5.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 356/1

1.

izražava potpunu podršku zajedničkom stajalištu EU-a i poziva sve strane uključene u COP 19 da poduzmu potrebne korake za sklapanje međunarodnog pravno obvezujućeg sporazuma u vezi s klimatskim promjenama, čiji je cilj ograničavanje globalnog zatopljenja na najviše 2 Celzijeva stupnja, a koji je potrebno zaključiti do 2015. i provesti do 2020. godine;

2.

poziva pregovarače da uvide nužnost hitnosti i da se zauzmu za ambicioznije ciljeve u novome sporazumu;

3.

inzistira da nacionalne vlade i EU mogu ispuniti svoje ciljeve jedino uz aktivno sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti koje su najizravnije pogođene utjecajem klimatskih promjena te su uvelike odgovorne za provedbu politika; stoga naglašava potrebu za prostorno raščlanjenim podacima o utjecaju klimatskih promjena i o strategijama za prilagodbu;

4.

poziva na uključivanje mjera za borbu protiv klimatskih promjena u sve sektore i u proračun za sve razine vlasti te naglašava su da brojni sektori kojima je potrebna reforma, uključujući energiju, poljoprivredu, graditeljstvo, prostorno planiranje, otpad i transport u nadležnosti lokalnih i regionalnih vlasti,

5.

stoga od međunarodnih vlasti i izaslanstva EU-a traži da lokalnim i regionalnim vlastima daju važnu ulogu kako u pregovaranju o klimatskim promjenama, tako i u postupcima provedbe, te da prepoznaju ulogu posrednika koje one u tim pregovorima mogu odigrati;

6.

pozdravlja prijedlog glavnog tajnika UN-a za održavanje samita svjetskih državnih čelnika o klimi u rujnu 2014. i vjeruje da bi za učinkovitost toga samita bilo ključno sudjelovanje regionalnih i lokalnih vlasti,

7.

skreće pozornost na činjenicu da trenutna koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi prelazi kritični prag od 400 ppm te izražava veliku zabrinutost zbog takozvanog gigatonskog odstupanja mjera koje je još potrebno usvojiti kako bi se globalno zatopljenje zadržalo ispod 2 Celzijeva stupnja od mjera za čiju su se provedbu pregovarači dogovorili,

8.

prepoznaje nesigurnosti povezane s klimatskim modelima i provedbom mjera za smanjenje emisija te stoga poziva na oprezan pristup politici prilagodbe koja predviđa utjecaje kojima se temperatura podiže za više od 2 Celzijeva stupnja,

9.

u potpunosti podržava stav da sporazum UN-a o klimatskim promjenama predviđen 2015. godine treba uključivati ne samo ublažavanje, već i prilagodbu, te naglašava važnost davanja jednakog stupnja prvenstva tim čimbenicima,

10.

poziva pregovarače da održe obećanje da će isplatiti 100 milijardi USD Zelenom klimatskom fondu i da provedu koncept gubitka i štete kao što je dogovoreno na Konferenciji ugovornih stranaka u Dohi 2012. godine,

11.

pozdravlja i potiče daljnji napredak na području šumarstva, osobito u vezi s metodološkim aspektima programa UN-a za smanjenje emisija nastalih krčenjem i uništavanjem šuma (REDD+) te također napominje da bi u skladu s time trebalo povećati mogućnosti financiranja na tome području,

12.

naglašava ključnu ulogu sektora uporabe zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u ublažavanju utjecaja klimatskih promjena, ali inzistira na nužnosti uzimanja u obzir održivog razvoja ruralnih područja i sigurnosti opskrbe prehrambenim proizvodima, osobito u zemljama u razvoju,

13.

ponovno naglašava da je izgradnja otpornosti na klimatske promjene, osobito u najsiromašnijim i najugroženijim regijama svijeta te kod najugroženijih članova društva, ključna za pravičnost sporazuma,

14.

zahtijeva da sva buduća smanjenja emisija i sve ostale mjere ublažavanja budu pravedno raspoređeni širom cijele međunarodne zajednice, uzimajući u obzir različitosti u mogućnostima i početnim položajima država i regija;

15.

u tome kontekstu poziva na sveobuhvatnu strukturnu reformu Sustava za trgovanje emisijama stakleničkih plinova EU-a;

16.

skreće pozornost na hitnu potrebu da se, razmjenom iskustava i dobrih praksi te promicanjem istraživanja, inovacija i usklađivanja politika, potakne sinergija između aktivnosti prilagodbe i aktivnosti ublažavanja;

17.

ističe da je EU pokazao da je moguće odvojiti emisije CO2 od rasta BDP-a, ponovno naglašava da EU mora nastaviti biti primjerom i provoditi ambiciozne i obvezujuće ciljeve kao što su ciljevi u vezi sa smanjenjem emisija CO2, obnovljivom energijom i energetskom učinkovitošću,

18.

ističe nastojanja gradova i regija u cijeloj Europi koji su usvojili lokalne ili regionalne strategije ili inicijative u vezi s klimom i energijom koje mogu doprinijeti ambicioznijim ciljevima na nacionalnoj razini, kao što su program Zelene prijestolnice Europe ili Sporazum gradonačelnika, čiji potpisnici se obvezuju na smanjenje emisije CO2 za više od 20 % do 2020. godine;

19.

zahtijeva da se napori koje su poduzeli gradovi i regije priznaju i uključe u mehanizme praćenja koji se mogu mjeriti i provjeravati i o kojima se može izvještavati;

20.

poziva na veću razmjenu informacija širom svijeta i potvrđuje svoju predanost Memorandumu o razumijevanju koji je potpisao u okviru Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) s ciljem promicanja sinergija između raznih razina vlasti i poboljšanja provedbe multilateralnih sporazuma o okolišu; u ovome kontekstu također ponovno naglašava svoju predanost Memorandumu o razumijevanju koji je potpisao s Konferencijom gradonačelnika iz SAD-a i budućem sporazumu s gradonačelnicima iz Kine;

21.

poziva da buduće strategije EU-a koriste potencijal multilateralne decentralizirane suradnje s trećim zemljama i skreće pozornost na specifične instrumente koje je razvio za poboljšanje takve suradnje;

22.

želi da se u raznim financijskim instrumentima EU-a, između ostalih u europskoj razvojnoj politici, u potpunosti u obzir uzmu „klimatski” kriteriji;

23.

skreće pozornost na činjenicu da su sporazumom iz Cancuna podnacionalne vlade i lokalne vlasti zadobile veće priznanje te ponovno poziva na zauzimanje pristupa višerazinskog upravljanja u globalnoj politici zaštite okoliša; stoga poziva na jasnu predanost strana uključenih u UNFCCC da uključe i podrže podnacionalne vlade i lokalne vlasti u provedbu odluka UNFCCC-a, u skladu s primjerom Odluke X/22 Konvencije o biološkoj raznolikosti;

24.

nalaže predsjedniku Odbora regija da ovu rezoluciju dostavi predsjedniku Europskog parlamenta, predsjedniku Europskog vijeća, predsjedniku Europske komisije, litavskom predsjedništvu EU-a i tajništvu UNFCCC-a.

5.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 356/3

—

naglašava važnost lokalnih i regionalnih proračuna u javnoj potrošnji Europske unije. S tim u vezi, ističe da se financiranje kohezijske politike treba smatrati ulaganjem, a ne samo javnom potrošnjom;

—

smatra da nije dovoljno samo povećati učinkovitost i djelotvornost raspoređivanja resursa kako bi se osigurala bolja upotreba financijskih sredstava; u obzir je potrebno uzeti i teritorijalne razlike i prepreke koje mogu ometati rast u određenim regijama, analizirati njihov učinak na potrošnju i tražiti načine smanjenja učinka na kohezijsku politiku;

—

naglašava da su višerazinsko upravljanje i suradnja među različitim razinama vlasti ključni za bolju primjenu sredstava u postizanju ciljeva strategije Europa 2020.

—

ponavlja da bi prethodne uvjetovanosti valjalo ograničiti na područja izravno povezana s provedbom kohezijske politike te da je važno izbjegavati opterećivanje kohezijske politike odgovornostima koje nisu njezina briga i koje tek povećavaju birokraciju;

—

ponavlja da se, u skladu sa stavom Europskog parlamenta, čvrsto suprotstavlja makroekonomskoj uvjetovanosti.

—

izražava žaljenje što Vijeće insistira na pričuvi za postignute rezultate i umjesto toga ponavlja svoj prijedlog da se uspostavi pričuva za prilagodljivost koja bi se financirala automatskim oslobađanjem sredstava;

—

predlaže sljedeće mehanizme koji bi mogli pojednostavniti upravljanje: standardizaciju postupaka i dokumenata, upotrebu zajedničkih IT-alata i učinkovito uspostavljanje sustava za pružanje svih usluga na jednom mjestu, čime bi se unutar iste administracije izbjegle međuresorne formalnosti.

Izvjestitelj

Izvjestitelj: Alberto NUÑEZ FEIJÓO (ES/EPP), Predsjednik Autonomne zajednice Galicije

1.

naglašava važnu ulogu koju je kohezijska politika dosad imala u procesu zbližavanja regija Europske unije te ističe ulogu koju će imati i ubuduće kao osnova za otvaranje radnih mjesta, poticanje gospodarskog rasta i promicanje socijalne i teritorijalne kohezije, čime pomaže u postizanju ciljeva strategije Europa 2020. Strukturni fondovi čine više od 60 % svih javnih ulaganja u šest država članica te između 30 % i 60 % javnih ulaganja u sedam država članica;

2.

naglašava važnost lokalnih i regionalnih proračuna u javnoj potrošnji Europske unije, koji su 2011. iznosili 16,7 % BDP-a i predstavljali 34 % ukupne javne potrošnje u Europskoj uniji. Pritom je najveći dio tih proračuna činilo izravno ulaganje, što je ključni čimbenik brzog gospodarskog oporavka. S tim u vezi, EGSO ističe da se financiranje kohezijske politike treba smatrati ulaganjem, a ne samo javnom potrošnjom;

3.

smatra da nije dovoljno samo povećati učinkovitost i djelotvornost raspoređivanja resursa kako bi se osigurala bolja potrošnja; u obzir je potrebno uzeti i teritorijalne razlike i prepreke koje mogu ometati rast u određenim regijama, analizirati njihov učinak na potrošnju i tražiti načine smanjenja učinka na kohezijsku politiku;

4.

preporučuje da se sredstva dobivena europskim financiranjem usmjere na područja od najveće strateške važnosti u svakoj regiji, posebice ona koja se temelje na znanju, obrazovanju, istraživanju i inovacijama i koja imaju učinak poluge na ostatak gospodarstva u regijama;

5.

vjeruje da su javna ulaganja odgovornost svih razina vlade i pozdravlja nacrt preporuke o temeljnim načelima učinkovitog javnog ulaganja koju predlaže OECD (1); poziva da se ta načela usvoje na razini EU-a i predlaže redovito praćenje njihove provedbe u kontekstu OR-ove tablice postignuća višerazinskog upravljanja (Multilevel Governance Scoreboard).

6.

smatra pozitivnim objedinjeni pristup Zajedničkog strateškog okvira za novo programsko razdoblje koji ujedinjuje sve resurse dodijeljene u regionalne svrhe, ali istovremeno naglašava problem koordinacije aktivnosti s obzirom na to da se tematski ciljevi navedeni u prijedlogu Uredbe o zajedničkim odredbama razlikuju od šest prioriteta utvrđenih za Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR).

7.

ponavlja povezanost između kohezijske politike i strategije Europa 2020. te naglašava da globalni ciljevi jačanja konkurentnosti i zapošljavanja (održivi rast, zapošljavanje i socijalna skrb) ostaju potpuno valjani. Imajući to u vidu, poticaj koji kohezijska politika daje istraživanju, razvoju i inovacijama (I+R+i) te znanju, od ključne je važnosti jer je omogućilo razvijanje inovativnih projekata i istovremeno povećalo dodanu vrijednost Zajednice i naglasilo važnost usklađivanja programa kohezijske politike i instrumenata financiranja s politikama inovacija i istraživanja;

8.

naglašava važnost praćenja rezultata dobivenih primjenom kohezijske politike kako bi se izmjerio njezin učinak. Svaku aktivnost trebalo bi moći kvantificirati i analizirati prema rezultatima kako bi se procijenio njezin doprinos regionalnom i lokalnom razvoju. Nadalje, pristup temeljen na ciljevima umjesto na kriterijima prihvatljivosti za financiranje regijama omogućuje da bolje izaberu instrumente i mjere te ih prilagode vlastitim potrebama;

9.

naglašava da su višerazinsko upravljanje i suradnja među različitim razinama vlasti ključni za bolju primjenu sredstava za postizanje ciljeva strategije Europa 2020. U vezi s time, pozdravlja činjenicu da će Zajednički strateški okvir u svoja horizontalna načela uključiti načelo višerazinskog upravljanja i partnerstva te se obvezuje da će dati primjedbe na Komisijin nacrt prijedloga Europskog kodeksa ponašanja u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama kako bi se potaklo aktivno sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti, gospodarskih i socijalnih partnera te tijela koja predstavljaju civilno društvo u svim fazama programskog ciklusa;

10.

ističe da je veća decentralizacija planiranja i provedbe puno učinkovitija kako u pogledu troškova, tako i u pogledu kvalitete usluga, zato što je bliža građanima. Ona predstavlja značajnu prednost u utvrđivanju potreba i potražnje te kreiranju politika čija je svrha potaknuti održiv i konkurentan rast uz istovremeno jačanje autonomije i lokalne demokracije;

11.

smatra da decentralizacija putem regionalnih i lokalnih institucija ima ključnu ulogu u smanjenju postojećih gospodarskih i socijalnih nejednakosti među europskim regijama, čime pomaže ublažiti negativan učinak ruralnog egzodusa iz siromašnijih regija u velika urbana središta, kao i iseljavanje koje u nekim državama članicama oslabljuje tržište rada; ističe da su unaprijed izrađeni dugoročni i godišnji planovi i osmišljavanje ulaganja u regije temelj ciljanijih i učinkovitijih ulaganja. Pristup „od baze prema vrhu” ključan je za bolje planiranje državnih investicijskih programa i nacionalnih razvojnih planova;

12.

ističe da dodana vrijednost potrošnje u Europskoj uniji ovisi o specifičnim preprekama u svakoj regiji te da je zbog toga nemoguće osmisliti zajedničku strategiju za sve regije, što zauzvrat zahtijeva određeni stupanj prilagodljivosti zakonodavnog okvira za to programsko razdoblje;

13.

smatra da je za ostvarenje željenih ciljeva, neovisno o razlikama među regijama, sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti nužno za provedbu fondova u razdoblju od 2014. do 2020. godine, od osmišljavanja okvirnih pravila do provedbe mjera;

14.

preporučuje decentralizaciju rukovodstva na regionalnoj i lokalnoj razini, što će povećati usklađenost i komplementarnost među fondovima i osigurati pristup „od dna prema vrhu” temeljen na potrebama i značajkama svakog teritorija. Tom će se decentralizacijom lokalnim i regionalnim vlastima kojima je povjerena provedba dodijeliti odgovornosti koje ima svako tijelo zaduženo za operativne programe;

15.

naglašava da je Ugovor iz Lisabona ojačao načelo supsidijarnosti i ponovno naglašava da valja zadržati pristup kohezijske politike temeljen na supsidijarnosti i dodatno ga razviti kako bi se ojačala uloga lokalnih i regionalnih vlasti u svim fazama životnog ciklusa strukturnih mjera;

16.

zagovara upotrebu načela supsidijarnosti u spoju s načelom proporcionalnosti, i to ne samo u interesu veće učinkovitosti: primjerice, treba zadržati trenutačni decentralizirani sustav za kreiranje operativnih programa ili ga čak ojačati kako bi se potaknula autonomija regionalnih i lokalnih vlasti u praktičnoj provedbi Kohezijske politike EU-a; to će rezultirati planiranjem koje je bolje prilagođeno potrebama i prioritetima svake regije;

17.

smatra da bi regionalne i lokalne vlasti trebale imati maksimalnu razinu ovlasti u programima i aktivnostima koje se provode u svakoj regiji kako bi se osigurao istinski objedinjen i lokaliziran pristup. Regije su najpogodniji partneri onima koji su odgovorni za fondove na razini EU-a te mogu međusobno povezati europske, nacionalne, regionalne i lokalne inicijative;

18.

ponavlja da bi prethodne uvjetovanosti valjalo ograničiti na područja izravno povezana s provedbom kohezijske politike te da je važno izbjegavati opterećivanje kohezijske politike odgovornostima koje nisu njezina briga i koje tek povećavaju birokraciju;

19.

prisjeća se OR-ovog stava o nacrtu Opće uredbe za programsko razdoblje kohezijske politike 2014. – 2020. u kojem je naglasio da regije i lokalne vlasti u većini slučajeva nisu odgovorne za postizanje ciljeva gospodarskog upravljanja, što znači da bi primjena makroekonomske uvjetovanosti na nacionalnoj razini kohezijsku politiku učinila manje poštenom i istovremeno prouzročila nesigurnost u pogledu financiranja novih projekata u budućnosti;

20.

Ponavlja da se, u skladu sa stavom Europskog parlamenta, čvrsto suprotstavlja makroekonomskoj uvjetovanosti.

21.

poziva na diferencirani pristup upotrebi kvalitativnih i kvantitativnih pokazatelja rezultata koji bi trebali biti relevantni i primjereno odabrani te usmjereni na rezultat projekata i dugoročnu korist, a ne na teoretske pretpostavke, u pokušaju da se na europskoj razini ujednače kriteriji za ocjenjivanje rezultata aktivnosti fondova;

22.

izričito podržava kulturu ocjenjivanja koja omogućuje kontinuirano poboljšanje kvalitete strategija i postupaka, preporučuje poticanje razmjene iskustava i najboljih praksi među nacionalnim i regionalnim vlastima diljem Europe. Da bi se postigao ovaj cilj, predlaže osnivanje integrirane baze podataka kako bi se prikupile najbolje prakse i tehnologije koje je financirao bilo koji od fondova u sklopu Zajedničkog strateškog okvira;

23.

izražava žaljenje što Vijeće insistira na pričuvi za postignute rezultate i, umjesto toga, ponavlja svoj prijedlog da se uspostavi pričuva za prilagodljivost koja bi se financirala automatskim opozivom sredstava kako bi oni koji su odgovorni za politiku mogli usmjeriti srednjoročnu strategiju i time potaći realizaciju troškova inicijalno dodijeljenih svakom pojedinačnom operativnom programu;

24.

smatra da bi mogućnost upotrebe integriranih teritorijalnih ulaganja za osmišljavanje i primjenu strategija, čime se omogućava provedba međusektorskih mjera koje se financiraju iz jedne ili više prioritetnih politika ili programa, pomogla povećati stvarni utjecaj odabranih projekata na području na kojem se izvode, što bi povećalo dodanu vrijednost financiranja i povećalo učinkovitost upotrebe financijskih sredstava;

25.

odobrava ideju povezivanja financijskih instrumenata i subvencija kao komplementarnih instrumenata koji doprinose ujednačenom regionalnom razvitku i pametnom rastu. Njihova povezana upotreba, provedena na primjeren način, trebala bi biti osnovna značajka investicijskih politika za razdoblje 2014. – 2020. S tim je u vezi Centar za europske političke studije (CEPS) u izvješću za Europski parlament zauzeo stav da inovativni financijski instrumenti ne bi trebali biti zamjena za pomoć te da su prikladni samo za financijski profitabilne projekte;

26.

smatra da promjene do kojih dolazi tijekom provedbe višegodišnjih financijskih okvira mogu utjecati na početne ciljeve i prioritete. S obzirom da nije poželjno često mijenjati plan, potrebna je veća fleksibilnost u preraspodjeli dijela sredstava unutar programa. Takva bi preraspodjela u svakom slučaju morala biti u skladu s početnim ciljevima i u opsegu koji ne bi značajno utjecao na postizanje tih ciljeva, a istovremeno bi trebala omogućiti prilagođavanje tih ciljeva novoj situaciji u regiji;

27.

smatra da, unatoč tome što su uvjeti provedbe i odredbe o financijskoj kontroli pooštreni, pojednostavljivanja najavljena u razdoblju 2007. – 2013. nisu ostvarena; upravo suprotno, došlo je do nesrazmjernih troškova. Odbor stoga ponavlja da je potrebno stvarno pojednostaviti administrativno opterećenje i više napora uložiti u upravljanje programom. To bi pojednostavljivanje trebalo sezati od Komisije do potencijalnih korisnika i biti u skladu s nužnim praćenjem i nadzorom aktivnosti i s jamstvima korisnicima;

28.

uvjeren je da sve mjere pojednostavljivanja usvojene na razini EU-a neće značajno utjecati na upravljanje programom ako ih na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini ne budu pratile istinske mjere pojednostavljivanja, u skladu s ovlastima svake razine vlasti;

29.

predlaže sljedeće mehanizme koji bi mogli pojednostavniti upravljanje: standardizaciju postupaka i dokumenata, upotrebu zajedničkih IT alata i učinkovito uspostavljanje sustava za pružanje svih usluga na jednom mjestu, čime bi se unutar iste administracije izbjegle međuresorne formalnosti;

30.

preporučuje širu upotrebu e-uprave koja može imati ključnu ulogu u upotrebi sredstava i odnosima između korisnika, stvarnih promotora stvaranja bogatstva te tijela vlasti i voditelja različitih aktivnosti;

31.

preporučuje alternativni pristup standardnih troškova kao modela odobravanja i opravdavanja upotrebe financijskih sredstava, što bi smanjilo administrativnu opterećenost, a ne bi negativno utjecalo na ciljeve aktivnosti;

32.

ponavlja mogućnost smanjenja ostalih birokratskih formalnosti pomoću pojednostavljenih izvješća i kontrola za provjeru napretka, provjera pouzdanosti postupaka praćenja i nadzora te revizije programa;

33.

naglašava korisnost programa koji se financiraju iz jednog fonda i koji su, u usporedbi s integriranim programima, omogućili pojednostavljenje postupaka odobrenja i revizije te ističe prednosti operativnih programa koji se financiraju iz više fondova. Oni omogućuju maksimiziranje pozitivnog učinka podrške EU-a u regijama time što na cjelovit način iskorištavaju mogućnosti koje su stvorili različiti razvojni instrumenti;

34.

naglašava da je provedba pravila Zajednice u nacionalnom zakonodavstvu potencijalno žarište sukoba oko upravljanja fondovima. Stoga poziva nadležna tijela da budu što preciznija prilikom sastavljanja pravila, posebice onih s horizontalnim učinkom na programe, kao što su pravila o ugovorima ili subvencijama;

35.

smatra da je, zbog bliske povezanosti kohezijske politike i Europskih pravila o državnim potporama i uslugama od općeg gospodarskog interesa, nužno, u kontekstu svake reforme, obratiti posebnu pažnju na kompatibilnost između mehanizama financiranja i izbjeći nametanje dodatnih administrativnih opterećenja vezanih uz upravljanje programima.

36.

ponavlja potrebu za jasnim okvirom za primjenu pravila o državnoj pomoći na financijske instrumente i javno-privatna partnerstva, čime će se izbjeći dupliciranje ili kašnjenje pri provedbi projekata;

37.

predlaže da se provede pojednostavljenje koje je uvela Komisija i koje ograničava broj kriterija prihvatljivosti za subvencije određenih aktivnosti. Stoga predlaže da se u proces odabira projekta uvedu pokazatelji koji će omogućiti analiziranje učinka ulaganja i dovršenosti projekata i time osigurati učinkovitije dodjeljivanje sredstava, pri čemu će prioritet imati projekti s većom dodanom vrijednosti i gospodarskim učinkom. Za dugoročni uspjeh investiranja nužno je ojačati administrativne kapacitete lokalnih vlasti, posebice u slučajevima kada su one krajnji korisnici projekata, na području javne nabave i tehničkog nadzora te na području upravljanja imovinom nakon ulaganja;

38.

preporučuje da nadležna tijela iskoriste mogućnost dobivanja privatnog sufinanciranja, budući da je to dodatna mogućnost kohezijske politike koja se nudi u kontekstu sve slabijih javnih resursa; time bi ova politika svakako dobila dodanu vrijednost; imajući navedeno u vidu, modeli javno-privatnog partnerstva mogli bi biti modeli koje bi valjalo razvijati u novom programskom razdoblju; štoviše, privatno sufinanciranje projekata gospodarskog razvoja pomoći će osigurati njihovu opravdanost, kao i obvezu poduzeća naspram poduzetih inicijativa i osjećaj odgovornosti za njih;

39.

skreće pozornost na to da EIB može igrati značajnu ulogu u ovom kontekstu, kao i na druge mogućnosti koje nude okvirni krediti i krediti strukturnih programa;

40.

tvrdi, kao u prethodnim mišljenjima, da treba razmotriti mogućnost izdavanja obveznica za financiranje velikih projekata za koje je izgledna srednjoročna ekonomska profitabilnost;

41.

priznaje operativne poteškoće koje su trenutno povezane s djelovanjem financijskih instrumenata i posebno je svjestan specifičnih problema i potreba gradova i urbanih područja vezanih uz razvoj instrumenta Jessica, koji su posljedica napetosti između rukovodećih tijela programa i općinskih vlasti. Stoga ponavlja da, prilikom provedbe kohezijske politike, na odgovarajućim područjima treba olakšati upotrebu instrumenata temeljenih na kreditima jer imaju umnožavajući učinak i potiču učinkovitost potpornih aktivnosti čime smanjuju opterećenost regionalnih i lokalnih proračuna, te predlaže da se u obzir uzme sudjelovanje, između ostalih, investicijskih banaka;

42.

odbija praksu utvrđivanja retroaktivnih odredbi i smatra da to ubuduće treba izbjegavati jer otežava upravljanje i stvara pravnu nesigurnost; poziva da se prouči mogućnost primjene načela proporcionalnosti koje bi potrebe nadzora prilagodilo razini projekata koji se sufinanciraju iz strukturnih fondova;

43.

smatra da bi sklapanje „ugovora o povjerenju” između Europske komisije i regija moglo spriječiti dupliciranje u postupcima revizije, u skladu s načelom proporcionalnosti;

44.

smatra da je, prilikom kreiranja smjernica na razini EU-a koje se tiču mehanizama upravljanja i praćenja primjenjivih na projekte ili programe koji se financiraju iz više fondova, potrebno zauzeti poseban pristup kako bi se spriječilo administrativno dupliciranje koje bi moglo odvratiti od njihova korištenja; to se posebice odnosi na imenovanje jedinstvenog nadležnog tijela, sveobuhvatno izvještavanje i reviziju. U tom smislu, OR bi želio dati svoje primjedbe na primjenu smjernica za nove projekte koji se financiraju iz više fondova;

45.

ističe da bi tijela odgovorna za upravljanje projektima trebala iznimnu pažnju posvetiti dodatnim sredstvima koja Europska unija pruža regijama: stoga preporučuje da svoje organizacije prilagode tako da osiguraju organizacijsku strukturu prikladnu za optimalno korištenje tih sredstava.

5.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 356/9

—

uviđa da postoje zakonodavne, administrativne, fiskalne i financijske prepreke koje otežavaju pokretanje i održavanje urbano-ruralnih partnerstava. Te prepreke treba identificirati i eliminirati kako bi se osigurao zakonski okvir koji će poticati razvoj partnerstava;

—

preporučuje da se upravljačka tijela u državama članicama koriste novim instrumentima teritorijalnog razvoja koje je razvio EU kao dio svoje politike regionalnog i ruralnog razvitka, a to su: Integrirana teritorijalna ulaganja (ITI), Lokalni razvoj koji vodi zajednica (CLLD), Globalna bespovratna sredstva i način financiranja iz mnogobrojnih fondova;

—

Što se tiče kriterija prihvatljivosti financiranja, naglašava da treba prepoznati funkcionalne regije i integrirati izvore financiranja koji su dostupni iz EU-ovih regionalnih i zajedničkih poljoprivrednih politika;

—

smatra da je bitno poboljšati prikupljanje podataka iz funkcionalnih regija. Takva će baza podataka kreatorima politika omogućiti donošenje utemeljenih odluka u pogledu teritorijalnog planiranja, u skladu sa zahtjevima proporcionalnosti;

—

naglašava prekogranične aspekte urbano-ruralnih partnerstava te način na koji se instrumenti financiranja koje je predložila Komisija koriste za promoviranje potencijala ekonomskog razvoja urbanih i ruralnih prekograničnih poveznica;

—

naglašava potrebu uključivanja privatnog sektora i socijalne ekonomije koji mogu značajno doprinijeti u pogledu kriterija učinka, poslovnih i inovativnih kapaciteta, korištenja prilika i poticanja zajednica, a posebice u pogledu privlačenja kapitala i formiranja javno-privatnih partnerstava;

Izvjestitelj

Romeo STAVARACHE (RO/ALDE) gradonačelnik općine Bacău

Referentni dokument

1.

Urbana i ruralna područja povezana su demografski i ekonomski, kao i infrastrukturom za pristup javnim službama. Kreatori politika na svim razinama vlasti trebaju se usredotočiti na urbano-ruralnu povezanost koja je rezultat prijevoza dobara, dnevnog prijevoza putnika, obrazovanja, zdravstvene skrbi, usluga u vezi s vodom i otpadom, poslovnih transakcija, pristupa prirodnim resursima, kulturi i slobodnim aktivnostima. Način na koji se upravlja ovom povezanošću utječe na ekonomski i socijalni razvitak funkcionalnih regija, a stoga i na kvalitetu života stanovnika tih regija;

2.

Manjak usklađenosti odnosa između ruralnih u urbanih područja često dovodi do nepoželjnih rezultata u gradovima kao i na okolnim područjima. Podizanje svijesti o toj međuovisnosti i njezino razumijevanje mogu pomoći u rješavanju problema s kojima se suočavaju ruralna i urbana područja; Bilo bi korisno i promicanje obostranog razumijevanja povezanosti i međuovisnosti koje postoje.

3.

Kako bi se utvrdili optimalni modeli urbano-ruralnog upravljanja, potrebno je razumjeti poveznice i utvrditi izazove s kojima se suočavaju i urbana i ruralna područja. Od samog početka valja odustati od pristupa po kojem postoji jedinstveno rješenje problema;

4.

Izazovi razvitka partnerstva između urbanih i ruralnih područja uključuju smanjenje broja stanovnika (posebice u izoliranim područjima), ekološku održivost i očuvanje krajobraza, neuvjetovan pristup prirodnim i kulturnim resursima, javnim službama i potrošačkoj robi, širenje urbanih područja na štetu ruralnih područja, ekonomski pad, regionalnu konkurentnost, poveznice među regijama, učinkovitost politika i iskorištavanje prilika za vanjsko financiranje.

5.

Širok raspon izazova također se odražava u ciljevima urbano-ruralnih partnerstava: ekonomski razvoj, integrirano zajedničko planiranje, iskorištavanje sinergije, jačanje regionalne konkurentnosti, ostvarivanje ekonomije razmjera pružanjem partnerskih usluga, promicanjem zajedničkog zastupanja i aktivnosti strateške suradnje na raznim područjima s ciljem pristupanja javnom ili privatnom financiranju itd;

6.

Urbano-ruralne funkcionalne regije mogu se osnovati na temelju ekonomskih, socijalnih i ekoloških poveznica među područjima. Takve su regije potrebne jer je tradicionalni koncept koji podupire razvojne politike gradova i općina ograničen administrativnim granicama te nije u skladu sa zbiljskim socijalnim i ekonomskim situacijama;

7.

Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) služi se sljedećim općim načelom prilikom definiranja funkcionalne regije: to je geografsko područje koje uglavnom ne slijedi administrativne granice, specifičnog oblika teritorijalne međuovisnosti (funkcije) što može zahtijevati neki vid uprave;

8.

Ključna značajka urbano-ruralnih partnerstava jest njihova geografska fleksibilnost. Fleksibilnost potiče od: (1) cilja partnerstva koji se može usredotočiti na jednu ili više točaka interesa, (2) razloga partnerstva – upravljanje projektom ili integrirano upravljanje funkcionalnom regijom i (3) odabranog modela upravljanja (odozgo nadolje ili od baze prema vrhu);

9.

Prethodno je iskustvo pokazalo da se pristupi i problemi razlikuju među regijama i zemljama. U nekim je slučajevima državna administracija utvrdila formalan postupak za urbano-ruralnu suradnju, dok je u drugima takva suradnja fleksibilnija. Ta je raznolikost prava prednost za EU jer nudi mogućnosti istraživanja i inovacija, kao i mnoštvo metoda i praksi;

10.

Neovisno o kontekstu, zajednički odlučujući čimbenik uspješne suradnje čine dijalog i povjerenje među partnerima, kao i prepoznavanje i uzimanje u obzir potreba zajedničkih cijeloj regiji;

11.

Nedostatak povjerenja među lokalnim partnerima (horizontalno) te među uključenim javnim ustanovama na različitim razinama vlasti (vertikalno) može biti destruktivan te općenito usporava proces suradnje. Svi kreatori politika trebaju kontinuirano ulagati politički trud kako bi se izgradilo povjerenje i utvrdila rješenja složenih problema koji utječu na sve uključene strane.

12.

Dok su se proteklih godina razlike u razvoju među zemljama Europske unije smanjivale, makroekonomska analiza temeljena na statistici iz vremena prije krize naznačuje da se nejednakosti među regijama povećavaju. Treba utvrditi najbolja rješenja kako bi se zatvorio jaz među regijama, poboljšala kvaliteta života u regijama koje zaostaju u ekonomskom razvitku, te razvile industrije, usluge i „zelene” poljoprivredne tehnike;

13.

Teritorijalno planiranje često provodi samo teritorijalna administracija, a ne funkcionalna regija, ne uzimajući pritom u obzir međuovisnost urbanih i ruralnih područja. Time se može ugroziti teritorijalna kohezija i umanjiti mogućnosti lokalnih sinergija koje bi mogle učvrstiti ekonomski i socijalni razvitak;

14.

Integrirani se pristup razvojnim politikama zbog učinkovitosti ne smije naglo prekidati na administrativnim granicama koje razdvajaju urbana i ruralna područja. U obzir valja uzeti funkcionalnu dimenziju. Područja koja okružuju gradove – tzv. prigradska područja – doprinose održivom ekonomskom razvitku te pružaju energetske, ekološke i kulturne resurse te tako unapređuju kvalitetu života. Dobro je znano da su gradovi centri javnih usluga, trgovine, zdravstvene skrbi, visokog obrazovanja, prijevoza, inovacija i poslova;

15.

Administrativne granice na razini gradova i mjesta često se razlikuju od gospodarske geografije regije. Nadalje, funkcionalne se regije neprekidno mijenjaju. Teritorijalne politike stoga trebaju biti prilagodljive i dovoljno fleksibilne. Jedan od primjera je i najčešći oblik urbano-ruralne međuovisnosti, odnosno putovanje na posao, pri čemu optimalno vrijeme putovanja iznosi jedan sat; ako je dulje od toga, smanjuje se pristupačnost radnog mjesta;

16.

Integrirani pristup pomoću urbano-ruralnih partnerstava može stvoriti nove i dinamične prilike gospodarskog razvoja. Održiv i uključiv gospodarski rast na regionalnoj razini uvelike ovisi o oslobađanju potencijala ruralno-urbane suradnje;

17.

Krene li se od pretpostavke da susjedna urbana i ruralna područja ne bi trebala biti konkurentna, već bi se trebala međusobno nadopunjavati, istinski izazov je usklađivanje javnog djelovanja. Ovo je jedini način da urbana i ruralna okolina utvrde rješenja koja su obostrano zadovoljavajuća te pritom riješe moguće sukobe interesa;

18.

Urbano-ruralna partnerstva zahtijevaju dugotrajan pristup pripremi strategija i programa, a posebno razvoju strukture upravljanja. Glavne su prednosti takvog dugotrajnog promišljanja dosljednost i ostvarivanje stabilnih rezultata. Partnerstva mogu pomoći u rješavanju stvarnih problema pružajući odgovore lokalnim potrebama u urbanim i u ruralnim područjima te provodeći zajednička, praktična rješenja. Lokalne i regionalne vlasti trebaju inzistirati na tome da se prednost dâ dugoročnom strateškom pristupu višegodišnjem planiranju za proračun EU-a i njegovoj provedbi kako bi se izbjegle prepreke koje su rezultat proceduralnih pravila;

19.

Studije slučaja urbano-ruralnih partnerstava pokazuju da njihov uspjeh ne ovisi samo o aktivnosti – primjerice, zakonodavnoj ili proračunskoj – viših razina vlasti, bile one nacionalne ili europske. Međutim, takve mjere mogu imati odlučujući utjecaj na razvoj takvih partnerstava kad je riječ o motivaciji, održivosti, učinkovitosti i sposobnosti postizanja rezultata. Osnivanje i upravljanje partnerstvima ponekad uključuje troškove koje partneri ne mogu ravnopravno snositi. U takvim će slučajevima osnivanje učinkovitog partnerstva zahtijevati financijsku i/ili tehničku podršku. Izazov EU-u predstavlja utvrđivanje najboljeg načina pokretanja i podržavanja partnerstava bez stvaranja ovisnosti o financijskim subvencijama i izbjegavajući osnivanje partnerstava koja postoje samo na papiru i ničim ne služe javnim interesima na tom području;

20.

Višerazinsko upravljanje u urbano-ruralnim partnerstvima pretpostavlja uključenost svih razina javnih vlasti i relevantnih institucionalnih partnera. Ustanove koje na nacionalnoj ili europskoj razini upravljaju instrumentima urbanih i ruralnih politika često ne dopuštaju urbano-ruralnu međuovisnost ili izazove koje ona donosi, kao ni potencijalne opasnosti i koristi;

21.

Otvaranjem granica unutar EU-a pravi poticaj dobile su pogranične regije. Promicanje prekograničnih urbano-ruralnih partnerstava nudi značajan potencijal za razvoj. Europska unija posebice igra važnu ulogu u iskorištavanju tog potencijala.

22.

Dodana vrijednost urbano-ruralnih partnerstava leži u povećanoj učinkovitosti javnog djelovanja, dosljednijoj uporabi novčanih sredstava, promoviranju integriranih rješenja zajedničkih problema i, jednako važno, u većoj solidarnosti na regionalnoj razini;

23.

Djelovanje lokalnih vlasti na urbanim i ruralnim područjima trebalo bi se usredotočiti na uključivanje lokalnih zajednica u planiranje i provođenje aktivnosti. Učinkovitost takvog djelovanja ovisi o aktivnoj uključenosti tih zajednica.

24.

Iako je učinkovitost javnog djelovanja ključna za rješavanje problema, čestih promjena i geografskih izazova u regijama,često je potrebno više vremena za primjerenu konsolidaciju upravljanja. Kao rezultat toga, dionici, posebno urbani, trebaju djelovati nesebično, biti sposobni suočiti se s predrasudama i promicati jednako postupanje s partnerima unatoč administrativnim ili ekonomskim nerazmjerima, čvrsto se obvezivati, poduzimati kontinuirane političke napore kako bi izgradili kapacitete i pokazali vlastitu fleksibilnost.

25.

Postoje zakonodavne, administrativne, fiskalne i financijske prepreke koje otežavaju pokretanje i održavanje urbano-ruralnih partnerstava. Te prepreke treba identificirati i eliminirati kako bi se osigurao zakonski okvir koji će poticati razvoj partnerstava;

26.

Međuovisnost u pružanju javnih usluga, održivi razvoj i poslovne prilike koje su rezultat urbane/ruralne suradnje dobar su poticaj koji urbane i ruralne partnere ohrabruje da zajednički rade;

27.

Od presudnog je značaja nadzirati i mjeriti koristi partnerstava. I dok je opipljive koristi lakše mjeriti, neopipljive je teže procijeniti iako su jednako važne. Nadalje, u slučaju aktivnosti koje poduzima treća strana koja financira partnerstvo, još je važnije utvrditi te koristi, čak i ako su sami partneri zadovoljni postignutim napretkom.

28.

potvrđuje svoju potporu inicijativi RURBAN koju su predložili Europski parlament i Europska komisija. Inicijativa je trenutačno u fazi provedbe te će postaviti temelje za nove mjere EU-a za podržavanje integriranog teritorijalnog razvoja i urbano-ruralnih partnerstava;

29.

pozdravlja napredak država članica u provedbi Teritorijalnog programa 2020. te dokumenata politika koje su usvojili ministri odgovorni za kohezijsku politiku: Povelje iz Leipziga o održivim europskim gradovima, Deklaracije iz Marseillea o referentnom okviru za održivi grad i Deklaracije iz Toleda o ulozi integriranog urbanog razvoja u postizanju ciljeva strategije Europa 2020.;

30.

ponavlja preporuke Europskog parlamenta o Dobrom upravljanju u odnosu na regionalnu politiku EU-a: postupci pružanja pomoći i provođenja kontrole Europske komisije te poziva da te preporuke stupe na snagu u novom programskom razdoblju od 2014. do 2020. godine; (1)

31.

naglašava potrebu olakšavanja razmjene dobrih praksi i znanja o partnerstvima i urbano-ruralnom upravljanju; (2)

32.

priznaje važnost ujednačavanja europskih pravila o koheziji i politikama ruralnog razvitka novom zajedničkom uredbom o fondovima, što lokalnim vlastima omogućuje da budu fleksibilnije u osmišljavanju međutematskih integriranih teritorijalnih projekata, a posebice prijedloga o Integriranim teritorijalnim ulaganjima (ITI) i Lokalnom razvoju koji vodi zajednica (CLLD);

33.

preporučuje da se upravljačka tijela u državama članicama koriste novim instrumentima teritorijalnog razvoja koje je razvio EU kao dio svoje politike regionalnog i ruralnog razvitka, a to su: Integrirana teritorijalna ulaganja (ITI), Lokalni razvoj koji vodi zajednica (CLLD), Globalna bespovratna sredstva i način financiranja iz mnogobrojnih fondova;

34.

preporučuje da se integrirani teritorijalni pristup promiče u novom programskom razdoblju, s tim da se u partnerske sporazume uključe i izričito spomenu teritorijalna dimenzija aktivnosti i mjere potpore (posebice one koje ciljaju na urbano-ruralna partnerstva) u funkcionalnim regijama;

35.

naglašava da lokalne i regionalne vlasti svoje programe ulaganja strukturiraju oko tematskih ciljeva strategije Europa 2020., ali da se mogu koristiti funkcionalnim regijama u definiranju obuhvaćenog geografskog područja. Što se tiče kriterija prihvatljivosti financiranja, valja prepoznati funkcionalne regije, a izvore financiranja koji su dostupni iz EU-ovih regionalnih i zajedničkih poljoprivrednih politika, valja integrirati;

36.

slaže se da ruralno-urbana partnerstva nisu instrument za preraspodjelu ekonomskog potencijala ni za preraspodjelu financiranja u okviru funkcionalne regije. Urbano-ruralna partnerstva pravilno koriste postojeći potencijal i povezuju partnere radi promicanja lokalnog razvoja;

37.

smatra da treba bolje odrediti rizik institucionalne rascjepkanosti u urbano-ruralnim partnerstvima, a to su: potencijalni sukobi interesa među partnerima i njihova ekonomska dimenzija, opasnosti povezane s mogućim reformama radi poticanja gospodarske učinkovitosti, ali i stabilnosti u pogledu prepoznavanja legitimnosti akcije, krhkosti i financijske održivosti, moguće neusklađenosti između financijskih potreba i dostupnih financija; opasnosti od nedovoljne uključenosti dotičnih partnera i privatnih partnera itd;

38.

smatra da se prednosti partnerstva trebaju bolje promicati i priznati na razini EU-a. Sve razine vlasti, uključujući i EU, trebaju podržavati objedinjavanje institucionalnoga kapaciteta lokalnih vlasti za organizaciju javnih službi, razvijanje i iskorištavanje postojećih kapaciteta i poticanje produktivnosti, racionaliziranje resursa i osiguravanje boljeg pristupa prirodnim resursima. Izazovi urbano-ruralne suradnje uključuju i ove primjere: razvijanje profila funkcionalnih regija, smanjivanje negativnog utjecaja konkurencije između susjednih administrativnih entiteta (posebice u pogledu oporezivanja), bolju ekonomiju razmjera za ulaganja, ekonomsku održivost, pristup uslugama, iskorištavanje neiskorištenih resursa, poboljšavanje lokalnog znanja objedinjavanjem informacija, obuzdavanje širenja grada;

39.

preporučuje da se funkcionalne regije i prekogranična urbano-ruralna partnerstva podržavaju kao referentne točke prilikom sastavljanja višegodišnjih razvojnih programa koje financiraju Europski strukturni fondovi i ulaganja;

40.

naglašava da europski programi moraju biti fleksibilni kako bi održali korak sa situacijama iz stvarnog života s kojima se funkcionalne regije suočavaju te kako bi razvili alate koji će pomoći ruralnim i urbanim područjima i potaknuti ih da surađuju i promoviraju učinkovitija rješenja politika;

41.

smatra da je bitno poboljšati prikupljanje podataka iz funkcionalnih regija. Takva će baza podataka kreatorima politika omogućiti donošenje utemeljenih odluka u pogledu teritorijalnog planiranja, u skladu sa zahtjevima proporcionalnosti, tj. s potrebom planiranja kada se zaista pojave problemi ili dođe do promjena. Nadalje, kako bi se pozornost usmjerila na dokaze o djelotvornosti (ili ne-djelotvornosti) tih partnerstava, potrebni su primjeri dodane vrijednosti i dobiti za održiv ekonomski razvoj koji ta partnerstva nude (3),stoga će u tom pogledu analiza ESPON biti od iznimne važnosti za kreatore politika i provoditelje projekata;

42.

čvrsto vjeruje da je bolje razumijevanje dobiti, opipljivih i neopipljivih, ključno za ocjenjivanje urbano-ruralnih partnerstava. One dokazuju da urbano-ruralna partnerstva imaju dodanu vrijednost na europskoj razini te stoga mogu pomoći u postizanju ciljeva strategije Europa 2020. Bilo bi korisno razviti zajedničke pokazatelje za mjerenje dobiti koje bi lokalne vlasti, uz poticaj, mogle koristiti. Dugoročno, mogu se usporedno analizirati referentni pokazatelji partnerstva, posebno u slučaju programa koje financira Europa;

43.

potiče lokalne i regionalne vlasti u planiranju inovativnih modela urbano-ruralnog upravljanja kako bi se maksimizirali učinci urbano-ruralne suradnje i njezini rezultati;

44.

predlaže da urbano-ruralna partnerstva budu jedan od prioriteta programa URBACT i inovativnih akcija, s ciljem skupljanja iskustava i praksi u urbano-ruralnim partnerstvima u EU-u te promicanja inovativnih modela upravljanja;

45.

svjestan je potrebe za boljom suradnjom, posebno u prekograničnim područjima te za financijskom potporom preko programa EU-a za sufinanciranje troškova poslovanja partnerstva koji mogu biti znatni (primjerice, troškovi administrativnih i ljudskih resursa). Kako bi se osigurala održivost partnerstava mora se razmotriti aspekt odnosa troškova i koristi, u pogledu tih troškova;

46.

smatra da učinkovito partnerstvo među svoje ključne partnere treba uključiti privatne i nevladine sektore, kao i sektor socijalne ekonomije, te osigurati podršku javnosti;

47.

naglašava prekogranične aspekte urbano-ruralnih partnerstava te način na koji se instrumenti financiranja koje je predložila Komisija koriste za promoviranje potencijala ekonomskog razvoja urbanih i ruralnih prekograničnih poveznica;

48.

naglašava važnost angažiranja opće javnosti; to je apsolutni imperativ u procesu urbano-ruralnog upravljanja kako bi se postigao konsenzus o zajedničkoj viziji i ciljevima te izgradilo povjerenje;

49.

smatra da su potrebne mjere za sprečavanje urbanog širenja, što ima neželjeni učinak na održivi razvoj (ako utječe na brtvljenje tla, izglednije su poplave, prevencija rizika i opskrba vodom su problematičniji, a kvaliteta zraka je ugrožena), mobilnost (poput prometnih gužvi i troškova dodatne infrastrukture) te općenito planiranje korištenja tla. Partnerskim radom urbanog i ruralnog okružja mogu se iznaći rješenja za navedene probleme;

50.

naglašava potrebu uključivanja privatnog sektora i socijalne ekonomije koji mogu značajno doprinijeti u pogledu kriterija učinka, poslovnih i inovativnih kapaciteta, korištenja prilika i poticanja zajednica, a posebice u pogledu privlačenja kapitala i formiranja javno-privatnih partnerstava;

51.

upućuje na ključne čimbenike uspješnog partnerstva: izgradnju povjerenja, prepoznavanje svake prilike, praktično razmišljanje, osmišljavanje rješenja koja idu u prilog i urbanim i ruralnim područjima, privlačenje fondova i osiguravanje dosljednosti i održivosti partnerstva.

5.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 356/15

—

naglašava da je postupak izrade godišnjeg proračuna EU-a od političkog i strateškog značaja za regionalne i lokalne vlasti te predlaže službeno savjetovanje o proračunima za naredne godine;

—

pozdravlja nastojanja Europske komisije da pruži informacije o tome tko se financira iz fondova EU-a, no smatra da su javno dostupne informacije neodgovarajuće i nedovoljne za dobivanje ispravne sveukupne slike o potrošnji i upravljanju europskim fondovima od strane regionalnih i lokalnih vlasti;

—

naglašava da će pozorno pratiti hoće li spor početak provedbe programa i sporo iskorištavanje fondova imati negativan učinak na reviziju tijekom provedbe višegodišnjeg financijskog okvira planiranu za 2016.;

—

napominje da će otprilike trećina nepodmirenih obveza (70,7 milijardi eura) biti isplaćena u 2014. godini, no slaže se sa zabrinutošću Europske komisije u vezi s financijskim godinama 2015. i 2016.;

—

smatra da je kašnjenje isplata nedopustivo i traži da rok isplate od 60 dana za programe pod zajedničkim upravljanjem bude obvezujuć i da se uvede zakonska ili financijska kazna za nepoštivanje toga roka;

—

izražava žaljenje zbog toga što Europski semestar nije spomenut u političkom predstavljanju prioriteta proračuna EU-a za 2014.;

—

predlaže da se uz prethodno isplaćivanje punog iznosa za Inicijativu za zapošljavanje mladih u razdoblju 2014. – 2015., uvedu odgovarajuće mjere (npr. izgradnja kapaciteta) za brzu provedbu;

—

traži također prethodno isplaćivanje odobrenih sredstava u iznosu do 200 milijuna eura za Obzor 2020., 150 milijuna za Erasmus i 50 milijuna za COSME u razdoblju 2014. – 2015.;

—

pozdravlja činjenicu da je predviđen prijenos sredstava od 351,9 milijuna iz prvog u drugi stup zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) i ponovno ističe svoje čvrsto protivljenje prijenosu sredstava u suprotnom smjeru;

—

preporučuje da se dodatna fleksibilnost „ukupne razlike za rast i zapošljavanje” upotrijebi u odjeljku 1b.

Izvjestitelj

Luc VAN DEN BRANDE (BE/EPP), predsjedatelj Agencije za održavanje veza između Flandrije i Europe

Referentni dokumenti

Europska komisija, Izjava o procjeni Europske komisije za financijsku godinu 2014. (priprema nacrta proračuna za 2014.)

SEC(2013)370, lipnja 2013.

Vijeće Europske unije, Nacrt Uredbe Vijeća kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.

11655/13, 27. lipnja 2013.

1.

ističe da po prvi puta izrađuje mišljenje o godišnjem proračunskom postupku EU-a kako bi predstavio stajališta regionalnih i lokalnih vlasti o proračunskim stavkama čiji su one glavni korisnici i u koje su izravno uključene;

2.

naglašava da je postupak izrade godišnjeg proračuna EU-a od političke i strateške važnosti za regionalne i lokalne vlasti te predlaže službeno savjetovanje s Komisijom, Vijećem ili s Parlamentom o proračunima za naredne godine, što bi omogućilo izražavanje stava OR-a nakon što Komisija objavi nacrt proračuna i, po mogućnosti, prije nego što ga Vijeće proslijedi Parlamentu;

3.

naglašava da se u mišljenju ne obrađuju administrativni rashodi koji se odnose na stavku V;

4.

u svojem mišljenju pozornost usmjerava na stavke koje su od osobitog interesa za Odbor regija i lokalne i regionalne vlasti, uključujući strukturne fondove, Obzor 2020.,COSME, Kohezijski fond i druge programe pod zajedničkim upravljanjem, kao što su EFPR i EPFRR te LIFE+;

5.

napominje da je proračun EU-a od osobite važnosti za regionalne i lokalne vlasti s obzirom na to da one izravno upravljaju određenim programima EU-a i stoga na njih razina kako odobrenih, tako i uplaćenih sredstava na tim područjima neposredno utječe, osobito s obzirom na kašnjenja u isplatama zbog gomilanja izvanrednih zahtjeva posljednjih godina, što ima izravan utjecaj na javne financije brojnih lokalnih i regionalnih vlasti diljem EU-a;

6.

nadalje napominje da su brojne lokalne i regionalne vlasti koje koriste fondove EU-a kao što su Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Kohezijski fond, Europski socijalni fond (ESF), Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR), uvelike ovisne o ovim fondovima u postizanju ciljeva svojih politika;

7.

također želi podsjetiti da proračun EU-a predstavlja samo mali dio (otprilike 2 %) sveukupne javne potrošnje unutar EU-a i sam po sebi je nedovoljan za osiguranje iznosa od 1,8 trilijuna izravnog ulaganja u budućnost predviđenog strategijom Europa 2020. Odbor regija stoga smatra da je daljnje uključivanje regionalnih i lokalnih vlasti u Europski okvir gospodarskog upravljanja od ključne važnosti i naglašava važnost njihovog sudjelovanja u kontekstu partnerskih sporazuma;

8.

naglašava da ulaganje iz europskog proračuna ima učinke multiplikatora i poluge u vidu javnog i privatnog sufinanciranja na regionalnoj, lokalnoj i nacionalnoj razini. Javna ulaganja u brojnim državama članicama uvelike ovisi o strukturnim fondovima, koji predstavljaju više od 30 % javnih ulaganja u 13 država, a u 6 država članica i više od 60 %;

9.

napominje da ne postoji jasna slika o udjelu regija i lokalnih vlasti, iako se pretpostavlja da velik dio proračuna EU-a crpe nacionalne, regionalne i lokalne vlasti, tijela javne vlasti, nevladine organizacije, neprofitne organizacije, privatne organizacije, poduzeća, sveučilišta i obrazovne institucije, individualne osobe, itd., a sveukupno trećina javnih izdataka i dvije trećine javnih ulaganja ostvaruju se na regionalnoj i lokalnoj razini;

10.

uvjeren je da lokalne i regionalne vlasti imaju ključnu i nezamjenjivu ulogu u provedbi ciljeva politike EU-a; lokalne i regionalne vlasti izravno ili neizravno sudjeluju, na primjer, u:

11.

zaključuje da su regije i lokalne vlasti izravno i/ili neizravno uključene u upravljanje ili korištenje više od 75 % proračuna EU-a (1);

12.

pozdravlja nastojanja Europske komisije da pruži informacije o tome tko se financira iz fondova EU-a, bilo izravno od Europske komisije, ili putem nacionalnih i regionalnih vlasti, s ciljem povećanja odgovornosti putem veće transparentnosti, no smatra da su javno dostupne informacije neodgovarajuće i nedovoljne za dobivanje ispravne sveukupne slike o potrošnji i upravljanju europskim fondovima od strane regionalnih i lokalnih vlasti;

13.

izražava žaljenje zbog manjka statističkih podataka zahvaljujući kojima bi Odbor regija mogao obavljati svoju savjetodavnu ulogu te od Europske komisije traži da od 2014. godine nadalje dostavlja

14.

poziva Europsku komisiju, Europski parlament i Europsko vijeće da usuglase i objedine načine predlaganja promjena nacrta proračuna, kako bi olakšale postupak demokratskog nadzora;

15.

u tome smislu naglašava da učinkovitost europske politike ovisi o ispravnoj primjeni načela višerazinskog upravljanja, koje se smatra općim načelom kojim se uređuju strukturni fondovi (3), što znači da sve razine vlasti, svaka prema svojim ovlastima, surađuju na učinkovit način kako bi postigle ciljeve politike. Regionalne i lokalne vlasti ne mogu se smatrati korisnicima sredstava na isti način kao nevladine organizacije, privatne organizacije, poduzeća, obrazovne institucije itd.;

16.

podržava inicijativu Europske komisije o Europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo kao dopuni Uredbe o zajedničkim odredbama; u Kodeksu se pojašnjava i proširuje partnerstvo u pripremi, provedbi i ocjeni programa i fondova ZSO-a; mišljenja je da je takvo partnerstvo najbolja garancija za učinkovito korištenje sredstava i za prilagođavanje potrebama regije ili lokalne zajednice te izražava žaljenje zbog toga što Vijeće nije uključilo Kodeks u pregovarački okvir, iako se radi o važnom upravljačkom instrumentu za programsko razdoblje 2014. – 2020.;

17.

poziva Komisiju da na jasan način izvijesti o tome kako su regionalne i lokalne vlasti na pravovremen i strukturiran način uključene u stvaranje partnerskih i operativnih programa za razdoblje 2014. – 2020.;

18.

ponovno naglašava nužnost smanjenja administrativnog tereta za regionalne i lokalne vlasti te od Komisije; Vijeća i Parlamenta traži da to uzmu u obzir pri izradi novih pravila za regionalne i lokalne vlasti;

19.

podsjeća na svoj zahtjev da prijedlozi Europske komisije uzmu u obzir način javne potrošnje u makroekonomskom računovodstvu Europske unije i država članica. Ti bi se prijedlozi trebali osobito odnositi na pitanje razdvajanja tekućih izdataka od ulaganja u izračunima proračunskog deficita, kako bi se izbjeglo da se javna ulaganja s dugoročnim neto koristima računaju kao negativna;

20.

pozdravlja nastojanja Europske komisije pri praćenju javnih izdataka u vezi s mjerama protiv klimatskih promjena;

21.

pozdravlja činjenicu da je 27. lipnja 2013. postignut politički sporazum između Parlamenta, predsjedništva Vijeća i Komisije o Višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2014. – 2020.;

22.

zabrinut je što Komisija nema odgovarajuću strategiju upravljanja rizikom za slučaj da, u nedostatku višegodišnjeg financijskog okvira, kohezijska politika mora funkcionirati na temelju godišnjih proračuna;

23.

osobito je zabrinut što bi opća razina sljedećeg VFO-a, o kojem je Vijeće donijelo odluku, mogla biti nedostatna za ispunjavanje ambicija EU-a izraženih u strategiji Europa 2020. i u Paktu za rast i zapošljavanje;

24.

izražava žaljenje što je gornja granica Višegodišnjeg financijskog okvira za odobrena sredstva (960 milijardi) za 34 milijardi niža u odnosu na razdoblje 2007. – 2013., i to u vremenu kada su Europi nužno potrebna sredstva za usklađeni oporavak od trenutne krize, te što je ta gornja granica (od 960 milijardi eura) za 80 milijardi eura niža od one koju je Komisija prvotno predložila;

25.

podržava stajalište EP-a da se uredba o Višegodišnjem financijskom okviru ne može zakonski usvojiti osim ako postoji zakonski utemeljen politički sporazum;

26.

izražava žaljenje zbog toga što nije postignut značajniji napredak u vezi s reformom sustava vlastitih resursa kao načina smanjenja izravnih doprinosa država članica proračunu EU-a; stoga od Vijeća, Komisije i Europskog parlamenta traži da bez odgode donesu odluku o mandatu i sastavu radne skupine za vlastite resurse na temelju sporazuma od 27. lipnja, kako bi se ispoštovao rok za prvu ocjenu predviđen za 2014. godinu. Sastanak radne skupine treba sazvati u trenutku formalnog usvajanja uredbe o Višegodišnjem financijskom okviru;

27.

pozdravlja postignuti sporazum o poboljšanoj fleksibilnosti kako bi se u potpunosti iskoristile odgovarajuće gornje granice VFO-a, dozvoljavajući automatsko prenošenje neiskorištenih sredstava iz jedne financijske godine u sljedeću, i o obveznom pregledu i naknadnoj reviziji Višegodišnjeg financijskog okvira do kraja 2016.;

28.

ponovno naglašava svoje čvrsto neodobravanje bilo kojeg oblika makroekonomske uvjetovanosti te smatra da mogućnost njezinog proširenja na sve stavke proračuna, kao što su to predložile neke države članice, nije ni od kakve pomoći, budući da bi se time moglo teško sankcionirati regionalne i lokalne vlasti koje nisu odgovorne za to što države članice ne poštuju te zahtjeve. Izražava žaljenje što se makroekonomska uvjetovanost i dalje spominje u članku 6. nacrta Uredbe Vijeća kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje od 2014. do 2020.

29.

ponovno naglašava svoje odbijanje pričuva za postignute rezultate, budući da bi one mogle poticati razvoj neambicioznih projekata i odvratiti od inovacija; Izražava žaljenje što se one spominju u političkom predstavljanju nacrta proračuna za 2014.;

30.

podržava stajalište EP-a da se glasovanje o suglasnosti za Uredbu o Višegodišnjem financijskom okviru ne može odobriti ako ne postoji apsolutno jamstvo da će se u potpunosti platiti neplaćena potraživanja za 2013. i da Vijeće stoga ne bi trebalo samo donijeti formalnu odluku o nacrtu izmjene proračuna 2/2013 (7,3 milijarde eura), nego bi se također trebalo držati svoje političke obveze usvajanja daljnje izmjene proračuna (3,9 milijardi eura, s ciljem dostizanja predviđenih 11,2 milijarde (4)) bez odgode te u tome smislu pozdravlja činjenicu da je Komisija odlučila svoj nacrt proračuna za 2014. godinu temeljiti na pretpostavci da će te dvije izmjene proračuna za 2013. biti usvojene;

31.

naglašava da će pozorno pratiti hoće li spor početak provedbe programa i sporo iskorištavanje fondova imati negativan učinak na reviziju tijekom provedbe VFO-a planiranu za 2016.,

32.

zabrinut je zbog činjenice da Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. u europski proračun uvodi dodatni strukturni deficit od 52 milijarde. regionalne i lokalne vlasti, budući da za svoja ulaganja ovise o europskim fondovima, smatraju da je ovaj trend veoma opasan, zato što Komisija zbog manjka odobrenih sredstava za plaćanje neće moći pravovremeno isplatiti preuzete obveze te napominje da je stvaranje takvog strukturnog deficita u europskom proračunu protivno odredbama Ugovora (članci 310. i 323. Ugovora o funkcioniranju EU-a);

33.

izražava svoje veliko iznenađenje da se, čak i s pretpostavkom da će dvije izmjene proračuna u 2013. koje donose 11,2 milijarde dodatnih isplaćivanja biti usvojene, na kraju 2013. godine očekuje prijenos od oko 225 milijardi (5) eura nepodmirenih obveza iz programa iz razdoblja 2007. – 2013. u novo financijsko razdoblje, što predstavlja otprilike 25 % ukupne gornje granice za isplaćivanja u razdoblju 2014. – 2020. (908,4 milijarde eura) te 1,6 puta godišnji proračun EU-a;

34.

napominje da ovaj iznos nepodmirenih obveza odudara od političkog cilja koji je EP naveo u pregovorima, odnosno da će novo programsko razdoblje započeti s čistim računima; upozorava da će na kraju 2020. nepodmirene obveze iznositi otprilike 277 milijardi (6) eura te da će taj raskorak, tj. strukturni deficit, rasti sa svakim novim VFO-om;

35.

ističe da su dva područja koja najviše doprinose sveukupnoj razini nepodmirenih obveza kohezijska politika (dvije trećine ukupnog iznosa) i ruralni razvoj, te predlaže pronalaženje rješenja za izbjegavanje gomilanja nepodmirenih obveza tijekom godina;

36.

podržava poziv Europskog parlamenta Europskoj komisiji da „pruži mjesečna izvješća (…) o razvoju zahtjeva za isplaćivanje država članica za strukturne fondove, kohezijski fond, fondove za ruralni razvoj i ribarstvo (podjela po državi članici i fondu)”;

37.

napominje da će otprilike trećina sveukupnih nepodmirenih obveza (70,7 milijardi) biti isplaćena u 2014. godini, no jednako kao i Europska komisija izražava zabrinutost u vezi s financijskim godinama 2015. i 2016. i da, dok u 2014. godini, kao prvoj godini novog VFO-a, postoji prostor za manevar s odobrenim sredstvima za plaćanje budući da novim programima treba vremena za početak provedbe (osobito onima pod zajedničkim upravljanjem), ta će se fleksibilnost s godinama smanjivati;

38.

u tome pogledu naglašava pozitivan aspekt dogovora iz Višegodišnjeg financijskog okvira (7) o mogućnostima veće fleksibilnosti unutar VFO-a i o takozvanoj ukupnoj razlici do gornje granice za plaćanje (8);

39.

izražava zabrinutost činjenicom da Komisija ne predviđa razliku za 2014. godinu, s obzirom na to da razina isplaćivanja iznosi 136,1 milijardu, što znači da Komisija neće imati dodatne razlike za 2015. godinu i da postoji rizik od ponovnog gomilanja strukturnog deficita s početkom novih programa u razdoblju 2014. – 2020. i preostalih zaostataka iz razdoblja 2007. – 2013. (+/– 155 milijardi eura);

40.

skreće pozornost na posljedice novog pravila „n+3” za opozive na području kohezijske politike u odnosu na gomilanje nepodmirenih obveza u narednim godinama. U tom pogledu Odbor regija preporučuje da isplaćivanje neplaćenih potraživanja iz razdoblja 2007. – 2013. ima pravo prvenstva u razdoblju 2014. – 2020. (70 milijardi eura tijekom tri godine), budući da će se potraživanja za isplaćivanje za novo programsko razdoblje početi gomilati u razdoblju 2017. – 2018. (2014 + 3 godine, uzimajući u obzir kašnjenja u pokretanju provedbe programa u 2014. godini zbog kasnog dogovora o VFO-u);

41.

smatra da je kašnjenje isplata nedopustivo i traži da rok isplate od 60 dana za programe pod zajedničkim upravljanjem bude obvezujuć i da se uvede zakonska ili financijska kazna za nepoštivanje toga roka te da se postojeće financijske kazne (zatezna kamata) za programe kojima se centralizirano upravlja (npr. Sedmi okvirni program/budući projekti vezani uz Obzor 2020.) predvide za druge fondove kada se isplaćivanja ne izvršavaju unutar roka. To je pitanje od osobite važnosti za regionalne i lokalne vlasti koje čekaju na povrat troškova. Odbor regija stoga očekuje rješenje ovog pitanja u sljedećoj reviziji Financijske uredbe EU-a;

42.

izražava žaljenje zbog nastanka velikog broja izmjena proračuna za vrijeme provedbe zbog nerealistično niskih procjena potreba za isplaćivanjima koje su nametnuli Vijeće, Komisija i Parlament. U 2013. godini već je bilo 5 nacrta izmjena proračuna, dok ih je 2010. godine bilo 10;

43.

od Komisije, Parlamenta i Vijeća traži da iznađu strukturna rješenja za rješavanje strukturnog proračunskog deficita, kako odobreni prihodi regionalnih i lokalnih vlasti ne bi bili ugroženi manjcima odobrenih sredstava iz proračuna EU-a;

44.

ponovo potvrđuje da su podnacionalna javna ulaganja uglavnom usmjerena na ključne sektore koji su od odlučujuće važnosti za uspjeh strategije Europa 2020.; ponovno poziva na davanje snažnijeg političkog prioriteta stvaranju sinergija između proračuna EU-a, država članica, regija i lokalnih vlasti orijentiranih na postizanje prioritetnih ciljeva EU-a;

45.

pozdravlja inicijativu Komisije za praćenje cjelokupne javne potrošnje namijenjene financiranju strategije Europa 2020., no izražava iznenađenje činjenicom da je kao temelj za to uzeto sedam vodećih inicijativa, umjesto pet glavnih ciljeva (zapošljavanje, inovacije, obrazovanje, socijalno uključivanje i klima/energija);

46.

izražava žaljenje što nije spomenuto 11 tematskih ciljeva Uredbe o zajedničkim odredbama na koje trebaju biti usmjereni Europski strukturni i investicijski fondovi (9), što bi trebalo biti u skladu sa Zajedničkim strateškim okvirom kojeg je Europska komisija predložila 14. ožujka 2012.;

47.

ponovno poziva na fleksibilnost s ciljem poštovanja teritorijalnih posebnosti regija i gradova;

48.

izražava žaljenje zbog toga što Europski semestar nije spomenut u političkom predstavljanju prioriteta proračuna EU-a za 2014., Nadalje, izražava žaljenje zbog toga što je Komisija zanemarila poziv EP-a da pruži činjenične i konkretne podatke o tome kako njezin predloženi nacrt proračuna EU-a može imati pokretačku, poticajnu, sinergijsku i upotpunjujuću ulogu u ulaganjima na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini u cilju provedbe prioriteta dogovorenih u okviru Europskog semestra  (10) i stoga, na temelju načela višerazinskog upravljanja, traži uključenost regija u Europski semestar, osobito regija sa zakonodavnim ovlastima.

49.

podržava Inicijativu za zapošljavanje mladih i zahtijeva da ona bude dijelom budućih sporazuma o partnerstvu, naglašavajući da regije i lokalne vlasti moraju biti u potpunosti uključene u provođenje svih inicijativa za zapošljavanje, s obzirom na to da one na najbolji način mogu ocijeniti lokalna tržišta rada i po mjeri izrađene programe za mlade te budući da brojne regije imaju potpune ovlasti u ovome području politike;

50.

izražava žaljenje zbog toga što je Inicijativa za zapošljavanje mladih uspostavljena usporedno s drugim fondovima, umjesto da se za rješavanje tog problema koristi okvir ESF-a, čime se povećava administrativni teret za korisnike;

51.

napominje da je Komisija predložila prethodno isplaćivanje punog iznosa (6 milijardi eura) (11) za Inicijativu za zapošljavanje mladih u razdoblju 2014. – 2015. i predlaže da se pri tome uvedu odgovarajuće mjere (npr. izgradnja kapaciteta) za brzu provedbu, s obzirom na mogućnost usvajanja nacrta Uredbe o zajedničkim odredbama i Uredbe o Europskim strukturnim fondovima prije Uredbe o Višegodišnjem financijskom okviru, tj. krajem 2013., što bi prouzročilo zakašnjenje provedbe, te s obzirom na opću neizvjesnost u vezi s time kako će države članice i regije provesti ovu inicijativu i s time kako će brza biti apsorpcija namijenjenih joj sredstava; uz to poziva na izmjenu članka 9. točka f) kako bi se uklonilo ograničenje nove stavke proračuna za Inicijativu za zapošljavanje mladih na 3 milijarde eura; Ovaj je potez još nužniji u cilju izbjegavanja preraspodjele sredstava nužnih za koheziju nakon 2016., kao što su programi prekogranične suradnje ili dijelovi Instrumenta za povezivanje Europe

52.

osobito je zabrinut zbog smanjenja u brojnim stavkama proračuna koje su ključne za postizanje dugoročnog ulaganja nužnog za brz oporavak gospodarstva, posebice na području kohezijske politike, ruralnog razvoja te programa COSME ili Obzor 2020.;

53.

također, u skladu s člankom 9.točkom f) nacrta Uredbe Vijeća o VFO-u od 27. lipnja 2013. traži prethodno isplaćivanje odobrenih sredstava u iznosu do 200 milijuna eura za Obzor 2020., 150 milijuna za Erasmus i 50 milijuna za COSME u razdoblju 2014. – 2015.,

54.

nije iznenađen činjenicom da su odobrena sredstva za područje kohezijske politike za 2014. godinu svedena na najmanju moguću mjeru, s obzirom na očekivana kašnjenja (12) u provedbi sporazuma o partnerstvu i operativnih programa, no poziva države članice da se usredotoče na operativne programe kako bi sredstva aktivirale već u 2014. godini;

55.

izražava žaljenje zbog brisanja stavke proračuna u vezi s Erasmusom za izabrane lokalne i regionalne predstavnike iz stavke 1b (proračunska stavka 13 03 77 11) i na temelju iskustva OR-a s tom inicijativom traži njezino daljnje provođenje;

56.

pozdravlja povišenje odobrenih sredstava od 10,3 % za program LIFE+ u odnosu na 2013., no smatra da je smanjenje sredstava za plaćanje (– 1,1 %) neshvatljivo;

57.

pozdravlja značajan prijelaz s izravnog upravljanja na zajedničko upravljanje za EFPR, iako to podrazumijeva niža isplaćivanja na početku financijskog razdoblja;

58.

pozdravlja odredbu uključenu u članak 8. nacrta uredbe Vijeća o VFO-u, kojom se omogućuje revizija Višegodišnjeg financijskog okvira kako bi se, povrh određene gornje granice potrošnje, namijenjena sredstva koja ne budu iskorištena u 2014. godini mogla prenijeti na naredne godine, u slučaju usvajanja, nakon 1. siječnja 2014., novih planova ili programa pod zajedničkim upravljanjem;

59.

pozdravlja činjenicu da je predviđen prijenos sredstava od 351,9 milijuna iz prvog u drugi stup zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) i ponovno ističe svoje čvrsto protivljenje prijenosu sredstava u suprotnom smjeru,

60.

naglašava da ni zaključci Europskog vijeća od 7. i 8. veljače 2013., niti nacrt Uredbe Vijeća od 27. lipnja ne predviđaju zasebnu gornju granicu za kohezijsku politiku, te da je ona umjesto toga preoblikovana u podstavku. Na temelju toga Odbor pobija brojna pozivanja na ovu zasebnu gornju granicu u Nacrtu proračuna za 2014. (13) i stoga se zauzima za prijenose odobrenih sredstava/sredstava za plaćanje unutar stavke 1, gdje je to primjenjivo;

61.

pozdravlja „ukupnu razliku za rast i zapošljavanje”, koja će se sastojati od raspoloživih razlika do gornjih granica VFO-a za odobrena sredstva za razdoblje 2014. – 2017., izražava zadovoljstvo time što se povezana odobrena sredstva mogu koristiti „iznad” gornjih granica za godine od 2016. do 2020. (14) te predlaže da se ta dodatna fleksibilnost koristi za stavku 1. b).

5.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 356/23

—

slaže se s europskim povjerenikom za okoliš da dosadašnje studije ukazuju na to da postoji određen broj nedoumica ili nedostataka u trenutačnom zakonodavstvu EU-a, naglašava da će uklanjanje zdravstvenih i ekoloških rizika biti od najveće važnosti ako industrija želi dobiti podršku javnosti te poziva Europsku komisiju da donese okvir za upravljanje rizicima i rješavanje propusta u relevantnim propisima EU-a;

—

traži da se poštuju odluke lokalnih i regionalnih vlasti o zabrani, ograničenju i kontroli razvoja i aktivnosti povezanih s crpljenjem nekonvencionalnih ugljikovodika. Lokalne i regionalne vlasti trebale bi imati pravo na izuzimanje osjetljivih područja (npr. zaštićenih područja pitke vode, sela, obradive zemlje itd.) od mogućih aktivnosti vezanih uz razradu ležišta nekonvencionalnih ugljikovodika;

—

ističe ključnu važnost načela transparentnosti te uključivanja onih dijelova javnosti na koje se to odnosi kao i lokalnih i regionalnih vlasti u donošenje odluka na ovom osjetljivom području, te izražava zabrinutost da se ne pridaje dovoljno pozornosti tim načelima u svim državama članicama;

—

podržava prijedlog da se nekonvencionalni ugljikovodici unesu u Prilog I. izmijenjene direktive EU-a o Procjeni učinka na okoliš (EIA) kako bi joj relevantni projekti bili sustavno podložni te poziva Europsku komisiju da razmotri uspostavljanje zajedničkih ekoloških standarda za istraživanje i vađenje nekonvencionalnih ugljikohidrata u EU-u kako bi se olakšalo ujednačeno i razumljivo procjenjivanje učinka na okoliš.

Izvjestitelj

vijećnik Brian MEANEY (IE/EA), vijeće okruga Clare i regionalnih vlasti oblasti Mid-West

Referentni dokument

Samoinicijativno mišljenje

1.

potvrđuje da su Europi potrebni financijski prihvatljivi, održivi, globalno konkurentni i sigurni izvori energije bez ugljičnog otiska, što predstavlja velik izazov za Europsku uniju. To je ujedno i razlog zbog kojeg države članice nastoje pronaći sve alternativne izvore, što je potaknulo veliko zanimanje za nekonvencionalne ugljikovodike. Zanimanje se razvilo u kontekstu trenutno nedosljednog i neusklađenog regulatornog okvira u zemljama EU-a; međutim, ukazuje na to da nekonvencionalni ugljikovodici ipak nisu održivi u pogledu klimatskih promjena ili dugoročne opskrbe energijom, a uz to su i visokorizični;

2.

uvažava značajne ekološke i zdravstvene rizike koje predstavlja postupak horizontalnog hidrauličkog lomljenja (fracking) vodom s velikim volumenom fluida (razrada ležišta nekonvencionalnih ugljikovodika) koji se koristi za pristup nekonvencionalnim ugljikovodicima;

3.

naglašava da je potrebna odlučna reakcija Europske komisije i poziva je da od država članica zatraži da relevantnim regionalnim i lokalnim vlastima osiguraju sredstva za ispravno ispunjavanje regulatornih i nadzornih uloga i odgovornosti, osobito na socijalnom i ekološkom području, uključujući ispravno upravljanje svim prirodnim resursima koji odgovaraju različitim nadležnostima regionalnih i lokalnih vlasti u zemljama EU-a;

4.

naglašava da prijelaz na moguće potpuno obnovljive izvore energije uvijek mora imati prednost te da se pozornost i sredstva potrebni za taj prijelaz ne smiju usmjeravati na „nekonvencionalne“ ili druge oblike energije; Priznaje ulogu koji nekonvencionalni ugljikovodici mogu igrati u prijelaznom razdoblju s fosilnog goriva na energiju iz obnovljivih izvora.

5.

primjećuje da prema Lisabonskom ugovoru (2009., čl. 194.) svaka država članica ima „pravo utvrditi uvjete za iskorištavanje svojih energetskih resursa, svoj izbor među različitim izvorima energije i opću strukturu svoje opskrbe energijom“. Stoga među zemljama EU-a postoje velike razlike u stajalištima o plinu iz škriljevca. Odbor regija zahtijeva da svi, a naročito Europska komisija, pri sastavljanju prijedloga koji će omogućiti sigurno crpljenje nekonvencionalnih ugljikovodika, uz poštivanje lokalnih prirodnih resursa uvažavaju i poštuju nadležnost, odgovornost, mišljenje i stajališta lokalnih i regionalnih vlasti te da ih se pridržavaju;

6.

uzimajući u obzir nadležnost lokalnih i regionalnih vlasti, poznavanje područja te ograničenja sredstava, kao i značajne višestruke učinke i opasnosti povezane s izvlačenjem nekonvencionalnih ugljikovodika, OR zahtijeva da se poštuju odluke lokalnih i regionalnih vlasti o zabrani, ograničenju i nadzoru razrade i aktivnosti vezanih uz izvlačenje nekonvencionalnih ugljikovodika. Naglašava da bi lokalne i regionalne vlasti trebale imati pravo na izuzimanje određenih područja od mogućih aktivnosti razrade ležišta nekonvencionalnih ugljikovodika, kad se radi o osjetljivim područjima (npr. zaštićenim područjima pitke vode, sela, obradivoj zemlji itd.) ili kada te aktivnosti sprečavaju vlasti u ispunjavanju ciljeva smanjenja emisije stakleničkih plinova. Nadalje, trebalo bi ojačati autonomiju lokalnih i regionalnih vlasti u donošenju odluka o zabranjivanju ili licenciranju razrade ležišta nekonvencionalnih ugljikovodika na svojem području; s tim u vezi skreće pozornost na zabrane crpljenja nekonvencionalnih ugljikovodika usvojene u, primjerice, Bugarskoj, Francuskoj, Luksemburgu, švicarskom kantonu Fribourgu i španjolskoj regiji Kantabriji;

7.

slaže se s Europskim parlamentom da za ublažavanje negativnog utjecaja crpljenja nisu dovoljne dobrovoljne smjernice za industriju, poput Globalne inicijative za izvještavanje, UN-ovog Svjetskog sporazuma i OECD-ovih Smjernica za multinacionalna poduzeća, prema kojima poduzeća moraju reagirati na negativne društvene i ekološke posljedice aktivnosti ekstraktivnih industrija;

8.

slaže se s europskim povjerenikom za okoliš da dosadašnje studije ukazuju na to da postoji određen broj nedoumica ili nedostataka u trenutačnom zakonodavstvu EU-a; naglašava da će uklanjanje zdravstvenih i ekoloških rizika biti od najveće važnosti ako industrija želi dobiti podršku javnosti te poziva Europsku komisiju da donese okvir za upravljanje rizicima i rješavanje propusta u relevantnim propisima EU-a;

9.

traži da povjerenstvo razmotri mogućnost da od država članica zatraži ograničenje razrade ležišta nekonvencionalnih ugljikovodika dok se ne isprave regulatorni nedostatci u relevantnim direktivama EU-a;

10.

bez obzira na pravo država članica da iskorištavaju svoje izvore energije, za svaku razradu ležišta nekonvencionalnih ugljikovodika potrebno je osigurati poštene i ravnopravne uvjete u svim zemljama Unije u skladu s relevantnim europskim zakonodavstvom za zaštitu okoliša i javnog zdravlja. Jasan i pravno obvezujuć regulatorni okvir EU-a, po mogućnosti u obliku direktive o istraživanju i crpljenju nekonvencionalnih ugljikovodika, trebao bi osigurati dostatno jamstvo u slučajevima gdje aktivnosti vezane uz plin iz škriljevca ugrožavaju okoliš i ljudsko zdravlje;

11.

vjeruje da bi se načelo predostrožnosti politike za zaštitu okoliša EU-a trebalo dosljedno provoditi u cijeloj Europskoj uniji i da bi procjena utjecaja na okoliš trebala biti obvezna, neovisno o opsegu istraživanja i crpljenja nekonvencionalnih ugljikovodika, uzimajući u obzir gospodarske interese i potrebu da se zajamči sigurnost opskrbe energijom i podrška održivom razvoju;

12.

insistira na tome da obavezna analiza ciklusa trajanja svakog pojedinog projekta razrade ležišta nekonvencionalnih ugljikovodika provedena prije izdavanja odobrenja za iskorištavanje bude temelj nove direktive EU-a o istraživanju i iskorištavanju nekonvencionalnih ugljikovodika u EU-u;

13.

ističe ključnu važnost načela transparentnosti te uključivanja onih dijelova javnosti na koje se to odnosi, kao i lokalnih i regionalnih vlasti, u donošenje odluka na ovom osjetljivom području te izražava zabrinutost da se tim načelima ne pridaje dovoljno pozornosti u svim državama članicama.

14.

primjećujući da su najnovija tehnološka postignuća u određenim dijelovima svijeta potaknula brzo crpljenje nekonvencionalnog plina u komercijalne svrhe, posebice u SAD-u gdje ga neki smatraju i „prekretnicom“, OR je svjestan tehničkih i gospodarskih ograničenja plina iz škriljevca u EU-u. Sve više raste spoznaja da Europa vjerojatno neće iskusiti nagli razvoj kakav je viđen u SAD-u. (1) Europski izvori nekonvencionalnih plinova smatraju se u najboljem slučaju kompenzacijom za pad u proizvodnji konvencionalnih plinova koja je djelomično ograničena različitom geologijom (2), zakonodavstvom i većom gustoćom naseljenosti. Priznaje da je na ovom području još uvijek potrebna temeljita procjena.

15.

također primjećuje da bušotine nekonvencionalnih ugljikovodika presušuju znatno brže od bušotina konvencionalnih ugljikovodika te da je stoga potrebno više bušiti, što utječe na troškove proizvodnje. Međutim, primjećuje da se za crpljenje nekonvencionalnih ugljikovodika koristi moderna tehnologija, tj. horizontalno bušenje i bušenje više bušotina s iste platforme, što bi moglo smanjiti utjecaj na okoliš i lokalno područje.

16.

S obzirom na trenutačne cijene plina, OR smatra da plin iz škriljevca ima premalen potencijal da bi značajno utjecao na europsku opskrbu plinom. Čak bi i ubrzana razrada europskih ležišta plina iz škriljevca europskoj opskrbi plina mogla doprinijeti u najboljem slučaju jednoznamenkastim postotkom. To neće dovesti do preokreta u stalnome trendu opadanja domaće proizvodnje i sve veće ovisnosti o uvozu (3); Priznaje da su na ovom području potrebne dodatne procjene.

17.

svjestan je da su labavi propisi možda bili jedan od preduvjeta ekonomske održivosti plina iz škriljevca s obzirom na to da je do naglog porasta upotrebe plina iz škriljevca u SAD-u došlo zahvaljujući tome što je bio izuzet iz brojnih zakona za zaštitu okoliša: primjerice, točan sastav dodataka za hidrauličko lomljenje zaštićen je zakonom o patentima i ne mora se objaviti. Stoga snažno naglašava da bi odobrenje takvih aktivnosti u Europskoj uniji trebalo biti strogo uvjetovano otkrivanjem svih kemijskih sastojaka i njihovih relativnih količina u tekućini za hidrauličko lomljenje;

18.

primjećuje da je, tijekom bušenja, neizbježna posljedica crpljenja plina iz škriljevca i nafte iz gustih formacija značajno i intenzivno zauzimanje prostora, što predstavlja potencijalnu prijetnju održivim urbanim i ruralnim naseljima i prirodnim staništima zbog platformi za bušenje, parkirališta i površina za kretanje kamionima, objekata za obradu i prijevoz plina kao i pristupnih cesta. Glavni dokazani i mogući učinci jesu ispuštanje onečišćujućih tvari u zrak, onečišćenje podzemnih voda uzrokovano nekontroliranim protokom plina ili fluida uslijed erupcije ili izlijevanja bušotine, istjecanje fluida za hidrauličko lomljenje i nekontroliranog ispuštanja otpadnih voda. Fluidi za hidrauličko lomljenje sadrže opasne tvari, a uz to slojna voda sadrži teške metale i radioaktivne materijale iz sedimenata, što izvlačenje plina iz škriljevca čini „visokorizičnim“ za ljudsko zdravlje (4) i okoliš i to više od drugih fosilnih goriva (5), osobito stoga što ista količina izvučenog materijala zahtijeva više bušenja;

19.

izražava zabrinutost što postojeći zakoni o rudarstvu u Europi i s njima povezani propisi koji utječu na rudarske aktivnosti ne obuhvaćaju specifične aspekte razrade ležišta nekonvencionalnih ugljikovodika. U propisima europskih država članica vezanim za rudarstvo postoje velike razlike. U mnogim slučajevima rudarska prava imaju prednost pred građanskim pravima, a lokalne političke vlasti često nemaju dovoljno utjecaja na moguće projekte ili lokaciju bušotine, s obzirom na to da njih odobrava nacionalna ili državna vlada ili njezina tijela; nadalje primjećuje da u Europi, za razliku od SAD-a, vlasnici zemlje nisu automatski vlasnici mineralnih resursa ispod njihove zemlje, što znači da ne ostvaruju uvijek dobit od njihovog iskorištavanja;

20.

zahtijeva da se na pravilan način procijeni stvarni potencijal nekonvencionalnog plina u EU-u jer bi on za svaki energetski plan ili politiku koji će se eventualno provoditi mogao biti od ključne važnosti kao prijelazni resurs prema većem postotku energije iz obnovljivih izvora diljem EU-a, kako je naznačeno u dokumentima poput Energetskog plana 2050. (Energy Roadmap 2050) kojima se uspostavljaju trendovi buduće opskrbe energijom u Europskoj uniji. Takva bi procjena također trebala omogućiti da se ispita koje su mogućnosti sustavnije upotrebe lokalnih izvora energije. Jedan od ciljeva tih planova i politika mora osigurati da, prijelazom na buduće gospodarski konkurentne izvore energije s minimalnim ugljičnim otiskom, EU postane konkurentna u odnosu na druge geopolitičke regije. Osim što predstavlja nepredvidivu opasnost po okoliš, klimu i ljudsko zdravlje, plin iz škriljevca mogao bi dovesti u pitanje razvoj energije iz obnovljivih izvora i još više povećati ovisnost Europe o fosilnim gorivima. Plin iz škriljevca, baš kao skupljanje i skladištenje ugljika, ne može sam po sebi predstavljati politički cilj odvojen od potreba građana i ne bi ga se smjelo promicati kao ekološku alternativu za budućnost energije u Europi. S obzirom na visok intenzitet emisija ugljika, opseg širenja i količinu potrebnog ulaganja, treba pojasniti kako plin iz škriljevca može biti „prijelazno gorivo“. Pad cijena plina uzrokovan povećanom razradom ležišta plina iz škriljevca u SAD-u može ugroziti održivost alternativnih rješenja s niskim udjelom ugljika i stvoriti pritisak na državne programe potpore;

21.

izražava zabrinutost što opsežnija istraživanja i proizvodnja plina iz škriljevca na svjetskoj razini mogu dovesti do značajnog porasta emisije hlapljivog metana koji uzrokuje 20 do 25 puta jači efekt staklenika nego CO2, i što se predviđa porast sveukupnog potencijala globalnog zatopljenja (GWP) za više od 3,5 stupnja (6). (Ciljani prihvatljivi porast jest 2 stupnja). Nadalje, iskorištavanje izvora nekonvencionalne nafte i plina može ugroziti ostvarivanje UN-ovog 7. Milenijskog razvojnog cilja – osiguranje održivosti okoliša – te potkopati najnovije međunarodne obveze vezane za klimatske promjene sadržane u Sporazumu iz Kopenhagena;

22.

podržava ideju povećanja potpora EU-a za istraživanje i razvoj u sektoru ekološkog dizajna kroz strukturne i kohezijske fondove te Europsku investicijsku banku i pritom primjećuje da se uz te napore više pozornosti mora posvetiti narušavanju uvjeta tržišnog natjecanja koje usvajanje novih standarda može uzrokovati; pozdravlja Komisijinu preliminarnu procjenu pravnog okvira EU-a za okoliš koji se odnosi na nekonvencionalne ugljikovodike. Odbor regija poziva Komisiju da hitno:

23.

zahtijeva da Komisija od industrije zatraži da osigura nezavisno i provjerljivo utvrđivanje postojećih ekoloških uvjeta na područjima na kojima se predlaže razrada ležišta nekonvencionalnih ugljikovodika:

24.

primjećuje sa zabrinutošću da se u postojećoj Direktivi o procjeni učinka na okoliš ne uzima u obzir dnevna proizvodnja nekonvencionalnih ugljikovodika. To znači da unatoč njihovom učinku na okoliš relevantni projekti nisu podložni obveznoj procjeni učinka na okoliš. Sukladno načelu predostrožnosti i na zahtjev Parlamenta iz rezolucije od 21. studenog 2012. OR podržava prijedlog da se nekonvencionalni ugljikovodici unesu u Prilog I. izmijenjene direktive kako bi se osiguralo sustavno podvrgavanje relevantnih projekata procjeni učinka na okoliš;

25.

poziva Komisiju da razmotri uspostavljanje zajedničkih ekoloških standarda za istraživanje i izvlačenje nekonvencionalnih ugljikovodika u EU-u kako bi se olakšalo smisleno i razumljivo procjenjivanje učinka na okoliš;

26.

potvrđuje nedostatak iskustva i stručnog znanja u Europi; naglašava da primjereno reguliranje istraživanja i crpljenja pri razradi ležišta nekonvencionalnih ugljikovodika djelomično ovisi o nadležnostima i resursima regionalnih i lokalnih vlasti. Priznaje da je potrebno povećati stručnost i ojačati ljudske resurse regionalnih i lokalnih vlasti u vezi s nekonvencionalnim ugljikovodicima.

27.

vjeruje da je, s obzirom na to da se razrada ležišta nekonvencionalnih ugljikovodika izvodi na dubini većoj od 2 km i da iskustva u SAD-u ukazuju na to da je 6% bušotina propuštalo (7), prva i osnovna briga u pogledu onečišćenja podzemnih voda integritet bušotine te kvaliteta zaštitne kolone i cementacije.

28.

zahtijeva da se svaka faza lomljenja nadzire, a detalji o maksimalnoj dužini pukotine zabilježe da bi se održala odgovarajuća udaljenost od vodonosnika;

29.

zahtijeva da povjerenstvo od industrije zatraži da utvrdi postupke za korektivne mjere u slučaju ispuštanja metana ili prirodnog radioaktivnog materijala u podzemne vode ili ispuštanja drugih tvari koje smanjuju kvalitetu te podzemne vode uslijed migracije pukotine u podzemne vode ili oštećenja integriteta zaštitne kolone i cementacije;

30.

poziva na obveznu karotažu cementne veze i ispitivanje tlaka uvodne zaštitne kolone i cementacije prije početka radova;

31.

naglašava da djelotvorno sprječavanje podrazumijeva da se pri konstrukciji bušotine neprekidno nadzire strogo pridržavanje najviših standarda i praksi; ističe da bi industrija i nadležna tijela trebala osigurati redovitu kontrolu kvalitete integriteta zaštitne kolone i cementacije;

32.

poziva operatere, regulatore i hitne službe da zajednički pripreme obvezujuće planove za kontrolu i protumjere za sprječavanje izlijevanja;

33.

poziva na ustanovljavanje minimalne udaljenosti između platformi za bušenje i javnih ili privatnih izvora ili bunara;

34.

ukazuje da treba regulirati niz problema vezanih uz sigurno skladištenje, recikliranje i odlaganje otpada i otpadnih voda nastalih iskorištavanjem naslaga nekonvencionalnih ugljikovodika; u to nužno moraju biti uključene lokalne i regionalne vlasti na koje se to odnosi i koje su često odgovorne za gospodarenje otpadom.

35.

poziva da se otpadne vode nastale hidrauličkim lomljenjem recikliraju tako da se na minimum smanji opasnost od izlijevanja i propuštanja; potvrđuje da velika količina otpadnih voda sadrži mnoštvo različitih onečišćujućih tvari nastalih hidrauličkim lomljenjem; vjeruje da zatvoreni ciklus recikliranja vode na lokaciji pomoću čeličnih spremnika tijekom geološkog ispitivanja i razrade naslaga predstavlja način obrade slojne vode kojim se smanjuje količina vode, mogućnost izlijevanja na površinu i troškovi prometa i oštećenja ceste pri prijevozu do objekta za pročišćavanje vode; poziva da se prekine korištenje obloženih bazena zbog većeg rizika izlijevanja i propuštanja;

36.

zahtijeva da se objave količina i sadržaj tekućine koja se upotrebljava za hidraulično lomljenje, a pri razradi ležišta nekonvencionalnih ugljikovodika se ne reciklira te, uzimajući u obzir sastav tla i stijena, njezin vjerojatni utjecaj na vodu sadržanu u tlu i na faunu;

37.

ističe da postoji mogućnost da gradski i državni objekti za obradu otpada kao i oni za obradu vode i otpada nastalih obradom te vode nemaju dovoljno kapaciteta ni tehničke opreme za rukovanje tim količinama otpadne vode i njezinim specifičnim sastavom; poziva operatere da u suradnji s tijelima za obradu otpada i nadležnim tijelima za izdavanje odobrenja uspostave standarde za obradu otpadnih voda i obvezujuće planove za upravljanje vodom;

38.

podsjeća na to da se radioaktivni materijal koji se prirodno nalazi u geološkim formacijama razlikuje od škriljevca do škriljevca; naglašava da prije odobravanja proizvodnje treba procijeniti radioaktivni sastav.

39.

izražava zabrinutost što trenutačno na razini EU-a ne postoji obveza objavljivanja kemijskog sastava fluida za hidrauličko lomljenje; tvrdi da bi trebala postajati potpuna transparentnost, da bi operateri morali podlijegati obvezi otkrivanja informacija te da bi se ti čimbenici trebali uzeti u obzir u procjeni učinka na okoliš; poziva Komisiju da pronađe zakon najprikladniji za uvođenje takve obveze na europskoj razini;

40.

poziva na ulaganje većih napora u razvoj dodataka za fluid za hidrauličko lomljenje s najnižom razinom toksičnosti i najmanjim rizikom za okoliš.

41.

ističe da geološke karakteristike regije određuju vrstu i način crpljenja; potiče aktivno i pravovremeno sudjelovanje državnih geoloških instituta kao i relevantnih lokalnih i regionalnih vlasti na koje se to odnosi; poziva na obveznu geološku analizu duboke i plitke geologije potencijalnih škriljastih područja koja bi se provodila prije izdavanja odobrenja i uključivala izvješća o prošlim ili postojećim rudarskim aktivnostima u regiji; nadalje poziva na prikupljanje karotaža bušotina;

42.

zapaža da platforme za bušenje višestrukih horizontalnih bušotina zauzimaju manje prostora i bolje se uklapaju u prirodni okoliš.

43.

zalaže se za uporabu ekoloških sustava za opremanje radi smanjenja ili oporabe emisija metana tijekom opremanja bušotine;

44.

podsjeća da su nesreće na radnom mjestu često rezultat nedostatne obuke osoblja, nemara ili neispravnog praćenja sigurnosnih uputa;

45.

preporučuje uspostavljanje standardiziranih planova za hitne intervencije i specijaliziranih timova za hitnu intervenciju.

46.

poziva na posebno praćenje zdravlja građana koji žive u blizini bušotina; zalaže se za stvaranje regionalnog registra zdravlja stanovništva;

47.

preporuča da stanovništvo informacije o aktivnostima vezanima uz nekonvencionalne ugljikovodike dobiva od skupine lokalnih i vanjskih stručnjaka koji, uzimajući u obzir lokalne ekološke i gospodarske uvjete, mogu objektivno predstaviti sve faze iskorištavanja, naglašavajući gospodarsku korist kao i socijalne i ekološke rizike;

48.

vjeruje da bi se sudjelovanje javnosti trebalo osigurati obveznim provođenjem širokog spektra djelotvornih instrumenata i metoda zajedničkog planiranja prije istraživanja te javnih savjetovanja prije početka eksploatacije; poziva na bolje obavještavanje i obrazovanje javnosti o aktivnostima vezanim za nekonvencionalne ugljikovodike radi boljeg razumijevanja, prihvaćanja i povjerenja javnosti u regulaciju ovih aktivnosti.

49.

svjesne prijašnjih iskustava, lokalne i regionalne vlasti zahtijevat će podnošenje financijskih obveznica 1,5 puta većih od troškova ispravnog zatvaranja i pečaćenja svakoga kanala bušotine kojima se on stavlja izvan funkcije. Ti troškovi uključuju ukupne troškove materijala i stručnog znanja u izvođenju radova i procjeni završnog postupka;

50.

nadalje zahtijeva da se financijske obveznice podnesu lokalnim tijelima radi osiguravanja najbolje prakse tijekom bušenja i lomljenja. Te obveznice značajne su za osiguravanje obnove u slučaju da poslovni subjekt više ne postoji;

51.

zahtijeva od industrije da osigura financijska i druga sredstva za osiguravanje najbolje prakse u sanaciji i obnovi objekata za izvlačenje nekonvencionalnih ugljikovodika;

52.

zahtijeva da se nadležnim lokalnim vlastima osiguraju sredstva potrebna za dugotrajan nadzor zraka i podzemnih voda na područjima na kojima se izvodila ili se izvodi razrada ležišta nekonvencionalnih ugljikovodika.

53.

primjećuje da bi razrada potencijalnog područja plina iz škriljevca u više faza mogla predstavljati administrativni izazov što se tiče poštivanja pravilnih postupaka i pridržavanja zakonodavstva tijekom planiranja, praćenja okoliša i provedbe. Odbor regija od država članica zahtijeva da lokalnim i regionalnim vlastima osiguraju resurse za suočavanje s tim izazovom.

54.

primjećuje da pritisak kojem su lokalne vlasti s niskim proračunom izložene zbog gospodarskih interesa i mogućnosti djelomične energetske neovisnosti, umanjuje značaj analize rizika za društvo, čime se aktiviraju nepovratni procesi.

55.

svjestan iskustava lokalnih i regionalnih vlasti tijekom ciklusa naglog rasta i pada ekstraktivne industrije, OR zna da:

5.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 356/30

—

poziva Europsku komisiju da do 2020. godine usvoji zabranu odlaganja plastičnog i visokozapaljivog otpada i uvede specifične i ambiciozne ciljeve sprečavanja, pripremanja za ponovnu uporabu i recikliranja plastičnog otpada koji se moraju uskladiti u svim relevantnim direktivama i koji odražavaju ekološko vrednovanje materijala; prijelazni ciljevi i razdoblja mogli bi se predvidjeti i o njima bi se moglo pregovarati s državama članicama;

—

od Europske komisije traži da razmotri financiranje budućih infrastruktura koje učinkovito recikliraju plastiku i da prekine financiranje odlaganja i spaljivanja; sredstva EU-a trebalo bi dodjeljivati samo objektima za energijsku oporabu koji čine dio povezane strategije za upravljanje otpadom koja uključuje infrastrukturu dovoljnu za početne faze hijerarhije gospodarenja otpadom;

—

poziva na potpunu provedbu načela „zagađivač plaća” i Europsku komisiju poziva da prouči najbolje načine za primjenu načela proširene odgovornosti proizvođača u EU-u. Na razini EU-a bi za neke plastične proizvode i proizvode koji sadrže plastiku trebalo uvesti plaćanje pologa i sustave povrata. Primjenu načela „plati koliko baciš” za velike komade otpada regionalne i lokalne vlasti trebale bi poticati određivanjem načina prikupljanja otpada. Uz davanje poticaja za ponovnu upotrebu proizvoda, trebalo bi razmotriti i zabranu besplatnog dijeljenja plastičnih vrećica;

—

smatra da je pri dizajniranju važno upotrijebiti ograničeni broj pojedinačnih vrsta plastike i ne kombinirati ih s drugim materijalima te na ambalaži i proizvodu jasno navesti o kojoj se vrsti plastike radi kako bi se olakšala ponovna upotreba i reciklaža; zagovara obvezatan minimum recikliranog sadržaja u budućim proizvodima;

—

poziva na sklapanje međunarodnog sporazuma o zabrani uporabe razgradivih plastičnih mikrokuglica u kozmetičke svrhe i drugih proizvoda za osobnu upotrebu kako bi se spriječilo da ovaj relativno novi izvor onečišćenja uđe u prehrambeni lanac; vjeruje da postoji dovoljno dokaza za poziv na zabranu okso-razgradive plastike dok daljnja istraživanja ne ustanove njezinu dodatnu vrijednost.

Izvjestitelj

gđa Linda GILLHAM, članica gradskog vijeća Runnymedea, (UK/EA)

Referentni dokument

Zelena knjiga o europskoj strategiji za plastični otpad u okolišu

COM(2013) 123 final

1.

pozdravlja Zelenu knjigu za plastični otpad u okolišu. Optimalno gospodarenje otpadom jedan je od najvećih izazova s kojima se lokalne i regionalne vlasti danas susreću dok, stvaranjem i financiranjem infrastrukture za obradu i odlaganje otpada, rade na smanjenju ekološkog utjecaja povećane proizvodnje otpada na okoliš i očuvanju prirodnih resursa;

2.

međutim, ističe da sprečavanje stvaranja otpada još uvijek mora imati najviši prioritet. Uz optimizaciju upravljanja otpadom, najveći izazov jest sveobuhvatno i ambiciozno sprečavanje stvaranja otpada;

3.

u tom kontekstu poziva na potpunu provedbu načela „zagađivač plaća” budući da se radi o jednoj od najučinkovitijih metoda sprečavanja stvaranja otpada koja bi lokalnim i regionalnim vlastima mogla pomoći da postignu svoje ciljeve vezane uz otpad, istovremeno ograničavajući njihov financijski i organizacijski teret;

4.

priznaje da je sudjelovanje kućanstava ključno za povećanje ciljeva sprečavanja, sakupljanja i recikliranja. Građani od lokalnih i regionalnih vlasti mogu dobiti informacije i mogućnosti pomoću kojih će prilagoditi svoje potrošačke navike te poboljšati raspon i kvalitetu sakupljenog materijala. To ovisi o riješenosti da se plastični otpad prihvati kao potencijalno vrijedan resurs;

5.

ističe da se plastični otpad ne nakuplja samo u kućanstvima: trebalo bi puno više pažnje usmjeriti na industriju (npr. automobilsku), građevinsku industriju i druge komercijalne sektore budući da se tamo koristi mnogo plastike;

6.

priznaje da među državama članicama postoje razlike u gospodarenju otpadom. Iz više razloga, uključujući i protivljenje javnosti, u mnogim državama članicama sporo se ulaže u objekte za gospodarenje otpadom i dugo čeka na isporuku infrastrukture;

7.

izražava žaljenje zbog nedostatka ili sporosti strateškog planiranja tijekom svih faza lanca gospodarenja otpadom: mjera za sprečavanje, mjera pripreme za ponovnu upotrebu i recikliranje, sustava za sakupljanje, postrojenja za obradu otpada, tržišnih inicijativa. Sigurna tržišta razvit će se samo ako ima dovoljno recikliranog plastičnog materijala;

8.

poziva Europsku komisiju da osigura potpunu provedbu i primjenu postojećeg zakonodavstva EU-a o zaštiti okoliša u svih 28 država članica. Smatra da trenutno nema dovoljno sredstava za provedbu i kontrolu;

9.

pozdravlja namjeru da se 2014. godine revidira Direktiva o odlagalištima otpada. Smatra da bi to trebalo dovesti do zabrane odlagališta plastičnog i visokozapaljivog otpada do 2020. godine. Odbor regija uviđa da su industriji za gospodarenje otpadom i lokalnim i regionalnim vlastima potrebni vrijeme, ulaganje i sigurnost kako bi mogle osigurati sredstva odgovarajućim infrastrukturama za sakupljanje, sortiranje, recikliranje i učinkovitu završnu obradu. Iako državama članicama koje zaostaju možda treba uvodno razdoblje za postupno uvođenje zabrane, svim plastičnim otpadom mora se gospodariti kao resursom kao što je predviđeno u Planu za Europu učinkovitih resursa (Roadmap to a Resource-Efficient Europe) kako bi se postigli ciljevi za 2020. godinu;

10.

priznaje da, iako sedam država članica već odlaže manje od 10 % otpada na odlagališta, jedanaest ih još uvijek odlaže više od 60 %. Pri gospodarenju otpadom treba prepoznati specifičnu vrijednost plastike i uspostaviti bolje i učinkovitije sustave za sakupljanje radi smanjivanja kontaminacije;

11.

poziva Europsku komisiju da u budućim revizijama usvoji objedinjeni pristup svoj plastici uključujući električni i elektronički otpad, otpadna vozila i ambalažu. Ciljevi Okvirne direktive o otpadu preniski su i ne odnose se izričito na plastični otpad;

12.

insistira da bi novi ciljevi za plastiku trebali riješiti pitanje tonaže koja nije prikladna za mjerenje, naročito u slučaju vrlo lagane plastične folije. Ciljevi bi trebali odražavati utjecaj materijala na okoliš kako bi se povećala vrijednost plastike koja se obično zanemaruje u korist težih materijala za recikliranje;

13.

primjećuje da su sve države članice usvojile „energiju iz otpada” kao legitimnu alternativu odlaganju preostalog otpada koji ostaje nakon ponovne upotrebe i recikliranja; u tom kontekstu ponavlja da bi sredstva EU-a trebalo dodjeljivati samo objektima za energijsku oporabu koji predstavljaju dio povezane strategije za upravljanje otpadom koja uključuje infrastrukturu dovoljnu za početne faze hijerarhije otpada; Osim toga, smatra da je, budući da plastika predstavlja gorivo visoke kalorične vrijednosti, važno da se, na temelju kapaciteta za preradu, odrede specifični ciljevi recikliranja za svaku vrstu plastike kako bi se izbjeglo da potražnja za gorivom dovede do spaljivanja dragocjenih resursa;

14.

smatra kako bi postojeće ciljeve trebalo bolje provoditi. Nadalje, uz preusmjeravanje s odlagališta, podržava uvođenje obvezujućih, specifičnih i ambicioznih, ali dostižnih, ciljeva za sprečavanje, pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje plastičnog otpada, jer se oni mogu točnije izmjeriti. Te ciljeve treba usklađivati u svim relevantnim direktivama. Prijelazni ciljevi i razdoblja mogu se predvidjeti i o njima se može pregovarati s državama članicama te lokalnim i regionalnim vlastima koje nisu postigle zadovoljavajući napredak u odnosu na ciljeve vezane uz otpad;

15.

poziva da se ti ciljevi odrede u skladu s načelima proporcionalnosti, blizine i predostrožnosti;

16.

smatra da će ove mjere povisiti položaj plastičnog otpada u hijerarhiji otpada i podržava zahtjev Europskog parlamenta da se do 2020. godine zabrane odlagališta svog otpada koji se može reciklirati i bio-otpada, ali upozorava da, ukoliko se recikliranje plastike u EU-u ne nastavi razvijati, postoji rizik od povećanja izvoza plastičnog otpada izvan Europe;

17.

poziva na snažnije promicanje recikliranja plastike u svim fazama radi poticanja cirkularne ekonomije. Na samom početku dizajniranja proizvoda, trebalo bi u obzir uzeti ne samo recikliranje po isteku njihovog životnog ciklusa već i racionalizaciju polimera korištenih u proizvodnji, kao i upotrebu ograničenog broja pojedinačnih vrsta plastike koje se ne kombiniraju s drugim materijalima kako bi se olakšalo odvajanje otpadaka za recikliranje;

18.

potiče Europsku komisiju da većim poticajima za prevenciju, pripremu za ponovnu uporabu, recikliranje i povećanje udjela reciklirane plastike u novoj robi potiče ekološku javnu nabavu;

19.

traži od Europske komisije da razmotri financiranje buduće infrastrukture za učinkovito recikliranje plastike i prekine financiranje odlagališta i spaljivanja te da istovremeno podupre tržište reciklirane plastike i time otvori radna mjesta;

20.

uviđa da recikliranje materijala Europskoj uniji omogućava samodostatnost na području sirovina i da bi, u skladu s hijerarhijom otpada, energijska oporaba trebala ostati kao dodatna opcija da bi se ostvario puni potencijal preusmjeravanja otpada i izbjeglo davanje prednosti energiji dobivenoj iz otpada, kako je preporučeno u Zelenoj knjizi;

21.

čvrsto vjeruje da sustavi sakupljanja otpada po kućanstvima trebaju biti obvezni, ali i osmišljeni tako da potiču odvajanje i maksimalno povećavaju oporabu visokokvalitetnih materijala koji se mogu reciklirati. To je pitanje supsidijarnosti i, dok se u nekim državama članicama recikliranje kombiniranog suhog otpada pokazalo vrlo učinkovitim, valja imati na umu da se metode sakupljanja razlikuju između urbanih i ruralnih područja i različitih zemalja. Iako nije praktično primjenjivati istu politiku na sve, postoje razlozi za dobrovoljnu racionalizaciju i standardizaciju metoda sakupljanja;

22.

ponovno ističe svoj stav da možda postoje mogućnosti za regionalne vlasti da surađuju na prekograničnom gospodarenju otpadom i čvorištima za obradu za slične vrste zgrada, tj. nebodere, kako bi se osiguralo učinkovito gospodarenje tokovima otpada i optimalna upotreba infrastrukture i sredstava dostupnih tom sektoru;

23.

smatra da bi aktivnim podržavanjem tržišta reciklirane plastike trebalo promicati visokokvalitetno recikliranje i poticati upotrebu ekoloških materijala kako bi se smanjila količina plastičnog otpada u okolišu;

24.

izražava žaljenje što se trenutna izvješća o ciljevima oporabe u sklopu Okvirne direktive o otpadu temelje na sakupljanju, a ne na stvarnom recikliranju ili energijskoj oporabi. Hitno je potrebno pojasniti definicije i pronaći jedinstvenu metodologiju izračuna uspješnosti recikliranja;

25.

uviđa da je Europska komisija već uvela program podrške za deset država članica koje imaju slabije rezultate u provedbi politika o otpadu. Izražava žaljenje što je 18 država članica još uvijek daleko od postizanja usklađenosti s Okvirnom direktivom o otpadu;

26.

smatra da je potreban niz mjera, jer nijedan instrument politike neće preusmjeriti otpad s odlagališta na recikliranje. Međutim, recikliranje nije uvijek održiva strategija kada je recikliranje plastike tehnički teško i nije uvijek ekonomski opravdano, čak i kada za to postoje najopravdaniji ekološki razlozi;

27.

smatra da je EU u položaju da postane predvodnik u uklanjanju plastike s odlagališta te bi trebao podijeliti primjere najbolje prakse u gospodarenju otpadom na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. EU bi trebao promicati održive inicijative i osigurati da tvrtke za reciklažu otpad šalju samo u postrojenja za recikliranje u kojima važe isti propisi o zbrinjavanju kao i u postrojenjima EU-a. Posrednici nisu tvrtke za reciklažu i Odbor regija poziva na čvršći nadzor nad primjenom propisa o pošiljkama u europskim lukama;

28.

U tom kontekstu ponovo izražava podršku stvaraju europske platforme za informiranje koja bi lokalnim i regionalnim vlastima omogućila da razmjenjuju informacije o sprečavanju otpada i upravljanju njime kako unutar EU-a, tako i izvan njega;

29.

uviđa da je plastika namijenjena globalnoj upotrebi. Stoga će upotreba dobrih praksi u fazi dizajniranja za ponovnu upotrebu, popravak ili recikliranje vrijediti izvan granica EU-a i pomoći u sprečavanju da plastični predmeti postanu budući morski otpad;

30.

primjećuje da se mnogo robe široke potrošnje, pogotovo električnih i elektroničkih uređaja, proizvodi izvan EU-a, a da se, zbog visokih troškova radne snage u EU-u, naknadno ponovno izvozi za demontažu, reciklažu ili odlaganje. Pridržavajući se načela blizine, Odbor regija preporučuje da se infrastruktura za recikliranje i ponovno korištenje razvije unutar okvira EU-a kako bi države članice učinkovito iskoristile postojeću infrastrukturu za gospodarenje otpadom u cijelom EU-u te kako bi se izbjegla nepotrebna dvostruka ulaganja. Na taj se način plastični otpad može zbrinjavati u susjednim zemljama, bez potrebe za izgradnjom više vrsta postrojenja za recikliranje u svakoj državi članici, dok se izgradnja određene infrastrukture za specijalno zbrinjavanje pojedinih vrsta otpada može planirati na razini cijelog EU-a kako bi se izbjeglo dupliciranje. Odbor regija priznaje da treba uvesti i provoditi odgovarajuće prekogranične kontrole kretanja otpada;

31.

smatra da će, iako dobrovoljno djelovanje može nadopuniti zakonodavstvo, neki propisi biti potrebni kako bi se osigurao učinkovit, uspješan, siguran i održiv okvir za gospodarenje otpadom. Međutim, Odbor regija smatra da bi, prije nego posegne za porezima i zabranama, Europska komisija trebala razmotriti mjere kojima bi potrošači i kućanstva bili informirani i kojima bi se utjecalo na njihovo ponašanje;

32.

poziva Europsku komisiju da prouči najbolji način za primjenu proširene odgovornosti proizvođača i uvoznika u EU-u, naročito u odnosu na plastični otpad, jer njime isuviše često upravljaju lokalne i regionalne vlasti. Bolja primjena te odgovornosti trebala bi omogućiti da se na tržište plasiraju proizvodi koji stvaraju manje plastičnog otpada te plastičnog otpada koji se lakše reciklira. U EU-u bi za određene plastične proizvode i proizvode koji sadrže plastiku trebalo poticati plaćanje pologa i obvezu povrata predmeta na kraju njihovog životnog ciklusa kako bi se smanjilo veliko opterećenje lokalnih i regionalnih vlasti; smatra da također treba promicati sustav povrata trgovcima na malo, školama i radnim mjestima, gdje se mogu prikupiti velike količine dragocjenih odvojenih resursa, kako bi recikliranje bilo uspješnije. Postojeći primjeri uključuju mobitele i uloške za pisače;

33.

smatra da bi svojim metodama sakupljanja otpada lokalne i regionalne vlasti za velike komade otpada trebale poticati načelo „plati koliko baciš” kao i mjere podizanja razine svijesti i detaljnijeg praćenja tokova otpada kako bi se spriječilo da se (plastični) otpad sve češće pali ili ostavlja na mjestima koja nemaju odgovarajuću tehničku opremu;

34.

uviđa da postoje mogućnosti da se za svaki slučaj posebno razviju sustavi pologa i povrata. Povrat boca i druge ambalaže za piće pokazao se uspješnim u nekim državama članicama i nudi kvalitetan materijal za recikliranje. To bi moglo pružiti vrijednu alternativu u ruralnim područjima gdje odvojeno sakupljanje nije održivo. Lokalne i regionalne vlasti također mogu dodatno poticati sakupljanje plastike kao što je PET (polietilen tereftalat) putem Planova održivosti okoliša za velika javna događanja, osim ako postoje druga, ekološki prihvatljiva, rješenja umjesto PET boca;

35.

smatra da je dizajn proizvoda ključan za smanjivanje otpada. Smatra da bi, budući da je trenutna direktiva za ekološki dizajn usmjerena na potrošnju vode i energije, revizija mogla proširiti njezin opseg i primjenu na druge plastične proizvode i uključiti uvjete za pripremu za ponovnu uporabu, borbu protiv ugrađene zastarjelosti, mogućnosti popravka i recikliranje te savjete za potrošače o trajnosti proizvoda (primjerice, „putovnicu proizvoda” koja bi pratila proizvod). Dizajn je važan za potrošače, ali i za vlasti koje su zadužene za otpad i upravljanje proizvodima na kraju njihovog životnog ciklusa. Dobar dizajn predmeta i njegovo pakiranje i rastavljanje trebaju predvidjeti i poboljšati mogućnosti recikliranja;

36.

skreće pažnju na trend smanjivanja težine i pakiranja potrošačkih predmeta u vrećice (prelazak sa stakla ili metala na plastiku) što smanjuje troškove prijevoza i, time, emisiju ugljika; međutim, uviđa da bi se taj trend, iako svima donosi korist, mogao pokazati vrlo profitabilnim za proizvođače, ali na štetu lokalnih i regionalnih vlasti koje bi imale veće troškove zbog sakupljanja i obrade otpada;

37.

u tom kontekstu smatra da bi trebalo smanjiti broj različitih vrsta plastike (razlike u sastavu) kako bi se omogućilo topljenje razvrstanih kompatibilnih plastika. To također zahtijeva da se na ambalaži i proizvodima jasno navede o kojoj se vrsti plastike radi kako bi se olakšalo njezino razvrstavanje; nadalje, plastike ne bi smjele sadržati postojane organske onečišćujuće tvari (POP) ili kemikalije zabranjene Uredbom REACH;

38.

smatra da će smjernice o održivom dizajnu proizvoda za cjelokupni životni ciklus, uključujući obradu nakon kraja životnog vijeka, pomoći korisniku razumjeti pravu vrijednost predmeta te će spriječiti nepotrebno trošenje određenih vrijednih resursa;

39.

zalaže se za obvezni minimalni sadržaj recikliranog materijala u budućim revizijama dizajna, no razumije da određena upotreba predmeta u prehrambene i zdravstvene svrhe zahtijeva određene standarde materijala;

40.

poziva na postupnu obustavu upotrebe opasnih tvari u plastici, kako u novim, tako i u recikliranim proizvodima, kako bi se smanjio rizik povezan s njihovom upotrebom i povećale mogućnosti recikliranja. Odbor podržava prijedlog iz Plana za Europu učinkovitih resursa prema kojem bi do 2020. godine sve tvari vrlo visokog rizika trebale biti uključene na popis kandidata Uredbe REACH, što bi omogućilo da se tim plastičnim aditivima posveti pažnja. S tim u vezi, poziva da se posebna pažnja obrati na mikroplastiku i nanočestice koje predstavljaju nove probleme koji možda nisu pokriveni Uredbom REACH;

41.

u kontekstu ekološkog dizajna, poziva da se posebna pažnja posveti 3D pisačima čiji bi razvoj mogao znatno utjecati na kvantitativnu i kvalitativnu proizvodnju plastičnog otpada;

42.

smatra da treba postojati kombinacija mjera za rješavanje problema kratkotrajnih plastičnih predmeta za jednokratnu upotrebu, uključujući odredbe koje će spriječiti njihovu uporabu i promicati predmete osmišljene za višekratnu uporabu. Neodgovorno odbačene prazne plastične vrećice i boce uništavaju okoliš i odraz su našeg društva u kojem se sve baca; osim što potiče ponovnu upotrebu, zabrana besplatnog dijeljenja plastičnih vrećica u brojnim je regijama imala pozitivne rezultate te bi je stoga trebalo uzeti u obzir;

43.

smatra da dobrovoljne inicijative na nacionalnoj razini, uključujući i odgovornost trgovaca za povrat, mogu pomoći u prijenosu troškova rukovanja određenim plastičnim otpadom s vlasti nadležnih za otpad i okoliš na cijeli lanac vrijednosti. Takve mjere trebaju uključiti program edukacije potrošača;

44.

smatra da je sustav povrata moguće potaknuti i proširiti na druga često posjećena mjesta (radna mjesta i škole često imaju ekvivalentne sustave manjeg opsega koji im pomažu prikupiti održivu količinu za reciklažu).

45.

izražava zabrinutost zbog činjenice da bi potrošače mogao obmanuti pojam „biorazgradiva” jer se takva plastika zapravo često razgrađuje samo u industrijskim objektima za kompostiranje na visokim temperaturama;

46.

naglašava da je važno razlikovati razgradivo, biorazgradivo i kompostabilno. Ovi pojmovi često se pogrešno koriste kao sinonimi. Plastika može biti razgradiva, ali ne i biorazgradiva ili može biti samo kompostabilna;

47.

smatra da sve oznake na proizvodima namijenjene potrošačima treba uskladiti i pojednostaviti. Međutim, zabrinut je zbog toga što su neki podaci zbunjujući ili obmanjujući i smatra da ih možda treba ukloniti. Informacije o odgovarajućim postupcima reciklaže i sadržaju recikliranog materijala trebale bi biti lako razumljive;

48.

također izražava zabrinutost zato što bi pojam „plastika dobivena od bioloških sirovina” mogao podrazumijevati da se radi o plastici sigurnoj za okoliš, a biomasa koja se koristi u proizvodnji možda nije održiva ili zauzima zemljišta za prehrambenu uporabu; zagovara promicanje i poticanje istraživanja i razvoja na području bioplastike. Ovdje bi se više pažnje trebalo posvetiti dizajnu koji je pogodan za okoliš zbog, između ostaloga, sirovina (u što većoj mjeri dobivenih iz otpada), aditiva (ekološki ispravnih i sigurnih), mogućnosti popravka (lako se popravlja), recikliranja i razgradivosti;

49.

stoga poziva da se u potpunosti primjene postojeće europske norme kompostiranja (industrijskog i onog u domaćinstvima), biorazgradivosti i razgradivosti, poput EN 13432, EN 14995, ali i da se provjeri njihova valjanost za odgovarajuće okoliše poput zemlje, mora i slatke vode, postrojenja za obradu otpadnih voda i anaerobnu probavu, kako bi se uspostavio europski sustav označavanja koji bi te tvrdnje vrlo jasno razlučio;

50.

poziva na sklapanje međunarodnog sporazuma o zabrani uporabe razgradivih plastičnih mikrokuglica za kozmetičku upotrebu u pilingu za lice, pasti za zube i drugim proizvodima za osobnu upotrebu kako bi se spriječilo da ovaj relativno novi izvor onečišćenja uđe u prehrambeni lanac;

51.

izražava zabrinutost zato što je plastika koja je označena kao „okso-razgradiva“ samo okso-usitnjavajuća, a ne biorazgradiva, te postoji mogućnost da, tijekom usitnjavanja, plastične mikročestice ostanu u okolišu. Pokazalo se da, kada se uvede u postupak recikliranja, okso-usitnjavajuća plastika kontaminira i ugrožava kvalitetu recikliranog materijala. I tu postoji veliki broj dokaza zbog kojih bi trebalo pozvati na uvođenje zabrane okso-razgradive plastike dok daljnja istraživanja ne utvrde da ovi proizvodi imaju dodanu vrijednost;

52.

slaže se sa Zelenom knjigom da je „većina otpada koji se nalazi u našim morima i oceanima plastika” i to predstavlja ozbiljan globalni problem. Smatra da smanjenje količine plastike koja ulazi u morski okoliš mora biti prioritet za sve dionike u životnom ciklusu plastike;

53.

prepoznaje potrebu za daljnjim istraživanjima kako bi se ispitali izvori, prijenos i pojave makroplastičnog i mikroplastičnog otpada u okolišu. Također je potrebno razumjeti utjecaj ovih mikroskopskih čestica na morski svijet;

54.

poziva da se pojača praćenje i prikupljanje podataka kako bi se procijenio uspjeh ili neuspjeh pojedinih mjera i pomoglo u pronalaženju mogućih rješenja. Smatra da se specifičan cilj smanjenja morskog otpada može formulirati samo ako su dostupni točni podaci o stvarnoj količini morskog otpada;

55.

zalaže se za dvosmjernu strategiju:

Strategija na kopnu i obali oslanja se na gore spomenute mjere, a strategija na moru oslanja se na bolju provedbu MARPOL-a (Međunarodne konvencije o sprečavanju onečišćenja s brodova) i drugih konvencija;

56.

preporučuje veću koordinaciju i provedbu politika između EU-a i Međunarodne pomorske organizacije (agencije Ujedinjenih naroda odgovorna za sigurnost plovidbe i sprečavanje onečišćenja mora s brodova);

57.

uviđa da su Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji EU-a postavljeni ciljevi za morski otpad i da bi svi novi ciljevi trebali biti u skladu s postojećim ciljevima za otpad. Određeni ciljevi za plastiku mogu se razmatrati, ali svaki cilj treba biti specifičan, mjerljiv, dostižan, relevantan i vremenski određen (SMART), a ne samo usmjeren na smanjenje. Sada treba bolje provoditi postojeće zakonodavstvo o resursima i otpadu prema MARPOL-u;

58.

priznaje ulogu lokalnih i regionalnih vlasti i njihovih partnera u podizanju svijesti. Znanje o širenju plastičnog otpada u riječni i morski okoliš preduvjet je za otklanjanje i smanjenje opsega problema. To može uključivati promicanje obrazovnih programa u školama, poticanje odgovornog ponašanja u turističkoj industriji i inicijative industrije plastike. Uvođenje europskih tjedana čišćenja ili sličnih inicijativa s odgovarajućim publicitetom proširilo bi svijest o problemu;

59.

potiče lokalne i regionalne vlasti i njihove partnere da surađuju kako bi bolje usmjerili vrijedne inicijative čišćenja. Iako se u okviru obalnih akcija čišćenja te zahvaljujući kantama za smeće na plaži i sakupljalištima otpada, na plaži sakupi samo mali postotak otpada, na taj se način također pomaže u podizanju svijesti u lokalnim zajednicama. U ribarskoj industriji mogle bi se poticati kampanje da se na dane kad se ne lovi riba hvata otpad koji se onda može odložiti u najbližem pristaništu umjesto u polaznoj luci; u tom pogledu OR podržava planove Europske komisije da 2014. godine pokrene europski Dan čišćenja i spreman je razmisliti o suradnji na toj inicijativi;

60.

smatra da lokalne i regionalne vlasti ne mogu same snositi troškove morskog otpada i poziva na veću suradnju na svim razinama upravljanja unutar država članica između odgovornih institucija, uprava za vode, lučkih uprava i industrije gospodarenja otpadom kako bi se pronašli isplativi načini sprečavanja ulaska plastičnog otpada u morski okoliš;

61.

poziva na povećanje baze znanja putem programa koje podržava EU, poput Programa LIFE+ ili fondova EFRR-a, kako bi se istražio utjecaj plastičnog otpada na tlo i morski okoliš;

62.

poziva sve sudionike u industriji gospodarenja otpadom da kroz suradnju smanje učestalost i utjecaj plastike na okoliš i upotrebu sirovina i da prepoznaju potencijal plastike kao vrijednog resursa. To predstavlja izazov jer je plastika jeftina i raznovrsna i upotrebljiva na sve više različitih načina, ali njezina izdržljivost stvara trajni problem. Sve veće gomilanje plastičnog otpada u globalnom morskom okolišu poziva na uzbunu, iako je poznato da je većina tog nekontroliranog odlaganja nastala na kopnu. Plastični je otpad u bilo kojem okruženju neprihvatljiv!

5.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 356/37

—

uviđa da bi za neke europske gradove i regije posljedice klimatskih promjena na svjetskoj razini mogle imati jednak značaj kao i posljedice na lokalnoj razini, pa stoga smatra potrebnim širenje okvira strategija prilagodbe izvan granica EU-a.

—

smatra da zelena infrastruktura pruža klasičnu mogućnost jeftine i neupitno korisne prilagodbe (low regrets, low-cost adaptation) koja će pomoći u jačanju otpornosti u urbanim područjima;

—

izrazito je zabrinut zbog utjecaja klimatskih promjena na poljoprivrednu i šumarsku proizvodnju te akvakulturu;

—

tvrdi da u strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama veću pozornost treba posvetiti poboljšanju prilagodbe na lokalnoj razini, tamo gdje se posljedice najviše osjećaju i gdje se nalaze osobe koje će prve reagirati;

—

uviđa da je za provođenje mjera prilagodbe na lokalnoj razini financiranje od ključne važnosti;

—

prepoznaje važnost lokalnih i regionalnih mreža u promicanju mjera prilagodbe i vjeruje da bi sredstva iz fondova EU-a trebalo koristiti za pružanje odgovarajuće financijske podrške takvim mrežama. Međutim, Odbor regija ne preporučuje stvaranje nove organizacije ili dobrovoljno obvezivanje na prilagodbu, kako je predloženo u strategiji, jer bi to dovelo do dupliciranja, zbunilo sudionike i prouzročilo gubitak vrijednih sredstava. Postojećem Sporazumu gradonačelnika trebalo bi osigurati više sredstava i ponovo ga pokrenuti kao mrežu usredotočenu na oba aspekta klimatskog djelovanja, smanjenje emisija plina i potrebu za prilagodbom;

—

zaključuje da je, zbog nužne hitnosti, u predloženoj reviziji strategije u 2017. potrebno usredotočiti se na napredak nacionalnih strategija prilagodbe i na moguće zakonodavstvo potrebno u budućnosti, no da ujedno to treba biti i ciljni datum za ostvarenje niza ključnih provedbi na svim razinama upravljanja, te da bi uz ovu strategiju lokalnim tijelima i državama članicama trebalo pružiti smjernice i podršku za ostvarivanje tih ključnih provedbi.

Izvjestitelj

g. Neil SWANNICK (UK/PES), član Gradskog vijeća Manchestera

Referentni dokument

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o Strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama

COM(2013) 216 final

1.

smatra da će se UN-ov sporazum o klimatskim promjenama, predviđen za 2015. godinu, odnositi na ublažavanje klimatskih promjena, ali i na prilagodbu. Izgradnja otpornosti na klimatske promjene, osobito u najsiromašnijim i najosjetljivijim zemljama svijeta, ključna je za pravednost sporazuma;

2.

naglašava da je ublažavanje klimatskih promjena najbolji način rješavanja mnogih ključnih izazova na preventivan način te da će se snažnijim i ambicioznijim mjerama smanjenja emisije plina omogućiti smanjenje potrebe za mjerama prilagodbe;

3.

primjećuje da je u svijetu razina ugljikovog dioksida u atmosferi, koja sada iznosi 400 dijelova na milijun (ppm), prešla zabrinjavajući prag;

4.

poziva pregovarače EU-a da ostvare napredak u podizanju ambicija i dobivanju međunarodne podrške za sporazum u 2015. koji nedvosmisleno uključuje preobrazbu svjetskog energetskog sustava;

5.

osobito je svjestan činjenice da mnogim zemljama u razvoju prijete procesi sporih i postupnih klimatskih promjena, kao što su porast razine mora i porast temperature, te da oni pogoršavaju prijetnje koje stvaraju ekstremne vremenske prilike i ozbiljno ugrožavaju izglede za postizanje globalnog održivog razvoja;

6.

naglašava da klimatske promjene izravno utječu na izvore vode, a upravljanje tim izvorima utječe na ekosustave, proizvodnju bilja i uzgoj životinja te na socioekonomske aktivnosti i zdravlje ljudi;

7.

poziva Vijeće i Komisiju da Odbor regija uključi ne samo u rad na ublažavanju klimatskih promjena, već i u tehnički dio provođenja plana djelovanja iz Nairobija u kojem je naglasak stavljen na prilagodbu temeljenu na ekosustavu i na biološku raznolikost.

8.

pozdravlja spominjanje otpornosti u Strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama i njezin osnovni cilj pružanja podrške razvoju prema „Europi otpornoj na klimatske promjene”. Odbor regija vjeruje da se isplati prilagodbi klimatskim promjenama pristupiti kao jednom vidu otpornosti. Grad se može obnoviti nakon (klimatskog ili drugog) šoka urbanom sustavu ako je stupanj temeljne otpornosti visok, no može ozbiljno oslabiti ako je on nizak;

9.

smatra ključnim jačanje povezanosti između prilagodbe klimatskim promjenama, upravljanja rizikom od katastrofa i planiranja intervencija u zajednici;

10.

u kontekstu otpornosti, smatra da prilagodba znači:

11.

razumije da se negativni učinci klimatskih promjena mogu očekivati čak i tamo gdje su razvijene snažne mjere prilagodbe i gdje se poštuje cilj ograničenja zagrijavanja na srednju vrijednost od 2 °C. Osnovni je cilj razviti otpornost na te događaje i stoga je upotreba pojma „otpornost na klimatske promjene” prikladnija od pojma „zaštita od klimatskih promjena”;

12.

uviđa da bi za neke europske gradove i regije globalni učinci klimatskih promjena mogli biti jednako ozbiljni kao i lokalni učinci zbog utjecaja na globalnu logistiku i lance opskrbe, sigurnost hrane i migraciju (ljudi, flore, faune i bolesti) pa stoga smatra potrebnim širenje okvira strategija prilagodbe izvan granica EU-a. Baš kao što na svjetskoj razini postoji podrška za razvoj i suradnju te hranu i energiju, primjereno je da postoji i podrška za prilagodbu, s obzirom na moguće rizike i koristi koje ona donosi EU-u;

13.

uzima u obzir istraživanja usmjerena na utjecaj klimatskih promjena na kulturnu baštinu i tvrdi da strategije prilagodbe moraju uključivati procjene osjetljivosti baštine, primjerice građevina, umjetničkih djela i arhiva, na ekstremne vremenske prilike i propadanje okoliša;

14.

smatra da zelena infrastruktura pruža klasičnu mogućnost jeftine i neupitno korisne prilagodbe (low regrets, low-cost adaptation) zahvaljujući kojoj će otpornost u urbanim područjima ojačati kroz smanjivanje temperature površine i smanjenje otjecanja kišnice. Prilagodba koja se temelji na prirodnim i urbanim sustavima ključna je, primjerice, za ekološke koridore koji nadilaze administrativne granice kako bi poduprli migraciju divljih životinja u klimi koja se mijenja. Stoga je korisno promicati ekosustave ili zelenu infrastrukturu kao ključnu infrastrukturu;

15.

smatra da zdravi ekosustavi i velika biološka raznolikost mogu ojačati lokalnu i regionalnu otpornost na klimatske promjene, no također naglašava da su i ti sustavi ugroženi klimatskim promjenama. Ovome bi problemu trebalo dati veći značaj unutar Strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama, nacionalnih strategija i programa EU-a.

16.

pozdravlja povezanost, unutar Strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama, između prilagodbe opasnostima od ekstremnih vremenskih uvjeta i klimatskih promjena i očuvanja budućeg gospodarskog blagostanja Europe, no upozorava da mjere za promicanje prilagodbe u cilju održanja rasta i konkurentnosti ne smiju biti na štetu socijalnog blagostanja i zdravlja;

17.

uviđa da postoje značajni izravni troškovi povezani s vremenskim i klimatskim nepogodama, kao što su štete na građevinama i infrastrukturi. Stoga bi trebalo promicati mjere prilagodbe koje obuhvaćaju kako nadograđivanje postojećih sredstava, tako i uklapanje otpornosti u buduće planove, poput izgradnje željeznice ili stambenih naselja;

18.

napominje da bi pružatelji usluga osiguranja mogli uzeti u obzir činjenicu da zemljišta, građevine ili infrastruktura grada ili regije nisu dovoljno zaštićeni od rizika od klimatskih promjena. To bi moglo dovesti do ograničenja mogućnosti ili povećanja cijene osiguranja. Na područjima s takvim poteškoćama postizanje željenog napretka moglo bi biti otežano, a određena urbana područja mogla bi postati „nemoguća za osigurati”. Stoga je dobrodošla činjenica da će se ovo pitanje razmatrati u Komisijinoj Zelenoj knjizi o osiguranju od prirodnih katastrofa i katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem;

19.

prepoznaje važnost procjene troškova utjecaja na klimu radi usporedbe vrijednosti preventivnih mjera prilagodbe. To bi doprinijelo boljem razumijevanju izbjegnutih troškova i gospodarskih mogućnosti prilagodbe. Gospodarski aspekti klimatskih promjena već su analizirani u Sternovom izvješću. Treba poticati daljnja istraživanja na ovome području radi pružanja podrške u izradi poslovnih perspektiva za uvođenje prilagodbe u sve politike i strategije;

20.

promiče pristup „cijelog životnog ciklusa” pri procjeni troškova i koristi kapitala radi osiguravanja dugoročnog povrata sredstava vezanog uz ulaganja u otpornost na klimatske promjene. U registrima računa i rizika trebalo bi uvesti obvezno bilježenje ekonomskih, ekoloških i socijalnih posljedica radnji i kapitalnih ulaganja pri kojima se ne uzimaju u obzir klimatske promjene;

21.

smatra da je potencijal ekstremnih vremenskih i klimatskih promjena da poremete umreženi infrastrukturni sustav ključna točka u strategijama prilagodbe. Vremenska ili klimatska nepogoda, kao što je gubitak električne energije u trafostanici ili IKT čvorištu, može imati neizravne posljedice ili lančani učinak na mnoge gospodarske sektore i usluge;

22.

primjećuje da veze između socioekonomskih sustava, klimatskih promjena i infrastrukture mogu dovesti do promjena u putnim navikama ili potrošnji energije, što značajno utječe na potražnju i ponudu infrastrukturnih usluga;

23.

izrazito je zabrinut zbog utjecaja klimatskih promjena na poljoprivrednu i šumarsku proizvodnju te akvakulturu; traži da politike EU-a koje se odnose na ova pitanja budu u službi povećanja otpornosti ovih ključnih izvora primarne proizvodnje i ekosustava koji tu proizvodnju omogućavaju na klimatske promjene.

24.

uviđa da postoji nesigurnost vezana uz buduće koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi te uz s time povezani porast temperature i popratne posljedice. Strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama usmjerena je na prilagodbu utjecaju zagrijavanja za 2 °C u cijelome svijetu. Međutim, znanstvenici danas napominju, a navedeno je i u 4. IPCC-ovom izvješću o procjeni (1), da će zadržavanje trenutnih koncentracija u atmosferi dovesti do zagrijavanja za više od 2 °C. Stoga se, u skladu s načelom predostrožnosti, zalažemo za uvođenje mjera koje odgovaraju potrebama prilagodbe na predviđeno buduće povišenje temperature.

25.

pozdravlja činjenicu da se u strategiji spominje osjetljivost kao važan element za razumijevanje i prilagodbu klimatskim promjenama; smanjivanje osjetljivosti „receptora” (uključujući ljude, infrastrukturu i gospodarske sektore) kojima ekstremne vremenske i klimatske nepogode mogu naštetiti glavni je cilj prilagodbe;

26.

promiče pristup usredotočen na osjetljivost jer:

27.

navodi da bi bilo korisno da se u strategiji odredi jasnija uporaba pojmova kao što su rizik, osjetljivost, izloženost i otpornost te da se uz njih navedu osnovne definicije;

28.

primjećuje da je u strategiji naglasak stavljen na uključivanje prilagodbe u djelovanje EU-a i izradu nacionalnih strategija prilagodbe, no manje je pozornosti posvećeno važnosti pružanja podrške državama članicama pri uvođenju prilagodbe na regionalnoj i lokalnoj razini;

29.

naglašava da je potrebno eksplicitno priznavanje uloge višerazinskog upravljanja u provođenju mjera prilagodbe klimatskim promjenama. Time bi se omogućilo:

30.

uviđa da je u nacionalnim strategijama moguće pružiti kvalitetan pregled učinaka i rizika, ali da se, što je razumljivo, često iz vida ispuste uvidi i pitanja bitni za regionalnu i lokalnu razinu;

31.

ističe da bi u okviru nacionalnih strategija prilagodbe trebalo osigurati sustave upravljanja u cilju pružanja podrške procesu prilagodbe na regionalnoj i lokalnoj razini te da bi države članice u suradnji s lokalnim i regionalnim tijelima trebale nadzirati razvoj i provedbu strategija prilagodbe na regionalnoj i lokalnoj razini; pritom bi EU trebao osigurati smjernice za provedbu tih zadataka;

32.

Države članice trebalo bi poticati na uspostavljanje mreža za povezivanje dionika iz velikog raspona sektora radi zajedničkog osmišljavanja strategija prilagodbe na svim prostornim razinama;

33.

tvrdi da su regionalne strategije prilagodbe najprimjerenije za pružanje konteksta, usmjeravanje odgovarajućih resursa i pružanje smjernica u cilju pružanja podrške lokalnom djelovanju. Regije i općine također mogu istaknuti učinke prevladavajućih klimatskih promjena, koje su često specifične za pojedinu regiju zbog razlika u područjima kao što su primjerice otoci, planinske regije, aglomeracije i obalna područja;

34.

uvažava razlike u upravnim strukturama država članica za provedbu strategija na lokalnoj razini pri čemu neke, no ne sve, imaju odgovarajuće strukture za planiranje na regionalnoj razini, međutim tvrdi da je u svim slučajevima potreban neki oblik podnacionalnog okvira za upravljanje prilagodbom radi prijenosa ulaganja, zakonodavstva i politika za prilagodbu država članica na lokalnu razinu;

35.

tvrdi da u strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama veću pozornost treba posvetiti poboljšanju prilagodbe na lokalnoj razini, tamo gdje se posljedice najviše osjećaju i gdje se nalaze osobe koje će prve reagirati; Uspjeh europskih mjera prilagodbe klimatskim promjenama mjeri se prema opsegu u kojem su u lokalnim područjima razvijene i provedene mjere prilagodbe radi smanjenja rizika od ekstremnih vremenskih i klimatskih promjena;

36.

potvrđuje da su gradovi područja u kojima je prilagodba neopisivo važna. Većina građana EU-a živi u gradovima. U gradovima je povećan utjecaj klimatskih promjena (npr. efekt urbanog toplinskog otoka) i u njima se nalaze osjetljivi receptori, a to su ključna gospodarska i kulturna središta;

37.

naglašava da bi se prilagodba morala posebice uvesti u područja kao što je prostorno planiranje, s obzirom na to da ona ima ključnu ulogu u dugoročnim izmjenama krajolika i izgrađenog okoliša.

38.

pozdravlja namjeru usmjeravanja najmanje 20 % Višegodišnjeg financijskog okvira za 2014.–2020. na povećanje troškova vezanih uz klimu i uvođenje prilagodbe u razine financiranja, politike i istraživačkih programa EU-a, uključujući strukturne fondove, Obzor 2020, Life+ i program za ruralni razvoj;

39.

uviđa da načelo supsidijarnosti podrazumijeva da su države članice u konačnici odgovorne za poticanje uvođenja prilagodbe u politike i praksu na regionalnoj i lokalnoj razini;

40.

uviđa da će se razina prilagodbe razlikovati među državama članicama, regijama i gradovima ovisno o opsegu klimatskih nepogoda, osjetljivosti na te nepogode i sposobnosti prilagodbe. To će pak utjecati na njihovu sposobnost pripreme i reagiranja na ekstremne vremenske i klimatske promjene;

41.

promiče razvoj „tipologija prilagodbe” radi pružanja podrške pri osmišljavanju strategija na razini gradova. Utvrđivanje sličnosti među gradovima, primjerice trenutnog i predviđenog rizika od klimatske nepogode, i socioekonomskih značajki može pomoći u stvaranju mreža širih vrsta gradova koji dijele slične potrebe prilagodbe. Te skupine gradova mogle bi poticati učinkovitije strateško planiranje prilagodbe i stvaranje politika, raspodjelu resursa, osiguravanje odgovarajućih smjernica i uspostavljanje mreža učenja. Primjećuje da već postoje neke volonterske organizacije kojima bi trebalo pružiti podršku;

42.

ukazuje na to da, s obzirom na raznolikost potreba i sposobnosti prilagodbe, primjerice kroz različite sustave upravljanja, pristupe resursima i biofizička svojstva, koji utječu na razvoj i provedbu mjera prilagodbe, pojam „najbolja praksa” ostavlja pogrešan dojam. U tom kontekstu, s obzirom na to da praksa nije u potpunosti prenosiva, korisniji bi pojam bio „dobra praksa”;

43.

prepoznaje izgradnju sposobnosti prilagodbe kao važan temelj na kojem se mogu razvijati i provoditi mjere prilagodbe. Stoga je ključno uspostavljanje središta za izgradnju sposobnosti prilagodbe, obuku i razmjenu podataka i iskustava između gradova i regija na razini država članica i podnacionalnoj razini;

44.

naglašava važnost obrazovanja i komunikacije o okolišu i ključnu ulogu regionalnih i lokalnih vlasti u tome smislu; ističe da je komunikaciju, osobito onu o klimatskim promjenama, važno prilagoditi lokalnoj publici i uvjetima te da je potrebno pružiti financijsku podršku takvim komunikacijskim i edukacijskim kampanjama;

45.

uviđa da je za provođenje mjera prilagodbe na lokalnoj razini financiranje od ključne važnosti. Potrebno je jasno odrediti izvore velikih financijskih iznosa potrebnih za napredak u prilagodbi, osobito stoga što su prihodi iz sustava EU-a za trgovanje emisijama upitni. Postoji potreba da se u sljedećem programskom razdoblju za prilagodbu uvede financiranje iz strukturnih fondova poput Europskog fonda za regionalni razvoj;

46.

prepoznaje važnost lokalnih i regionalnih mreža u promicanju mjera prilagodbe i vjeruje da bi sredstva iz fondova EU-a trebalo koristiti za pružanje odgovarajuće financijske podrške takvim mrežama. Međutim, Odbor regija ne preporučuje stvaranje nove organizacije ili dobrovoljno obvezivanje na prilagodbu, kako je predloženo u strategiji, jer bi došlo do dupliciranja, zbunilo sudionike i prouzročilo gubitak vrijednih sredstava. Postojećem Sporazumu gradonačelnika trebalo bi osigurati više sredstava i ponovo ga pokrenuti kao mrežu usredotočenu na oba aspekta klimatskog djelovanja, smanjenje emisija plina i prilagodbu;

47.

naglašava potrebu da vizija prilagodbe u strategiji ne smije ostati reaktivna, nego postati proaktivnija: tijekom razvoja i provedbi mjera prilagodbe pozornost treba posvetiti objema strategijama za smanjenje dugoročnih rizika i povećanje spremnosti i sposobnosti reakcije na današnje ekstremne vremenske i klimatske prilike.

48.

uviđa da su prilagodba i smanjenje emisija plina ključni elementi integrirane strategije za klimatske promjene. Iako je prilagodba današnjim i neizbježnim budućim ekstremnim vremenskim i klimatskim promjenama ključna, ne smije se smatrati zamjenom za smanjenje emisija plina. U Sporazumu iz Cancuna, sklopljenom u sklopu Okvirne konferencije UN-a o promjeni klime, naglašava se da bi stranke trebale dati jednaku važnosti prilagodbi i smanjenju emisija plina. Međutim, razlikovat će se način raspodjele resursa na lokalnoj razini;

49.

ukazuje na to da je poticanje društava i gospodarstva da postanu otporniji na klimatske promjene ključan aspekt u jačanju konkurentnosti Europe i kvalitete života u predstojećim desetljećima; Međutim, od hitne je važnosti osnažiti mjere za značajno smanjenje emisija štetnih plinova odgovornih za klimatske promjene;

50.

utvrđuje da, iako su prilagodba i smanjenje emisija plina načelno usko povezane, aktivnosti koje spajaju te dvije aktivnosti danas su rijetke, te da postoji hitna i odgovarajuća potreba za prepoznavanjem i poticanjem sinergije u politikama, praksi i istraživanjima; Također je važno da se ova dva cilja podupru u svim politikama Europske unije;

51.

prepoznaje koristi ostvarive putem mjera koje na komplemantaran način rješavaju pitanja prilagodbe i smanjenja emisija plina jer u suprotnom može doći do značajnih prepreka koje nastaju uslijed mjera prilagodbe i smanjenja emisija plina koje nisu međusobno usklađene, kao što je, primjerice, odredba o mehaničkom hlađenju, kojim se povećava emisija stakleničkih plinova, kao preventivnoj mjeri za visoke temperature u zgradama.

52.

zaključuje da se, zbog nužne hitnosti, u predloženoj reviziji strategije u 2017. treba usredotočiti na napredak nacionalnih strategija prilagodbe i na moguće zakonodavstvo potrebno u budućnosti, no da ujedno to treba predstavljati i ciljni datum za ostvarenje niza ključnih provedbi na svim razinama upravljanja, po mogućnosti uz uporabu sustava pokazatelja spremnosti na prilagodbu, te da bi uz Strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama lokalnim tijelima i državama članicama trebalo pružiti smjernice i podršku za ostvarivanje tih ključnih provedbi;

53.

smatra da su prijedlozi Europske komisije za izradu strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti.

5.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 356/43

—

ističe ključnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u određivanju i provedbi inicijative te ih poziva da poduzmu korake u svim bitnim sektorskim politikama, posebno putem prostornog planiranja i urbanizma, kako bi isplanirali i organizirali zelenu infrastrukturu; naglašava da ključ za uspješnu provedbu zelene infrastrukture leži u učinkovitom višerazinskom upravljanju kao i u sudjelovanju svih dionika i zainteresiranih strana;

—

poziva Komisiju da u što kraćem roku dovrši konkretne priručnike za provedbu integracije zelene infrastrukture u različite politike EU-a; traži dodatne upute o urbanoj zelenoj infrastrukturi; zelena infrastruktura trebala bi biti uključena u Referentni okvir za održivost gradova te u buduću Mrežu urbanog razvoja;

—

naglašava hitnu potrebu utvrđivanja modaliteta za uključivanje zelene infrastrukture i njezinog prioritetnog statusa u partnerske sporazume i operativne programe financiranja koji se trenutno određuju za strukturne i kohezijske fondove za razdoblje od 2014. do 2020. godine;

—

poziva Komisiju da u europsko zakonodavstvo uključi sve zahtjeve za sprječavanje neto gubitka biološke raznolikosti i usluga ekosustava; poziva Komisiju da nastavi i proširi ekološku uvjetovanost i očuvanje biološke raznolikosti pri dodjeli sredstava iz proračuna EU-a; osim toga, zagovara da se određeni postotak svih europskih sredstava za razvoj sive infrastrukture namijeni fondu za biološku raznolikost;

—

pozdravlja najavu da će Komisija skupa s Europskom investicijskom bankom do 2014. godine nastojati uspostaviti namjenski financijski mehanizam za one koji žele razviti projekte povezane sa zelenom infrastrukturom; OR bi želio da lokalne i regionalne vlasti budu uključene u njegovu izradu;

—

pozdravlja inicijativu TEN-G i traži da joj se prizna jednaka sveeuropska važnost kao prometnim mrežama, energetskim mrežama ili mrežama informacijske tehnologije i komunikacije, te od Komisije traži da ispita mogućnosti stvaranja energetskog zakonodavstva na tom području.

Izvjestitelj

gđa Annabelle JAEGER, članica Regionalnog vijeća regije Provansa-Alpe-Azurna obala, (FR/PES)

Referentni dokument

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Zelena infrastruktura – Jačanje prirodnog kapitala Europe”

COM(2013) 249 final

1.

toplo pozdravlja Komunikaciju Komisije pod nazivom „Zelena infrastruktura – jačanje prirodnog kapitala Europe” koja utire put strategiji Europske unije za to područje. Odbor smatra da su predstavljeni prijedlozi od iznimne važnosti za postizanje europskih ciljeva za 2020. godinu u pogledu učinkovitosti resursa, socijalne i regionalne kohezije, pametnog i održivog rasta, privlačnosti, poboljšanja biološke raznolikosti i kvalitete pejzaža, zaštite od prirodnih opasnosti, promicanja održivog gradskog modela, očuvanja i stvaranja lokalnih radnih mjesta u malim i srednjim poduzećima, poboljšanja javnog zdravlja i borbe protiv nejednakosti; ti prijedlozi podržavaju ciljeve strategije EU-a za biološku raznolikost do 2020. godine i u skladu su s direktivama o staništima i pticama i povezanosti lokaliteta mreže Natura 2000 koje podržavaju (1);

2.

očekuje da će buduća provedba zelene infrastrukture u EU-u doprinijeti postizanju drugog cilja EU-ove strategije biološke raznolikosti, a to je obnavljanje najmanje 15 % narušenih ekosustava do 2020. godine, zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti i obnavljanje ekosustava diljem Europe, a ne samo na lokalitetima mreže Natura 2000;

3.

također smatra da razne međunarodne, europske i nacionalne strategije te do sada provedeni programi još nisu ponudili rješenja za izazove s kojima se suočava biološka raznolikost; smatra da postoji konsenzus o potrebi preispitivanja naših društvenih modela proizvodnje i potrošnje kako bi se odgovorilo na izazove gubitka biološke raznolikosti, čiji su oni glavni uzrok, do koje dolazi uslijed uništavanja i fragmentacije prirodnih staništa te brojnih oblika zagađenja. Bez toga, obnovljene obveze iz Konvencije o biološkoj raznolikosti i Strategije biološke raznolikosti EU-a do 2020. neće postići ništa;

4.

stoga ističe ključnu ulogu Komisije u promicanju međusektorske strategije utemeljene na zelenoj infrastrukturi, što svim europskim nacionalnim, lokalnim i regionalnim upravama, poduzećima, istraživačima, udrugama i građanima pruža jedinstvenu mogućnost da zajedničkim radom dovedu do pomirenja između gospodarstva, društva i biosfere;

5.

sa zadovoljstvom primjećuje da ponuđena definiciju uključuje povezanost vrsta i staništa s kvalitetom ekosustava na svim razinama, uključujući i onih u urbanim okruženjima, izvanrednu biološku raznolikost kako zaštićenih, tako i onih običnijih područja, prirodna rješenja i rješenja koja se temelje na prirodi a izvodi ih čovjek, ali vjeruje da je u priručnicima za provedbu koji će se objaviti potrebno objasniti ovu definiciju na konkretan način i uključiti pojmove propusnosti i sposobnosti udomljavanja živih organizama; U tom kontekstu važno je naglasiti stvaranje i upotrebu ekoloških i funkcionalnih poveznica na svim razinama;

6.

pozdravlja činjenicu da je prepoznata istinska vrijednost ekosustava koji dobro funkcioniraju koja se ogleda u brojnim gospodarskim, okolišnim i društvenim koristima te zaštiti od rizika te ističe da bi ta utilitarna dimenzija proizvodnje dobara ili usluga za ljudsku upotrebu trebala biti sastavni dio potpore etičkoj dimenziji očuvanja prirode i biološke raznolikosti;

7.

ističe da koncept zelene infrastrukture po svojoj prirodi nadilazi upravne i teritorijalne granice te da njezin razvoj, zaštita ili ugrožavanje u prvom redu ovisi o politikama prostornog planiranja, teritorijalnog razvoja i očuvanja prirodnih resursa država članica i lokalnih vlasti;

8.

pozdravlja i podržava ovaj cjeloviti pristup koji zelenu infrastrukturu čvrsto povezuje s prilagodbom klimatskim promjenama i ublažavanjem njihovih posljedica. Odbor regija ukazuje na ključnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u određivanju i provedbi takve strategije;

9.

tvrdi da je, s obzirom na ukupan trošak, uključujući i vanjske troškove koje trenutno snosi društvo, zelenu infrastrukturu znatno jeftinije srednjoročno i dugoročno očuvati, razvijati i održavati od sive infrastrukture, srednjoročno i dugoročno gledano. Rješenja inspirirana ili temeljena na prirodi i primijenjena u sinergiji s biološkom raznolikosti (inženjerstvo okoliša) zahtijevaju manje energije i održavanja od konvencionalnih rješenja te su stoga učinkovitija i održivija;

10.

naglašava da sprečavanje propadanja ekosustava i obnova funkcionalnosti narušenih ekosustava moraju biti apsolutni prioriteti, jer su mjere upravljanja posljedicama ekoloških neravnoteža prouzročenih ljudskim djelovanjem uvijek skuplje, dugotrajnije i, prije svega, neizvjesnog ishoda;

11.

iako bi, u okviru određenih analiza troškova i koristi, gospodarsko vrednovanje usluga ekosustava moglo pomoći u odlučivanju između suprotnih ciljeva, smatra da kod takvog vrednovanja postoje metodološke poteškoće, i to do te mjere da bi ono u mnogim situacijama čak bilo neprikladno, kao i očite etičke implikacije. Također treba naglasiti da postoji još jedan način procjene troškova gubitka biološke raznolikosti, a to je izračunavanje troška održavanja ekološkog potencijala za njeno obnavljanje izračunavanjem troškova ulaganja potrebnih za održavanje ili poboljšanje biološke raznolikosti kako bi se osigurao neprekinuti tijek ekoloških usluga. OR bi želio da se usvoji ta metoda;

12.

poziva sve lokalne i regionalne vlasti da poduzmu korake u svim relevantnim sektorskim politikama, naročito kroz svoje nadležnosti na području prostornog planiranja i urbanizma, kako bi isplanirali i organizirali zelenu infrastrukturu;

13.

stoga poziva EU i države članice da ih podrže pružajući im ljudska, tehnička i financijska sredstva kako bi se suočili s tim izazovima (2);

14.

smatra da mjere protiv gubitka funkcije tla, jačanja intenzivnosti upotrebe tla te njegovog propadanja moraju biti apsolutni prioritet u urbanističkom uređenju i planiranju. S obzirom na širenje gradova, nužno je spriječiti „neto gubitak” prirodnih okoliša, šuma i poljoprivrednih zemljišta i neke lokalne i regionalne vlasti već su počele u raznim oblicima uključivati pojam zelene infrastrukture i načelo „bez neto gubitka” u svoje urbanističko planiranje;

15.

također ponavlja svoju podršku državama članicama da nastave s raspravama za usvajanje zajedničkog europskog pravnog okvira za zaštitu i obnavljanje funkcionalnosti tla, što je od ključne važnosti za rješavanje tog bitnog pitanja (3);

16.

podsjeća na doprinos šumarstva zelenoj infrastrukturi koji može biti aktivan (obnavljanjem kontinuiteta šuma ili usvajanjem ekoloških načina upravljanja) ili pasivan (očuvanjem granica šumskog zemljišta). Kako bi se mogla uspostaviti zelena infrastruktura, osobito u područjima gdje su šume u usitnjenom ili privatnom vlasništvu, treba uspostaviti udruge vlasnika koje će pravilno funkcionirati, a lokalnim i regionalnim vlastima pružiti alate za mobiliziranje privatnih dionika poput mjera za uređenje zemljišnog vlasništva, obuke, tehničke podrške i međusobne pomoći u što je uključena i financijska potpora;

17.

uzima u obzir odluke koje je donio EU u sklopu Zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje od 2014. do 2020. i pita se kako se zelena infrastruktura može učinkovitije primijeniti u tim područjima do 2020. godine. Odbor regija stoga naglašava važnost djelovanja nadležnih tijela te smatra da ona zelenu infrastrukturu moraju koristiti kao jednu od smjernica pri upotrebi resursa za održavanje i obnavljanje biološke raznolikosti putem ekologizacije izravnih plaćanja na važnim ekološkim područjima i upotrebom Europskog fonda za regionalni razvoj, uključujući proračunska izdvajanja za poljoprivredno-okolišne mjere i njihovu dosljednu lokalizaciju. Istovremeno moraju osloboditi sredstva za obnovu biološke raznolikosti u poljoprivrednim područjima, osobito podržavajući organski uzgoj i poljoprivredno šumarstvo;

18.

u vidu promicanja održive poljoprivrede i šumarstva u sklopu zelene infrastrukture, smatra da je razvoj građevinskih materijala iz bioloških izvora neophodan za solidarnost između ruralnih i urbanih područja jer korištenje tradicionalnih građevinskih materijala u gradskim područjima i sivoj infrastrukturi stvara velik pritisak na ruralna i morska područja. Od ključne je važnosti da se u korist lokalnih dionika potakne uporaba drva i drugih materijala koji nastaju kao nusproizvod u poljoprivredi ili se proizvode uz uobičajene kulture (slamu, konoplju, lan, vunu itd.). Odbor smatra da treba poticati lokalnu dinamiku rasta, osobito putem potpora za strukturiranje sektora, za ulaganje u alate za industrijsku preradu i za strukturiranje tržišta kroz uzornu javnu nabavu ili poticanje zajednica koje te prakse provode. Potrebno je razviti i programe istraživanja tehničkih svojstava tih materijala i odgovarajućih uvjeta za njihovu proizvodnju s aspekta očuvanja ekosustava Konačno, mora se upotrijebiti odgovarajuće označavanje da bi se korisnike bi trebali informiralo o porijeklu i uvjetima uzgoja materijala;

19.

naglašava da ključ uspješne provedbe zelene infrastrukture leži u suradnji svih razina upravljanja i učinkovitoj provedbi načela višerazinskog upravljanja, kao i u sudjelovanju svih dionika i zainteresiranih strana, uključujući i lokalne stanovnike, u njihovoj izradi i provedbi;

20.

zagovara participativne pristupe kojima će se stvoriti nužne popratne inicijative polazeći od baze prema vrhu, a stvorit će ih dionici koji su izravno uključeni u prostorno planiranje i korištenje prostora, uključujući i lokalne zajednice (4);

21.

primjećuje snažnu društvenu potrebu za prirodnim područjima u urbanom okolišu, što je, u stvari, reakcija na potrebu za zelenim područjima u različitim oblicima (površine za rekreaciju i zabavu, površine namijenjene vrtlarstvu i poljoprivredi, okolišni i dekorativni elementi, područja netaknute prirode, itd.) kao i na osjećaj zadovoljstva s kojim je povezana, ali i na pitanje javnog zdravstva, borbe protiv društvene i ekonomske nejednakosti; zadovoljavanje tih potreba ne odnosi se samo na mlade već i na i na starije i siromašne;

22.

sa zanimanjem primjećuje i potiče građanske inicijative povezane sa zelenom infrastrukturom, posebno u gradskim i prigradskim područjima (participacijsko popisivanje stanja biološke raznolikosti, sudjelovanje u uspostavi novih biološko raznolikih prostora u gradovima, obnova neobrađene ili napuštene zemlje, zajednički vrtovi itd.); Povezivanje svih tih područja cestama prikladnima za nemotorizirani promet ključno je za poboljšanje kvalitete života ljudi;

23.

napominje da zelena infrastruktura potiče istraživanje i inovacije koje urbanistima pružaju mogućnosti za razvoj, primjerice, zelenih zidova i krovova ili ekološku obnovu; Odbor ipak ističe da stvarna korist od zelene infrastrukture, primjerice u odnosu na klimatsku prilagodbu, ovisi o kvaliteti njezine provedbe. Podržati treba samo funkcionalna rješenja prilagođena klimi i pogodna za biološku raznolikost;

24.

podupire prijedlog Komisije da se rizici povezani s inovacijama smanje pomoću financijskih instrumenata (poput podjele rizika) i podupire njezine planove za podržavanje projekata financiranih iz javnih i privatnih fondova;

25.

sa zadovoljstvom primjećuje pojavu novih zanimanja povezanih sa zelenom infrastrukturom na području ekološkog inženjerstva namijenjenih obnovi, održavanju i rehabilitaciji narušenih ekosustava te naglašava važnost neizravnih ili posrednih poslova (proizvodnja materijala na bazi bilja, poljoprivredni sektor, itd.). Regije i lokalne vlasti zadužene za gospodarski razvoj trebale bi olakšavati i podržavati ovaj potencijal za stvaranje novih radnih mjesta;

26.

smatra da se zelena infrastruktura temelji na ekosustavima i s njima povezanim ljudskim kulturama, koji su jedni i drugi izuzetno raznoliki zbog biogeografskih i povijesnih razloga. Ona je stoga jedan od pokretača razvoja lokalnih gospodarskih sektora i radnih mjesta koje nije moguće preseliti. U tom kontekstu OR želi naglasiti da se zakonodavstvo EU-a o javnoj nabavi pregledava te da je 11. siječnja 2013. Odbor Europskog parlamenta za unutarnje tržište pojasnio da bi gospodarski najpovoljnija ponuda trebala biti kriterij koji javni naručitelji trebaju uzeti u obzir pri dodjeli javnih ugovora. OR podržava stajalište Europskog parlamenta da bi taj kriterij, uz cijenu ili troškove, trebao uključivati i kvalitativne, okolišne i socijalne aspekte kao što su socijalne, okolišne i inovacijske karakteristike, a, po potrebi, i isplativost javne nabave na kratke udaljenosti;

27.

poziva Komisiju da u što kraćem roku izradi praktične, precizne i konkretne priručnike za provedbu integracije zelene infrastrukture u različite politike EU-a te predlaže da se u njihovu izradu uključe regionalne i lokalne vlasti koje već promiču zelenu infrastrukturu, kako bi u suradnji s Komisijom izradile lokalne verzije ovih priručnika, koji bi na području lokalnih biotopa, spoznaja i znanja bile najtočnije; u tom pogledu priznaje da prve smjernice već postoje u Priručniku za višestruku korist od investicija u prirodu i zelenu infrastrukturu u okviru kohezijske politike (Guide to multi-benefit cohesion policy investments in nature and green infrastructure) (5);

28.

traži dodatne informativne sažetke o urbanoj zelenoj infrastrukturi koji bi također bili od pomoći pri pokretanju projekata upotrebom novih mjera u sklopu strukturnih fondova koji izdvajaju 5 % sredstava za ulaganje u održivi urbanistički razvoj;

29.

traži da se zelena infrastruktura uključi u Referentni okvir za održivost europskih gradova (6) i buduću Mrežu urbanog razvoja (Urban Development Network), predviđenu u okviru kohezijske politike za razdoblje 2014. –2020.;

30.

poziva da se pri budućoj reviziji Direktive 2001/42/EZ o procjeni utjecaja pojedinih planova i programa na okoliš i zelena infrastruktura uključi kao dodatan kriterij za određivanje vjerojatnog značaja utjecaja na okoliš;

31.

naglašava potrebu da, u slučajevima kada se na podlozi prethodne studije o svim rješenjima koja se temelje na zelenoj infrastrukturi siva infrastruktura ocijeni nužno potrebnom, mora biti oblikovana tako da se u što većoj mjeri umanji njezin utjecaj, da se i taj utjecaji svede na minimum, a da se zatim uvedu odobrene mjere za kompenzaciju štete prouzročene u okolišu i pri upotrebi zemljišta (7). Odbor regija poziva Komisiju da sve ove zahtjeve prenese u zakonodavstvo EU-a, uzimajući u obzir rad koji je Europska komisija provela na području mjere 7b iz strategije o biološkoj raznolikosti za 2020. kojoj je cilj sprječavanje neto gubitka biološke raznolikosti i usluga ekosustava;

32.

pozdravlja prijedlog da se 2017. godine izvrši pregled napretka ostvarenog na području zelene infrastrukture i navodi da su regije i lokalne vlasti spremne doprinijeti kroz svoje postojeće lokalne opservatorije za biološku raznolikost, gospodarsku djelatnost, zdravlje, društvenu nejednakost itd., kako bi važni podaci došli do razine EU-a;

33.

pita se u kojoj će mjeri zelena infrastruktura biti učinkovita i naglašava potrebu da se potakne razvoj jednostavnog, razumljivog i brzog instrumenta za procjenu funkcionalnog zdravlja ekosustava kako bi se ne samo procijenila njegova učinkovitost, već se i omogućila usporedba sa sivom infrastrukturom;

34.

smatra da bi trebalo omogućiti potpunu procjenu interakcije između sive infrastrukture i prirode te podržava rad koji je započela Komisija na kartografiranju i procjeni ekosustava i njihovih usluga u Europi (MAES); također ističe da treba podržati razvoj metodologije i sredstava za mjerenje i izračun koji će omogućiti donošenje transparentne ocjene gospodarskih djelatnosti i proizvoda i njihove interakcije s prirodom i uslugama ekosustava, na temelju analize životnog ciklusa;

35.

preporučuje da EU, u suradnji sa svim razinama vlasti, provede ambicioznu komunikacijsku kampanju prilagođenu za regionalne i lokalne vlasti (8) i druge lokalne sudionike (udruge, poduzeća, itd.). Kampanja bi se mogla usmjeriti na tri prednosti zelene infrastrukture: ekološku, gospodarsku i društvenu te na dobre prakse koje se provode u državama članicama;

36.

ističe da je potrebno više poticati dobre prakse. Komisija, zajedno s drugim institucijama i udrugama te lokalnim i regionalnim vlastima koji već posjeduju takve podatke, mora nastaviti prepoznavati, širiti i promicati uspješna iskustva putem platforme za razmjenu mišljenja, kao i kroz redovite sastanke i obuke koje su regije i lokalne vlasti spremne organizirati uz njezinu podršku budući da igraju ključnu ulogu u podizanju svijesti o zelenoj infrastrukturi;

37.

potiče Europsku komisiju da aspekte zelene infrastrukture uključi u postojeće i buduće europske programe dodjele znaka zaštite okoliša EU-a (EU Ecolabel), bilo da je riječ o prostorima (ruralni, prigradski ili gradski prirodni parkovi…) ili proizvodima (materijali, izgradnja…);

38.

iako priznaje da je unakrsno financiranje korisno za usmjeravanje prema biološkoj raznolikosti, Odbor regija ističe da je ta financijska sredstva iz različitih razloga teško mobilizirati; ti razlozi sežu od nazivlja koje se razlikuje od jednog financijskog instrumenta do drugog pa do složenog financijskog inženjeringa; stoga traži detaljne priručnike;

39.

naglašava hitnu potrebu utvrđivanja modaliteta za uključivanje zelene infrastrukture i njenog prioritetnog statusa u partnerske sporazume i operativne programe financiranja koji se trenutno određuju za razdoblje od 2014. do 2020. godine čime se nadležnim tijelima omogućuje ispunjavanje financijskih obveza na tom području; potiče nadležne regionalne i lokalne vlasti da iskoriste mogućnosti za financiranje rješenja na području zelene infrastrukture koja su prilagođena određenom mjestu i predložena u operativnim programima te da ulažu u potrebnu izgradnju međusektorskih kapaciteta, sufinanciranje i umrežavanje kako bi osigurali uspješnu provedbu;

40.

slaže se da je potreban namjenski mehanizam za financiranje projekata povezanih sa zelenom infrastrukturom te srdačno pozdravlja činjenicu da će Komisija, kako je najavljeno u komunikaciji, zajedno s Europskom investicijskom bankom, do 2014. godine nastojati uspostaviti namjenski financijski mehanizam za one koji žele razviti projekte povezane sa zelenom infrastrukturom. OR bi želio da lokalne i regionalne vlasti budu uključene u njegovu izradu;

41.

zalaže se da se, pored tog financijskog mehanizma, određen postotak svih europskih sredstava za sivu infrastrukturu namijeni fondu za biološku raznolikost koji će se koristiti za provedbu zelene infrastrukture u državama članicama kojih se tiče siva infrastruktura i to u skladu s načelom dokapitalizacije;

42.

poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da na svim razinama financiranja poduzmu učinkovite mjere za ukidanje subvencija i poreznih olakšica štetnih za biološku raznolikost;

43.

poziva Komisiju da nastavi i proširi ekološku uvjetovanost (9) i očuvanje biološke raznolikosti (10) pri dodjeli sredstava iz proračuna EU-a u kako bi se u svim projektima koje EU financijski podržava u obzir uzeo utjecaj na zelenu infrastrukturu i biološku raznolikost te kako bi razina financijske potpore sukladno tome bila prilagođena;

44.

poziva Komisiju da u svom izvješću o tijeku provedbe strukturnih fondova za razdoblje od 2014. do 2020. i instrumenta za povezivanje Europe istakne i naglasi mjere koje treba poduzeti na području zelene infrastrukture;

45.

s oduševljenjem pozdravlja inicijativu TEN-G i traži da sve preliminarne studije uključe lokalne i regionalne dimenzije sveeuropske zelene infrastrukture kako bi se osigurala dosljednost i učinkovitost rezultata u obnavljanju funkcionalnosti ekosustava i time očuvala biološka raznolikost i otpornost na klimatske promjene te najviši stupanj razumijevanja na strani građana i dionika;

46.

traži da se TEN-G prizna jednaka sveeuropska važnost kao prometnim mrežama, energetskim mrežama, ili mrežama informacijske tehnologije i komunikacije te od Komisije traži da ispita mogućnosti stvaranja europskog zakonodavstva na tom području;

47.

potiče regije i lokalne vlasti da surađuju na prekograničnoj ekološkoj povezanosti kako bi osigurale dosljednost zelene infrastrukture te poziva Europsku komisiju da tu prekograničnu suradnju uključi u sveobuhvatni sustav na razini Europske unije;

48.

poziva da se inicijativa EU-a za zelenu infrastrukturu proširi izvan europskih granica tako da se podrže instrumenti EU-a na području susjedske politike za ulaganja u zelenu infrastrukturu u ruralnim i gradskim područjima. Tome bi mogle pridonijeti već postojeće inicijative kao što su Smaragdna mreža (Emerald Network), program Čovjek i biosfera (Man and Biosphere, MAB) te Sveeuropska ekološka mreža (Pan-European Ecological Network);

49.

smatra da su prijedlozi Europske komisije za integraciju zelene infrastrukture u druge europske politike te podrška koju nudi ostalim razinama vlasti za razvoj vlastitih politika na tom području u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti.

5.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 356/49

—

ukazuje na sljedeće relevantne aspekte koje treba regulirati u svemirskoj politici EU-a koja je u nastajanju: industrijske standarde, pitanja vezana uz tehničke operacije i komercijalno iskorištavanje infrastrukture za satelitsku komunikaciju;

—

slaže se da je cilj kreiranja javne politike za svemirski sektor EU-a usmjerene na potražnju osnažiti korisnike, ali da se ne može svesti na subvencije za potrošače;

—

poziva Komisiju da, kako bi pomogla javnim vlastima pri obavljanju njihovih dužnosti i njihovim potrebama, definira kriterije javnog interesa koji će poslužiti za procjenu potražnje korisnika;

—

ističe da bi od vitalne važnosti za industrijsku politiku EU-a trebala biti uska povezanost lokalne i regionalne razine, koja s industrijom surađuje na prepoznavanju i podržavanju njezinih prvih koraka, s nacionalnom razinom i razinom EU-a;

—

želi upozoriti da, prema dokazima sakupljenima na temelju najboljih lokalnih i regionalnih praksi, u velikoj većini slučajeva, silazne usluge u okviru programa Copernicus (GMES) zadovoljavaju potrebe javne politike te su se pokazale korisnima za ostvarivanje javnih ciljeva;

—

predlaže da se usluge i aplikacije koje su se razvile na temelju svemirskih tehnologija sufinanciraju iz strukturnih fondova pod uvjetom da kod onih koji upravljaju fondovima postoji dovoljna politička volja i svijest. Mehanizam te vrste već je upotrijebljen u Financijskom okviru za razdoblje od 2007. do 2013. godine, gdje su neiskorišteni kohezijski fondovi i sredstva iz ERDF-a preusmjereni na novi prioritet: satelitski širokopojasni internet u zabačenim regijama;

—

smatra da je operativna faza Copernicusa ključna za gospodarski napredak razvoja novih tehnologija, ali da će biti potrebna financijska podrška kako bi se prevladali troškovi pokretanja koji se javljaju kada različiti korisnici preuzimaju novu tehnologiju.

Izvjestitelj

Adam STRUZIK (PL/EPP), guverner regije Mazovija

Referentni dokument

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom vijeću i Odboru regija – Politika svemirske industrije EU-a: oslobađanje potencijala za gospodarski rast u svemirskom sektoru

COM(2013) 108 final

1.

pozdravlja komunikaciju Komisije u kojoj se jasno ističe važnost politike svemirske industrije EU-a.

2.

Naglašava da je svemirski sektor ključan element Strategije Europa 2020. i njezinih vodećih inicijativa, posebice Unije inovacija i industrijske politike. Svemirska tehnologija naročito je važna za „gospodarstvo temeljeno na znanju“, ona potiče buduću konkurentnost gospodarstva i osigurava instrumente za rješavanje ostalih akutnih problema na Zemlji. Svemirski spin-off može se definirati kao nešto što je naučeno ili promijenjeno tijekom „svemirskih aktivnosti, što se zatim koristi ili prenosi u druge kontekste, stvarajući dodatnu gospodarsku vrijednost;

3.

primjećuje da je, prema ESA-inoj procjeni silaznih sektora koji svemirskim aplikacijama dodaju vrijednost upotrebljavajući na njima zasnovana rješenja, europsko tržište uže i manje usmjereno na privatni sektor od svjetskog. Također, za razliku od drugih svemirskih nacija, obrambena industrija ne određuje početne standarde i aktivnosti. Iako većina poduzeća u svijetu djeluje na više područja i duž cijelog lanca vrijednosti, u Europi gotovo da nema aktera koji kontroliraju cijeli lanac vrijednosti. Općenito, specijalizacija u Europi (usmjerena na specifične aplikacije za satelitsku navigaciju) nije toliko izražena kao u ostatku svijeta;

4.

duboko je svjestan glavnih pitanja koja se tiču politike svemirskog sektora EU-a i koja uključuju organizaciju tržišta, pojednostavljivanje administracije, načela nabave, pristup podacima, klijentelu sastavljenu od javnih institucija i regulatorni okvir.

5.

priznaje da, općenito govoreći, svemirska industrija EU-a vrlo snažno utječe na znanstveni i tehnološki status Europe, što uključuje poticanje europske znanstvene i tehnološke baze i širi utjecaj svemirske tehnologije na cjelokupno gospodarstvo;

6.

slaže se sa zaključcima Vijeća od 30. svibnja 2013. o „Politika svemirske industrije EU-a – oslobađanje potencijala za gospodarski rast u svemirskom sektoru“ prema kojima je zbog uravnotežene industrijske osnove sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u lancu opskrbe ključan dio konkurentnosti europske svemirske industrije te se pridružuje Vijeću u pozivanju Komisije da dodatno procijeni potrebu za inovativnim financijskim instrumentima;

7.

smatra da je, s gledišta lokalnih i regionalnih vlasti, osobito važno da se u politikama EU-a promiče uporaba svemirskih aplikacija te da bi EU stoga morala osmisliti odgovarajuće potporne mjere za poticanje razvoja i širenje svemirskih aplikacija među javnim i privatnim korisnicima, a posebice među lokalnim tijelima vlasti i u sektoru MSP-a, kao i povezane mjere za poticanje inovacija.

8.

Dijeli stav Komisije da je svemir iznimno važan za EU i njezine građane te, kao i Komisija, glavne izazove s kojima je suočena svemirska industrija EU-a sagledava u svjetlu razvoja svemirskih sila u nastajanju (poput Kine i Indije). Kao što je uočeno u Komunikaciji, ovakvo je stanje više posljedica nedovoljnog financiranja nego neučinkovitosti europskog svemirskog sektora;

9.

razumije da bi se, u trenucima kada su EU i države članice suočene s financijskim poteškoćama, politika svemirske industrije EU-a trebala usredotočiti na stvaranje temelja za buduće poticanje sektora na globalnom tržištu i na uklanjanje prepreka koje bi ovaj proces mogle kočiti. Stoga Odbor u potpunosti podržava ciljeve koji se navode u Komunikaciji: uspostavu regulatornog okvira, razvijanje konkurentne industrijske baze, poticanje isplativosti, razvoj tržišta za svemirske aplikacije te osiguranje tehnološke neovisnosti i neovisnog pristupa svemiru;

10.

podržava stav da je za učinkovito upravljanje svemirom u Europi potrebna usuglašenost glavnih dionika, odnosno Europske komisije, ESA-e i država članica te istovremeno primjećuje da bi, politički gledano, kada bi Europljani zajednički donosili odluke o pitanjima vezanim uz obrambenu politiku, suradnja između nacionalnih vojnih sektora bila lakša, što bi koristilo i civilnom svemirskom sektoru;

11.

priznaje tržišna postignuća europskog svemirskog sektora, posebice na području SatComa, te podržava napore Komisije da održi konkurentnost ovog segmenta na globalnom tržištu. Odbor iz ove perspektive snažno podržava inicijativu da se europskim operaterima zajamči pristup radiofrekvencijskim kanalima, što je od velike važnosti za regije budući da SatCom nudi mogućnost za nadoknađivanje slabije upotrebe širokopojasnog interneta u slabo naseljenim područjima;

12.

priznaje važnost tehnološke neovisnosti europskog svemirskog sektora i slaže se s predloženim rješenjima kao što su suradnja i izmjena iskustava sa sektorima koji nemaju veze sa svemirom, pokretanje relevantnih natječaja za projekte u sklopu programa Obzor 2020. (Horizon 2020) i ulaganje u obuku kvalificirane radne snage za svemirsku industriju;

13.

međutim, pita se hoće li dostupno financiranje (npr. u sklopu Obzora 2020.) biti dovoljno da se postigne bitan napredak u postizanju tehnološke neovisnosti. Stoga poziva Komisiju da donese detaljan plan u kojem je objašnjeno kako postići ovaj cilj;

14.

što se tiče kvalificirane radne snage, predlaže da ispočetka prioritet bude potraga u novim državama članicama EU-a koje su sve izrazile interes i ambicije da se pridruže klubu svemirskih država i koje, povrh toga, imaju i visoko kvalificirane kadrove na području inženjerstva i fizike;

15.

snažno podržava tržišni razvoj svemirskih aplikacija i usluga te primjećuje da bi lokalne i regionalne vlasti mogle odigrati ključnu ulogu u ovom procesu;

16.

u ovom kontekstu želi podsjetiti da su lokalne i regionalne vlasti važni krajnji korisnici svemirskih usluga. Međutim, da bi se u potpunosti iskoristio potencijal svemirskih aplikacija, korisnici na lokalnoj i regionalnoj razini trebali bi postati svjesniji njihovih koristi. Stoga je potreban intenzivniji dijalog između pružatelja usluga i krajnjih korisnika;

17.

također smatra da lokalne i regionalne vlasti na svojim područjima trebaju okupiti razne gospodarske aktere i činitelje koji sudjeluju u inovacijskom trokutu. Lokalne i regionalne vlasti zadužene su za programe inovacija i MSP-a koji bi se mogli povezati sa svemirom i tako dati strateški doprinos poboljšanju svemirskog tržišta;

18.

također primjećuje da, zbog toga što se nalaze u neposrednoj blizini građana, lokalne i regionalne vlasti imaju jedinstven pristup raznim socijalnim skupinama na svojim područjima te su stoga u idealnom položaju da ljude obavještavaju o prednostima koje pružaju svemirske usluge.

19.

Priznaje da bi, budući da su regije jedan od glavnih korisnika satelitskih aplikacija, a naročito proizvoda i usluga programa Copernicus (GMES), politika svemirske industrije EU-a trebala podržavati tehničke inovacije i ukloniti prepreke koje koče njihov razvoj. Mjerila uspješnosti svemirske politike EU-a bit će rast, ušteda na troškovima, utjecaj na druge sektore te potencijal za zapošljavanje visokokvalificirane i produktivne radne snage;

20.

dijeli mišljenje Komisije da je poticanje inovacija na strani potražnje glavni izazov koji svemirska politika EU-a treba riješiti kako bi sredstva već uložena u svemir u sklopu okvirnih programa donijela gospodarsku korist regijama i građanima EU-a;

21.

slaže se da je cilj kreiranja javne politike za svemirski sektor EU-a usmjerene na potražnju osnažiti korisnike, ali da se ne može svesti na subvencije za potrošače;

22.

poziva Komisiju da, kako bi pomogla javnim vlastima pri obavljanju njihovih dužnosti i njihovim potrebama, definira kriterije javnog interesa koji će poslužiti za procjenu potražnje korisnika;

23.

iz regionalne perspektive primjećuje da će lokalni i regionalni krajnji korisnici usluge i proizvode Copernicusa koristiti samo ako za to imaju očigledne poslovne razloge;

24.

preporučuje da Komisija riješi pitanje mehanizama financiranja sadašnjih i potencijalnih korisnika koje bi EU i države članice mogle pružati jednom kad se usluge počnu koristiti. U Europi, kao i drugdje u svijetu, promatranje Zemlje spada u javnu infrastrukturu, a zadovoljavanje javnih interesa podrazumijeva ovisnost o državnim sredstvima za financiranje istraživanja i razvoja te uvođenja i pružanja usluga;

25.

smatra da je operativna faza Copernicusa ključna za gospodarski napredak razvoja novih tehnologija, ali da će biti potrebna financijska podrška kako bi se prevladali troškovi pokretanja koji se javljaju kada različiti korisnici preuzimaju novu tehnologiju;

26.

očekuje da će korisnicima kao što su lokalne i regionalne vlasti i MSP-ovi i dalje trebati poticaji i podrška EU-a i država članica te primjećuje da bi se i ESA mogla uključiti u pružanje podrške korisnicima;

27.

želi upozoriti da, prema dokazima sakupljenima na temelju najboljih lokalnih i regionalnih praksi, u velikoj većini slučajeva, silazne usluge u okviru programa Copernicus (GMES) zadovoljavaju potrebe javne politike te su se pokazale korisnima za ostvarivanje javnih ciljeva;

28.

predlaže da se usluge i aplikacije koje su se razvile na temelju svemirskih tehnologija sufinanciraju iz strukturnih fondova pod uvjetom da kod onih koji upravljaju fondovima postoji dovoljna politička volja i svijest. Mehanizam te vrste već je upotrijebljen u Financijskom okviru za razdoblje od 2007. do 2013. godine, gdje su neiskorišteni kohezijski fondovi i sredstva iz ERDF-a preusmjereni na novi prioritet: satelitski širokopojasni internet u zabačenim regijama.

29.

Primjećuje da su za svemirski sektor karakteristični dugi razvojni ciklusi, što povećava tržišne rizike budući da se tržišni potencijal novih aplikacija mora procijeniti puno ranije. Posljedica je to da je svemirskim poduzetnicima teško privući ulagače. Nadalje, tržište je zbog dugog vijeka trajanja svemirske imovine (10 do 15 godina za telekomunikacijski satelit) vrlo ciklično te je iznimno teško opskrbu brzo prilagoditi promjenama u potražnji;

30.

uviđa da visoki fiksni troškovi uzlaznog sektora, nastali uslijed velikih ulaganja u istraživanje i razvoj, dugog trajanja razvoja projekata i malog tržišta, koče nastajanje ekonomije razmjera, što stvara tendenciju koncentracije (npr. u lansiranju). S druge strane, veće ekonomije razmjera moguće u silaznom sektoru zbog čega su veća tržišta ekonomski isplativija. Zbog same naravi ovih izazova ne može se zanemariti središnja uloga vlada u europskom svemirskom gospodarstvu.

31.

naglašava da je apsolutno ključno da Europska unija i države članice u suradnji s ESA-om smjesta donesu potrebne političke, pravne i tehničke odluke kojim bi se osigurala potrebna financijska sredstva za neovisan pristup svemiru, dovršenje svemirskih sustava koji se trenutno razvijaju ili planiraju, promicanje istraživanja i razvoja, kao i razvoja inovativnih svemirskih usluga i aplikacija;

32.

ima dojam da svemirska proizvodnja, iako od strateškog značaja, u usporedbi s drugim industrijskim sektorima u Europi još uvijek ne predstavlja značajnu komponentu u nacionalnim gospodarstvima te poziva da u budućnosti politika svemirske industrije EU-a osigura manju ovisnost o nabavi strateških komponenti iz trećih zemalja;

33.

potiče ESA-u da kroz financiranje studija izvedivosti, tržišnih analiza i izrade prototipa nastavi podržavati organizacije koje su zainteresirane za prijenos svemirske tehnologije u druge industrije. Potpora za nove tvrtke dostupna je u obliku poduzetničkih inkubatora i „poticaja“ (ili inicijalnog financiranja) dostupnih kroz ESA-in Ured za program prijenosa tehnologije (TTPO). Odbor također poziva na dijalog koji bi mogao povećati mogućnosti za činitelje na lokalnoj i regionalnoj razini;

34.

iznosi mišljenje da je od vitalne važnosti da EU promiče „pametnu specijalizaciju“ i suradnju između svojih regionalnih programa i programa za financiranje inovacija ako želi izbjeći zaostajanje za međunarodnim konkurentima;

35.

slaže se sa zaključcima Vijeća da je uključenost regija ključan element pametne specijalizacije budući da su one ključni igrači u inovacijskoj politici Europe, što istraživačkom sektoru može pomoći da oslobodi golemi financijski potencijal regionalnih fondova EU-a. Razvoj poslovnih modela i poboljšanje poslovnih vještina zaposlenika u malim i srednjim poduzećima na području usluga povezanih s promatranjem Zemlje posebno su važni s točke gledišta lokalnih i regionalnih vlasti;

36.

poziva na usklađivanje nacionalnih politika i politika EU- a kako bi se ubrzao proces sazrijevanja europskog sektora promatranja Zemlje kako na strani ponude, tako i potražnje. Nedavni val konsolidacije znak je da se i sama industrija priprema za sljedeću fazu. Sada je vrijeme da ključne skupine potrošača kao što su vlade da prihvate aplikacije širokih razmjera za promatranje Zemlje. Kada vlade uspiju ujediniti potražnju na razini EU-a, to će, s jedne strane, povećati potražnju, a, s druge, omogućiti standardizaciju (i ekonomiju razmjera za industriju).

37.

Primjećuje da se u EU-u trenutno premalo koriste tehnologije prenesene iz svemirskog sektora na bioznanosti i da bi bilo od velike koristi kad bi, od samog početka svemirskog programa, na europskoj razini postojala ciljana strategija spin-offa u što bi bili uključeni i predstavnici drugih industrija;

38.

naglašava važnost satelitske tehnologije u svemirskom sektoru EU-a i ističe da je otprilike dvije trećine svih prodanih satelita namijenjeno telekomunikacijama. Stoga je u kontekstu politike svemirske industrije EU-a važno u obzir uzeti da je ovo tržište podložno raznim cikličnim varijacijama te da uglavnom odražava promjene u potražnji za telekomunikacijskim satelitima GEO i povezanim uslugama lansiranja;

39.

primjećuje da su mobilni telefoni, internet, kreditne kartice, cestarine, televizijsko emitiranje i vremenske prognoze samo neke od svakodnevnih djelatnosti koje se djelomično ili u potpunosti oslanjaju na satelite. Među strateške djelatnosti spadaju poljoprivreda, praćenje oceana i struja vjetra, brodska i zračna plovidba, praćenje hitnih slučajeva, zagađenja, klime i okoliša;

40.

također zamjećuje da su svemirska tehnologija i usluge dostupnije i jeftinije zbog porasta privatnih činitelja u svemiru, što je državama u razvoju i državama koje nemaju svemirski program omogućilo da iskoriste neke od pogodnosti koje pruža svemir;

41.

priznaje da je Europski okvirni program (FP7) uvelike doprinio promicanju inovacija u okviru sustava Galileo (EGNOS) i pratećih usluga; međutim, izvjestitelj žali zbog toga što je u FP7 malo pažnje posvećeno aplikacijama jer se više pažnje posvećuje uzlaznom sektoru.

42.

Pita se hoće li naglasak koji se dosada stavljao samo na tržište rada, infrastrukturu i poštivanje konkurencije (drugim riječima na kvalitetu gospodarskog okruženja) biti dovoljan ili se, umjesto toga, pažnja treba preusmjeriti na sposobnost svakog područja da proizvodi robu i usluge koji se mogu izvoziti;

43.

pozdravlja činjenicu da je Višegodišnji financijski okvir EU-a za razdoblje od 2014. –2020. uzeo u obzir programe GALILEO i Copernicus;

44.

ističe da bi EU, unatoč tome što se europska strategija za razdoblje od 2014. do 2020. usredotočila na istraživanje, razvoj i visoku tehnologiju, mogao izgubiti konkurentsku prednost na ovom području zbog zemalja u razvoju, poput Indije, Kine i Brazila, koje se brzo industrijaliziraju, ako proračunska izdvajanja država članica za istraživanje i razvoj i dalje ostanu ispod ciljeva navedenih u Lisabonskoj strategiji;

45.

ističe da je uspjeh bilo koje industrijske politike također neraskidivo povezan s makroekonomskim trendovima u EU-u i nacionalnim gospodarstvima te poziva na razvoj visokotehnološke industrijske proizvodnje temeljene na istraživanju čija se konkurentska prednost može upotrijebiti za uspostavljanje ravnoteže s prerazvijenim uslužnim sektorom;

46.

uravnoteženu provedbu Strategije Europa 2020. smatra važnom, ali se pita je li konkurentnost u inovativnim sektorima dovoljna za podizanje zaposlenosti i rasta u cjelokupnom gospodarstvu EU-a te poziva da se cijelom svemirskom sektoru pruži podrška kako bi struktura sektora bila uravnoteženija kada je riječ o velikim, srednjim i malim poduzećima;

47.

priznaje da, iako Europska komisija ima instrumente (poput pametne specijalizacije) kojima može osigurati bolji geografski pristup industrijskoj politici u ključnim sektorima, još uvijek se mora puno učiniti kako bi se osigurao adekvatan pristup financiranju (rizični kapital) iz izvora koji nisu previše neskloni riziku;

48.

ističe da bi od vitalne važnosti za industrijsku politiku EU-a trebala biti uska povezanost lokalne i regionalne razine, koja s industrijom surađuje na prepoznavanju i podržavanju njezinih prvih koraka, s nacionalnom razinom i razinom EU-a.

49.

Slaže se s mišljenjem Komisije da će, sukladno članku 4. stavku 3. UFEU-a, na području istraživanja, tehnološkog razvoja i svemira Unija biti nadležna za provođenje aktivnosti, posebice za definiranje i provedbu programa; međutim, njezino vršenje nadležnosti države članice neće spriječiti u vršenju svoje nadležnosti. Podjela nadležnosti vrijedit će dok EU ne donese sekundarno zakonodavstvo za ova područja te će tada državni parlamenti morati zamijeniti sve neusklađene zakone;

50.

ističe da se fragmentiranost i ograničenost financiranja dostupnog za svemirsko istraživanje smatra jednom od glavnih prepreka daljnjem razvoju svemirskih aktivnosti te toga poziva da EU, ESA i njihove države članice bolje usklade svoje aktivnosti i time Europi omoguće da preuzme globalno vodstvo u svemirskom sektoru. Činjenica da se većina svemirskog istraživanja ne bi provodila bez potpore Europske komisije ističe važnost uključenosti EU-a u financiranje svemirskog istraživanja. Zbog toga se u ovom pogledu djelovanje EU-a smatra nezamjenjivim;

51.

smatra da je djelovanje koje se predlaže u Komunikaciji potrebno jer pitanja koja se razmatraju imaju transnacionalne aspekte koje države članice ne mogu regulirati na odgovarajući način i zato što postojeće mjere EU-a i ciljana pomoć iz ovog okvira nisu dovoljne za postizanje zacrtanih ciljeva. U usporedbi s rascjepkanim mjerama na državnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, predložene će mjere, zbog svog opsega i učinkovitosti, donijeti jasnu korist, poglavito zbog ekonomije razmjera, budući da sveobuhvatni svemirski programi zahtijevaju ulaganja koje države članice ne mogu same osigurati;

52.

nadalje, zamjećuje da sadašnja inicijativa nema namjeru zamijeniti inicijative država članica. Cilj joj je nadopuniti mjere poduzete na njihovoj razini i još više uskladiti suradnju ondje gdje je takva usklađenost potrebna za postizanje zajedničkih ciljeva;

53.

smatra da su argumenti jasni, primjereni i uvjerljivi. Stoga je djelovanje EU-a predviđeno ovom Komunikacijom u skladu s načelom supsidijarnosti;

54.

što se tiče proporcionalnosti, slaže se s Komisijom da EU treba zakone donositi samo u onoj mjeri u kojoj je to potrebno. Prednost treba dati poticanju suradnje između država članica, usklađivanju djelovanja unutar samih država ili nadopunjavanju i podržavanju takvog djelovanja kroz smjernice ili uspostavu mehanizama za razmjenu informacija itd. Među područjima koje treba regulirati u sklopu svemirske politike EU-a u nastajanju su industrijski standardi, pitanja povezana s tehničkim djelovanjem i komercijalnim korištenjem infrastrukture za satelitsku komunikaciju.

5.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 356/55

—

primjećuje da su razlozi za poteškoće u automobilskoj industriji u mnogim državama članicama strukturne prirode i da zahtijevaju dalekosežne promjene.

—

naglašava da je važno iskoristiti svaku priliku na razini lokalnih i regionalnih vlasti. Ovisno o njihovim nadležnostima u svakoj pojedinoj zemlji to uključuje smanjenje birokracije, ubrzanje postupaka odobrenja, mjere (ponovnog) osposobljavanja, uspostavu centara za izvrsnost i inovacijskih centara te pozive za podnošenje ponuda za inovativne projekte

—

ukazuje na mogućnosti za financiranje projekata na području istraživanja i razvoja ili uspostavljanje klastera. U nekim regijama „automobilski klasteri“ razvijaju se u „klastere mobilnosti, uključivanjem željezničkih sustava, zračnoga prometa, pa čak i bicikala – pogotovo električnih bicikala i pomoćnih električnih motora (pedelec). Iskoristivost kapaciteta, čak i u razdoblju krize, bilo je moguće održati kroz diversifikaciju. Ovaj trend može se poticati, pogotovo kroz sinergije u inovaciji i tehnologiji.

—

toplo pozdravlja prijedlog Europske komisije da se uspostavi skupina stručnjaka na visokoj razini čiji bi zadatak bio promatrati provedbu i usklađenost akcijskog plana te pozdravlja sudjelovanje Odbora regija u radu te skupine stručnjaka.

Izvjestitelj

Christian BUCHMANN (AT/EPP), ministar pokrajinske vlade Štajerske

Referentni dokument

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija – CARS 2020.: Akcijski plan za konkurentnu i održivu automobilsku industriju u Europi.

COM(2012) 636 final

1.

Automobilska industrija posredno i neposredno podržava 12 milijuna radnih mjesta u EU-u i ulaže 28 milijardi eura u razvoj i istraživanje (2009). Ona je pokretač rasta koji značajno i pozitivno doprinosi trgovinskoj bilanci EU-a.

2.

Europska automobilska industrija proživljava ozbiljnu krizu koja bi se mogla pogoršati i imati posljedice za cjelokupno europsko gospodarstvo.

3.

Dok tržišta izvan Europe, na primjer u zemljama BRIC-a, doživljavaju procvat, potražnja za vozilima u Europi stagnira, što pokazuje trend novih registracija osobnih vozila. Broj novo registriranih vozila smanjio se za 8,7% u siječnju 2013. i iznosio je 885 159, što je najmanja do sada zabilježena vrijednost za siječanj (1).

4.

Europski proizvođači imaju ili su imali koristi od potencijala stranih tržišta samo u ograničenoj mjeri i na različite načine. Dok PSA Peugeot Citroën, Ford i Fiat bilježe značajne gubitke, proizvođači vozila visoke klase, kao što su BMW, Audi i Daimler, u početku su značajno povećali svoju prodaju. Za proizvođače na veliko koji su do sada svoje automobile niže i srednje klase prodavali prvenstveno u Europi, gospodarska situacija postaje sve teža.

5.

Stručnjaci ne očekuju da će se situacija poboljšati u sljedeće tri godine. U automobilskoj industriji očekuju se daljnje restrukturiranje, gubici radnih mjesta i zatvaranja tvornica. Istovremeno se treba pozabaviti pitanjem kolika bi trebala biti moguća potpora te kako pospješiti istraživanje i razvoj.

6.

primjećuje da su razlozi za poteškoće u automobilskoj industriji u mnogim državama članicama strukturne prirode i da zahtijevaju dalekosežne promjene;

7.

ističe da ove promjene moraju biti popraćene intenzivnim socijalnim dijalogom koji bi pomogao smanjiti posljedice za sve uključene strane;

8.

izričito pozdravlja komunikaciju Komisije CARS 2020., koja predlaže akcijski plan za konkurentnu i održivu automobilsku industriju u Europi;

9.

slaže se s Europskom komisijom da se u kontekstu prethodno opisane situacije ove mjere moraju brzo provoditi;

10.

ističe da bi europska automobilska industrija trebala doprinijeti društvu koje je dugoročno održivo. U vezi s tim, mjere koje se tiču okoliša, klime i sigurnosti cestovnoga prometa, bit će vrlo važne;

11.

toplo pozdravlja prijedlog Europske komisije da se uspostavi skupina stručnjaka na visokoj razini čiji bi zadatak bio promatrati provedbu i usklađenost akcijskoga plana te pozdravlja sudjelovanje Odbora regija u radu skupine stručnjaka na visokoj razini;

12.

izražava veliku zabrinutost zbog očiglednog nedostatka dosljednosti u prijedlozima Europske komisije. Glavne uprave za poduzetništvo, klimu, okoliš, zapošljavanje, jedinstveno tržište ili trgovinu često imaju različite ciljeve, a inicijative u raznim područjima politika nedovoljno su usklađene.

13.

skreće pozornost na, primjerice, ograničenja pomoći velikim poduzećima i trenutačan veoma nizak prag za definiciju malih i srednjih poduzeća, kao što je već navedeno u mišljenju OR-a o smjernicama za državnu regionalnu pomoć za razdoblje od 2014. do 2020. (CdR 2232-2012 _00_00_TRA_AC);

14.

u ovom kontekstu naglašava iznimnu važnost fleksibilnih instrumenata za podršku poduzećima s poteškoćama te ukazuje na mišljenje OR-a o smjernicama EU-a za državnu pomoć za spašavanje i restrukturiranje poduzeća s poteškoćama (CdR 240-2013_00_00_TRA_AC);

15.

ističe da je izrada europskih smjernica o financijskim poticajima kojima bi se promicala čista vozila bila jedna od preporuka konačnog izvješća CARS 21 usvojenog u lipnju 2012. Međutim, izražava žaljenje jer je Komisija te smjernice odlučila izraditi samo u obliku radnog dokumenta a ne zakonodavnog teksta. Odbor također izražava žaljenje zbog toga što ovaj radni dokument sadrži samo pet neobvezujućih "preporučenih načela" i jer u njemu nije jasno naveden učinak koji imaju znatne razlike na funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

16.

naglašava da je važno iskoristiti svaku priliku na razini lokalnih i regionalnih vlasti. To uključuje, ovisno o njihovim nadležnostima u pojedinoj zemlji, smanjenje birokracije, ubrzanje procesa odobrenja, mjere obuke i osposobljavanja, uspostavu centara za izvrsnost i inovacijskih centara te pozive za podnošenje ponuda za inovativne projekte;

17.

u vezi s tim primjećuje da bi jedna od inicijativa poduzetih na lokalnoj ili regionalnoj razini mogla uključivati suradnju na skupnim testiranjima za europsku automobilsku industriju. Takvi zajednički projekti mogli bi uključivati lokalne i regionalne vlasti, industriju, istraživače itd., te bi mogli značajno smanjiti ukupne troškove razvoja u automobilskoj industriji i imati dugoročan pozitivni učinak na konkurentnost na svjetskom tržištu;

18.

ističe da je Komisija u Komunikaciji usmjerena na ulaganje većih napora za energetsku učinkovitost vozila te istovremeno izbjegava osobito važnu stavku za konkurentnost poduzeća i okoliš tj. energetsku učinkovitost samih proizvodnih pogona za vozila i dobavljača, što bi trebalo biti jedno od područja djelovanja u okviru akcijskog plana CARS 2020.

19.

slaže se s Europskom komisijom da ulaganje u istraživanje i razvoj igra ključnu ulogu u razvoju europske automobilske industrije u budućnosti, kao što je već objašnjeno u mišljenju OR-a o programu Obzor 2020. – Okvirni program za istraživanje i inovacije (CdR 402/2011 fin);

20.

želi, između ostaloga, istaknuti demografski razvoj, koji naglašava potrebu za značajnijim ulaganjem u istraživanje i razvoj. Starenje stanovništva stvara nove zahtjeve koji uključuju prilagodbu tehnologije i funkcija vozila kako bi udovoljili potrebama starijih osoba koje upravljaju tim vozilima. Učinkovitija, udobnija, sigurnija i tiša vozila koja imaju veću mogućnost povezivanja i koja su primjerenija korisniku mogu tvoriti moderne čimbenike konkurentnosti koji bi mogli dugoročno ojačati europsku automobilsku industriju;

21.

naglašava da pogotovo mala i srednja poduzeća igraju važnu ulogu u automobilskoj industriji kao inovatori u opskrbnom lancu i u stvaranju radnih mjesta. Potpora EU-a spomenuta u CARS 2020. u tom bi pogledu bila od iznimne važnosti;

22.

upozorava na iskustvo iz okvirnih programa za istraživanje posljednjih godina, koje je pokazalo da su mala i srednja poduzeća, unatoč naporima Komisije da poboljša situaciju, uspjela imati tek ograničene koristi od financiranja iz europskih istraživačkih programa. Razlozi za to su velik birokratski teret i dugi rokovi izvršenja, ali i nedostatna razina cjelokupnog financiranja i posljedično mali broj projekata koji dobivaju potporu;

23.

podržava prijedloge Europske komisije za pojednostavljivanje financiranja projekta u programu Obzor 2020. te shodno tomu poziva Europski parlament da podrži trenutne prijedloge za smanjenje birokracije kako bi se smanjio teret povezan s nadzorom;

24.

izražava žaljenje zbog toga što prijedlozi Europske komisije za financiranje programa Obzor 2020. nisu u cijelosti prihvaćeni;

25.

zalaže se za to da regionalne i lokalne vlasti optimalno iskoriste strukturne fondove, u mjeri u kojoj to dopuštaju pravila o državnoj pomoći;

26.

ukazuje na mogućnosti koje nude strukturni fondovi, uključujući na primjer financiranje projekata na području istraživanja i razvoja ili uspostavljanje klastera. U nekim regijama se u klastere mobilnosti, uključuju željeznički sustavi, zračni promet, pa čak i bicikli – pogotovo električni bicikli i pomoćni električni motori (pedelecs) te se tako razvijaju „automobilski klasteri“. Iskoristivost kapaciteta, čak i u razdoblju krize, bilo je moguće održati kroz diversifikaciju. Ovaj trend može se poticati, pogotovo kroz sinergije u inovaciji i tehnologiji;

27.

ukazuje na probleme, spomenute i u komunikaciji CARS 2020. koji su povezani s obrazovanjem i osposobljavanjem, demografskim promjenama, nedostatkom vještina i uočljivim manjkom mladih diplomanata tehničkih smjerova;

28.

naglašava da je potrebno smisleno upotrijebiti sredstva Europskog socijalnog fonda (ESF) za daljnje osposobljavanje zaposlenika kojima još ne prijeti nezaposlenost. Svaka država članica odgovorna je za planiranje upotrebe sredstava ESF-a. Države članice moraju osigurati da se pritom u obzir uzmu specifični razvojni zahtjevi svake regije;

29.

u ovom kontekstu podržava Europski parlament, koji poziva Komisiju da podnese prijedlog direktive o informiranju zaposlenika i savjetovanju s njima te o predviđanju i upravljanju restrukturiranja;

30.

traži da se Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (EGF) osiguraju dostatna sredstva i fleksibilnost kako bi mogao ublažiti posljedice globalizacije na europska poduzeća i njihovo osoblje;

31.

ukazuje na pozitivna iskustva s ranim osposobljavanjem mladih u dvostrukom sustavu osposobljavanja, u kojem poduzeća sama osposobljavaju zaposlenike za vještine koje im trebaju, a mladi imaju dobre šanse pronaći zaposlenje odmah po završetku obuke;

32.

podržava ciljane mjere kojima bi se tehnička zanimanja učinila privlačnija ženama. Diljem Europe manje od 10 % diplomanata tehničkog smjera su žene. Iskustvo u pojedinim regijama pokazuje da žene, pogotovo u području istraživanja i razvoja, posjeduju iznimno dragocjenu tankoćutnost koja se veoma cijeni pri razvoju automobila. Nadalje, žene čine više od 50 % kupaca na tom tržištu i predstavljaju najveći segment kupaca;

33.

potiče stalnu suradnju između sustava strukovnog obrazovanja i poduzeća, koju smatra sredstvom boljeg prilagođavanja nastavnih planova potrebama tržišta koje se stalno mijenjaju;

34.

poziva automobilsku industriju da ubrza razvoj alternativnih pogonskih tehnologija i na tržište uvede praktična rješenja kako bi se ispunili ciljevi povezani s klimom, ali i kako bi se napredak u tehnologiji iskoristio na području gospodarstva (smanjenje troškova korištenih goriva, trgovinska bilanca, radna mjesta na području stvaranja biogoriva itd.) i na području uštede energije. To uključuje procese i tehnologije skladištenja novih energetskih izvora;

35.

predlaže temeljitu razmjenu podataka između svih država članica o uspješnim praksama koje se tiču suradnje između sustava strukovnog obrazovanja i poduzeća, kako bi sve regije mogle imati koristi od njih;

36.

u tom kontekstu traži da razvoj različitih tehnologija bude potaknut specifičnim ciljevima te da se pritom ne odbacuje nijedna alternativa. Ovisno o njihovoj upotrebi, pojedine tehnologije imaju svoje prednosti i mane. Istovremeno bi cijelu energetsku bilancu, uključujući potrošnju energije pri proizvodnji goriva, trebalo uzeti u obzir kada se regulira upotreba alternativnih goriva iz obnovljivih izvora energije;

37.

u tom kontekstu ističe važnost osiguranja prikladne infrastrukture, bez koje je uvođenje proizvoda na tržište teže. Stoga bi trebalo uložiti zajedničke napore za promicanje alternativnih goriva i razvoj potrebne infrastrukture; U tu svrhu potrebno je uspostaviti odbore za usklađivanje između sektora i onih koji su zaduženi za planiranje infrastrukture. Razvoj tih infrastruktura trebao bi se temeljiti na prethodnim studijama i cjelovitim planovima mobilnosti koji će omogućiti ocjenjivanje različitih mogućnosti u pogledu raznih načina prijevoza i zahtjeva lokalnih i regionalnih vlasti;

38.

poziva na oblikovanje europskih smjernica o financijskim poticajima kojima bi se promicala čista vozila, a koje se moraju temeljiti na ciljevima i raspoloživim podacima kao što su emisije CO2;

39.

u tom kontekstu pozdravlja inicijativu Europske komisije Zelena energija za promet i upućuje na mišljenje OR-a o toj temi (CdR 28-2013_00_00_TRA_AC);

40.

primjećuje da na području javne nabave postoje inovativna rješenja. Alternativnim pogonskim tehnologijama moguće je pružiti posebnu potporu kroz javna ulaganja, pogotovo u urbanim područjima (promjena voznog parka);

41.

ističe da postoje brojni uspješni primjeri iz regija i općina gdje su otvorene nove perspektive s kombinacijom promocije električnih vozila, upravljanja parkiralištima i infrastrukture (postaje za električno punjenje);

42.

skreće pozornost na Direktivu EU-a 2000/53/EZ od 18. rujna 2000. godine, u kojoj se određuje da će se od 2015. godine 95% težine materijala automobila morati reciklirati. Tako se korištenjem uporabljenih resursa može smanjiti potrošnja izvora i ovisnost o uvozu sirovina. Istovremeno recikliranje usmjereno na proces postaje temelj za kontinuirano stvaranje dodane vrijednosti i stvara kvalificirana radna mjesta u europskim regijama;

43.

naglašava da pristup na temelju životnog ciklusa usklađen s gore navedenim ciljevima počinje s dizajnom vozila te isto tako uzima u obzir sve učinke za okoliš u procesu proizvodnje, uključuje operativnu fazu i, na kraju, recikliranje i/ili obradu za ponovnu uporabu;

44.

ističe da ovaj sveobuhvatni pristup iznad svega stvara sjajne mogućnosti za razvoj novih održivih materijala i pomaže u ispunjavaju ciljeva smanjenja emisija CO2 sadržanih u strategiji Europa 2020;

45.

naglašava da izvoz više od 75% rabljenih vozila na kraju njihova životnog ciklusa predstavlja velik gubitak potencijalnih izvora, što znači da se za proizvodnju novih vozila moraju koristiti nove sirovine (rijetki zemni metali), koji se uvoze iz Azije;

46.

naglašava važnu funkciju recikliranja u tom kontekstu, u stvaranju novih radnih mjesta i smanjivanju ovisnosti o dobavljačima sirovina;

47.

stoga poziva na ulaganje većeg napora za korištenje starih vozila kao izvora. Cilj bi trebao biti oblikovanje jasnih pravila o obvezama recikliranja te inzistiranje na razvoju održivih materijala;

48.

traži da se pri ocjeni automobilske industrije i povezanih pitanja više pažnje posveti tržištu rabljenih automobila i analizi navika potrošača tijekom postupka donošenja odluke;

49.

izražava žaljenje što je tržištu rabljenih automobila u akcijskom planu posvećen samo jedan stavak te ističe da istočne članice Europske unije karakterizira sve stariji vozni park. Uzrok tomu više je čimbenika: cijena rabljenih automobila, visoke cijene novih automobila, prosječna neto plaća i sve niži standard života.

5.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 356/60

—

cijeni strateški pristup koji je Komisija predložila putem Paketa mjera za socijalno ulaganje, prema kojem treba posvetiti više pažnje poboljšanju kapaciteta ljudi i podržavanju njihovog sudjelovanja u društvu i na tržištu rada kako bi se povećalo blagostanje pojedinca, potaklo gospodarstvo i Europskoj uniji pomoglo da iz krize izađe jača, povezanija i konkurentnija;

—

izražava žaljenje zbog toga što se u Komisijinom Paketu mjera za socijalno ulaganje zanemaruje uloga lokalnih i regionalnih vlasti. Lokalne i regionalne vlasti neposredno poznaju socijalne probleme i imaju ključnu ulogu u koordiniranju i provođenju aktivnosti za njihovo rješavanje;

—

primjećuje da mnoge lokalne i regionalne vlasti već razvijaju i provode uspješne programe pomoću kojih se suočavaju s izazovima navedenima u Paketu mjera za socijalno ulaganje i stoga smatra da među njima treba poticati razmjenu najboljih praksi;

—

poziva EU da, u dogovoru s državama članicama, razmotri mogućnost uspostave europskog okvira za socijalno stanovanje budući da socijalno stanovanje ima ključnu ulogu u rješavanju problema beskućništva i u strategijama usmjerenima na stanovanje i sprečavanje beskućništva koje preporuča Komisija;

—

ističe da bi u okviru ESF-a trebalo na bolji način rješavati stvarne potrebe građana time što bi se lokalnim i regionalnim vlastima omogućila veća fleksibilnost u određivanju ciljeva na lokalnoj razini;

—

poziva Komisiju da izradi konkretan plan za provedbu Paketa mjera za socijalno ulaganje. On bi trebao uključivati mehanizme za praćenje, usklađivanje, međudržavnu razmjenu i međusobno učenje o prioritetnim temama, kao što su nezaposlenost mladih, obrazovanje, beskućništvo, siromaštvo djece te briga za osobe s invaliditetom i uzdržavane osobe.

Izvjestitelj:

Ahmed ABOUTALEB (NL/PES), gradonačelnik Rotterdama

Referentni dokument

Komunikacija Europske komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Socijalno ulaganje za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014.-2020.

COM(2013) 83 final

1.

izražava zadovoljstvo strateškim pristupom koji je Komisija predložila putem Paketa mjera za socijalno ulaganje, prema kojem više pažnje treba posvetiti poboljšanju kapaciteta ljudi i podržavanju njihovog sudjelovanja u društvu i na tržištu rada kako bi se povećalo blagostanje pojedinca, potaklo gospodarstvo i Europskoj uniji pomoglo da iz krize izađe jača, povezanija i konkurentnija;

2.

podsjeća na svoje mišljenje o aktivnom uključivanju (2008/C 257/01), u kojem se naglašava važnost lokalnih i regionalnih vlasti kao ključnih sudionika u politikama aktivnog uključivanja;

3.

smatra da se održivi rast, uravnoteženi proračuni i socijalna kohezija mogu postići samo ako se više napora uloži u otvaranje novih radnih mjesta i poboljšanje socijalne zaštite i socijalne uključenosti. Europski semestar te napore mora u potpunosti odražavati time što će osigurati da se u mehanizme nadzora i usklađivanja uključe ciljevi, naročito oni povezani s pristojnim radnim mjestima i smanjenjem nejednakosti, čime će osigurati ravnotežu između gospodarskih i socijalnih ciljeva te stalnih napora za promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije kako bi se smanjio gospodarski i socijalni jaz među regijama;

4.

ukazuje na činjenicu da su, apsolutno gledano, izazovi povezani sa siromaštvom i socijalnom isključenošću osobito kritični u urbanim područjima koja predstavljaju 80 % europskog stanovništva i 85 % BNP-a EU-a, dok se ruralna područja, zbog nižih prihoda i rjeđe naseljenosti s ozbiljnim socijalnim problemima suočavaju u relativnom smislu. U urbanim područjima socijalni se problemi najčešće koncentriraju u određenim susjedstvima, stvarajući tako siromašne gradske predjele neovisno o prosperitetu grada;

5.

naglašava da je u borbi protiv siromaštva i socijalnog isključenja od iznimne važnosti svim građanima zajamčiti jednak pristup osnovnim uslugama od općeg interesa, kao što su stanovanje, obrazovanje, zdravstvena skrb, zapošljavanje i pristup socijalnim službama, kao što je sadržano u Povelji Europske unije o temeljnim pravima. Jedan od preduvjeta za postizanje toga jest solidarnost među građanima iz svih slojeva društva. Raspodjela ovih osnovnih usluga zahtijeva sveobuhvatan pristup s kratkoročnom i dugoročnom perspektivom, koji bi građane postavio u središte postupaka kojim se pronalaze rješenja;

6.

poziva sve institucije EU-a da se jasno obvežu na sudjelovanje građana u svim fazama razvoja politika, od rasprave do provedbe. Od iznimne je važnosti u ovome trenutku da se ponovo uspostavi povjerenje u naše demokratske institucije time što ćemo u potpunosti odgovoriti na potrebe i težnje građana. Uz to, ako rješenja potražimo na razini zajednica i iskoristimo njihovu energiju, volju za promjenama i poznavanje stvarnih potreba građana na terenu, bit ćemo spremniji za nalaženje realističnih i učinkovitih rješenja za socijalne izazove. Ulaganjem u zajednice na (pod)lokalnoj razini stvaraju se stabilna susjedstva koja imaju pozitivan utjecaj na osjećaj sigurnosti;

7.

pozdravlja činjenicu da Komisija priznaje da su zapošljavanje i socijalna politika prvenstveno odgovornost država članica te lokalnih i regionalnih vlasti, jer na taj način poštuje načelo supsidijarnosti;

8.

podržava stav Komisije da je u borbi protiv nezaposlenosti od ključne važnosti naglasak staviti na mjere za otvaranje radnih mjesta, smanjenje nezaposlenosti i promicanje cjeloživotnog učenja, na inicijative za jačanje konkurentnosti na tržištu rada, obrazovanja, obuke i jednakih izgleda te na druge mjere za poboljšanje vještina i otvaranje novih mogućnosti. Među ovim mjerama su i omogućavanje mobilnosti radnika i davanje mikrokredita onima koji žele pokrenuti ili proširiti poduzeća;

9.

izražava žaljenje što se u Komisijinom Paketu mjera za socijalno ulaganje zanemaruje uloga lokalnih i regionalnih vlasti. Lokalne i regionalne vlasti snažno utječu na živote većine građana Europe koji žive, rade ili studiraju na područjima za koje su one nadležne, ili im se tamo, u slučaju osoba s invaliditetom i uzdržavanih osoba, pruža skrb. Na razini lokalnih i regionalnih vlasti pruža se većina socijalnih usluga i isplaćuje većina naknada;

10.

vjeruje da će veća uloga lokalnih i regionalnih vlasti u donošenju odluka doprinijeti integriranoj izradi strategija aktivnog uključivanja, na koju su pozvali Europski parlament i Komisija. Lokalne i regionalne vlasti izravno su upoznate sa socijalnim problemima i igraju ključnu ulogu u usklađivanju i provedbi mjera za njihovo rješavanje. Iskustvo u rješavanju socijalnih izazova ključno je za ostvarenje ciljeva strategije Europa 2020. Stoga lokalne i regionalne vlasti moraju imati ključnu ulogu u Europskom semestru te pregovorima o programima nacionalnih reformi i njihovoj provedbi;

11.

naglašava da se rad mora isplatiti. To znači da treba zajamčiti odgovarajuću minimalnu plaću i kvalitetu radnih mjesta. Ako osoba (privremeno) nije (još) sposobna raditi, trebalo bi joj osigurati adekvatna sredstva za život i ravnopravan pristup osnovnim uslugama prevencije, osposobljavanja i aktiviranja. Stoga OR poziva Europsku komisiju da razmotri pitanje provedbe preporuke Vijeća o minimalnom dohotku iz 1992.;

12.

napominje da lokalne vlasti trebaju iskoristiti energiju svih pojedinaca, civilnog društva i poduzeća koja se okupljaju u njihovim urbanim područjima. Treba poticati inovacijski duh poduzetnika socijalne ekonomije koji mogu ponuditi nova rješenja i zadovoljiti potražnju za uslugama i infrastrukturom. Regije i gradovi trebaju težiti zajedničkom stvaranju i u tom cilju sklapati produktivna partnerstva s privatnim sektorom i skupinama civilnog društva, istovremeno promičući istinsku i temeljitu uključenost građana u sve faze društvenih inovacija (ideje, planiranje, stvaranje pilot projekata, razvoj i provedbu);

13.

smatra da je na lokalnoj i regionalnoj razini, kada je riječ o politikama socijalne uključenosti i integracije, sudjelovanje svih građana od suštinske važnosti te da se ne bi smjela raditi razlika između državljana trećih zemalja i građana EU-a. Skreće pozornost na činjenicu da priljev pridošlica uslijed mobilnosti unutar EU-a stvara izazove u smislu prilagodbe javnih usluga i usluga skrbi koje se građanima pružaju u vidu smještaja, zapošljavanja i obrazovanja. Osnovni uvjeti za integraciju građana EU-a općenito se ne razlikuju od onih za ostale pridošlice. Oni se moraju uhvatiti u koštac s novim jezikom, novim institucijama i, ponekad, s drugačijim društvenim normama;

14.

izražava žaljenje što je Komisija samo djelomično upotrijebila samoinicijativno izvješće Europskog parlamenta o socijalnom ulaganju (od 25. 7. 2012, 2012/2003 INI) u kojem se poziva na bolje upravljanje za ostvarenje ciljeva zapošljavanja i socijalnih ciljeva strategije Europa 2020. i ne predlažu dodatna sredstva. Paket mjera za socijalno ulaganje ne bi se trebao svesti samo na preporuke o politikama upućenih državama članicama i nekoliko najavljenih zakonodavnih inicijativa. Cilj europskih i nacionalnih proračuna trebao bi, osobito u ovome kriznom razdoblju, biti uključivanje programa zapošljavanja i socijalnog ulaganja;

15.

primjećuje da Paket mjera za socijalno ulaganje pruža sveobuhvatne informacije o socijalnim trendovima u Europi. Korišteni podaci i informacije temelje se na nacionalnim i regionalnim trendovima i statistikama. Takav skup informacija ne prikazuje dovoljno jasno izazove na lokalnoj razini niti razlike u socijalnim potrebama i siromaštvu između gradske i regionalne ili nacionalne razine. Prikupljanje informacija o tome što funkcionira na lokalnoj razini, a što ne, od iznimne je važnosti kako bi provedene mjere bile učinkovite i uspješne u ostvarenju ciljeva socijalne politike. Odbor regija potiče europske institucije na prikupljanje podataka i informacija o socijalnim trendovima na lokalnoj i regionalnoj razini i na ocjenjivanje politika socijalnog uključivanja koje provode lokalne i regionalne vlasti, osobito u velikim gradovima;

16.

upozorava na stalnu spolnu diskriminaciju kojoj su još uvijek izložene osobe koje na raznim razinama spadaju u osjetljive skupine (npr. žene i samohrani roditelji) te pozdravlja činjenicu da je Europska komisija svjesna tog izazova i želi mu posvetiti odgovarajuću pozornost;

17.

ipak, priznaje da bi ta komunikacija mogla označavati prekretnicu definirajući socijalnu politiku kao ulaganje u društvo, a ne trošak izazvan neuspjehom tržišta. Takav opis socijalne politike mogao bi u politikama dovesti do pomaka s korektivnih na preventivne mjere, čime bi se problemi kao što je socijalna isključenost počeli rješavati prije nego što se razviju, a ovisnost o drugima odložila poticanjem samostalnosti i aktivnog starenja;

18.

pozdravlja to što je Europsko vijeće na svom zasjedanju od 27. – 28. lipnja 2013. priznalo potrebu za jačanjem socijalne dimenzije EMU-a. Europskoj uniji treba osigurati instrumente kojima će, umjesto oslanjanja na interne mehanizme devalvacije koji rješavaju samo asimetrične šokove, održati potencijal stvarne ekonomske konvergencije i socijalnog napretka svih država članica. Stoga sa zanimanjem očekuje komunikaciju Komisije o socijalnoj dimenziji EMU-a predviđenu za početak listopada 2013. godine;

19.

smatra da bi se socijalna dimenzija EMU-a, kao što je predložio Europski parlament, (1) mogla temeljiti na Sporazumu o socijalnom ulaganju (Social Investment Pact) po uzoru na model Pakta Euro Plus (Euro Plus Pact). Time bi se postavili ciljevi socijalnog ulaganja država članica namijenjenog postizanju socijalnih i obrazovnih ciljeva strategije Europa 2020., kao i njezinih ciljeva vezanih uz zapošljavanje; sporazum o socijalnom ulaganju trebalo bi dopuniti i tablicom postignuća politike zapošljavanja i socijalne politike, koju treba uvesti u skladu s člankom 148. UFEU-a i za nju zadužiti EPSCO, kako bi se mogle utvrditi nejednakosti u zapošljavanju i socijalne nejednakosti koje bi mogle ugroziti stabilnost Ekonomske i monetarne unije;

20.

potiče Europsku komisiju da podrobnije prouči izvedivost sustava osiguranja Europske unije u slučaju nezaposlenosti koji bi mogao djelovati kao automatski stabilizator na razini EMU-a;

21.

pozdravlja činjenicu da se u zaključcima Europskog vijeća (2) naglašava da bi „mogućnosti koje postojeći porezni okvir EU-a nudi za ujednačavanje potreba produktivnog javnog ulaganja s ciljevima porezne discipline” trebale biti dalje „iskorištene” u preventivnom dijelu Pakta o stabilnosti i rastu te stoga od Komisije očekuje da se nadalje pozabavi pitanjem kakvoće javne potrošnje, između ostaloga tako što će procijeniti odvajanje tekuće potrošnje od investicija u izračunima proračunskog deficita, kako bi se izbjeglo sprečavanje javnih ulaganja s dugoročnim neto koristima;

22.

insistira na tome da obrazovanje (formalno ili neformalno) treba biti u središtu interesa Paketa mjera za socijalno ulaganje. Nejednakosti u pristupu obrazovanju, a osobito obrazovanju visoke kvalitete koje mlade ljude priprema za mogućnost zapošljavanja u uključivom informacijskom društvu i pomaže im da postanu aktivni građani u složenim demokratskim društvima, ključna su prepreka smanjenju siromaštva i povećanju gospodarskog rasta. Države članice moraju dokazati da su riješile ulagati u obrazovanje, cjeloživotno učenje i obuku za sve stavljanjem posebnog naglaska na obrazovanje u ranom djetinjstvu i pristup visokoškolskom obrazovanju, suradnju između poduzeća i škola, obuku na radnome mjestu i posebnu obuku za sektore u kojima nedostaje radne snage (npr. medicinski sektor, čistu tehnologiju, informacijsko-komunikacijske tehnologije) i na smanjenje stope napuštanja škole;

23.

pozdravlja to što se Komisija usredotočila na obrazovanje i osposobljavanje te vjeruje da bismo pri tome više pažnje trebali usmjeriti na strukovno obrazovanje i njegovu kvalitetu i to uvođenjem praktičnih mjera kako u fazi usmjeravanja, tako i tijekom obrazovanja i osposobljavanja. Potrebno nam je više obrtnika, inženjera i tehničara u gospodarstvu EU-a kako bismo bili konkurentni na globalnoj razini. Nažalost, sve je manje ljudi u EU-u zainteresirano za stručno osposobljavanje, iako ono nudi velike mogućnosti za borbu protiv nezaposlenosti i održivi razvoj gospodarstva;

24.

insistira na tome da cjeloživotno strukovno osposobljavanje treba visoko cijeniti. Europska unija trebala bi predstaviti dovoljno dugoročnih mjera i namijeniti dovoljno financijskih sredstava iz Europskog socijalnog fonda (ESF) za poboljšanje stručnog osposobljavanja;

25.

naglašava da, pored jake usredotočenosti na ponudu zapošljivih osoba, treba obratiti veću pozornost aspektu potražnje na tržištu rada. Činjenica jest da su nezaposlene osobe većinom niskokvalificirane, da se za slobodna radna mjesta traži visokokvalificirana radna snaga te da, u ovo krizno vrijeme, mjere orijentirane na potražnju moramo upotpuniti instrumentima za poboljšanje ponude koji podrazumijevaju više od deregulacije tržišta rada, smanjenja cijene rada i pružanja poticaja nezaposlenima da prihvate slabo plaćena radna mjesta. Trebamo poboljšati kvalifikacije niskokvalificiranih i nezaposlenih pružajući im potrebne kapacitete za učenje;

26.

poziva Komisiju, države članice i lokalne i regionalne vlasti da potiču bolje predviđanje vještina potrebnih u budućnosti, bolje povežu vještine s potrebama tržišta rada te smanje jaz između sfere obrazovanja i sfere rada, posebice na najnižim razinama tržišta rada gdje se sudjelovanje na tržištu rada mora promicati, na fleksibilan način i bez birokracije. Na primjer, u Nizozemskoj su vlada, poduzeća i obrazovne institucije sklopile pakt o tehnologiji, čiji je cilj unaprijediti povezanost obrazovanja i tržišta rada u tehnološkom sektoru te na taj način smanjiti nestašicu tehničkog kadra. Pakt o tehnologiji dogovoren je na državnoj razini, ali se većinom sastoji od aktivnosti koje će se provoditi kroz regionalni i sektorski pristup, uz upotrebu već postojećih struktura, poput raznih lokalnih centara stručnosti („kenniswerkplaatsen”) za razvoj talenata, gradove s visokom kvalitetom života i javno zdravlje u Rotterdamu;

27.

naglašava da je važno iskoristiti sav radni potencijal. Mogu se uvesti potporne mjere za one koji se nalaze na marginama tržišta rada, a za te bi mjere bila odgovorna nacionalna i/ili podnacionalna tijela);

28.

preporučuje da se (socijalno) sudjelovanje doda trima postojećim stupovima pristupa kojeg je Komisija osmislila kako bi se povećalo aktivno uključivanje osoba koje su najudaljenije od tržišta rada: odgovarajući prihodi, aktivno uključivanje i kvalitetne usluge. Socijalno sudjelovanje i uključivanje moraju biti ključni za postizanje naših socijalnih ciljeva, a to su razvoj socijalnih država i održavanje njihove stabilnosti. Građane treba osnažiti kako bi u potpunosti ostvarili svoj potencijal, koristili i razvijali svoje vještine u najvećoj mjeri, u cilju gospodarske autonomnosti;

29.

traži dodatna objašnjenja o uvjetovanosti pristupa socijalnoj skrbi. Uvjetovanost se može smatrati prihvatljivom ako postoje socijalni transferi koji pojedince podržavaju i potiču ih da ponovno stupe na tržište rada, započnu obrazovanje ili obuku;

30.

s obzirom na procjene prema kojima oko 56 milijuna ljudi u EU-u starijih od 15 godina nema bankovni račun, OR pozdravlja prijedlog Komisije da svaka osoba u Europskoj uniji dobije pravo na osnovni bankovni račun;

31.

pozdravlja namjeru Komisije da razmotri upotrebu novih financijskih instrumenata, a posebice socijalnog povrata ulaganja i socijalnih obveznica, kako bi povećala utjecaj javnog socijalnog ulaganja te je poziva da predoči podrobnije prijedloge o tom pitanju i osigura da pravila EU-a za nabavu omoguće socijalni povrat ulaganja. U tom kontekstu podržava predloženo otvaranje štednog računa EU-a koji bi EU-u mogao osigurati dodatno financiranje koje će doprinijeti tome da se na lokalnoj i regionalnoj razini ispune ciljevi o zaposlenosti i rastu iz strategije Europa 2020.;

32.

naglašava da bi države članice, regije i lokalne zajednice trebale iskoristiti raznolikost svojih građana. Preduvjet za inovacije je kultura uključivosti zbog koje je sigurno biti jedinstven i povezivati se s drugima kroz tu raznolikost;

33.

primjećuje da mnoge lokalne i regionalne vlasti već razvijaju i provode uspješne programe pomoću kojih se suočavaju s izazovima navedenima u Paketu mjera za socijalno ulaganje. Neki od primjera su jedinstveni informacijski punktovi (odjeli za mlade), regionalni centri za mlade i obitelj, strategije za stambeno zbrinjavanje i sprječavanje beskućništva, strategije socijalnog povrata ulaganja, obveznice s društvenim učinkom, centri za razvoj nadarenosti, četvrti primjerene za djecu i puno sudjelovanje. Stoga treba poticati razmjenu najboljih praksi između lokalnih i regionalnih vlasti. Međusobno partnerstvo i suradnja lokalnim vlastima omogućuju da koriste više resursa i iskustava, a istovremeno promiču šire sudjelovanje u razvoju s partnerima iz raznih sektora. U potpunosti trebamo uzeti u obzir takva iskustva pri izgradnji baze znanja koju predlaže Paket mjera za socijalno ulaganje i pri poticanju takvih razmjena u okviru Programa za socijalne promjene i inovacije (PSCI);

34.

ističe da su integracijski programi financirani iz Europskog fonda za integracije (INTI) i ESF-a. Međutim, izvor financiranja je prečesto ograničavao opseg pružanja usluga. Treba naglasiti da, s obzirom na sve veću mobilnost unutar EU-a, u sljedećem proračunu treba osigurati sredstva za potporu mobilnih građana EU-a tako se objedine prioriteti dvaju fondova i stvori program financiranja svih građana bez obzira na državljanstvo. Ta nova financijska sredstva iz proračuna mogla bi se upotrijebiti za uključivanje građana EU-a u jezične programe i programe usmjeravanja, a sve to u bliskoj suradnji s drugim dionicima, kao što su nevladine organizacije i, posebice, privatni sektor. Komisija mora iskoristiti svoj utjecaj kako bi neke od lokalnih i regionalnih vlasti u zemljama iz kojih pristižu emigranti navela da koriste ESF i Europski fond za regionalni razvoj (ERDF) za puno veća ulaganja u socijalni i ekonomski razvoj svojeg stanovništva;

35.

primjećuje da, iako su migracije unutar i između država članica jedan od načina na koji se pojedinci nose s gospodarskom krizom, sveobuhvatnije i dugoročno socijalno ulaganje u regije i općine, koje najbolje mogu razumjeti specifičnosti svojih regija i zajednica, može riješiti krizu na održiviji način time što će smanjiti pritisak na pojedince da, u potrazi za poslom, napuste svoje domove, obitelji i zajednice. Nadalje, nedovoljne jezične vještine mogu umanjiti mogućnosti pojedinaca da u potrazi za poslom, obrazovanjem itd. emigriraju u drugu državu članicu. Možda će biti potrebno pojačati napore za boljim podučavanjem jezika kako bi se potakla kratkoročna migracija dok se ne pronađu dugoročna rješenja. Na taj će se način dodatno potaknuti i socijalna uključenost;

36.

podržava stav Komisije o lokalnim učincima demografskih promjena i starenja stanovništva, što stvara novo opterećenje za socijalnu infrastrukturu i dostupnost javnih prostora. Zbog porasta siromaštva u starijoj dobi pojavljuje se potreba za održivim sustavima socijalne zaštite i socijalnih usluga koji moraju biti priuštivi i svima dostupni. Korektivni model mora se zamijeniti preventivnim koji ljudima omogućava dulja razdoblja funkcionalne neovisnosti i uključenosti u odnose. Posebna se pažnja mora obratiti na promicanje aktivnog i zdravog starenja među Europljanima dok se s institucionalnog pristupa prelazi na pristup temeljen na zajednici;

37.

izražava žaljenje što se radni dokument službi Komisije o dugoročnoj skrbi u društvima koja stare ne bavi pitanjem siromaštva, društvene isključenosti i pristojnih prihoda za starije ljude što bi moglo dovesti do veće potrebe za dugoročnom skrbi. Odbor regija također smatra da nije provedena dovoljno podrobna analiza načina na koji strukturni fondovi mogu potaći investicije u dugoročnu skrb;

38.

smatra da bi Paket mjera za socijalno ulaganje trebao biti popraćen većim priznanjem uloge socijalne ekonomije jer znamo da na razini EU-a postoji 2 milijuna poduzeća socijalne ekonomije (odnosno 10 % svih europskih poduzeća) te da ona zapošljavaju više od 11 milijuna plaćenih radnika (što je 6 % radno aktivnog stanovništva EU-a). Stoga ponovno poziva na izradu statuta Europskog uzajamnog društva, što je u ožujku 2013. podržao i Europski parlament;

39.

naglašava važnost međusobne profesionalne suradnje zdravstvenog sektora i sektora socijalne skrbi te formalnih i neformalnih mreža u zajednici. Potrebno je sakupiti znanje o raznim vrstama susjedske pomoći te komplementarnoj ulozi volontera, profesionalaca i susjeda koji pružaju potporu. Profesionalci bi se trebali snažnije poistovjetiti s lokalnim susjedstvom u kojem, suradnjom i pomaganjem, mogu ojačati podršku susjeda i rad volontera te u njima posredovati. Ovaj novi pristup upravljanju, koji se pokazao uspješnim u nekim europskim gradovima, treba poduprijeti instrumentima na europskoj razini kako bi se najbolje prakse proširile diljem Europe. Jedan od prikladnih pristupa bila bi provedba sustava koji objedinjavaju informacije o građanima (socijalna povijest i povijest bolesti) i pristup tim informacijama u smislu dostupnih resursa i usluga (katalozi i mape usluga i resursa, dostupnih inovacijskih tehnologija poput naprednih sustava skrbi na daljinu, nadzora na daljinu, itd.);

40.

poziva EU da, u dogovoru s državama članicama, razmotri mogućnost uspostave europskog okvira za socijalno stanovanje kao što je OR preporučio u svom mišljenju iz listopada 2013., a Europski parlament u svojoj rezoluciji od 11. lipnja 2013. Iako EU nije izričito nadležan za socijalno stanovanje, mnoge politike EU-a (politika o konkurenciji, unutarnjem tržištu, strukturnim fondovima, energetskoj učinkovitosti, ekološkim normama …) izravno utječu na socijalno stanovanje. Stoga je potreban okvir za usklađivanje kako bi se osiguralo poštivanje temeljnih prava i dosljednost između politika EU-a koje utječu na stanovanje. U ovom kontekstu, OR podsjeća da, prema Ugovoru o EU-u, javna tijela imaju odriješene ruke u organizaciji socijalnog stanovanja i određivanju kućanstava koja zadovoljavaju uvjete. Odbor također vjeruje da je socijalno stanovanje ključno za koheziju i da se ne smije dodjeljivati isključivo osobama u nepovoljnom položaju kako bi se promicala socijalna pomiješanost;

41.

podsjeća države članice i Komisiju da ulaganje u socijalno stanovanje pomaže u rješavanju hitnih socijalnih potreba što je osnova strateškog socijalnog ulaganja. Također, na održiv način pomaže kod otvaranja radnih mjesta na lokalnoj razini koja se ne mogu lako premjestiti u druge zemlje, stabiliziranju gospodarstva time što sprječava stvaranje efekta balona na tržištu nekretnina te borbe protiv klimatskih promjena i energetskog siromaštva. Nadalje, OR ističe da socijalno stanovanje ima ključnu ulogu u rješavanju beskućništva i u donošenju strategija za stambeno zbrinjavanje i sprečavanje beskućništva na koje poziva Komisija;

42.

pozdravlja uključivanje beskućništva u prioritetne teme Paketa mjera za socijalno ulaganje i poziva države članice da „se kroz sveobuhvatne strategije temeljene na prevenciji, stanovanju te reviziji uredbi i postupaka deložacije uhvate ukoštac s beskućništvom, uzimajući u obzir ključne nalaze iz smjernica za borbu s beskućništvom koje se nalaze u ovom Paketu“. OR u ovom kontekstu poziva Komisiju da izradi konkretan okvir EU-a za potporu dionicima, posebice relevantnim nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima kako bi postigli napredak u rješavanju beskućništva, uzimajući u obzir samoinicijativno mišljenje Odbora regija o ovoj temi;

43.

naglašava da, želimo li postići socijalne ciljeve, moramo promijeniti pristup kako bismo poboljšali kvalitetu rezultata za korisnike te bili djelotvorni i učinkoviti. Socijalne inovacije potrebne su u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti te bi ih trebalo uključiti u uredbe o strukturnim fondovima, ali one također trebaju imati istaknutu ulogu u Obzoru 2020. te uživati učinkovitu podršku Europskog programa za socijalne promjene i inovacije. Stoga bi vodeće inicijative strategije Europa 2020., naročito Europska platforma protiv siromaštva i isključenosti, trebale osigurati referentni okvir kako bi se ti ciljevi mogli bolje postići;

44.

ukazuje na činjenicu da se suvremena društva na znanost i tehnologije oslanjaju ne samo za gospodarski rast, već i za socijalno blagostanje i napredak. Međutim, interakcija znanosti i istraživanja s jedne strane te društva i građana s druge često nije dovoljna, a ponekad i ne postoji. Stoga se u budućnosti pri financiranju europskog istraživanja pažnja ne smije posvećivati samo tehničkim, već i društvenim i humanističkim znanostima kako bi se razvila relevantna praktična znanja i istraživanja o problemima i kvaliteti života u urbanim četvrtima i slabije naseljenim područjima te proširila među onima koji su nadležni za politike urbanističkog i prostornog planiranja. Za prikupljanje sustavnog znanja o učinkovitosti političkih mjera, o tome kako one „funkcioniraju“, za koje socijalne skupine i u kojim okolnostima, posebno se preporučuju najnoviji modeli evaluacijskih istraživanja; pozdravlja inicijative koje Komisija poduzima da podrži socijalne inovacije i korake poduzete za razmjenu informacija o iskustvima vezanim uz inovacije;

45.

ukazuje na činjenicu da regionalna politika EU-a promiče održivi urbanistički razvoj od 1989. godine. Regionalna politika kroz strukturne fondove ulaže u projekte koji promiču dobro upravljanje na lokalnoj razini, osiguravaju održivo urbano okruženje, potiču socijalno uključivanje i ravnopravnost, obnavljaju urbana područja i daju zamah gospodarskom rastu i otvaranju radnih mjesta. Budući da su lokalne i regionalne vlasti blizu svojim građanima i imaju iskustva s utvrđivanjem lokalnih potreba i želja, treba naglasiti da sadašnja struktura financiranja mora biti prilagodljivija lokalnim potrebama, čime će se gradovima i urbanim područjima omogućiti da preuzmu veću odgovornost i vodeću ulogu u koordiniranju integriranih pristupa na razini gradova ili metropolitanskih područja. Potrebno je poboljšati koordinaciju između ESF-a i ERDF-a kako bi se podržala teritorijalna kohezija i cjeloviti pristupi prilagođeni određenim područjima;

46.

pozdravlja prijedlog da se najmanje 20 % sredstava ESF-a u svakoj državi članici naznači za promicanje socijalne uključenosti i borbu protiv siromaštva. Odbor bi za to želio dobiti dodatna jamstva kako bi se osiguralo da se financiranjem pravilno upravlja i da se ono usmjerava onima kojima je najpotrebnije. To može značiti da se sredstva u svakoj državi članici naznačuju na regionalnoj razini, a ne središnjoj, i to na temelju niza čimbenika pomoću kojih se određuje veća potreba za podrškom (pokazatelji siromaštva, BDP po glavi stanovnika, zaposlenost, razina obrazovanja, imigracija, itd.);

47.

poziva da se smjesta provede Inicijativa za zapošljavanje mladih (Youth Employment Initiative) i da se u programe jamstva uključe mladi ljudi do 30. godine života. Prihvaća Komisijinu preporuku Jamstvo za mlade (Youth Guarantee), čiji je cilj rano spriječiti situacije u kojima pojedinci nemaju pristupa obrazovanju, zaposlenju ili obuci. Naglašava ključnu ulogu koju lokalne i regionalne vlasti imaju u njezinoj provedbi. Izražava jaku zabrinutost zbog nedovoljnog financiranja Inicijative za zapošljavanje mladih tijekom cijelog sljedećeg programskog razdoblja (6 milijardi eura) i poziva da se u prvih nekoliko godina višegodišnjeg financijskog okvira hitno unaprijed dodijeli znatan dio sredstava nove proračunske linije namijenjene Inicijativi. Stopa nezaposlenosti mladih od 25 % ne smije biti jedini kriterij podobnosti za NUTS II, već se u obzir trebaju uzeti znatna odstupanja od prosječne stope nezaposlenosti mladih na regionalnoj i nacionalnoj razini;

48.

ističe da bi ESF stoga trebao na bolji način rješavati stvarne potrebe građana time što bi lokalnim i regionalnim vlastima omogućio veću fleksibilnost pri određivanju ciljeva na lokalnoj razini. U određivanje prioriteta ESF-a i upravljanje njegovim sredstvima treba uključiti lokalne i regionalne vlasti. Što se tiče zakonodavstva, uredba o budućnosti ESF-a treba detaljno definirati veću ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u strateškom upravljanju ESF-om. Odbor također traži da se za upravljačka tijela ESF-a uvede obveza prema kojoj moraju dokazati da su uključili lokalne i regionalne vlasti u određivanje prioriteta operativnih programa i naknadno strateško upravljanje ESF-om;