21.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 341/1

1.1

U mišljenju se izlaže argument da je provođenje načela partnerstva, utvrđenog Komisijinim Kodeksom ponašanja u partnerstvu, učinkovit način jačanja partnerstava civilnog društva u primjeni strategije za Baltičku regiju.

1.2

Europski parlament, Odbor regija i EGSO podržavaju Kodeks ponašanja u partnerstvu ali ga Vijeće još nije prihvatilo. Za pristalice načela partnerstva ovo predstavlja značajan izazov.

1.3

EGSO priznaje da Kodeks ponašanja u partnerstvu ne uživa potpunu političku potporu među baltičkim državama članicama te da je potrebno ojačati kulturu partnerstva.

1.4

EGSO preporuča da Strategija za Baltičku regiju neformalno prihvati proces opisan u Kodeksu ponašanja u partnerstvu te da ga primjeni tijekom svog razvoja i provedbe.

1.5

U Baltičkoj regiji dovoljno je organizacijskog iskustva i stručnosti na kojima bi se temeljila jača nadzorna uloga predviđena Kodeksom ponašanja.

1.6

Baltička strategija mogla bi, po uzoru na Dunavsku strategiju, uspostaviti Baltički forum civilnog društva. EGSO je odigrao istaknutu ulogu u stvaranju Dunavskog foruma civilnog društva te je spreman odigrati istu koordinacijsku ulogu i na Baltiku.

2.1

Pojam makroregije ušao je u rječnik EU-a 2007. godine u sklopu političke rasprave o odgovarajućim oblicima teritorijalnog upravljanja. Naknadno su usvojene strategije makroregionalne-suradnje za Baltičku regiju (2009.) i Dunavsku regiju (2011.).

2.2

Strategija za Baltičku regiju bila je prvi pokušaj suradnje na makroregionalnoj razini te pokusni slučaj za ovaj novi oblik regionalne suradnje. U središtu strategije stoji jednostavno stajalište da se u regiji poput Baltičke ozbiljni problemi poput sigurnosti pomorskog prometa, ekološko onečišćenje i pristupačnost mogu prevladatiučinkovitom suradnjom. Osim toga, točan zemljopisni položaj makroregija može varirati ovisno o definiciji i prirodi problema koji treba riješiti. Bivši povjerenik za regionalnu politiku jezgrovito je sažeo ovu točku izjavom da je makroregionalna strategija definirana „na osnovi izazova i međunacionalnih prilika koje zahtijevaju zajedničko djelovanje”.

2.3

Strategija za Baltičku regiju ima tri glavna cilja: očuvati more, povezati regiju i uvećati blagostanje. Kako bi se to postiglo države članice i Komisija dogovorile su akcijski plan s 15 prioritetnih područja te oko 80 različitih vodećih projekata.

2.4

Strategija za Baltičku regiju temelji se na postojećim razinama suradnje u regiji i upotrebljava se već četiri godine. Uključene države i regije potaknula je na visok stupanj suradnje. Načelo višerazinskog upravljanja primijenjeno je za usklađivanje rada nacionalnih i regionalnih vlasti u cilju poboljšanja sigurnosti pomorskog prometa i smanjenja stupnja eutrofikacije u Baltiku. EU je organizirao godišnje Forume civilnog društva u sklopu Strategije Europske unije za regiju Baltičkog mora, od njezinog osnutka 2009. godine.

2.5

Provedba strategije nije umanjila gospodarski uspjeh regije. Godine 2010. Baltička regija oporavila se brže od ostalih dijelova Europe te je tijekom cijele 2011. godine bilježila solidan rast. Godine 2012. rast je usporio na 1.5 % što je još uvijek znatno iznad prosjeka EU-a. Izgledi za 2013. godinu su skromni, ali prema podacima Baltičkog foruma za razvoj, regija bi trebala nadmašiti europske partnere.

3.1

EGSO već dugo smatra da je istinsko partnerstvo nužno za opći uspjeh kohezijske politike EU-a. Partnerstvo je sredstvo za postizanje održivog gospodarskog i socijalnog razvoja. Uključeno je u mehanizam za provođenje kohezijske politike te je službeno navedeno u članku 11. Uredbe o zajedničkim odredbama.

3.2

Tumačenje članka 11. u državama članicama je problematično, jer je u nekim državama samo slovo na papiru dok ga druge države članice u potpunosti provode. Komisija je u travnju 2012. godine izradila prijedlog kodeksa ponašanja u partnerstvu pri provođenju zajedničkog strateškog okvira čime je pokušala uspostaviti službeni mehanizam za učinkovito sudjelovanje svih dionika u kohezijskoj politici.

3.3

Kodeks ponašanja u partnerstvu koji je predložila Komisija sadrži minimalne zahtjeve potrebne za kvalitetno partnerstvo kod provedbe fondova, pri čemu države članice zadržavaju potpunu fleksibilnost u izboru načina na koji će organizirati sudjelovanje različitih partnera. U Europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo stoji da „javne vlasti, gospodarski i socijalni partneri i organi koji zastupaju civilno društvo mogu na svojem području djelovanja uspostaviti platforme ili krovne organizacije u cilju lakšeg uključivanja u partnerstvo. Mogu imenovati jednog predstavnika koji bi u partnerstvu zastupao stajališta platforme ili krovne organizacije. Pri imenovanju predstavnika partneri trebaju poštovati sljedeća načela: znanje. mogućnost aktivnog sudjelovanja te zastupanje na odgovarajućoj razini.”

3.4

Prijedloge Komisije podržavaju Europski parlament, EGSO i Odbor regija. Međutim, Europsko vijeće izbrisalo je kodeks ponašanja s liste općih prijedloga Komisije. Takva neriješena situacija je vrijedna žaljenja te zahtijeva zajedničko djelovanje svih zagovornika načela partnerstva kako bi se nadvladala.

3.5

Kodeksom ponašanja utvrđene su tri kategorije partnera koji čine partnerstvo u okviru kohezijske politike:

3.6

Kodeks također postavlja načela za uključivanje različitih kategorija partnera u pripremu programa te daje informacije koje im se trebaju pružiti pri njihovom uključivanju te u različitim fazama provedbe. Po mišljenju Komisiji partnere treba uključiti u:

3.7

Pri pripremi programa partnere treba uključiti u:

3.7.1

U kodeksu su sadržana i detaljna načela na kojima se temelje pravila za članstvo i upravljanje partnerstvima i odborima za praćenje.

3.7.2

Kako bi mnoge manje nevladine organizacije i ostale organizacije civilnog društva učinkovito sudjelovale u novom postupku partnerstva trebalo bi razmisliti o tome kako im pružiti tehničku i financijsku potporu.

3.8

Strategija za Baltičku regiju proizašla je iz rekordnog broja savjetovanja s dionicima, međutim možemo primijetiti da se načelo partnerstva, opisano u kodeksu ponašanja, u regiji većinom ne primjenjuje. U nekim državama članicama načelo partnerstva još nije prihvaćeno na političkoj razini.

3.9

U Baltičkoj regiji uspješno djeluje više organa i organizacija u kojima su široko zastupljeni dionici civilnog društva. To bi mogao biti temelj baltičkog partnerstva ili krovne organizacije, kao što je predviđeno u kodeksu ponašanja. Nije potrebno umnažati ono što već postoji.

3.10

Kao što je Strategija za baltičku regiju utjecala na novu strategiju Sjeverozapadnog federalnog okruga, novi partnerski pristup među članovima Vijeća baltičkih država mogao bi imati sličan učinak na suradnju s Rusijom.

3.11

Široka potpora kodeksu ponašanja pomogla bi nanovo potaknuti dionike na davanje potpore Strategiji za Baltičku regiju, ne samo za vrijeme trenutnog teškog razdoblja, već i u budućim razdobljima. Strategija za Baltičku regiju smatrala se testom makroregionalne suradnje, a provedba načela partnerstva mogla bi biti još jedan od procesa koji se po prvi puta provode na tim prostorima.

3.12

U prilogu se nalazi ugovor o partnerstvu u višerazinskom upravljanju između Vijeća i Europskog parlamenta koji bi mogao biti osnova delegiranih akata kojim bi izmijenjeni kodeks ponašanja u okviru partnerstva postao valjan.

21.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 341/6

1.1

Zaposlenost žena ne bi više trebalo smatrati temom još jedne u nizu rasprava o jednakosti spolova, već gospodarskim imperativom koji Europskoj uniji donosi blagostanje i radna mjesta, a društvu je potreban za suočavanje s demografskim izazovima te društvenim i ekološkim problemima kako bi se osigurao održiv rast.

1.2

Porast stope zaposlenosti žena već je značajno doprinio rastu u proteklih 50 godina. Međutim, da bi se u potpunosti iskoristio potencijal doprinosa žena rastu moraju se primijeniti ciljanije mjere kako na razini EU-a, tako i na nacionalnim razinama. Ipak, važno se osigurati da takve politike budu opsežne i obuhvate ne samo najočitije gospodarske prepreke, već da se u koštac uhvate i s poreznim i mirovinskim sustavima, sustavima socijalnih naknada, pravima radnika, donošenjem odluka, poduzetništvom, obrazovanjem, stereotipima i nasiljem. Naravno, u rješavanju tako složenih pitanja svoju ulogu moraju odigrati i muškarci i žene, koji također moraju biti uključeni u dijalog i suradnju među relevantnim dionicima i provedbu uspješnih praksi.

1.3

Osim specifičnih preporuka navedenih dolje i u daljnjem tekstu, ključni preduvjeti za postizanje veće zaposlenosti žena i njihovog sudjelovanja u rastu su sljedeći:

2.1

Odbor je čvrsto uvjeren da gospodarski rast sam po sebi, ukoliko nije uključiv i održiv, više nije dovoljan da bi se osigurao stvarni napredak društva. U tom kontekstu, jednakost spolova postaje važan uvjet postizanja takvog napretka. Istovremeno, mjerenje BDP-a više se ne bi smjelo temeljiti isključivo na proizvodnji i potrošnji, već bi trebalo uključivati i pokazatelje poput blagostanja i održivosti (u gospodarskom, socijalnom i ekološkom smislu) kako bi se moglo krenuti "prema uravnoteženijoj politici" (3).

2.2

Na jednakost spolova često se gleda kao na ograničenje ili trošak. Treba prepoznati, s jedne strane, troškove nastale zbog nejednakosti, a s druge, pozitivan gospodarski doprinos jednakosti spolova kao ulaganja i proizvodnog čimbenika.

2.3

Bez većeg sudjelovanja žena na tržištu rada i u javnom životu nemoguće je postići ciljeve Strategije Europa 2020., naročito povećanje stope zaposlenosti osoba od 20-46 godina na 75 % do 2020. godine i smanjenje broja siromašnih, ili onih kojima siromaštvo prijeti, za barem 20 milijuna. Osim toga, postizanje potpuno jednake stope zapošljavanja muškaraca i žena dovelo bi do povećanja BDP-a po glavi stanovnika od otprilike 12 % do 2030. godine (4).

2.4

S obzirom na sve veće smanjivanje broja radnog stanovništva (5), Europa planirani rast neće postići ako ne poveća potencijal žena na tržištu rada. Godine 2012., stopa zapošljavanja muškaraca (20-64) bila je 74.6 %, dok je za žene bila tek 62.4 %. Situacija je još gora ako se zapošljavanje mjeri prema ekvivalentu punog radnog vremena: u tom slučaju trenutna stopa zapošljavanja žena iznosi 53.5 % ukupne ženske radne snage zaposlene na puno radno vrijeme (6).

2.5

Porast stope zaposlenosti žena već je značajno doprinio rastu tijekom proteklih 50 godina. Ipak, treba napomenuti da se neplaćeni rad koji žene obavljaju u obitelji ne smatra doprinosom gospodarstvu. Stvaranje radnih mjesta za pružanje usluga obiteljima pomoglo bi da se taj nevidljivi rad pretvori u plaćeni rad, čime bi se ostvarili porezni prihodi, mirovinski doprinosi, itd.

2.6

Odbor skreće pažnju na činjenicu da nezaposlene žene nisu uvijek uključene u statistike i registrirane kao nezaposlene, ali da predstavljaju neiskorišten potencijal. Smanjena zaposlenost žena ne iskazuje se uvijek kao nezaposlenost, već kao neaktivnost ili neprijavljeni rad zato što je, zbog "destimulacije", ponuda ženske radne snage manja. Stoga statistički podaci na nacionalnoj i europskoj razini ne prikazuju stvarnu situaciju. EGSO poziva da se prikupljeni i razrađeni statistički podaci o ženskom zaposlenju bolje raščlane prema privatnim uslužnim sektorima.

2.7

Odbor napominje da bi godišnji pregled rasta trebao odrediti ciljeve ženskog zapošljavanja (7) jer ciljane politike mogu ukloniti razlike među spolovima i promicati uključivanje, čime u velikoj mjeri mogu doprinijeti potencijalu rasta gospodarstva Europske unije (8). Takve mjere, koje, između ostaloga, uključuju pružanje usluga skrbi o uzdržavanim članovima obitelji i uklanjanje financijskih destimulacija koje primatelje drugog dohotka u obitelji odvraćaju od rada, od ključne su važnosti za sudjelovanje žena na tržištu rada. Države članice trebale bi takve politike iskoristiti za poboljšanje zapošljivosti te podržavanje pristupa radnim mjestima i povratka na posao.

2.8

Stroge mjere štednje dovode do rezova u javnom sektoru i uslugama, a budući da žene tvore većinu radne snage u tom sektoru, veća je vjerojatnost da će one izgubiti posao. Skupina izložena najvećem sniženju životnog standarda uslijed rezova u javnim službama su samohrani roditelji, od kojih su većina također žene. Istovremeno, žene su većinom te koje pružaju neplaćenu njegu pa će one najvjerojatnije snositi posljedice kad dođe do rezanja usluga socijalne skrbi (9). Komisija bi trebala pripremiti opsežnu studiju o učinku štednje na jednake mogućnosti kako bi predvidjela kvalitativnija rješenja, a trebala bi i istražiti način na koji su mjere štednje utjecale na kvantitetu i kvalitetu ženskog zapošljavanja kako u javnom, tako i u privatnom uslužnom sektoru.

2.9

Vrijedi napomenuti da se kreatori politika Europske unije bave općom zaposlenosti, ali ne utvrđuju mjere kojima bi se angažirao potencijal gospodarski neaktivnih žena koje bi mogle u velikoj mjeri doprinijeti rastu EU-a.

2.10

EGSO preporučuje da EU pri dodjeli financijskih sredstava više pažnje posveti spolnoj jednakosti te potiče njegove institucije i institucije država članica da primjene preporuke sadržane u Ocjeni potpore Europskog socijalnog fonda jednakosti među spolovima (10).

3.1

Povećanje dostignuća u obrazovanju odgovorno je za oko 50 % rasta BDP-a u državama EU-a između 1960. i 2008. godine, a otprilike polovina tog rasta može se pripisati boljim obrazovnim dostignućima žena (11).

3.2

Prema izvještajima Europskog instituta za jednakost spolova (EIGE) (12) i OECD-a, iako su danas u većini zemalja EU-a žene dosegle veću razinu u obrazovanju od muškaraca, one zbog raznih razloga imaju manje prilika za zapošljavanje od muškaraca i manje zarađuju za isti posao od njih.

3.3

Sustavne nejednakosti između spolova (13) u izboru predmeta sprečavaju gospodarstva da u potpunosti iskoriste sav talent koji im stoji na raspolaganju što ukazuje na lošu raspodjelu ljudskog kapitala i gubitak u smislu mogućih inovacija i gospodarskog rasta. Institucije EU-a i država članica trebale bi početi rješavati pitanje nejednakosti spolova u obrazovanju potičući promjenu stava među studentima, učiteljima, roditeljima i društvu uopće. Treba početi djelovati na samom početku školovanja, prije nego što se ustale stereotipne predstave i stajališta o tome po čemu se dječaci i djevojčice odlikuju i što rado čine.

3.4

Odbor preporučuje da se posebna pažnja posveti inicijativama i projektima koji se financiraju iz instrumenata EU-a (ESF-a, programa cjeloživotnog učenja, itd.). Ti instrumenti mogli bi se upotrijebiti za povećanje mogućnosti žena koje se žele ponovo osposobiti i dobiti pristup zaposlenju i/ili za napredovanje žena.

4.1

Većina država članica EU-a suočena je s dvojnim problemom starenja stanovništva i niskim stopama plodnosti, što daje naslutiti da će se u sljedećih 20 godina smanjiti radna snaga ako stope zaposlenosti muškaraca i žena ostanu na sadašnjim razinama (14).

4.2

Postoji potreba za sustavnom promjenom prevladavajuće neravnopravnosti spolova u europskim društvima. Jedan od važnih koraka na putu ka ravnopravnijoj podjeli plaćenog i neplaćenog rada među ženama i muškarcima jest da se muškarcima omogući uspostava bolje ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života. Kad bi se roditeljski dopust ravnopravnije podijelio između oba roditelja, zapošljavanje žena u dobi za rađanje djece poslodavcima više ne bi predstavljalo odvraćajući faktor.

4.3

Promjene u potražnji radne snage do kojih je došlo uslijed pojave novih proizvodnih metoda i promjena u radnim uvjetima te, pogotovo, prelaska s poljoprivrednih i proizvodnih na uslužne djelatnosti, važan su pokretač sve većeg sudjelovanja žena na tržištu rada i odgovorne za sve veću potražnju radnica.

4.4

Iako je rad sa skraćenim radnim vremenom potakao veći broj žena da se uključi u formalnu radnu snagu, on dugoročno gledano može smanjiti mogućnosti obuke, ugroziti razvoj karijere, utjecati na mirovinu i povećati opasnost od siromaštva kako kratkoročno, tako i u poznijim godinama. To se naročito dobro vidi u slučaju "neželjenog" rada sa skraćenim radnim vremenom kojeg u zadnjih nekoliko godina ima sve više (15): jedna od posljedica krize je da se ženama nudi rad sa skraćenim radnim vremenom kojeg ne mogu odbiti jer nemaju izbora kad se radi o vrsti ugovora ili ne žele izgubiti posao. Treba obratiti pažnju na veliki nesrazmjer između broja žena i muškaraca na poslovima sa skraćenim radnim vremenom (31.6 % žena i 8 % muškaraca). Trebale bi se ukloniti sve prepreke koje sprečavaju prijelaz sa rada sa skraćenim radnim vremenom na rad s punim radnim vremenom.

4.5

Odbor primjećuje da su politike koje potiču obitelji u kojima dva člana zarađuju, i koje pomažu zaposlenim odraslim osobama da se nose sa svojim obiteljskim obvezama, važni faktori za povećanje sudjelovanja žena. Važnu ulogu igra i odgovarajuća kombinacija pomoći u novcu i u naravi.

4.6

Veće porezne stope na drugi dohodak u obitelji mogu smanjiti sudjelovanje žena na tržištu rada budući da ih od odvraćaju od rada (16). Stoga se porezni sustav i sustav olakšica moraju prilagoditi kako ne bi obeshrabrili druge primatelje dohotka u obitelji.

4.7

Posebnu pažnju treba posvetiti neformalnom, nesigurnom zaposlenju koje uključuje i lažno samozapošljavanje. To na žene utječe više nego na muškarce što olakšava njihovo iskorištavanje. Države članice trebale bi bez odlaganja ratificirati 189. konvenciju Međunarodne organizacije rada (ILO) koja uspostavlja standarde za dostojanstveni rad radnika zaposlenih u kućama (17).

5.1

EGSO poziva kreatore politika da smanje nejednakost spolova uklanjanjem razlika u plaćama (u prosjeku 16.2 %) jer će jednake plaće donijeti korist ne samo ženama, već i cijelom društvu. Prema Procjeni europske dodane vrijednosti (European Added Value Assessment), smanjenje razlike u plaćama između spolova od jednog postotnog boda povećava gospodarski rast za 0.1 % (18).

5.2

EGSO također izražava zabrinutost zbog izuzetno velike razlike između spolova u mirovinama: prosječna razlika u EU-27 je 39 % (19), što je više od dvostruko od razlike u plaćama. Ono što osobito uznemirava je da taj problem ne privlači pažnju. Ne samo da u većini država Europske unije postoje velike razlike, one su i izuzetno kompleksne jer ovise o radnom vijeku (naročito razlikama u plaći te satima i godinama rada), mirovinskom sustavu i, naročito, utjecaju zarade tijekom radnog vijeka na mirovinu te na načinu na koji mirovinski sustav kompenzira prekide u radnom vijeku napravljene zbog skrbi za djecu ili uzdržavane srodnike.

5.3

EGSO stoga smatra da bi uklanjanje razlika u plaćama između spolova i uvođenje "vremena za obitelj" tj. za skrb za djecu ili starije, pomaganje članu obitelji tijekom dugotrajne bolesti, itd., u kumulativne mirovinske sustave kako za žene, tako i za muškarce, smanjilo razliku među spolovima u mirovinama (20). EGSO stoga smatra da bi uklanjanje razlika u plaćama između spolova i uvođenje "vremena za obitelj" tj. za skrb za djecu ili starije, pomaganje članu obitelji tijekom kratkotrajne i/ili dugotrajne bolesti, itd., u kumulativne mirovinske sustave kako za žene, tako i za muškarce (uz istovremenu garanciju da zaposlenici mogu dobiti obiteljski dopust ako za nekoga trebaju skrbiti ili nekome pomoći), smanjilo razliku među spolovima u mirovinama (21).

6.1

U jednoj od nedavnih studija OECD-a (22) naglašava se da u brojnim aspektima poduzetništva postoje velike razlike među spolovima koje se teško uklanjaju, a prisutne su u najrazličitijim aspektima, između ostalog u subjektivnim prioritetima u poduzetništvu, veličini i financijskoj uspješnosti poduzeća te pristupu financijskom kapitalu i njegovom korištenju. Poduzetnicama maksimalno povećanje profita nije jedini cilj, a njihova opća mjerila uspješnosti ukazuju na njihov doprinos socijalnom i gospodarskom razvoju.

6.2

Odbor vjeruje da pomaganje većem broju žena u osnivanju poduzeća i poticanje rasta već postojećih poduzeća kojima upravljaju žene može doprinijeti (23) stvaranju novih radnih mjesta, inovacijama, povećati konkurentnost i rast gospodarstva te smanjiti socijalnu isključenost. Potrebno je poduzeti značajne mjere da bi se iskoristio potpuni potencijal poduzeća za održiv gospodarski rast i stvaranje radnih mjesta u Europi, naročito tijekom kriznog razdoblja.

6.3

EGSO je već predložio da se na razini EU-a poduzmu sljedeći koraci za promicanje ženskog poduzetništva (24):

7.1

Međunarodna istraživanja (25) potvrdila su da žene na rukovodećim položajima pozitivno utječu na financijsku uspješnost poduzeća, njegovu kulturu i stil rukovođenja te otpornost na krizu. Žene manje riskiraju i daju prednost održivom rastu, ali prepreke postizanju jednakosti spolova u donošenju odluka mnogo su ukorjenjenije nego što se priznaje.

7.2

EGSO se nada da će sve javna i privatna tijela koja donose odluke u duhu samoregulacije usvojiti minimalne standarde jednakog sudjelovanja u donošenju odluka. Sva trgovačka društva koja kotiraju na burzi i sva tijela u javnom sektoru trebala bi promicati transparentne postupke prijava i imenovanja te kulturu uključivanja i slobodu izbora. Međutim, neće se puno postići ako muškarci i žene sami ne budu voljni poduzeti korake.

7.3

EGSO preporuča da kreatori politika i poduzeća provjere sljedeće kako bi osigurali postizanje ravnoteže u svim tijelima koja donose odluke:

7.4

U cilju provedbe Strategije za jednakost između žena i muškaraca (2010.-2015.) (26) EGSO potiče jednaku zastupljenost muškaraca i žena u javnom životu i, naročito, politici, budući da trenutna nedovoljna zastupljenost ograničava pravo sudjelovanja žena (27). Institucije Europske unije i država članica, kao i organizacije socijalnih partnera, trebale bi prve poslužiti kao primjer i uvesti ciljeve za jednakost spolova u svoja politička i upravna tijela, naročito na najvišim razinama.

8.1

Važan čimbenik koji utječe na sudjelovanje žena na tržištu rada jest pristup cjelodnevnoj skrbi za djecu, naročito malu djecu. Povećanje javne potrošnje za službe za skrb o djeci izravno je povezano s povećanjem zaposlenja žena na puno radno vrijeme (28).

8.2

Stoga je neophodno potrebno postići ciljeve iz Barcelone. Međutim, prema nedavnom izvještaju Komisije iz 2010. godine, samo je 10 država članica ostvarilo ciljeve iz Barcelone za djecu mlađu od tri godine. Te iste godine, samo je 11 država članica ostvarilo cilj od 90 % u kategoriji djece od 3. godine do obavezne školske dobi (29).

8.3

Budući da su države članice s najvišim natalitetom istovremeno one koje su najviše napravile da roditeljima olakšaju uspostavljanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života i koje imaju visoku stopu zaposlenih žena (30), države članice trebale bi omogućiti učinkovitiju, financijski pristupačniju, dostižniju i kvalitetniju podršku obiteljima s djecom putem politika (31) kao što su:

9.1

Iako su u proteklih nekoliko desetljeća sve veća obrazovna dostignuća djevojaka ojačala potencijal žena za zarađivanje, stav društva prema radu žena i sukob između obiteljskih vrijednosti i jednakosti još uvijek predstavljaju prepreku ravnoteži spolova na tržištu rada.

9.2

EGSO je naročito zabrinut zbog diskriminacije protiv žena s invaliditetom, iseljenica ili pripadnica etničkih manjina. U tom smislu poziva na hitnu provedbu Direktive o jednakom postupanju (32).

9.3

Nasilje nad ženama ne predstavlja samo neopravdani društveni problem već i velik gospodarski trošak. Prema procjenama, nasilje nad ženama godišnje košta barem 32 milijarde eura u 47 država članica Vijeća Europe (33). Javne politike za borbu protiv spolnog nasilja igraju važnu ulogu. Tradicionalne ideje o ulozi žene u društvu promijenit će se tek kad žene budu imale jednak pristup vlasti kao muškarci.

9.4

Uloga medijske industrije od ključne je važnosti u promicanju jednakosti spolova. Mediji društvene i kulturne obrasce i norme ne samo da odražavaju, već ih i stvaraju te su moćan akter koji utječe na javno mnijenje i kulturu. Osim toga, upravo medijski sadržaji svim akterima u društvu pomažu da razumiju složenost pitanja jednakosti spolova, kako onima koji donose odluke, tako i javnosti. Stoga se hitno treba uhvatiti u koštac s ustrajnim nejednakostima poput nedovoljne zastupljenosti (naročito na visokim položajima), prepreka napredovanju i niskih plaća (u usporedbi s muškarcima) u medijskom sektoru (34).

21.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 341/11

1.1

EGSO institucijama EU-a i "otvorenoj radnoj skupini", osnovanoj na 67. glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda održanoj 17. prosinca 2012., preporuča da primjenjuju i insistiraju na metodi ex ante procjene gospodarskog, socijalnog i ekološkog učinka, kako u fazi definiranja ciljeva održivog razvoja, tako i tijekom globalnih pregovora o univerzalno primjenjivim ciljevima, kako bi se mogla održavati ravnoteža između povoljnih ili nepovoljnih razlika do kojih bi moglo doći, ili koje bi mogle istovremeno postojati, među pojedinim geografskim područjima i područjima aktivnosti.

1.2

Svi socijalni programi neophodni za postizanje ciljeva održivog razvoja na području obrazovanja i zdravlja, ili oni namijenjeni mladim nezaposlenim osobama, morali bi biti zaštićeni od proračunskih rezova, i to bi se trebalo smatrati prioritetom.

1.3

EGSO podržava volju EU-a da Strategiju 2020. ostvari putem Europskog semestra, koristeći priliku da tome da smisao predlaganjem "nesektorizirane" socijalne, gospodarske i ekološke strategije, kao i putem Europske strategije za integrirani održivi razvoj.

1.4

On predlaže da europsko civilno društvo u tome sudjeluje kroz organizacije civilnoga društva, socijalne partnere, nacionalne GSO-e i slične ustanove.

1.5

Države članice i europske institucije poziva da:

1.6

EGSO potiče EU:

2.1

Odluka o pokretanju postupka koji će dovesti do utvrđivanja ciljeva održivog razvoja jedna je od glavnih odluka donesenih na Konferenciji Rio+20. Postupak je započeo u siječnju 2013. osnivanjem međuvladine otvorene radne skupine zadužene da, između rujna 2013. i rujna 2014., predstavi izvješće i prijedlog Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda. U skladu s konačnim dokumentom Konferencije Rio+20, taj postupak mora se uskladiti s aktivnostima koje se odnose na program razvitka nakon 2015.

2.2

Ovo mišljenje treba povezati sa samoinicijativnim mišljenjem stručne skupine NAT pod naslovom „Zeleno gospodarstvo - promicanje održivog razvoja u Europi” (1), kojeg je EGSO usvojio u lipnju 2013., i mišljenjem stručne skupine REX o komunikaciji Komisije „Pristojan život za sve – okončanje siromaštva i pružanje održive budućnosti svijetu” (2). U europskoj perspektivi održivog razvoja, treba očuvati i ojačati europski socijalni model bez kojeg nije moguće uspješno prijeći na zeleno gospodarstvo. Čekanje na međunarodnu suglasnost o definiciji Ciljeva održivog razvoja industrijaliziranim zemljama ne može poslužiti kao izgovor za odlaganje ili smanjivanje obveza preuzetih u okviru politika pomoći razvoju i suradnji.

2.3

U zahtjevu za izradu ovog razmatračkog mišljenja, Komisija je povezala ciljeve održivog razvoja, uključivo zeleno gospodarstvo i iskorjenjivanje siromaštva. Ona traži da se istraži kako bi se ekonomska, socijalna i ekološka dimenzija mogle uspješno uklopiti u buduće univerzalne ciljeve održivog razvoja. U vezi s tim je izrazila želju da se u raspravi uzmu u obzir i stajališta međunarodnih pandana Odbora.

2.4

EGSO je tijekom dva sastanka svoje Promatračke skupine za održivi razvoj saslušao predstavnike glavnih skupina (tzv. „Major Groups“) koje je na Konferenciji Rio+20 priznao UN.

2.5

Sa svoje strane, UN je osnovao skupinu predstavnika vlada na visokoj razini čiji je cilj predstaviti početno izvješće u rujnu 2013. godine. Glavni podtajnik UN-a i izvršni direktor UN-ovog Programa za okoliš Achim Steiner, obratio se EGSO-u 14. svibnja, zajedno s drugim predstavnicima civilnog društva, na temu Kako potaći održivi razvoj nakon Konferencije Rio+20. Izrazio je potrebu da se provede savjetovanje o ciljevima održivog razvoja koje bi u potpunosti uključilo vlade, civilno društvo i privatni sektor. Gđa Kitty van der Heijden, veleposlanica održivog razvoja za Nizozemsku i članica „otvorene“ radne skupine također je podijelila svoja iskustva u radnoj skupini koju je osnovao UN.

—

temeljiti se na Agendi 21 i na Planu provedbe iz Johannesburga;

—

osloniti se na prethodno preuzete obveze;

—

odnositi se prvenstveno na prioritetna područja s ciljem ostvarivanja održivog razvoja, sukladno konačnom dokumentu;

—

uzeti u obzir, na uravnoteženi način, tri dimenzije održivog razvoja i veze koje postoje među njima;

—

biti sukladni s programom razvoja Ujedinjenih naroda za razdoblje nakon 2015. i u njega integrirani;

—

ne zaboraviti milenijske razvojne ciljeve;

—

predvidjeti aktivno sudjelovanje svih dionika u procesu, ovisno o slučaju.

3.3.1

Na primjer, po mišljenju Oxfam Internationala (Oxfam, Razvojni ciljevi nakon 2015.: međunarodno stajalište Oxfama, siječanj 2013.), okvir za razdoblje nakon 2015. trebao bi poduprijeti ovu viziju, utvrditi ciljeve koji iz nje proizlaze i pokazati kakav je napredak postignut u njihovom ostvarenju. Želimo li postići blagostanje za sve poštujući kapacitete naše planete, trebali bismo potpuno preusmjeriti gospodarski, socijalni i politički rast.

3.3.2

Oxfam smatra da u raspravama koje se vode o razdoblju nakon 2015. nije jasno definirana uloga koju bi taj okvir morao imati i način na koji bi on mogao konkretno promijeniti situaciju osoba koje žive u siromaštvu. Da bi se to moglo precizno definirati, od presudne je važnosti da se postigne dogovor o načinu postizanja ciljeva. Takvi ciljevi moraju biti usmjereni na jačanje političke volje i javnih inicijativa čiji je cilj iskorijeniti siromaštvo i nejednakosti te zaštititi planetu. Zato moraju:

3.4.1

Svaki trajni gospodarski oporavak može se postići isključivo na temelju modela proizvodnje u kojem se učinkovitije koriste resursi. Uz podržavanje ambicioznijeg i sveobuhvatnijeg europskog političkog okvira za klimu kako bi postigla šire klimatske ciljeve do 2050. godine, Europa bi morala održati i svoju industrijsku bazu te s njom povezane sektore i nadležnosti.

3.4.2

Glavni izazov je znati kako prijeći na niskougljično gospodarstvo koje učinkovito koristi resurse i kako upravljati tim prijelazom. Trebalo bi se usmjeriti na dvije glavne stvari: industrijsku politiku i perspektivu zapošljavanja na putu prema zelenom gospodarstvu koje čuva svoju industrijsku bazu (Béla Galgóczi, Ekologizacija poduzeća i stvaranje radnih mjesta, Europski sindikalni institut, 2012.).

3.4.3

Industrija ima odlučujuću ulogu u istraživanju i razvoju, trgovačkim razmjenama i, u manjoj mjeri, ulaganjima. Prijelaz na niskougljični model razvoja u kojem se energetska učinkovitost povećava, održivi rad vrednuje, a zdravlje štiti, postao je od ključnog značaja.

3.4.4

Europa je suočena s jednom od najnižih stopa rasta od 1929. godine. Međutim, postoje dva ključna čimbenika neophodna za ostvarivanje budućih ciljeva održivog i trajnog razvoja, a to su: 1) niske emisije CO2 i 2) demokracija.

3.4.5

EU mora i dalje ulagati napore u istraživanje i razvoj kako bi se stvorio potreban broj radnih mjesta za aktivno stanovništvo, a istovremeno se suočiti s budućim razvojnim potrebama koje nastaju uslijed viših stopa rasta na drugim kontinentima, na raznim područjima poput usluga, obrazovanja, zdravlja, okoliša, prijevoza, energije, stanovanja, urbanizacije, poljoprivrede, prehrane, itd.

3.5.1

MMF je priznao da je terapija štednjom bila radikalnija nego što je to u početku mislio. Lekcija koju iz toga treba izvući jest da dozu lijeka treba smanjiti. Trebalo bi izbjeći rezanje proračuna za sve osnovne socijalne programe na području obrazovanja, zdravlja, ili one namijenjene mladim nezaposlenim osobama. Potreba za financiranjem u državama članica EU-a nakon međunarodne financijske krize od iznimne je važnosti, a refinanciranje realnog gospodarstva nije dovoljno pokriveno dogovorom Europskog vijeća o višegodišnjem financijskom okviru EU-a. Mjere koje preporuča trojka Svjetske Banke, MMF-a i Vijeća EU-a ne omogućavaju stvaranje uvjeta potrebnih za oživljavanje gospodarstva na temelju trajnog i održivog rasta.

3.5.2

Pametne socijalne politike – kao što su programi koji nezaposlenim osobama pomažu u traženju posla ili sustavi koji najranjivijim članovima našega društva pružaju socijalno osiguranje – ne mogu se smatrati pukim troškom. One su ulaganje u budućnost.

3.5.3

Mladi su osobito bili pogođeni u Eurozoni, gdje je nezaposlenost mladih dosegla 22 %, a u pojedinim zemljama poput Španjolske i Grčke prešla čak i 50 %. Godine 2010., stopa privremenog zapošljavanja mladih između 15. i 24. godine života prešla je 50 % i dosegla gotovo 70 % (Eurofound, Treći europski pregled kvalitete života, 2012.).

3.5.4

Stanovništvo je svugdje platilo visoku cijenu za ispravljanje katastrofalnih posljedica praksi financijskoga svijeta koje su se pokazale neodgovornima.

3.5.5

Europska unija mora pridavati više važnosti socijalnoj dimenziji, osobito socijalnom dijalogu, kao što je predviđeno planom dovršenja ekonomske i monetarne unije. Ona bi morala pomoći državama članicama da provedu sustave jamstva za mlade, poboljšaju industrijsku diversifikaciju i inovacije, povećaju učinkovitost službi na tržištu rada, povećaju stvaranje radnih mjesta te ojačaju socijalna ulaganja (ILO, Guy Ryder, Radna mjesta, socijalna uključenost i rast trebali bi biti na vrhu dnevnog reda EU-a, 14. veljače 2013.).

4.1

Iz prvih savjetovanja koja je organizirao EGSO proizlazi da doprinosi civilnog društva koje je prikupila EU i oni koje je pokrenuo sustav Ujedinjenih naroda putem izravnog savjetovanja nisu jasno i transparentno artikulirani, što europski građanin ima pravo očekivati. Doprinosi organizacija koje predstavljaju civilno društvo stoje uz doprinose grupa koje vrše pritisak u ime privatnih interesa, na istoj razini kao i vladinih, a raspored im ne ostavlja mnogo vremena za rasprave u kojima bi se poštovala neovisnost organizacija i autonomija socijalnog dijaloga. Štoviše, tijekom praćenja rada Konferencije Rio +20 i otvorene radne skupine, stekao se dojam da je putanja već unaprijed određena, kao da odluka već donesena negdje drugdje.

4.2

Srećom, EU je cijeli pristup odlučio primijeniti kroz ekologizaciju Strategije Europa 2020. i Europskog semestra kako bi osigurao usklađeni europski doprinos u sklopu kojeg Europa programe provodi i stajališta zauzima složno i jednoglasno na globalnoj razini.

4.3

Danas je važno da se ideja održivosti kao nit provlači kroz ključna politička područja, a to su trenutno Strategija Europa 2020. i Europski semestar, kao glavni stup njezinog upravljanja.

EGSO s velikim zanimanjem uzima na znanje izjave Komisije i Vijeća koji tvrde da će zaključke i proces dogovorene na konferenciji Rio +20 provesti i razviti u Europskoj uniji putem Strategije Europa 2020. On će pomno pratiti da vidi hoće li to zaista tako i biti (Vijeće Europske unije, Rio+20: Rezultati i naknadno praćenje samita UNCSD-a 2012. – zaključci Vijeća, 25. listopada 2012., 15477/12).

4.4

EGSO s puno pozornosti prati širenje kruga aktera koji sudjeluju u Europskom semestru. Ove godine, Glavna uprava za okoliš sudjeluje aktivnije nego ikada; u prosincu prošle godine, Vijeće za okoliš je po prvi puta raspravljalo o godišnjem pregledu gospodarskog rasta. EGSO će doprinijeti time što će civilnom društvu omogućiti da se u proces uključi postavljajući pitanja o održivom razvoju, i to na razini nacionalnih gospodarskih i socijalnih vijeća, neka od kojih sada imaju specifične nadležnosti u tom području, te nacionalnih vijeća za održivi razvoj.

4.5

Što se tiče godišnjeg pregleda gospodarskog rasta, treba napomenuti da nismo uspostavili dovoljno jasnu vezu između različitih kriza (financijske, gospodarske, socijalne, ali i ekološke) i da nismo dovoljno svjesni da je hitno potrebno da, transformacijom cijelog gospodarstva, ozbiljno krenemo putem sve jače ekologizacije i to ne usprkos krizi, nego upravo zbog nje. Nije više moguće nastaviti na ovaj način.

4.6

U kontekstu godišnjeg pregleda gospodarskog rasta Europska unija mora zauzeti jedinstveno stajalište. Ona ne može u svjetskim pregovorima zastupati ekologizaciju gospodarstva, a onda tu temu zanemariti u najvažnijim dokumentima o gospodarskoj politici.

4.7

U tom kontekstu, također zbunjuje činjenica da nije spomenut koncept umjerenog rasta. Kako EU može biti predvodnik u međunarodnoj raspravi o pokazateljima koji nadilaze BDP kad u svom pregledu gospodarskog rasta navodi isključivo BDP? Istina, dokument razmatra i socijalne probleme, ali ne spominje izravno da je cilj dobro živjeti u okviru resursa našega planeta (što je uostalom i naslov sedmog akcijskog programa za okoliš).

4.8

Na svu sreću, rasprava o uputnosti uspostavljanja dodatnih pokazatelja može crpiti inspiraciju iz brojnih priloga diskusiji i sada treba otpočeti s realizacijom na temelju ravnopravnog dijaloga institucionalnih činitelja i predstavnika civilnog društva, u sklopu uključivanja svih zainteresiranih dionika u postupak rasprave.

4.9

EGSO konstatira da su ukidanje subvencija štetnih za okoliš i uvođenje ekoloških poreza postali sastavni elementi godišnjeg pregleda gospodarskog rasta i konkretnih preporuka za države članice, te da su ove godine uključeni i upravljanje otpadom i otpadnim vodama te recikliranje.

5.1.1

Smanjenje siromaštva pitanje je jednakosti i pravde koje podrazumijeva pristup uslugama kao što su zdravstvena skrb, obrazovanje, te zapošljavanje. U osmišljavanju milenijskih razvojnih ciljeva prevelik je naglasak stavljen na donatore. U budućem okviru treba predvidjeti sljedeće:

5.1.2

Zbog vremenskih ograničenja i usmjerenosti na rezultate, osam Milenijskih razvojnih ciljeva duboko je utjecalo na politike na području međunarodnog razvoja. Koncentrirajući se na ograničeni broj mjerljivih ciljeva, oni su pomogli povećati rast i učinkovitije usmjeriti pomoć za razvoj. Međutim, što se više približavamo konačnom roku predviđenom za 2015. godinu, sve jasnije postaje da će ciljevi imati ograničene rezultate te da će biti i uspjeha i neuspjeha.

5.1.3

Milenijske ciljeve trebalo bi nadopuniti ciljevima održivog razvoja. Postoje dvije velike razlike između ciljeva održivog razvoja i milenijskih razvojnih ciljeva: ciljevi održivog razvoja imaju svjetski doseg (za razliku od milenijskih razvojnih ciljeva koji se uglavnom odnose na jug) i neke njihove dimenzije nadilaze metanormu smanjivanja siromaštva (prirodni resursi, potrošnja, proizvodnja, energija, ljudska prava, itd.).

5.1.4

Dvije sljedeće godine sigurno će biti važne za utvrđivanje sljedećeg programa za razvoj. Dva procesa – revizija milenijskih razvojnih ciljeva i službeno utvrđivanje ciljeva održivog razvoja – trebali bi dati bitne smjernice za izgradnju održivog razvoja nakon 2015.

Trebali bi uključiti osiguranje proračunskih sredstava, na svim razinama javne politike, za jednakost između spolova, kao primarnog čimbenika u borbi protiv siromaštva i nejednakosti (4).

Zadatak je ogroman i u njegovom izvršenju mora se više važnosti posvetiti ljudskim pravima i sudjelovanju organizacija civilnog društva u donošenju odluka kako bi se osigurao pristup usmjeren na gospodarstvo i usluge kao sredstva ljudskog razvitka (5).

21.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 341/16

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) smatra da tema sigurnosti prehrambenih proizvoda zaslužuje središnje mjesto u politici Europske unije kao preduvjet za ostvarivanje strategije globalne stabilnosti.

1.2

U raspravi "hrana ili gorivo", iako se slaže s Europskom unijom da je potrebno smanjiti ovisnost o uvozu fosilnih goriva, EGSO poziva Komisiju da u prvi plan stavi sigurnost opskrbe hranom, zaštitu zemlje, konkurentnost europske poljoprivrede i zaštitu zemljišta (1), imajući u vidu usku povezanost sigurnosti upotrebe prehrambenih proizvoda i proizvodnje bioenergije (2).

1.3

Odbor vjeruje da bi se budućnost EU-a trebala temeljiti na socijalnoj i gospodarskoj održivosti te održivosti okoliša, a proizvodnja obnovljive energije trebala bi biti usko povezana s ostvarivanjem tih ciljeva.

1.4

EGSO se slaže s odlukom Komisije da se u direktive 98/70/EZ i 2009/28/EZ uključe obvezujuće odredbe o prenamjeni upotrebe zemljišta, s obzirom na to da današnja biogoriva nastaju kao proizvod poljoprivrednih usjeva.

1.5

Potvrđujući ono što je već izneseno u mišljenju TEN/502 (3), EGSO izražava neslaganje s odlukom Komisije da neizravnu prenamjenu upotrebe zemljišta procijeni u odnosu na fosilne i biogenske energetske izvore, uzimajući u obzir isključivo emisije stakleničkih plinova i zanemarujući pitanja poput sigurnosti opskrbe i utjecaja fosilnih izvora energije.

1.6

Odbor podržava prijedlog Komisije o ograničenju proizvodnje biogoriva dobivenih iz usjeva namijenjenih prehrani, uzimajući u obzir već uložena sredstva, i o poticanju "naprednih" biogoriva. Međutim, smatra da bi proizvodnja biogoriva druge generacije pri kojoj se koristi drvo i slama mogla onemogućiti apsorpciju ugljika te na taj način povećati razine ugljičnog dioksida (4).

1.7

EGSO smatra da bi ova procjena bila drugačija da se kao sirovina za proizvodnju biogoriva koriste i mikroalge, iako se one još ne upotrebljavaju u komercijalne svrhe, jer bi njihova upotreba u budućnosti, za razliku od goriva prve generacije, smanjila zabrinutost zbog rivalstva oko upotrebe zemlje i vodnih resursa.

1.8

EGSO se u pogledu biogoriva u potpunosti slaže sa zaključkom konferencije EGSO-a iz 2011. g. o sigurnosti prehrambenih proizvoda: „proizvodnja biogoriva morat će biti u skladu s općim principima i podložna studijama o utjecaju na okoliš u kojima će sudjelovati lokalna zajednica, jamčeći tako da se osobita pozornost prida pitanju prava na hranu“.

1.9

Na temelju ove procjene, EGSO potiče Komisiju da na europskoj razini usvoji instrumente kao što su pokazatelji na razini izvođača, kako bi se procijenili eventualni utjecaji koje projekti povezani s bioenergijom mogu imati na sigurnost prehrambenih proizvoda na razini zemalja članica.

2.1.1

Energetski sustav na međunarodnoj razini trenutno prolazi kroz veoma teško razdoblje. Razlog tome nije samo globalna ekonomska kriza, već ponajprije geopolitička situacija zemalja sjeverne Afrike i Bliskog istoka.

2.1.2

OECD je u 2009. godini procijenio smanjenje energetskih troškova za 4,4 % na globalnoj razini, za 5 % u SAD-u i za 5,5 % u EU-u, dok je potražnja u zemljama koje nisu članice OECD-a porasla za 2 %. Ovdje je potrebno spomenuti i incident u nuklearnoj centrali u Fukushimi u Japanu, koji je potaknuo neke zemlje članice, uključujući Njemačku, na napuštanje korištenja nuklearnih izvora za proizvodnju energije.

2.1.3

Europa trenutno uvozi 80 % nafte, 60 % prirodnog plina i 40 % ugljena potrebnih za ispunjavanje vlastitih energetskih potreba, procijenjenih na 1 583,3 Mtep (Nomisma). Neobnovljivi energetski izvori zastupljeni su s 91 % (nafta 36,6 %, prirodni plin 24,5 %, ugljen 15,7 %, nuklearna energija 13,6 %), a obnovljivi izvori s 9 % (6,1 % biomasa, bioplin, komunalni otpad, 1,7 % hidroelektrična energija, 0,7 % energija vjetra, 0,3 % geotermalna energija, 0,1 % fotonaponska i solarna energija).

2.1.4

Europa sve više ovisi o uvozu energije. Europska unija s 28 država članica 2030. godine uvest će za svoje potrebe 84 % prirodnog plina, 59 % ugljena i 94 % nafte (Europsko vijeće za obnovljivu energiju (EREC)). Na temelju podataka iz 2009. godine najviša kvota energetske potrošnje je u sektoru prijevoza i iznosi 33 %, stambeni sektor sudjeluje s 26,5 %, industrija s 24,2 %, sektor usluga s 14 %, a posljednja je poljoprivreda s 2,3 %.

2.1.5

Ciljevi koje EU želi ostvariti mogu se ukratko sažeti na sljedeći način:

2.2.1

Energija temeljena na fosilnim gorivima posljednjih je godina pokazala brojne mane koje su bacile sumnju na njezinu održivost sigurnost opskrbe u budućnosti te se nameće potreba za sigurnim izvorima energije u kontroliranom sustavu uvoza energije.

S obzirom na sve veću potražnju energije (izvor: Međunarodna agencija za energiju, IEA), prijeteće i nezaustavljivo iscrpljivanje fosilnih goriva ugrozit će sposobnost Europe da ispuni svoje rastuće potrebe za energijom. To iscrpljenje posljedica je neobnovljive prirode fosilnih goriva; proces preobrazbe traje iznimno dugo, što nije u skladu s potrebama za energijom modernog društva.

2.2.2

Osnovne vrste obnovljive energije su:

Ove vrste energije ne predstavljaju jedine mogućnosti, osobito ako se uzmu u obzir rezultati znanstvenih istraživanja.

2.2.3

Bioenergija se može definirati kao energija dobivena iz biomasa koje se na temelju svojeg fizičkog stanja dijele na:

2.2.4

Biomase predstavljaju obnovljivi izvor energije čija se energetska upotreba već pokazala učinkovitom. Pod biomasama podrazumijevamo svaku tvar organskog podrijetla koja za vrijeme procesa fotosinteze izravno ili neizravno nakuplja solarnu energiju. Biomasa potječe od energetskih usjeva ili od organskih otpadaka koji mogu biti šumskog podrijetla ili nastaju kao rezultat tehnološke obrade poljoprivrednih proizvoda.

2.2.5

Na globalnoj razini, otprilike 50 % potencijalno dostupnih otpadaka šumskog je podrijetla. Preostalih 50 % se dobiva iz poljoprivrede, gdje su od osobite važnosti postrojenja koja za svoj pogon koriste biomasu iz poljoprivrede i biomasu stočnog podrijetla (IEA).

—

Protokol iz Kyota, stupio na snagu 21. ožujka 1994.,

—

Program Altener o promicanju energije iz obnovljivih izvora (odluka Vijeća 1993/500/EEZ),

—

Zelena knjiga o izvorima obnovljive energije (1996.),

—

Bijela knjiga čiji je cilj korištenje 12 % energije iz obnovljivih izvora do 2010.,

—

Direktiva 2001/77/EZ o promicanju električne energije iz obnovljivih izvora,

—

Direktiva 2003/30/EZ o promicanju korištenja biogoriva,

—

Direktiva Vijeća 2003/96/EC od 27. listopada 2003. godine kojom se restrukturira okvir Zajednice za naplatu poreza na energetske proizvode i električnu struju,

—

COM(2005) 628 final – Akcijski plan za biomasu,

—

COM(2006) 34 final – Strategija EU-a za biogoriva,

—

Zelena knjiga o europskoj strategiji za održivu, konkurentnu i sigurnu opskrbu energijom (2006.),

—

Paket Klima-energija (20-20-20), Europsko vijeće, 9. ožujka 2007.,

—

Direktiva 2009/28/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju korištenja energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i budućem stavljanju izvan snage Direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ (tekst značajan za EGP)

—

Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu: Plan za obnovljivu energiju: obnovljiva energija u 21. stoljeću: stvaranje održivije budućnosti COM(2006) 848 final,

—

Komunikacija Komisije - Podrška električnoj energiji iz obnovljivih izvora energije, SEC(2005) 1571 - COM(2005) 627 final.

3.1.1

Socioekonomski utjecaj bioenergije u velikom dijelu ovisi o troškovima (poticajima i troškovima proizašlim iz strukturnih nedostataka) i o koristi (vezanim industrijama, učinku na BDP, smanjenju CO2, utjecaju na zaposlenost, smanjenju rizika povezanih s gorivom, ukidanju troškova za zbrinjavanje otpada te proizvodnji gnojiva i ostalih nusproizvoda) (Althesis). Nadalje, kada cijena nafte poraste iznad 70 USD po barilu, proizvodnja bioenergije postaje konkurentna.

3.1.2

Trenutni sustav proizvodnje biomasa ima utjecaj na zemlju, ekonomiju, cijene i društvo u cjelini. EGSO smatra da ove utjecaje treba razmatrati u cilju ispravljanja neučinkovitosti i nepravilnosti.

3.1.3

EGSO procjenjuje da se razvoj bioenergije odražava na sigurnost upotrebe prehrambenih proizvoda iz razloga koji su u uskoj vezi s cijenama i lokalnim čimbenicima. Prvi izravan učinak na cijene proizlazi iz potražnje biogoriva jer su tržišta energijom u smislu vrijednosti veća od tržišta poljoprivrednim proizvodima. Cijene energije određuju poljoprivredne cijene energetskih usjeva u smislu da porast potražnje za energijom, koja je vezana za poljoprivredne proizvode, određuje minimalnu cijenu šećera, kukuruza i repice, kao i njihovu maksimalnu cijenu koja, ako je nadmašena, dovodi do toga da korištenje poljoprivrednih usjeva ne bude konkurentno u odnosu na ostale izvore energije poput vjetra te fotonaponske i geotermalne energije. Također treba uzeti u obzir opći problem pri kojemu više cijene energije povećavaju troškove proizvodnje poljoprivrednih proizvoda.

3.1.4

Bioenergija se nudi kao moguće rješenje koje bi dovelo do oporavka ekonomski nerazvijenih područja koja su nedovoljno iskorištena u smislu poljoprivredne djelatnosti, a posebice sektora u razvoju u različitim fazama proizvodnje, berbe, prijevoza i prerade proizvoda. I s gospodarskog gledišta, kao i po pitanju zaposlenosti, moguće je postići pozitivne ciljeve: prema komunikaciji Komisije COM(2005) 628 final pod naslovom Akcijski plan za biomasu, izravnim zapošljavanjem u 2010. godini ostvareno je 300 000 novih radnih mjesta, posebno u ruralnim zonama.

3.1.5

Korištenje šumskih površina u energetske svrhe može omogućiti ponovno uspostavljanje teritorijalnih zajednica poljoprivredno-šumskoga karaktera s većim nadzorom nad teritorijem i boljom zaštitom šumskih površina. Osim toga, mogla bi se poboljšati sposobnost šumskih ekosustava u obavljanju njihovih temeljnih funkcija koje se sastoje od proizvodnje drvnih biomasa i od zaštite prirodne baštine i plodnosti zemlje.

3.2.1

Komisija žali što, kao što se to u prošlosti dogodilo s naftom, određene bogate države s nedovoljno obradive zemlje da bi osigurale sigurnu opskrbu energijom za svoje stanovnike, kao i multinacionalna poduzeća i državni novčani fondovi, uvelike ulažu u treće zemlje u cilju korištenja zemlje. Zbog toga se suočavamo sa situacijom borbe za zemlju, koja bi mogla dovesti do slabljenja ruralnih zajednica i nanijeti štetu poljoprivrednim i šumskim resursima lokalnog stanovništva. Odbor smatra da je ova situacija daleko od primjera održivog razvoja u gospodarskom i socijalnom smislu te u pogledu okoliša.

3.2.2

Problematika sukoba zbog korištenja zemlje posebno je izražena u slučaju zemalja u razvoju, kao i onih čija su karakteristika ogromni i slabo urbanizirani teritoriji (Brazil ili Iowa u SAD-u). Iako se može očekivati sukob oko korištenja zemlje, ta se ideja može još očitije predočiti ako se ima na umu da je za proizvodnju 25 galona bioetanola potrebno iskoristiti količinu kukuruza koja bi bila dovoljna za ishranu jedne osobe kroz cijelu godinu (Worldwatch Institute).

3.2.3

Sukob oko korištenja zemlje problem je koji se vezuje za uvoz biogoriva od strane Europske unije i za opskrbu hranom u zemljama u razvoju, a nadasve u afričkim zemljama i zemljama Jugoistočne Azije zbog napetosti vezane uz vlasništvo zemlje, s obzirom na nepostojanje katastra i običajnog prava.

3.2.4

EGSO se slaže sa strategijom EU-a za biogoriva, COM(2006) 34 final, a osobito s dijelom u kojem se navodi da je od ključne važnosti postaviti minimalne okolišne norme prikladne za reguliranje proizvodnje sirovina za biogoriva, te naglašava svoju zabrinutost zbog upotrebe terena koji su izuzeti od poljoprivredne proizvodnje zbog mogućeg negativnog utjecaja na biološku raznolikost i na tlo.

3.3.1

U svijetu sa sve višim stupnjem razvoja, korištenje vodnih resursa bez nadzora u stalnom je porastu. Uzroci tome leže u rastu stanovništva Zemlje i njegovoj raspodjeli, u promjeni načina prehrane i u utjecaju biogoriva. Trenutačna razvojna strategija za biogoriva zasigurno će produbiti krizu nestašice vode, pa bi pristup vodi mogao postati ograničavajući čimbenik u razvoju proizvodnje sirovina poput kukuruza i šećerne trske.

3.3.2

Odbor vjeruje da bi, u pogledu usjeva namijenjenih proizvodnji biogoriva, trebalo doći do preusmjeravanja na usjeve za koje nije potrebno navodnjavanje, s obzirom na to da je za proizvodnju jedne litre biodizela potrebno 4 000 litara vode za navodnjavanje usjeva i za kemijski postupak preobrazbe.

3.4.1

Iskrivljena uporaba tla, osobito zemljišta namijenjenog proizvodnji kako hrane, tako i bioenergije, donosi potencijalne rizike kao što su:

3.4.2

Međutim, EGSO drži da se racionalnom upotrebom zemljišta, koja podrazumijeva primjenu uspješnih poljoprivrednih praksi korištenih u EU-u, a temelji se na usjevima koji služe za proizvodnju različitih oblika bioenergije, može povećati biološka raznovrsnost i smanjiti homogenizacija pejzaža. Prema mišljenju EGSO-a, ovo je put s kojeg za Europu više nema povratka.

3.4.3

U ovom kontekstu neophodno je usmjeriti se na biogoriva druge generacije, iako će poljoprivrednici, budući da se ovim gorivima želi upravljati kroz industrijski i intenzivan pristup, ponovno imati samo ulogu onih koji proizvode sirovine, bez ikakve garancije o ekonomskoj isplativosti. EGSO smatra da treba uravnotežiti ulogu poljoprivrednika u odnosu na proizvodnju i komercijalizaciju energetskih usjeva s ciljem da se u cijelom distribucijskom lancu potakne stvaranje udruženja proizvođača. Takve organizacije mogu imati ključnu ulogu u pregovorima za uravnotežene i priznate ugovore.

3.5.1

Korištenje energetskih usjeva u velikoj mjeri zahtijeva održivo upravljanje šumskim i poljoprivrednim terenima. Proizvodnja biomasa u energetske svrhe predstavlja pozitivan odnos s okolišem samo ako se ostvaruje na ispravan način. Na primjer, napuštenost ruralnih zona dovela je do pojave destabilizirajućih prirodnih čimbenika. Zemljišta koja nisu zbrinuta kroz pozitivnu ljudsku aktivnost nose visoki rizik od odrona, opustošenosti i požara.

3.5.2

EGSO smatra da je za promicanje cjelovitog razvoja bioenergije iz zemljišnih potencijala potrebno razviti određeni model distribucije i kratki energetski distribucijski lanac, s postrojenjima malih dimenzija koja bi obrađivala lokalno proizvedenu biomasu, ostvarujući na taj način prednosti u smislu utjecaja na okoliš, kao i zbog stvarne mogućnosti uključivanja poljoprivrednika (pojedinačno ili u obliku udruženja) u lanac proizvodnje.

3.5.3

EGSO odobrava smjernice za uspješnu praksu koje je donijela Europska agencija za okoliš i koje bi trebalo primijeniti na različite bioenergetske usjeve, kao na primjer:

3.5.4

EGSO smatra da se razvojem poljoprivrede usmjerene na energiju potiče stalna prisutnost čovjeka na zemljištu te da se na taj način osigurava nadzor nad zemljištem kao i vrednovanje izvora, posebice šumskih.

3.5.5

Osim toga, bioenergetska proizvodnja unutar poljoprivrednog sektora profilira se kroz djelomičnu i kontroliranu integraciju s poljoprivredno-prehrambenom proizvodnjom, doprinosi diversifikaciji tržišnih kanala, ublažava prijelaz prema poljoprivrednoj djelatnosti rastuće kompetitivnosti te nudi nekonfliktna rješenja za distribuciju poljoprivrednih proizvoda od strane novih zemalja članica.

3.6.1

Postoje brojne različite metode koje se koriste za proučavanje utjecaja bioenergije na okoliš. Među njima EGSO navodi dvije:

3.6.2

Kod utvrđivanja utjecaja na okoliš tehnika procjene životnog vijeka LCA (Life Cycle Assessment) omogućuje određivanje i kvantificiranje energetskih i okolišnih opterećenja, kako stvarnih, tako i potencijalnih, koja se javljaju u različitim fazama proizvodnje i potrošnje bioenergije. Ta tehnika omogućuje usporedbu okolišnog profila različitih izvora bioenergije s profilom fosilne energije koja ima slične funkcije.

3.6.3

EGSO smatra da je stajalište zemalja koje pripadaju Globalnom partnerstvu za energiju (Global Energy Partnership), među kojima su i SAD i Kina, u skladu s gore navedenim načelima. Te zemlje su potpisale međunarodni sporazum o kontroli korištenja biogoriva i o njegovu utjecaju na okoliš i prehrambenu ravnotežu. Svaka pojedina zemlja moći će procijeniti okolišnu održivost bioenergije na temelju 24 neobavezna kriterija i pokazatelja.

3.6.4

U tom kontekstu, EGSO smatra da kod korištenja viška zemlje za proizvodnju sirovina namijenjenih stvaranju bioenergije treba utvrditi ne samo okolišna, ekonomska i društvena ograničenja, već i ispitati, koristeći činitelj posredne promjene u korištenju zemljišta (indirect land-use change factor, ILUC), može li zemlja namijenjena energetskim usjevima izazvati povišenje razine CO2.

3.6.5

EGSO se slaže s Komisijom da treba nadzirati rizike povezane s biogorivima u sektoru prijevoza (Direktiva 28/2009), da je potrebno ograničiti udio biogoriva i biotekućina proizvedenih iz usjeva namijenjenih prehrani i u skladu sa stupnjem zrelosti različitih tehnologija te da je potrebno poticati proizvodnju bioenergije iz izvora koji ne stvaraju dodatnu potrebu za zemljom, kao što je na primjer spaljivanje gradskog otpada.

3.6.6

EGSO smatra da korištenje biogoriva prve generacije ne treba spriječiti Europsku uniju da ulaže u istraživanje novih čistih izvora energije (5).

21.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 341/21

1.1

Cijene električne energije, plina, nafte i ostalih goriva osjetno rastu, a situacija se dodatno pogoršala zbog društveno-ekonomske krize koja pogađa sve više ljudi. Namjera ovoga mišljenja nije pronaći uzroke toga povećanja cijena, već ponuditi progresivne prijedloge za promicanje usklađenog europskog pristupa uz poštivanje načela supsidijarnosti kako bi se spriječilo i suzbilo energetsko siromaštvo, promicala solidarnost na tom području te bolje zaštitili osjetljivi (europski i drugi) građani.

1.2

Suočen s tim velikim političkim izazovom, EGSO se zauzima za utvrđivanje europske obveze energetske sigurnosti i solidarnosti u okviru Europske energetske zajednice za koju se zalaže.

1.3

Ta će europska obveza energetske sigurnosti i solidarnosti potaknuti istinsku europsku politiku solidarnosti i borbe protiv energetskog siromaštva koja će počivati na priznanju prava općeg pristupa energiji, kojeg EGSO smatra ključnim općim dobrom, kako bi svi mogli živjeti dostojno. Kratkoročni i dugoročni ciljevi te obveze bit će:

1.4

EGSO se zalaže za utvrđivanje europskih pokazatelja energetskog siromaštva i usklađivanje statističkih podataka kako bi se bolje odredio, spriječio i riješio taj problem na europskoj razini te razvila europska solidarnost na tom području.

1.5

EGSO preporuča osnivanje Europske promatračke skupine za siromaštvo koja bi se prvenstveno bavila energetskim siromaštvom, ujedinjavala sve zainteresirane strane te pridonijela utvrđivanju europskih pokazatelja energetskog siromaštva (u suradnji s Eurostatom), ocjenjivanju situacije, određivanju najboljih praksi te oblikovanju preporuka kako bi se na najbolji način spriječio i riješio problem te uspostavila europska solidarnost na tom području.

1.6

EGSO preporuča da na Građanskom forumu o energiji (tzv. Londonskom forumu) budu prisutni predstavnici EGSO-a te da Forum blisko surađuje s nacionalnim gospodarskim i socijalnim vijećima i sličnim institucijama država članica.

1.7

EGSO se zalaže za energetsko tržište koje bi se više usmjerilo na potrošače i, šire gledano, (europske ili druge) građane, posebice one najosjetljivije. EGSO podržava sve mjere kojima bi se potonjima omogućilo da ponovo preuzmu kontrolu nad svojom upotrebom energije. EGSO preporuča da Europska komisija u izvješće koje je zatražilo Europsko vijeće (do kraja 2013. godine) uključi i analizu energetskog siromaštva u Uniji u koju će uključiti i čimbenike osjetljivosti te predloži europsku strategiju i plan za njegovu prevenciju i iskorjenjivanje. Najvažnije pitanje je kako spriječiti bilo kakav porast troškova koji bi se mogao izbjeći učinkovitom i usklađenom europskom energetskom politikom (vidi mišljenje TEN/508 "Gospodarski učinci elektroenergetskih sustava nastali uslijed povećane i nestalne opskrbe energijom iz obnovljivih izvora", CESE 2599/2012) (1).

1.8

EGSO preporuča da se prije usvajanja glavnih mjera energetske politike EU-a i država članica prouče njihovi gospodarski učinci na različite skupine potrošača (npr. prema dohotku, sastavu kućanstva ili načinu grijanja). Cilj bi bio ažurirati kategorije potrošača kojima bi se računi za potrošnju energije mogli neproporcionalno povećati u odnosu na prosječnu populaciju te, po potrebi, predložiti kompenzacijske mjere (prilagodbe propisa, povećanje energetske učinkovitosti kućanstva, itd.) u korist najosjetljivijih potrošača.

1.9

EGSO poziva Europsku komisiju da razmotri uspostavu Europskog fonda za energetsku solidarnost, koji bi služio za povezivanje svih europskih mjera poduzetih u vezi s tim pitanjem tako što bi,na odgovarajući način uspostavio europsku solidarnost na tom području.

1.10

EGSO želi potaći održavanje godišnjih sastanaka civilnog društva na kojima bi se raspravljalo o energetskom siromaštvu i solidarnosti u Europi, razmjenjivale informacije o lokalnim, nacionalnim i europskim inicijativama te oblikovale praktične preporuke za donosioce odluka na nacionalnim lokalnim i europskim razinama koji djeluju u okviru institucija, udruga ili industrija u sudjelovanju s Europskom promatračkom skupinom za siromaštvo.

1.11

Budući da su borba protiv energetskog siromaštva i razvoj solidarnosti od općeg europskog interesa, EGSO se nada da će Europska komisija Europskom parlamentu i Vijeću predložiti da oni budu temom jedne Europske godine ("energetske solidarnosti"). Cilj te akcije bio bi osvijestiti javnost i usmjeriti pažnju donositelja odluka na to pitanje koje Europi predstavlja jedan od glavnih problema.

1.12

U vidu toga, EGSO Europskoj komisiji preporuča da organizira europsku informacijsku kampanju o borbi protiv energetskog siromaštva te razvoju solidarnosti na tom području, koja bi se odvijala na nacionalnoj i lokalnoj razini. Kampanja bi bila namijenjena promicanju obrazovanja o energetskoj učinkovitosti, poticanju građana na aktivno sudjelovanje u vlastitoj potrošnji energije, preuzimanju odgovornosti i sudjelovanju predstavnika industrije, itd.

2.1

Energija je osnovno zajedničko dobro. Ona je prijeko potrebna u svakodnevnim aktivnostima i svakome omogućuje dostojan život. Njezin nedostatak dovodi do velikih problema. Energetsko siromaštvo ubija kako fizički, tako i društveno. U Europi je njime pogođeno više od 50 milijuna osoba (Europski projekt pod naslovom Energetsko siromaštvo i energetska učinkovitost u Europi 2009., European Fuel Poverty and Energy Efficiency 2009). Toj nepodnošljivoj situaciji mora se stati na kraj. EGSO poziva da se hitno poduzmu mjere na europskoj razini i zalaže se za pokretanje Europske obveze energetske sigurnosti i solidarnosti kako bi se promicala istinska europska politika borbe protiv energetskog siromaštva i razvoja solidarnosti na ovom području čiji će cilj biti:

2.2

Takva europska obveza omogućit će provođenje zajedničkih i usklađenih europskih mjera za smanjenje energetskog raskoraka i počivat će na priznavanju općeg prava pristupa energiji (kako bi svatko živio u dostojnim životnim uvjetima) koji bi EGSO želio uvrstiti u Lisabonski ugovor. EGSO također želi da sve europske politike, a posebice energetska, u svoje ciljeve uvrste borbu protiv energetskog siromaštva i promicanje solidarnosti u okviru toga. EGSO napominje da je energija osnovno opće dobro, da se, stoga, njome na taj način treba i upravljati i da pritom za nju vrijede sve obveze koje iz toga proizlaze, a koje vrijede za sve javne službe. Štoviše, opskrba energijom od strane poduzeća spada među usluge od općeg gospodarskog interesa čiju ulogu u europskoj socijalnoj i teritorijalnoj koheziji potvrđuje Ugovor iz Lisabona (članak 14. UFEU-a, Protokol br. 26). Povelja o temeljnim pravima Europske unije prepoznaje pravo na socijalnu pomoć i na stambeni prostor kako bi se osigurao dostojan život (članak 34.), obvezu jamčenja visoke razine zaštite potrošača (članak 38.) i osnovno pravo pristupa javnim službama (članak 36.).

2.3

Unija će na taj način oživjeti načelo solidarnosti, koje je jedan od njezinih kamena temeljaca, i osnažiti osjećaj za europski projekt kod građana koji postaju sve razočaraniji i skeptičniji. Nadalje, EGSO podsjeća da 81 % ispitanih građana podržava borbu protiv energetskog siromaštva (Eurobarometar Europskog parlamenta iz 2011.).

2.4

EGSO pozdravlja zanimanje koje je Europsko vijeće 22. svibnja 2013. pokazalo za pitanja troška i cijene energije i utjecaja na domaćinstva, posebice ona najosjetljivija. Ta pitanja imaju veliku političku težinu. Primjerice, bugarska vlada je 20. veljače 2013. dala ostavku nakon prosvjeda građana protiv naglog i izvanrednog poskupljenja električne energije (više od 20 % između prosinca 2012. i siječnja 2013.) koje je uslijedilo nakon uvođenja nacionalnih mjera otvaranja tržišta i to u državi u kojoj prosječna plaća iznosi manje od 400 eura mjesečno (prema podacima Nacionalnog instituta za statistiku, bugarski građani izdvajaju 17,3 % prihoda za račune za struju).

2.5

EGSO podsjeća da su cijene energije u stalnom porastu: između 2011. i 2012. cijena električne energije porasla je za 6,6 % u EU-u, a posebno na Cipru (+ 21 %), u Grčkoj (+ 15 %), Italiji (+ 11 %), Irskoj i Portugalu (+ 10 %) te Bugarskoj, Španjolskoj i Poljskoj (+ 9 %). Cijena plina za domaćinstva porasla je za 10,3 % u EU-u, a posebno u Latviji (+ 21 %), Estoniji (+ 19 %) i Bugarskoj (+ 18 %) (podaci Eurostata iz svibnja 2013).

3.1

Dok su u Europi nekadašnji problemi s pristupom energiji riješeni, na svjetskoj razini 1,2 milijarde osoba još uvijek nema pristupa električnoj energiji a 2,8 milijardi ih se i dalje grije ili kuha na drvo ili druge vrste biomase (podaci Svjetske banke i Međunarodne agencije za energiju (IEA) iz svibnja 2013.). Problem pristupa modernim energetskim uslugama takvoga je opsega da su Ujedinjeni narodi 2012. godinu proglasili „Međunarodnom godinom održive energije za sve“ i upravo predložili održivu i sigurnu energije za sve za jedan od 12 svjetskih ciljeva održivog razvoja koji se, po prvi put, odnose i na države u razvoju i na razvijene države.

3.2

U Europi se energetsko siromaštvo primjećuje u činjenici da sve veći broj osoba (više od 50 milijuna prema Europskom projektu pod naslovom Energetsko siromaštvo i energetska učinkovitost u Europi 2009.,) ima poteškoća s plaćanjem računa za potrošnju energije ili ograničen pristup energiji zbog slabih prihoda, neizoliranog stambenog prostora, neučinkovite opreme (za grijanje, kuhanje, toplu vodu) i visokih cijena energije. Troškovi prijevoza također predstavljaju veliko opterećenje za proračun domaćinstava koja su često udaljena od centra grada i kojima posao ovisi o prijevozu. To pogađa starije osobe, samohrane roditelje, nezaposlene, primatelje socijalne pomoći i druge. Posljedice su mnoge jer poteškoće u prijevozu utječu na zaposlenje, a nedostatak grijanja na higijenu i zdravlje (dilema „heat or eat“ – „grijati se ili jesti“, respiratorni problemi i dr.) što često dovodi do povišene stope smrtnosti, prezaduživanja te socijalne i geografske izolacije.

3.3

Energetsko siromaštvo oslabljuje i, zajedno s drugim čimbenicima, stvara poteškoće koje se međusobno pojačavaju i ugrožavaju osobe koje žive u uvjetima općeg siromaštva. Rizik od siromaštva se povećava, a prema podacima Eurostata iz prosinca 2012. godine, društvena isključenost je 2011. godine prijetila 119,6 milijuna ljudi u 27 zemalja EU-a zbog rizika od siromaštva, teške materijalne situacije ili života u domaćinstvima s vrlo slabim intenzitetom rada. EGSO napominje da je cilj Strategije Europa 2020 smanjiti za barem 20 milijuna broj osoba suočenih sa siromaštvom i društvenom isključenošću.

3.4

Borba protiv energetskog siromaštva te razvoj solidarnosti na tom području nameću se više nego ikad kao važan međusektorski prioritet europske politike te pokrivaju sva polja, od socijalnog, javnozdravstvenog, ekološkog, gospodarskog pa sve do političkog.

4.1

Energetsko siromaštvo/nesigurnost: nesigurnost se odnosi na stanje ozbiljne privremene osjetljivosti. Energetsko siromaštvo odnosi se na društvene uvjete na koje utječu vanjski čimbenici (cijena energije, energetska učinkovitost stanovanja itd.) i unutarnji čimbenici (starenje, prihodi itd.). EGSO će za oba aspekta upotrebljavati pojam „energetskog siromaštva“.

4.2

Definicija energetskog siromaštva postoji samo u Francuskoj, Slovačkoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj.

4.3

Ujedinjena Kraljevina energetsko siromaštvo "(fuel poverty)" definira na objektivan način: to je stanje pri kojem domaćinstvo mora potrošiti više od 10 % svojih prihoda kako bi u stambenom prostoru osiguralo zadovoljavajuću količinu topline (21° u glavnoj prostoriji i 18° u drugim prostorijama, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji). Pritom se u obzir uzimaju tri elementa: prihodi domaćinstva, cijena energije i potrošnja energije. Vlada trenutno revidira definiciju budući da ne vodi računa o drugim potrebama domaćinstva za energijom.

4.4

U Francuskoj zakon „Grenelle II“ definira energetsko siromaštvo kao situaciju u kojoj se „osoba (…) u svojem stambenom prostoru susreće s osobitim poteškoćama pri opskrbi energijom potrebnom za zadovoljavanje osnovnih potreba zbog neprilagođenosti svojih resursa ili uvjeta stanovanja“ (članak 11., podstavak 4.).

4.5

Iako nemaju definiciju, neke su države predvidjele posebne mjere. Belgija je uvela status „zaštićenog korisnika“ kojim se svim osobama koje primaju socijalnu pomoć dodjeljuju subvencionirane tarife i besplatne pogodnosti (kao što su brojilo na bonove i jamstvo isporuke). Italija i Španjolska uvele su mjere "bonus elettrico" i "bono social". U Njemačkoj su savezne pokrajine uvele lokalne socijalne tarife koje su preuzela lokalna ili regionalna energetska poduzeća. U Švedskoj sustav opće socijalne zaštite preuzima na sebe neplaćene račune. Više od polovice država članica predviđa zaštitu protiv isključenja dovoda energije na temelju zakona ili etičkih kodeksa dobavljača energije (izvješće ERGEG-a iz 2009.).

4.6

U Europskoj uniji ne postoje ni definicija ni pokazatelji energetskog siromaštva, kao ni posebna europska politika koja bi se bavila tim problemom kojem se pristupa na fragmentaran način.

4.7

Putem Europske platforme protiv siromaštva i socijalne isključenosti, posebnog instrumenta Strategije Europa 2020, Europska komisija bavi se problemom energetskog siromaštva „koje domaćinstvo može lišiti grijanja ili hlađenja“, „tople vode, svjetla i drugih osnovnih kućanskih potreba, što su sve oblici velike neimaštine“.

4.8

Direktive koje se bave unutarnjim tržištem energije (iz srpnja 2009.) spominju energetsko siromaštvo, ali ga ne definiraju i ne govore o europskim obvezama po tom pitanju. One pozivaju države članice da „zajamče odgovarajuću zaštitu osjetljivim potrošačima“ te „definiraju pojam osjetljivih potrošača, pri čemu se definicija može odnositi na energetsko siromaštvo i, naročito,isključenje dovoda struje ili plina potrošačima u trenutku krize“. Svojom komunikacijom o dobrom funkcioniranju tržišta energije (od 15. studenog 2012.) Komisija želi pomoći „državama članicama da definiraju tko su osjetljivi potrošači energije i uzroke te osjetljivosti pružajući im smjernice i olakšavajući razmjenu dobrih praksi“.

4.9

Europski parlament definira samo osjetljive potrošače i predlaže da se nadiđe klasična koncepcija (endogena osjetljivost) kako bi se uključili „potrošači koji su osjetljivi“ jer se „nalaze u stanju privremene nemoć prouzročene raskorakom između njihovih pojedinačnih osobina i situacija“ i “vanjske okoline“, a „svaki potrošač u određenom trenutku svog života može postati osjetljiv zbog vanjskih faktora i svojih interakcija s tržištem (…) te stoga treba posebnu zaštitu“ (rezolucija od 22. svibnja 2012.). Parlament od Komisije i država članica traži da usvoje „opsežnu i usklađenu zakonodavnu i političku strategiju kako se bi bolje riješilo pitanje osjetljivosti, vodeći računa o raznolikosti i složenosti svih mogućih situacija“ (rezolucija od 22. svibnja 2012.). Parlament poziva i na usvajanje specifičnih mjera protiv energetskog siromaštva (rezolucija od 14. ožujka 2013. o Energetskom planu 2050.). Europski parlament je u svojoj rezoluciji od 11. lipnja 2013. o novom planu za europsku potrošačku politiku pozvao EU i države članice da "osjetljivim potrošačima zajamče odgovarajuću zaštitu", naročito na području energije, a u rezoluciji od 11. lipnja 2013. o socijalnom stanovanju u EU-u, je pozvao države članice da definiraju pojam energetskog siromaštva "na temelju zajedničkih parametara prilagođenih svakoj državi članici kako bi se vodilo računa o posebnim nacionalnim okolnostima."

4.10

EGSO smatra da su nužno potrebni zajednički europski indeksi i pokazatelji energetskog siromaštva koji uključuju dimenziju osjetljivosti kako bi se bolje identificirali i analizirali uzroci, otišlo dalje od puke konstatacije simptoma te uspostavila europska strategija za bolje rješavanje toga problema. EGSO predlaže da njegova definicija "poteškoća ili nemogućnost domaćinstva da osigura odgovarajuće grijanje u prostoru stanovanja i upotrebu drugih osnovnih energetskih usluga po razumnoj cijeni", predložena u mišljenju (TEN/420), posluži kao podloga koju će dalje razviti (uzimajući u obzir opće pravo pristupa energiji kao osnovnom dobru) Promatračka skupina za praćenje siromaštva u Europi koju bi želio uspostaviti. Potonja bi mogla utvrditi zajedničke europske indekse i pokazatelje koji bi državama članicama poslužili kao parametri za određivanje energetskog siromaštva uzimajući u obzir njihove specifične nacionalne okolnosti. Kako bi se bolje uskladili postojeći statistički podaci, EUROSTAT i nacionalni instituti za statistiku trebali bi usvojiti jedinstvenu metodologiju kako bi taj problem mogli kvantificirati na nacionalnoj i europskoj razini.

5.1

EGSO predlaže osnivanje Promatračke skupine za praćenje siromaštva u Europi koja bi bila usmjerena na energetsko siromaštvo i ujedinjavala sve zainteresirane strane: nacionalne promatračke skupine, ombudsmane, regulatore, opskrbljivače energijom, razne udruge (na području zdravlja, graditeljstva, energije, potrošača, borbe protiv isključivanja, lokalnih vlasti, itd.), socijalne partnere itd. Ta bi skupina sastavila izvješće o posljedicama liberalizacije energetskog tržišta na osjetljive državljane, predložila pokazatelje energetskog siromaštva, preporuke, metodologije i mogućnosti koje se nude na europskoj razini na temelju primjera najboljih praksi utvrđenih na lokalnoj i nacionalnoj razini. Zadatak bi joj bio da surađuje s Londonskim forumom. EGSO bi također želio da Londonski forum uključuje članove Odbora te da usko surađuje s nacionalnim gospodarskim i socijalnim vijećima ili sličnim tijelima na borbi protiv energetskog siromaštva.

6.1

Otvaranje tržišta energije građanima nije smanjilo cijenu energije. Njih 60 % primijetilo je povišenje, a 3-4 % sniženje cijena kod svojih dobavljača energije, 7 % ih je promijenilo dobavljača plina, a 8 % dobavljača električne energije. Energija je sektor na koji potrošači najviše troše (5,7 % proračuna), i to prije svega na električnu energiju (2,1 %), (2. sustav pokazatelja uspješnosti potrošačkih tržišta za 2009.). Posljednjih godina ti su postoci porasli.

6.2

Odluke Europskog vijeća od 22. svibnja 2013. idu u dobrom smjeru i cilj im je: preusmjeriti europsku energetsku politiku na potrošače kako bi im se osigurala sigurna i trajna opskrba po prihvatljivim i konkurentnim cijenama i troškovima, osnažiti ulogu i prava potrošača, bolje zaštititi osjetljive potrošače te što hitnije prenijeti 3. Energetski paket u nacionalna zakonodavstva. Komisija do kraja 2013. treba predstaviti analizu strukture cijena i troškova energije stavljajući naglasak na utjecaj na domaćinstva. Najvažnije pitanje je kako spriječiti bilo kakav porast troškova koji bi se mogao izbjeći učinkovitom i usklađenom europskom energetskom politikom (vidi mišljenje TEN/508 "Gospodarski učinci elektroenergetskih sustava nastali uslijed povećane i nestalne opskrbe iz obnovljivih izvora energije", CESE 2599/2012) (2).

6.3

EGSO preporuča da se prije usvajanja glavnih mjera energetske politike EU-a i država članica prouče njihovi gospodarski učinci na različite skupine potrošača (npr. prema dohotku, sastavu kućanstva ili načinu grijanja). Cilj bi bio ažurirati kategorije potrošača kojima bi se računi za potrošnju energije mogli neproporcionalno povećati u odnosu na prosječnu populaciju te, po potrebi, predložiti kompenzacijske mjere (prilagodbe propisa, povećanje energetske učinkovitosti kućanstva, itd.) u korist najosjetljivijih potrošača.

6.4

EGSO ponavlja da je potrebno u potpunosti prenijeti prethodno spomenute direktive u nacionalno zakonodavstvo i zajamčiti pružanje univerzalne usluge, poštivanje obveza javnih službi, zaštitu osjetljivih osoba te razumne, usporedive i transparentne cijene. EGSO želi da Komisija u svoje buduće izvješće za kraj 2013. godine uvrsti procjenu stanja i analizu energetskog siromaštva u Uniji i predloži europsku strategiju borbe protiv energetskog siromaštva i za solidarnost na ovom području kao i financijska sredstva za njeno djelovanje.

6.5

EGSO bi želio da Europska komisija to pitanje postavi kao međusektorski prioritet svih europskih politika, te da mu u budućim inicijativama posveti više mjesta (npr. u smjernicama za jedinstveno tržište, za provođenje direktive o energetskoj učinkovitosti 2012., za prava potrošača itd.).

6.6

EGSO preporuča da politika energetske solidarnosti i borbe protiv energetskog siromaštva postane sastavni dio energetske politike EU-a za prijelaz na društvo bez emisija ugljičnog dioksida. EGSO savjetuje Europskoj komisiji da osigura da se države članice pridržavaju pravila koja bi mogla pomoći u smanjenju energetskog siromaštva. EGSO bi želio da Ugovor uključuje opće pravo pristupa energiji (koje se treba smatrati osnovnim općim dobrom i tako s njime upravljati) te da europske politike, a posebice energetska politika, u svoje ciljeve uvrste borbu protiv energetskog siromaštva i solidarnost na tom području. EGSO savjetuje da Europski semestar u svoj rad uključi borbu protiv energetskog siromaštva i solidarnost na ovom području kako bi se ova tema uzela u obzir i u nacionalnim programima reforme u državama članicama.

6.7

EGSO smatra nužnim da se na europskoj razini podrže svi mehanizmi koji bi osjetljive potrošače potakli da igraju aktivnu ulogu u svom energetskom životu: trošeći manje, ali bolje (u okviru stalnih energetskih usluga) kako bi poboljšali kvalitetu života te potičući decentraliziranu proizvodnju obnovljive energije u situacijama gdje se to opravdano s ekonomskog i tehničkog stajališta. Informiranje, osposobljavanje i obrazovanje mogu podići razinu osviještenosti kućanstava te potaknuti na ispravno ponašanje (gašenje uređaja, odabir energetski učinkovitih naprava, odgovarajuća obnova itd.). EGSO bi želio da EU podrži sve takve nadnacionalne projekte, naročito uspostavom Europskog fonda za energetsku solidarnost, potakne svaku razmjenu znanja među organizacijama civilnog društva i uspostavu nadnacionalne mreže, osigura širi pristup proizvodnji i širenju informacija te obrazovanju na tom području, kao i dobrim praksama, naročito onima proizašlima iz nadnacionalnih programa koje je financirao EU.

6.8

EGSO se zalaže za to da svi europski istraživački programi promiču inovativne instrumente koji će potrošače, naročito one najosjetljivije, navesti na optimalno korištenje energije. Kako bi bili u potpunosti učinkoviti i korisni za potrošače, EGSO preporuča da pametni brojači u realnom vremenu i bez dodatnih troškova pruže jasne i transparentne informacije o potrošnji energije. Oni će tako biti koristan preventivan alat koji će pomagati potrošačima da budu svjesniji svoje razine potrošnje te da u skladu s tom informacijom djeluju, čime će im omogućiti da postanu aktivni potrošači energije.

6.9

EGSO preporuča otvaranje lokalnih jedinstvenih informacijskih punktova za energetsku solidarnost kako bi se razvila sinergija i koncentracija među svim zainteresiranim stranama, uključujući i energetske subjekte, i tako osigurala bolja koordinacija. Time bi se učinkovitije spriječili i riješili problemi te bolje savjetovala, usmjerila i pratila javnost, prije svega ona osjetljiva. EGSO potiče osposobljavanje osoblja tih punktova (kao i osoblja u upravnim i bankovnim službama te u službama industrijskih operatera, itd.) kako bi postali svjesni problema osjetljivih građana, bolje vodili njihovu dokumentaciju te im pomogli identificirati problematične situacije u ranoj fazi. Ti bi punktovi imali globalan, cjelovit i preventivan pristup rješenjima koja nude udruge, lokalne vlasti, poduzeća, itd. i omogućili bi svakom građaninu da postane aktivan sudionik u potrošnji energije, bez stvaranja ovisnosti ili društvene stigme.

6.10

Odbor preporuča utvrđivanje dodatnih i proširivanje postojećih mjera (pogotovo onih koje se tiču samo energetskih dobavljača), kao što su jamčenje opskrbe osjetljivim kućanstvima tijekom kritičnih razdoblja u godini (zabrana deložacija tijekom zimskih mjeseci), osiguranje da opskrbljivači neće prekinuti opskrbu u slučaju poteškoća u plaćanju, sprečavanje situacija u kojima računi ne mogu biti plaćeni itd. Odbor stoga preporuča jače uključivanje operatera energetske industrije i drugih operatera u strategiju borbe protiv energetskog siromaštva (kako u sprečavanje, tako i u rješavanje problema) i razvoja solidarnosti, čime bi se postiglo više nego kodeksima ponašanja.

6.11

EGSO preporuča jaču regulaciju prakse opskrbitelja energijom kako potrošači s niskim prihodima ne bi plaćali "dodatak na siromaštvo" (poverty premium), tj. više jedinične troškove za istu uslugu. Primjerice, mogli bi se uvesti sustavi prethodnog plaćanja kako bi se izbjegao rizik od kažnjavanja najugroženijih korisnika.

6.12

EGSO od Komisije traži da uvede Europsku godinu energetske solidarnosti koja bi omogućila provedbu europske informacijske kampanje (koja bi se odvijala na lokalnoj i nacionalnoj razini) te projekata namijenjenih podizanju svijesti svih dionika o važnosti iskorjenjivanja energetskog siromaštva, poticanju građana kao aktivnih sudionika u svojoj potrošnji energije te jačanju energetske solidarnosti.

7.1

EGSO predlaže Europskoj komisiji da razmotri uspostavu Europskog fonda za energetsku solidarnost kako bi pružila podršku mjerama koje je predložio EGSO, a to su: informiranje i osposobljavanje građana, europsko umrežavanje lokalnih projekata, potpora razmjeni, prijenos i opća upotreba dobrih praksi proizašlih iz nadnacionalnih projekata financiranih u okviru EU-a ili provedenih na lokalnoj i nacionalnoj razini. To, primjerice, uključuje mehanizme za financijsku pomoć koje su uspostavile države ili lokalne vlasti u cilju plaćanja računa (subvencionirane tarife, čekovi za energiju itd.), zabranu deložacija tijekom zimskih mjeseci, uvođenje jedinstvenih informacijskih punktova, osposobljavanje savjetnika za energetsku učinkovitost (npr. europski projekt Achieve), obnovu stambenih četvrti, pomoć ili tehničku pripomoć za rad na području energetske učinkovitosti (npr. europski projekt CEB-ELENA Europski instrument energetske pomoći na lokalnoj razini – European Local Energy Assistance Facility), "mikroproizvodnju obnovljivih izvora energije kao i financijske pakete prilagođene osjetljivim kućanstvima (npr. europski projekt FinSH – Instrumenti financiranja i podrške za borbu protiv energetskog siromaštva u subvencioniranoj stanogradnji – Financial and Support Instruments for Fuel Poverty in Social Housing).

8.1

EGSO podsjeća da si je 2007. Europska unija postavila ciljeve 3 × 20 % za 2020., što uključuje smanjenje potrošnje energije za 20 %. Direktiva o energetskoj učinkovitosti iz listopada 2012. predviđa dugoročnu strategiju (do 2050.) usmjeravanja ulaganja u obnovu državnih i privatnih stambenih prostora te poslovnih i stambenih zgrada. Države članice morat će do 30. travnja 2014. predstaviti svoje nacionalne akcijske planove za razvoj ove strategije. EGSO podsjeća koliko je provedba mjera energetske učinkovitosti važna za smanjenje emisija ugljičnog dioksida, stvaranje radnih mjesta, ali i za učinkovitu borbu protiv energetskog siromaštva.

8.2

Jedan od glavnih uzroka energetskog siromaštva su loše izolirani stambeni prostori koji se često osjetljivim domaćinstvima iznajmljuju po pretjeranim cijenama. Dobro izolirani stambeni prostor (uz odgovarajuće energetsko ponašanje) smanjuje potrošnju, a time i račune. Skromnija domaćinstva koja posjeduju ili iznajmljuju stambeni prostor nemaju dovoljno sredstava za termičku obnovu i za promjenu instalacija grijanja zbog toga što nemaju ušteđevine ili imaju poteškoća pri dobivanju bankovnog kredita.

8.3

EGSO predlaže uspostavljanje mehanizama koji bi, s jedne strane, stanodavcima pružili jake poticaje za termičku adaptaciju prostora (npr. uvjetovanjem visine stanarine razinom termičke učinkovitosti itd.), istovremeno im u tome pomažući, a, s druge, pomogli da se s europskog tržišta postupno uklone stambeni prostori koji su po učinkovitosti ispod donjeg praga standarda toplinske izolacije. EGSO preporuča da države članice energetsku učinkovitost uvrste u definicije i kriterije prema kojima se odlučuje je li stambeni prostor koji se iznajmljuje prikladan i prihvatljiv ili štetan za zdravlje.

8.4

EGSO želi da Europska komisija razmisli o inovativnim metodama i instrumentima financiranja kako bi državama pomogla da najsiromašnija domaćinstva podrže u postizanju veće energetske učinkovitosti, vodeći računa o njihovim financijskim ograničenjima.

8.5

Bolja izolacija stambenih prostora osjetljivih domaćinstava mora postati prioritet u svim europskim mjerama i programima. Komisija se mora uvjeriti da nacionalni planovi energetske učinkovitosti daju prioritet ulaganjima u stambeni prostor najosjetljivijih domaćinstava.

8.6

EGSO preporuča da strukturni fondovi u programu za razdoblje od 2014. do 2020. više pažnje posvete borbi protiv energetskog siromaštva i energetskoj solidarnosti te da se osigura dovoljno sredstava za energetsku učinkovitost i energiju iz obnovljivih izvora u srazmjeru s potrebama.

8.7

Nadalje, EGSO preporuča da se podrži decentralizirana proizvodnja energije iz obnovljivih izvora jer bi se tako mogao riješiti problem pristupa energiji, naročito za najosjetljivije potrošače.

21.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 341/27

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) uzima u obzir prijedlog Komisije o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1083/2006, kojim bi se trebale povećati isplate tako da se važeći stupanj financiranja za dotično razdoblje povisi za deset postotnih bodova za države članice koje su pogođene krizom te primaju financijsku pomoć iz Europskog financijskog stabilizacijskog mehanizma (EFSM) ili iz mehanizma za platnu bilancu. Međutim, sveukupna sredstva dodijeljena u okviru kohezijske politike EU-a za programsko razdoblje 2007.-2013. neće biti povećana, a putem sufinanciranja ipak će zadržati svoju učinkovitost.

1.2

EGSO uzima u obzir prijedlog Komisije o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1083/2006 s ciljem omogućavanja Rumunjskoj i Slovačkoj da predaju zahtjeve za plaćanje do kraja 2014. umjesto do kraja 2013. godine (za sredstva odobrena 2011. godine) i do kraja programskog razdoblja umjesto do kraja 2014. (za sredstva odobrena 2012. godine), pri čemu sveukupna sredstva dodijeljena u okviru kohezijske politike EU-a za programsko razdoblje 2007.-2013. neće biti povećana. Na taj se način smanjuje opasnost od automatskog ukidanja odobrenih sredstava za 2011. i 2012. godinu.

1.3

U skladu sa svojim prošlim mišljenjima, EGSO podržava ovaj prijedlog, pod uvjetom da se očuvaju dosljednost i učinkovitost pri korištenju proračunskih sredstava.

2.1

Prema prijedlogu Komisije, sedam država članica obuhvaćenih Europskim financijskim stabilizacijskim mehanizmom ili mehanizmom za platnu bilancu, trebale bi plaćati niže doprinose za projekte sufinancirane u okviru kohezijske politike EU-a. U tome slučaju države članice ne bi bile prisiljene koristiti sredstva isključivo iz vlastitih izvora. To bi u trenutku kada su njihovi državni proračuni teško opterećeni značajno doprinijelo oživljavanju njihovih gospodarstava pogođenih krizom. Učinkovitost dodijeljene pomoći povećava se sufinanciranjem. Manje sufinanciranja donosi opasnost od manje učinkovitosti pomoći. Tu bi opasnost trebalo svim raspoloživim sredstvima držati na što nižoj razini. EGSO se slaže s prijedlogom Komisije, koji je u skladu s njegovim ranijim mišljenjima (1).

2.2

S produženjem mogućnosti za predaju zahtjeva za plaćanje do kraja 2014. Slovačkoj i Rumunjskoj bit će omogućeno više manevarskog prostora za bolje ostvarenje projekata sufinanciranih u okviru kohezijske politike EU-a. Produženje roka za automatsko ukidanje odobrenih sredstava primjereno je i stoga što je ograničeno na one države članice za koje su dodijeljena sredstva za programsko razdoblje 2014.-2020., temeljem suglasnosti Europskog vijeća, bila ograničena na određenu visinu. Produženje razdoblja za predaju zahtjeva za plaćanje temelji se na poticaju Europskog vijeća, koje je u svojim zaključcima od 8. veljače 2013. pozvalo Komisiju da ispita moguća praktična rješenja za smanjenje rizika od automatskog opoziva odobrenih sredstava nacionalne omotnice za Rumunjsku i Slovačku za razdoblje 2017.-2013., po mogućnosti putem izmjene Uredbe (EZ) br. 1083/2006.

2.3

EGSO također smatra da je od odlučujuće važnosti poticati dobrobit i konkurentnost država članica najjače pogođenih krizom i stoga podržava ovaj prijedlog.

2.4

EGSO se slaže s time da ukupna količina sredstava dodijeljenih ovim državama i programima za to razdoblje ostane nepromijenjena.

21.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 341/29

1.1

EGSO s velikim odobravanjem pozdravlja industrijsku politiku EU-a u svemirskom sektoru (1). Odobrava također dani proračun od 11 milijardi eura za Galileo, Copernicus, te za istraživanje i razvoj u Obzoru 2020. od 2014. do 2020. godine, uz postojeći godišnji proračun od 4 milijarde eura Europske svemirske agencije (ESA). Te su odluke u skladu s postojećim stajalištem EGSO-a (2).

1.2

Svemirska politika EU-a, koja ima političku podršku diljem Europe, trebala bi osigurati nezavisan europski pristup svemiru zajedno s cijelim lancem vrijednosti, tj. od faze koncepta do razvoja, lansiranja i korištenja. Dugoročne i visoko rizične aktivnosti traže predvidivost, sigurnost i trajnu predanost.

1.3

EU treba kritičnu masu. Unutarnje svemirsko tržište zahtijeva bavljenje s dobro definiranim pojmom europskih ravnopravnih uvjeta konkurencije, i iz unutarnjih i iz vanjskih razloga.

1.4

Proaktivna industrijska politika potrebna je kao odgovor velikim institucionalnim tržištima diljem svijeta koja imaju sve veći strateški i tehnološki utjecaj. Konkurentnost europske industrije mora se poboljšati. Još uvijek je potrebno s vremenom prevladati znatne unutarnje prepreke.

1.5

Industrijska politika EU-a trebala bi objediniti različite strategije država članica te usuglasiti nacionalne preferencije unutar jedinstvenog okvira.

1.6

Sve strane trebaju raditi u istom pravcu. ESA ima posebno mjesto. Njezin rad iznimno je uspješan i nepobitan. U novoj organizaciji ESA će, uz svoju tradicionalnu ulogu, postati podupiratelj svemirskih projekata prema pravilima EU-a. Uspostavit će se nove metode i odnosi. Zahtijevaju dobro razvijenu koordinaciju te dobru usklađenost između svih sudionika, tj. usluga Komisije, ESA-e, i država članica.

1.7

Potrebni su službeni dogovori oko konzultacija s industrijom, posebno s obzirom na mala i srednja poduzeća. Dostatan dio proračuna Copernicusa mora se rezervirati za nove usluge i nove aplikacije.

1.8

Svemirski sektor traži visoko kvalificiranu radnu snagu, na temelju odgovarajućih ugovora. Potrebna je kontinuirana briga oko prikladnih vještina, koje će se osigurati kroz suvremeno obrazovanje i obuku, čime će se olakšati mobilnost.

1.9

Strateška sigurnost i pitanja obrane pokretačka su snaga za svemirsku politiku u svim zemljama. Nove svemirske politike i radnje EU-a temelje se na članku 173. i, posebice, na članku 189. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Moraju biti ugrađeni u uži sporazum između država članica u vezi sa sigurnošću i obranom te tako i u širu perspektivu vanjske politike EU-a. S druge strane, iskustva svemirske politike mogu u određenim dobro definiranim područjima biti primjer za europsku obranu. Njih je potrebno uzeti u obzir u nadolazećoj raspravi o europskoj obrani.

1.10

Politika svemirske industrije EU-a doista može biti poticaj konkurentnoj, solidnoj, učinkovitoj i uravnoteženoj industrijskoj bazi u Europi, tako da podržava vladine usluge kao i poduzeća i građane. Sektor je još uvijek krhak. Kriza sa sobom donosi nove nesigurnosti. Ono što je sada važno jest provedba!

1.11

S takvom pozadinom, EGSO u potpunosti podupire pet ciljeva koje je definirala Komisija: koherentan i stabilan regulatorni okvir, snažnu industrijsku osnovu, uključujući mala i srednja poduzeća, konkurentnost i učinkovitost troškova, tržišta za aplikaciju i usluge, te tehnološki nezavisan i neovisan pristup svemiru (3).

1.12

Položaj Europe u svijetu potrebno je konsolidirati i ojačati davanjem podrške radu i konkurentnosti europske industrije, držeći korak s ambicijama drugih nacija koje putuju u svemir te vodećom svjetskom tehnologijom, promovirajući učinkovitost troškova uz lance vrijednosti, razvijajući tržišta za primjenu u svemiru te usluge.

2.1

Zbog pitanja sigurnosti i obrane, svemirska politika razvila se izvan okvira Ugovora o EU-u. Države članice imale su svoje vlastite svemirske strategije. Zajednički europski interesi u određenoj su mjeri kanalizirani putem istraživanja i razvoja i industrijskih projekata ESA-e.

2.2

Godine 2003. Okvirnim sporazumom inicirana je nova faza između ESA-e i EU-a. FP7 uključio se u istraživačke projekte i u industrijsku politiku te je industrijska politika EU-a po sektorima postala nadomak ruke. Investicije na višoj i nižoj razini su se intenzivirale, konkurencija se povećala, specijalizirano privatno poslovanje razvilo je nove primjene i usluge.

2.3

EGSO snažno podupire strategiju EU-a glede kombiniranja koncepcije ESA-e s užom uključenošću europskih institucija kao i konkretnim prijedlozima i odlukama u tu svrhu (4).

2.4

U kasnijim mišljenjima EGSO naglašava značaj svemirskih politika EU-a za javne službe, poduzeća i, posebice, građane. Podupire pozitivne pomake u nekoliko specifičnih područja kao što su Europski program za promatranje Zemlje (GMES), GMES – svemirska komponenta, te Svemirska strategija koja koristi građanima (5).

2.5

Godine 2012. EGSO je zagovarao dovođenje financiranja GMES-a unutar višegodišnjeg financijskog okvira od 2014. do 2020 (6). Dana 8. veljače 2013. Vijeće je odlučilo shodno tome dodjeljujući 3,78 milijuna eura za GMES – od sada pod nazivom Copernicus – 6,3 milijarde eura za Galileo, te 1,7 milijardi eura za istraživanje i razvoj unutar Obzora 2020. Odluku još mora odobriti EP.

2.6

Nedavna komunikacija EK-a o industrijskoj politici u svemirskom sektoru predstavlja korak dalje, potreban s obzirom na to da "Europa u svemiru trenutno gubi prednost u odnosu na većinu, ako ne i na sve ostale nacije koje putuju u svemir" (7).

3.1

Okolnosti su se drastično izmijenile. Investicije diljem svijeta od strane novih nacija koje putuju u svemir brzo rastu. SAD i nadalje ostaje najjači sudionik. Promet SAD-a u ovom sektoru oko deset je puta veći nego u Europi. Kina i Indija postaju ozbiljni takmaci. Nedavno je Rusija najavila da će značajno povećati svoj proračun za svemir.

3.2

Strateška pitanja autonomije i samodostatnosti osnovna su pitanja. Cjelokupno je tržište u Kini, Indiji, Japanu, te skoro i u Rusiji, 100 % institucionalizirano. U SAD-u ono iznosi više od 70 %. To je svakako suprotno od stanja u Europi gdje 50 % tržišta ovisi o privatnom sektoru. Potrebno je napomenuti da u smislu volumena, 20 % tržišnog udjela privatnog sektora u SAD-u predstavlja više od 50 % privatnog tržišnog udjela u Europi.

3.3

Globalno tržište raste dok se konkurencija intenzivira uslijed dolaska novih nacija koje putuju u svemir. To ugrožava teško stečeni položaj europske industrije jer se stvaraju prepreke, dok novopridošli sudionici provode agresivnu izvoznu politiku. Uslijed smanjenja proračuna za obranu, američki svemirski sektor također se orijentira na izvoz diljem svijeta.

3.4

U takvim okolnostima, EGSO u potpunosti podržava cilj održanja nezavisnog europskog pristupa svemiru kao što je navedeno u nizu zaključaka Vijeća te u komunikacijama EK-a. Više nego ranije, Vijeće i Komisija s pravom naglašavaju potrebu za europskom autonomijom u strateškim područjima svemirskog sektora, promovirajući i štiteći nezavisan europski pristup svemiru.

3.5

Europa trenutno još uvijek uvelike ovisi o američkim tehnologijama. Napori za smanjenjem te ovisnosti koji bi osigurali sigurnost neprekinute isporuke znanja i materijala visoke tehnologije zahtijevaju veće napore vlada, ESA-e i EU-a.

3.6

Kao odgovor predvidivosti dugoročnih i visoko rizičnih aktivnosti, neophodni su izvjesnost i trajna predanost. Na putu do pune zrelosti sektor je još uvijek krhak, posebice tamo gdje se to tiče malih i srednjih poduzeća koja su ključna za razvoj primjena. Sadašnja kriza samo pridonosi osjetljivosti.

4.1

U ovom izazovnom okruženju Komisija je predstavila svoj prijedlog aktivne industrijske politike EU-a na temelju članaka 173. i 189. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

4.2

Po prvi put Komisija je provela dubinsku analizu izazova kao rezultat konzultacija s nizom javnih i privatnih strana. Ta naširoko prihvaćena analiza vodeći je element za skok od sadašnjih približno 4 milijardi eura proračuna ESA-e na dodatnih 11 milijardi eura svemirskog proračuna od 2014. do 2020. S obzirom na agresivnu politiku ostalih nacija koje putuju u svemir, to je odlučujući korak naprijed.

4.3

To dodatno financiranje također je dobra početna točka u sektoru koji naginje k znatnom rastu u sljedećem desetljeću i to iz dva razloga:

4.4

Sve se veći broj aktivnosti koristi uslugama u svemiru: sigurnost, poljoprivreda, transport, regionalni razvoj, promatranje oceana, meteorologija, telekomunikacije, emitiranje programa, smanjenje digitalnih razlika.

4.5

Osim toga, svemir daje podršku cijelom nizu globalnih pitanja kao što su klimatske promjene, sigurnost hrane, ribarstvo, sječa šuma, nadziranje prirodnih resursa, motrenje katastrofa. Europa bi trebala biti opremljena vlastitim globalnim sustavom kako bi u potpunosti igrala svoju ulogu u skladu sa svojim ekonomskim položajem u svijetu. Svijest javnosti potrebno je podići na višu razinu.

4.6

EGSO u potpunosti podržava odluku da EU, u kreiranju potrebnih uvjeta, iskoristi prilike koje pruža proaktivna industrijska politika. To vidi kao konkretnu razradu šireg koncepta industrijske politike EU-a kao što je izneseno u komunikacijama EK-a o industrijskoj politici iz 2010. i 2012.

4.7

Ta bi politika, osmišljavanjem i razvijanjem svemirskih sustava kao i pokretanjem i korištenjem programa, trebala osigurati neovisan pristup Europe svemiru i s njime povezanim tehnologijama. Samodostatnost i nezavisna provjera podataka neophodna je, posebice u odnosu na Kinu, pa čak i u odnosu na prijateljske nacije kao što je SAD, s kojima se Europa nužno natječe.

4.8

Glavna masa industrijskih politika, koje pokreću nacionalne strategije, i dalje ostaje u državama članicama. Te su strategije dio šireg područja politike sigurnosti i obrane što također objašnjava usku vezu između vlada, nacionalnog istraživanja i industrija. To vodi do unutarnjih prepreka te na taj način do fragmentacije i rascjepkanosti kao i do zaostajanja Europe.

4.9

Time se ističe da je potreba za ravnopravnim uvjetima konkurencije preduvjet za svaku industrijsku politiku EU-a. Komisija bi trebala razraditi jasne kriterije kako bi precizno definirala pojam "ravnopravnih uvjeta konkurencije". Takav dobro definirani pojam također je neophodan za svaku mjeru "reciprociteta" u međusobno otvorenim međunarodnim tržištima s trećim zemljama.

4.10

EGSO inzistira da ravnopravni uvjeti konkurencije te transparentna unutarnja konkurencija unutar Unije mora biti krajnji cilj. To će značajno pomoći u držanju koraka s ostatkom svijeta.

4.11

S obzirom na politiku Komisije o istraživanju i razvoju, EGSO spominje dva važna pitanja kojima je potrebno udovoljiti:

4.12

Ta pitanja potrebno je razmatrati u vezi sa sve manjim proračunima za istraživanje i razvoj u državama članicama. Cjelokupni izdaci ostaju više ili manje jednaki zbog kompenziranja financijskog sudjelovanja Komisije. Jedina je iznimka Njemačka koja je nedavno povećala svoj svemirski proračun za istraživanje i razvoj za 10 %.

4.13

Kao što je EGSO napomenuo u nekoliko navrata, uspješna industrijska politika je dijagonalna: potrebno je osigurati koordinaciju među različitim glavnim upravama EK-a kako bi se postigli svi ciljevi koje je Glavna uprava za poduzeća iznijela, na primjer, s Glavnom upravom za veze u pogledu SatCom-a, i s Glavnom upravom za trgovinu u pogledu otvaranja tržišta i garantiranja "sigurnosti dobave" ključnih komponenti.

5.1

Znanost i tehnologija su temelj. EGSO još jedanput ističe velik značaj ESA-e za europsku svemirsku politiku. S obzirom na prepreke koje je potrebno prijeći u svakom međuvladinom okviru, prethodni i sadašnji rad ESA-e je neupitan. Od samog početka ESA je značajno doprinosila europskim svemirskim aktivnostima takvima kakve jesu. ESA je imala nezamjenjivu ulogu u istraživanju i razvoju svemira te, u određenom opsegu, također u industrijskim aktivnostima, i to ne samo zbog pozitivnih omjera troškova i kvalitete proizvoda.

5.2

ESA je dobro opremljen partner za nacionalne vlade i industrije. Shodno tome, njezina su postignuća veoma prikladan dio u lancu koji tvori i pojačava osnovu europske industrije. Štoviše, uspostavljeni sustav „prikladne dobiti“ ohrabrio je vlade da drže na oku cjelokupan rad u istraživanju i razvoju kao i naredne aktivnosti u dotičnim zemljama.

5.3

Međutim, postupno je postalo očito da je potrebno otvoriti nove putove ako EU doista želi biti konkurentan globalni igrač. Okvirni sporazum iz 2003. između ESA-e i EU-a počeo je dodavati politike EU-a i financijske resurse kao i jačati konkurenciju i konkurentnost. Došlo je do uspješnog partnerstva između ESA-e i EU-a. Trajna obveza ESA-e bit će čvrst temelj za svaku politiku svemirske industrije EU-a.

5.4

Nadalje, okolnosti koje se brzo mijenjaju zahtijevaju točnu procjenu procedura i postupaka za optimalnu iskoristivost financijskih resursa kako bi se dala podrška trajnoj konkurentnosti i otpornosti europskih poduzeća.

5.5

Uloga ESA-e u stvaranju zdrave osnove za korištenje vlastitih europskih svemirskih sustava kroz fokusiranu i integriranu primjenu je priznata, međutim, podršku koju može dati politikama EU-a tek je potrebno u potpunosti ostvariti. Uža suradnja između EU-a i ESA-e trebala bi stvoriti snažnu dinamiku u tom smislu.

5.6

Od novih se pristupa i mehanizama zahtijeva da održavaju namjernu politiku uspješnog razvoja i održivog korištenja operativnih svemirskih sustava. Isto tako, potrebno je uspostaviti učinkovitu europeizaciju resursa kako bi se održala tri cilja:

5.7

Nedavne odluke su u skladu s modernizacijom koju je EGSO branio u svom mišljenju iz 2008. godine (8). U to je vrijeme EGSO naglašavao da sve veća zrelost svemirskog tržišta zahtijeva više fleksibilnosti koja, u vrijeme sve bržih tehnoloških ciklusa i sve veće sinergije i aplikacija, u pravilu nije zajamčena fiksnim obrascima odnosa koji su rezultat principa prikladne dobiti koji primjenjuje ESA (9).

5.8

Nagle promjene potrebno je izbjegavati. Stoga je EGSO zagovarao analizu i dijalog o željenim postignućima Europe za deset godina: "dijalog bi trebao uključivati način na koji se ESA financira, dinamičan doprinos srednje velikih poduzeća te održavanje najviše razine konkurencije" (10).

5.9

Rezoluciju Vijeća iz studenog prošle godine u vezi s odnosom između EU-a i ESA-e (11) u pogledu novog financijskog okvira, usvojenu 8. veljače, EGSO smatra konkretnom primjenom svoje preporuke iz 2008. godine. EU ulazi u novu fazu.

5.10

U provedbi odluka, ESA će, koristeći svoje dugotrajno iskustvo, postati odgovorna za izvršnu upravu, no to će se odvijati na temelju pravila EU-a. Ako se dobro primijeni, uspostavit će se optimalna ravnoteža između kompetencija ESA-e i uobičajenih tržišnih mehanizama EU-a.

5.11

Još se ne može predvidjeti kako će dogovorene metode rada funkcionirati, posebice ne u prvoj fazi. Unatoč manjim promjenama tijekom zadnjih par godina u kojima su bili promicani marketinški pristupi, potrebno je uspostaviti nov odnos sa znanošću i istraživanjem u svemiru. Odbor stoga pozdravlja razvoj radnih distinktivnih kriterija između načela prikladne dobiti koje se uobičajeno primjenjuje u ESA-i (svrha čega je gajiti i koristiti svestranu svemirsku industriju u Europi) te pravila unutarnjeg tržišta EU-a, koja obvezuju Komisiju, kako bi se razvila plodna suradnja između Komisije i ESA-e te nadalje jačalo europsku svemirsku industriju.

5.12

O ovoj se dimenziji također govori u dodatnom mišljenju Savjetodavnog povjerenstva za industrijske promjene (CCMI) na ovu temu. U međuvremenu je bilo moguće pružiti zadovoljavajuće odgovore na neka od kritičnih pitanja koja se tamo postavljaju.

6.1

U izradi nacrta svemirske politike prema članku 189., potrebno je primijeniti paralelne kompetencije Komisije i država članica što je više moguće. Države članice također trebaju poduzeti inicijativu da međusobno surađuju na posebnim pitanjima. Komisija takve procese može nadzirati.

6.2

Potrebno je definirati prave uvjete u mijenjanju konkurentnog i dinamičnog okoliša kao podršku čvrstoj konkurentnoj osnovi za industriju EU-a. Stoga EGSO inzistira da se od sada pa nadalje industriji dade formalno mjesto u savjetodavnim tijelima, posebice kada se radi o područjima u kojima djeluju manja poduzeća. Zahtjeve je potrebno definirati na otvoren i transparentan način.

6.3

Među pitanjima koja je potrebno razmotriti jesu slobodna i otvorena politika u vezi s podacima, kvalitetom, standardima i certificiranjem. Usluge pružaju i tijela javnog sektora i privatni sudionici, što zahtijeva učinkovit nadzor.

6.4

Dobro uspostavljeni konzultativni dogovori bit će podrška golemom potencijalu koji imaju mala i srednja poduzeća. Dovoljan dio proračuna za Copernicus i Galileo potrebno je koristiti za razvoj novih usluga i aplikacija.

6.5

Uslijed intenziteta tehnologije, radna snaga je, u prosjeku gledano, visoko kvalificirana. Svemir diljem svijeta zapošljava 800 000 zaposlenika, od kojih 25 % u SAD-u, a 4 % (!) u Europi. Postoji sve veća potreba za fakultetski obrazovanim zaposlenicima koji bi osnažili europske potencijale te stvorili pozitivne sinergije. Zadovoljavajući ugovori o radu trebaju biti pravilo kako bi se povećala privlačnost sektora.

6.6

Svemir pobuđuje maštu mladih. EGSO ustraje na aktivnoj politici rada, utemeljenoj na suvremenom obrazovanju i edukaciji te promicanoj unutar višeg tehničkog obrazovanja, uključujući i blisku suradnju s istraživanjem i inovacijama. To će također poticati poželjnu i adekvatnu mobilnost.

6.7

S obzirom na velik značaj institucionalnog tržišta, industrijska politika u svemirskom sektoru usko je povezana s politikom nabave. Ona treba udovoljiti visokim zahtjevima kvalitete i transparentnosti. EGSO ističe da bi industrija uvelike pozdravila pripremu posebne politike za svemirsku nabavu, u koju bi EU bio direktno uključen, jednom kada njezin opseg bude definiran između Komisije i država članica.

6.8

Takva će politika utrti put EU-u za preuzimanje njegove uloge vlasnika europskih svemirskih infrastruktura i korisnika svemirskih usluga u cilju ostvarenja brojnih javnih politika.

6.9

EGSO ističe važnu ulogu koju trebaju odigrati regije i regionalne aktivnosti kako bi poduprle razvojne aktivnosti svemirske industrije. Uloga regija je podcijenjena. One moraju biti adekvatno obaviještene i opremljene kako bi imale koristi od mogućeg pozitivnog utjecaja od učinkovite uporabe svemirskih usluga.

6.10

Nedostaju zadovoljavajuće kvantitativne tržišne mjere, što rezultira nedostatkom pouzdanih podataka o konačnom učinku istraživanja svemira na nižim razinama primjene. Analitičko znanje na višim i nižim razinama potrebno je produbiti.

6.11

Analiza Euroconsulta u kojoj se, između ostalog, tvrdi da u SAD-u investicije više razine stvaraju dvostruko više profitabilnih aktivnosti na nižoj razini nego u Europi je pobijana, ali analitički nikad nije opovrgnuta (12). Drugi je za EU zanimljiv model, jedinstven u svojoj vrsti, ažurirana analiza o gospodarskom utjecaju različitih segmenata britanske svemirske industrije (13).

6.12

EGSO potiče Komisiju, ESA, i države članice da idu za zajedničkom analizom različitih segmenata sektora te da ih stave u svjetsku perspektivu. Objedinjene brojke o (novom) zapošljavanju, stopama rasta te primjenama, ojačat će relevantnost sektora i održati trajnu podršku javnosti.

7.1

Slično svemirskoj politici europskih takmaca, svemirska politika EU-a bi, prema gledištu EGSO-a, bila plodonosnija da je ugrađena u dogovor između država članica u vezi sa strateškim pitanjima obrane i sigurnosti koji se gradi te, stoga, u širu perspektivu vanjske politike EU-a. Tu poveznicu trebalo bi također uključiti u narednu raspravu o europskoj obrani, gdje to bude prikladno.

7.2

Europska suradnja u svemiru znatno je više razvijena od bilo kojeg sektora obrane. Svemirske aktivnosti povezane s obranom mogu se također povezati s razradom obrambene politike EU-a kao piloti ili primjeri za zajedničke obrambene projekte. EGSO bilježi da je takav prijedlog već ponuđen još davne 1987. godine! No otuda se nikad nije krenulo dalje.

21.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 341/35

1.1

EGSO pozdravlja odluku Komisije da već drugu godinu za redom objavljuje pregled stanja Unije inovacija u kojem ističe značajan napredak, budući da se po planu izvodi više od 80 % obaveza iz vodeće inicijative. EGSO se slaže da je postignut napredak, osobito u pogledu okvirne politike koja se odnosi na provedbu konkretnih obaveza. Stoga očekuje provedbu sviju 34 obaveza do kraja 2014. godine.

1.2

Unatoč postignutom napretku, 2012. godine, na nekim važnim područjima, kao što su jedinstveni patent i nova pravila za fondove rizičnoga kapitala, nema osnove za samodopadnost. Unija inovacija još ne daje rezultate na području gospodarskog rasta i stvaranja radnih mjesta. Također nisu uočljivi značajni pomaci na području globalne konkurentnosti europskog istraživačkog prostora.

1.3

EGSO s velikom brigom već drugu godinu za redom posebno prati trend smanjenja izdataka za istraživanje i razvoj u proračunima većine država članica. Isto tako, zabrinjavajuć je problem povećanja inovacijskog jaza između država članica i između pojedinih regija. To će zahtijevati novo promišljanje o učinkovitosti regionalne kohezijske politike i strukturnih fondova u odnosu na Uniju inovacija, posebice u smislu odljeva mozgova iz regija s ograničenim mogućnostima u uvažene istraživačke centre.

1.4

Kriza je već prisilila Europu na produbljivanje integracije na području osiguranja makroekonomske stabilnosti i funkcioniranja monetarne unije. EGSO vjeruje da je također potrebna veća integracija i produbljenje na području istraživanja i inovacija, ako želimo da projekt Unije inovacija zaista rezultira većom konkurentnošću europskog znanja, gospodarskim rastom i stvaranjem novih radnih mjesta. EGSO poziva Europsko vijeće da podrži produbljenje ideje Unije inovacija u zaključcima svojega samita koji će se održati u listopadu.

1.5

EGSO je uvjeren da je, čak i ako se sve 34 obveze ostvare, potrebno dodatno produbljenje Unije inovacija te u tom smislu podržava preporuke ERIAB-a (1) i odgovore Komisije. Istovremeno poziva Komisiju da što je prije moguće sastavi niz mjera za područja na kojima je produbljenje Unije inovacija moguće i hitno potrebno. Odbor prilike za produbljenje vidi osobito u daljnjem poboljšanju uvjeta za brzorastuće inovativne tvrtke, u inovacijama u javnom sektoru, u socijalnim inovacijama te u novim, inovativnim poslovnim modelima koji bi mogli radikalno promijeniti postojeće stavove i pristupe inovativnim rješenjima.

1.6

Funkcionalni Europski istraživački prostor neophodna je sastavnica Unije inovacija. Unatoč punoj potpori Europskog vijeća, EGSO sumnja u njegovo dovršenje do kraja 2014. godine jer ne vidi napredak u sljedećim ključnim područjima: mobilnosti istraživača, učinkovitosti nacionalnih istraživačkih sustava, optimizaciji uporabe istraživačkih infrastruktura, konkurentnoj uporabi nacionalnih istraživačkih sredstava, dovršenje tržišta za prava intelektualnog vlasništva itd. Stoga EGSO poziva Komisiju i države članice da što je prije moguće osiguraju ispunjenje svih uvjeta za razvoj Europskog istraživačkog prostora, kao što je to Komisija predložila u svojoj komunikaciji (2).

1.7

EGSO pozitivno ocjenjuje napredak pri izgradnji vrhunskih istraživačkih infrastruktura od paneuropskog interesa, kao i ohrabrujuće početne rezultate Europskih inovacijskih partnerstava. Za potonje smatra da su u određenoj mjeri još uvijek neprovjereni i nedovršeni modeli te poziva Komisiju da na temelju dosadašnjeg iskustva napravi sveobuhvatnu analizu učinkovitosti i jedinstvene uvjete za njihov rad i financiranje.

1.8

Sustav potpora za istraživanje i inovacije u Europi je još uvijek previše složen, što odvraća osobito mala i srednja poduzeća od istraživačkih projekata EU-a. Osim složenih i dugotrajnih administrativnih uvjeta, postoje i znatne razlike u postupcima između programa na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini.

1.9

Odbor primjećuje da postoji značajan potencijal za promicanje inovacija putem inovativnije orijentirane javne nabave. Stoga poziva države članice da povećaju uporabu instrumenta predkomercijalne nabave i podijele iskustva i inovacijske modele nabave pogodne za inovacije. To bi se također trebalo odnositi na javnu nabavu koja se financira iz strukturnih fondova.

1.10

Reforma obrazovnih sustava između ostalog bi trebala Europi osigurati znatno veći broj visokoobrazovanih i kvalificiranih znanstvenika i inženjera (3). EGSO smatra da bi bilo dobro u njihove studijske programe uključiti poduzetničku izobrazbu i upravljačke vještine (menadžerska znanja), što je potrebno za učinkovitu transformaciju dobrih ideja u uspješne projekte. Odbor preporučuje uključivanje poduzeća i socijalnih partnera u pripremu nastavnih planova i provedbu doktorskih programa.

1.11

EGSO bi još jednom želio naglasiti specifičnu ulogu socijalne inovacije, koja bi mogla biti od velike važnosti u rješavanju krize i drugih izazova modernog društva. Stoga bi trebalo razviti one mehanizme potpore koji bi bili dostupni potencijalnim socijalnim inovatorima u civilnom društvu i sektoru socijalne ekonomije. EGSO poziva Komisiju da što je prije moguće uspostavi potporu za stvaranje inkubatora za inovativne socijalne projekte.

2.1

Unija inovacija je jedna od sedam vodećih inicijativa iz strategije Europa 2020. Njezin je cilj kroz poboljšanje okvirnih uvjeta stvoriti Europu koja pogoduje inovacijama i tako osigurati provedbu inovativnih ideja u proizvode i usluge koji će ostvariti rast i stvoriti nova radna mjesta. Analize pokazuju da se države koje su u prošlosti više investirale u istraživanje i inovacije znatno brže oporavljaju i imaju višu razinu zaposlenosti (4).

2.2

U komunikaciji Stanje Unije inovacija 2012 (5). Europska komisija već drugu godinu za redom sažima rezultate na području provedbe Unije inovacija, jedne od ključnih vodećih inicijativa Strategije EU 2020., na razini država članica i na europskoj razini.

2.3

Komisija općenito primjećuje značajan napredak pri provedbi Unije inovacija. Prema planu se ostvaruje više od 80 % obveza iz vodeće inicijative. Države članice se sve više usredotočuju na stvaranje poslovnog okruženja naklonjenog inovacijama: snižavaju se stope poreza za investicije u istraživanje i na dobit od patenata, jača se potpora lakšem pristupu rizičnom kapitalu, itd.

2.4

Međutim, komunikacija spominje niz zabrinjavajućih trendova koji su uglavnom nastali kao posljedica ekonomske krize i velikih proračunskih deficita:

2.5

Jedan od ključnih zaključaka jest da Europa mora ojačati svoju predanost ostvarivanju rasta temeljenog na inovacijama. Da bi se taj cilj postigao, bit će potrebno hitno daljnje produbljivanje Unije inovacija. U ovome trenutku još nije točno definirano na kojim područjima, kojim mjerama i na koji način će se izvoditi produbljivanje.

3.1

EGSO pozdravlja odluku Komisije o izradi analize stanja Unije inovacija svake godine. To je jedna od vodećih inicijativa strategije Europa 2020. Pravovremena analiza učinaka omogućuje izvođenje korektivnih mjera na područjima gdje se situacija ne odvija u pravom smjeru.

3.2

Razdoblje od dvije godine, sukladno uobičajenoj praksi provođenja novih zakona u EU-u, prekratko je za realnu procjenu postignutih rezultata (6). Usprkos tome, EGSO smatra da je politički okvir za Uniju inovacija više ili manje na mjestu, ali se rezultati u smislu gospodarskog rasta i novih radnih mjesta nažalost još ne vide.

3.3

U kontekstu izrazito brojnih i opsežnih rasprava o javnim financijskim manjkovima, omraženim mjerama štednje te općem padu povjerenja u europske projekte, Unija inovacija predstavlja jednu od pozitivnijih i uspješnijih priča. Većina obveza iz vodeće inicijative Unija inovacija ostvaruje se više ili manje prema planu. Stoga EGSO s opravdanjem očekuje da će do kraja 2014. godine biti ostvarene sve 34 obveze.

3.4

EGSO pozdravlja napredak na području izgradnje paneuropske istraživačke infrastrukture, zahvaljujući učinkovitoj ulozi i aktivnostima ESFRI-ja (7). Od ukupno 48 projekata s ESFRI-jeva popisa, u fazi provedbe ih je već 27, što pruža nadu da će zadani cilj - izgradnja 60 % prioritetnih europskih istraživačkih infrastruktura do 2015. godine - biti postignut (8). Prema mišljenju Odbora, Europa još uvijek nedovoljno učinkovito koordinira i optimizira korištenje svojih istraživačkih infrastruktura.

3.5

Novi koncept europskih partnerstava za inovacije, prvih pilot projekata usmjerenih na rješavanje ključnih društvenih izazova (9), za sada daje ohrabrujuće rezultate. Njihov je cilj povezati dionike na svim razinama, prevladati rascjepkanost i osigurati kritičnu masu. Unatoč pozitivnim znakovima, Europska partnerstva su, u određenoj mjeri, još uvijek neprovjeren i nedovršen model. Stoga EGSO poziva Komisiju da na temelju dosadašnjeg iskustva što je prije moguće izradi sveobuhvatnu analizu učinkovitosti tih inicijativa i da pripremi jedinstvene uvjete za njihov rad i financiranje u budućnosti.

3.6

Unatoč nedvojbenom napretku na nekim područjima, nema mjesta za samodopadnost. U nastavku EGSO želi staviti naglasak na područja u kojima se još ne vide pozitivne promjene u dovoljnoj mjeri te je potrebno brzo i učinkovito djelovanje.

3.7

Sustav potpora za istraživanje i razvoj u Europi još uvijek je suviše kompliciran. Potencijalni korisnici suočeni su s nepreglednim mnoštvom postojećih instrumenata (nacionalnih i regionalnih programa, međuvladinih inicijativa i postupaka financiranja EU-a). Ni administrativni zahtjevi nisu se znatno smanjili. To koči prekograničnu suradnju i odvraća osobito mala i srednja te mikropoduzeća od istraživačkih projekata EU. Osim administrativnog tereta, tu je i prevelika neusklađenost postupaka.

3.8

Polazišna točka za Uniju inovacija mora biti izgradnja izvrsnog i modernog obrazovnog sustava u svim državama članicama, uključujući reformu visokoškolskog obrazovanja. Poduzeća i dalje gotovo uopće ne sudjeluju u izradi nastavnih planova i provedbi doktorskih programa. EGSO ponovno zahtijeva veće uključivanje socijalnih partnera u stvaranje nacrta budućih obrazovnih sustava.

Integracija menadžerskih i poduzetničkih vještina u obrazovanje budućih inženjera i znanstvenika može olakšati i promicati preobrazbu dobrih ideja u uspješne tržišne projekte.

3.9

EGSO podupire stvaranje široke definicije inovacije, koja se može primijeniti na brojna područja. U svojim prethodnim mišljenjima, EGSO je opetovano naglašavao specifičnu ulogu socijalnih inovacija  (10) ,koje često proizlaze izravno iz organizacija civilnog društva. Brojne sastavnice europskih socijalnih sustava plod su inovativnih ideja civilnog društva i činitelja socijalne ekonomije. Stoga potpora inovacijama mora uključivati sva područja društva, a mehanizmi financiranja moraju odražavati izuzetnu raznolikost inovacija.

3.10

Još uvijek smo neučinkoviti u komercijalizaciji inovativnih ideja: pristup financijskim sredstvima, osobito za mala inovativna poduzeća, još uvijek je otežan (smanjenje fondova rizičnoga kapitala zbog financijske krize). Poduzetništvo i inovacije često idu ruku pod ruku. Europa je već tradicionalno manje tolerantna prema eventualnom poduzetničkom neuspjehu. Tim smo više rezervirani u odnosu prema rizičnim, inovativnim projektima. Jedinstveno tržište kapitala (osobito rizičnoga kapitala) još uvijek ne djeluje. Afirmacija novih oblika financiranja inovativnih poduzeća kao što su skupno financiranje (crowd funding) i poslovni anđeli prespora je. Instrument za podjelu rizika pokazao se pozitivnim iskustvom, no nažalost ne može ispuniti zahtjeve.

3.11

Dovršenje jedinstvenog tržišta inovacija uvelike ovisi o ispravnom funkcioniranju europskog jedinstvenog tržišta. Ono se još uvijek suočava s brojnim preprekama i nedostacima, osobito na području slobodnog kretanja usluga i kapitala (11). EGSO Komisiji ponovno predlaže da razmisli o uspostavljanju paneuropske elektroničke baze podataka (u obliku pretraživača) koja bi sadržavala specifična znanja pojedinačnih poduzeća i instituta za istraživanje kako bi omogućila brže povezivanje poduzeća i drugih organizacija na inovativnim projektima (po mogućnosti u okviru postojeće Europske poduzetničke mreže) (12).

3.11.1

U istu kategoriju ulaze prepreke dovršenju jedinstvenog tržišta prava intelektualnog vlasništva. Jedinstveni europski patent je napokon ugledao svjetlo dana, što je važno postignuće, ali postupci još nisu operativni.

3.12

Europa također zaostaje u dovršenju tržišta inovativne nabave, osobito kada se radi o javnim mehanizmima (13). U EU-u je premalo javnih natječaja usmjerenih na poticanje inovacija. Stoga EGSO poziva države članice da značajno povećaju uporabu instrumenta predkomercijalnih nabava, koje bi, prema procjenama Komisije, potaknule nastanak dodatnih tržišta nabave u vrijednosti od 10 milijardi eura. U vezi s time, Odbor također upućuje na prijedloge Europskog parlamenta za modernizaciju javne nabave (14). Također bi se trebalo u većoj mjeri služiti javnom nabavom sufinanciranom iz strukturnih fondova kako bi se povećala potražnja za inovativnim proizvodima i uslugama.

3.13

Funkcioniranje Europskog istraživačkog prostora, koji je sinonim za jedinstveno tržište istraživanja i inovacija, jedan je od ključnih uvjeta za potpuno ostvarenje koncepta Unije inovacija. Europsko vijeće odredilo je 2014. godinu kao rok za njegovu konačnu realizaciju (15). To znači da bi do tada trebale biti odstranjene sve ključne prepreke za mobilnost i međugraničnu suradnju na području istraživanja i inovacija, uključujući otvaranje tržišta rada za istraživače, osnivanje dodatnih mirovinskih fondova, optimalan protok znanja i rezultata istraživanja te konkurentniju uporabu nacionalnih istraživačkih sredstava. EGSO je svoje viđenje dovršenja Europskog istraživačkog prostora detaljno definirao u jednom od svojih mišljenja (16) i tom prigodom izrazio strah da je 2014. godina suviše ambiciozan rok.

3.14

Prioritet pri financiranju i promicanju inovativnih aktivnosti treba se odraziti na svim programima financiranja EU-a, uključujući kohezijske fondove, i to ne samo unutar okvirnog programa za konkurentnost i inovacije. Stoga EGSO poziva države članice da iskoriste mogućnosti koje im pruža nova Uredba o strukturnim fondovima (17).

3.15

Za dobro funkcioniranje Unije inovacija potrebni su trajan napor i učinkovita suradnja na svim razinama: europskoj, nacionalnoj i lokalnoj. Važno je jače se usredotočiti na ulogu regionalne inovacijske politike koja može znatno doprinijeti smanjenju odljeva mozgova iz regija s ograničenim mogućnostima u ugledne europske istraživačke centre.

4.1

Prema mišljenju EGSO-a, ostvarenje 34 obveze iz vodeće inicijative predstavlja samo prvi korak prema postizanju istinske Unije inovacija. Ako želimo da ona pruži značajan doprinos pametnom, održivom i uključivom rastu, u sljedećoj fazi će biti hitno potrebno njezino produbljenje u smislu značajno veće integracije i koordinacije nacionalnih politika istraživanja i inovacija s mjerama i politikama EU-a. EGSO poziva Komisiju da odmah pristupi izradi konkretnih mjera za područja na kojima je produbljenje ne samo moguće, već i hitno potrebno.

4.2

EGSO smatra da za produbljenje postoji mnogo prostora na brojnim područjima, među kojima želi istaknuti samo neka:

4.3

EGSO podržava saznanja i preporuke ERIAB-a, koji je proveo prvo testiranje otpornosti na stres Unije inovacija (18). U ovome izvješću izražava potrebu za radikalnom promjenom u razmišljanju o budućoj europskoj strategiji rasta koja bi se više temeljila na znanju i inovacijama. Među ključnim izazovima naglašava sljedeće:

4.4

EGSO Komisiji predlaže da razmisli o specifičnim instrumentima usmjerenim na promicanje razvoja novih i inovativnih poslovnih modela. Jedna od mogućih ideja mogla bi biti korištenje takozvanih "inovacijskih kupona".

4.5

EGSO je već u vodećoj inicijativi bio pozvan da poduzeća, socijalne partnere i nevladine organizacije koje zastupa potakne na pružanje potpore Uniji inovacija i pomoć pri širenju najboljih praksi. Predlažemo da Odbor, osobito putem svojeg Upravnog odbora za europsku Strategiju 2020., izradi konkretan popis inicijativa i aktivnosti kojima bi putem socijalnih partnera, nacionalnih ekonomskih i socijalnih vijeća i drugih organizacija civilnog društva u još većoj mjeri nego do sada pridonio u izgradnji povjerenja u Uniju inovacija.

21.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 341/40

1.1

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije kojim se svim europskim građanima želi osigurati pristup bankovnom računu te poboljšati usporedivost naknada i mobilnost čiji je cilj borba protiv financijske isključenosti te lakše uključivanje potrošača na unutarnje tržište.

1.2

EGSO smatra da je usvajanje direktive najpogodniji način osiguravanja da mjere koje pogoduju i potrošačima i pružateljima platnih usluga budu učinkovite. One će pridonijeti dovršenju jedinstvenog tržišta u području financijskih usluga i pomoći u otklanjanju prepreka slobodnom kretanju osoba, roba, usluga i kapitala. Međutim, uživanje toga prava morat će biti podređeno pravilima Unije o pranju novca i financiranju terorizma te neće smjeti poticati neplaćanje poreza. Odbor također smatra da najveću pozornost treba posvetiti načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti.

1.3

EGSO, međutim, izražava žaljenje zbog ograničenja dosega određenih mjera. Preporučuje da se usklađivanje terminologije odnosi na sve naknade i da informativni dokument ne sadrži samo popis najreprezentativnijih radnja. Procjenjuje da se svjestan izbor može donijeti samo usporedbom naknada primjenjivih na sve tekuće transakcije, budući da svaki potrošač ima drukčije potrebe.

1.4

Odobrava mjere kojima se nastoji poboljšati transparentnost, prije svega u vezi s ponudama u sklopu paketa jer potrošač mora biti u mogućnosti usporediti različite formule koje predlažu pružatelji platnih usluga i odrediti koja je najpovoljnija i najviše odgovara njegovim uvjetima.

1.5

Podržava uvođenje obveze slanja obavijesti o naplaćenim naknadama koja bi se dopunila obvezom informiranja prije naplate naknade s računa kako bi se potrošačima ostavila mogućnost poduzimanja odgovarajućih mjera ili odustajanja.

1.6

U svrhu transparentnosti, podržava pokretanje nezavisnih stranica s usporedbom usluga i preporučuje da registar postojećih internetskih stranica omogući potrošačima pristup podacima o financijskim institucijama smještenim u svim državama članicama.

1.7

EGSO također podržava prijedloge o bankovnoj mobilnosti. Međutim, smatra da bi se trebala istražiti izvedivost uvođenja ""prenosivog broja bankovnog računa i da bi se sustavno trebao provoditi sustav automatskog preusmjeravanja radnja (1). Ovim mjerama trebalo bi prethoditi nezavisno istraživanje.

1.8

Nadalje, skreće pažnju na važnost obuke zaposlenih u institucijama koje pružaju platne usluge jer je informiranost izrazito važna, ali nije dovoljna. Također inzistira na potrebi financijskog obrazovanja od strane samostalnih udruga potrošača (2).

1.9

EGSO može samo poduprijeti odluke kojima bi se svim europskim građanima omogućilo posjedovanje bankovnog računa s osnovnim uslugama budući da je u današnjem svijetu bankovna uključenost potreba.

1.10

EGSO ostaje suzdržan po pitanju ograničenja „na barem jednog pružatelja usluga” u svakoj državi članici jer bi to moglo onemogućiti potrošačima da biraju u slučaju da nije dostupna nijedna konkurentska ponuda.

1.11

Smatra da se moraju uzeti u obzir stvarni troškovi kako bi se definirali „razumni” dodatni troškovi u slučaju kada ponuda, u smislu posjedovanja i vođenja bankovnog računa, nije besplatna te naglašava potrebu da se ograniče naknade u slučaju pogrešaka pri plaćanju.

1.12

EGSO dijeli mišljenje Komisije o potrebi da se predvide kontrole i sankcije u slučaju nepoštivanja mjera predviđenih direktivom. Naglašava da učinkovitost kontrole počiva na dodjeli odgovarajućih sredstava za povjerene zadatke.

1.13

Podsjeća da podržava sustave alternativnog rješavanja sporova pod uvjetom da budu nezavisni.

2.1

Dana 8. svibnja 2013. Komisija je predstavila prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usporedivosti naknada za posjedovanje bankovnog računa, promjeni bankovnog računa i pristupu bankovnom računu s osnovnim uslugama.

2.2

Taj je prijedlog dio niza inicijativa poduzetih tijekom posljednjih godina s ciljem razvoja jedinstvenog tržišta usluga platnog prometa koji je neophodan za rast i konkurentnost Europe.

2.3

Prijedlog je sukladan članku 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojemu je cilj ukloniti prepreke slobodnom kretanju osoba, robe, usluga i kapitala.

2.4

Na temelju procjena Svjetske banke, Komisija utvrđuje da 58 milijuna potrošača u Europskoj uniji ne posjeduje bankovni račun, a otprilike 25 milijuna među njima željelo bi ga imati.

2.5

Ističe da je gospodarstvo usmjereno na proširenje bezgotovinskih i dematerijaliziranih plaćanja koja se tiču poduzeća, potrošača i javne uprave, ali ne predlaže nikakve mjere kako bi se proširila njihova uporaba.

2.6

U tom kontekstu Komisija smatra da su posjedovanje bankovnog računa i pristup financijskim uslugama neophodni ako se potrošačima žele zajamčiti koristi od svih prednosti jedinstvenog tržišta i ako im se želi osigurati financijska i društvena uključenost.

2.7

Nadalje, ističe da trenutni uvjeti na jedinstvenom tržištu mogu odvratiti pružatelje platnih usluga od ulaganja u nova tržišta.

2.8

Komisija želi riješiti ove prepreke i s tim ciljem u vidu predlaže:

2.9

Te će mjere, prema mišljenju Komisije, pridonijeti ostvarivanju potpune operabilnosti unutarnjeg tržišta u području financijskih usluga i njegovom razvoju. Potrošači će moći lakše usporediti ponude i kretati se unutar Unije. Pružatelji platnih usluga imat će jednak status i moći će profitirati od pojednostavljenih postupaka i usklađivanja pravila kako bi pronašli nova tržišta.

3.1

EGSO se slaže s analizom Komisije o navedenim preprekama i o potrebi dovršetka jedinstvenog tržišta financijskih usluga. Smatra da svaki potrošač mora biti u mogućnosti otvoriti bankovni račun i imati na raspolaganju sredstva koja mu omogućuju da ga koristi jer je bankovna uključenost potrebna za ostvarivanje željenog cilja.

3.2

Nadalje, podržava prijedloge kojima je cilj otkloniti netransparentnost bankovnih naknada i poboljšati mobilnost. Procjenjuje da će to pridonijeti promicanju konkurentnosti u korist potrošača i pružatelja platnih usluga.

3.3

Smatra da je usvajanje direktive najprigodniji način za to jer je Komisija s pravom ustanovila da preporuka nije imala planirani učinak i da su poduzete dobrovoljne radnje bile zaista nedovoljne.

4.1.1

Terminologija. EGSO u potpunosti odobrava prijedlog Komisije da se uskladi terminologija u području naknada. Takvo je usklađivanje neophodno za usporedivost i za omogućavanje boljeg razumijevanja potrošačima. Ipak, EGSO se pita o ograničenjima dosega te mjere i preporučuje da se terminologija uskladi za sve naknade.

4.1.1.1

Napominje da će izabrana nadležna tijela u svakoj državi članici biti zadužena za uspostavljanje privremenih popisa koji će se proslijediti Komisiji. Smatra da je prilikom izrade tih popisa potrebno povezati potrošače, udruge potrošača i pružatelje platnih usluga kako bi se osiguralo da konačni pojmovi svima budu razumljivi.

4.1.1.2

Skreće pažnju na činjenicu da pojam koji će se koristiti svakako mora pokrivati jednake usluge u svakoj financijskoj instituciji.

4.1.2

Dokumentacija o naknadama i glosar. EGSO pozdravlja obvezu koja se nameće pružateljima platnih usluga da prije sklapanja ugovora ispostave informativni dokument o naknadama koji će sadržavati popis najreprezentativnijih usluga i odobrava odluku da se u svakom trenutku osigura besplatan pristup tome dokumentu na internetskim stranicama financijskih institucija. Preporučuje se da se popis uskladi. Predlaže da se takav informativni dokument dopuni obvezom slanja potrošačima novoga informativnog dokumenta kada dođe do promjene cjenika.

4.1.2.1

Pritom smatra da informativni dokument mora uključivati sve naknade. Procjenjuje da ograničenje naknada samo na one najreprezentativnije onemogućava potrošačima da učinkovito usporede ponude različitih financijskih institucija, budući da procjenu moraju donijeti na temelju svojih potreba. Svaki potrošač ima drukčije potrebe koje ne moraju nužno biti navedene na popisu.

4.1.2.2

Ovisno o broju naknada koje će biti na popisu, Odbor preporučuje usklađivanje izgleda svih rubrika takvoga informativnog dokumenta. Nadalje, preporučuje usklađivanje predstavljanja podataka sukladno vrsti radnji (po mjesecu, godini i radnji) kako bi se olakšala usporedba.

4.1.2.3

Budući da se brine za transparentnost i da smatra da potrošači moraju biti u stanju procijeniti isplati li im se ovisno o njihovim potrebama prihvatiti neku ponudu u sklopu paketa ili ne, Odbor pozdravlja obvezu detaljnog navođenja ponuda u informativnom dokumentu.

4.1.2.4

Također, pozdravlja obavezu uporabe usklađene terminologije u informativnom dokumentu i izvatku po računu kako bi se olakšalo njihovo razumijevanje.

4.1.2.5

Napokon, EGSO pozdravlja izradu glosara. Pritom smatra da prioritet treba biti uporaba jasnih i razumljivih pojmova u informativnim dokumentima.

4.1.3

Obračun naknada. EGSO odobrava obvezu da se potrošačima barem jednom godišnje pošalje obračun svih naplaćenih naknada. Taj obračun omogućava potrošačima da izmjere trošak pružanja usluga koje kupuju te da izaberu odgovarajuće proizvode. EGSO smatra da su to minimalni zahtjevi te da bi ta usluga trebala biti besplatna.

4.1.3.1

Odbor, međutim, ističe da bi bilo svrsishodno dopuniti tu mjeru obvezivanjem pružatelja platnih usluga da u slučaju neuobičajenih naknada informira potrošače prije naplate naknade s računa, čime bi potrošači mogli poduzeti nužne mjere prije same naplate naknade, doplatiti svoj račun ili, ako je potrebno, osporiti naknade.

4.1.4

Internetska stranica za usporedbu. EGSO podržava objavljivanje podataka o bankovnim naknadama putem ovlaštenih državnih ili javnih internetskih stranica. Ta će mjera pridonijeti boljoj informiranosti potrošača pod uvjetom da su stranice nezavisne i potpune. Odbor smatra da treba obratiti pozornost na način na koji se te stranice financiraju. Pored toga EGSO se pita o načinima pokretanja tih alata, prije svega o prirodi podataka koji će se objavljivati, o isticanju cijene samo po jedinici radnje i usluge te o mogućnosti individualnog izračuna troškova.

4.1.4.1

Odbor skreće pažnju na činjenicu da treba posebno voditi računa o uvjetima izdavanja odobrenja privatnim operaterima. Smatra da takva odobrenja trebaju izdavati nadležna tijela država članica.

4.1.4.2

Odbor nadalje procjenjuje da je neophodno da se na stranicama za usporedbu naknada koriste dogovoreni pojmovi iz usklađene terminologije.

4.1.4.3

Napokon, Odbor preporučuje da registar sadrži popis na registre ostalih država članica te poveznicu na njih, kako bi se potrošačima omogućio lak pristup informacijama o cijenama svih financijskih institucija u Uniji, što će posebno biti korisno osobama koje se kreću unutar Unije.

4.2.1

EGSO podržava prijedloge Komisije koji će pridonijeti poboljšanju bankovne mobilnosti, što je neophodno za otklanjanje psiholoških i tehničkih prepreka koje sprječavaju mobilnost.

4.2.2

Ipak, procjenjuje da bi se trebalo provesti nezavisno istraživanje o mogućnosti uvođenja „prenosivog” broja bankovnog računa kao najučinkovitijeg rješenja za ostvarenje potpune mobilnosti.

4.2.3

Smatra da bi se u svim financijskim institucijama trebao uvesti barem automatski sustav preusmjeravanja u razdoblju od 15 mjeseci kako bi se pratila plaćanja izvršena unutar godine dana.

4.2.4

Odbor pozdravlja činjenicu da je Komisija odredila uvjete naplate naknada za uslugu promjene bankovnog računa kako bi se izbjeglo da one budu zapreka promjeni bankovnog računa.

4.2.5

Ističe da i dalje postoje druge prepreke, a to su prije svega cijena transfera određenih instrumenata štednje ili posjedovanje hipotekarnog kredita.

4.2.6

Primjećuje da je informiranost o postojanju mjera koje pomažu mobilnosti odlučujuća. EGSO smatra da bi potrošač trebao komunicirati samo sa svojom odabranom bankom.

4.2.7

Odbor smatra da osoblje koje pruža platne usluge, kao što je osoblje za prihvat klijenata u poslovnicama, treba biti obučeno za olakšavanje bankovne mobilnosti, a financijsko obrazovanje moraju organizirati udruge potrošača.

4.3.1

EGSO može samo poduprijeti mjere Komisije. Smatra da svaki potrošač mora imati pristup bankovnom računu s osnovnim uslugama kako bi mu se omogućio pristup svim bankarskim uslugama potrebnim u svakodnevnom životu u kojemu dematerijalizacija ima sve veću ulogu. Naglašava da je važno da banke informiraju o postojanju te usluge.

4.3.2

S druge strane, EGSO je oprezan po pitanju ograničenja ponude na „barem jednog pružatelja platnih usluga” na teritoriju države članice. U slučaju da samo jedna institucija predloži takvu ponudu, opteretila bi se i stigmatizirala podjednako i sebe i potrošače koji bi joj bili klijenti. Napokon, nedostatak konkurencije onemogućio bi potrošačima da odaberu i prisilio bi ih da prihvate ponuđene uvjete, prije svega u smislu cijena usluga.

4.3.3

Smatra da treba osigurati barem popis osnovnih usluga spomenutih u članku 16. te da svaka država članica treba slobodno moći uključiti i dodatne usluge koje proizlaze iz posebnosti svake države.

4.3.4

Odbor procjenjuje da banke trebaju same odlučiti dopuštaju li odgovarajuće prekoračenje računa ili ne.

4.3.5

Odbor odobrava činjenicu da naknada za osnovne usluge bude ograničena ili besplatna.

4.4.1

EGSO dijeli mišljenje Komisije o potrebi da se predvide kontrole i sankcije u slučaju nepoštivanja mjera navedenih u direktivi te naglašava da će kontrole biti učinkovite samo ako nacionalna nadležna tijela budu raspolagala odgovarajućim sredstvima za ostvarenje cilja koji im je povjeren.

4.4.2

Podsjeća da podržava sustave alternativnog rješavanja sporova pod uvjetom da budu nezavisni.

4.5.1

EGSO odobrava prijenos ovlasti Komisiji pod uvjetom da se njezine mjere jasno definiraju i da se osigura transparentnost njezina djelovanja.

4.5.2

Podržava Komisijinu politiku procjene.

21.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 341/44

1.1

Prijedlog Europske komisije bitno doprinosi poboljšanju praktične primjene nove Uredbe o biocidima koja će se početi primjenjivati od 1. rujna 2013. godine, pojašnjava djelovanje prijelaznih pravila i subjektima pruža veću pravnu sigurnost.

1.2

EGSO izražava žaljenje što tijekom dugog i složenog procesa prihvaćanja novog europskog zakonodavstva o biocidima Komisija, Vijeće i Parlament nisu prethodno razmotrili nepravilnosti koje bi zbunjujuće i nejasne prijelazne norme mogle izazvati.

1.3

EGSO se slaže da je potrebno uvesti promjene u Uredbu o biocidima prije nego što ona stupi na snagu (1) da bi se olakšao prijelaz s Direktive 98/8/EZ na spomenutu Uredbu. Za pravilno funkcioniranje sustava neophodno je potreban skladan okvir prijelaznih mjera koje omogućavaju postupnu promjenu sustava za subjekte i države članice.

1.4

EGSO pozdravlja promjene sadržane u prijelaznim mjerama koje se tiču tretiranih proizvoda te procjenu postojećih aktivnih tvari i biocidnih proizvoda. Tim će se izmjenama izbjeći de facto zamrzavanje plasiranja mnogih novih tretiranih proizvoda na tržište, odnosno omogućiti njihovo plasiranje na tržište pod uvjetom da potpuna dokumentacija o procjeni aktivnih tvari koje se nalaze u tim tretiranim proizvodima bude predana do 1. rujna 2016. godine (2). One će također omogućiti prijelaz na usklađeni sustav izdavanja dozvola za postojeće biocidne proizvode (3).

1.5

S obzirom na inovativnu odredbu o obaveznoj razmjeni studija o budućnosti supstanci navedenih u Prilogu II. Uredbe (EZ) br. 1451/2007 i njihovom ponašanju u okolišu, EGSO da Komisije zajamči da nova obaveza neće dovesti do nepravilnosti u tržišnom natjecanju niti negativno utjecati na inovacijski kapacitet pojedinih poduzeća.

1.6

EGSO se slaže s tim da se u okviru ove zakonske izmjene obuhvate ostala važna pitanja poput onih koji se odnose na pristup informacijama, definiranje proizvoda unutar obitelji biocida i obavezu dijeljenja podataka.

2.1

Biocidi su sva aktivna sredstva ili mješavine koje sadrže jednu ili više aktivnih tvari, u obliku isporučivom za upotrebu, čiji je cilj da na kemijski ili biološki način uništi, spriječi, neutralizira, onemogući ili na neki drugi način kontrolira neki štetni organizam; biocidima se također smatraju sve tvari, mješavine i proizvodi stavljeni na tržište koji mogu proizvesti aktivne tvari (4). U svakodnevnom životu biocidi se koriste za sprječavanje širenja bolesti i održavanje visoke razine higijene u područjima s povišenom gustoćom naseljenosti.

2.2

Direktivom 98/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća utvrđena su pravila plasiranja biocida na tržište unutar Zajednice (5). Tom se direktivom, na europskoj razini, usklađuju zakonodavstva u vezi s tim proizvodima, utvrđuju se zajednička načela za ocjenjivanje i izdavanje dozvola za biocide i na taj način uklanjaju gospodarske i administrativne prepreke.

2.3

Europska komisija je 16. svibnja 2013. predstavila novi prijedlog kojim se izmjenjuje Uredba (EU) 528/2012 o plasiranju biocida na tržište i njihovoj upotrebi s obzirom na određene uvjete za pristup tržištu (6). Ta „Uredba o biocidima“, odobrena je 22. svibnja 2012. (7), a na snagu bi trebala stupiti 1. rujna 2013. Novo je zakonodavstvo, koje uključuje ukidanje Direktive 98/8/EZ, rezultat opsežne javne rasprave i detaljne studije utjecaja koje je provela Europska komisija (8).

2.4

Cilj uredbe je poboljšati slobodno kretanje biocida unutar Unije i istovremeno osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i životinja te okoliša. Uredba, koja je zadržala strukturu Direktive 98/8, temelji se na načelu predostrožnosti kako bi se osiguralo da proizvodnja i plasiranje aktivnih tvari i biocida na tržište nema štetne posljedice po zdravlje i okoliš.

2.5

Ovim se zakonodavstvom namjeravaju ukloniti nedostaci otkriveni u prethodnom zakonskom okviru te poboljšati djelovanje sustava za izdavanje dozvola putem pojednostavljenja, uklanjanja prepreka koje ometaju trgovinu biocidima i usuglašavanja određenih odredbi.

2.6

Ustanovivši da bi neke od odredbi Uredbe 528/2012 o biocidima mogle poremetiti njezino funkcioniranje, Komisija je odlučila njezinu službenu izmjenu predstaviti prije stupanja na snagu. Osnovni cilj izmjena je:

3.1

EGSO je 2010. godine usvojio mišljenje o Uredbi 528/2012 o plasiranju biocida na tržište i njihovoj upotrebi (9). Odbor je podržao zamjenu Direktive Uredbom o biocidima radi pojednostavljivanja i usuglašavanja zakonodavstva.

3.2

Unatoč ocjeni učinka, javna rasprava, razni izvještaji podneseni u okviru donošenja Uredbe o biocidima i kritike dobavljača (posebice malih i srednjih) koji smatraju da bi provedba Uredbe mogla dovesti do velikih ograničenja i disfunkcije tržišta, opravdali su hitnu reakciju Europske komisije koja je predložila niz izmjena za uklanjanje mogućih štetnih učinaka europskog zakonodavstva o tvarima za biocidne proizvode i, konkretno, njegovim prijelaznim odredbama.

3.3

EGSO pozitivno ocjenjuje činjenicu da je Komisija izmijenila određene članke, čime je olakšala racionalnu primjenu zakonodavstva o biocidnim proizvodima. Ipak, po mišljenju Odbora, jednom kada je bio pokrenut postupak revizije Uredbe, trebalo je na opsežniji i sistematičniji način riješiti propuste iz prvotnog zakonodavstva koji se tiču pristupa informacijama, obaveze razmjene podataka i definiranja proizvoda unutar obitelji biocida.

3.4

Izmijene prijelaznih pravila, posebice u člancima 86., 89. i 94. Uredbe (EU) br. 528/2012 spriječit će zastoj tržišta određenih postojećih aktivnih tvari ili de facto zabranu novih proizvoda tretiranih biocidima od 1. rujna 2013. pa sve do odobrenja zadnje aktivne tvari spomenute u tim člancima. EGSO smatra kako ove promjene prijelaznih pravila umanjuju znatne neželjene učinke i usputnu štetu do kojih je moglo doći uslijed prvobitne verzije tih članaka.

4.1

Članak 89. stavak 4. i članak 93. stavak 2. Uredbe (EU) 528/2012 predviđaju rokove postupnog ukidanja biocida za koje izdavanje dozvole nije odobreno. Novim tekstom prijedloga predlažu se isti rokovi za postupno ukidanje biocida koji su već prisutni na tržištu i za koje je dozvola odobrena, ali je dobivanje dozvole uvjetovano mijenjanjem proizvoda. EGSO smatra da bi u takvim slučajevima trebalo predvidjeti odstupanje od rokova postavljenih u općem pravilu za slučaj da zahtjev bude odbijen te predlaže da se u slučajevima u kojima se proizvod odobrava uz izmjene odobri dulji rok za postupno ukidanje kako bi se proizvodi mogli koristiti i staviti na tržište do iscrpljenja zaliha.

4.2

Europska agencija za kemikalije (ECHA) mora osigurati da popis kojeg objavi (u skladu s člankom 95.) sadrži samo informacije o odgovarajućim dobavljačima koji podržavaju obnavljanje određene aktivne tvari.

4.3

Što se tiče pitanja pristupa informacijama definiranog u članku 66. stavku 3., EGSO smatra da se treba postaviti odgovarajuća ravnoteža između javnog i legitimnog privatnog interesa. Automatsko i sustavno otkrivanje naziva i adrese proizvođača određene aktivne tvari bilo kojoj trećoj strani koja to traži moglo bi ugroziti zaštitu komercijalnog interesa vlasnika dozvole.

4.4

EGSO je u svom mišljenju o Uredbi o biocidima pozitivno ocijenio obavezu razmjene podataka o testiranju na životinjama. Zapravo, jedan od najpozitivnijih aspekata nove uredbe je sprečavanje nepotrebne patnje kralježnjaka zbog stalnog ponavljanja toksikoloških testiranja. Komisija bi u svakom slučaju trebala ocijeniti je li obaveza razmjene podataka, ne samo toksikoloških i ekotoksikoloških, već i svih studija o budućnosti tvari spomenutih u prilogu II Uredbe (EZ) 1451/2007 i njihovom ponašanju u okolišu, uravnotežena i olakšava li razvoj novih aktivnih tvari. Učinkovita naknada i zaštita podataka do 2025. godine ključni su za onemogućavanje iskorištavanja tuđeg rada.

4.5

EGSO smatra logičnim da se razdoblje u kojem se države članice mogu očitovati o odobrenju biocida nakon što se prihvati odluka o odobrenju konkretne aktivne tvari za neku vrstu određenog proizvoda (članak 89., Uredba (EU) br. 528/2012) produlji s dvije na tri godine. Tom se promjenom izbjegava sustavno kršenje rokova do kojih dolazi zbog različitih faza u procesu odobrenja koje dovode do zastoja procesa.

21.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 341/47

1.1

Odbor navodi da je 2012. godine na europskim cestama 28 000 osoba izgubilo živote te da ih je 1,5 milijuna ozlijeđeno. Odbor čvrsto vjeruje da je smanjenje nesreća na cestama od iznimne važnosti za društvo te podržava ambiciozan cilj Komisije da u razdoblju od 2011. do 2020. godine umanji broj nesreća iz 2010. godine na pola.

1.2

Odbor pozdravlja predloženu Odluku i Uredbu Komisije o uvođenju sustava ePoziv kako bi se osiguralo opremanje svih novih modela putničkih vozila i profesionalnih vozila lake kategorije uređajem za elektronički poziv na br. 112 od listopada 2015. godine nadalje, te stvaranje potrebne infrastrukture za odgovarajući prijam i postupanje s ePozivima u pozivnim centrima za hitne situacije (Pozivni centri za javnu sigurnost) osiguravajući usklađenost, interoperabilnost i kontinuitet usluge ePoziv u cijeloj Europskoj uniji.

1.3

EGSO se slaže sa zaključcima ocjene učinka sustava ePoziv u kojima stoji da je obavezno uvođenje sustava ePoziv bio jedini način da građani Unije od njega imaju koristi. Odbor je u brojnim mišljenjima Komisiji dao do znanja da dobrovoljan pristup neće imati uspjeha.

1.4

EGSO navodi da će se prijedlog primjenjivati samo na nove modele vozila registrirane od 1. listopada 2015. nadalje te da će se postojeći modeli moći i dalje proizvoditi i prodavati bez sustava ePoziv i nakon tog datuma. Iako sagledava moguće financijske troškove za proizvođače motornih vozila, Odbor ih poziva da što prije ugrade tehnologiju za ePoziv i u već postojeće modele vozila koji će se proizvoditi nakon listopada 2015. godine.

1.5

Odbor primjećuje da u prijedloge nisu uključene odredbe o tehnologiji za ePoziv za motocikle ni vozila na dva kotača s pogonom. Kako su vozači i putnici tih tipova vozila u većoj opasnosti od smrti i ozljeda EGSO poziva proizvođače i države članice da u sustav ePoziv uključe i vozila na dva kotača s pogonom što je moguće prije.

1.6

Odbor ponovno poziva Komisiju da što prije podnese prijedloge za izričito poboljšanje aktivne i pasivne sigurnosti vozila s pogonom na dva kotača.

1.7

EGSO izražava zadovoljstvo zbog uspjeha uspostavljanja tijela za sigurnost u cestovnom prometu u brojnim državama članicama koja će pružati uvid u postupak provođenja nacionalne strategije za sigurnost u cestovnom prometu, davati savjete u području politike za sigurnost u cestovnom prometu i promicati najbolje prakse sigurnosti u cestovnom prometu. Odbor smatra da je potrebno uspostavljanje Europske agencije za sigurnost u cestovnom prometu koja bi pomogla pri usklađivanju sigurnosti u cestovnom prometu diljem EU-a te vodila provođenje sigurnosnih pravila kao i usluge ePoziv. U radu ovog tijela sudjelovali bi stručnjaci za sigurnost na cestama koje bi imenovale države članice.

1.8

Odbor skreće pozornost Komisije na svoja prijašnja mišljenja u kojima se raspravljalo o sigurnosti u cestovnom prometu te u kojima je izražena potreba za obaveznim uvođenjem sustava ePoziv (1).

2.5.1

Proizvođači putničkih automobila i vozila lake kategorije moraju osigurati da od listopada 2015. godine novi modeli vozila budu proizvedeni i opremljeni u skladu s odobrenim sustavom ePoziv.

2.5.2

Države članice trebaju osigurati da od 1. listopada 2015. godine novi modeli vozila koji su uključeni u Uredbu dobiju homologaciju EZ-a za cijelo vozilo.

2.5.3

Prije izdavanja certifikata o homologaciji, tijela za homologaciju moraju osigurati da su vozila u skladu s propisanim standardima.

2.5.4

Proizvođači moraju jamčiti da vozila opremljena tehnologijom ePoziv neće biti moguće neprestano pratiti.

2.5.5

Potreban je dovoljan broj mehanizama protiv nadzora, a korisnike treba informirati o načinu na koji će se postupati s podacima koje sustav koristi.

2.5.6

Komisija se ovlašćuje za usvajanje delegiranih akata u svrhu uspostavljanja tehničkih potreba za sustave u vozilu, određivanja uvjeta u odnosu na privatnost korisnika i na temelju analize troškova i koristi, izuzimanja određenih kategorija putničkih automobila i gospodarskih vozila lake kategorije.

3.1

Odbor navodi da je 2012. godine na europskim cestama 28 000 osoba izgubilo živote, a da ih je 1,5 milijuna ozlijeđeno. U trenutku nesreće kada se uputi poziv centrima za hitne intervencije svaka minuta je bitna kako bi se spasili životi i umanjila ozbiljnost ozljeda. Međutim, ozlijeđene osobe nisu uvijek u fizičkoj mogućnosti da upute poziv centrima za hitne situacije.

3.2

Tehnologija za ePoziv rješava ovaj problem na način da odmah upozorava centre za hitne intervencije čak i ako je vozač bez svijesti ili na drugi način u nemogućnosti da uputi poziv. EGSO također navodi da se od tehnologije za ePoziv očekuje da će za 40 % na gradskim područjima i za 50 % na ruralnim područjima ubrzati dolazak timova hitne pomoći, te da će nakon početka široke uporabe spasiti više stotina života svake godine u Europi, umanjujući ozbiljnost ozljeda i trauma u desetcima tisuća slučajeva.

3.3

Brojne države članice uspostavile su tijela za sigurnost u cestovnom prometu uz nadzor na nacionalnoj razini kako bi ocijenila strategiju za sigurnost u cestovnom prometu te savjetovala svoje vlade o prioritetnim akcijama. Europska agencija za sigurnost u cestovnom prometu koja bi imala jasan nadzor nad svim područjima sigurnosti u cestovnom prometu EU-a (infrastruktura, vozila i cestovni korisnici) mogla bi poboljšati provođenje usklađene strategije EU-a za sigurnost u cestovnom prometu. Takva bi agencija mogla imati određene zadatke u vezi s određivanjem, specifikacijom, utvrđivanjem i promicanjem najboljih praksi kao i s poboljšanjem prekogranične razmjene informacija i suradnje.

4.1

Prijedlog se odnosi samo na zahtjev za homologaciju novih putničkih automobila i gospodarskih vozila lake kategorije te neće nametati zahtjev da se tehnologija za ePoziv prilagodi za vozila koja još nisu registrirana, što znači da se već postojeći modeli tih vozila mogu nastaviti proizvoditi i prodavati bez sustava ePoziv. Odbor napominje da se zbog ove politike usluge ePoziv neće u potpunosti koristiti ni do 2033. godine. Iako razumije potrebu za sagledavanjem mogućih financijskih troškova i problema u dizajnu s kojima se proizvođači motornih vozila mogu suočiti, Odbor bi želio da oni što prije ugrade tehnologiju ePoziv i u već postojeće modele vozila koji će se proizvoditi nakon listopada 2015. godine.

4.2

Uredba o zahtjevima za homologaciju EZ-a za uvođenje sustava ePoziv u vozila neće se primjenjivati na vozila s pogonom na dva kotača (motocikle, itd.). Opasnost od ozbiljnih ozljeda za vozače vozila na dva kotača s pogonom veća je za 18 do 20 puta nego za vozače automobila. Potrebna je posebna pažnja kako bi se riješili problemi sigurnosti u cestovnom prometu za ovu visokorizičnu kategoriju. Uz uvođenje tehnologije za ePoziv prijeko su potrebni i prijedlozi za poboljšanje aktivne i pasivne sigurnosti vozila na dva kotača s pogonom.

21.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 341/50

1.1

Odbor pozdravlja inicijativu Europske komisije te smatra da je potrebno preinačiti dvije Direktive u svrhu rješavanja demografskih i gospodarskih izazova s kojima se EU suočava.

1.2

Ako želi ostvariti ciljeve utvrđene strategijom Europa 2020. i drugim velikim inicijativama, Europska unija hitno treba razumnu i čvrstu migracijsku politiku. Ukoliko želi ostati žarište inovacija i snažno industrijsko središte, njezina je zadaća privući talente i osigurati učinkovito "kruženje mozgova".

1.3

Odbor smatra da politika promicanja migracije i mobilnosti treba biti duboko ukorijenjena u sustavu temeljnih ljudskih prava. Načela Povelje o temeljnim pravima trebala bi se primjenjivati na svim razinama.

1.4

Odbor potiče Europsku komisiju i Agenciju za temeljna prava da ocijene nedaće kojima su državljani trećih zemalja ovdje izloženi te da predloži državama članicama aktivne mjere za njihovo uklanjanje. Kako bi se suzbili slučajevi diskriminacije potrebno je uložiti odlučne napore na svim razinama.

1.5

Odbor snažno podržava Europsku komisiju u njezinim nastojanjima da razvije "bilateralna partnerstva za mobilnost", koja nude okvir za suradnju između Europske unije i država koje nisu njezine članice, a ponajviše njezinih susjednih država.

1.6

Odbor potiče Europsku komisiju i države članice da uzmu u obzir spol te da razviju programe namijenjene poticanju većeg sudjelovanja žena.

1.7

Potrebna je dubinska analiza prepreka, neovisno o njihovoj prirodi, koje ometaju postupke izdavanja viza te je potrebno odrediti mjere za njihovo otklanjanje. Postupak izdavanja vize treba biti jednostavan, ravnopravan, pristupačan i nediskriminirajući.

1.8

Odbor ističe važnost načela jednakog postupanja s državljanima trećih zemalja u odnosu na državljane zemalja članica koje ih primaju, što se tiče pristupa dobrima i uslugama.

1.9

Odbor skreće pažnju na potrebu osiguravanja odgovarajuće zaštite studentima, istraživačima, volonterima i osobama koje rade au pair poslove tijekom njihova plaćenog rada ili njihove aktivnosti na tržištu rada. Takav plaćeni rad često prikriva radne odnose i zlouporabe koje bi mogle proizaći iz takvih situacija, a to se treba spriječiti omogućavanjem jednakog postupanja sa svim navedenim kategorijama. Posebnu pažnju treba posvetiti osobama, koje obavljaju kućanske poslove u okviru rada au pair, a posebno ženama.

1.10

Odbor pozdravlja članak 24. prema kojemu državljani trećih zemalja nakon završetka svojih istraživanja ili studija imaju pravo ostati u državi članici u razdoblju od 12 mjeseci u cilju nalaženja posla. Međutim, odredbe o jednakom postupanju iz Direktive 2011/98/EU sadrže odstupanja koja ne odgovaraju ciljevima obuhvaćenima prijedlogom o preinaci dviju Direktiva.

1.11

Odbor smatra da Komunikacija predstavlja ključan čimbenik za osiguranje uspjeha ove politike. Države članice i europske institucije trebale bi biti u vezi s državljanima trećih zemalja i jamčiti im pristup kvalitetnim informacijama.

2.1

Unija se suočava s velikim strukturnim izazovima, demografske i gospodarske prirode. Radno aktivno stanovništvo se smanjuje, a poduzeća se bore s teškoćama nalaženja kvalificiranog osoblja.

2.2

Globalni pristup EU-a migraciji i mobilnosti uspostavlja sveobuhvatan okvir migracijske politike EU-a. Također određuje način na koji EU organizira dijalog i suradnju s državama koje nisu članice EU-a.

2.3

EU je suočen s hitnom situacijom na području inovacija. Među ciljevima strategije Europa 2020. i njezine vodeće inicijative "Unija inovacija" nalazi se i povećanje ulaganja u istraživanje i inovacije, za koje je potrebno, kako se procjenjuje, milijun dodatnih istraživačkih poslova. Useljavanje državljana iz zemalja koje nisu članice EU-a može potonjoj osigurati visokokvalificirane i talentirane osobe koje države članice mogu i trebaju privući.

2.4

Članak 79. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) povjerava EU-u zadatak razvoja zajedničke politike useljavanja, čiji je cilj osigurati učinkovito upravljanje migracijskim tokovima i pravedno postupanje s državljanima trećih zemalja koji zakonito borave u državama članicama.

2.5

Direktiva 2004/114/EZ utvrđuje obvezne odredbe za ulazak studenata iz trećih zemalja. Njezina primjena u slučaju učenika, volontera i neplaćenih pripravnika ostavljena je na procjenu država članica. Direktiva 2005/71/EZ omogućuje brz postupak za ulazak znanstvenika iz trećih zemalja, koji su potpisali sporazum o boravku s istraživačkim organizacijama priznatima od strane određene države članice.

2.6

Komisija je 2011. godine Europskom parlamentu i Vijeću predstavila izvješća o provođenju tih dviju direktiva koja su pokazala da direktive sadrže niz nedostataka.

2.7

Glavni problem ovih dviju Direktiva odnosi se na dozvolu ulaska i boravka u EU-u (dugoročne vize, dozvole boravka) za državljane trećih zemalja. Pravne odredbe su u tome često složene i nejasne. Postupci su predugi te se ne primjenjuju uvijek na pravedan i dosljedan način. Postojeće odredbe o useljavanju ne promiču dovoljno programe Unije koji uključuju mjere za mobilnost, poput programa Erasmus Mundus ili Marie Curie.

2.8

Što se tiče tržišta rada, diplomirani državljani trećih zemalja po završetku studija nemaju dovoljno mogućnosti za pronalaženje posla, a isto vrijedi i za znanstvenike kada završe svoje istraživačke projekte. U određenim slučajevima državljani trećih zemalja ne mogu biti zaposleni na sveučilištima, s obzirom na to da se njih smatra ustanovama javnog sektora. Potrebno je prvenstveno poticati pristup žena znanstvenim zanimanjima, uklanjajući sve oblike izravne ili neizravne diskriminacije te druge prepreke koje im onemogućavaju pristup visokokvalificiranim radnim mjestima u području znanosti.

3.1

Odbor pozdravlja inicijativu Europske komisije te smatra da je potrebno preinačiti ove dvije Direktive.

3.2

Europskoj uniji je otvaranje vanjskom svijetu i dalje prioritet, iako je taj cilj teško ostvariti u trenutnim uvjetima. EU bi trebao olakšati mobilnost i korištenje svih raspoloživih instrumenata za poboljšanje pristupa građanima trećih zemalja obrazovnim i istraživačkim aktivnostima, kao i tržištu rada.

3.3

Europska unija treba novi pristup gospodarskim migracijama, koji bi omogućio državljanima trećih zemalja stjecanje znanja i vještina. Suradnja s tim državama treba poticati "kruženje mozgova", koje koristi kako državama koje ih primaju, tako i onima koje ih šalju.

3.4

U listopadu 2010. Europska komisija usvojila je inicijativu koja predlaže niz ambicioznih mjera i politika, potrebnih kako bi se EU pretvorila u "Uniju inovacija". Da bi se to postiglo EU treba olakšati pravila za ulazak i boravak državljana trećih zemalja.

3.5

Državljani trećih zemalja mogu unijeti dinamičnost i raznolikost u obrazovne, znanstvene, kulturne i gospodarske aktivnosti u Europi. Odbor smatra da je olakšavanje mobilnosti državljana trećih zemalja jedan od odgovora na izazove demografskog i gospodarskog razvoja Europske unije. Istovremeno vjeruje da ta politika treba biti duboko ukorijenjena u sustavu temeljnih ljudskih prava.

3.6

Odbor pozdravlja obvezu objedinjavanja i pojednostavljenja postupaka potrebnih za ulazak na teritoriju Europske unije. Trenutni gospodarski i politički uvjeti mogli bi dovesti do fragmentacije sustava, politika i nacionalnih zakonodavstava koji se tiču državljana trećih zemalja.

3.7

Uloga Europske unije sastoji se u poticanju rasprava, pronalasku zajedničkih rješenja te promicanju dobre prakse i podržavanju nastojanja država članica, trećih zemalja i njihovih državljana.

3.8

Odbor također pozdravlja načinjeno pojašnjenje o tome koje će skupine državljana trećih zemalja imati olakšani pristup području Unije. Ova inicijativa stvari čini jasnijima i predvidljivijima, kako za države članice, tako i za državljane trećih zemalja. Iako se njihovi uvjeti ulaska i boravka razlikuju, uvrštavanje svih skupina u novu Direktivu doprinosi promicanju osnovnih međusobno povezanih stanovišta, poput poštivanja temeljnih prava.

3.9

Državljani trećih zemalja imaju i prava i obveze kojih trebaju biti svjesni te koje trebaju izvršavati.

3.10

Odbor cijeni pokušaj stvaranja učinkovitijeg povezivanja pristupa državljana trećih zemalja i glavnih političkih područja u području migracije, obrazovanje i istraživanje, naročito u vezi s priznatim programima kao što su Erasmus Mundus i Marie Curie.

3.11

Odbor također pozdravlja naglasak koji je stavljen na temeljna prava državljana trećih zemalja. Ipak, potrebno je posvetiti više pažnje aktivnim mjerama kako bi se osiguralo pravedno postupanje s državljanima trećih zemalja. U praksi se državljani trećih zemalja često nalaze u osjetljivoj situaciji, posebice kada je riječ o studentima i osobama koje rade au pair poslove. Odbor potiče Europsku komisiju i Agenciju za temeljna prava da ocijene nedaće kojima su državljani trećih zemalja ovdje izloženi te da predloži državama članicama aktivne mjere za njihovo uklanjanje.

3.12

Odbor izražava zabrinutost zbog širenja rasističkih i ksenofobičnih stavova prema državljanima trećih zemalja. Ako olakšamo njihovu mobilnost, a ne uspijemo spriječiti širenje takvih stavova, svi ciljevi ove politike bit će dovedeni u pitanje.

3.13

Odbor primjećuje da Prijedlog sadrži konkretne odredbe koje olakšavaju integraciju državljana trećih zemalja u europska područja znanosti i obrazovanja, kao i na tržište rada.

3.14

Potrebno je poticati pristup državljana trećih zemalja vidovima zapošljavanja koji kombiniraju rad s obrazovanjem i osposobljavanjem. Potrebno je ojačati načelo jednakog postupanja u pogledu zapošljavanja i uvjeta rada osoba čija je situacija regulirana ovim Direktivama.

3.15

Odbor potiče Europsku komisiju i države članice da uzmu u obzir spol te da razviju programe namijenjene poticanju većeg sudjelovanja žena. Što se tiče ostvarivanja toga cilja, potrebno je dati prednost mobilnosti studenata, naročito znanstvenika.

3.16

Odbor želi potaknuti države članice i europske institucije da razmisle o širem području interakcije uključujući i područja istraživanja, obrazovanja i zapošljavanja. Europski prostor je takav da umjetničke produkcije i kreativne djelatnosti predstavljaju poticaj integracije i društvenog napretka, kao i gospodarskog razvoja.

3.17

Za državljane trećih zemalja koji su stigli u svrhu studiranja, istraživanja ili rada au pair, Odbor poziva Europsku komisiju, države članice i Europski parlament da ojačaju njihovu zaštitu na radnome mjestu ili tamo gdje sudjeluju na tržištu rada. Naročito smatra da je u slučaju studenata, znanstvenika i osoba koje rade na au pair poslovima, potrebno ukloniti odstupanja od odredbi Direktive 2011/98/EU o jednakom postupanju.

4.1

Odbor smatra da bi bilo prikladno proširiti ukupno područje primjene Direktive tako da ona obuhvaća i plaćene pripravnike i zaposlenike au pair.

4.2

Odbor smatra da u praksi i dalje postoje nebrojene postupovne i institucionalne prepreke mobilnosti. Te prepreke se većinom odnose na postupak izdavanja viza. Ti postupci su dugotrajni, nepredvidivi pa čak i proizvoljni. Podnositeljima zahtjeva oni predstavljaju vrlo visoke troškove, zbog čega su im gotovo nedostupni. Mogućnosti pristupa veleposlanstvima ili konzularnim uredima često su ograničene. Potrebna je dubinska analiza prepreka, neovisno o njihovoj prirodi, te je potrebno odrediti mjere za njihovo otklanjanje. Postupak izdavanja vize treba biti jednostavan, ravnopravan, pristupačan i nediskriminirajući.

4.3

Privatni sektor ima važnu ulogu u ostvarivanju ciljeva povezanih s financiranjem i razvojem istraživanja. Potrebno je poticati tvrtke na usvajanje proaktivnog stava, kako bi privukle znanstvenike. Također, nadležne vlasti država članica trebale bi, u suradnji s privatnim institucijama i poduzećima, osmisliti posebne mjere kojima je cilj uklanjanje praktičnih prepreka, koje se nalaze na putu prema integraciji državljana. Primjerice, postupak otvaranja bankovnog računa može biti dugotrajan i složen.

4.4

Odbor primjećuje postupovne poteškoće u dobivanju viza za osobe koje traže posao na dobrovoljnoj osnovi. Dobrovoljni rad posebna je aktivnost koja ne predstavlja ni posao, ni obrazovanje, ali u određenoj mjeri uključuje oba elementa. Dobrovoljni bi rad službeno trebao biti priznat kao aktivnost koja jamči izdavanje viza.

4.5

U tom kontekstu EGSO bi pozdravio uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti.

4.6

Odbor izražava zadovoljstvo zbog odredbe koja državama članicama daje mogućnost odobravanja uvjeta povoljnijih za osobe na koje se primjenjuje Prijedlog Direktive, jer ona tim državama omogućuje razvoj posebnih politika za privlačenje državljana trećih zemalja na njihovo područje. Iako ovo ne ulazi u područje primjene Direktive, politike država članica ne bi trebale izazivati diskriminaciju prema određenim kategorijama državljana ili prema određenim državljanima.

4.7

U okviru ove politike Odbor podržava razvoj partnerstava za mobilnost te ustraje na potrebi poboljšanja suradnje između EU-a i trećih zemalja kako bi se učinkovito osiguralo "kruženje mozgova". Zbog razvoja obrazovanja i istraživanja u EU-u, treće zemlje ne smiju ostati bez vještina vlastitih građana. Prijedlog Komisije ne pokazuje jasno koje su konkretne mjere planirane u tom pogledu.

4.8

Što se tiče situacije studenata i novoosnovane kategorije plaćenih pripravnika, Odbor podržava prijedlog prema kojemu će oni moći boraviti u drugoj državi članici u razdoblju od tri do šest mjeseci ukoliko ispunjavaju opće uvjete predviđene Direktivom.

4.9

Odbor se slaže s poboljšanjem pristupa studenata tržištu rada, pod uvjetima iz Direktive, koji bi im pružili mogućnost rada najmanje dvadeset sati tjedno. Svaka država članica određuje maksimalan dozvoljen broj radnih sati tjedno ili pak broj radnih dana ili mjeseci godišnje pri takvoj djelatnosti, koji ne može biti manji od dvadeset sati tjedno ili jednako toliko u danima ili mjesecima godišnje. Budući da je njihov glavni cilj završiti studije, odobreno razdoblje aktivnosti ipak bi trebalo ostati ograničeno na razinu koja im omogućava ispunjenje tog cilja. Studenti bi redovito trebali pružati dokaze o studijskom napretku.

4.10

Odbor ističe važnost načela jednakog postupanja s državljanima trećih zemalja u odnosu na državljane zemalja članica koje ih primaju, što se tiče pristupa dobrima i uslugama.

4.11

U svom mišljenju o Zelenoj knjizi o gospodarskim migracijama, usvojenom 2006. (1) godine i u mišljenju o jedinstvenim dozvolama, usvojenom 2008. (2) godine, Odbor se zalagao za pravo na obrazovanje i stručno osposobljavanje legalnih migranata uz jednakost postupanja na njihovim radnim mjestima (uvjeti rada, plaće i otpuštanje, zdravlje i sigurnost na radnom mjestu, sloboda udruživanja itd.).

4.12

Države članice trebale bi osigurati poštivanje temeljnih prava državljana trećih zemalja u praksi.

4.13

Odbor smatra da Komunikacija predstavlja ključan čimbenik za osiguranje uspjeha ove politike. Države članice i europske institucije trebale bi biti u vezi s državljanima trećih zemalja i jamčiti im pristup kvalitetnim informacijama.

4.14

Europski gospodarski i socijalni odbor će nastaviti djelovati kao poveznica između organiziranog civilnog društva i europskih institucija te namjerava neprestano promicati dobre prakse u području useljavanja i integracije.

21.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 341/54

1.1

Odbor konstatira da se, od četiri slobode utjelovljene u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU), na najveće zapreke u praksi nailazi pri ostvarivanju slobode kretanja radnika.

1.2

S obzirom da je pravo slobodnog kretanja radnika bez zapreka i diskriminacije jedan od stupova strategije Europa 2020., Odbor smatra da će njegovo ostvarivanje pridonijeti očuvanju temeljnih prava, poboljšati konkurentnost EU-a, produktivnost poduzeća i kvalitetu zapošljavanja radnika.

1.3

Sloboda kretanja radnika u Europi i dalje treba biti politički prioritet za EU. Odbor smatra da će direktiva pridonijeti poštenoj i uravnoteženoj mobilnosti.

1.4

EGSO podržava prijedlog direktive Komisije kojom bi se europskim radnicima koji ostvaruju pravo slobodnog kretanja olakšao jednaki tretman i nediskriminacija na osnovi državljanstva. Ipak, preostaju druge prepreke na putu za ostvarivanje mobilnosti na koje je Odbor upozorio u drugim mišljenjima.

1.5

U cilju umanjivanja prepreka mobilnosti potrebno je usvojiti dodatne mjere kao što je pružanje informacija mobilnim radnicima o radnim i socijalnim pravima na vlastitom jeziku. Radnicima je također potrebno priznati autonomno pravo na savjetovanje. Odgovarajuće savjetodavne strukture trebale bi surađivati i održavati blisku vezu sa socijalnim partnerima i mrežom EURES, te već u zemlji podrijetla osigurati pružanje informacija mobilnim radnicima o socijalnoj i pravnoj situaciji u odredišnim državama.

1.6

EGSO podržava ciljeve koje Komisija namjerava doseći ovom direktivom kao što su zaštita prava proisteklih iz načela jednakosti tretmana radnicima i njihovim obiteljima pri zapošljavanju i u vezi s različitim socijalnim pravima, administrativnim ili pravnim procedurama, djelatnosti udruga, organizacija i drugih pravnih subjekta, imenovanje potpornih i nadzornih struktura na nacionalnoj razini, socijalni dijalog i poboljšanje informiranja za poduzeća i radnike. Odbor izražava zadovoljstvo jer će se primjena nacionalnih zakonodavstava provesti u skladu s nacionalnim pravnim postupcima u praksi.

1.7

Odbor podržava uspostavljanje usluga informiranja i savjetovanja za ostvarivanje prava slobodnog kretanja i mobilnosti, s ciljem podržavanja radnika. Također je potrebno na odgovarajući način informirati i poslodavce.

1.8

EGSO podržava nastojanja Europske komisije da izmjeni i proširi ulogu mreže EURES-a s ciljem olakšavanja mobilnosti i poboljšanja usklađivanja vještina i potreba tržišta rada.

2.1

Mario Monti u svom izvješću pod nazivom Nova strategija za jedinstveno tržište od svibnja 2010. ističe činjenicu da je s pravnog stajališta slobodno kretanje radnika uspjeh, iako se od četiri slobode jedinstvenog tržišta ta sloboda najmanje provodi u djelo. Nerazmjer između teorije i prakse odražava se u političkim smjernicama za 2010.-2014. koje je predstavio predsjednik Komisije José Manuel Barroso.

2.2

Komisija predlaže direktivu s ciljem poboljšanja primjene zakonodavstva Europske unije i lakšeg ostvarivanja prava koja imaju radnici u okviru slobode kretanja. Ugovor i europsko zakonodavstvo jamče svakom europskom građaninu pravo da se slobodno preseli u drugu državu članicu kako bi tamo radio i prebivao te ga pri zapošljavanju štiti od diskriminacije na temelju nacionalnosti i jamči mu jednak tretman.

2.3

Tijekom posljednjih godina (1997., 2002. i 2007.) počela su se primjenjivati tri akcijska plana (1) za mobilnost radnika. Međutim, samo 3 % europskih radnika ostvaruje pravo na mobilnost unutar EU-a. Komisija, Parlament, Odbor regija, EGSO i socijalni partneri ukazali su na prepreke koje otežavaju praktično ostvarivanje prava a to su:

2.4

Zbog toga u mnogim slučajevima diskriminacija na nacionalnoj osnovi i dalje često predstavlja veliku prepreku za radnike migrante EU-a.

2.5

Komisija je ostvarila opsežan program za savjetovanje upućen državama članicama, socijalnim partnerima, civilnom društvu i specijaliziranim agencijama te zaključila da je za lakše ostvarivanje prava radnika u okviru slobode kretanja najprikladniji pravni instrument u obliku direktive kako bi se ravnomjerno postigla prava iz članka 45. Ugovora o funkcioniranju EU-a i članaka 1. i 10. Uredbe br. 492/2011.

2.6

Područje primjene direktive odnosi se na aspekte koji po pitanju slobodnog kretanja radnika uključuju Uredbu (EU) br. 492/2011 koja jamči jednak tretman i nediskriminaciju pri:

2.7

Direktiva će obavezati države članice da: