7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/2

Rješenje Suda (deseto vijeće) od 14. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Handelsgericht Wien – Austrija) – Krejci Lager & Umschlagbetriebs GmbH protiv Olbrich Transport und Logistik GmbH

(Predmet C-469/12) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Područje slobode, sigurnosti i pravde - Bruxelleska konvencija - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Uredba (EZ) br. 44/2001 - Članak 5. točka 1. podtočka (b) - Nadležnost - Posebna nadležnost - Stvari koje se odnose na ugovore - Pojam „pružanja usluga” - Ugovor o skladištenju))

2014/C 102/02

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Handelsgericht Wien

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Krejci Lager & Umschlagbetriebs GmbH

Tuženik: Olbrich Transport und Logistik GmbH

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Handelsgericht Wien – Tumačenje članka 5. točke 1. podtočke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001, L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.) – Posebna nadležnost – Pojam pružanja usluga – Ugovor o skladištenju

Izreka

Članak 5. točka 1. podtočka (b), druga alineja Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000., o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti u smislu da ugovor o skladištenju robe, poput onog koji je predmet glavnog postupka, predstavlja „ugovor o pružanju usluga” u smislu te odredbe.

(1) SL C 26, 26.01.2013.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/3

Rješenje Suda (osmo vijeće) od 10. listopada 2013. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Debreceni Munkaügyi Bíróság, Mađarska) – Sándor Nagy (C-488/12) protiv Hajdú-Bihar Megyei Kormányhivatal, Lajos Tiborné Böszörményi (C-489/12), Róbert Gálóczhi-Tömösváry (C-490/12), Magdolna Margit Szabadosné Bay (C-491/12) protiv Mezőgazdasági és Vidékfejlesztési Hivatal i Józsefné Ványai (C-526/12) protiv Nagyrábé Község Polgármesteri Hivatal

(Spojeni predmeti C-488/12 do C-491/12 i C-526/12) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 30. Povelje o temeljnim pravima Europske unije - Provedba prava Unije - Nepostojanje - Očita nenadležnost Suda))

2014/C 102/03

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Debreceni Munkaügyi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Nagy Sándor (C-488/12), Lajos Tiborné Böszörményi (C-489/12), Róbert Gálóczhi-Tömösváry (C-490/12), Magdolna Margit Szabadosné Bay (C-491/12), Józsefné Ványai (C-526/12)

Tuženici: Hajdú-Bihar Megyei Kormányhivatal (C-488/12), Mezőgazdasági és Vidékfejlesztési Hivatal (C-489/12, C-490/12, C-491/12), Nagyrábé Község Polgármesteri Hivatal (C-526/12)

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Debreceni Munkaügyi Bíróság – Tumačenje članka 30. Povelje o temeljnim pravima Europske unije – Neopravdani otkaz – Otkaz bez navođenja razloga – Dužnosnik tijela javne službe koji je dobio otkaz na temelju odredbe nacionalnog propisa o dužnosničkom statusu

Izreka

Sud Europske unije je očito nenadležan odgovoriti na pitanja koja je postavio Debreceni Munkaügyi Bíróság (Mađarska).

(1) SL C 79, 16.3.2013.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/3

Rješenje Suda (prvo vijeće) od 14. studenoga 2013. (zahtjevi za prethodnu odluku Juzgado de Primera Instancia e Instrucción no 1 de Catarroja i Juzgado de Primera Instancia no 17 de Palma de Mallorca – Španjolska) – Banco Popular Español SA protiv Marie Teodolinde Rivas Quichimbo, Wilmara Edgara Cuna Péreza (C-537/12) i Banco de Valencia SA protiv Joaquína Valldeperasa Tortose, Maríe Ángeles Miret Jaume (C-116/13)

(Spojeni predmeti C-537/12 i C-116/13) (1)

((Direktiva 93/13/EEZ - Članak 99. Poslovnika Suda - Potrošački ugovori - Ugovor o hipotekarnom kreditu - Ovršni postupak na temelju hipoteke - Ovlasti nacionalnog suda nadležnog za ovrhu - Nepoštene odredbe - Kriteriji za ocjenu))

2014/C 102/04

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de Primera Instancia e Instrucción no 1 de Catarroja i Juzgado de Primera Instancia no 17 de Palma de Mallorca

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Banco Popular Español SA (C-537/12), Banco de Valencia SA Jaume (C-116/13),

Tuženici: Maria Teodolinda Rivas Quichimbo, Wilmar Edgar Cun Pérez (C-537/12), Joaquín Valldeperas Tortosa i María Ángeles Miret Jaume (C-116/13)

Predmet

(C-537/12)

Zahtjev za prethodnu odluku – Juzgado de Primera Instancia e Instrucción – Tumačenje Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.) – Zaštita potrošača u području hipotekarnih kredita – Razlog za prigovor istaknut u ovršnom postupku koji se odnosi na nepoštenost odredbe u ugovoru o kreditu – Nacionalni propisi građanskog postupka koji se primjenjuju na ovršni postupak, a isključuju takav razlog za prigovor – Nepostojanje mogućnosti za nacionalnog suca da ocijeni je li takva odredba nepoštena

(C-116/13)

Zahtjev za prethodnu odluku – Juzgado de Primera Instancia de Palma de Mallorca – Tumačenje članka 3. stavaka 1. i 3., članka 7.,Priloga točke 1. podtočke (e) i (g) i točke 2. podtočke (a) Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.) – Zaštita potrošača u području hipotekarnih kredita – Nacionalni propisi u vezi s građanskim postupkom koji se primjenjuju na postupak ovrhe na temelju hipoteke – Ovlasti nacionalnog suca

Izreka

Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti u smislu da su joj protivni propisi države članice, poput onih koji su predmet glavnog postupka, koji ne omogućuju sucu nadležnom za ovrhu, u okviru ovršnog postupka na temelju hipoteke, ni da, bilo po službenoj dužnosti bilo na zahtjev potrošača, ocijeni nepoštenost odredbe ugovora iz kojeg proizlazi traženi dug i koji predstavlja ovršni naslov, niti da odredi mjere privremene pravne zaštite, među kojima osobito odgodu ovrhe, kada je to potrebno kako bi se osigurala potpuna učinkovitost konačne odluke suca pred kojim se vodi postupak i koji je nadležan za ocjenu nepoštenosti te odredbe.

Članak 3. stavke 1. i 3. Direktive 93/13 i točke 1. podtočke (e) i (g) i točke 2. podtočke (a) Priloga toj direktivi treba tumačiti u smislu da je, za ocjenu nepoštenosti odredbe o prijevremenoj dospjelosti hipotekarnog kredita, poput one koja je predmet glavnog postupka, od odlučujuće važnosti sljedeće:

—	ovisi li mogućnost prodavatelja robe ili pružatelja usluga da jednostrano raskine ugovor o tome je li potrošač ispunio bitnu obvezu u okviru predmetnog ugovornog odnosa;

—	je li ta mogućnost predviđena u slučajevima u kojima je to neispunjenje dovoljno ozbiljno s obzirom na trajanje ugovora i iznos kredita;

—	odstupa li ta mogućnost od pravila koja se primjenjuju u slučaju nepostojanja sporazuma među strankama, tako da se potrošaču, uzimajući u obzir postupovna sredstva kojima raspolaže, otežava pristup pravosuđu kao i ostvarivanje prava obrane, i

—	predviđa li nacionalno pravo odgovarajuća i učinkovita pravna sredstva koja potrošaču protiv kojeg je usmjerena takva odredba omogućuju da ukloni učinke jednostranog raskida ugovora o kreditu.

Na sudu koji je uputio zahtjev je da izvrši tu ocjenu s obzirom na sve okolnosti postupka koji se pred njim vodi.

(1) SL C 38, 9.2.2013.

SL C 171, 15.6.2013.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/5

Rješenje Suda (deseto vijeće) od 14. studenoga 2013. – J protiv Europskog parlamenta

(Predmet C-550/12 P) (1)

((Članak 227. UFEU-a - Pravo na peticije - Peticija upućena Europskom parlamentu - Odluka o nepoduzimanju daljnjih mjera - Predmet koji ne ulazi u područja djelovanja Europske unije))

2014/C 102/05

Jezik postupka:njemački

Stranke

Žalitelj: J (zastupnik: A. Auer, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europski parlament (zastupnici: N. Lorenz i N. Görlitz, agenti)

Predmet

Žalba protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 27. rujna 2012., J/Parlament (T-160/10) kojom je Opći sud odbio tužbu koju je podnio J za poništenje odluke Odbora za peticije Europskog parlamenta od 2. ožujka 2010. o nepoduzimanju daljnjih mjera povodom peticije koju je podnio tužitelj 19. studenoga 2009. (peticija br. 1673/2009) – Nedostatno obrazloženje – Povreda temeljnih prava

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć se odbija.

3.	J se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 32, 2.2.2013.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/5

Rješenje Suda (deseto vijeće) od 21. studenoga 2013. – Kuwait Petroleum Corp., Kuwait Petroleum International Ltd i Kuwait Petroleum (Nederland) BV protiv Europske komisije

(Predmet C-581/12 P) (1)

((Žalba - Zabranjeni sporazumi - Nizozemsko tržište bitumena za gradnju cesta - Određivanje bruto cijene bitumena za gradnju cesta - Određivanje popusta graditeljima cesta - Obavijest iz 2002. o suradnji - Točka 23., podtočka (b), zadnji podstavak - Djelomični imunitet - Dokazi o činjenicama za koje Europska komisija prethodno nije znala - Očito nedopuštena ili očito neosnovana žalba))

2014/C 102/06

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Kuwait Petroleum Corp., Kuwait Petroleum International Ltd i Kuwait Petroleum (Nederland) BV (zastupnici: D. Hull, solicitor i G. Berrisch, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: F. Ronkes Agerbeek i P. Van Nuffel, agenti)

Predmet

Žalba protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 27. rujna 2012., Kuwait Petroleum i dr./Komisija (T-370/06) kojom je Opći sud odbio tužbu za djelomično poništenje Odluke Komisije C(2006) 4090 final od 13. rujna 2006. o postupku primjene članka 81. UEZ-a (predmet COMP/F/38.456 – Bitumen – Nizozemska) o sporazumima o određivanju bruto cijene bitumena za gradnju cesta u Nizozemskoj i o određivanju jedinstvenog minimalnog popusta u korist graditelja cesta koji sudjeluju u zabranjenom sporazumu i nižeg maksimalnog popusta za druge graditelje cesta – Smanjenje kazne izrečene tužiteljima

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Nalaže se Kuwait Petroleum Corp., Kuwait Petroleum International Ltd i Kuwait Petroleum (Nederland) BV snošenje troškova.

(1) SL C 55, 23.2.2013.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/6

Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 24. listopada 2013. – Lancôme parfums et beauté & Cie protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni), Focus Magazin Verlag GmbH

(Predmet C-593/12 P) (1)

((Žalba - Žig Zajednice - Verbalni žig Color Focus - Zahtjev nositelja verbalnog žiga Zajednice Focus za proglašavanje žiga ništavim - Proglašavanje ništavosti - Odricanje - Članak 149. Poslovnika - Žalba koja je postala bespredmetna - Obustava postupka))

2014/C 102/07

Jezik postupka:engleski

Stranke

Žalitelj:Lancôme parfums et beauté & Cie (zastupnik: A. von Mühlendahl, odvjetnik)

Druge stranke u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni (zastupnici: A. Folliard-Monguiral, agent, R. Schweizer, odvjetnik) i Focus Magazin Verlag GmbH (zastupnik: R. Schweizer, odvjetnik)

Predmet

Žalba protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 5. listopada 2012. u predmetu T-204/10, Lancôme/OHIM, kojom je Opći sud odbio tužbu za poništenje koju je podnio nositelj verbalnog žiga „COLOR FOCUS”, za proizvode svrstane u razred 3 protiv Odluke R 238/2009-2 drugog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (OHIM) od 11. veljače 2010. kojom se odbija žalba podnesena protiv odluke odjela za poništaje kojom je prihvaćen zahtjev za proglašenje spomenutog žiga ništavim koji je podnio nositelj verbalnog žiga Zajednice „FOCUS” za proizvode svrstane u razred 3 – Članak 8. stavak 1. točka (b) i članak 53. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Vjerojatnost dovođenja u zabludu – Sličnost žigova – Stvarna uporaba ranijeg žiga – Zloporaba prava

Izreka

1.	Postupak povodom ove žalbe se obustavlja.

2.	Nalaže se Lancôme parfums et beauté & Cie snošenje troškova predmetnog postupka.

(1) SL C 55, 23.2.2013.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/7

Rješenje Suda (osmo vijeće) od 14. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio High Court of Justice (Chancery Division) – Ujedinjena Kraljevina) – Astrazeneca AB protiv Comptroller General of Patents

(Predmet C-617/12) (1)

((Lijekovi za humanu primjenu - Svjedodžba o dodatnoj zaštiti - Uredba (EZ) br. 469/2009 - Članak 13. stavak 1. - Pojam „prvo odobrenje za stavljanje u promet u Zajednici” - Odobrenje koje je izdao Institut suisse des produits thérapeutiques (Swissmedic) - Automatsko priznavanje u Lihtenštajnu - Odobrenje koje je izdala Europska agencija za lijekove - Trajanje važenja svjedodžbe))

2014/C 102/08

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court of Justice (Chancery Division)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Astrazeneca AB

Tuženik: Comptroller General of Patents

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – High Court of Justice, Chancery Division, Patents Court, Ujedinjena Kraljevina – Tumačenje članka 13. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 469/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove (SL L 152, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 64., str. 166.) – Pojam prvog odobrenja za stavljanje u promet – Švicarsko odobrenje koje Lihtenštajn automatski priznaje, ali koje nije bilo izdano sukladno administrativnom postupku predviđenom Direktivom 2001/83/EZ o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu

Izreka

Članak 13. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 469/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove, u kontekstu Europskog gospodarskog prostora (EGP) treba tumačiti u smislu da se administrativno odobrenje koje za lijek izdaje Institut suisse des produits thérapeutiques [Švicarski institut za terapeutske proizvode] (Swissmedic) i koje se automatski priznaje u Lihtenštajnu, treba smatrati prvim odobrenjem za stavljanje u promet toga lijeka na Europskom gospodarskom prostoru u smislu te odredbe, u slučaju kad je to odobrenje prethodilo odobrenjima za stavljanje u promet tog istog lijeka koja je izdala Europska agencija za lijekove (EMA) ili nadležna tijela država članica Europske unije sukladno zahtjevima navedenim u Direktivi 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu, kao i nadležna tijela Republike Island i Kraljevine Norveške. U tom pogledu nije relevantna okolnost da je Europska agencija za lijekove na temelju sličnih kliničkih podataka suprotno od švicarskih nadležnih tijela odbila izdati odobrenje za stavljanje u promet istog lijeka nakon provođenja ispitivanja tih istih kliničkih podataka, kao ni činjenica da je Institut suisse des produits thérapeutiques suspendirao švicarsko odobrenje te da ga je kasnije ponovno dao tek kad mu je nositelj odobrenja predočio dodatne podatke.

(1) SL C 86, 23.3.2013.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/8

Rješenje Suda (deveto vijeće) od 10. listopada 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koju je uputio Szombathelyi Törvényszék, Mađarska) – Ferenc Tibor Kovács protiv Vas Megyei Rendőr-főkapitányság

(Predmet C-5/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 45. UFEU-a - Slobodno kretanje radnika - Nacionalni propisi koji pod prijetnjom novčane kazne propisuju da je vozač koji koristi vozilo stranih registarskih pločica prilikom policijske kontrole dužan na licu mjesta predočiti dokaz da se njime propisno koristi))

2014/C 102/09

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Szombathelyi Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ferenc Tibor Kovács

Tuženik: Vas Megyei Rendőr-főkapitányság

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Szombathelyi Törvényszék – Tumačenje načela slobodnog kretanja osoba i zabrane diskriminacije te prava na pravičan postupak – Nacionalni propis iz područja cestovnog prometa koji propisuje da se na cestama unutar državnog područja mogu kretati vozila koja imaju dozvolu i registarske pločice koje izdaje administracija te države članice, te da se postojanje uvjeta koji dopuštaju izuzeće od tog pravila može utvrditi jedino prilikom kontrole – Obveza osobe koja boravi u državi članici A, a radi u državi članici B i za potrebe odlaska na radno mjesto na raspolaganju ima vozilo registarskih pločica države B koje pripada poslodavcu, da prilikom policijske kontrole dokaže da se propisno koristi vozilom u državi članici A – Nepostojanje mogućnosti za vozača da dokaz o poštivanju propisa predoči naknadno u administrativnom postupku

Izreka

Članak 45. UFEU-a treba tumačiti u smislu da je s njime u suprotnosti propis države članice, kao što je propis o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim se predviđa da se cestama te države članice u načelu mogu kretati samo vozila koja imaju administrativnu dozvola i registarske pločice koje je izdala ta ista država članica te da se osoba koja boravi u toj državi članici i želi se pozvati na izuzeće od tog pravila na osnovu toga što koristi vozilo koje mu je na raspolaganje dao njegov poslodavac s poslovnim nastanom u istoj državi članici, prilikom policijske kontrole mora biti u stanju na licu mjesta dokazati da ispunjava uvjete za primjenu tog izuzeća, kako su predviđeni predmetnim nacionalnim propisom, pod prijetnjom trenutnog izricanja novčane kazne bez mogućnosti oslobađanja, iznos koje odgovara onom u slučaju kršenja obveze registracije.

(1) SL C 114, 20.4.2013.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/8

Rješenje Suda (treće vijeće) od 14. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Úřad průmyslového vlastnictví – Češka Republika) – MF 7 a.s. protiv MAFRA a.s.

(Predmet C-49/13) (1)

((Članak 267. UFEU-a - Pojam „suda” - Postupak za donošenje odluke sudskog karaktera - Neovisnost - Očita nenadležnost Suda))

2014/C 102/10

Jezik postupka: češki

Sud koji je uputio zahtjev

Úřad průmyslového vlastnictví

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: MF 7 a.s.

Tuženik: MAFRA a.s.

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Úřad průmyslového vlastnictví – Tumačenje članka 3. stavka 2. točke (d) Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 299, str. 25.) (SL. posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 149.) – Kriteriji procjene zle vjere – Utjecaj okolnosti nastalih nakon podnošenja prijave za registraciju na procjenu dobre vjere podnositelja prijave – Odobrenje nositelja žiga na postupanje koje može ograničiti njegova isključiva prava – Ugovori zaključeni između nositelja ranijeg žiga i podnositelja prijave za kasniji žig koji ne uređuju prava na intelektualno vlasništvo – Toleriranje pobijanog žiga od strane nositelja ranijeg žiga tijekom duljeg razdoblja

Izreka

Sud Europske unije očito je nenadležan za davanje odgovora na pitanja koja je postavio Úřad průmyslového vlastnictví (Češka Republika) odlukom od 22. siječnja 2013.

(1) SL C 141, 18.5.2013.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/9

Rješenje Suda (osmo vijeće) od 12. prosinca 2013. – Getty Images (US) Inc. protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

(Predmet C-70/13 P) (1)

((Žalba - Žig Zajednice - Uredba (EZ) br. 207/2009 - Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) - Apsolutni razlozi za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Opisni karakter - Verbalni žig PHOTOS.COM - Djelomično odbijanje registracije - Jednakost postupanja - Obveza OHIM-a voditi računa o svojoj ranije usvojenoj praksi - Djelomično očito nedopuštena, a djelomično očito neosnovana žalba))

2014/C 102/11

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Getty Images (US) Inc. (zastupnik: P. Olson, advokat)

Druga stranka u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: V. Melgar, agent)

Predmet

Žalba podnesena protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 21. studenoga 2012., Getty Images/OHIM (T-338/11), kojom je Opći sud odbio tužbu za poništenje Odluke R 1831/2010-2 drugog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (OHIM) od 6. travnja 2011. o odbijanju žalbe na odluku ispitivača koji je djelomično odbio registrirati verbalni žig „PHOTOS.COM” za proizvode i usluge iz razreda 9., 42. i 45. – Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) i članak 7. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Nepostojanje razlikovnog karaktera

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Nalaže se Getty Images (US) Inc. snošenje troškova.

(1) SL C 101, 6.4.2013.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/10

Rješenje Suda (osmo vijeće) od 28. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil régional d'expression française de l'ordre des médecins vétérinaires, Belgija) – Stegovni postupak protiv Jeana Devillersa

(Predmet C-167/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 53. stavak 2. Poslovnika Suda - Conseil régional d’expression française de l’ordre des médecins vétérinaires - Pojam „sud države članice” u smislu članka 267. UFEU-a - Nenadležnost Suda))

2014/C 102/12

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil régional d'expression française de l'ordre des médecins vétérinaires

Stranka u glavnom postupku

Jean Devillers

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Conseil régional d'expression française de l'Ordre des médecins vétérinaires (Belgija) – Tumačenje članka 3. Uredbe (EZ) Vijeća br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka i o izmjeni direktiva 64/432/EEZ i 93/119/EZ i Uredbe (EZ) br. 1255/97 (SL L 3, 2005., str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 58., str. 151.) – Prethodno pitanje koje je postavila strukovna komora – Pojam suda u smislu članka 267. UFEU-a – Nadležnost Suda – Nedovoljni pravni i činjenični elementi – Dopuštenost pitanja

Izreka

Sud Europske unije je očito nenadležan odgovoriti na pitanje koje je postavio Conseil régional d’expression française de l’ordre des médecins vétérinaires (Belgija) u svojoj odluci od 23. ožujka 2013.

(1) SL C 164, 8.6.2013.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/10

Rješenje Suda (osmo vijeće) od 14. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court of Justice (Chancery Division) – Ujedinjena Kraljevina) – Glaxosmithkline Biologicals SA, Glaxosmithkline Biologicals, Niederlassung der Smithkline Beecham Pharma GmbH & Co. KG protiv Comptroller-General of Patents, Designs and Trade Marks

(Predmet C-210/13) (1)

((Lijekovi za primjenu kod ljudi - Svjedodžba o dodatnoj zaštiti - Uredba (EZ) br. 469/2009 - Pojmovi „aktivni sastojak” i „mješavina aktivnih sastojaka” - Dodatak))

2014/C 102/13

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court of Justice (Chancery Division)

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Glaxosmithkline Biologicals SA, Glaxosmithkline Biologicals, Niederlassung der Smithkline Beecham Pharma GmbH & Co. KG

Tuženici: Comptroller-General of Patents, Designs and Trade Marks

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – High Court of Justice (Chancery Division) – Tumačenje članka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 469/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove (SL L 152, str.1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 64., str. 166.)- Pojmovi „aktivni sastojak” i „mješavina aktivnih sastojaka” – Dodatak bez vlastitog terapeutskog učinka koji potiče terapeutski učinak u antigenu

Izreka

Članak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 469/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove treba tumačiti u smislu da isto kao što dodatak ne spada pod pojam „aktivni sastojak” u smislu te odredbe, mješavina dvije tvari od kojih je jedna aktivni sastojak koji ima terapeutske učinke koji su mu svojstveni, dok je druga dodatak koji povećava terapeutske učinke i koji pritom sam nema vlastitih terapeutskih učinaka ne spada pod pojam „mješavina aktivnih sastojaka” u smislu navedene odredbe.

(1) SL C 189, 29.6.2013.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/11

Rješenje Suda (osmo vijeće) od 14. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal des affaires de sécurité sociale des Bouches du Rhône – Francuska) – Anouthani Mlamali protiv Caisse d’allocations familiales des Bouches-du-Rhône

(Predmet C-257/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 94. Poslovnika Suda - Nepostojanje dostatnih pojašnjenja o činjeničnom i pravnom kontekstu glavnog postupka kao i razloga koji opravdavaju potrebu odgovora na prethodno pitanje - Očita nedopuštenost))

2014/C 102/14

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal des affaires de sécurité sociale des Bouches du Rhône

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Anouthani Mlamali

Tuženik: Caisse d’allocations familiales des Bouches-du-Rhône

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Tribunal des affaires de sécurité sociale des Bouches du Rhône – Tumačenje članka 11. Direktive 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem (SL L 16, str. 44.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 41.) – Zakoniti boravak državljanina treće države – Odbijanje zahtjeva za obiteljska davanja u korist uzdržavanog maloljetnog djeteta koje je i samo državljanin treće države – Zaobilaženje zakonske odredbe o spajanju obitelji – Obrazloženo odbijanje zbog nedostavljanja liječničke potvrde koju je izdala Agence nationale de l'accueil des étrangers et des migrations – Jednako postupanje

Izreka

Zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio Tribunal des affaires de sécurité sociale des Bouches-du-Rhône (Francuska) odlukom od 13. svibnja 2013. je očito nedopušten.

(1) SL C 207, 20.7.2013.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/12

Rješenje Suda (drugo vijeće) od 28. studenog 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koju je podnio 5a Vara Cível de Lisboa, Portugal) – Sociedade Agrícola e Imobiliária da Quinta de S. Paio, Lda protiv Instituto da Segurança Social, IP

(Predmet C-258/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Povelja o temeljnim pravima Europske unije - Pravo na učinkoviti pravni lijek - Pravne osobe čiji je cilj stjecanje dobiti - Pravna pomoć - Nepostojanje veze s pravom Unije - Očita nenadležnost Suda))

2014/C 102/15

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

5a Vara Cível de Lisboa

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Sociedade Agrícola e Imobiliária da Quinta de S. Paio, Lda

Tuženik: Instituto da Segurança Social, IP

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Varas Cíveis de Lisboa – Tumačenje članaka 6. i 267. UFEU-a i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (SL C 364, 2000., str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 104.) – Pravo na učinkoviti pravni lijek – Nacionalni propis koji isključuje mogućnost da pravne osobe čiji je cilj stjecanje dobiti koriste pravnu pomoć – Izuzeće od sudskih troškova primjenjivih na spomenute pravne osobe u slučaju insolventnosti ili primjene postupka sanacije poduzeća

Izreka

Sud je očito nenadležan odgovoriti na prethodna pitanja koja je u odluci od 13. ožujka 2013. (predmet C-258/13) postavio 5a Vara Cível de Lisboa (Portugal).

(1) SL C 215, 27.7.2013.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. siječnja 2014. uputio Grondwettelijk Hof (Belgija) – KPN Group Belgium NV i Mobistar NV protiv Ministerraada, intervenijent: Belgacom NV

(Predmet C-1/14)

2014/C 102/16

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Grondwettelijk Hof

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: KPN Group Belgium NV i Mobistar NV

Tuženik: Ministerraad

Intervenijent: Belgacom NV

Prethodna pitanja

Treba li Direktivu 2002/22/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) – i osobito njezine članke 9. i 32. – tumačiti tako da se socijalna tarifa za univerzalne usluge kao i kompenzacijski mehanizam predviđen člankom 13. stavkom 1. točkom (b) Direktive o univerzalnoj usluzi ne primjenjuju samo na elektroničku komunikaciju pomoću telefonskog priključka na (neku) javnu komunikacijsku mrežu na fiksnoj lokaciji, nego i na elektroničku komunikaciju pomoću mobilnih komunikacijskih usluga i/ili internetske pretplate?

2.	Treba li članak 9. stavak 3. Direktive o univerzalnoj usluzi tumačiti tako da državama članicama dopušta da univerzalnoj usluzi dodaju posebne tarifne opcije za druge usluge osim onih opisanih u članku 9. stavku 2. Direktive o univerzalnoj usluzi?

3.	U slučaju negativnog odgovora na prvo i drugo pitanje: jesu li dotične odredbe Direktive o univerzalnoj usluzi usklađene s načelom jednakosti, onako kako je među ostalim zajamčeno člankom 20. Povelje o temeljnim pravima Europske unije (2)?

(1) (SL L 108, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 3.).

(2) (SL 2000, C 362, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 104.).

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. siječnja 2014. uputio Sąd Najwyższy (Poljska) – Polska Telefonia Cyfrowa S.A. (Varšava) protiv Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej

(Predmet C-3/14)

2014/C 102/17

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Najwyższy

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Polska Telefonia Cyfrowa S.A.

Tuženik: Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej

Prethodna pitanja

Treba li članak 7. stavak 3. Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (1) u vezi s člankom 28. Direktive 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (2) tumačiti tako da svaka mjera koju državno regulatorno tijelo poduzme za ispunjenje obveze koja proizlazi iz članka 28. Direktive 2002/22 utječe na trgovinu između država članica ako može omogućiti pristup nezemljopisnim brojevima samo krajnjim korisnicima iz drugih država članica na državnom području te države članice?

Treba li članak 7. stavak 3. u vezi s člancima 6. i 20. Direktive 2002/21 tumačiti tako da državno regulatorno tijelo ne smije provoditi konsolidacijski postupak kada odlučuje o sporovima između poduzetnika koji nude elektroničke komunikacijske mreže ili usluge, a ti se sporovi odnose na ispunjenje obveze jednoga od tih poduzetnika koja proizlazi iz članka 28. Direktive 2002/22, čak ni onda kad mjera utječe na trgovinu između država članica i unutarnje pravo obvezuje državno regulatorno tijelo da uvijek provede konsolidacijski postupak kad mjera može utjecati na tu trgovinu?

U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje: Treba li članak 7. stavak 3. u vezi s člankom 6. i 20. Direktive 2002/21 u vezi s člankom 288. UFEU-a i članka 4. stavka 3. UEU-a tumačiti tako da nacionalni sud ne smije primijeniti propise unutarnjeg prava koji državnom regulatornom tijelu propisuju obvezu provođenja konsolidacijskog postupka uvijek kad mjera koju je poduzelo može utjecati na trgovinu između država članica?

(1) (SL L 108, 24.4.2002., str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 49., str. 25.).

(2) (SL L 108, 24.4.2002., str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 3.).

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de Primera Instancia (Španjolska) 10. siječnja 2014. – Unnim Banc, S.A. protiv Diega Fernándeza Gabarra i dr.

(Predmet C-8/14)

2014/C 102/18

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de Primera Instancia

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Unnim Banc, S.A.

Tuženici: Diego Fernández Gabarro, Pedro Penalva López i Clara López Durán

Prethodna pitanja

Treba li smatrati da je rok od mjesec dana, određen Zakonom 1/2013 o zaštiti hipotekarnog dužnika, restrukturiranju duga i najmu socijalnih stanova, protivan člancima 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ (1)

(1) Vijeće, od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima

SL L 95, str. 29. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. siječnja 2014. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) – Staatssecretaris van Financiën protiv D. G. Kiebacka

(Predmet C-9/14)

2014/C 102/19

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku: Staatssecretaris van Financiën

Druga stranka u kasacijskom postupku: D. G. Kieback

Prethodna pitanja

Treba li članak 39. UEZ-a tumačiti tako da država članica u kojoj je porezni obveznik zaposlen prilikom naplate poreza na dohodak mora uzeti u obzir osobnu situaciju i bračni status poreznog obveznika u slučaju kad je (i) taj porezni obveznik radio samo tijekom jednog dijela poreznog razdoblja u toj državi članici, a živio je u drugoj državi članici, (ii) svoj ukupni ili gotovo ukupni dohodak ostvario tijekom tog razdoblja u državi zaposlenja, (iii) tijekom te godine radio i živio u drugoj državi i (iv) promatrano tijekom cijelog poreznog razdoblja, svoj ukupni ili gotovo ukupni dohodak nije ostvario u prvonavedenoj državi zaposlenja?

2.	Utječe li na odgovor na prvo pitanje ako država u kojoj je radnik živio i radio tijekom poreznog razdoblja nije država članica Europske unije?

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. siječnja 2014. uputio Hof van Beroep te Gent (Belgija) – Property Development Company NV protiv Belgijske države

(Predmet C-16/14)

2014/C 102/20

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hof van Beroep te Gent

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Property Development Company NV

Druga stranka u postupku: Belgijska država

Prethodno pitanje

Jesu li kamate na pozajmljeni kapital, koje sukladno članku 35. stavku 4. Četvrte direktive Vijeća 78/660/EEZ (1) od 25. srpnja 1978. mogu biti uračunate u trošak proizvodnje do one mjere u kojoj se odnose na pripadaju razdoblje proizvodnje, dio porezne osnovice za korištenje u smislu članka 5. stavka 6. Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ (2) od 17. svibnja 1977., osobito „proizvodne cijene” u smislu članka 11. slova A stavka 1. točke (b) te direktive i/ili popratnih troškova u smislu njezinog članka 11. slova A stavka 2.?

(1) Četvrta direktiva Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava (SL L 222, str. 11.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 16.).

(2) Šesta direktiva Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena porezna osnovica (SL L 145, str. 1.).

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/15

Žalba koju je 21. siječnja 2014. podnio Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) donesene 8. studenoga 2013. u predmetu T-536/10, Kessel Marketing & Vertriebs GmbH protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

(Predmet C-31/14 P)

2014/C 102/21

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: D. Walicka)

Druga stranka u postupku: Kessel Marketing & Vertriebs GmbH, Janssen-Cilag GmbH

Zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine pobijanu presudu;

—	odbije tužbu protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda od 21. rujna 2010. u predmetu R 708/2010-4 i podredno, predmet vrati Općem sudu na ponovno suđenje;

—	tužitelju u prvom stupnju naloži snošenje troškova, kako postupka u prvom stupnju tako i žalbenog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći sud je potvrdio odluku žalbenog vijeća da je ograničenje popisa proizvoda i usluga koje je izvršio tužitelj neodređeno kad uzima u obzir kriterij nepostojanja obveze propisivanja. Opći sud je unatoč tome izložio da ovaj nedostatak određenosti ne može utjecati na to da zahtjev za ograničavanje postane u cijelosti nebitan. Ured zastupa stav da se kod nedostatka određenosti ne može ni registrirati ograničenje popisa proizvoda i usluga niti se na njemu može zasnivati usporedba proizvoda i usluga. Kako je u ovom slučaju utvrđen nedostatak određenosti, žalbeno vijeće nije moglo uzeti u obzir odgovarajući zahtjev.

Nadalje je Opći sud odlučio da je ograničenje koje je tužitelj zatražio nedopušteno u dijelu u kojem se oslanja na nepostojanje obveze propisivanja za dotične proizvode. Kriterij nepostojanja obveze propisivanja nije pogodan kriterij za stvaranje podskupine prijavljenih proizvoda. On nije pogodan kriterij za stvaranje podskupine farmaceutskih proizvoda koji su obuhvaćeni nekim žigom. Postoji li obveza propisivanja ili ne ovisi, zbog nepostojanja usklađivanja na europskoj razini, o nacionalnim pravnim propisima koji vrijede za farmaceutske proizvode, a koje nacionalni zakonodavac može izmijeniti u svako doba. Pravo zaštite putem žiga Zajednice ne može ovisiti ni o kriteriju koji pripada nacionalnom pravu niti kriteriju koji se može mijenjati tijekom vremena. Ured to ne osporava. Opći sud je unatoč tome odlučio da žalbeno vijeće pogrešno nije uzelo u obzir ograničenje u cijelosti. Ono ga nije smjelo smatrati nebitnim u cijelosti. Trebalo je provesti usporedbu proizvoda zasnivajući je na proizvodima koji su bili obuhvaćeni prijavljenim žigom nakon tužiteljevog ograničenja s proizvodima koji su bili obuhvaćeni ranijim žigom, ne uzimajući pritom u obzir kriterij obveze propisivanja.

Prema mišljenju Ureda, presuda se u tom dijelu zasniva na povredi članka 43. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 (1) u vezi s člankom 2. stavkom 2. Uredbe br. 2868/95 (2), jer nedostatak određenosti popis proizvoda i usluga čini u cijelosti nedopuštenim. Nedopušteno ograničenje ne može biti ni registrirano niti uzeto u obzir prilikom usporedbe proizvoda. Presuda povređuje i načelo vezanosti prijavom na kojem se zasniva sustav žiga Zajednice. Popis proizvoda i usluga mora biti ocijenjen kao takav, u obliku koji je podnio podnositelj prijave. Uredu nisu dodijeljene ovlasti za preoblikovanje popisa.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL, L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).

(2) Uredba Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995 o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (SL L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.).

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. siječnja 2014. uputio Fővárosi Törvényszék (Mađarska) – ERSTE Bank Hungary Zrt. protiv Attila Sugár

(Predmet C-32/14)

2014/C 102/22

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Izvršitelj: ERSTE Bank Hungary Zrt.

Dužnik: Attila Sugár

Prethodna pitanja

Je li u skladu s člankom 7. stavkom 1. Direktive 93/13/EEZ (1) postupak države članice sukladno kojem, kada potrošač ne ispuni obvezu koju je preuzeo na temelju dokumenta koji je u propisanom obliku sastavio javni bilježnik, druga ugovorna strana potražuje svotu koju sama navede izdavanjem takozvane klauzule o izvršnosti i bez potrebe prethodnog vođenja kontradiktornog sudskog postupaka u kojem se ispituje nepošteni karakter klauzula ugovora koji je temelj izdavanja te klauzule?

Može li potrošač u navedenom postupku tražiti ukidanje već izdane klauzule o izvršnosti pozivajući se na to da nije provedeno ispitivanje nepoštenih uvjeta klauzula ugovora koji je temelj izdavanja te klauzule, iako sud, sukladno presudi donesenoj u predmetu C-472/11, mora u sudskom postupku obavijestiti potrošača o nepoštenim klauzulama koje je ustanovio?

(1) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim klauzulama u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29). (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/17

Žalba koju su 24. siječnja 2014. podnijeli Mory SA, u stečaju, Mory Team, u stečaju, Superga Invest protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 11. studenoga 2013. u predmetu T-545/12, Mory i dr. protiv Komisije

(Predmet C-33/14 P)

2014/C 102/23

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelji: Mory SA, u stečaju, Mory Team, u stečaju, Superga Invest (zastupnici: B. Vatier i F. Loubières, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjev

—	Ukinuti rješenje sedmog vijeća Općeg suda;

—	Vratiti predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje pod uvjetima koji osiguravaju nepristranost pri izvođenju dokaza;

—	Odrediti da će se snošenje troškova odlučiti u skladu s prvotnom tužbom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi, žalitelji ističu dva žalbena razloga.

Na prvom mjestu, Opći sud je pogriješio u tumačenju članka 263. UFEU-a ne priznavši žaliteljima pravni interes. Oni međutim smatraju da je dopuštenost tužbe uvjetovana činjenicom da tužitelji koji nisu adresati određene odluke pokažu da se ona izravno i osobno na njih odnosi. Prema njihovom mišljenju, radi se o jedinom uvjetu koji je Ugovor postavio za ocjenu dopuštenosti tužbe. Osim toga, Ugovor ne spominje pravni interes kao samostalni uvjet za tužbu.

Žalitelji tvrde da imaju pravni interes iz sljedećih razloga. Kao prvo, činjenica da je Mory SA bio zainteresirana stranka u postupcima koji su doveli do odluka Sernam 1, Sernam 2 i Sernam 3 i da je osobno sudjelovao u tim postupcima dodjeljuju mu pravni interes protiv odluke koja se odnosi na načine primjene zadnje od tih odluka. Kao drugo, činjenica da su žalitelji stranke u dva postupka koji su u tijeku pred francuskim sudovima također dozvoljava da se utvrdi njihov pravni interes. Kao treće, pravni interes društva Superga Invest izravno proizlazi iz pravnog interesa društava Mory SA i Mory Team čije je ono glavni dioničar, kao i iz njegovog sudjelovanja u ranije navedenim postupcima. Konačno, pravni interes žalitelja proizlazi iz činjenice da su bili lišeni svojeg postupovnog prava na pokretanje formalnog postupka ispitivanja iako su poštom obavijestili Komisiju da je društvo Geodis preuzelo imovinu društva Sernam.

Na drugom mjestu, žalitelji prigovaraju Općem sudu da nije utvrdio da se na njih „izravno i osobno odnosi” odluka u smislu članka 263. UFEU-a. Pogrešno je da Opći sud nije ispitao razloge nedopuštenosti koje je iznijela Komisija i koji se odnose na nepostojanje osobnog utjecaja na žalitelje. Žalitelji smatraju da je nesumnjivo postojanje osobnog utjecaja na njih, u skladu sa sudskom praksom Općeg suda.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/18

Žalba od 23. siječnja 2014. koju je podnio Enercon GmbH protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 12. studenog 2013. u predmetu T-245/12, Gamesa Eólica, SL protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)(OHIM)

(Predmet C-35/14 P)

2014/C 102/24

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Enercon GmbH (zastupnici: J. Eberhardt, Rechtsanwalt, R. Böhm, Rechtsanwalt)

Druge stranke u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni), Gamesa Eólica, SL

Zahtjev

Žalitelj predlaže da Sud:

—	ukine odluku u predmetu T-245/12 koju je donio Opći sud dana 12. studenog 2013.

—	naloži OHIM-u snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj traži da se pobijana odluka ukine zbog sljedećih razloga:

1.	Zbog toga što žalitelj nije dao odgovor u postupku pred Općim sudom, taj Sud ga nije uključio u postupak i nije mu dostavio primjerak presude. Na taj je način Opći sud povrijedio vlastiti Poslovnik i žaliteljeva vlasnička prava na način što mu je uskratio pravo na pravično suđenje.

2.	Opći je sud pogrešno zaključio da je osporeni žig boja per se te nije smio koristiti takvu kategorizaciju kao jedinu osnovu za ocjenu razlikovnih elemenata žiga.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/18

Tužba podnesena 24. siječnja 2014. – Europska komisija protiv Francuske Republike

(Predmet C-37/14)

2014/C 102/25

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: J.-F. Brakeland i B. Stromsky, agenti)

Tuženik: Francuska Republika

Tužbeni zahtjev

—

utvrditi da nepoduzimanjem, u propisanim rokovima, svih potrebnih mjera za povrat od korisnika državnih potpora koje su člankom 1. Odluke Komisije 2009/402/CE od 28. siječnja 2009. o „kriznim planovima” koje Francuska provodi u sektoru voća i povrća (1) proglašene nezakonitim i nespojivim s unutrašnjim tržištem, te neizvješćivanjem Komisije, u određenom roku, o mjerama poduzetima u svrhu poštovanja te odluke, Francuska Republika nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 288. stavka 4. UFEU-a i na temelju članaka 2., 3. i 4. navedene odluke.

—	naložiti Francuskoj Republici snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Odlukom određeni rok za povrat državnih potpora koje su proglašene nezakonitima je istekao bez da je došlo do potpunog povrata tih potpora.

Na dan podnošenja ove tužbe, tuženik još nije usvojio potrebne mjere za povrat dodijeljenih potpora od poduzetnika koji su se njima koristili, niti je Komisiji priopćio sve tražene informacije.

(1) SL L 127, str. 11.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. siječnja 2014. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) – Bodenverwertungs- und -verwaltungs GmbH (BVVG) i dr.

(Predmet C-39/14)

2014/C 102/26

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Podnositelj zahtjeva: Bodenverwertungs- und -verwaltungs GmbH (BVVG)

Druge stranke u postupku: Thomas Erbs, Ursula Erbs

Tijelo nadležno za izdavanje dozvole: Landkreis Jerichower Land

Prethodno pitanje

Protivi li se članku 107. stavku 1. UFEU-a nacionalna odredba kao što je ona članka 9. stavka 1. točke 3. Zakona o prometu nekretnina, a koja u svrhe poboljšanja poljoprivredne strukture državnoj ustanovi kao što je BVVG zabranjuje da poljoprivredno zemljište koje se prodaje proda osobi koja je na javnom natječaju ponudila najviše, ako je najviša ponuda u velikom nerazmjeru prema vrijednosti zemljišta?

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. siječnja 2014. uputio Cour de cassation (Francuska) – Direction générale des douanes et droits indirects, Chef de l'agence de poursuites de la Direction nationale du renseignement et des enquêtes douanières, Direction régionale des douanes et droits indirects de Lyon protiv Utopia SARL, koja posluje pod trgovačkim nazivom Marshall Bioresources

(Predmet C-40/14)

2014/C 102/27

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour de cassation

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Direction générale des douanes et droits indirects, Chef de l'agence de poursuites de la Direction nationale du renseignement et des enquêtes douanières, Direction régionale des douanes et droits indirects de Lyon

Tuženik: Utopia SARL, koja posluje pod trgovačkim nazivom Marshall Bioresources

Prethodna pitanja

Ima li uvoznik životinja koje su pripremljene posebno za korištenje u laboratorijima pravo na oslobađanje od plaćanja carine na uvoz koja je predviđena za tu vrstu robe člankom 60. Uredbe Vijeća (EZZ) br. 918/83 od 28. ožujka 1983. uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici koji nije javna ustanova ili certificiranoj privatnoj ustanovi, čija je glavna djelatnost obrazovanje ili znanstveno istraživanje, ali čiji su korisnici ustanove koje ispunjavaju te uvjete?

Mora li se opće pravilo 5 b) Općih pravila za tumačenje kombinirane nomenklature tumačiti na način da kavezi koji služe za prijevoz živih životinja koje su namijenjene za istraživanje u laboratorijima spadaju u kategoriju ambalaže u smislu tog pravila?

U slučaju potvrdnog odgovora, treba li pojam „da se očito mogu višestruko koristiti” koji se primjenjuje na tu ambalažu shvatiti općenito ili tako da se odnosi samo na ponovno korištenje na području Unije?

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. siječnja 2014. uputio Cour de cassation (Francuska) – Christie’s France SNC protiv Syndicat national des antiquaires

(Predmet C-41/14)

2014/C 102/28

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour de cassation

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Christie’s France SNC

Tuženik: Syndicat national des antiquaires

Prethodno pitanje

Treba li pravilo iz članka 1. stavka 4. Direktive 2001/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o pravu slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela (1), koje određuje da prodavatelj plaća pravo slijeđenja tumačiti u smislu da on snosi u konačnici trošak bez mogućeg ugovornog odstupanja?

(1) SL L 272, str. 32. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 22.)

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. siječnja 2014. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) – Holterman Ferho Exploitatie BV i dr. protiv F. L. F. Spies von Büllesheim

(Predmet C-47/14)

2014/C 102/29

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Žalitelji u kasacijskom postupku: Holterman Ferho Exploitatie BV, Ferho Bewehrungsstahl GmbH, Ferho Vechta GmbH i Ferho Frankfurt GmbH

Druga stranka u kasacijskom postupku: F. L. F. Spies von Büllesheim

Prethodna pitanja

Treba li odredbe Poglavlja II. Odjeljka 5. (članke 18. do 21.) Uredbe (EZ) br. 44/2001 (1) tumačiti tako da im je protivna primjena članka 5. točke 1. (a) ili članka 5. točke 3. te Uredbe u slučaju kao što je ovaj, u kojem trgovačko društvo tuženika smatra odgovornim ne samo u njegovom svojstvu direktora tog društva zbog protupropisnog izvršavanja njegovih dužnosti ili štetnih radnji, nego i neovisno o tom svojstvu zbog namjere ili svjesnog nehaja prilikom izvršavanja ugovora o radu sklopljenog između njega i trgovačkog društva?

Treba li u slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje pojam „stvari koje se odnose na ugovore” u članku 5. točki 1. (a) Uredbe (EZ) br. 44/2001 tumačiti tako da on obuhvaća i slučaj kao što je ovaj, u kojem trgovačko društvo osobu u njezinom svojstvu direktora toga društva smatra odgovornom zbog povrede njezine obveze izvršavanja njezinih dužnosti koje proizlaze iz prava trgovačkih društava u skladu s važećim propisima?

Treba li u slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 2 a) pojam „mjesto u kojem treba biti izvršena obveza [na kojoj se temelji tužba]” u članku 5. točki 1. (a) Uredbe (EZ) br. 44/2001 tumačiti tako da znači mjesto u kojem je direktor izvršavao ili trebao izvršavati svoju dužnost koja proizlazi iz prava trgovačkih društava, što će u pravilu biti mjesto u kojem se nalazi središnja uprava ili glavno mjesto poslovanja u smislu članku 60. stavka 1. točki (b) odnosno (c) ove Uredbe?

Treba li u slučaju negativnog odgovora na pitanje 1 pojam „štetna radnja” u članku 5. točki 3. Uredbe (EZ) br. 44/2001 tumačiti tako da obuhvaća i slučaj kao što je ovaj, u kojem trgovačko društvo osobu smatra odgovornom u njezinom svojstvu direktora tog društva zbog protupropisnog izvršavanja njezine dužnosti koja proizlazi iz prava trgovačkih društava ili štetne radnje?

Treba li u slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 3 a) pojam „mjesto u kojem se dogodio štetni događaj ili bi se on mogao dogoditi” u članku 5. točki 3. Uredbe (EZ) br. 44/2001 tumačiti tako da znači mjesto gdje je direktor izvršavao ili trebao izvršavati svoju dužnost koja proizlazi iz prava trgovačkih društava, što će u pravilu biti mjesto u kojem se nalazi središnja uprava ili glavno mjesto poslovanja dotičnog društva u smislu članka 60. stavka 1. točki (b) odnosno (c) ove Uredbe?

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001, L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.).

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/21

Tužba podnesena 30. siječnja 2014. – Europski parlament protiv Vijeća Europske unije

(Predmet C-48/14)

2014/C 102/30

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europski parlament (zastupnici: L. Visaggio i J. Rodrigues, agenti)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

—	Poništiti Direktivu Vijeća 2013/51/Euratom od 22. listopada 2013. o utvrđivanju zahtjeva za zaštitu zdravlja stanovništva od radioaktivnih tvari u vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju (1);

—	Naložiti Vijeću Europske unije snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Parlament ističe tri tužbena razloga u prilog svojoj tužbi.

Na prvom mjestu, Parlament smatra da je pravna osnova koju je izabralo Vijeće pogrešna jer mjere koje su predmet pobijane direktive spadaju u nadležnosti Unije iz područja zaštite okoliša predviđene u članku 192. UFEU-a. Te mjere su trebale biti donesene na temelju navedenog članka u redovnom zakonodavnom postupku, a ne na temelju članaka 31. i 32. EA.

Na drugom mjestu, Parlament ističe da pobijana direktiva šteti pravnoj sigurnosti jer uspostavlja pravila kontrole i analize koja se stavljaju iznad pravila koja su već na snazi na temelju Direktive 98/83/EZ (2).

Na posljednjem mjestu, Parlament smatra da je usvajanjem pobijane Direktive Vijeće povrijedilo načelo lojalne suradnje među institucijama iz članka 13. stavka 2. UEU-a.

(1) SL L 296, str. 12.

(2) Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (SL L 330, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 6., str. 51.).

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/22

Žalba koju je 4. veljače 2014. podnio JAS Jet Air Service France (JAS) protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 3. prosinca 2013. donesene u predmetu T-573/11, JAS Jet Air Service France protiv Komisije

(Predmet C-53/14 P)

2014/C 102/31

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: JAS Jet Air Service France (JAS) (zastupnici: T. Gallois i E. Dereviankine, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjev

—	Ukinuti odluku Općeg suda kako glasi u izreci presude od 3. prosinca 2013. u predmetu T-573/11;

—

Prihvatiti zahtjev koje je društvo JAS Jet Air Service France iznijelo u prvostupanjskom postupku gdje je tražilo poništenje odluke Europske komisije od 5. kolovoza 2011. u slučaju REM 01/2008 kojom je odbijen zahtjev za smanjenje plaćanja uvoznih carina u iznosu od 1 001 778,20 eura koji je ono podnijelo 24. siječnja 2008.;

—	Naložiti Europskoj komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj ističe dva žalbena razloga u prilog svojoj žalbi protiv presude kojom je Opći sud potvrdio Komisijinu odluku od 5. kolovoza 2011. kojom se odbija zahtjev za smanjenje plaćanja uvoznih carina koji je podnio žalitelj.

Na prvom mjestu, žalitelj prigovara Općem sudu da je povrijedio članak 13. Uredbe (EEZ) br. 1430/79 (1) i članak 239. Carinskog zakonika Zajednice (2) jer nije priznao postojanje „posebne situacije” koja dozvoljava zatraženo smanjenje. Opći sud je smatrao da situacija žalitelja nije usporediva s onom društva CALBERSON BV (slučaj REM 10/01), kojemu je Komisija odobrila smanjenje.

Na drugom mjestu, žalitelj smatra da je Opći sud povrijedio ranije navedene članke jer nije uzeo u obzir, za priznavanje postojanja „posebne situacije”, nefunkcioniranje na razini unutarnjeg postupka izdavanja i kontrole dozvola za uvoz bez PDV-a, konkretno AI2 (članak 275. francuskog Općeg poreznog zakonika i njegove provedbene odredbe). Opći sud je obrnuo teret dokazivanja i stoga povrijedio opća pravna načela procjenjujući da je žaliteljeva zadaća na precizan način utvrditi posljedice navedenog nefunkcioniranja.

(1) Uredba Vijeća (EEZ) br. 1430/79 od 2. srpnja 1979. o povratu ili otpustu uvoznih ili izvoznih carina (SL L 175, str. 1)(nesl. prij).

(2) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 302, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str.110.)

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/23

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. veljače 2014. uputio cour d'appel de Mons (Belgija) – Régie communale autonome du stade Luc Varenne protiv Belgijske države

(Predmet C-55/14)

2014/C 102/32

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour d'appel de Mons

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Régie communale autonome du stade Luc Varenne

Tuženik: Belgijska država

Predstavlja li stavljanje na raspolaganje sportske infrastrukture koja se koristi isključivo za nogomet, a što uključuje mogućnost ad hoc korištenja i uporabe površine namijenjene za igru nogometnog stadiona (igrališta) kao i svlačionice za igrače i suce do 18 dana po sportskoj sezoni (sportska sezona započinje 1. srpnja svake godine i završava 30. lipnja slijedeće godine), najam nekretnine koji je izuzet iz oporezivanja u smislu članka 13., B, točke b) Šeste direktive Vijeća broj 77/388/EEZ, od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstva država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje (1) (članak 135. stavak 1.Direktive o PDV-u 2006/112 (2)) kada davatelj prava korištenja i uporabe:

—	ima pravo da u cijelosti prenese istovjetna prava na druge fizičke ili pravne osobe po svom izboru i izvan navedenih 18 dana,

—

ima pravo u bilo koje vrijeme pristupiti navedenoj infrastrukturi, bez da prethodno pribavi odobrenje stjecatelja prava i korištenja, posebice, da bi provjerio da se infrastruktura koristi primjereno te da bi spriječio nastanak štete, s jedinim uvjetom da ne utječe na nesmetano održavanje sportskih natjecanja,

—	zadržava, osim toga, pravo stalnog nadzora pristupa infrastrukturi, uključujući i vremenu kada se koristi za R.F.C.T.,

—

potražuje naknadu imovinske štete u visini od 1 750 EUR za svaki dan korištenja površine namijenjene za igru, svlačionice, bara, sustava recepcija, provjere i nadzora svih prostorija, uređaja i opreme, s time da su stranke dogovorile da 20% zatraženog iznosa predstavlja pravo pristupa nogometnom igralištu a najviše 80% naknadu za različite usluge u vezi s održavanjem,, čišćenjem, vođenjem (košnja, sijanje itd…) i redovno održavanje površine koja služi za igru te pružanje dodatnih usluga, koje pruža davatelj prava uporabe i korištenja (u konkretnom slučaju Regija koja se nalazi u svojstvu tužitelja).

(1) SL L 145, str. 1.

(2) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.).

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/24

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. veljače 2014. uputio Tribunale Ordinario di Aosta (Italija) – Equitalia Nord SpA protiv CLR di Camelliti Serafino & C. Snc

(Predmet C-68/14)

2014/C 102/33

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Ordinario di Aosta

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Equitalia Nord SpA

Tuženik: CLR di Camelliti Serafino & C. Snc

Prethodna pitanja

Je li u suprotnosti s člankom 106. stavcima 1. i 2. UFEU-a talijanski propis iz članka 3. stavaka 1. i 4. Zakonske uredbe br. 95 od 6. srpnja 2012., kako je dijelom izmijenjena Zakonom br. 135 o pretvaranju [Zakonske uredbe] od 7. kolovoza 2012. u dijelu u kojem propisuje da „uzimajući u obzir izvanrednost ekonomske situacije i činjenicu da je postizanje ograničenja javnih rashoda od prioritetne važnosti, od dana stupanja na snagu predmetnog akta, za godine 2012., 2013. i 2014., prilagodba vezana za kretanje indeksâ ISTAT-a, koja je predviđena važećim propisom, ne primjenjuje se na najamnine koje plaćaju administrativna tijela koje su uključene u konsolidirani račun dobiti i gubitka tijela javne vlasti, kako je odredio Istituto nazionale di statistica [Nacionalni zavod za statistiku] u skladu s člankom l. stavkom 3. Zakona br. 196 od 31. prosinca 2009., niti na [najamnine koje duguju] nezavisna regulatorna tijela, uključujući Commissione nazionale per le società e la borsa (Consob) [Državna komisija za trgovačka društva i burzu] za korištenje u svojstvu najmoprimaca unajmljenih nekretnina u svrhu rada institucija”, te također, [propis iz iste zakonske uredbe koji propisuje] u stavku 4., da „bi se ograničili javni rashodi, za ugovore kojima su unajmljene nekretnine u svrhu rada institucija, koje su sklopila tijela centralne vlasti, koje je odredio Istituto nazionale di statistica u smislu članka l. stavka 3. Zakona br. 196 od 31. prosinca 2009., kao i nezavisna regulatorna tijela uključujući Commissione nazionale per le società e la borsa (Consob), najamnine se smanjuju od 1. siječnja 2015. u iznosu 15 % od iznosa koji se trenutno plaća”, pri čemu se „počevši od dana stupanja na snagu Zakona o pretvaranju predmetne Zakonske uredbe smanjenje cijene iz prethodne odredbe primjenjuje na ugovore o najmu koji su istekli ili su obnovljeni nakon navedenog datuma”, zbog toga što osobama na čije se poslovanje primjenjuju pravila o tržišnom natjecanju osigurava diskriminirajuću i neopravdanu prednost u odnosu na položaj drugih osoba koje se bave istom aktivnošću ali se na njih ne primjenjuju navedeni propisi?

Može li se navedeni propis smatrati „državnom potporom” u smislu i za potrebe članka 107. stavka 1. UFEU-a jer osigurava diskriminirajuću i neopravdanu prednost osobama na čije se poslovanje primjenjuju pravila o tržišnom natjecanju u odnosu na položaj drugih osoba koje se bave istom aktivnošću ali se na njih ne primjenjuju navedeni propisi?

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/25

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. veljače 2014. uputio First-tier Tribunal (Information Rights) (Ujedinjena Kraljevina) – East Sussex County Council protiv The Information Commissioner, Property Search Group, Local Government Association

(Predmet C-71/14)

2014/C 102/34

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

First-tier Tribunal (Information Rights)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: East Sussex County Council

Tuženik: The Information Commissioner, Property Search Group, Local Government Association

Prethodna pitanja

Koji značaj valja dati članku 5.(2.) Direktive 2003/4/EC (1) i, posebno, može li u razumni trošak za dostavu određene vrste podataka glede zaštite okoliša uključivati:

a)	dio troška održavanja baze podataka koju javno tijelo koristi za pružanje informacija takve vrste,

b)	opći troškovi koji se odnose na radno vrijeme osoblja koji su ispravno uračunati prilikom određivanja troška?

Je li u skladu s člancima 5.(2.) i 6. Direktive da država članica predvidi u svojim propisima da javno tijelo može naplatiti iznos za pružanje podataka glede zaštite okoliša koji „…ne prelaze iznos kojeg javno tijelo smatra razumnim iznosom”, ako je odluka javnog tijela o tome što je „razuman iznos” podvrgnuta upravnoj i sudskoj kontroli, kako je to predviđeno engleskim pravom?

(1) Direktiva 2003/4/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41/26, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15. svezak 1., str. 128.)

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/25

Tužba podnesena 12. veljače 2014. – Europska komisija protiv Helenske Republike

(Predmet C-77/14)

2014/C 102/35

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: B. Stromsky i A. Marcoulli)

Tuženik: Helenska Republika

Tužbeni zahtjev

—

Utvrditi da, time što nije poduzela u predviđenom roku sve mjere koje su potrebne za povrat potpore, za koju je utvrđeno da je nezakonita i da je nespojiva s zajedničkim tržištem u smislu članka 1. Odluke Komisije od 13. lipnja 2011., C(2011) 4916 def. (1), i koja je dodijeljena Aluminium of Greece SA (potpora br. SA 26117 – C 2/10, ranije NN 62/09) ili, u svakom slučaju, time što nije shodno obavijestila Komisiju o poduzetim mjerama prema članku 4., Helenska Republika nije ispunila obveze koje je dužna sukladno člancima 2., 3. i 4. navedene odluke i Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

—	naložiti Helenskoj Republici snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmet tužbe Komisije je neizvršenje od strane Helenske Republike odluke Komisije koja se odnosi na nezakonitu državnu potporu u korist društva Aluminium SA koju mora povući Public Power Corporation (PPC).

Komisija ističe da je Grčka bila dužna osigurati izvršenje odluke u roku od četiri mjeseca od dana kad je priopćena. Odluka je priopćena 14. srpnja 2011. i Komisija nije dopustila nikakvo produljenje roka za izvršenje odluke. Posljedično, formalnopravnom smislu, rok za izvršenje protekao je 14. studenoga 2011.

Komisija podsjeća da, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi Suda, jedini opravdani razlog kojim država članica može prigovoriti tužbi zbog povrede obveze, koje je zatražila Komisija u smislu članka 108. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, je potpuna nemogućnost pravilnog izvršenja odluke.

Međutim, u ovom postupku helenska nadležna tijela nisu uopće istakli razlog potpune nemogućnost izvršenja. Suprotno tome, one su još od početka isticale da su voljne izvršiti odluku čim to bude bilo moguće. Međutim, Komisija naglašava da, sve do dana podnošenja ove tužbe, helenske vlasti nisu donijele niti jedan akt koji bi predstavljao izvršenje odluke, makar i djelomično.

Osim toga, Komisija primjećuje da je presudom Monomeles Protodikeio Athinon (atenski prvostupanjski sud u kojem postupak provodi sudac pojedinac) suspendirano plaćanje iznosa potpore za koji jamči PPC u odnosu na Aluminium SA. Prema Komisiji, predmetni nacionalni sudac, time što je suspendirao nalog za plaćanje, nije uzeo u obzir uvjete koji su utvrđeni u stalnoj sudskoj praksi Suda za suspenziju izvršenja nacionalnog propisa koji je donesen radi provedbe prava Unije. (2)

Komisija smatra da Grčka nije poduzela mjere potrebne za izvršenje odluke, ni u skladu s rješenjem o kojemu su raspravljale nadležne helenske službe i nadležna tijela, niti na drugi primjeren način.

(1) SL L 166, 27.6.2012., str. 83. do 89.

(2) Presuda od 21. veljače 1991., Zuckerfabrik Süderdithmarschen A.G. i dr., C-143/88 i C-92/89, Recueil, str. I-415. , te presuda od 9. studenoga 1995., Atlanta Fruchthandelsgesellschaft mbH i dr.,C-465/93, Recueil, str. I-3761.,

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/26

Žalba koju je 13. veljače 2014. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (peto vijeće) donesene 12. prosinca 2013. u predmetu T-117/12, ANKO protiv Komisije

(Predmet C-78/14 P)

2014/C 102/36

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: D. Triantafyllou i B. Conte)

Druga stranka u postupku: ANKO AE Antiprosopeion, Emporiou kai Viomichanias

Zahtjev

—	Ukinuti presudu Općeg suda;

—	naložiti drugoj strani u postupku snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Komisija je sa dvama različitim udruženjima, u kojima je sudjelovala i druga strana u postupku ANKO, zaključila sporazume o subvencioniranju koji su se odnosili na financiranje projekata „OASIS” i „PERFORM” u okviru Sedmog okvirnog programa Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.).

U kontekstu predmetnog ugovora Komisija ističe da je Opći sud pogrešno protumačio opće odredbe ugovora i, posebno, članak II 5 stavak 3 točku (d) [te također članak ΙΙ 14. stavak 1. sedmu točku].

Pogrešno tumačenje općih odredbi ugovora sastoji se, posebno, u slijedećim žalbenim razlozima:

1.	pogrešna ocjena teške i sustavne naravi nepravilnosti kao razloga za odgodu;

2.	pogrešna ocjena vjerojatnosti/opasnosti ponavljanja nepravilnosti;

3.	pogrešan zaključak o ad hoc ispravku;

4.	pogrešno tumačenje mogućnosti korištenja prosječnih troškova i pogrešna primjena te mogućnosti na lažne troškove – krivotvorenje dokaza;

5.	zabuna između uvjeta za odgodu (dvojbeno) i uvjeta dopuštenosti (nedvojbeno).

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/27

Tužba podnesena 18. veljače 2014. – Europska komisija protiv Irske

(Predmet C-87/14)

2014/C 102/37

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: J. Enegren, M. van Beek, agenti)

Tuženik: Irska

Tužbeni zahtjev

—

utvrditi da:

Irska nije ispunila svoje obveze iz članka 3., 5., 6., 17.(2.) i 17.(5.) Direktive time što nije primijenila odredbe Direktive 2003/88/EC (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena u odnosu na liječnike na osposobljavanju (non-consultant hospital doctors)

—	naloži Irskoj snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Članak 3.

Irska nije osigurala, u odnosu na liječnike na osposobljavanju, da im se omogući dnevni odmor u trajanju od najmanje 24 sata.

Članak 5.

Irska nije osigurala da se liječnicima na osposobljavanju omogući minimalni neprekinuti odmor za svako razdoblje od sedam dana.

Članak 6.

Irska nije osigurala da prosječno radno vrijeme za svako vremensko razdoblje od sedam dana ne prelazi 48 sati.

Članak 17.(2.)

Irska nije osigurala da se liječnicima na osposobljavanju omogući jednako zamjensko vrijeme za odmor, u slučaju kada trebaju raditi bez primjene odmora iz članaka 3. i 5..

Članak 17.(5.)

Irska nije osigurala da liječnici na osposobljavanju ne rade dulje od tjednog radnog vremena, nakon kraja prijelaznog razdoblja navedenog u članku 17.(5.).

(1) SL L 299, str. 9. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31.)

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/32

Presuda Općeg suda od 27. veljače 2014. – LG Display i LG Display Taiwan protiv Komisije

(Predmet T-128/11) (1)

((„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Svjetsko tržište zaslona od tekućih kristala (LCD) - Sporazumi i usklađena djelovanja u vezi s cijenama i proizvodnim kapacitetima - Unutarnje prodaje - Prava obrane - Novčane kazne - Djelomično oslobađanje od novčane kazne - Jedinstvena i trajna povreda - Načelo ne bis in idem”))

2014/C 102/50

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: LG Display Co. Ltd (Seul, Republika Koreja) i LG Display Taiwan Co. Ltd (Taipei, Republika Kina na Tajvanu) (zastupnici: A. Winckler i F.-C. Laprévote, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Van Nuffel i F. Ronkes Agerbeek, agenti, uz asistenciju S. Kingstona, barristera)

Predmet

Zahtjev za djelomično poništenje odluke Komisije C (2010) 8761 final od 8. prosinca 2010. koja se odnosi na postupak primjene članka 101. [UFEU-a] i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (predmet COMP/39.309 – LCD), te smanjenje iznosa novčane kazne koja je tom odlukom izrečena tužiteljima.

Izreka

Novčana kazna solidarno izrečena društvima LG Display Co. Ltd i LG Display Taiwan Co. Ltd u članku 2. Odluke Komisije C (2010) 8761 final od 8. prosinca 2010., koja se odnosi na postupak primjene članka 101. [UFEU-a] i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (predmet COMP/39.309 – LCD), utvrđuje se u iznosu od 210 000 000 eura.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	Društva LG Display i LG Display Taiwan snosit će vlastite, kao i tri četvrtine troškova Europske komisije.

4.	Komisija će snositi četvrtinu vlastitih troškova.

(1) SL C 130, 30.4.2011.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/32

Presuda Općeg suda od 27. veljače 2014. – Ezz i dr. protiv Vijeća

(Predmet T-256/11) (1)

((„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja poduzete protiv određenih osoba i subjekata s obzirom na stanje u Egiptu - Zamrzavanje sredstava - Pravni temelj - Obveza obrazlaganja - Pogreška u činjenicama - Prava obrane - Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu - Pravo vlasništva - Sloboda poduzetništva”))

2014/C 102/51

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Ahmed Abdelaziz Ezz (Giseh, Egipat); Abla Mohammed Fawzi Ali Ahmed (London, Ujedinjena Kraljevina); Khadiga Ahmed Ahmed Kamel Yassin (London); i Shahinaz Abdel Azizabdel Wahab Al Naggar (Giseh) (zastupnici: prvotno M. Lester, barrister, i J. Binns, solicitor, zatim J. Binns, J. Lewis, QC, B. Kennelly, barrister, i I. Burton, solicitor)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bishop i I. Gurov, agenti)

Intervenijent na strani tuženika: Europska komisija (zastupnici: F. Erlbacher, M. Konstantinidis i A. Bordes, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje, s jedne strane, Odluke Vijeća 2011/172/ZVSP od 21. ožujka 2011. o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu (SL L 76, str. 63.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 8., str. 260.) i, s druge strane, Uredbe Vijeća (EU) br. 270/2011 od 21. ožujka 2011. o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu (SL L 76, str. 4.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 6., str. 204.), u dijelu u kojem se ti akti odnose na tužitelje.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se Ahmedu Abdelazizu Ezzu kao i Abli Mohammed Fawzi Ali Ahmed, Khadigi Ahmed Ahmed Kamel Yassin i Shahinaz Abdel Azizabdel Wahab Al Naggar snošenje vlastitih troškova i troškova Vijeća Europske unije.

3.	Europska komisija snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 89, 19.3.2011.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/33

Presuda Općeg suda od 27. veljače 2014. – Advance Magazine Publishers protiv OHIM-a – López Cabré (TEEN VOGUE)

(Predmet T-37/12) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak prigovora - Prijava verbalnog žiga Zajednice TEEN VOGUE - Raniji nacionalni verbalni žig VOGUE - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Istovjetnost proizvoda - Sličnost znakova - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Dokaz stvarne uporabe ranijeg žiga - Članak 42. stavak 2. i 3. Uredbe br. 207/2009 - Pravilo 22. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 2868/95 - Djelomično odbijanje registracije”))

2014/C 102/52

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Advance Magazine Publishers, Inc. (New York, New York, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: T. Alkin, barrister)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: P. Bullock, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a: Eduardo López Cabré (Barcelona, Španjolska)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 22. studenog 2011. (predmet R 1763/2010-4), koja se odnosi na postupak prigovora između Eduarda Lópeza Cabré i Advance Magazine Publishers, Inc.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Advance Magazine Publishers, Inc. se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 73, 10.3.2012.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/34

Presuda Općeg suda od 27. veljače 2014. – Lidl Stiftung protiv OHIM-a – Lídl Music (LIDL express)

(Predmet T-225/12) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak prigovora - Prijava figurativnog žiga Zajednice LIDL express - Raniji nacionalni figurativni žig LÍDL MUSIC - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Stvarna uporaba prijašnjeg žiga - Članak 15. stavak 1. i članak 42. stavak 2. i 3. Uredbe br. 207/2009”))

2014/C 102/53

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Lidl Stiftung & Co. KG (Neckarsulm, Njemačka) (zastupnici: M. Schaeffer, M. Wolter i A. Marx, zatim M. Wolter, A. Marx i M. Kefferpütz, avocats)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: L. Rampini, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a: Lídl Music spol. s r.o. (Brno, Češka Republika)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 21. ožujka 2012. Recours (predmet R 2379/2010-1), koja se odnosi na postupak prigovora između Lídl Music spol. s r.o. i Lidl Stiftung & Co. KG.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Lidl Stiftung & Co. KG se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 227, 28.7.2012.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/34

Presuda Općeg suda od 27. veljače 2014. – Lidl Stiftung protiv OHIM-a – Lídl Music (LIDL)

(Predmet T-226/12) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak prigovora - Prijava figurativnog žiga Zajednice LIDL - Raniji nacionalni figurativni žig LÍDL MUSIC - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Stvarna uporaba prijašnjeg žiga - Članak 15. stavak 1.i članak 42, stavak 2. i 3. Uredbe br. 207/2009”))

2014/C 102/54

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Lidl Stiftung & Co. KG (Neckarsulm, Njemačka) (zastupnici: M. Schaeffer, M. Wolter i A. Marx, zatim M. Wolter, A. Marx i M. Kefferpütz, avocats)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: L. Rampini, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a: Lídl Music spol. s r.o. (Brno, Češka Republika)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 21. ožujka 2012. (predmet R 2380/2010-1), koja se odnosi na postupak prigovora između Lídl Music spol. s r.o. i Lidl Stiftung & Co. KG.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Lidl Stiftung & Co. KG se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 227, 28.7.2012.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/35

Presuda Općeg suda od 26. veljače 2014. – Sartorius Lab Instruments protiv OHIM-a (Žuti luk na donjem rubu zaslona)

(Predmet T-331/12) (1)

((„Žig Zajednice - Prijava žiga Zajednice koji se sastoji od prikaza žutog luka na donjem rubu zaslona - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. Točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

2014/C 102/55

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Sartorius Lab Instruments GmbH & Co. KG (Göttingen, Njemačka) na mjesto kojeg je dopušteno stupanje u postupak Sartorius Weighing Technology GmbH (zastupnik: K. Welkerling, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: G. Schneider, agent)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 3. svibnja 2012. (predmet R 1783/2011-1), povodom prijave za registraciju znaka koji se sastoji od žutog luka na donjem rubu zaslona kao žiga Zajednice.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se Sartorius Lab Instruments GmbH & Co. KG snošenje troškova.

(1) SL C 287, 22.9.2012.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/36

Presuda Općeg suda od 27. veljače 2014. – Advance Magazine Publishers protiv OHIM-a – Nanso Group (TEEN VOGUE)

(Predmet T-509/12) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Zajednice TEEN VOGUE - Raniji nacionalni verbalni žig VOGUE - Dopuštenost - Kvalifikacija tužbenog zahtjeva - Relativni razlozi za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Istovjetnost ili sličnost proizvoda - Sličnost znakova - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Djelomično odbijanje registracije”))

2014/C 102/56

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Advance Magazine Publishers, Inc. (New York, New York, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: C. Aikens, barrister)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: V. Melgar, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Nanso Group Oy (Nokia, Finska) (zastupnik: M. Touminen, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 17. rujna 2012. (predmet R 147/2011-4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Nanso Group Oy i Advance Magazine Publishers, Inc.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se Advance Magazine Publishers, Inc. snošenje troškova.

(1) SL C 26 , 26.1.2013.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/36

Tužba podnesena 3. siječnja 2014. – Banco de Santander i dr. protiv Komisije

(Predmet T-6/14)

2014/C 102/57

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelji: Banco de Santander, SA (Santander, Španjolska); Santander Investment, SA (Santander, Španjolska) i Naviera Séneca, AIE (Las Palmas de Gran Canaria, Španjolska) (zastupnici: J. Buendía Sierra, E. Abad Valdenebro, R. Calvo Salinero, A. Lamadrid de Pablo i A. Biondi, abogados)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku u mjeri u kojoj Komisija skup mjera, koje prema njoj sačinjavaju takozvani španjolski sustav financijskog leasinga, kvalificira kao novu državnu potporu nespojivu s unutarnjim tržištem;

—	podredno, poništi članke 1. i 4. pobijane odluke kojima se ulagači AIE-a utvrđuju kao korisnici navodnih potpora i isključivi adresati naloga za povrat;

—	podredno, poništi članak 4. pobijane odluke, u mjeri u kojoj se njime nalaže povrat navodnih potpora;

—	poništi članak 4. pobijane odluke, u mjeri u kojoj se u njemu izjašnjava o zakonitosti privatnih ugovora između ulagača i drugih pravnih subjekata, i

—	naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužbeni razlozi i glavni argumenti identični su onima u predmetu T-700/13, Bankia/Komisija.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/37

Tužba podnesena 30. siječnja 2014. – Bateaux mouches protiv OHIM-a (BATEAUX MOUCHES)

(Predmet T-72/14)

2014/C 102/58

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Compagnie des bateaux mouches SA (Pariz, Francuska) (zastupnik: G. Barbaut, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi tužbu dopuštenom;

—	poništi odluku drugog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 15. studenoga 2013. u predmetu R 284/2013-2;

—	izmijeni odluku drugog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 15. studenoga 2013. u predmetu R 284/2013-2;

—	naloži Prvostupanjskom sudu Europskih zajednica snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetni žig Zajednice: Međunarodna registracija u kojoj je navedena Europska unija verbalnog žiga „BATEAUX MOUCHES”, za usluge iz razreda 37 (br. 1 092 478)

Odluka ispitivača: Prijava se odbija

Odluka žalbenog vijeća: Žalba se odbija

Tužbeni razlozi:

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009

—	pogrešna odluka da sporni žig nije uporabom stekao razlikovni karakter za navedene usluge

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/38

Tužba podnesena 4. veljače 2014. – Red Bull protiv OHIM-a – Automobili Lamborghini (prikaz dva bika)

(Predmet T-73/14)

2014/C 102/59

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Red Bull GmbH (Fuschl am See, Austrija) (zastupnici: V. von Bomhard, J. Fuhrmann, A. Renck, odvjetnici i I. Fowler, solicitor)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Automobili Lamborghini SpA (Sant’ Agata Bolognese, Italija)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku prvog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 14. studenoga 2013. u predmetu R 1263/2012-1;

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka, uključujući troškove tužitelja, a u slučaju službene intervencije i troškove drugih sudionika pred žalbenim vijećem.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Registrirani žig Zajednice protiv kojeg je podnesen zahtjev za opoziv: figurativni žig koji prikazuje dva bika, za proizvode iz razreda 12 (žig Zajednice br. 3 629 342)

Nositelj žiga Zajednice: tužitelj

Stranka koja zahtijeva opoziv žiga Zajednice: Automobili Lamborghini SpA

Odluka Odjela za poništaje: Zahtjev za opoziv je prihvaćen.

Odluka žalbenog vijeća: odbijanje žalbe

Tužbeni razlozi: povreda članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/38

Tužba podnesena 4. veljače 2014. – PT Musim Mas protiv Vijeća

(Predmet T-80/14)

2014/C 102/60

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: PT Perindustrian dan Perdagangan Musim Semi Mas (PT Musim Mas) (Medan, Indonezija) (zastupnici: J. García-Gallardo Gil-Fournier, odvjetnik, C. Humpe, Solicitor i A. Verdegay Mena, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi članke 1. i 2. Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1194/2013 od 19. studenoga 2013. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz biodizela podrijetlom iz Argentine i Indonezije (SL 2013 L 315, str. 2), u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja; i

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka tužitelja.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog kojim se navode povrede (a) članka 1. stavka 1., članka 7. stavka 2. i članka 9. stavka 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 2009 L 343, str. 51) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 172.) koje je počinilo Vijeće Europske unije, te povrede (b) načelâ dobre uprave, proporcionalnosti i zabrane diskriminacije koje je počinilo Vijeće Europske unije kada je odredilo konačnu naplatu privremenih antidampinških mjera uvedenih tužitelju, budući da:

—

na temelju članka 1. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009, antidampinške mjere ne mogu biti uvedene izvoznicima, poput tužitelja, za čije se proizvode ustanovi da nemaju antidampinške cijene. Stoga ne postoji pravna osnova za uvođenje privremenih antidampinških pristojbi tužitelju, a posebice za određivanje naplate takvih pristojbi;

—	je Vijeće povrijedilo članak 7. stavak 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 uvođenjem i konačnom naplatom privremene antidampinške pristojbe od 2,8% tužitelju koja prelazi njegovu točnu prethodnu dampinšku maržu;

—	članak 9. stavak 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 zabranjuje Komisiji uvođenje privremenih pristojbi kada je prethodna dampinška marža niža od 2%. Vijeće je povrijedilo članak 9. stavak 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 odredivši konačnu naplatu privremenih pristojbi uvedenih tužitelju;

—	je s obzirom na pogreške Europske komisije prilikom izračuna tužiteljeve prethodne dampinške marže, Vijeće trebalo odlučiti da je Komisija propustila pažljivo i nepristrano ispitati sve relevantne okolnosti slučaja. Takav propust predstavlja povredu načela dobre uprave;

—	radnje Vijeća konačne naplate protupravno uvedenih privremenih pristojbi od tuženika treba smatrati neproporcionalnima cilju Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 te, stoga, povredom načela proporcionalnosti;

—

je zahtijevajući konačnu naplatu tužiteljevih pogrešno izračunatih privremenih antidampinških pristojbi i ne zahtijevajući od P.T. Cilandra Perkasa da plati privremene antidampinške pristojbe, Vijeće postupilo diskriminirajuće u odnosu na dva poduzetnika čija je situacija usporediva. Stoga tužitelj navodi da je Vijeće povrijedilo načelo zabrane diskriminacije.

Drugi tužbeni razlog kojim se navode povrede članka 20. stavka 2., članka 2. stavka 5., članka 2. stavka 8. i članka 2. stavka 10. točke (i) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice, budući da je Vijeće Europske unije:

—	propustilo objaviti osnovne činjenice koje se odnose na navodno postojanje „određene situacije na tržištu” protivno članku 20. stavku 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009;

—	prilagodilo tužiteljeve troškove proizvodnje zbog navodnog postojanja „određene situacije na tržištu” sukladno članku 2. stavku 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009;

—	propustilo uzeti u obzir tužiteljevu upotrebu Palm Fatty Distillates kao sirovine;

—	propustilo uzeti u obzir dvostruko računanje pristojbe kao dio tužiteljeve izvozne cijene i povrijedilo članak 2. stavak 8. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009; i

—	propustilo uzeti u obzir tužitelja i njegova povezana društva kao jedinstven gospodarski subjekt i time povrijedilo članak 2. stavak 10. točku (i) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/40

Tužba podnesena 7. veljače 2014. – Iranian Offshore Engineering & Construction protiv Vijeća

(Predmet T-95/14)

2014/C 102/61

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Iranian Offshore Engineering & Construction Co. (Teheran, Iran) (zastupnici: J. Viñals Camallonga, L. Barriola Urruticoechea i J. Iriarte Ángel, abogados)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi članak 1. Odluke Vijeća 2013/6661/ZVSP u mjeri u kojoj se ona odnosi na njega i odstrani njegovo ime iz Priloga te odluke;

—	poništi članak 1. Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1154/2013 u mjeri u kojoj se ona odnosi na njega i odstrani njegovo ime iz Priloga te odluke, i

—	naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetna tužba podnesena je protiv članka 1. Provedbene uredbe Vijeća br. 1154/2013 od 15. studenoga 2013. o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL L 306, str. 3.) i članka 1. Odluke Vijeća 2013/661/ZVSP od 15. studenoga 2013. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL L 306, str. 18.) u mjeri u kojoj se one odnose na uvrštenje tužitelja na popis osoba i subjekata na koje se primjenjuju navedene mjere ograničavanja.

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog temelji se na očitoj pogrešci u ocjeni činjenica na kojima se temelje pobijane odredbe s obzirom da se ne temelje na stvarnim činjenicama ni dokazima.

2.	Drugi tužbeni razlog temelji se na neispunjenju obveze obrazlaganja s obzirom da su pobijana pravila, kada je riječ o IOEC-u, neosnovano, neprecizno, nepodrobno i opće obrazložena, što tužitelju onemogućuje da prikladno pripremi svoju obranu.

3.	Treći tužbeni razlog temelji se na povredi prava na učinkovitu sudsku zaštitu u odnosu na obrazloženje akata, nedostatak dokaza istaknutih razloga i prava na obranu i vlasništvo s obzirom da nije poštovan zahtjev za obrazlaganje i potreba podnošenja stvarnih dokaza, što sve utječe na ostala prava.

4.	Četvrti tužbeni razlog temelji se na zloupotrebi ovlasti s obzirom da postoje objektivne, precizne i usklađene indicije koje podupiru tvrdnju da je Vijeće prilikom donošenja mjera o sankcijama zloupotrebom svog položaja i na prijevaran način imalo ciljeve različite od onih koje je isticalo.

5.	Peti tužbeni razlog temelji se na pogrešnom tumačenju primjenjivih pravnih pravila s obzirom da je riječ o njihovom neispravnom i ekstenzivnom tumačenju i primjeni, što je nedopustivo kada je riječ o odredbama o sankcijama.

6.	Šesti tužbeni razlog temelji se povredi prava vlasništva s obzirom da je ono ograničeno bez stvarnog opravdanja.

7.	Sedmi tužbeni razlog temelji se na povredi načela jednakog postupanja s obzirom da je bez razloga nanesena šteta usporedivom položaju poduzeća tužitelja.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/41

Tužba podnesena 17. veljače 2014. – Alesa protiv Komisije

(Predmet T-99/14)

2014/C 102/62

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Alesa Srl (Chieti, Italija) (zastupnik: N. Giampaolo, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	kao prethodnu i privremenu mjeru, odredi odgodu dodjele ugovora broj DCI-ASIE/2013/329-453 od strane Europske komisije na račun zemlje korisnice Narodne Republike Kine, a u korist konzorcija na čijem je čelu GIZ GmbH, objavljenu 3. prosinca 2013. za iznos od 9 304 400 eura;

—

u meritumu, prihvati tužbu zbog razloga koji su izloženi u tužbi sa posljedičnim poništenjem dodjele ugovora broj DCI-ASIE/2013/329 453 od strane Europske komisije na račun zemlje korisnice Narodne Republike Kine, a u korist konzorcija na čijem je čelu GIZ GmbH, objavljene u TED-u (internetski portal Tenders electronic Daily) 3. prosinca 2013. za iznos od 9 304 400 eura;

—	u meritumu, naloži Europskoj komisiji naknadu štete koju je pretrpio tužitelj, samostalno i za račun članova konzorcija Sharewich, temeljem više tužbenih razloga navedenih u tužbi, u visini od 900 000 eura ili u drugom iznosu koji Opći sud smatra pravičnim i osnovanim da bi se popravila šteta;

—	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova ovog postupka koje ima isplatiti tužitelju;

—

u smislu članka 277. UFEU-a, ocjeni (ne)zakonitost i (ne)primjenjivost članka 266. stavka 1. Pravila za primjenu Financijske uredbe i članka 2.4.13. PRAG-a 2013. u odnosu na druge propise iz područja upravljanja postupkom i dodjele ugovora o javnoj nabavi u dijelu u kojemu je, nakon poništenja navedenog natječaja, neovisno o vrijednosti ugovora i ukoliko prelazi granicu koja je određena propisom na snazi, dopušteno tijelu nadležnom za sklapanje ugovora pokrenuti pregovarački postupak bez prethodne objave o javnoj nabavi sa jednim ili više ponuditelja bez prethodnog obavješćivanja drugih ponuditelja koji su isključeni iz pregovaračkog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ova tužba upućena je protiv odluke o dodjeli ugovora (Contract Award) br. DCI-ASIE/2013/329-453 kojom je Europska komisija dodijelila ugovor konzorciju GIZ GmbH, u okviru natječaja koji je pokrenut javno objavljenom obavijesti br. 2012/S 223-366462, koja ima za predmet nabavku usluga tehničke podrške Ministarstvu urbanog razvoja i ruralnih područja (MOHURD) Narodne Republike Kine radi prijenosa europskih primjera dobre prakse u području politike urbanizacije i smanjenja stakleničkih plinova (projekt „Održiva urbanizacija. Europa-Kina eco cities link”).

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na povredu, pogrešno tumačenje i primjenu te prekoračenje ovlasti prilikom izvršenja diskrecijskih ovlasti koje su dodijeljene Europskoj komisiji i njenim tijelima i izaslanstvima prilikom izvršenja njihovih funkcija javnih naručitelja (Contracting Authority) Delegirane Uredbe Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu, pogrešno tumačenje i primjenu te prekoračenje ovlasti prilikom izvršenja diskrecijskih ovlasti koje su dodijeljene Europskoj komisiji i njenim tijelima i izaslanstvima prilikom izvršenja njihovih funkcija javnih naručitelja (Contracting Authority) članka 2.4.13. Praktičnog vodiča za 2013. (Practical Guide to Contract Procedures for EU External Actions).

Treći tužbeni razlog odnosi se na povredu, pogrešno tumačenje i primjenu te prekoračenje ovlasti prilikom izvršenja diskrecijskih ovlasti koje su dodijeljene Europskoj komisiji i njenim tijelima i izaslanstvima prilikom izvršenja njihovih funkcija javnih naručitelja (Contracting Authority) načela transparentnosti sadržanih u članku 15. -i 298. UFEU-a kao i članku 102. stavku 1. (načela koja se primjenjuju na ugovore o javnoj nabavi) i članku 112. stavku 1. (načela jednakog postupanja i transparentnosti) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Četvrti tužbeni razlog odnosi se na povredu, pogrešno tumačenje i primjenu te prekoračenje ovlasti prilikom izvršenja diskrecijskih ovlasti koje su dodijeljene Europskoj komisiji i njenim tijelima i izaslanstvima prilikom izvršenja njihovih funkcija javnih naručitelja (Contracting Authority) osnovnih načela iz članka 2. Direktive 18/2004/EZ. i drugih posebnih odredbi koji su sadržani u istoj direktivi iz područja upravljanja javnom nabavom i dodjele ugovora glede usluga.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/42

Tužba podnesena 19. veljače 2014. – Italija protiv Komisije

(Predmet T-122/14)

2014/C 102/63

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Talijanska Republika (zastupnici: S. Fiorentino, državni odvjetnik, i G. Palmieri, agent)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetna tužba je upućena protiv Odluke Europske komisije br. C(2013) 8681 final od 9. prosinca 2013. kojom je Komisija, izvršavajući presudu Suda od 17. studenoga 2011. donesene u predmetu C-496/09, naložila Talijanskoj Republici plaćanje iznosa od 6 252 000,00 eura kao kaznu zbog zakašnjenja s plaćanjem.

Pobijana odluka odnosi se na drugo polugodište zakašnjenja, odnosno na razdoblje od 17. svibnja do 17. studenog 2012.

Talijanska vlada je istakla slijedeće tužbene razloge.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na povredu članka 260. st. 1. i članka 260. stavka 3. točke 2. UFEU-a kao i na povredu presude koja je u izvršenju u odnosu na kredite odobrene poduzetnicima glede kojih je pokrenut postupak stečajne nagodbe ili čijim poslovanjem upravlja stečajni upravitelji.

U tom se pogledu ističe da odluka, zapravo, ne isključuje iz suspendirane potpore, koja bi trebala nastupiti po isteku spomenutog polugodišta, kredite odobrene društvima dužnicima koji su u stečaju ili nad kojima se provodi neki od stečajnih postupaka, iako se, prema saznanjima talijanske vlade, radi o kreditima za čiju je naplatu država članica primijenila svu potrebnu žurnost i, stoga, su trebali biti izuzeti iz iznosa suspendirane potpore na temelju izreke presude koja je u izvršenju.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu članka 14. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o osnivanju EZ-a (SL L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.) kao i nezakonitu primjenu čl. 11. Uredbe Komisije (EZ) br. 794/2004 od 21. travnja 2004. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 93. Ugovora o EZ (SL L 140, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 2., str. 9.).

U tom se pogledu ističe da je Odlukom naloženo talijanskim nadležnim tijelima da primjene, pored iznosa koje duguju društva s osnove povrata državne potpore, kamatu prema složenom kamatnom računu kako je predviđen u čl. 11. Uredbe br. 794/2004. Talijanska vlada osporava takav nalog jer smatra da, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije (i, posebno, presudom od 11. prosinca 2008. donesene u predmetu C-295/07, Komisija/Département du Loiret i Scott SA), takva metoda izračuna kamate se ne može primijeniti, imajući u vidu odluke o povratu potpore prije stupanja na snagu Uredbe br. 794/2004 i, još manje, imajući u vidu odluke koje su prethodile objavi Obavijesti Komisije o kamatnim stopama koje se primjenjuju u slučaju povrata nezakonito dodijeljene potpore [neslužbeni prijevod] (SL C 110, 8.5.2003., str. 21.-22.) .

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/44

Presuda Službeničkog suda (treće vijeće) od 26. veljače 2014. – Diamantopoulos protiv EEAS-a

(Predmet F-53/13) (1)

((Javna služba - Dužnosnici - Unaprjeđenje - Odluka o neunaprjeđenju tužitelja u razred AD 12 - Implicitna odluka o odbijanju prigovora - Eksplicitna odluka o odbijanju prigovora podnesenog nakon tužbe - Obrazloženje))

2014/C 102/64

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Alkis Diamantopoulos (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: S. Orlandi, J.-N. Louis i D. Abreu Caldas, odvjetnici)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje (EEAS) (zastupnici: S. Marquardt i E. Chaboureau, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke o neunaprjeđenju tužitelja u razred AD12 u okviru unaprjeđenja za 2012.

Izreka presude

1.	Poništava se odluka Europske službe za vanjsko djelovanje o neunaprjeđenju Alikisa Diamantopoulosa u razred AD 12 u okviru unaprjeđenja za 2012.

2.	Europskoj službi za vanjsko djelovanje nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Alikisa Diamantopoulosa.

(1) SL C 215, 27.7.2013., str. 20.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/44

Rješenje Službeničkog suda (treće vijeće) od 25. veljače 2014. – Marcuccio protiv Komisije

(Predmet F-118/11) (1)

((Javna služba - Dužnosnici - Odluka tijela za imenovanje koja se odnosi na umirovljenje dužnosnika i dodjelu naknade za invalidnost - Odluka koja ne navodi da se radi o profesionalnoj bolesti koja je opravdala umirovljenje - Obveza tijela za imenovanje priznanja profesionalne bolesti - Članak 78. podstavak 5. Statuta - Potreba sazivanja nove invalidske komisije - Relevantnost ranije odluke usvojene primjenom članka 73. Statuta - Članak 76. Poslovnika - Tužba djelomično očito nedopuštena i djelomično očito neosnovana))

2014/C 102/65

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Luigi Marcuccio (Tricase, Italija) (zastupnik: G. Cipressa, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: C. Berardis-Kayser i J. Baquero Cruz, agenti, A. Dal Ferro, odvjetnik)

Predmet

Zahtjev za poništenje implicitne odluke Komisije kojom odbija usvojiti odluku koja se odnosi na profesionalnu bolest tužitelja

Izreka rješenja

1.	Tužba se djelomično odbacuje kao očito nedopuštena i djelomično odbija kao očito neosnovana.

2.	Svaka stranka snosi svoje troškove.

(1) SL C 25, 28.1.2012., str. 70.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/45

Rješenje Službeničkog suda (prvo vijeće) od 25. veljače 2014. – García Domínguez protiv Komisije

(Predmet F-155/12) (1)

((Javna služba - Natječaj - Poziv na natječaj EPSO/AD/215/11 - Neuvrštavanje na rezervnu listu - Obrazloženje odluke o odbijanju prijave - Načelo jednakog postupanja - Sukob interesa))

2014/C 102/66

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Luis García Domínguez (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: S. Rodrigues i A. Tymen, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Eggers i G. Gattinara)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke o neuvrštavanju tužitelja na rezervnu listu natječaja EPSO/AD/215/11

Izreka rješenja

1.	Tužba se odbija kao potpuno pravno neutemeljena.

2.	Luis García Domínguezu nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije.

(1) SL C 63, 2.3.2013., str. 26.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/45

Tužba podnesena 7. veljače 2014. – ZZ protiv EEAS-a

(Predmet F-11/14)

2014/C 102/67

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: S. Rodrigues i A. Tymen, odvjetnici)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje (EEAS)

Predmet i opis spora

Poništenje tužiteljevog ugovora kojime se on uvrštava u razred AD5 i naknada navodno pretrpljene štete.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	Poništiti odluku od 1. travnja 2013. kojom se tužitelj uvrštava u razred AD5;

—	Ako je potrebno, poništiti odluku od 28. listopada 2013. kojom se odbija tužiteljev prigovor;

—	Naložiti reklasifikaciju tužiteljevog radnog mjesta u razred koji odgovara razini njegovih sposobnosti;

—	Naložiti tuženiku da snosi sve posljedice navedene reklasifikaciju, osobito novčane, retroaktivno od njegovog stupanja u službu;

—	Naknaditi tužitelju neimovinsku štetu procijenjenu ex aequo et bono na iznos od 5 000 eura;

—	Naložiti EEAS-u snošenje svih troškova.

7.4.2014

Službeni list Europske unije

C 102/46

Tužba podnesena 17. veljače 2014. – ZZ protiv Komisije

(Predmet F-13/14)

2014/C 102/68

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: S. Orlandi, odvjetnik)

Tuženik: Komisija

Predmet i opis spora

Poništenje odluke kojom se odbija zahtjev za produljenje prethodnog odobrenja dodijeljenog za naknadu troškova logopeda tužiteljevog sina u okviru liječenja njegove teške bolesti za godinu 2012/2013.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	Poništiti odluku od 26. travnja 2013. kojom se odbija zahtjev za produljenje naknade troškova logopeda tužiteljevog sina u okviru liječenja njegove teške bolesti za godinu 2012/2013.

—	Naložiti Komisiji snošenje troškova.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 102

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	57 7. travnja 2014.

Obavijest br.	Sadržaj	Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2014/C 102/01	Posljednja objava Suda Europske unije u Službenom listu Europske unijeSL C 93, 29.3.2014.	1