8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/1

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/2

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/2

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/3

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/3

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/3

1.

Je li Odluka 2013/448/EU (1) nevaljana i povređuje li članak 10.a stavak 5. Direktive 2003/87/EZ (2) u dijelu u kojem iz osnovice za izračun u skladu s člankom 10.a stavkom 5. drugom alinejom podstavcima (a) i (b) isključuje emisije u vezi s otpadnim plinovima koje proizvode postrojenja koja ulaze u Prilog I. Direktivi 2003/87/EZ, odnosno isključuje toplinu koju koriste postrojenja koja ulaze u Prilog I. Direktive 2003/87/EZ i koja potječe od postrojenja koja istovremeno proizvode toplinu i struju, a za koje je dopuštena besplatna dodjela na temelju članka 10.a stavka 1. i članka 10.a stavka 4. Direktive 2003/87/EZ i Odluke 2011/278/EU (3)?

2.

Je li Odluka 2013/448/EU nevaljana i povređuje li članak 3.e i 3.u Direktive 2003/87/EZ sam za sebe i/ili u vezi s člankom 10.a stavkom 5. Direktive 2003/87/EZ u dijelu u kojem određuje da su emisije CO2- u vezi s otpadnim plinovima – koje proizvode postrojenja koja ulaze u Prilog I. Direktivi 2003/87/EZ – odnosno toplina koja se koristi u postrojenjima koja ulaze u Prilog I. Direktivi 2003/87/EZ i koju su proizvela postrojenja koja istovremeno proizvode toplinu i struju emisije „proizvođača električne energije”?

3.

Je li Odluka 2013/448/EU nevaljana i povređuje li ciljeve Direktive 2003/87/EZ u dijelu u kojem stvara asimetriju isključivanjem emisija u vezi sa sagorijevanjem otpadnih plinova i topline koja je proizvedena kogeneracijom iz osnovice za izračun iz članka 10.a stavka 5. druge alineje podstavaka (a) i (b) dok postoji pravo na besplatnu dodjelu u vezi s njima u skladu s člankom 10.a stavkom 1. i člankom 10.a stavkom 4. Direktive 2003/87/EZ i u skladu s Odlukom 2011/278/EU?

4.

Je li Odluka 2011/278/EU nevaljana i povređuje li članak 290. UFEU-a i članak 10. stavak 5. Direktive 2003/87/EZ u dijelu u kojem njezin članak 15. stavak 3. mijenja članak 10.a stavak 5. drugu alineju podstavke (a) i (b) Direktive 2003/87/EZ tako da uputu na „postrojenja koja ne ulaze u stavak 3.” zamjenjuje onom na „postrojenja koja nisu proizvođači električne energije”?

5.

Je li Odluka 2013/448/EU nevaljana i povređuje li članak 23. stavak 3. Direktive 2003/87/EZ u dijelu u kojem nije donesena na temelju regulatornog postupka s kontrolom koji je propisan u članku 5.a Odluke Vijeća 1999/468/EZ i članku 12. Uredbe 182/2011/EU?

6.

Treba li članak 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima razumjeti tako da isključuje zadržavanje besplatnih dodjela na temelju nepravilnog izračuna međusektorskog faktora korekcije?

7.

Treba li članak 10.a stavak 5. Direktive 2003/87/EZ sam za sebe i/ili u vezi s člankom 15. stavkom 3. Odluke 2011/278/EU razumjeti tako da isključuje primjenu pravnog propisa unutarnjeg prava koji propisuje primjenu nepravilno izračunatog jedinstvenog međusektorskog faktora korekcije kako je određen u članku 4. Odluke 2013/448/EU i njezinom Prilogu II. na besplatne dodjele u državi članici?

8.

Je li Odluka 2013/448/EU nevaljana i povređuje li članak 10.a stavak 5. Direktive 2003/87/EZ u dijelu u kojem uključuje samo emisije iz postrojenja koja su bila u sustavu Zajednice od 2008. tako da isključuje one emisije koje su povezane s djelatnostima koje su bile u sustavu Zajednice od 2008. (u izmijenjenom Prilogu I. Direktive 2003/87/EZ) ako su se te djelatnosti odvijale u postrojenjima koja su već prije 2008. bila u sustavu Zajednice?

9.

Je li Odluka 2013/448/EU nevaljana i povređuje li članak 10.a stavak 5. Direktive 2003/87/EZ u dijelu u kojem uključuje samo emisije iz postrojenja koja su bila u sustavu Zajednice od 2013. tako da isključuje one emisije koje su povezane s djelatnostima koje su bile u sustavu Zajednice od 2013. (u izmijenjenom Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ) ako su se te djelatnosti odvijale u postrojenjima koja su već prije 2013. bila u sustavu Zajednice?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/5

1.

Je li Odluka 2013/448/EU (1) nevaljana i povređuje li članak 10.a stavak 5. Direktive 2003/87/EZ (2) u dijelu u kojem iz osnovice za izračun u skladu s člankom 10.a stavkom 5. drugom alinejom podstavcima (a) i (b) isključuje emisije u vezi s otpadnim plinovima koje proizvode postrojenja koja ulaze u Prilog I. Direktivi 2003/87/EZ, odnosno isključuje toplinu koju koriste postrojenja koja ulaze u Prilog I. Direktive 2003/87/EZ i koja potječe od postrojenja koja istovremeno proizvode toplinu i struju, a za koje je dopuštena besplatna dodjela na temelju članka 10.a stavka 1. i članka 10.a stavka 4. Direktive 2003/87/EZ i Odluke 2011/278/EU (3)?

2.

Je li Odluka 2013/448/EU nevaljana i povređuje li članak 3.e i 3.u Direktive 2003/87/EZ sam za sebe i/ili u vezi s člankom 10.a stavkom 5. Direktive 2003/87/EZ u dijelu u kojem određuje da su emisije CO2- u vezi s otpadnim plinovima – koje proizvode postrojenja koja ulaze u Prilog I. Direktivi 2003/87/EZ – odnosno toplina koja se koristi u postrojenjima koja ulaze u Prilog I. Direktivi 2003/87/EZ i koju su proizvela postrojenja koja istovremeno proizvode toplinu i struju emisije „proizvođača električne energije”?

3.

Je li Odluka 2013/448/EU nevaljana i povređuje li ciljeve Direktive 2003/87/EZ u dijelu u kojem stvara asimetriju isključivanjem emisija u vezi sa sagorijevanjem otpadnih plinova i topline koja je proizvedena kogeneracijom iz osnovice za izračun iz članka 10.a stavka 5. druge alineje podstavaka (a) i (b) dok postoji pravo na besplatnu dodjelu u vezi s njima u skladu s člankom 10.a stavkom 1. i člankom 10.a stavkom 4. Direktive 2003/87/EZ i u skladu s Odlukom 2011/278/EU?

4.

Je li Odluka 2011/278/EU nevaljana i povređuje li članak 290. UFEU-a i članak 10. stavak 5. Direktive 2003/87/EZ u dijelu u kojem njezin članak 15. stavak 3. mijenja članak 10.a stavak 5. drugu alineju podstavke (a) i (b) Direktive 2003/87/EZ tako da uputu na „postrojenja koja ne ulaze u stavak 3.” zamjenjuje onom na „postrojenja koja nisu proizvođači električne energije”?

5.

Je li Odluka 2013/448/EU nevaljana i povređuje li članak 23. stavak 3. Direktive 2003/87/EZ u dijelu u kojem nije donesena na temelju regulatornog postupka s kontrolom koji je propisan u članku 5.a Odluke Vijeća 1999/468/EZ i članku 12. Uredbe 182/2011/EU?

6.

Treba li članak 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima razumjeti tako da isključuje zadržavanje besplatnih dodjela na temelju nepravilnog izračuna međusektorskog faktora korekcije?

7.

Treba li članak 10.a stavak 5. Direktive 2003/87/EZ sam za sebe i/ili u vezi s člankom 15. stavkom 3. Odluke 2011/278/EU razumjeti tako da isključuje primjenu pravnog propisa unutarnjeg prava koji propisuje primjenu nepravilno izračunatog jedinstvenog međusektorskog faktora korekcije kako je određen u članku 4. Odluke 2013/448/EU i njezinom Prilogu II. na besplatne dodjele u državi članici?

8.

Je li Odluka 2013/448/EU nevaljana i povređuje li članak 10.a stavak 5. Direktive 2003/87/EZ u dijelu u kojem uključuje samo emisije iz postrojenja koja su bila u sustavu Zajednice od 2008. tako da isključuje one emisije koje su povezane s djelatnostima koje su bile u sustavu Zajednice od 2008. (u izmijenjenom Prilogu I. Direktive 2003/87/EZ) ako su se te djelatnosti odvijale u postrojenjima koja su već prije 2008. bila u sustavu Zajednice?

9.

Je li Odluka 2013/448/EU nevaljana i povređuje li članak 10.a stavak 5. Direktive 2003/87/EZ u dijelu u kojem uključuje samo emisije iz postrojenja koja su bila u sustavu Zajednice od 2013. tako da isključuje one emisije koje su povezane s djelatnostima koje su bile u sustavu Zajednice od 2013. (u izmijenjenom Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ) ako su se te djelatnosti odvijale u postrojenjima koja su već prije 2013. bila u sustavu Zajednice?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/6

—

1. pitanje: Protivi li se odredbama Direktive 77/388/EEZ (1) obračunavanje poreza na promet kod uvoza za predmete koji su ponovno izvezeni kao roba koja nije roba zajednice, ali za koje je zbog povrede obveze na temelju članka 204. Carinskog zakonika Zajednice (2) – ovdje: nepravodobno ispunjenje obveze upisa uzimanja uzoraka robe iz carinskog skladišta najkasnije u trenutku njihovog uzimanja u za to predviđene evidencije robe – nastao carinski dug?

U slučaju negativnog odgovora na pitanje pod 1.:

—

2. pitanje: Nalažu li odredbe Direktive 77/388/EEZ obračunavanje poreza na promet kod uvoza robe u takvim slučajevima ili ipak postoji određeni manevarski prostor za države članice?

i

—

3. pitanje: Je li držatelj carinskog skladišta koji predmet iz treće zemlje uskladišti na temelju odnosa pružanja usluga u svome carinskom skladištu a da njime ne može raspolagati dužnik poreza na dodanu vrijednost na uvoz koji je nastao uslijed njegove povrede obveze u skladu s člankom 10. stavkom 3. podstavkom 2. Direktive 77/388/EEZ u vezi s člankom 204. stavkom 1. Carinskog zakonika Zajednice i kada se predmet ne koristi u svrhe njegovih oporezovanih transakcija u smislu članka 17. stavka 2. točke (a) Direktive 77/388/EEZ?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/7

—

Primjenjuje li se porez na dodanu vrijednost za uvoz predmeta koji su kao roba koja nije roba Zajednice ponovno izvezeni pod carinskim nadzorom, ali za koje je zbog povrede obveze u skladu s člankom 204. Carinskog zakonika Zajednice (1) – ovdje: propuštanjem pravodobnog zaključivanja postupka vanjskog provoza Zajednice podnošenjem robe nadležnom carinskom tijelu prije ulaska u treću zemlju – nastao carinski dug, ako se on u smislu članka 236. stavka 1. Carinskog zakonika Zajednice u vezi s odredbama Direktive 2006/112/EZ (2) ne mora platiti po zakonu, u svakom slučaju kada se dužnikom smatra ona osoba koja je bila dužna ispuniti povrijeđenu obvezu, a da pritom nije bila ovlaštena raspolagati predmetima?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/8

1.

Treba li mjerodavno pravo Unije, osobito članak 1. stavak 1. točku (a) Direktive Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje (1) tumačiti tako da se protivi nacionalnim zakonskim odredbama ili praksi koji prilikom izračunavanja broja zaposlenika koje je predviđeno u ovom propisu ne uzimaju u obzir člana uprave društva kapitala, čak i ako on svoju djelatnost obavlja po uputama i uz nadzor drugoga tijela toga društva, kao protučinidbu za djelatnost prima naknadu i sâm nema nikakve udjele u društvu?

2.

Treba li mjerodavno pravo Unije, osobito članak 1. stavak 1. točku (a) Direktive Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje tumačiti tako da kogentno propisuje da prilikom izračunavanja broja zaposlenika koje je predviđeno u ovom propisu u posloprimce trebaju uračunavati i one osobe kojima poslodavac ne isplaćuje naknadu ali primaju financijsku potporu i priznaju ih javna tijela nadležna za promicanje zapošljavanja koje praktično rade kako bi stekle ili produbile znanja ili završile strukovno obrazovanje („vježbenik”) ili postavljanje nacionalnih zakonskih odredbi ili prakse o tome ostaje na državama članicama?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/8

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/9

—

Je li poljoprivrednik koji je koristio reprodukcijski materijal zaštićene sorte dobiven sadnjom a da o tome nije sklopio ugovor s nositeljem dužan isplatiti razumnu naknadu u skladu s člankom 94. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2100/94 (1) od 27. srpnja 1994. o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice i – u slučaju namjere ili nemara – naknadu svake daljnje štete nastale zbog povrede oplemenjivačkih prava na biljnu sortu u skladu s člankom 94. stavkom 2. te Uredbe već ako još nije ispunio svoju obvezu plaćanja primjerene naknade (iznosa koji se naplaćuje za sadnju) u skladu s člankom 14. stavcima 3. i četvrtom alinejom te Uredbe u vezi s člancima 5. i sljedećima Uredbe Komisije (EZ) br. 1768/95 (2) od 24. srpnja 1995. o provedbenim pravilima za poljoprivredno izuzeće predviđeno u članku 14. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 2100/94 u trenutku kada zaista upotrijebi proizvode za žetvu u reprodukcijske svrhe razmnožavanja na tom području?

—

Ako na prvo pitanje treba odgovoriti u smislu da poljoprivrednik svoju obvezu plaćanja razumnog iznosa koji se naplaćuje za sadnju može ispuniti i nakon što je zaista upotrijebio proizvode za žetvu u reprodukcijske svrhe na tom području: treba li navedene odredbe tumačiti tako da određuju rok unutar kojeg poljoprivrednik koji je koristio reprodukcijski materijal zaštićene sorte dobiven sadnjom mora ispuniti svoju obvezu plaćanja odgovarajuće naknade za naknadnu sadnju da se sadnja može smatrati „ovlaštenom” u smislu članka 94. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 2100/94 u vezi s člankom 14. ove Uredbe?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/10

1.

Treba li Uredbu (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog (Uredba br. 1896/2006) (1) tumačiti tako da tuženik može podnijeti zahtjev za sudsko preispitivanje europskog platnog naloga na temelju članka 20. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006 i kada mu je platni nalog doduše valjano dostavljen, ali ga je zbog podataka o nadležnosti u obrascu donio nenadležan sud?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: postoje li izvanredne okolnosti u smislu članka 20. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006 u skladu s uvodnom izjavom 25. Obavijesti Europske komisije COD 2004/0055 od 7. veljače 2006. već kada je europski platni nalog donesen na temelju podataka u obrascu koji se naknadno mogu ispostaviti netočnim, osobito ako o tome ovisi nadležnost suda?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/10

1.

Treba li članak 4. stavak 1. i članak 5. Direktive 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive Vijeća 93/12/EEZ (1) tumačiti u smislu da, osim zahtjeva u vezi kakvoće koji su određeni u nacionalnom propisu donesenom na temelju navedene direktive, drugi nacionalni propis ne može opskrbljivaču goriva nametati zahtjeve u vezi kakvoće koji su sadržani u nacionalnoj normi i koji dopunjuju one sadržane u direktivi?

2.

Treba li članak 1., točke 6. i 11. Direktive 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa [i pravila o uslugama informacijskog društva] (2) tumačiti u smislu da, ako je na snazi tehnički propis (u ovom slučaju ministarska uredba donesena na temelju zakonodavne ovlasti), primjena nacionalne norme donesene na istom području može biti samo dobrovoljna, odnosno, zakonom ne može biti određena njezina obvezna primjena?

3.

Ispunjava li norma, koja u trenutku kada se sukladno upravnoj vlasti trebala primijeniti nije dostupna na nacionalnom jeziku, mjerilo sadržano u članku 1. točki 6. Direktive 98/34/EZ u skladu s kojim nacionalna norma treba biti stavljena na raspolaganje javnosti?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/11

1.

Ispunjava li iznos upravne novčane kazne koji je određen na temelju članka 5. stavka A. Zakona XLVIII iz 2007. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1889/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o kontrolama gotovine koja se unosi u Zajednicu ili iznosi iz Zajednice (1) (u daljnjem tekstu: Nacionalni zakon o provedbi) uvjet sadržan u članku 9. stavku 1. navedene uredbe sukladno kojem sankcije utvrđene nacionalnim zakonodavstvom moraju biti djelotvorne, odvraćajuće i istovremeno razmjerne [izostavljeno] počinjenoj povredi prava i cilju koji se nastoji ostvariti?

2.

Je li članak 5. stavak A. Nacionalnog zakona o provedbi, kada je riječ o iznosu novčanih kazni koje određuje, suprotan zabrani prikrivenog ograničenja [izostavljeno] slobodnog kretanja kapitala koja je sadržana u Ugovoru o Europskoj uniji i članku 65. stavku 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/12

1.

Protivi li se pravo Europske unije naplaćivanju PDV-a kada privatno poduzeće koje stavlja na raspolaganje distribucijsku infrastrukturu prirodnog plina poduzeću koje koristi njegove usluge na to poduzeće bez uključivanja dodatnih iznosa prenese iznose pristojbi za uporabu podzemlja koje se plaćaju općinama na području kojih se nalaze cijevi koje su dio te infrastrukture?

2.

S obzirom da lokalne vlasti naplaćuju pristojbe za uporabu podzemlja u okviru izvršavanja svojih ovlasti bez primjene PDV-a, protivi li se pravo Europske unije naplaćivanju PDV-a prilikom prenošenja iznosa tih pristojbi, koje je platilo privatno poduzeće koje stavlja na raspolaganje distribucijsku infrastrukturu prirodnog plina, na poduzeće koje koristi njegove usluge?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/12

1.

Kako treba tumačiti pojam „događaj” u uvodnoj izjavi 14. [Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91]?

2.

Izvanredne okolnosti u smislu gore navedene uvodne izjave 14. ne poklapaju se s obzirom na točku 22. presude Wallentin-Hermann (2) sa slučajevima koji su u nabrajanju u drugoj rečenici navedene uvodne izjave 14. navedeni kao primjeri i koje Sud navodi u točki 22. navedene presude. Je li točno da događaji u smislu gore navedene točke 22. nisu isti kao događaj u uvodnoj izjavi 14.Uredbe?

3.

Što treba podrazumijevati pod pojmom „izvanredne okolnosti” koje se u skladu s točkom 23. presude Wallentin-Hermann poklapaju s događajem „neočekivani nedostaci po pitanju sigurnosti leta” u smislu gore navedene uvodne izjave 14. [Uredbe], ako sami neočekivani nedostaci po pitanju sigurnosti leta s obzirom na točku 22. [navedene presude] ne mogu biti izvanredne okolnosti nego samo mogu dovesti do takvih okolnosti?

4.

U skladu s točkom 23. presude Wallentin-Hermann, tehnički problem može se ubrajati u „neočekivane nedostatke po pitanju sigurnosti leta” te je time „događaj” u smislu točke 22. te presude; okolnosti u vezi s navedenim događajem mogu u skladu s točkom 23. presude unatoč tome biti kvalificirane kao „izvanredne” ako se odnose na događaj koji nije dio normalnog obavljanja djelatnosti zračnog prijevoznika i koji on zbog njegove naravi ili uzroka zaista nije mogao svladati; u skladu s točkom 24. otklanjanje tehničkog problema za čijim uzrokom treba smatrati manjkavo održavanje je dio normalnog obavljanja djelatnosti zračnog prijevoznika; stoga prema točki 25. presude Wallentin-Hermann takvi tehnički problemi ne mogu biti izvanredne okolnosti. Iz ovih razmatranja proizlazi da je tehnički problem koji ulazi u „neočekivane nedostatke po pitanju sigurnosti leta” istodobno događaj koji se može poklapati s izvanrednim okolnostima i sâm može biti izvanredna okolnost. Kako treba tumačiti točke 22. do 25. presude Wallentin-Hermann da bi se otklonilo ovo navodno proturječje?

5.

Izraz „dio normalnog obavljanja djelatnosti zračnog prijevoznika” tumači se u sudskoj praksi sudova nižeg stupnja redovito kao „u vezi s normalnom djelatnosti zračnog prijevoznika” – pri čemu se uostalom radi o tumačenju koje je usklađeno s nizozemskom riječi „inherent” („dio”) (neslužbena verzija presude) – tako da se primjerice ni sudari s pticama ili oblacima pepela ne smatraju događajima u smislu točke 23. presude Wallentin Hermann. Druga sudska praksa ističe također u točki 23. sadržan izraz „i zbog naravi i uzroka [događaja] koji on zaista nije mogao svladati”. Treba li izraz „dio” tumačiti tako da u taj pojam ulaze samo događaji koje zračni prijevoznik zaista može svladati?

6.

U kojem smislu treba tumačiti točku 26. presude Wallentin-Hermann odnosno kako treba tumačiti tu točku s obzirom na odgovor Suda na pitanja 4. i 5.?

7.

8.

Zračni prijevoznik se na izvanredne okolnosti može pozivati samo onda kada može dokazati da je otkazivanje/kašnjenje uzrokovano izvanrednim okolnostima koje se ne bi mogle izbjeći i da su poduzete sve razumne mjere. Je li točan zaključak da se poduzimanjem svih razumnih mjera misli na izbjegavanje nastupanja izvanrednih okolnosti a ne na poduzimanje mjera koje su usmjerene na to da kašnjenje održe unutar trajanja vremenskog razdoblja od 3 sata navedenog u članku 5. stavku 1. točki (c) podtočki iii. Uredbe u vezi s točkama 57. do 61. presude Sturgeon i dr. (3)?

9.

Načelno treba uzeti u obzir dvije vrste mjera za ograničavanje kašnjenja uslijed tehničkih problema na najviše 3 sata: s jedne strane držanje zaliha rezervnih dijelova na više mjesta u svijetu, dakle ne samo u matičnoj zračnoj luci zračnog prijevoznika i s druge strane promjenu rezervacija putnika zakašnjelog leta. Mogu li se zračni prijevoznici kod pitanja u kojem će opsegu držati zalihe i na kojim mjestima u svijetu će to činiti ravnati prema tome što je uobičajeno u zračnoj plovidbi čak i kod poduzeća na koje se Uredba samo djelomično primjenjuje?

10.

Treba li sud prilikom odgovora na pitanje jesu li poduzete sve razumne mjere za ograničavanje kašnjenja koje je nastupilo uslijed tehničkih problema koji utječu na sigurnost leta uzeti u obzir okolnosti koje pogoršavaju posljedice kašnjenja kao što je okolnost da zrakoplov na koji se odnose posljedice kašnjenja prije nego što se, kao u ovom slučaju, vrati u svoju matičnu bazu, mora pokušati sletjeti u više zračnih luka čime se može izgubiti još više vremena?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/14

1)

ukine točku 2. izreke presude kojom je tužba odbijena u preostalom dijelu;

2)

vrati predmet Općem sudu na daljnje razmatranje s uputama na mjerodavno pravo;

3)

naloži drugoj stranci u postupku snošenje troškova postupka pred Općim sudom i pred Sudom.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/15

1.

Treba li članak 1. stavak 2. Odluke Komisije 2011/5/EZ (1) od 28. listopada 2009. o poreznoj amortizaciji financijskog ugleda (goodwill) kod stjecanja inozemnih udjela br. C 45/2007 tumačiti tako da se legitimna očekivanja priznata i definirana tom odlukom primjenjuju na odbitak porezne amortizacije financijskog ugleda (goodwill) iz članka 12. stavka 5. Texto Refundido de la Ley sobre el Impuesto de Sociedades – TRLIS (pročišćena verzija Zakona o porezu na dobit pravnih osoba) kada je riječ o neizravnim stjecanjima udjela u inozemnim društvima do kojih dolazi izravnim stjecanjem inozemnog holding društva?

2.

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, je li ništava Odluka C(2013) 4399 final od 17. srpnja 2013. u postupku Državna potpora SA 35550 (13/C) (prijašnji 13/NN, prijašnji 12/CP) – Porezna amortizacija financijskog ugleda (goodwill) za stjecanje inozemnih udjela, kojom je Komisija odlučila o pokretanju postupka iz članka 108. stavka 2. UFEU-a zbog povrede samog članka 108. UFEU-a i Uredbe VIjeća (EZ) br. 659/1999 (2) od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (sadašnji članak 10. UFEU-a)?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/16

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/16

1.

Treba li članak 2. točku 1., članak 4. stavke 1. i 2., članak 5. stavak 1. te članak 10. stavke 1. i 2. Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje (1) (u daljnjem tekstu: Šesta direktiva) tumačiti tako da se kod radnje koja je izvršena u okolnostima kao što su one o kojima je riječ u predmetu koji je u tijeku pred nacionalnim sudom u kojem ni porezni obveznik ni porezna tijela ne mogu odrediti identitet stvarnog dobavljača radi o isporuci robe?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: treba li članak 17. stavak 2. točku (a), članak 18. stavak 1. točku (a) te članak 22. stavak 3. Šeste direktive tumačiti tako da se protive nacionalnim propisima prema kojima – u okolnostima kao što su one u postupku koji je u tijeku pred nacionalnom sudom – porezni obveznik ne može odbiti pretporez jer je račun izdala osoba koja nije stvarni dobavljač te nije moguće odrediti identitet stvarnog dobavljača robe i obvezati ga da plati porez ili imenuje osobu koja je to dužna napraviti na temelju članka 21. stavka 1. točke (c) Šeste direktive zbog izdavanja računa?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/17

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/18

1.

Treba li Uredbu 261/2004 (1), uzimajući u obzir uvodnu izjavu 15., tumačiti tako da nastupanje izvanredne okolnosti koja zračnog prijevoznika potakne na to da nakon njezinog nastupanja svjesno preusmjerava letove i ponajprije nadoknađuje letove na koje je neposredno negativno utjecala izvanredna okolnost može opravdati kašnjenje u smislu članka 5. Uredbe i zračnog prijevoznika osloboditi njegove obveze isplate odštete na temelju članka 5. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 261/2004 putniku čiji je let izveden tek nakon što su navedene okolnosti otklonjene i nakon što su svi letovi mogli biti nadoknađeni?

2.

Treba li s tim u vezi članak 5. stavak 3. Uredbe br. 261/2004 tumačiti tako da je zračni prijevoznik koji letove izvodi u postupku rotacije poduzeo sve razumne mjere i time je oslobođen svoje obveze isplate odštete ako putnike čiji let neposredno zbog izvanredne okolnosti već znatno kasni prioritetno preveze zrakoplovima koji se zapravo koriste u rotaciji za druge namjene?

3.

Treba li s obzirom na uvodnu izjavu 15. smatrati da izvanredne okolnosti postoje samo u vezi sa zrakoplovom na koji se štrajk izravno odnosi, a koji bi se mogao odnositi na jedan ili više letova toga zrakoplova, ili se krug proširuje na više zrakoplova?

4.

Je li zračnom prijevozniku u okviru razumnih mjera iz članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004 dopušteno korištenje zrakoplova na koje se štrajk ne odnosi za umanjivanje posljedica štrajka na putnike na koje on izravno utječe i time raspodijeliti posljedice štrajka na više zrakoplova i putnika?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/18

1.

Isključuje li činjenica da je pravni subjekt koji je odgovoran za naknadu štete prouzrokovane povredom prava Unije država članica primjenu pravila o odgovornosti protiv tijela države članice koje je stvarno počinilo prekršaj prilikom odlučivanja o zahtjevu o naknadi štete koji je podnesen na tom temelju?

2.

Ako je odgovor na prvo pitanje negativan, isključuje li članak 10. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 561/2006 (1) mogućnost da država članica donese propis koji, u slučaju povrede obveza koje su regulirane navedenom uredbom, određuje pravne posljedice za vozača koji je stvarno počinio prekršaj, povrh ili umjesto prijevoznika?

3.

Ako je odgovor na drugo pitanje potvrdan, treba li smatrati da odluka nacionalnog suda nadležnog za upravne sporove, koja se umjesto na članku 10. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 561/2006 temelji na nacionalnom zakonodavstvu koje je u suprotnosti s navedenom odredbom, očito krši pravo Unije?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/19

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/20

—

ukine presudu Općeg suda od 20. ožujka 2014. u predmetu T-46/10 ili

—

podredno ukine ili značajno smanji novčanu kaznu izrečenu žalitelju ili

—

vrati predmet Općem sudu na preispitivanje i

—

u svakom slučaju naloži Europskoj komisiji snošenje troškova žalitelja u prvom stupnju i ovoj žalbi.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/21

1.

Je li cijela poslovna djelatnost dimnjačara u skladu s člankom 2. stavkom 2. točkom (i) Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (1) isključena iz područja primjene ove direktive jer dimnjačari obavljaju i zadaće iz područja inspekcije zaštite od požara (protupožarne preglede, vještačenja u okviru postupaka gradnje itd.)?

U slučaju negativnog odgovora na pitanje pod 1.:

2.

Je li pravilo nacionalnog prava prema kojem je odobrenje za obavljanje djelatnosti dimnjačara načelno ograničeno na određeno „dimnjačarsko područje” usklađeno s člankom 10. stavkom 4. i člankom 15. stavkom 1. stavkom 2. točkom (a) i stavkom 3. Direktive 2006/123/EZ?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/21

1.

Treba li članak 263. stavak 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije tumačiti tako da su operateri postrojenja za koje su od 2013. vrijedila pravila Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 9., str. 28.) o trgovini emisijskim jedinicama, osim operatera postrojenja u smislu članka 10.a stavka 3. ove direktive i novih sudionika na tržištu, bez ikakve sumnje pred Općim sudom mogli podnijeti tužbu za poništenje Odluke Komisije od 5. rujna 2013. o nacionalnim provedbenim mjerama za prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica stakleničkih plinova u skladu s člankom 11. stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 240 str. 27.) u mjeri u kojoj je u njoj određen međusektorski faktor korekcije?

2.

Je li Odluka 2013/448/EU u dijelu u kojem je u njoj određen jedinstveni međusektorski faktor korekcije nevaljana jer nije donesena prema regulatornom postupku s kontrolom navedenom u članku 10.a stavku 1. Direktive 2003/87/EZ?

3.

Povređuje li članak 15. Odluke Komisije 2011/278/EU od 27. travnja 2011. o utvrđivanju prijelaznih propisa Unije za usklađenu besplatnu raspodjelu emisijskih kvota na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 130, str. 1.) članak 10.a stavak 5. Direktive 2003/87/EZ jer prvo navedeni članak zabranjuje da se prilikom određivanja jedinstvenog međusektorskog faktora korekcije uzimaju u obzir emisije proizvođača električne energije? Ako da, kakve su posljedice ove povrede na Odluku 2013/448/EU?

4.

Je li Odluka 2013/448/EU, u dijelu u kojem je u njoj određen jedinstveni međusektorski faktor korekcije, nevaljana jer se temelji i na podacima koji su dostavljeni za provedbu članka 9.a stavka 2. Direktive 2003/87/EZ a da pritom nisu bili utvrđeni propisi navedeni u tom stavku 2. koji su doneseni na temelju članka 14. stavka 1. te Direktive?

5.

Povređuje li Odluka 2013/448/EU, u dijelu u kojem je u njoj određen jedinstveni međusektorski faktor korekcije, osobito članak 296. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (1), ili članak 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima jer se u Odluci samo djelomično navode količine emisija i emisijskih jedinica koje su odlučujuće za izračun faktora korekcije?

6.

Povređuje li Odluka 2013/448/EU, u dijelu u kojem je u njoj određen jedinstveni međusektorski faktor korekcije, osobito članak 296. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ili članak 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima jer je ovaj faktor korekcije određen na temelju podataka o kojima se operateri postrojenja koja su uzeta u obzir za trgovanje emisijama nisu mogli upoznati?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/22

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/23

1.

Treba li članke 45. i 49. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Direktivu 2005/36/EZ od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (1) tumačiti u smislu da se oni primjenjuju na slučaj u kojem se belgijski državljanin s boravištem u Belgiji koji nije obavljao profesionalnu djelatnost u drugoj državi članici, u prilog svojoj prijavi za sudjelovanje u natječaju za zapošljavanje sudskih savjetnika na belgijskom Cour de cassation (vrhovnom sudu) poziva na diplomu koju je izdalo francusko sveučilište, konkretno magisterij prava, ekonomije i poslovnog upravljanja, smjer privatno pravo, specijalnost pravnik lingvist, koju je 22. studenoga 2010. izdalo Sveučilište u Poitiersu, Francuska?

2.

Je li položaj sudskog savjetnika na belgijskom Cour de cassation, za koji je u članku 259.k Zakonika o pravosuđu (Code judiciaire) propisano da je uvjet za imenovanje da je osoba doktor prava ili diplomirani pravnik, položaj koji je reguliran člankom 3. spomenute Direktive 2005/36 od 7. rujna 2005.?

3.

Je li položaj sudskoj savjetnika na Cour de cassation, čiji su zadaci definirani člankom 135.a Zakonika o pravosuđu, zaposlenje u javnoj službi u smislu članka 45. stavka 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te je li stoga primjena članaka 45. i 49. tog Ugovora i Direktive 2005/36 od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija, isključena prema spomenutom članku 45. stavku 4.?

4.

Ako su u članci 45. i 49. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te Direktiva 2005/36 od 7. rujna 2005. primjenjivi u konkretnom slučaju, treba li te norme tumačiti na način da se one protive tome da prosudbena komisija za zapošljavanje sudskih savjetnika na Cour de cassation uvjetuje sudjelovanje na tom natječaju posjedovanjem diplome doktora prava ili diplomiranog pravnika koju je izdalo belgijsko sveučilište ili priznanjem, koje obavlja Francuska zajednica u čijoj je nadležnosti obrazovanje, akademske istovjetnosti magisterija koji je tužitelju izdalo Sveučilište u Poitiersu, Francuska, s naslovom doktora prava, diplomiranog pravnika ili magistra prava koje dodjeljuje belgijsko sveučilište?

5.

Ako su u članci 45. i 49. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te Direktiva 2005/36 od 7. rujna 2005. primjenjivi u konkretnom slučaju, treba li te norme tumačiti na način da one obvezuju prosudbenu komisiju za zapošljavanje sudskih savjetnika na Cour de cassation da usporede kvalifikacije tužitelja, koje proizlaze iz njegovih diploma i profesionalnog iskustva, s kvalifikacijama koje podrazumijeva naslov doktora prava ili diplomiranog pravnika koji dodjeljuje belgijsko sveučilište te da, ako je to potrebno, odredi kompenzacijsku mjeru iz članka 14. Direktive 2005/36?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/24

1.

Postoji li povreda članka 288. (pročišćene verzije) Ugovora od 25. ožujka 1957. o funkcioniranju Europske unije ako se Uredba (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine (1) ne primjenjuje izravno jer

2.

U slučaju negativnog odgovora na pitanje pod 1.: s obzirom na to da uredba ima izravan učinak, što treba razumjeti pod „preispitivanjem odluke” u smislu članka 19. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 805/2004? Mora li postupak preispitivanja biti propisan samo ako je dostava ili obavijest o pozivu/podnesku kojim se pokreće postupak obavljena u skladu s člankom 14. Uredbe br. 805/2004, tj. bez dokaza o primitku? Ne pruža li belgijsko pravo prigovorom u skladu s člancima 1047. i sljedećima Belgisch Gerechtelijk Wetboeka (belgijski Zakonik o sudovima) i žalbom u skladu s člancima 1050. i sljedećima Belgisch Gerechtelijk Wetboeka dovoljna jamstva za ispunjavanje kriterijâ „postupka preispitivanja” u skladu s člankom 19. stavkom 1. Uredbe br. 805/2004?

3.

Pruža li članak 50. Belgisch Gerechtelijk Wetboeka prema kojem rokovi zastare iz članka 860. stavka 2. i članaka 55. i 1048. Belgisch Gerechtelijk Wetboeka u slučajevima više sile ili zbog izvanrednih okolnosti koje dotični dužnik nije skrivio mogu biti produženi dovoljnu zaštitu u smislu članka 19. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 805/2004?

4.

Je li potvrda kao europski nalog za izvršenje za nesporne tražbine sudska odluka koja mora biti zatražena pismenim podneskom kojim se pokreće postupak? Ako da: mora li sudac potvrditi odluku kao europski nalog i mora li tajnik suda (Greffier) dokazati potvrdu? Ako ne: može li potvrđivanje odluke kao europskoga naloga biti zadaća tajnika suda?

5.

Ako potvrda kao europski nalog nije sudska odluka: može li podnositelj zahtjeva koji europski nalog za izvršenje nije zatražio pismenim podneskom kojim se pokreće postupak naknadno – tj. nakon što je odluka postala pravomoćna – zatražiti potvrdu kao europskog naloga za izvršenje?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/25

1.

Je li riječ o prijevozu životinja koji se ne odvija u vezi s nekom gospodarskom djelatnošću u smislu članka 1. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 1/2005 (1) kada taj prijevoz obavlja udruga za zaštitu životinja koja je priznata kao neprofitna, a taj prijevoz služi udomljavanju pasa lutalica kod trećih osoba uz naknadu („naknada za zaštitu”) koja

2.

Je li riječ o trgovcu koji je uključen u trgovinu životinja u smislu članka 12. Direktive 90/425/EEZ (2) kada udruga za zaštitu životinja koja je priznata kao neprofitna dovodi pse lutalice u Njemačku i udomljava ih kod trećih osoba uz naknadu („naknada za zaštitu”) koja

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/26

1.

Što znači pojam „proizvodni proces” iz članka 27. stavka 2. točke (d) Direktive Vijeća 92/83 EEZ (1) od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića i obuhvaća li ovaj pojam čišćenje i/ili dezinfekciju kao postupke za postizanje određenih stupnjeva čistoće koji su dobrom proizvođačkom praksom propisani za lijekove?

2.

Dopušta li članak 27. stavak 2. točka (d) Direktive 92/83 da, nakon što su države članice zakonom oslobodile alkohol od plaćanja usklađenih trošarina pod pretpostavkom da se on koristi u proizvodnom procesu i da krajnji proizvod ne sadrži alkohol, one uvedu pravni propis prema kojem se alkohol koji je korišten za čišćenje u svrhe primjene ovog oslobođenja ne smatra alkoholom koji je korišten u proizvodnom procesu?

3.

Je li s obzirom na načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja dopušteno da se s trenutačnim učinkom naloži fikcija kao što je ona ustanovljena u članku 22. stavku 7. ZADS-a (tj. bez odgovarajućeg razdoblja za promjenu ponašanja sudionika na tržištu), a koja zbog oslobođenja od trošarine koju je država članica uvela u okviru diskrecijske ovlasti ograničava povrat trošarine na alkohol koji je korišten kao sredstvo za čišćenje?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/27

1.

Treba li, sukladno članku 4. stavku 1. točki 2. (investicijske usluge i aktivnosti) i točki 17. (financijski instrumenti), kao i prilogu I. odjeljku C. točki 4. (valutne terminske transakcije, izvedeni instrumenti) Direktive [2004/39/EZ] (1) smatrati da ponuda transakcije klijentu (mjeničnog posla) koja ima oblik ugovora o pozajmljivanju strane valute i sastoji se u kupoprodaji koja je promptna pri predaji valute i terminska pri njezinom vraćanju i koja se vrši tako da se iznos uknjižen u stranoj valuti preračunava u forinte te zbog koje je zajam klijenta izložen učincima i rizicima (rizik deviznog tečaja) tržišta kapitala, predstavlja financijski instrument?

2.

Treba li na temelju odredbe iz članka 4. stavka 1. točke 6. (trgovanje za vlastiti račun), i odredbe iz Priloga I. odjeljka A. točke 3. (trgovanje za vlastiti račun), Direktive 2004/39/EZ, smatrati da obavljanje aktivnosti trgovanja za vlastiti račun, opisano u prvom pitanju, čini investicijsku uslugu ili aktivnost?

3.

Mora li financijska institucija izvršiti provjeru prikladnosti propisanu člankom 19. stavcima 4. i 5. Direktive, uzimajući u obzir da je terminska valutna transakcija – koja predstavlja investicijsku uslugu u vezi s izvedenim financijskim instrumentima – ponuđena kao dio drugog financijskog proizvoda (odnosno, ugovora o zajmu) i da li izvedeni financijski instrument kao takav predstavlja složeni financijski instrument? Treba li smatrati da se članak 19. stavak 9. Direktive ne može primijeniti zato što je, s obzirom da su rizici koje preuzima klijent u pogledu zajma i financijskog instrumenta bitno različiti, nužno potrebna procjena prikladnosti s obzirom da transakcija sadrži izvedeni instrument?

4.

Dovodi li izbjegavanje primjene članka 19. stavaka 4. i 5. Direktive do proglašenja ništavosti ugovora o zajmu sklopljenog između banke i klijenta?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/28

1.

Mogu li se postupanja trećih osoba koje djeluju na vlastitu odgovornost i na koje su prenesene zadaće koje su dio djelatnosti zračnog prijevoznika smatrati izvanrednim okolnostima u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (1)?

2.

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, je li relevantno tko (zračni prijevoznik, operator u zračnoj luci itd.) je povjerio zadaće trećoj osobi?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/28

—

Utvrditi da je, zahtijevajući od kandidata za radna mjesta u lokalnim službama otvorenim u regijama francuskog i njemačkog govornog područja, kod kojih iz diploma ili svjedodžbi nije vidljivo da su studij završili na odnosnom jeziku, da pribave svjedodžbu koju izdaje SELOR nakon što polože ispit koji organizira ta ustanova, kao jedini način dokazivanja poznavanja jezika u svrhu pristupa tim radnim mjestima, Kraljevina Belgija povrijedila obveze koje ima na temelju članka 45. UFEU-a i Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji (1);

—

naložiti Kraljevini Belgiji snošenje troškova.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/29

1.

Treba li načela fleksibilnosti i mogućnosti izmjene u smislu uvodnih izjava 20. i 27. Uredbe br. 796/2004/EZ (1) te uvodnih izjava 18., 23. i 26. Uredbe br. 1122/2009/EZ (2) tumačiti u smislu da im se protivi nacionalni propis sukladno kojem, ako poljoprivrednik uzgaja rijetku biljnu vrstu, svom zahtjevu za plaćanje treba priložiti potvrdu o rijetkoj biljci, uzimajući u obzir administrativnu praksu u skladu s kojom je traženje potvrde prije zahtjeva za plaćanje bilo dopušteno jedino između 2. i 15. travnja 2010., bilo je dopušteno podnijeti potvrdu jedino istodobno s jedinstvenim zahtjevom i taj propis nije dopuštao ispravak pogreške u zahtjevu koja se sastojala u nedostatku potvrde?

2.

Je li ovaj sustav u skladu s obvezom države članice da ne ugrožava ciljeve Zajedničke poljoprivredne politike ili se može tvrditi da je za poljoprivrednike koji uzgajaju rijetke biljke učinkovito ostvarivanje prava na potporu na temelju prava Unije u 2010. kada je izmijenjeno zakonodavstvo [izmjena članka 43. stavka 6. Pravilnika Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja br. 61/2009 (od 14. svibnja) koja je uvedena stupanjem na snagu Pravilnika Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja br. 31/2010 (od 30. ožujka)] postalo nemoguće ili pretjerano teško i nepredvidivo?

3.

Je li u suprotnosti s uvodnom izjavom 57. Uredbe (EZ) br. 796/2004 ili uvodnom izjavom 75. Uredbe (EZ) br. 1122/2009, a osobito s načelom proporcionalnosti, administrativna praksa u skladu s kojom se, u slučaju kada ne postoji potvrda o rijetkoj biljci, ne uzimajući u obzir namjeru, nemar niti okolnosti, određuje kazna za prekoračenja u prijavi u odnosu na čitav zahtjev iako zahtjev za plaćanje u ostalom dijelu ispunjava uvjete za odobrenje potpore za cijelu parcelu i poljoprivrednik uzgaja prijavljenu biljku na prijavljenoj površini?

4.

Mogu li se razlozi oslobođenja sadržani u uvodnim izjavama 67. ili 71. Uredbe br. 796/2004/EZ ili u uvodnoj izjavi 75. Uredbe br. 1122/2009/EZ primijeniti ako poljoprivrednik navodi kontradiktornu ili neprimjerenu administrativnu praksu kao iznimnu okolnost te nastoji dokazati da je praksa administrativnog tijela u cijelosti ili djelomično prouzrokovala njegovu pogrešku?

5.

Može li se prihvaćena poljoprivrednikova izjava o višoj sili u vezi s potpunim gubitkom usjeva (sjemena) smatrati točnim podatkom iz uvodne izjave 67. Uredbe br. 796/2004/EZ i uvodne izjave 93. Uredbe br. 1122/2009/EZ na temelju kojeg je poljoprivrednik oslobođen obveze podnošenja potvrde o rijetkoj biljci te je on posljedično oslobođen kazni u odnosu na čitav zahtjev?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/30

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/31

1.

Protivi li se članak 13. slovo A [stavak] 1. [točke] (b) i (c) Šeste direktive o PDV-u (1) tome da se prijevoz uzoraka i organa u svrhu zdravstvene analize ili zdravstvene ili terapeutske skrbi koji obavlja treća osoba na osnovu samostalne djelatnosti čije su usluge pokrivene isplatom od strane socijalnog osiguranja u korist klinika i laboratorija, oslobodi od plaćanja PDV-a po osnovi usluga koje su usko vezane uz zdravstvene usluge, odnosno koje imaju cilj dijagnosticirati, skrbiti se i, koliko je to moguće, izliječiti bolesti ili zdravstvene poremećaje?

2.

Ima li djelatnost prijevoza uzoraka i organa u svrhu zdravstvene analize ili zdravstvene ili terapeutske skrbi koju obavlja treća osoba na osnovu samostalne djelatnosti, čije su usluge pokrivene isplatom od strane socijalnog osiguranja, u korist klinika i laboratorija radi obavljanja zdravstvenih analiza, pravo na oslobođenje od plaćanja poreza sukladno članku 13. slovu A [stavku] 1. [točkama] (b) i (c) Šeste direktive o PDV-u?

3.

Treba li pojam ostalih propisno priznatih ustanova slične prirode iz članka 13. slova A [stavka] 1. [točke] (b) Šeste direktive tumačiti na način da on uključuje i privatna društva koja pružaju usluge prijevoza ljudskih uzoraka u svrhu analize neophodne za ostvarivanje terapeutskih ciljeva bolničkih ustanova i ustanova zdravstvene skrbi?

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/32

1.

Odgađa se primjena Odluke AFA-C-0000004274-77-09/F Europske agencije za kemikalije (ECHA) od 24. siječnja 2014. u dijelu u kojem se njome, sukladno Uredbi (EZ) br. 1049/2001 Europskoga parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskoga parlamenta, Vijeća i Komisije, trećoj osobi odobrava pristup verziji izvješća o kemijskoj sigurnosti i analizi rješenja za nadomjestak tvari bis(2-ethilheksil) ftalata (DEHP), koja sadrži više detalja nego verzija s izostavljenim dijelovima preciziranim u zahtjevu za privremenu zaštitu te navedenim u prilozima A.4.5 i A.4.6 tog zahtjeva, uz izuzetak, prvo, podataka o razvrstavanju i označavanju tvari i, drugo, podataka koji se specifično i isključivo odnose na Arkema France, Grupa Azoty Zakłady Azotowe Kędzierzyn S.A. i Vinyloop Ferrara S.p.A.

2.

Nalaže se ECHA-i da se suzdrži od otkrivanja:

3.

O troškovima će se odlučiti naknadno.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/33

—

poništi u cijelosti odluku prvog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 6. ožujka 2014. u predmetu R 1601/2013-1;

—

tuženiku i drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a naloži snošenje troškova.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/33

—

poništi pobijanu odluku u dijelu u kojoj se njome utvrđuje povreda u razdoblju od 1. listopada 2001. do 28. siječnja 2009.;

—

poništi ili smanji iznos izrečene novčane kazne; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

1.

U okviru prvog i drugog tužbenog razloga tužitelj ističe da je Komisija pogrešno zaključila da je tužitelj sudjelovao u povredi u razdoblju od 1. listopada 2001. do 28. siječnja 2009.

2.

U okviru trećeg i četvrtog tužbenog razloga tužitelj ističe da je Komisija primjenom točke 18. Smjernica za utvrđivanje kazni (1) povrijedila načelo proporcionalnosti i načelo jednake zaštite jer (i) nesrazmjerno pogoduje europskim proizvođačima električnih kabela i (ii) ne priznaje značajne razlike u težini povrede kod različitih proizvođača.

3.

U okviru petog tužbenog razloga tužitelj ističe da je Komisija pogrešno postupila kada je, u svrhu određivanja novčane kazne koja se ima izreći, tužitelju pripisala prihode od prodaje koje su ostvarili njegovi dioničari.

4.

U okviru šestog tužbenog razloga tužitelj ističe da je Komisija pogrešno uvećala udio vrijednosti prihoda od prodaje koji se mora uzeti u obzir i to tako što je kumulirala udjele koje stranke imaju na tržištu.

5.

U okviru sedmog tužbenog razloga tužitelj ističe da je Komisija pogriješila jer nije primijenila sniženje kazne zbog olakotnih okolnosti.

6.

U okviru osmog tužbenog razloga tužitelj poziva Opći sud da iskoristi sve svoje nadležnosti i da značajno smanji iznos kazne.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/34

—

poništi tuženikovu odluku o odbijanju davanja pristupa dokumentima koje je tužitelj zatražio u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, koja je dostavljena tužitelju 3. travnja 2014. pismom urudžbenog broja SG.B.4/LR/rc – sg.dsg2.b.4(2014) 1028887;

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova u skladu s člankom 87. Poslovnika Općeg suda, uključujući troškove intervenijenata.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na navod da članak 4. stavak 3. podstavak 1. Uredbe br. 1049/2001 (1) nije primjenjiv te da Komisija nije dala obrazloženje. Tužitelj navodi da je Komisija pogrešno tumačila i da se pogrešno pozivala na iznimku od davanja pristupa dokumentima iz članka 4. stavka 3. podstavka 1. jer je tražene dokumente potrebno razlikovati od Komisijinog procesa odlučivanja. Tužitelj nadalje navodi da je Komisija propustila obrazložiti zašto je članak 4. stavak 3. podstavak 1. primjenjiv.

2.

Drugi podredni tužbeni razlog temelji se na navodu da je pogrešno primijenjen članak 4. stavak 3. podstavak 1. te da nije dano obrazloženje. Tužitelj navodi da čak i da članak 4. stavak 3. podstavak 1. jest primjenjiv, Komisija nije pokazala da bi otkrivanje traženih dokumenata ugrozilo proces odlučivanja te nije dala posebno objašnjenje u tom pogledu.

3.

Treći podredni tužbeni razlog temelji se na navodu da je pogrešno primijenjen test prevladavajućeg javnog interesa iz članka 4. stavka 3. podstavka 1. te da nije dano obrazloženje. Tužitelj navodi da čak i da članak 4. stavak 3. podstavak 1. jest primjenjiv, Komisija je pogrešno primijenila i tumačila test ravnoteže prevladavajućeg javnog interesa i nije pokazala da ne postoji prevladavajući javni interes koji bi opravdao otkrivanje traženih dokumenata. Tužitelj nadalje navodi da Komisija nije dala dostatno obrazloženje u tom pogledu.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/35

—

poništi tuženikovu odluku o odbijanju davanja pristupa dokumentima koje je tužitelj zatražio u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, koja je dostavljena tužitelju 1. travnja 2014. pismom urudžbenog broja SG.B.4/LR/rc-sg.dsg2.b.4(2014) 1029188;

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova u skladu s člankom 87. Poslovnika Općeg suda, uključujući troškove intervenijenata.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/36

—

na temelju članka 264. stavka 1. UFEU-a poništi članak 1. stavak 2., članak 2. točku (b) i – u mjeri u kojoj se odnosi na tužitelje – članak 3. Odluke tuženika od 2. travnja 2014. u predmetu AT.39610 – Power Cables;

—

podredno, na temelju članka 261. UFEU-a i članka 31. Uredbe 1/2003, sukladno svojoj procjeni, snizi iznos novčane kazne određene tužiteljima u članku 2. točki (b) Odluke tuženika od 2. travnja 2014. u predmetu AT.39610 – Power Cables;

—

u svakom slučaju, na temelju članka 87. stavka 2. Poslovnika Općeg suda, naloži tuženiku snošenje troškova tužitelja.

1.

Prvi tužbeni razlog: povreda prava na obranu i prava na pravično suđenje zbog odbijanja uvida u spis i dostave zahtjeva za podacima i prigovora na engleskom

2.

Drugi tužbeni razlog: nenadležnost tuženika za povrede koje su počinile treće države bez učinka na EGP

3.

Treći tužbeni razlog: povreda presumpcije nevinosti zbog pomicanja i širenja dokaznih standarda u okviru jednoobrazne i trajne i/ili jedinstvene i nastavljene povrede

4.

Četvrti tužbeni razlog: povreda obveze istrage i obveze obrazloženja zbog pogrešno utvrđivanja činjenica i iskrivljavanja dokaza

5.

Peti tužbeni razlog: povreda materijalnih prava zbog pogrešne primjene članka 101. UFEU-a odn. članka 53. Sporazuma o EGP-u

Tuženik je povrijedio članak 101. UFEU-a odn. članak 53. Sporazuma o EGP-u s obzirom da je tužiteljima kroz pravni institut jednoobrazne i trajne i/ili jedinstvene i nastavljene povrede pripisao sporazume drugih poduzeća sudionika u kojima tužitelji objektivno nisu mogli sudjelovati.

6.

Šesti tužbeni razlog: zlouporaba ovlasti zbog pogrešnog izračuna novčane kazne

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/38

—

naloži poništenje članka 1. stavka 9. točke (a) odluke u mjeri u kojoj navodi da je Furukawa uključena u povredu članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u, u razdoblju od 18. veljače 1999. do 30. rujna 2001. Podredno, da naloži poništenje članka 1. stavka 9. točke (a) odluke u mjeri u kojoj navodi da je bilo koja povreda koja uključuje Furukawu započela 18. veljače 1999. i/ili da je Furukawa izravno uključena u bilo koju povredu nakon 11. lipnja 2001.;

—

naloži poništenje članka 2. točke (n) odluke i/ili da bitno smanji novčanu kaznu;

—

ako Sud u presudi povodom tužbe VISCAS Corporationa smanji novčanu kaznu nametnutu člankom 2. točkom (p) odluke o povredama VISCAS Corporationa za koje je Furukawa solidarno i pojedinačno odgovorna, neka utvrdi da je Furukawa ima pravo na jednako smanjenje iznosa novčane kazne za koju je solidarno i pojedinačno odgovorna; i

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova ovog postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na navod da je Komisija povrijedila članak 101. UFEU-a i članak 53. Sporazuma o EGP-u i/ili Uredbu br. 1/2003 (1) pogrešno kvalificirajući ponašanje u razdoblju od 18. veljače 1999. do 30. rujna 2001. Tužitelj navodi:

2.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na podredni navod da Komisija nije dokazala da je tužitelj nastavio sudjelovati u bilo kojoj povredi nakon 11. lipnja 2001. ili da je 'nastavljena' njegova uključenost putem VISCAS Corporationa nakon 30. rujna 2001.

3.

Treći tužbeni razlog odnosi se na podredni navod da Komisija nije dokazala razinu uključenosti tužitelja u povredi.

4.

Četvrti tužbeni razlog odnosi se na navod da je nastupila zastara za novčanu kaznu koja je nametnuta tužitelju u odnosu na razdoblje prije 1. listopada 2001.

5.

Peti tužbeni razlog odnosi se na podredni navod da je Komisija pogriješila u izračunu novčane kazne nametnute tužitelju:

6.

Šesti tužbeni razlog odnosi se na zahtjev Sudu da i na tužitelja primijeni smanjenje novčane kazne koju Sud može odobriti VISCAS Corporationu povodom bilo kojeg zahtjeva VISCAS Corporationa za poništenje ili promjenu novčane kazne nametnute osporavanom odlukom.

7.

Sedmi tužbeni razlog odnosi se na navod da je novčana kazna u svakom slučaju očito neproporcionalna, pretjerana i neprikladna te da Sud stoga treba upotrijebiti svoju neograničenu nadležnost u skladu s člankom 261. UFEU-a i člankom 31. Uredbe br. 1/2003 kako bi revidirao iznos novčane kazne te ju na taj način bitno umanjio.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/39

—

djelomično poništi članak 1. odluke kojom se utvrđuje da su tužitelji sudjelovali u jedinstvenoj i trajnoj povredi u području (iznimno) visokonaponskog podzemnog i/ili podvodnog električnog voda budući da se utvrđenje odnosi na sve projekte za podvodne električne vodove voltaže 110kV i više (a ne samo na projekte za podvodne električne vodove voltaže 220kV i više);

—

djelomično poništi članak 1. odluke kojom se utvrđuje da su tužitelji sudjelovali u jedinstvenoj i trajnoj povredi u području (iznimno) visokonaponskog podzemnog i/ili podvodnog električnog voda budući da se utvrđenje odnosi na sve dodatke povezane s projektima za podvodne električne vodove voltaže 110kV i više (a ne samo na dodatke povezane s projektima za podvodne električne vodove voltaže 220kV i više);

—

djelomično poništi članak 1. odluke u mjeri u kojoj utvrđuje da je sudjelovanje tužiteljâ u povredi započelo 1. travnja 2000.;

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na navod da Komisija nije ispunila teret dokazivanja te je počinila očitu grešku u ocjeni pretpostavljajući da je povreda obuhvatila sve projekte za podvodne električne vodove voltaže 110kV i više, iako je Komisijin spis sadržavao jasne naznake da povredom nisu obuhvaćeni svi projekti voltaže ispod 220kV.

2.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na navod da Komisija nije ispunila teret dokazivanja u vezi s utvrđivanjem sudjelovanja tužiteljâ u takvoj povredi koja obuhvaća sve projekte za podvodne električne vodove voltaže 110kV i više.

3.

Treći tužbeni razlog odnosi se na navod da je Komisija počinila očitu grešku u ocjeni uključivši u područje povrede sve dodatke povezane s projektima za podvodne električne vodove voltaže 110kV i više, iako je Komisijin spis ukazivao na to da povreda obuhvaća samo dodatke povezane s projektima za podvodne električne vodove voltaže 220kV i više.

4.

Četvrti tužbeni razlog odnosi se na navod da je Komisija povrijedila pravo utvrdivši da su tužitelji sudjelovali u povredi od 1. travnja 2000.

5.

Peti tužbeni razlog odnosi se na navod da je Komisija počinila očitu grešku u ocjeni i povrijedila presumpciju nevinosti pretpostavljajući da su tužiteljevâ sudjelovanja u povredi započela od najranijeg mogućeg datuma.

6.

Šesti tužbeni razlog odnosi se na navod da je osporavana odluka nedovoljno obrazložena protivno članku 296. UFEU-a.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/40

—

poništi Odluku u dijelu u kojem se njome utvrđuje da su tužitelji odgovorni za jedinstvenu, kompleksnu i kontinuiranu povredu, uključujući zabranjeni sporazum između europskih proizvođača i između stalnih i pridruženih članova ili, podredno, da znatno snizi novčanu kaznu;

—

podredno, poništi članak 1. stavak 8. točke (a) do (c) Odluke u dijelu u kojem se njom utvrđuje da su tužitelji odgovorni za povredu počinjenu u razdoblju od 26. srpnja 2006. i 10. travnja 2008.;

—

podredno prethodno navedenom, poništi članak 2. točku (m) Odluke Komisije i snizi iznos novčane kazne izrečene tužiteljima, uzimajući u obzir bitno ograničenu uključenost tužiteljâ u razdoblju između 26. srpnja 2006. i 10. travnja 2008.; i

—

poništi Odluku u cijelosti jer se u najvećoj mjeri oslanja na dokaze koji su nezakonito prikupljeni u poslovnim prostorijama društava Nexans SA i Nexans France;

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

1.

U okviru prvog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da Komisija nije dokazala jedinstvenu, kompleksnu i kontinuiranu povredu koja se sastoji u tome da su se azijski i europski proizvođači sporazumjeli da jedni drugima neće ulaziti u nacionalna područja, kao i u tome da su europske kompanije međusobno podijele projekte unutar Europskog gospodarskog prostora (EGP).

2.

U okviru drugog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče činjenica i prava prilikom primjene članka 101. UFEU-a, s obzirom na to da u pobijanoj odluci nije prema zahtijevanom pravnom standardu dokazala da su tužitelji bili cijelo vrijeme uključeni u povredu.

3.

U okviru trećeg tužbenog razloga tužitelj tvrdi da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i pogrešku u procjeni prilikom izračuna novčane kazne izrečene tužiteljima, pošto izrečena novčana kazna ne odražava težinu povrede i bitno ograničenu ulogu tužiteljâ u značajnom razdoblju njezinog trajanja.

4.

U okviru četvrtog tužbenog razloga tužitelj ističe bitnu povredu postupka i prava na obranu, pošto se pobijana odluka u najvećoj mjeri oslanja na dokaze koje je Komisija nezakonito prikupila tijekom pretrage u poslovnim prostorijama društva Nexans.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/41

—

smanji novčanu kaznu koja mu je izrečena člankom 2. točkom (o) Odluke zbog njegovog izravnog sudjelovanja u kartelu u razdoblju između 18. veljače 1999. i 30. rujna 2001.;

—

poništi članak 2. točku (p) Odluke u dijelu u kojem je utvrđeno da je Fujikura solidarno i pojedinačno odgovoran za novčanu kaznu koja je izrečena društvu Viscas između 1. siječnja 2005. i 28. siječnja 2009.;

—

naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

1.

U okviru prvog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da je Komisija pogriješila kad je uključila samostalne prihode od prodaje Viscasovih društava majki iz 2004. u vrijednost prihoda od prodaje korištenu da bi se odredio osnovni iznos novčane kazne. Tužitelj tvrdi da je u navodnom kartelu sudjelovao samo do 30. rujna 2001. te da njegovi samostalni prihodi od prodaje tijekom 2004. nisu činili dio kartela.

2.

U okviru drugog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da je Komisija povrijedila načelo proporcionalnosti time što prilikom određivanja osnovnog iznosa novčane kazne nije u dovoljnoj mjeri vodila računa o ograničenoj snazi japanskih poduzeća u kartelu. Tužitelj tvrdi da, s obzirom na to da je bio suočen sa znatnim tehničkim i trgovinskim preprekama za ulazak na europsko tržište, preuzimanje obveze da se neće natjecati na Europskom gospodarskom prostoru (EGP) nije utjecalo na učinkovitost sporazuma sklopljenih s europskim proizvođačima čija je svrha bila podjela klijenata u EGP-u. Komisija je stoga trebala jasnije razlikovati čimbenike u pogledu težine koji su korišteni za novčane kazne izrečene tužitelju (ili drugim azijskim proizvođačima) od onih koji su korišteni za novčane kazne izrečene europskim proizvođačima.

3.

U okviru trećeg tužbenog razloga tužitelj tvrdi da je Komisija pogriješila kada je smatrala da je tužitelj kao društvo majka odgovoran i za novčanu kaznu koja je Viscasu izrečena za razdoblje nakon 1. siječnja 2005. Tužitelj ističe da su u trenutku kad je Viscas u siječnju 2005. postao u cijelosti funkcionalno zajedničko poduzeće, pravne veze (npr. izvještavanje), organizacijske veze (npr. premještaj direktora zaposlenih na puno radno vrijeme) i ekonomske veze (npr. jamstva za zaduženja) između Viscasa i tužitelja postale prelabave da bi Komisija mogla zaključiti da je tužitelj izvršavao odlučujući utjecaj na Viscas u vrijeme trajanja povrede od siječnja 2005. do siječnja 2009.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/42

—

poništi odluku MS/sd[IPOL-COM-PETI D (2014) 14486] Odbora za predstavke Europskog parlamenta od 16. travnja 2014., o pohranjivanju predstavke podnesene u predmetu Dvorac Lónyay u Rusvaru (Slovačka).

—

naloži Odboru za predstavke Europskog parlamenta da ispita zahtjev i poduzme sve zakonom propisane mjere.

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/43

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 307/2014 o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 875/2013 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz određenog pripremljenog ili konzerviranog kukuruza šećerca u zrnu podrijetlom iz Tajlanda nakon privremene revizije temeljem članka 11. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1225/2009;

—

naloži Vijeću da ispravi Provedbenu uredbu (EU) br. 875/2013 s obzirom na poništenje Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 307/2004;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

1.

U okviru prvog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da su institucije počinile očitu pogrešku u procjeni i povrijedile članak 2. stavak 3. i 4 Uredbe Vijeća br. 1225/2009 (1) time što su propustile ispravno procijeniti je li prodaja od strane društva River Kwai International Food Industry na domaćem tržištu zemlje izvoznice obavljana u uobičajenom tijeku trgovine te treba li stoga domaća prodaja poslužiti kao osnova za izračunavanje uobičajene vrijednosti proizvoda društva River Kwai International Food Industry.

2.

U okviru drugog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da su institucije povrijedile članak 2. stavak 10. Uredbe Vijeća br. 1225/2009 jer su propustile primjereno usporediti izvoznu cijenu i uobičajenu vrijednost proizvoda društva River Kwai International Food Industry.

3.

U okviru trećeg tužbenog razloga tužitelj tvrdi da su institucije povrijedile članak 11. stavak 3. Uredbe Vijeća br. 1225/2009 jer nisu ispravno procijenile navodnu promjenu dampinške marže društva River Kwai International Food Industry te je li takva navodna promjena trajne naravi.

4.

U okviru četvrtog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da su institucije povrijedile članak 19. stavak 2. i članak 20. stavak 2. Uredbe Vijeća br. 1225/2009 jer su propustile tužitelju dostaviti smislen sažetak dokaza na temelju kojih su namjeravale promijeniti dampinšku maržu River Kwai International Food Industry kao i zbog toga što su propustile tužitelju dostaviti razmatranja na temelju kojih su namjeravali promijeniti antidampinšku pristojbu društva River Kwai International Food Industry.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/44

—

poništi Provedbenu odluku Komisije u predmetu C (2014) 2093 u mjeri u kojoj i nadalje treba primijeniti Direktivu 2004/17/EZ u vezi s dodjelom ugovora za poštanske usluge koje nisu navedene u članku 1. Provedbene odluke i čije je izuzeće tužitelj zahtijevao u skladu s člankom 30. stavkom 6. navedene direktive.

—

podredno, ako Opći sud smatra da djelomično pobijanje odluke nije dopušteno ili moguće, poništi Provedbenu odluku u cijelosti.

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/45

—

poništi Provedbenu odluku Vijeća 2014/216/ZVSP od 14. travnja 2014. o provedbi Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL L 111, str. 91.) i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 381/2014 od 14. travnja 2014. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL L 111, str. 33.), u mjeri u kojoj osporavani akti uključuju tužitelja na popis osoba i subjekata koji podliježu mjerama ograničavanja;

—

naloži Vijeću snošenje troškova ovog postupka.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/46

—

da međupresudom naloži Europskoj uniji da, temeljem čl. 340. st. 2. Ugovora o funkcioniranju EU, tužiteljima naknadi cjelokupnu imovinsku štetu koja je, kao posljedica propusta Europske komisije da iskoristi svoje nadzorne (monitoring) ovlasti iz čl. 36. st. 1. i 2. Akta o pristupanju da osigura ispunjenje obveze Republike Hrvatske na osiguranje početka rada hrvatskih javnih ovršitelja s 1. siječnja 2012. godine, preuzete tijekom pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji u Poglavlju 23. – Pravosuđe i temeljna prava i utvrđenu u Prilogu VII. toč. 1. Akta o pristupanju „Posebne obveze koje je preuzela Republika Hrvatska u pregovorima o pristupanju”, koji glasi: „1. Nastaviti osiguravati djelotvornu provedbu svoje Strategije reforme pravosuđa i Akcijskog plana”, svim tužiteljima nastala tijekom razdoblja od 1. siječnja 2012. godine pa do početka rada tužitelja u svojstvu hrvatskih javnih ovršitelja u skladu s odredbama čl. 36. st. 1. i Priloga VII. toč. 1. Akta o pristupanju, koji pravno obvezuje svih 28 država potpisnica Ugovora u pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, od 09. prosinca 2011. godine i Europsku komisiju;

—

da do pravomoćnosti međupresude iz prve točke ovog tužbenog zahtjeva zastane s raspravljanjem o visini cjelokupne imovinske štete čiju naknadu tužitelji zahtijevaju od Europske unije ovom tužbom;

—

da nakon pravomoćnosti međupresude iz prve točke ovog tužbenog zahtjeva, te provedbe rasprave i izvođenja dokaza na okolnost utvrđivanja visine cjelokupne imovinske štete čiju naknadu tužitelji zahtijevaju ovom tužbom, Europskoj uniji naloži da svakom od tužitelja naknadi imovinsku štetu koja im je nastala kao posljedica protupravnog propusta Europske komisije navedenog i opisanog u prvoj točki ovog zahtjeva, i to cjelokupnu običnu imovinsku štetu (damnum emergens) i cjelokupnu korist koja je tužiteljima izmakla (lucrum cessans) tijekom razdoblja od 1. siječnja 2012. do dana postavljanja zahtjeva naslovnog suda Ministarstvima financija i pravosuđa Republike Hrvatske, u iznosu od po 6 00  000,00 EUR za svaku kalendarsku godinu i svakog tužitelja, oboje zajedno sa zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje, tekućom:

—

da nakon pravomoćnosti međupresude iz prve točke ovog tužbenog zahtjeva, te provedbe rasprave i izvođenja odgovarajućih dokaza na okolnost visine ovog tužbenog zahtjeva, Europskoj uniji naloži da svakom od tužitelja naknadi cjelokupne troškove ovog postupka.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/47

—

poništi odluku petog žalbenog vijeća od 30. travnja 2014. u predmetima R 240/2013-5 i R 303/2013-5 u mjeri u kojoj se tiče predmeta R 240/2013-5; te

—

naloži tuženiku da snosi svoje troškove i naknadi troškove tužitelja.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/48

—

poništi odluku prvog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 29. travnja 2014. u predmetu R 2324/2013-1;

—

naloži OHIM-u snošenje troškova.

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009;

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/49

—

poništi pobijanu odluku na temelju članka 263. UFEU-a s obzirom da se u njoj utvrđuje postojanje državne potpore i nalaže povrat te potpore od ulagača gospodarskih interesnih udruženja (AIE-a);

—

podredno, prihvati izložene argumente i oduzme učinak nalogu za povrat navodnih potpora iz članka 4. stavka 1. in fine odluke jer je u suprotnosti s načelima pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja s obzirom da se povrat nikako nije mogao zahtijevati prije objave odluke o pokretanju postupka od 21. rujna 2011. u Službenom listu Europske unije; osim toga, prizna postojanje zaštite legitimnih očekivanja onim gospodarskim interesnim udruženjima (AIE-ima) koja su ispunila objektivne uvjete za primjenu spornih poreznih povlastica prije objave odluke iz 2006. u Službenom listu Europske unije;

—

djelomično poništi članak 2. odluke i utvrdi da je metodologija određivanja navodne pogodnosti koju ulagači trebaju vratiti, predložena u točkama 263. do 269. odluke, koja bi trebala uključivati niz odbitaka koji nisu uzeti u obzir, protupravna;

—

utvrdi djelomično poništenje članka 4. stavka 1. odluke s obzirom da je Komisija očito prekoračila svoje ovlasti kada je u članku 4. stavku 1. odluke utvrdila ništavost ugovornih odredbi koje predviđaju naknadu štete u korist ulagača u slučaju da se utvrdi da porezne pogodnosti španjolskog sustava financijskog leasinga čine nezakonitu državnu potporu, i

—

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/49

—

poništi odluku na temelju članka 263. UFEU-a s obzirom da se u njoj utvrđuje postojanje državne potpore i nalaže povrat te potpore od ulagača;

—

podredno, poništi članke 1. i 2. i članak 4. stavak 1. odluke s obzirom da utvrđuju ulagače kao korisnike koji trebaju vratiti navodnu potporu;

—

podredno, oduzme učinak nalogu za povrat potpore od ulagača iz članaka 4. stavka 1. in fine, jer je u suprotnosti s načelima pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja s obzirom da povrat nije mogao biti određen prije objave odluke o pokretanju postupka

—

podredno, poništi članak 2. odluke i utvrdi da je metodologija određivanja navedene potpore koju ulagači trebaju vratiti, predložena u njezinim člancima 263. i 167., koja se trebala uskladiti uzimajući u obzir određene odbitke, protupravna;

—

utvrdi nepostojanje ili, alternativno, djelomično poništenje članka 4. stavka 1. odluke kada je riječ o zabrani „prenošenja tereta povrata na druge osobe” s obzirom da to podrazumijeva zauzimanje stajališta o zabrani ili navodnoj ništavosti ugovornih odredbi o pravu regresa od trećih osoba iznosa koje ulagači trebaju naknaditi Španjolskoj, i

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/50

—

u cijelosti poništi odluku prvog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 27. ožujka 2014. u predmetu R 1230/2013-1;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/51

—

poništi odluku petog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 5. svibnja 2014. u predmetu R 1522/2013-4; te

—

naloži tuženiku i drugoj stranci u postupku, ukoliko intervenira, da naknade troškove postupka.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/52

—

poništi odluku prvog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 9. travnja 2014. u predmetu R 1523/2013-1;

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/52

—

poništi odluku četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 5. svibnja 2014. donesenu u predmetu R 1777/2013-4;

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/53

—

poništi odluku prvog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 29. travnja 2014. u predmetu R 1326/2013-1;

—

naloži OHIM-u snošenje troškova.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/54

—

djelomično odbije prijavu žiga Zajednice br. 1 1 6 24  483 od 13. kolovoza 2013. i poništi odluku četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 5. svibnja 2014. u predmetu R 1940/2013-4;

—

naloži prihvaćanje prijave za registraciju žiga Zajednice br. 1 1 6 24  483 i za sljedeće usluge:

—

naloži tuženiku da naknadi troškove postupka pred žalbenim vijećem u predmetu R 1940/2013-4 te troškove ovog postupka.

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009;

—

povreda članka 7. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) Uredbe br. 207/2009;

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (f) Uredbe br. 207/2009

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/55

—

poništi Odluku 2011/137/ZVSP i Odluku 2011/178/ZVSP; i

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog tiče se nenadležnosti Vijeća da tužitelja uvrsti na popis osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja, pošto njegovo ime nije spomenuto u rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1970 (2011) i 1973 (2011).

2.

Drugi tužbeni razlog tiče se povrede obveze obrazlaganja u mjeri u kojoj je Vijeće svoju odluku temeljilo samo na spomenutim rezolucijama, ne uzimajući u obzir osobne prilike tužitelja.

3.

Treći tužbeni razlog tiče se povrede tužiteljevog prava na obranu i načela pretpostavke nedužnosti zbog toga što je izostao kontradiktorni postupak.

4.

Četvrti tužbeni razlog tiče se povrede temeljnih prava s obzirom na to da je Vijeće, namećući tužitelju mjere ograničavanja, nezakonito ograničilo njegovu slobodu odlaska i povratka te pravo na vlasništvo.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/55

—

poništi članak 1. Odluke Vijeća 2014/222/ZVSP od 16. travnja 2014. u dijelu u kojem se odnosi na njega i u kojem ga isključuje iz svog priloga;

—

poništi članak 1. Provedbene Uredbe Vijeća (EU) br. 397/2014 od 16. travnja 2014. u dijelu u kojem se odnosi na njega i u kojem ga isključuje iz svog priloga, i

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na očitu pogrešku u ocjeni činjenica na kojima se temelje pobijane odredbe s obzirom da one nemaju stvarnog činjeničnog niti dokaznog temelja.

2.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na neispunjenje obveze obrazloženja s obzirom da, kada je riječ o NDC-u, obrazloženje pobijanih normi nema stvarni temelj te je neprecizno, nije konkretno, opće je te tužitelju onemogućava primjerenu pripremu obrane.

3.

Treći tužbeni razlog odnosi se na povredu prava na djelotvornu sudsku zaštitu kada je riječ o obrazloženju odredbi, nedostatku dokaza navedenih prigovora i prava na obranu i vlasništvo s obzirom da nije poštovana obveza obrazloženja niti potreba podnošenja stvarnih dokaza, što utječe na ostala prava.

4.

Četvrti tužbeni razlog odnosi se zloporabu ovlasti s obzirom da postoje objektivne, precizne i podudarne indicije koje dopuštaju tvrdnju da je Vijeće, prilikom donošenja sankcija, zloporabljujući svoj položaj i prijevarno, imalo druge ciljeve od onih koje je tvrdilo da ima.

5.

Peti tužbeni razlog odnosi se na pogrešno tumačenje primijenjenih pravnih pravila s obzirom da su ona tumačena i primijenjena pogrešno i široko, a to je nedopustivo kada je riječ o odredbama kojima se propisuju sankcije.

6.

Šesti tužbeni razlog odnosi se na povredu prava vlasništva jer je ono ograničeno bez stvarnog opravdanja i ne poštujući načelo proporcionalnosti.

7.

Sedmi tužbeni razlog odnosi se na povredu načela jednakog postupanja jer se bez razloga naštetilo kompetitivnom položaju tužitelja.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/56

—

poništi odluku četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 21. svibnja 2014. u predmetu R 917/2013-4;

—

dodijeli tužitelju troškove postupka.

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/57

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/58

8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/58