(1)

Poljoprivredni sektor, a posebno poljoprivrednici, koji osiguravaju sigurnost opskrbe hranom, suočavaju se s raznim izazovima. Pandemija bolesti COVID-19, sve češća nestabilnost u svjetskoj trgovini, sve ekstremniji vremenski uvjeti i tekući agresivni rat Rusije protiv Ukrajine doveli su do nezapamćenih povećanja poljoprivrednih ulaznih troškova povezanih s energijom i dugotrajno visoke inflacije, što je utjecalo na troškove poljoprivrednika i cijene hrane. Poljoprivrednici istodobno nastavljaju ulagati napore kako bi osigurali da je njihova proizvodnja okolišno održivija. Mnogi potrošači, već suočeni s povećanim troškovima života, sve više kupuju i troše jeftinije prehrambene proizvode. Ti su čimbenici dodatno destabilizirali način raspodjele dodane vrijednosti duž lanca opskrbe hranom i povećali nesigurnost poslovanja poljoprivrednika, posebno onih s malim i srednjim poljoprivrednim gospodarstvima, što je potaknulo prosvjede i nepovjerenje. Stoga je primjereno donijeti mjere za svladavanje tih izazova radi vraćanja pravednosti i povjerenja aktera u lancu opskrbe hranom, jačanja položaja poljoprivrednika i poboljšanja njihove pregovaračke moći, među ostalim putem organizacija proizvođača i zadruga kao stvaratelja dodane vrijednosti, kao i radi zaštite prihoda poljoprivrednika i jačanja povjerenja mladih u zanimanje poljoprivrednika.

(2)

Pri razvoju tržišnih standarda u pogledu oznake mjesta uzgoja i/ili podrijetla posebnu pozornost trebalo bi posvetiti specifičnom kontekstu svakog proizvoda i sektora. Trebalo bi utvrditi te oznake s obzirom na potrebu da se bolje ispune očekivanja u pogledu transparentnosti, među ostalim označivanjem zemlje podrijetla u skladu s pravilima unutarnjeg tržišta, te s obzirom na njihovu važnost za potrošače i strukturu lanca opskrbe, uzimajući pritom u obzir praktične posljedice za gospodarske subjekte i potrebu da se izbjegne nepotrebna složenost.

(3)

Razni gospodarski subjekti u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima koji djeluju u različitim fazama proizvodnje, prerade, stavljanja na tržište, distribucije i maloprodaje razvili su sustave i oznake za promicanje poslovnih modaliteta kojima se osigurava pravedna raspodjela dodane vrijednosti poljoprivrednicima te stvaranje i održavanje kratkih lanaca opskrbe. Potrebno je utvrditi minimalne zahtjeve za korištenje neobveznih izraza kojima se opisuju ti poslovni modaliteti kako bi se povećala transparentnost i pouzdanost upotrebe tih izraza u lancu opskrbe hranom i time dopunila postojeća pravila o označivanju hrane, posebno ona iz Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(4)

U interesu povećanja povjerenja i pravednosti duž lanca opskrbe hranom, izrazi „pravedan” i „pravičan” te izrazi koji imaju njima istovrijedno značenje trebali bi se upotrebljavati samo za označavanje poslovnih modaliteta koji osiguravaju stabilnost i transparentnost poslovnih odnosa između poljoprivrednika i kupaca i određivanje cijena koje uključeni poljoprivrednici smatraju pravičnim i isplativim te koji podupiru i doprinose ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda, među ostalim na način koji je u skladu s Prilogom I. Direktivi (EU) 2024/1760 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(5)

Izraz „kratki lanac opskrbe” trebao bi se upotrebljavati samo za označavanje poslovnih modaliteta u kojima postoji izravna veza između poljoprivrednika i potrošača koja omogućuje izravnu razmjenu informacija o procesu proizvodnje i proizvodu, među ostalim komunikacijom na daljinu i/ili putem posrednika u lancu opskrbe, te da potrošači mogu lako utvrditi poljoprivredna gospodarstva uključenih poljoprivrednika na kojima je sirovina proizvedena. Alternativno, taj bi se izraz mogao upotrebljavati i ako postoji bliska veza između poljoprivrednika i potrošača u međusobnoj geografskoj blizini, među ostalim u prekograničnom kontekstu. Geografsku blizinu trebalo bi, među ostalim, tumačiti kao kratku udaljenost ili kratko vrijeme putovanja, uzimajući u obzir geografske i demografske posebnosti država članica. Takvom upotrebom izraza „kratki lanac opskrbe” potrošači će se potaknuti da plate cijenu koja predstavlja pravednu naknadu poljoprivrednicima za njihov proizvod, osnažit će se ruralna područja i doprinijeti razvoju i revitalizaciji tih područja te povećati transparentnost u pogledu podrijetla i metoda proizvodnje proizvoda. Trebao bi se primjenjivati na proizvode koji se proizvode na jedinstvenom tržištu ili koji se stavljaju na unutarnje tržište.

(6)

Kako bi se bolje odražavali tržišni uvjeti, promjene u očekivanjima potrošača i napredak u području tržišnih standarda i relevantnih međunarodnih standarda, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s izmjenom Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6) dodavanjem dodatnih neobveznih izraza koji su istovrijedni izrazu „pravedan” ili „pravičan” te određivanjem uvjeta za upotrebu neobveznih izraza kojima se označavaju poslovni modaliteti povezani s pravednom raspodjelom dodane vrijednosti poljoprivrednicima te stvaranjem i održavanjem kratkih lanaca opskrbe, uzimajući u obzir sve relevantne međunarodne standarde i povezane sustave kvalitete. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (7) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(7)

Države članice mogu zadržati ili uvesti nacionalno pravo kojim se utvrđuju dodatni zahtjevi za korištenje neobveznih izraza za poslovne modalitete, ali to pravo ne bi smjelo otežavati, ograničavati ni ometati upotrebu tih izraza za proizvode koji su zakonito proizvedeni ili zakonito stavljeni na tržište u drugoj državi članici.

(8)

Upotreba pisanih ugovora ima ključnu ulogu za odgovornost gospodarskih subjekata te se njome jača svijest o važnosti tržišnih signala, pomaže se prilagodbi ponude potražnji, poboljšava se prijenos cijena unutar lanca opskrbe, povećava se transparentnost te se sprečavaju i suzbijaju nepoštene trgovačke prakse. Stoga bi pravila o ugovornim odnosima u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda trebalo proširiti i na proizvode osim sirovog mlijeka, pritom osiguravajući usklađenost s pravilima o ugovornim odnosima koja se primjenjuju na druge poljoprivredne sektore. Međutim, ovom bi se Uredbom državama članicama trebalo omogućiti da izuzmu gospodarske subjekte od obveze uključivanja pokazatelja, indeksa ili metoda izračuna konačne cijene ili klauzule o preispitivanju u svoje pisane ugovore, nakon savjetovanja s relevantnim predstavnicima poljoprivrednika ili relevantnim sektorskim organizacijama, pod uvjetom da se učinci predvidljivosti, transparentnosti i prijenosa cijena mogu postići drugim sredstvima ili da obveza uključivanja tih elemenata ne bi bila primjerena ili razmjerna iz drugih opravdanih razloga.

(9)

Kako bi se uzela u obzir kretanja na tržištu i istodobno održalo učinkovito tržišno natjecanje na tržištu mlijeka i mliječnih proizvoda, primjereno je povećati količinska ograničenja primjenjiva na količinu sirovog mlijeka koja je obuhvaćena kolektivnim pregovaranjem o ugovorima priznatih organizacija proizvođača, izražena kao postotak ukupne proizvodnje Unije i ukupnih količina proizvedenih i isporučenih u državi članici.

(10)

Kako bi se povećala fleksibilnost za države članice i pojednostavnio postupak priznavanja organizacija proizvođača i tako smanjili transakcijski troškovi i poboljšala učinkovitost, primjenjivim pravilima trebalo bi omogućiti njihovo priznavanje na temelju jednog zahtjeva koji obuhvaća više sektora ili proizvoda, umjesto jednog zahtjeva za svaki pojedini sektor kako je trenutačno propisano, pod uvjetom da organizacija proizvođača ispunjava uvjete koji se primjenjuju na svaki pojedini sektor za koji traži priznavanje. Osim toga, proizvođači ekoloških proizvoda mogu iskoristiti postojeću mogućnost osnivanja i priznavanja organizacija proizvođača kako bi poboljšali svoju suradnju. Kriterijima za priznavanje organizacija proizvođača i njihovim statutima trebalo bi zahtijevati i da se organizacije proizvođača osnivaju na inicijativu poljoprivrednika koji proizvode poljoprivredne proizvode iz tla, bez obzira na to upotrebljava li se metodama proizvodnje tlo ili drugi uzgojni supstrati, na primjer u staklenicima, ili iz uzgoja životinja, te da se organizacije proizvođača kontroliraju u skladu s pravilima koja tim članovima poljoprivrednicima omogućuju da na demokratičan način nadziru svoju organizaciju i njezine odluke. Države članice također bi trebale moći odlučiti da takav demokratski nadzor mogu provoditi ne samo izravno poljoprivrednici, nego i njihova udruženja, uključujući ona u obliku zadruga, pod uvjetom da ta udruženja kontroliraju poljoprivrednici. To ne bi trebalo spriječiti druge proizvođače koji nisu poljoprivrednici koji proizvode poljoprivredne proizvode iz tla ili iz uzgoja životinja, kao što su primarni prerađivači ili neproizvođači, da se pridruže organizacijama proizvođača.

(11)

U cilju daljnjeg promicanja održivog razvoja, koji je temeljno načelo Ugovorâ i prioritetni cilj politika Unije, te kako bi se osigurala transparentnost, stabilnost i pravednost u poslovnim odnosima između poljoprivrednika i kupaca u cijelom lancu opskrbe, države članice trebale bi moći priznati organizacije proizvođača koje djeluju na postizanju posebnih ciljeva upotrebom neobveznih izraza za poslovne modalitete kao što su „pravedan” ili „pravičan” ili izraza koji imaju njima istovrijedno značenje, i izraza „kratki lanac opskrbe”.

(12)

Kako bi se poljoprivrednicima osigurao primjeren životni standard i poboljšao njihov pregovarački položaj u odnosu na prerađivače i druge aktere u lancu opskrbe te kako bi se osigurala pravednija raspodjela dodane vrijednosti duž lanca opskrbe, mogućnost pregovaranja o ugovornim uvjetima u ime njihovih članova, za dio proizvodnje ili njihovu ukupnu proizvodnju, trebalo bi proširiti na nepriznate organizacije potrošača, uključujući zadruge ili druge istovrijedne pravne oblike priznate nacionalnim pravom, pod uvjetom da ispunjavaju kriterije za priznavanje utvrđene na razini Unije i da sudjeluju u aktivnostima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 1308/2013, uključujući koncentriranje ponude i stavljanje na tržište proizvoda svojih članova. Kako bi se osiguralo jednako postupanje prema članovima priznatih i nepriznatih organizacija proizvođača, ta bi mogućnost trebala podlijegati odgovarajućim ograničenjima. Osobito, tu bi mogućnost trebalo proširiti samo na nepriznate organizacije proizvođača koje su državi članici podnijele zahtjev za priznavanje u roku od četiri mjeseca od podnošenja tog zahtjeva ili, ako ta država članica u tom razdoblju ne donese odluku, u roku od pet godina od datuma podnošenja njihova zahtjeva, osim ako država članica u međuvremenu odbije priznavanje.

(13)

Kako bi se ojačao pregovarački položaj priznatih organizacija proizvođača i osigurao održiv razvoj poljoprivredne proizvodnje, priznatim udruženjima organizacija proizvođača trebalo bi omogućiti da pregovaraju o ugovornim uvjetima u ime svojih članova, uključujući cijenu, za proizvode koje proizvedu neki od njihovih članova ili svi njihovi članovi, čak i ako samo udruženje organizacija proizvođača stvarno ne obavlja gospodarsku djelatnost, pod uvjetom da njihovi članovi stvarno obavljaju gospodarsku djelatnost. Tu bi mogućnost trebalo dopustiti pod uvjetom da organizacije koje su članovi tih udruženja nisu istodobno članovi drugog udruženja organizacija proizvođača i da količina proizvoda obuhvaćenog aktivnostima tih udruženja ne premašuje 36 % ukupne nacionalne proizvodnje tog proizvoda u dotičnoj državi članici. Osim toga, kako bi se održalo učinkovito tržišno natjecanje, priznatim udruženjima organizacija proizvođača ne bi trebalo omogućiti da pregovaraju o ugovornim uvjetima ako ta udruženja uključuju nepriznate organizacije proizvođača.

(14)

Statutima organizacija proizvođača od njihovih se članova zahtijeva da ograniče članstvo na jednu organizaciju proizvođača za bilo koji dani proizvod, kako bi se uspostavila stabilnost za organizaciju proizvođača, spriječilo oportunističko ponašanje članova ograničavanjem njihove mogućnosti slobodnog plasiranja svojih količina putem različitih organizacija proizvođača te očuvala koherentnost u zastupanju njihovih članova. Istodobno, proizvođač bi trebao moći biti član različitih organizacija proizvođača ako je dotični proizvod drukčiji proizvod poljoprivrednog gospodarstva. Stoga je primjereno pojasniti da je višestruko članstvo moguće u propisno opravdanim slučajevima, pod uvjetom da su proizvodi dovoljno različiti, uzimajući u obzir, među ostalim, njihova posebna svojstva ili različitu predviđenu krajnju uporabu.

(15)

Kako bi se spriječilo da kupci naruše pregovarački položaj organizacija proizvođača, trebalo bi uspostaviti odgovarajuće zaštitne mjere za kontakte između kupaca i članova tih organizacija proizvođača. Iako kupci mogu kontaktirati s članovima organizacija proizvođača, tim kontaktiranjem ne bi se smjeli ugroziti ciljevi organizacija proizvođača ni koncentriranje ponude i stavljanje proizvoda na tržište, posebno ako se takav izravni kontakt s članovima organizacija proizvođača koristi za zaobilaženje zajedničke strategije organizacija proizvođača.

(16)

Kako bi se ojačao položaj proizvođača mlijeka i mliječnih proizvoda, posebno jačanjem njihovih organizacija proizvođača, primjereno je uskladiti pravila o statutima organizacija proizvođača i proširiti primjenu tih pravila na organizacije proizvođača u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda, čime bi se poboljšalo demokratsko funkcioniranje i transparentnost.

(17)

Sektorske organizacije imaju važnu ulogu u olakšavanju dijaloga među akterima u lancu opskrbe i u promicanju najboljih praksi, tržišne transparentnosti te stabilnosti i pravednosti u poslovnim odnosima između poljoprivrednika i kupaca u cijelom lancu opskrbe. Stoga je primjereno na popis mogućih ciljeva djelovanja priznatih sektorskih organizacija uvrstiti promicanje inicijativa za uključivanje neobveznih izraza za poslovne modalitete kao što su „pravedan” ili „pravičan” ili izraza koji imaju njima istovrijedno značenje te izraza „kratki lanac opskrbe”.

(18)

Neke države članice zahtijevaju da sve isporuke poljoprivrednih proizvoda na njihovu državnom području budu obuhvaćene pisanim ugovorima između relevantnih stranaka. Ako država članica ne iskoristi tu mogućnost, poljoprivrednici, organizacije proizvođača ili udruženja organizacija proizvođača mogu tražiti upotrebu pisanih ugovora. Međutim, zbog slabijeg pregovaračkog položaja poljoprivrednika i straha od komercijalne odmazde kupaca poljoprivrednicima i njihovim udruženjima ponekad je teško to tražiti. Kako bi se povećalo povjerenje, transparentnost i učinkovitost unutar lanca opskrbe, poljoprivrednici koji rade na samom početku poljoprivrednog prehrambenog lanca opskrbe i njihova udruženja, organizacije proizvođača i udruženja organizacija proizvođača trebali bi imati koristi od upotrebe pisanih ugovora. Stoga bi pisani ugovori trebali biti obvezni kada poljoprivredne proizvode isporučuju poljoprivrednici koji su proizveli proizvode iz tla, bez obzira na to upotrebljava li se njihovim metodama proizvodnje tlo ili drugi uzgojni supstrati, na primjer u staklenicima, ili iz uzgoja životinja na njihovim poljoprivrednim gospodarstvima i kada prerađuju te primarne poljoprivredne proizvode. Isporuke takvih proizvoda koje obavljaju udruženja poljoprivrednika, organizacije proizvođača ili udruženja organizacija proizvođača koja prerađuju ili stavljaju na tržište takve proizvode za poljoprivrednike također bi trebale biti obuhvaćene pisanim ugovorom.

(19)

Kako bi se bolje uzeli u obzir signali tržišta i poboljšao prijenos cijena, države članice trebale bi moći zahtijevati upotrebu pisanih ugovora za isporuku poljoprivrednih proizvoda, uključujući isporuke od strane drugih gospodarskih subjekata ili za druge gospodarske subjekte u lancu opskrbe hranom, te zahtijevati da kupci upotrebljavaju pisane ponude ugovora za isporuku poljoprivrednih proizvoda.

(20)

Radi jednostavnosti i smanjenja transakcijskih troškova ova bi Uredba trebala uključivati određena odstupanja od obvezne upotrebe pisanih ugovora ili pisanih ponuda ugovora te omogućiti državama članicama da određene isporuke izuzmu od obvezne upotrebe pisanih ugovora odnosno pisanih ponuda ugovora. Međutim, poljoprivrednici i njihova udruženja trebali bi i dalje imati pravo tražiti pisani ugovor ili pisanu ponudu ugovora ako takva obveza ne postoji. Kako bi se očuvala uloga organizacija proizvođača i zadruga u promicanju kolektivnih pristupa i maksimalnom povećanju dodane vrijednosti za njihove članove, čime se jača položaj poljoprivrednika u lancu opskrbe, za isporuke članova njihovoj organizaciji proizvođača ili zadruzi ne bi se trebao zahtijevati pisani ugovor, pod uvjetom da su statutom dotične organizacije proizvođača ili zadruge predviđena transparentna i predvidljiva pravila o prijenosu cijena, uzimajući u obzir učinak na naknade poljoprivrednicima.

(21)

Kako bi se državama članicama pružila mogućnost da uzmu u obzir nacionalne ili regionalne prakse, ovom bi se Uredbom državama članicama trebalo omogućit da proizvode koji podliježu sezonskim fluktuacijama ponude ili potražnje ili kvarenju, kao i proizvode na koje se primjenjuju tradicionalne ili običajne prodajne prakse, izuzmu od obvezne upotrebe pisanih ugovora ili pisanih ponuda ugovora. Osim toga, državama članicama trebalo bi omogućit da određene proizvode koji nisu mlijeko i mliječni proizvodi izuzmu od obveze da budu predmetom pisanih ugovora, nakon savjetovanja s relevantnim predstavnicima poljoprivrednika ili relevantnim sektorskim organizacijama, pod uvjetom da se učinci predvidljivosti, transparentnosti i prijenosa cijena za dotične proizvode postižu drugim sredstvima ili da obveza da ti proizvodi budu predmetom pisanih ugovora ili pisanih ponuda ugovora ne bi bila primjerena ili razmjerna za te proizvode iz drugih opravdanih razloga. Ta mogućnost izuzimanja određenih proizvoda od obveze da budu predmetom pisanih ugovora trebala bi uključivati i mogućnost izuzimanja određenih proizvoda od određenih obveznih elemenata takvih pisanih ugovora. Kako bi se zaštitili poljoprivrednici, trebalo bi jasno utvrditi slučajeve u kojima se mogu odobriti takva izuzeća.

(22)

Obveznu upotrebu pisanih ugovora za isporuku poljoprivrednih proizvoda i osnovne uvjete za njihovu upotrebu trebalo bi utvrditi na razini Unije te istodobno osigurati da se pravo stranaka da pregovaraju o svim elementima ugovora ne ograniči više nego što je to nužno. Međutim, države članice ne bi trebalo sprečavati u donošenju mjera za suzbijanje nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima koje negativno utječu na životni standard poljoprivredne zajednice, pod uvjetom da su takve mjere primjerene i razmjerne za osiguravanje postizanja željenog cilja i usklađene s Direktivom (EU) 2019/633 Europskog parlamenta i Vijeća (8), uključujući njezin članak 9.

(23)

Kako bi se stranke potaknule na postizanje sporazumnog rješenja u slučaju sporova o sklapanju ili reviziji pisanog ugovora, države članice trebale bi osigurati da su strankama dostupni mehanizmi posredovanja ili usporedivi mehanizmi. Takvi mehanizmi mogli bi uključivati postojeće mehanizme ili nove mehanizme koji su uspostavljeni u tu svrhu. Među ostalim, mogli bi uključivati organizacije koje predstavljaju poljoprivrednike, sektorske organizacije, akreditirane privatne službe za posredovanje ili druga neovisna tijela za rješavanje sporova. Ti bi mehanizmi trebali biti nepristrani i dobrovoljni za ugovorne stranke. Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o mehanizmima koji su uspostavljeni na njihovu državnom području.

(24)

Kako bi se olakšalo funkcioniranje mehanizama za prijenos cijena, ako se konačna cijena koja se plaća za isporuku poljoprivrednih proizvoda izračunava kombiniranjem različitih čimbenika utvrđenih u ugovoru, ti bi čimbenici trebali uključivati objektivne pokazatelje, indekse ili metode izračuna koje stranke mogu lako razumjeti. Kako bi se izbjeglo da poljoprivrednici budu prisiljeni sustavno prodavati proizvode po cijeni nižoj od troškova proizvodnje, pokazatelji, indeksi i metode izračuna konačne cijene trebali bi odražavati promjene tržišnih uvjeta i promjene relevantnih elemenata troškova proizvodnje isporučenih poljoprivrednih proizvoda koji utječu na naknade poljoprivrednicima.

(25)

S obzirom na osjetljiv pregovarački položaj poljoprivrednika i njihovih organizacija, nedavne slučajeve znatne volatilnosti poljoprivrednih ulaznih troškova i tržišnih cijena te potrebu za učinkovitijim prijenosom cijena u okviru lanca opskrbe, ugovori u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda s trajanjem duljim od šest mjeseci i ugovori s trajanjem duljim od 12 mjeseci u drugim poljoprivrednim sektorima trebali bi uključivati klauzulu o reviziji koju mogu aktivirati poljoprivrednici ili njihove organizacije, na primjer u slučaju nepredviđenih okolnosti, kao što su ekstremni vremenski uvjeti, izbijanje bolesti životinja, geopolitičke napetosti ili iz bilo kojeg drugog razloga. Takvom bi se klauzulom poljoprivrednicima trebalo omogućiti da u bilo kojem trenutku nakon prvih šest ili 12 mjeseci, ovisno o slučaju, zatraže reviziju elemenata ugovora i da raskinu ugovor u slučaju da se ne postigne dogovor. Time se ne bi smjelo dovesti u pitanje pravo stranaka da pregovaraju o drugim mogućnostima revizije ugovora.

(26)

Kako bi se povećala ugovorna transparentnost i doprinijelo pravednijim trgovačkim praksama, države članice trebale bi moći zahtijevati registraciju pisanih ugovora o isporuci poljoprivrednih proizvoda.

(27)

Određene inicijative za vertikalnu i horizontalnu suradnju u području poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda radi primjene zahtjeva koji su stroži od obveznih mogu pozitivno utjecati na cilj zajedničke poljoprivredne politike u pogledu osiguravanja primjerenog životnog standarda poljoprivredne zajednice i na cilj osiguravanja održivog razvoja Unije. Stoga se u određenim slučajevima na takve inicijative ne bi trebao primjenjivati članak 101. stavak 1. UFEU-a.

(28)

U razdobljima ozbiljne neravnoteže tržišta određene kategorije kolektivnog djelovanja privatnih gospodarskih subjekata mogu doprinijeti stabilizaciji dotičnih sektora. Takvo kolektivno djelovanje privatnih gospodarskih subjekata može se, na primjer, sastojati od povlačenja s tržišta ili besplatne distribucije njihovih proizvoda, među ostalim davanjem tih proizvoda dobrotvornim organizacijama. Kako bi se osiguralo da privatni gospodarski subjekti imaju potrebna sredstva za provedbu tih djelovanja, Komisija bi radi potpore tim djelovanjima trebala moći staviti na raspolaganje sredstva Unije iz pričuve za poljoprivredu. Države članice trebale bi usto moći dodijeliti dodatna nacionalna sredstva bez odgode.

(29)

Komisija u svojoj Komunikaciji od 19. veljače 2025. naslovljenoj „Vizija za poljoprivredu i hranu” podsjeća da je stočarstvo ključan dio poljoprivrednog sektora, konkurentnosti i kohezije Unije. Održivi stočarski sustavi ključni su za gospodarstvo Unije, održivost ruralnih područja i očuvanje okoliša i ruralnih krajobraza. Sektor stočarstva u Uniji posebno je osjetljiv na šokove i globalnu konkurenciju te mora zadovoljiti visoke standarde proizvodnje koje tržište neće uvijek nagraditi. U tom je kontekstu potrebno, u interesu proizvođača i potrošača u Uniji, priznati prirodni sastav mesa i mesnih proizvoda. Izrazi koji se odnose na meso često imaju kulturnu i povijesnu važnost. Stoga je primjereno zaštititi izraze koji se odnose na meso kako bi se povećala transparentnost na unutarnjem tržištu u pogledu sastava i hranjive vrijednosti hrane te kako bi se osiguralo da potrošači mogu donositi utemeljene odluke. Takva jasnoća posebno je važna za potrošače koji zahtijevaju određenu hranjivu vrijednost koja je tradicionalno povezana s mesnim proizvodima. Stoga bi, za potrebe i u okviru područja primjene Uredbe (EU) br. 1308/2013, „meso” trebalo značiti jestivi dijelovi životinja.

(30)

Nadalje, u pogledu poljoprivrednih proizvoda navedenih u Prilogu I. UFEU-u i prehrambenih proizvoda koji nisu navedeni u tom prilogu, određene bi izraze trebalo rezervirati za proizvode dobivene od mesa, ne dovodeći u pitanje tehnološke postupke koji se upotrebljavaju u proizvodnji, a kojima cilj nije u cijelosti ili djelomično zamijeniti meso ili bilo koji sastojak mesa, ili za proizvode koji imaju naziv, pri čemu se ti izrazi upotrebljavaju zajedno s jednom ili više riječi za označivanje životinjskih vrsta od kojih potječe poljoprivredni proizvod, ne dovodeći u pitanje upotrebu tih izraza za proizvode ribarstva i akvakulture kako su definirani u zakonodavnim aktima Unije o zajedničkoj organizaciji tržištâ proizvoda ribarstva i akvakulture. Kako bi se uzelo u obzir da postoje određeni proizvodi koji nisu dobiveni od mesa, čija je točna priroda jasna zbog ustaljene dugoročne upotrebe izraza i koja ne uzrokuje moguću zabunu potrošača, u članku 78. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1308/2013 trebalo bi dodati ovlast Komisije za sastavljanje popisa naziva koji bi bili dopušteni za upotrebu samostalno ili zajedno s drugim riječima, a kojim se uzima u obzir način na koji se izrazi upotrebljavaju na različitim jezicima.

(31)

Kako bi se povećala ugovorna jasnoća za uzgajivače šećerne repe i osigurao usklađen ugovorni okvir, uzimajući pritom u obzir posebnost sektora šećerne repe, uvjete kupnje u ugovorima o isporuci šećerne repe trebalo bi uskladiti s uvjetima za upotrebu pisanih ugovora u drugim poljoprivrednim sektorima.

(32)

Uredbu (EU) br. 1308/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(33)

Radi jačanja položaja poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom trebalo bi izmijeniti određene odredbe Uredbe (EU) 2021/2115 Europskog parlamenta i Vijeća (9) s obzirom na vrste intervencija koje postoje u određenim sektorima. Cilj je tih izmjena poljoprivrednike potaknuti da postanu ili ostanu članovi organizacija proizvođača ili udruženja organizacija proizvođača priznatih na temelju Uredbe (EU) br. 1308/2013, s obzirom na pozitivnu ulogu organizacija proizvođača i udruženja organizacija proizvođača u jačanju pregovaračke moći proizvođača. Nadalje, kako bi se osigurala učinkovitija, ciljana potpora organizacijama proizvođača u okviru strateških planova koje izrađuju države članice u okviru zajedničke poljoprivredne politike (strateški planovi u okviru ZPP-a), trebalo bi predvidjeti mogućnost povećanja financijske pomoći Unije operativnim programima u određenim sektorima.

(34)

U određenim državama članicama vrijednost proizvodnje voća i povrća koju stavljaju na tržište organizacije proizvođača u odnosu na ukupnu vrijednost proizvodnje voća i povrća i dalje je znatno ispod prosjeka Unije. U okviru dostupnih financijskih poticaja države članice već mogu pružiti nacionalnu financijsku pomoć na temelju članka 53. Uredbe (EU) 2021/2115 organizacijama proizvođača u određenim regijama u kojima je stupanj organizacije proizvođača znatno ispod prosjeka Unije. Radi jačanja konkurentnosti i položaja poljoprivrednika u lancu vrijednosti i s ciljem osnivanja novih organizacija proizvođača, organizacijama proizvođača u državama članicama u kojima je stupanj organizacije proizvođača manji od 10 % tijekom tri uzastopne godine koje prethode provedbi relevantnog operativnog programa trebalo bi dodijeliti financijski poticaj u obliku povećanja financijske pomoći Unije za 10 %.

(35)

Kako bi se olakšala generacijska obnova u poljoprivrednom sektoru i potaknulo nove proizvođače da se pridruže organizacijama proizvođača u sektoru voća i povrća i u drugim sektorima iz članka 42. točke (f) Uredbe (EU) 2021/2115, trebalo bi dodijeliti poticaj mladim poljoprivrednicima i novim poljoprivrednicima koji se pridruže organizaciji proizvođača priznatoj na temelju Uredbe (EU) br. 1308/2013. Osobito bi trebalo biti moguće povećati za 20 postotnih bodova financijsku pomoć Unije za rashode povezane s ulaganjima u prostorima mladih poljoprivrednika ili novih poljoprivrednika koji se prvi put pridružuju priznatoj organizaciji proizvođača.

(36)

S obzirom na opetovane nepovoljne klimatske prilike, prirodne katastrofe, bolesti biljaka i najezde štetnih organizama posljednjih godina, pokazalo se korisnim da organizacije proizvođača i udruženja organizacija proizvođača imaju mogućnost preusmjeriti sredstva, uključujući financijsku pomoć Unije u okviru operativnog fonda, na intervencije potrebne za otklanjanje posljedica takvih događaja. Stoga je potrebno predvidjeti mogućnost povećanja financijske pomoći Unije utvrđene u članku 52. stavku 1., članku 62., članku 65. stavku 1. i članku 68. Uredbe (EU) 2021/2115 s 50 % na 70 % stvarnih rashoda, podložno određenim uvjetima.

(37)

Radi potpore uspostavi vrsta intervencija u drugim sektorima iz članka 42. točke (f) Uredbe (EU) 2021/2115, državama članicama trebalo bi od 1. siječnja 2025. omogućiti dodatnu fleksibilnost za prilagodbu dodijeljenih sredstava tim sektorima. Države članice stoga bi trebale moći iskoristiti do 6 % njihovih sredstava dodijeljenih za izravna plaćanja, nakon procjene posljedica na razinu potpore dohotku.

(38)

Uredbu (EU) 2021/2115 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(39)

Kako bi se osiguralo da se državama članicama mogu staviti na raspolaganje sredstva Unije iz pričuve za poljoprivredu radi potpore kolektivnim djelovanjima privatnih gospodarskih subjekata u razdobljima ozbiljnih neravnoteže tržišta, mogućnost upotrebe pričuve za poljoprivredu trebalo bi proširiti na potporu kolektivnim djelovanjima ako Komisija odluči da se na ta djelovanja ne primjenjuju pravila tržišnog natjecanja.

(40)

Uredbu (EU) 2021/2116 Europskog parlamenta i Vijeća (10) trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(41)

Kako bi tržišni subjekti imali dovoljno vremena za prilagodbu i kako bi Komisija mogla ocijeniti postojeće nacionalne sustave i prakse, primjenu pravila o rezerviranju neobveznih izraza „pravedan” i „pravičan” te izraza koji imaju njima istovrijedno značenje, kao i izraza „kratki lanci opskrbe” trebalo bi odgoditi za dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe. Slično tome, kako bi gospodarski subjekti prilagodili svoje ugovorne odnose novim pravilima o pisanim ugovorima i kako bi organizacije proizvođača u sektoru mlijeka prilagodile svoje statute, primjenu tih pravila trebalo bi odgoditi za dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe. Nadalje, kako bi se tržišnim subjektima omogućilo da prilagode svoje tržišne strategije, primjenu definicija i rezerviranih oznaka za meso i mesne proizvode trebalo bi odgoditi za tri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe. Međutim, trebalo bi dopustiti da se proizvodi koji su proizvedeni ili uvezeni u skladu s pravilima primjenjivima prije datuma početka primjene novih pravila i dalje stavljaju na tržište, najdulje šest godina od datuma stupanja na snagu ove Uredbe ili do datuma iscrpljenja zaliha, ovisno o tome što nastupi ranije,

1.

u članku 75. stavku 3. točka (j) zamjenjuje se sljedećim:

;

2.

članak 78. mijenja se kako slijedi:

3.

u dijelu II. glavi II. poglavlju I. odjeljku 1. umeće se sljedeći pododjeljak:

4.

članak 148. zamjenjuje se sljedećim:

5.

u članku 149. stavku 2. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

;

6.

članak 152. mijenja se kako slijedi:

7.

članak 153. mijenja se kako slijedi:

8.

u članku 157. stavku 1. točki (c) dodaje se sljedeća podtočka:

;

9.

članak 168. zamjenjuje se sljedećim:

10.

članak 210.a mijenja se kako slijedi:

11.

u članku 222. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

12.

u članku 222.a stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

13.

u Prilogu VII. umeće se sljedeći dio:

„DIO I.a

Oznake mesa i mesnih proizvoda

(*2)  Uredba (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o novoj hrani, o izmjeni Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 258/97 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Komisije (EZ) br. 1852/2001 (SL L 327, 11.12.2015., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2015/2283/oj).”;"

14.

Prilog X. mijenja se kako slijedi:

1.

članak 52. mijenja se kako slijedi:

2.

u članku 62. dodaje se sljedeći stavak:

3.

u članku 65. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

;

4.

u članku 68. umeće se sljedeći stavak:

5.

u članku 88. stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

izvanredne mjere na temelju članaka 219., 220., 221. i 222. Uredbe (EU) br. 1308/2013.”.