(1)

Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji („Konvencija”) Unija je sklopila Odlukom Vijeća (EU) 2023/1075 (1) u odnosu na institucije i javnu upravu Unije i Odlukom Vijeća (EU) 2023/1076 (2) u odnosu na pitanja povezana s pravosudnom suradnjom u kaznenim stvarima, azil i zabranu prisilnog udaljenja ili vraćanja, u mjeri u kojoj su takva pitanja u isključivoj nadležnosti Unije. Konvencija je stupila na snagu za Uniju 1. listopada 2023.

(2)

U skladu s člankom 66. stavkom 1. Konvencije Skupina stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji („GREVIO”) prati kako stranke Konvencije („stranke”) provode Konvenciju. U skladu s člankom 68. stavkom 11. Konvencije GREVIO usvaja svoje izvješće i zaključke o mjerama koje dotična stranka poduzima radi provedbe odredaba Konvencije.

(3)

Na temelju izvješća i zaključaka GREVIO-a Odbor stranaka („Odbor”) usvaja preporuke upućene dotičnoj stranci, u skladu s člankom 68. stavkom 12. Konvencije. U takvim se preporukama razlikuju mjere koje se trebaju poduzeti što prije, uz zahtjev da se u roku od tri godine Odbor izvijesti o poduzetim koracima, od mjera koje su važne, no nisu u jednakoj mjeri hitne. Nakon isteka tog trogodišnjeg razdoblja dotična stranka izvješćuje Odbor o mjerama poduzetima u 10 posebnih područja Konvencije. Na temelju tog izvješća i svih dodatnih informacija Odbor usvaja zaključke o provedbi tih preporuka koje je pripremilo tajništvo Odbora.

(4)

Očekuje se da će Odbor na svojem 20. sastanku 2. lipnja 2026. usvojiti sljedeće nacrte zaključaka o provedbi preporuka u pogledu devet stranaka („nacrti zaključaka”):

(5)

Nacrti zaključaka odnose se na provedbu odredaba Konvencije u vezi s pravosudnom suradnjom u kaznenim stvarima, kao što su pitanja koja se odnose na zaštitu i potporu za žrtve nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nacrti zaključaka odnose se i na provedbu odredaba Konvencije u vezi s azilom i zabranom prisilnog udaljenja ili vraćanja. Ta su pitanja obuhvaćena pravnom stečevinom Unije, a posebno Direktivom Vijeća 2003/86/EZ (3), direktivama 2012/29/EU (4), (EU) 2024/1346 (5) i (EU) 2024/1385 (6) Europskog parlamenta i Vijeća te uredbama (EU) 2024/1347 (7) i (EU) 2024/1348 (8) Europskog parlamenta i Vijeća.

(6)

Nacrti zaključaka proizvodit će pravne učinke jer mogu presudno utjecati na sadržaj prava Unije time što bi u budućnosti mogli utjecati na tumačenje relevantnih odredaba Konvencije. Stoga je primjereno utvrditi stajalište koje treba zauzeti u ime Unije u okviru Odbora u odnosu na pitanja povezana s pravosudnom suradnjom u kaznenim stvarima, azil i zabranu prisilnog udaljenja ili vraćanja.

(7)

Trebalo bi napomenuti da su nacrti zaključaka koji se odnose na određene članke Konvencije samo djelomično u nadležnosti Unije. Kad je riječ o tim člancima, ovom se Odlukom ne bi trebala dovoditi u pitanje nadležnost država članica. Posebno, u pogledu nacrta zaključaka koji se odnose na članke 49. i 50. Konvencije, ovom se Odlukom ne bi trebala dovoditi u pitanje nadležnost država članica za unutarnju organizaciju i upravljanje njihovim pravosudnim sustavima i, u pogledu nacrta zaključaka koji se odnose na članak 31. Konvencije, ovom se Odlukom ne bi trebala dovoditi u pitanje nadležnost država članica u području obiteljskog prava.

(8)

Kad je riječ o Bosni i Hercegovini, nacrt zaključaka o provedbi preporuka uključuje potrebu da se: usklade politike i mjere poduzete za provedbu Konvencije osiguravanjem da se njima obuhvate svi oblici nasilja nad ženama i svi dijelovi državnog područja te da se neovisno nadziru i procjenjuju (članak 7. Konvencije); racionalizira broj postojećih tijela za koordinaciju i osiguraju dostatna financijska sredstva (članak 10. Konvencije); ustraje u prikupljanju sustavnih, usporedivih i razvrstanih podataka iz svih relevantnih resursa (članak 11. Konvencije); osigura da se hitni nalozi za udaljavanje izdaju brzo u situacijama neposredne opasnosti i da se mogu proširiti na djecu žrtve te da nema razmaka između takvih naloga (članci 52. i 53. Konvencije); i omogući migranticama koje su žrtve nasilja obuhvaćenog Konvencijom da podnesu zahtjev za vlastitu dozvolu boravka (članak 59. Konvencije). Budući da su ti nacrti zaključaka u skladu s politikama i ciljevima Unije u području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, azila i zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i ne izazivaju zabrinutost u pogledu prava Unije, stajalište Unije trebalo bi biti da se ne protivi njihovu usvajanju.

(9)

Kad je riječ o Cipru, nacrt zaključaka o provedbi preporuka uključuje potrebu da se: osigura da se odredbe Konvencije provode bez diskriminacije (članak 4. Konvencije); ustraje u prikupljanju sustavnih, usporedivih i razvrstanih podataka iz svih relevantnih izvora (članak 11. Konvencije); omogući nadležnim tijelima da nalože deložaciju počinitelja nasilja u obitelji iz zajedničkog mjesta stanovanja u situacijama neposredne opasnosti i osigura da se takvi nalozi nadziru i izvršavaju te da se sankcije za kršenja učinkovito primjenjuju u praksi (članci 52. i 53. Konvencije); te izrade i provode smjernice o rodno osjetljivim postupcima prihvata i o sprečavanju rodno utemeljenog nasilja nad ženama i djevojčicama u smještaju za azil (članak 60. Konvencije). Budući da su ti nacrti zaključaka u skladu s politikama i ciljevima Unije u području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, azila i zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i ne izazivaju zabrinutost u pogledu prava Unije, stajalište Unije trebalo bi biti da se ne protivi njihovu usvajanju.

(10)

Kad je riječ o Estoniji, nacrt zaključaka o provedbi preporuka uključuje potrebu da se: osigura da se relevantne politike i mjere odnose na sve oblike nasilja nad ženama obuhvaćene Konvencijom i da se provode na temelju razumijevanja rodno utemeljenog nasilja te da se procjenjuje njihov učinak (članak 7. Konvencije); osigura da se vodi računa o sigurnosti žena koje su žrtve nasilja u obitelji i njihove djece u postupcima skrbništva i posjeta (članak 31. Konvencije); i osigura da su pravni okvir i praksa koji se odnose na hitne naloge za udaljavanje u skladu s Konvencijom (članak 52. Konvencije). Budući da su ti nacrti zaključaka u skladu s politikama i ciljevima Unije u području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, azila i zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i ne izazivaju zabrinutost u pogledu prava Unije, stajalište Unije trebalo bi biti da se ne protivi njihovu usvajanju.

(11)

Kad je riječ o Gruziji, nacrt zaključaka o provedbi preporuka uključuje potrebu da se: osigura da se svim relevantnim politikama i mjerama provodi razumijevanje rodno utemeljenog nasilja i da njihov učinak podliježe sustavnoj procjeni (članak 7. Konvencije); osigura da se organizacijama za prava žena osigurava odgovarajuće i održivo financiranje te da se s njima redovito provode savjetovanja (članak 9. Konvencije); osigura uspostava institucionalizirane strukture za koordinaciju i suradnju među relevantnim akterima kako bi se osigurao međuresorni, koordinirani odgovor na sve oblike nasilja obuhvaćene Konvencijom (članak 18. Konvencije); poveća broj i kapacitet skloništa te osigura postojanje istospolnih skloništa (članak 23. Konvencije); i osigura da se kaznena odgovornost za silovanje može utvrditi bez nepotrebnih postupaka ili praksi koji bi mogli dovesti do ponovne traumatizacije žrtava (članci 49. i 50. Konvencije). Budući da su ti nacrti zaključaka u skladu s politikama i ciljevima Unije u području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, azila i zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i ne izazivaju zabrinutost u pogledu prava Unije, stajalište Unije trebalo bi biti da se ne protivi njihovu usvajanju.

(12)

Kad je riječ o Njemačkoj, nacrt zaključaka o provedbi preporuka uključuje potrebu da se: na nacionalnoj razini usvoje definicije u skladu s Konvencijom (članak 3. Konvencije); osigura koordinacija i suradnja među svim relevantnim akterima u provedbi politika i mjera za sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te osigura međuresorni i koordinirani odgovor bez diskriminacije (članak 7. Konvencije); i osigura da svi relevantni sektori prikupljaju razvrstane podatke (članak 11. Konvencije). Budući da su ti nacrti zaključaka u skladu s politikama i ciljevima Unije u području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, azila i zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i ne izazivaju zabrinutost u pogledu prava Unije, stajalište Unije trebalo bi biti da se ne protivi njihovu usvajanju.

(13)

Kad je riječ o Islandu, nacrt zaključaka o provedbi preporuka uključuje potrebu da se: osigura da nacionalno tijelo za koordinaciju dobije jasan mandat za ispunjavanje svojih funkcija i da mu se osiguraju namjenska sredstva (članak 10. Konvencije); i jačaju tužiteljski i istražni kapaciteti u vezi sa svim oblicima nasilja nad ženama te osigura sustavna i rodno osjetljiva procjena rizika (članci 49., 50. i 51. Konvencije). Budući da su ti nacrti zaključaka u skladu s politikama i ciljevima Unije u području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, azila i zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i ne izazivaju zabrinutost u pogledu prava Unije, stajalište Unije trebalo bi biti da se ne protivi njihovu usvajanju.

(14)

Kad je riječ o Norveškoj, nacrt zaključaka o provedbi preporuka uključuje potrebu da se: osigura da su nacionalni dokumenti o politikama dobro koordinirani i da pružaju holistički odgovor na sve oblike nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (članak 7. Konvencije); osigura da su podaci koje prikupljaju relevantni dionici razvrstani (članak 11. Konvencije); i poduzmu mjere kako bi se osiguralo da nadležna tijela mogu počinitelju nasilja u obitelji naložiti da napusti mjesto stanovanja žrtve u situacijama neposredne opasnosti i skratiti vrijeme obrade takvih naloga (članak 52. Konvencije). Budući da su ti nacrti zaključaka u skladu s politikama i ciljevima Unije u području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, azila i zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i ne izazivaju zabrinutost u pogledu prava Unije, stajalište Unije trebalo bi biti da se ne protivi njihovu usvajanju.

(15)

Kad je riječ o Rumunjskoj, nacrt zaključaka o provedbi preporuka uključuje potrebu da se: poboljša primjena Konvencije na sve oblike nasilja obuhvaćene Konvencijom, osigura da se odredbe Konvencije provode bez diskriminacije, poduzmu mjere za usklađivanje relevantnog zakonodavstva s definicijom nasilja u obitelji i uvede rodna perspektiva u rumunjski Zakon o nasilju u obitelji (članci 3. i 4. Konvencije); osigura koordinacija i suradnja među svim relevantnim akterima u provedbi politika i mjera za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (članak 7. Konvencije); osiguraju odgovarajuća financijska sredstva za provedbu relevantnih politika i mjera te stabilno i održivo financiranje ženskih nevladinih organizacija koje pružaju potporu žrtvama (članak 8. Konvencije); i osigura prikupljanje razvrstanih podataka (članak 11. Konvencije). Budući da su ti nacrti zaključaka u skladu s politikama i ciljevima Unije u području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, azila i zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i ne izazivaju zabrinutost u pogledu prava Unije, stajalište Unije trebalo bi biti da se ne protivi njihovu usvajanju.

(16)

Kad je riječ o Švicarskoj, nacrt zaključaka o provedbi preporuka uključuje potrebu da se: osigura zajedničko razumijevanje nasilja nad ženama u skladu s Konvencijom i poduzmu napori na rješavanju i borbi protiv nasilja nad žrtvama izloženima intersekcijskoj diskriminaciji (članci 3. i 4. Konvencije); osigura odgovarajuće financiranje relevantnih politika i mjera te održivo financiranje organizacija koje pružaju specijalizirane usluge potpore ženama koje su žrtve nasilja (članak 8. Konvencije); ustraje u poboljšavanju prikupljanja razvrstanih podataka u kaznenopravnom sustavu (članak 11. Konvencije); osigura da žrtve i njihova djeca imaju pristup specijaliziranim skloništima u cijeloj zemlji (članci 22. i 23. Konvencije); i osigura sigurnost žrtava i njihove djece u ostvarivanju prava na viđanje djece (članak 31. Konvencije). Budući da su ti nacrti zaključaka u skladu s politikama i ciljevima Unije u području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, azila i zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i ne izazivaju zabrinutost u pogledu prava Unije, stajalište Unije trebalo bi biti da se ne protivi njihovu usvajanju.

(17)

Očekuje se da će Odbor na svojem 20. sastanku 2. lipnja 2026. izabrati pet novih članova GREVIO-a. Ako budu izabrani, dužnost će obnašati od 1. rujna 2026. do 31. kolovoza 2030. U skladu s člankom 66. Konvencije GREVIO se sastoji od 15 članova. Njegove članove izabire Odbor među kandidatima koje su predložile stranke na razdoblje od četiri godine, s mogućnošću jednog reizbora. Članovi GREVIO-a biraju se među državljanima stranaka, uzimajući u obzir rodnu i geografsku ravnotežu te multidisciplinarno stručno znanje u području borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

(18)

Kao članica Odbora Unija ima pravo na pet glasova u pogledu predviđenog izbora pet članova GREVIO-a. Odbor izabire tih pet članova GREVIO-a među 15 kandidata koje je predložilo 13 stranaka. Od 13 zemalja koje su predložile kandidate njih 11 su države članice Unije. Budući da svi predloženi kandidati imaju bogato multidisciplinarno iskustvo u području borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kako je navedeno u dokumentu IC-CP(2026)2, stajalište Unije trebalo bi biti da se suzdrži od glasovanja na tim izborima.

(19)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji (UEU) i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU), i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(20)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,

1.

ne protiviti se usvajanju sljedećih akata:

2.

suzdržati se od glasovanja za pet članova Skupine stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji („GREVIO”).