9.8.2014

Službeni list Europske unije

C 260/1

KOMUNIKACIJA KOMISIJE

o dovršavanju postupka uvođenja ograničenja za četiri ftalata (DEHP, DBP, BBP i DIBP) u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH)

(Tekst značajan za EGP)

2014/C 260/01

1. UVOD

U skladu s člankom 69. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (1) (REACH) Danska je 14. travnja 2011. podnijela Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) dosje iz Priloga XV. za prijedlog uvođenja ograničenja. Prijedlog se odnosi na uvođenje ograničenja na razini EU-a stavljanja na tržište proizvoda koji su namijenjeni za uporabu u zatvorenom prostoru i mogu doći u izravni dodir s kožom ili sluznicom, a sadrže jedan od četiri ftalata ili više njih, u koncentraciji većoj od 0,1 % mase bilo kojeg plastificiranog materijala. Riječ je o sljedeća četiri ftalata: DEHP (bis(2-etilheksil) ftalat; CAS br. 117-81-7; EC br. 204-211-0); DBP (dibutil ftalat; CAS br. 84-74-2 EC br. 201-557-4); BBP (benzil butil ftalat; CAS 85-68-7 EC br. 201-622-7); DIBP (diizobutil ftalat; CAS 84-69-5; EC 201-553-2). Danska je smatrala da zbog svojstava reproduktivne toksičnosti i endokrine disrupcije ftalata prisustvo tih ftalata u proizvodima i istovremena izloženost različitim ftalatima predstavljaju rizik za ljudsko zdravlje koji nije podvrgnut odgovarajućoj kontroli i na koji je potrebno odgovoriti na razini EU-a.

Odbor za ocjenu rizika (RAC) Europske agencije za kemikalije (ECHA) 15. lipnja 2012. konsenzusom je usvojio mišljenje o predloženom uvođenju ograničenja u skladu s člankom 70. Uredbe REACH. RAC u svojem mišljenju navodi da predloženo ograničenje nije opravdano jer dostupni podaci ne upućuju na to da 2012. postoji rizik od istovremene izloženosti četirima ftalatima. Prema mišljenju RAC-a, postojećim regulatornim propisima i posljedičnim smanjenjem uporabe dodatno se smanjuje izloženost, a tome će pridonijeti i preduvjeti za odobravanje tih ftalata koji će se nametnuti tijekom sljedećih nekoliko godina.

Odbor za socioekonomsku analizu (SEAC) ECHA-e 5. prosinca 2012. konsenzusom je usvojio mišljenje, u skladu s člankom 71. Uredbe REACH, o predloženom uvođenju ograničenja zaključivši da nema osnove za potporu predloženog ograničenja. Taj zaključak temelji se na gore opisanom mišljenju RAC-a.

ECHA je Komisiji 19. prosinca 2012. dostavila mišljenja RAC-a i SEAC-a u skladu s člankom 72. Uredbe REACH.

U skladu s člankom 73. stavkom 1. Uredbe REACH, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 68., Komisija priprema nacrt izmjene Priloga XVII. u roku od tri mjeseca od primitka mišljenja SEAC-a.

Četiri ftalata razvrstana su kao reproduktivno toksične tvari kategorije 1B u skladu s Prilogom VI. Uredbe o CLP-u (2). Poput ostalih reproduktivno toksičnih tvari kategorije 1B i u skladu s unosom 30. u Prilogu XVII. Uredbi REACH, četiri ftalata ne smiju se stavljati na tržište niti upotrebljavati, kao takvi, kao sastojci drugih tvari ili u smjesama u javnoj prodaji kada je koncentracija jednog od tih ftalata veća od ili jednaka 0,3 %.

Korištenje triju od tih ftalata (DEHP, DBP i BBP) u igračkama i proizvodima za skrb o djeci ograničeno je unosom 51. u Prilogu XVII. Uredbi REACH. U okviru klauzule o preispitivanju uvrštene u ovaj unos ECHA je na zahtjev Komisije 2010. ocijenila treba li izmijeniti unos s obzirom na nove znanstvene informacije. Zaključeno je (3) da dostupnim novim informacijama o korištenju tih triju ftalata i izloženosti njima nije uspostavljena nova perspektiva u pogledu već provedenih procjena koje su se koristile kao osnova za ta ograničenja. Zaključeno je i da te nove informacije ne upućuju na potrebu za hitnim preispitivanjem postojećeg ograničenja.

2. GLAVNI ELEMENTI KOJE JE KOMISIJA RAZMATRALA PRI DONOŠENJU OCJENE

Komisija je pri zaključivanju jesu li uvjeti navedeni u članku 68. Uredbe REACH ispunjeni te je li ograničenje opravdano posebice razmatrala sljedeće elemente dosjea o uvođenju ograničenja i mišljenja Odbora.

Ponajprije, RAC-u je bilo teško donijeti zaključak u pogledu doprinosa četiri ftalata problemima neplodnosti i uočenoj većoj učestalosti slučajeva raka ovisnog o hormonima u ljudi. Zapravo, na temelju dostupnih epidemioloških istraživanja na ljudima nije moguće zaključiti o izravnoj uzročnoj vezi između istraženih učinaka (uglavnom anti-androgenih) i izloženosti četirima ftalatima. S druge strane, RAC se složio da je nekoliko učinaka, na temelju podataka dobivenih iz istraživanja na životinjama, izgleda povezano s anti-androgenim djelovanjem. Odbor je stoga smatrao sve te učinke relevantnim ishodima te je odabrao najosjetljivije učinke za izvođenje razine izloženosti tvari koja se u ljudi ne bi smjela prekoračiti (DNEL – razine izloženosti bez učinka). RAC je međutim smatrao da su izvedene razine DNEL-a precijenjene, primjerice zbog konzervativnog određivanja razina početne doze (4), a razloge je detaljno pojasnio u izvješću.

Zatim, pri procjeni izloženosti RAC je procijenio scenarije predložene u dosjeu o uvođenju ograničenja u okviru kojih izloženost ftalatima sadržanima u proizvodima može proizaći iz izravnog kontakta s predmetima te prašinom i zrakom u zatvorenom prostoru koji sadrži četiri ftalata. Procjenom je obuhvaćeno i izlaganje konzumacijom hrane.

RAC je smatrao da procjene izloženosti na temelju modeliranja navedenog u dosjeu o uvođenju ograničenja predstavljaju najgori mogući scenarij koji je prema njegovu mišljenju nepouzdan. Stoga su izračunati omjeri karakterizacije rizika (RCR) od izloženosti proizvodima, rizika od izloženosti u zatvorenom prostoru te rizika od unosa hranom, ocijenjeni prekomjernima.

Kako bi se dobio bolji prikaz ukupnih razina, odnosno razina četiri ftalata kojima je populacija istodobno izložena, RAC je radi izvođenja procjena izloženosti razmatrao studije u okviru kojih je proveden biomonitoring ljudi, a dostupne su u dosjeu o uvođenju ograničenja u Prilogu XV. te tijekom postupka uvođenja ograničenja. Iz procjena izloženosti izračunatih pomoću tih podataka iz biomonitoringa dobiveni su kombinirani RCR-ovi za četiri ftalata u vrijednosti 1,59 za djecu odnosno 1,23 za odrasle (razumni najgori slučaj), što upućuje na rizik veći od 1. RAC je uočio da bi slijedom podataka iz biomonitoringa izloženost mogla biti podcijenjena, jer su bili dostupni podaci samo za mali broj osoba te njima nisu bile obuhvaćene sve dobne skupine, a navedeni podaci vjerojatno nisu reprezentativni za situaciju u cijeloj Europi (podaci su bili dostupni samo za Njemačku i Dansku). RAC je međutim smatrao, s obzirom da se dostupne studije biomonitoringa odnose na uzorke uzete prije 2007., kako procjene izloženosti ne odražavaju trenutačnu situaciju te su prekomjerne u pogledu provedbe zakonodavstva EU-a o ftalatima u materijalima u dodiru s hranom (5), u kozmetici (6) te u proizvodima za skrb o djeci i dječjim igračkama (7), slijedom kojeg se očekivalo smanjenje izloženosti.

Kako je navedeno u mišljenju RAC-a, između 2007. i 2010. zabilježeno je smanjenje prisutnosti četiri ftalata u proizvodima proizvedenima u EU-u od 40 %, smanjenje prisutnosti četiri ftalata u proizvodima uvezenima u EU od 13 % te smanjenje količine četiri ftalata u proizvodima na tržištu EU-a od 35 %. Zabilježeno je i da izračunati RCR-ovi predstavljaju rezultat izlaganja svim proizvodima koji sadrže ftalate, uključujući one za koje prijedlogom nije predviđeno uvođenje ograničenja. RAC je stoga zaključio da su iznosi izračunatih RCR‐ova veći od 1 vjerojatno precijenjeni u odnosu na trenutačnu situaciju.

Nadalje, RAC i SEAC napomenuli su da je upotreba četiri ftalata i/ili ftalata općenito u mnogim slučajevima već postupno prestala ili je postupno izbacivanje iz upotrebe u tijeku. Osim toga, SEAC je na temelju nekoliko različitih scenarija projicirao količine četiri ftalata u proizvodima koji će biti stavljeni na tržište EU-a između 2015. i 2020. Te projekcije upućuju na daljnje znatno smanjenje prisutnosti četiri ftalata u proizvodima u EU-u. Na temelju toga RAC je zaključio da će se sadašnjim smanjivanjem u pogledu količine dodatno smanjiti izloženost do razine koja nije značajna za ljudsko zdravlje. SEAC je također smatrao da je zamjena ponajprije potaknuta zakonodavstvom EU-a – primjerice o razvrstavanju četiri ftalata u kategoriju reproduktivnih toksina, zakonodavstvom EU-a kojim je ograničena njihova uporaba u igračkama i proizvodima za brigu o djeci te zakonodavstvom EU-a o plastičnim materijalima koji dolaze u dodir s hranom – i očekuje se da će se zamjena četiri ftalata drugim plastifikatorima nastaviti uslijed uvrštavanja tih ftalata na popis posebno zabrinjavajućih tvari u skladu s člankom 59. Uredbe REACH i Priloga XIV. Uredbi REACH te s obzirom na to da je obavezno priložiti plan zamjene pri prijavi za odobrenje ako postoje prikladne alternative. Drugi tržišni čimbenici, primjerice trend korištenja plastifikatora bez ftalata i nesigurnost u pogledu dugoročnih cijena i dostupnosti sirovina za ftalate, podupiru ovaj trend zamjene.

SEAC je u svom mišljenju napomenuo da nije mogao izvršiti procjenu proporcionalnosti predloženog ograničenja s obzirom na nedostatak relevantnih informacija u dosjeu o uvođenju ograničenja za Prilog XV. te informacija prikupljenih tijekom postupka uvođenja ograničenja. Koristi predloženog ograničenja povezanog s mogućim smanjenim zdravstvenim učincima nisu demonstrirane niti procijenjene. Informacije dostupne SEAC-u ne omogućuju procjenu mogućih koristi za okoliš koje bi proizlazile iz predloženog ograničavanja. S obzirom na troškove zamjene za industriju, SEAC je zaključio da su cijene alternativa (uključujući plastifikatore s ftalatima i one bez ftalata) uglavnom 0–30 % više. SEAC-u su bile dostupne ograničene informacije s obzirom na promjenu formule i druge relevantne troškove zamjene, uzimajući u obzir širok raspon primjena. SEAC je općenito procijenio da su alternativna rješenja za većinu primjena tehnički dostupna po prihvatljivoj cijeni. Međutim, predložena ograničenja mogu imati negativan gospodarski učinak na sektor recikliranja PVC-a, a zamjena u određenim sektorima (npr. svemirskoj industriji) može zahtijevati više vremena i resursa. SEAC je također utvrdio da nije dokazano da bi predloženo uvođenje ograničenja uistinu bila najprikladnija mjera s obzirom na vrlo širok raspon prijedloga.

Danska je 9. travnja i 12. srpnja 2013. Komisiji dostavila reference na dodatne informacije tražeći da ih Komisija uzme u obzir prije donošenja odluke. Te su se informacije uglavnom odnosile na podatke iz studija biomonitoringa te podatke o četiri ftalata u uvezenim proizvodima. Komisija je zatražila od tajništva ECHA-e provođenje preliminarnog ocjenjivanja prirode tih podataka, odnosno utvrđivanje mogu li se njima osporiti mišljenja RAC-a i SEAC-a.

U svojoj preliminarnoj ocjeni tajništvo ECHA-a na temelju novih dostupnih podataka biomonitoringa za dansku populaciju zaključilo je da je izloženost u toj državi članici 2011. iznosila otprilike polovinu vrijednosti iz 2007., čime je potvrđena pretpostavka o trendu opadanja, kao i zaključci RAC-a i SEAC-a. Podaci biomonitoringa za populaciju iz drugih država članica nisu bili javno dostupni. ECHA je zaključila da su ti podaci suviše preliminarne naravi (budući da nisu prošli stručnu recenziju) a da bi se na temelju njih mogla provesti pravilna analiza i izvući čvrsti zaključci te osporiti mišljenja RAC-a i SEAC-a.

Nadalje, tajništvo ECHA-e smatralo je da na temelju podataka i dodatnih napomena o prisutnosti ftalata u uvezenim proizvodima koje je Danska dostavila nije moguće donijeti drugačije zaključke od onih koje su donijeli RAC i SEAC. Trend opadanja manje je izražen no što je SEAC pretpostavio, no podaci ne osporavaju pretpostavku RAC-a o trendu opadanja količine ftalata u proizvodima na tržištu EU-a. Čini se da to potvrđuje i preliminarna ocjena podataka biomonitoringa koju je izvršila ECHA.

Na temelju preliminarne ocjene podataka koje je Danska navela u svojoj korespondenciji od 9. travnja i 12. srpnja 2013., a koju je provelo tajništvo ECHA-e, Komisija smatra da na temelju tih podataka, s obzirom na njihovu ograničenu dostupnost i preliminarnu narav, nije moguće osporiti mišljenja RAC-a i SEAC-a.

3. ZAKLJUČCI

U skladu s člankom 73. stavkom 1. Uredbe REACH, Komisija smatra da uvjeti utvrđeni u članku 68. nisu ispunjeni te stoga nije pripremila nacrt izmjene Priloga XVII. i nije zatražila donošenje konačne odluke u skladu s postupkom utvrđenim u članku 73. stavku 2. Uredbe REACH.

Uredbom REACH usklađuju se uvjeti za zabranu proizvodnje, uporabe ili stavljanja na tržište kemijskih tvari koje su podvrgnute postupku uvođenja ograničenja REACH (članci 69. do 73. Uredbe REACH). Stoga države članice po dovršetku postupka uvođenja ograničenja ne bi trebale zadržati ili uvesti nacionalna ograničenja koja se razlikuju od onih donesenih na razini EU-a radi suzbijanja rizika procijenjenih u dosjeu o uvođenju ograničenja iz Priloga XV.

U trenutačnom slučaju koji se odnosi na četiri ftalata to znači da, s obzirom da je Komisija odlučila da neće donijeti predloženo ograničenje na razini EU-a, države članice ne bi trebale zadržati ili uvesti nacionalna ograničenja za suzbijanje rizika koji su već procijenjeni tijekom postupka uvođenja ograničenja na razini EU-a.

Komisija podsjeća na obvezu ECHA-e da razmotri, nakon datuma povlačenja (21. veljače 2015.), predstavlja li uporaba tih četiriju ftalata iz Priloga XIV. u proizvodima rizik za ljudsko zdravlje ili okoliš koji nije podvrgnut odgovarajućoj kontroli u skladu s člankom 69. stavkom 2. Uredbe REACH. Tim postupkom obuhvatila bi se i preporuka RAC-a u okviru njegovog mišljenja o nadzoru tržišnih trendova, uporabe, prisutnosti u organizmu na temelju biomonitoringa, sadržaja u proizvodima i migracije iz proizvoda.

Komisija smatra da će u okviru ovog postupka ECHA ocijeniti sve nove dostupne podatke, uključujući nove podatke biomonitoringa, koje je Danska navela u dokumentima podnesenima 9. travnja i 12. srpnja 2013. Komisija će zatražiti da ECHA pokrene taj postupak prije datuma povlačenja tih tvari.

Ako se pojave pitanja u pogledu toga trebaju li drugi ftalati koji su razvrstani kao reproduktivno toksične tvari 1A/B izazivati zabrinutost ili ako novi znanstveni dokazi upućuju na neprihvatljiv rizik od izlaganja tim četirima ftalatima, može se procijeniti rizik za ljudsko zdravlje koji proizlazi iz istovremene izloženosti svim razvrstanim ftalatima, što bi moglo dovesti do novog postupka uvođenja ograničenja u skladu s člankom 69. Uredbe REACH.

(1) Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94, kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).

(2) Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008.o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.).

(3) http://echa.europa.eu/documents/10162/13641/dehp_echa_review_report_2010_6_en.pdf;

http://echa.europa.eu/documents/10162/13641/bbp_echa_review_report_2010_6_en.pdf;

http://echa.europa.eu/documents/10162/13641/dbp_echa_review_report_2010_6_en.pdf.

(4) NOAEL – razina bez opaženih štetnih učinaka ili LOAEL – razina najnižeg opaženog štetnog učinka.

(5) Uredba (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom i stavljanju izvan snage direktiva 80/590/EEZ i 89/109/EEZ (SL L 338, 13.11.2004., str. 4.) i Uredba Komisije (EU) br. 10/2011 od 14. siječnja 2011. o plastičnim materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom (SL L 12, 15.1.2011., str. 1.).

(6) Direktiva Vijeća 76/768/EEZ od 27. srpnja 1976. o usklađivanju zakona država članica na području kozmetičkih proizvoda (SL L 262, 27.9.1976., str. 169.).

(7) Direktiva 2005/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2005. (SL L 344, 27.12.2005., str. 40.), trenutačno u okviru unosa 51. u Prilogu XVII. Uredbi REACH.

9.8.2014

Službeni list Europske unije

C 260/13

Objava zahtjeva u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

2014/C 260/13

Ova je objava temelj za podnošenje prigovora na zahtjev u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1).

JEDINSTVENI DOKUMENT

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 510/2006

o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (2)

„Potjesvlees uit de Westhoek”

EZ br.: BE-PGI-0005-01130 – 10.07.2013.

ZOZP ( X ) ZOI ( )

1. Naziv

„Potjesvlees uit de Westhoek”

2. Država članica ili treća zemlja

Belgija

3. Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

3.1. Vrsta proizvoda

Vrsta: 1.2. Proizvodi od mesa

3.2. Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

Opći podaci:

Hladetina „Potjesvlees uit de Westhoek” blago je kisela prerađevina od mesa u hladetini. Ta hladetina sadržava tri vrste bijelog mesa: piletinu, teletinu i zečetinu. Omjer mesa i hladetine iznosi najmanje 60 % mesa prema 40 % hladetine.

Vizualna obilježja:

Hladetina je svijetle boje, prozirna te sadržava male i velike komade kuhanog bijelog mesa, uz eventualnu prisutnost kosti. Nijansa mesa može se kretati od vrlo bijele do bijelosive. Mogu se koristiti i kriške limuna kao dekoracija, a hladetina može sadržavati i komade luka, mrkve, poriluka ili celera.

Organoleptička svojstva:

U okusu hladetine „Potjesvlees uit de Westhoek” prevladava kuhano bijelo meso i njegov temeljac. Hladetina ima kiselkast okus.

3.3. Sirovine (samo za prerađene proizvode)

Za pripremu hladetine „Potjesvlees uit de Westhoek” potrebne su sljedeće sirovine

Meso:

—	piletina (najviše 70 %),

—	zečetina (najmanje 15 %),

—	teletina (najmanje 15 %).

Hladetina:

—

voda,

—	kiselina: limun i/ili bijelo vino i/ili ocat,

—	želatina: najviše 100 g po litri soka nastalog kuhanjem,

—

arome:

—	povrće: dodaje se sljedeće povrće: luk, mrkva, poriluk, celer,

—	začini: mogu se dodati sljedeći začini: majčina dušica, lovor, peršin, klinčić, kardamom, korijandar, curry,

—	papar i/ili kajenski papar,

—

sol.

Prerađevina ne sadržava bojila ni konzervanse.

3.4. Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla)

—

3.5. Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području

Svi proizvodni postupci u pripremi hladetine „Potjesvlees uit de Westhoek” provode se na određenom zemljopisnom području:

—	priprema temeljca,

—	kuhanje mesa,

—	priprema hladetine,

—	završna obrada.

3.6. Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd.

—

3.7. Posebna pravila o označivanju

Etiketa mora sadržavati sljedeće oznake: „Potjesvlees uit de Westhoek” i logotip Europske unije.

4. Sažeta definicija zemljopisnog područja

Područje proizvodnje je „Westhoek” i susjedne općine u belgijskoj pokrajini Zapadnoj Flandriji. To područje obuhvaća općine: Coxyde, Nieuport, La Panne, Furnes, Alveringem, Dixmude, Koekelare, Poperinghe, Vleteren, Lo-Reninge, Houthulst, Kortemark, Heuvelland, Mesen, Ypres, Langemark-Poelkapelle, Staden, Hooglede, Zonnebeke i Wervik.

5. Povezanost sa zemljopisnim područjem

5.1. Posebnosti zemljopisnog područja

Hladetina „Potjesvlees uit de Westhoek” neodvojivo je povezana s regijom Westhoek. Potječe od recepta lokalnih domaćica nadahnutog veoma starim jelima od hladetine. Znanje i umijeće priprave tog jela stoljećima su čuvale domaćice regije Westhoek i tako je postao klasičnim jelom koje se služilo na sajmovima. Upotreba piletine, zečetine i teletine pokazuje da je od 19. stoljeća pa sve do razdoblja nakon Drugog svjetskog rata bila riječ o svečanom pripravku koji si je većina ljudi mogla priuštiti tek jednom ili dvaput godišnje. Prednost tog jela na ljetnim sajmovima bila je višestruka: moglo ga se u velikim količinama pripremiti unaprijed, a dodatak „kiseline” unosio je svježinu i pospješivao konzerviranje.

Lokalni su mesari preuzeli taj recept nakon Drugog svjetskog rata i u svojim prodavaonicama počeli nuditi hladetinu „Potjesvlees uit de Westhoek”. Time se jelo sa statusom sajmišnog jela prometnulo u profinjenu mesnu prerađevinu koja je dostupna tijekom cijele godine te se može jesti kao samostalan obrok ili kao namaz na kruhu. Na tržište ga stavljaju i mesari i stručnjaci za soljenje.

Smješten sasvim blizu belgijske obale, Westhoek je važna turistička regija u kojoj su prisutne snažne gastronomske tradicije u koje se ubraja i hladetina „Potjesvlees uit de Westhoek”.

5.2. Posebnosti proizvoda

Rezultat te stoljetne lokalne tradicije veoma je specifičan proizvod čija se svijetla boja i svjež okus postižu zahvaljujući upotrebi:

—	isključivo bijelog pilećeg, zečjeg i telećeg mesa,

—	laganog temeljca svijetle boje koji služi kao osnova hladetine,

—	octa ili limuna koji osiguravaju bijelu boju i okus.

Taj spoj bijelog mesa, svijetle hladetine i kiselosti svojstven je hladetini „Potjesvlees uit de Westhoek” proizvedenoj u određenom zemljopisnom području.

5.3. Uzročna povezanost zemljopisnog područja i kvalitete ili karakteristika proizvoda (za ZOI) odnosno određene kvalitete, ugleda ili drugih karakteristika proizvoda (za ZOZP)

Povezanost sa zemljopisnim područjem počiva na specifičnim svojstvima hladetine „Potjesvlees uit de Westhoek”, koja proizlaze iz lokalnog znanja i umijeća. Hladetina „Potjesvlees uit de Westhoek” i njezin ugled nedjeljivo su povezani s regijom i lokalnim turizmom.

U knjizi „De Belgische keuken” (1995.) Dirk De Prins i Nest Mertens utvrđuju povezanost između domaćeg recepta za hladetinu „Potjesvlees uit de Westhoek” i španjolske okupacije Belgije u 16. stoljeću. Valonski „escavèche”, hladan i kiseo pripravak od riječne ribe i hladetina „Potjesvlees uit de Westhoek” vidljivo su srodni sa španjolskim proizvodom „escabeche”.

Taj je domaći recept zahvaljujući doprinosu stručnjaka postao šire poznat. Tako je hladetina „Potjesvlees uit de Westhoek” predstavljena na specijaliziranim natjecanjima i nagrađena na sajmovima mesne industrije Slavakto u Utrechtu (1994.) i Meat&Fresh Expo u Belgiji (2009.).

Da bi se taj tradicionalni proizvod njihova podneblja još više pročuo, mesari tog područja odlučili su se udružiti u red koji se na nizozemskom naziva „Orde van het Potjesvlees uit de Westhoek” te podnijeti zajednički zahtjev za priznavanje hladetine „Potjesvlees uit de Westhoek” kao tradicionalnog flamanskog regionalnog proizvoda. Priznanje je dobiveno u rujnu 2008.

Unatoč proizvodnji tog proizvoda u malim razmjerima i njegovoj prvenstveno lokalnoj prodaji, hladetina „Potjesvlees uit de Westhoek” zbog svojih osobitih svojstava i svog ugleda zauzima važno mjesto u gastronomiji turističke regije „Westhoek” u Zapadnoj Flandriji. Toerisme Vlaanderen, službeno tijelo nadležno za turizam u Flandriji, kao i Westtoer, turistički ured pokrajine Zapadne Flandrije, priznaju važnost „Potjesvlees uit de Westhoek”:

—	Toerisme Vlaanderen ga je posredstvom Tafelen in Vlaanderen upisao u svoj akcijski plan za 2011., 2012. i 2013. radi promocije flamanske gastronomske kulture.

—	Turistička brošura „West-Vlaanderen voor Dummies” navodi hladetinu „Potjesvlees uit de Westhoek” kao reprezentativan proizvod regije Westhoek.

—	Na web-mjestu te pokrajine www.streekproductwestvlaanderen.be navedeni su svi proizvođači hladetine „Potjesvlees uit de Westhoek”, a proizvod nalazimo i u poklon-košarama.

Oznake povezane s hladetinom „Potjesvlees uit de Westhoek” u belgijskim i međunarodnim turističkim vodičima jednako tako svjedoče o njegovom ugledu i turističkoj važnosti. Naveden je i na malom popisu regionalnih jela i proizvoda u izdanju Michelinova vodiča „Belgija – Veliko Vojvodstvo Luksemburg” iz 1999., u vodiču „Ippa’s streekgerechten Gids voor België” iz 1995. i u pregledu regionalnih proizvoda izdavača De Rouck objavljenom 2008.

Nekoliko specijaliziranih flamanskih knjiga uvrstilo je na svoje stranice taj tradicionalni regionalni proizvod, i to već od sedamdesetih godina: „Vlaamse gerechten”, objavljena 1975., „De kleine Culinaire encyclopedie van Vlaanderen” iz 2009., te nedavno objavljena „De oude Belgen in de keuken” iz 2010.

Taj se regionalni proizvod već više puta pojavljivao u emisijama nacionalne televizije: Jeroen Meus, slavan flamanski televizijski kuhar, donio ga je u poznatu večernju emisiju „De laatste show”, a osim toga je ovaj proizvod predstavljen i u okviru turističkih reportaža o regiji Westhoek.

Hladetinu „Potjesvlees uit de Westhoek” spominje se i na internetu: na portalima s vijestima, u receptima, na jelovnicima, u okviru sajmova itd.

Regija Westhoek tu tradiciju dijeli sa susjednom francuskom Flandrijom, regijom koja u Francuskoj nosi ime Nord Pas-de-Calais. Francusko se jelo „pot’je vleesch” međutim podosta razlikuje od recepta iz regije Westhoek. U francuskoj se Flandriji u pripravak uvijek dodaje svinjetina i teži se dobivanju smećkaste boje upotrebom karamele i drugih sastojaka.

Upućivanje na objavu specifikacije

(članak 5. stavak 7. Uredbe (EZ) br. 510/2006 (3))

http://lv.vlaanderen.be/nlapps/docs/default.asp?id=180&order

(1) SL L 343, 14.12.2012., str. 1.

(2) SL L 93, 31.3.2006., str. 12. Zamijenjena Uredbom (EU) br. 1151/2012.

(3) Vidjeti bilješku 2.

9.8.2014

Službeni list Europske unije

C 260/17

Objava zahtjeva u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

2014/C 260/14

Ova je objava temelj za podnošenje prigovora na zahtjev u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1).

ZAHTJEV ZA IZMJENU

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 510/2006

o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (2)

ZAHTJEV ZA IZMJENU U SKLADU S ČLANKOM 9.

„GARDA”

EZ br.: IT-PDO-0117-01142 – 6.8.2013.

ZOZP ( ) ZOI ( X )

1. Rubrika specifikacije proizvoda na koju se primjenjuje izmjena

—

☐ Naziv proizvoda

—

☒ Opis proizvoda

—

☐ Zemljopisno područje

—

☐ Dokaz o podrijetlu

—

☒ Način proizvodnje

—

☐ Povezanost

—

☒ Označivanje

—

☐ Nacionalni zahtjevi

—

☒ Ostalo:

—	dodani su zahtjevi koji se odnose na jamstvo podrijetla i sljedivost proizvoda,

—	dodane su i informacije o povezanosti između proizvoda i zemljopisnog područja, koje su se nalazile u sažetku, ali ne i u specifikaciji.

2. Vrsta izmjene

—

☐ Izmjena jedinstvenog dokumenta ili sažetka

—

☒ Izmjena specifikacije registriranog ZOI-ja ili ZOZP-a za koju nisu objavljeni ni jedinstveni dokument ni sažetak

—

☐ Izmjena specifikacije koja ne uključuje nikakve izmjene objavljenog jedinstvenog dokumenta (članak 9. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 510/2006)

—

☐ Privremena izmjena specifikacije proizvoda zbog obveznih sanitarnih i fitosanitarnih mjera koje su uvela nadležna tijela javne uprave (članak 9. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 510/2006)

3. Izmjena (izmjene):

Upotreba naziva „Garda”

Od sada je moguće rabiti jedinstveni naziv „Garda” za sve proizvode dobivene u utvrđenom zemljopisnom području, čime se ukida obveza korištenja dodatnih zemljopisnih naziva.

Opis proizvoda

Specifikacija je prilagođena važećem propisima EU-a uvođenjem srednjih vrijednosti deskriptora tipičnih za metodu predviđenu Uredbom (EZ) br. 796/2002 i ukidanjem ranije metode analize koja je postala zastarjela. Kako bi potrošači razumjeli te deskriptore, dodan je općeniti organoleptički opis ulja sa ZOI-jem „Garda”.

Ukupna najveća kiselost, izražena u oleinskoj kiselini, ujednačena je te je za sve proizvode „Garda” utvrđena restriktivnija vrijednost od najviše 0,5 % koja je prije bila potrebna samo za proizvode „Garda Trentino”. Ujednačivanje tog parametra dodatno će potaknuti proizvodna poduzeća da kontinuirano i snažnije teže kvalitetnoj proizvodnji.

Utvrđen je i ujednačen najveći peroksidni broj koji iznosi 14, a koji je prije bio utvrđen za proizvode „Garda Trentino”.

Ukinuta je vrijednost oleinske kiseline jer nije odlučujuća za kvalitetu ulja „Garda”. Nadalje, analitički rezultati dobiveni posljednjih godina pokazali su da vrijednost tog parametra nije bila konstantna te da je u prosjeku bila niža od ranijih vrijednosti što je, čini se, posljedica porasta prosječnih temperatura i manjeg broja milimetara kiše.

Stoga je procijenjeno da je bolje ne zadržati obvezu navođenja minimalne vrijednosti u specifikaciji.

Način proizvodnje

Tradicionalni izraz „Frantoio”, greškom zaboravljen u originalnom zahtjevu iz 1996. za „Garda Orientale”, ali ne i za „Garda Bresciano” i „Garda Trentino”, dodan je uz sortu „casaliva”.

Upotrebu naziva „Frantoio” kao tradicionalnog naziva za masline, zajedno s nazivom „Casaliva” ili umjesto njega, potvrđuju i popisi sorti u zajednicama na istočnoj obali jezera koji su preuzeti u dokumentima o maslinarstvu iz osamdesetih godina.

Potrebno je i ispraviti naziv „Less” ili „Lezzo”, odnosno ranije sinonime za Leccino, i zamijeniti ih nazivom „Leccino”.

Ispravak pogrešaka omogućuje utvrđivanje, za jedinstveni naziv „Garda”, za „Garda Orientale” i za „Garda Bresciano”, sljedećeg sastava sorti: „casaliva”, „frantoio” i „leccino” s najmanjim udjelom od 55 %; i druge sorte mogu biti prisutne u maslinicima, ali u omjeru koji ne prelazi 45 %.

Tim se ispravkom ne mijenja stvarni sastav sorti u maslinicima, u mjeri u kojoj on oduvijek odražava stvarnu proizvodnju maslina u zajednicama oko istočnog dijela jezera Garda, te se ne uvodi nikakva razlika u proizvodnju ulja koje ostaje ujednačeno za cjelokupni naziv Garda, uz izuzetak određenih „organoleptičkih razlika koje mogu prepoznati samo stručnjaci”, kao što je spomenuto u originalnom dokumentu iz 1996.

Utvrđeni su prinosi koji su jasno i definitivno povećani s 5 000 na 6 000 kg/ha. Specifikacijom je bila predviđena mogućnost povećanja proizvodnih prinosa maslina za 20 %, odnosno proizvodnje do 6 000 kg/ha već u 1996.

U stvari, znanstveni i povijesni proizvodni podaci pokazuju da proizvodnja maslina oko jezera Garda može doseći prinos od 6 000 kg/ha i prinos ulja od 25 %. Već su poljoprivredna ispitivanja provođena tijekom devedesetih pokazala da se tehnikama navodnjavanja i lisnom prihranom mogu dobiti veći prinosi, koji prelaze 6 000 kg/ha, a da se ne smanji kvaliteta ulja.

Napretkom ostvarenim u ispitivanjima o prihranjivanju maslina dokazano je da se zahvaljujući uravnoteženoj prihrani i naročito navodnjavanju, u kombinaciji s racionalnom tehnikom obrezivanja, može predvidjeti ulazak stabala maslina u proizvodnju te time povećati produktivnost po hektaru i prinos ulja bez da se mijenja kvaliteta.

Ukinuti su postupci koji se odnose na proizvodnu deklaraciju bilo zato što se pozivaju na zastarjele propise ili zato što su trenutno pod ingerencijom nadzornog tijela.

Ukinuti su zahtjevi prema kojima su se maslinici u različitim zonama trebali prilagoditi upotrebi dodatnih zemljopisnih naziva jer su postali suvišni s obzirom na to da je ta upotreba već obuhvaćena člankom koji se odnosi na proizvodno područje.

Zahtjevi koji se odnose na dokaz o podrijetlu unijeti su u poseban članak specifikacije.

Mogućnost ekstrakcije predviđena je u cijelom zemljopisnom području za jedinstveni naziv „Garda”.

Povezanost

Radi prilagodbe jedinstvenom dokumentu dodani su zahtjevi koji se odnose na povezanost sa zemljopisnom sredinom, što podrazumijeva okolišne, ljudske i povijesne čimbenike koji se ne nalaze u specifikaciji iz 1996.

Označivanje

Izmijenjena su određena pravila za označivanje radi njihove veće jasnoće i transparentnosti te za proizvođače i za potrošače (veća slova).

Od sada je moguće na etiketi navesti zemljopisni položaj maslinika ako se proizvod dobiva isključivo od maslina ubranih u spomenutim maslinicima te ako je na etiketi naveden i dodatni zemljopisni naziv.

Na etiketi je moguće navesti isključivo jedinstveni naziv „Garda”, bez obveze dodavanja jednog od tri tradicionalna dodatna zemljopisna naziva „Bresciano”, „Orientale” i „Trentino”.

Predviđena je i mogućnost isticanja jezera Garda na etiketi.

Sada se mogu upotrebljavati metalni spremnici, koji su prilagođeni za prodaju prehrambenih proizvoda, kako bi se osiguralo i bolje čuvanje ulja.

Postala je obvezna upotreba logotipa proizvoda.

Zahtjevi koji se odnose na nadzorna tijela

Dodani su zahtjevi koji se odnose na nadzorno tijelo.

JEDINSTVENI DOKUMENT

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 510/2006

o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (3)

„GARDA”

EZ br.: IT-PDO-0117-01142 – 6.8.2013.

ZOZP ( ) ZOI ( X )

1. Naziv

„Garda”

2. Država članica ili treća zemlja

Italija

3. Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

3.1. Vrsta proizvoda

Razred 1.5. Ulja i masnoće (maslac, margarin, ulja itd.)

3.2. Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

Zaštićena oznaka izvornosti „Garda”, koja može biti popraćena jednim od dodatnih zemljopisnih naziva „Bresciano”, „Orientale” ili „Trentino”, rezervirana je za ekstra djevičansko maslinovo ulje sljedećih svojstava:

—	boja koja iz zelene prelazi u više ili manje intenzivno žutu,

—	umjerena ili blaga voćna aroma,

—	voćni okus,

—	slatki okus i okus badema koji ostaje u ustima.

Kemijska ocjena:

—	kiselost (izražena u oleinskoj kiselini): najviše 0,5 %,

—	najveći peroksidni broj: <= 14 Meq 02/kg;

Organoleptička ocjena (metoda Međunarodnog vijeća za maslinovo ulje)

Srednji raspon

Najmanje

Najviše

—	Zeleno voće/zrelo voće

> 0

≤ 6

—

Badem

> 0

≤ 5

—

Gorak

> 0

≤ 5

—

Pikantan

> 0

≤ 6

U organoleptičkoj ocjeni, odstupanja od srednjih vrijednosti moraju biti jednaka nuli.

Sirovine (samo za prerađene proizvode)

Ekstra djevičansko maslinovo ulje s nazivom „Garda”, uz koji se mogu nalaziti i dodatni zemljopisni nazivi „Bresciano”, „Orientale” ili „Trentino”, dobiva se od sljedećih sorti maslina koje se u maslinicima nalaze odvojeno ili zajedno i koje imaju sljedeća svojstva:

—	sorte „casaliva”, „frantoio” i „leccino” s minimalnim udjelom od 55 % i druge sorte prisutne u maslinicima s maksimalnim udjelom od 45 % za ulja s nazivom „Garda”, „Garda Bresciano” i „Garda Orientale”,

—	sorte „casaliva”, „frantoio”, „leccino”, „pendolino” s minimalnim udjelom od 80 % i druge sorte prisutne u maslinicima s maksimalnim udjelom od 20 % za ulja s nazivom „Garda Trentino”.

3.3. Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla)

—

3.4. Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području

Svi postupci proizvodnoga procesa (uzgoj, berba maslina i ekstrakcija) trebaju se odvijati u određenom zemljopisnom području.

3.5. Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd.

Kako bi se zadržala specifična svojstva proizvoda tijekom svih faza i zajamčila kvaliteta, ulje „Garda” potrebno je uvijek pakirati u određenom području iz članka 4. Naime, proizvođači iz tog područja točno su upoznati s ponašanjem ulja tijekom faze pretpakiranja i pakiranja, primjerice s trajanjem te metodama filtriranja i pretakanja te temperaturom pakiranja; pakiranjem u istom području na kraju proizvodnog procesa jamči se, između ostalog, zadržavanje organoleptičkih svojstava koja bi bez te mjere opreza bila brzo promijenjena u dodiru sa zrakom. Ekstra djevičansko maslinovo ulje sa zaštićenom oznakom izvornosti „Garda” potrebno je staviti u promet u staklenim ili metalnim spremnicima najvećeg volumena od 5 litara.

3.6. Posebna pravila o označivanju

Na pakiranom proizvodu treba biti istaknuto jasnim, neizbrisivim slovima koja su veća od slova svih drugih oznaka: „Garda” i zaštićena oznaka izvornosti ili akronim ZOI.

Na etiketi se uz taj naziv može nalaziti i jedan od dodatnih zemljopisnih naziva „Bresciano”, „Trentino” ili „Orientale”, samo ako je ulje u potpunosti proizvedeno od maslina koje potječu iz dotičnog područja i ako se tiještenje i pakiranje obavljaju u području koje odgovara tom nazivu.

Na etiketi se može navesti i zemljopisni položaj maslinika ako se proizvod dobiva isključivo od maslina ubranih u spomenutim maslinicima i ako se na etiketi nalazi dodatni zemljopisni naziv.

Upotreba naziva poduzeća, područja i gospodarstava te njihova zemljopisnog položaja dozvoljena je samo ako je proizvod dobiven isključivo od maslina ubranih u maslinicima koji su dio gospodarstva.

Zabranjeno je zaštićenoj oznaci izvornosti dodavati pridjeve kao što su „fine”, „scelto”, „selezionato” i „superiore” (fino, kvalitetno, odabrano, vrhunsko). Upotreba imena, naziva poduzeća i privatnih marki dozvoljena je ako nema pohvalno značenje i ako ne dovodi potrošača u zabludu.

Dozvoljeno je isticanje jezera Garda.

Na etiketi je potrebno navesti godinu proizvodnje maslina od kojih je ulje dobiveno.

Logotip proizvoda obvezno se treba nalaziti na etiketi.

4. Sažeta definicija zemljopisnog područja

Područje proizvodnje ulja sa ZOI-jem „Garda” nalazi se u regijama Brescia, Verona, Mantova i Trento te obuhvaća teritorije oko bazena jezera Garda.

5. Povezanost sa zemljopisnim područjem

5.1. Posebnosti zemljopisnog područja

Okolišni čimbenici

Masline „Garda” uzgajaju se u amfiteatru morenskih brežuljaka ledenjačkog podrijetla koji koncentrično okružuju jezero Garda i na sjeveru graniče s Alpama. Tereni okrenuti prema jezeru ili jugu namijenjeni su skoro isključivo maslinarstvu ili vinogradarstvu. Blizina planina omogućuje dobru raspodjelu oborina tijekom cijele godine, a posebno u proljeće i jesen.

Klimu u ovom području, na koju izrazito utječe i prisustvo velike količine vode iz jezera kao i zaštita koju pruža planinski lanac, općenito karakteriziraju vruća ljeta bez toplinskih valova i umjereno hladne zime; klima je blaga do te mjere da se može smatrati „blagom mediteranskom klimom”, posebno zahvaljujući prisustvu lokalnih mikroklimatskih uvjeta. Područje proizvodnje maslina oko jezera Garda u stvari je najsjevernije područje kulture maslina na svijetu. Prisustvo jezera ublažava toplinske razlike između dana i noći.

Ljudski i povijesni čimbenici

Tradicija maslinarstva u perimetru jezera Garda dio je života stanovnika te gastronomskih običaja i prihoda gospodarstava, o čemu svjedoče i brojni dokumenti.

Svjedočanstva o maslinarskim tehnologijama i znanjima kojima se koristilo stanovništvo u maslinicima oko jezera Garda sežu u doba renesanse, u kojem je ljudska ruka pridonijela oblikovanju glavnih karakteristika poljoprivrednog i općeg krajobraza oko jezera Garda. Upravo je u tom razdoblju počelo preoblikovanje padina pomoću elaboriranih struktura, koje su postale istinske „terasaste” kulture nasuprot jezera Garda te su prilagođene uzgoju maslina i u toj mjeri tipične za to područje da je od 1968. poznato pod nazivom „Riviera degli Ulivi”.

Na razini ljudskih tradicija uobičajeno je i među potrošačima i među proizvođačima koristiti se jednim od tri dodatna zemljopisna naziva, odnosno „Bresciano”, „Trentino” ili „Orientale”, kako bi se, prema zapisima iz izvornih dokumenata, bolje identificirali „određeni teritoriji koji su vrlo važni u ljudskoj i administrativnoj tradiciji”.

Posebnosti proizvoda

Ulje „Garda” i masline od kojih je dobiveno karakteriziraju okusi i arome koji su manje intenzivni i profinjeniji od okusa i aroma ulja dobivenih u drugim južnijim i toplijim područjima tipičnima za uzgoj maslina.

Potrošači ulje osobito cijene zbog njegovog profinjenog, ujednačenog i skladnog okusa, kao i zbog blagog okusa badema koji ostaje u ustima i koji ga čini jedinstvenim te lako prepoznatljivim u odnosu na druga talijanska ulja sa ZOI-jem.

Zahvaljujući svojim jedinstvenim svojstvima, proizvod se rabi u nizu recepata jer njegov profinjeni okus ne prikriva, već naprotiv, pojačava okus jela. Idealno se slaže s jelima na bazi ribe, bijelog mesa, sirovog ili kuhanog povrća, mahunarki, svježih ili polurafiniranih sireva, carpaccia ili usoljenog mesa („carne salada”), ali je idealan i za pripremu deserata.

5.2. Uzročna povezanost zemljopisnog područja i kvalitete ili karakteristika proizvoda (za ZOI) odnosno određene kvalitete, ugleda ili drugih karakteristika proizvoda (za ZOZP)

Planinski lanac na sjeveru i najveće talijansko jezero sjedinili su se s jednom vrstom mediteranske klime i ublažavaju učinke prirodnog okoliša koji, zbog nadmorske visine na kojoj se nalazi regija jezera Garda, ne bi odgovarali uzgoju maslina. Oborine, koje su dobro raspoređene tijekom cijele godine, štite masline od vodenog stresa i tako sprječavaju zadržavanje i nakupljanje vode koje bi bilo štetno za stablo masline i za kvalitetu ulja.

Brežuljkasti tereni okrenuti prema jezeru i jugu lako se zagriju krajem zime, što omogućuje brzu ponovnu vegetaciju maslina. Ti tereni, uz „blage mediteranske” meteorološke i klimatske uvjete u regiji jezera Garda, maslinama i ulju iz te regije daju manje intenzivne i profinjenije okuse i arome od onih koji se dobiju u okolišnim uvjetima tipičnima za topla i južnija područja. Te klimatske i okolišne karakteristike ulju daju poseban umjereni ili blagi voćni okus, s okusom badema koji ostaje u ustima i koji ga čini jedinstvenim te zahvaljujući kojemu ga potrošači lako prepoznaju među drugim talijanskim uljima sa ZOI-jem.

Nadalje, u različitim zonama oko jezera Garda, od ravnica do padina planina, vladaju posebni mikroklimatski uvjeti zahvaljujući kojima se istodobno zadržavaju ujednačena specifična svojstva svih sorti ulja s nazivom „Garda” i omogućuje razvoj „organoleptičkih razlika koje mogu prepoznati samo stručnjaci”.

Znanje i umijeće koje primjenjuju proizvođači u cijelome sektoru, od pripreme tla, uključujući i nasipavanja terena, do uzgoja maslina i pakiranja proizvoda, omogućuju da se zadrže i zaštite specifična svojstva proizvoda, kao što su slatkoća i okus badema koji ostaje u ustima.

Upućivanje na objavu specifikacije

(članak 5. stavak 7. Uredbe (EZ) br. 510/2006 (4))

Nadležno je tijelo pokrenulo nacionalni postupak prigovora objavljivanjem prijedloga za izmjenu ZOI-ja „Garda” u Službenom listu Talijanske Republike br. 135 od 11. lipnja 2013.

Pročišćeni tekst specifikacije dostupan je na sljedećem web-mjestu: http://www.politicheagricole.it/flex/cm/pages/ServeBLOB.php/L/IT/IDPagina/3335

ili

izravno na početnoj stranici Ministarstva za poljoprivrednu, prehrambenu i šumarsku politiku (http://www.politicheagricole.it), klikom u gornjem desnom uglu ekrana na „Qualità e sicurezza” (Kvaliteta i sigurnost) i zatim na „Disciplinari di Produzione all’esame dell’UE” (Specifikacije podnesene na razmatranje Europskoj uniji).

(1) SL L 343, 14.12.2012., str. 1.

(2) SL L 93, 31.3.2006., str. 12. Zamijenjena Uredbom (EU) br. 1151/2012.

(3) Vidjeti bilješku 2.

(4) Vidjeti bilješku 2.

9.8.2014

Službeni list Europske unije

C 260/24

Objava zahtjeva u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

2014/C 260/15

Ova je objava temelj za podnošenje prigovora na zahtjev u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1).

ZAHTJEV ZA IZMJENU

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 510/2006

o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (2)

ZAHTJEV ZA IZMJENU U SKLADU S ČLANKOM 9.

„BEAUFORT”

EZ br.: FR-PDO-0317-01097 – 22.02.2013.

ZOZP ( ) ZOI ( X )

1. Rubrika specifikacije proizvoda na koju se primjenjuje izmjena

—

☐ Naziv proizvoda

—

☒ Opis proizvoda

—

☒ Zemljopisno područje

—

☒ Dokaz o podrijetlu

—

☒ Način proizvodnje

—

☐ Povezanost

—

☒ Označivanje

—

☒ Nacionalni zahtjevi

—

☒ Ostalo: nadzori

2. Vrsta izmjene

—

☒ Izmjena jedinstvenog dokumenta ili sažetka

—

☐ Izmjena specifikacije registriranog ZOI-ja ili ZOZP-a za koju nisu objavljeni ni jedinstveni dokument ni sažetak

—

☐ Izmjena specifikacije proizvoda koja ne uključuje izmjene objavljenog jedinstvenog dokumenta (članak 9. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 510/2006)

—

☐ Privremena izmjena specifikacije proizvoda zbog obveznih sanitarnih ili fitosanitarnih mjera koje su uvela nadležna tijela javne uprave (članak 9. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 510/2006)

3. Izmjena (Izmjene):

Opis proizvoda

Faze dodavanja renina, kuhanja i prešanja kojima se ne opisuje proizvod preneseni su u rubriku „način proizvodnje”. Odredbe o udjelu masne tvari i suhe tvari izražene su u postocima (udio masne tvari izračunan je na posve suhom proizvodu, a udio suhe tvari na dozrelom proizvodu).

Stavak o identifikaciji kolutova sira prenesen je u točku 4.4. specifikacije o identifikaciji sireva. Preformulacijom te rubrike nije promijenjen njezin sadržaj, nego je njezina svrha bolje razumijevanje teksta.

Zemljopisno područje

Zemljopisno je područje preformulirano kako bi se jasnije opisao zemljopisni položaj područja.

Jedina izmjena odnosi se na općinu „Contamines-Montjoie” za koju je definiran popis katastarskih odsječaka planinskih pašnjaka.

U prilogu je dodana karta zemljopisnog područja.

Dokaz o podrijetlu

U skladu s razvojem nacionalnih zakona i propisa tekst rubrike „Podaci koji dokazuju podrijetlo proizvoda iz zemljopisnog područja” pročišćen je i objedinjuje osobito obveze prijavljivanja i vođenja evidencije o sljedivosti proizvoda i praćenju uvjeta proizvodnje.

Kontrola specifikacije ZOI-ja „Beaufort” provodi se u skladu s planom kontrole koji je izradilo nadzorno tijelo.

Usto, toj je rubrici pridodano i nekoliko odredaba o evidencijama i deklaracijama kojima se jamči sljedivost sireva.

Identifikacija gospodarskih subjekata:

Uveden je stavak kojim se jasno utvrđuju uvjeti identifikacije gospodarskih subjekata.

Svaki gospodarski subjekt koji primjenjuje ovu specifikaciju mora predati identifikacijsku prijavu. Ona se skupini dostavlja prije akreditacije prema modelu koji je odobrio ravnatelj Nacionalnog instituta za podrijetlo i kvalitetu.

Praćenje zadovoljavanje uvjeta proizvodnje:

Uvedeno je više stavaka kojima se jamči sljedivost sireva i u kojima se detaljno navode dokazni dokumenti:

—	dodane su odredbe o obvezama prijavljivanja,

—	dodane su odredbe o vođenju evidencija i drugim dokumentima koji se stavljaju na raspolaganje nadzornim tijelima,

—	dodane su odredbe o drugim sredstvima nadzora.

Nadopunjeni su podaci o sljedivosti i obveze prijavljivanja iz specifikacije potrebni za poznavanje i praćenje proizvodnje.

Identifikacija proizvoda:

Stavak je preformuliran i nadopunjen, a odredbe o kazeinskim naljepnicama objedinjene su u ovoj rubrici.

„Svaki sir koji se na tržište stavlja pod nazivom Beaufort označen je plavom kazeinskom naljepnicom ovalnog oblika. Velika je naljepnica promjera 100 mm, a mala 55 mm. Postavlja se na početku prešanja na rub svakog koluta, a između ostaloga mora sadržavati sljedeće natpise otisnute crnom bojom:

—	riječ ‚Francuska’,

—	riječ ‚Beaufort’,

—	identifikacijske podatke proizvodnog pogona,

—	mjesec i godinu proizvodnje pisane brojkama.

S obje su strane kazeinske naljepnice navedeni dan i mjesec proizvodnje koji moraju ostati čitljivi sve do kraja minimalnog razdoblja zrenja.

Samo je skupina ovlaštena izdavati kazeinske naljepnice gospodarskim subjektima. Te se naljepnice dodjeljuju mjesečno ili na početku sezone kad je riječ o ljetnoj sezonskoj proizvodnji.

Svaki gospodarski subjekt koji je suspendiran ili mu je dozvola povučena, skupini mora vratiti kazeinske naljepnice.”

Ovim se izmjenama pojašnjene karakteristike kazeinskih pločica, njihovo izdavanje i povlačenje te faza u kojoj na sirevima moraju ostati čitljive.

Način proizvodnje

Rubrike o načinu proizvodnje izmijenjene su radi jasnoće i čitljivosti. Pojašnjena je definicija „stada” koja se odnosi na skupinu mliječnih krava u fazi laktacije i zasušenosti.

Ishrana:

Navedeni su načini ishrane, a osobito:

—	u ishranu je uvedena zabrana pulpe šećerne repe. Naime, zbog te pulpe mlijeko može poprimiti loš okus, a može i znatno naštetiti siru (bakterije maslačne kiseline),

—	pogače od kopre i palme ukinute su i zamijenjene sjemenkama bundeve i šafranike. Svrha je izmjene da se pogače zamjene nusproizvodima uljarica dobre prehrambene vrijednosti,

—

tehnički podaci koji se odnose na sastav dodataka ponovno su utvrđeni u odnosu na ažuriranje znanstvenih referenci (INRA) (Nacionalni institut za poljoprivredna istraživanja) i često su utvrđivani u razmacima radije nego kao ciljana vrijednost (probavljivost bjelančevina u tankom crijevu na temelju energetske vrijednosti namirnice, probavljivost bjelančevina u tankom crijevu na temelju dušika koji unosi namirnica, krmna jedinica za vrijeme laktacije itd.),

—	uvedena je odredba kojom je u zimskom razdoblju dopušteno stadu davati sirutku nastalu za vrijeme proizvodnje sira od mlijeka tog istog stada. Riječ je o dodatku prehrani koji je u zimi bitna zbog svoje hranjive vrijednosti,

—	dodana je odredba o najmanjem razdoblju ispaše: mliječne krave pasu nakon topljenja snijega i čim to dopusti nosivost tla, onoliko dugo koliko dopuste klimatski uvjeti, nosivost i prisutnost trave,

—

uneseno je dodatno tumačenje prijelaznog razdoblja ishrane. Između zimskog razdoblja i razdoblja ispaše dopušteno je prijelazno razdoblje u trajanju od najviše 30 dana godišnje umjesto 15 dana u proljeće i jesen, tijekom kojeg se osnovni obrok sastoji od svježe trave i sijena. Ovom izmjenom omogućen je prijelaz sa zimske na ljetnu ishranu pritom vodeći računa o klimatskim uvjetima.

Mužnja:

Uvedene su zabrane upotrebe određenih proizvoda za njegu vimena i proizvoda za dezinfekciju koji se možda upotrebljavaju za pranje postrojenja za mužnju. Izmjene se odnose na zabranu proizvoda na bazi eteričnih ulja koja imaju snažan miris i zbog kojih sir može imati loš okus. Usto, odredbe o čišćenju postrojenja uklonila su dvosmislenost o mogućnosti da se povremeno upotrebljavaju dezinfekcijski deterdženti.

Prerada mlijeka:

Jasno su utvrđeni oblici sirovina koje ulaze u sastav sira „Beaufort”, a osobito:

—	pojmovi „sirovi” i „usireni”, koji ne odgovaraju ovoj fazi opisa postupka, prebačeni su u rubriku. Preformuliranjem je postignuto bolje razumijevanje i pojašnjenje uvjeta skladištenja i trajanja skladištenja mlijeka,

—

uvedeno je pojašnjenje o upravljanju unosom rashlađenog i nerashlađenog mlijeka kojim se sav renin ili polovica renina dodaju u toplo mlijeko, što je posebnost oznake izvornosti „Beaufort”. Ako se mlijeko dodaje samo jednom dnevno te je ono rashlađeno i nerashlađeno, obilnija mužnja ne smije biti veća od 135 % količine druge mužnje,

—

pojam sakupljanja mlijeka u roku od dva sata nakon mužnje, što se teško nadzirati, zamijenjen je pojmom najduljeg roka za dodavanje renina, koji se vrlo lako može nadzirati i izričito jamči brzo dodavanje renina u toplo mlijeko po dolasku u siranu. Renin se u jutarnje mlijeko mora dodati do 12.00 sati, a u večernje mlijeko do 23.00 sata,

—

uvedeno je pojašnjenje o najvećem volumenu mlijeka koje može obraditi sljedećega dana za sireve „Beaufort” iza kojeg slijedi pridjevak „planinska koliba”. Sirevi „Beaufort” proizvedeni u uvjetima proizvodnje karakterističnima za upotrebu pridjevka „planinska koliba” proizvode se u najkraćem mogućem roku nakon mužnje. Nakon hlađenja se iz jedne proizvodnje u sljedeću može se prenijeti najviše 15 % volumena ukupnog mlijeka iz obje dnevne mužnje. Naime, u planinskoj ispaši prijenos male količine mlijeka iz večernje proizvodnje u jutarnju kako bi se postigla ravnoteža u proizvodnji česta je i tradicionalna praksa. Odredbom je ta tradicionalna praksa ograničena na 15 % ukupnog volumena mlijeka iz obje mužnje, a da se time ne mijenja obveza proizvodnje dva puta dnevno,

—	budući da je priprema startera i renina dio posebnosti oznake izvornosti (sir od sirutke, kojem se dodaje sirilo, istodobno služi uzgoju starter-kultura i dobivanju renina), ograničena je upotreba, ako je to neizbježno, komercijalnog renina (najviše 30 % zgrušanog mlijeka iz bačve).

Način proizvodnje:

Stavak je preformuliran i te je lakša čitljivost redoslijeda faza proizvodnje. Pojmovi „sirovo i punomasno” kojima se opisuje mlijeko uvedeni su u ovaj stavak. Pojašnjen je način „kuhanja”.

Trajanje prešanja ograničeno je na najmanje 15 sati.

Zrenje:

Stavak je preformuliran kako bi odredbe o temperaturama tijekom faze zrenja bile jasnije. Izbrisana je odredba o vlažnosti zraka. Naime, ta se mjera pokazala irelevantnom i zamijenjena je obveznim ciljem koji je dobivanje kore s mazom na površini.

Uvedena su pojašnjenja o oblaganju kore mazom, koje se provodi:

—	nakon površinskog soljenja krupnom soli u sir se utrljava slana otopina koja se naziva „maz” i koju se prethodno utrljava u sireve koji su pravilno obloženi slojem maza,

—	okretanjem se površinski soli salamurom i redovitim utrljavanjem.

Nakon faze oblaganja kore mazom, najmanje jednom tjedno, postupak se ponavlja kako bi se dobila kora.

Uzevši u obzir veličinu sireva, postupak zrenja je mehaniziran. Mehanizacija je dovela do toga da su gotovo svi pogoni odbacili površinsko soljenje krupnom soli i zamijenili ga površinskim soljenjem salamurom. Analize su pokazale da je udio soli gotovo jednak prethodno analiziranom udjelu. Druge izmjene uredničkog su karaktera i ne uvode promjene u praksi.

Označivanje

Uvedena je obveza stavljanja oznake „ZOI” Europske unije.

Nacionalni zahtjevi

Uzevši u obzir izmjene nacionalnih zakona i propisa, dio „Nacionalni zahtjevi” predstavljen je u obliku tablice s glavnim točkama koje je potrebno provjeriti, njihovim referentnim vrijednostima i načinom njihova ocjenjivanja.

Ostalo

Analitička i organoleptička kontrola sireva: Uvedene su odredbe o analitičkoj i organoleptičkoj kontroli sireva.

Upućivanja na nadzorna tijela: Ovaj dio ažuriran je podacima certifikacijskog tijela koje je zaduženo za kontrolu ZOI-ja.

JEDINSTVENI DOKUMENT

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 510/2006

o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (3)

„BEAUFORT”

EZ br.: FR-PDO-0317-01097 – 22.02.2013.

ZOZP ( ) ZOI ( X )

1. Naziv

„Beaufort”

2. Država članica ili treća zemlja

Francuska

3. Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

3.1. Vrsta proizvoda

Razred 1.3. Sirevi

3.2. Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

„Beaufort” je sir koji se proizvodi tehnologijom tlačenog i kuhanog tijesta, isključivo od punomasnog kravljeg mlijeka koje se obrađuje sirovo. Soli se u salamuri, a zatim površinski i dozrijeva najmanje 5 mjeseci.

Tijesto mu je meko i kremasto, boje bjelokosti do blijedožute, uz eventualno nekoliko tankih vodoravnih pukotina i nekoliko malenih rupa tzv. „čvorova”. Kolutovi sira plosnati su i ispupčenog ruba, težine od 20 do 70 kilograma, promjera od 35 do 75 centimetra i visine rube od 11 do 16 centimetra. Istrljana kora, čista i čvrsta, jednolike je žute do smeđe boje. Sir „Beaufort” sadržava najmanje 48 % masne tvari kad je potpuno suh, a udio suhe tvari ne smije biti manji od 61 % dozrelog sira.

Svaki sir koji se na tržište stavlja pod nazivom „Beaufort” označen je plavom kazeinskom naljepnicom ovalnog oblika i podacima o sljedivosti otisnutima prehrambenom bojom. Sirevi „Beaufort” mogu se zahvaljujući posebnim uvjetima u kojima se proizvode biti opisani pridjevkom „planinska koliba”, a osim plave kazeinske naljepnice moraju imati istaknutu i četvrtastu crvenu kazeinsku naljepnicu, postavljenu na suprotnoj strani od plave kazeinske naljepnice.

3.3. Sirovine (samo za prerađene proizvode)

Mlijeko koje se upotrebljava za proizvodnju sira „Beaufort” mora dolaziti isključivo od mliječnih stada lokalnih pasmina „tarine” (drugi lokalni naziv za pasminu „tarentaise”) i „abondance”, odnosno moraju udovoljavati kriterijima prvog dijela genealoške knjige ili njihova autentičnost mora biti potvrđena na temelju priznatih fenotipskih svojstava.

Sirovine od kojih se proizvodi sir Beaufort su:

—

sirovo i punomasno mlijeko,

—	ili nerashlađeno mlijeko iz posljednje mužnje,

—	ili od mješavine mlijeka iz dvije uzastopne mužnje od kojih se kasnija mužnja mora provesti najkasnije dvadeset sati nakon ranije mužnje, s time da mlijeko iz ranije mužnje mora biti rashlađeno na gospodarstvu, a mlijeko iz kasnije mužnje mora biti nerashlađeni;

—	renin nastao maceracijom sirila na siru od sirutke. Ako je potrebno, može se upotrijebiti komercijalni renin, ali je njegova upotreba ograničena na 30 % koaguliranog mlijeka u bačvi.

—	termofilne vrste kvasca koje se najvećim dijelom sastoje od laktobacila. Sir od sirutke kojem je dodano sirilo istodobno služi uzgoju startera kultura i dobivanju sirila;

—	sol dodana u prvom soljenju koje 24 sata u salamuri, a zatim sir zrije u krupnoj soli ili salamuri.

U proizvodnji sira „Beaufort” zabranjena je upotreba svih drugih proizvoda.

3.4. Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla)

Ishrana stada obuhvaća:

—

u zimskom razdoblju najmanje 13 kg sijena po kravi dnevno, što je prosjek za stado, a kojemu se može dodati i 3 kg dehidrirane i usitnjene lucerne. Dopunska ishrana ne smije iznositi više o 1/3 težine osnovne prosječne porcije mliječnog stada u laktaciji. Složena hrana bogata je energijom i bjelančevinama, a njena ukupna koncentracija dušika iznosi 16 %. Dobiva se od utvrđenih biljnih vrsta i genetski nemodificiranih sorti, a moraju ispunjavati sljedeće tehničke kriterije: 0,89 krmne jedinice za vrijeme laktacije po kilogramu, 95 grama probavljivosti bjelančevina u tankom crijevu na temelju dušika koji unosi namirnica i 125 grama probavljivost bjelančevina u tankom crijevu na temelju energetske vrijednosti namirnice,

—

u razdoblju ispaše: mliječne krave pasu nakon topljenja snijega i čim to dopusti nosivost tla, onoliko dugo koliko dopuste klimatski uvjeti, nosivost i prisutnost trave.

U dolinama dodatak ishrani jednak je kao u zimskom razdoblju i iznosi 2,5 kg dnevno po kravi koja je u fazi laktacije što je prosječna vrijednost za stado. U planinskim predjelima dodatak ishrani iznosi najviše 1,5 kg po kravi u laktaciji dnevno, što je prosjek za stado, a do 1. kolovoza sastoji se samo od žitarica,

—

između zimskog razdoblja i razdoblja ispaše dopušteno je prijelazno razdoblje u trajanju od najviše 30 dana godišnje tijekom kojeg se osnovni obrok sastoji od svježe trave i sijena.

Krmivo izvan područja smije biti samo dodatak. Najmanje 75 % potreba stada za sijenom i svježom travom pokriva zemljopisno područje kako bi najmanje 75 % proizvedenog mlijeka došlo od krmiva tog područja. Najmanje 20 % godišnjih potreba za sjenom za ishranu mliječnih krava pokriva zemljopisno područje.

Stada se tradicionalno vode na pašnjake na kojima se raspoređuje životinjski izmet. Na travnjacima, pašnjacima i planinskim pašnjacima kojima se služi sektor za proizvodnju sira „Beaufort” zabranjeno je razastirati mulj iz postrojenja za pročišćavanje i izvedene proizvode.

3.5. Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području

Proizvodnja mlijeka te proizvodnja i zrenje sira u trajanju od najmanje 5 mjeseci provode se u određenom zemljopisnom području.

3.6. Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd.

Kada se sir prodaje nakon pretpakiranja, na komadima obavezno mora ostati dio kore karakteristične za zaštićenu oznaku podrijetla; međutim, na toj se kori ne treba nalaziti maz. Kad se sir na tržište stavlja u ribanom obliku, zabranjena je upotreba oznake „Beaufort”.

3.7. Posebna pravila o označivanju

Na sirevima s registriranom oznakom izvornosti „Beaufort” mora biti istaknuto sljedeće:

—	naziv oznake izvornosti koji je napisan slovima čija veličina doseže barem dvije trećine veličine najvećih slova na etiketi,

—	oznaku „ZOI” Europske unije.

Zabranjena je upotreba svih pridjevaka ili drugih oznaka koje prate navedenu zaštićenu oznaku podrijetla na etiketama, reklamnim materijalima, računima ili trgovačkim dokumentima, osim:

—	posebnih robnih ili proizvodnih marki,

—	pojmova: „ljeto” i „planinska koliba” čija je upotreba dopuštena pod uvjetima utvrđenima u nastavku:

Pridjevak „ljeto” ograničen je na sireve proizvedene u razdoblju od lipnja do listopada, uključujući te mjesece, te uključujući sireve od mlijeka nastalog od alpske ispaše.

Pridjevak „planinska koliba” ograničen je na sireve proizvedene od mlijeka samo jednog stada iz kolibe u razdoblju od lipnja do listopada, uključujući te mjesece, a koji se prema tradicionalnim metodama proizvode dva puta dnevno u planinskoj kolibi iznad 1 500 metara nadmorske visine.

4. Sažeta definicija zemljopisnog područja

Područje proizvodnje sira „Beaufort” obuhvaća visoke planine departmana Savoie i općine masiva departmana Beaufortain, Val d’Arly, Tarentaise i Maurienne te dva susjedna sektora u departmanu Haute Savoie.

Proizvodnja mlijeka, proizvodnja i zrenje sireva odvijaju se u zemljopisnom području koje obuhvaća sljedeće općine:

Departman Savoie:

Arondisman Albertville:

Cijeli kantoni: Aime, Beaufort, Bourg-Saint-Maurice, Bozel, Moûtiers.

Dijelovi kantona:

Kanton Ugine: La Giettaz, Flumet, Notre-Dame-de-Bellecombe, Crest-Voland, Cohennoz, Saint-Nicolas-la-Chapelle.

Kanton Albertville Sud: Rognaix, La Bâthie, Cevins, Saint-Paul-sur-Isère, Esserts-Blay, Tours-en-Savoie.

Dio sljedeće općine: Albertville, katastarski odsječci E2, E3 i E4.

Arondisman Saint-Jean-de-Maurienne:

Cijeli kantoni: La Chambre, Lanslebourg-Mont-Cenis, Modane, Saint-Jean-de-Maurienne, Saint-Michel-de-Maurienne.

Dijelovi kantona: Kanton Aiguebelle: Montsapey.

Departman Haute-Savoie:

Arondisman Bonneville

Dijelovi kantona:

Kanton Sallanches: Praz-sur-Arly.

Kanton Saint-Gervais-les-Bains: Dio sljedeće općine: Les Contamines-Montjoie, katastarski odsječci D8 (dio), E6, E7, E8 (dio), F5 (dio), F6 (dio), F8 (dio), F9, F10, F11, F12, F13.

5. Povezanost sa zemljopisnim područjem

5.1. Posebnosti zemljopisnog područja

Prirodni faktori:

Prirodna sredina zaštićene oznake podrijetla „Beaufort” obilježena je pripadnošću masivu unutarnjeg područja Alpa koje u glavnini omeđuju unutarnji kristalni kompaktni masivi i sedimentne stijene područja Briançona te dijelom vanjski kristalni masivi u kojima se mogu javiti meke sedimentne stijene poput listovca.

Ovo zemljopisno područje oznake izvornosti, čiji pašnjaci predstavljaju 95 % površina kojima se služi sektor, a u strogom su smislu međuprostor između sjevernih i južnih Alpa, ima sljedeće prednosti:

—	dovoljno visoku razinu padalina (ali ipak ne preobilnu) i duboka tla na kojima obilno raste trava, a dovoljno je hranjivo za uzgoj mliječnih krava;

—	raznoliku floru bogatu aromatičnim biljem usporedivu s florom suhih travnjaka.

Zemljopisno područje oznake izvornosti „Beaufort” koje obuhvaća masiv Beaufortain, doline Tarentaise i Maurienne te dio Val d’Arly, karakteriziraju značajne površine planinskih pašnjaka (92 % pašnjaka departmana Savoie).

Ljudski čimbenici:

Na ovim su se područjima planinskih pašnjaka razvile pastirske prakse koje se zasebno niti koncentrirano na toj visini ne nalazi nigdje drugdje u Alpama, te čine jedinstveni poljoprivredno-pastirski sustav. Taj sustav obilježen je slojevitom upotrebom vegetacije iz doline, s obronaka i s planinskih pašnjaka. Ovisno o rastu trave, kretanju goveda i čovjekovoj svakodnevnoj prisutnosti, moguća je mužnja na licu mjesta, a vođenjem na ispašu održavaju se prirodni pašnjaci.

Poljoprivredno-pastirski sustav primjenjuje se od 17. stoljeća, a iako se s vremenom razvio, u svojim načelima je načelima ostao nepromijenjen.

Alpski pašnjaci koji se upotrebljavaju od 100 do 110 dana u ljetnom razdoblju su:

—	visoke planine na kojima boravi veliko stado (od 50 do 150 mliječnih krava). Zahvaljujući stvaranju opskrbne staze sve do planinskog pašnjaka i unutar njega, pokretni strojevi za mužnju slijede stado koje se, slijedeći rast trave, kreće od 1 500 do 2 500 m. Stado se sastoji od skupine više stada,

—	niske planine, manje i s manjom razlikom u nadmorskoj visini, na kojima se nalazi obiteljsko stado. Mužnja se obavlja u kolibi iako je ta praksa u opadanju.

Mlijeko se može (osobito u visokim planinama) prerađivati na licu mjesta, ali većinom se sakuplja u pogonima u dolinama u kojima se prerađuje tijekom cijele godine (85 do 90 % proizvodnje). Upravo u tim dolinama stada provode zimu. Na površinama na kojima tijekom ljeta nema stada prikuplja se sijeno.

Između doline i planinskog pašnjaka postoji prijelazni prostor koji se naziva „planinica” i gdje stada neko vrijeme borave između godišnjih doba.

Područje proizvodnje obilježeno je tradicijom uzgoja goveda odnosno krava pasmina „tarine” (drugi lokalni naziv za pasminu „tarentaise”) i „abondance”. Osobito „tarine” koja potječe iz pokrajine „tarentaise”. E. Quittet dao je 1963. sljedeći opis: „pasminu ‚tarine’ karakteriziraju izdržljivost i otpornost na najteže životne uvjete koje velikim dijelom duguje svojem načinu života (ljetni boravak na alpskim pašnjacima na nadmorskoj visini od 1 500 do 2 000 m). Dugo ostaje u dobrom stanju zahvaljujući redovitom teljenju. U zimskom se razdoblju hrani vlaknastom krmom i proizvodi velike količine mlijeka. Pasmina ‚tarine’ izvrsna je mliječna krava, osobito za teška podneblja.”

Sir „Beaufort” od drugih se sireva s tlačenim i kuhanim tijestom razlikuje masnoćom. Tehnologija izrade tlačenog i kuhanog tijesta usavršena je početkom 17. stoljeća i ubrzo se proširila na sva francuska planinska područja. Stanovnicima područja „Beaufort” omogućila je da se stavljanje na tržište i potrošnja mlijeka koje se obilno proizvodi na alpskim pašnjacima tijekom ljeta odgodi do zimskog razdoblja. Ova tehnologija, koja je u početku predstavljala mogućnost, postala je karakteristična za ovaj siri u izravnoj je vezi s okruženjem (upotreba punomasnog mlijeka i hladno zrenje).

5.2. Posebnosti proizvoda

Sir „Beaufort” se od svih sireva s tlačenim i kuhanim tijestom razlikuje prije svega po:

—	proizvodnji neposredno nakon mužnje od punomasnog sirovog mlijeka,

—	upotrebi drvenog kalupa, takozvanog „beaufortskog koluta”, koji siru daje ispupčeni rub,

—	tradicionalnim prerađivačkim praksama (upotreba divljih kvasaca uz stavljanje sira u kalup tako da se prvo stavlja u platno i zatim u „beaufortski kolut” što zahtijeva neprestano okretanje tijekom prešanja) i osobito dodavanjem termofilnih laktobacila koje uzgaja proizvođač sira,

—	tijestu bez otvora ili gotovo bez otvora zahvaljujući zrenju u hladnom podrumu.

S organoleptičkog stajališta, sir „Beaufort” poseban je po tome što je tijesto čvrsto, u ustima se topi, a pritom nije ljepljivo. Njegove arome moraju biti raznolike, ali ne i prejake.

5.3. Uzročna povezanost zemljopisnog područja i kvalitete ili karakteristika proizvoda (za ZOI) odnosno određene kvalitete, ugleda ili drugih karakteristika proizvoda (za ZOZP)

Opisane posebnosti okruženja nude veliko bogatstvo flore i veliku raznolikost biljnih skupina. U njemu su zastupljene sve fitosociološke skupine travnjaka i ledina koji se iskorištavaju u planinskoj ispaši.

Više studija – Dorioz i ostali (2000.), Dorioz 1995.; Inra 1994., Dorioz i Van Oort 1991., Legros i ostali 1987., Dorioz 1995. – pokazalo je veliku raznolikost travnjaka koji obuhvaćaju ukupno od 250 do 300 vrsta. Ovisno o izloženosti, nagibu stijena i vrsti tla, u jednom danu ispaše može se naići na vrlo raznoliku ponudu krmiva.

Ova bogata flora prava je aromatska mješavina koja se očituje u osobitom i tipičnom okusu sira „Beaufort” (Dumont i Adda 1978., Buchin i ostali 1999., Aasselin i ostali 1999., Dorioz i ostali 2000.).

Pastirski sustav temelji se na iskorištavanju ovog velikog biljnog bogatstva posredstvom stada lokalnih pasmina „tarine” i „abondance” koja se na ispašu vode prema pastirskim praksama u potpunosti prilagođenima okolišu. Zatim, obrada „toplog mlijeka” omogućuje očuvanje originalnih svojstava koja su povezana s biljnom raznolikošću. Ona zahtijeva proizvodnju masnog mlijeka, bez obiranja, uz primjenu divljeg kvasca. Upotrebom ispupčenog kalupa omogućuje se prilagodba znatnim varijacijama u količinama mlijeka proizvedenima na planinskim pašnjacima, zadržavanje temperature u siru u fazi prešanja i zadržavanje oblika koluta sira. Zrenje u hladnom podrumu, što je bitna faza za kvalitetu sira, najbolje odgovara klimatskim uvjetima proizvodnje na nadmorskoj visini i potpuno je u skladu s proizvodnjom masnog sira.

Skup praksi proizvodnje i prerade predstavlja ujednačeni sustav koji je povezan s posebnostima proizvoda te omogućuje, zahvaljujući posebnom biljnom svijetu, izražavanje aromatske raznolikosti sve do gotovog proizvoda.

Upućivanje na objavu specifikacije

(članak 5. stavak 7. Uredbe (EZ) br. 510/2006 (4))

https://www.inao.gouv.fr/fichire/CDCBeaufort.pdf

(1) SL L 343, 14.12.2012., str. 1.

(2) SL L 93, 31.3.2006., str. 12. Zamijenjena Uredbom (EU) br. 1151/2012.

(3) Vidjeti bilješku 2.

(4) Vidjeti bilješku 2.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 260

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Svezak 57. 9. kolovoza 2014.

Obavijest br.	Sadržaj	Stranica
	II Informacije
	INFORMACIJE INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Europska komisija
2014/C 260/01	Komunikacija Komisije o dovršavanju postupka uvođenja ograničenja za četiri ftalata (DEHP, DBP, BBP i DIBP) u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) ( 1 )	1

2014/C 260/02	Neprotivljenje prijavljenoj koncentraciji (Predmet M.7266 – D'Ieteren/Continental/JV) ( 1 )	5

2014/C 260/03	Neprotivljenje prijavljenoj koncentraciji (Predmet M.7202 – Lenovo/Motorola Mobility) ( 1 )	5

2014/C 260/04	Neprotivljenje prijavljenoj koncentraciji (Predmet M.7320 – PAI Partners/DVD Participations) ( 1 )	6

2014/C 260/05	Neprotivljenje prijavljenoj koncentraciji (Predmet M.7321 – CVC Capital Partners/Vedici Groupe) ( 1 )	6

2014/C 260/06	Neprotivljenje prijavljenoj koncentraciji (Predmet M.7295 – Parkwind/Aspiravi Offshore/Summit Renewable Energy Northwind/Northwind) ( 1 )	7

2014/C 260/07	Neprotivljenje prijavljenoj koncentraciji (Predmet M.7137 – EDF/Dalkia en France) ( 1 )	7

2014/C 260/08	Neprotivljenje prijavljenoj koncentraciji (Predmet M.7290 – Apple/Beats) ( 1 )	8

	IV Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Europska komisija
2014/C 260/09	Tečajna lista eura	9

2014/C 260/10	Sažetak odluka Komisije o autorizacijama za stavljanje na tržište za određenu uporabu i/ili za korištenje tvari navedenih u Prilogu XIV. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) (objavljeno na temelju članka 64. stavka 9. Uredbe (EZ) br. 1907/2006)	10

	Valuta	Tečaj
USD	američki dolar	1,3388
JPY	japanski jen	136,45
DKK	danska kruna	7,4550
GBP	funta sterlinga	0,79670
SEK	švedska kruna	9,2440
CHF	švicarski franak	1,2137
ISK	islandska kruna
NOK	norveška kruna	8,3600
BGN	bugarski lev	1,9558
CZK	češka kruna	27,825
HUF	mađarska forinta	313,72
LTL	litavski litas	3,4528
PLN	poljski zlot	4,2010
RON	rumunjski novi leu	4,4435
TRY	turska lira	2,8920
AUD	australski dolar	1,4419
CAD	kanadski dolar	1,4614
HKD	hongkonški dolar	10,3772
NZD	novozelandski dolar	1,5791
SGD	singapurski dolar	1,6751
KRW	južnokorejski von	1 381,25
ZAR	južnoafrički rand	14,3352
CNY	kineski renminbi-juan	8,2446
HRK	hrvatska kuna	7,6470
IDR	indonezijska rupija	15 766,43
MYR	malezijski ringit	4,2843
PHP	filipinski pezo	58,876
RUB	ruski rubalj	48,5790
THB	tajlandski baht	43,022
BRL	brazilski real	3,0632
MXN	meksički pezo	17,7284
INR	indijska rupija	81,9212

	V Objave
	POSTUPCI U VEZI S PROVEDBOM POLITIKE TRŽIŠNOG NATJECANJA
	Europska komisija
2014/C 260/11	Prethodna prijava koncentracije (Predmet M.7291 – Versalis/Novamont) – Predmet primjeren za primjenu pojednostavnjenog postupka ( 1 )	11

2014/C 260/12	Prethodna prijava koncentracije (Predmet M.7338 – OJI/INCJ/Rank Group Pulp, Paper & Packaging Business) – Predmet primjeren za primjenu pojednostavnjenog postupka ( 1 )	12

	DRUGI AKTI
	Europska komisija
2014/C 260/13	Objava zahtjeva u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode	13

2014/C 260/14	Objava zahtjeva u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode	17

2014/C 260/15	Objava zahtjeva u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode	24

2014/C 260/16	Zaključenje žalbe CHAP (2010) 723	33


	(1) Tekst značajan za EGP