14.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 183/1

1.

„Rezolucija” Vijeća o obnovljenom okviru za europsku suradnju u području mladih (2010. – 2018.) (1) priznala je sve mlade kao društveni resurs i naglasila važnost podržavanja prava mladih na sudjelovanje u razvoju politika koje na njih imaju utjecaj pomoću kontinuiranog strukturiranog dijaloga s mladima i udrugama mladih i za mlade.

2.

U Rezoluciji od 27. studenoga 2012. (2) Vijeća i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali unutar Vijeća, o pregledu strukturiranog dijaloga s mladima o sudjelovanju mladih u demokratskom životu Europe, navedeno je da je opći tematski prioritet europske suradnje u području mladih za treći 18-mjesečni radni ciklus (razdoblje od 1. siječnja 2013. do 30. lipnja 2014.) socijalna uključenost.

3.

Strukturirani dijalog je proces utemeljen na sudjelovanju, a ishod trećeg 18-mjesečnog radnog ciklusa temelji se na rezultatima koje su postigla nacionalna savjetovanja za vrijeme irskog, litavskog i grčkog predsjedništva, kao i konferencije EU-a o mladima u Dublinu u ožujku 2013., Vilniusu u rujnu 2013. i Solunu u ožujku 2014.

4.

U zajedničkim zaključcima Konferencije o mladima održane u Dublinu naglasak je stavljen na sljedeće prioritete: zapošljavanje, sudjelovanje, socijalnu pomoć, alate podrške (socijalne službe i službe za mlade), udruge mladih i za mlade te kvalitetan rad s mladima, koji su bili predstavljeni ministrima za mlade na Vijeću za obrazovanje, mlade, kulturu i sport u svibnju 2013 (3).

5.

U zajedničkim zaključcima Konferencije o mladima u Vilniusu naglasak je stavljen na sljedeće prioritete: obrazovanje, usmjeravanje, prijelaz iz obrazovanja u radni odnos, uvjete na tržištu rada, samostalnost, ulogu udruga mladih i za mlade te međusektorsku suradnju, koji su bili predstavljeni ministrima za mlade na Vijeću za obrazovanje, mlade, kulturu i sport u studenom 2013 (4).

6.

U zajedničkim zaključcima Konferencije o mladima održane u Solunu naglasak je stavljen na sljedeće prioritete: kvalitetno obrazovanje, kvalitetan prijelaz, kvalitetne poslove, dijalog i učenje među naraštajima, aktivnu uključenost, poduzetništvo mladih i socijalno poduzetništvo (5).

7.

U sklopu programa Erasmus+ osigurane su poboljšane mogućnosti financiranja za potporu strukturiranom dijalogu, uključujući izravna godišnja bespovratna sredstva nacionalnim radnim skupinama.

8.

Zajedničko izvješće EU-a o mladima od 27. studenoga 2012. (6) sadržavalo je evaluaciju strukturiranog dijaloga i predložilo daljnji razvoj procesa daljnjom evaluacijom procesa i ishoda strukturiranog dijaloga, širenjem članstva u nacionalnim radnim skupinama na mlade iz različitih sredina i poticanjem donositelja odluka da više uzimaju u obzir preporuke mladih.

9.

Evaluacija strukturiranog dijaloga trebala bi biti dijelom nadolazećeg drugog Izvješća EU-a o mladima i uključivati pregled promišljanja o ishodima strukturiranog dijaloga na nacionalnoj razini i razini EU-a.

10.

Strukturiranim dijalogom i s tim povezanim savjetovanjima naglasak bi se trebao staviti na opći tematski prioritet o kojem su zajedno raspravljali mladi i tvorci politika te koji je odredilo Vijeće, kako bi se osigurao dosljedan i trajan proces tijekom svakog njegova ciklusa.

11.

Za ciklus strukturiranog dijaloga trebalo bi utvrditi pojednostavljenu i jasnu arhitekturu kako bi se osigurao kontinuitet opće teme i omogućilo bolje upravljanje vremenom u savjetovanjima s mladima.

U prvoj fazi svakog ciklusa među svim dionicima trebalo bi razviti zajednički dogovor i pristup odozdo prema gore općem tematskom prioritetu koji je odredilo Vijeće, koji bi trebali biti vodeći okvir za dijalog koji će se provoditi u kasnijim fazama.

U drugoj fazi trebalo bi provesti savjetovanja i dovesti do mogućih rješenja, na koja bi trebalo skrenuti pozornost Vijeću, te zaključiti preporukama o općem tematskom prioritetu.

U trećoj fazi glavni naglasak trebalo bi staviti na oblikovanje konkretnih mjera koje će biti dostavljene Vijeću na daljnje razmatranje.

12.

Kako bi se povećao doseg strukturiranog dijaloga, nacionalne radne skupine, kojima pomažu istraživači u području mladih i osobe koje rade s mladima, te prema potrebi savjetujući se s lokalnim i regionalnim vlastima, trebaju nastojati osigurati aktivan angažman mladih, uključujući one koji nisu prije sudjelovali u strukturiranom dijalogu. Moguće je pozvati informativne mreže za mlade i mreže osoba koje rade s mladima da, gdje je to prikladno, podupiru nacionalne radne skupine u njihovu nastojanju da obuhvate što više mladih.

13.

Kako bi se poboljšala kvaliteta ishoda konferencija predsjedništva EU-a o mladima, trebalo bi ocijeniti i revidirati radne metode i proces odlučivanja na konferencijama o mladima. Europska komisija i države članice, uvažavajući nacionalne nadležnosti, mogle bi razmotriti mehanizam povratnih informacija za mlade o izvedivosti preporuka proizašlih iz procesa strukturiranog dijaloga. Preporuke bi se mogle uzeti u obzir, kad je to primjereno, u svrhu informiranja za razvoj politika i postizanja boljih ishoda za mlade.

14.

Treba pokrenuti kreativni proces utemeljen na sudjelovanju s ciljem razvoja zajedničke i poboljšane europske vidljivosti strukturiranog dijaloga, koja će omogućiti nacionalno i europsko „brendiranje” procesa. Komisija treba nastaviti razvoj dijela Europskog portala koji je posvećen strukturiranom dijalogu.

15.

Opći tematski prioritet strukturiranog dijaloga s mladima i udrugama mladih i za mlade u sljedećem radnom ciklusu (razdoblje od 1. srpnja 2014. do 31. prosinca 2015.) jest osnaživanje mladih kako je utvrđeno u Prilogu II.

16.

Svako predsjedništvo može nadopuniti odabrana prioritetna područja u svjetlu mogućih novih razvoja.

17.

Prioritetna područja sljedećeg ciklusa trojnog predsjedništva (od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2017.) trebaju biti definirana prije početka njegova mandata.

14.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 183/5

1.

PRIZNAJU DA JE, od donošenja Rezolucije o obnovljenom okviru za europsku suradnju u području mladih za razdoblje od 2010. do 2018., kriza pokazala nove izazove za politike za mlade te pokazala kako postoji potreba za pojačanom suradnjom u području mladih na razini EU-a kako bi se ti izazovi riješili na odgovarajući način.

2.

PODSJEĆAJU da se u Zajedničkom izvješću EU-a o mladima iz 2012. tražila veća povezanost i snažnija kohezija između obnovljenog okvira za europsku suradnju u području mladih za razdoblje od 2010. do 2018. i strategije Europa 2020.

3.

PRISJEĆAJU se Zaključaka Vijeća od 16. svibnja 2013. o maksimalnom iskorištavanju mogućnosti u okviru politika za mlade pri ispunjavanju ciljeva strategije Europa 2020. (1)u kojima je Vijeće pristalo izraditi, u sklopu obnovljenog okvira za europsku suradnju u području mladih za razdoblje od 2010. do 2018., srednjoročni plan rada za usmjeravanje rada u području politika za mlade i politika u vezi s mladima, kao odgovor na aktualne teme i trendove u vezi s mladima te kako bi se istaknula područja relevantna za koordinaciju i suradnju s politikama obrazovanja, osposobljavanja i zapošljavanja radi osiguravanja uvođenja politika za mlade u europski semestar.

4.

Slijedom toga SLAŽU SE da će uspostaviti 18-mjesečni plan rada EU-a za mlade za djelovanje država članica i Komisije za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 31. prosinca 2015. kao pokusnu fazu i doprinos provedbi obnovljenog okvira za europsku suradnju u području mladih za razdoblje od 2010. do 2018.

5.

SMATRAJU da bi se taj plan rada trebao ravnati prema sljedećim glavnim načelima:

6.

SUGLASNI SU, s obzirom na aktualnu krizu, da bi sljedećim temama države članice i Komisija trebale dati prednost u svojoj suradnji na razini EU-a za razdoblje na koje se odnosi aktualni plan rada do kraja 2015.:

Suglasni su s time da Vijeće može preispitati plan rada, s obzirom na postignute rezultate i razvoj politika na razini EU-a.

7.

SUGLASNI SU s popisom posebnih mjera u skladu s tim prioritetnim temama i rasporedom za njihovu provedbu, kako je navedeno u Prilogu I.

8.

PRIZNAJU da:

9.

SLAŽU SE u vezi sa sljedećim

10.

S OBZIROM NA GORE NAVEDENO, POZIVAJU

Države članice i Komisiju da za vrijeme trajanja aktualnog plana rada uspostave ili održavaju stručne skupine o sljedećim temama:

11.

POZIVAJU DRŽAVE ČLANICE DA:

12.

POZIVAJU PREDSJEDNIŠTVA VIJEĆA DA:

13.

POZIVAJU KOMISIJU DA:

14.

POZIVAJU DRŽAVE ČLANICE I KOMISIJU DA, U OKVIRIMA SVOJIH POJEDINAČNIH PODRUČJA NADLEŽNOSTI, UZ UVAŽAVANJE NAČELA SUPSIDIJARNOSTI:

14.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 183/12

1.

PODSJEĆAJU na nadležnost dodijeljenu Europskoj uniji, posebice člankom 6. i člankom 165. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, prema kojima je sport područje gdje se djelovanjem na razini EU-a treba podupirati, koordinirati i dopunjavati djelovanje država članica.

2.

PODSJEĆAJU na Rezoluciju Vijeća i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali unutar Vijeća, o Planu rada Europske unije u području sporta za razdoblje od 2011. do 2014 (1).

3.

POZDRAVLJAJU izvješće Komisije o provedbi Plana rada Europske unije u području sporta za razdoblje od 2011. do 2014 (2).

4.

POTVRĐUJU da se sportom može doprinijeti postizanju ciljeva strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast.

5.

PODSJEĆAJU na Rezoluciju Vijeća od 18. studenoga 2010. kojom se Vijeće složilo da redovito, uglavnom na marginama sastanka Vijeća, sazove neformalni sastanak vodećih predstavnika javnih vlasti i sportskog pokreta u Europskoj uniji s ciljem razmjene mišljenja o sportskim pitanjima u EU-u (3).

6.

SUGLASNI SU da dalje razvijaju okvir za europsku suradnju u području sporta putem uspostave drugog trogodišnjeg Plana rada Europske unije u području sporta za djelovanje država članica i Komisije.

7.

SUGLASNI SU da bi se aktivnosti na razini EU-a u području sporta trebale usredotočiti na prioritetne teme, ključna pitanja, rezultate i metode rada te struktura koji su navedeni u planu rada, a kako je utvrđeno u Prilogu I.

8.

PRIMAJU NA ZNANJE podatke Eurobarometra o sportu i tjelesnoj aktivnosti (2013.), i potvrđuju velike razlike među državama članicama, uključujući rezultate o dobrovoljnom radu i sjedilačkom ponašanju.

9.

SMATRAJU da bi se trogodišnji Plan rada Europske unije u području sporta trebao voditi sljedećim vodećim načelima:

10.

ISTIČU da bi Plan rada Europske unije trebao predstavljati fleksibilni okvir koji prema potrebi može reagirati na kretanja u području sporta.

11.

SUGLASNI SU da bi države članice i Komisija trebale dati prioritet sljedećim ključnim temama u razdoblju obuhvaćenom ovim Planom rada. Svako predsjedništvo ih može nadopuniti s obzirom na moguća nova zbivanja:

12.

SUGLASNE SU da Vijeće i predstavnici vlada država članica, koji su se sastali unutar Vijeća, mogu revidirati Plan rada s obzirom na postignute rezultate i razvoj politika na razini EU-a.

13.

PREPOZNAJU da:

Postoji potreba za nastavkom suradnje u području sporta u kontekstu Europske unije uspostavljenom nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, na temelju vodećih načela navedenih u odjeljku 2. ovoga Plana rada;

Postoji i potreba da EU blisko surađuje sa sportskim pokretom i relevantnim nadležnim organizacijama na nacionalnoj, europskoj te međunarodnoj razini, kao što je Vijeće Europe i Svjetska antidoping agencija (WADA), posebno putem strukturiranog dijaloga.

14.

SUGLASNI SU da

Trebalo bi utvrditi različite radne strukture i metode za daljnje postupanje u vezi s postignućima iz prvog Plana rada EU-a i za razvoj novih rezultata u skladu s prioritetnim i ključnim temama, kako je određeno u odjeljku II.;

Osnovat će se stoga pet „stručnih skupina” u kojima će sudjelovati stručnjaci imenovani od strane država članica, a bavit će se sljedećim temama: namještanje utakmica, dobro upravljanje, ekonomska dimenzija, tjelesne aktivnosti za poboljšanje zdravlja (HEPA) i razvoj ljudskih resursa u sportu. Načela koja se odnose na sastav i funkcioniranje tih skupina utvrđena su u Prilogu II.;

Osim stručnih skupina, ostale strukture i metode rada mogu uključivati npr. konferencije predsjedništva, sastanke direktora za sport i ministara sporta, studije Komisije te konferencije i popise preuzetih obveza (4).

Vijeće će u prvoj polovici 2017. ocijeniti provedbu ovog Plana rada na temelju izvješća koje će Komisija pripremiti do studenoga 2016.

15.

POZIVAJU DRŽAVE ČLANICE DA:

16.

POZIVAJU PREDSJEDNIŠTVA VIJEĆA DA:

17.

POZIVAJU KOMISIJU DA:

18.

POZIVAJU DRŽAVE ČLANICE, KOMISIJU I PREDSJEDNIŠTVA DA UNUTAR SVOJIH PODRUČJA NADLEŽNOSTI I UZ DUŽNO POŠTIVANJE NAČELA SUPSIDIJARNOSTI:

14.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 183/18

1.

Ekonomska kriza koja je počela u drugoj polovici prošlog desetljeća uzrokovala je posebno osjetljivu situaciju za današnji naraštaj mladih. Stope nezaposlenosti mladih rekordno su visoke, na razinama od 23,2 % u EU-28 i 23,8 % u europodručju (prosinac 2013.).

2.

Posljedica takve visoke nezaposlenosti mladih jest njihova izloženost sve većem siromaštvu i socijalnoj isključenosti, a sve ih se više osjeća prisiljenima napustiti svoju domovinu, ponekad i samu Europu, u potrazi za boljim prilikama. To u pojedinim državama članicama rezultira procesom odljeva mozgova koji bi moglo biti teško preokrenuti.

3.

Europska unija, putem strategije Europa 2020. i njezinih vodećih inicijativa „Nove vještine i radna mjesta”, „Digitalna agenda za Europu”, „Unija inovacija”, „Mladi u pokretu”, promiče poduzetništvo, jačanjem poduzetničkih stavova i srodnih znanja, vještina i kompetencija koje mogu potaknuti konkurentnost te rast koji će biti pametan, održiv i uključiv.

4.

Poduzetništvo je važan pokretač gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta: ono stvara nove tvrtke i poslove, otvara nova tržišta, poboljšava produktivnost i stvara bogatstvo. Poduzetnički stav doprinosi zapošljivosti mlade osobe. Poduzetništvo te napose mala i srednja poduzeća (MSP) čine okosnicu gospodarstva EU-a i predstavljaju najvažniji izvor novog zapošljavanja (1).

5.

Kulture koje cijene i nagrađuju poduzetničko ponašanje kao što su preuzimanje proračunatog rizika i samostalno mišljenje promiču sklonost razvoju novih rješenja društvenih izazova. U tom smislu treba više cijeniti javnu predodžbu poduzetnika, treba proširiti poduzetničko obrazovanje, a slabo zastupljenim skupinama treba posvetiti posebnu pozornost i pomoći im u pokretanju, održavanju ili širenju poslovanja ili poduzeća.

6.

Poduzetništvo se ne temelji isključivo na potrazi za zaradom. Različiti se sudionici, kako u javnom tako i u privatnom sektoru, civilnom društvu i organizacijama socijalne ekonomije (2), spajajući društvenu i poduzetničku dimenziju, bave našim glavnim društvenim izazovima. Ova je tendencija nazvana „socijalno poduzetništvo”, a novi oblici organizacija koji su se pojavili „socijalna poduzeća”.

7.

Kultura i kreativnost navedeni su u „Obnovljenom okviru za europsku suradnju na području mladih” kao područje djelovanja politike za mlade. Kulturni i kreativni sektori (3) mogu predstavljati izvrsne prilike za preoblikovanje kreativnosti mladih i ljudskog kapitala u pametan rast i radna mjesta. U digitalnom dobu sudjelovanje u kulturi moćan je alat za promicanje socijalne uključenosti i društvenog angažmana naročito među mladima.

8.

U svom završnom izvješću stručna skupina za „promicanje kreativnosti i inovacijskih kapaciteta mladih utvrđivanjem kompetencija i vještina stečenih neformalnim i informalnim učenjem” razmotrila je kako povećati zapošljivost mladih.

9.

Poduzetništvo može predstavljati važan element u odnosu na samostalnost, osobni razvoj i blagostanje mladih. Poduzetništvo se može smatrati jednim od rješenja u borbi protiv nezaposlenosti mladih.

10.

Europa treba ulagati u poduzetničko obrazovanje i usavršavanje, stvaranje okruženja u kojemu poduzetnici mogu napredovati i rasti, obraćanje specifičnim skupinama te vidljivost poduzetnika kao uzorâ.

11.

Model „socijalnog poduzetništva”, čiji je primarni cilj doprinos općoj dobrobiti društva, može biti posebno zanimljiv mladima te im pružiti priliku za stvaranje inovativnih odgovora na aktualne gospodarske, društvene i ekološke izazove. Ideja socijalnog poduzetništva koja je bliska ljudima i lokalnim zajednicama osigurava društvenu koheziju kroz angažiranje mladih, uključujući pripadnike ranjivih skupina.

12.

Socijalna poduzeća (4) doprinose pametnom rastu odgovarajući na nove potrebe društvenom inovacijom; ona stvaraju održivi rast tako što uzimaju u obzir svoj utjecaj na okoliš i imaju dugoročnu viziju; ona su u središtu uključivog rasta zahvaljujući svom naglasku na ljudima i društvenoj koheziji.

13.

Politika na području mladih može igrati ulogu u međusektorskoj suradnji koja može pomoći u prevladavanju prepreka. Poduzetništvo, kao i mnoga druga područja, zahtijeva dugoročni pristup i snažnu vjeru u sposobnosti mladih. Kako bi se to postiglo, potrebno je poticati mlade ljude, usaditi im poduzetnički duh u ranoj dobi – inicijativu, samopouzdanje, spremnost na preuzimanje proračunatog rizika, kreativnost, organizaciju, ustrajnost – kako bi razvili svoj puni potencijal i uspješno zakoračili na tržište rada. S ciljem promicanja poduzetništva mladih, s posebnim fokusom na socijalnom poduzetništvu, utvrđeni su sljedeći prioriteti:

14.

Prepoznaju važnu ulogu poduzetništva i poduzeća u borbi protiv nezaposlenosti mladih; razviju i ojačaju politike kojima je cilj povećanje znanja o različitim aspektima poduzetništva među mladim ljudima.

15.

Prepoznaju važnost poduzetničkog obrazovanja od rane dobi i naglase ulogu neformalnog i informalnog učenja kako bi osigurale holistički pristup osobnom razvoju mladih i olakšale njihovu uspješnu integraciju na tržištu rada.

16.

Promiču rad s mladima i volonterske aktivnosti kao ključne instrumente u razvoju transverzalnih i mekih vještina (tzv. soft skills) koje su potrebne za vođenje posla i poduzetničku aktivnost. U tom pogledu dalje razvijaju i naglašavaju priznavanje ili vrednovanje neformalnog i informalnog učenja, uzimajući u obzir i ishode učenja koji su važni za poduzetništvo.

17.

Razmotre priznavanje organizacija mladih kao jednog od glavnih izvora neformalnog i informalnog učenja koje vodi poduzetničkom stavu i poduzetničkim vještinama. U tom bi pogledu države članice mogle razmotriti jačanje podrške organizacijama mladih pomoću donošenja smjernica, mentorstva i kvalitetnog osposobljavanja.

18.

Promiču i podržavaju poduzetnike početnike i socijalna poduzeća u prevladavanju značajnih prepreka u dostupnosti financijskih sredstava, službi za podršku te mogućnosti za mentorstvo (uključujući učinkovito korištenje europskim strukturnim i investicijskim fondovima gdje je to u skladu sa sporazumima o partnerstvu).

19.

Prema potrebi ponuditi podršku smanjivanjem mogućih prepreka u skladu s razinama društvenog učinka i učinka na okoliš.

20.

Povećaju vidljivost socijalnog poduzetništva i razviju alate za bolje razumijevanje tog sektora. U tom pogledu unapređuju znanje i promiču različite oblike poduzećâ, socijalnih poduzeća (uključujući zadruge), kulturna i kreativna poduzeća, itd.

21.

Olakšaju pripravništvo i razmjene, razmjenu iskustava i druge aktivnosti učenja koje unapređuju poduzetničke stavove i vještine (npr. angažiranje mladih u izravnim poduzetničkim iskustvima, praktična obuka na radnom mjestu, umrežavanje, promicanje specijaliziranih vještina) i podržavaju nastojanja da se definiraju ishodi učenja takvih aktivnosti. Promiču razvoj alata koji omogućavaju mladim ljudima da procijene i predstave svoje poduzetničke vještine i kompetencije.

22.

Potiču mala poduzeća i mlade poduzetnike da budu inovativni i u potpunosti iskoriste mogućnosti unutarnjeg tržišta EU-a podržavajući ih u namjeri da odu u inozemstvo i da se uključe u prekogranični transfer znanja i suradnje. Kako bi se ostvarili ti ciljevi, treba promicati umrežavanje mladih socijalnih poduzetnika i potencijalnih partnera.

23.

Potiču razmjenu prilika i suradnju među mladim poduzetnicima iz različitih država članica. Poboljšaju uzajamnu međugeneracijsku solidarnost pomoću razmjene znanja između iskusnijih i mladih poduzetnika. Promiču programe poduzetničkog mentorstva na nacionalnoj i europskoj razini.

24.

Povećaju međusektorsku suradnju i osiguraju pristup informacijama i službama za podršku kako bi se osigurali povoljni uvjeti za mlade poduzetnike i smanjila njihova administrativna opterećenja.

25.

Promiču pristupačnost među svim relevantnim dionicima i potiču sudjelovanje u europskim programima (poput programa Erasmus+, Erasmus za mlade poduzetnike u okviru programa COSME, Europskog socijalnog fonda i drugih financijskih programa za socijalna poduzeća i mikrofinanciranje u sklopu Programa za zapošljavanje i socijalnu inovaciju) za poboljšanje poduzetničkih vještina među mladima, osiguravajući, prema potrebi, specijaliziranu podršku mladim poduzetnicima i razvijajući sposobnosti onih koji rade s mladima da potpuno iskoriste svoj potencijal.

26.

Podiže svijest o poduzetništvu mladih, uključujući i na Europskom portalu za mlade, te predstavi dobre prakse u poduzetništvu mladih (po mogućnosti u kombinaciji s Europskim tjednom MSP-a).

27.

Pokrene istraživanje ili studiju i poveća razinu znanja o poduzetništvu mladih, usredotočivši se na mlade poduzetnike, socijalno poduzetništvo i zelena radna mjesta te na ulogu rada s mladima u tom pogledu.

28.

Jača aktivnu suradnju između mladih poduzetnika s relevantnim poslovnim i socijalnim partnerima i drugim dionicima, uključujući pomoću programâ Erasmus+ i Erasmus za mlade poduzetnike.

14.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 183/22

1.

Opće je prihvaćeno da je visokokvalitetno poučavanje jedan od ključnih čimbenika u postizanju uspješnih ishoda učenja razvojem znanja, vještina, stavova i vrijednosti koji su polaznicima potrebni kako bi ostvarili svoj puni potencijal i kao pojedinci i kao aktivni članovi društva i radne snage.

2.

U svijetu koji se brzo mijenja razvija se i uloga nastavnikâ, kao i očekivanja od njih, kako se suočavaju s izazovima potreba za novim vještinama, brzog tehnološkog razvoja, sve veće socijalne i kulturne raznolikosti te s potrebom za poučavanjem prilagođenim individualnim potrebama i posebnim obrazovnim potrebama.

3.

Edukatori nastavnika imaju ključnu ulogu u održavanju i poboljšavanju kvalitete obrazovne radne snage. Pružanje visokokvalitetnog inicijalnog obrazovanja nastavnika, sustavne podrške na početku karijere („uvođenje”) i trajnog stručnog usavršavanja značajan je čimbenik u privlačenju odgovarajućih kandidata u profesiju i osiguravanju da nastavnici posjeduju i održavaju relevantne kompetencije koje su im potrebne kako bi bili učinkoviti u suvremenim učionicama.

4.

Usavršavanje programâ obrazovanja nastavnika i procesâ angažiranja zahtijeva prethodno utvrđivanje profesionalnih kompetencija koje su nastavnicima potrebne u različitim fazama njihove karijere. Okviri profesionalnih kompetencija mogu se koristiti za podizanje standarda kvalitete definiranjem znanja, vještina i stavova koje bi nastavnici, uključujući one u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i obrazovanja odraslih, trebali posjedovati ili steći. Slično tomu, koristi od takvih okvira mogu imati edukatori nastavnika koji nastavnike pripremaju za preuzimanje njihovih zadaća.

1.

Nije rijetkost danovi nastavnici profesiju prerano napuste, a ta pojava može rezultirati znatnim gubitkom ne samo za uključene pojedince nego i za sustav u cjelini. Programi inicijalnog obrazovanja nastavnika koji od samog početka nastavnike pripremaju na odgovarajući način, zajedno s mjerama uvođenja, mentorstvom i većim uvažavanjem osobne i profesionalne dobrobiti nastavnikâ mogu pomoći popraviti to stanje.

2.

Obrazovanje nastavnika trebalo bi promatrati kao sastavni dio šireg političkog cilja povećanja atraktivnosti i kvalitete profesije. Za to su potrebne odgovarajuće politike odabira, angažmana i zadržavanja, učinkovito inicijalno obrazovanje nastavnika, podrška na početku karijere, profesionalno učenje i usavršavanje koji se protežu kroz cijelu karijeru, pedagoške povratne informacije i poticaje za nastavnike.

3.

Programi obrazovanja nastavnika, bez obzira na to jesu li usmjereni na buduće nastavnike prije početka karijere ili na već aktivne nastavnike u kontekstu trajnog stručnog usavršavanja, trebali bi biti dovoljno fleksibilni kako bi reagirali na promjene u poučavanju i učenju. Trebali bi se naslanjati na iskustvo nastavnikâ i nastojati razviti međudisciplinarne i suradničke pristupe kako bi obrazovne institucije i nastavnici suradnju s relevantnim dionicima kao što su kolege, roditelji i poslodavci smatrali dijelom svojih zadaća.

4.

Zbog brzog širenja digitalnih alata za učenje i otvorenih obrazovnih resursa postaje potrebno da ih nastavnici razumiju u dovoljnoj mjeri kako bi mogli razviti relevantne digitalne kompetencije te se tim novim resursima učinkovito i na odgovarajući način služiti u poučavanju. Ti novi alati k tome mogu doprinijeti osiguravanju jednakog pristupa visokokvalitetnom obrazovanju za sve.

1.

Inicijalno obrazovanje nastavnika trebalo bi budućim nastavnicima pružiti temeljne kompetencije potrebne za izvođenje visokokvalitetnog poučavanja te povećati motivaciju za stjecanje i ažuriranje kompetencija tijekom cijele karijere. Uzimajući u obzir nacionalne kontekste, ono ne bi trebalo uključivati samo poznavanje materije nastavnog predmeta i pedagoške kompetencije pojačane integriranim razdobljima praktičnog iskustva u nastavi, nego i potaknuti samoanalizu i suradnju, prilagođavanje multikulturnim razredima te prihvaćanje rukovodećih uloga.

2.

Specifična pitanja kojima bi se u programima obrazovanja nastavnika trebalo posvetiti više pozornosti uključuju učinkovite metode pomoći polaznicima u stjecanju prenosivih kompetencija poput digitalne pismenosti, tehnika učenja, poduzetništva, kreativnog i kritičkog razmišljanja, te u jačanju jezičnih kompetencija. Pozornost bi također trebalo posvetiti učinkovitim načinima pružanja potpore različitim skupinama polaznika, uključujući polaznike s posebnim potrebama i/ili one u nepovoljnom položaju.

3.

Inicijalno obrazovanje nastavnika moglo bi imati koristi od mehanizama osiguravanja kvalitete i redovitih revizija,s naglaskom na ostvarivanju traženih ishoda učenja, na kvaliteti i odgovarajućoj dužini praktičnog iskustva te osiguravanju relevantnosti poučavanoga.

4.

Institucije visokog obrazovanja koje pružaju inicijalno obrazovanje nastavnika moglo bi se ojačati kao čvorišta obrazovanja kako nastavnika tako i edukatora nastavnika te za provođenje istraživanja o razvoju nastavničkih kompetencija i učinkovitim metodama poučavanja i učenja.

5.

Dijalog i partnerstvo između pružatelja obrazovanja nastavnika i obrazovnih institucija, kao i s predstavnicima tržišta rada i zajednice, može biti izvor korisnih uvida i ideja pri osmišljavanju i izvođenju programa obrazovanja nastavnika. Takva partnerstva također mogu doprinijeti promicanju usklađenijeg pristupa kvalifikacijama, standardima kompetencija i odgovarajućem pružanju osposobljavanja, posebno u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te obrazovanja odraslih.

6.

I inicijalno obrazovanje odraslih i trajno stručno usavršavanje nastavnika trebalo bi se temeljiti na pouzdanim pedagoškim istraživanjima te primjenjivati metode obrazovanja odraslih koje se temelje na zajednicama prakse, učenju putem interneta i uzajamnom učenju. Nastavnicima bi trebali osigurati da redovito imaju priliku za ažuriranje poznavanja materije nastavnog predmeta te za dobivanje potpore i osposobljavanja o učinkovitim i inovativnim oblicima poučavanja koji uključuju one koji se temelje na novim tehnologijama.

1.

Nastoje osigurati da programi inicijalnog obrazovanja nastavnika budućim nastavnicima pružaju prilike za stjecanje svih relevantnih kompetencija koje su im potrebne za uspješan početak karijere.

2.

Promiču razvoj sveobuhvatnih okvira profesionalnih kompetencija za nastavnike (2), koji definiraju kompetencije i kvalitete koje se od njih očekuju u različitim fazama karijere ili u različitim nastavnim situacijama. Takvi bi okviri trebali biti dovoljno fleksibilni da reagiraju na promjenjive potrebe i o njima bi se trebalo raspravljati u suradnji s relevantnim dionicima.

3.

Slično tomu, potiču upostavljanje okvira profesionalnih kompetencija za edukatore nastavnika, koji određuju kompetencije koje su im potrebne i istovremeno jačaju suradnju i razmjenu praksi kolega te razvijaju područja kao što je mentorstvo novih nastavnika koje se odvija u školi.

4.

Dalje istraže potencijal pojačane suradnje, partnerstava i umrežavanja sa širokim rasponom dionika u osmišljavanju programa obrazovanja nastavnika.

5.

Promiču učinkovito digitalno poučavanje i učenje osiguravanjem da edukatori nastavnika i sami nastavnici steknu dostatnu razinu digitalnih vještina te nauče pomagati polaznicima u mudrom i sigurnom korištenju digitalnim resursima te bolje upravljati individualnim procesima učenja, pomoću ažuriranih programa obrazovanja nastavnika i poboljšanog pristupa kvalitetnim otvorenim obrazovnim resursima i služenja njima

6.

Iskoriste mogućnosti financiranja iz instrumenata EU-a, kao što je program Erasmus+ te, prema potrebi, Europski socijalni fond, za:

1.

U najboljoj mjeri iskoriste strukture strateškog okvira ET 2020. u sklopu otvorene metode koordinacije kako bi osnažili kreiranje politika koje se temelje na činjenicama, te kako bi razvili i širili uspješne političke prakse o:

2.

Iskoriste rezultate relevantnih studija i istraživanja, kao što je TALIS 2013 (3), kako bi se pozabavili političkim implikacijama koje stavovi i mišljenja nastavnika i školskih rukovodstava imaju na obrazovanje nastavnika.

3.

Istraživanjima utvrde primjere najučinkovitijih metoda i praksi pomoću kojih nastavnici polaznicima mogu pomoći u učinkovitom upravljanju učenjem u današnjim višedimenzionalnim okružjima za učenje.

1.

Uspostavi zajednice nastavnika, posebno budućih i nedavno angažiranih nastavnika, služeći se postojećim europskim platformama za nastavnike kao što je eTwinning, s ciljem daljnjeg razvoja suradnje među kolegama u području praksi poučavanja diljem EU-a.

2.

Podupre suradnju s partnerima, mrežama i organizacijama koji mogu ponuditi iskustvo i znanje u osmišljavanju učinkovitih programa obrazovanja nastavnika, posebno programa inicijalnog obrazovanja.

14.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 183/26

—

članke 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

—

zaključke Europskog vijeća koje se 15. i 16. ožujka 2002. sastalo u Barceloni, a koje je pozvalo na „poboljšanje ovladavanja temeljnim vještinama, osobito poučavanjem najmanje dvaju stranih jezika od vrlo rane dobi”, kao i na utvrđivanje pokazatelja jezičnih kompetencija (1);

—

zaključke Vijeća od 19. svibnja 2006. kojima su definirana načela europskog pokazatelja jezičnih kompetencija (2);

—

zaključke Vijeća od 12. svibnja 2009. o strateškom okviru za europsku suradnju u obrazovanju i osposobljavanju (ET 2020), koji ističu važnost jačanja jezične kompetencije (3);

—

zaključke Vijeća od 28. i 29. studenoga 2011. o ulozi jezičnih kompetencija u poboljšanju mobilnosti koji su istaknuli važnost dobrog poznavanja stranih jezika kao ključne kompetencije nužne za napredovanje u suvremenom svijetu i na tržištu rada (4);

—

Uredbu (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Erasmus+ koja, između ostaloga, za cilj ima poboljšanje poučavanja i učenja jezika (5).

—

zaključke Vijeća od 22. svibnja 2008. o višejezičnosti, koji države članice pozivaju na suradnju s ciljem poboljšanja europske suradnje u području višejezičnosti te na poduzimanje odgovarajućih mjera kako bi poboljšale učinkovito poučavanje jezika (6);

—

Rezoluciju Vijeća od 21. studenoga 2008. o europskoj strategiji za višejezičnost koja poziva države članice na promicanje višejezičnosti kao potpore konkurentnosti, mobilnosti i zapošljivosti te kao sredstva jačanja međukulturnog dijaloga (7).

1.

Jezična raznolikost temeljna je sastavnica europske kulture i međukulturnog dijaloga, a sposobnost komuniciranja na jeziku koji nije materinski priznata je kao jedna od ključnih kompetencija čijem bi stjecanju građani trebali težiti (8).

2.

Jezični krajolik EU-a složen je i raznovrstan, s nacionalnim čimbenicima koji utječu na učenje i poučavanje jezika te sa znatnim razlikama u zakonodavstvu i praksi koje se odnose na učenje i poučavanje jezika.

3.

Jezične kompetencije doprinose mobilnosti, zapošljivosti i osobnom razvoju europskih građana, osobito mladih, u skladu s ciljevima strategije Europa 2020. za rast i radna mjesta.

4.

Razina jezičnih vještina mnogih mladih ljudi u Europi mogla bi se poboljšati te, unatoč određenom napretku postignutom posljednjih desetljeća, još postoje znatne razlike među zemljama u pogledu dostupnosti učenja jezika.

5.

Učenje klasičnih jezika kao što su starogrčki i latinski može olakšati učenje jezika, kao i doprinijeti održivosti našeg zajedničkog nasljeđa budući da su starogrčki i latinski izvor mnogih suvremenih jezika.

1.

EU i države članice trebaju ocijeniti napredak postignut u razvoju jezičnih kompetencija, pri čemu svaka zemlja tom napretku doprinosi u skladu s nacionalnim kontekstom i okolnostima.

2.

Procjena jezičnih kompetencija može pomoći u promicanju višejezičnosti i učinkovitom poučavanju i učenju jezika u školi.

3.

Takva bi se procjena mogla provoditi na temelju smjernica naznačenih u Prilogu ovom dokumentu te bi trebalo obuhvaćati sve četiri jezične vještine: čitanje, pisanje, slušanje i govorenje.

4.

Procjena bi mogla:

1.

Donesu i poboljšaju mjere usmjerene na promicanje višejezičnosti i povećanje kvalitete i učinkovitosti poučavanja i učenja jezika, između ostaloga poučavanjem, od rane dobi, najmanje dvaju jezika uz glavni jezik / glavne jezike nastave te istraživanjem potencijala inovativnih pristupa razvoju jezičnih kompetencija.

2.

Nastoje razviti odgovarajuće metode za procjenu poznavanja jezika u skladu s Prilogom ovom dokumentu.

3.

Razviju mjere za potporu djeci i odraslima pripadnicima migrantskih zajednica za učenje jezika/jezikâ zemlje domaćina.

4.

Iskoriste mogućnosti programa Erasmus+ i europskih strukturnih i investicijskih fondova kako bi ostvarile te ciljeve.

5.

U većoj mjeri iskoriste europske alate za transparentnost i inicijative osmišljene za podupiranje i promicanje učenja jezikâ, poput Zajedničkog europskog referentnog okvira za jezike, Europassa, Europske jezične mape i Europske jezične oznake.

1.

Razmijene iskustva i najbolje prakse pomoću otvorene metode koordinacije kako bi poboljšale učinkovitost i kvalitetu učenja i poučavanja jezika.

2.

Priznaju ulogu koju u učenju jezika mogu imati neformalno i informalno učenje tako što će istražiti načine priznavanja i vrednovanja jezičnih kompetencija stečenih na taj način, u skladu s Preporukama Vijeća iz 2012. godine o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (10).

3.

Istraže načine kojima se može povećati privlačnost učenja jezika, kao i osigurati veća predanost učenju jezika, među ostalim koristeći IKT i otvorene obrazovne resurse, s ciljem smanjenja broja učenika koji odustaju od učenja jezika prije stjecanja odgovarajuće razine poznavanja jezika.

1.

Istraži izvedivost procjene jezičnih kompetencija u državama članicama, među ostalim koristeći se nacionalnim podacima ako su dostupni, uz potporu skupine sastavljene od stručnjaka iz država članica i u suradnji sa Stalnom skupinom za pokazatelje i referentne vrijednosti.

2.

S državama članicama i Eurostatom istraži, u skladu s okvirom europskog statističkog sustava i s ciljem poboljšanja usporedivosti, načine upotpunjavanja postojećih podataka EU-a o broju učenika u srednjem obrazovanju koji uče treći jezik (11) u skladu s ciljem iz Barcelone i okvirom ET 2020.

3.

Nastavi i poboljša suradnju s drugim organizacijama koje se bave ovim područjem, kao što je Vijeće Europe i njegov Europski centar za suvremene jezike.

14.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 183/30

1.

Sustavi obrazovanja i osposobljavanja EU-a daju ključni doprinos nastojanju na ostvarenju boljih radnih mjesta, snažnijeg rasta i konkurentnosti, te se tako suočavaju sa značajnim izazovima čijem rješavanju može doprinijeti stalno poboljšanje kvalitete. Ti izazovi uključuju: povećanje dostupnosti, smanjenje stope napuštanja školovanja i poboljšanje stope zadržavanja u sustavu školovanja, podršku inovativnom učenju te brigu da polaznici steknu znanje, vještine i kompetencije potrebne za uključivo društvo, aktivno građanstvo, cjeloživotno učenje i zapošljivost, bez obzira na njihovu socijalnu i ekonomsku pozadinu.

2.

Mehanizmi osiguravanja kvalitete mogu igrati važnu ulogu u pomaganju institucijama obrazovanja i osposobljavanja te tvorcima politika u suočavanju s tim izazovima i osiguravanju da kvaliteta sustavâ obrazovanja i osposobljavanja, kao i pojedinačnih institucija, odgovara svrsi. Osiguravanje kvalitete, kao dio niza mjera vladâ i institucija, povećava transparentnost i podupire povjerenje u važnost i kvalitetu znanja, vještina, kompetencija i kvalifikacija, koje se pak temelji na povjerenju u kvalitetu institucija i pružatelja obrazovanja i osposobljavanja.

3.

Europski instrumenti za osiguravanje kvalitete, zajedno s Europskim kvalifikacijskim okvirom (EKO), Kvalifikacijskim okvirom europskog prostora visokog obrazovanja i s njima povezanim nacionalnim kvalifikacijskim okvirima, doprinijeli su razvoju kulture kvalitete u ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje, što je zatim olakšalo učenje i mobilnost radne snage preko granica i između sustava.

4.

U svjetlu iskustva stečenog u visokom obrazovanju i strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (SOO), fleksibilni mehanizmi osiguravanja kvalitete mogu podupirati poboljšanje kvalitete u formalnom i neformalnom učenju u svim sektorima obrazovanja i osposobljavanja, kao i rješavanje pitanja poput otvorenih obrazovnih resursa i prekograničnog obrazovanja, uključujući dislocirano obrazovanje (2).

1.

Postoji dosta prostora za učinkovitije pristupe osiguravanju kvalitete u svim sektorima obrazovanja i osposobljavanja, koji se udaljavaju od pristupa zasnovanog na popisu potrebnih elemenata i približavaju razvoju istinske kulture poboljšanja kvalitete ugrađene u poučavanje i učenje koja može podignuti standarde i poboljšati ishode učenja.

2.

Osiguravanje kvalitete, u okviru stalnog poboljšanja kvalitete, treba poduprijeti reforme sustavâ obrazovanja i osposobljavanja u skladu s europskim i nacionalnim programima reforme.

3.

U području visokog obrazovanja osiguravanje kvalitete, a posebno unutarnje osiguravanje kvalitete, sve je učinkovitije u pomaganju visokoškolskim ustanovama u ostvarivanju njihovih ciljeva. Koncept vanjskog osiguravanja kvalitete razlikuje se među državama članicama ovisno o nacionalnim potrebama i okolnostima, s akreditacijom programa i vrednovanjem na razini institucije koji, između ostalih, doprinose povećanju povjerenja i poboljšanju standardâ. U vanjskom osiguravanju kvalitete u porastu je trend prema vrednovanju na razini institucije, čime se visokoškolskim ustanovama omogućava da prilagode svoje pružanje obrazovanja na fleksibilniji način koji odgovara njihovim potrebama, kao i potrebama polaznika, tržišta rada i društva.

4.

U istom području prekogranična suradnja u osiguravanju kvalitete igra ključnu ulogu u izgradnji povjerenja i podizanju standardâ kvalitete, podupiranju obrazovne mobilnosti, unapređivanju okružja za zajedničke programe te u doprinosu dobrom funkcioniranju prekograničnog i dislociranog visokog obrazovanja. Otvaranje mogućnosti agencijama za osiguravanje kvalitete da ponude prekogranično osiguravanje kvalitete pomoću Europskog registra za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (EQAR), postupajući u skladu s nacionalnim zahtjevima, trebalo bi pomoći u poticanju europske dimenzije u osiguravanju kvalitete te u olakšavanju prekograničnog vrednovanja i jednostavnijih postupaka za združene programe.

5.

U području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja smjernice i materijali za osposobljavanje razvijeni u sklopu mreže EQAVET-a (3) podupiru napredovanje prema kulturi kvalitete u državama članicama, a većina je država članica već provela ili razvija nacionalne pristupe osiguravanju kvalitete u skladu s EQAVET-om. Posebno je potrebno uložiti veći napor kako bi mehanizmi osiguravanja kvalitete više uzimali u obzir ishode učenja te kako bi obuhvatili neformalno učenje i učenje kroz rad bilo u formalnom bilo u neformalnom okružju, u skladu s nacionalnim kontekstom.

6.

Iskustvo stečeno s EQAVET-om može služiti kao osnova za razvoj sveobuhvatnog pristupa osiguravanju kvalitete u području obrazovanja odraslih.

7.

Veća transparentnost između osiguravanja kvalitete u različitim sektorima i u mehanizmima za priznavanje neformalnog i informalnog učenja, uključujući sve oblike internetskog učenja, također bi doprinijela izgradnji povjerenja i podupiranju prohodnosti među sektorima i zemljama.

1.

Razvoja i promicanja kulture poboljšanja kvalitete u cjelokupnom obrazovanju i osposobljavanju s ciljem povećanja kvalitete znanja, vještina i kompetencija koje su razvili polaznici, kao i kvalitete procesa učenja, uz odgovarajuću uporabu europskih instrumenata koji se odnose na osiguravanje kvalitete.

2.

Jačanja kapaciteta mehanizama osiguravanja kvalitete za nošenje s postojećim i budućim trendovima u obrazovanju i osposobljavanju, poput svih oblika internetskog učenja, te osiguravanja dovoljne fleksibilnosti djelokruga tijelâ za osiguravanje kvalitete.

3.

Osiguranja veće transparentnosti s obzirom na ishode ocjena kvalitete.

4.

Korištenja mogućnosti financiranja u okviru programa Erasmus+ za razvoj inovativnih transnacionalnih projekata koji jačaju kapacitet osiguravanja kvalitete za potporu održivoj reformi širom EU-a u obrazovanju i osposobljavanju te, prema potrebi, korištenja europskih strukturnih i investicijskih fondova za poticanje razvoja kvalitetnih sustava obrazovanja i osposobljavanja.

5.

Poticanja promicanja kvalitetnog poučavanja u obrazovanju i osposobljavanju putem osiguravanja kvalitete.

6.

Podupiranja, u sklopu Bolonjskog procesa, tekuće revizije standarda i smjernica za osiguravanje kvalitete u europskom prostoru visokog obrazovanja, s ciljem poboljšanja njihove jasnoće, primjenjivosti i korisnosti, uključujući njihovo područje primjene, s naglaskom na podizanju standardâ kvalitete.

7.

Poticanja, prema potrebi, prekogranične suradnje među tijelima za osiguravanje kvalitete u svim sektorima i za sve oblike obrazovanja i osposobljavanja.

8.

Osiguravanja kvalitete obrazovanja koje pružaju visokoškolske ustanove koje imaju kampuse i dislocirane programe u inozemstvu, uz potporu nacionalnih agencija za osiguravanje kvalitete, putem pojačane suradnje između agencija za osiguravanje kvalitete u zemlji pružateljici i zemlji primateljici, ili dopuštanjem agencijama registriranima u EQAR-u da vrednuju ustanove koje pružaju prekogranično i dislocirano obrazovanje s ciljem odgovaranja na zahtjeve kvalitete te poticanja prekogranične suradnje i uzajamnog učenja.

9.

Nastavka provedbe okvira EQAVET s ciljem razvoja kulture osiguravanja kvalitete unutar i između država članica, što uključuje razinu pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, posebice nastojanjem da se uspostavi zajednički okvir za osiguravanje kvalitete za pružatelje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja do kraja 2015. godine, u skladu s Izjavom iz Brugesa, obuhvaćajući učenje u sklopu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja koje se odvija u školi te kroz rad, u skladu s nacionalnim kontekstom.

10.

Osiguranja redovnog vrednovanja sustavâ osiguravanja kvalitete, mjera i instrumenata kako bi se poboljšao njihov stalni razvoj i učinkovitost.

1.

Nastave promicati transparentnost i komplementarnost sektorskih pristupa osiguravanju kvalitete tako što će graditi na zajedničkim europskim načelima osiguravanja kvalitete u perspektivi cjeloživotnog učenja s ciljem osiguravanja kvalitete ishodâ za polaznike te poboljšanja prohodnosti između sektora obrazovanja i osposobljavanja. Daljnji razvoj mogao bi uključivati:

2.

Iskoriste potencijal osiguravanja kvalitete za jačanje provedbe nacionalnih kvalifikacijskih okvira povezanih s Europskim kvalifikacijskim okvirom.

3.

Iskoriste tekući rad u sklopu Bolonjskog procesa u visokom obrazovanju s ciljem iskorištavanja potencijala osiguravanja kvalitete za povećanje uzajamnog povjerenja kao temelja za približavanje lakšem priznavanju svih relevantnih kvalifikacija.

4.

Uzimajući o obzir iskustvo stečeno u visokom obrazovanju nastoje povećati transnacionalnu transparentnost mehanizama osiguravanja kvalitete u drugim sektorima i na drugim razinama obrazovanja i osposobljavanja.

5.

Istraže mehanizme osiguravanja kvalitete s ciljem boljih načina bavljenja kvalitetom neformalnog učenja i učenja kroz rad u skladu s nacionalnim kontekstom, prema potrebi gradeći, između ostalog, na okviru EQAVET.

6.

Dalje istraže važna pitanja osiguravanja kvalitete u vezi sa svim oblicima internetskog učenja, poput ocjenjivanja i certificiranja novih načina učenja i poučavanja.

7.

Osobito u svjetlu Komisijina nedavnog izvješća o evaluaciji Europskog kvalifikacijskog okvira te izvješća o napretku u osiguravanju kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju i visokom obrazovanju (6) rade na boljoj koordinaciji i poboljšanju EQAVET-a i europskih alata za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju, posebno ugrađivanjem pristupa utemeljenog na ishodima učenja te uz potporu instrumenata transparentnosti poput Europskog kvalifikacijskog okvira, Europassa i europskih sustava bodova.

8.

U sklopu otvorene metode koordinacije istraže opseg u kojem države članice mogu ojačati svoje odredbe osiguravanja kvalitete i inicijative u područjima predškolskog i školskog obrazovanja te obrazovanja odraslih s obzirom na iskustvo stečeno u drugim sektorima.

9.

Nastave promicati suradnju na osiguravanju kvalitete na međunarodnoj razini u svim sektorima putem suradnje s međunarodnim organizacijama, političkog dijaloga s ključnim međunarodnim partnerima te partnerstava s institucijama širom svijeta.

1.

Nastavi poboljšavati povezanost i sinergiju između alata EU-a za postizanje transparentnosti koji podržavaju osiguravanje kvalitete, priznavanje i mobilnost, nastavljajući nastojanja na daljnjoj komplementarnosti i konvergenciji takvih alata, što uključuje pregled stanja savjetovanja o europskom prostoru vještina i kvalifikacija.

2.

Nastavi jačati uzajamno učenje kroz europsku suradnju na osiguravanju kvalitete u svim sektorima, pa tako i pomoću financiranja iz programa Erasmus+.

3.

Istraži načine podupiranja država članica u razvoju njihovih mehanizama osiguravanja kvalitete kako bi se u obzir uzeli različiti načini učenja i poučavanja ili kako bi se ta rješenja mogla primijeniti i na različite sektore i razine obrazovanja i osposobljavanja.

14.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 183/36

1.

Ugovorom se propisuje da Unija osigurava očuvanje i unapređenje kulturnog nasljeđa Europe;

2.

kulturno nasljeđe sastoji se od resursa naslijeđenih iz prošlosti, u svim oblicima i aspektima – materijalnim, nematerijalnim i digitalnim (stvorenim u digitalnom obliku i digitaliziranim) – uključujući spomenike, nalazišta, krajolike, vještine, prakse, znanje i iskazivanje ljudske kreativnosti, kao i kolekcije koje čuvaju i kojima upravljaju javna i privatna tijela poput muzeja, knjižnica i arhiva. Nastaje iz interakcije među ljudima i mjestima tijekom vremena i stalno se razvija. Ti su resursi od velike važnosti za društvo s kulturnog, okolišnog, društvenog i gospodarskog stajališta te stoga njihovo održivo upravljanje predstavlja strateški izbor za 21. stoljeće;

3.

kulturno nasljeđe znatna je prednost Europe i važna sastavnica europskog projekta;

4.

kulturno nasljeđe kao neobnovljivi resurs koji je jedinstven, nenadoknadiv i nezamjenjiv trenutačno se suočava s velikim izazovima povezanima s kulturnim, okolišnim, društvenim, gospodarskim i tehnološkim preobrazbama koje utječu na sve aspekte suvremenog života.

5.

kulturno nasljeđe igra važnu ulogu u stvaranju i jačanju društvenog kapitala jer ono može:

6.

kulturno nasljeđe ima važan gospodarski učinak, između ostalog i kao sastavni dio kulturnih i kreativnih sektora, jer, između ostalog:

7.

kulturno nasljeđe ima posebnu ulogu u ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020. za „pametan, održiv i uključiv rast” zbog svojih društvenih i gospodarskih učinaka i zato što doprinosi održivosti okoliša;

8.

kulturno nasljeđe dotiče se nekoliko javnih politika izvan one kulturne, poput onih povezanih s regionalnim razvojem, socijalnom kohezijom, poljoprivredom, pomorstvom, okolišem, turizmom, obrazovanjem, digitalnom agendom, istraživanjem i inovacijama. Te politike imaju izravan ili neizravan učinak na kulturno nasljeđe, a kulturno nasljeđe istovremeno nudi jak potencijal za ostvarivanje njihovih ciljeva. Stoga bi se taj potencijal trebao potpuno priznati i razviti.

9.

priznaju stvarnu vrijednost kulturnog nasljeđa i iskoriste potencijal kulture i kulturnog nasljeđa kao zajedničkog strateškog resursa za razvoj društva utemeljenog na demokratskim, etičkim, estetskim i ekološkim vrijednostima, osobito u trenutku krize;

10.

ojačaju dijalog s dionicima kulturnog nasljeđa radi utvrđivanja i provedbe koordiniranih politika i mjera za održivo upravljanje i razvoj kulturnog nasljeđa te promiču suradnju s međunarodnim i međuvladinim organizacijama, a osobito s Vijećem Europe;

11.

iskoriste dostupne resurse za potporu, jačanje i promicanje kulturnog nasljeđa putem integriranog i holističkog pristupa uzimajući u obzir njegove kulturne, ekonomske, društvene, okolišne i znanstvene sastavnice;

12.

doprinesu uključivanju kulturnog nasljeđa u nacionalne i europske politike;

13.

utvrde i nadograđuju se na sinergije stvorene među javnim politikama EU-a i nacionalnim javnim politikama izvan kulturne politike, poput regionalnog razvoja, kohezije, poljoprivrede, pomorstva, okoliša, energetike i klimatskih promjena, turizma, obrazovanja, istraživanja i inovacija radi stvaranja dodane vrijednosti;

14.

ako je to moguće, poboljšaju pristup financiranju, potpuno iskoriste dostupne programe za javni i privatni sektor i potaknu ulaganje u kulturno nasljeđe kao dio integriranih strategija za lokalni i regionalni održivi razvoj u okviru dostupnih nacionalnih programa i programa EU-a, kao i u okviru strukturnih fondova EU-a u skladu sa sporazumima o partnerstvu;

15.

nastave podupirati djelovanje EU-a za oznaku europske baštine (1);

16.

nastave promicati obrazovanje o kulturnom nasljeđu, podizati javnu svijest o potencijalu kulturnog nasljeđa za održivi razvoj i poticati sudjelovanje javnosti, osobito djece i mladih, u suradnji s civilnim društvom;

17.

poboljšaju prikupljanje i analizu kvalitativnih dokaza i kvantitativnih podataka, uključujući statistiku, o kulturnom nasljeđu;

18.

potiču financiranje, razvoj i širenje digitalnog kulturnog sadržaja kao i dostupnost inovativnih usluga kulturne i obrazovne vrijednosti povezanih s nasljeđem građanima te da promiču javni pristup takvim digitalnim resursima i uslugama povezanih s nasljeđem, između ostalog putem Europeane.

19.

promiču dugoročne modele politike nasljeđa koji su utemeljeni na dokazima te koje pokreću društvo i građani;

20.

jačaju ulogu kulturnog nasljeđa u održivom razvoju, usmjeravajući se prema projektima urbanističkog i ruralnog planiranja, ponovnog razvoja i obnove;

21.

potiču umrežavanje i partnerstva između kulturnog nasljeđa i drugih područja politika, između javnih i privatnih aktera u svim relevantnim područjima i na različitim razinama upravljanja;

22.

razmotre uključivanje kulturnog nasljeđa u okvir sljedećeg plana rada za kulturu Vijeća koji će se provoditi od 2015. nadalje;

23.

jačaju prekograničnu, međuregionalnu i transnacionalnu suradnju u pitanjima kulturnog nasljeđa s relevantnim dionicima,

24.

potiču tradicionalno znanje i vještine koji su potrebni za očuvanje, održivo upravljanje i razvoj kulturnog nasljeđa te koje je potrebno prenijeti budućim naraštajima radi unapređenja ljudskog kapitala i trajne zaštite europskih kulturnih dobara te pristupa njima;

25.

nastave surađivati na istraživačkom programu za kulturno nasljeđe i ojačaju svoju potporu istraživačkim inicijativama za kulturno nasljeđe putem Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. kao što je zajednička inicijativa planiranja za kulturno nasljeđe i globalne promjene.

26.

analizira gospodarski i društveni učinak kulturnog nasljeđa u EU-u te doprinese razvoju strateškog pristupa kulturnom nasljeđu;

27.

uzme u obzir, kod revizije strategije Europa 2020., doprinos kulturnog nasljeđa postizanju ciljeva strategije;

28.

razmotri posebnost kulturnog nasljeđa prilikom primjene pravila o državnim potporama;

29.

potiče razmjenu i upotrebu dobre prakse koja proizlazi iz projekata financiranih u kontekstu programa Unije čiji je cilj poticanje održive upotrebe kulturnog nasljeđa i upravljanja njime;

30.

nastavi podupirati umrežavanje i udruživanje resursa stručnjaka i praktičara u području nasljeđa iz javnog i privatnog sektora te organizacija civilnog društva na razini EU-a.

14.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 183/39

1.

Ravnopravnost žena i muškaraca temeljno je načelo Europske unije sadržano u Ugovorima. To je jedan od ciljeva i zadataka Europske unije, a uključivanje načela ravnopravnosti žena i muškaraca u sve svoje aktivnosti posebna je zadaća Unije (1).

2.

Ravnopravnost spolova sadržana je u članku 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

3.

U svojoj Strategiji ravnopravnosti žena i muškaraca za razdoblje od 2010. do 2015. (2), u kojoj je određeno pet prioritetnih područja za djelovanje: jednaka ekonomska neovisnost; jednaka plaća za jednaki posao ili za rad jednake vrijednosti; ravnopravnost u odlučivanju; dostojanstvo, integritet i iskorjenjivanje rodno zasnovanog nasilja; te ravnopravnost spolova u vanjskom djelovanju, Komisija ima za cilj poticati uključivanje rodnih pitanja u sve politike EU-a. U svojoj Komunikaciji o razvoju dimenzije EU-a u sportu (3) Komisija je predložila djelovanja posebno usmjerena na dostupnost sporta doseljenicama i pripadnicama etničkih manjina, pristup položajima na kojima se donose odluke te borbu protiv rodnih stereotipa.

4.

Ravnopravnost spolova ključna je za ostvarivanje ciljeva ekonomske i socijalne kohezije EU-a te visoke razine zaposlenosti, kao i za osiguravanje održivog rasta i konkurentnosti te suočavanje s demografskim izazovima.

5.

Vijeće (u sastavu EPSCO-a) donijelo je zaključke o raznim relevantnim aspektima ravnopravnosti spolova (4), posebno zaključke Vijeća o Europskom paktu za ravnopravnost spolova (2011.–2020.) te podršci provedbi strategije Komisije za ravnopravnost žena i muškaraca za razdoblje od 2010. do 2015.

6.

Na konferenciji EU-a o ravnopravnosti spolova u Vilniusu 3. i 4. prosinca 2013. ispitana su moguća strateška djelovanja s ciljem ostvarivanja ravnopravnosti spolova u sportu do 2016.–2020., a Komisija, države članice i sportski pokret pozvani da razviju plan strateških djelovanja u tom području.

7.

Deklaracija iz Brightona, koja je rezultat prve Svjetske konferencije o ženama i sportu održane u Brightonu, UK, 1994. godine, te deklaracije UNESCO MINEPS-a iz Atene (2004.) i Berlina (2013.), pozivaju na posebna djelovanja kako bi se promicale jednake mogućnosti u sportu.

8.

Na Konferenciji o nasilju nad ženama diljem EU-a: zlostavljanje kod kuće, na poslu, u javnosti i putem interneta, održanoj 5. ožujka 2014. u Bruxellesu, predstavljeni su rezultati istraživanja FRA-e (Agencija EU-a za temeljna prava) (5) u pogledu nasilja nad ženama. Istraživanje je pokazalo da je 33 % žena pretrpjelo fizičko i/ili seksualno nasilje, dok je 32 % svih žrtava seksualnog zlostavljanja potvrdilo da je počinitelj bio šef, kolega ili klijent. Većina žena koje su bile žrtve nisu prijavile svoja iskustva ni policiji ni bilo kojoj organizaciji za pružanje podrške žrtvama (6).

9.

Na seminaru grčkog predsjedništva „Rodno zasnovano nasilje u sportu: zaštita maloljetnika”, održanom 20. ožujka 2014. u Ateni, pozvano je na rješavanje i redovito praćenje ravnopravnosti spolova u sportu na svim razinama i u svim sportovima, uključujući rodno zasnovano nasilje u sportu, te na procjenu prirode i raspona rodno zasnovanog nasilja u sportu, s osobitom usmjerenošću na elitne sportove, odnose između trenera i sportaša, kontekst odnosa sporta i sportaša te međusobne odnose među sportašima. Također je pozvano na razvoj dostatnih sredstava (npr. službi za podršku, savjetovanja i telefonskih linija za pomoć) za sportaše koji su pretrpjeli seksualno zlostavljanje ili nasilje u sportu.

10.

Ravnopravnost spolova u sportu već dobiva značajnu pozornost u određenim državama članicama. Nešto je učinjeno i na lokalnoj, regionalnoj i europskoj razini te na razinama međunarodnog sportskog pokreta, no ravnopravnost spolova još nije dosegnula zadovoljavajuću razinu, a u mnogim državama članicama i međunarodnom sportskom pokretu još izostaje provedba konkretnih djelovanja.

11.

Budući da je sport sektor koji obuhvaća maloljetnike, radi se o okruženju koje može obuhvaćati rizik od nasilja i seksualnog zlostavljanja zbog, između ostalog, razvijenog povjerenja među pojedincima koji se bave sportom.

12.

Žene su nedovoljno zastupljene u mnogim područjima sporta. Prema podacima Eurobarometra o sportu i fizičkoj aktivnosti (2013.), sudjelovanje djevojčica i žena još uvijek je niže od sudjelovanja dječaka i muškaraca.

13.

Broj žena na vodećim položajima u sportskim upravljačkim tijelima te na trenerskim položajima još je nizak.

14.

Rodno zasnovano nasilje u sportu, posebice seksualno zlostavljanje i zlostavljanje maloljetnika, predstavlja značajan problem, no zahtijeva dodatno istraživanje kako bi se moglo bolje shvatiti.

15.

Rodne uloge uče se i potiču od vrlo rane dobi i mogu utjecati na želje, interese i težnje žena i muškaraca u privatnom i javnom životu.

16.

Mediji, uključujući reklamnu industriju, doprinose reproduciranju stereotipa i predodžbi o ženama i muškarcima koji se prenose putem kulture te mogu imati važnu ulogu u borbi protiv rodnih stereotipa.

17.

U svojim zaključcima o ulozi koju sport ima kao izvor i pokretač aktivne socijalne uključenosti (7) Vijeće je države članice i Komisiju pozvalo na promicanje djelovanja vezanog uz uključivanje ravnopravnosti spolova u aktivnosti povezane sa sportom, posebice kada je riječ o položajima donositelja odluka, te na bavljenje temom sporta u odnosu na rodne uloge, kako je utvrđeno u strategiji EU-a za ravnopravnost spolova. Uz to, potrebno je boriti se protiv rodno zasnovanog nasilja kako bi se zajamčilo puno uživanje ljudskih prava od strane žena i muškaraca te kako bi se postigla ravnopravnost spolova.

18.

Sport može biti učinkovito sredstvo za ostvarivanje jednakih mogućnosti i socijalne uključenosti. Prava ravnopravnost spolova ne može se ostvariti samo zakonodavstvom. Kako bi se osiguralo iskorištavanje značajnog potencijala koji u tom pogledu ima sport, potrebne su i posebne mjere te rodno osviještena politika, uzimajući u obzir, primjerice, važnost koju sport ima u oblikovanju identiteta djece i mladih.

19.

Sport može poboljšati vještine, znanje i kompetencije žena i muškaraca te time povećati njihovu mobilnost i zapošljivost. Sportu bi mogla koristiti radna snaga u kojoj su u većoj mjeri zastupljena oba spola te će se on razvijati u tom smjeru, privlačenjem više žena i muškaraca u sport te razvojem novih i inovativnih pristupa treniranju, obuci, upravljanju i suđenju u sportu.

20.

Razmotre razvijanje i održavanje nacionalnih planova djelovanja, općih dogovora ili strategije o ravnopravnosti spolova u sportu, u bliskoj suradnji sa sportskim pokretom.

21.

Naglase vrijednost raznolikosti i rodne ravnoteže u sportskim upravama te promiču ravnopravnost spolova u odlučivanju na svim razinama i u svim sportovima.

22.

Razmotre razvoj i korištenje obrazovnih materijala za obuku donositelja odluka i trenera u sportu, kao i za roditelje, na taj način doprinoseći suzbijanju rodnih stereotipa i promicanju ravnopravnosti spolova na svim razinama obrazovanja i treniranja u sportu.

23.

Razmotre razvoj politika i programa za uklanjanje rodnih stereotipa i promicanje ravnopravnosti spolova u obrazovnim kurikulumima i praksama od rane životne dobi, uključujući istraživanja, studije, statistike i analizu učinka rodnih stereotipa na nastojanja usmjerena na postizanje prave ravnopravnosti spolova u sportu.

24.

Promiču prevenciju rodno zasnovanog nasilja u sportu od rane životne dobi te zaštitu žrtava i mogućih žrtava seksualnog zlostavljanja u sportu. Razmijene najbolju praksu o tome kako sportske organizacije mogu spriječiti i rješavati problem seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja u sportu.

25.

Razmotre priliku koja se pruža na velikim sportskim događajima za organiziranje kampanja za sprečavanje i podizanje svijesti o trgovanju ljudima za potrebe seksualnog iskorištavanja.

26.

Razmotre razvijanje, u suradnji sa sportskim organizacijama, primjerenih i proporcionalnih mjera, u skladu s nacionalnim pravom i pravom EU-a te primjenjivim zakonodavstvom o zaštiti podataka, u svrhu provjere podobnosti osoba koje rade u području sporta (osobito s maloljetnicima). Takve mjere mogu biti sustavi registracije, razgovori ili preporuke (među ostalim, potvrde o nekažnjavanju).

27.

Ojačaju i uključe aspekt ravnopravnosti spolova u politiku sporta te promiču suzbijanje rodnih stereotipa putem sporta i drugih povezanih politika i programa EU-a na svim razinama, u skladu s načelom integriteta sporta.

28.

Uključe pitanje ravnopravnosti spolova u sportu u kontekst relevantnih budućih djelovanja u pogledu sporta na nacionalnoj razini i razini EU-a.

29.

Promiču dostupnost među svim relevantnim dionicima te potiču sudjelovanje u europskim programima kao što su Erasmus+ i drugi instrumenti financiranja EU-a, prema potrebi, za promicanje ravnopravnosti spolova u sportu, usmjeravajući se posebno na trenere i obrazovanje trenera te na pravedno predstavljanje sportova u medijima.

30.

Razmotre uključivanje ciljeva ravnopravnosti spolova u uvjete za dodjelu javnih sredstava sportskim organizacijama, prema potrebi.

31.

Potiču uključivanje praktičnog rodno zasnovanog pristupa procjeni predloženih projekata i programa u sportu od strane javnih tijela.

32.

Razmotre utvrđivanje niza smjernica kojima bi se mogla poduprijeti provedba ključnih djelovanja na razini EU-a.

33.

U suradnji s međunarodnim sportskim tijelima razmotre pokretanje „popisa načela i preuzetih obveza” o ravnopravnosti spolova u sportu.

34.

Razmotre razvijanje i održavanje planova djelovanja ili strategija o ravnopravnosti spolova u sportu.

35.

Naglase vrijednost raznolikosti i rodne ravnoteže u sportskim upravama i među trenerima te promiču ravnopravnost spolova u odlučivanju na svim razinama i u svim sportovima.

36.

Razmotre i uključe ravnopravnost spolova u sportu te promiču suzbijanje rodnih stereotipa putem promotivnih kampanja i razvojem te korištenjem obrazovnih materijala za obuku donositelja odluka i trenera u sportu za sve životne dobi.

37.

Uključe posebne mjere i postupke u pogledu rodno zasnovanog nasilja u etički kodeks te razmotre uspostavu ciljnih mjera, kao što su linije za pomoć i posebne službe za podršku žrtvama.

38.

Potaknu promicanje medijske pokrivenosti sporta koja poštuje ravnopravnost spolova.

39.

Potaknu povećanje ravnopravnosti spolova u izvršnim odborima i odborima u području sporta, kao i u upravljanju i treniranju, te pokušaju ukloniti nezakonodavne prepreke koje sprečavaju žene u preuzimanju takvih položaja.

40.

Uključi rodnu perspektivu u sve aspekte sportske politike te promiče uklanjanje rodnih stereotipa u sportu na svim razinama.

41.

Promiče aktivnu suradnju relevantnih socijalnih partnera u okviru socijalnog dijaloga te sa sportskim pokretom u okviru strukturiranog dijaloga kako bi se smanjila neravnopravnost spolova u raznim područjima, uključujući tržište rada.

42.

Podupre međudržavne inicijative (npr. kampanje za podizanje svijesti, razmjenu dobre prakse, studije, mreže, projekte) usmjerene na provedbu nacionalnih i međunarodnih strateških djelovanja vezanih uz ravnopravnost spolova u sportu u okviru programa financiranja EU-a, uključujući program Erasmus+, s fokusom na odlučivanju u sportskim upravljačkim tijelima, treniranju te borbi protiv rodno zasnovanog nasilja i negativnih stereotipa u sportu.

43.

Provedi istraživanja o ravnopravnosti spolova u sportu na svim razinama i u svim sportovima, usmjerenima posebice na treniranje, obuku, upravljanje i suđenje u sportu u bliskoj suradnji s Europskim institutom za ravnopravnost spolova. Uz to, pokrene posebnu studiju u svrhu procjene prirode i opsega rodno zasnovanog nasilja u sportu.

44.

Podupre razvoj i promiče uporabu prilagođenih sredstava rodno osviještene politike poput osiguravanja ravnopravnosti spolova pri donošenju proračuna i analiza učinka s obzirom na spol te razmotri provedbu tih instrumenata u okviru programa Erasmus+ i, prema potrebi, drugih instrumenata financiranja EU-a.