31.3.2014

HR

Službeni list Europske unije

C 94/1

---

MIŠLJENJE br. 1/2014

(na temelju članka 325. stavka 4. UFEU-a)

o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 515/97 o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima

2014/C 94/01

REVIZORSKI SUD EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 325. stavak 4.,

uzimajući u obzir prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 515/97 o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima (1),

uzimajući u obzir zahtjev za dostavom mišljenja koji je Europski parlament uputio Revizorskom sudu 19. prosinca 2013. godine,

DONIO JE SLJEDEĆE MIŠLJENJE:

UVOD

1.

Nacrtom uredbe nastoji se postići pravilna primjena zakonskih akata Unije u područjima carine i poljoprivrede te pružiti ponajprije Komisiji, a potom i carinskim i drugim nadležnim tijelima država članica djelotvornije mehanizme koji bi im pomogli u sprječavanju, istrazi i kaznenom progonu vezanom za operacije kojima su prekršeni carinski i poljoprivredni zakonski akti. U tu svrhu prijedlogom se: (a) nastoji poboljšati borba protiv carinskih prijevara, osobito povezanih s krivom izjavom o podrijetlu robe, s krivim opisom robe i sa zloporabom tranzitnog sustava (2): i. uspostavom središnje baze podataka o kretanju kontejnera (3), o uvozu i izvozu te o provozu; ii. pojašnjavanjem zakonske osnove za razmjenu carinskih podataka između Komisije i država članica; (b) Komisija ovlašćuje da izravno iz privatnog sektora dobiva isprave koje dokazuju uvozne i izvozne deklaracije s ciljem ubrzanja carinskih istražnih postupaka i posljedičnog smanjenja broja istraga na kojima nakon tri godine nastupi zastara (4); (c) pojašnjavaju tri druga otvorena pitanja iz postojeće uredbe (5) tako što se: i. otvara mogućnost da se odabranim korisnicima ograniči vidljivost u bazama podataka; ii. pojednostavnjuje nadzor zaštite podataka; iii. uklanja pravna nesigurnost u pogledu prihvatljivosti informacija prikupljenih na temelju zajedničke pomoći kao dokaza u nacionalnim kaznenim postupcima.

2.	Sud je ispitao Komisijin prijedlog u svjetlu rezultata svojega revizijskog rada.

OPĆE PRIMJEDBE

3.

Sud smatra da će se prijedlogom pridonijeti ispunjenju ciljeva uredbe, uz određene posebne primjedbe koje su navedene u dijelu od 5. do 8. odlomka. Osim toga, prijedlogom izmjene članka 18.b i registra iz članaka 18.a i 18.g nacrta uredbe odgovara se na pitanja izražena u odlomcima 9. i 10. Mišljenja Suda br. 3/2007 (6) koje je izdano povodom zadnje izmjene te uredbe. Sud jednako tako smatra korisnim pojašnjenje iz članka 12. da informacije prikupljene na temelju zajedničke pomoći mogu predstavljati prihvatljive dokaze u kaznenim postupcima u državama članicama. Zbog navedenih razloga, Sud pozdravlja Komisijin prijedlog.

4.	Budući da je europski nadzornik za zaštitu podataka nadležan za pitanja vezana za nadzor zaštite podataka te se Komisija stoga mora s njim posavjetovati, Sud se u ovome mišljenju time ne bavi.

POSEBNE PRIMJEDBE

5.

Člancima 18.a i 18.g prijedloga utvrđuju se mehanizmi pomoću kojih će Komisija uspostaviti i analizirati registar podataka dobivenih od pružatelja usluga u javnom ili privatnom sektoru koji su aktivni u međunarodnom lancu opskrbe te razmjenjivati te podatke s nadležnim tijelima država članica. Člankom 18.a stavkom 6. i člankom 18.g stavkom 3. pristup tom registru ograničava se samo na određene Komisijine odjele i nacionalna nadležna tijela, a za prijenos podataka u druge institucije postavljaju se određeni uvjeti. Međutim, tim odredbama sekundarnog zakonodavstva ne mogu se ograničiti revizijske ovlasti Suda utvrđene primarnim zakonodavstvom, poglavito člankom 287. točkom 3. UFEU-a. Iako se s formalnog stajališta u izmijenjenoj Uredbi (EZ) br. 515/97 nije potrebno pozivati na revizijske ovlasti Suda, u predmetnim bi člancima svejedno bilo korisno istaknuti da se tim odredbama „ne dovodi u pitanje pravo Revizorskog suda na pristup dokumentima i informacijama u skladu s člankom 287. točkom 3. UFEU-a”. Time bi se osiguralo da su sve strane uključene u provedbu uredbe svjesne revizijskih ovlasti Suda i toga da se za njih ne mogu postaviti ograničavajući uvjeti. Zbog istog bi razloga bilo korisno navesti Revizorski sud i u članku 29. u vezi s pristupom carinskome informatičkom sustavu.

6.

Člancima od 18.c do 18.f utvrđuju se mehanizmi pomoću kojih će Komisija prikupljati i obrađivati informacije o kretanjima kontejnera na ulasku u, unutar i pri izlasku iz carinskog teritorija Unije. Te će informacije dostavljati pružatelji usluga u javnom i privatnom sektoru, odnosno brodarska društva. U sklopu pripreme zakonskog prijedloga obavljeno je savjetovanje s organizacijom World Shipping Council (WSC), koja predstavlja oko 90 % ukupnog kapaciteta linijskih plovila (7). Takvo postupanje daje određenu razinu jamstva da će se prijedlog moći provesti u djelo i da neće uzrokovati neopravdane troškove za brodarska društva (8).

7.

Sud napominje da u nacrtu zakonskog akta ne postoji nikakva odredba o provjeri cjelovitosti, pouzdanosti i pravodobnosti podataka koje dostavljaju brodarska društva. Osim toga, u financijskom izvještaju koji se odnosi na zakonodavni prijedlog za takav postupak nisu izdvojena nikakva sredstva. Cjelovitost, pouzdanost i pravodobnost podataka predstavljaju rizike koje treba ukloniti, imajući na umu troškove moguće uspostave kontrola.

8.

Člankom 18.h predložene uredbe Komisija (OLAF) se ovlašćuje da izravno od gospodarskih subjekata pribavlja dokazne isprave o uvoznim i izvoznim deklaracijama ako su te isprave potrebne u istragama. Cilj je ubrzati istrage OLAF-a i time smanjiti rizik od nastupanja zastare. Sud smatra da je takva mjera prikladna. Međutim, u interesu iskrene i djelotvorne suradnje Komisije i država članica u taj bi članak bilo prikladno unijeti: (a) da Komisija treba obavijestiti nadležna nacionalna tijela predmetnih država članica o mogućim zahtjevima koje uputi gospodarskim subjektima; te (b) da Komisija može od nadležnih nacionalnih tijela zatražiti pomoć u prikupljanju isprava, osobito ako gospodarski subjekti ne ispune odmah njezin zahtjev.

---

(1)  COM(2013) 796 završna verzija od 25. studenoga 2013.

(2)  Vidjeti odlomak 3.3.1. procjene utjecaja koja je priložena Komisijinom zakonodavnom prijedlogu (radni dokument službi Komisije SWD(2013) 483 završna verzija od 25. studenoga 2013.).

(3)  U brodarskoj industriji poznate su pod nazivom „poruke o statusu kontejnera” (CSM-ovi).

(4)  Vidjeti odlomak 3.3.2.1. procjene utjecaja koja je priložena Komisijinom zakonodavnom prijedlogu (radni dokument službi Komisije SWD(2013) 483 završna verzija od 25. studenoga 2013.).

(5)  Ibid., odlomak 3.3.2.2.

(6)  SL C 101, 4.5.2007., str. 4.

(7)  Vidjeti odlomak 2.4.2. procjene utjecaja koja je priložena Komisijinom zakonodavnom prijedlogu (radni dokument službi Komisije SWD(2013) 483 završna verzija od 25. studenoga 2013.).

(8)  Ibid., stranica 27. Taj se pristup temelji na iskustvu organizacije WSC u provedbi sličnih uvjeta nadležnih tijela u Sjedinjenim Američkim Državama.

---

31.3.2014

HR

Službeni list Europske unije

C 94/3

---

MIŠLJENJE br. 2/2014

(na temelju članka 336. UFEU-a)

o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o prilagodbi s učinkom od 1. srpnja 2011. primitaka od rada i mirovina dužnosnika i ostalih službenika Europske unije te o koeficijentima ispravka koji se primjenjuju

i

o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o prilagodbi s učinkom od 1. srpnja 2012. primitaka od rada i mirovina dužnosnika i ostalih službenika Europske unije te o koeficijentima ispravka koji se primjenjuju

2014/C 94/02

REVIZORSKI SUD EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 336.,

uzimajući u obzir Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjete zaposlenja ostalih službenika Europske unije (dalje u tekstu „Pravilnik o osoblju”) (1),

uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije u predmetu C-63/12 od 19. studenoga 2013.,

uzimajući u obzir Komisijine prijedloge od 10. prosinca 2013. (2),

uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za mišljenjem o gore navedenim prijedlozima do najkasnije 5. ožujka 2014., koji je Sud zaprimio 26. veljače 2014.,

uzimajući u obzir zahtjev Europskog parlamenta za mišljenjem o gore navedenim prijedlozima koji je Sud zaprimio 3. ožujka 2014.,

budući da se na temelju članka 65. Pravilnika o osoblju primitci od rada dužnosnika i ostalih službenika Europske unije ažuriraju na godišnjoj razini uzimajući u obzir gospodarsku i socijalnu politiku Europske unije;

budući da su usklađivanja za 2011. i 2012. godinu još u tijeku;

budući da je u svojoj presudi u predmetu C-63/12 vezanoj za usklađivanje za 2011. Sud Europske unije naglasio (3) da u slučajevima u kojima Vijeće, na temelju objektivnih podataka koje je dostavila Komisija, utvrdi da je došlo do ozbiljnog i naglog pogoršanja gospodarske i socijalne situacije u Uniji u smislu članka 10. Priloga XI. Pravilniku o osoblju, Komisija je obvezna Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti odgovarajuće prijedloge na temelju navedenog članka. U takvoj situaciji, međutim, Komisija ima diskrecijske ovlasti u pogledu sadržaja tih prijedloga, posebice u smislu toga koje mjere smatra odgovarajućima, imajući na umu određenu gospodarsku i socijalnu situaciju te po potrebi i druge čimbenike koje valja uzeti u obzir, kao što su oni vezani za upravljanje ljudskim resursima te posebice za potrebe zapošljavanja;

budući da je predmet C-86/13 vezan za usklađivanje za 2012. još u tijeku;

budući da Komisija smatra da je prikladno predložiti usklađivanje primitaka od rada i mirovina u Belgiji i Luksemburgu u vrijednosti od 0,9 % s učinkom od 1. srpnja 2011. i dodatnih 0,9 % s učinkom od 1. srpnja 2012.;

budući da se Komisija, kao temelj za svoje prijedloge, poziva na odredbe „klauzule o izuzećima” (prijašnji članak 10. Priloga XI. Pravilniku o osoblju) i pravo procjene iz te klauzule;

budući da su izmjene Pravilnika o osoblju vezane za postupak godišnjeg ažuriranja primitaka od rada usvojene i stupile na snagu (4) šest tjedana prije nego što je Komisija dostavila prijedloge koji su predmet ovog mišljenja;

budući da su prijašnju „klauzulu o izuzećima” zamijenile „umjerenost i klauzule o izuzećima” (klauzule o ublažavanju i izuzećima) (članak 10. i 11. Priloga XI. Pravilniku o osoblju),

DONIO JE SLJEDEĆE MIŠLJENJE:

1.	Sud napominje da se Komisija poziva na svoje pravo procjene u pogledu sadržaja odgovarajućih prijedloga za usklađivanje primitaka od rada i mirovina.

2.	Sud napominje da tekst uvodne izjave 3. u oba prijedloga može dovesti do nesporazuma jer se njime ne radi jasna razlika između gubitka kupovne moći i nominalnog usklađivanja primitaka od rada i mirovina. Nadalje, nije dovoljno jasna osnovica za izračun predloženog usklađivanja od 0,9 %.

3.	Sud skreće pozornost na činjenicu da „klauzula o izuzećima” kao temelj za Komisijine prijedloge više nije na snazi.

4.

Sud predlaže da se razmotri mogu li se trenutna pravila iz Priloga XI. Pravilniku o osoblju te po potrebi pravila određena klauzulama o ublažavanju i izuzećima navedenog Pravilnika uporabiti za postupanje u pogledu predstojećih godišnjih ažuriranja za 2011. i 2012. Tim je pravilima utvrđen postupak koji se temelji na provjerenim i objektivnim podatcima.

5.	Sud napominje da će zbog predloženih usklađivanja biti potrebno staviti na raspolaganje proračunska sredstva.

---

(1)  Uredba br. 31/EEZ, 11/EZAE o utvrđivanju Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja drugih službenika Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju (SL 45, 14.6.1962., str. 1385./62.).

(2)  COM(2013) 895 završna verzija i COM(2013) 896 završna verzija.

(3)  Vidjeti odlomak 74. presude.

(4)  Vidjeti članak 1. točku 44. Uredbe (EU, Euratom) br. 1023/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije (SL L 287, 29.10.2013., str. 15.).

---