15.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 114/1

—

s obzirom na Komunikaciju Europske komisije o njenom radnom programu za 2014. godinu (1),

—

s obzirom na njezinu rezoluciju od 4. srpnja 2013. godine o prioritetima Odbora regija za 2014. godinu s obzirom na radni program Europske komisije, (2)

—

s obzirom na Protokol o suradnji između Europske komisije i Odbora regija potpisan 16. veljače 2012.,

1.

smatra da su glavni izazovi Europske unije stvaranje održivog rasta, osiguranje socijalne, ekonomske i teritorijalne kohezije, otvaranje radnih mjesta i jačanje povjerenja građana u europski projekt;

2.

poziva na bolje usklađivanje gospodarskih i socijalnih politika kako bi se počele uklanjati nejednakosti u konkurentnosti država članica; ponavlja da se hitno treba pozabaviti nezaposlenošću mladih i postojećim geografskim nejednakostima u regijama EU-a kako bi se spriječio daljnji gubitak ljudskog kapitala;

3.

poziva da se 2014. godine provede detaljna revizija tijekom provedbe strategije Europa 2020. koja će uključivati: i) teritorijalnu dimenziju, čime će se omogućiti određivanje podnacionalnih ciljeva koji će ovisiti o razlikama u regijama, ii) upravljanje u kojem će lokalne i regionalne vlasti biti uključene u određivanje ciljeva i provedbu strategije; iii) odgovarajuće financiranje dugoročnih ulaganja koje se ne bi smjelo žrtvovati za ciljeve fiskalne konsolidacije;

4.

naglašava ključnu važnost demokratskog procesa u Europskoj uniji u izbornoj 2014. godini i razradit će svoj doprinos raspravi koja se vodi o budućnosti Unije kako bi ojačao ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u procesu integracije; stoga će svaku raspravu o reformi Ugovora potaći organiziranjem političkih rasprava i boljim definiranjem načela supsidijarnosti i koncepta višerazinskog upravljanja kao važnih instrumenata za postizanje tih ciljeva;

5.

imajući na umu načelo supsidijarnosti kao poznato sredstvo kojim se osigurava da se donošenje političkih odluka odvija što je bliže građanima, poziva Europsku komisiju da u svojim zakonodavnim prijedlozima bolje dokaže dodanu vrijednost EU-ovih mjera; ukazuje na doprinos koji će dati praćenju supsidijarnosti inicijativa EU-a uključenih u radni program Komisije za 2014. godinu koje imaju lokalnu ili regionalnu dimenziju;

6.

pozdravlja Komisijinu usredotočenost na isporuku i provedbu te se obvezuje da će doprinijeti jačanju teritorijalne dimenzije procjene učinka;

7.

naglašava da treba bolje uskladiti gospodarske politike; stoga smatra da bi lokalne i regionalne vlasti na razini država članica trebale biti uključene u Europski semestar te poziva i OR da se uključi na razini europskih institucija;

8.

pozdravlja činjenicu da je prepoznata potreba jačanja socijalne dimenzije EMU-a, naročito putem Komisijinog prijedloga za uspostavu tablice postignuća s ključnim pokazateljima zapošljavanja i socijalnim pokazateljima koji će biti uključeni u postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže (MIP); očekuje od Komisije da nastavi rješavati pitanje kvalitete javne potrošnje;

9.

očekuje hitno potrebni prijedlog Komisije za pripremu bankarske unije putem e-reforme europskog bankovnog sektora koji bi za cilj imao poboljšanje korporacijskog upravljanja, omogućavanje učinkovite pomoći bankama s poteškoćama i njihovog oporavka, jačanje bankovnog kapitala, usmjeravanje na davanje kredita realnom gospodarstvu i podrazumijevalo bi obavezno odvajanje bankovnih maloprodajnih i ulagačkih djelatnosti.

10.

podržava sve korake koji vode ka dovršenju bankarske unije, uzimajući u obzir njezinu lokalnu i regionalnu dimenziju i ključnu ulogu koje regionalne banke igraju u davanju kapitala malim i srednjim poduzećima i projektima javnih ulaganja.

11.

slaže se s Europskom komisijom da je stopa nezaposlenosti, naročito mladih, i dalje na gospodarski i društveno neodrživom stupnju; Odbor regija poziva Komisiju da u svoje prijedloge za poticanje zaposlenosti mladih uključi i u obzir uzme dobre prakse lokalnih i regionalnih vlasti, pozdravlja to što se borba protiv nezaposlenosti mladih, što predstavlja istinsku prijetnju europskom socijalnom modelu, smatra ključnim prioritetom; konstatira važnost Jamstva za mlade kao mjere kojom se osiguravaju jednake mogućnosti za mlade na tržištu rada;

12.

pozdravlja najavu Komisije da će predstaviti paket o mobilnosti radne snage koji će se usredotočiti na bolje usklađivanje programa socijalne zaštite država članica, ali smatra da je preduvjet za to prekidanje zastoja u primjeni Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika. (3) To bi moglo dovesti do revidiranih mjera borbe protiv prijevare, tj. obustave prihvaćanja obrasca A1. Od budućeg paketa također očekuje da sadrži zakonski prijedlog o informiranju i savjetovanju radnika s obzirom na očekivanje restrukturiranja i upravljanje njime te da predstavi prijedlog za bolje usklađivanje radnih akreditacija;

13.

podržava napore Europskog parlamenta da revidira sustav Trojke kako bi zajamčio njegovu demokratsku kontrolu i odgovornost;

14.

poziva Europsku komisiju i države članice da iskoriste nove programe višegodišnjeg financijskog okvira za rješavanje demografskih izazova, bolje usklađivanje posla i obiteljskog života te poticanje socijalne kohezije;

15.

pozdravlja korake koji se poduzimaju za osuvremenjivanje politike državnih potpora kako bi ih se bolje uskladilo sa strategijom Europa 2020. i kako bi se smanjila birokracija, imajući na umu da bi glavni cilj trebao biti poboljšanje konkurentnosti manje razvijenih regija u odnosu na industriju, poslovanje i visoku razinu nezaposlenosti. Međutim, ponavlja svoj zahtjev Europskoj komisiji da se s njime formalno savjetuje o budućim nacrtima smjernica o pravilima državne pomoći EU-a i, pogotovo, onima koje su trenutno u pripremi, a tiču se infrastrukture;

16.

pozdravlja predviđeni Europski akt o dostupnosti i naglašava da je dostupnost dobara i usluga ključan čimbenik kvalitete života osoba s invaliditetom.

17.

poziva Europsku komisiju da potiče i pomno ispita sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti u dovršavanju sporazuma o partnerstvu i s njima povezanih operativnih programa na temelju primjene uredbi, kodeksa ponašanja i relevantnih operativnih programa te da ga o tome izvijesti do veljače 2014. Sporazumi o partnerstvu moraju postati središnji element višerazinskog upravljanja u primjeni strategije Europa 2020. ili bilo koje europske strategije za rast i radna mjesta;

18.

konstatira da je porastao broj različitih neusklađenih inicijativa EU-a koje utječu na urbanističku politiku; poziva na pripremu bijele knjige o integriranom urbanističkom planu za EU i izražava namjeru da u tom procesu sudjeluje;

19.

obvezuje se da će pomno pratiti provedbu mjera u sklopu stupa ruralnog razvoja reformirane Zajedničke poljoprivredne politike, naročito na području diversifikacije i modernizacije gospodarskih aktivnosti u ruralnim područjima te da će podržavati blisku suradnju ruralnih i urbanih općina kroz funkcionalna teritorijalna partnerstva;

20.

potiče države članice i Komisiju da procijene razvoj svih novih makroregionalnih strategija s obzirom na izazove i prilike koje su zajedničke dotičnim geografskim područjima i njihovu europsku dodatnu vrijednost; naglašava važnost racionalizacije postojećih struktura upravljanja i jačanja primjene načela višerazinskog upravljanja.

21.

ponavlja svoj poziv na reformu postojećeg sustava vlastitih izvora predviđenog Ugovorom, kao sredstva za smanjenje sredstava koje države članice izravno izdvajaju u proračun EU-a, povećanje transparentnosti i jamstva održivosti financijskih sredstava EU-a; stoga očekuje da se skupini na visokoj razini za vlastite izvore odobri mandat koji će joj omogućiti da predstavlja prijedloge reforme s obzirom na reviziju tijekom provedbe višegodišnjeg financijskog okvira;

22.

obvezuje se da će izraditi mišljenje o izvršavanju EU-ovog proračuna, s horizontalnim pogledom na upotrebu fondova EU-a iz perspektive lokalnih i regionalnih vlasti;

23.

ukazuje na činjenicu da ne postoji objedinjena vizija proračunskih sredstava dostupnih za poticanje strategije Europa 2020., ponavlja da je za postizanje zadanih ciljeva neophodno postići sinergiju između europskog, nacionalnih i podnacionalnih proračuna, izražava zabrinutost zbog učinka krize na dostupnost sredstava za financiranje dugoročnih ulaganja i traži od Europske komisije da tu dimenziju istraži u kontekstu procjene učinka tijekom provedbe strategije Europa 2020.

24.

poziva Europsku komisiju da revidira Direktivu 2004/18/EC o usklađivanju postupaka za dodjelu javnih natječaja kako bi karakteristika „lokalni proizvod” bila standardni kriterij za odabir u natječajima za nabavu hrane za, npr., škole, domove za starije i nemoćne te javne ustanove; (4)

25.

poziva na pažljivu procjenu teritorijalnog učinka svih prijedloga za ukidanje mehanizama reguliranja tržišta u poljoprivredi, uključujući bilateralne trgovinske sporazume i sporazume o suradnji te na provjeru razilaze li se ti prijedlozi s ciljem teritorijalne kohezije sadržanim u Lisabonskom ugovoru.

26.

od Europske komisije zahtijeva da prati uključenost regionalnih i lokalnih vlasti u upravljačke platforme prioritetnih koridora Osnovne prometne mreže (Core Transport Network) i da podrži sudjelovanje tih vlasti u pripremi projekata koji utječu na njihove teritorije ili imaju prekograničnu dimenziju;

27.

aktivno će sudjelovati u prometnim inicijativama Europske komisije koje potiču upotrebu učinkovitih multimodalnih mreža i doprinose konsolidaciji jedinstvenog europskog željezničkog područja i jedinstvenog europskog neba.

28.

poziva Europsku komisiju da, za razdoblje do 2030. godine, kreira ambiciozni novi klimatski i energetski okvir koji će uključivati pravno obvezujuće ciljeve za emisiju stakleničkih plinova, energetsku učinkovitost i energiju iz obnovljivih izvora;

29.

poziva na uspostavu stabilnih zakonodavnih okvira EU-a za pristup pravosuđu na području zaštite okoliša i tla;

30.

od inicijative Europske komisije za učinkovitost resursa i otpad očekuje ne samo da ustanovi pokazatelje učinkovitosti resursa, već i ciljeve zasnovane na tim pokazateljima;

31.

poziva Europsku komisiju da osigura da njezina revizija zakonodavstva o otpadu i postojećih ciljeva prevencije, ponovnog korištenja, recikliranja, oporabe i preusmjeravanja s odlagališta 2014. godine, kao dio njezine inicijative za učinkovitost resursa i otpad, uzme u obzir Mišljenje o perspektivama koje je Europska komisija zatražila od Odbora; revizija bi trebala doseći „željene ciljeve” iznesene u Planu za učinkovito korištenje resursa koji utire put gospodarstvu temeljenom na ponovnom korištenju i recikliranju; zahtijeva da se u kontekstu revizije 2014. godine pozornost usmjeri na plastični otpad, vodeći računa o mišljenju Odbora o toj temi;

32.

od Europske komisije očekuje da predloži ambiciozan plan za provedbu potpuno integriranog i konkurentnog unutarnjeg energetskog tržišta; poziva Europsku komisiju da potakne mjere koje olakšavaju širenje energetske mikroproizvodnje i njezinu integraciju u distribucijske mreže, da osigura da u tom procesu potrošači na maloprodajnom tržištu mogu ostvariti potpunu korist od dostupne energije i da ulaganje u održivu energiju na lokalnoj i regionalnoj razini bude potpomognuto moderniziranim pravilima o državnoj pomoći na području energetike; na zahtjev grčkog predsjedništva, OR će u kratkim crtama predstaviti prijedlog strategije EU-a za svima dostupnu energiju;

33.

poziva Europsku komisiju da nadziranjem osigura da u energetskom sektoru nacionalni regulatorni okvir ostane stabilan i usklađen s ciljevima koje je odredila strategija Europa 2020;

34.

iščekuje prijedlog Europske komisije o nužnom pravnom okviru za plin iz škriljevca/gustih formacija koji će zajamčiti sigurnost i održivost istraživanja nekonvencionalnih ugljikovodika u Europskoj uniji.

35.

s interesom očekuje inicijativu Komisije o „Istraživanju i inovacijama kao novim izvorima rasta” i njezinu procjenu načina na koji inovativna ekonomija potiče konkurentnost i pruža dokaze na temelju kojih se mogu odrediti prioritetna ulaganja za sufinanciranje putem programa Obzor 2020.;

36.

i dalje će aktivno sudjelovati u Platformi za pametnu specijalizaciju i s njom povezanim projektima u regijama te pratiti sljedeću fazu osmišljavanja i provedbe strategija pametne specijalizacije u regijama.

37.

pozdravlja pažnju koja se posvećuje digitalnoj ekonomiji, inovacijama i uslugama te poziva Vijeće i Komisiju da taj plan nastave razvijati kako bi potakli ulaganja na tom području, dovršili jedinstveno digitalno tržište do 2015. godine i pokrenuli mjere za poboljšanje vještina i smanjenje razlike u digitalnom razvoju između regija država članica. Obvezuje se promicati modernizaciju lokalnih i regionalnih javnih uprava u pružanju usluga poput e-uprave, e-zdravlja, e-faktura i e-nabave.

38.

smatra da je vrlo važno osigurati da budući program Erasmus+ pruži odgovarajuću podršku i jednake mogućnosti svim ciljanim skupinama iz prethodnih programa te će i dalje pratiti raspodjelu sredstava i upravljanje programima. Podržavat će mjere koje će se poduzimati za poticanje zapošljivosti mladih poput prijedloga za okvir za kvalitetu pripravništva i inicijative namijenjene modernizaciji politika o školama i učiteljskih zanimanja; čeka da Europska komisija iznese prijedloge za uspostavu istinske europske zone znanja i kvalifikacija;

39.

ponavlja svoj zahtjev za komunikacijom o održivom i konkurentnom kulturnom turizmu u EU-u, i dalje tvrdeći da bi jasan strateški okvir na ovom području bio od izuzetne koristi za razvoj lokalnih malih i srednjih poduzeća, promicanje i očuvanje raznolike europske baštine i daljnju integraciju europskih građana.

40.

iščekuje odgovor Europske komisije na prvi niz uspješnih građanskih inicijativa i ponovo nudi svoju pomoć Europskoj komisiji u njihovom ocjenjivanju, kao i svoje sudjelovanje u javnim saslušanjima organiziranima u Europskom parlamentu.

41.

očekuje prijedloge Europske komisije o nastavku aktivnosti vezanih uz Štokholmski program i oblikovat će vlastita očekivanja prema budućem razvoju područja slobode, sigurnosti i pravde;

42.

poziva na kreiranje sveobuhvatnih politika EU-a za rješavanje problema migracije, mobilnosti i azila zasnovanih na poštivanju temeljnih prava i sloboda pojedinca kojima bi se mogle zaštititi granice EU-a, potaći borba protiv trgovanja ljudima i ilegalne imigracije, poboljšati suradnja s trećim zemljama porijekla i tranzita te izgraditi istinska solidarnost između država članica EU-a i lokalnih i regionalnih vlasti; pogotovo poziva na reviziju Uredbe Dublin II. čime bi se omogućila objektivna preraspodjela tražitelja azila na sve države članice; ti bi se aspekti trebali odnositi i na predviđenu strategiju pomorske sigurnosti EU-a;

43.

namjerava doprinijeti određivanju prioritetnih mjera, kao što je zahtijevalo Europsko vijeće, u cilju jačanja europske strategije migracija i integracije migranata; u tom smislu smatra da bi trebalo razviti cjelovito upravljanje migracijskim tokovima, naročito na Sredozemlju, kako bi se potakla održiva rješenja u kojima bi sudjelovali svi dionici, a naročito treće zemlje, države članice EU-a te lokalne i regionalne vlasti.

44.

nastavit će s jačanjem lokalnih i regionalnih vlasti država kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja uključenih u pristupni proces; ukazuje na rad Euro-mediteranske skupštine regionalnih i lokalnih vlasti (ARLEM) i Konferencije lokalnih i regionalnih vlasti za istočno partnerstvo (CORLEAP) i prilike koje one nude za jačanje demokracije putem gospodarske, socijalne i teritorijalne suradnje u Europskom susjedstvu;

45.

pozdravlja nanovo iskazanu predanost Komisije da podržava demokratski tranzicijski proces u partnerskim sredozemnim državama te podsjeća da je za uspješnu tranziciju na svim razinama potreban osjećaj odgovornosti; spreman je podržati korake koji se poduzimaju za decentralizaciju kao instrument oblikovanja i provedbe lokalnih i regionalnih javnih politika namijenjenih jačanju gospodarskog rasta te socijalne i teritorijalne kohezije.

46.

pozdravlja prijedlog i odluku u nastajanju o Europskoj godini razvoja 2015. kako bi se osigurao nastavak rada na milenijskim razvojnim ciljevima i pokrenuo novi međunarodni plan za održivi razvoj; ponavlja da lokalne i regionalne vlasti treba u potpunosti uključiti u provedbu budućeg programa za razdoblje nakon 2015. i Europske godine razvoja 2015.; stoga ponovo traži da se osiguraju dovoljna sredstva iz proračuna za podržavanje inicijativa lokalnih i regionalnih vlasti.

15.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 114/6

1.

napominje da europsko građanstvo, bez obzira na načine na koje se priznaje državljanstvo pojedine države, ne samo da omogućuje različitim nacionalnim identitetima da koegzistiraju unutar Europske unije, a građanima da se uključuje u postupak europske integracije, nego također pomaže izgraditi europsku demokraciju;

2.

ističe da je sloboda kretanja kamen temeljac budućega gospodarskog i političkog razvoja, da građanima EU-a otvara profesionalne prilike i prilike za učenje, stvara bliskiju povezanost među Europljanima te je stoga središnji element građanske pripadnosti EU-u.

3.

ističe potrebu da se usredotoči na gospodarsku dimenziju kako bi se osigurala gospodarski snažna Europa koja bi bila sposobna osnažiti socijalnu dimenziju građanstva EU-a, imajući na umu da sve veće pogoršanje dužničke krize i povećanje nezaposlenosti pogađaju sve više i više građana EU-a, posebice mlade.

4.

prihvaća da se dio građana Europe osjeća udaljenim od odlučivanja na europskoj razini i ponavlja da odluke treba donositi transparentno i blisko običnom narodu koliko god je to moguće.

5.

zna da su lokalne i regionalne vlasti, zbog toga što su bliske građanima, idealno postavljene da promiču bolje razumijevanje građanstva EU-a te ga istaknu i učine ljude svjesnijima o njegovim stvarnim koristima za pojedince

6.

naglašava potrebu za snažnijom integracijom koju će pratiti veći demokratski legitimitet u vrijeme kada se gospodarska i monetarna unija produbljuju, a raspravlja se o mogućnosti jačanja političke unije kroz preispitivanje ugovora.

7.

bilježi da je temeljna i vrlo simbolična etapa u razvoju europskog identiteta i europske demokracije bilo uvođenje „europskoga građanstva” u Ugovor iz Maastrichta, koje je dobio svaki građanin svake države članice Europske unije, a koje se nakon usvajanja Amsterdamskog ugovora smatralo dopunom nacionalnom državljanstvu;

8.

također ukazuje da su nove zakonske odredbe koje je uveo Lisabonski ugovor naznačile učvršćenje europskog građanstva, koje sada proširuje (a ne samo dopunjuje), ali ne nadomješta, nacionalno državljanstvo; Europsko građanstvo nije zamišljeno kao izraz prethodno postojećih veza koje održavaju cjelovitost političkog sustava, nego kao okvir pravila koja preobražavaju slobodu kretanja između država članica u sustav prava, umjesto sustava izuzeća;

9.

napominje da dvadeset godina nakon što je ugovor iz Maastrichta postavio prava građana EU-a, ta prava nisu uvijek ljudima dio svakodnevne stvarnosti. Obični građani EU-a potvrdili su to prilikom opsežne javne rasprave o europskom građanstvu u kojemu je 12 000 građana navelo primjere birokratskih zapreka s kojima se još suočavaju, primjerice u ostvarivanju svojeg prava na slobodu kretanja. (1) Eurobarometrove ankete o pravima građana (2) i izbornim pravima, (3) niz izravnih razgovora građana s osobama koje na nacionalnoj i europskoj razini oblikuju politike, te niz pitanja koja je opća javnost postavila službi Europe Direct information/izravne informacije o Europi/, sve to potvrđuje da na tome području treba učiniti više;

10.

naglašava da su prava o kojima je riječ u izvještaju prava koja Ugovori EU-a daju građanima Europske unije, ali mnoga su od njih temeljna prava koja uživaju i državljani trećih zemalja;

11.

primjećuje da odnos europskog građanstva i državljanstva država članica ostaje nejasan. S jedne je strane građanstvo EU-a izravno ovisno o državljanstvu država članica, što je jedini uvjet za stjecanje građanstva EU-a, kao što određuje zakon pojedine države. To obilježje građanstva EU-a ograničava njegovu ulogu dodatnog izvora prava vezanih uz državljanstvo država članica. S druge strane, građanstvo EU-a razdvaja pojam građanstva od nacionalne države i pomiče naglasak s pojedinačnog članstva u političkoj zajednici na boravište, na jednakost u zaštiti osobnih, političkih i socijalnih prava te na slobodu kretanja kao europskog građanina;

12.

napominje da stjecanje državljanstva države članice – a kroz to građanstva EU-a – može biti ključni mehanizam za integraciju državljana trećih zemalja u europska društva i da kao takvo mora biti dovoljno pristupačno useljenicima koji su već dugo zakonito nastanjeni u EU-u. Davanje državljanstva takvim useljenicima važan je način njihove integracije u europska društva;

13.

ukazuje da je u mišljenju o građanstvu EU-a usvojenom 2010. Odbor već pozvao Europsku uniju da svoje politike i sustav odlučivanja učini demokratičnijima i transparentnijima. Također je zatražio da se uvedu mehanizmi kojima bi se promicao dvosmjerni politički dijalog te da se primijeni načelo participativne demokracije;

14.

bilježi da Europska Komisija u svojem izvještaju procjenjuje dosadašnji napredak i nastoji održati svoje obećanje da će promicati građanstvo EU-a predlažući dvanaest ključnih akcija;

15.

ističe, međutim, da se prijedlozi sadržani u izvještaju ponajprije tiču gospodarske dimenzije EU-a, a tek potom političkih ili socijalnih aspekata europske integracije. Na primjer, on ne sadrži jasne i posebne prijedloge za jačanje prava bolesnika ili za prekogranično pružanje zdravstvenih usluga, poboljšanje multikulturalnosti, promicanje „socijalnije Europe” (npr. borbom protiv siromaštva i socijalne isključenosti) ili postupno stvaranje europskog identiteta;

16.

primjećuje da su mjere navedene u ovom izvještaju na prvi pogled u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti., ali da je nužno da Europska komisija podrobno opravda svaku pojedinu mjeru kada daje službeni prijedlog, jer bi određeni prijedlozi mogli zahtijevati pažljivije propitivanje (npr. fakultativno izdavanje istovjetnih europskih isprava). K tome, predviđene mjere ne smiju dovesti do pretjeranog upravnog i financijskog tereta za nacionalne, regionalne i lokalne vlasti na koje se odnose;

17.

ukazuje da se, imajući u vidu nadolazeće europske izbore 2014., izvještaj mora čitati u svjetlu odgovarajuće nedavne komunikacije Europske komisije i uz nju povezanog izvještaja. (4) Svrha je tim tekstovima da osnaže demokratske postupke i predstavničku demokraciju u EU-u poticanjem sudjelovanja na europskim izborima;

18.

podsjeća da je OR bio usko povezan s pripremama tog izvještaja te da on uzima u obzir saznanja i prijedloge ankete koju je OR naručio o ulozi lokalnih i regionalnih vlasti u promicanju građanstva Unije i prava građana; (5)

19.

preporučuje da se poduzmu mjere za pružanje obrazovanja i obuke o građanstvu, da se osigura da su građani u stanju ostvariti svoja prava i obveze na slobodan i obaviješten način, da se osnaži socijalna dimenzija građanstva u kontekstu pogoršanja gospodarske krize te da se uklone bilo koje prepreke koje ograničavaju sposobnost europskih građana da ostvare svoje pravo na slobodno kretanje;

20.

naglašava važnost stvaranja stvarnog prostora slobode, sigurnosti i pravde koji služi građanima, u svijetu u kojemu su ljudi pokretljiviji, (6) te napominje da je osiguranje neometanog ostvarivanja prava građana EU-a na slobodu kretanja i boravka ključno jer je to pravo koje građani najviše cijene od svih prava iz ugovora EU-a i vide ga kao najvažnije ostvarenje europskih integracija. U tom kontekstu nije dovoljno samo uspostaviti prava; također je bitno osigurati da sve razine upravljanja surađuju kako bi zajamčile da ih oni koji ih imaju mogu nesmetano ostvariti;

21.

napominje da je jedan od važnih zaključaka izvještaja za 2010. bio da teškoće s kojima se građani EU-a suočavaju u ostvarivanju svojih prava nisu toliko prouzročene nedostatkom zakonodavstva na europskoj razini, koliko pitanjima prijenosa i provedbe zakonodavstva na nacionalnoj razini. S obzirom na to, Odbor ističe da se Komisijin izvještaj ne usredotočuje posebice na doprinos koji regionalne i lokalne vlasti mogu dati učinkovitosti i kakvoći europskog građanstva;

22.

ističe da će se od regionalnih i lokalnih vlasti zatražiti da igraju ključnu ulogu u postupcima sudjelovanja koji će se uspostaviti, kako bi primijenile stvarni pristup „odozdo prema gore” u kojem građani mogu dati znatan doprinos određivanju EU-ovih politika koje imaju pozitivan učinak na njihova prava;

23.

naglašava da lokalne i regionalne vlasti mogu pomoći u rješavanju teškoća povezanih uz kretanje i boravište europskih građana kao i pitanja ulaska migranata te uviđa da su lokalne vlasti sposobne doprijeti do skupina koje često manje sudjeluju u političkim postupcima, poput mladih ljudi i migranata;

24.

pohvaljuje prijedlog Europske komisije da se koristi instrument za obuku lokalnih vlasti putem Interneta kako bi se riješio problem manjka znanja o pravima europskih građana na lokalnoj i regionalnoj razini koji često dovodi do toga da ljudi primaju pogrešne obavijesti i otežava im ostvarivanje njihovih prava. Budući da su članovi OR-a u dobrom položaju da razumiju potrebe i sposobnosti službenika lokalnih vlasti u svojim regijama, Odbor bi želio aktivno surađivati s Europskom komisijom u osmišljanju i promicanju tog instrumenta u državama članicama;

25.

pozdravlja Komisijine nove inicijative za uklanjanje prepreka ostvarivanju prava povezanih s građanstvom EU-a, ističući pritom da u državama članicama još postoji jaz između prevladavajućih pravnih odredbi i svakodnevne stvarnosti građana, osobito u prekograničnom kontekstu, te da bi se toj činjenici trebalo posvetiti više pozornosti;

26.

vjeruje da se učvršćivanje europskog građanstva može poduprijeti promicanjem aktivnog sudjelovanja građana u životu lokalnih zajednica građana, naročito mladih ljudi, koji se više kreću unutar EU-a;

27.

smatra da je bitno osnažiti inicijative koje na europskoj razini podupiru socijalno građanstvo, budući da je pristup socijalnim pravima u nekim slučajevima povezan sa zahtjevima i kriterijima država članica koji pogoduju raznim oblicima diskriminacije, nasuprot načelu jednakosti i ravnopravnog postupanja koje popisuje europsko pravo;

28.

konstatira da izvještaj Europske komisije sadrži neke odredbe kojima se želi osnažiti socijalno građanstvo, uključujući pozitivan korak uvođenja okvira kvalitete za stažiste, ali koji prema našem viđenju ima smisla samo kao smjernica;

29.

čvrsto podupire učinkovito učvršćenje prava na slobodu kretanja, posebice kretanja mladih ljudi, uzimajući u obzir stalni rast nezaposlenosti u državama članicama;

30.

ukazuje da su u vezi sa civilnim građanstvom potrebne dodatne mjere. Na primjer, anketa Special Eurobarometra (8) je otkrila da je samo polovica ispitanika svjesna postojanja i odgovornosti Europskoga ombudsmana te da su također slabo obaviješteni o pravu podnošenja peticije Europskom parlamentu; (9)

31.

preporučuje da lokalne i regionalne vlasti prirede posebne i učinkovite mjere da europskim građanima podignu svijest o Europskom ombudsmanu i o pravu na pokretanje peticije pri Europskom parlamentu, uz potporu odgovarajućih europskih fondova;

32.

ističe da stope sudjelovanja na europskim izborima neprestano padaju od 1979. i da su pale na 43% u 2009., (10) što potvrđuje nalaz da europski građani imaju osjećaj da se njihova mišljenja ne uzimaju u obzir u postupku odlučivanja na europskoj razini (Eurobarometer izvješćuje da 68% ispitanika izražava tu zabrinutost);

33.

skreće pozornost na dobru praksu (11) na temelju koje lokalne i regionalne vlasti mogu, uz potporu odgovarajućeg europskog financiranja, priređivati programe i kampanje na lokalnoj i regionalnoj razini kako bi obavijestile lokalne stanovnike o njihovu pravu ne samo da biraju, nego i da se kandidiraju na europskim izborima. Lokalne vlasti mogu također igrati ulogu u obavještavanju i osvješćivanju učenika i studenata, pripremajući ih da aktivno ostvaruju svoja biračka prava;

34.

naglašava potrebu daljnjeg učvršćivanja političkih prava državljana trećih zemalja i potiče države članice da ne primjenjuju pretjerano ograničavajuće propise za stjecanje državljanstva svojih zemalja. U prethodnim je mišljenjima Odbor regija priznao težnje migranata koji zakonito prebivaju u državama članicama da steknu građanstvo Unije, izražavajući također stav da je sudjelovanje zakonitih migranata u političkom životu ključan činitelj u olakšavanju njihove integracije u lokalne zajednice;

35.

poziva svaku pojedinu državu članicu da svojim građanima olakša ostvarivanje prava glasa i prava kandidature na državnim izborima, neovisno o tome borave li ili prebivaju u dotičnoj zemlji. Ostvarivanje prava na slobodno kretanje unutar EU-a ne smije imati za posljedicu gubitak političkih prava;

36.

vjeruje da je dozrelo vrijeme da se započne ili nastavi dijalog o proširenju prava glasa građana EU-a kako bi se uključilo regionalne i nacionalne izbore u zemlji boravka ne dovodeći u pitanje nacionalnu suverenost ni jedne od država članica (jus domicilii);

37.

napominje da pojam europskog građanstva može potaknuti postupak proširenja EU-a. Proširenje nije samo postupak gospodarske i pravne prilagodbe EU-ovoj pravnoj stečevini, nego također zahtijeva političke mjere u državama proširenja kako bi se osnažile demokratske strukture i vladavina prava. Izgled za stjecanje europskog građanstva može takvim mjerama dati konkretan smisao;

38.

iznova naglašava da su nužne mjere za smanjivanje birokracije na lokalnoj i regionalnoj razini kako bi se olakšalo praktično ostvarivanje prava europskog građanstva, posebice prava na slobodu kretanja, te uklonilo ometajuće prakse ili druge oblike diskriminacije koje za posljedicu imaju neravnopravno postupanje prema građanima EU-a, posebice kada je riječ o pružanju prava boravka. Lokalne i regionalne vlasti trebaju biti u mogućnosti ponuditi pravo rješenje temeljem dijagnoze problema s kojim se suočavaju;

39.

cijeni što mjere koje je Komisija najavila predstavljaju pozitivne korake u tom smjeru. Kako neke vrste mjera aktivno uključuju lokalne vlasti, (12) Odbor poziva kako na procjenu posljedica njihovih učinaka, tako i na osiguranje financiranja iz izvora EU-a;

40.

pozdravlja prijedlog Europske komisije da se promiče lakše priznavanje potvrda o tehničkoj ispravnosti automobila preko granica EU-a, kao i predloženo usklađivanje uvjeta za tehničke preglede motornih vozila, što treba čim prije primijeniti i to na način da se osigura da građani mogu lakše ostvariti svoje pravo na slobodu kretanja, uključujući i prijenos registracije vozila među državama;

41.

preporučuje pojačanje inicijativa za suradnju kako bi se promicalo obavještavanje javnosti o pravu na slobodno kretanje, npr. bratimljenjem gradova i raznim projektima prekogranične suradnje;

42.

ponovno ističe (13) da je, imajući u vidu europske izbore 2014., vrlo važno povećati svijest svih građana EU-a o njihovim pravima, posebice njihovim biračkim pravima u državi članici u kojoj borave, te omogućiti ostvarivanje tih prava;

43.

imajući u vidu novi višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020., naglašava veliki poticaj koji programi Temeljna prava i građanstvo i Europa za građane mogu dati učvršćivanju europskog građanstva i popratnih aktivnosti za promicanje razumijevanja i provedbe EU-ova zakonodavstva i politika u državama članicama;

44.

poziva da se zauzme jednostavniji i učinkovitiji pristup financiranju programa za europsko građanstvo i točnije utvrde prioriteti koji su sukladni političkim odlukama, vodeći pritom računa o rezultatima, kako bi projekti imali veći učinak u smislu postizanja strateških i političkih ciljeva. Da bi se to dogodilo, bitno je uključiti lokalne i regionalne vlasti u planiranje mjera, posebice glede obuke i sastavljanja godišnjih programa rada.

15.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 114/11

1.

napominje da je u kontekstu cijelog postupka modernizacije propisa za državnu pomoć, kojeg je 2012. godine pokrenula Europska komisija, (1) zračni prijevoz bio jedan od prvih sektora za koji se smatralo potrebnim ažurirati zakonodavni okvir o javnom financiranju, u pogledu infrastrukturne i operativne potpore za zračne luke, kao i početne pomoći za osnivanje zračnih prijevoznika; (2)

2.

ističe da je Komisija 1994. (3) uvela prve propise o državnoj pomoći za civilno zrakoplovstvo, koji su uslijedili nakon liberalizacije zračnog prijevoza. Ovaj sektor postao je znatno konkurentniji nakon što se postupno liberalizirao, čime je stvorena potreba za propisima koji će osigurati razvijanje tržišnog natjecanja u kojem ista pravila vrijede za sve.

3.

ističe da je 2005. (4) konsolidacija liberalizacije zračnog prijevoza i ubrzanog razvoja sektora u sljedećih nekoliko godina, uključujući i nastanak novog poslovnog modela niskobudžetnih zračnih prijevoznika koji koriste manje zračne luke, stvorila potrebu za ažuriranjem zakonodavnog okvira koristeći nove smjernice Komisije o javnom financiranju zračnih luka i zračnih prijevoznika koji koriste regionalne zračne luke;

4.

napominje da je razvoj europskog tržišta, poslije samo osam godina, doveo do potpunog preokreta u obujmu zračnog prometa. Razlog tome prvenstveno leži u eksponencijalnom rastu tržišnog udjela niskobudžetnih prijevoznika s poslovnim modelom usmjerenim na manje i decentralizirane zračne luke, a ne na tradicionalne nacionalne zračne luke i velika čvorišta;

5.

slaže se s Komisijom da je potrebno hitno djelovanje u pogledu zakonodavnog okvira za javne potpore zračnim lukama. Takvo djelovanje treba biti u skladu s ciljevima programa modernizacije, koji će državama članicama pribaviti ažurirani, usavršeni i učinkoviti skup propisa s ulogom zaštite tržišnog natjecanja i jedinstvenog tržišta u razdoblju od 2014. do 2020. U skladu s navedenim, ponavlja preporuke navedene u mišljenju o modernizaciji državne pomoći EU-a; (5)

6.

pozdravlja javno savjetovanje koje je Europska komisija pokrenula (prva faza 6. lipnja 2011. te druga i sadašnja faza 3. srpnja 2013.) kako bi se prikupila gledišta svih dionika o reviziji sadašnjeg zakonodavnog okvira i prijedlogu za nove smjernice; podržava pristup Komisije koji nastoji uspostaviti poštenu konkurenciju između različitih operatora u europskom zrakoplovnom sektoru, bez obzira na njihov poslovni model, kako bi se omogućilo da europski zrakoplovni sektor bude uspješan i konkurentan;

7.

ipak žali što europsko zakonodavstvo o konkurentnosti, što je isključiva nadležnost Komisije, te prekomjerna količina neobvezujućih propisa sprječavaju lokalne i regionalne vlasti u stvarnom doprinošenju ključnim sektorima regionalnog i lokalnog razvoja, kao što su regionalne zračne luke i regionalne razvojne politike;

8.

upozorava Komisiju na raznolikost položaja u kojima se nalaze europske zračne luke, posebice kada je riječ o izuzetno udaljenim regijama, čija izoliranost i zabačenost, bez obzira na zabilježeni putnički promet, tamo smještenim zračnim lukama onemogućuje financijsku održivost i natjecanje s ostalim zračnim lukama iz EU-a, a naročito mogućnost da na bilo koji način ugroze ostale načine prijevoza, poput cestovnog ili željezničkog prijevoza;

9.

ističe da su u tim sektorima lokalne i regionalne vlasti ključni sudionici u teritorijalnom razvoju i politikama rasta, dijelom u vidu državnih potpora, te da su dobro upoznate s lokalnim gospodarstvom zbog svojih uskih veza s gospodarskim i društvenim činiteljima. Europsko zakonodavstvo ne može zanemariti te gospodarske i društvene činitelje ukoliko želi istinski poduprijeti regije i pomoći im u integraciji u jedinstveno tržište te u izgradnji teritorijalne kohezije diljem EU-a;

10.

podsjeća na argumente iznesene u mišljenju o Smjernicama za regionalne državne potpore za razdoblje od 2014. do 2020. (6): kada predlaže pravila za državne potpore, Komisija bi se prethodno trebala sustavno savjetovati s Odborom regija (OR) (7)kako bi dobila informacije potrebne za procjenu učinka u skladu s načelom višerazinskog upravljanja (8);

11.

zajedno s EGSO-om, (9) podsjeća Komisiju da su regionalne zračne luke zauzele središnji položaj u europskom zrakoplovstvu: godine 2010. oko 60% zračnih luka EU-a imalo je obujam prometa manji od milijun putnika. Stoga izražava nadu da će se taj središnji položaj odraziti i u novim smjernicama;

12.

naglašava važnost regionalnih zračnih luka u promoviranju lokalnog razvoja i poboljšanju pristupačnosti, na taj način doprinoseći ciljevima teritorijalne kohezije i gospodarskog rasta, kao i zaposlenja. Pristupačnost (npr. pogodne zrakoplovne veze) je od ključne važnosti kako bi se rjeđe naseljenim i izuzetno udaljenim područjima EU-a (kao i područjima koja u potpunosti ovise o zračnom prijevozu) omogućilo da igraju aktivnu ulogu na jedinstvenom tržištu.

13.

smatra da je ta uloga od značajne i strateške važnosti u sadašnjem trenutku, kada se EU bori da izađe iz gospodarske krize. Otkako su njezini učinci po prvi put postali očiti 2008. godine, sadašnja kriza europskim i nacionalnim vlastima nije ostavila nikakve druge mogućnosti već da poduzmu snažne i odlučne mjere za preokret gospodarskih trendova. Europska komisija prepoznala je i podržala tu potrebu, odobravajući čestu upotrebu odstupanja od članka 107. stavka 3. točke b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije. (10) Stoga je osobito važno promicati poboljšan pristup svim dijelovima tržišta, naročito u teškim gospodarskim vremenima.

14.

u pogledu Komisijine komunikacije o europskoj politici zračnih luka, ponovno ističe važnost regionalnih zračnih luka, (11) koje znatno umanjuju rastuća zagušenja na velikim čvorištima – što predstavlja velike smetnje za lokalno stanovništvo i okoliš – te istovremeno podupiru turizam u EU-u i omogućuju pristup tržištu malim i srednjim poduzećima, dajući im konkurentnu prednost. (12)

15.

stoga smatra da održivost i učinkovitost zračnog prijevoza u EU-u uvelike ovisi o prikladnoj mreži malih zračnih luka;

16.

dijeli zabrinutost Europske komisije (13) u pogledu porasta infrastrukturnih uvjeta koje nalaže strategija Europa 2020. Ta strategija poziva na suvremene, prikladne i fleksibilne mreže u sektoru energije, informacijskih i komunikacijskih tehnologija te prijevoza, kako bi se podržao prijelaz Europe na visokokonkurentno gospodarstvo koje je utemeljeno na znanju i niskim razinama emisije ugljika;

17.

također se slaže da tržište nije uvijek kadro isporučiti infrastrukturu koju Europa treba te da bez javnih mjera mnoge od investicija potrebnih za provođenje ciljeva strategije ne bi bile moguće ili bi bile odgođene za razdoblje nakon 2020.;

18.

pozdravlja poziv Komisije za povećanjem ulaganja u infrastrukturu EU-a. Komisija procjenjuje da će između 2010. i 2020. biti potrebno više od 1,5 bilijuna eura kako bi se zadovoljile trenutne potrebe prijevoza, naglašavajući snažnu vezu između geografske dostupnosti i teritorijalnog gospodarskog rasta;

19.

uzima u obzir načela pravne prakse Suda Europske unije (ECJ) u vezi sa sudskim predmetom Leipzig/Halle, (14) ali ukazuje na specifične okolnosti koje su ih oblikovale. Stoga poziva Komisiju da osigura da njezine smjernice uzmu u obzir široki opseg javnih potpora za infrastrukturu. Sudjelovanje javnog sektora, uz privatni kapital, često je ključno za osiguranje uspjeha većih infrastrukturnih projekata kao što su zračne luke, bilo da je njihova krajnja upotreba u komercijalne ili nekomercijalne svrhe;

20.

smatra da bi apsolutan broj putnika trebao biti primjereni kriterij za procjenu potencijala isplativosti zračne luke kao infrastrukturnog objekta i za njegovo klasificiranje, ali samo općenito, te zagovara veću fleksibilnost pravila o usklađenosti kako bi se mogle uzeti u obzir specifične okolnosti svakog pojedinog slučaja;

21.

ističe da bi, u vrijeme kada EU izlazi iz krize, bilo mudro dati prednost pozitivnom utjecaju javnog financiranja infrastrukture na koheziju, rast i zaposlenje te uzeti to u obzir u postupku procjene zajedno s pravilima tržišnog natjecanja;

22.

prima na znanje načelo subjekta u tržišnom gospodarstvu koje Komisija koristi kao mjerilo, no izražava zabrinutost zbog posljedica primjene tog načela na infrastrukturu gdje je država povijesno i institucionalno nezamjenjiva. S obzirom na sami obujam potrebnih investicija i nemogućnost potpunog prenošenja troškova refinanciranja na javnost koja tu infrastrukturu koristi, većina infrastrukturnih ulaganja u pravilu ne dolazi u obzir za privatne ulagače. Pretpostavka da se državu može izjednačiti s privatnim subjektom te da može djelovati ne obazirući se na društvena, regionalno-politička ili sektorska pitanja nije realistična te je štetna za javnu dobrobit ako se odnosi na projekte teritorijalne infrastrukture koji su ključni dio uloge države;

23.

poziva Komisiju da zauzme stav kako javna potpora za izgradnju i razvoj infrastrukture, (15) kako bi se nadoknadio manjak pristupačnosti koji utječe na stanovništvo, često predstavlja punopravnu mjeru gospodarske politike te se stoga ne može smatrati državnom pomoći, već mjerama javnog interesa. Iz tog razloga potiče Komisiju da nastavi s moderniziranjem pravila za državnu pomoć, poštujući temeljna načela javne politike i institucionalnu ulogu države; ističe da zračne luke, poput cesta i željeznice, imaju funkciju javne infrastrukture;

24.

poziva Komisiju da nastavi s procesom modernizacije u cilju istinskog pojednostavljenja. Svoju pozornost treba usmjeriti na one okolnosti i događaje koji su najskloniji remećenju tržišnog natjecanja te predstavljaju pravu prijetnju za integritet jedinstvenog tržišta;

25.

podržava potrebu za uvođenjem pravila koja jamče ravnopravne uvjete poslovanja u Europskom gospodarskom području za sva poduzeća koja posluju u sektoru zračnog prijevoza. Ta pravila trebala bi maksimalno ograničiti javne intervencije koje narušavaju situaciju na tržištu te izbjeći subvencijska nadmetanja među državama članicama;

26.

smatra da bi se Komisija trebala usredotočiti na velike zračne luke te da bi potpora za manje zračne luke s prosječnim brojem putnika manjim od 300000 godišnje, trebala biti izvan okvira državnih potpora, budući da nema utjecaja na trgovinu između država članica te zato što te zračne luke zbog svoje strukture nisu u mogućnosti pokrivati operativne i kapitalne troškove. Ističe da je Komisija već prepoznala primjerenost praga prometa zračnih luka od 300 000 putnika u svojoj Odluci od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državne potpore u obliku naknade za javne usluge koja se dodjeljuje određenim poduzećima zaduženim za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa, ograničavajući, međutim, ovu odluku na luke i zračne veze s otocima te uspostavljajući niži prag za usluge od općeg gospodarskog interesa koje su povezane sa zračnim lukama. Stoga poziva Komisiju da na dosljedniji i jednostavniji način pristupi pragovima utvrđenim u različitim pravnim temeljima te na taj način izmjeni nove predložene smjernice – posebice točke 80. (1) i 80. (2) o kategorizaciji zračnih luka, te točku 92. o intenzitetu potpore, kojoj bi trebalo dodati kategoriju koja se odnosi na zračne luke s prometom manjim od 300000 putnika – kao i članak 2. stavak 1. točka e) gore navedene odluke;

27.

pozdravlja Komisijinu usredotočenost na zračne luke s vrlo malim kapacitetom u smislu godišnjeg putničkog prometa kao i njezino prihvaćanje činjenice da te zračne luke, baš kao ni one s godišnjim prometom do pet milijuna putnika, često zbog svoje strukture nisu u mogućnosti pokrivati operativne i kapitalne troškove bez javnih potpora. Istodobno izražava žaljenje što Komisija ne obraća jednaku pozornost na kriterije kompatibilnosti potpore tim zračnim lukama; (16)

28.

ističe da te zračne luke imaju sljedeće značajke:

—

ograničeni broj putnika,

—

relativnu nepristupačnost regija u kojima se nalaze, prvenstveno zbog njihove udaljenosti, terena i neprimjerene infrastrukture za alternativno povezivanje s okolnim područjima,

—

malo gravitacijsko područje i, uslijed toga, ograničene izglede za daljnji razvoj;

29.

napominje da bi, u pogledu prijevoznog kapaciteta, u mnogo slučajeva bilo teško ili čak nemoguće zamijeniti male zračne luke drugim zračnim lukama ili drugim sredstvima javnog prijevoza: preusmjeravanje putnika iz malih zračnih luka ne bi imalo apsolutno nikakav utjecaj na obujam prometa u alternativnim zračnim lukama;

30.

zbog toga smatra da financiranje tih zračnih luka ne predstavlja državne potpore u značenju članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije jer nije u mogućnosti remetiti tržišno natjecanje i utjecati na trgovinu među državama članicama te stoga ne bi trebalo biti obuhvaćeno novim smjernicama;

31.

predlaže (17) da se prijelazno razdoblje od najviše 10 godina, tijekom kojeg Europska komisija državne potpore za rad zračnih luka smatra kompatibilnom s Ugovorima, primjenjuje samo na zračne luke s prometom većim od milijun putnika godišnje. Predložena zabrana ne bi trebala imati za posljedicu masovna zatvaranja manjih zračnih luka. Također predlaže da u tablici gornjih granica investicijskih potpora, zračne luke s prometom manjim od milijun putnika budu preimenovane u zračne luke s godišnjim prometom od 300000 do milijun putnika;

32.

slaže se s Komisijom da treba izbjegavati udvostručenja neprofitnih zračnih luka i stvaranje suvišnih kapaciteta. Međutim, vjeruje da, kada ne postoji pravni temelj da se financiranje smatra državnim potporama (kao što je slučaj kod malih lokalnih zračnih luka), te preporuke ne bi trebale biti podložne pravilima o državnim potporama; ta su pravila namijenjena sprječavanju remećenja tržišnog natjecanja među državama članicama s ciljem očuvanja cjelovitosti jedinstvenog tržišta, a ne za procjenjivanje mudrosti odabira vlada na području javne potrošnje;

33.

primjećuje da Komisija izgradnju i rad zračnih luka smatra posebnim slučajem u kojem se može odobriti naknada za preuzimanje obveza javnih službi, no smatra da je opseg primjene suviše ograničen;

34.

smatra da je legitimno razmotriti očuvanje zračnih luka, i to ne samo u područjima koja bi bez njih bila odsječena od ostatka EU-a do mjere koja bi spriječila njihov društveni i gospodarski razvoj;

35.

ukazuje da su države članice i njihove regionalne i lokalne vlasti načelno neovisne u određivanju uloge općeg gospodarskog interesa i da ih Komisija može provjeravati samo u slučaju očevidnih pogrešaka;

36.

smatra da izgradnja i održavanje neke zračne luke predstavlja funkciju od općeg interesa, posebice kada to unapređuje regiju sa slabom infrastrukturom i pruža joj mogućnosti za gospodarski razvoj;

37.

smatra da treba provesti politiku suradnje za europske prekogranične regije zbog koordinacije i/ili stvaranja regionalnih zračnih luka koje koriste regije koje obuhvaćaju država;

38.

primjećuje da Europska komisija uviđa da operativna potpora za male regionalne zračne luke uvelike ovisi o njihovoj nemogućnosti da pokriju vlastite operativne troškove. Komisija također smatra da je u roku od najviše deset godina moguće potaknuti te zračne luke da se preusmjere na tržišno orijentirano upravljanje što će im omogućiti da stvaraju dostatne resurse za pokrivanje svojih operativnih troškova;

39.

zbog tržišnih karakteristika malih regionalnih zračnih luka izrazito sumnja da bi se takva promjena uopće mogla dogoditi ispod praga od milijun putnika na godinu, a kamoli u roku od deset godina, kako to predviđa Komisija;

40.

u načelu odobrava tržišno orijentirani pristup Komisije, pri čemu se javni resursi dodjeljuju na temelju učinkovitih modela zračnih luka izbjegavajući udvostručavanje neučinkovitih zračnih luka, uz očuvanje tržišnog natjecanja među zračnim lukama i zračnim prijevoznicima;

41.

ne može, međutim, poduprijeti metodu Komisije za postizanje tih ciljeva, koja ne prepoznaje činjenicu da tržišna dinamika uvelike varira, ovisno o veličini i obilježjima zračnih luka, te se na taj način stvara privid da poduzeća koja upravljaju zračnim lukama posluju na istom tržištu;

42.

skreće pozornosti na zaključke nedavne analize koju je provelo Međunarodno vijeće zračnih luka (ACI) (18) prema kojoj je 80% troškova neke zračne luke fiksno i ne ovisi o broju putnika, već je povezano s infrastrukturnim i operativnim troškovima koji su često rezultat sigurnosnih zahtjeva. To znači da je trošak po putniku za malu zračnu luku mnogo viši nego za veliku zračnu luku koja fiksne troškove može rasporediti na veliki broj putnika te je mnogo teže pokriti troškove;

43.

također ističe kako manje zračne luke imaju strukturne nedostatke koji ih stavljaju u nepovoljan položaj i onemogućuju im nadoknađivanje fiksnih troškova, bilo putem poslovnih prihoda koji jako ovise o broju putnika, ili povećavanja pristojbi zračnih luka koje plaćaju zračni prijevoznici. Povećanje pristojbi dodatno bi umanjilo privlačnost zračne luke koja je već dovoljno zakinuta svojim malim gravitacijskim područjem i nedovoljnom povezanošću, te bi na taj način potaklo zračne prijevoznike na korištenje većih zračnih luka;

44.

ističe da mnoge male zračne luke s godišnjim prometom između 300 000 i milijun putnika najčešće i ostaju male zbog nepogodnosti područja na kojima se nalaze (otočno ili planinsko područje, decentralizacija, neprikladna infrastruktura, ograničene intermodalne veze itd.). Ipak, one čine 20% (19) glavne i opće TEN-T mreže te su ključne za budućnost transeuropske mreže i ciljeva povezivanja iz strategije Europa 2020.;

45.

ističe da su nedavne studije (20) pokazale da, u usporedbi s ukupnim gubicima zračnih luka s godišnjim prometom manjim od milijun putnika, koji iznose 445 milijuna eura, te iste zračne luke doprinose BDP-u Europske unije 16,15 milijardi eura godišnje te osiguravaju 265 000 radnih mjesta;

46.

zbog toga smatra da nove smjernice ne smiju zabraniti operativnu potporu za zračne luke s manje od milijuna putnika godišnje ili zračne luke u izuzetno udaljenim regijama, čak i nakon razdoblja od deset godina. Ta potpora je jedini način ograničavanja nepravilnosti koje se javljaju uslijed gore opisanih strukturnih nedostataka te je posve opravdana pozitivnim vanjskim gospodarskim učincima koje stvara.

47.

poziva Komisiju da prepozna da su koristi koje građani EU-a imaju od javne podrške malim regionalnim zračnim lukama važnije od ograničenih financijskih i gospodarskih razloga;

48.

podsjeća Komisiju na pozitivne vanjske učinke koje ima dobra mreža malih regionalnih zračnih luka: povećava nacionalnu i, posebice, transeuropsku mobilnost budući da tržišno natjecanje snižava cijene karata i smanjuje troškove te objedinjuje socijalnu, kulturnu i teritorijalnu koheziju u EU;

49.

slaže se da je potrebno poduzeti korake kako bi se osiguralo da javne potpore za male zračne luke ne budu namijenjene drugim korisnicima, već samo infrastrukturi zračne luke;

50.

predlaže da bi završetak prijelaznog razdoblja trebalo smatrati „ocjenom stanja tijekom provedbenog razdoblja” koja ne isključuje nastavak operativne potpore poslije prijelaznog razdoblja ako za nju i dalje postoje uvjeti Nadalje predlaže da bi, u skladu s dogovorima o investicijskoj potpori, operativna potpora također mogla biti razmjerna kapacitetu zračne luke i potencijalnim koracima za pojačavanje učinkovitosti upravljanja što se ne može, i ne smije, strogo i bez iznimke postaviti na godišnjih 10% za sve zračne luke;

51.

smatra da maksimalno razdoblje od 24 mjeseca za uspostavu novih linija ne bi trebalo biti uzastopno, budući da je poslovni model sezonskih letova, koji su često vezani uz turističke tokove, iznimno čest u malim regionalnim zračnim lukama;

52.

izražava zabrinutost što predložene stroge kvote potpore povezane s visinom investicijskih troškova koje predlaže Komisija, nisu u skladu s posebnostima različitih slučajeva, te stoga poziva Komisiju da financijsku potporu dodjeljuje na fleksibilan način, vodeći se prijašnjim praksama, u slučajevima gdje zračna luka služi zajedničkom cilju (naročito u pogledu prometne povezanosti i regionalnog razvoja), vjerojatno je, sudeći po prometnim predviđanjima i na osnovu poslovnog plana, dugoročno isplativa te jamči nediskriminirajući pristup putnicima i zračnim prijevoznicima; također smatra neprikladnim prijedlog da državna investicijska potpora za zračne luke čija je gornja granica 25%, bude uvjetovana otplatom iste ukoliko investicija bude uspješna; predlaže da se gornja granica od 25% ne veže u potpunosti za oblik otplativih predujmova;

53.

skreće pozornost na rezultate studija sektora (21) koje pokazuju da zračne luke postižu konkurentnu ekonomiju razmjera tek nakon što prijeđu prag od 5 milijuna putnika godišnje. Kao što je Komisija i sama ustvrdila, zračne luke s godišnjim kapacitetom od 3 do 5 milijuna putnika ne uspijevaju uvijek pokriti sve svoje troškove;

54.

poziva na podržavanje planova za pretvaranje postojeće zrakoplovne infrastrukture u regionalne centre koji bi bili usklađeni s razvojem intermodalnosti regionalnog prijevoza; slaže se s hitnom potrebom, izraženom u Bijeloj knjizi o prijevoznoj politici (22) iz 2011., da EU žurno potakne integrirani multimodalni način putovanja, a posebice sumodalnost željezničkog i zračnog prijevoza, te poziva Komisiju da nastavi s moderniziranjem pravila za državnu pomoć kako bi se olakšalo javno djelovanje, ispravljajući opasne infrastrukturne nedostatke i modalnu rascjepkanost u sustavu zračnog prijevoza te da takvo djelovanje sagleda kao sastavni dio javne politike koja podržava mobilnost Europljana;

55.

ističe da zrakoplovstvo igra temeljnu ulogu u europskom gospodarstvu, kako za stanovništvo, tako i za poduzeća: ono pruža više od pet milijuna radnih mjesta i doprinosi 365 milijardi eura (2,4%) BDP-u Europske unije. Ono daje ključan doprinos gospodarskom rastu, zaposlenosti, turizmu, kontaktima među ljudima te regionalnoj i socijalnoj koheziji EU-a te je stoga od ključne važnosti za povezivanje Europe s ostatkom svijeta;

56.

slaže se s tim da tržišno natjecanje ne smije biti remećeno nepoštenim praksama unutar ili izvan EU-a. Traži od Komisije da osigura da napori za ostvarenje jedinstvenog tržišta ne sputavaju sposobnost EU-a da se suoči s izazovima svjetske konkurencije – uključujući i konkurenciju iz zemalja koje su sada među našim glavnim konkurentima, zahvaljujući kojima Komisija primjećuje zabrinjavajući i sve veći gubitak konkurentnosti europskog zrakoplovstva (23);

57.

smatra da konkurencija na novim linijama nije ograničena samo na Europu, već ima svjetske razmjere. Ukoliko periferne regije žele ostati, ili postati, gospodarski konkurentne, potrebno je podržati bolju povezanosti radi podjele rizika prilikom uvođenja novih linija. Takve veze izvan EU-a sve su važnije za održavanje i razvoj veza s postojećim i nastajućim tržištima te izravnim gospodarskim koristima koje one mogu proizvesti, a njih bi se pod određenim uvjetima također moglo podržati;

58.

ističe da je EU-ova stroga kontrola državnih potpora jedinstvena u svijetu. Europsko zrakoplovstvo ne može biti konkurentno na svjetskoj razini ukoliko zanemaruje obilne količine javnih sredstava koja se još uvijek ulažu u zračne prijevoznike i infrastrukturu zračnih luka u SAD-u, Aziji i na Bliskom istoku. To EU svrstava u opasno nepovoljan konkurentski položaj: proces modernizacije ne može ignorirati tu mogućnost, a EU ne može održati restriktivan pristup (posebice što se tiče javnih potpora infrastrukturi), što bi moglo nadalje potkopati konkurentnost europskog zrakoplovstva i gospodarstva EU-a u cijelosti.

15.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 114/18

1.

pozdravlja izvješće Komisije od 27. lipnja 2013. i njezine procjene temeljene na dvjema trenutnim makroregionalnim strategijama (za Dunavsku i Baltičku regiju). Odbor također pozdravlja prijedloge Komisije o razjašnjavanju pojma koji je temelj makroregionalnih strategija, kao i njezine preporuke za naknadnim mjerama, uzimajući u obzir kontinuirani rad na postojećim makroregionalnim strategijama i na akcijskom planu za Atlantik, strategiji koja se trenutačno razvija za Jadransko-jonsku regiju, makroregionalnoj strategiji za Alpe i svim ostalim strategijama koje bi se mogle razviti u budućnosti;

2.

pozdravlja zaključke Vijeća od 22. listopada 2013. o dodanoj vrijednosti makroregionalnih strategija, u kojima se naglašava ključna uloga koju su imale u postojećim makroregijama i preporuča da Komisija i države članice, po potrebi, prilagode uspješne prakse makroregionalnog pristupa na područja suradnje manjeg opsega i intenziteta;

3.

slaže se s Komisijom da pristupi makroregionalne strategije i strategije morskih bazena imaju slične težnje, budući se u biti zasnivaju na istom načinu razmišljanja, imaju iste ciljeve, provode isti niz mjera u relevantnim područjima i dio su istog europskog političkog okvira. Obje vrste strategija dozvoljavaju suradnju između više sektora i razina upravljanja. OR zahtjeva od Komisije da pojasni mogućnost zajedničkog učenja tijekom buduće provedbe ova dva pristupa;

4.

zadovoljan je odabirom trenutka izvješća Komisije, s obzirom na novo programsko razdoblje 2014. – 2020. te podsjeća da je OR u svojem mišljenju „Strategija za Sjeverno more – područje Engleskog kanala” (CdR 99/2010 fin) već pozvao na izradu zelene knjige u kojoj bi Komisija trebala preciznije istražiti i definirati ulogu i funkciju makroregija;

5.

ponavlja svoju podršku razvoju i provedbi makroregionalnih strategija te naglašava politički i strateški značaj dosadašnjeg rada na strategijama za Baltik i Dunav u promoviranju suradnje u tim makroregijama i unutar EU-a i sa zemljama izvan EU-a. Te strategije su pionirske i pokazuju put primjenjujući nove pristupe suradnji i potičući europsku integraciju;

6.

primjećuje da osnovna načela rada na makroregionalnim strategijama uključuju sinergije nastale suradnjom pri traženju rješenja za probleme koji utječu na jedno geografsko područje ili ideja za ostvarivanje potencijala određenog područja. Ključno je i unapređenje koordinacije dostupnih resursa i poboljšanje suradnje među postojećim ustanovama, posebno kad se radi o ulozi dodijeljenoj lokalnim i regionalnim vlastima, bez stvaranja dodatne administrativne razine;

7.

naglašava dodanu vrijednost EU-a prilikom razvoja i provedbe makroregionalnih strategija te napominje važnost toga da Europska komisija ostane ključni strateški koordinirajući čimbenik u suradnji među državama članicama kako bi razvile i provodile makroregionalne strategije;

8.

primjećuje važnost prijedloga Komisije da se o pitanjima koja se odnose na makroregionalne strategije redovito raspravlja u relevantnim sektorskim vijećima. Europska komisija i Europski parlament imaju ključnu ulogu u odobravanju i promicanju strategija;

9.

poziva Europsku komisiju i države članice da podrže razvoj inovativnih sustava upravljanja te da regije, općine i europske subjekte poput EGTS-a, kao i ostale teritorijalne instrumente suradnje poput radnih zajednica, uključe u stvarni postupak suodlučivanja, posebno u oblikovanju i provedbi makroregionalnih strategija. Odbor regija napominje da se dodana vrijednost EGTS-a i ostalih instrumenata teritorijalne suradnje može dodatno unaprijediti tako da ih se uključi u makroregionalne strategije;

10.

smatra da je važno poboljšati suradnju među lokalnim i regionalnim vlastima i proširiti je na način da obuhvaća različite politike Unije i da prelazi različite sektore. Makroregionalne strategije trebale bi služiti kao alati za suradnju među lokalnom i regionalnom razinom, državama članicama i EU-om kako bi se podržali navedeni ciljevi.

11.

primjećuje najvažnija zapažanja u izvješću Komisije o do sada izvršenom radu na strategiji u makroregijama; ovim je poboljšana usmjerenost raspoloživih resursa na postizanje zajedničkih ciljeva, promoviran međusektorski pristup prema, na primjer, pitanjima zaštite okoliša i stvaranju konkurentnijih regija, i unaprijeđena suradnja među zemljama sudionicama te među različitim nacionalnim sudionicima;

12.

opaža, na temelju ovog izvješća, da je pristup makroregionalne strategije osigurao nedvojbenu dodanu vrijednost kad je riječ o promicanju društvene, gospodarske i regionalne kohezije u Europi;

13.

ističe da trenutačne makroregionalne strategije naglašavaju – iscrpno i s različitih gledišta – prioritete koji zahtijevaju blisku suradnju. Revidirana Strategija za Baltik ima ukupno 17 prioritetnih područja i pet horizontalnih djelovanja, dok Strategija za Podunavlje ima 11 prioritetnih područja. Teme obuhvaćaju potrebu za suradnjom na području prijevoza, zaštite okoliša, poslovanja i gospodarstva, vještina i kulture te dobrobiti. Akcijski plan za Strategiju za Baltik navodi više od 100 vodećih inicijativa, dok Strategija za Podunavlje obuhvaća više od 400 projekata suradnje, od kojih se 150 već provodi;

14.

ističe važnost mogućnosti da se ponovno procijene prioriteti makroregionalnih strategija tijekom njihove provedbe, ukoliko postoji temeljna promjena okolnosti ili ukoliko je to opravdano poukama koje se mogu izvući. To će osigurati učinkovito usmjeravanje sredstava tijekom provedbe;

15.

primjećuje važnost usmjeravanja makroregionalnih strategija prema jasno definiranim ciljevima s makroregionalnim značajkama; oni bi trebali biti temelj stalnog praćenja i ocjenjivanja u kojima će sudjelovati svi dionici;

16.

ističe ključnu ulogu praktičnih projekata suradnje u stvaranju stvarne dodane vrijednosti makroregionalnih strategija. Tijekom praktične provedbe, potrebno je obratiti veću pozornost na načine stvaranja nove i inovativne projektne aktivnosti koja udovoljava makroregionalnim strateškim ciljevima na usredotočeni način. Trenutno je suradnja na projektu više usmjerena na pravila za financijske instrumente, što ostavlja vrlo malo prostora za inovacije. Ovaj pristup nije najbolji način za potporu provedbe makroregionalnih strategija. Ubuduće će biti potrebna fleksibilnost i unutar i između pojedinačnih financijskih instrumenata, kao i prostor za poboljšanje koordinacije različitih financijskih instrumenata. Više truda trebalo bi uložiti i u pojednostavljivanje pravila koja uređuju financijske instrumente; U ovom kontekstu, naglašava posebnu važnost programa INTERREG-B, koji za cilj ima provedbu projekata suradnje među makroregijama u razdoblju 2014. – 2020.

17.

naglašava da bi ubuduće trebalo birati strateški usmjereniji pristup radu na projektu koji se slaže sa Strategijom „Europa 2020”, općim okvirom programa EU za razdoblje 2014. – 2020., te nacionalnim i regionalnim strategijama i programima. U radu na projektima koji podupiru provedbu makroregionalnih strategija važno je omogućiti suradnju među sektorima i prioritetnim područjima te dovoljno fleksibilnosti i odgovornosti kako bi se iskoristile nove prilike i suočilo s novim izazovima;

18.

ističe potrebu promicanja novih oblika suradnje i novih projektnih inicijativa te kao primjer navodi važnost početnog kapitala u razvijanju novih suradnja u poslovnim pothvatima. U prvom krugu prijava za početni kapital Strategije za Baltik dodijeljena su financijska sredstva za ukupno 14 pripremnih projekata za razvoj projekata suradnje koji podupiru provedbu strategije. Potpora je također uspješno pružena sličnoj pripremi projekta u Strategiji za Podunavlje;

19.

potiče države članice koje su dijelom makroregionalne strategije da prilikom donošenja višegodišnjeg financijskog okvira EU-a za 2014. – 2020., zajedno s Europskom komisijom, razmotre kako najbolje podržati promicanje međunarodne projektne aktivnosti kao dijela nacionalnog i regionalnog programiranja. Države članice, pod vodstvom Europske komisije, trebale bi jasno pokazati poveznicu između različitih programa financiranja EU-a i provedbe makroregionalnih strategija te, gdje je to moguće, utvrditi nacionalne financijske instrumente koji bi se mogli koristiti u tu svrhu;

20.

ističe ključnu važnost suradnje među koordinatorima prioritetnih područja i horizontalnih djelovanja i u Strategiji za Baltik i u Strategiji za Podunavlje te suradnje na regionalnoj i lokalnoj razini u stvaranju novih portfelja projekata koji pomažu u ispunjavanju ciljeva makroregionalnih strategija. Tim sudionicima trebalo bi osigurati i prikladne radne uvjete. Od Europska komisije i relevantnih dionika traži se da istraže sve mogućnosti za pružanje jednostavne i pouzdane financijske potpore koordinatorima prioritetnih područja i voditeljima horizontalnih djelovanja;

21.

primjećuje da je provedena anketa pokazala da se upravljanje i dalje smatra problematičnim iako je Komisija pojasnila strukture upravljanja i za Strategiju za Baltik i za Strategiju za Podunavlje te navela zadatke i odgovornosti različitih sudionika (nacionalnih kontaktnih točaka, koordinatora prioritetnih područja, voditelja horizontalnih djelovanja i voditelja vodećih projekata). Odbor regija potiče Komisiju i države članice da razmotre načine za pojednostavljivanje sadašnjih upravljačkih struktura. Ulogu lokalne i regionalne razine potrebno je dodatno učvrstiti;

22.

naglašava važnost upoznavanja što većeg broja dionika s ciljevima makroregionalnih strategija i trenutačne suradnje zbog podizanja svijesti o europskoj suradnji i poticanja većeg sudjelovanja u provedbi tih strategija. Odbor vjeruje da, kako na makroregionalnoj tako i na nacionalnoj razini, treba izraditi smjernice koje bi podržale komunikaciju i aktivnosti dionika. Potrebno je bolje iskoristiti mogućnosti koje nude digitalne informacijske platforme u razmjeni iskustva i primjera najboljih praksi prepoznatih tijekom projekata;

23.

naglašava da politički dionici na visokoj razini moraju pokazati jasnu predanost i preuzeti vodeću ulogu kako bi došlo do napretka u provedbi strategije u svim zemljama sudionicama. Potrebno je osigurati predanost na razini država članica kako bi se pružila najbolja moguća potpora lokalnim i regionalnim naporima za provedbu strategije;

24.

pozdravlja zasebnu reviziju jačanja vodstva u trenutačnim strategijama koja će se provesti zajedno s godišnjim forumima za strategiju 2014. godine;

25.

upozorava na prijašnja mišljenja o revidiranoj Strategiji za Baltik (2012.), Strategiji za Podunavlje (2011.), teritorijalnoj suradnji u Sredozemnom bazenu putem Jadransko-jonske makroregije (2011.) i Strategiji za Sjeverno more – područje Engleskog kanala (2010.) u kojima je Odbor snažno naglasio važnost višerazinskog upravljanja u provedbi strategija. Ujednačeno i održivo sudjelovanje svih dionika ključno je za postizanje ciljeva strategije, kao i za njezin uspjeh;

26.

smatra korisnim prijedlog Komisije da se razmotri uključivanje javnih i ostalih institucionalnih foruma EU-a u upravljanje strategijama te preporuča da se razmotri kako na konkretan način iskoristiti organizacije. Različite organizacije i platforme suradnje mogu biti učinkovitije u uključivanju sudionika u provedbu makroregionalnih strategija. Sam Odbor spreman je na suradnju u različitim stručnim forumima;

27.

opaža da je trećina ispitanika u anketi koju je provela Komisija za svoju procjenu navela da se načelo višerazinskog upravljanja ne odražava u cijelosti u političkim smjernicama na razini države članice ili projekta kao ni u odlukama o provedbi projekata. Odbor smatra da je potrebno više naglasiti jačanje načela višerazinskog upravljanja, posebno u provedbi strategija. To će zahtijevati djelovanje, i to naročito država članica koje sudjeluju u strategiji, u suradnji s Komisijom;

28.

predlaže da se unaprijede mogućnosti uključivanja lokalnih i regionalnih sudionika, kao i sudionika iz civilnog društva, u provedbu makroregionalnih strategija u skladu s načelima partnerstva i transparentnosti. Potrebno je uvođenje redovitih savjetovanja lokalnih vlasti i predstavnika civilnog društva na svim razinama upravljanja o provedbi makroregionalne strategije;

29.

predlaže da se uzmu u obzir pozitivna iskustva s postojećim strategijama za Baltik i Podunavlje tijekom rada na strategiji za Jadransko-jonsku regiju i preporučuje, posebno u ovom kontekstu, bliskiju suradnju različitih makroregionalnih strategija;

30.

poziva se na svoje jednoglasno usvojeno mišljenje Strategija za Sjeverno more – područje Engleskog kanala (CdR 99/2010 fin), u kojem je, uzimajući u obzir ključne izazove u ovom području, hitno pozvano na stvaranje makroregionalne strategije za Sjeverno more – područje Engleskog kanala i žali što Komisija još uvijek nije objavila obećanu komunikaciju o provedbi integrirane pomorske politike za šire područje Sjevernog mora;

31.

prije izrade novih strategija, pozdravlja procjenu djelotvornosti postojećih „strategija morskih bazena” kao i usporedbu s iskustvom provedbe postojećih makroregionalnih strategija;

32.

ponavlja stavove koje zauzima u prethodnim mišljenjima OR-a o tome kako potaknuti različite sudionike da se uistinu angažiraju u provođenju makroregionalnih strategija: postoji potreba za transparentnim donošenjem odluka, sveobuhvatnom razmjenom informacija i razvijanjem zajedničkog načina rada na svim razinama,

33.

poziva Europsku komisiju i Vijeće da u bliskoj suradnji sa svim relevantnim dionicima podrže razvoj budućih makroregionalnih strategija i s njima povezanih akcijskih planova. To bi također trebalo omogućiti inovativan sustav upravljanja koji lokalnim i regionalnim tijelima daje stvarnu ulogu u suodlučivanju prilikom oblikovanja i provedbe strategija;

34.

naglašava da bi makroregionalne strategije i dalje trebale biti usko povezane s regionalnim izazovima koje pojedinačne države članice ne mogu zadovoljiti ili imaju ozbiljne poteškoće u tome u svojoj regiji ili koji su toliko specifični za tu makroregiju da zahtijevaju zasebno razmatranje unutar šireg okvira politika EU-a. Makroregionalne strategije ne bi se stoga trebale baviti samo zajedničkim regionalnim interesima već i biti odgovorne za izradu strategija koje će pružiti odgovarajuća rješenja za individualne regionalne izazove. Učinkovita prometna povezanost unutar određene makroregije jedan je od temeljnih uvjeta za suradnju i Odbor smatra da se ona mora uzeti u obzir prilikom izrade novih strategija; još jedno pitanje od presudne važnosti za budućnost mnogih europskih područja je demografski izazov, čiji se posebni problemi tiču makroregionalnih geografskih područja;

35.

slaže se s Komisijom o potrebi traženja prikladnih metoda poboljšanja suradnje i regionalne integracije te nastavka pružanja podrške postojećim oblicima suradnje koji su se pokazali korisnim i učinkovitim, pri čemu su makroregionalne strategije tek jedna od mogućnosti;

36.

poziva države članice da procijene potrebu izrade novih makroregionalnih strategija za određeno geografsko područje koje ima zajedničke izazove i potencijale i da pritom uzmu u obzir načela socijalne, gospodarske i teritorijalne kohezije i u skladu s tim posebno se usredotoče na ruralna područja, područja pod utjecajem industrijske tranzicije i regije pogođene ozbiljnim i trajnim demografskim ili prirodnim nepogodama poput najsjevernijih regija s niskom gustoćom naseljenosti, otoka, prekograničnih i brdskih regija. Lokalna i regionalna razina trebale bi biti uključene u raspravu u ranoj fazi, prilikom postavljanja ciljeva strategije, kao što je to primjerice učinjeno prilikom izrade Strategije o Baltiku. Isto tako, uključivanje civilnog društva u ovaj postupak ne smije se zanemariti. Razumijevanje potreba i potencijala određene regije od strane lokalnih i regionalnih vlasti te civilnog društva predstavlja čvrst temelj za oblikovanje i provedbu strategije;

37.

primjećuje da je Vijeće uzelo u obzir stavove koje je Odbor zauzeo u svojem mišljenju o revidiranoj strategiji EU-a za Baltik(OR 1272/2012 fin), kada je preporučio da se djelovanje nastavi kako bi se što bolje iskoristila Sjeverna dimenzija i njezina partnerstva u provedbi Strategije za Baltik. Strategija za Podunavlje od ključne je važnosti za poticanje suradnje između 14 država, među kojima su države članice EU-a i treće zemlje;

38.

naglašava da bi makroregionalne strategije trebale ojačati položaj EU-a i same makroregije kao i njihovu međusobnu interakciju te interakciju s regijama izvan EU-a. Iako ovo mogu biti strategije EU-a, mnoge njihove ciljeve neće biti moguće ispuniti bez suradnje ili određenog dogovora oko prioriteta s partnerima izvan granica EU-a. Suradnja s regijama izvan EU-a ključna je i za Strategiju za Baltik i za Strategiju za Podunavlje, ne samo radi povećanja gospodarske konkurentnosti i kohezije makroregija, već i za razvijanje vanjske politike EU-a. Na sličan način, uključivanje trećih zemalja i utjecaj koji ono ima na politiku susjedstva i politiku proširenja, može od samog početka biti ključan faktor uspjeha budućih makroregionalnih strategija;

39.

naglašava da dosadašnji rad na strategiji još uvijek ne dopušta donošenje dalekosežnih zaključaka o utjecaju ovog pristupa u pogledu ispunjenja horizontalnih i integriranih ciljeva EU-a;

40.

ističe da novo financijsko razdoblje EU-a, koje počinje od 2014. godine, nudi dobre izglede za učinkovitiji i produktivniji rad na strategijama. Odbor poziva na ciljanu suradnju između različitih država članica i tijela nadležnih za financiranje, kako na razini EU-a tako i u nacionalnim razvojnim nastojanjima;

41.

preporučuje da Komisija nastavi dosljedno nadzirati provedbu makroregionalnih strategija, ali i strategija morskih bazena i procjenjivati njihovu dodanu vrijednost za čitavu Europu, a ne samo iz perspektive pojedinačnih makroregionalnih strategija.

15.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 114/23

1.

smatra da industrija čelika ima značajnu ulogu u ukupnom gospodarstvu EU-a te da je riječ o strateškom sektoru od iznimne važnosti, s izravnim utjecajem na gospodarski i socijalni razvoj te razvoj zaštite okoliša u svim državama članicama EU-a;

2.

vjeruje da će razvoj europske industrije čelika imati i izravan utjecaj na lokalni i regionalni razvoj te da je konkurentna i održiva industrija čelika istovremeno i uvjet i ključan čimbenik gospodarskog oporavka brojnih regija širom Europe;

3.

smatra da je uvođenje politika koje podupiru samodostatnu europsku industriju čelika ključno za očuvanje dugotrajne sigurnosti opskrbe unutar Europske unije. Kako bi održala svoju neovisnost, industrija čelika mora pokazati da se spremna odazvati izazovima budućnosti pomoću inovacija i usvajanjem ekološkog načina razmišljanja. Svaka potpora EU-a trebala bi tek povećati brzinu promjena koje industrija čelika ipak mora poduzeti sama;

4.

skreće pažnju na tešku ekonomsku klimu koja je Europsku uniju – čiji ukupan kapacitet proizvodnje premašuje 217 milijuna tona čelika, a stvarna proizvodnja čini 11% svjetske proizvodnje – izložila međunarodnim problemima prevelikih proizvodnih kapaciteta i slabe potražnje na tržištu;

5.

vodeći računa o činjenici da potražnja za čelikom u Europi „ovisi o ekonomskom i financijskom statusu nekoliko ključnih industrija koje trebaju čelik – primjerice građevinskog i automobilskog sektora”, (1) skreće pažnju na svoja mišljenja o industrijskoj politici (2) i na CARS 2020.: Akcijski plan za konkurentnu i održivu automobilsku industriju u Europi; (3)

6.

ističe da je građevinarstvo jedan od glavnih sektora koji koriste čelik te smatra da održiva i energetski učinkovita gradnja moraju biti prioriteti u tom tipu građevinarstva, o kojem bi se moglo govoriti i kao o renovaciji javnog stambenog fonda i koji bi se mogao, primjerice, nadovezati na europski program socijalne stanogradnje na koji su više puta pozivali OR i Europski parlament;

7.

primjećuje da su, nakon izrazitog pada industrijske aktivnosti proteklih godina, mnoge od 500 proizvodnih lokacija u 23 države članice značajno smanjile proizvodnju, dok su druge u potpunosti zatvorene. Odbor sa žaljenjem konstatira gubitak oko 40 000 radnih mjesta;

8.

napominje da je ova teška ekonomska situacija imala negativan utjecaj na gospodarsku i socijalnu koheziju u pogođenim regijama;

9.

prepoznaje potrebu za europskom strategijom o budućnosti industrije čelika općenito;

10.

smatra da je od vitalne važnosti osigurati da se lokalne i regionalne vlasti izravno uključe u taj proces, uz poštivanje lokalnih okolnosti i područja specijalizacije, te poštivanje činjenice da takve vlasti mogu najbolje procijeniti gospodarske i socijalne izazove te potrebe i održivost daljnjih ulaganja usmjerenih na stvaranje ili očuvanje radnih mjesta, kao i prepoznati moguće izvore takvih ulaganja. One su također i bolje upoznate s pitanjima koja se tiču procjena utjecaja na okoliš;

11.

vjeruje da se napori za poboljšanjem konkurentnosti EU-a moraju temeljiti na principima transparentnosti i dobrih poslovnih uvjeta za poduzeća. Vještine, inovacijske sposobnosti i kvaliteta neke su od odlika europske industrije čelika koje joj omogućuju da se istakne pred konkurencijom;

12.

zagovara odvažnu industrijsku politiku usmjerenu na poboljšanje konkurentnosti industrije čelika EU-a te, kada je to moguće, na zaštitu ili proširenje postojećih čeličana i radnih mjesta, prije svega maksimalnim iskorištavanjem prerade i reciklaže, kako bi se osiguralo da taj sektor ne izgubi vještine obrade čelika i znanja koja su njegovi radnici stjecali desetljećima;

13.

u skladu s time, poziva na uvođenje sporazuma o trajnom strukovnom osposobljavanju kako bi se radnicima u čeličanama koje će vjerojatno biti podvrgnute restrukturiranju omogućilo da unaprijede svoje vještine u sektoru čelika;

14.

jednako tako, poziva na stvaranje dodatnih projekata prekvalifikacije radnika pogođenih zatvaranjem pogona ili restrukturiranjem, na način da se dopusti šira upotreba strukturnih fondova kroz reviziju Europskog fonda za prilagođavanje globalizaciji te kroz uvođenje programa prilagođenih individualnim potrebama i regionalnim okolnostima, a da se pritom zadrže i poboljšaju vještine radnika u tom sektoru;

15.

poziva na stvaranje sustava financijske pomoći za područja pogođena restrukturiranjem ili zatvaranjem tvornica, usmjerenog na strukovnu prekvalifikaciju radnika te ekonomsku diversifikaciju i utemeljenog na financijskim sredstvima koja će priskrbiti javni i privatni gospodarski dionici;

16.

naglašava na potrebu da sve javne vlasti usvoje koordinirani pristup za formuliranje i implementaciju mjera restrukturiranja u sektoru čelika;

17.

pozdravlja uspostavu okruglog stola na visokoj europskoj razini, ali izražava žaljenje što je godišnje predviđen samo jedan sastanak; predlaže da na tom okruglom stolu, uz predstavnike lokalnih i regionalnih vlasti, sudjeluje i predstavnik Odbora regija, kako bi se promicala suradnja i razmjena informacija i najboljih praksi među glavnim dionicima u državama članicama EU-a;

18.

vjeruje da evaluaciju akcijskog plana treba planirati unutar 12 mjeseci od njegova usvajanja;

19.

poziva na pokretanje snažnijeg socijalnog dijaloga s ciljem rješavanja krize te na snažnu i izravnu uključenost socijalnih partnera u industrijsku politiku općenito, kao i u samu politiku o sektoru čelika;

20.

primjećuje da je opći industrijski model utemeljen na inovacijama i značajnim ulaganjima u nove tehnologije ključan uvjet za održiv rast Europske unije;

21.

primjećuje da europska industrija čelika mora nuditi inovativne, kvalitetne proizvode koji ispunjavaju potrebe tržišta te europsku industriju čelika ističu pred njenom konkurencijom; ipak, taj će pristup zahtijevati značajna ulaganja u skupu proizvodnju ili metode prerade te istraživanje i razvoj.

22.

smatra da se potpora za inovacije treba proširiti na sve industrije povezane s čelikom. Stoga bi pod okriljem programa Obzor 2020. trebalo uspostaviti financijske instrumente Europske investicijske banke kojima bi se promicala suradnja u istraživanju, razvoju i inovacijama među čeličanama i regijama u kojima se čeličane nalaze, radi promicanja održivosti i gospodarske aktivnosti;

23.

ponavlja svoj poziv za ulaganja u vještine i strukovnu obuku radi poticanja diversifikacije, specijalizacije i inovacija u industriji čelika kako bi ona postala konkurentnija;

24.

podupire napore koje Komisija ulaže u promicanje mjera za razvoj vještina i njezino djelovanje protiv nezaposlenosti mladih u sektoru čelika, ali izražava žaljenje što se u komunikaciji Komisije ne navode nikakve mjere koje bi promicale prijenos vještina unutar poduzeća;

25.

pozdravlja usmjerenje Akcijskog plana na promicanje inovacija za razvoj čišćih tehnologija koje učinkovitije koriste resurse i energiju, s ciljem smanjenja troškova i usklađivanja sa zahtjevima okvira Europske unije za klimatske politike do 2030. godine;

26.

poziva Europsku komisiju da na razini EU-a podupre proizvodnju čelika korištenjem elektrolučnih peći, budući da se takvom metodom ispušta mnogo manje CO2 nego proizvodnjom uz pomoć željezne rudače;

27.

ponovno potvrđuje svoju potporu za Komisijin pristup industrijskoj ekologiji, koji je usmjeren na recikliranje materijala i nadgledanje potrošnje energije;

28.

u vezi s ovim ističe da je čelik proizvod koji se u velikoj mjeri može reciklirati i da proizvodnja čelika koja koristi reciklirano staro željezo umjesto svježe željezne rudače može smanjiti ulaznu energiju za oko 75% i uštedjeti otprilike 90% unosa sirovina;

29.

ponovno izražava podršku za ulaganje u inovacije, bolje uvjete za pristup tržištu i kapitalu, ljudske potencijale i vještine kao stupove snažnije industrijske politike;

30.

potiče Komisiju da nastavi s procjenom svog regulatornog opterećenja za industriju čelika i načina na koji ono utječe na konkurentnost;

31.

podržava napore Komisije da pokrene raspravu o smanjenju troškova proizvodnje u europskoj industriji čelika; Ta bi se rasprava trebala usredotočiti na inovacije, energetsku učinkovitost i pitanja okoliša;

32.

posebno naglašava potrebu da industrije s velikom potrošnjom električne energije sklope dugoročne ugovore o opskrbi, odnosno, ugovore na barem deset godina koji sadrže odredbe o reviziji sročene tako da jamče redovitu opskrbu prema dugoročnom ugovornom okviru te osiguravaju učinkovito upravljanje troškovima, a samim time i konkurentnost sektora;

33.

vjeruje da je nužno razviti mreže teretnog prometa, koje su ključni element za regije, posebice za one udaljene i prekogranične;

34.

pozdravlja prijedlog Komisije da se i na domaćem i na inozemnom tržištu poveća potražnja za čelikom proizvedenim u EU-u, posebice pomoću usmjerenog djelovanja u cilju povećanja potražnje u automobilskom i održivom građevinskom sektoru;

35.

ohrabruje Komisiju u promicanju diversifikacije industrije čelika kako bi se ograničila ovisnost o potražnji i smanjili rizici koji iz toga proizlaze;

36.

podupire napore za uspostavom europskih standarda za održivu proizvodnju čeličnih proizvoda namijenjenih građevinskoj industriji i za uvođenjem oznake kvalitete, SustSteel Steel Construction Products Mark, koja bi mogla pridonijeti povećanju dodane vrijednosti i konkurentnosti europskih proizvoda;

37.

ponovno ističe važnost obrane europskih standarda kada je riječ o socijalnoj politici, okolišu, zaštiti klime, sigurnosti na radu i uvjetima rada kako bi se osigurala gospodarska i socijalna kohezija EU-a i konkurentnost europskih poduzeća na globalnom tržištu;

38.

podržava napore Komisije da zajedno s trećim zemljama djeluje protiv nepoštenih trgovačkih praksi te da, uz ostalo, potiče ravnopravne uvjete konkurencije;

39.

vjeruje da je postizanje slobodne i neometane trgovine čelikom i proizvodima od čelika dugoročno važno za sektor te konstatira da se, unatoč naporima Komisije da liberalizira međunarodnu trgovinu unutar WTO-a, procjene o toj industriji temelje na pretpostavci da se na otprilike 65% globalnog tržišta čelika primjenjuju razne vrste protekcionističkih mjera;

40.

dijeli stav Komisije da su pregovori o bilateralnim sporazumima o trgovini, a posebice sporazumima o slobodnoj trgovini (FTA), ključni instrument za postizanje ravnopravnih uvjeta konkurencije za tvrtke iz EU-a;

41.

poziva Komisiju da se u pregovorima o sporazumima, kako na bilateralnoj, tako i na razini WTO-a, pridržava načela reciprociteta standarda;

42.

poziva Komisiju da ne oklijeva upotrijebiti sve nužne instrumente i odlučnost u primjeni mjera protiv nepoštenih trgovačkih praksi trećih zemalja te da modernizira svoje instrumente za zaštitu trgovine;

43.

poziva Komisiju da detaljno provjeri nudi li sustav Surveillance 2 barem ista jamstva za nadzor i praćenje nepoštenih potpora i dampinga kao i prethodni sustav nadzora uvoza određenih proizvoda od željeza i čelika ((EU) br. 1241/2009);

44.

izražava zabrinutost zbog vremena – u prosjeku dvije godine – potrebnog Europskoj komisiji za pokretanje antidampinških mjera, dok u SAD-u to traje samo šest mjeseci. Odbor poziva Komisiju da poduzme korake koji će joj omogućiti da reagira brže;

45.

podržava napore Komisije da učini sve što je u njezinoj moći kako bi zajamčila slobodan pristup tržištima primarnih i sekundarnih materijala, posebice željezne rudače, koksa i materijala koji se mogu reciklirati, te smatra da je takav slobodan pristup apsolutni preduvjet za postizanje konkurentnosti europske industrije čelika na globalnoj razini;

46.

smatra da su povećana produktivnost, povoljni uvjeti za ulaganja te inovacije važni preduvjeti za razvoj industrije čelika i njezin dugoročni opstanak u EU-u. Poboljšanje energetske učinkovitosti također bi bio dobar način smanjenja troškova energije, što može pridonijeti povećanju konkurentnosti;

47.

ističe da se u priopćenju Komisije ne spominju logistički troškovi, posebice kada je riječ o pomorskom prijevozu, opskrbi primarnim sirovinama, sigurnosti opskrbe i gospodarskom razvoju povezanom s lučkim djelatnostima;

48.

podržava namjeru Komisije da poboljša opće uvjete na kojima se temelji potencijal rasta industrije čelika EU-a, uključujući sigurnost opskrbe energijom i konkurentne cijene energije, kao i poticanje proizvodnje s niskim udjelom ugljika koja učinkovito koristi resurse;

49.

podržava sve inicijative kojima je cilj praćenje i nadzor tržišta sirovina, uključujući tržište starog željeza, kako bi se suzbio ilegalni izvoz starog željeza;

50.

poziva Komisiju da provede analizu troškova i koristi predloženih mjera za europsku industriju čelika te da osigura da one ne budu u suprotnosti s ostalim europskim politikama, posebice kada je riječ o zaštiti okoliša i održivom razvoju;

51.

smatra da Akcijski plan za konkurentnu i održivu industriju čelika u Europi ne smije biti cilj samome sebi, već da mjere koje se u njemu predlažu nužno moraju pratiti napori industrije za poticanje ulaganja i otvaranje radnih mjesta u europskim tvornicama.

52.

primjećuje da se čini kako Akcijski plan u trenutnom obliku nije proturječan načelu supsidijarnosti i proporcionalnosti jer je u skladu s člankom 173. Ugovora o funkcioniranju EU-a, u kojemu stoji da EU ima pomoćnu nadležnost u industrijskoj politici;

53.

inzistira da Europska komisija, sukladno članku 173. Ugovora o funkcioniranju EU-a, u potpunosti iskoristi mogućnosti Ugovora iz Lisabona kada je riječ o industrijskoj politici, osobito preuzimanjem korisnih inicijativa radi promicanja koordinacije među državama članicama u području industrijske politike, donošenjem smjernica i pokazatelja, organiziranjem razmjene najboljih praksi i pripremom potrebnih elemenata za periodičan nadzor i evaluaciju.

15.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 114/27

1.

skreće pažnju na činjenicu da je procijenjeni broj osoba s invaliditetom u EU-u oko 80 milijuna, tj. oko 15% stanovništva. Procjenjuje se da osobe smanjene pokretljivosti predstavljaju više od 40% stanovništva.

2.

ističe da bi zbog više razine rizika u starijoj dobi i općeg porasta kroničnih bolesti broj osoba s invaliditetom mogao porasti. Europske regije će stoga biti suočene s daljnjim izazovima u budućnosti.

3.

naglašava da je svjestan činjenice da unutar EU-a ne postoji zajednička definicija invaliditeta te da se o pravnim definicijama često vode mnoge rasprave i da se tumače na razne načine. Invaliditet je složeno stanje i višedimenzionalno iskustvo koje je posljedica interakcije psihofizičkih karakteristika osobe i karakteristika društva u kojem ta osoba živi. Stoga je važno uvesti pojmove poput „osoba s invaliditetom”.

4.

potvrđuje da postoji manjak znanja i krivo shvaćanje pravih učinaka invaliditeta i naglašava da se treba usmjeriti na sposobnosti koje se posebice mogu vidjeti u sportskim dostignućima.

5.

prepoznaje vrijednost i važnost fizičke aktivnosti i sporta za osobe s invaliditetom te činjenicu da mogu značajno pridonijeti postizanju strateških ciljeva EU-a, uključujući ciljeve strategije Europa 2020. U posljednjih nekoliko godina postignut je značajan napredak na području prilagođenih sportskih aktivnosti i specifičnih sportova za osobe s invaliditetom. Najnoviji primjer su Paraolimpijske igre održane u Londonu 2012. godine, o kojima su mediji intenzivno izvještavali i promicali paraolimpijski pokret;

6.

ukazuje na neospornu činjenicu da sport pridonosi općoj dobrobiti pojedinca i ima pozitivan učinak na moguću rehabilitaciju i osposobljavanje osoba s invaliditetom, a mogućnost sudjelovanja u sportskim aktivnostima za osobe s invaliditetom je prije svega osnovno ljudsko pravo;

7.

ističe da pojam „sport za osobe s invaliditetom” pokriva široko područje aktivnosti, od elitnog sporta do rekreacijskih sportskih aktivnosti te od prilagođenog tjelesnog odgoja do rehabilitacije putem sporta. Raznolikost tih aktivnosti odražava, pa čak i premašuje, složenost pojma „sport”. To je jedan od razloga za razne definicije sporta koje postoje u različitim regijama EU-a. Na području „fizičke aktivnosti” i „sporta” postoje različiti aspekti radi kojih fizička aktivnost može biti sportska, rekreativne prirode, nešto što je dobro za zdravlje itd. U svakom slučaju, to je razlog zbog kojeg se osobe bave njome, međutim, opće pravilo sportske aktivnosti je poboljšanje zdravstvenog stanja, kako fizičkog tako mentalnog, za sve;

8.

primjećuje da su različiti pojmovi i ideje koji se odnose na ovo područje i koji se u njemu koriste, predmet opsežne rasprave. U tom okviru upotrebljava se pojam „sport(ovi) za osobe s invaliditetom” koji se odnosi na pristup usmjeren na pojedinca, ali ima široko područje uporabe.

9.

ponovno naglašava da je u potpunosti potrebno poštivati načelo supsidijarnosti i neovisnost sportskih upravnih organa, uključujući neovisne sportske organizacije. Preporuke iz ovog mišljenja trebale bi djelovati kao katalizator u cilju povećanja utjecaja mjera koje poduzimaju države članice i lokalne i regionalne vlasti te kako bi se u osoba s invaliditetom u široj zajednici potaknula promjena percepcije u odnosu na njihove sposobnosti.

10.

pozdravlja i podupire preporuke politika EU-a u pogledu priznavanja sporta za osobe s invaliditetom, uključujući i Europsku strategiju za osobe s invaliditetom 2010.-2020. (1), Komunikaciju Komisije o Razvijanju europske dimenzije u sportu (2) i Bijelu knjigu Europske komisije o sportu (3);

11.

međutim, izražava žaljenje što se u početnom prijedlogu Europske komisije za novi program EU-a za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport za razdoblje 2014.-2020. pod nazivom ERASMUS+, ne spominju osobe s invaliditetom; Odbor u tu svrhu poziva da se u novom programu koji je još u fazi pregovora, jasno navede da je potrebno podržati održivi i uključivi rast tako što će se osobama s invaliditetom olakšati pristup sportskim aktivnostima.

12.

slaže se da nacionalne, regionalne i lokalne vlasti u okviru vlastitih nadležnosti i financijskih mogućnosti igraju važnu ulogu u razvoju sporta za osobe s invaliditetom, uključujući promicanje sportske infrastrukture i održivih sportskih aktivnosti te ulaganje u njih, i naglašava potrebu osiguravanja sredstava za projekte u regijama gdje je infrastruktura u školama i drugim obrazovnim institucijama slabo razvijena i gdje djeca s teškoćama u razvoju nemaju mogućnosti za bavljenje sportom ili je ta mogućnost ograničena.

13.

smatra da pri upotrebi javnih ustanova javne vlasti u obzir moraju uzeti pitanje sporta za osobe s invaliditetom kako bi se ispunio zahtjev za uspostavljanje jednakih životnih uvjeta za osobe s invaliditetom. Pritom je pristupačnost osnovno pitanje;

14.

potvrđuje da dionici na području sporta za osobe s invaliditetom imaju posebnu ulogu u iskorištavanju potencijala sporta za promicanje socijalne uključenosti, integracije i jednakih mogućnosti;

15.

ističe kako se sport za osobe s invaliditetom često izričito spominje samo u kontekstu socijalne uključenosti. Odbor poziva na jasno razlikovanje između različitih područja sportova za osobe s invaliditetom koja se mogu odnositi na elitne sportove, rekreacijske sportove, tjelesni odgoj, mogućnosti izobrazbe i osposobljavanja kroz sport, prilagođene tjelesne aktivnosti, rehabilitacijske sportove ili sportske aktivnost s posebnom terapeutskom namjenom.

16.

zalaže se da se u svim djelatnostima u vezi s razvojem i izvještavanjem o masovnom sportu koji podržavaju institucije EU-a, važnim predstavnicima sektora oda veće priznanje. Potrebno je razmisliti o dodjeljivanju posebnih sredstava koja bi omogućila takvo sudjelovanje kao i posebno osposobljavanje stručnjaka na području sporta;

17.

poziva da se na temelju već postojećih politika izradi sveobuhvatan politički dokument koji će biti posebno namijenjen sportu za osobe s invaliditetom, kako bi se ključnim pitanjima koja se odnose na ovaj sektor, dala prednost;

18.

ukazuje na to da je, unatoč rastućem političkom interesu za promicanje sudjelovanja osoba s invaliditetom u sportskim aktivnostima, stopa njihovog sportskog sudjelovanja još uvijek niska. Razlog tome je, između ostalog, ograničeni pristup sportskoj infrastrukturi prilagođenoj potrebama osoba s invaliditetom;

19.

napominje da uz tjelesne, socioekonomske i komunikacijske zapreke, na sudjelovanje u sportskim aktivnostima utječu i kulturne zapreke te psihološki faktori uključujući i stav organizatora masovnih sportskih događaja i dionika prema invalidnosti. Ti stavovi su posljedica neznanja i pomanjkanja sredstava za suočavanje s drugačijim situacijama. Potrebno je organizirati informativne kampanje i programe osposobljavanja koji bi olakšali prihvaćanje osoba s invaliditetom u sportskim aktivnostima. Preporučljivo je da se sve mjere za poboljšanje pristupa sportskim aktivnostima oblikuju uz prikladno savjetovanje s dionicima na ovom području, s obzirom na to da različite skupine trebaju različite oblike potpore;

20.

poboljšanje pristupačnosti, u smislu odgovarajućeg fizičkog pristupa sportskim objektima kao i bolje komunikacije, ključan je uvjet koji se mora ispuniti ako želimo podići stopu sudjelovanja u sportu;

21.

poziva na usklađene kampanje za podizanje razine osviještenosti o već postojećim mogućnostima na području sporta. Takve kampanje trebale bi se organizirati na europskoj razini ali moraju se prenijeti i na lokalne i regionalne razine na kojima su dostupne konkretne mogućnosti. Potrebno je obavijestiti i informirati same osobe s invaliditetom. Najbolje bi bilo da se takve kampanje organiziraju uz potporu tijela vlasti odgovornih za masovne i nacionalne sportove te sportove za osobe s invaliditetom i organizacija za osobe s invaliditetom (posebice udruga); uz to je važno organizirati kampanje u cilju informiranja, i to ne samo za osobe s invaliditetom već i za opću javnost, kako bi bolje razumjela svoje vršnjake s invaliditetom, prihvatila ih, uključila u društvo i naučila kako im pomoći; Osobama s invaliditetom treba omogućiti da predlažu, promiču i organiziraju takve događaje te im to olakšati i pritom pružiti podršku.

22.

naglašava da se za ciljane skupine potrebno pobrinuti na individualnoj razini, u skladu s njihovim sposobnostima, dobi ili socijalnom položaju; posebice je potrebno pobrinuti se za mlade i podržati ih. Isto tako, u obzir treba uzeti i način na koji je sportski sektor u državama članicama organiziran, kao i lokalne i regionalne posebnosti. Trebalo bi podržati pružanje kvalitetnih, pristupačnih i redovito ažuriranih informacija, tako da ciljane skupine mogu biti stalno u toku s novostima o njima dostupnim sportskim ponudama. Olakšavanje i podržavanje razvoja organiziranih sportskih inicijativa na lokalnoj razini može olakšati širenje takvih informacija i omogućiti bolju dostupnost njima;

23.

na lokalnoj i regionalnoj razini potrebno je omogućiti posebno prilagođenu prometnu mrežu kako bi se osobama s invaliditetom omogućio dolazak do sportskih ustanova i bavljenje sportom kako na amaterskoj tako i na profesionalnoj razini.

24.

ističe da roditelji igraju važnu ulogu u poticanju mladih da sudjeluju u sportskim aktivnostima te da su volonteri glavni oslonac tog sektora. Stoga je potrebno podići razinu osviještenosti o važnosti volonterskog rada te razmisliti o postavljanju platformi za uključivanje volontera i njihovu izobrazbu. Također je potrebno razmotriti mjere za prepoznavanje i nagrađivanje njihovog doprinosa;

25.

predlaže stvaranje informacijske platforme o sportskim ustanovama EU-a kao i lako pristupačne internetske stranice za informiranje osoba s invaliditetom o sportskoj infrastrukturi, tehničkim mogućnostima itd. u mjestima gdje žive;

26.

skreće pažnju na činjenicu da se neke skupine ljudi susreću sa dvostrukom ili trostrukom diskriminacijom ako imaju ne jedan, već više oblika invaliditeta ili ako su pripadnici migrantskih ili manjinskih zajednica, te ako su žrtve socijalne isključenosti uslijed homofobije ili na temelju spola. Potrebno je svima osigurati posebnu potporu i jednake mogućnosti pristupa sportskim aktivnostima;

27.

primjećuje da sport za osobe s invaliditetom ne smije biti odvojen od masovnog sporta i da je njegovo opće širenje tj. podjela odgovornosti za njegovu organizaciju zajedno s velikim sportskim organizacijama, u stvari već jedan od prioritetnih ciljeva ove politike. Stoga je potrebno osigurati da sport za osobe s invaliditetom ne ostane odvojen od masovnog sporta te da se usporedno upotrijebe različiti načini organizacije, formule i strukture u skladu s konkretnim sposobnostima osoba s invaliditetom, u cilju njihovog uključivanja;

28.

smatra da sudjelovanje osoba s invaliditetom u sportu treba biti odgovornost sportskih saveza za određenu vrstu sporta ili specijalizaciju. Pritom treba poštovati ulogu sportskih saveza čija je djelatnost prvenstveno usmjerena na osobe s invaliditetom i čiji rad treba podržati zbog vitalne uloge na ovom području.

29.

smatra da bi sportski savezi sportskim društvima koja nisu njihov član ali potiču sportske aktivnosti za osobe s invaliditetom trebali omogućiti da sudjeluju na skupštinama sportskih saveza bez prava glasa.

30.

na temelju utvrđenih slučajeva zaključuje da je pristup koji povezuje turizam i sveobuhvatne sportske mogućnosti za slobodno vrijeme, koristan alat kojim osobe s invaliditetom mogu uspostaviti prvi kontakt sa sportom, u cilju povećanja stope sudjelovanja u sportskim aktivnostima i osvješćivanja šire javnosti o njihovim sposobnostima;

31.

smatra da je u oglašavanje sportskog turizma potrebno uključiti kvalitetne i ažurne informacije o sportskim aktivnostima za osobe s invaliditetom, kao i informacije o prijevozu i pristupu prilagođenim sportskim objektima;

32.

priznaje da su za odgovarajući razvoj sportskog sektora za osobe s invaliditetom potrebni visoko obrazovani i osposobljeni profesionalci;

33.

smatra da se osobe s invaliditetom suočavaju s isključenjem čak i kada nisu stigmatizirane jer mnogi ljudi ne znaju kako im se prilagoditi i uključiti ih u sportske aktivnosti i strukture. Odbor poziva na pružanje usklađenih informacija putem inicijativa za obrazovanje i osposobljavanje koje su usmjerene na osobe izravno uključeni u organizaciju sportskih aktivnosti kao i na širu javnost, npr. korištenjem lako dostupnih alata za obuku putem interneta. U tom pogledu, istovremeno bi trebalo podići opću razinu osviještenosti u području prava, potreba i sposobnosti osoba s invaliditetom.

34.

naglašava da bi tjelesno i sportsko obrazovanje trebalo biti dostupno svim učenicima te da nikakva vrsta invaliditeta ne bi smjela biti zapreka za uključivanje u školske sportske programe. Tjelesni odgoj u školama često je djeci prvi susret sa sportskim aktivnostima pri čemu razvijaju strast za sportom, što vrijedi i za mlade osobe s invaliditetom. Pored toga, školsko sportsko okružje pruža mogućnosti obrazovanja i osvješćivanja djece bez invaliditeta o sposobnosti njihovih prijatelja iz razreda. U tom pogledu će se posebice podržati uvođenje „sportskih programa za uključivanje”. Ideja obrnute integracije tj. uključivanja sportaša bez invaliditeta u sportske aktivnosti sportaša s invaliditetom dobar je primjer kako promijeniti stav prema sposobnostima drugih sportaša. Sukladno tome treba podržavati i razvijati inicijative kao što je „skupni sport” osoba s invaliditetom i onih bez invaliditeta. Kako bi se ispunio taj cilj, od iznimne je važnosti osobito obrazovanje i izobrazba za nastavnike obrazovnih ustanova, posebice za nastavnike tjelesnog odgoja, kao i pružanje informacija o dostupnim sportskim aktivnostima roditeljima djece s invaliditetom;

35.

primjećuje da znanje i vještine trenera često nisu iskorišteni zbog manjka interakcije i koordinacije između dionika na području sporta za osobe s invaliditetom i na području masovnog sporta. Odbor predlaže, da te organizacije uz potporu pružatelja usluga osposobljavanja i javnih vlasti oblikuju zajedničke inicijative na području osposobljavanja:

36.

predlaže pobliže sudjelovanje predstavnika visokog obrazovanja u postupcima prilagođavanja kojima je cilj spriječiti isključivanje osoba s invaliditetom. Svrha takvog sudjelovanja bila bi uvođenje promjena u osposobljavanju budućih nastavnika tjelesnog odgoja, omogućujući im bolje razumijevanje raznih zdravstvenih problema s kojima se njihovi učenici susreću;

37.

smatra da je potrebno poboljšati imidž sporta za osobe s invaliditetom na način da se elitni sport za vrhunske sportaše i sportašice s invaliditetom promiče i dobije isti status kao kod elitnih sportaša bez invaliditeta. Opće je priznato da je moguće promijeniti takva stajališta podizanjem razine osviještenosti o postignućima sportaša s invaliditetom u području elitnih sportova. U tu svrhu, vrlo je važna komunikacijska strategija u vezi s Paraolimpijskim igrama i velikim sportskim događajima za osobe s invaliditetom;

38.

priznaje da sport za osobe s invaliditetom uvelike ovisi o volontiranju. Odbor uviđa da je potrebno i dalje podržavati kvalitetno osposobljavanje volontera. U nekim pogledima treba se prilagoditi potrebama svojih zainteresiranih strana. Pored toga, upravljanje volonterskim radom postaje sve važnije. Organizacije uključene u sport za osobe s invaliditetom trebaju poboljšati svoje djelovanje korištenjem alata za upravljanje ljudskim resursima i razvoj kvalitete. Potrebno je osposobiti profesionalce ako želimo poboljšati kvalitetu. Njihovo je značenje još i važnije ako se u obzir uzme priroda osoba o kojima je riječ. Glavni cilj treba biti da ovo bude profesionalan rad;

39.

izražava žaljenje zbog toga što je potencijal osoba s invaliditetom često potcijenjen. Odbor naglašava da sportske aktivnosti osobama s invaliditetom mogu pomoći da ojačaju svoj osobni razvoj te samim time značajno doprinijeti njihovoj uspješnoj integraciji u posao;

40.

pozdravlja Smjernice EU-a za dvojne karijere sportaša (4), u kojima je naglašeno da „bi došlo do značajnog napretka općenito za sport i za sport za osobe s invaliditetom kada bi se mjere za dvojne karijere sportaša primjenjivale jednako za sve sportaše”. Pored toga, Odbor se u potpunosti slaže sa stajalištem izraženim u Smjernicama da je „u odnosu na uključivanje brojnih sportskih disciplina za osobe s invaliditetom u masovne sportske organizacije, ovoj skupini potrebna posebna pozornost kako bi se osiguralo pravedno postupanje i omogućio razvoj specifičnih programa, ako se ne mogu koristiti programi koji postoje za sportaše koji su u fizičkoj snazi”;

41.

ističe da bi ovaj sektor već trebao nastojati ojačati svoje mlade sportaše i sportašice te ih podržati u njihovom osobnom razvoju. U tom pogledu treba podržati posebne obrazovne inicijative koje mladim sportašima i sportašicama stoje na raspolaganju za vrijeme sportskih događaja;

42.

prepoznaje vrijednost sporta u promicanju zdravlja i osvješćivanju o zdravom načinu života, te naglašava posebnu vezu između prilagođenih tjelesnih aktivnosti i rehabilitacije za osobe s invaliditetom u smislu njihovog tjelesnog i duševnog zdravlja;

43.

podržava rad stručne skupine EU-a za sport, zdravlje i sudjelovanje koju je Vijeće ovlastilo da predloži mjere za promicanje tjelesnih aktivnosti korisnih za zdravlje i sudjelovanje u sportovima na lokalnoj razini te da odredi odgovarajuće mjere do sredine 2013. godine. Odbor naglašava da bi prilagođena tjelesna aktivnost i sport trebali biti izričito prepoznati i podržani kao terapeutski alat za osobe s invaliditetom;

44.

upoznat je s rezultatima stručne skupine EU-a za antidoping koju je Vijeće ovlastilo da izradi zapažanja EU-a o reviziji Svjetskog kodeksa protiv dopinga Svjetske antidoping agencije (WDA) i važnosti „dobrog upravljanja” u sportu. Odbor preporučuje daljnje uključivanje dionika iz Paraolimpijskog pokreta;

45.

smatra da je pitanje pristupa osoba s invaliditetom potrebno uključiti u sve instrumente unutar Višegodišnjeg financijskog okvira;

46.

uzima u obzir proračunske stavke u vezi sa sportom koje su predložene u programu Erasmus+ koji je još u fazi pregovora. Međutim, poziva Europsku komisiju da u priručniku za korisnike programa Erasmus + izričito obrati pažnju na sport za osobe s invaliditetom te da prepozna sport za osobe s invaliditetom kao prioritet unutar sportskih aktivnosti predloženih u tom programu;

47.

predlaže da Komisija podrži posebne mjere za projekte koji podupiru promicanje sporta za osobe s invaliditetom na lokalnoj i regionalnoj razini;

48.

smatra da je za to područje karakteristična rascjepkanost između različitih instrumenata EU-a kojima se provode slični ciljevi. Bolja usklađenost s dugoročnim financijskim obvezama, barem za ključne predstavnike sektora na europskoj razini, bilo bi vrlo korisno za sektor;

49.

potiče na uporabu strukturnih fondova EU-a za razvoj sportske infrastrukture na lokalnoj i regionalnoj razini koja bi bila uvijek dostupna i koja bi uključivala sve. Financiranje istraživanja na području tehnologija u vezi sa sportom za osobe s invaliditetom, u okviru programa Obzor 2020. također je bitno. Bitno je ulagati u istraživanje i inovacije, prvenstveno putem sveučilišta i poduzeća u tom sektoru. Brojni profesionalci zapravo već pišu doktorske radove na ovom području. Na području terapija temeljenih na sportu, poput terapijskog jahanja, potrebno je uložiti dodatne napore.

50.

poziva institucije EU-a da nastave dugoročno podržavati sportske događaje u kojima svi mogu sudjelovati, a posebice mladi s invaliditetom;

51.

vjeruje da lokalne i regionalne vlasti u okviru svojih institucijskih nadležnosti igraju ključnu ulogu u razvoju europske dimenzije u sportu za osobe s invaliditetom.

52.

naglašava potrebu za jačanjem uključenosti lokalnih i regionalnih vlasti na temelju programa koji je izradila Europska komisija u suradnji s Vijećem i nacionalnim vlastima, za područje sporta, invaliditeta i sporta za osobe s invaliditetom, tako da ih se uključi u masovni sport. Lokalne i regionalne vlasti mogle bi pomoći Europskoj uniji da se približi lokalnoj razini i da se tako poveže s inicijativama koje organiziraju društva, škole ili roditelji;

53.

priznaje da su iskusna i organizirana partnerstva dostupna posebice na lokalnoj i regionalnoj razini kako bi promicala razvoj sportskih aktivnosti za osobe s invaliditetom i potakla ih da u njima sudjeluju. Odbor poziva na razmjenu dobrih praksi te naglašava vlastitu sposobnosti da ih proširi, uz odgovarajuću potporu europskih institucija i dionika tog sektora. Prevođenje postojećeg materijala velik je izazov koji bi trebalo podržati. Trebalo bi razmisliti i o uvođenju sustava za nagrađivanje „najboljih praksi”;

54.

podržava sustav regionalnih predstavnika, odgovornih za razvoj sporta za osobe s invaliditetom. Oni bi mogli služiti kao izvor za razmjenu i provođenje dobrih praksi primjerice putem informatičkih alata te bi mogli biti veza između europskih politika i regionalne stvarnosti. Promicanje i provođenje europskih projekata za razmjenu dobrih praksi pomoći će nam da nađemo održiva rješenja za zajedničke probleme i saznamo više o potrebama drugih regija i država.

55.

uzima u obzir prve inicijative koje promiču „Europski tjedan sporta” i naglašava potrebu za uključivanjem posebnih sportova za osobe s invaliditetom i njihovom integracijom u aktivnosti na području masovnog sporta. naglašava da bi uz to trebalo razmisliti i o uspostavljanju godišnjeg „Europskog dana sporta za osobe s invaliditetom”;

56.

primjećuje da nema dovoljno usporedivih informacija na regionalnoj razini iz tog područja i poziva na uspostavljanje pouzdanog postupka skupljanja podataka. U sklopu toga trebalo bi provesti posebno ispitivanje Eurobarometra o sportu za osobe s invaliditetom, ili barem uključiti više posebnih pitanja o ovoj temi u buduće istraživanje Eurobarometra o sportu i/ili invaliditetu;

57.

snažno potiče uspostavljanje Europske stručne skupine za sport za osobe s invaliditetom koja bi poznavala područja nadzora sektora i omogućila slanje i primanje povratnih informacija od različitih dionika tog područja. Bilo bi korisno da ta Europska stručna skupina poduzme sljedeće mjere:

15.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 114/33

1.

pozdravlja reviziju pravila o državnim potporama za ribarstvo i akvakulturu, kao i nedavnu javnu raspravu koju je u okvirima ove revizije provela Europska komisija;

2.

ističe da je važno promatrati reviziju u kontekstu (i) reforme Zajedničke ribarske politike (ZRP), (ii) pregovora o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo (EFPR), ostalim europskim strukturnim i investicijskim fondovima i ostalim EU-ovim programima za financiranje sektora ribarstva i akvakulture te (iii) šireg programa modernizacije državne pomoći kojeg vodi Glavna uprava za tržišno natjecanje;

3.

izražava snažnu podršku glavnim ciljevima reforme ZRP-a da se ide prema održivom ribarstvu te pozdravlja politički sporazum o ovom pitanju koji je postignut tijekom irskog predsjedanja Vijećem EU-a;

4.

ponavlja da se reforma uredbi o državnim potporama za ribarstvo i akvakulturu mora provesti na način da temeljno načelo bude podrška i omogućavanje reforme ZRP-a. Isto tako, pregovori o EFPR-u moraju osigurati da se taj fond koristi za ispunjavanje ciljeva ZRP-a;

5.

naglašava da održivost ribarskog sektora znači dugoročnu održivost i trajnost ribljeg fonda u vodama EU-a, kao i socio-ekonomsku budućnost ribarskih zajednica diljem EU-a, pri čemu je potrebno uspostaviti ravnotežu ova dva aspekta;

6.

upozorava na paradoks s kojim je EU suočen, a to je, s jedne strane, velika ovisnost o uvozu ribarskih i akvakulturnih proizvoda (oko 60% ukupne potrošnje) kako bi se zadovoljili potražnja i želje potrošača u EU-u te, s druge strane, nužnost da se ponovno uspostavi i poštuje maksimalno održivi prinos ribljeg fonda EU-a kako bi se osiguralo da bude dostupan i budućim generacijama; u tom smislu ponovno naglašava da akvakultura omogućava jednako vrijedan proizvod kao i morsko ribarstvo, ali korištenjem održivih metoda i bez dovođenja u opasnost očuvanja ribljeg fonda; akvakultura nadalje osigurava visoku zaposlenost i ublažava socijalne posljedice krize;

7.

naglašava da je važno učinkovito usmjeriti potpore na način da male flote, koje po broju plovila čine većinu ukupne flote EU-a, dobiju udio iz ZRP-a i EFPR-a koji će odražavati njihovu brojčanu i socio-ekonomsku zastupljenost, pod uvjetom da provode održive načine ribarenja;

8.

ističe da dugoročno održiv korištenje javnih subvencija za ribarski sektor zahtijeva jaku političku volju i djelovanje na svim razinama upravljanja unutar EU-a, kao što je pokazao neuspjeh reforme ZRP-a iz 2002. godine kod ispunjavanja zacrtanih ekoloških, socijalnih i gospodarskih ciljeva, budući da je samo 22% ribljeg fonda na razini maksimalno održivog prinosa, 35% je pretjerano izlovljeno a 43% je izvan sigurnih bioloških granica (izvor: studija IEEP-a za Europski parlament iz 2011.);

9.

upozorava da Posebno izvješće br.12/2011 Europskog revizorskog suda navodi da je prevelik kapacitet ribarske flote i dalje jedan od glavnih razloga što ZRP ne uspijeva jamčiti održivu ribarsku djelatnost;

10.

priznaje da postizanje ovog cilja o održivosti zahtijeva strukturne promjene i diversifikaciju u ribarskom sektoru te ističe da pravila i mjere za dodjelu državnih potpora moraju olakšati ove promjene usmjeravajući se posebice na poticanje razvoja gospodarstva na kopnu (prerađivačka industrija, održiva akvakultura, lokalne riblje tržnice, novi proizvodi, lokalni lanci opskrbe itd.), nove i održive oblike ribarenja u europskim morima i oceanima (s naglaskom na ulogu obalne ribarske flote male veličine i malog priobalnog ribolova, ali i uz posebnu pozornost usmjerenu na poboljšanje selektivnosti, energetske učinkovitosti itd. drugih segmenata flote koji daju doprinos opskrbi ribarskim proizvodima u Europskoj uniji, posebno onih za ljudsku konzumaciju) i šire pomorsko i akvakulturno gospodarstvo. Državne se potpore ne smiju koristiti za podršku neodrživim praksama ribarenja;

11.

priznaje vrijednost i važnost ribarskog sektora za EU, zamjećuje visoku koncentraciju zaposlenosti u određenim teritorijima i regijama Europe i izravne posljedice koje restrukturiranje ribarskog sektora ima na ove zajednice;

12.

razumije da su pritisci na ruralne, obalne i ribarske zajednice osobito izraženi u kontekstu trenutne socio-ekonomske krize s kojom je Europa suočena i da to znači da su ciljane potpore na teritorijalnoj razini ključne za dugoročno blagostanje i održivost ovih zajednica;

13.

primjećuje da ribarski sektor, kao i mnogi drugi sektori, prima potpore, što istovremeno predstavlja značajni izazov zbog opasnosti od prevelike ovisnosti o javnom financiranju, ali i priliku jer Europskoj komisiji, državama članicama i lokalnim/regionalnim vlastima daje mogućnost da javna sredstva koriste za provedbu ključnih reformi u tom sektoru;

14.

ponavlja da sva dostupna sredstva treba koristiti što učinkovitije i poziva da se u pripremama partnerskih sporazuma i budućih operativnih programa ESIF-a prioritet da podršci obalnim i ribarskim zajednicama, a sve to u skladu s reformom regulatornog okvira za državne potpore koji prepoznaje i odgovara gospodarskim potrebama tih zajednica;

15.

poziva na fleksibilno korištenje ESIF-a kako bi se osiguralo da se sredstva usmjeravaju prema ruralnim, obalnim i ribarskim zajednicama te poziva Europsku komisiju da se jasno obaveže da će revizija pravila o državnim potporama dovesti do toga da će se ona u konačnici provoditi na način koji će omogućiti, a ne otežavati takvo usmjeravanje;

16.

smatra da ovi resursi, ako ih se koristi djelotvorno i učinkovito, mogu transformirati ribarstvo i akvakulturu u EU-u te mogu pomoći pri prijelazu na održivo ribarstvo i akvakulturu, istovremeno podržavajući šire ciljeve strategije Plavog rasta za jačanjem pomorskog gospodarstva i akvakulture te njihove povezanosti s gospodarstvom na kopnu; time bi se dodala vrijednost ribljim proizvodima putem razvoja gospodarstva na kopnu, lokalnih tržišta, inovativnih proizvoda i svijesti potrošača (osobito kada je riječ o pitanjima kao što su kraći lanci opskrbe, sezonski proizvodi i razlikovanje proizvoda);

17.

poziva Europsku komisiju, države članice i druga javna tijela diljem Europe da iskoriste priliku i da u razdoblju 2014. – 2020. pokrenu stvarne promjene;

18.

zamjećuje da uredbe o de minimis potporama i o skupnom izuzeću ne daju potpunu sliku o subvencijama za ribarstvo i akvakulturu budući da države članice imaju mogućnost oblikovati „prijavljene” programe potpora (koje prethodno mora odobriti Europska komisija);

19.

zamjećuje da za ribarski sektor vrijedi izuzeće od plaćanja poreza na gorivo koje donosi izravnu korist u pogledu operativnih troškova ribarskih plovila koja se procjenjuje na 1,5 milijardi eura u EU-u godišnje; povrh toga de minimis potpore ostavljaju prostor subvencioniranju goriva za plovila;

20.

ističe studiju koju je 2009. godine naručila Glavna uprava za pomorske poslove u kojoj se procjenjuje da bi u sklopu uredbe o de minimis potporama bilo dostupno 718 milijuna eura, iako je stvarne podatke o takvim potporama teško dobiti zbog nedostatka djelotvornog praćenja na razini EU-a; procjenjuje se da se u sklopu uredbe o skupnom izuzeću ribarstva godišnje dodjele dodatnih 8 milijuna eura;

21.

zamjećuje da se u studiji iz 2009. za Glavnu upravu za pomorske poslove također ističe niz rizika u provedbi uredbe de minimis potporama, uključujući: (i) mogući negativan učinak na korištenje Europskog ribarskog fonda u državama članicama u kojima se prednost već dala de minimis potporama, (ii) negativni efekt iskrivljavanja tržišta kojeg mogu prouzročiti razlike u korištenju de minimis potpora u različitim državama članicama, i (iii) opasnost da se de minimis potpore koriste za to da plovila ostanu u uporabi, što je u suprotnosti sa širim ciljevima reforme o smanjenju veličine i brojnosti ribarske flote;

22.

pozdravlja transparentnost koju je uključivanje ovih podataka u godišnje izvješće država članica o državnim potporama donijelo de minimis potpori, što je važan čimbenik osiguravanja transparentnosti tog programa;

23.

svjestan je da Europska komisija mora naći ravnotežu između svojih nastojanja da smanji birokraciju i pojednostavi zahtjeve za praćenje, istovremeno osiguravajući dovoljnu transparentnost i kontrolu, te ponovno upozorava da glavni ciljevi reforme ZRP-a opravdavaju strogo i transparentno praćenje korištenja državnih potpora u ovom sektoru;

24.

svjestan je da postoje prijedlozi da se sadašnji pragovi za de minimis potpore (30 000 EUR za poduzeće za bilo koje razdoblje duže od tri fiskalne godine) povećaju kako bi lokalne i regionalne vlasti dobile veću fleksibilnost za intervencije na teritorijalnoj razini, što je posebno važno s obzirom na veliku zastupljenost ribarstva u određenim regijama i zajednicama, te priznaje da bi svaka revizija sadašnjih pragova za de minimis potpore trebala poštivati tržišno natjecanje i zajedničko tržište;

25.

unatoč tomu upozorava da bi povećanje de minimis praga omogućilo davanje dodatnih potpora za neodržive načine ribarenja i na taj način potkopalo glavni cilj reforme ZRP-a, odnosno postizanje održivog ribarenja u EU; ovu opasnost moguće je izbjeći na nacionalnoj razini u posebnim slučajevima kada je neodrživost uzrokovana faktorima koji nisu vezani uz proizvodnju ili ribolov;

26.

stoga poziva Europsku komisiju da u svojoj procjeni utjecaja revidiranih uredbi i u svojoj evaluaciji odgovora iz javne rasprave iznese detaljnu analizu mogućeg utjecaja (na provođenje cjelokupne reforme ZRP-a) (i) zadržavanja postojećih de minimis pragova u tom sektor (ii) povećanja de minimis pragova i (iii) smanjenja ili potpunog ukidanja de minimis pragova;

27.

mišljenja je da bi ta procjena utjecaja trebala također dati uvid u to koju ulogu imaju mjere de minimis potpore u okviru ukupnih javnih potpora u sektoru, a posebice način na koji se bave „nedostacima” u dodijeli koje ne mogu riješiti novi EFPR, opća uredba o skupnom izuzeću za ribarstvo i akvakulturu te prijavljeni programi pomoći za ovaj sektor;

28.

naglašava da bi se u razdoblju 2014. – 2020. EFPR trebao učinkovitije koristiti nego što se do sada koristio Europski ribarski fond budući je EFPR ključni mehanizam financiranja putem kojeg je moguće na područja ribarstva i akvakulture usmjeriti pomoć za postizanje glavnih ciljeva reforme ZRP-a;

29.

smatra da vrijedi razmotriti mogućnost da se potpore za preradu i plasiranje na tržište ribarskih i akvakulturnih proizvoda prenesu iz sektorskih uredbi o de minimis potporama/o skupnom izuzeću i da se umjesto toga uključe u okvir općih uredbi o de minimis potporama/o skupnom izuzeću;

30.

uvjeren je da se takav prijenos poklapa s ciljem Europske komisije o tome da se ribarstvo i akvakultura oblikuju na način da budu više tržišno i poduzetnički usmjereni te da se razmotre načini da se doda vrijednost ribarskim proizvodima, razviju lanci dobave, širenja gospodarstva na kopnu te novih i inovativnih pristupa;

31.

primjećuje da bi prebacivanje potpora za kopnene djelatnosti prerade ribe i održive akvakulture u opću uredbu o de minimis potporama bilo korisno za te mjere jer bi omogućilo da se na njih primjenjuje viši prag za intervenciju iz te uredbe (trenutno 200 000 eura), što bi doprinijelo prevladavanju prepreka za ulaganje u kopneno gospodarstvo i ispunjenju željenog cilja povećanja potencijalne „dodane vrijednosti” ribljih proizvoda lokalnih ribarskih zajednica;

32.

poziva Europsku komisiju da navedeno uzme u obzir pri reviziji uredbi o državnim potporama za ribarstvo i akvakulturu, a posebno da procijeni moguću gospodarsku korist koju bi takav pristup mogao donijeti kopnenom gospodarstvu i ribarskim zajednicama te da istovremeno procijeni u kojoj bi mjeri takva promjena mogla dovesti do „neželjenih posljedica” primjerice porasta neodrživih ribarskih praksi;

33.

poziva Europsku komisiju da revidira popis mjera potpora iz Uredbe o skupnom izuzeću kako bi bile u skladu s reformom Zajedničke ribarske politike i da osigura da u uredbama o državnim potporama (kao i EFPR-u) nema mogućnosti davanja potpore za neodržive načine ribarenja;

34.

ističe da Uredba o skupnom izuzeću mora obuhvaćati čitav niz mjera podrške očuvanju okoliša u ribarstvu i prirode te poziva Europsku komisiju da zadrži i proširi djelokrug uredbe kako bi se omogućila ulaganja kojima bi se zaštitio, očuvao i poboljšao morski i pomorski okoliš, uključivši podršku istraživanju mora/akvakulture, prikupljanju podataka za posebne slučajeve na nacionalnoj razini u kojima se pomanjkanje održivosti ne može pripisati proizvodnji ili ribolovu itd.;

35.

poziva države članice, lokalne i regionalne vlasti i druge dionike da kreativno pristupe mogućnostima koje pružaju ove uredbe (i EFPR) kako bi se osiguralo najbolje moguće korištenje svih mjera koje doprinose održivosti ribarskog sektora, akvakulture, morskog okoliša i obalnih zajednica;

15.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 114/37

1.

pozdravlja Komunikaciju Europske komisije o Strateškim smjernicama za održivi razvoj akvakulture EU-a te želi naglasiti da se, ako se želi odgovoriti na buduće izazove na području prehrambenih i prirodnih resursa te regionalnog razvoja, akvakulturna proizvodnja mora tretirati kao strateški sektor (na jednak način kao i druga proizvodna područja primarnog sektora);

2.

ponovno ističe važnost „plavog rasta” te apsolutnu nužnost europske strategije za poticanje održivog razvoja akvakulture ako se žele ispuniti ciljevi zapošljavanja u tom sektoru i povećati njegova produktivnost u skladu sa strategijom Europa 2020. za ponovno pokretanje gospodarstva EU-a;

3.

poziva na to da ključni cilj smjernica bude smanjenje ilegalnog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova kroz višerazinsko upravljanje;

4.

primjećuje da je u nizu mišljenja već podupirao akvakulturu te pozivao na to da se ta politika prizna zasebno, kao i da se na odgovarajući način financira i promiče kako bi se omogućilo da se razvije u snažnu alternativu tradicionalnom ribarstvu. Odbor bi stoga trebalo priznati kao ključnog partnera za promicanje te politike;

5.

skreće pažnju na procjene Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) da trenutno 47% ribe namijenjene ljudskoj prehrani dolazi iz akvakulture te žali zbog činjenice da akvakulturna proizvodnja EU-a čini samo 2,3% količine i 4% vrijednosti svjetske proizvodnje; (1)

6.

duboko je zabrinut što Europa, nekoć predvodnica u proizvodnji ribe iz uzgoja, sada mora uvoziti više od 60% akvakulturnih proizvoda, iako je u potpunosti sposobna tu hranu proizvoditi unutar Unije te otvarati radna mjesta za stanovništvo uz poštivanje najviših standarda;

7.

prepoznaje potrebu da se oslobodi potencijal akvakulture i na taj način ovaj stagnirajući sektor pretvori u propulzivnu gospodarsku granu;

8.

pozdravlja prepoznavanje potrebe da se smanji razlika između količine morske hrane koja se konzumira u EU-u i količine ribarskih ulova u EU-u te da se prizna uloga koju bi sektor akvakulture trebao imati u postizanju ovog cilja;

9.

naglašava da je, u europskom kontekstu, održivi razvoj postao nužan preduvjet za bilo kakvu politiku društvenog i gospodarskog rasta i da on mora biti u fokusu političkih nastojanja i resursa u svim sektorima;

10.

smatra da je održivi razvoj akvakulture od strateške važnosti s obzirom na to da u njoj izravan interes imaju sve regije i lokalne zajednice (čak i područja koja nisu uz obalu) i s obzirom na povezanost ekološke politike, kvalitete morske i riječne vode i gospodarskog učinka tog sektora;

11.

primjećuje da europska akvakultura nije jedinstven sektor, već da se odlikuje raznovrsnim metodama uzgoja, uključujući zatvorene i otvorene, ekstenzivne i intenzivne sustave, na kopnu, u jezerima, ribnjacima, uvalama i spremnicima, blizu obale i u vodama dalje od nje, te da obuhvaća uzgoj slatkovodne i morske ribe te školjkaša, sve od hladnih voda Skandinavije do toplih morskih bazena južne Europe. Unatoč tim razlikama, europskoj je akvakulturi potrebna podrška kako bi postala konkurentna i vrijedna gospodarska grana i izvor lokalnog zapošljavanja, znanja, vještina i ponosa;

12.

priznaje da je potrebna kampanja podizanja svijesti kojom bi se istaknuli to bogatstvo i raznolikost, a ujedno se promicala i veća transparentnost u označavanju akvakulturnih proizvoda kako bi se istaknula razlika između proizvoda iz intenzivnog uzgoja i onih s uzgajališta sličnijih prirodnim uvjetima (na primjer, kavezi u vodama daleko od obale itd.);

13.

smatra da EU treba predvoditi u razvoju ekoloških i održivih metoda uzgoja ribe te otvoriti vrata „plavoj revoluciji” primjenom tehnologija i inovacija u proizvodnji, hranjenju, mriješćenju i skupljanju riba unutar EU-a;

14.

dijeli zabrinutost zbog stagnacije akvakulturne proizvodnje Europske unije, koja još u dovoljnoj mjeri ne koristi komparativne prednosti visoke kvalitete i visokih higijenskih standarda europskih morskih proizvoda;

15.

preporuča da EU zadrži najviši mogući stupanj kontrole nad uvoznim akvakulturnim proizvodima, koje europske kompanije često koriste kao sirovinu za daljnju proizvodnju, te da osigura standardizirani okvir zdravstvenih, higijenskih, radnih i okolišnih uvjeta i za uvozne proizvode i za one proizvedene u EU-u;

16.

skreće pozornost na potencijalne pozitivne gospodarske i socijalne učinke postojanog rasta akvakulturnog sektora (i s njim povezanih lanaca proizvodnje), ako se uzme u obzir da bi to moglo zadovoljiti sve veću domaću potražnju, koja se trenutno zadovoljava uvozom, a mogao bi se potaknuti i rast zapošljavanja u EU-u;

17.

pozdravlja napore Komisije da pokrene proces dobrovoljne suradnje u sklopu koje bi države članice sudjelovale u izradi višegodišnjih nacionalnih strateških planova, ali se ipak zalaže da se utvrđivanjem pokazatelja za mjerenje napretka poduzećima i lokalnim vlastima ne nametne previše birokracije;

18.

žali zbog toga što Komisija nije spomenula ulogu koju u promicanju održivog razvoja akvakulture mogu imati lokalne i regionalne vlasti, primjerice, promicanjem općenitog poznavanja akvakulturnih proizvoda kroz informativne programe u školama i promicanjem konzumacije lokalnih i sezonskih proizvoda (kratki lanac opskrbe);

19.

preporučuje da predloženo Savjetodavno vijeće za akvakulturu što je više moguće iskoristi informacije iz onih regija u državama članicama koje su razvile stručna znanja na području gospodarskog razvoja;

20.

slaže se da bi za održivi razvoj akvakulture moglo biti važno poštivanje zakonodavstva EU-a o okolišu, javnom zdravlju, zaštiti potrošača i ekološkoj održivosti, što mora biti osnova za usklađeno planiranje zajedničkih ciljeva u sklopu višegodišnjih nacionalnih strateških planova;

21.

također se slaže s time da je potrebno učiniti sve za promicanje primjene europskog ekološkog zakonodavstva, a da se pritom sudionicima u proizvodnom lancu ne nameću nepotrebna opterećenja; u tom bi se pogledu znanja samih proizvođača te lokalnih i regionalnih vlasti mogla pokazati ključnima u kontekstu Savjetodavnog vijeća za akvakulturu;

22.

naglašava važnost savjetovanja s dionicima te se nada da će se, uz planiranu procjenu tijekom provedbe nacionalnih planova, savjetovanje ponovno održati prije kraja 2017. godine;

23.

podržava prioritetna područja koja je odredila Komisija, kao i odgovarajuće smjernice, koje su usmjerene na potrebu da se: a) smanji birokracija, b) omogući dostupnost prostora i vode, c) poveća konkurentnost sektora i d) pomogne u stvaranju ravnopravnih uvjeta konkurencije iskorištavanjem komparativnih prednosti akvakulture EU-a;

24.

podsjeća da mala i srednja poduzeća čine više od 90% poduzeća koja se bave akvakulturom te da njihova ukupna profitabilnost i potencijal održivog razvoja ovise o transparentnosti, učinkovitim administrativnim postupcima i predvidljivosti. Bez jasnog okvira gospodarski subjekti nemaju na raspolaganju dovoljno informacija za donošenje odluka koje bi im omogućile da ulažu u svoje poslovanje i širenje svojih aktivnosti, stvaranje radnih mjesta i povećanje proizvodnje:

25.

osuđuje činjenicu da su prepreke za otvaranje novih akvakulturnih uzgajališta, koje su već utvrđene u komunikaciji iz 2002. i pratećem mišljenju OR-a, ne samo ostale, nego su i povećane. Mukotrpni postupak otvaranja novog akvakulturnog uzgajališta koji traje dvije do tri godine (u usporedbi sa samo šest mjeseci u Norveškoj, europskoj predvodnici u ovom sektoru) odvratio je mnoge poduzetnike, a cijelu Europu stavio u nepovoljan položaj u usporedbi s globalnim konkurentima. Više nego ikada potrebno je zakonodavstvo koje će skratiti prosječno trajanje postupka i razlike između država članica;

26.

poziva Komisiju da u svojim strateškim smjernicama u obzir uzme maksimalno održivi prinos.

27.

slaže se da bi bilo korisno da Komisija upotrijebi podatke koje su prikupile države članice kako bi, u suradnji s nadležnim vlastima, odredila najbolje prakse i osigurala poboljšanje administrativne učinkovitosti; takva bi se vrsta analize trebala primjenjivati i na postupke povezane s isplatom potpora Zajednice poduzećima koja se bave akvakulturom;

28.

primjećuje da su u EU-u lokalne i regionalne vlasti često zadužene za izdavanje dozvola ribogojilištima i podupiranje malih i srednjih poduzeća koja se na njihovom području bave akvakulturom. Suočene sa strogim zakonima o zaštiti okoliša te pritiskom ekoloških nevladinih organizacija i turističke industrije s jedne strane te s gospodarskim nazadovanjem tradicionalnog ribarstva i rastom nezaposlenosti s druge, lokalne i regionalne vlasti mogu imati samo koristi od jasnih smjernica za održivi razvoj akvakulture EU-a;

29.

ističe da lokalne i regionalne vlasti imaju što ponuditi kada je riječ o promicanju najboljih administrativnih praksi, počevši od pružanja informacija koje države članice trebaju prikupiti do kraja 2013. godine;

30.

ističe da je akvakultura često osjetljivija na zagađenje od ribarstva i da je važno poticati države članice da izrade karte rizika i karte utjecaja koje bi pokrivale kopnena područja, teritorijalne vode i obalna područja; te se karte mogu poslati Europskoj agenciji za pomorsku sigurnost i trebale bi sadržavati informacije o infrastrukturi i načinima upotrebe koji mogu utjecati na kvalitetu vode, trenutne napore za ublažavanje problema, kampanje nadzora, nove velike projekte itd.;

31.

priznaje da bi sektor akvakulture imao koristi od koordiniranog prostornog planiranja, koje je nužno i u pomorskom kontekstu radi smanjenja broja sukoba oko različitih načina upotrebe istog prostora, čime bi se povećala održivost, smanjila nesigurnost, olakšala ulaganja i poboljšao razvoj poduzeća koja se bave akvakulturom;

32.

preporučuje da se maksimalno iskoristi prilika za uključivanje obalnih akcijskih skupina u fazi regionalnog planiranja. Te skupine mogu biti način da se regije uključe u planiranje i upravljanje resursima te mogu zastupati stavove velikog broja regionalnih dionika;

33.

želi istaknuti važnost suradnje između akvakulture i ribarstva koji, ako se razvijaju u sinergiji, mogu donijeti koristi poduzećima te obalnim i otočkim zajednicama, budući da se prerađivački pogoni koji ribarstvu više nisu potrebni mogu uključiti u rastući sektor akvakulture; također, suradnja između akvakulture i prerađivačkih i komercijalnih aktivnosti, ako se razvijaju u sinergiji, može stvoriti dodanu vrijednost za proizvode akvakulture.

34.

poziva Komisiju da od država članica zahtijeva da pri donošenju višegodišnjih nacionalnih strateških planova temeljito prouče učinke na akvakulturna poduzeća koja djeluju u obalnim područjima, kao i kriterije za ublažavanje učinaka i moguće kompenzacijske mjere za ta poduzeća;

35.

slaže se da je važno identificirati najprikladnija mjesta za slatkovodnu akvakulturu te se nada da će najbolje nacionalne prakse koje trebaju odrediti države članice sadržavati i elemente koji se odnose na slatkovodnu akvakulturu;

36.

slaže se s mogućnošću da se birokracija za poduzetnike smanji i da se u sklopu procesa prostornog planiranja posebna pažnja posveti pitanju ekološkog učinka akvakulturnih poduzeća;

37.

izražava želju da se u strateškim smjernicama u kontekstu koordiniranog planiranja spomene važnost da se u obalnim područjima bolje iskoriste područja s bočatom vodom (močvare i lagune), što može znatno pridonijeti socijalnoj i gospodarskoj otpornosti u kriznim vremenima uz istovremeno jačanje akvakulturne proizvodnje u EU-u;

38.

slaže se s procjenom pozitivnog utjecaja koji bi akvakulturna poduzeća mogla imati od učinkovitijeg ustroja tržišta i strukturiranijih organizacija proizvođača;

39.

poziva Komisiju da se nastavi neposredno savjetovati s organizacijama proizvođača iz akvakulturnog sektora s ciljem da se identificiraju glavne prepreke razvoju s kojima se suočavaju te organizacije, kao i rješenja do kojih su možda došli;

40.

priznaje da su proizvodni i marketinški planovi koje su provele organizacije proizvođača ključni instrumenti kada je riječ o poboljšanju konkurentnosti akvakulturnih poduzeća (u kombinaciji sa sporazumima o proizvodnim lancima, međustrukovnim sporazumima i politikama brendiranja) i kada je riječ o učinkovitom odazivu na sve veća očekivanja potrošača o kvaliteti i raznolikosti prehrambenih proizvoda;

41.

ističe ulogu koju lokalne i regionalne vlasti i njihove agencije (koje se bave istraživanjem i provođenjem ispitivanja) mogu imati u promicanju tržišno usmjerenih istraživanja, inovacija i prijenosa znanja, kao i u potpori državama članicama u pronalaženju i osiguravanju sinergije između različitih nacionalnih istraživačkih programa;

42.

želi potaknuti Komisiju da nastavi pridavati veliku pažnju iznimno ozbiljnom problemu koji za ekstenzivnu akvakulturu i bioraznolikost predstavljaju ptice i druge životinjske vrste koje se hrane ribom (npr. europska vidra) te da procijeni učinkovitost bilo kakvih odredbi o odstupanju koje su države članice možda usvojile u okviru Direktive o zaštiti ptica i njihovih staništa; uz to bi trebalo odmah ispitati je li stroga zaštita „problematičnih životinjskih vrsta” koje jedu ribu, a koja se primjenjuje u određenim regijama, još uopće u skladu sa zakonodavstvom EU-a, kako bi se, na temelju modificirane klasifikacije, lako mogle opravdati nužne iznimke u državama članicama;

43.

ocjenjuje da je vrlo primjereno da države članice podupiru i razvijaju programe obrazovanja i obuke prilagođene potrebama tržišta akvakulture te da pružaju informacije o trenutnoj ponudi i politikama rasta koje se provode;

44.

tvrdi da bi, kada je riječ o prijenosu znanja, najboljim praksama i inovacijama, Komisija mogla osnovati planirani opservatorij za europsko tržište te poticati države članice da svoje buduće operativne programe usmjeravaju prema široj potpori za ona akvakulturna poduzeća (posebice kolektivna) koja su uključena u prijenos znanja i inovacija;

45.

prepoznaje potrebu da se potrošače informira o kvaliteti svih akvakulturnih proizvoda, kako europskih, tako i drugih; točne informacije mogu taj sektor učiniti samo konkurentnijim;

46.

smatra da, kada se radi o sustavima označavanja i neobaveznog certificiranja, višegodišnji nacionalni strateški planovi daju ažuriranu sliku i detaljan pregled stanja te promiču ujednačenost na razini EU-a;

47.

nada se da će se u strateškim smjernicama za razvoj održive akvakulture EU-a naglasiti uloga koju mogu imati organizacije proizvođača i obalne akcijske skupine kada zajednički rade na promicanju akvakulturne proizvodnje i regija u kojima se takva proizvodnja odvija; to su područja u kojima regije mogu pružiti praktičnu podršku;

48.

smatra da bi, kada je riječ o sljedivosti proizvoda i kratkim lancima opskrbe hranom, države članice i regije trebale iskoristiti pozitivna iskustva iz poljoprivrednog sektora te promicati primjenu tih iskustava među akvakulturnim poduzećima kako bi im se povećala konkurentnost;

49.

smatra da se lokalni planovi za upravljanje ribarstvom trebaju preispitati radi mogućeg stvaranja veće sinergije s akvakulturnim sektorom, budući da se bave pitanjima poput uzgajališta, sezonske naravi proizvodnje, plasiranja na tržište, pogona za preradu koji su se ranije koristili u ribarskom sektoru itd.;

50.

želi naglasiti da je važno obratiti što više pažnje na to što bi potražnja za organskim proizvodima, koja je u stalnom porastu, mogla značiti za rast tog sektora;

51.

podržava podjelu ciljeva (između država članica, Komisije i Savjetodavnog tijela za akvakulturu); cilj država članica također bi trebao uključivati bolje korištenje lokalnih javno-privatnih partnerstva kojima su osnovane obalne akcijske skupine, koje mogu pridonijeti održivom razvoju akvakulturnog sektora;

52.

čestita Komisiji na tome što je uvažila preporuku Odbora (iznesenu u CdR 20/2003.) da se osnuje zasebno Savjetodavno tijelo za akvakulturu koje će informirati donositelje odluka. Također ponavlja da je Odbor „spreman biti forum i jamac koji će osigurati da javnost bude uključena i informirana o pitanjima akvakulture, kako bi dao doprinos [...] boljem upravljanju u akvakulturnom sektoru”. (2)

15.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 114/42

1.

ističe da Ugovor iz Lisabona jača ulogu Europske unije po pitanju politike useljavanja državljana trećih zemalja, s ciljem učinkovitog upravljanja migracijskim tokovima, pravednog postupanja s državljanima trećih zemalja koji zakonito borave u državama članicama te sprečavanja nezakonitog useljavanja i trgovanja ljudima. U tu svrhu, u ugovoru se kaže da Europski parlament i Vijeće trebaju usvojiti mjere koje se tiču uvjeta ulaska, boravka i slobodnog kretanja unutar EU-a, te postaviti standarde prema kojima će države članice izdavati dugoročne vize i dozvole boravka, uključujući mjere koje se tiču spajanja obitelji. Što se tiče integracije državljana trećih zemalja, ugovor izričito utvrđuje da EU može poduzeti mjere za potporu državama članicama, ali da njegov cilj nije usklađivanje zakonskih i regulatornih odredbi država članica;

2.

bilježi da države članice ostaju odgovorne za određivanje broja useljenika iz trećih zemalja koje će prihvatiti na rad. U većini država članica za integraciju useljenika ponajprije su odgovorne državne vlasti Regionalne i lokalne vlasti su, međutim, najodgovornije za provedbu integracijskih politika u područjima poput obrazovanja, zdravstva, stanovanja i tržišta rada;

3.

podsjeća da Stockholmski program, koji utvrđuje prioritete EU-a u područjima pravosuđa, slobode i sigurnosti za razdoblje od 2010. do 2014., priznaje pozitivan doprinos koji uspješno upravljanje migracijskim tokovima može dati izgradnji pravednog i uključivog društva i konkurentnog gospodarstva te naglašava važnost učinkovite socijalne, gospodarske i kulturne integracije zakonitih useljenika za osiguranje pozitivnih učinaka migracije, kako za migrante, tako za društva u koja dolaze;

4.

podsjeća da novi Europski program za integraciju državljana trećih zemalja drži da useljavanje pozitivno utječe na razvoj EU-a pa predlaže mjere za poboljšanje integracije migranata. Europska komisija integraciju smatra trajnim postupkom za koji su zajednički odgovorne razne razine vlasti i koji zahtijeva dugoročnu predanost u korak s razvojem događaja te stalnu suradnju među dionicima;

5.

smatra da je jedan od izazova s kojima se EU trenutačno suočava starenje njegova stanovništva, koje, zajedno s trenutačnom svjetskom gospodarskom krizom, dovodi do manjka kvalificiranih ljudskih resursa, što kao izravan učinak ima smanjenje gospodarske moći i konkurentnosti Europe, njezine kreativnosti i sposobnosti za inovacije. U tom kontekstu, prihvat državljana trećih zemalja koji dolaze radi istraživanja, studiranja, obuke, volontiranja, sudjelovanja u programima razmjene ili rada „„au-pair””, pridonosi zadovoljavanju potrebe za ljudskim kapitalom;

6.

ističe da europske države članice kojima manjak radne snage u nizu sektora, te da postoje radna mjesta koja se ne mogu popuniti odgovarajuće osposobljenim državljanima dotične zemlje ili EU-a, posebice u određenim područjima poput zdravstvenog sektora, te u znanosti i tehnologiji;

7.

podsjeća da se jačanje ljudskog kapitala navodi kao jasan politički cilj strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast u EU-u;

8.

napominje da Direktiva 2005/71/EZ omogućuje brz postupak za prihvat istraživača iz trećih zemalja koji su potpisali sporazum o gostovanju s istraživačkom ustanovom koju država članica priznaje. Sporazum o gostovanju potvrđuje da postoji stvaran istraživački projekt i da dotični istraživač ima neophodne znanstvene vještine da ga uspješno provede, kao i dostatne prihode te zdravstveno osiguranje. K tome, ovaj sporazum omogućuje istraživačima da borave u drugoj državi članici u okviru svog istraživačkog projekta te da podučavaju, sukladno nacionalnom zakonodavstvu;

9.

primjećuje da Direktiva 2004/114/EZ postavlja obvezujuća pravila za prihvat studenata koji su državljani trećih zemalja. Primjena te direktive na učenike, volontere i neplaćene stažiste prepušta se slobodnom izboru država članica. Ispune li uvjete, studenti imaju pravo na dozvolu boravka i određena prava glede zapošljavanja te smiju putovati između država članica u svrhu svojih studija;

10.

napominje da ne postoji direktiva o prihvatu plaćenih stažista i radnika „au-pair”. Niti imaju sve države članice jedinstven ili sličan zakonski okvir za upravljanje radom takvih osoba. Nadalje, velika većina država članica nije usvojila Konvenciju o radnicima u domaćinstvu Međunarodne organizacije rada, koja je stupila na snagu u rujnu 2013.;

11.

naznačuje da se ovo mišljenje temelji na prethodnim mišljenjima OR-a te da mu je cilj predstaviti viđenje OR-a o načinu regulacije ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studiranja, razmjene učenika, plaćenog i neplaćenog stažiranja, volontiranja ili rada „au-pair”. Mišljenje također sadrži prijedloge osmišljene u svrhu aktivnije promidžbe uključivanja lokalnih i regionalnih vlasti te učinkovite provedbe direktive;

12.

vjeruje da politike integracije migranata moraju biti sukladne temeljnim europskim vrijednostima poput poštovanja ljudskih prava i različitosti, borbe protiv diskriminacije te promicanja jednakih prilika i tolerancije. One također moraju biti dosljedne temeljnim politikama EU-a o koheziji, zapošljavanju, razvoju, vanjskim odnosima i slobodi, sigurnosti i pravdi;

13.

smatra da je primjena načela jednakog postupanja presudna za kakvoću demokratskog sustava te da je ključno postignuće i sastavni dio kulture Europske unije;

14.

vjeruje da je višerazinsko upravljanje odgovarajuća metoda za ostvarivanje najboljih rezultata u pogledu ulaska i boravka državljana trećih zemalja. Takav pristup treba biti sukladan načelu supsidijarnosti koje upravlja suradnjom između EU-a, država članica te lokalnih i regionalnih vlasti;

15.

smatra da za postizanje konačnih rezultata svaku inicijativu povezanu s useljavanjem treba temeljiti na strategijama, ciljevima i zajedničkim vezama s trećim zemljama. Napori da se Europska unija učini privlačnijom i dostupnijom državljanima trećih zemalja moraju se poduzeti u kontekstu dijaloga EU-a s trećim zemljama te u skladu s ciljevima njegove vanjske politike i politike useljavanja te odražavati novi globalni pristup migraciji i pokretljivosti (GAMM);

16.

smatra da nedostatke postojećeg zakonodavnog okvira treba ispraviti kako bi se ohrabrilo istraživače i studente iz trećih zemalja da presele u EU. Veći priljev visokoosposobljenih ljudskih resursa iz trećih zemalja pridonijet će zadovoljavanju potreba Unije;

17.

pozdravlja prijedlog Europske komisije za direktivu (COM(2013) 151) o poboljšanju pravnog okvira koji se primjenjuje na državljane trećih zemalja koji žele doći i privremeno boraviti u EU-u u razdoblju duljem od tri mjeseca, u svrhu istraživanja i studiranja, ili da steknu iskustvo i/ili sudjeluju u raznim aktivnostima namijenjenim usavršavanju njihovih vještina i sposobnosti, na primjer kao istraživači, studenti, volonteri, plaćeni ili neplaćeni stažisti ili radnici „au-pair”.

18.

podupire napore EU-a da ostane glavnim magnetom za privlačenje studenata i istraživača. EU zadržava znatan potencijal kada je riječ o vještinama i infrastrukturi neophodnima za razvoj međunarodnih središta izvrsnosti na različitim istraživačkim poljima i granama znanosti. Međutim, ako i dalje želi ostati konkurentna na međunarodnom planu, njezine države članice morat će proširiti svoju gospodarsku i znanstvenu suradnju i istovremeno prilagoditi programe i zajedničke ciljeve. Imajući, k tome, na umu da drugi dijelovi svijeta postaju sve privlačniji studentima, istraživačima i drugih visokokvalificiranim radnicima migrantima iz trećih zemalja, EU se treba učinkovito i izravno pozabaviti slabostima koje su utvrđene u privlačenju određenih skupina u Europu.

19.

smatra da je direktiva odgovarajuće zakonodavno sredstvo za ispravljanje nedostataka postojećeg sustava kao i za osiguravanje jedinstvenosti/kohezije zakonodavnog okvira. Ova direktiva omogućuje uvođenje zajedničkih obvezujućih pravila za uvjete prihvata, postupke i dozvole, dok istovremeno državama članicama omogućuje neophodan stupanj fleksibilnosti u provedbi.

20.

žali što Europska komisija izravno ne spominje usvajanje modela „odozdo prema gore” te što provedena procjena učinaka ne vodi računa o posebnom učinku politike ulaska i boravka državljana trećih zemalja na lokalnu i regionalnu razinu;

21.

pozdravlja uspostavu zajedničkog okvira za sve gore spomenute kategorije državljana trećih zemalja. Učinkovit sustav koji privlači nadarene migrante mora se temeljiti na zajedničkim pojednostavljenim uvjetima i zahtjevima za prihvat;

22.

prepoznaje nužnost stvaranja transparentnog i usklađenog zakonodavnog okvira za upravljanje uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja kako bi se Europska unija učinila privlačnijom i dostupnijom državljanima trećih zemalja. Zakonodavstvo EU-a mora obuhvatiti uvjete za ulazak i boravak, dugoročne vize i dozvole boravka, prava državljana trećih zemalja koji zakonito borave u nekoj zemlji EU-a, te uvjete koji upravljaju njihovim kretanjem unutar EU-a;

23.

izražava zadovoljstvo što se zajedničke odredbe direktive primjenjuju na plaćene stažiste i radnike „au-pair” te smatra da će osiguranje pravnog statusa tim dvjema skupinama pružiti neophodna jamstva za pravedno postupanje prema državljanima trećih zemalja;

24.

podržava uvođenje postupovnih jamstava za izdavanje ili odbijanje izdavanja dozvole (Članak 29.)

25.

zauzima pozitivan stav o uspostavi mjera kojima se potiče pokretljivost unutar EU-a za sve kategorije, dok se povoljnija pravila uvode za korisnike EU-ovih programa pokretljivosti poput Erasmusa Mundusa i Marie Curie (Članak 29.);

26.

slaže se s pojednostavljivanjem postupaka za dobivanje dozvole boravka i pozdravlja obvezu država članica da pruže obavijesti o uvjetima prihvata i boravka (Članak 30.);

27.

podržava primjenu načela proporcionalnosti kod naplate pristojbi za obradu zahtjeva (Članak 31.);

28.

izražava zadovoljstvo što direktiva priznaje pravo svih kategorija na postupak jednak onom prema državljanima zemlje članice domaćina kada je riječ o pristupu dobrima i uslugama, s izuzetkom postupaka za dobivanje smještaja (Članak 21. stavak 2.);

29.

podržava odredbe koje studentima daju pravo raditi najmanje 20 sati tjedno u zemlji domaćinu, koje članovima obitelji istraživača daju pristup tržištu rada, a kada završe studije, dopuštaju istraživačima i studentima da ostanu u državi članici u ukupnom trajanju od najviše 12 mjeseci kako bi mogli tražiti posao;

30.

slaže se s odredbama (Članci 32. i 33.) o prikupljanju statističkih podataka nužnih za određivanje broja državljana trećih zemalja koji će dobiti dozvolu temeljem nove direktive;

31.

smatra značajnim što se ograničenja iz Direktive 2011/98/EZ o jedinstvenoj dozvoli povezanoj sa socijalnim osiguranjem ne primjenjuju na istraživače;

32.

smatra da mora postojati integrirani pristup za postizanje ciljeva direktive, čiji je konačni cilj razviti konkurentno europsko gospodarstvo u međunarodnom okružju. Napori za privlačenje ljudskog kapitala iz trećih zemalja ne smiju se ograničiti na uvjete ulaska i boravka državljana trećih zemalja, već također moraju promicati nužne mjere za potporu njihovu uključivanju u mjesne zajednice i mogu uključiti širok raspon politika poput obrazovanja, zapošljavanja, javnog zdravstva ili gospodarske, društvene i teritorijalne kohezije;

33.

ohrabruje države članice da pruže odgovarajući pravni okvir kako bi zajamčile nepristran postupak prema plaćenim stažistima i radnicima „au-pair” te ih požuruje da usvoje Konvenciju o radnicima u domaćinstvu Međunarodne organizacije rada;

34.

smatra primjenu višerazinskog upravljanja bitnim preduvjetom za uspješnu regulaciju sustava ulaska državljana trećih zemalja i njihova boravka na teritoriju EU-a. Odbor također upozorava na činjenicu da se za učinkovitu politiku privlačenja darovitih migranata lokalne i regionalne vlasti moraju aktivno uključiti u promicanje pokretljivosti skupina obuhvaćenih predloženom direktivom. Određivanje ulaska i boravka državljana trećih zemalja u EU-u i, nadalje, njihova prihvata i integracije u države članice važno je polje djelovanja i interesa za lokalne i regionalne vlasti. Regionalne vlasti igraju odlučujuću ulogu u stvaranju odgovarajućih uvjeta za pristup državljana trećih zemalja obavijestima i uslugama koje se tiču obrazovanja, zdravstvene skrbi, zapošljavanja, smještaja i drugih javnih usluga;

35.

uvjeren je da dosljedan europski pristup mora pratiti odgovarajuća analiza troškova, kako bi se osiguralo da se u obzir uzimaju gospodarski troškovi i administrativni teret koje primjena novih odredbi može nametnuti državama članicama te regionalnim i lokalnim vlastima. OR napominje da su regionalne i lokalne vlasti pokretači koji omogućuju useljenicima da razviju snažnu i konstruktivnu vezu s društvom domaćinom. Ta uloga može donijeti dodatni trošak za regije i općine koje se često poziva da odgovore na izazove integracije, što je posebice teško ali sve nužnije u vrijeme gospodarske recesije i stroge proračunske stege.

15.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 114/48

1.

smatra Fond solidarnosti Europske unije (u nastavku„fond”) glavnim instrumentom kojim Unija može odgovoriti na velike katastrofe u državama članicama ili državama koje vode pristupne pregovore, pokazujući time svoju solidarnost s državama, regijama i općinama pogođenim katastrofom (članak 222. Ugovora o funkcioniranju Europske unije);

2.

navodi da se postojeći fond općenito pokazao uspješnim, iako bi se njegovo funkcioniranje moglo poboljšati, osobito pojednostavljenjem birokracije uključene u oslobađanje sredstava iz fonda kako bi se znatno skratilo vrijeme između nastanka katastrofe i pružanja pomoći. Pravila fonda mogla bi biti transparentnija i bolje prilagođena potrebama područja pogođenih katastrofom.

3.

izražava žaljenje što Europska komisija predlaže da se ne mijenja najveća svota koja se fondu može dodijeliti godišnje još od 2002. godine, 500 milijuna eura (po cijenama iz 2011.), što dovodi u pitanje dostupnost pomoći za sve velike katastrofe, naročito s obzirom na njihovu sve veću učestalost;

4.

smatra da su postojeće uredbe i predložene izmjene u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti;

5.

ističe činjenicu da velike prirodne katastrofe imaju razoran učinak, prvenstveno na zahvaćene općine i regije, u mnogim slučajevima praćene teškim oštećenjima temeljne infrastrukture te prirodne i kulturne baštine u pogođenim područjima;

6.

napominje da su lokalne i regionalne vlasti uglavnom i vlasnici oštećene infrastrukture pa su stoga odgovorne za njezinu obnovu. Odgovorne su također za službe spašavanja, osiguravanje privremenog smještaja za iseljene i čišćenje zahvaćenog područja;

7.

stoga smatra da je, iako su primarni primatelji pomoći iz fonda države članice i države u postupku pristupanja, pomoć fonda u konačnici namijenjena financiranju mjera na regionalnoj i lokalnoj razini;

8.

naglašava da je za lokalna i regionalna tijela najvažnija brzina djelovanja fonda i usmjeravanje dostupnih sredstava na način da u najvećoj mogućoj mjeri zadovolje stvarne potrebe;

9.

iz tog razloga, toplo pozdravlja prijedloge Komisije koji pridonose bržem i boljem usmjeravanju pomoći iz fonda te iznosi nekoliko važnih preporuka, posebice za lokalne i regionalne vlasti;

10.

upozorava da treba uzeti u obzir poseban položaj iznimno udaljenih regija, koje su osjetljivije na iznimne vremenske uvjete;

11.

pozdravlja razjašnjenje područja djelovanja fonda koje uklanja postojeću pravnu nesigurnost i time sprječava predaju zahtjeva koji ne zadovoljavaju uvjete;

12.

pozdravlja nastojanje Komisije da pojednostavni definiciju regionalne katastrofe uvođenjem jasnih kriterija temeljenih na BDP-u. Ta nova definicija olakšat će Komisiji procjenu zahtjeva i pridonijeti većoj transparentnosti i učinkovitosti samog fonda. Potencijalnim podnositeljima zahtjeva bit će jednostavnije unaprijed procijeniti mogućnost dobivanja pomoći za određenu katastrofu.

13.

predlaže da iznos za podobnost za primanje pomoći u slučaju regionalne katastrofe postavi na 1,0% regionalnog BDP-a za dotični NUTS 2. Prema mišljenju Odbora, ovaj kriterij bi uspješnije odražavao namjeru pružanja podjednake količine pomoći za regionalne prirodne katastrofe;

14.

smatra da bi prethodno navedene pokazatelje trebalo prilagoditi katastrofama koje nastaju na bilo kojem od otoka na području otočnih regija NUTS 2 kako bi spriječili da isključivo regionalne okolnosti onemoguće djelovanje fonda u takvim situacijama;

15.

ističe da, s obzirom na sve veću zastupljenost katastrofa u područjima koja se u velikoj mjeri ne podudaraju sa područjima definiranim kao NUTS 2 (u nekim državama članicama samo administrativno), već prelaze granice takvih regija, usmjeravanje regionalnog kriterija samo na područja NUTS 2 može ugroziti objektivnost;

16.

predlaže uvođenje kriterija za regionalne katastrofe na razini NUTS 3 i to u slučaju kada nekoliko katastrofom pogođenih susjednih regija NUTS 3 zajedno čini teritorij koji svojom veličinom odgovara području NUTS 2; (min. 800 000 stanovnika). Posljedičnu stopu BDP-a treba u tom slučaju izračunati iz ponderiranog prosjeka pojedinih regija NUTS 3;

17.

ističe da mnoge katastrofe prelaze granice te da bi u takvim slučajevima intervencija EU-a imala znatnu dodanu vrijednost te bi poslala jasnu i pozitivnu poruku građanima;

18.

predlaže da se za definiciju izvanredne prekogranične prirodne katastrofe koristi gore navedeni kriterij na razini NUTS 3, gdje bi susjedne regije NUTS 3 mogle biti iz više država;

19.

pozdravlja mogućnost korištenja fonda ne samo za „neposredne” mjere, već i za one izravno povezane s katastrofom i čija narav može biti dugotrajnija;

20.

ističe da, u razdoblju poslije katastrofe, na lokalnoj i regionalnoj razini, postoji stvarna potreba za obnovom infrastrukture do razine na kojoj će moći bolje odolijevati budućim katastrofama te, u nekim slučajevima, za njezinim premještajem na pogodnije mjesto;

21.

predlaže preciznije određivanje prikladnih mjera fonda i uključivanje u njih mogućnosti financiranja ne samo popravka infrastrukture, već i njezine obnove do standarda koji će moći bolje odolijevati budućim prirodnim katastrofama. Odbor također predlaže da se u prikladne mjere fonda uključi premještanje infrastrukture s trenutnog mjesta, na kojem može doći do njenog ugrožavanja novim prirodnim katastrofama;

22.

ističe da je za neke lokalne i regionalne vlasti korištenje vanjske tehničke pomoći često ključno za savladavanje katastrofa i poslova neophodnih za obnovu područja;

23.

predlaže uvrštavanje troškova za vanjsku tehničku pomoć u prikladne troškove fonda i to do iznosa od najviše 2% ukupnih doprinosa iz fonda;

24.

ističe da priprema zahtjeva, osobito kada je riječ o procjeni štete i prikupljanju dokaza koji se prilažu zahtjevu, oduzima odgovornim javnim tijelima mnogo vremena i to u razdoblju kada su zaokupljena nužnom reakcijom na katastrofu. Situacija postaje još zahtjevnija u slučaju katastrofa s postupnim tijekom razvoja, poput ne samo suše, nego i, na primjer, poplava, koje ponekad traju tjednima ili čak mjesecima, a štete od kojih se mogu procjenjivati tek nakon povlačenja vode. Težinu katastrofe moguće je, dakle, utvrditi tek naknadno.

25.

stoga pozdravlja prijedlog Komisije koji uzima u obzir posebnosti katastrofa sa sporijim tijekom razvoja.

26.

istovremeno ističe da za druge prirodne katastrofe zakonodavni prijedlog zadržava postojeće odredbe i ne rješava teškoće vezane za pripremu zahtjeva u slučaju dugotrajnih poplava;

27.

iz tog razloga, u pogledu dugotrajnih poplava, predlaže uvođenje mogućnosti predaje zahtjeva u roku od deset tjedana od prestanka prijetnje od prirodne katastrofe (npr. opozivom izvanrednog stanja koje je objavila država članice ili regionalna vlast itd.);

28.

slaže se sa stajalištem Komisije da usvajanje neophodnih preventivnih mjera za slučaj prirodnih katastrofa ima apsolutno ključnu ulogu i da na njihovom usavršavanju treba neprestano raditi;

29.

izražava zabrinutost zbog mogućnosti da obveza uključivanja informacije o prevenciji rizika od katastrofe u zahtjev, za podnositelja tog zahtjeva čini ne samo povećani administrativni teret već i da prouzroči kašnjenje u sastavljanju i podnošenju zahtjeva. To ne bi bilo u skladu s prvotnim ciljem pojednostavljenja birokratskih postupaka za korištenje sredstava iz fonda.

30.

predlaže da se od podnositelja zahtjeva, tijekom njegove pripreme, traži samo kratki opis provedbe zakonodavstva Unije (članak 4. stavak 1.e), a da se istodobno ukloni zahtjev za dodatnim informacijama (članak 4. stavak 1.f budući da je već obuhvaćen izvješćem o korištenju sredstava iz fonda;

31.

pozdravlja prijedlog Komisije o uvođenju mogućnosti isplate predujmova što bi omogućilo brzu reakciju fonda, ali predlaže da sustav isplate predujmova djeluje izvan višegodišnjeg financijskog okvira i konkretno predloženih strukturnih fondova;

32.

pozdravlja namjeru Komisije da ubrza upravni postupak odobravanja pomoći iz fonda kako bi ova što prije stigla do pogođenih područja, ali u tom pogledu ističe da je stvarno razdoblje za korištenje tih sredstava kraće;

33.

predlaže produljenje roka za korištenje potpore iz fonda na 24 mjeseca, osobito stoga što popravak temeljne infrastrukture te obnova ključnih usluga i opskrbe mogu, zbog nužnosti pribavljanja potrebne dokumentacije i pridržavanja odredbi o javnim natječajima, biti dugotrajni.

34.

Europska tijela te nacionalne, regionalne i lokalne vlasti pozivali su više puta na potrebu da se, što je više moguće pojednostavi upravljanje, kako bi se moglo usmjeriti na izvedbu. (1). To je pojednostavljenje tim više nužno u slučaju Fonda solidarnosti koji djeluje u krajnje hitnim situacijama i koji u svoje prihvatljive troškove uključuje i one namijenjene zadovoljavanju neposrednih osobnih potreba. Stoga bi bilo poželjno da korištenje jediničnih troškova bude obuhvaćeno rashodima koji nisu namijenjeni obnovi infrastrukture, već zadovoljavanju potreba nastradalih pojedinaca.

15.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 114/57

1.

uzimajući u obzir brojku od 3 milijuna ljudi koji su trenutno na izravan ili neizravan način zaposleni u lukama EU-a i predviđeni rast obujma prevezene robe od 50% do 2030., Odbor regija pozdravlja Komisijinu izradu „paketa o lukama” vodeći se sljedećim prioritetima:

2.

međutim, sumnja da Europska Komisija slijedi holistički pristup u pogledu politike luka, uzimajući u obzir bilo izostanak pozivanja u „paketu o lukama” na strategiju Europa 2020. ili na inicijativu „Plavi rast” kao i na nepostojanje poveznice s pregledom izrazito važne uredbe za luke o ograničavanju količine sumpora u pomorskim gorivima ili nedostatka usklađenosti s pregledom smjernica državne potpore primjenjivih na lučki sektor;

3.

ističe da se Europska Komisija odlučila za politički hrabru opciju predstavljanja nacrta uredbe za koju određeni broj zakonskih parametara poput nacrta direktive o koncesijama, nacrta uredbe TEN-T ili nacrta uredbe o pristupu dobara i usluga trećih zemalja EU-ovom unutarnjem tržištu u javnoj nabavi (COM(2012) 124 final), još nije usvojen, te stoga i dalje ostaju „pokretne mete”;

4.

pozdravlja intenzivne konzultacije Europske komisije sa zainteresiranim stranama, započete u 2011. Međutim, izražava žaljenje što ni Odbor regija ni udruge koje predstavljaju lokalne i regionalne vlasti nisu u to bili izravno uključeni. Također izražava razočarenje zbog činjenice što, unatoč nedavnom radnom dokumentu službi Komisije o procjeni teritorijalnog učinka, (1) u procjeni učinka nema izričitog spomena teritorijalne dimenzije; Ovo je još žalosnije ukoliko se uzmu u obzir izazovi europske politike luka povezani s teritorijalnom kohezijom. Ti izazovi dodatno se pogoršavaju fenomenom „kontejnerizacije” i opasnošću od zagušenja u zaleđima velikih luka;

5.

ističe kako je potrebno uzeti u obzir raznolikost luka EU-a, s obzirom na njihove geografske položaje, različite vrste gospodarskih aktivnosti i lučkih regulatornih ustroja kao i različitih primjenjivih nacionalnih okvira lučkih politika. Podsjeća, u ovom kontekstu, da će se paket o lukama, sukladno odluci br. 661/2010/EU o smjernicama Europske unije za razvoj transeuropske prometne mreže (čl. 12.2.), primjenjivati na morske luke po jednoj od pripadajućih kategorija, A, B ili C, koje se definiraju kako slijedi:

6.

pozdravlja činjenicu što su socijalni partneri u lučkom sektoru osnovali Odbor za socijalni dijalog na razini EU-a te podsjeća na važnost poticanja socijalnog dijaloga na nacionalnoj i lokalnoj razini kao instrumenta za poboljšanje života i radnih uvjeta te za doprinošenje konkurentnosti sektora;

7.

odobrava argumente Europske komisije u pogledu izbora pravnog temelja (Članak 100. stavak 2. UFEU) i suglasnost s načelom supsidijarnosti kao što stoji u obrazloženju nacrta uredbe (točka 3.3.). U pogledu načela proporcionalnosti, Odbor regija još nije uvjeren u ispravnost odabira uredbe umjesto direktive, kao ni u prethodne prijedloge Europske komisije i s time povezane zakone (osobito povlastice). Bilo bi proturječno odabrati izravno i u potpunosti obvezujući zakonski instrument poput uredbe, istovremeno priznajući glavnu ulogu država članica, regionalnih i lokalnih javnih vlasti uključenih u razvoj lučke infrastrukture. Štoviše, direktiva bi bila prikladnija kao izbor, uzimajući u obzir veliku raznolikost luka u Europskoj uniji;

8.

ističe da je EU od 2000. putem strukturnih i kohezijskih fondova, stavio na raspolaganje oko 6,2 milijarde eura za sufinanciranje izgradnje lučkih infrastruktura. Osim toga, u periodu od 2007. do 2012., 4% omotnice mreže TEN-T (jednako iznosu od 244,6 milijuna eura) izdvojeno je za luke;

9.

skreće pozornost na posebno izvješće Revizorskog suda br. 4/2012 o učinkovitosti korištenja strukturnih i kohezijskih fondova za sufinanciranje infrastrukture morskih luka. (2) Naglašava preporuku Revizorskog suda da „se potpora kohezijskoj politici za nadolazeće razdoblje uvjetuje postojanjem sveobuhvatne dugoročne strategije lučkog razvoja (temeljene na procjeni potreba) za sve luke dotične regije”;

10.

pozdravlja činjenicu da je Europska komisija (3) prihvatila da se državna potpora za usluge od općeg gospodarskog interesa (SGEI), uključujući i doprinose iz ERDF-a, neće uzimati u obzir pri izračunu gornje granice intenzivnosti regionalnih potpora, ukoliko se ispune uvjeti postavljeni u odluci od 20. prosinca 2011.; (4)

11.

podsjeća na važnost razjašnjenja primjenjivosti režima državnih potpora za infrastrukturu, s obzirom na probleme koji se pojavljuju pri tumačenju presude Općeg suda od 24. ožujka 2011. u predmetima Freistaat Sachsen i Land Sachsen-Anhalt (T-443/08) i Mitteldeutsche Flughafen AG i Flughafen Leipzig-Halle GmbH (T-455/08) protiv Europske Komisije što je rezultiralo znatnim kašnjenjima „ex-ante” provjere za otprilike 200 infrastrukturnih projekata koji se financiraju iz strukturnih fondova;

12.

žali što Europska komisija nije izravno u paket o lukama uključila prijedloge za razjašnjenje pojma potpore u pogledu financiranja infrastrukture, uključujući i lučki sektor (Akcija 5). Umjesto toga, Europska komisija 3. srpnja 2013. pokreće upitnik o funkcioniranju i oporezivanju luka namijenjen isključivo stalnim predstavništvima svih država članica. Stoga poziva Europsku komisiju da u nadolazećim mjesecima usvoji sveobuhvatniji pristup i putem OR-a uključi lokalne i regionalne vlasti u reviziju pravila državnih potpora primjenjivih na infrastrukturu općenito a posebice na luke, naročito kada je riječ o pravilima izuzeća za kategoriju lučke infrastrukture, koja će vjerojatno biti sastavljena do završetka 2013.

13.

preporučuje isključivanje jaružanja, vezivanja, peljarenja i tegljenja iz djelokruga uredbe, iz razloga što te usluge slijede ciljeve općeg interesa, tj. sigurnosti i zaštite okoliša, te poziva Komisiju da riješi neusklađenosti ili da razjasni djelokrug trenutnih direktiva u pogledu lučkih uređaja za prihvat. Uvjeti i zahtjevi za lučke uređaje za prihvat već su određeni Direktivom br. 2000/59/EZ. Odredbe članka 8. osobito su oprečne slobodnom pristupu tržištu za sve pružatelje usluga zbrinjavanja. Ukoliko lučki operater odabere pojedinačne lučke uređaje za prihvat i uključi ih u sustav naplate zatražen tom direktivom, primjenjuju se odredbe za natječaje iz Direktive 2004/17/EZ;

14.

žali što članak 2 („definicije”) ne nudi definiciju „nadležnih vlasti” iako to igra veliku ulogu u člancima 8. i 9.;

15.

izražava žaljenje zbog nedovoljnog prepoznavanja važnosti uloge lokalnih i regionalnih vlasti, u pogledu primjenjivog zakonodavstva ili postavljanja minimalnih uvjeta za pružanje lučkih usluga (članak 4. stavak 2-d, članak 4. stavak 4., članak 6. stavak 4.);

16.

predviđa dodatno širenje nadležnosti obveza javne službe definiranih Člankom 8. kako bi uključile osobito kriterije za teritorijalnu koheziju, poput pristupačnosti izoliranim, otočnim ili iznimno udaljenim područjima;

17.

pita se zašto u pogledu postupka za ograničavanje broja pružatelja lučkih usluga, kao što je predviđeno člankom 7., Europska komisija u članku 10. predviđa samo mogućnost ali ne i obvezu, da osoblju ranije zaposlenom od strane sadašnjeg pružatelja lučkih usluga, zajamči prava na koja bi to osoblje imalo pravo da je postojao prijelaz u smislu Direktive 2001/23/EZ;

18.

izražava sumnje u pogledu zahtijeva iz članka 12. tj. nerazmjeru detaljnosti informacija koje daju lučke uprave o stečenom javnom financiranju i obvezi održavanja zasebnih računa, naročito kada je riječ o različitim strukturama troškova što će ovisiti o položaju luka;

19.

zahtijeva od Europske komisije da dodatno pojasni na što se odnose „zajednička načela naplate” iz članka 14. stavka 5., uzimajući u obzir da bi svako ovlaštenje dano Europskoj komisiji za usvajanje delegiranih akata trebalo biti što je moguće preciznije;

20.

preispituje dodanu vrijednost osnivanja neovisnog nadzornog tijela odgovornog za praćenje i nadzor primjene uredbe (uvodna izjava 19. i članak 17.). Ovakvo tijelo bilo bi odgovorno za doprinos administrativnom teretu kojeg se povezuje s planiranjem lučkog razvoja te za utjecaj na proračune država članica;

21.

na sličan način izražava sumnje u potrebu uspostave suradnje među neovisnim nadzornim tijelima zbog olakšavanja jednolike provedbe uredbe koja je po definiciji izravno primjenjiva (članak 18.).

—

Peljarenje, tegljenje i vezivanje su lučke usluge od općeg interesa (s ciljem očuvanja pomorske sigurnosti i zaštite okoliša), strogo regulirane od strane država članica, te ne mogu biti podložne tržišnom pristupu.

—

Uključivanje usluga jaružanja u uredbu predstavljalo bi kršenje vlasničkih prava luka, budući da uglavnom više ne bi bile u mogućnosti samostalno održavati svoje plovne putove i pristaništa. Nadalje, jaružanje u lučkim područjima može se usporediti sa radovima održavanja molova i ustava,, za razliku od ostalih usluga koje su izravno povezane s pristajanjem određenog broda i koje se pojedinačno naplaćuju sa svakim uplovljavanjem.

—

Predlaže se širenje obveza javnog pružanja usluga na kriterije za teritorijalnu koheziju, kao što se navodi u obrazloženju nacrta uredbe (vidi kraj odjeljka 1.4.). Potrebno je također obratiti pozornost na kriterije koji su izuzetno važni za okoliš i sigurnost lučkih djelatnosti ali nisu ekonomski održivi.

—

Budući da upravljačko tijelo luke može biti privatno tijelo koje prima javna sredstva, mogućnost iznesena u člancima 8. i 3. tj. da ovo tijelo može imati ulogu nadležnog tijela za definiranje obveza javnog pružanja usluga, trebala bi se ograničiti na javna upravljačka tijela.

15.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 114/73