuyevo izvješće ostane politički temelj za zakonodavne inicijative u nadolazećem razdoblju.

2.6

Gospodarska i financijska kriza posebno je pogodila eurozonu i razotkrila trenutna ograničenja EMU-a. Umjesto da bude sastavni dio europske integracije, mnogi doživljavaju euro kao jabuku razdora koja dijeli države i civilno društvo te predstavlja opasnost za samu budućnost Unije. To pogrešno shvaćanje ne uzima u obzir da bi kriza – čiji uzroci u velikoj mjeri leže izvan eurozone – bila dublja bez jedinstvene valute.

2.7

Postojeće nejednakosti i ekonomske razlike između skupina zemalja, koje su prisutne od 1991. godine i koje dosad nisu bile predmetom razmatranja, zasada koče napredak integracijskog procesa. Čak se javljaju i trendovi opasnih podjela i renacionalizacije.

2.8

Budućnost tako postaje nepredvidljiva. Znakovi oporavka podržavaju optimizam i izlazak iz kriznog stanja. No, djelomično zbog nedovršenog EMU-a i fragmentacije europskog financijskog tržišta, još se neko vrijeme očekuje niska/umjerena stopa rasta. S obzirom na nestabilnost gospodarstva i moguće nove padove u nadolazećim godinama, EGSO upozorava da treba izbjegavati samozadovoljstvo o tim pitanjima.

2.9

U ovim okolnostima, nedavne odluke, koje uključuju „paket od šest mjera”, „paket od dvije mjere” i bankarsku uniju, makar ograničene, bile su prijeko i hitno potrebne. Međutim, ti novi upravljački mehanizmi u velikoj su mjeri usmjereniji na probleme proračuna i stabilnosti nego na brigu za ljude, pa su stoga mjere za rast i socijalne mjere izostavljene. K tomu, dugotrajan postupak donošenja odluka i složenost sustava izazivaju otpor, prešutan ili otvoren, u državama članicama i u Vijeću, što je posljedica političkog nepovjerenja i naglaska na nacionalnom suverenitetu. Ovakva je situacija već izazvala gospodarski i društveni trošak Uniji te pogoršava njezin međunarodni položaj pa je izgradnja povjerenja ključna za prevladavanje prepreka.

2.10

EGSO stoga inzistira na uvjerljivom planu za nadolazeće zakonodavno razdoblje EU-a, koji u jasno određenim rokovima donosi daljnje korake usmjerene na ostvarenje EMU-a, a usko povezane s ciljevima strategije EU2020 i njezinim vodećim inicijativama. U mišljenju se predlažu neki ključni elementi takvog plana.

2.11

Diferencirana integracija unutar EU-a, koja je već uspješno primijenjena u brojnim područjima politike, treba i dalje biti ključno načelo. Mnoge odluke nužne za dovršavanje EMU-a mogu se donijeti prema postojećim zakonima i/li kroz poboljšanu suradnju, dok će za druge biti potreban novi ugovor i/li promjene postojećih. Takve bi odluke omogućile da se nadoknadi kašnjenje u dovršenju EMU-a i da se donese niz brzih mjera, bez zanemarivanja dugoročnih perspektiva, budući da i eurozoni trebaju istinske strukturne reforme na institucionalnoj razini, uz one koje trebaju provesti pojedine države.

3.1

Početna, neposredna mjera u planu za nadolazeće zakonodavno razdoblje EU-a bila bi potpisivanje i provedba istinskog sporazuma o rastu, zapošljavanju i stabilnosti kako bi se potaknuo oporavak i stvorili uvjeti za otplatu duga (europski New Deal). Takav bi plan morao sadržavati barem sljedeće elemente:

4.1.1

Što se tiče monetarne politike, u skladu s ojačanim makroekonomskim upravljanjem u eurozoni, mandat ESB-a treba dopuniti radi izjednačavanja s drugim središnjim bankama izvan Europe i s bankama europskih država izvan EU-a i eurozone. Time bi se ESB-u, između ostaloga, omogućilo da bude vjerovnik zadnje instance te da bude ravnopravan partner u međunarodnim forumima, dok bi se istovremeno poštovala njegova puna autonomija. ESB treba u potpunosti osposobiti da izbjegava krize likvidnosti na način koji ide u prilog ulaganju (mala i srednja poduzeća).

4.1.2

Međutim, ne može sva odgovornost biti na ESB-u. Na putu k fiskalnoj i ekonomskoj uniji ključna je puna bankarska unija  (8). Zbog snažne veze između vlada i banaka države članice oklijevaju sa stvaranjem potrebnih političkih i gospodarskih uvjeta, što dovodi do odgađanja najprikladnijih i najučinkovitijih odluka (9). To koči i učinkovit nadzor ESB-a nad svim bankama, koji bi trebao spriječiti financijsku fragmentaciju, prekinuti neželjene veze između nacionalnih politika i banaka i stvoriti povoljne uvjete za prekogranična spajanja banaka.

4.1.3

Tijekom pregovora o bankarskoj uniji s Vijećem Europski parlament uspješno je zaključio sporazum o napretku u stvaranju Jedinstvenog sanacijskog mehanizma i Jedinstvenog fonda za sanaciju banaka (10). EGSO u potpunosti podržava stajalište EP-a. U budućnosti, odluke trebaju doprinijeti stvaranju ujedinjenog europskog tržišta kapitala, kao u Sjedinjenim Američkim Državama.

4.1.4

Za punu bankarsku uniju nužni su dobro strukturiran Jedinstveni sanacijski mehanizam, usklađeni sustavi za osiguranje pologa u državama članicama i Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) koji omogućava izravnu dokapitalizaciju banaka (11). Odgovarajući sustav donošenja odluka treba biti učinkovit te mora osigurati brzo djelovanje. Mora se ubrzati postupak uspostave i provedbe ovih elemenata.

4.1.5

Sama bankarska unija nije dovoljna za poticanje gospodarstva i ulaganja. Kako bi europski financijski sektor postao otporniji, program za naredne godine mora se također usmjeriti na punu provedbu standarda Basel III, na Odbor za financijsku stabilnost i na pronalazak rješenja za banke koje su „prevelike da bi propale” u skladu s međunarodnim sporazumima (G-20).

4.1.6

Nedavno objavljeni opsežan zakonodavni paket povjerenika Barniera o bankama i financijskim tržištima može dati važan doprinos dobrom funkcioniranju financijskih tržišta u Europi, kao i stvaranju stabilnog i sigurnog bankarskog sektora. To je od presudne važnosti za realno gospodarstvo. Zadnje odluke Vijeća u tom pogledu samo djelomično idu u željenom smjeru.

4.1.7

Odgovarajuće kreditiranje je glavni prioritet za oporavak i rast gospodarstva te za razvoj. To znači da zakonodavstvo EU-a mora postići ravnotežu između osiguravanja strogih okvirnih uvjeta za bankarstvo te promicanja dovoljno prilika za operativne bankarske aktivnosti, posebice u pogledu olakšavanja ulaganja, koja su neizostavan dio svake politike rasta. Razumije se samo po sebi da su zadovoljavajući dogovori u korist novoosnovanih te malih i srednjih poduzeća ključni (12).

4.2.1

Na ovome polju neumorna rasprava u Europskom vijeću o obvezujućim ugovorima o gospodarskoj reformi važna je i razočaravajuća (13). EGSO stoga inzistira da Komisija dalje razvije svoj prijedlog o takvim ugovornim rješenjima za koje je nužna daljnja rasprava o njihovu obliku, financiranju i demokratskoj legitimnosti (14).

4.2.2

Partnerstva utemeljena na sustavu uzajamno dogovorenih ugovornih sporazuma i povezanih mehanizama solidarnosti mogla bi olakšati i poduprijeti dobre politike prilagodbe. Ovi bi dogovori doprinijeli tomu da države članice prihvate odgovornost unutar zajedničkog okvira kao i reformama u svim područjima povezanim s održivim rastom, konkurentnošću i zapošljavanjem, a sva ta tri područja jačaju EU u cjelini (15). Takav okvir mogao bi pomoći u osiguravanju odgovora EU-a na asimetrične šokove specifične za pojedine države, što bi bio vid solidarnosti EU-a;

4.2.3

Takva bi partnerstva mogla promicati koheziju i povjerenje među stanovništvom, što je ključno za smanjenje zabrinutosti koju izaziva pitanje nacionalnog suvereniteta. To će, zauzvrat, pridonijeti europskom zajedništvu, koje će biti neizostavan temelj razvoja instrumenata EU-a poput proračuna eurozone, europskog fonda za solidarnost i euro-obveznica.

4.2.4

Konvergencija gospodarskih sustava, uključujući porezne sustave (16), popraćena instrumentom solidarnosti, predstavlja ključan faktor za prevladavanje makroekonomskih i mikroekonomskih nejednakosti između država. Srednjoročno, čak i ako budu nužne promjene ugovora, ovaj će instrument svakako postati gospodarski kompenzacijski mehanizam za rebalans i integraciju gospodarstava država eurozone. S vremenom bi mogao postati dio zajedničkog proračuna eurozone. I strukturni i kohezijski fondovi mogli bi se iskoristiti u ovom pogledu.

4.2.5

Nova Komisija, s glavnom ulogom u procesu, mora preuzeti odgovornost za predlaganje zakonodavstva, u skladu s metodom koju je primjenjivao povjerenik Barnier za regulaciju financijskog sustava, u područjima u kojima su u debati dosad prednjačile države članice, kako bi se potaknule plodonosne rasprave u Vijeću na temelju konkretnih prijedloga.

4.2.6

Dosad Komisija nije dovoljno iskoristila ovu metodu. Primjeri slučajeva u kojima bi se mogla iskoristiti uključuju ex-ante usklađivanje planova za glavne reforme ekonomske politike, ugovore o gospodarskoj reformi popraćene mehanizmom solidarnosti, osnivanje europskog fonda za amortizaciju duga i kratkoročne obveznice. Kad su za ove prijedloge nužne promjene Ugovora, Komisija bi to trebala dati do znanja članicama eurozone.

4.2.7

Takav će pristup natjerati Vijeće da zauzme stav o tim prijedlozima. Istaknut će transparentnost i jasnoću o različitim političkim pozicijama i dokazati se kao jedina metoda za prevladavanje međuvladine pat-pozicije u trenutnom ustroju. Komisija to mora pravilno priopćiti i različitim dionicima, uključujući javnost.

4.2.8

Stoga, srednjoročno je potrebno (kao što je potrebno još od Ugovora iz Maastrichta) gospodarsko upravljanje za eurozonu u pogledu mikroekonomskih i makroekonomskih politika, odnosno odmak od trenutne metode usklađivanja, koja je dosad donijela slabe rezultate, prema zajedničkom donošenju odluka o „osnovama” tih politika. Eurozona si ne može priuštiti da i dalje ima istu valutu, a odvojene ekonomske politike. One se stoga moraju integrirati kako bi se, između ostaloga, olakšala zadaća ESB-a.

4.2.9

U slučaju asimetričnih šokova treba rabiti mehanizam preraspodjele: načelo odgovornosti (ne samo država već i građana) ne smije se odvajati od načela solidarnosti. Stoga treba poduzeti konkretne mjere ograničenog trajanja u korist najugroženijih skupina stanovništva. To je odgovornost svakog građanina i svake države.

4.2.10

U istom ozračju, moramo napredovati prema odgovarajućem vlastitom proračunu za eurozonu, sa zajednički ugovorenim pravilima; ovo je jedini put prema zajedničkoj fiskalnoj politici i amortizaciji mogućih šokova u budućnosti. On bi se, primjerice, mogao financirati kroz ciljani porez, porez na financijske transakcije (pod uvjetom da se proširi na cijelu eurozonu), porez na ugljen, privremenu pristojbu za višak platne bilance koji prelazi 6 % i, konačno, izdavanjem zajedničkih obveznica.

4.2.11

Suvereni dug: treba stvoriti mehanizam koji, ne oduzimajući odgovornost država za svoj dug, oduzima dug iz ruku financijskih špekulanata. Nacionalni dug, postepeno sveden na maksimalno 60 % (prema prijedlogu EGSO-a) (17) ili, za dio iznad 60 % (u skladu s Komisijinim prijedlogom o Fondu za amortizaciju duga) (18), mogao bi se držati na računu za konsolidirani dug, a otplaćivale bi ga različite države članice po načelu razmjernosti. Kao alternativno rješenje, međuvladinim ugovorom mogao bi se stvoriti Privremeni fond kratkoročnih obveznica, što bi omogućilo izdavanje kratkoročnih dužničkih instrumenata u eurozoni i tako otklonilo opasnost krize likvidnosti vlada eurozone. Nastavno na zaključke svoje stručne skupine, ustrojene posebno radi ispitivanja prednosti i opasnosti različitih opcija u pogledu izdavanja zajedničkih dužničkih obveznica, Komisija sad treba predstaviti konkretan prijedlog o tome koje instrumente upotrijebiti i u kojem vremenskom roku.

4.3.1

I mikroekonomskim politikama treba pridati mnogo pozornosti, posebice industrijskim i sektorskim politikama, ključnima za rast europskog gospodarstva, gdje nesustavan pristup neće više uspijevati. Treba stoga objediniti neke politike (i odgovarajuće postupke donošenja odluka) koje imaju neizravan utjecaj na nacionalne proračune kako bi se postigli zajednička vizija i djelovanje Komisije i država članica, posebice u pogledu:

4.4.1

EGSO inzistira na konkretnim mjerama u vezi sa socijalnom dimenzijom EMU-a (20). Stopa nezaposlenosti mladih i dalje je pogubno niska. Zajedno s državama članicama, nova Komisija treba preuzeti odgovornost za poboljšanje životnih i radnih uvjeta:

4.4.2

Potreban je odgovarajući socijalni dijalog na svim razinama. To znači da treba svladati prepreke učinkovitom savjetovanju u državama članicama i između njih. EU treba biti od velike pomoći pri okupljanju dionika iz raznih država radi rasprave o uspješnim praksama i izrade planova za poboljšanje uvjeta za otvaranje radnih mjesta.

4.4.3

Ako se namjerava dovršiti Unija, a posebice eurozona, EU ne može ignorirati socijalne posljedice trenutnih ekonomskih politika prepuštajući ih u potpunosti pojedinim državama. Kako gospodarske tako i socijalne mjere trebaju uzeti u obzir ne samo parametre pakta o stabilnosti, već i širi raspon makroekonomskih parametara (npr. stopu nezaposlenosti, stopu rasta, platnu bilancu, stopu zaposlenosti, stopu siromaštva, raspodjelu prihoda i bogatstva itd.). Nemoguće je osigurati stabilnost EMU-a bez socijalnih mehanizama za eurozonu koji se mogu nositi s posljedicama teških gospodarskih recesija i/li neravnoteža. Za neke će možda biti potrebne promjene Ugovora. Srednjoročno bi mogli uključivati:

4.4.4

U interesu javnosti treba objediniti i druge politike koje građanstvu pojačavaju osjećaj pripadnosti i olakšavaju slobodno kretanje ljudi. One uključuju:

4.5.1

Tako širok program može se provesti samo uz potrebnu demokratsku legitimnost postupka donošenja odluka. U potpunosti poštujući znatan napredak ostvaren zadnjih nekoliko godina, EGSO smatra da se u sljedećem mandatu može ostvariti dodatni velik korak unaprijed samo ako se posebna pozornost posveti odgovornosti, legitimnosti, demokraciji, transparentnosti i komunikaciji.

4.5.2

Diljem Europe vodi se sve oštrija politička debata o procesu integracije. Na razini EU-a političke stranke moraju jasno definirati svoje opcije koje moraju promicati gledišta raznih političkih grupacija u EP-u i pridonijeti većoj vidljivosti europskih političkih stranaka. Transnacionalni europski izbori s prekograničnim političkim strankama ojačali bi i olakšali u velikoj mjeri europsku debatu.

4.5.3

Zajednička odgovornost i potreba za potporom javnosti zahtijevaju veće sudjelovanje nacionalnih parlamenata u europskoj debati. O zakonodavnim prijedlozima EU-a i nacionalnim programima reformi trebaju se voditi odgovarajuće rasprave u parlamentima. Treba predvidjeti interaktivna savjetovanja o strateškim pitanjima između EP-a i nacionalnih parlamenata, što će dovesti i do povećane dinamike između nacionalnih parlamenata.

4.5.4

Komisija treba primijeniti metodu Zajednice što učinkovitije moguće u predstavljanju zakonodavnih prijedloga i mjera, također u slučajevima podijeljene nadležnosti s državama članicama. Kao i u prošlosti, isplatit će se proaktivan i odvažan pristup.

4.5.5

Na zahtjev parlamenata i/li civilnoga društva, Komisija treba dobiti poziv na nacionalne debate o europskim pitanjima.

4.5.6

Europsko vijeće i vijeća, poglavito Vijeće Ecofin, glavni su donositelji odluka te su ključni za odgovornost i legitimnost. Stoga je potrebna veća transparentnost budući da to zadovoljava demokratske zahtjeve.

4.5.7

Članovi Vijeća koji predstavljaju nacionalne interese, kao i sudonositelji odluka na europskoj razini, često govore drugim jezikom kod kuće i u Bruxellesu, što obično stvara znatnu zbrku i koči dogovor. Dvoličan govor nije prihvatljiv. Države članice moraju se usuglasiti o zajedničkim političkim porukama i podupirati ih na svim razinama donošenja odluka.

4.5.8

Države članice su subjekti i objekti u strukturi EMU-a. Konvergencija prema europskoj metodologiji uz zadržavanje nacionalnih administrativnih postupaka i tradicija moguća je, no zahtijevat će znatne prilagodbe u brojnim državama. Pouzdane političke i administrativne prakse bit će ključne za izgradnju povjerenja.

4.5.9

EGSO ističe da i civilno društvo treba imati – često podcijenjenu – ulogu u budućem ustroju EU-a i ujedinjenije eurozone. Mnoga su područja na kojima napredak djelomično ili u potpunosti ovisi o nevladinim čimbenicima. Civilno društvo treba se u potpunosti uključiti. U previše zemalja civilno je društvo još marginalizirano, a treba mu dati nužne instrumente da se poveže s institucijskim donositeljima odluka. Civilno društvo mora preuzeti odgovornost i mora sudjelovati u postupku donošenja odluka u EU-u radi proširenja njegove demokratske osnove. Bez njegova aktivnog angažmana EMU ne može biti uspješno dovršen.

4.5.10

Socijalnim bi partnerima posebice bilo poprilično korisno da razmotre rezultate sporazumnog modela u državama članicama, za koji se EGSO snažno zalaže. Preporučljiva je razmjena praksi.

4.5.11

EGSO drži da je postalo očito kako trenutna pravila nisu primjerena i kako nisu dale očekivane rezultate te da međuvladino djelovanje ne uspijeva odgovoriti na izazove s kojima se EMU suočava. Također se ne trebamo zavaravati da će, kako kriza bude jenjavala, stabilizacijski mehanizmi koji su na brzinu uvedeni dok je oluja bješnjela biti dovoljni za napredak i sprečavanje novih kriza.

4.5.12

Jedini način da se izbjegne ponavljanje takvih situacija jest da se promijene pravila i postupak donošenja odluka u eurozoni kako bi on postao transparentniji i demokratskiji:

5.1

Uz dovršenje EMU-a kao što je gore izloženo, bilo bi korisno, tijekom sljedećeg saziva Parlamenta, započeti ozbiljno razmatranje produbljivanja EU-a kao cjeline i funkcioniranja njegovih institucionalnih tijela kao i odabira politika koje trebaju biti zajedničke. Stajalište je EGSO-a da se trebaju razmatrati aspekti opisani u nastavku.

5.2

Podvrgnuti djelovanje Komisije suglasnosti Parlamenta, koji bi također mogao uživati pravo inicijative. EP bi se mogao birati na temelju europskih lista koje čine europske stranke.

5.3

Radi promicanja vidljivosti, demokratske legitimnosti i podjele ovlasti, ukinuti dvovlašće predsjednika Europskog vijeća i predsjednika Komisije, kojeg bi birao EP ili izravno narod, pod uvjetom da se i njegova uloga promijeni. Trenutno Vijeće moglo bi postati „senat država” s novim poslovnikom.

5.4

Što se tiče politika kojima u potpunosti ili djelomično treba upravljati EU i nad njima imati ovlasti odlučivanja, mogle bi uključivati vanjsku politiku i međunarodnu ulogu Unije, uključujući jedinstven nastup u međunarodnim organizacijama, obrambenu politiku – za one koji je žele –, energetsku politiku, politiku istraživanja, politiku azila i imigracije, kao i poštivanje standarda i prava, uz ovlasti da djeluje kad ih države krše, kao što je već slučaj kod gospodarskih pitanja i proračunskih pravila.

5.5

Novi institucionalni ustroj, koji se ne može postići samo snažnijom suradnjom, kao i ulogu Parlamenta, Vijeća, Komisije, EGSO-a i OR-a, mogla bi odrediti nova Konvencija, koja bi trebala završiti s radom prije 2019., kad će se održati idući europski izbori nakon 2014. godine.

6.1

Dobra komunikacija neophodna je za proces vraćanja povjerenja. EGSO je uvjeren da najbolju komunikaciju osiguravaju dobre politike i prakse koje predstavljaju dugoročnu perspektivu za cijelo europsko društvo.

6.2

Potrebno je promicati i poboljšavati komunikaciju s javnošću. Komunikacija stvara interes, koji stvara razumijevanje. Ta se pouka nije uzimala dovoljno u obzir, a za taj su propust krive Komisija i države članice. Treba koristiti cijeli spektar društvenih medija.

6.3

EMU i srodna područja često se predstavlja kao tehničko pitanje. Oni to nisu, budući da su u biti politički te imaju velik utjecaj na život svakog građanina. No rijetko se o njima raspravlja, a još manje se o njima priopćava, iz te perspektive, što također u velikoj mjeri objašnjava golem jaz između EU-a i običnog građanina.

6.4

Različite tradicije i situacije otkrivaju dan za danom zabrinjavajući nedostatak „zajedničkog jezika o EMU-u”, što je katkad vrlo zbunjujuće i narušava podršku javnosti. EGSO smatra da je Komisija jedino ovlašteno tijelo koje može predstaviti rješenje zahvaljujući pravu inicijative u zakonodavnom postupku EU-a. Ta se činjenica mora razmatrati u kontekstu Komisije i EP-a s većom političkom ulogom nego prije.

6.5

Kao suodgovorni čimbenici, civilno društvo i socijalni partneri moraju ispuniti svoju ulogu u komunikaciji, koja je zasad često nedovoljno razvijena. Civilno društvo i socijalni partneri trebaju prenositi brige građana i poduzeća vlastima i surađivati u njihovu rješavanju. Razmjena stajališta treba biti dvosmjeran postupak.

6.6

Europa više ne smije ostavljati dojam kule bjelokosne kako je doživljava velik dio javnog mnijenja. Građanima treba jasno objasniti prednosti europske integracije, konkretne napretke i korist koju ona donosi, poglavito za ulaganja, otvaranje radnih mjesta i potrošače. Takozvani novi diskurs za Europu treba započeti zajedničkom strategijom za komunikaciju i pojednostavljenje Komisije i država članica, koje su ključni akteri uz političke stranke i civilno društvo.

16.12.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 451/20

Izvjestitelj

:

g. Michael SMYTH

1.1

Nakon više od šest godina financijskih i gospodarskih prevrata uobičajeni načini financiranja poduzeća, osobito malih i srednjih poduzeća, i dalje su djelomično blokirani. Banke, tradicionalan izvor financiranja većine malih i srednjih poduzeća, nevoljko odobravaju zajmove zbog raznih čimbenika kao što su smanjenje zaduženosti, zahtjevi za većim udjelom kapitala i stupnjem likvidnosti, pričuva za nenaplative dugove i izbjegavanje rizika. Ta fragmentacija financijskih tržišta i kanala financiranja jedno je od najtvrdokornijih obilježja financijske krize u Europi.

1.2

Smanjenje broja zajmova za obrtni kapital malim i srednjim poduzećima kroničan je oblik tržišnog neuspjeha koji zahtijeva prikladan odgovor tvoraca politika. Do danas odgovor nije bio razmjeran problemu.

1.3

ESB-ovom inicijativom za dugoročnu operaciju refinanciranja (Long-term refinancing operation, LTRO) (1) uspješno se izbjegao raspad bankarskog sustava, no njegovo financiranje najvećim dijelom nije bilo proslijeđeno do stvarnog gospodarstva. Umjesto toga se upotrijebilo za konsolidaciju bilanci banaka što znači da je riječ o propuštenoj prilici jer poduzećima i dalje nedostaje obrtnog kapitala.

1.4

EIB, koji vrlo aktivno pruža podršku malim i srednjim poduzećima diljem Europe, doživio je znatnu dokapitalizaciju i povećao broj zajmova malim i srednjim poduzećima. Podrška malim i srednjim poduzećima najveći je prioritet politike Grupe EIB-a i na nju otpada više od 20 % EIB-ova godišnjeg opsega kreditiranja i 100 % EIF-ovih aktivnosti. Iako EIB znatno pridonosi financiranju razvoja malih i srednjih poduzeća, njegov udio u ukupnom kreditiranju poduzeća u eurozoni i dalje je malen.

1.5

EGSO je podržao prošlogodišnju Zelenu knjigu o dugoročnom financiranju europskog gospodarstva (2), a nakon toga uslijedio je nedavno objavljeni paket mjera (3) za općenito promicanje dugoročnog financiranja s posebnim fokusom na financiranje malih i srednjih poduzeća. Paket se sastoji od mjera za povećanje uporabe sekuritizacije zajmova malim i srednjim poduzećima. Komisija također predlaže nova pravila kojima se potiče mirovinske fondove da ulažu u financijsku imovinu i time pruže podršku financiranju dugoročnijeg razvoja u stvarnom gospodarstvu (4). Također postoje prijedlozi o stvaranju likvidnog i transparentnog sekundarnog tržišta za korporativne i druge vrste obveznica. EGSO pozdravlja te prijedloge i vjeruje da oni s vremenom mogu pridonijeti reformiranom i učinkovitijem tržištu za financiranje malih i srednjih poduzeća.

1.6

U tijeku je nekoliko drugih inicijativa za uklanjanje prepreka zajmodavčevom točnijem ocjenjivanju kreditne sposobnosti i rizika. One uključuju veću uporabu digitalnih repozitorija sa standardnim prikazom podataka za poslovne registre, statističke urede, ocjenjivanje kreditne sposobnosti od strane banaka i drugih zajmodavaca te naposljetku uspostavu europskog središnjeg kreditnog registra. Bolje i ažurnije informacije o financijskom učinku malih i srednjih poduzeća trebale bi omogućiti zajmodavcima bolju procjenu rizika i prikladniju naplatu rizika.

1.7

Niz drugih prijedloga za poboljšanje pristupa financiranju malih i srednjih poduzeća upravo se provodi ili razmatra. EGSO podržava taj proaktivni odgovor tvoraca politika, no bit će potrebno vremena za njegovu provedbu. I dalje ostaje pitanje kako danas i u skoroj budućnosti poboljšati pristup malih i srednjih poduzeća financiranju.

1.8

Rješenje po načelu „jedna veličina odgovara svima” možda nije odgovarajuće za sve države članice. Neke države članice razvile su pristupe koji odgovaraju njihovim nacionalnim financijskim strukturama i propisima. Jedna od najzanimljivijih inicijativa je Program financiranja zajmova (Funding for Lending Scheme) koji se provodi u Ujedinjenoj Kraljevini (5). Njime se ostvario veliki uspjeh u povećanju broja hipotekarnih zajmova i zajmova kućanstvima u Ujedinjenoj Kraljevini u posljednje dvije godine te je danas usmjeren isključivo na poticanje kreditiranja malih i srednjih poduzeća. Program potiče banke sudionice da povećaju neto kreditiranje malih i srednjih poduzeća smanjenjem troškova financiranja. Zagovornici ovog programa tvrde da bi kreditiranje malih i srednjih poduzeća bilo znatno manje da se program ne provodi.

1.9

EGSO smatra Program financiranja zajmova primjerom dobre prakse i predlaže ESB-u da ozbiljno razmotri uvođenje slične inicijative u eurozoni. ESB je 5. lipnja 2014. godine najavio skup mjera za povećanje likvidnosti kako bi potaknuo banke na kreditiranje malih i srednjih poduzeća (6). EGSO sa zadovoljstvom primjećuje da je glavni prijedlog ESB-a, nazvan Ciljane dugoročne operacije refinanciranja (Targeted Longer-Term Refinancing Operations, TLTROs) sličan Programu financiranja zajmova koji je u glavnim crtama opisan u ovom mišljenju. Treba, također, primijetiti da je ovo EGSO-ovo mišljenje prethodilo novim idejama tvoraca politika.

2.1

Rasprava o kreditiranju i financiranju poduzeća obično je bila usmjerena na pitanje ponude i potražnje sredstava za ulaganje ili razvoj, osobito za mala i srednja poduzeća. Zajmodavci uglavnom ističu da postoji manjak novih projekata, uslijed čega opada i potražnja za financiranjem razvoja. Predstavnici malih, srednjih i srednje kapitaliziranih poduzeća često se žale na ponudu sredstava za razvoj i troškove takvih zajmova te pritom tvrde da banke postavljaju previsoku cijenu za financiranje rizika. Oba ta stava mogla bi biti djelomično točna. U svakom slučaju, ponuda zajmova i velikim i malim poduzećima je u najboljem slučaju statična, a u najgorem drastično opada u državama članicama EU-a.

2.2

U ovom EGSO-ovom mišljenju naglasak se ne stavlja na sredstva za razvoj ili financiranje novih poduzeća, pokretanje poslovanja ili inovacije, već se ono više bavi pitanjem pristupa obrtnom kapitalu, tj. mogućnostima prekoračenja računa i obnovljivih kredita koje su od vitalne važnosti za većinu poduzeća. Kretanja na području kreditiranja obrtnog kapitala teško je utvrditi upravo zbog nedostatka podataka, no širi trend se može vidjeti iz ESB-ovih podataka o kreditiranju nefinancijskih poduzeća. Ti podaci ukazuju na opadanje tijekom zadnjih četiri do pet godina i tek u nekoliko posljednjih mjeseci pokazuju neke znakove oporavka.

2.3

Jedna od najtrajnijih dimenzija financijske i gospodarske krize u posljednjih šest godina jest znatan pad u financiranju poduzeća. Kako su se europske banke borile da smanje svoju izloženost lošim kreditima i bezvrijednim dugovima, uobičajena ponuda obrtnog kapitala za poduzeća, osobito manja poduzeća i mikropoduzeća, smanjila se kako u nominalnom tako i u realnom smislu. Taj pad u kreditiranju poduzeća može se opisati kao kronični oblik neuspješnosti tržišta. Pored toga, fragmentacija europskih financijskih tržišta uzrokovala je dvorazinsku strukturu kamatnih stopa za zajmove. Tako, na primjer, mala poduzeća u Italiji i Španjolskoj plaćaju znatno veće kamate od sličnih poduzeća u Njemačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Do danas odgovor tvoraca politika EU-a nije bio razmjeran problemu, a postoje i stanoviti dokazi da su pojačani EU-ovi i međunarodni bankarski propisi možda pridonijeli pogoršanju problema kreditiranja poduzeća time što su banke počele dodatno izbjegavati rizik.

3.1

Tvorci politika EU-a trudili su se riješiti posljedice financijske krize i njezina učinka na stvarno gospodarstvo. Krhkost EU-ova bankarskog sustava postala je najveća prepreka gospodarskom oporavku. Da bi ublažila tu krhkost, Europska središnja banka (ESB) je 2012. i 2013. godine počela provoditi jedinstvenu novu inicijativu kojom se bankama EU-a omogućuje pristup iznosu većem od 1 bilijuna eura uz relativno niske troškove. Ta je inicijativa nazvana dugoročnom operacijom refinanciranja (LTRO). Bio je to odgovor na prijetnju zamrzavanja ili raspada bankarskog sustava u trenutku kad su se banke borile da bi popravile svoje bilance i postigle usklađenost sa strožim propisima o udjelu kapitala. LTRO je bio uspješan u izbjegavanju raspada, no većina njegovih sredstava nije prenesena u stvarno gospodarstvo. Umjesto toga su se upotrijebila za konsolidaciju bilanci banaka. U nekom je smislu taj ishod bio predvidljiv i razumljiv. Prioritet većine europskih banaka bio je, i još uvijek je, preživljavanje. U drugom smislu taj ishod predstavlja propuštenu priliku jer poduzećima i dalje nedostaje obrtnog kapitala.

3.2

U ožujku 2013. Europska investicijska banka (EIB) doživjela je znatnu dokapitalizaciju. Njezin uplaćeni kapital uvećali su dioničari ubrizgavanjem 10 milijardi eura gotovine. EIB očekuje da će moći proširiti svoje već znatno kreditiranje malih i srednjih poduzeća za čak 40 milijardi eura u sljedeće tri ili četiri godine. Dokapitalizacija je pomogla EIB-u u povećanju kreditiranja malih i srednjih poduzeća. Podrška malim i srednjim poduzećima najveći je prioritet politike Grupe EIB-a i na nju otpada više od 20 % EIB-ova godišnjeg opsega pozajmljivanja i 100 % EIF-ovih aktivnosti. Međutim, EIB-ovo kreditiranje malih i srednjih poduzeća uglavnom se koristi za razvojni kapital, inovacije i nove projekte. Čini se da EIB razmatra uvođenje zajmova za obrtni kapital te će biti zanimljivo vidjeti ishod tog razmatranja. Iako EIB znatno pridonosi financiranju razvoja malih i srednjih poduzeća, njegov udio u ukupnom kreditiranju poduzeća u eurozoni i dalje je malen.

3.3

U Ujedinjenoj Kraljevini i Sjedinjenim Američkim Državama monetarna su tijela pribjegla nekim neortodoksnim mjerama kao što je kvantitativno olakšanje da bi se osigurala likvidnost bankarskog sustava. U sklopu te politike središnje banke kupuju velike količine državnih i korporativnih obveznica te se stvara novi novac u bankarskom sustavu. To je pomoglo u sprečavanju zamrzavanja tržišta novca, kao i mehanizma monetarnog prijenosa u SAD-u i Ujedinjenoj Kraljevini. Postoje dokazi da je u SAD-u program kvantitativnog olakšanja pomogao u širenju kreditiranja i financiranja u stvarnom gospodarstvu. Monetarna tijela SAD-a sada razmišljaju o njegovu ograničavanju jer je gospodarski oporavak sve sigurniji. U Ujedinjenoj Kraljevini se iz smjernica za budućnost britanske središnje banke Bank of England može naslutiti da će se, nakon što se utvrdi gospodarski oporavak, također prekinuti politika kvantitativnog olakšanja.

3.4

Komisija je u ožujku 2013. godine objavila Zelenu knjigu o dugoročnom financiranju europskog gospodarstva (7), a nakon toga uslijedio je paket mjera za općenito promicanje dugoročnog financiranja s posebnim fokusom na financiranje malih i srednjih poduzeća (8). Temelj ovog paketa čine mjere za poticanje upotrebe vrijednosnica osiguranih imovinom (ABS) za zajmove malim i srednjim poduzećima. Šira uporaba vrijednosnica osiguranih imovinom omogućila bi bankama i drugim financijskim institucijama da povećaju količinu zajmova poduzećima. Komisija također predlaže nova pravila kojima se potiče mirovinske fondove da ulažu u financijsku imovinu, kao što su vrijednosnice osigurane imovinom, i time pruže podršku financiranju dugoročnijeg rasta u stvarnom gospodarstvu (9). Postoje, također, prijedlozi da se uspostavi likvidno i transparentno sekundarno tržište za korporativne obveznice, te da se pokrivene obveznice i privatne plasmane učini privlačnijima. Postoji komunikacija o skupnom financiranju (10) čiji je cilj promicanje najboljih praksi, praćenje razvoja tržišta skupnog financiranja i omogućavanje uspostave oznake kvalitete za skupna financiranja.

3.5

U ovom kontekstu važno je i nekoliko drugih inicijativa. Prepreke zajmodavčevom točnijem ocjenjivanju kreditne sposobnosti i rizika u pravilu se odnose na cijene i manjak relevantnih financijskih informacija. Institut za međunarodne financije (IIF) predlaže niz mjera za smanjivanje tih prepreka. One uključuju veću uporabu digitalnih repozitorija sa standardnim prikazom podataka za poslovne registre, statističke urede, ocjenjivanje kreditne sposobnosti od strane banaka i drugih zajmodavaca. Ti nacionalni repozitoriji podataka o kreditnom riziku trebali bi se konsolidirati s Europskim skladištem podataka, što bi s vremenom dovelo do stvaranja središnjeg europskog kreditnog registra. IIF poziva na uspostavljanje općih europskih normi za prikupljanje informacija i izvješćivanje da bi se omogućile analize među poduzećima i državama. Bolje i ažurnije informacije o financijskim rezultatima malih i srednjih poduzeća trebale bi omogućiti zajmodavcima bolju procjenu rizika i prikladniju naplatu rizika.

3.6

Drugi prijedlozi kojima se nastoji financiranje usmjeriti na mala i srednja poduzeća uključuju:

4.1

Nije jednostavno osmisliti program za poticanje većeg pristupa financiranju diljem Unije. Neke države članice razvile su rješenja koja odgovaraju njihovim nacionalnim financijskim strukturama i propisima. Pristup po načelu „jedna veličina odgovara svima” možda nije odgovarajući za sve države članice. Jedna od najzanimljivijih inicijativa je Program financiranja zajmova (Funding for Lending Scheme, FLS) u Ujedinjenoj Kraljevini koji vrijedi podrobnije proučiti.

4.2

Ministarstvo gospodarstva i financija Ujedinjene Kraljevine i britanska središnja banka Bank of England uvele su FLS u srpnju 2012. u nastojanju da potaknu kreditiranje stvarnog gospodarstva (11). Ministarstvo gospodarstva i financija Ujedinjene Kraljevine, kao dioničar banke Bank of England, nadzire djelatnosti FLS-a. FLS nudi bankama sudionicama jeftin izvor financiranja, a ti niži troškovi financiranja trebali bi omogućiti bankama da povećaju dostupnost zajmova tako što smanjuju kamatne stope koje naplaćuju. Program potiče banke sudionice da povećaju kreditiranje i tako im omogućuje korištenje dodatnih sredstava iz programa. Od svog nastanka FLS je pridonio znatnom padu troškova bankovnog financiranja, a to se materijaliziralo u obliku poboljšanih kreditnih uvjeta. Može se reći da je dosadašnji uspjeh FLS-a najvećim dijelom u stimuliranju davanja zajmova kućanstvima, osobito hipotekarnih zajmova. FLS je postigao manje uspjeha u poticanju kreditiranja poduzeća, pa su u studenom 2013. godine nadležna tijela revidirala FLS tako da je sada usmjeren isključivo na poticanje kreditiranja malih i srednjih poduzeća.

4.3

FLS je program osmišljen za pružanje komercijalnog poticaja bankama sudionicama da povećaju količinu svojih neto zajmova (tj. bruto zajmova minus otplate). Program nudi jeftinije financiranje svim bankama, čak i onim bankama koje smanjuju stupanj zaduženosti. Program nema gornju granicu u pogledu iznosa za financiranje koji banke mogu koristiti. Na primjer, ako banka koja sudjeluje ima zalihu za kreditiranje poduzeća od 100 milijardi eura na početku programa, može dobiti barem 5 milijardi eura sredstava. Ako bi ista banka zatim povećala neto kreditiranje malih i srednjih poduzeća za dodatnu 1 milijardu eura, imala bi pravo dobiti dodatnih 5 milijardi eura iz FLS-a. Taj omjer 5:1 sredstava iz programa u odnosu na novo neto kreditiranje malih i srednjih poduzeća, zajedno s manjim troškovima financiranja, pruža snažan poticaj bankama za širenje kreditiranja (12).

4.4

Britanska središnja banka Bank of England nadzire izmijenjeni FLS. Većina britanskih financijskih ustanova sudjeluje u FLS-u. Revidirani program usmjeren isključivo na poticanje kreditiranja poduzeća provodi se od studenog 2013. i vjerojatno je prerano za donošenje smislenih zaključaka o njegovoj učinkovitosti. Neke od najvećih banaka u Ujedinjenoj Kraljevini i eurozoni nastavljaju ubrzano smanjivati stupanj zaduženosti i to je vjerojatno velikim dijelom razlog za pad u kreditiranju poduzeća. Zagovornici FLS-a tvrde da bi kreditna situacija u Ujedinjenoj Kraljevini bila znatno lošija kada financiranje iz FLS-a ne bi bilo dostupno.

4.5

EGSO vjeruje da bi se program sličan FLS-u trebao uvesti diljem eurozone. Program sličan FLS-u u eurozoni mogao bi, u ograničenom razdoblju od najviše dvije do tri godine, pridonijeti da se financiranje poduzeća vrati na normalniju razinu, istodobno olakšavajući postupak smanjivanja stupnja zaduženosti koji je u tijeku.

4.6

ESB je 5. lipnja 2014. godine najavio skup mjera za povećanje likvidnosti kako bi potaknuo banke na kreditiranje malih i srednjih poduzeća (13). EGSO sa zadovoljstvom primjećuje da je glavni prijedlog ESB-a, nazvan Ciljane dugoročne operacije refinanciranja (Targeted Longer-Term Refinancing Operations, TLTROs), sličan Programu financiranja zajmova koji je u glavnim crtama opisan u ovom mišljenju.

4.7

EGSO je pozdravio većinu prijedloga za poboljšanje pristupa financiranju za mala i srednja poduzeća koje je predstavila Komisija, no oni se uglavnom odnose na srednjoročno ili dugoročno razdoblje i za njih bi mogli biti potrebni novi zakoni i/ili institucije. Međutim, kriza financiranja obrtnog kapitala za poduzeća je neposredna, potrebno joj je brzo rješenje i velika je vjerojatnost da se pogoršava. EGSO vjeruje da bi tvorci politika EU-a trebali učiniti više kako bi pružili kratkoročnija rješenja kao što su prethodno opisani programi poticaja (FLS ili LTRO). Svi povećani financijski ili reputacijski rizici moraju se mjeriti u odnosu na 26 milijuna nezaposlenih osoba (5,6 milijuna mlađih od 25 godina) u EU-u.

16.12.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 451/25

Izvjestiteljica:

Isabel CAÑO AGUILAR

1.1

Europska unija više ne bi trebala samo koristiti digitalne usluge, već ih i osmišljavati i proizvoditi te stoga treba promicati svoje talente. Njezini prioriteti su stoga informiranje, osposobljavanje i obrazovanje.

1.2

EGSO smatra da pristup digitalnom društvu mora biti prioritet cjelokupnom europskom društvu. Politike koje se provode na ovom području nedostatne su za premošćivanje digitalnog jaza, koji se sve više produbljuje.

1.3

EGSO podsjeća da je potrebno poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osobama s invaliditetom osigurali pristup digitalnom društvu i ravnopravni uvjeti u pogledu novih tehnologija.

1.4

Digitalno društvo ne smije biti dodatni uzrok isključenosti. EGSO posebice ističe da je važno usvojiti odgovarajuće politike kako starije osobe ne bi bile isključene, nego da se u potpunosti integriraju u upotrebu tehnologija koje su dio svakodnevnice.

1.5

Potrebno je zajedničko djelovanje europskih i nacionalnih vlasti kako bi omogućile informatičku opremu i programe po pristupačnijim cijenama uz poštovanje višejezičnosti.

1.6

Europska obrazovna politika trebala bi pripremati građane za život. EGSO naglašava da profesionalne organizacije obrazovnog sektora moraju dati svoje mišljenje.

1.7

U sklopu financijskih mogućnosti država članica EGSO smatra da je podrška javnom obrazovanju ključna u postizanju cilja ravnopravnosti.

1.8

EGSO ističe važnost javnih knjižnica u procesu obuke i obrazovanja u digitalnom svijetu.

1.9

EGSO savjetuje promicanje otvorenih inovacijskih modela i otvorenih standarda. Potrebno je izbjeći neopravdane mjere za zaštitu intelektualnog vlasništva koje bi mogle ograničiti inovativne postupke u digitalnom gospodarstvu.

1.10

EGSO predlaže da se slijede preporuke Europske zaklade za kvalitetu e-učenja (EFQUEL) u pogledu obrazovanja.

1.11

EGSO ponovno naglašava važnu ulogu stručne izobrazbe i obrazovanja u borbi protiv gospodarske krize i u korist oporavka te na tom području ističe ulogu Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja (CEDEFOP). EGSO stoga savjetuje sljedeće:

1.12

Inicijativa Obzor 2020. treba pridonijeti jačanju položaja EU-a na području digitalne tehnologije, na kojem poduzeća bilježe manje ulaganja nego njihovi azijski i sjevernoamerički konkurenti.

1.13

EGSO smatra da je promicanje europskih malih i srednjih poduzeća (MSP) u sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) od temeljne važnosti, budući da ona mogu pokrenuti inovativne projekte koji su ključni u industriji koja se stalno mijenja. Proizašle mjere i poboljšani instrumenti financiranja MSP-a pomoći će ktome u borbi protiv gospodarske krize.

1.14

Podrška novoosnovanim poduzećima na području digitalne tehnologije može doprinijeti poticanju europske industrije hardvera i softvera. EGSO pozdravlja inicijativu podrške programima visokog rizika u sklopu Digitalnog programa, ali i poziva na veću podršku financijskog sustava.

1.15

EGSO predlaže niz mjera za poticanje sudjelovanja žena u digitalnom društvu.

2.1

Razne političke odluke, programi i inicijative EU-a odnose se na uključivanje informacijske i komunikacijske tehnologije u obrazovanje. Oni uključuju:

2.2

Digitalni program za Europu (2010.), ključna strategija Unije za ispunjavanje ciljeva Obzora 2020., uključuje brojne mjere, među ostalim, i one koje se odnose na:

2.3

EGSO se bavio ovim aspektima u raznim mišljenjima (1).

2.4

Ovo se samoinicijativno mišljenje bavi određenim aspektima povezanima s pristupom digitalnom društvu, obrazovanjem, jednakosti i zapošljavanjem.

3.1.1

Alati koje IKT pruža ljudi sve više koriste u svakodnevnom životu. Pristup digitalnom društvu pravo je i izvor mogućnosti koje se moraju u potpunosti iskoristiti.

3.1.2

EGSO je u više navrata naglasio važnost širokopojasnog interneta za europsko društvo i gospodarstvo EU-a (2) te stoga pozdravlja njegovo proširenje na svih 28 država članica putem satelita. Međutim, mnogi uzroci digitalnog jaza i dalje su prisutni, a rast siromaštva, koji je gospodarska i socijalna kriza zaoštrila, samo ih je dodatno pogoršao.

3.1.3

Digitalni jaz se ne zatvara, između ostalog i zbog: obrazovanja (triput je veća mogućnost da visokoobrazovane osobe budu korisnici interneta nego 33 % manje obrazovanog stanovništva), dobi (internet je uvriježen među mladima te se njime koriste gotovo svi studenti, međutim u slučaju starijih osoba razina njegova upotrebe mnogo je niža), visoke cijene informatičke tehnologije, činjenice da je većina informacija na engleskom jeziku, razlika između urbanih, ruralnih i otočkih sredina itd.

3.1.4

Javne službe se zbog proračunskih ograničenja koja su, izgleda, još veća nakon usvajanja Pakta o stabilnosti, često suočavaju s ozbiljnim teškoćama u financiranju troškova informatičke naobrazbe. Jedan od mogućih načina financiranja – nametanje korisničkih naknada – može predstavljati prijetnju dostupnosti i ravnopravnosti u obrazovanju.

3.1.5

Dostupnost je ljudsko pravo (3). Treba također imati na umu da se u člancima 20, 21. i 26. Europske povelje o temeljnim pravima Europske unije, sastavnom dijelu Lisabonskog ugovora, zabranjuje bilo kakva diskriminacija na temelju invaliditeta te priznaje pravo osoba s invaliditetom da imaju koristi od mjera; s druge strane, Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom obvezuje države članice da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi osobama s invaliditetom osigurale, po ravnopravnim uvjetima, pristup informacijama i komunikacijskim tehnologijama, uključujući internet (4).

3.1.6

Dvaput je veća vjerojatnost da će osobe s invaliditetom biti nezaposlene, a nove tehnologije (uključujući internet) omogućavaju pristup razonodi, obrazovanju, kulturi i mnogim drugim javnim i privatnim uslugama te potiču sudjelovanje u demokraciji. Dostupne informacijske i komunikacijske tehnologije neophodne su da se osobe s invaliditetom mogu ravnopravno natjecati na sve većem digitalnom tržištu te da budu dio digitalnog društva.

3.1.7

Digitalno društvo ne smije biti dodatni uzrok isključenosti. Naprotiv, ono ugroženim osobama treba biti sredstvo za izlazak iz isključenosti.

3.2.1

Digitalno društvo zahtijeva veću otvorenost prema institucionalnim promjenama. EU mora poticati sustave obrazovanja i izobrazbe koji su dostupni svima i djeluju u korist razvoja znanja, vještina i sposobnosti građana unutar širokog raspona tema, društvenih, građanskih i kulturnih vještina, sposobnosti učenja kao i kreativnosti, inovacija i sposobnosti timskog rada.

3.2.2

Sve odgovorne osobe u obrazovnom sustavu moraju njegovati pedagoško ozračje u školi u kojoj će se gajiti pozitivan stav prema inovacijama, kvaliteti i suradnji u pedagoškoj praksi; za vrijeme obrazovnog procesa potrebno je poticati sve učenike odnosno studente te širiti dobre prakse, građansko sudjelovanje i iskustva u školi, kao i njegovati kulturu vrednovanja.

3.2.3

Obrazovna politika EU-a nije uspjela dovoljno potaknuti nacionalne obrazovne vlasti da zajamče pedagoško korištenje IKT-a za izobrazbu nastavnika od samog početka te u obrazovnim ustanovama, posebice u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju te u stručnoj izobrazbi. Posebice nije potaknula države članice da u potrebnoj mjeri ulažu u visokokvalitetno moderno i inovativno obrazovanje koje se temelji na IKT-u.

3.2.4

Ministarstva obrazovanja trebaju oblikovati specifičnu izobrazbu za nastavnike te potaknuti novo promišljanje o načinu učenja.

3.2.5

EGSO ističe važnost javnih knjižnica u procesu obuke i obrazovanja u digitalnom svijetu.

3.2.6

Djecu bi se od najranije školske dobi moglo upoznati s radom računala, a možda i programiranjem, kao „zabavnom” aktivnošću, kako bi europski građani što je moguće brže prestali samo koristiti informacijske i komunikacijske tehnologije te ih počeli stvarati i proizvoditi. EU ima znanstvene centre izvrsnosti (primjerice: istraživanja na području nanoelektroničkih komponenti), no potreban je daljnji napredak.

3.2.7

Europski obrazovni sustavi nude primjere visokokvalitetnog obrazovanja, od osnovnog školstva preko stručne izobrazbe do sveučilišta. Međutim, nužne su promjene nastavnog plana koje bi uključile pedagoško korištenje IKT-a i njegovo vrednovanje.

3.2.8

EGSO savjetuje promicanje otvorenih inovacijskih modela i otvorenih standarda. Također je potrebno izbjeći neopravdane mjere za zaštitu intelektualnog vlasništva koje bi mogle ograničiti inovativne postupke u digitalnom gospodarstvu.

3.2.9

Cilj je protokola SPI (Simple Publishing Interface), koji je razvio Europski odbor za normizaciju (CEN), olakšati komunikaciju između alata za proizvodnju sadržaja i baza koje neprestano upravljaju resursima za učenje i metapodacima.

3.2.10

Interoperabilnost može isto tako olakšati upotrebu pomoćnih tehnologija koje su osobama s invaliditetom potrebne za pristup IKT-u.

3.3.1

Obrazovanje i stručna izobrazba obogaćuju živote ljudi te im pružaju vještine koje su potrebne u demokratskom društvu. Društveni i gospodarski razvoj u velikoj mjeri ovisi o stručnoj izobrazbi jer ona omogućava pristup vještinama i kanalima za ulazak na tržište rada. Posebice može omogućiti bolji život socijalno ugroženim i marginaliziranim skupinama. Stručna izobrazba, međutim, nije samo most između obrazovanja i zapošljavanja, nego je i sama po sebi iznimno važna. Institut za statistiku UNESCO-a ukazao je na vezu između gospodarskog razvoja i stručne izobrazbe.

3.3.2

Erasmus Plus središnja je strategija Unije na ovom području te, kao što je EGSO istaknuo, „trebao bi biti ključni instrument za povećanje potpore za obrazovanje i izobrazbu s ciljem poboljšanja vještina građana te pomoći u borbi protiv visoke stope nezaposlenosti mladih u brojnim državama članicama”. Međutim, države članice – jedine ovlaštene na ovom području – su te koje moraju učiniti napor kako bi se stručnoj izobrazbi osigurala potrebna sredstva i prestiž unutar obrazovnog sustava.

3.3.3

EGSO podsjeća da se rad Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja (CEDEFOP) o cjeloživotnom učenju i stručnoj izobrazbi bavi pitanjima poput obrazovanja za odrasle, kvalifikacija i vještina, akreditacija i postupaka osiguravanja kvalitete, koja su ključna za one koji imaju najviše teškoća u pristupu tržištu rada. CEDEFOP-u je poželjno dodijeliti više sredstava.

3.3.4

EGSO se zalaže za sljedeće:

3.4.1

EU bilježi visoku stopu nezaposlenosti, a istovremeno se, prema Komisiji, trenutačno suočava s manjkom od 9 00  000 kvalificiranih osoba za popunu radnih mjesta u sektoru IKT-a.

3.4.2

IKT snažno utječe na zapošljavanje, a uspjeh Digitalnog programa povezan je s visokotehnološkim poduzećima: godine 2008. IKT je EU-u donio dodanu vrijednost u iznosu od 574 milijarde eura i zapošljavao 8,3 milijuna ljudi. Europska se poduzeća suočavaju s problemima poput fragmentiranog tržišta ili nedovoljnog financiranja te trebaju učvrstiti svoj položaj u odnosu na divove koji dominiraju svjetskim tržištima, većinom iz SAD-a.

3.4.3

IKT, kao i sve ostale tehnološke promjene jako utječe na zapošljavanje. To se mora razmotriti imajući u vidu stvaranje zanimanja, kvalifikacija, vještina i oblika certificiranja kako za one koji su iz zapošljavanja isključeni zbog IKT-a, tako i za one kojima IKT pomaže u uključivanju.

3.4.4

Velika koalicija za radna mjesta u digitalnom sektoru, koju je osnovala Komisija u ožujku 2013. godine, bavi se ključnim pitanjima (izobrazbom i prilagođavanjem tečajeva zahtjevima radnih mjesta u digitalnom sektoru; mobilnošću; akreditiranjem; podizanjem svijesti; inovativnim učenjem i nastavom), no ne raspolaže proračunskim sredstvima. U okviru Digitalnog programa postoje i druge inicijative poput Strategije e-vještine, Paketa mjera za zapošljavanje, inicijative Otvaranje obrazovanja, strategije Promišljanje obrazovanja, Inicijative o mogućnostima za mlade i Panorame vještina EU-a.

3.4.5

U ovoj koaliciji treba sudjelovati industrija, no također i obrazovni sustav, kako bi se obavljanjem prakse u poduzećima stvorila veća povezanost sa sektorom IKT-a.

3.4.6

Mora se spomenuti da ti programi ne vode dovoljno računa o posebnim potrebama osoba isključenih zbog invaliditeta, posebice u pogledu ovladavanja digitalnim vještinama (e-vještine), digitalnog opismenjivanja i uključivanja na digitalno tržište rada.

3.4.7

Iako najveća europska visokotehnološka poduzeća ulažu u istraživanje i razvoj, to čine u manjoj mjeri nego azijska i sjevernoamerička poduzeća. EGSO se nada da će inicijativa Obzor 2020., koja raspolaže s 78,6 milijardi eura proračunskih sredstava, doprinijeti osnaživanju položaja EU-a na svjetskim tržištima.

3.4.8

EGSO smatra da je promicanje europskih malih i srednjih poduzeća u sektoru IKT-a od temeljne važnosti, budući da ona mogu pokrenuti inovativne projekte koji su ključni u industriji koja se stalno mijenja. Kako bi se doprinijelo izlasku iz krize, potrebno je iznaći rješenja financijskih poteškoća koje pogađaju kako mala poduzeća tako i inovativne projekte (start-ups) koji uključuju tehnološku inovaciju.

3.5.1

Trenutačno samo 30 % od otprilike sedam milijuna zaposlenih u IKT-u su žene, koje su nedovoljno zastupljene na svim razinama, a naročito na položajima na kojima se donose odluke. Postotak žena s visokom stručnom spremom viši je nego kod muškaraca, no one su i dalje u nepovoljnijem položaju u pogledu zapošljavanja, plaća, radnih uvjeta i pristupa radnim mjestima s višim stupnjem odgovornosti.

3.5.2

Politička promjena posebice je nužna zbog pada broja žena s diplomom iz IKT-a: trenutačno samo 29 od 1  000 žena sa završenim poslijediplomskim studijem steklo je taj akademski stupanj na području IKT-a, a samo četiri od 1  000 se zapošljavaju izravno u tom sektoru.

3.5.3

Iako bi uključivanje većeg broja žena u sektor IKT-a moglo povećati BDP eurozone za devet milijardi eura, postoji više razloga (primjerice tradicije te kulturni stereotipovi) kojima se objašnjava nedovoljno sudjelovanje žena u tom sektoru, što nije samo europski nego sveopći problem.

3.5.4

EGSO stoga predlaže sljedeće:

4.1

Dostupnost mora biti prioritet ne samo vlasti već cjelokupnog društva i trebaju je podržavati svi gospodarski i socijalni subjekti. Međutim, dosadašnje politike Unije i, općenito, mnogih država članica pokazale su se nedovoljnima.

4.2

EGSO predlaže da Unija i nacionalne vlasti promiču zajedničke akcije radi znatnog smanjenja troškova informatičkih materijala, uključujući promicanje korištenja slobodnog i otvorenog softvera poput Linuxa, kao i radi obogaćivanja informacija i znanja europskim sadržajima.

4.3

Za odgovarajuću politiku EU-a u 21. stoljeću potreban je mentalitet spreman na promjene. Glavni cilj europskih sustava obrazovanja i izobrazbe ne smije biti samo zadovoljavanje specifičnih potreba tržišta rada (aspekt na koji je Europska komisija uglavnom usmjerila svoju obrazovnu politiku), nego obrazovanje za život. U izradi obrazovnih politika EU-a moraju sudjelovati europske udruge nastavnika i obrazovni centri, što trenutno nije slučaj.

4.4

Imajući u vidu da države članice podliježu proračunskim ograničenjima i da u okviru demokratskih institucija donose odluke koje smatraju najboljima za svoje građane, Odbor ističe neizostavnu potrebu ulaganja u javno obrazovanje kako bi se postigla ravnopravnost u pristupu obrazovanju bez obzira na društveno podrijetlo učenika odnosno studenata te financijska sredstva kojima raspolažu.

4.5

Komisija mora ustrajati da obrazovni metapodaci budu javni i od općeg interesa te da ne podliježu zaštićenim patentima privatnih poduzeća. Osim europskog programa za standardizaciju SPI, treba istaknuti i važnost eContentplusa, programa Komisije za metapodatke.

4.6

Kako bi se osigurale kvaliteta i primjerenost obrazovanja i izobrazbe, nastavnicima i obrazovnim centrima potrebno je omogućiti nadzor nad nastavnim sadržajem. EGSO smatra da treba uzeti u obzir preporuke EFQUEL-a (European Foundation for Quality in e-Learning), koje se odnose na zakonodavne mjere, usklađivanje, prava intelektualnog vlasništva itd.

4.7

EGSO je već izrazio svoje razočaranje zbog znatnog smanjenja proračunskih sredstava Digitalnog programa za razdoblje od 2014. – 2020., s početno predloženih 9,2 milijardi eura na odobrenih 1,14 milijardi.

4.8

EGSO pozdravlja financijsku podršku inovativnim inicijativama visokog rizika malih i srednjih poduzeća koja je utvrđena u okviru Obzora 2020. Od velike su važnosti mjere s pomoću kojih bi mala i srednja te novoosnovana poduzeća (start-ups) dobivala više sredstava, ne samo od javnih vlasti, nego i od tržišta i financijskog sustava.

4.9

EGSO preporučuje da se u sve inicijative na digitalnom polju uključi dimenzija dostupnosti te da se osobama s invaliditetom i svim ugroženim osobama osigura dostupnost programa e-učenja, informacijske i komunikacijske tehnologije, materijala i alata (mrežnih i bez pristupa mreži). Osim toga, treba posvetiti posebnu pozornost uključivanju osoba s invaliditetom u nova radna mjesta IKT-a koja EU namjerava popuniti.

16.12.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 451/31

Izvjestitelj:

g. McDONOGH

1.1

Odbor se zalaže za uspostavljanje tijela za kibernetičku sigurnost na razini EU-a, istovrsnog središnjem tijelu u zrakoplovnoj industriji (Europskoj agenciji za sigurnost zračnog prometa, EASA), kako bi se na razini EU-a osiguralo snažno vodstvo potrebno za rješavanje složene provedbe učinkovite europske politike kibernetičke sigurnosti.

1.2

Informirani i osnaženi građani ključni su za jaku kibernetičku sigurnost u Europi. Edukacija građana na području osobne kibernetičke sigurnosti i zaštite podataka trebala bi biti temeljni sastavni dio školskih nastavnih planova i programa za obuku na radnom mjestu. EU bi, povrh toga, trebao poticati programe i inicijative za informiranje javnosti o tim temama diljem Unije.

1.3

Poduzeća bi trebala imati zakonsku obvezu zauzimanja proaktivnog pristupa zaštiti od kibernetičkih napada, što podrazumijeva sigurnu i otpornu informacijsku i komunikacijsku tehnologiju (IKT), kao i obuku osoblja o sigurnosnim politikama, baš kao i u slučaju zdravlja i sigurnosti.

1.4

Svaka bi država članica trebala imati organizaciju zaduženu za informiranje, edukaciju i podupiranje sektora malog i srednjeg poduzetništva u pogledu najboljih praksi na području kibernetičke sigurnosti. Velika poduzeća na jednostavan način mogu stjecati potrebna znanja, no malim i srednjim poduzećima potrebna je podrška.

1.5

Trebalo bi proširiti nadležnosti Europske agencije za sigurnost mreža i podataka (ENISA) te osigurati financijska sredstva kako bi se omogućila neposrednija odgovornost za programe edukacije i osvješćivanja u pogledu kibernetičke sigurnosti, usmjerenih posebno na građane i mala i srednja poduzeća.

1.6

Poduzeća i organizacije moraju na razini uprave podići svijest o odgovornosti za kibernetičku sigurnost. Direktori svih organizacija trebali bi svakako biti upoznati s potencijalnim korporativnim obvezama koje proizlaze iz neodgovarajuće politike kibernetičke sigurnosti i neodgovarajućeg postupanja.

1.7

Zbog svoje presudne uloge u pružanju online usluga, svi davatelji internetskih usluga u EU-u trebali bi imati posebnu odgovornost za zaštitu svojih klijenata od kibernetičkih napada. Tu odgovornost treba definirati i ugraditi u zakonodavstvo na razini EU-a.

1.8

Da bi se osiguralo brzo ostvarivanje ogromnog potencijala za gospodarski rast koji leži u dinamičnom širenju računalstva u oblaku (1), posebne sigurnosne kriterije i obveze na razini EU-a treba uvesti i za davatelje usluga računalstva u oblaku.

1.9

Odbor smatra da dobrovoljne mjere nisu dovoljne te da su potrebne stroge zakonske obveze za države članice u pogledu usklađivanja, vođenja i provedbe europske politike kibernetičke sigurnosti. Osim toga, za sva poduzeća i organizacije, a ne samo za pružatelje ključne infrastrukture, treba važiti zakonska obveza izvještavanja o važnim slučajevima povrede kibernetičke sigurnosti. To bi pridonijelo sposobnosti Europe da reagira na prijetnje te boljem poznavanju i razumijevanju kibernetičkih napada, radi razvijanja boljih obrambenih strategija.

1.10

Odbor snažno preporučuje da EU zauzme pristup svladavanja prijetnje od kibernetičkih napada koji počiva na dizajnu time što će se pobrinuti da sve tehnologije i usluge koje se koriste u Europi za pružanje internetskih veza i sve online usluge budu osmišljene tako da omoguće najveću moguću razinu zaštite od kibernetičkih napada. Prilikom dizajniranja trebalo bi se posebno usredotočiti na sučelje čovjek-stroj.

1.11

EGSO teži tome da europske organizacije za normizaciju razviju i šire istinske norme kibernetičke sigurnosti za sve mrežne tehnologije i usluge. Te bi norme trebale obuhvaćati obvezatni kodeks ponašanja kako bi se osiguralo da sva IKT oprema i internetske usluge prodane europskim građanima udovoljavaju najstrožim standardima.

1.12

EU se mora smjesta pobrinuti za to da svaka država članica dobije potpuno operativan tim za hitne računalne intervencije (CERT), kako bi i sebe i Europu zaštitila od kibernetičkih napada.

1.13

Odbor traži da Europski centar za kibernetički kriminal (EC3) pri Europolu dobije dodatna sredstva koja su mu potrebna za borbu protiv kibernetičkog kriminala i jačanje suradnje s policijskim snagama u Europi i snagama izvan Unije te za jačanje sposobnosti Europe da ulovi i procesuira kibernetičke kriminalce.

1.14

Ukratko, EGSO smatra da EU-ova politika kibernetičke sigurnosti mora biti uspješna osobito u sljedećim točkama: odlučnom EU-ovom vodstvu, politikama kibernetičke sigurnosti koje povećavaju sigurnost uz očuvanje privatnosti i drugih temeljnih prava, podizanju svijesti građana i poticanju proaktivnih pristupa zaštiti, sveobuhvatnom upravljanju država članica, informiranom i odgovornom poslovanju, tijesnoj suradnji među vladama, privatnim sektorom i građanima, odgovarajućoj razini ulaganja, dobrim tehničkim standardima te dovoljnim ulaganjima u istraživanja, razvoj i inovacije, kao i međunarodnom angažmanu. Stoga Odbor ponavlja svoje preporuke o politici kibernetičke zaštite koje je već iznio u mnogim ranijim mišljenjima (2) te poziva Komisiju da poduzme daljnje korake u vezi s aktivnostima zatraženima u tim dokumentima.

2.1

Internetsko gospodarstvo odgovorno je za petinu rasta BDP-a u EU-u, a svake godine 200 milijuna Europljana kupuje na internetu. Ovisimo o internetu i s njim povezanoj digitalnoj tehnologiji kao podršci našim vitalnim sektorima energije, zdravlja, vladinih i financijskih usluga. Međutim, ključna digitalna infrastruktura i usluge koje igraju toliko važnu ulogu u našem ekonomskom i društvenom životu podložne su sve većem riziku od kibernetičkih napada koji prijete našem blagostanju i kvaliteti života.

2.2

Odbor smatra da se sve veća ovisnost Unije o internetu i digitalnoj tehnologiji nedostatno odražava u praksama i politikama koje osiguravaju dovoljno visoku razinu kibernetičke sigurnosti diljem Europe u sadašnjosti i budućnosti. Svrha ovog mišljenja jest istaknuti nedostatke koje je Odbor utvrdio u EU-ovoj politici kibernetičke sigurnosti te preporučiti poboljšanja koja bi povećala ublažavanje rizika od kibernetičkih napada.

2.3

Postoji niz motiva za kibernetičke napade, od vrlo osobnih – primjerice, osveta nekom pojedincu ili poduzeću – do kibernetičke špijunaže koju provode države ili kibernetičkog rata između zemalja. Prilikom pripremanja ovog mišljenja odlučeno je da mu se tematski raspon suzi isključivo na kibernetičke napade s kriminalnom namjerom te da mu težište bude na iznošenju preporuka o problemima od primarnog interesa za većinu u Odboru. Složena politička rasprava o kibernetičkim napadima država članica na građane i druge države mogla bi biti tema nekog budućeg mišljenja.

2.4

U ovom je mišljenju riječ isključivo o kibernetičkim napadima kibernetičkih kriminalaca koji su motivirani financijskom dobiti, što čini glavninu napada. Uspostavljanjem politika i praksi kibernetičke sigurnosti kojima se učinkovito bori protiv kibernetičkih napada s kriminalnim motivima također se smanjuje rizik od kibernetičkih napada s političkim motivima ili osobnijim motivima.

2.5

Iako je EU dobro napredovao u provedbi mjera povjerenja i sigurnosti u okviru Digitalnog programa i razvio opsežnu strategiju kibernetičke sigurnosti koja se dotiče većine prethodno navedenih ciljeva, treba učiniti još više.

3.1

Kibernetički napad jest bilo koja vrsta napadačke aktivnosti usmjerene na računalne informacijske sustave i infrastrukture, računalne mreže i/ili osobne digitalne uređaje, počinjena raznim zlonamjernim radnjama radi krađe, izmjene ili uništavanja mete. Meta mogu biti novac, podaci ili informacijska tehnologija.

3.2

Kibernetički kriminalci napadaju kako bi ukrali novac ili podatke, počinili prijevaru, kriminalnu špijunažu ili iznudu. Kibernetičkim kriminalnim napadima mogu se oštetiti ključne mreže i usluge o kojima ovisi naše zdravlje, sigurnost i gospodarsko blagostanje, što obuhvaća vladine, prometne i energetske mreže.

3.3

Prijetnja od kibernetičkih napada prati u stopu povećanje naše ovisnosti o internetu i digitalnoj tehnologiji. Prema nedavnom izvješću tvrtke Symantec, ukupni broj povreda zaštite podataka u svijetu povećao se 2013. godine za 62 % i popeo na više od 552 milijuna obznanjenih zapisa. Tim se povredama najčešće obznanjuju prava imena, datumi rođenja ili državni identifikacijski brojevi, zdravstveni ili financijski podaci. Usto je u posljednjih 12 mjeseci žrtvom kibernetičkih zločina postalo 38 % korisnika mobilnih telefona.

3.4

Kibernetički napadi mogu imati veliki utjecaj na pojedina poduzeća i općenito na europsko gospodarstvo.

3.5

Tehnike kibernetičkih napada neprekidno se razvijaju:

3.6

Među organizacijama za kibernetičku sigurnost postoji dogovor o prioritetnim mjerama koje građani i poduzeća trebaju poduzeti kako bi se zaštitili od kibernetičkih napada. Te prakse moraju biti obuhvaćene svakim programom obrazovanja i podizanja svijesti o kibernetičkoj sigurnosti:

3.7

Mala poduzeća često nemaju dostatnu IT podršku da idu ukorak s mogućim kibernetičkim prijetnjama pa im je potrebna posebna pomoć da se zaštite od kibernetičkih napada.

3.8

Otkrivanje kibernetičkih napada i ranjivih točaka u sustavu ključno je u borbi protiv kibernetičkih napada, osobito prilikom rješavanja takozvanih napada nultog dana, tj. novih inačica napada koje do tada nisu bile poznate u zajednici kibernetičke sigurnosti. Međutim, poduzeća često ne obznanjuju kibernetičke napade jer strahuju od štete za svoj ugled i odgovornost. To neobznanjivanje šteti sposobnosti Europe da brzo i učinkovito uzvrati na kibernetičke prijetnje, kao i da poboljša opću kibernetičku sigurnost kroz zajedničko učenje.

3.9

Građani i poduzeća kupuju pristup internetu i odgovarajuće usluge od davatelja internetskih usluga. Zbog svoje presudne uloge u pružanju online usluga, od ključne je važnosti da svi davatelji internetskih usluga svojim klijentima osiguraju najveću moguću razinu zaštite od kibernetičkih napada. Osim što se trebaju pobrinuti za to da se njihove vlastite usluge i infrastruktura osmišljavaju i održavaju na način da nude najveću razinu kibernetičke sigurnosti, davatelji internetskih usluga trebali bi svojim klijentima pružati kvalitetne savjete o kibernetičkoj sigurnosti i trebali bi imati posebne protokole koji bi pridonijeli prepoznavanju i suzbijanju kibernetičkih napada na klijente čim do njih dođe. Ta bi se odgovornost trebala definirati i ugraditi u zakonodavstvo na razini EU-a.

3.10

Ubrzavanje usvajanja računalstva u oblaku među građanima i poduzećima u Europi vrlo je važno za gospodarstvo EU-a (3). Budući da se i poduzeća i pojedinci sve više pouzdaju u računalstvo u oblaku, sve je važnije da Europa osigura kibernetičku sigurnost upravo pružatelja usluga u oblaku. Neizvjesnost u vezi sa sigurnošću usluga u oblaku negativno se odražava na stopu prihvaćenosti te dinamične tehnologije. Odbor se zalaže za to da EU pružateljima usluga u oblaku nametne posebne sigurnosne zahtjeve i obveze radi poticanja rasta računalstva u oblaku u Europi.

3.11

Posebni napori moraju se uložiti u zapošljavanje radnika u europskoj industriji kibernetičke sigurnosti. Očekuje se da će potražnja za diplomiranim radnicima u području informacijske sigurnosti rasti stopom dvostruko većom od stope rasta cjelokupne računalne industrije. U tom kontekstu Odbor Komisiji svraća pozornost na uspjeh natjecanja u SAD-u i u nekim državama članicama u podizanju svijesti o kibernetičkoj sigurnosti i stvaranju nove generacije stručnjaka za kibernetičku sigurnost.

3.12

Jedna od najboljih strategija zaštite od kibernetičkih napada jest zauzimanje pristupa koji počiva na dizajnu time što će se pobrinuti da sve tehnologije i usluge koje se koriste u Europi za pružanje internetskih veza i sve online usluge budu osmišljene tako da omoguće najveću moguću razinu zaštite od kibernetičkih napada. Prilikom dizajniranja trebalo bi se posebno usredotočiti na sučelje čovjek-stroj. Na tome bi trebali surađivati proizvođači tehnologije, davatelji internetskih usluga, industrija kibernetičke sigurnosti, EC3, ENISA, nacionalna tijela država članica za obranu i sigurnost, kao i građani. Organizaciju tog pristupa kibernetičkoj sigurnosti koji počiva na dizajnu mogla bi na razini EU-a provesti Komisija, a kooridnaciju bi možda mogla preuzeti ENISA.

4.1

EU razvija sveobuhvatnu strategiju (4) za povećanje kibernetičke sigurnosti za građane Europe:

4.2

EGSO je oštro reagirao na Komisijin prijedlog Direktive o sigurnosti mreža i podataka (NIS) (6) jer je smatrao da su predložene mjere preblage i da ne bi bile dovoljne da prisile države članice da zaštite svoje građane i poduzeća od kibernetičkih napada. Međutim, iako je usvojio predloženu Direktivu, Parlament je dodatno umanjio njezinu učinkovitost tako što je ograničio područje primjene Direktive na pružatelje „ključne infrastrukture”, izbacivši iz nje tražilice, platforme društvenih medija, pristupnike za internetsko plaćanje i pružanje usluga računalstva u oblaku.

4.3

Predložena direktiva NIS nije dovoljna da se osigura zakonodavstvo potrebno za bolju osviještenost o prijetnjama i veću sposobnost reagiranja na kibernetičke napade u Uniji. Odbor se zalaže za donošenje novog zakona kojim bi se na izvještavanje o svim važnim slučajevima povrede kibernetičke sigurnosti obvezalo sve subjekte, a ne samo pružatelje ključne infrastrukture. Izostanak obveznog izvještavanja pomaže računalnim kriminalcima da iskorištavaju neznanje ranjivih meta.

4.4

EU bi također trebao razmotriti produženje ENISA-ina mandata radi povećanja svijesti o prijetnji koju predstavljaju kibernetički napadi i jačanja sposobnosti uzvraćanja na njih diljem Unije. Uloga ENISA-e mogla bi se proširiti tako da ona preuzme neposredniju odgovornost za programe edukacije i osvješćivanja o kibernetičkoj sigurnosti usmjerene posebno na građane te mala i srednja poduzeća.

4.5

Europski centar za kibernetički kriminal (EC3) uspostavljen je pri Europolu 2013. godine radi povećanja sposobnosti Europe za borbu protiv kibernetičkog kriminala. EC3 djeluje kao središnje europsko čvorište za obavještajno praćenje kriminala i pruža podršku državama članicama u njihovom radu i istragama kibernetičkih napada. Međutim, EC3 u svom prvom godišnjem izvješću upozorava da postojeći resursi već ograničavaju napredak u istragama te da se neće moći nositi s količinom velikih istraga koje mu pristižu.

4.6

EU bi od europskih organizacija za normizaciju – CEN-a, CENELEC-a i ETSI-ja – trebao zatražiti da razviju minimalne norme kibernetičke sigurnosti za sav softver, informacijsko-komunikacijski hardver i usluge internetske prodaje u EU-u. Te bi se norme trebale neprekidno ažurirati kako ne bi zaostajale za novim prijetnjama.

4.7

Za sva poduzeća i organizacije, a ne samo za pružatelje ključne infrastrukture, treba važiti zakonska obveza izvještavanja o važnim slučajevima povrede kibernetičke sigurnosti. To bi pridonijelo ublažavanju posljedica postojećih prijetnji i boljem poznavanju i razumijevanju kibernetičkih napada koji se provode te samim time pomoglo nadležnim tijelima, industriji kibernetičke sigurnosti, poduzećima i građanima da poboljšaju kibernetičku sigurnost i bore se protiv prijetnji. Da bi se potaknula razmjena informacija o kibernetičkim napadima, trebalo bi zakonski osigurati odgovarajući stupanj anonimnosti za poduzeća i organizacije koji prijavljuju napad. Također bi se trebalo razmotriti pružanje zaštite od odgovornosti gdje je to prikladno.

4.8

Unatoč inicijativama koje je poduzeo EU, države članice na različitim su stupnjevima sposobnosti i spremnosti, što dovodi do fragmentiranih reakcija na kibernetičke napade diljem EU-a. S obzirom na to da su mreže i sustavi međusobno povezani, države članice s lošim pristupom kibernetičkoj sigurnosti umanjuju cjelokupnu sposobnost EU-a da se nosi s kibernetičkim napadima. Mora se poraditi na postizanju minimalne prihvatljive razine kibernetičke sigurnosti u svim državama članicama. Posebnu pažnju treba posvetiti tome da svaka država članica dobije potpuno operativan tim za hitne računalne intervencije (CERT).

4.9

Kao što se već očitovao u prethodnim mišljenjima (7), Odbor smatra da dobrovoljne mjere nisu učinkovite u povećanju zaštite EU-a od kibernetičkih napada te da su potrebne stroge zakonske obveze za države članice u pogledu usklađivanja, vođenja i provedbe europske politike kibernetičke sigurnosti.

4.10

Ukratko, kako bi mogla osigurati stvarnu i najsuvremeniju zaštitu građana i poduzeća od kibernetičkih napada, ta bi se EU-ova politika kibernetičke sigurnosti trebala usmjeriti na sljedeće mjere:

16.12.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 451/39

Izvjestiteljica:

Marina ŠKRABALO

1.1

Iako možda nije među najomiljenijim područjima politike, politika proširenja EU-a svakako je među najuspješnijim. političkim projektima EU-a. Posljednjih je godina došlo do brojnih poboljšanja u transparentnosti i uključivosti procesa pristupanja, kao što je vidljivo u trenutnim postupcima proširenja sa Srbijom i Crnom Gorom. Strateški pomak institucija EU-a prema temeljnim vrijednostima – vladavini prava i gospodarskom upravljanju – stvara priliku za poticanje participativne demokracije unutar cijele politike proširenja, a ne paralelno s njom.

1.2

Međutim, očekuje nas određeni broj izazova. Potrebna je veća dosljednost kako bi se osiguralo da i institucije EU-a i dotične vlade usvoje transparentan i uključiv pristup tijekom cijelog procesa pristupanja na svim područjima politika i u svim državama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama. Postoji potreba za jačom političkom integracijom u pogledu: 1) samih pregovora, 2) poticanja razvoja civilnog društva i socijalnog dijaloga i 3) izgradnje institucionalnih kapaciteta, što bi se sve trebalo u većoj mjeri odraziti na financiranje pretpristupne pomoći.

1.3

EGSO Europskoj komisiji, Vijeću Europske unije i Europskom parlamentu preporučuje da:

1.4

EGSO preporučuje vladama država koje sudjeluju u pregovorima da:

1.5

Preporuke za EGSO:

2.1

Iako se o njezinim dugoročnim socijalnim i političkim posljedicama može raspravljati, politika proširenja je zasigurno odigrala veliku ulogu u ubrzanom preusmjeravanju nacionalnih vladajućih struktura na tržišnu ekonomiju i demokraciju, kao i u poticanju regionalne suradnje na poslijeratnom zapadnom Balkanu. Što se tiče opsega pregovora o pristupanju EU-u, ključno pitanje su prijelazna razdoblja za provedbu zakonodavstva EU-a kao i s time povezani troškovi koje snose kako EU, tako i države kandidatkinje. S obzirom na to da otvaranje i zatvaranje svakog pregovaračkog poglavlja zahtijeva jednoglasnu odluku Vijeća, tempo i tempiranje pregovora mogu biti iznimno nepredvidivi, s obzirom na potencijalni utjecaj nacionalne politike u jednoj ili više država članica.

2.2

EU se pokazao otvorenim za poboljšanje pregovaračkog procesa i njegovu prilagodbu promjenjivim političkim okolnostima. Važno je napomenuti da je aktualna pregovaračka metodologija posljednjih godina u velikoj mjeri napredovala zahvaljujući takvom učenju kroz praksu.

2.3

Kao što je najavljeno u Komisijinoj „Strategiji proširenja i glavnim izazovima 2013. – 2014.” (4), „ključna lekcija iz prošlosti jest da se prvo treba usredotočiti na temelje”, počevši s vladavinom zakona, koja je stavljena „u središte procesa proširenja”. To predstavlja značajan strateški pomak sa specifičnih prilagodbi politika na šire pitanje demokratskog upravljanja, koje je napokon shvaćeno kao preduvjet za smisleno i održivo usklađivanje s pravnom stečevinom EU-a. U skladu s time, Komisija namjerava, za sve vrijeme tekućih pristupnih pregovora (s Crnom Gorom, Srbijom i Turskom), ostaviti otvorenima poglavlja 23. (pravosuđe i temeljna prava) i 24. (pravda, sloboda i sigurnost), pri čemu je sasvim moguće da će tempo pregovora ovisiti o napretku postignutom u ta dva kritična poglavlja.

2.4

S jedne strane, promjene u pregovaračkoj metodologiji pristupnog procesa znak su fleksibilnosti EU-a i njegove istinske brige za djelotvornost pregovora. Pridavanje veće pozornosti proširenju „koje se temelji na dokazima” ojačalo je poziciju nedržavnih činitelja, čije su nezavisne informacije od velike vrijednosti za redovne ocjene koje Komisija daje u svojim izvješćima o napretku. S druge strane, moglo bi se učiniti da uvedene promjene prvenstveno odražavaju selektivnu potrebu koju EU ima za dokazima, istovremeno zanemarujući administrativne prepreke koje nameću zemljama u procesu pregovora, osim u slučajevima gdje postoje jasni postupci za prikupljanje podataka i aktivno uključivanje dionika.

2.5

Pregovarački okvir sa Srbijom  (5) prvi je pregovarački okvir koji se otvoreno poziva na načela uključivosti i transparentnosti: „Kako bi se ojačalo javno povjerenje u proces proširenja, odluke će se donositi na što je moguće otvoreniji način s ciljem osiguravanja veće transparentnosti. Unutarnje konzultacije i vijećanja bit će zaštićeni onoliko koliko je potrebno da se zaštiti proces donošenja odluka, u skladu sa zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima u svim područjima aktivnosti Unije.” Ovo je važna lekcija naučena iz slučaja Hrvatske, gdje je izlazak na referendum o pristupanju Hrvatske EU-u bio niži nego ikad (43 %), i predstavlja korak prema službenom prihvaćanju brojnih poboljšanih praksi u slučaju Crne Gore.

2.6

Snažnije usmjeravanje pozornosti EU-a na gospodarsko upravljanje predviđa uvođenje nacionalnih strategija gospodarske reforme i akcijskih planova za upravljanje javnim financijama, s nadom da će pravovremenije informacije i makroekonomski nadzor pomoći u sprečavanju produljenja gospodarske recesije i prekomjernog deficita, kao što se dogodilo s Hrvatskom odmah nakon pristupanja EU-u. U skladu s time, planira se da zemlje obuhvaćene procesom proširenja prođu kontrolu sličnu onoj kakvu moraju proći države članice EU-a u okviru Europskog semestra. Od ključne je važnosti osigurati pravovremenu pripremu poslovnog sektora kako bi se poduzećima pomoglo da postanu konkurentnija i da se suoče s izazovima jedinstvenog tržišta EU-a, dok je uključenost socijalnih partnera neophodna za postizanje dogovora o socijalnoj dimenziji gospodarskih reformi i njezinog ocjenjivanja.

2.7

Prema „Smjernicama za potporu EU-a slobodi i integritetu medija u zemljama proširenja, 2014. – 2020.” Glavne uprave za proširenje (6), dinamično civilno društvo ključno je za poticanje pluralizma i participativne demokracije. Stoga se potpora EU-a civilnom društvu treba usredotočiti na: 1) stvaranje okruženja pogodnog za aktivnosti civilnog društva i 2) izgradnju kapaciteta organizacija civilnog društva kako bi mogle djelovati kao učinkoviti i pouzdani nezavisni činitelji. Te će smjernice biti koristan alat za integraciju civilnog društva, pod uvjetom da je njihova provedba u skladu s razinom njihove ambicije.

2.8

Do sada politika proširenja nije uspjela u potpunosti informirati građane EU-a o svojoj izuzetnoj važnosti za sigurnost i blagostanje cijelog kontinenta, što bi pomoglo odagnati strahove od daljnjeg proširenja koji bi se mogli pojaviti zajedno s drugim oblicima ksenofobije, osobito u doba gospodarske krize. Kako uspomene na ratove ne Balkanu blijede, sadašnja kriza u Ukrajini može poslužiti kao podsjetnik na to da nedostatak mira i demokracije može utjecati na sve nas.

3.1

Iako pristupni proces ne predviđa utvrđivanje uvjeta transparentnosti i uključivosti, očekivanja javnosti na ovome području povećavaju se u državama koje pregovaraju o pristupanju EU-u. U slučaju Hrvatske nije bilo dovoljno informacija o tehničkim postupcima u pregovorima: iako je usvojen protokol o usklađivanju unutarnjih politika o stajalištima u pregovorima s EU-om, on nikada nije objavljen u Službenom listu. O svim dokumentima Vlade Republike Hrvatske povezanima s pregovorima s EU-om, s izuzetkom nacrta zakonskih akata, raspravljalo se na zatvorenim sjednicama Vlade, a na takvim su sjednicama i usvajani. To znači da javnost nije mogla zatražiti čak ni dokumente koji nisu povjerljivi, budući da nije bilo službene informacije o njihovom postojanju. Bile su potrebne godine pritiska civilnog društva da bi vlada počela objavljivati osnovne informacije o dokumentima o kojima se na sjednicama raspravljalo.

3.2

U pogledu parlamentarnog nadzora, dobra praksa Slovenije bila je bez presedana – nacionalni parlament imao je pravo uložiti veto na pregovaračka stajališta (7), koja su također bila dostupna javnosti. Iako je Hrvatski sabor učinkovito djelovao kao jamac političkog konsenzusa tijekom šest godina složenih pregovora o pristupanju EU-u, nije uspio pokrenuti veći angažman zastupnika, stručnjaka i opće javnosti u raspravama o politikama. Stajališta u pregovorima i izvješća bila su dostupna isključivo službenicima vlade i odabranim skupinama članova Nacionalnog odbora za praćenje pristupnih pregovora, zbog čega velika većina zastupnika u Saboru, a kamoli šira javnost, nije imala pristupa dokumentima. Takav se scenarij ne bi smio ponoviti u narednim krugovima pregovora.

3.3

Pravovremen uvid nedržavnih činitelja i medija te nezavisno praćenje pregovaračkog procesa otežani su i činjenicom da dokumenti koje su izradili Europska komisija i Vijeće, kao što su zajednička stajališta EU-a, nisu bili vlasništvo Republike Hrvatske. Zbog toga je hrvatska vlada tvrdila da nije ovlaštena objaviti te dokumente, dok su institucije EU-a istovremeno pokazale manjak proaktivnosti u njihovom objavljivanju (8).

3.4

U slučaju Crne Gore došlo je to očitih poboljšanja u objavi dokumenata povezanih s pristupanjem. Komisija je na svojim internetskim stranicama objavila sve izvještaje o analitičkim pregledima koji svim dionicima mogu poslužiti kao korisni dijagnostički alati za pitanje neusklađenosti nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-a. Nadalje, Vijeće je proaktivno objavilo zajednička stajališta EU-a za poglavlja br. 23. i 24., imajući u vidu značaj tih reformi i interes javnosti za njih. Tek treba vidjeti hoće li se ova dobra praksa preobraziti u politiku koja će se provoditi u slučaju Srbije i Turske ili u odnosu na već otvorena poglavlja. Uz to, ne postoji službeni razlog zašto Vijeće ne bi smjelo u potpunosti objaviti mjerila za otvaranje poglavlja nakon što ih se jednoglasno usvoji. Pravovremeni pristup tim ključnim pregovaračkim dokumentima bitan je za angažman i doprinos civilnog društva, izvješćivanje medija i nezavisno praćenje mjera koje vlada poduzima u cilju ispunjavanja obveza.

3.5

Oslanjajući se na naučene lekcije iz proteklih krugova proširenja, Komisija je postala svjesnija ključne uloge nezavisnih i profesionalnih medija, kao što je pokazala organizacijom dviju konferencija pod nazivom „Speak-Up” 2011. i 2013. godine i usvajanjem „Smjernica za potporu EU-a slobodi i integritetu medija u zemljama proširenja, 2014. – 2020.”, koje bi trebale poslužiti i kao temelj za dodjeljivanje fondova. Međutim, izazov koji preostaje jest kako osigurati da mediji dopru do publike u EU-u, koja također treba na prikladan način biti informirana o značenju politike proširenja i njezinom razvoju.

4.1

Uključenost civilnog društva u proces pristupanja sastoji se od: 1) izravne uključenosti u same pregovore (tj. analitičkog pregleda, pripreme nacionalnih stajališta, nadgledanja napretka), 2) socijalnog i civilnog dijaloga o formulaciji politika i usklađivanju zakonodavstva s pravnom stečevinom, 3) sudjelovanja u planiranju pretpristupnog financiranja i 4) nezavisnog praćenja napretka i socijalnih učinaka procesa reformi. Izvršavanje tih zadaća zahtijeva odgovarajuću financijsku podršku od strane nacionalnih vlada i pretpristupnih fondova EU-a.

4.2

Hrvatske i crnogorske radne skupine za pripremu pregovaračkih stajališta imale su velik udio stručnjaka iz civilnog društva (više od trećine svih članova). U oba slučaja organizirani su otvoreni pozivi na podnošenje prijava, a imena svih članova radnih skupina bila su objavljena. Ipak, u slučaju Hrvatske je opseg uključenosti uvelike ovisio o načinu rukovođenja u svakoj pojedinačnoj skupini: u nekim slučajevima predstavnici civilnog društva nisu dobili uvid u tražene nacrte pregovaračkih stajališta. U skladu s time, doprinos civilnog društva ponajprije se odnosio na početnu fazu analitičkog pregleda i nije imao nikakav utjecaj na izradu pregovaračke strategije i prvobitno ocjenjivanje socijalne i gospodarske isplativosti.

4.3

Institucije EU-a stavile su na raspolaganje nekoliko načina za savjetovanje s civilnim društvom u cilju prikupljanja podataka o napretku reformi povezanih s pristupanjem, uključujući internetsku korespondenciju, godišnja savjetovanja s civilnim društvom u Bruxellesu, sastanke u državama, informativne sastanke i javne događaje za vrijeme posjeta službenika EU-a. Komisija je također bila otvorena za nezavisna izvješća o praćenju koja su pripremile organizacije civilnog društva. Međutim, Komisija je, zapravo, bila proaktivnija prema nevladinim organizacijama nego prema sindikatima i poslovnim udrugama. To je vidljivo kako iz uspostavljenih kontakata, tako i iz opsega i namjene pretpristupnih programa financiranja za izgradnju kapaciteta i praćenje politika.

4.4

Ako se osvrnemo na pristupni proces Hrvatske, možemo vidjeti da se radi o propuštenoj prilici da se u državi ojača socijalni dijalog o pristupanju EU-u, koji je mogao pomoći da se osiguraju učinkovitiji i održiviji uvjeti za članstvo Hrvatske u EU-u, kao što se dogodilo s Bugarskom. Nacionalna gospodarska i socijalna vijeća nisu imala naviku raspravljati o troškovima socijalne i gospodarske prilagodbe i mjerama potpore, niti planirati pretpristupnu pomoć. Veoma nizak udio sredstava iz pretpristupnih fondova bio je usmjeren na jačanje struktura socijalnog dijaloga i organizacijskih kapaciteta socijalnih partnera. Kapilarna struktura poslovnih udruga i sindikata trebala bi se više koristiti kao ključna platforma za raspravu o isplativosti pristupanja te pravovremenu pripremu gospodarstva.

4.5

Što se tiče formuliranja politika, u slučaju Hrvatske i u skladu s negativnim trendovima u prethodnim krugovima proširenja, više od 80 % zakonodavstva povezanog s pravnom stečevinom doneseno je ubrzanim postupkom, često bez ikakvog savjetovanja s javnošću i s minimalnom procjenom učinka propisa, što je negativno utjecalo na kvalitetu i transparentnost nacrta zakona (9). No pohvalno je to što je planiranje Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) bilo uključivo, osobito u pogledu civilnog društva, i što je njime upravljao Savjet za razvoj civilnog društva, uz tehničku podršku vladinog Ureda za udruge. To je dovelo do razvoja vrlo relevantnih programa financiranja koji su poticali nezavisno praćenje politika na nekoliko ključnih područja reformi te socijalnim partnerima omogućili znatan utjecaj pri raspodjeli financijskih sredstava za jačanje kompetencija za socijalni dijalog. U predstojećim procesima pristupanja treba izbjegavati nedosljednost između dva gore opisana procesa, a uključivi pristup u oblikovanju politika treba uvijek prevagnuti.

5.1

Kao snažan pobornik politike proširenja, EGSO osniva zajedničke savjetodavne odbore koji okupljaju organizacije civilnog društva radi sastavljanja preporuka za političke vlasti na obje strane i poticanja javne rasprave o europskoj integraciji u zemljama proširenja. Te su strukture omogućile vođenje rasprava o pregovorima uz učešće informiranih sudionika i iznošenje različitih gledišta, kao i utvrđivanje posljedica koje će usvajanje pravne stečevine EU-a imati za različite dijelove društva, dajući istovremeno potporu civilnom društvu. Uz zajedničke savjetodavne odbore, Forum organizacija civilnog društva zapadnog Balkana služi kao regionalna platforma za obraćanje političkim vlastima i umrežavanje organizacija civilnog društva zapadnog Balkana, analizirajući pritom glavne probleme civilnog društva u regiji.

5.2

Sljedeći popis uključuje neke od izazova s kojima su se zajednički savjetodavni odbori susreli u svome radu:

5.3

Podizanje svijesti o ulozi civilnog društva i uključivanje socijalnih partnera u proces pristupanja za EGSO je predstavljalo istovremeno i misiju i izazov. U nekim državama, vlade su zadržale negativan stav prema civilnom društvu te su zbog toga preporuke zajedničkih savjetodavnih odbora imale slab odjek. Ipak, čak i ako su slabo utjecali na vladine politike, zajednički savjetodavni odbori stvorili su mogućnosti za izravnu komunikaciju između civilnog društva, europskih i nacionalnih političara i službenika. Imajući to na umu, zajednički savjetodavni odbori imali bi veliku korist od jače potpore i uže suradnje s Komisijom, Vijećem i Europskim parlamentom, čime bi se osiguralo da glavna pitanja u vezi s nacionalnim okolnostima pristupanja, koja proizlaze iz civilnog i socijalnog dijaloga unutar država, dođu do izražaja u svim relevantnim mjestima gdje se kreiraju politike.

16.12.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 451/45

Izvjestitelj:

Edgardo Maria IOZIA

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) izražava snažnu podršku strukturnim reformama bankarskog sustava budući da ih smatra najznačajnijom od mnogih zakonodavnih inicijativa koje su pokrenute zbog financijske krize. EGSO ističe činjenicu da su ove reforme prve čiji je cilj temeljita regulatorna reforma same srži bankarskog sustava i dovršetak bankarske unije. Nadalje, mogu snažno doprinijeti vraćanju povjerenja javnosti i poduzeća i, u cilju odgovarajućeg financiranja gospodarstva, jačanju europskoga bankarskog sustava i smanjenju rizika od bankarske zaraze.

1.2

EGSO je uvjeren u krajnju nužnost ove uredbe koja će redefinirati upravljanje složenim rasponom bankarskih i financijskih usluga. Odboru je jasno da predložena uredba neće biti dovoljna kako bi se izbjegla još jedna kriza. To zahtijeva velike promjene u financijskoj kulturi i promicanje etičkih načela u svakodnevnom poslovanju u financijskom sektoru. Svi bi se dionici trebali uključiti u izgradnju novoga financijskog i gospodarskog sustava kako bi stvorili održiv i otporan financijski sektor te na najbolji mogući način uravnotežiti interese svih zainteresiranih strana. Imajući taj cilj u vidu, EGSO podržava i ohrabruje postizanje širokog sporazuma za pokretanje gospodarstva i obnovu povjerenja u financijske institucije te poziva Komisiju da promiče socijalni pakt za održive financije. Zaposlenici, uprava, dioničari, ulagači, obitelji, mala i srednja poduzeća, industrijske grane i komercijalni potrošači trebaju postići stabilan i pravedan sporazum kako bi stvorili industriju financijskih usluga usmjerenu na razvoj blagostanja, podržavanje realnog gospodarstva, rast i kvalitetna radna mjesta, zaštitu okoliša i izbjegavanje neželjenih negativnih socijalnih posljedica.

1.3

EGSO ukazuje na potrebu da se osigura da nacionalne vlasti koriste jedinstvene kriterije te preporučuje homogen pristup primjeni ovog zakonodavstva na razini EU-a, po mogućnosti usklađen s nacionalnim vlastima trećih zemalja.

1.4

EGSO izražava sumnje u vezi s odlukom da se dopusti istodobno postojanje različitih nacionalnih propisa i regulative EU-a. EGSO je mišljenja da takav okvir možda ne bi mogao jamčiti jedinstvenu primjenu novih pravila. Slaže se s prijedlogom da se ovo odstupanje odnosi samo na zakonodavstvo na snazi danom objave Prijedloga uredbe, pod uvjetom da se jamči potpuna istovrijednost s odredbama uredbe.

1.5

EGSO smatra da je Komisijin Prijedlog uredbe primjeren i učinkovit odgovor, usmjeren na odvajanje aktivnosti komercijalnog bankarstva od investicijskih aktivnosti. Doista, odabrano rješenje, u usporedbi s alternativama predviđenim u nekim zemljama, temelji se na dijalogu i procjeni, što omogućuje da se izbjegnu proturječnosti s univerzalnim bankarskim modelom kroz njegovo očuvanje te djelovanjem isključivo u slučaju pretjeranih rizika povezanih s ovim modelom.

1.6

EGSO naglašava kako se utjecaj predloženog zakona o radnim mjestima nije razmotrio na odgovarajući način. Stotine tisuća radnih mjesta moglo bi biti izgubljeno zbog sveukupne regulative o financijskim uslugama i neprihvatljivo je da nisu planirane nikakve mjere kojima bi se smanjio znatan izravan i neizravan utjecaj na društvo. Uredba koju razmatramo mogla bi imati ograničen izravni učinak no utjecaj koji bi mogla imati na aktivu poduzeća odrazio bi se na čitav financijski sustav. S druge strane, treba priznati da će smanjenje rizika banaka imati pozitivan učinak na realno gospodarstvo te time, bez sumnje, i na ukupnu zaposlenost.

1.7

Postoji ozbiljan razlog za zabrinutost da će se troškovi prebaciti na zaposlenike. Premda je Komisija uzela u obzir ovaj aspekt u procjeni učinka, čini se da se u reformi ovom problemu dalo malo prostora. Istina je da reforma obuhvaća područja aktivnosti koja su manje radno intenzivna, no neizravni učinci reforme potaknut će stvaranje politika smanjivanja troškova koje mogu izazvati nova otpuštanja radnika, kao što su najavile utjecajne bankarske institucije.

1.8

U igri su mnoge snage (financijski lobiji, velike države članice, potrošači i ulagači, kućanstva, velika i mala poduzeća, udruge itd.) i interesi koji se uvelike razlikuju. Lekcija naučena iz vremena kada su prevladavala pravila financijskog sustava trebala bi sada biti jasna: prevladavati mora javni interes. Komisija stoga zagovara promjenu taktike koja u središte stavlja zajednički interes, na način koji uravnotežuje interese svih dionika, jer je uvjerena da je to jedini način na koji reforma može učinkovito djelovati.

1.9

Kako bi se osigurao održiv financijski sustav, EGSO je uvjeren da treba osigurati „strpljivo financiranje” koje po svaku cijenu zaustavlja traženje kratkoročnih profita i daje prednost učinkovitosti i dugoročnoj stabilnosti. Uredba predlaže promjenu poslovnog modela.

1.10

EGSO vjeruje da bi Komisija trebala posvetiti veću pozornost ulagačima i zaposlenicima, kojima dosad nije posvećena velika pažnja u okviru reforme. Dugoročno, održivost sustava osigurava se obnovljenim povjerenjem koje stvara sigurnije okruženje, kako za ulagače, tako i za zaposlenike, aktivnim stranama u procesu upravljanja rizicima.

1.11

EGSO vjeruje kako je fleksibilnost u primjeni uredbe valjano i primjereno načelo. „Bioraznolikost” (1) bankarskog poslovanja je zapravo jamstvo stabilnosti i učinkovitosti sustava. Ipak, EGSO želi naglasiti da se to ne smije shvatiti kao proizvoljna primjena pravila.

1.12

EGSO savjetuje Komisiju da u svoju procjenu učinka uključi detaljnu procjenu interakcije ključnih odredbi predloženih u ovoj uredbi s drugim nedavno poduzetim inicijativama poput „paketa CRD IV”, Direktive o oporavku i sanaciji banaka (BRRD), jedinstvenim europskim sanacijskim mehanizmom (SRM) itd., kao i procjenu rizika kretanja prema bankarstvu u sjeni.

1.13

EGSO se zalaže za čvrstu suradnju i usklađenost aktivnosti praćenja između Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) i nacionalnih vlasti, koje dobro poznaju tržišta i koje će igrati ključnu ulogu u upravljanju novim europskim financijskim sektorom nakon reforme.

2.1

Prema Komisiji, riječ je o prijedlogu koji je ključan dio odgovora EU-a na rješavanje problema povezanih s bankama koje su prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje. Cilj mu je spriječiti da se ostvare preostali neupravljani rizici u bankarskom sustavu Unije. Spriječit će širenje aktivnosti osobito špekulativnih djelatnosti.

2.2

Cilj ovog Prijedloga uredbe je spriječiti sistemski rizik, financijski stres ili propadanja velikih, složenih i međusobno povezanih subjekata u financijskom sustavu, a posebice kreditnih institucija, te ispuniti sljedeće ciljeve:

2.3

Ostale vrste dodatnih financijskih usluga/proizvoda (sekuritizacija, korporativne obveznice, izvedenice itd.) stoga bi i dalje trebale biti dopuštene.

3.1

Komisija procjenjuje da, u državnim potporama, kao rezultat spašavanja u financijskom sektoru, financijska kriza košta vlade EU-a oko 1,6 bilijuna eura (13 % BDP-a EU-a).

3.2

Bankarski sektor EU-a vrlo je koncentriran: 14 europskih bankarskih grupacija navodi se kao globalno sustavno važne financijske institucije (SIFI), a 15 europskih bankarskih grupacija posjeduje 43 % tržišta u pogledu veličine imovine što predstavlja 150 % BDP-a EU-a, dok prvih 30 grupacija posjeduje 65 % imovine!

3.3

Financijska kriza, koja je započela u SAD-u, ali je zahvatila europski sustav poput tsunamija, imala je mnoge uzroke, no glavnima se mogu smatrati prekomjerno preuzimanje rizika, pretjerane financijske poluge, nedovoljni zahtjevi za kapital i likvidnost te složenost cjelokupnog bankarskog sustava.

3.3.1

U listopadu 2012. godine, Liikanen grupa zaključila je da je potrebno zahtijevati pravno odvajanje određenih, posebno riskantnih financijskih aktivnosti, od banaka koje primaju depozite unutar bankarske grupe. Aktivnosti koje treba odvojiti uključivale bi trgovanje za vlastiti račun vrijednosnim papirima i izvedenicama te neke druge aktivnosti usko povezane s tržištima vrijednosnih papira i izvedenica (2).

3.4

Ovim prijedlogom Komisija želi smanjiti dodatke na rizik u bankovnom sustavu i staviti pod kontrolu potencijalno špekulativne poslove. On se treba razmotriti zajedno s povezanom uredbom o financijskim transakcijama vrijednosnih papira za trgovanje (3) koja želi takozvano „bankarstvo u sjeni” učiniti manje nerazumljivim. Na kraju 2012. godine, ukupna imovina bankarstva u sjeni iznosila je 53 bilijuna eura, što predstavlja oko pola imovine međunarodnog bankarskog sustava i koja je uglavnom bila koncentrirana u Europi, s oko 23 bilijuna eura, a u SAD-u iznosila je 19,3 bilijuna eura. Ove su brojke impresivne u odnosu na ukupan BDP EU-28, koji nije prešao 13,071 bilijuna eura 2013. godine (Eurostat).

3.5

McCarthy rezolucija Europskog parlamenta (4) navodi niz temeljnih načela te između ostaloga navodi da „temeljno načelo bankarske reforme mora biti da isporuči siguran, stabilan i učinkovit bankarski sustav koji služi potrebama realnog gospodarstva, kupaca i potrošača (...) strukturna reforma mora poticati gospodarski rast podržavanjem pružanja kredita za gospodarstvo, posebno malim i srednjim poduzetnicima i novoosnovanim poduzećima, osigurati veću otpornost protiv mogućih financijskih kriza, povratiti povjerenje u banke i ukloniti rizike za javne financije; (...) učinkovit bankarski sustav mora osigurati promjene u bankarskoj kulturi kako bi se smanjila složenost, pojačalo tržišno natjecanje, ograničila međusobna povezanost rizičnih i komercijalnih aktivnosti, poboljšalo korporativno upravljanje, stvorio odgovoran sustav primitaka, omogućilo učinkovito rješavanje problema u bankama i oporavak, ojačao kapital banaka i dostavio kredit realnom gospodarstvu”.

Novi nadzor međunarodnih tržišta izronio je jači, dalekosežniji te, prije svega, s više ovlasti nego ranije, uz manju slobodu odlučivanja i bolja jamstva za tržište i krajnje korisnike.

4.1

Odbor smatra da je Komisija na dobrom putu, ali da bi bilo korisno predstaviti joj neke stavove koji su se pojavili tijekom rasprave s različitim dionicima, a o kojima se možda nije dovoljno razmislilo. EGSO joj stoga skreće pozornost na neke od ključnih pitanja dionika. Oni ne predstavljaju u potpunosti stavove EGSO-a, ali ipak zaslužuju da se o njima pouzdano izvijesti.

4.2

Ova reforma općenito je dobro prihvaćena. Zapravo većina smatra da su zabrana trgovanja za vlastiti račun i odvajanje tradicionalnih djelatnosti od djelatnosti trgovanja pravi instrumenti za ograničavanje špekulacija financijskim proizvodima i za poticanje kreditne aktivnosti banaka, ključnog izvora za financiranje srednjih i malih poduzetnika, koja je znatno opala u posljednjih nekoliko godina zbog politika koje se odnose na špekulacije u trgovini.

4.3

Za primjenu reforme važno je zadovoljiti širok spektar poslovnih modela kako bi se osiguralo da lokalne banke mogu nastaviti služiti lokalnim gospodarstvima.

4.4

Poslovni model uzajamnih i zadružnih banaka zaslužuje posebnu pozornost. Vjeruje se da reforma nije posebno prilagođena ili prilagodljiva njihovoj specifičnoj mreži. Primarna je zabrinutost da bi reforma mogla narušiti način na koji one rade i njihovu sposobnost da svakodnevno budu prisutne na terenu kako bi pružale podršku realnom gospodarstvu. Preporuka je stoga sačuvati njihov specifični karakter i različite načine poslovanja.

4.5

Reforma, zajedno uz brojne mjere koje je Komisija poduzela u posljednjih nekoliko godina, povećat će transparentnost pojedinih transakcija i bankarskog sustava u cjelini, ali će i povećati njihove ukupne troškove na različitim razinama. U tom pogledu, rasprava je jasno pokazala potrebu za cjelokupnom procjenom učinka financijskih regulatornih reformi, unatoč svijesti o složenosti takve procjene.

4.6

Postoji bojazan da bi se ovi troškovi, kako se često događa, mogli prenijeti na krajnje korisnike financijskih usluga. Razvila se rasprava o tome bi li očekivani pozitivni učinci novih mjera, na primjer u smislu stabilnosti bankarskog sustava, mogli biti manji od štetnih učinaka.

4.7

U pogledu sustava zaštite zviždača, Odbor i oni socijalni partneri koji su spomenuli problem, pohvalili su Komisiju zbog iznesenog sustava pravila. Pojavili su se zahtjevi da se jasnije definira pojam „odgovarajuća zaštita” (čl. 30.) te da se pojasni proširenje predloženih pravila na sve zaposlenike, što bi ih potaknulo i motiviralo da prijave svaki prekršaj.

4.8

U pogledu sankcija (čl. 28. i čl. 29.), zagovara se da odgovornost za bilo kakav prekršaj treba odrediti prvenstveno na razini institucije, u smislu upravljanja, a ne pojedinca.

4.9

S druge strane, u odnosu na sustav primitaka zagovara se eksplicitno pozivanje na odredbe čl. 69. Direktive o kapitalnim zahtjevima IV.

5.1

EGSO pozdravlja mjere navedene u Prijedlogu Komisije te se slaže da je uredba pravi izbor pravnog instrumenta jer odgovara svrsi harmonizacije jedinstvenog tržišta kako bi se izbjegla regulatorna arbitraža i kako bi se vratilo na učinkovit i produktivan bankarski sustav koji služi javnosti i zajednici, potiče realno gospodarstvo, kućanstva i uravnotežen i održiv društveni razvoj i koji je dalekovidan i zna kako kombinirati inovacije sa sigurnošću.

5.2

EGSO je odlučan u pružanju podrške reformama koje će uslijediti, koje su već počele donositi prve plodove. Uredba koja se razmatra bavi se jednim od najsloženijih i najosjetljivijih aspekata cijelog sustava: otpornošću i pravnom strukturom financijskih poduzeća, od kojih neke raspolažu imovinom koja prelazi BDP mnogih država članica. Ukupna imovina deset najboljih europskih banaka premašuje BDP EU-28 (5) (preko 15 bilijuna eura).

5.3

Predložena uredba želi prerezati gordijski čvor koji je stvorila veličina, međusobna povezanost i složenost nekih takozvanih „sustavnih” institucija, odnosno onih koje mogu izazvati krizu sustava. „Prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje” postalo je mantra koja skriva ponašanja koja rezultiraju ne samo kršenjem nekih najosnovnijih etičkih načela, nego i prijevarom i kršenjem zakona, što nažalost i dalje pokazuju nedavni i najnoviji financijski skandali. Ove se prakse eufemistički prikrivaju pojmom „moralni hazard”!

5.4

Povjerenik Barnier pokrenuo je prijedlog najavivši kako je cilj spriječiti postojanje banaka koje su „prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje, preskupe da bi se spasile, previše složene da bi se restrukturirale”.

5.5

EGSO vjeruje da predložene mjere idu u pravom smjeru te da smanjuju rizik da će porezni obveznici opet morati uskočiti kako bi spasili posrnule banke. Nakon opetovanih spašavanja, EGSO je upozorio na katastrofalan učinak koji će to imati na državne dugove te, posljedično, štetne učinke recesije koja je očito bila neizbježna. Nažalost, ove prognoze ostvarile su se s čak gorim posljedicama nego što je bilo predviđeno, zbog nevjerojatnih pogrešaka koje se tiču utjecaja sve većeg broja politika konsolidacije proračuna koje proizlaze iz nacionalnih zahtjeva ili kratkovidne i pogrešne politike EU-a, koja nije shvatila potrebu za fleksibilnošću i kompenzacijskim antirecesijskim mjerama.

5.5.1

Tek sada možemo u potpunosti shvatiti štetu uzrokovanu ovom politikom i moramo priznati da je samo prosvijetljeno upravljanje Europske središnje banke eurozonom spriječilo najgore i spasilo euro i samu Europsku uniju. Da se zatražio savjet EGSO-a veći dio štete mogao se izbjeći!

5.6

Komisija je s pravom odlučujuću ulogu za potrebe ove uredbe dala Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo (EBA). EBA će se konzultirati u slučaju da treba usvojiti neke od odluka predviđenih u ovom Prijedlogu. Nadalje, bit će zadužena za pripremu nacrta regulatornih tehničkih i provedbenih standarda te će obavještavati Komisiju o provedbi uredbe podnošenjem izvješća. EGSO je u nekoliko navrata istaknuo da unatoč neospornoj stručnosti, Komisija nije ovom važnom nadzornom tijelu davala dovoljno ovlasti i resursa.

5.7

Godine 1999. u SAD-u je usvojen zakon koji poništava Glass-Steagallov zakon, a posebno odvajanje komercijalnog i investicijskog bankarstva. Nažalost, EU je slijedila tu katastrofalnu odluku američke administracije: EGSO ističe da se postojećim odredbama u biti ponovno razdvajaju ova dva područja aktivnosti i ide čak korak dalje, osim u nekoliko iznimaka, zabranjujući kreditnim institucijama koje prikupljaju depozite bavljenje reguliranom djelatnošću trgovanja ulaganjima u svojstvu nalogodavca i držanje imovine za trgovanje.

5.7.1

Od ključne je važnosti da EU blisko surađuje s trećim zemljama, posebice sa SAD-om, kako bi se postigao konkretan zajednički pristup na području regulative. EGSO poziva Komisiju da ojača međunarodnu suradnju.

5.8

Prijedlog uredbe nadležnim vlastima ostavlja znatan prostor za diskreciju. Bitno je da one poduzmu mjere i temelje svoje procjene na jasnim, usklađenim i predvidljivim kriterijima koji određuju kada banka više nije u stanju upravljati vlastitim visokorizičnim djelatnostima trgovanja. Bez zajedničkog referentnog okvira, rizik subjektivnih interpretacija mogao bi dovesti do suprotnih učinaka od željenih, u skladu s odredbama čl. 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

5.9

EGSO pozdravlja konačnu odluku Komisije za naknadno, a ne prethodno odvajanje tržišta i drugih aktivnosti trgovanja za vlastiti račun zbog čega su neophodni tehnički standardi koji su s pravom povjereni Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo (EBA). U pogledu primjene odredbi uredbe na području sanacije te posebice u vezi s uspostavom tijela za sanaciju, koje je odobrilo Vijeće ECOFIN-a u prosincu 2013. godine, EGSO zagovara da se već sada osmisle modaliteti koordinacije i identifikacije odgovornosti nacionalnih i europskih aktera, kako bi se izbjegao rizik dvostrukog odlučivanja ili, još gore, suprotstavljenih tumačenja i procjena nadležnih tijela. Čim se uspostavi jedinstveno mjerodavno tijelo za sanacije, ono bi trebalo sudjelovati u razvoju mehanizma, kao i u definiranju tehničkih standarda zajedno s EBA-om.

5.10

EGSO se ne slaže s kritikama usmjerenima prema Komisiji koje se odnose na relativnu važnost aktivnosti koje podliježu razdvajanju. U nekim kreditnim institucijama njihova je težina bila iznimno bitna i nedostatak specifičnih pravila izložio ih je vrlo visokom riziku koji je mogao dovesti do krize sustava mnogo gore od one koja se stvarno dogodila, s predvidljivo katastrofalnim učincima na sustav izravnog plaćanja i gospodarstvo u cjelini. Katastrofa je izbjegnuta samo svježim prilivom novca poreznih obveznika i sposobnošću reagiranja Europske središnje banke (ESB).

5.11

EGSO pozdravlja i podržava Komisijino uključivanje izričitih odredbi za zaštitu stručnjaka iz financijskog sektora izloženih ozbiljnim posljedicama zbog otkrivanja nepravilnosti, koji djeluju u javnom interesu ali su onda suočeni s osvetničkim mobbingom ili čak otkazom. Ova vrsta unutarnjeg nadzora, koji se naziva zviždanje, mora se poticati i podržavati. Sukladnost s propisima često je slaba, zaobilazi se ili čak krši, što bankarske institucije i njihovo osoblje izlaže nesagledivim rizicima. Nedavno razotkrivene prakse, koje krše sve standarde ili zakone, ponekad dobro poznatih i uglednih poduzeća, mogle su se dogoditi samo aktivnom suradnjom njihovih zaposlenika!

5.11.1

EGSO poziva Komisiju da razvije specifično praćenje obaveza država članica da usvoje zakonodavstvo kojim se osigurava odgovarajuća zaštita i da u roku od dvije godine od stupanja uredbe na snagu predaju izvješće o tom pitanju.

5.12

EGSO je i te kako svjestan poteškoća u odnosima s trećim zemljama, posebno s obzirom na uzajamnost i slaganje s propisima svih subjekata koji djeluju u EU-u. Smatra da je pristup Komisije uravnotežen i podržava odredbe koje Komisija predlaže na tom području. EGSO zagovara razvoj i intenziviranje suradnje sa Sjedinjenim Američkim Državama, posebno na području financijske regulative, kako bi se razvili što homogeniji sustavi koji imaju jedinstven pristup istim problemima.

5.13

Nadalje, EGSO pozdravlja činjenicu da propisi Komisije počinju davati odgovarajući odgovor na jednu od točaka koje je Odbor često naglašavao u prošlosti, u ovom slučaju na području administrativnih sankcija, jer za kaznene sankcije Komisija nema pravo inicijative. Prijedlozi Komisije čine se razmjernima, prikladnima i odvraćajućima.

5.14

EGSO je već izrazio svoju rezerviranost u pogledu korištenja delegiranih akata u mnogim prethodnim slučajevima. Iako priznaje važnost prilagodbe zakonodavstva tijekom godina, EGSO ističe kako korištenje delegiranih akata unosi elemente neizvjesnosti koji na ovom području nisu preporučljivi.

16.12.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 451/51

Izvjestiteljica:

Daniela RONDINELLI

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja Plan za ostvarenje jedinstvenog tržišta za dostavu proizvoda iz elektroničke prodaje koji predstavlja element sa znatnim potencijalom za razvoj i zapošljavanje. Učinkovite i pouzdane usluge dostave predstavljaju nezamjenjivu osovinu za poticanje elektroničke trgovine i jačanje povjerenja između prodavača i kupaca.

1.2

EGSO smatra da ostvarenje unutarnjeg tržišta za dostavu i premošćivanje postojećeg značajnog jaza između očekivanja, zaštite i stvarne dostupnosti zahtijeva: solidarnu odgovornost, mogućnost praćenja i traženja te interoperabilnost; pristup širem izboru na cijelom teritoriju EU-a, uključujući i otočna područja; sigurnost u prava i obaveze sudionika u procesu – osobito malih i srednjih poduzeća te potrošača – posebice u pogledu pritužbi i povrata robe; jednostavnu i komparativnu prezentaciju podataka; čvrstu socijalnu i obrazovnu dimenziju.

1.3

EGSO stoga ponavlja (1) da se taj cilj treba temeljiti ne samo na poželjnim sporazumima i dobrovoljnim kodeksima već i na osnovnom europskom normativnom okviru koji bi na učinkovit i fleksibilan način mogao odgovoriti na neriješene manjkavosti na tržištu koje odvraćaju potrošače i mala i srednja poduzeća (MSP-ove) od kupovine putem elektroničke trgovine i riješiti probleme vezane uz:

1.4

EGSO zahtijeva da Plan uspostavi čvrste rokove i program provedbe koji će biti razrađen u pogledu kako propisa tako i autoregulacije kako bi se uspostavilo što veće povjerenje među svim uključenim sudionicima, a posebice europskim građanima, s punim poštivanjem i zaštitom međusobnih prava.

1.5

EGSO zahtijeva da Plan predvidi još dvije mjere, jednu o dostupnosti usluge po umjerenim cijenama i drugu o socijalnoj dimenziji tržišta.

1.6

EGSO preporuča Komisiji, Europskom parlamentu i Vijeću:

1.7

EGSO traži da uz podršku Eurofound-a Europska komisija svake dvije godine pripremi izvještaj o uvjetima zaposlenja i rada u ovom sektoru, o uvjetima potrošača i pružatelja usluga u cjelokupnom lancu, kao i o izgledima za njihov razvoj, koji će biti dostavljen EGSO-u, Parlamentu, Vijeću i socijalnim partnerima.

2.1

Elektronička trgovina u Europi predstavlja potencijalan pokretač rasta gospodarstva i zapošljavanja koji se procjenjuju na više od 10 % godišnje u razdoblju od 2013. do 2016. godine (5). 45 % građana EU-a je u posljednjih 12 mjeseci obavilo internetsku kupovinu, i potvrdili su da je većina problema uzrokovana dostavom ili kašnjenjem dostave (6).

2.2

Europska komisija je već utvrdila (7)„glavne prepreke jedinstvenom digitalnom tržištu i plan djelovanja za njihovo uklanjanje”, ali „10 % ljudi ne kupuje putem interneta (8) jer su zabrinuti za troškove usluga dostave, osobito prekogranične dostave, kao i za kvalitetu usluge”.

2.3

U svom Mišljenju o Zelenoj knjizi (9) EGSO je zatražio direktivu koja bi odredila sustave zajedničke odgovornosti pružatelja usluga, praćenje i traženje pošiljki, obavezu nuđenja nekoliko mogućnosti dostave, europsku mrežu nacionalnih središta za rješavanje problema, obavezu poštivanja jednakih uvjeta rada, transparentnost u pogledu uvjeta i cijena.

2.4

Raspravi o Zelenoj knjizi uslijedila je u prosincu 2013. Komunikacija o planu za ostvarenje jedinstvenog tržišta za dostavu paketa iz internetske prodaje (10).

2.5

Prema novijim svjetskim istraživanjima (11), sljedeći faktori su navedeni kao najproblematičniji za razvoj elektroničke trgovine business to consumer (B2C, od poduzeća do klijenta):

2.6

Europska komisija tvrdi da još uvijek ne postoji dovoljno „odgovarajućih tržišnih podataka o nacionalnim i prekograničnim tokovima paketa svih pružatelja poštanskih usluga koji djeluju na tržištima od poduzeća do klijenta (B2C) i od poduzeća do poduzeća (B2B), uključujući posrednike, pošiljatelje konsolidirane pošte i alternativne pružatelje usluga” (12).

2.7

Razna istraživanja potvrđuju da „se čini da je mogućnost nekonkurentnog ponašanja veća u nekim od segmenata poštanskih usluga, te se stoga čini da je regulacijski nadzor primjereniji primjerice [...] na tržištu B2C u usporedbi s uslugama B2B; u međugraničnim usluga u usporedbi s domaćim poštanskim uslugama” (13).

2.8

EGSO se nada da je primljen na znanje značajan dio zaključaka iz njegovog Mišljenju o Zelenoj knjizi. Vijeće (14) i Europski parlament (15) također su pozvali Europsku komisiju da utvrdi trenutne prepreke uslugama prekogranične dostave i da usvoji odgovarajuće mjere kako bi ih uklonila, a Europski parlament je također zatražio (16) pristupačne, financijski prihvatljive, učinkovite i visokokvalitetne usluge dostave kao i platforme za suradnju i razmjenu informacija među pružateljima usluga dostave uz brzu obradu pritužbi i sporova s najmanjim mogućim troškovima.

3.1

EGSO smatra da je važno povratiti povjerenje MSP-ova i potrošača na elektroničkom tržištu uz pomoć interoperabilnih mreža i sustava brzog upravljanja uz niske troškove u primjerenom okviru regulacije ili samoregulacije koji će prihvatiti svi pružatelji usluga u tom lancu kako bi dobili slobodno i otvoreno unutarnje tržište, izbjegavajući nepotrebno pretjerano propisivanje. Stoga zahtijeva da Plan uspostavi čvrste rokove i definirani program provedbe od predviđenih 18 mjeseci.

3.2

EGSO smatra da EU mora nastaviti s ostvarivanjem unutarnjeg tržišta dostave paketa osiguravajući brzinu, kvalitetu, povjerenje i umjerene cijene i interesu potrošača, radnika i svih pružatelja usluga na tržištu, uključujući i mala i srednja poduzeća u sektorima elektroničke trgovine te prijevoza i logistike, time ispravljajući trenutno prisutne slabosti i loše funkcioniranje jedinstvenog tržišta.

3.3

No EGSO je očekivao da će komunikacija također posebno napomenuti stanje područja koja su u geografski teškom položaju, kao što su otoci, najudaljenije regije i planine, s obzirom na to da Odbor razumije da ta područja predstavljaju posebne izazove koje je teško prevladati osobito zbog financijske izvedivosti: doista potpuno jedinstveno tržište za dostavu paketa može se postići samo ako se tim područjima posvete potrebna pažnja i mjere.

3.4

Prema EGSO-u, okvir predloženih aktivnosti temelji se u osnovi samo na dobrovoljnim postupcima samoregulacije, na disciplini nacionalnih pružatelja poštanskih usluga i aktivnostima Europske skupine regulatora poštanskih usluga, kao i na načelima ispravnog provođenja već postojećih europskih normi, a ne uvodi ni jedinstveni okvir za sve pružatelje usluga ni precizne rokove u sklopu navedenih 18 mjeseci.

3.5

EGSO napominje da osim postupaka samoregulacije Plan još ne predviđa potrebu za direktivom, koju je EGSO već zatražio (17), koja bi na potpun, dosljedan i usklađen način odgovorila potrebama za ostvarenjem unutarnjeg tržišta za prekograničnu dostavu paketa za sve pružatelje usluga u sektoru.

3.6

EGSO smatra da EU mora predvidjeti rješenje na europskoj razini u obliku promicanja samoregulacije i regulacije kako bi zaštitio potrošače i MSP-ove (B2B) i uhvatio se u koštac s neriješenim problemima na tržištu koji se tiču:

3.7

Iako prijedlozi spominju kompatibilnost s financijskim okvirom EU-a za razdoblje 2014. – 2020., EGSO smatra da Plan EU-a ne može zanemariti jasne upute na relevantne financijske instrumente EU-a za:

3.8

EGSO preporučuje da Europska komisija izda mandat CEN-u za izradu europskih tehničko normativnih standarda uz puno sudjelovanje svih zainteresiranih strana, osobito MSP-ova i potrošača. Također smatra nužnom izradu pokazatelja za europsku oznaku sigurnosti i kvalitete usluga dostave kako bi se osigurala kvaliteta i pouzdanost, održivost te socijalna i sigurnosna jamstva.

4.1

EGSO predviđa nužnost dviju dodatnih mjera za jamstvo pristupu tržištu i za njegovu socijalnu dimenziju.

4.1.1.1

EGSO zahtijeva da se u sklopu davanja oznake kvalitete predvidi obaveza zajamčenog pristupa tržištu i korištenja usluge po umjerenim cijenama u svim područjima EU-a. EGSO izražava razočaranje činjenicom da se nije posvetila posebna pažnja udaljenim područjima i otocima te stoga očekuje da će novi propisi obuhvatiti problem geografske ranjivosti na tržištu elektroničke trgovine jer značajan postotak europskih građana živi u tim područjima.

4.1.1.2

EGSO smatra da je svim pružateljima usluga potrebno osigurati pun pristup strukturama i informativnim resursima koji se koriste u pružanju usluga dostave kako bi se zaštitili interesi korisnika i/ili potaknula učinkovita konkurencija.

4.1.1.3

EGSO zahtijeva da Europska komisija provede reviziju dokumenta Notice 1998. o provedbi pravila o konkurenciji u sektoru s obzirom na razvoj propisa i tržišta koji utječe na prekogranične usluge i standardne troškove u cilju uvođenja slobodnije politike usmjerene na troškove (18), poštujući odredbe Protokola 26. uz Ugovor iz Lisabona, osobito u pogledu univerzalnog pristupa i pristupačnih cijena usluga od općeg gospodarskog interesa.

4.1.2.1

EGSO zahtijeva da se zajamči čvrsta i dosljedna socijalna dimenzija koja će, uz inovativne napore poduzeća u zainteresiranim sektorima, moći osigurati visoku kvalitetu i profesionalnost radnih mjesta također zahvaljujući pristupu odgovarajućim mogućnostima profesionalne izobrazbe i prekvalifikacije.