1.   Stranke jačaju svoj politički dijalog i suradnju na svim razinama putem razmjena i savjetovanja o bilateralnim, regionalnim, biregionalnim, međunarodnim i multilateralnim pitanjima.

2.   Političkim se dijalogom nastoji:

3.   Politički dijalog stranaka može se odvijati u sljedećim oblicima, prema uzajamnom dogovoru:

1.   Stranke surađuju u promicanju i zaštiti ljudskih prava, među ostalim u pogledu ratifikacije i provedbe međunarodnih instrumenata upodručju ljudskih prava, te u jačanju demokratskih načela i vladavine prava, promicanju rodne ravnopravnosti i suzbijanju svih oblika diskriminacije.

2.   Takva suradnja može obuhvaćati:

1.   Stranke promiču rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena. Prepoznaju da je potreba za rodnom ravnopravnošću i osnaživanjem žena i djevojčica preduvjet za potpuno postizanje održivog i uključivog razvoja, demokracije i sigurnosti. Stranke ispituju daljnje mogućnosti suradnje i potencijalne sinergije između svojih politika i inicijativa, u skladu s međunarodnim standardima i obvezama kao što su Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), koju je Opća skupština UN-a donijela 18. prosinca 1979., opće preporuke Odbora UN-a za ukidanje diskriminacije žena, Program do 2030. te Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) i naknadne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o ženama, miru i sigurnosti.

2.   Takva suradnja može obuhvaćati:

1.   Stranke smatraju da širenje oružja za masovno uništenje i sredstava njihove isporuke, kako državnim tako i nedržavnim akterima, predstavlja jednu od najozbiljnijih prijetnji međunarodnoj stabilnosti i sigurnosti. Stranke stoga surađuju i doprinose borbi protiv širenja oružja za masovno uništenje te sredstava njegove isporuke punim poštovanjem i provedbom na nacionalnoj razini svojih postojećih obveza iz međunarodnih ugovora i sporazuma o razoružanju i neširenju oružja, kao i drugih relevantnih međunarodnih obveza. Stranke su suglasne da ovaa odredba predstavlja ključan element ovog Sporazuma.

2.   Stranke surađuju i doprinose borbi protiv širenja oružja za masovno uništenje te sredstava njegove isporuke:

3.   Stranke uspostavljaju redovan politički dijalog za praćenje i učvršćivanje elemenata iz ovog članka.

1.   Stranke prepoznaju da nezakonita proizvodnja, prijenos i promet malog i lakog oružja, uključujući streljivo, dijelove i komponente za to oružje, kao i njihovo nezakonito gomilanje, loše gospodarenje tim oružjem, neodgovarajuće osigurane zalihe i nekontrolirano širenje tog oružja i dalje predstavljaju ozbiljnu prijetnju miru i međunarodnoj sigurnosti.

2.   Stranke poštuju i u cijelosti provode svoje obveze da djeluju protiv nezakonite trgovine malim i lakim oružjem, uključujući streljivo, dijelove i komponente za to oružje, u okviru postojećih međunarodnih sporazuma i rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, kao i svoje obveze u okviru drugih međunarodnih instrumenata koji se primjenjuju u ovom području, kao što je Akcijski program UN-a za sprečavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje nezakonitog trgovanja malim i lakim oružjem u svim njegovim aspektima.

3.   Stranke prepoznaju važnost nacionalnih sustava kontrole za prijenos konvencionalnog oružja u skladu s postojećim međunarodnim standardima. Stranke prepoznaju važnost odgovorne primjene takvih kontrola kao doprinosa međunarodnom i regionalnom miru, sigurnosti i stabilnosti, smanjenju ljudske patnje te sprečavanju preusmjeravanja konvencionalnog oružja.

4.   Stranke u cijelosti provode Ugovor o trgovini oružjem, donesen u New Yorku 2. travnja 2013., i međusobno surađuju u okviru tog ugovora, među ostalim na promicanju njegove univerzalizacije i njegove potpune provedbe od strane svih država stranaka tog ugovora.

5.   Stranke surađuju i osiguravaju koordinaciju, komplementarnost i sinergiju u svojim nastojanjima da reguliraju ili poboljšaju reguliranje međunarodne trgovine konvencionalnim oružjem te da spriječe, suzbiju i iskorijene nezakonitu trgovinu konvencionalnim oružjem, uključujući streljivo, dijelove i komponente za to oružje.

6.   Stranke uspostavljaju redovan politički dijalog za praćenje i učvršćivanje pitanja obuhvaćenih ovim člankom.

1.   Stranke prepoznaju da najteža kaznena djela koja se tiču međunarodne zajednice ne smiju ostati nekažnjena te nastoje osigurati djelotvornu istragu i progon takvih kaznenih djela poduzimanjem mjera na nacionalnoj razini i jačanjem međunarodne suradnje, među ostalim s Međunarodnim kaznenim sudom.

2.   Stranke promiču univerzalizaciju Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda (dalje u tekstu „Rimski statut”) i rade na njegovoj djelotvornoj domaćoj provedbi u državama strankama Rimskog statuta. Stranke prema potrebi razmjenjuju najbolje primjere iz prakse povezane s donošenjem domaćih zakona i poduzimaju mjere za zaštitu cjelovitosti Rimskog statuta.

1.   Stranke promiču multilateralizam i surađuju razmjenom mišljenja i, prema potrebi, koordinacijom stajališta u međunarodnim organizacijama i forumima, uključujući UN i njegove specijalizirane agencije, Svjetsku trgovinsku organizaciju (dalje u tekstu „WTO”), skupinu G20 i Organizaciju za gospodarsku suradnju i razvoj (dalje u tekstu „OECD”).

2.   Stranke održavaju djelotvorne savjetodavne mehanizme u pozadini multilateralnih foruma. Stranke održavaju otvoren i trajan dijalog u Vijeću UN-a za ljudska prava, Općoj skupštini UN-a te, prema potrebi i dogovoru stranaka, u drugim tijelima i specijaliziranim agencijama UN-a.

1.   Stranke surađuju razmjenom mišljenja o pitanjima od uzajamnog interesa i, prema potrebi, dijeljenjem informacija o stajalištima u regionalnim i podregionalnim organizacijama i forumima.

2.   Stranke promiču biregionalni dijalog i suradnju, među ostalim u okviru suradnje Unije i Zajednice latinoameričkih i karipskih država (dalje u tekstu „CELAC”). Suradnja prema potrebi može uključivati podršku integraciji i izgradnji zajednice u okviru CELAC-u.

3.   Stranke promiču suradnju u Pacifičkom savezu putem njegova okvira za države promatračice.

4.   Stranke promiču regionalnu i trostranu suradnju s trećim zemljama, uglavnom u Srednjoj Americi i karipskoj regiji.

1.   Stranke jačaju postojeću suradnju u području uzajamne pravne pomoći i izručenja na temelju relevantnih međunarodnih sporazuma. Stranke jačaju postojeće mehanizme i, prema potrebi, razmatraju razvoj novih mehanizama za olakšavanje međunarodne suradnje u tom području. Takva suradnja obuhvaća poduzimanje mjera za potpisivanje, ratifikaciju ili pristupanje, ovisno o slučaju potrebi, kao i potpunu provedbu relevantnih međunarodnih instrumenata te bližu suradnju s Eurojustom.

2.   Stranke razvijaju pravosudnu suradnju u građanskim i trgovačkim stvarima, posebno u pogledu pregovora o multilateralnim konvencijama o pravosudnoj suradnji u građanskim stvarima, uključujući konvencije Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu u području međunarodne pravne suradnje i parničnih sporova te zaštite djece, kao i u pogledu ratifikacije i provedbe tih konvencija.

1.   Stranke surađuju i razmjenjuju mišljenja o sprečavanju i suzbijanju transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, trgovine ljudima, krijumčarenja migranata, trgovanja vatrenim oružjem, uključujući streljivo, dijelove i komponente za to oružje, gospodarskog i financijskog kriminala, svjetskog problema droga, korupcije i krivotvorenja sredstava plaćanja, u skladu s vlastitim zakonodavstvom i međunarodnim obvezama, među ostalim u pogledu uzajamne pravne pomoći, razmjene informacija, najboljih primjera iz prakse i osposobljavanja te povrata imovine ili sredstava stečenih kaznenim djelima.

2.   Stranke nastavljaju dijalog i suradnju u području izvršavanja zakonodavstva, među ostalim strateškom suradnjom s Europolom, kao i svoju stratešku pravosudnu suradnju, među ostalim putem Eurojusta, a prema potrebi i s drugim nacionalnim i međunarodnim institucijama.

3.   Stranke nastoje surađivati u okviru međunarodnih foruma kako bi promicale, prema potrebi, poštovanje i provedbu Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, donesene 15. studenoga 2000. Rezolucijom UN-a 55/25 (dalje u tekstu „Konvencija iz Palerma”), i njezinih protokola.

4.   Stranke promiču provedbu Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije donesene 31. listopada 2003. Rezolucijom UN-a 58/4 i podržavaju Mehanizam za preispitivanje provedbe Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije uspostavljen na Konferenciji država stranaka Konvencije UN-a protiv korupcije, održanoj 9. - 13. studenoga 2009. u Dohi (dalje u tekstu „Mehanizam za preispitivanje provedbe”), među ostalim poštovanjem načela transparentnosti i sudjelovanja civilnog društva u Mehanizmu za preispitivanje provedbe.

5.   Stranke prepoznaju važnost suzbijanja korupcije u međunarodnoj trgovini i ulaganjima te se u tu svrhu obvezuju na provedbu Protokola uz ovaj Sporazum o sprečavanju i suzbijanju korupcije.

1.   Stranke surađuju i razmjenjuju iskustva i informacije o migracijskim pitanjima u okviru svojih zakona, drugih propisa i nadležnosti, uključujući zakonite i nezakonite migracije, suzbijanje krijumčarenja migranata i trgovine ljudima, migracije i razvoj, azil, ponovni prihvat, integraciju, vize, olakšavanje zakonite migracije, kontrolu migracija i upravljanje granicama. Stranke razmjenjuju najbolje primjere iz prakse o zaštiti žena i djece migranata, posebno djece bez pratnje, kao i drugih ranjivih skupina.

2.   Stranke surađuju kako bi spriječile nezakonite migracije, suzbile krijumčarenje migranata i trgovinu ljudima te potaknule sigurne, zakonite i uredne migracije. U tu svrhu u okviru svojih zakona i drugih propisa:

1.   Stranke surađuju kako bi osigurale uravnotežen i jedinstven pristup pitanju droga radi:

2.   Stranke surađuju na ostvarivanju ciljeva iz stavka 1., među ostalim, kad je to moguće, poticanjem trećih zemalja koje to još nisu učinile da ratificiraju i provedu postojeće međunarodne konvencije i protokole o kontroli droga kojih su stranke. Stranke svoje djelovanje temelje na svojim primjenjivim zakonima i drugim propisima, na općeprihvaćenim načelima u skladu s relevantnim konvencijama UN-a o kontroli droga i na preporukama navedenima u zaključnom dokumentu UNGASS-a 2016. naslovljenom „Naša zajednička predanost djelotvornom rješavanju i suzbijanju svjetskog problema droga”, kao najnovijem međunarodnom konsenzusu o svjetskoj politici u području droga, kako bi se sagledala provedba obveza preuzetih radi zajedničkog rješavanja i suzbijanja svjetskog problema droga.

1.   Stranke prepoznaju da je kibernetički kriminal globalni problem koji zahtijeva odgovor na globalnoj razini. Stranke jačaju suradnju radi sprečavanja i suzbijanja kibernetičkog kriminala razmjenom informacija, najboljih primjera iz prakse i trendova, u skladu sa svojim zakonodavstvom i relevantnim međunarodnim pravnim instrumentima o kibernetičkom kriminalu. Stranke prema potrebi surađuju kako bi pomogle drugim državama i podržale ih u izradi djelotvornih zakona, politika i praksi za sprečavanje i suzbijanje kibernetičkog kriminala.

2.   Stranke prema potrebi i u skladu sa svojim zakonodavstvom razmjenjuju informacije, iskustva i najbolje primjere iz prakse u područjima kao što su obrazovanje i osposobljavanje istražitelja kibernetičkog kriminala, provedba istraga o kibernetičkom kriminalu i digitalne forenzike s naglaskom na suzbijanju seksualnog iskorištavanja djece i zaštiti kritične infrastrukture u, među ostalim, financijskom, energetskom i telekomunikacijskom sektoru.

1.   Stranke prepoznaju važnost zaštite temeljnih prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka. Stranke surađuju kako bi osigurale poštovanje tih temeljnih prava, među ostalim u području izvršavanja zakonodavstva te pri sprečavanju i suzbijanju terorizma i drugih teških transnacionalnih kaznenih djela.

2.   Stranke surađuju u promicanju visoke razine zaštite osobnih podataka. Suradnja na bilateralnoj i multilateralnoj razini može uključivati izgradnju kapaciteta, tehničku pomoć, razmjenu informacija i stručnog znanja te suradnju preko regulatornih partnera u međunarodnim tijelima prema uzajamnom dogovoru stranaka.

1.   Stranke ponovno potvrđuju svoju predanost postizanju održivog razvoja kako je izražena u Programu do 2030. Stranke prepoznaju da su za dugoročan održivi razvoj potrebni uključiv gospodarski rast, društvena dobrobit i održivo korištenje prirodnih resursa. Te su tri dimenzije prepoznate kao usko povezane i međusobno se nadopunjuju.

2.   Stranke promiču održivi razvoj u njegovim trima dimenzijama – gospodarskoj, socijalnoj i okolišnoj – na uravnotežen način, uključujući odgovornu i učinkovitu upotrebu prirodnih resursa te održivo upravljanje njima, u skladu sa svojim prioritetima i okolnostima, te podižu svijest o gospodarskim i društvenim troškovima štete za okoliš, neodrživim obrascima proizvodnje i potrošnje te s time povezanim učincima na dobrobit ljudi.

3.   Stranke promiču održivi razvoj koji uključuje ljude putem dijaloga, zajedničkog djelovanja, razmjene najboljih primjera iz prakse, dobrog upravljanja na svim razinama i mobilizacije financijskih sredstava, pri čemu na najbolji mogući način iskorištavaju postojeće financijske instrumente i istražuju održivost uspostave novih.

1.   Glavni je cilj razvojne suradnje provedba Programa do 2030. u njegovoj višedimenzionalnoj perspektivi usmjerenoj na čovjeka i postizanje ciljeva održivog razvoja. Načela djelotvorne razvojne suradnje kako su utvrđena u okviru Globalnog partnerstva za djelotvornu razvojnu suradnju na temelju Pariške deklaracije o djelotvornosti pomoći, donesene na Forumu na visokoj razini o djelotvornosti pomoći održanom u Parizu 2. ožujka 2005., i Akcijskog plana iz Accre potvrđenog na Forumu na visokoj razini o djelotvornosti pomoći održanom u Accri 4. rujna 2008. važna su za maksimalno povećanje razvojnog učinka.

2.   Stranke odgovaraju na izazove povezane s ostvarivanjem ciljeva održivog razvoja davanjem prednosti potrebama i nacionalnoj odgovornosti svake stranke, uzimajući u obzir regionalni kontekst, te stvaranjem sinergija i izgradnjom razvojnih partnerstva s nizom dionika u tom području, uključujući civilno društvo, lokalne vlasti, privatni sektor ili neprofitne organizacije. Iako priznaju da središnju ulogu u promicanju razvoja imaju vlade, stranke surađuju i u promicanju primjene politika održivog razvoja od strane privatnog sektora, posebno malih i srednjih poduzeća (dalje u tekstu „MSP-ovi”) u praksi.

3.   Stranke surađuju na postupnom poboljšanju globalne učinkovitosti resursa i održivosti obrazaca potrošnje i proizvodnje, u skladu s dogovorenim međunarodnim okvirima, te nastoje poduzeti mjere usmjerene na odvajanje gospodarskog rasta od uništavanja okoliša.

4.   Stranke vode redovit politički dijalog o održivom razvoju i postizanju ciljeva održivog razvoja na temelju zajedničkih prioriteta kako bi poboljšale kvalitetu i djelotvornost svoje razvojne suradnje u skladu s međunarodno prihvaćenim načelima djelotvornosti pomoći i razvoja.

5.   Stranke prepoznaju da se uključivanjem očuvanja i održivog korištenja bioraznolikosti u sektorske i međusektorske planove, programe i politike u relevantnim sektorima te jačanjem domaćeg pravnog, institucionalnog i regulatornog okvira može doprinijeti stvaranju pozitivnih učinaka na bioraznolikost i njezine usluge ekosustava te postizanju održivog razvoja. Stranke stoga surađuju na integraciji uključivanja bioraznolikosti u relevantne sektore, prema potrebi, kako bi se dodatno poradilo na zaustavljanju gubitka bioraznolikosti i poboljšanju dobrobiti ljudi.

6.   Stranke surađuju i provode zajedničke aktivnosti, među ostalim bilateralnom koordinacijom u relevantnim multilateralnim forumima, kao i regionalnom i trostranom suradnjom, koja se po mogućnosti temelji na postojećim mehanizmima i inicijativama, s obzirom na njihov dijalog o održivom razvoju i predanost Programu do 2030. Područja suradnje mogu obuhvaćati:

7.   Stranke nastavljaju razvijati aktivnosti trostrane suradnje kako bi podržale treće zemlje u provedbi ciljeva održivog razvoja, uključujući najmanje razvijene zemlje i druge zemlje u razvoju u ranjivom položaju, kao što su male otočne države u razvoju. Stranke u tom pogledu istražuju inovativne načine sudjelovanja, među ostalim prema potrebi za naprednije zemlje u razvoju. Trostrana suradnja sastoji se od podupiranja prilagođenih strategija i zajednički dogovorenih djelovanja koja se temelje na potrebama trećih zemalja. Stranke u tu svrhu razvijaju koordinirane aktivnosti suradnje kao što su tehnička pomoć, osposobljavanje, izgradnja kapaciteta, razmjena znanja i drugi oblici suradnje koje zajednički utvrde stranke međusobno te stranke i treća zemlja primateljica.

8.   Takva se suradnja može provoditi, među ostalim:

9.   Stranke surađuju na jačanju odgovornosti i transparentnosti, s naglaskom na poboljšanju razvojnih rezultata, te surađuju na jačanju nacionalnih sustava radi pružanja održivih usluga i uključivanja rodnih pitanja u sve programe i instrumente.

10.   Razvojna suradnja provodi se u skladu s relevantnim međunarodno dogovorenim načelima i politikama koje primjenjuju obje stranke.

1.   Stranke prepoznaju važnost politika za promicanje uravnoteženog i održivog teritorijalnog i urbanog razvoja kao sredstva za djelotvoran doprinos provedbi ciljeva iz Programa do 2030. i Novog programa za gradove.

2.   Stranke promiču suradnju i partnerstvo sa svim ključnim akterima u području regionalnog i teritorijalnog razvoja i održivog urbanog razvoja, posebno u pogledu načina rješavanja teritorijalnih i urbanih problema na cjelovit i sveobuhvatan način.

3.   Kad god je to moguće, stranke razvijaju konkretne prilike za međuregionalnu i međugradsku suradnju kako bi se pronašla održiva rješenja za regionalne i urbane probleme radi poboljšanja izgradnje kapaciteta razmjenom iskustava i praksi te uzajamnim učenjem.

1.   Stranke prepoznaju potrebu za zaštitom, očuvanjem i obnovom prirodnih resursa i bioraznolikosti te održivim upravljanjem njima, uključujući tlo, zemljište, šume, vodu, oceane, mora i morske resurse, kao temeljem za održivi razvoj kojim se ispunjavaju potrebe sadašnjih i budućih generacija.

2.   Stranke prepoznaju važnost globalnog upravljanja okolišem i međunarodnih pravila, uključujući multilateralne sporazume u području okoliša, za suočavanje s okolišnim izazovima od zajedničkog interesa. Svaka stranka ponovno potvrđuje svoju predanost provedbi multilateralnih sporazuma u području okoliša kojih je stranka.

3.   Stranke jačaju suradnju u uzajamno dogovorenim prioritetnim područjima zaštite okoliša, očuvanja, odgovornog i učinkovitog korištenja prirodnih resursa te održivog upravljanja njima, kao i uključivanja pitanja okoliša u sve sektore suradnje, među ostalim u međunarodnom i regionalnom kontekstu. Ta prioritetna područja mogu obuhvaćati:

1.   Stranke prepoznaju da su kao odgovor na neposrednu opasnost od klimatskih promjena potrebno zajedničko djelovanje za razvoj s niskim razinama emisija otporan na klimatske promjene i mjere prilagodbe.

2.   Stranke prepoznaju važnost međunarodnih pravila i sporazuma u području klimatskih promjena, posebno Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime, potpisane u New Yorku 9. svibnja 1992. (dalje u tekstu „UNFCCC”), i Pariškog sporazuma, te naglašavaju da je njihova provedba nepovratna i ponovno potvrđuju svoje obveze preuzete u okviru tih sporazuma.

3.   Stranke surađuju kako bi ojačale svoju suradnju u okviru UNFCCC-a, provele Pariški sporazum i svoje nacionalno utvrđene doprinose te pozvale druge zemlje da učine isto i razviju dugoročne razvojne strategije za niske razine emisija stakleničkih plinova.

4.   Takva suradnja može obuhvaćati:

1.   Stranke prepoznaju važnost energetskog sektora za gospodarsko blagostanje i međunarodni mir i stabilnost te ističu da je transformacija energetskog sektora ključna za ostvarenje ciljeva utvrđenih u Programu do 2030. i Pariškom sporazumu. Prepoznaju potrebu za poboljšanjem i diversifikacijom opskrbe energijom (uključujući promicanje obnovljivih izvora energije), promicanjem inovacija, istraživanja, razvoja i osposobljavanja u području ljudskih resursa, kao i za povećanjem energetske učinkovitosti kako bi se poboljšale energetska produktivnost, energetska sigurnost te sigurna, održiva i pristupačna opskrba energijom. Stranke rade na ostvarenju tih ciljeva.

2.   Stranke razmjenjuju informacije o energiji te bilateralno, regionalno i multilateralno surađuju kako bi poticale otvorena i konkurentna tržišta, dijelile najbolje primjere iz prakse, promicale znanstveno utemeljene, transparentne propise i raspravljale o područjima suradnje u energetskim pitanjima, primjerice u okviru međunarodnih foruma, mehanizama i inicijativa.

1.   Stranke prepoznaju važnost očuvanja te održivog i odgovornog upravljanja ribarstvom, akvakulturom i drugim pomorskim djelatnostima, kao i njihov doprinos osiguravanju gospodarskih, društvenih i okolišnih prilika za sadašnje i buduće generacije.

2.   Stranke jačaju dijalog i suradnju u pitanjima od uzajamnog interesa u području ribarstva i pomorstva.

3.   Stranke na način koji je u skladu s njihovim međunarodnim obvezama:

1.   Stranke promiču okruženje koje pogoduje razvoju i boljoj konkurentnosti MSP-ova i prema potrebi promiču suradnju u horizontalnoj industrijskoj politici. Takva se suradnja sastoji od:

2.   Stranke olakšavaju relevantne aktivnosti suradnje koje je uspostavio privatni sektor.

1.   Stranke prepoznaju da je transparentan pristup utemeljen na tržištu najbolji način za stvaranje okruženja povoljnog za ulaganja u proizvodnju sirovina i trgovinu njima.

2.   Stranke promiču suradnju u pitanjima koja se odnose na sirovine u relevantnom regionalnom ili multilateralnom okruženju ili putem bilateralnog dijaloga na zahtjev bilo koje stranke, na temelju uzajamnog interesa. Ta je suradnja usmjerena na uklanjanje prepreka trgovini sirovinama u takvim okruženjima, jačanje globalnog okvira za trgovinu sirovinama utemeljenog na pravilima, promicanje transparentnosti na globalnim tržištima sirovina i doprinos održivom razvoju.

3.   Takva suradnja može obuhvaćati razmjene informacija o:

1.   Stranke surađuju i jačaju dijalog u svim relevantnim područjima prometne politike, uključujući integriranu prometnu politiku, radi poboljšanja kretanja robe i putnika, promicanja sigurnosti i zaštite u pomorskom i zračnom prometu i zaštite okoliša te povećanja učinkovitosti svojih prometnih sustava.

2.   Takva suradnja i dijalog mogu obuhvaćati:

1.   Stranke surađuju u okviru relevantnih međunarodnih foruma, posebno u okviru Organizacije UN-a za obrazovanje, znanost i kulturu (dalje u tekstu „UNESCO”), radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva i promicanja kulturne raznolikosti, među ostalim provedbom Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja, donesene na Općoj konferenciji UNESCO-a u Parizu 20. listopada 2005.

2.   Stranke promiču bližu suradnju u kulturnom i kreativnom sektoru i industriji, uključujući nove tehnologije u nastanku i audiovizualne medije, radi poboljšanja, među ostalim, uzajamnog razumijevanja i poznavanja kultura.

3.   Stranke promiču kulturne razmjene i provode zajedničke inicijative u različitim područjima kulture unutar dostupnih okvira suradnje.

4.   Stranke promiču suradnju i zajedničke inicijative povezane sa stvaranjem, promicanjem i širenjem digitalnog sadržaja u umjetničkom i kulturnom području unutar pravnog okvira kojim se priznaje i cijeni rad stvaratelja, kao način proširenja univerzalnog pristupa kulturi i njezinim sastavnicama.

5.   Stranke potiču međukulturni dijalog između svojih organizacija civilnog društva i pojedinaca.

6.   Stranke prepoznaju ulogu kulture kao ključnog čimbenika i pokretača gospodarske, socijalne i okolišne dimenzije sprečavanja sukoba i održivog razvoja, imajući na umu da su kulturna i kreativna industrija među glavnim pokretačima gospodarstava razvijenih zemalja i zemalja u razvoju.

1.   Stranke prepoznaju da bi poboljšanje životnog standarda, stvaranje kvalitetnih radnih mjesta i promicanje dostojanstvenog rada trebali biti okosnica politike zapošljavanja i socijalne politike.

2.   Stranke poštuju i promiču temeljna načela i prava na radu utvrđena u Deklaraciji Međunarodne organizacije rada (dalje u tekstu „ILO”) o temeljnim načelima i pravima na radu, donesenoj na Međunarodnoj konferenciji rada u Ženevi 18. lipnja 1998., i u odgovarajućim konvencijama ILO-a kojih su stranke.

3.   Stranke jačaju suradnju u području zapošljavanja, socijalnog dijaloga i socijalnih pitanja te promiču razmjene informacija o zapošljavanju, sigurnosti i zdravlju na radu, pitanjima iz područja rada i socijalnoj zaštiti.

1.   Stranke surađuju u području javnog zdravstva, uključujući prevenciju i promicanje zdravlja, kako bi povećale razinu sigurnosti javnog zdravlja i promicale univerzalno zdravstveno osiguranje.

2.   Takva suradnja može obuhvaćati:

1.   Stranke surađuju u području turizma. Takva je suradnja ponajprije usmjerena na poboljšanje razmjene informacija i najboljih primjera iz prakse radi osiguravanja uravnoteženog i održivog razvoja turizma te potpore stvaranju radnih mjesta i gospodarskom razvoju.

2.   Ta se suradnja usredotočuje na:

1.   Stranke surađuju u području znanstvenih istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija na temelju uzajamnog interesa i koristi te u skladu sa svojim zakonodavstvom. Takva je suradnja usmjerena na promicanje održivog razvoja, suočavanje s globalnim društvenim izazovima, postizanje znanstvene izvrsnosti, poboljšanje regionalne konkurentnosti te jačanje odnosa između stranaka radi stvaranja dugotrajnih partnerstava. Stranke potiču politički dijalog na bilateralnoj i regionalnoj razini te na komplementarne načine upotrebljavaju svoje različite instrumente, uključujući sporazume o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji.

2.   Stranke nastoje:

3.   Stranke promiču sljedeće aktivnosti koje poduzimaju vladine organizacije, javni i privatni istraživački centri, visoka učilišta, agencije i mreže za inovacije te drugi dionici, uključujući MSP-ove:

1.   Stranke prepoznaju da su informacijske i komunikacijske tehnologije (dalje u tekstu „IKT”) ključni elementi suvremenog života te da su izrazito važne za doprinos povećanju informacija i znanja u društvu kako bi se poboljšao gospodarski, obrazovni i društveni razvoj. Stranke razmjenjuju stajališta o svojim politikama u tom području.

2.   Takva suradnja može obuhvaćati:

1.   Stranke prepoznaju važnost carine i olakšavanja trgovine u promjenjivom svjetskom trgovinskom okruženju.

2.   Stranke potvrđuju da bi za svoje zahtjeve i postupke povezane s uvozom, izvozom i provozom trebale uzeti u obzir carinske i međunarodne trgovinske instrumente i norme koji se primjenjuju u području carina i trgovine, kao što su bitni elementi Revidirane konvencije iz Kyota o pojednostavnjenju i usklađivanju carinskih postupaka koja je sastavljena u Kyotu 18. svibnja 1973. i koju je Vijeće Svjetske carinske organizacije donijelo u lipnju 1999., Međunarodna konvencija o Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označivanja robe sastavljena u Bruxellesu 14. lipnja 1983., kao i Okvir normi za osiguravanje i olakšavanje globalne trgovine Svjetske carinske organizacije donesen u lipnju 2005. (dalje u tekstu „okvir normi SAFE”) i Model carinskih podataka Svjetske carinske organizacije.

3.   Stranke potvrđuju da njihovi zakoni i drugi propisi moraju biti nediskriminirajući i da se carinski postupci moraju temeljiti na upotrebi suvremenih metoda i djelotvornih kontrola kako bi se zaštitila i olakšala legitimna trgovina.

4.   Stranke potvrđuju i da njihovi carinski postupci ne smiju predstavljati veće administrativno opterećenje ili ograničavati trgovinu više nego što je potrebno za ostvarenje legitimnih ciljeva i da bi se trebali primjenjivati na predvidljiv, dosljedan i transparentan način.

5.   Kako bi osigurala transparentnost, učinkovitost, integritet i odgovornost za rad, svaka stranka:

6.   Stranke su suglasne jačati suradnju kako bi osigurale da relevantno zakonodavstvo i postupci te administrativni kapaciteti relevantnih uprava ostvaruju ciljeve promicanja olakšavanja trgovine, osiguravajući pritom djelotvoran carinski nadzor.

1.   Svaka stranka, prema potrebi, predviđa redovita savjetovanja između svojih graničnih tijela i trgovaca ili drugih dionika na svojem području.

2.   Svaka stranka odmah objavljuje, na nediskriminirajući i lako dostupan način, među ostalim putem interneta te u mjeri u kojoj je to moguće na engleskom jeziku, svoje zakone, druge propise i opće upravne postupke i smjernice povezane s pitanjima carina i olakšavanja trgovine. Ta pitanja uključuju:

3.   Svaka stranka, u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima, predviđa mogućnost i odgovarajući rok trgovcima i ostalim zainteresiranim stranama da podnesu svoje primjedbe na predloženo uvođenje ili izmjene zakona i drugih propisa opće primjene koji se odnose na pitanja carine i olakšavanja trgovine.

4.   Svaka stranka, u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima, osigurava da se novi ili izmijenjeni zakoni i drugi propisi opće primjene koji se odnose na carinu i olakšavanje trgovine ili informacije o njima objavljuju što ranije prije njihova stupanja na snagu, kako bi se trgovcima i ostalim zainteresiranim osobama omogućilo da se s njima upoznaju.

5.   Svaka stranka može predvidjeti da se stavci 3. i 4. ne primjenjuju na promjene stopa pristojbi ili carina, mjere koje imaju ublažavajući učinak, mjere čija bi djelotvornost bila umanjena zbog postupanja u skladu sa stavcima 3. i 4., mjere koje se primjenjuju u hitnim okolnostima ili manje izmjene domaćeg prava i pravnog sustava.

6.   Svaka stranka uspostavlja ili održava jedan ili više informacijskih centara za odgovaranje na upite trgovaca i drugih zainteresiranih osoba povezane s carinom i drugim pitanjima olakšavanja trgovine te na internetu objavljuje informacije o postupcima za postavljanje takvih upita.

7.   Stranka ne smije naplaćivati naknadu za odgovaranje na upite ili izdavanje potrebnih obrazaca i isprava.

8.   Informacijski centri odgovaraju na upite i izdaju obrasce i isprave u razumnom roku koji je utvrdila svaka stranka, a koji se može razlikovati ovisno o prirodi i složenosti upita.

1.   Radi pojednostavnjenja i minimiziranja učestalosti i složenosti formalnosti povezanih s uvozom, izvozom i provozom te zahtjeva u pogledu podataka i dokumentacije, svaka stranka prema potrebi osigurava sljedeće za takve formalnosti i zahtjeve u pogledu podataka i dokumentacije:

2.   Svaka stranka primjenjuje zajedničke carinske postupke te ujednačene zahtjeve u pogledu carinskih podataka i dokumentacije za puštanje robe na cijelom svojem području. Ništa u ovom stavku ne sprečava stranku da uspostavi različite carinske postupke te zahtjeve u pogledu podataka i dokumentacije na temelju elemenata kao što su upravljanje rizicima, priroda i vrsta robe ili prijevozno sredstvo.

1.   Svaka stranka:

2.   Svaka stranka donosi ili provodi postupke kojima se omogućuje elektroničko plaćanje carina, poreza, pristojbi i naknada koje ubiru carinska tijela u trenutku uvoza i izvoza.

1.   Svaka stranka donosi ili provodi postupke kojima se:

2.   Svaka stranka može donijeti ili provoditi mjere kojima se trgovcima ili gospodarskim subjektima omogućuje da ostvare korist od daljnjeg pojednostavnjenja carinskih postupaka, u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima.

1.   Svaka stranka donosi ili provodi sustav upravljanja rizicima za carinske kontrole koji njezinim carinskim tijelima omogućuje da usmjere inspekcijske aktivnosti na visokorizične pošiljke i ubrzaju puštanje niskorizičnih pošiljaka.

2.   Svaka stranka osmišljava i primjenjuje upravljanje rizicima tako da se izbjegne proizvoljna ili neopravdana diskriminacija ili prikriveno ograničavanje međunarodne trgovine.

3.   Svaka stranka upravljanje rizicima temelji na procjeni rizika prema odgovarajućim kriterijima odabira.

4.   Svaka stranka može i nasumično birati pošiljke za carinske kontrole kao dio svojeg upravljanja rizicima.

5.   Da bi olakšala trgovinu svaka stranka periodički preispituje i prema potrebi ažurira sustav upravljanja rizicima iz stavka 1.

1.   Prethodna odluka je pisana odluka koju stranka putem svojih carinskih tijela dostavlja podnositelju prije uvoza na njezino područje robe koja je obuhvaćena zahtjevom i u kojoj se utvrđuje tretman koji stranka primjenjuje na robu u trenutku uvoza s obzirom na:

2.   Stranka u razumnom, vremenski ograničenom roku izdaje prethodnu odluku podnositelju koji je podnio zahtjev, među ostalim u elektroničkom obliku, ako sadržava sve potrebne informacije u skladu sa zakonima i drugim propisima te stranke. Stranka može zatražiti uzorak robe za koju podnositelj traži donošenje prethodne odluke.

3.   Prethodna odluka valjana je najmanje tri godine nakon izdavanja osim ako se promijenio zakon, činjenice ili okolnosti na kojima se ta odluka temelji.

4.   Stranka može odbiti izdati prethodnu odluku ako su činjenice i okolnosti na kojima se prethodna odluka temelji predmet upravnog ili sudskog preispitivanja, ili ako se zahtjev ne temelji na stvarnim i konkretnim činjenicama ili se ne odnosi ni na koju predviđenu primjenu prethodne odluke. Stranka koja odbije izdati prethodnu odluku odmah pisanim putem obavješćuje podnositelja i navodi relevantne činjenice te osnovu za tu odluku.

5.   Svaka stranka objavljuje barem sljedeće:

6.   Ako stranka ukine, izmijeni ili poništi prethodnu odluku, pisanim putem obavješćuje podnositelja i navodi relevantne činjenice te osnovu za tu odluku. Stranka prethodnu odluku može ukinuti, izmijeniti ili poništiti s retroaktivnim učinkom samo ako se ta odluka temeljila na nepotpunim, netočnim, neispravnim, lažnim ili zavaravajućim informacijama koje je dostavio podnositelj.

7.   Prethodna odluka koju je izdala stranka obvezujuća je za podnositelja i za tu stranku u odnosu na podnositelja.

8.   Stranka predviđa, na pisani zahtjev podnositelja, preispitivanje prethodne odluke ili odluke o njezinu ukidanju, izmjeni ili poništenju.

9.   Stranka nastoji objaviti bitne elemente svojih prethodnih odluka, među ostalim na internetu, podložno zahtjevima u pogledu povjerljivosti utvrđenima u njezinim zakonima i drugim propisima.

1.   Svaka stranka za gospodarske subjekte koji ispunjavaju utvrđene kriterije (ovlašteni gospodarski subjekti) uspostavlja ili provodi partnerski program za olakšavanje trgovine (dalje u tekstu „program za ovlaštene gospodarske subjekte”) u skladu s okvirom normi SAFE.

2.   Utvrđeni kriteriji (22) koje je potrebno ispuniti za status ovlaštenog gospodarskog subjekta objavljuju se i odnose na usklađenost, ili rizik od neusklađenosti, sa zahtjevima utvrđenima u zakonima, drugim propisima ili postupcima svake stranke.

3.   Utvrđeni kriteriji koje je potrebno ispuniti za status ovlaštenog gospodarskog subjekta ne smiju se oblikovati niti primjenjivati na način kojim se omogućuje ili stvara proizvoljna ili neopravdana diskriminacija među subjektima kad prevladavaju isti uvjeti, a u okviru tih kriterija mora se omogućiti sudjelovanje malim i srednjim poduzećima.

4.   Program za ovlaštene gospodarske subjekte obuhvaća posebne pogodnosti za ovlaštene gospodarske subjekte, uzimajući u obzir obveze stranaka u skladu s člankom 7.7.3. Sporazuma o olakšavanju trgovine iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u.

5.   Stranke surađuju na uspostavi, ako je to relevantno i primjereno, međusobnog priznavanja programa za ovlaštene gospodarske subjekte, pod uvjetom da su ti programi kompatibilni i da se temelje na jednakovrijednim kriterijima i pogodnostima.

1.   Svaka stranka predviđa djelotvorne, brze, nediskriminirajuće i lako dostupne postupke kojima se jamči pravo na žalbu protiv odluke o carinskom pitanju.

2.   Svaka stranka osigurava da osoba u odnosu na koju izda odluku o carinskom pitanju ima na njezinu području pristup:

3.   Svaka stranka predviđa da osoba koja je podnijela zahtjev carinskim tijelima za donošenje odluke, a nije dobila odluku o tom zahtjevu u relevantnom roku, ima pravo podnijeti žalbu.

4.   Svaka stranka predviđa da osoba iz stavka 2. primi upravnu odluku i obrazloženje te odluke kako bi ta osoba, prema potrebi, mogla pokrenuti postupke preispitivanja ili žalbene postupke.

1.   Svaka stranka predviđa sankcije za nepoštovanje njezinih zakona, drugih propisa ili postupovnih zahtjeva povezanih s carinom ili drugog zakonodavstva o uvozu, izvozu i provozu robe.

2.   Svaka stranka osigurava da je njezinim carinskim zakonima i drugim propisima predviđeno da sve sankcije koje se izriču za kršenja njezinih carinskih zakona, drugih propisa ili postupovnih zahtjeva moraju biti proporcionalne i nediskriminirajuće.

3.   Svaka stranka osigurava da se sankcija koju su izrekla njezina carinska tijela zbog kršenja njezinih carinskih zakona, drugih propisa ili postupovnih zahtjeva izriče samo osobi koja je zakonski odgovorna za kršenje.

4.   Svaka stranka osigurava da izrečena sankcija ovisi o činjenicama i okolnostima predmeta i da je razmjerna stupnju i težini kršenja.

5.   Svaka stranka izbjegava poticaje ili sukobe interesa u procjeni i naplati sankcija i pristojbi.

6.   Svaku se stranku potiče da dobrovoljno otkrivanje kršenja njezinih carinskih zakona, drugih propisa ili postupovnih zahtjeva prije nego što kršenje otkriju njezina carinska tijela razmotri kao moguću olakotnu okolnost pri utvrđivanju sankcije.

7.   Svaka stranka osigurava da se u slučaju u kojem je izrečena sankcija za kršenje njezinih carinskih zakona, drugih propisa ili postupovnih zahtjeva osobi kojoj se izriče sankcija dostavi pisano objašnjenje u kojem je navedena priroda kršenja i primjenjivi zakon, drugi propis ili postupak u skladu s kojim je izrečen iznos ili raspon sankcije za kršenje.

8.   Svaka stranka u svojim zakonima, drugim propisima ili postupcima predviđa fiksni rok u kojem njezina carinska tijela mogu pokrenuti postupak za izricanje sankcije povezane s kršenjem njezinih carinskih zakona, drugih propisa ili postupaka.

1.   Stranke osiguravaju da njihova tijela surađuju u carinskim pitanjima kako bi se osiguralo ostvarivanje ciljeva utvrđenih u članku 4.1.

2.   Stranke, među ostalim, surađuju:

3.   Stranke jedna drugoj pružaju uzajamnu administrativnu pomoć u carinskim pitanjima u skladu s odredbama Priloga o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima Odluci br. 2/2000 Zajedničkog vijeća EZ-Meksiko (23), donesenog Odlukom br. 5/2004 Zajedničkog vijeća EU-Meksiko (24), koji se ugrađuje u ovaj Sporazum i postaje njegov sastavni dio. Na svaku razmjenu informacija između stranaka u skladu s ovim poglavljem primjenjuju se mutatis mutandis zahtjevi u pogledu povjerljivosti informacija i zaštite osobnih podataka predviđeni u članku 10. tog priloga, kao i svi zahtjevi povezani s povjerljivošću i privatnošću predviđeni zakonima i drugim propisima stranaka.

1.   Svaka stranka nastoji razviti ili održavati sustave jedinstvenog sučelja radi olakšavanja jedinstvenog elektroničkog dostavljanja svih informacija koji se zahtijevaju carinskim i drugim zakonodavstvom o uvozu, izvozu i provozu robe.

2.   Stranke nastoje surađivati na interoperabilnosti i pojednostavnjivanju svojih sustava jedinstvenog sučelja, među ostalim razmjenom iskustava u razvoju i primjeni sustava jedinstvenog sučelja.

1.   Svaka stranka osigurava olakšavanje i djelotvornu kontrolu kretanja u provozu i postupaka pretovara na svojem području.

2.   Svaka stranka nastoji promicati i provoditi regionalne aranžmane o provozu radi olakšavanja trgovine između stranaka.

3.   Svaka stranka osigurava suradnju i koordinaciju svih uključenih tijela i agencija na svojem području kako bi se olakšao promet u provozu.

4.   Svaka stranka dopušta da se roba namijenjena uvozu kreće pod carinskim nadzorom od ulaznog carinskog ureda do drugog carinskog ureda na njezinu području iz kojeg bi roba trebala biti puštena ili carinjena.

1.   Radi ubrzanja puštanja robe svaka stranka donosi ili provodi reviziju nakon carinjenja kako bi osigurala usklađenost sa svojim carinskim zakonima i drugim propisima.

2.   Svaka stranka provodi revizije nakon carinjenja na temelju rizika.

3.   Svaka stranka revizije nakon carinjenja provodi na transparentan način. Ako se provede revizija i dobiju se uvjerljivi rezultati, stranka osobu čija je evidencija predmet revizije bez odgode obavješćuje o rezultatima, obrazloženju rezultata te njezinim pravima i obvezama.

4.   Stranke potvrđuju da se informacije dobivene revizijom nakon carinjenja mogu koristiti u daljnjim upravnim ili sudskim postupcima.

5.   Stranke u mjeri u kojoj je to izvedivo upotrebljavaju rezultate revizije nakon carinjenja za potrebe upravljanja rizicima.

1.   Stranka u svojim carinskim zakonima i drugim propisima ne smije zahtijevati obveznu upotrebu carinskih posrednika.

2.   Svaka stranka objavljuje svoje mjere o upotrebi carinskih posrednika.

3.   Pri izdavanju dozvola carinskim posrednicima svaka stranka primjenjuje transparentna i objektivna pravila.

1.   Pododbor za carinu, olakšavanje trgovine i pravila o podrijetlu podnosi izvješća Zajedničkom odboru.

2.   Pododbor za carinu, olakšavanje trgovine i pravila o podrijetlu osnovan člankom 1.10. (Pododbori i druga tijela iz dijela III. ovog Sporazuma) stavkom 1. točkom (d) osigurava pravilno funkcioniranje ovog poglavlja, poglavlja 3. (Pravila o podrijetlu i postupci povezani s podrijetlom), Priloga o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima iz članka 4.11. stavka 3. i svih dodatnih odredaba povezanih s carinom koje su stranke dogovorile, te razmatra sva pitanja koja proizlaze iz njihove primjene.

3.   Pododbor:

4.   Pododbor za carinu, olakšavanje trgovine i pravila o podrijetlu može ispitati potrebu za odlukama ili preporukama o svim pitanjima koja proizlaze iz provedbe ovog poglavlja i pripremiti ih za Zajedničko vijeće. Zajedničko vijeće ovlašteno je prema potrebi donositi odluke o provedbi ovog poglavlja, uključujući odluke o pitanjima koja se odnose na programe za ovlaštene gospodarske subjekte i uzajamno priznavanje tih programa, zajedničke inicijative povezane s carinskim postupcima i olakšavanjem trgovine te tehničku pomoć.

5.   Stranke mogu postići dogovor o održavanju ad hoc sastanaka o pitanjima povezanima s carinskom suradnjom, pravilima o podrijetlu ili uzajamnom administrativnom pomoći.

1.   Za potrebe ovog poglavlja:

2.   Na ovo se poglavlje primjenjuju definicije iz Priloga A Sporazuma o SPS-u, kao i one iz Codexa Alimentariusa (dalje u tekstu „Codex”), Svjetske organizacije za zdravlje životinja (dalje u tekstu „WOAH”) i Međunarodne konvencije o zaštiti bilja potpisane u Rimu 6. prosinca 1951. (dalje u tekstu „IPPC”).

1.   Stranke potvrđuju da je priznavanje jednakovrijednosti sanitarnih i fitosanitarnih mjera druge stranke važno sredstvo olakšavanja trgovine.

2.   Stranka uvoznica priznaje sanitarne i fitosanitarne mjere stranke izvoznice kao jednakovrijedne svojim mjerama ako stranka izvoznica objektivno dokaže stranci uvoznici da se njezinim mjerama postiže odgovarajuća razina sanitarne i fitosanitarne zaštite stranke uvoznice.

3.   Stranka uvoznica ima pravo donijeti konačnu odluku o tome postiže li se sanitarnom ili fitosanitarnom mjerom koju je primijenila stranka izvoznica odgovarajuća razina sanitarne i fitosanitarne zaštite.

4.   Stranka pri ocjenjivanju ili utvrđivanju jednakovrijednosti mjere druge stranke uzima u obzir, među ostalim i ako je to relevantno:

5.   Svaka stranka svoju ocjenu, utvrđivanje i nastavak priznavanja jednakovrijednosti temelji na normama, smjernicama i preporukama relevantnih međunarodnih normizacijskih tijela ili, prema potrebi, na procjeni rizika.

6.   Stranka uvoznica odmah pokreće ocjenu radi utvrđivanja jednakovrijednosti ako primi zahtjev za ocjenu jednakovrijednosti od druge stranke koji je potkrijepljen potrebnim informacijama.

7.   Kad stranka uvoznica završi ocjenu jednakovrijednosti, odmah obavješćuje drugu stranku o tome što je utvrdila.

8.   Ako stranka uvoznica utvrdi da priznaje mjeru stranke izvoznice kao jednakovrijednu, stranka uvoznica odmah pokreće potrebne zakonodavne ili upravne mjere za provedbu priznanja.

9.   Ne dovodeći u pitanje članak 6.16., ako stranka namjerava donijeti, izmijeniti ili staviti izvan snage mjeru koja podliježe utvrđivanju jednakovrijednosti koje utječe na trgovinu između stranaka, ta stranka:

10.   Stranka uvoznica nastavlja priznavati jednakovrijednost mjere koja podliježe planiranoj promjeni sve dok je ona i dalje na snazi.

11.   Stranke na zahtjev bilo koje od stranaka raspravljaju o planiranim izmjenama o kojima je dostavljena obavijest u skladu sa stavkom 9. točkom (a). Stranka uvoznica bez nepotrebne odgode preispituje sve informacije dostavljene u skladu sa stavkom 9. točkom (b).

12.   Ako stranka donese, izmijeni ili stavi izvan snage sanitarnu ili fitosanitarnu mjeru koja podliježe utvrđivanju jednakovrijednosti od strane druge stranke, stranka uvoznica nastavlja priznavati jednakovrijednost mjere pod uvjetom da se mjerama stranke izvoznice koje se odnose na predmetni proizvod i dalje postiže odgovarajuća razina sanitarne ili fitosanitarne zaštite stranke uvoznice. Stranke na zahtjev jedne od njih odmah raspravljaju o tome što je utvrdila stranka uvoznica.

1.   Stranke prepoznaju važnost osiguravanja da se njihove sanitarne i fitosanitarne mjere temelje na znanstvenim načelima i da su u skladu s relevantnim međunarodnim normama, smjernicama i preporukama.

2.   Ako stranka smatra da je određena sanitarna ili fitosanitarna mjera koju je donijela ili provodi druga stranka ograničavajuća ili može biti ograničavajuća, da se njezin izvoz i ta mjera ne temelje na relevantnoj međunarodnoj normi, smjernici ili preporuci ili da relevantna norma, smjernica ili preporuka ne postoji, ta stranka može od druge stranke zatražiti informacije. Stranka od koje su zatražene informacije stranci koja ih je zatražila dostavlja objašnjenje razloga i relevantne informacije o toj mjeri.

3.   Ako nema dovoljno relevantnih znanstvenih dokaza, stranka može privremeno donijeti sanitarnu ili fitosanitarnu mjeru na temelju odgovarajućih dostupnih informacija, uključujući informacije relevantnih međunarodnih organizacija. U takvim okolnostima ta stranka traži dodatne informacije potrebne za objektivniju procjenu rizika te u skladu s njima u razumnom roku preispituje sanitarnu ili fitosanitarnu mjeru.

4.   Prepoznajući prava i obveze stranaka u skladu s relevantnim odredbama Sporazuma o SPS-u, ništa u ovom poglavlju ne tumači se kao da sprečava stranku:

5.   Svaka stranka osigurava da se njezinim sanitarnim i fitosanitarnim mjerama ne uspostavlja proizvoljna ili neopravdana diskriminacija između stranaka ako prevladavaju identični ili slični uvjeti. Stranka ne primjenjuje sanitarne i fitosanitarne mjere na način koji bi predstavljao prikriveno ograničavanje trgovine između stranaka.

6.   Stranka koja provodi procjenu rizika:

7.   Na zahtjev stranke izvoznice, stranka uvoznica obavješćuje stranku izvoznicu o napretku ostvarenom u određenoj procjeni rizika koja se odnosi na zahtjev za pristup tržištu stranke izvoznice te o svakoj odgodi do koje bi moglo doći za vrijeme tog postupka.

8.   Ne dovodeći u pitanje članak 6.16., stranka ne zaustavlja uvoz proizvoda iz druge stranke samo zbog toga što stranka preispituje svoje sanitarne ili fitosanitarne mjere, ako je stranka uvoznica dopustila uvoz tog proizvoda iz druge stranke u vrijeme pokretanja preispitivanja.

1.   Stranke su svjesne da je prilagodba sanitarnih i fitosanitarnih mjera regionalnim uvjetima u pogledu štetnih organizama ili bolesti važno sredstvo zaštite života ili zdravlja životinja i bilja te olakšavanja trgovine.

2.   Stranke priznaju koncept područjâ slobodnih od štetnih organizama ili bolesti te područjâ s niskom prevalencijom štetnih organizama ili bolesti. Takva područja određuju se na temelju čimbenika kao što su zemljopisni položaj, ekosustavi, epidemiološki nadzor te djelotvornost sanitarne ili fitosanitarne kontrole.

3.   Stranka izvoznica koja tvrdi da su dijelovi njezina područja slobodni od štetnih organizama ili bolesti ili imaju nisku prevalenciju štetnih organizama ili bolesti dostavlja potreban dokaz o tome kako bi objektivno dokazala stranci uvoznici da takvi dijelovi jesu i da će vjerojatno ostati područja slobodna od štetnih organizama ili bolesti, odnosno područja s niskom prevalencijom štetnih organizama ili bolesti. U tu svrhu stranka izvoznica, na zahtjev stranke uvoznice, u razumnoj mjeri daje pristup radi inspekcije, ispitivanja i drugih relevantnih postupaka.

4.   Pri određivanju područjâ iz stavka 2. odlukama o regionalizaciji, stranke uzimaju u obzir relevantne smjernice Odbora WTO-a za sanitarne i fitosanitarne mjere, a svoje mjere temelje na međunarodnim normama, smjernicama i preporukama ili, ako se njima ne postiže odgovarajuća razina sanitarne ili fitosanitarne zaštite stranke, na procjeni rizika primjerenoj okolnostima.

5.   Kako bi odredila područja iz stavka 2., stranka uvoznica uzima u obzir sve relevantne informacije od tijela stranke izvoznice i prethodno iskustvo s tim tijelima.

6.   Stranka uvoznica može utvrditi da se može provesti ubrzani postupak da bi se evaluirao zahtjev stranke izvoznice za priznavanje područja slobodnih od štetnih organizama ili bolesti ili područja s niskom prevalencijom štetnih organizama ili bolesti.

7.   Ako se stranka izvoznica ne slaže s onime što je utvrdila stranka uvoznica, stranka uvoznica stranci izvoznici pruža obrazloženje.

8.   Stranka izvoznica na zahtjev stranke uvoznice dostavlja cjelovito objašnjenje i popratne podatke za ono što je utvrdila i za odluke obuhvaćene ovim člankom. Za vrijeme provedbe tih postupaka stranke nastoje izbjeći nepotrebne poremećaje u trgovini.

9.   Stranke priznaju načelo podjele na područja, koje pristaju primjenjivati u trgovini. Stranke isto tako priznaju službeni zdravstveni status životinja kako ga je utvrdio WOAH.

10.   Stranka uvoznica u načelu temelji svoje utvrđivanje zdravstvenog statusa životinja iz stranke izvoznice na dokazima koje je dostavila stranka izvoznica u skladu sa Sporazumom o SPS-u, Kodeksom WOAH-a o zdravlju kopnenih životinja i Kodeksom WOAH-a o zdravlju akvatičnih životinja.

11.   Stranka uvoznica bez nepotrebne odgode ocjenjuje sve dodatne informacije koje primi od stranke izvoznice, obično u roku od 90 dana od primitka informacija. Stranka uvoznica može od stranke izvoznice zatražiti inspekciju na licu mjesta, a sve inspekcije provodi u skladu s načelima utvrđenima u članku 6.11. i u roku od 90 dana od datuma na koji stranka izvoznica primi zahtjev za inspekciju, osim ako stranke dogovore drukčije.

12.   Stranke priznaju koncept kompartmentalizacije i surađuju na tom pitanju.

13.   Stranke priznaju koncepte područja slobodnih od štetnih organizama, mjesta proizvodnje slobodnih od štetnih organizama i proizvodnih mjesta slobodnih od štetnih organizama te područja s niskom prevalencijom štetnih organizama kao sredstva zaštite života ili zdravlja bilja te olakšavanja trgovine kako je navedeno u relevantnim međunarodnim normama IPPC-a za fitosanitarne mjere (dalje u tekstu „ISPM”) koje su suglasne primjenjivati na robu kojom međusobno trguju.

14.   Stranka uvoznica na zahtjev stranke izvoznice pri donošenju ili provođenju fitosanitarnih mjera uzima u obzir područja slobodna od štetnih organizama, mjesta proizvodnje slobodna od štetnih organizama, proizvodna mjesta slobodna od štetnih organizama te područja s niskom prevalencijom štetnih organizama koja je uspostavila stranka izvoznica u skladu s relevantnim međunarodnim normama, smjernicama i preporukama.

15.   Stranka izvoznica utvrđuje područja slobodna od štetnih organizama, mjesta proizvodnje slobodna od štetnih organizama, proizvodna mjesta slobodna od štetnih organizama ili područja s niskom prevalencijom štetnih organizama i dostavlja te informacije drugoj stranci. Stranka izvoznica na zahtjev dostavlja cjelovito objašnjenje i popratne podatke u skladu s relevantnim ISPM-om ili prema potrebi na drugi način.

16.   Ne dovodeći u pitanje članak 6.16., stranka uvoznica u načelu temelji svoje utvrđivanje zdravstvenog statusa bilja iz stranke izvoznice ili njezinih dijelova na informacijama koje je dostavila stranka izvoznica u skladu sa Sporazumom o SPS-u i relevantnim ISPM-om.

17.   Stranka uvoznica bez nepotrebne odgode ocjenjuje sve dodatne informacije koje primi od stranke izvoznice, obično u roku od 90 dana od primitka informacija. Stranka uvoznica može od stranke izvoznice zatražiti inspekciju na licu mjesta, a sve inspekcije provodi u skladu s načelima utvrđenima u članku 6.11. i u roku od šest mjeseci od datuma na koji stranka izvoznica primi zahtjev za inspekciju, osim ako stranke dogovore drukčije. Stranke pri dogovaranju drukčijeg roka uzimaju u obzir biologiju predmetnog štetnog organizma i usjeva.

1.   Stranke prepoznaju vrijednost kontinuiranog dijeljenja informacija o svojim sanitarnim i fitosanitarnim mjerama te omogućivanja drugoj stranci da se očituje o predloženim sanitarnim i fitosanitarnim mjerama.

2.   Pri provedbi ovog članka svaka stranka uzima u obzir relevantne smjernice Odbora WTO-a za sanitarne i fitosanitarne mjere te međunarodne norme, smjernice i preporuke.

3.   Osim ako se pojave ili postoji opasnost da će se pojaviti hitni problemi povezani sa zaštitom života ili zdravlja ljudi, životinja ili bilja, ili ako se mjerom olakšava trgovina, stranka obavješćuje drugu stranku o svakoj predloženoj sanitarnoj ili fitosanitarnoj mjeri koja može utjecati na trgovinu između stranaka i obično drugoj stranci omogućuje da dostavi pisane primjedbe najmanje 60 dana od obavijesti. Ako je to izvedivo i primjereno, stranka koja je dostavila obavijest trebala bi odrediti rok za dostavljanje primjedbi dulji od 60 dana i razmatra svaki razuman zahtjev druge stranke za produljenje roka za dostavljanje primjedbi. Stranka na zahtjev odgovara na pisane primjedbe druge stranke na odgovarajući način.

4.   Stranke:

5.   Svaka stranka na zahtjev druge stranke i obično u roku od 15 dana od primitka zahtjeva dostavlja informacije:

6.   Smatra se da su informacije iz stavka 4. točke (c) i stavka 5. dostavljene ako su postale dostupne putem obavijesti WTO-u u skladu s relevantnim pravilima i postupcima ili ako informacije postanu besplatno dostupne na javno dostupnim službenim internetskim stranicama stranke.

7.   Stranka na zahtjev drugoj stranci dostavlja relevantne informacije koje je ta stranka razmatrala u razvoju predložene mjere, prema potrebi i u mjeri u kojoj je to dopušteno zahtjevima povezanima s povjerljivošću i privatnošću stranke koja dostavlja informacije.

8.   Stranka može od druge stranke zatražiti raspravu, ako je to primjereno i izvedivo, o svim pitanjima u pogledu trgovine povezanima s predloženom sanitarnom ili fitosanitarnom mjerom i o postojanju alternativnih pristupa kojima se znatno manje ograničava trgovina, a mogla bi se ostvariti ista svrha kao i tom mjerom.

9.   Svaka stranka obavijesti o sanitarnim ili fitosanitarnim mjerama objavljuje, po mogućnosti elektronički, u službenom listu ili na internetskim stranicama.

10.   Svaka stranka osigurava da se u tekstu ili obavijesti o sanitarnoj ili fitosanitarnoj mjeri navodi datum stupanja mjere na snagu i pravna osnova za mjeru.

11.   Stranka izvoznica pravodobno i na odgovarajući način obavješćuje stranku uvoznicu:

12.   Stranka bi, ako je to izvedivo i primjereno, trebala predvidjeti razdoblje dulje od šest mjeseci između datuma objave sanitarne ili fitosanitarne mjere koja može utjecati na trgovinu između stranaka i datuma stupanja mjere na snagu, osim ako se mjerom namjerava riješiti hitan problem povezan sa zaštitom života ili zdravlja ljudi, životinja ili bilja ili je riječ o mjeri kojom se olakšava trgovina.

13.   Na zahtjev stranke druga stranka dostavlja joj informacije o svim sanitarnim ili fitosanitarnim mjerama povezanima s uvozom proizvoda na njezino područje.

1.   Stranke priznaju da svaka stranka ima pravo razviti i primijeniti postupke odobravanja kako bi osigurala postizanje odgovarajuće razine sanitarne i fitosanitarne zaštite stranke uvoznice uz istodobno minimiziranje negativnih učinaka na trgovinu.

2.   Svaka stranka osigurava sljedeće za sve sanitarne i fitosanitarne postupke odobravanja koji utječu na trgovinu između stranaka:

3.   Svaka stranka nastoji osigurati da proizvodi koji se izvoze u drugu stranku postižu odgovarajuću razinu sanitarne ili fitosanitarne zaštite stranke uvoznice. U tu svrhu stranka izvoznica uspostavlja i primjenjuje odgovarajuće mjere kontrole, uključujući, prema potrebi, inspekcije na licu mjesta koje se temelje na riziku. Stranka uvoznica može zahtijevati da relevantno nadležno tijelo stranke izvoznice objektivno dokaže, na način prihvatljiv stranci uvoznici, da su njezini zahtjevi u pogledu uvoza ispunjeni.

4.   Ako stranka uvoznica zahtijeva da se proizvod odobri prije uvoza, ta stranka na zahtjev stranke izvoznice odmah stavlja na raspolaganje informacije o sanitarnim i fitosanitarnim postupcima uvoza. Stranka uvoznica posebno osigurava:

5.   Ako stranka zahtijeva procjenu rizika za postupak odobravanja, ta stranka u uobičajenim okolnostima odmah, a obično u roku od godine dana od datuma primitka informacija potrebnih za izvoz proizvoda, stavlja tu procjenu rizika na raspolaganje.

6.   Svaka stranka nastoji primijeniti razumne rokove za sve korake svojih postupaka odobravanja te odmah pokreće te postupke po primitku zahtjeva od druge stranke.

7.   Svaka stranka izbjegava nepotrebno udvostručavanje posla i administrativno opterećenje u odnosu na:

8.   Svaka stranka odmah objavljuje sve izmjene svojih obveznih postupaka odobravanja ili povezanih zahtjeva. Osim u propisno opravdanim okolnostima povezanima s njezinom razinom zaštite, svaka stranka predviđa prijelazno razdoblje od objave bilo kakvih izmjena svojih postupaka odobravanja ili povezanih zahtjeva do njihova stupanja na snagu kako bi drugoj stranci omogućila da se upozna s takvim promjenama i prilagodi im se. Svaka stranka nastoji obraditi zahtjeve koji su podneseni prije objave izmjena i izbjeći produljenje postupka njihova odobravanja. Ako se izmjenom postupaka odobravanja smanjuje opterećenje, njezino stupanje na snagu ne smije se nepotrebno odgađati.

9.   Na zahtjev stranke druga stranka pravodobno joj dostavlja informacije o napretku postupka odobravanja.

10.   U skladu s primjenjivim normama dogovorenima u okviru IPPC-a, svaka stranka čuva odgovarajuće informacije o svojem statusu u pogledu štetnih organizama, što može uključivati programe praćenja, iskorjenjivanja i sprečavanja širenja te njihove rezultate, kako bi se poduprla kategorizacija štetnih organizama i opravdale fitosanitarne uvozne mjere.

11.   Svaka stranka nastoji sastaviti i ažurirati popis reguliranih štetnih organizama za proizvode za koje postoji fitosanitarni rizik. Taj popis sadržava:

12.   Svaka stranka ograničava svoje zahtjeve u pogledu uvoza za bilje ili biljne proizvode za koje postoji fitosanitarni rizik na mjere kojima se osigurava odsutnost reguliranih štetnih organizama. Takvi zahtjevi u pogledu uvoza primjenjuju se na cjelokupnom području stranke izvoznice, uzimajući u obzir regionalne uvjete.

13.   Pošiljke proizvoda za koje postoje fitosanitarne mjere prihvaćaju se na temelju odgovarajućih jamstava stranke izvoznice bez primjene programa prethodnog carinjenja. Stranka uvoznica može, na temelju sistemskog pristupa, povjeriti povezane aktivnosti za trgovinu proizvodima nadležnom tijelu stranke izvoznice.

14.   Stranke donose samo one fitosanitarne mjere koje su tehnički opravdane, u skladu su s opasnošću od štetnih organizama o kojoj je riječ te koje su među dostupnim mjerama najmanje restriktivne.

15.   Stranke za potrebe provedbe stavaka od 10. do 14. uzimaju u obzir relevantni ISPM.

16.   Ako je za postizanje odgovarajuće razine zaštite stranke uvoznice dostupno nekoliko sanitarnih ili fitosanitarnih mjera, stranke na zahtjev stranke izvoznice uspostavljaju tehnički dijalog kako bi se izbjegli nepotrebni poremećaji u trgovini i odabralo najizvedivije rješenje.

1.   Kako bi se utvrdila sposobnost stranke izvoznice da pruži potrebna jamstva i postupa u skladu sa sanitarnim i fitosanitarnim mjerama stranke uvoznice, stranka uvoznica ima pravo provesti, podložno odredbama ovog članka, reviziju nadležnih tijela i povezanih ili imenovanih sustava inspekcija stranke izvoznice.

2.   Stranka uvoznica može odrediti da je potrebno provesti reviziju, kao jedan od alata kojima se ocjenjuju službeni sustavi inspekcija i certificiranja stranke izvoznice. Takva revizija slijedi sistemski pristup koji se temelji na ispitivanju uzorka sistemskih postupaka, dokumenata ili evidencija i, prema potrebi, na inspekcijama na licu mjesta objekata obuhvaćenih revizijom.

3.   Revizije su ponajprije usmjerene na evaluiranje djelotvornosti službenih sustava inspekcija i certificiranja te kapaciteta stranke izvoznice da ispuni sanitarne i fitosanitarne zahtjeve u pogledu uvoza te da se pridržava povezanih mjera kontrole, a ne na evaluiranje konkretnih postrojenja ili objekata, kako bi se utvrdila sposobnost nadležnih tijela stranke izvoznice da imaju i zadrže kontrolu i osiguraju potrebna jamstva stranci uvoznici.

4.   Pri provedbi revizije stranka uvoznica uzima u obzir relevantne smjernice Odbora WTO-a za sanitarne i fitosanitarne mjere i postupa u skladu s relevantnim međunarodnim normama, smjernicama i preporukama.

5.   Stranka uvoznica određuje prirodu i učestalost revizija, uzimajući u obzir rizike svojstvene proizvodu, evidenciju prošlih uvoznih provjera i druge dostupne informacije, kao što su revizije i inspekcije koje je provelo nadležno tijelo stranke izvoznice.

6.   Svaka stranka nastoji smanjiti učestalost i broj revizija. Ako stranka uvoznica smatra potrebnim provesti reviziju kao jedan od alata kojima se ocjenjuju službeni sustavi inspekcija i certificiranja stranke izvoznice, kao i kapacitet stranke izvoznice da ispuni sanitarne i fitosanitarne zahtjeve u pogledu uvoza te da se pridržava povezanih mjera kontrole, primjenjuje se sljedeće:

7.   Nadležna tijela stranke uvoznice i stranke izvoznice prije revizije raspravljaju i u planu revizije utvrđuju:

Osim ako se stranke dogovore drukčije, stranka uvoznica dostavlja stranci izvoznici plan revizije najmanje 30 dana prije revizije.

8.   Stranka uvoznica dostavlja stranci izvoznici informacije o rezultatima revizije pisanim putem u obliku izvješća o reviziji u kojem se navode nalazi, zaključci i preporuke.

9.   Stranka uvoznica dostavlja stranci izvoznici nacrt izvješća o reviziji, obično u roku od 30 dana od završetka revizije.

10.   Stranka uvoznica omogućuje stranci izvoznici iznošenje primjedbi na nalaze revizije. Stranka uvoznica može uzeti u obzir takve primjedbe prije nego što donese zaključke i poduzme bilo kakve radnje. Stranka uvoznica dostavlja stranci izvoznici završno izvješće u pisanom obliku obično u roku od dva mjeseca od datuma primitka tih primjedbi.

11.   Stranka izvoznica obavješćuje stranku uvoznicu o svim korektivnim mjerama poduzetima na temelju nalaza i zaključaka stranke uvoznice.

12.   Svaka stranka osigurava da su uspostavljeni postupci kojima se sprečava otkrivanje povjerljivih informacija dobivenih za vrijeme revizije nadležnih tijela stranke izvoznice, uključujući postupke za uklanjanje povjerljivih informacija iz završnog izvješća o reviziji prije nego što se to izvješće javno objavi.

13.   Svaka mjera koja se provede zbog revizije mora biti razmjerna utvrđenim rizicima i njome se ne smije ograničavati trgovina više nego što je potrebno za postizanje odgovarajuće razine sanitarne ili fitosanitarne zaštite stranke uvoznice. Ako stranka to zatraži, održava se savjetovanje o situaciji u skladu s člankom 6.19. Stranke razmatraju sve informacije pružene u okviru tog savjetovanja.

14.   Svaka stranka snosi vlastite troškove povezane s revizijom.

1.   Svaka stranka osigurava da se njezine uvozne provjere temelje na riziku, da se provode bez nepotrebne odgode i da se primjenjuju razmjerno i nediskriminirajuće.

2.   Svaka stranka osigurava da proizvodi koji se izvoze u drugu stranku ispunjavaju sanitarne i fitosanitarne zahtjeve stranke uvoznice.

3.   Svaka stranka drugoj stranci na zahtjev stavlja na raspolaganje informacije o svojim postupcima uvoza, uključujući informacije o učestalosti uvoznih provjera povezanih sa sanitarnim i fitosanitarnim mjerama te čimbenike koje smatra odlučujućima za utvrđivanje rizika povezanih s uvozom.

4.   Ako se uvoznom provjerom utvrdi da proizvod ne ispunjava relevantne zahtjeve u pogledu uvoza, stranka uvoznica:

5.   Ako stranka zabrani ili ograniči uvoz robe iz druge stranke na temelju negativnog rezultata uvozne provjere, stranka uvoznica u skladu sa svojim pravom, ako to zatraži nadležno tijelo stranke izvoznice ili gospodarski subjekt odgovoran za pošiljku, pisanim putem uobičajenim kanalima dostavlja razlog zabrane ili ograničenja, pravnu osnovu ili ovlaštenje za postupanje i, prema potrebi, informacije o mjestu zbrinjavanja te pošiljke (27).

6.   Ako je uz odbijenu pošiljku priložen sanitarni ili fitosanitarni certifikat, stranka uvoznica o tome obavješćuje nadležno tijelo stranke izvoznice te mu dostavlja sve odgovarajuće informacije, uključujući pravnu osnovu za postupanje, detaljne laboratorijske rezultate i metode. Stranka uvoznica vodi fizičku i elektroničku evidenciju o identifikaciji, prikupljanju, uzorkovanju, prijevozu i pohrani ispitnog uzorka i metodama analize ispitnog uzorka. Stranka uvoznica obavješćuje uvoznika ili njegova predstavnika i o zbrinjavanju te pošiljke. U slučaju pronalaska štetnog organizma u obavijesti se navodi štetni organizam na razini vrste kad god je to moguće.

7.   Ako stranka uvoznica utvrdi postojanje znatnog, trajnog ili ponavljajućeg uzorka neusklađenosti sa sanitarnom ili fitosanitarnom mjerom, stranka uvoznica obavješćuje stranku izvoznicu o neusklađenosti.

8.   Neovisno o stavku 6., stranka uvoznica stranci izvoznici na zahtjev dostavlja dostupne informacije o robi iz stranke izvoznice za koju je utvrđeno da nije u skladu sa sanitarnom ili fitosanitarnom mjerom stranke uvoznice.

9.   Sve naknade koje se naplaćuju u pogledu bilo kojeg postupka provjere i osiguravanja usklađenosti sa sanitarnim i fitosanitarnim mjerama ne smiju biti veće od stvarnih troškova usluge.

1.   Ako stranka zahtijeva sanitarni ili fitosanitarni certifikat za uvoz robe, takav se certifikat temelji na međunarodnim normama Codexa, IPPC-a i WOAH-a.

2.   Svaka stranka osigurava da se njezini certifikati, uključujući sve potvrde, sastavljaju na način kojim se izbjegava nepotrebno opterećenje za trgovinu između stranaka.

3.   Stranka uvoznica drugoj stranci na njezin zahtjev odmah dostavlja informacije o certifikatima potrebnima za određeni proizvod.

4.   Stranke jačaju suradnju na razvoju obrazaca certifikata kako bi se smanjilo administrativno opterećenje i olakšao pristup njihovim tržištima.

5.   Stranke promiču provedbu elektroničkog certificiranja i drugih tehnologija za olakšavanje trgovine između njih.

6.   Svaka stranka prihvaća razmjenu izvornih certifikata papirnatim putem ili sigurnim načinom elektroničkog prijenosa podataka kojim se jamči jednakovrijedna certifikacija. Stranka izvoznica može dostaviti elektronički službeni certifikat ako je stranka uvoznica utvrdila da se pružaju jednakovrijedna sigurnosna jamstva, među ostalim upotreba digitalnog potpisa i jamstvo vjerodostojnosti dokumenta.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 6.8., svaka stranka primjenjuje svoje sanitarne ili fitosanitarne mjere na područje druge stranke.

2.   Kako bi se izbjegla proizvoljna ili neopravdana diskriminacija, isti zahtjevi u pogledu uvoza primjenjuju se na područje stranke izvoznice na kojem postoje jednaki ili slični sanitarni ili fitosanitarni uvjeti.

3.   Kad je riječ o prvom zahtjevu za izvoz za određeni proizvod, stranka uvoznica odmah pokreće postupak odobravanja za zahtjev druge stranke ili, ovisno o slučaju, jedne države članice ili skupine država članica Europske unije. Postupak odobravanja slijedi postupak utvrđen u članku 6.10., a u slučaju zahtjeva skupine država članica Europske unije u kojima postoje isti ili slični sanitarni ili fitosanitarni uvjeti, taj postupak ne traje dulje od postupka u slučaju zahtjeva jedne države članice Europske unije.

4.   Kad je riječ o naknadnom zahtjevu za izvoz koji se odnosi na isti proizvod, stranka uvoznica odobrava zahtjev najkasnije šest mjeseci od primitka zahtjeva, osim u propisno opravdanim slučajevima. Zahtjevi za informacije ograničeni su na potrebne informacije, pri čemu se uzimaju u obzir informacije koje su već dostupne stranci uvoznici, kao što su informacije o zakonodavnom okviru i prethodna izvješća o reviziji.

1.   Stranke potvrđuju da je stranka izvoznica odgovorna osigurati da postrojenja, objekti i proizvodi koji ispunjavaju uvjete za izvoz ispunjavaju primjenjive sanitarne zahtjeve stranke uvoznice.

2.   Ako stranka uvoznica vodi popis odobrenih postrojenja ili objekata za uvoz određene robe, ona na zahtjev stranke izvoznice kojem su priložena odgovarajuća jamstva odobrava postrojenje ili objekt koji se nalazi na području stranke izvoznice bez provedbe prethodne inspekcije tog postrojenja ili objekta, podložno sljedećim uvjetima i postupcima:

3.   Stranka uvoznica obično stavlja ta postrojenja ili objekte na popis odobrenih postrojenja ili objekata u roku od 45 dana od datuma primitka zahtjeva stranke izvoznice. Taj se popis objavljuje.

4.   Stranka uvoznica ima pravo provesti reviziju sustava kontrole stranke izvoznice nakon odobravanja izvoza. Te revizije mogu obuhvaćati inspekciju na licu mjesta reprezentativnog broja postrojenja ili objekata navedenih na popisu odobrenih postrojenja ili objekata, odnosno onih postrojenja ili objekata čije odobravanje zatraži stranka izvoznica. Ako u okviru revizije stranka uvoznica utvrdi ozbiljne slučajeve neispunjavanja zahtjeva koji se ponavljaju, stranka uvoznica može suspendirati priznavanje sustava kontrole nadležnog tijela stranke izvoznice.

5.   Stranka uvoznica u propisno opravdanim okolnostima može odbiti odobrenje postrojenja ili objekata za koje se smatra da ne ispunjavaju njezine zahtjeve. U takvim slučajevima stranka uvoznica obavješćuje stranku izvoznicu o tome da odbija odobriti postrojenja ili objekte te obrazlaže to odbijanje.

6.   Stranka uvoznica može provoditi revizije u skladu s člankom 6.11. u okviru postupka odobravanja. Takve su revizije ograničene na strukturu, organizaciju i odgovornosti nadležnog tijela odgovornog za odobravanje postrojenja ili objekta i sanitarna jamstva o ispunjavanju zahtjeva stranke uvoznice. Te revizije mogu obuhvaćati inspekciju na licu mjesta reprezentativnog broja postrojenja ili objekata navedenih na popisu odobrenih postrojenja ili objekata, odnosno onih postrojenja ili objekata čije odobravanje zatraži stranka izvoznica.

7.   Stranka uvoznica može izmijeniti popis postrojenja ili objekata na temelju rezultata takvih revizija.

8.   Ovaj se članak ne primjenjuje na mjere koje se odnose na bilje i biljne proizvode.

1.   Stranka uvoznica može zbog ozbiljnih razloga privremeno donijeti hitne mjere potrebne za zaštitu života ili zdravlja ljudi, životinja ili bilja.

2.   Stranka koja donosi hitnu mjeru odmah obavješćuje drugu stranku o toj mjeri pisanim putem. Stranka koja je donijela hitnu mjeru uzima u obzir sve informacije koje dostavi druga stranka.

3.   Stranka nakon donošenja hitne mjere obično preispituje razloge za njezino donošenje u roku od šest mjeseci, pod uvjetom da su joj dostupne relevantne informacije, te na zahtjev obavješćuje drugu stranku o rezultatima tog preispitivanja. Stranka ne nastavlja primjenjivati hitnu mjeru ako hitni problem ili prijetnja više ne postoji. Ako stranka nastavi primjenjivati hitnu mjeru, tu bi mjeru trebalo periodički preispitati.

4.   Kako bi se izbjegli nepotrebni poremećaji u trgovini, stranka koja donosi hitnu mjeru pronalazi najprikladnije i najproporcionalnije rješenje za pošiljke koje su u prijevozu između stranaka, uzimajući u obzir utvrđeni rizik.

1.   U skladu s ovim poglavljem stranke istražuju mogućnosti za daljnju suradnju i razmjenu informacija između stranaka o sanitarnim i fitosanitarnim pitanjima od uzajamnog interesa. Te mogućnosti mogu obuhvaćati inicijative za olakšavanje trgovine.

2.   Stranke surađuju kako bi olakšale provedbu ovog poglavlja i mogu zajednički utvrditi inicijative koje se odnose na sanitarna i fitosanitarna pitanja radi uklanjanja nepotrebnih prepreka trgovini između stranaka.

3.   Stranke mogu promicati suradnju u okviru svih multilateralnih foruma, posebno suradnju s relevantnim međunarodnim normizacijskim tijelima.

1.   Svaka stranka može zatražiti savjetovanje o konkretnim razlozima za zabrinutost u pogledu trgovine povezanima sa sanitarnim i fitosanitarnim mjerama.

2.   Stranke provode to savjetovanje u roku od 30 dana od primitka zahtjeva, osim ako se dogovore drukčije.

3.   Stranke nastoje pružiti sve relevantne informacije potrebne za postizanje sporazumnog rješenja kojim se izbjegavaju nepotrebni poremećaji u trgovini.

1.   Svaka stranka imenuje kontaktnu točku za provedbu ovog poglavlja te drugu stranku obavješćuje o podacima za kontakt, uključujući informacije o nadležnom službeniku.

2.   Stranke jedna drugu odmah obavješćuju o svim izmjenama tih podataka za kontakt.

1.   Pododbor za sanitarne i fitosanitarne mjere osnovan člankom 1.10. (Pododbori i druga tijela iz dijela III. ovog Sporazuma) stavkom 1. točkom (e):

2.   Pododbor za sanitarne i fitosanitarne mjere može: